20.5, 


a toa 


av. i vo 


Maggie i RATE ene pen SR s Era a ng ne sAd marža MD 


FOR THE PEOPLE 
FOR EDVCATION 
FOR SCIENCE 


LIBRARY 


OF 
THE AMERICAN MUSEUM 
OF 


NATURAL HISTORY 


ELITE [FREI 


PIA. 
ERICH MUCO 


È NATURAL KISTORNI 
— SOCIETAS HISTORICO- NATURALIS CROATICA. 


i i nre 


GLASNIK 


HRVATSKOGA 


“ UREDJUJE 


SVBRUSINA. 


GODINA I. 


n 


( 
SA 4 LITOGRAFIČKE TABLICE I 1SLIKOM. 


) ] Tit 


Kar 


ZAGREB, 


ade 
VER 
KIUSEUNMROTRENA 
 VADTEIKAARUTAU AS: 


SIRARTERRETELVA LAUREE ERIE KEV 


/ 
+ 
+ 
4 


« VEN 
ti Vas, 


, 11-10 b45 u M Baht: 
Narav mati želju dade ki 
Da istinu svak poznade: 
Zato pamet razboritu 
Zadobismo mi na svitu. 
Da se čovik uvik uči, |. 

, oStrari pravo da dokuči, 

I da pamet nepočine, i 

Dok nestigne do istine. PSI 

Vid Dosen, 


hrvatskoga naravoslovnoga 
Zagrebu. 


I. Ime, smjer i sredstva. 


8 


> Hrvatsko naravoslovno družtvo ima svoje sje 
gradu Zagrebu. 


SES 
| Pečat družtva nosi napis: „Hrvatsko naravoslovno druztvo u 
> Zagrebu“, a latinski : , Societas historico-naturalis croatica Zagrabiae*. 


ha je druztva: | 
| a) unapredjenje naravoslovnih | Ro u obće a proučavanje | 
napose prirodnih odnošaja Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, obzirué Be 
se takodjer na cieli slavenski jug: 
ode b) širenje i popularizovanje naravoslovnih znanosti u ‚hrvat- 
sei skom narodu. 
$. 4. 
Zaino družtva proteže se na sliedeće str uke: 
na antropologiju, mineralogiju, 
zoologiju, fizičnu geografiju 
botaniku, meteorologiju, 
paleontologiju, © fiziku i 
ž geologiju, kemiju. 
S. 5. 
Za polučenje svrhe družtvo ima: 
a) izdavati ,Glasnik hrvatskoga naravoslovnoga družtva“ 


b) držati javna popularna predavanja ; 
6) poduzimati znanstvene izlete; 
: BR kad bude ei aa re izvan m (Wa 


IS 


8. 6. Ka 

Za namirenje potreba opredieljeni su redoviti prinosi “članova 
i kamate glavnice, a prinosi utemeljitelja, darovi i što će inače. 
ostati ima se uložiti za zakladu družtva. 


Il. Članovi, njihova prava i dužnosti. 


S. 7. 


Družtvo se sastoji od začastnih, utemeljiteljnih i redovitih članova. 
8. 8. > 
Začastni članovi mogu biti oni, koji su svojimi znanstvenimi | 
 radnjami stekli obće priznanje u učenom svietu, osobito tudjinci. 


S. 9. 
hačastni članovi ne plaćaju prinosa. | 


$. 10. | BE 
Utemeljitelji jesu oni, koji će družtvu uplatiti svotu od 100 for. 


na jedan put ili tečajem dviju godina. 


Sd 


aha. članom može biti svaki, koji se zanima naravoslov- 


s. 12. 


vl: 


Redoviti élanovi pladaju 1 for. upisnine i 6 forinti godišnjega 

prinosa. : 
Ss. 14. 

Juristiöne osobe ako su redovitimi članovi plaćaju godišnji 

ooprinos kao i drugi redoviti članovi; ako su utemeljnimi s 


200 for. na jedan put ili tečajem dviju godina. 


SUI | Y 
Svi članovi dobivaju badava druZtvenu diplomu i „Glasnikt, a 
druge eventualne publikacije prema odluei Se‘ 


srlG: KE nm 
Članovi, koji izstupe pa ia pristupe Mu Borat svaki. 
gr platiti upisninu. o TONE Ù 


AZZ AZI 

u, N 5 

Zi) HERD X ul, : 
a NILE E zo; L'A 


Svaki redoviti član dužan je prijaviti svoj izstup ravnateljstvu 
najdulje do konca studenoga. 


$. 18. N 
Tko zaostane sa uplatom prinosa za tekuću godinu izbrisati. 


putem. 


III. Publikacije, knjige i predmeti druztva. 


Sa 
„G@lasnik* druztva ima sadržavati popis članova, izvadke iz za- 
pisnika i znanstvene razprave; dočim popularna predavanja neće se 
tiskati u ,Glasniku,“ već se preporučuje, da ih dotičnik izdade u kojem 
hrvatskom listu : | 
ERA $. 20. 
IAA » Glasnik“ izlazi svakoga drugoga mjeseca. 
$. 21 
Znanstvene razprave moraju biti sastavljene hrvatski a iznimno 
i latinski, ruski, englezki, njemački, francezki i talijanski. 


S. 22. 
7 O dalnjih publikacijah družtva odlučiti će ravnateljstvo prema 
| potrebi i sredstvom. 
da, $. 23. 
Ravnateljstvo odlučuje, koje se razprave smiju tiskati u „Glas- 
niku,“ ne mora pak navesti razloge za što je koju zabacilo. 


$. 24. 
Za sadržaj predavanja i razprava odgovoran je sam pisac. 


- 


825 

Ravnateljstvo može dati predane razprave na ocjenu strukov- 

njaku, u koliko ga ne bi bilo u samom ravnateljstvu. 
S. 26. i 

Pisac na izričnu želju može dobiti 50 otisaka svoje razprave, 

_ako ih hoće više mora nadoknaditi troškove. 
$. 27. 

Sve prirodnine, koje bi prispjele družtvu na dar ili drugim 

m načinom, imadu se predati domaćim zavodom, kamo po svojoj 

vi pripadaju. 


i 


će se iz popisa članova; zaostala članarina utjeratı će se sudbenim | 


Š. 28. 
È Družtvo će imati svoju posebnu biblioteku, koju će moći ra- 
pr biti svaki član po propisih, ustanovljenih poslovnikom. ae ER 


IV. Ravnateljstvo. 
S. 29. 
Članovi ravnateljstva mogu biti samo redoviti članovi. 
S. 30. | 
navar se Be od ne Dani MT taj-at 


S. 31. i | 
> Ravnateljstvo drži svoje upravne sjednice, kad uztreba. 
Sve što nije u a odlučuje samo po svojem (HST: fa 


8 32, | 
> Druživo pravno zastupa ME, a o mu Je pod- 


S. 33. 
Predsjednik i) njegov zamjenik ima doznučiti blagojniku date 
S. 34. | | 
> Clanovi ravnateljstva biraju izmedju sebe jednoga za urednik 
> »Glasnika“, 
$. 395. 
Blagajnik vodi sve novčane poslove pod nadzorom predsjednika 


ili zamjenika mu. 
| $. 36. 
Ravnateljstvo ima izraditi poslovnik. 


V. Glavna skupština. 
: OKA 
Godišnju glavnu skupštinu sačinjaju svi članovi bez razlike 
. predsieda joj družtvem predsjednik. dar. 


$. 38. 
Glavna skupština ima se sazvati putem novina. svake godine i 
po Mrs prosinca te stvara valjane zaključke ch ce barem 


VII 


$. 39. 

(tlavna skupština ima: 
. a) primati izvješće ravnateljstva za minulu godinu; 

b) imenovati začastne članove na predlog ravnateljstva tajnim 

elasovanjem bez ikakve debate; 

c) birati predsjednika, ostalo ravnateljstvo i dva zamjenika : 
d) birati dva pregledatelja računa ; 

e) blagajniku i cielomu ravnateljstvu podieliti absolutorij ; 

f) razpravljati predloge članova: 

&) prama potrebi promieniti pravila uz naknadno odobrenje vlade ; 
h) odlučivati o razlazu družtva. 


S. 40. 
Izbor predsjednika i ostaloga ravnateljstva obavlja se ceduljami. 


S. 41. 
Ravnateljstvo, izabrano većinom glasova, posluje tri godine. 


S. 42. 
Blagajnik podnaša skupštini izvješće o računih. 
S. 43. 
Izvanredna skupština može se držati na pismeni obrazloženi 
zahtjev petnaestorice članova, a predsjednik je dužan sazvati ju naj- 
dulje za 14 dana. 


VI. Razlaz družtva. 
$ 44. 
Druztvo se razilazi kada to zahtjeva na glavnoj skupštini */, 
svih članova, i 
S. 45. 
U slučaju razlaza polovina čište imovine pripada zoologijskom 
a polovina mineralogijsko-geologijskom narodnom muzeju u Zagrebu. 


S. 46. 

U slučaju razlaza družtva knjige zoologijske, botaničke, mine- 
ralogijsko - geologijske, fizičke i kemijske predati će se dotičnim 
sveučilištnim zavodom, a knjige pomiešanoga sadržaja sveučilištnoj 
biblioteci. 


roj 47023 ex 1885. ta) 
1; Predstojeća pravila ovime se potvrdjuju. 


" S 
Ù Pi 


Kralj, hrvat.-slav.-dalm. zemaljska vlada, odjel unutarnji, 


La bana: vo 
Stanković v. r. 


Ravnateljstvo. 


Predsjednik: 
Spiridion Brusina. 


Podpredsjednik : 
Dr. Gjuro Pilar. 
Tajnik : Blagajnik: 
Dr. Vatroslav Horvat. Dr. Dragutin Gorjanović. 
Knjižničar : 


Antun Heinz. 
Odbornici : 
Franjo X. Kesterčanek. Ignjat Bartulić. 


Zamjenici : 


Dr. Antun Lobmayer. Antun Pichler. 


Članovi družtva. 


Začastni: 
Doderlein dr. Pero, profesor zoologije i kompara- 
tivne anatomije na sveudilistu . . . . Palermo. 
Friedel dr. Ernst, gradski senator, ravnatelj zaledi 
skoga muzeja grada Berlina. . . Berlin. 


Pančić dr Josip, kr državni savjetnik, cantanti 
profesor velike škole, dopisujući član jugosla- 
venske akademije znanosti i umjetnosti . . . Beograd 
Štur Dionis, ravnatelj c. kr. geoložkoga zavoda, po- 
častni član jugoslavenske akademije znanosti i 
Tiatjetnosti <. e RA ita. I ca (BO: 


Utemeljiteljni: 
Grad Karlovac. 
(rad Zagreb. 
Petrovaradinska imovna obéina . . +... . + Mitrovica. 
Prva. hrvatska. stedionen (00. rien Zagreb: 


Trgovačko-obrtnička komora 


10. 


10. 


“ 
3 


* 
* a 


Barač Milutin, ravnat. čistionice mineralnoga ulja Rieka 
Danilov dr. Franjo, um. savjetnik e. k namjest Zadar 
Nj. e. Mihalović Josip, stožernik sv. R U. nadbisk. Zagreb. 


Nemčić dr. Milan, gradski fizik . . . . . Karlovac. 
Ožegović barun Metel, c kr državni savjetnik Hietzing k. Beča. 
Pejačević grof Pavao Gate ne re PO dora c: 
Polić Antun: veletržac N. sm Re viola: 
Posilović dr: Jutaj; biskup "(< 050100) Bem 
Šest. Franjo; ljekarnik iii e cartonato 
Vranyczany barun Ljudevrit . . . . .. Zagreb 
Zerjavić dr. Juraj, župnik . . . . . . | Marija Bistrica. 
Redoviti: 


želovar. Čitaonica. 
Beograd. Kr. geoložki zavod velike škole. 
Brod n.S. Kr. gradjanska učiona. 
Glina. Kr. gradjanska učiona. 
Gospić. Kr. velika gimnazija (kroz sveučil. knjiž. F. Župana.) 
Kostajnica. Učiteljska knjižnica (kroz akadem knjiž L Hartmanı.) 
Mitrovica. Okružna učiteljska knjižnica 
Petrinja. Gradsko poglavarstvo. 

È Kr. realka. 

j Citaonica. 
Rakovac. Kr. realna gimnazija. 
Senj. Trgovačko-obrtnička komora 
Spljet. Biskupsko sjemenište. 

È (U. kr. viša gimnazija. 

: C. kr. visa realka. 

2 Čitaonica. 
Šibenik. Hrvatska čitaonica. 
Varaždin. Družtvo dvorana. 
Valpovo. Družtvo čitaonice. 


4 
d 
ad 
A 


20. 


10. 


Zadar. C. kr. viša gimnazija 


Zagreb. Kr. velika gimnazija. 
Ä Kr. velika realka. 
* 
* * 


Adlešić Janko, trgovac 

Antolec Matija, kr. inžinir kod zem. ble 

Apfelbeck Vladoj, šumarski inžinir 

Arsenijević Vladan, profesor preparandije . 

Auer Rob. Ferdo, trgovac . 

Badovinac Kamilo, trgovac . 

Balaš Mijo, trgovac 

Bartulić Ignjat, ravnatelj gimnazije, don 
kr. zemaljskoj vladi 

Bauer Juraj, profesor vel. realke 

Benié Ivan, trgovac 

Benigar Ivan, profesor selila i gimnazije 

Benzon Ivan, profesor više gimnazije 


Beyer Ferdo, umirovljeni viećnik stola sedmorice 


Bönisch dr. Ignjat, kotarski liečnik . | 
Bijelić Ivan, namjestni učitelj male realke . 
Blum dr. Hugo, okružni liečnik 

Bojničić dr. Ivan pl., pristav nar. arkeol muz. 
Borčić Stevo, c. kr. dvorski dobavitelj . 
Boroša dr. Stjepan, kateketa 


. Brusina Spiridion, sveučilištni profesor, tano 


zoolozkoga muz., pravi član jugosl. akadem. 
Buneta Dragan, trgovac 
Colnago Antun, učitelj 
Čakanić dr. Janko, sveučilištni profesor 
Damin Narcis, učitelj nautičke škole 
Danilo Vicko, učitelj učiteljišta u Arbanasih 
Danošić Fran, perovodja kr. zem. vlade 
Daubači pl. Stjepan, posjednik 
Devan Robert, nadšumar f 
Devidé Ferdo, ravnatelj štedione . 


. Deželić Gjuro, gradski senator 


Dobrilović Augustin, ravnatelj kr. Meglio vise 
gimnazije 


XI 


Karlovac. 
Zagreb. 

„ 
Karlovac. 
Zagreb. 
Karlovac. 


» 


Zagreb. 

” 
Karlovac. 
Zagreb. 
Spljet. 
Beč 
Karlovac 
Petrinja. 
Vinkovci 
Zagreb. 
Karlovac. 
Varaždin. 


Zagreb. 
Karlovac. 


Basiano k. Obrovca. 


Zagreb. 
Bakar. 
Zadar. 
Zagreb. 
» 
Vinkovci 
Zagreb. 


n 


Kotor. 


Durbesid Antun, kr. sudbeni pristav . 
Dvoržak dr. Vinko, sveučilištni profesor, dopi- 
sujući član jugosl. akademije Zagreb. 
g . Eisenhuth Ljudevit, kr. podžupanijski mjernik Karlovac. 
S Eisenhuth i Stiasni, trgovci Zagreb. 
Ettinger Josip, kr. nadšumarnik . . . ... N 
Fabijanić don Lovro, župe upravitelj . Tribanj k. Obrovca 
Ferlan Josip, kr. carinarski oflcijal Rieka. 
Folnegovié Fran, narodni zastupnik . . Zagreb. 
40. Fon dr. Josip, primarni lie@nik, kr, ee 
zdravstveni savjetnik . Zagreb. 
Forembacher dr. Dragutin, kuéni iR za- 
voda za umobolne . Stenjevac. 
Frank Jakob, novinar Zagreb. 
Furlié Fran, profesor velike ee Osiek. 
Gasparini Rikardo, profesor više realke Spljet. 
Gašparović Gjuro, trgovac . Karlovac. 
Gavazzi Artur namjestni učitelj mi a Zagreb. 
Gjivanović dr Jakov, c kr kotarski fizik Kotor. 
Gjurasin Stjepan, slušaoc filozofije Zagreb. 
Gnezda Antun, trgovac > B 
90. Gorjanović dr Dragutin, Io Sora -mi- 
neraložkoga muzeja, docent kr. sveučilišta Zagreb 
Griinwald Šandor, slušalac prava Ta 
Gržetić dr. Nikola, c. kr. pukovnijski tieönik Arad. 
Harazim dr. Ljudevit, gradski lieénik Karlovac. 
Hasek Cezar, učitelj preparandije Zagreb. 
Havliček dr. Josip, kr. podžupanijski lieti: V. Gorica. 
Heinz Antun, asistent botan. zavoda kr. sveučil. Zagreb. 
Herman Vjekoslav, umirovljeni kr sudac . Otočac. 
Hinković dr. Hinko, odvjetnik, narodni zast. Zagreb. 
Hoić Ivan, profesor velike gimnazije 3 
60. Holjac Janko, trgovac Lo as rlenag 
Horvat dr. Vatroslav, pomoćni učitelj obrtne 
škole i . Zagreb. 
Horvath Bugarin de Bracali di Celati rav- 
natelj ugarske fllokserne štacije . . . . Budimpešta 
Host Vjekoslav, učitelj velike gimnazije . . Požega. 
È Hren Granjo, trgovae . . 2. 20.“ Barlovar, 
tà 
jak N a 


Otočani 


m š 


SO. 


Jakopovié dr. 


. Klobuéar Viktor, kr. 


Hržić Velimir, učitelj velike realke i 
Huber dr. Aleksander, c. kr. štopski lieénik, 
podpredsjednik sbora liečnika kralj. Hrvatske 
i Slavonije. i 
Ilaković Nikola, nen iosa dl Een 
Ilić Gjuro, tajnik gospodarskoga druztva 
Bogdan, uznički lieénik 
kr. sudbenoga stola CES 
Janda Josip, profesor vel gimnazije 
Janeček dr. Gustav, sveučilištni profesor, pravi 
član jugoslavenske akademije 
Janković Julio, profesor velike gimnazije . 
Jerković Mijo, učitelj vel. gimnazije 
Jiruš dr. Boguslav, kr. sveučilištni profesor, 
dopisujući član jugoslavenske akademije . 
Joanović Pavao, kr. financijalni perovodja 
Jonke Josip, trgovac 
Jovanović Jovan, profesor vel. Heike 
Jurinac A. Eugen, profesor vel. gimnazije 
Karaman Luka, ravnatelj trgovačke škole . 
Karaman dr. Slavoljub, kotarski liečnik 


kod 


Katkić Niko. ljekarnik 


Katurić Mijo, profesor realke 
Kesterčanek Franjo X, kr 
Kette Matija, knjigovodja 
Kiseljak dr. Ivan, kr. podžupanijski Lita 
Kiseljak dr. Ivan, umir. prof. velike gimnazije 
Kiseljak Vladoj, profesor. gospod. šumar. uči- 
lišta i ratarnice 
Kispatié dr. Mijo, profesor i une dani 
kr. sveučilišta, dopis. član jugosl. akademije 
Kiss pl. Dragutin, vlastelin 
domobranski major 
Knopp dr. Ferdo, gradski fizik, primarni liečnik 
Koča (Gjuro, ar 
Kolar Nikola, podžupanijski a 
Kolombatovié Gjuro, profesor velike realke 
Korejzel dr. Adolfo, vieénik kr. sudben. stola 
Korlević Antun, profesor vel. gimnazije 


župan nadsumar 


XIII 


Osiek 


Zagreb 
Vinkovci. 
Osiek. 


Zagreb. 


LJ 


Rieka. 
Zagreb. 


Prag. 
Zagreb. 
Karlovac. 
Zemun. 
Varazdin. 
Mostar. 
Spljet. 
lagreb. 
Zadar. 
Zagreb 
Karlovac. 
Rieka. 
Zagreb. 


Križevac. 


Zagreb. 


Saulovee k. Varaždina. 


Zagreb. 
Osiek. 
Vinkovci. 
Belovar. 
Spljet. 
Vinkovci. 
Rieka. 


XIV 


100. 


110. 


120. 


Kosirnik dr. Ivan, primarni liečnik . 

Kovačević Matija, učitelj muzke preparandije 

Köröskenyi dr Vjekoslav pl., profesor, at 
kr. zem. vladi : 

Krušnjak Rudolfo, profesor vel. eine -gimnazije 

Kučera Oton, profesor vel. gimnazije 

Kugler Julio, kr. pošt. činovnik 

Kumičić Eugen, narodni zastupnik 

Kuralt Fran, tajnik gospodarskog družtva . 

Ljubić Šime, prof., ravnatelj nar. arkeoložkoga 
muzeja, pravi član jugoslav. akademije, us 
predsjednik arkeol. družtva 

Lobmayer dr. Antun, profesor primaljskoga uči- 
lišta, kr. zem. zdravstveni savjetnik 

Magdić dr. Ivan, podžupanijski liečnik . 

Makanec dr. Julio, lieénik 

Maquić Roberto, pukovnik u miru 

Martinović Petar, prof. realne i više gimnazije 

Matijević Mirko, liečnik . 

Mavračić Stjepan, župnik 

Medić Mojo, profesor vel. realke . 

Mergenthaler Ferdo, vlastelinski činovnik . 

Mihailović Viktor, profesor vel. gimnazije . 

Miletić Stevo pl., slušaoc prava 

Mohorovičić Andrija, učitelj nautičke škole 

Muhić dr. Ivan, umirov. predstojnik kr. vlad- 
noga odjela za bogostovje i nastavu, pravi 
član jugoslavenske akademije 

Muzler Josip, kr. podžupan 3 

Nemčić Slavoljub, šum. brodske imovne TA 

Ostojić Antun, kandidat učiteljstva 

Otto Josip, umirovljeni financij. savjetnik . 

Paickert dr. Vjekoslav, e. k. nadštopski nadliečnik 

Paurić dr. Josip, obćinski liečnik 

Pavec Josip, školski nadzornik 

Pavičić Pero, lučki kapetan 

Pečak Franjo, draguljar MR RAI 

Pexider Gustav, profesor gospodar. Sumarsk 
učilišta i ratarnice . 


Zagreb. 
Petrinja 


Zagreb. 
Karlovac. 
Požega 
Osiek. 
Zagreb. 


” 


Ludbreg. 
Sarajevo. 
Karlovac. 
Kotor. 
Okučani. 


Doluji Miholjac 


Zemun. 
Valpovo 
Senj. 
Zagreb. 
Bakar. 


Zagreb. 
Jaska. 
Vinkovci. 


Povlje (Brać) 


Zagreb. 


» 


Crkvenica. 


Zagreb. 
Rovinj. 
Zagreb. 


Križevac. 


130. 


140. 


160. 


Pichler Antun, asistent zool.-zootomskoga za- 
voda kr. sveučilišta sea (i ERO 

Pilar dr. Gjuro, sveučil. prof., ravnatelj geol - 
mineral. nar. muz., pravi član jugosl akadem. 

Potočnjak Ivan, profesor gospodar. moo 
učilišta i ratarnice . : 

Prica Nikola, profesor vel HR, gimnazije . 

Prukner Josip, ravnat. slavon. cent štedionice 

Rački dr. Fran, predsjednik akademije, kanonik 
zagrebački, apoštol. prelat 

Rakovac dr. Ladislav, tajnik kr. zem. 
kr. zemaljski zdravstveni savjetnik 

Reiner Filip, trgovac 

Riemer Ladislav, šumar 

Ritter Adolf, vlastelin 

Rogulja Milan, učitelj mužke oe 

Rossi Ljudevit, kr. domobranski poručnik . | 

Rusnov pl. Antun vit, predsj. banskoga stola 

Ruvarac Lazar, viećnik kr. banskoga stola 

Ružić Gjuro, veletržac . 

Sabljak Josip, šumarski hen 

Sabolić Josip, pukovnik u miru I 

Sehulzer pl. Stjepan, kapetan u miru, asti 
član jugosl. akademije . 

Sehwarz Franjo, ljekarnik . 

Seć Franjo, gradski mjernik 

Selak dr. Nikola, obćinski liečnik 


vlade, 


. Sieber Eduard, obćinski liečnik 


Sieber dr. Stevan, liečnik 
Sivoš Slavoljub, upravitelj kr. zemalj. pivnice 
Sladović pl. Simeon, ljekarnik 

Sliepčević Dušan, trgovac 
Spitzer Lavoslav, učitelj velike fai , 
Stojanović Ivan, šumarski pristav . 


Sukalié Mirko, trgovac. . . I 


Nah Ivan, ravnatelj višje djevojke škole : 
Šah Ivan, učitelj nautičke škole 

Sega Rudolf, namjestni učitelj realke 
Slintner Dragutin, zamjenik javnog bilježnika 


XV 


Zagreb. 


Krizevac. 
Karlovac. 
Osiek. 


Zagreb. 


” 
Karlovac. 
Vinkovci. 


ee Zlatara. 


Zagreb. 
Karlovac. 
Zagreb. 


» 
Rieka. 
Kupinovo. 
Belovar. 


Vinkovci. 
Zagreb. 


» 


Jaska. 


Valpovo. 


indie (Srbija). 


Zagreb. 
Karlovac. 


Osiek. 
Vinkovci. 
Kostajnica. 
Zagreb. 
Bakar. 
Osiek. 
Zagreb. 


XVI 


LIO: 


180. 


190, 


Smičiklas Tadija, sveučilištni profesor, pravi 
član jugoslaven. akademije, narodni zastupnik 

Smid Franjo, kandidat učiteljstva 

Šmidt dr. Aleksa, upravitelj župe 

Šoštarić Dragutin, namjestni učitelj vel. rente 

Srepel dr. Milivoj namjestni učitelj vel. gim. 

Štambuk dr. Ivan, obćinski liečnik 

Štrein Vjekoslav, asist. nar. geol mineral. muz 

Tkalčić Ivan preb., pravi član jugosl. i 

Tomaj Edo, ljekarnik . m 

Torbar Josip, ravnatelj vel. realke, pravi dan 
jugoslavenske akademije . 

Trstenjak Davorin, rav. višje Lenna ni 

Turčić Luka, kapelan 

Ukas Ivan, učitelj ženskog n 

Varičak Vladoj, slušaoc filozofije . 

Vejdovski dr. Franjo, profesor na českom sveu- 
čilištu, dopisujući član jugoslav. akademije 

Vitezić dr. Dinko zastupnik na carevin. vieću 

Vrabec Mavro, kr. oficijal državne blagajne 

Vrbanić Mijo, kr. šumarski nadzornik . 

Vukotinović pl. Ljudevit, umirovlj. vel. župan, 
pravi član jugoslav. akademije, nar zast 

Vuletić Vukasović Vid, učitelj gradjans. škole 

Wickerhauser dr. Franjo, gradski i sek. liečnik 

Zahar dr. Ivan, odvjetnik, gradski zastupnik 


Zahradnik dr. Karlo, sveučilištni profesor, pravi 


član jugosl. akademije 
Zaje Kamilo pl., šumar . RIO ose oj 
Zee Miloš, urednik. „Nar. Nov “, nar. zastup. 
Zlatarović dr. Aurel pl., primarni lieénik . 
Zlatarski Gjuro, državni geolog . 
Zoch dr. Ivan, profesor vel realke . 
Žeravica Slavoljub, c. kr. kapetan 
Žibrat Janko, ot franjevac 
Žibrat Milan, kotarski šumar . seg 
, dopis. 


Žujović J. M., profesor velike škole 
član jugosl. akademije 


ona 


Zagreb. 


» 


Dubica. 
Zagreb. 


Jelsa (Hvar). 
Zagıeb. 


Jaska. 


Zagreb. 
Karlovac. 
Krap. Toplice 
Dubrovnik 
Zagreb. 


Prag. 
Krk. 
Zagreb. 


n 


Koréula. 
Zagreb. 


» 


Karlobag. 
Zagreb. 
Šibenik 
Sofija. 
Osiek. 
Zagreb. 
Karlovac 
Obrovac. 


Beograd. 


Glavna skupština od 30 prosinca 1886. 


(držana u dvor. mineraložko - geoložkoga zavoda u 11 sati prije podne). 


Pošto je predsjednik konštatovao, da je broj prisutnih članova 
dovoljan, to je otvorio skupštinu sliedećim govorom: 


Gospodo moja! 

Kad smo se lani 27 prosinca sastali, nije bilo što 
da Vam kažem; sastali smo se tek da vidimo, bili se 
dalo teda negda osnovati kod nas družtvo hrvatskih pri- 
rodoslovaca. Ako idemo razmatrati, što je učinjeno, mo- 
ramo iskreno reći, da su se naše nade izpunile ; što više, 
da smo postigli više, nego što je bilo nade. Bit će do- 
voljno spomenuti, da premda S. 20 pravila ustanovljuje, 
da ,Glasnik“ ima izlaziti svakoga drugoga mjeseca, ipak 
je uprava bila zaključila, da s početka neće ,Glasnik“ 
izlaziti redovito, nego prema tomu, kako to budu sred- 
stva dopuštala, al eto, našli smo toliko odziva, te je organ 
družtva osiguran, izdano je 5 brojeva, a žalimo, što Vam 
ne možemo danas predati i zadnji ovogodišnji broj, al nije 
naša krivnja, što se štampanje zavlači. Medjutim bit će 
taj broj omašniji, nego što se nadate, i bit će urešen sa 
četiri litografirane tablice. 

Uprava pobrinula se je takodjer za popularna preda- 
vanja, koja su se držala 1 prošle zime, a 1 ove, a osobito 
nam je hvalu ove godine izreći profesoru di . Janečeku. 

Napokon izpunile su se nade ERE, druztva i 


time, što je družtvo stupilo u savez s mnogimi akademi- 
2 


RIE 


XVII 


jami i druZtvi, i tim zametnulo specijalnu prirodoslovnu 
biblioteku, a to poglavito takovih knjiga, koje ćete zalud 
tražiti u biblioteci akademičkoj, sveučilištnoj ı u drugih. 
Tu vidite, što je nadošlo za to kratko vrieme, a valja 
znati, da će tek iza nove godine sliediti glavni kontin- 
gent, prema tomu kako se kod učenih zavoda doštampa- | 
vaju ovogodišnje knjige. Htio sam napose iztaknuti ovu 
stvar, jer ove knjige nuždni su uvjet obstanka družtva, 
te su gotovo svakdanji kruh za iztraživaoce domaće faune, 
flore 1 gee. Druge potankosti o stanju družtva čuti ćete 
iz usta tajnika, blagajnika 1 knjižničara. 

Nu kao da je sudjeno, da na tom svietu ne može 
biti veselja bez žalosti, pa tako ne mogu zaista ni ja 
mukom mučati, da se je mnogo toga sbilo, što nam nije 
bilo drago. 

Jedva se je svietom prosuo glas, da se namjerava 
osnovati naše družtvo, već su neki ustali te su 1 po no- 
vinah, a iu privatnih listovih ili nam upute davali ili 
opet tražili od nas javnu izpovied. Tek je prva knjiga 
izašla, silna se je prašina uzvitlala. 

Nije hasnilo, što sam kao predsjednik odmah u pr- 
vom članku ,Glasnika“ jasno 1 glasno iztaknuo zadaću 
družtva, nije pomoglo, što sam kao urednik družtvenoga 
organa razvio podpuni program našega rada, te sam ga 
sveo na osam točaka („Glasnik * str. 26--27). Što se nije 
našlo u mom članku, to se je našlo ili moralo se je naći 
u lepom članku profesora O. Kučere, koji bješe navlastito 
umoljen, da sastavi ne izvornu radnju, a još manje može 
biti tendencijoznu razpravu, nego prigodan članak, u kojem 
je imao predočiti ništa drugo nego sadanje stanje pri- 
rodnih nauka. 

Upravo odanle, gdje sam se najmanje nadao, iz milog 


s 


mi Dubrovnika, stigla je javna poruka, kojom nam se 


XIX 


je svaka ljubav odkazala, jer da ćemo našim nastojanjem 
iztrgati „Boga iz srca 1 pameti“ našega naroda. Kad nam 
nije program pomogao, to ću ovom prilikom svečano izja- 
Viti; dabonitrjest, niti može biti naša svrha: 
neću vam dapače reći ništa nova, ako kažem onu po- 
znatu, da kad vjere nebi bilo, morao biju netko gotovo 
izumiti. 

Umovanje filozofa, iztraživanje prirodnjaka vodi do 
spoznaje istine, a ovo do najveće moralnosti, kako nam 
to poviest dokazuje. Pa bilo, da ćete mi reći da dosa- 
djujem, ipak repetita juvant, te ću se još jednom 
pozvati na svjedočbu, za koju smo zahvalni srbskomu hi- 
storiku Stojanu Boškoviću, kad je rekao, da su ,upravo 
najveći predstavnici prirodnih nauka i pozi- 
tivnoga naučnoga metoda obično i moralni, 
duhom 1 srcem obrazovani, a često i pobožni 
ljudi. 

had je neki dan prof. dr. Janeček ' govorio o ato- 
mističkih teorijah, pred najodabranijimi slušaoci, bilo jih 
je, koji su izjavili, da nisu 1 da nemogu toga shvaćati, 
premda u tom predavanju nije bilo ništa vrhunaravnoga. 
Da li je dosljedno 1 moguće pomisliti, da će ovako umno 
i duboko smišljeno razlaganje, što ga samo odabranici 
razumjeti mogu, izčupati narodu vjeru iz srca?! 

Prigovara nam se, da se pačamo u tudje poslove; nu 
nitt to ne stoji. Svrha svakoga znanstvenoga rada jest 
iztraživanje istine, a to nije izključiv posao 1 izključiva 
zadaća ni jedne znanosti. Svaka znanost ima svoju filo- 
zofiju, evo nam n. p. ona za nas najprva i najvažnija : 


Philosophie Zoologique od slavnoga Lamarck-a od 


god. 1809. Svaka znanost ima pako podati svoje gradivo 


! Prigodom svečane sjednice jugoslavenske akademije znanosti i 
umjetnosti od 25. studenoga god. 1886. 


XX. 


za obću filozofiju, koja dakle mora crpati svoje gradivo | 


skoro od svih struka ljudskoga znanja. To sam imao 1z- 
taknuti, a ne treba mi vam to tek dokazivati, pošto je 
odveć jasno. Ja bi rad vidjeti, gdje je taj filozof, kome 
ne treba fiziologije, a gdje je taj fiziolog, komu ne treba 
zoologije itd." 


Prigovara nam se, što se pačamo u antropologiju. 


Zaista čudnovat prigovor, jer Baer, Bischoft, Blumenbach, 
Broca, Gervais, Hamy, Huxley, Mantegazza, Prichard, 
Quatrefages, Quetelet, Retzius, Virey 1 skoro svi ostali an- 
tropolozi bili su inače redom ili liečnici, ili zoolozi, a ne 
znam, tko bi se uspješno mogao baviti antropologijom, a 
da nije jedno ili drugo. 


! Ta nisu može bili samo jednostrani biolozi, koji su uvi- 
dili, koli je nerazveziva spona, koja spaja biologiju sa filozofijom. Po 
svjedočanstvu filozofa Carneri-a jedan od najuvaženijih filozofa našega 
vieka Auguste Comte u svom djelu: >Cours de philosophie 
positive« došao je do uvjerenja: »dass eine richlige Soziologie (t.j. 


po starom filozofija poviesti) nur auf Grundlage der Biologie, der 
Lehre von den Lebewesen überhaupt, sich entwickeln lässt; dass diese 


nur durch das Studium der Chemie und Physik verständlich wird: 
die letztere endlich aller. Gründlichkeit entbehrt, wenn ihr nicht die 
Astronomie vorhergeht, die, sowie schliesslich jede dieser Wissen- 
schaften, auf Mathematik in Verbindung mit Geometrie und Me- 
ehanik beruht — gehört zu den unvergänglichen Denkmälern der phi- 
losophischen Literatur.« (Kosmos. Zeitschrift für die gesammte Entwicke- 
lungslehre. Jahrg. 1874. Stuttgart str. 224.). Valja pako zati, da kad je 
Comte radio oko svoga velikoga djela — pravi »standard book« — 
- je od god. 1826 do god. 1846, da još nije bilo niti Darwinovih, 
niti Haeckelovih teorija. Jednako je za nas vele vriedna izjava od prvaka 
medju talijanskimi filozofi naše dobe prof. Petra Siciliani-a, kad je do- 
kazao da: »distaccare la biologia dalla filosofia è ormai 


un’ impresa vana e puerile davvero (La Nuova Biologia Saggio | 
storico-critico in servigio delle scienze antropologiche e sociali. Milano 1885. 


str. XXI.).« 


XXI 


Najteži je prigovor, da se bavimo i teorijami 1 hipo- 
tezami. No pitam ja, da li u obće može biti u znanosti 
 napredka bez hipoteza? Poglavita je svrha ovoga družtva 
iztraživanje prirodnih odnošaja domovine, nu to nebi bilo 
moguće, a bilo bi i bez svrhe, kad se nebi, kad uztreba, 
pomogli hipotezom. Kad budemo pako morali poslužiti se 
hipotezom, ni ja, ni drugi članovi ovoga družtva nećemo 
izkriviti, izvraćati 1 upravo obezčastiti znanost time, kad 
bi jednu ili drugu hipotezu prikazali kao matematičnu 
istinu. ' 

! Bilo je prirodoslovaca i ne prirodoslovaca, koji su postavili ko- 
jekakovih hipoteza, koje su skoro za uviek oborene, ali iko može osjeći 
granice izmedju dopustivih i nedopustivih hipoteza? Velika je dabome 
razlika izmedju hipoteza, koje su osnovane na induktivnih dokazih. od 
onakovih, koje su plodovi puste mašte. — Ja ću sjetiti čitatelje na neke samo 
sjajne primjere, kad su prirodnjaci na temelju induktivne hipoteze poslavili 
prognoze, koje su se u skorom vremenu pokazale kao žive istine. Eno 
n. pr. obretenje Neptuna. Francuzki je astronom Leverrier tvrdio, da 
mora negdje niesto bili, jer je opazio stanovite planetarne pometnje, šlo 
ih je prouzrokovao na druga već poznata nebeska tielesa dotle nepoznal 
planet. Posljedica tomu je bila, da su tražili i našli Neptuna. — Kepler 
i otac Antun Schyrlaeus de Reita bili su oni, koji su postavili hipotezu 
da i Mars mora da ima svoje trabante; pače tih su se hipoteza prihva- 
lili, kako se čini, Swift i Voltaire u svojih literarno-satiričkih spisih dok 
nije napokon glasoviti Asaph Hall zaista obreo Marsove satelite (Kosmos 
itd. Jahrg. 1879 str. 371). — Ženijalni ruski kemičar Mendelejeff *doka- 
zivao je, da izmedju Calcium-a (40) i Titan-a (48) mora da bude dotle 
nepoznat elemenat, te je ustanovio kemikalna i fizikalna svojstva, po 
kojih se ima razlučiti od srodnih mu elemanata. Kad tamo deset godina 
kasnije obreo je zaista Nilson taj elemenat, kako ga je Mendelejeff pro- 
ricao i opisao, a to je Scandium. Jednako su prognosticirani i obreteni 
elementi nazvani Gullium i Germanium. (Kosmos itd. Jahrgang 1886, 
str. 278). — I zoologija može se podičiti sličnimi primjeri: mogao bi čo- 
vjek s njimi napuniti čitavu knjigu. Guvier je n. pr. na temelju neznatnih 
ostanakah nacrtao, ili kako kažemo, restaurirao cjelovitu okostnicu, rekli 
bi dakle: hipotetičku okostnicu stanovite vrsti izumrla sisavca, a kad: 


XXII 

Ja ću još jednu reći i to sasvim iskrenu. Od prvog: 
dana, odkad su se hrvatski prirodoslovci pokazali, našlo 
se je sad teologa, sad historika, sad opet pravnika ili 
filologa, koji su na nas ustali, te ako nisu baš ravno 
udarali, to su nam upute davali. A kako stvar stoji? Naši 
pravnici, naši bistorici nemaju navadno ni pojma o pri- 
rodnih naukah, a hoće da nas pute! A naši prirodo- 
slovci? Premda se svaki više ili manje svakako bolje ra- 
zumije u historiju, pravo itd. nego oni u prirodopis, ipak 
još nijedan od nas nije se nikomu nametnuo za učitelja 1 
mentora. Mi tih savjeta, tih uputa niti smo iskali, niti 
ih trebamo. A valjda Hrvatska nije Abdera, koja će pri- 
rodnim naukam, bez kojih nam neće biti niti obstanka, 
niti napredka, zatvarati vrata, kao da ih ne treba. 


Napokon nismo mi ni malo materijaliste u onom 
smislu, što nam ga obično prišivaju; pače rekao bih, da 
se 1 tu potvrdjuje ona stara francezka rečenica ,les ex- 
trèmes se touchent.“ Ono naime što se površnomu mo- 
triocu pričinjava, da su skrajnosti, u istinu nisu skrajnosti. 
Mi smo da realiste, ılı bolje rekuć ideorealiste, ılı ako 
hoćete u najgorem slučaju teoretickı materijaliste; oni 


tamo, mnogo godina iza njegove smrti nadjena je u kamenolomih Mont- 
martre-a velika ploča s podpuno sačuvanim škeletom, a gle čuda, taj se 
skelet podpunoma sudara s onom Cuvier-ovom hipotetickom slikom. — 
Huxley, Gaudry i drugi europejski paleontolozi proučavajući izumrle vrsti 
konjolikih životinja europske faune, da bi! ustanovili genetički red konja, 
opazili su, da gdje gdje fali jedan ili drugi posredni oblik, te su usta- 
novili glavne oznake tih dotle nepoznatih forma. Pa što smo doživili? 
Da su amerikanski paleontolozi Leidy, Cope, Marsh i drugi zaista obreli 
te unapried prognosticirane životinje u prije nepoznatih i neiztraženih 
naplavina sjeverne Amerike. — To nisu dakle bile puste fantasmagorije : 
a ja pred ovakovimi ženijalnimi iztrazivaoci kapu skidam sa najvećim 
počitanjem. 


XXIII 


pako koji na nas najviše viču, nisu obično ni teoretički 
idealiste, al su često praktički materijaliste. ı 

Gospodo moja, neću vam dosadjivati, svi koji ste 
ovdje, uvjereni ste, da je naše nastojanje čisto 1 pleme- 


nito, da nam je stalo samo do napredka i blagostanja. 


ove naše Hrvatske domovine, vi svi dobro znate, da se 
naša zemlja upravo od njegovanja prirodnih znanosti ima 
nadati najvećemu napredku na duševnom 1 na materi- 
jalnom polju. Tko toga ne uvidja, ili neželi domovini 
dobro, ili je veoma zaostao, te pravo ima onaj moj pri- 
jatelj, koji mi je nedavno pisao: ,Protivština što se na 
naše družtvo diže, dokazuje, da smo za 200 eodina za- 
ostali za drugimi narodi, pa da se naša inteligencija slabo 


! Valja mi upotrebiti ovu zgodu, da se ovdje branim od ružne 
klevete. — Prije svega izjaviti mi je, da je meni, koji nada sve istinu 
ljubim, stalo do iztrazivanja istine, do iztraživanja prirodnih odnošaja 
domovine; ja se za to neću upuštati u nikakovu polemiku, koja nebi 
bila na korist istine i znanosti. Još ću se manje upuštati u polemiku 
s ovakovimi, kojimi istina nije sveta, kao što su oni od kojih potiče neka 
bilježka u »Katol. listu« od god. 1886 str. 348. — Tamo je netko 
naime navalio na moju razpravu »Zoologija i Hrvati« — prosto mu 
bilo —, al ne mogu jedno presutiti. Bilježka naime na kraju glasi: »Če ga u 
ostalom, kako nas uvjeravaju, ni čitao nije, a originalno 
toga nije bilo u rukopisu.« Pisac te klevetne bilježke imao bi znati, 
da ne samo ja, nego i prijatelj prof. T. Smičiklas, a i dr. F. Rački i 
drugi nisu pročitali ciele razprave, jer se to u obće ne 
čini, jer se to ne može učiniti, budući da razprave »Rada« iznose 
obično više štampanih tabaka. Tko cielu istinu ne kaže, taj istinu time 
izvraća, kao što je ovdje slučaj. Nadalje tkogod je piscu one bilježke 
rekao: »da toga u rukopisu nije bilo«, taj je lagao (ne volim 
rabiti tobožnje parlamentarne izraze, što ih je izumila današnja licumjer- 
nost). Moga rukopisa slučajno nije imao u rukama i nije vidio nitko 
do redaktora »Rada«, tajnika dr.B. Suleka — on to nije mogao kazati — 
dakle tkogod je to rekao, opetujem, prosto je lagao. 

Na umirenje pisca »Katol. lista« izjaviti mi je napokon ovdje, da 
sve ove bilježke nisu pročitane prigodom glavne skupštine. 


XXIV 


obazire na razvoj prirodnih znanosti u drugih naroda.“ 
Dužnost nam je za to da postojano uztrajemo 


Tek, što je ovo naše gojenče godinu dana staro, već 
nam sa nekih strana dovikuju, da ga mi novovjeki Spar- 
tanei izložimo na Taygetu na hranu divljim zvierim, jer 
da je nakazno i bolestno; ali naše srdce, koje živo bije 
i žarko ljubi čovječanstvo u obće, a nada sve onaj njegov 
dio, što ga našim narodom zovemo, kaže nam, da je kod 
poroda naravno slabašno i nemoćno bilo, ali da nema 
mana, već da je živahno i zdravo, te ćemo ga za to uz- 
gajati do podpune muževnosti na diku 1 slavu hrvatskoga 
naroda. 


Poslie predsjednikova govora izvješćuje tajnik dr. Hrvat kako 
sliedi : 

Slavna skupštino ! 

Pred godinu dana i bit će tomu nešto više, sjegurnom rukom 
uzesmo biljku liepu i koristnu, biljku plemenite vrsti, da ju posadimo 
u našem hrvatskom tlu, prikladnu za svaki napredak i kulturu. 
| Sjegurni smo bili u tom poslu, da će nam uspjeti, jer nam je 
zemlja rodna i plodna, a za našu biljku od predšastnika već liepo 
prigotovljena bila. 

Nismo se prevarili. Blago sunce otačbenika, prijatelja napredka 

i znanosti zasine nad mladicom, a da više nezadje, pa danas na 
konen prve godine njezina života, slavnoj ovoj skupštini kao zboru 
prijatelja i dobročinitelja njezinih prikazujemo, kako je gojena i kako 
je uspjevala. Da li je očekivani miris evieća i slast ploda doniela, 
da li je po tom vriedna, da ju dalje u njezinu razvoju gojimo i po- 
dupiremo, ili nije, nego je možda zaslužila, da ju zataremo i izču- 
pamo iz našega tla, — suditi je Vam. 

Ta naša biljka miljenica, naše mlado naravoslovno družtvo, 
komu je cilj istina i prosvieta otvara svoje listove, svoga , Glasnika“ 
pa nam odkriva svoje plodove, svoje proizvode. Pa da i nije svaki 
zalogaj onakav, kao što nam se prikazuje u najvriednijih naravo- 
slovnih družtvih najnaprednijih naroda, ne možemo ni reći, da se je 
zaostalo, pa napokon to je naš hrvatski proizvod pa neka nam bude 
već zato mio. 


XXV 


U našem „Glasniku* ima raznih razprava, zastupana je skoro 
svaka struka naravoslovja, nu ponajviše se radilo u struci botaničkoj 
i zooložkoj, pisalo se i njemačkim pa talijanskim jezikom prema 
S. 21 druztv. pravila. 

Kod bibliografijskih izvještaja obaziralo se je osobito na radnje 
tičuće se naše domovine, kako je to predsjednik, a ujedno i urednik 
, Glasnika“ u svom prvom članku naglasio. Napokon pod naslovom 
„razne viesti“ donosio je ,Glasnik“ razne novosti i iznašašća iz na- 
ravoslovnih struka. Najviše je truda posvetio , Glasniku“ predsjednik 
prof Brusina, jer je izključivo njegovoj brizi podpadao. Veliku važnost 
. Glasnika“ neće nitko u dvojbu stavljati, osobito kada se pomisli, da 
je naše glasilo pristupno svakomu sviestnomu radniku na prirodo- 
slovnomu polju, da se narodno naše blago i ime njim pronosi i 
upoznaje, pa da dolaze u Zagreb djela i rad drugih naravoslovnili 
družtva, koja nas upoznavaju najnovijimi radnjami, djela koja inače 
nebi nikad do nas doprla. 

Kako su se slična družtva odazvala pozivu, da stupe u svezu 
i izmjenu publikacija sa našim družtvom dokazuje popis, koji malo 
dalje sliedi. 

Sva ova družtva radostno podraviše novoga si druga, naše mlado 
naravoslovno družtvo, te dragovoljno pristadoše uz zamjenu publi- 
kacija. Od mnogih laskavih pozdravnih listova evo jednoga od vrloga 
direktora e. kr. geoložkog zavoda u Beču D. Stura: 


459/92 a 
Kaiserlich - Königliche 
(Geologische Reichsanstalt 
Wien III., Rasumoftskygasse 23. 

An den verehrlichen kroatischen Naturforscher Verein in Agram 

Die gefertigte Direction gestattet sich, in Erwiederung der 
geehrten Zuschrift Nro 62 vom 30 Mai 1836, die Gründung des 
„kroatischen Naturforscher Vereins“ in Agram, herzlich zu begrüssen 
und den Wunsch auszusprechen: es möge dem geehrten Vereine ge- 
lingen, die vielen noch unbehobenen naturhistorischen Schätze der 
südslavischen Länder, zur allgemeinen Kenntniss und zum Nutzen 
und Frommen dieser Länder selbst, zu heben. 

Indem wir uns die höfliche Bitte um Zusendung der nächst- 
erscheinenden Schriften des verehrlichen Vereins zu stellen erlauben, 
den Empfang des 1—3 Heftes des I Jahrganges mit Dank bestätigen, 
wollen wir unsererseits im Schriftentausch die Verhandlungen der 


XXVI 


k. k geolog Reichs-Anstalt dem geehrten Vereine zusenden und der 
ersten Sendung jene Publicationen beilegen, die im Vorrathe unserer 
‘Anstalt in grösserer Exemplare-Anzahl noch vorliegen und von deren 
wir vorraussetzen können, dass deren Benützung resp. Besitz dem 
geehrten Vereine erwünscht sein kann. 

Mit dem Ausdrucke aufrichtiger Freude und herzlichem Wunsche 
des Gedeihens. i 

Die Direction der k. k. geologischen Reichsanstalt. 

Wien den 5. September 1886. 

Di Star wr. 

Uz ,Glasnik“ kojim se unapredjuju naravoslovne znanosti i 
upoznaje osobito vaniski znanstveni sviet našimi odnošaji stavilo si 
je družtvo zadaću, da drži čitanja, kojimi se širemu obćinstvu na 
lahak i razumljiv način pokazuju zanimivosti, krasote i uspjesi po- 
jedinih naravoslovnih struka. Tu svoju zadaću vršilo je naravoslovno 
družtvo uz blagonaklonu podporu svojih članova strukovnjaka. Na 
poziv ravnateljstva od 11 ožujka prijavi se za čitanje više gospode 
članova, te je tako prof. dr. Lobmayer prvi držao čitanje ,0 zraku“. 
Nadalje g A. Pichler ,0 golubovih listonošah“. Gosp. A. Heinz. ,0 
pojavu životne zajednice (symbiosa) u prirodi“. Gosp. profesor Janda 
,0 kanarcih“. Gosp. dr. V. Horvath ,0 razsvjeti u obće a plinskoj 
napose“. Sva predavanja držana su u sveučilištnoj dvorani osim pre- 
davanja gosp V. Horvata, koji čitaše u sveuč. kemičkom laborato- 
riju. Prof. dr. Janeček dozvolio je pripravno dvoranu sveuč kem. 
laboratoriju za spomenuto čitanja, pače dao je, da se za experi- 
mente upotriebe potrebne sprave i materijal Još se je većma prof. 
dr. Janečeku zadužilo družtvo, što je sam, kako i obećao bijaše ove 
zimske saisone, započeo niz svojih zanimivih čitanja. ,0 vodi“, koja 
još i sada traju. Obilje krasnih experimenata i vještina u predavanju 
primamila je uviek množinu odlična obćinstva, a prof. dr. Janeček 
kod toga nije žalio ni truda ni ne maloga troška, pa zato mu ovdje 
budi izrečena najtoplija hvala od strane družtva. Gospodin dr. Lob- 
mayer izdao je svoje čitanje u maloj brošuri, dočim sd izvadci ostalih 
čitanja donešeni u javnih glasilih. 

Osim toga vanjskoga rada naime izdavanja ,Glasnika“ i popu- 
larnih čitanja, držalo je ravnateljstvo 9 sjednica u kojih se razprav- 
ljalo, o svih upravnih tekućih poslovih i o načinu, kako da se uspjeh 
i napredak družtva osjegura. Prva i najglavnija podloga za obstanak 
družtva su članovi utemeljiteljni i podupirajući. Zato je predsjed» 


LG A AMK 


XXVII 


ničtvo osobitu pažnju obratilo na to, da druZtvo steće čim veći 
broj članova. Na razaslane pozive hrvatskim aristokratom i javnim 
zavodom stizale su brzo i prijave utemeliteljnih članova. Evo prija- 
telja znanosti i napredka, koji stupiše kao utemeljitelji sa svotom 
od 200 for.: 

1. Trgovačko-obrtnička komora u Zagrebu 

2. Grad Karlovac. 

3. Grad Zagreb. 

4. Prva hrvatska štedionica u Zagrebu. 

9. Petrovaradinska imovna obćina u Mitrovici. 
svotom od 100 for.: 
1. Barač Milutin na Rieci. 
2. Danilov dr. Franjo u Zadru. 
3. Ožegović barun Metel u Hitzingu kod Beča 
4 
5 


[gp] 
D 


. Nj. uzoritost Mihalović Josip, kardinal-nadbiskup u Zagrebu. 
. Polić Ante, veletržac na Rieci. 
6 Pejačević grof Pavao u Podgoraču 
7. Vranyczany barun Ljudevit u Zagrebu. 
3. Posilović dr. Juraj, biskup u Senju. 
9. Žerjavić dr. Juraj, župnik u Mariji Bistrici. 

10. Nemčić dr. Milan. gradski fizik u Karlovcu 

11. Šest Franjo, ljekarnik u Karlovcu. 

Svim veledusnim utemeljiteljnim članovom posebice zahvalilo 
se u ime družtva predsjedničtvo zahvalnim pismom. 

Iza utemeljiteljnih članova zahvalno spominjem : 

1. Poglavarstvo grada Broda, koje nam je odlukom od 15 travnja 
1886 br. 866 dopitalo svotu od 25 for. za utemeljenje družtvene 
glavnice. 

2. U istu svrhu vutiralo je zastupstvo obćine Otočke svotu od 
50 for. što bje i od vis. kr. zem. vlade naredbom od 25 listopada 
br. 40.663 odobreno. 

3. Isto tako odobren je vis. kr. zemaljskom vladom br. 4576, 
i zaključak imovne obćine križevačke, kojim se družtvu daruje 30 for 
za utemeljenje družtvene glavnice. 

Redovitih članova bilo je ove god. 215 od kojih bijaše 22 javnih 
zavoda i jurističnih osoba, ostalo su pojedinci, koji su navedeni u 
popisu redovitih članova. 

U svrhu sticanja novih članova i radi laglje manipulacije odlu- 
čeno je u sjednici ravnateljstva od 18 travnja, da se imenuju 


XXVIII 


pouzdane osobe družtvenimi povjerenici, koji će sakupljati od članova 
novac uz privremenu namiru te slati blagajniku družtva. Kad novac 
stigne blagajniku razaslat će isti namire od družtva. Za povjerenike 
družtva, koji dragovoljno preuzeše zadaću članove i članarinu sakup- 
ljati imenovani su: 
1. gosp. Krušnjak Rudolf u Karlovcu. 
„ Sieber Eduard u Valpovu. 
5) „ Zoch dr. Ivan u Osieku, 
4. » Kučera Oton u Požegi. 
O. (a oJarmac A, Bm Varazdinn 
6. , Kovačević Matija u Petrinji. 
7. >, Potočnjak Ivan u Križevcih. 
8. >, Mihajlović Viktor u Senju. 
9.» Benzon Ivan u Spljetu. 
10. >, Vid Vuletić Vukasović u Korčuli. 
11. » Danilo Vicko prof. u Zadru. 
» o Martinović Petar u Kotoru. 
13. , Barač Milutin na Rieci. 
14. „  Ilakovac Nikola u Vinkovcih. 

U, ovakovu podporu darežljivih članova utemeljiteljnih, uztrajnih 
redovitih članova i uz zdušan rad vrlih prijatelja družtvenih povjerenika, 
mislimo, da nam je mlado družtvo duboko korenje svoje pustilo. 1 
vis. kr. zemaljska vlada, odjel za bogoštovje i nastavu poduprie 
družtvo svojim nastojanjem. 

Na zamolnicu ravnateljstva od 39 travnja da blagoizvoli vis. vlada 
preporučiti , Glasnik“ svim zavodom, stigao je prepis razaslane preporuke : 


Br. 4462. 

Ravnateljstvom svih srednjih učilišta i gradjanskih škola te kr. 
preparandije u Petrinji i Zagrebu. 

Prošle godine ustrojilo se je u Zagrebu ,hrvatsko-naravoslovno 
družtvo“, kojemu je svrha unapredjenje naravoslovnih znanosti u 
obće, a proučavanje napose prirodnih odnošaja Dalmacije, Hrvatske 
i Slavonije te širenje i populariziranje naravoslovnih znanosti u 
narodu; a za lakše postizavanje te svoje svrhe izdaje to družtvo 
strukovni časopis „Glasnik‘. 

Kr. zemaljska vlada, odjel za bogoštovje i nastavu, nalazi 
shodnim nabavu toga časopisa preporučiti za zavodsku knjižnicu. 

U Zagrebu, 20 srpnja 1886. 


XXIX 


Br. 4462. 
Priobćuje se predsjedničtvu hrvat. naravoslovnoga druztva u 
Zagrebu. 

U riešenju podneska od 30 travnja t. g. broj 59, kojega se 
prilozi u privitku vraćaju. 

U Zagrebu, 20 srpnja 1886. 

Za bana: Dollhopt v. r. 

Isto takovu zamolnicu upravilo je ravnateljstvo na visoko školsko 
vieće u Zadru, da preporuči školskim bibliotekam nabavu. ,Glasnika“. 
Po $. 15 družtvenih pravila imao bi svaki član dobiti diplomu, nu 
u sjednici ravnateljstva od 21 siečnja bje zaključeno, da se tiskanje 
diploma odgodi radi financijalnih razloga ; nu sada, pošto se je družtvo 
podiglo, doći će diplome što prije pod tisak. U istoj sjednici zaključeno 
je, da se uzme podvornik, koji će sakupljati prinose i obavljati 
druge poslove uz mjesečnu nagradu od 2 for. Glede naklade zaklju- 
čeno je, u sjednici od 2 veljače da naklada Glasnika“ ima iznašati 
500 eksemplara, a u sjednici od 9 ožujka odlučeno bje, da se 
„Glasnik“ imade tiskati u tiskari ©. Albrechta, koja je stavila naj- 
jeftiniju ponudu. 

Buduć predsjednik imade velikog posla, zamoli u sjednici ravna- 
teljstva od 17/X., da mu se dozvoli uzeti korektora, koji će ,,Glasnik“ 
izpravljati, uz primjerenu nagradu. U istoj sjednici odlučeno, bje da 
se knjižarom daje Glasnik“ uz istu cienu kao članovom. 

U sjednici od 24 prosinca odlučeno je, da na ponudu Matičinu 
ne možemo ništa pozitivno odgovoriti. „Matica Hrvatska“ naime upra- 
vila je na naravoslovno družtvo ponudu; da mu ostavlja u novo) 
svojoj sgradi prostorije na razpolaganje, dakako uz najamninu. ,,Hr- 
vatsko naravoslovno družtvo“ uvidja potrebu, da se družtva osobito 
literarna koncentriraju, nu za sada ne može se obvezati, da će naj- 
miti prostorije, dok ih ima badava i dok družtvo ne bude još boljih 
financija. Ista sjednica dozvolila je g. Heinzu, da se na družtveni 
trošak sve 4 nuždne tablice u njegovoj razpravi u ,,Glasniku“ tiskaju. 
Napokon pošto je u zadnje vrieme stigla molba gradačkog druztva 
„Hrvatska“ da im se „Glasnik“ badava šalje, odlučeno je na 'okiruž- 
nici jednoglasno, da im se dade, kao što se je slično odlučilo u sjed- 
nici za družtvo ,,Zvonimir“ u Beču. i 

U listopadu ove godine nastala je promjena, u ravnateljstvu, 
jer je tajnik gosp. Gavazzi odstupio od tajničtva 1 ravnateljstva. Na 
trudu što ga je za svoga tajnikovanja u probit družtva uložio, bila 


XXX 


mu hvala. Za tajnika izabran bje u sjednici ravnateljstva od 14 stu- 
denoga dr. Horvat, koji je odmah, uz pripomoć i naputke. predsjed- 
nika preuzeo tajničke poslove. 

Sa žalošću spominjemo nadalje, da je družtvo već tečajem prve 
god ne izgubilo trojicu prijatelja članova: dr. Ivan vitez Mašek 
Bosnodolski, c. k. štopski nadliečnik preminuo je 17 travnja, a dr. Ma- 
ksimilian Holzabeck podlegnu u svom poštovanom uzvišenom 
zvanju na Rieci od kolere. Na mieni godine 1886/7 stiže nam još 
žalostna viest, da je umro plemeniti mladić, naravoslovac, član našega 
druätva Peroslav Bonifačić. Družtvo gubi njim svoga prijatelja 
i budućega suradnika. Njegov započeti rad na naravoslovnom polju 
davao nam je mnoge nade, koje nam žalibože propadoše. Slava 
pokojnikom! 

Na koncu zahvaliti nam se je još slavnim uredničtvom naših 
zagrebačkih dnevnika, koji su svakom sgodom rad naš budnim okom 
pratili, te svakovrstne družtvene objave i viesti s velikom pripravnošću 
u svoj list uvršćivali. 

Tako naša mlada biljka stoji poslie godine dana njege. Mnogo 
si je prijatelja stekla, ali ima i takovih, koji za nju ni čuti neće, a 
i još gorih, koji ju kude i koji bi ju zatrti htjeli, jer da joj plod 
nije istina i napredak, već zavaravanje 

To su takovi, koji nikada znanstvena ozbiljna ploda kusali 
nisu, pa se varaju, kada misle, da je naravoslovna znanost to isto 
što i atheizam. To su medjutim riedke i slabe nepogode za našu 
ponosnu biljku pa se zato na nje ni ne obaziremo. 

Završujem tim izvješće o radu hrv narav. družtva u g. 1886. 


Iza tajničkoga izvješća zamoli predsjednik blagajnika gosp. dr. 
Gorjanovića, da izviesti o stanju družtvene imovine, koji reće evo ovo: 


Čast mi je ovim Vas gospodo izviestiti o stanju blagajne 
hrvatskoga naravoslovnoga družtva za minule, te prve godine obstanka 
svoga. Nu umah pripominjem, da nisu jošte unišli svi prinosi čla- 
nova, a opeta nisu ni namireni svi troškovi za ovu godinu. Spominjem 
samo tuj zadnji obsežni svežčić ,,Glasnika“, koji jošte nije doštampan. 
S toga nisam bo mogao zadnji mjesec t. j. prosinac, ni definitivno 
zaključiti, a da mi se ne uvuku u dojduću knjigu za god. 1887 
razni amo nespadajući članci. 

Do današnjega dana unišlo je u blaganju hrv. narav. družtva 
svega skupa: 2652 for i 54 né. i to: članarine 904 for. a upisnine 


\ 


XXXI 


169 for., što čini: 1073 for. prinosa redovitih članova. U toj je 
svoti sadržano i ono 24 for., Sfo su ih družtvu darovala gospoda: 
prof. Brusina, dr. Pilar zatim gosp. Drag. Šlintner i dr. Gorjanović, 
svaki naime po 6 for. 

Od 14 utemeljiteljnih članova unišlo je do sada u blagajnu 
1525 for.; pribrojimo li amo jošte darove slavnih imovnih obćina 
brodske sa 25 for. te otočke sa 50 for. što čini 75 for., te konačno 
i kamate do 30,VI. u I. hrv. štedioni uložena novca po 6 for. 23 nè. 
i 3 for. 29 nč., zajedno dakle 9 for. 54 novč, to nam se pokazuje, 
da ukupni prihod ove minule godine iznaša 2682 for. i 54 né. 

Od te svote reprezentiraju prinosi utemeljitelja, pa dio gornjih 
kamata i rečeni darovi: ,družtvenu zakladu“ u iznosu od 
1606 for. i 25 nvé. Od preostalih 1076 for i 29 novč. izdano je: 


1. Za slog, tisak, papir i omot ,,Glasnika“ . . 289 for. 10 nè. 
Di, utografijske radnje u istom“. e RN TRO 
3. ,, Separatne otiske razprava iz ,,Glasnika“ . 50 „ 50 ,, 
er, korektürun Glasnika“ 2 a ea, REINER 
ukupni trošak za izdavanje dosadanjih 5 svezaka _ 

CHlasnıkar masa e Ga o ir O BSA Som. 10 nel 

Nadalje izdano je: 

5 Za 500 kom. družtvenih pravila 7 for. — né. 
6. ,, pozivnice, namire, kuverte, duge i GRATUIT NANO 
7. ,, obavljanje raznih pisarskih poslova . . . Di na 
SRO ADVGEATHKIVA NU EO ER LONE o vu BL 4) BB 
9. ,, družtvenu Gui S RER PAS DN DO 
10. podvornikom . . . ma DINO ARMA 
Il. za blagajničku knjigu, papir i Testi E i di u Dug 


Svega ukupno je dakle do sele izdano 488 for. 50 né. 


Odbijemo li tu svotu od gore spomenute t. j. 1076 for. i 29 nč. 
tad nam preostaje u družtvenoj blagajni još 587 for. i 79 nč. raz- 
položiva novea, kojim će se imati namiriti tisak VI. svezka ,,Glasnika*, 
diplome, te ine manje potrebe. 

Ovi su računi dakle provizorni, dok se ne zaključe, i budu pre- 
gledani i odobreni, te će se predložiti prigodom glavne skupštine bu- 
duće godine, i štampati u izvješću skupštine za god. 1887. 


Iza toga pozvao je predsjednik knjižničara, da pročita svoje 
izvješće o stanju biblioteke, koja već sada ima liep broj svezaka, 


LI 


i 
| 


Cika časak. rr I iz E 


7 


Ai in i 


XXXII 


većinom poslanih u zamjenu ,,Glasnika“. Podpun popis prispjelih 
knjiga sliedi iza ovoga izvješća glavne skupštine. 

Mjesto izstupivšega člana ravnateljstva g. Gavazzi-a izabran 
bje g. ravnatelj I. Bartulić. 

Predložena su zatim od ravnateljstva četvorica za počastne 
članove i to: Dionis Štur, ravnatelj e. kr. geoložkoga zavoda u 
Beču; dr. Josip Pančić, državni savjetnik, umir. prof. i rektor 
velike škole u Biogradu; dr. Pero Doderlein, Dubrovčanin, prof. 
zoologije na sveučilištu u Palermo i dr. Ernst Friedel, gradski 
viećnik, ravnatelj zemaljskog muzeja u Berlinu, što je sa aklama- 
cijom primljeno. 

Nadalje izabrana su dvojica članova za pregledavanje blagaj- 
ničkih računa i to: gg. J. Ettinger i S. Sivoša. 

Napokon pročitao je predsjednik predlog, što ga je pa od 
gosp. N. Damina iz Bakra, koji glasi: 


Veleučeni gospodine predsjedniče! 

Čast mi je položiti na Vaše ruke sliedeći predlog, kojemu je 
svrha jasna, te ne treba obrazloženja. 

Neka slavna skupština izvoli zaključiti: 

1. Imenuje se povjerenstvo od 3 lica, kojemu će biti dužnost 
ustrajati, uredjivati i razašiljati zologijsko-botaničke sbirčice i sbirke, 
već prema potrebi i zahtjevu pučkim, gradjanskim i djevojačkim te 
srednjim školam u Hrvatskoj (Slavoniji i Dalmaciji). 

2. Članovi družtva imaju pravo zamienjivati s ovim povje- 
renstvom preparirane prirodnine. 

3. Povjerenstvo odgovorno je upravlj. odboru. 

4. , Glasnik“ otvorit će u tu svrhu posebni stupac za pozive 
na članove i izvještaje. 

U Bakru, 28 prosinca 1886. 

N. Damin, član družtva. 

Pošto se hrvatsko naravoslovno družtvo ne kani i ne može ba- 
viti sastavljanjem zbiraka, kao što to jasno dokazuje $. 27 druž- 
tvenih pravila, pošto ne zna za sile, koje bi se mogle u Zagrebu 
uspješno tomu posvetiti, to se je skupština izjavila, da se još za 
sada mlado družtvo ne može u to upuštati i to tim manje dok je 
predsjedničtvo preobterećeno uredničtvom , Glasnika“, a još više samom 
upravom druztva, 


.._.-.. 


XXXIII 


POPIS 


akademija, druztva i redakcija, s kojimi hrv. naravo- 
slovno družtvo zamjenjuje svoje publikacije. 


ALTENBURG. Naturforschende Gesellschaft des Osterlandes. 

AMIENS Société Linnéenne du Nord de la France. 

BERLIN. Gesellschaft Naturforschender Freunde. 

BOLOGNA. Reale Accademia delle Scienze. 

BONN. Naturhistorischer Verein der preussischen Rheinlande, West- 
pfalens und des Reg.-Bezirks Osnabriick. 

BRAUNSCHWEIG. Verein fir Naturwissenschaft. 

BRESLAU. Verein für schlesische Insektenkunde. 

BRUXELLES. Société Belge de Microscopie. 


È Société Entomologique de Belgique. 
10 ; Société Royale Malacologique de Belgique. 
a Musée Royale d’ Histoire Naturelle de Belgique. 


BUDAPEST. Kir. magyar termeszettudomänyi tärsulat. (Kr. ugarsko 
prirodoslovno druztvo). 


x Magyar kirälyi földtani intezet. (Kr. ugarski geoložki 
zavod). 

= Magyarhoni földtani tärsulat. (Kr. ugarsko geolozko 
druztvo). 

ss Rovartani lapok (Entomoložki časopis). 


CELOVEC. Kres, poučen in znanstven list. 
CHUR. Naturforschende Gesellschaft. 
DANZIG. Naturforschende Gesellschaft. 
DAX. Société de Borda. 
20 DORPAT. Naturforscher Gesellschaft. 
EMDEN. Naturforschende Gesellschaft. 
FRANKFURT a./0. Naturwissenschaftlicher Verein des Regierungs- 
Bezirk Frankfurt a.'0. 
FRAUENFELD. Thurgauische Naturforsehende Gesellschaft. 
GIESSEN. Oberhessische Gesellschaft für Natur- und Heilkunde. 
GLASGOW. Natural History Society. 
GRAZ. Naturwissenschaftlicher Verein für Steiermark. 
HALLE. Kais. Leopoldinisch -Carolinische deutsche Akademie der 
Naturforscher. 
JI 


XXXIV 


HELSINGFORS. Societas pro Fauna et Flora Fennica. Finska Ve- 
tenskaps-Societeten. 
INNSBRUCK. Naturwissenschaftlich-medicinischer Verein. 

30 KIEL. Naturwissenschaftlicher Verein für Schleswig-Holstein. 
KLAGENFURT. Naturhistorisches Landes- Museum. 

i KOLOZSW AR. Magyar Növenytani Lapok (magjarski botanički 

Se časopis). 

2 LINZ. Museum Francisco-Carolinum. 

Sa LJUBLJA NA. Slovan. Leposloven in političen list. 

LONDON. Geological Society. 
LUNEBURG. Nau nI Verein für das Fürstentum 
Lüneburg. 
LWOV. Kosmos. 
MAGDEBURG. Naturwissenschaftlicher Verein. 
MANNHEIM. Verein für Naturkunde. 
40 MILANO. Società Crittogamologica Italiana. 
NANCY. Société des Sciences. 
NAPOLI. Accademia delle Scienze Fisiche e Matematiche. 

Reale Istituto d’ Incoraggiamento alle Scienze Naturali, 

Economiche e Tecnologiche. > 

OSIEK. Hrvatska pčela. 

» Gospodar. 
PADOVA. Società Veneto-Trentina di Scienze Naturali 

PARIS. Archiv Slaves de Biologie. 

PASSAU. Naturhistorischer Verein. 

PAVIA. Bollettino Scientifico. 

PRAG. Vesmir. Obrazkovy časopis pro šiteni véd prirodnich. 

RIGA. Naturforscher-Verein. 

ROMA. Reale Accademia dei Lincei. 

ŠIBENIK. Gospodarski poučnik. 

_ © SOFIJA. Blgarskoto knižovno družestvo. 

SONDERSHAUSEN. Deutsche Botanische Monatschrift. 
TARNÖW. Przyrodnik. 
THRONDHJEM. K. Norske videnskabers Selskabs. 
WASHINGTON. United States Geological Survey. 
VENEZIA. R. Istituto Veneto di Scienze, Lettere ed Arti, 

60 WIEN. K. k. Akademie der Wissenschaften. i 

» K. k. Geologische Reichsanstalt. 
» K. k. Naturhistorisches Hofmuseum. 


n 


KB RAJ 59 
u % a 
A pik 


XXXV 


WIEN. Ornithologischer Verein. 

» K. k. Zoologisch-Botanische Gesellschaft. 
WIESBADEN. Nassauischer Verein für Naturkunde. 
ZAGREB. Druztvo inzinira i arhitekta. 

; Hrvatsko-slavonsko gospodarsko družtvo. 
7 Hrvatski učitelj. 
Napredak. 
2 Sbor lieönika kraljevina Hrvatske i Slavonije. 
70 Hrvatsko-slavonsko Sumarsko druztvo 
ZÜRICH. Naturforschende Gesellschaft. 
ZWICKAU. Verein für Naturkunde. 


a 


XXXVI 
POPIS 


knjiga, koje su god. 1886 prispjele za družtvenu biblioteku. 
I. U Zamjenu. 


Abstracts of the Proceedings of the Geological Society of London. 
Session 1885—1886 Nos. 476—492 London. 1886. 


Annalen des k. k. Naturhistorischen Hofmuseums. Band I. Wien 1886. | 


Annales de la Société Royale Malacologique de Belgique. Tom. XVI 
do XX Bruxelles 1881— 1885. i 

Annuario dell’ Accademia delle Science Fisiche e Matematiche. Na- 
poli 1886. | 

Archives Slaves de Biologie. Tome I. Fasc. I-II. Tome II. Fasc. 
I-II. Paris 1886. 

Atti del Reale Istituto d’Incoraggiamento delle Scienze Naturali 
Economiche e Tecnologiche di Napoli. III Ser. Volume IV. 
Napoli 1885. 

Atti della Reale Accademia dei Lincei. Anno CCLXXXIII. Ser. IV. 
Vol. II. 1 Semestre. Fasc. I—XI, 2 Semestre. Fasc. 1—14 
Roma 1886. ; 

Atti della Società Crittogamologica Italiana. Vol. I. Milano 1878. 

Atti della Società Veneto-Trentina di Science Naturali residente in 
Padova. Vol. IX Fasc. I, II. Padova 1884—1886. 

Berichte des Naturwissenschaftlichen Medizinischen Vereines in Inns- 
bruck. XV Jahrgang. Innsbruck 1886. 

Bericht (XIV do XXIV) der Oberhessischen Gesellschaft für Natur- 
und Heilkunde. Giessen 1873 -- 1884. 

Bidrag till Kännedom af Finlands Natur och Folk. Utgifna af Fin- 
ska Vetenkaps-Societeten. Fyrationdetredje Häftet. Helsing- 
fors 1886. 

Bollettino Scientifico. Redatto da Leopoldo Maggi e Giovanni Zoja. Anno 
VIII No. 3 e 4 Pavia 1886. 

Bullettino della Società Veneto-Trentina di Scienze Naturali. Tomo 
III. No 1, 2, 4. Padova 1884—1886. 

Bulletin du Musée Royal d' Histoire Naturelle de Belgique. Tome 
IV. N. 1—4. Bruxelles 1886. 

Bulletin de la Société Belge de Miroscopie. Douziéme année. Nro. XI 
I-II. Treizićme année. Nro. I-II. Bruxelles 1886. 

Bulletin de la Société de Borda. Onziéme année. Premier trimestre. 
Dax. 1886. 


XXXVII 


Det Kongelige Norske Videnskabers selskabs Skrifter 1885. Thron- 
djem 1886. 

Deutsche botanische Monatschrift. IV Jahrg. Nr. 1--12. Sonders- 
hausen. 

Dreizehnter Bericht des -naturhistorischen Vereines in Passau für 
die Jahre 1883—1885. Passau 1886. 

Földtani közlöny (Geologische :Mittheilungen). XVI kčtet. 7—9, 
10—12 Füzet. Budapest 1886. | 

Gospodar. God. X. br. 1, 3-12. Osiek 1886. 

Gospodarski list. God. XXXIII. br. 1—23. God. XXXIV br. 1—24. 
Zagreb 1885—1886. 

Gospodarski poučnik. God. V. br. 1—23. Šibenik 1886. 

Hrvatska pčela. Tečaj VI. br. 1—5. Osiek 1886. 

Hrvatski učitelj. Časopis za srednje i pučke škole. Ted. X. br. 1—12. 
Zagreb 1886. 

Jahresbericht der k. ungar. geologischen Anstalt für 1882 u. 1884. 
Budapest 1883—1885. 

Jahrbuch des naturhistorischen Landes-Museums von Kärnten. XVII 
Heft. Klagenfurt 1885. 

Jahrbücher des Nassauischen Vereins für Naturkunde. Jahrg. 39 

Wiesbaden 1886. 

Jahresbericht der naturforschenden Gesellschaft Graubündens. Neue 
Folge XXV—XXIX Jahrg. Chur 1882—1885. 

Jahresbericht des Vereins für Naturkunde zu Zwikau in Sachsen. 

3, Zwickau 1886. 

Tabfibanshl und Abhandlungen des Naturwissenschaftlichen Vereins 
in Magdeburg. Magdeburg 1886. 

Jahreshefte des Naturwissenschaftlichen Vereins‘ für das Fürstentum 
Lüneburg. IX. Lüneburg 1884. 

Korrespondenzblatt des Naturforscher-Vereins zu Riga XXIX. Riga 
1886. 

Kosmos. Rok XI. Zeszyt 1- XII. Lwow 1886. 

Kres. Poučen in znanstven list. Leto VI. Zvezek 1—4. Celovec 
1886. 

Liečnički viestnik. Organ sbora liečnika kraljevina Hrvatske i Sla- 
vonije. God. VIII br. 1—12. Ured. Prof. dr. A. Lobmayer. 
Zagreb 1886. 

Magyar Nčvćnytani Lapok. Kanitz Ägost I—IX. Kolozsvär HE 
1885. 


XXXVII 


Meddelanden af Societas pro Fauna et Flora Fennica Trettonde 
Hittet. Helsingfors 1886. 

Mittheilungen aus dem Jahrbuche der kön. ungarischen Geologischen 
Anstalt. VIII. Band. Heft 1—3. Budapest 1886. 

Mittheilungen aus dem Osterlande. Neue Folge. Bd. I—III. Alten- 
burg 1880—1886. 

Mittheilungen der Thurgauische Naturforschenden Gesellschaft. Heft 
5, 6, 7. Frauenfeld 1882-1886 

Mittheilungen des naturwissenschaftlichen Vereines für Steiermark. 
Jahrg. 1885. Graz 1886. 

Mittheilungen des ornithologischen Vereins“ in Wien. X Jahrgang- 
1—27. Wien 1886. 

Monatliche Mittheilungen aus dem Gesammtgebiete der Naturwissen- 
schaften Organ des Naturwiss. Vereins des Reg.- Bez. Frank- 
furt a/O. IV Jahrg. Nro. 1—7. Frankfurt a/0. 1886— 1887. 

‚Napredak. Tečaj XXVII. Zagreb 1886. 

Ofversigt af Finska Vetenskaps-Societetens Forhandlingar XXVII. 
Helsingfors 1885. 

Periodičesko spisanie na Blgarskoto knjižovno družestvo. Godina 5. 
Knižka 19—20 Sofia 1886. 

Proceedings and Transactions of the Natural History Society of 
Glasgow. Vol. I (New-Series) — Part. I 1883—84. Glasgow. 
1885. 

Przyrodnik. Dwutygodnik popularny po’sviecony naukom przyrod- 
niezym. Rocznik VII. Nr. 1—24. Tarnöw 1886. 

Rendiconto dell’ Accademia delle Scienze fisiche e matematiche. 
Anno XXV. Fase 1—8 Napoli. 1886. 

Schriften der naturforschenden Gesellschaft in Danzig. Neue Folge. 
VI Bd. III Heft. Danzig 1886. 

Schriften der Naturwissenschaftlichen Vereins für Schleswig-Holstein. 
Band III—VI Kiel 1889 — 1885. 

Seoski gospodar. List za pouku hrvatskim seljakom u gospodarstvu. 
Tečaj XII. Br. 1—5. Zagreb 1886. 

Siebenzigster Jahresbericht der Naturforschenden Gesellschaft in 
Emden 1886 

Sitzungsbericte der k Akademie der Wissenschaften. Mat. Nat. 
Classe. I Abth. Bd. XCIII. Heft 1—3, 4 5. Wien 1886. 

Sitzungs-Berichte der Gesellschaft naturforschender Freunde zu Ber- 
lin Jahrgang 1885. Berlin 1885. 


XXXIX 


Slovan. Leposloven in političen list. III Leto. Stev. 10—24. Lju- 
bljana 1886. 

Šumarski list. Organ hrv. slav. šumarskoga družtva. Tečaj X. svez. 
2, 3, 5—12. Zagreb 1886. 

Verhandlungen der k. k. geologischen Reichsanstalt 1886. Nr. 1-9 
11—14. Wien 1886. 

Verhandlungen der k. k. Zoologisch-botanischen Gesellschaft in Wien. 
Jahrg. 1886. Band XXXVI. Wien 1886. 

Verhandlungen des Naturhistorischen Vereines der preussischen Rhein- 
lande, Westfalens und des Reg.-Bezirks Osnabrück. Fünfte 
Folge. III Jahrg. Erste Helfte. Bonn 1886. 

Vesmir. Obrazkovy časopis pro šišeni véd prirödnich. Ročnik XV. 
Cislo 1-24. Prag 1886. ; 

Vierteljahrschrift der Naturforschenden Gesellschaft in Zürich. Jahr 
gang XXXI. Heft I, IT. Zürich 1886. 

Viesti družtva inžinira i arhitekta god V br. 1. god. VI br. 1, 2, 3 
god. VII br. 1, 2, 3. Zagreb 1884—1886. 

Zeitschrift fiir Entomologie. Herausgegeben vom Verein für schlesische 
Insektenkunde zu Breslau. Neue Folge. XI Heft. Breslau 1886. 


I. Na dar. 
Od akademije Leopoldino-Caroline u Halle : 


Burmeister Dr. H. Neue Beobachtungen an Macrauchenia patacho- 
nica. Halle 1885. 
Engler ©. Historisch-kritische Studien über das Ozon. Halle 1879. 
Od finlandskoga učenoga družtva u Helsingforsu: 
Exploration internationale des Régions Polaires 1882—83 et 1883—84. 
Tome I. Mćtćorologie. Helsingfors. 1886. 
Od e. k. geoložkoga državnoga zavoda u Beču: 

Andrae Justus Karl Dr. Beiträge zur Kenntniss der Fossilen Flora 
Siebenbürgens und des Banates. Wien 1855. 

Bittner A. Die Hercegovina und die südöstlichsten Theile von 
Bosnien Wien 1880. 

Bittner A. Bericht über die geologischen Aufnahmen im Triasgebiete 
von Recoaro. Wien 1883. 

Bittner A. Nachträge zum Berichte über die geologischen Aufnahmen 
in Judicarien und Val Sabbia. Wien 1883. 

Bittner A. Zur Literatur der österreichischen Tertiärablagerungen. 
Wien 1884. 


XXXX 


Bittner A. Noch ein Beitrag zur neueren Tertiärliteratur. Wien 1886: 

Boué Dr. A. Ueber die Nummuliten-Ablagerungen. Wien 1874. 

Böhm Dr. A. Die Höttinger Breccie und ihre Beziehungen zu den 
Glacial-Ablagerungen. Wien 1884. 

Böhm Dr. A. Die Alpen-Gletscher der Enns und Steyer. Wien 1885. 

Brezina Dr. A Das neue Goniometer der k k. geologischen Reichs- 
Anstalt. Wien 1884. 

Brezina Dr. A. Die Meteoritensammlung des k. k. mineralogischen. 
Hofkabinetes in Wien am 1. Mai 1885. Wien 1885. 


Burgholzhausen Aug. Fr. General- Register der ersten zehn Bände. 
Nr. 1 von 1850 bis Nr. 10 von 1859 des Jahrbuches der k 
k. geologischen Reichsanstalt. Wien 1863. 

Canaval Dr. R. Die Goldseifen von Tragin bei Paternion in Kärnten 

. Wien 1885. 

Cathrein Dr. A. Die Dolomitzone bei Brixlegg in Nordtirol. Wien 1880. 

Cech Dr. C. O. Die Kochsalzgewinnung in den russischen Steppen- 
seen. Wien 1878. 

Ožižek J. Beitrag zur Kenntniss der Fossilen Foraminiferen des 
Wiener Beckens. Wien 1847. 


Czizek J. Niveauverhiltnisse des fürstlich Schwarzenberg'schen Holz- 
Schwemmcanals im südlichen Böhmen. Wien 1852. 

Czizek J. Geologische Zusammensetzung der Berge bei Mölk, Mau- 
tern und St. Pölten in Niederösterreich Wien 1853. 

Czizek J. Das Rosaliengebirge und der Wechsel in Niederösterreich. 
Wien 1854. 
Di Stefano Dr. G. Ueber die Brachiopoden des Unteroolithes von 
Monte San Giuliano bei Trapani in Sicilien. Wien 1884. 
Doelter Dr. C. Der geologische Bau, die Gesteine und Mineralfund- 
stätten des Monzonigebirges in Tirol. Wien 1875. 

Döll Ed. Wilhelm Ritter von Haidinger. Wien 1871. 

Doppler v. Christ. Ueber eine bisher unbenützte Quelle magnetischer 
Declinations-Beobachtungen. Wien 1849. 

Drasche Dr. R. v. Geologische Skizze des Hochsebirgathalles der 
Sierra Nevada in Spanien. Wien 1879. 

Dunikowski Dr. E. Das Gebiet der Strypaflusses in Galizien. Wien 1880. 

Ettingshausen Dr. C. Beiträge zur Flora der Vorwelt. Wien 1851. 

Ettingshausen Dr. ©. Die Tertiaer-Floren der österreich. Monarchie. 
Wien 1851. 


XXXXI] 


Ettingshausen Dr. C. Die Steinkohlenflora von Stradonitz in Böhmen. 
Wien 1852. i 

Ettingshausen Dr. C. Fossile Pflanzenreste aus dem Trachytischen 
Sandstein von Heiligenkreuz bei Kremnitz. Wien 1852. 

Ettingshausen Dr. C. Begründung einiger neuen oder nicht genau 
bekannten Arten der Lias- und der Oolithflora. Wien 1852. 

Ettingshausen Dr. C Beitrag zur Flora der Wealdenperiode Wien 1852. 

Ettingshausen Dr. C. Ueber Palaeobromelia ein neues fossiles Pflan- 

| zengeschlecht. Wien 1852. 

Ettingshausen Dr. C. Die Tertiäre Flora von Häring in Tirol 
Wien 1853. 

Ettingshausen Dr. C. Die Steinkohlenflora von Radnitz in Böhmen 
Wien 1854. | 
Feistmantel Dr. O. Ueber das Verhältniss der böhmischen Stein- 

kohlen zur Permformation. Wien 1873. 

Fichtner Johann und Wolf Heinrich. Erläuterungen zur geologischen 
Bodenkarte. Wien 1866. 

Foetterle Franz. Das Vorkommen, die Produetion und Circulation 
des mineralischen Brennstoffes in der österreichisch-ungarischen 
Monarchie im Jahre 1868. Wien 1870. 

Foullon v. Heinrich. Ueber die petrographische Beschaffenheit der 
krystallinischen Schiefer der untercarbonischen Schichten und 
einiger älterer Gesteine aus der Gegend von Kaisersberg bei 
St. Michael ob Leoben und krystallinischer Schiefer aus dem 
Palten- und oberen Ennsthale in Obersteiermark Wien 1883. 

Foullon v. Heinrich. Ueber krystallisirtes Zinn. Wien 1884. 

Frauscher Dr. Karl. Die Brachiopoden des Untersberges bei Salz-. 
burg. Wien 1883. 

Früh J. Dr. Kritische Beiträge zur Kenntniss des Torfes. Wien 1885. 

Fuchs Th Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnenfaunen. IV und V 
Die Fauna der Congerienschichten von Tihany am Plattensee 
und Küp bei Päpa in Ungarn. Wien 1870. 

Fuchs Th. Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnenfaunen Wien 1873. 

Fuchs Th. Ueber die Grundform der Erosionsthäler. Wien 1877. 

Gamper J. Alpine Phosphate. I. Blauspath von Steiermark. Wien 1878. 

Geyer Georg. Ueber die Lagerungsverhältnisse der Hierlatz-Schichten. 
Wien 1886. 

Geologische k. k. Reichsanstalt. Catalog der Ansstellungs-Gegen- 
stände bei der Wiener-Weltausstellung 1873. Wien. 


XXXXII 


Giimbel C. W. Ueber Foraminiferen, Ostracoden und mikroskopische 
Thier-Ueberreste in den St. Cassianer und Raibler Schichten. 
Wien 1869. 

Haberlandt G. Ueber Testudo praeceps n. sp., die erste fossile Land- 
schildkröte des Wiener Beckens. 

Haidinger W. Ueber das Eisenstein-Vorkommen bei Pitten in Oester- 
reich. Prag 1846. 

Haidinger W. Der rothe Glaskopf eine Pseudomorphose nach brau- 
nem. Prag 1846. 

Haidinger W. Naturwissenschattliche Abhandlungen, gesammelt und 
durch Subscription herausgegeben. Band II 1848, Band III 
1850, Band IV 1851. Wien. 

Haidinger W. Berichte über die Mittheilungen von Freunden der 
Naturwissenschaften in Wien. Band III— VII. Wien 1848—1851. 

Haidinger-Medaille. Bericht des Subseriptions-Ausschusses. Wien 1857. 

Haidinger W. Die Wernerfeier am 25. Sept. 1850 in Oesterreich. 

Haidinger W. Ansprache gehalten in der Jahressitzung der k. k. 
geolog. Reichsanstalt. Wien 1861. 

Haidinger W. Die geologischen Uebersichtskarten von Dalmatien, 
Croatien und Slavonien auf der Ausstellung von Gegenständen 
der Landwirthschaft und Industrie zu Agram am 18. August 
1864. Wien 1864. 

Hansel Vincenz. Die petrographische Beschaffenheit des Monzonits 
von Predazzo. Wien 1878. 

Harada Toyokitsi. Ein Beitrag zur Geologie des Comelico und der 
Westlichen Carnia. Wien 1883. 

‘ Hauer Franz. R. v. Erläuterung zu einer geologischen Uebersichtskarte 
der Schichtgebirge der Lombardie. Wien 1858. 

Hauer Karl. R. v. Arbeiten in dem chemischen Laboratorium der 
k. k. geol Reichsanstalt. Wien 1871. 

Hauer v. Fr. und Dr. M. Neumayr. Fiihrer zu den Excursionen der 
Deutschen. Geologischen Gesellschaft nach der Allgemeinen 
Versammlung in Wien 1877. 

Hauer Carl R. v. und John Conrad. Arbeiten in dem chemischen 
Laboratorium der k k. geologischen Reichsanstalt. Wien 1875. 

Hilber Vincenz. Die Randtheile der Karpaten bei Debica, Ropezyce 
und Lancut. Wien 1885 

Hingenau 0. v. Die geologische Reichs-Anstalt in Wien. Brünn | 
1850. 


XXXXIII 


Hochstetter Dr. Ferdinand. Geognostische Studien aus dem Böhmer- 
walde. III. Granit und Granitporphir des Böhmerwaldes. Wien 
1855. 

Hochstetter Dr. F. v. Das k. k. Hof-Mineraliencabinet in- Wien. 
Wien 1884. 

Hérnes” Dr. M. Verzeichniss der Fossil-Reste aus Fundorten des 
Tertiär-Beckens von Wien. Wien 1848. 

Hörnes Dr. M. Sammlungen von Tertiirpetrefacten des Wienerbeckens. 
Wien 1852. 

Hoernes R. Beiträge zur Kenntniss der Tertiär-Ablagerungen in den 
Südalpen. Wien 1878. 

Hoernes R. Die Trilobiten-Gattungen: Phacops und Dalmanites. 
Wien 1880. 

John ©. v. Ueber ältere Eruptivgesteine Persiens Wien 1884. 

John C. v. Ueber die von Herrn Dr. Wähner aus Persien mitge- 
brachten Eruptivgesteine. Wien 1885. 

John C. v. und H. B. v. Foullon. Arbeiten aus dem chemischen La- 
boratorium der k. k. geologischen Reichsanstalt Wien 1881. 

Juhoss Jul. Joh. Reiseberichte aus England und Californien. Wien 


1881. 
Karrer Felix. Die Kaiser Franz Josefs Hochquellen - Wasserleitung. 
Wien 1881. 


Kenngott Dr. G. Ad. Uebersicht der Resultate Mineralogischer For- 
schungen in den Jahren 1849 - 52. Wien 1852—54. 

Koch Dr. Albert. Das Skelet des Zeuglodon macrospondylus. Wien 
1851. 

Kramberger Dr. Dragutin. Studien iber die Gattung Pano 
Harlan. Wien 1881. 

Križ Dr. Martin. Der Lauf der unterirdischen Gewässer in den de- 
vonischen Kalken Mähren’s. Wien 1883. 

Kriz Dr. Martin. Der Lauf der unterirdischen Gewässer in den de- 
vonischen Kalken Mährens. Wien .1883. 

Kudernatsch Johann. Die Ammoniten von Swinitza. Wien 1852. 

Kraus Franz. Neue Funde von Ursus spelaeus im Dachsteingebiete. 
Wien 1881. 

Kvassay v. Eugen. Ueber den Natron- und Székboden im ungari- 
schen Tieflande. Wien 1876. 

Laube Dr. Gustav C. Das Erdbeben von Trautenau am 31. Jänner 

1883. Wien 1883. 


XXXXIV 


Lenz Dr. Oskar. Notizen über den alten Gletscher des Rheinthales 
Wien 1874. 
Makowsky Alexander Prof. Geologischer Führer für die Umgebung 
von Brünn. Brünn 1877. 

Mojsisovics v. Dr. E, Tietze Dr. E., Bittner Dr. A. Grundlinien der 
Geologie von Bosnien und Hercegovina. Wien 1880. 

Morlot v. A. Erläuterungen zur Geologisch bearbeiteten VIII. Sek- 
tion der Generalquartiermeisterstabs-Spezialkarte von Steyermark 
und Illyrien Wien 1848. 

Nauman Dr. Edmund. Ueber das Vorkommen von Triasbildungen 
im nördlichen Japan. Wien 1881. 

Nehring Dr. Alfred. Fossilreste kleiner dini aus dem Dilu- 
vium von Nussdorf bei Wien. Wien 1879 

Neumayr Dr. M. Ueber unvermittelt auftretende Cephalopodentypen 
im Jura Mittel-Europas. Wien 1878. 

Niedzwiedzki J. Sammlung von Mineralien, die in Oesterreich häufig 
oder in grossen Massen vorkommen. Wien 1873. 

Noth Friedrich Julius. Ueber die Bedeutung von Tiefbohrungen in 
der Bergölzone Galiziens. Wien 1873. 

Paul ©. M. Beiträge zur Geologie des nördlichen Bosnien. Wien 
1879. 

Paul ©. M. Die Braunkohlen-Ablagerungen von Croatien und Sla- 
vonien. Wien 1874. 

Partsch Paul. Katalog der Bibliothek de k. k. Hof-Mineralien-Ca- 
binets. Wien 1851. 

Peche F. Allgemeine Auflösung der Gleichungen dritten Grades. 
Wien 1851. 

Pelz. A. u. Hussak E. Das Trachytgebiet der Rhodope. Wien 1883. 


Pelz. A. Ueber das Vorkommen tertiärer Bildungen im oberen 
Marizathal. Wien 1873. 

Pelz. A. Ueber das Rhodope-Randgebirge südlich und südöstlich von 
Tatar Pazardzik. Wien 1879. 

Peters Dr. Karl. Die Umgebung von Deutsch-Bleiberg in Kärnten. 
Wien 1856. 

Peters. Dr. Karl. Beitrag zur Kenntniss der Lagerungsverhältnisse 
der oberen Kreideschichten an einigen Localitäten der Östlichen 
Alpen. Wien 1852. 

Peters. Dr. Karl. Die geologischen Verhältnisse des Oberpinzgaues, 
insbesondere der Centralalpen. Wien 1854. 


XXXXV 


Peters Dr. Karl. Geologische Studien aus Ungarn. Wien 1857. 

Pettko Johann v. Tubicaulis von Ilia bei Schemnitz. Wien 1849. 

Pettko Johann v. Geologische Karte der Gegend von Schemnitz. 
Wien 1853. 

Pollack C. Vincenz. Beiträge zur Kenntniss der Bodenbewegungen. 
Wien 1882. 

Redtenbacher Dr. Anton. Ueber die Lagerungsverhältnisse der Go- 
saugebilde in der Gams bei Hieflau. Wien 1874. 

Reyer. Ed. Tektonik der Granitergüsse von Neudek und Karlsbad 
und Geschichte des Zinnbergbaues im Erzgebirge Wien 1879. 

Reyer Ed. Dr. Die Bewegung im Festen. Wien 1880. 

Reyer. E. Die Bewegungen in losen Massen. Wien 1881. 

Reuss Dr. August Emil. Die Fossilen Poliparien des Wiener Ter- 
tiärbeckens. Wien 1847. 

Reuss Dr. August. Em. Die Geognostischen Verhältnisse des Egerer 
Bezirkes und des Ascher Gebietes im Bohmen. Wien 1852. 

Rivot und Duchanoy. Berg- und hüttenmännische Notizen aus dem 
Nagybänyaer Bergbezirke. Wien 1853. 

Rolle Dr. Friedrich. Die tertiären und diluvialen Ablagerungen in 
der Gegend zwischen Gratz, Köflach, Schwanberg und Ehren- 
hausen in Steiermark. Wien 1856. 

Rzehak Anton. Die jurassischen kalkgerölle im Diluvium von Mähren 
und Galizien. Wien 1879. 

Sandberger F. Ueber den Basalt von Naurod bei Wiesbaden und 
seine Einschlüsse. Wien 1883. 

Scharizer Dr. Rudolf. Ueber Mineralien und Gesteine von Jan Mayen. 
Wien 1884. i 

Schneider Dr. Fr. Ueber den vulkanischen Zustand im Jahre 1884. 

Wien 1885. 

Schrauf Dr. Ueber die Kupferlasur von Nertschinsk nach Handstii- 
cken des k. k. mineralogischen Museums. Wien 1871. 

Senoner Adolph. General-Register der Bände XI—XX des Jahrbuches 
und der Jahrgänge 1860—1870 der Verhandlungen der k. k. 
Geologischen Reichsanstalt. Wien 1872. 

Senoner Adolph. General-Register der Bände XXI - XXX des Jahr- 
buches und der Jahrgänge 1871-1880 der Verhandlungen der 
k. k. Geologischen Reichsanstalt. Wien 1881. 

Stache Dr. Guido. Die Eocengebiete in Inner-Krain und Istrien. 
Wien 1859. 


XXXXVI 


Stache Dr. Guido. Beiträge zur Fauna der Bellerophonkalke Südti- 
rols. Cephalopoden und Gastropoden. Wien 1877. 

Stache Guido. Ueber die Silurbildungen der Ostalpen mit Be- 
merkungen über die Devon-, Carbon- und Perm- Schichten 
dieses Gebites. Wien 1884. 

Starkl Gottfried. Ueber neue Mineralvorkomnisse in Oesterreich. 
Wien 1883. 

Stur. D. Ueber die in Flötzen reiner Steinkohle enthaltenen Stein- 
Rundmassen und Torf-Sphärosiderite. Wien 1885. 

Suess Ed. Ueber Böhmishe Graptolithen. Wien 1851. 

Suess Eduard. Ueber die vermeintlichen säcularen Schwankungen 

einzelner Theile der Erdoberfläche. Wien 1880. 

Teisseyre L. Der podolische Hügelzug der Miodoboren als ein sarma- 
tisches Bryozoén Riff. Wien 1884. 

Teller F. und C. v. John. Geologisch-petrographische Beiträge zur 
 Kenntniss der Dioritischen Gesteine von Klausen in Südtirol. 
Wien 1883. | 

Tietze Dr. Emil. Zur Erinnerung an Urban Schloenbach. Wien 1871. 

Tietze Dr. Emil. Geologische und paläontologische Mittheilungen 
aus dem siidlichen Theil des Banater Gebirgsstockes. Wien 1872. 

Tietze Dr. Emil. Der Vulkan Demavend in Persien. Wien 1878. 

Tietze Dr. Emil. Das östliche Bosnien. Wien 1880. 

Tietze Dr. Emil. Ueber einige Bildungen der jüngeren Epochen in 
Nord-Persien. Wien 1881. 

Tietze Dr. Emil. Beiträge zur Geologie von Galizien. C. Mittheilungen 
über den Karpathenrand bei Wieliczka. Wien 1884. 

Toula Franz. Beiträge zur Kenntniss des Randgebirges der Wiener- 
bucht bei Kalksburg und Rodaun. Wien 1871. 

Uhlig V. Dr. Ueber die Fauna des rothen Kellowaykalkes der peni- | 
nischen Klippe Babierzöwka bei Neumarkt in West-Galizien 
Wien 1881. 

Uhlig V. Dr. Beiträge zur Geologie der westgalizischen Karpathen. 
Wien 1883. 

Uhlig V. Dr. Veber Foraminiferen aus dem rjäsan’schen Ornatenthone. 
Wien 1883. 

Uhlig V. Dr. Ueber eine Mikrofauna aus dem Alttertiär der west- 
galizischen Karpathen. Wien 1886. 

Vacek Michael. Neocomstudie. Wien 1880. | 

Vacek Michael. Beitrag zur Geologie der Radstädter Tauern. Wien 1884 


XXXXVII 


Vukotinović v. Ludw. Die Tertiàrschichten in der Umgebung Agrams. 
Wien 1874. 

Wagner C. J. Die geologischen Verhiltnisse des Tunnels am Unter- 
stein mit Einbeziehung des Terrains zwischen Lend und Taxen- 
bach. Wien 1879. 

Walter Heinrich. Ein Durchschnitt in den Mittelkarpathen von 
Chyröw über Uherce und den ungarischen Grenzkamm bis 
Sturzica. Wien 1880. 

Walther Dr. Johannes. Vulcanische Strandmarken. Wien 1886. 

Wolf Heinrich. Höhenmessungen in Ungarn und Kärnthen. Wien 1858. 

Wolf Heinrich. Die barometrischen Höhenmessungen der I. Section 
der k. k. geologischen Reichsanstalt in Böhmen in den Jahren 
1861. und 1862. Wien 1865. 

Wolf Heinrich. Die Stadt Oedenburg und ihre Umgebung. Wien 1870. 

Wolf H. Das Aufnahmsgebiet in Galizisch-Podolien im Jahre 1875. 

Wolf H. Die Kärntner-Marmore und die Bausteine aus dem Lei- 
thakalke. Wien 1878. 

Wolf Heinrich. Die Steinwaaren. Wien 1877. 

Wundt G. Ueber die Lias-, Jura- und Kreide- Ablagerungen um Vils 
in Tirol. Wien 1882. 

Zekeli Dr. L. Friederich. Die Gasteropoden der Gosaugebilde in den 

> Nordčstlichen Alpen. Wien 1852. 

Zuber Dr. Rudolf. Detail-Studien in den ostgalizischen Karpathen 
zwischen Delatyn und Jablanćw. Wien 1882. 

Zuber Dr. Rudolf. Die Eruptiv-Gesteine aus der Umgebung von 
Krzeszowice bei Krakau. Wien 1885. 

Zugmayer H. und Stur D. Die Excursion nach dem Piesting- 
thale und der Neuen Welt. Wien 1887. 

Žujović M. J. Geologische Uebersicht des Königreiches Serbien. 
Wien 1886. 

Od k. ugar. geolozkoga zavoda u Budimpesti. 

Böckh Janos A. Magyar kirälyi Földtani Intezet es ennek kiallitasi 
Targyai. Budapest 1885. 

Böckh Johann. Die königlich ungarische Geologische Anstalt und 
deren Ausstellungs-Objecte. Budapest 1885. 

Budapester Landesausstellung ,Specialkatalog“ der VI. Gruppe. Buda- 
pest 1885. ; 

Chyzer Kornel Dr. Magyarorszäg Gyögyhelyei és Asvänyvizei. S. A. 
Ujhely 1885. 


zio 


XXXXVIII 


Farkass Röbert. A Magy. kir. Földtani intezet Könyv-es Terkep- 
täränak Czimjegyzéke. (Katalog der Bibliothek und allgemeine 
Kartensammlung der kön. Ungar. Geologischen Anstalt.) Buda- 
pest 1884. 

Kerpely v. Anton. Die Eisenindustrie Ungarns zur Zeit der Landes- 
Ausstellung 1885. Budapest 1885. 

Noth. J. Ueber die bisher erzielten Resultate und die Aussichten 
von Petroleumschürfungen in Ungarn. Budapest 1885. 

Obach Theobald. Ueber Drahtseilbahnen. Budapest 1885. 

Pälffy Josef. Der Goldbergbau Siebenbürgens. Budapest 1885. 

Soltz v. Wilhelm. Theorie und Beschreibung des Farbaky und Solz’- 
schen continuirlich wirkenden Wassergasoffens. Budapest 1885. 

Szabò Dr. Josef. Geschichte der Geologie von Schemnitz. Budapest 1885. 

Szüts Elias. Kleinere Details über die Nasse Aufbereitung. Buda- 
pest 1885. 

Zsigmondy Wilhelm. Denkschrift über e Thermen von Teplitz in 
Böhmen. Budapest 1879. 


Od k. ugar. prirodoslovnoga družtva u Budimpešti. 


Budai Josef. Die secundàren Eruptivgesteine des Persänyer Gebirges. 
Budapest 1886. 

Hazslinszky Frigyes. A magyar birodalom Moh-Flöräja. Buda- 
pest 1885. 

Hegyfoky Kabos. Die Meteorologischen Verhiltnisse des Monats Mai 
in Ungarn. Budapest 1886. 

Heller Agost. A kir. magyar természettudominyi Tärsulat Könyvei- 
nek Czimjegyzéke. II. Fiizet. Budapest 1886. 

Herman Otto. Urgeschichtliche Spuren in den Gerithen der Ungari- 
schen Volksthimlichen Fischerei. Budapest 1889. 

Inkey von Béla. Nagyig und seine Erzlagerstitten. Budapest 1885, 

Läszlö Eduard Desiderius. Chemische und Mechanische Analyse 
Ungarländischer Thone. Budapest 1886. 


Od zemaljskoga muzeja u Cjelovcu. 

Diagramme der magnetischen und meteorologischen Beobachtungen 
zu Klagenfurth. Witterungsjahr 1885. December 1884. bis 
November 1885 

Od dr. E. Friedela u Berlinu. 
Bolle Dr. Carl. Märkisches Provinzial- Museum der Stadtgemeinde 


XXXXIX 


Berlin. Eintheilungs-Plan der Zoologischen Abtheilung. Vögel . 
Berlin 1885. 

Friedel Ernst. Märkisches Provinzial-Museum der Stadtgemeinde Berlin. 
Eintheilungs-Plan der Geologischen Abtheilung. Berlin 1885. 

Friedel Ernst. Märkisches Provinzial-Museum der Stadtgemeinde 
Berlin. Eintheilungs-Plan der Zoologischen Abtheilung. Wirbel- 
thire. Berlin 1885. Lurche und Kriechthiere. Berlin 1885. Fische. 
Berlin 1885. 


Od. dr. Geze pl. Horvätha u Budimpešti : 


Jelentes az orszägos Phylloxera-Kiserleti Allomäs. 1881 54. I—IV. 
Evfolyam. Budapest 1882—585. 


Od dr. A. Kanitza u Kološwaru : 


Ascherson Paulus et Augustus Kanitz. Catalogus Cormophytorum et 
Anthophytorum Serbiae, Bosniae, Hercegovinae, Montis Scondri, 
Albaniae. Claudiopoli 1877. 

Kanitz August. Plantas Romaniae hucusque cognitas. Claudiopoli 
1879— 1881. 

Kanitz August. Reliquiae Grisebachianae. Flora Europaea. Fragmen- 
tum. Claudiopoli 1882. È 

Porcius Floriano. Enumeratio Plantarum Phanerogamicarum: distrie- 
tus quondam Naszödiensis. Claudiopoli 1878. 


Od dr. A. Lobmayera u Zagrebu: 


Lobmayera Prof. Dr. A. Debljanje — Bolest. Higijenska crtica. 
Zagreb 1886. 

Lobmayer Prof. Dr. A. O zraku. Zagreb 1886. 

Lobmayer Prof. Dr. A. Koza nasega tiela. Njegovanje i kosmetika 
koze. Zagreb 1887. 


Od Stj. Schulzera Miggenburžkoga u Vinkovcih: 


Bresadola Sac. G. Schulzeria, nuovo genere d’imenomiceti. Trento 
1886. 
Schulzer Steph. von Miiggenburg. Eine Berichtigung. Dresden 1886. 
Schulzer Stephan v. Müggenburg. Einige Worte über die Magyarhon 
Myxogasterei irta Hazslinszki Frigyes. Eperies1877. Agram 1886. 
Schulzer Stephan von Müggenburg. Das unangenehmste Erlebniss 
auf der Bahn meines wissenschaftlichen Forschens. Agram 1886. 
Schulzer Stephan von Miiggenburg. Weiterer Beitrag zu neuen Pilz- 


formen aus Slavonien. Dresden 1886. 
3 


Stossich Michele. I Distomi dei Pesci marini e d’acqua dolce. Trie- 
ste 1886. CA 


Od G. N. Zlatarskoga u Sofiji: 


3aarapern I. H. Marepnaan no reonornata m munepalornsTa na 
Bsarapua. I. Teoaoruyeckn npoonas 015 Coona npess Capannu 
(Tamxkecens), Opxanne u Erpouoae 10 BBpxa Ha SJATHINENA 
Baa1ganp. Cphaents. 

Saarapcei I. H. Pyauıt Be Brarapna. Cphbaens 1882. 

Baaraperu T. H. II. Teo1ornvecen npoouAG ob Banana upese boünnua, 
B»pmra-Yyxa, Magpenie, Bbaorpa7unes 70 l'opunii lom n OTE 
Aoannii Jom, Ilpese Ipesasa, UunapoBnu, Hezosuna 10 bep- 
kopnua. Cpbaens 1883. 

3aarapckn T. H. III. Tleonornueckn npopnas or OpxaHne, 1pesb 
Apaannna, oko1o Aparopuna, Ilanera, l'oabma Bpecanna, Aep- 
maHım 70 IlabBent. Cpbaens 1883. 

Saarapcea IT. H. Derporpasckn uscabABauna Bbpxy epyuraBHaTb 
n meramoppuntb cekala Ha brarapna. Cpbaens 1884. 

3aaTapckn I. H. IV. Teogoruvecku m naleonrTojornuecku Gbabxrn 
Mexy IlatBenp n Tposuekn baaranp. Cpbaens 1884. 

31aTapcku T. H. Teonornuecku eKCKYp3HH BP WTO-3anaana Brarapna. 
Coona 1885. 


Opazka. 


Pošto je bilo veoma mnogo posla ne samo s redakcijom »Glasnika«, nego 
još više s upravom novoustrojenoga družtva, to su se podkrale u »Glasnikus, 
osobito u br. 4., mnoge pogrjeske, a ima i mnogih jezičnih nedosljednosti; za 
sve to uredničtvo moli za obzir, te se ovdje izpravljaju samo krupnije pogrješke, 
osobito onakove, koje gotove kvare smisao stvari. 


Na strani 155 redak. 21 ozgor mjesto: papraca čitaj: paprat 

cà + n ni ra RADI A officinarum L. ,»  officinarum Wild. 

» nam topom 201215 » na njezinom n pod njezinim 
vrhuneu vrhuncem 

2 ne Pato Dam 5 na samom » pod samim 
vrhuncu vrhuncem 

n n 159 n 1 n n Betz S Retz 

È pcs 160: 4 ozdol , Amaranthus ,»  Amaranthus 
viridis L. sylvestris Desf. 

E n 5 » 3 n = Cirsium arvense » Cirsium vestitum 
Scop. Koch 

n »asIbie 4 ozgor ,  inflata L. ,  inflata Sm. 

» n BRE 02: n Sa n rupestre Bivon. » vulgare L, 

n a 115 De 18 ozdol n»  eviede » lisce 

» Aa (i 3 21 ozgor n Stuppeum Vis. » Stuppeum L. 

n ee LIE Di CEST si Euphrasia sero- , Euphrasia sero- 
tina L. tina Lam. 

n & - > bia S Cheilanthes odo- » —Cheilantes odora 
rata L. Sw. 

» ” È n EN n Ceterach offici- n Ceterach officina- 
narum L. rum Wild. 

È e A ja Br „ Lavandula » Lavandula 

vera D.C. latifolia Vill. 

» 5 ei BT, „.. calabrica L. „  calabrica Pers. 

„ ute 1 SES »  woodent »woodcut 

ZA Li Ho KE ae „Or che è poi „ Or che mi è poi 

FATA CA Ro .  esotische » esotiche 

a apo a 16 ozdol » tko bi nam » tko bi njemu 

er 2b 7 ICH Bai (01240) si (SEZ10) 

Sos 25266. FOR HZEON 0 (AAA) ES 


Krupna je napokon pogrieska učinjena time što je litograf promienio. slova 
slike na strani 227. Na sva ona mjesta, kamo je valjalo metnuti velika slova 
metnuta su malena slova. Slova dakle na slici imala bi biti ovako: 


È Ž, 
Bam, ä È 0) af G 
a: A 
....a c : 
— LO 
ZA asi i: 


Reti dira 
Atari ge 


Redi 
ER Fl 
N 
NG 
o a 
Vag 
VI 


VON, 


s 


PAVE, N 
X OE ui $S 

Sica onenodena 
X GOTT NANO 


paloota DE SAR AN ERA ANAAO È 

O2 O RISISSSISRIEA i 2 

Te EEE EIER, 
3 2 Y 


TSI 7 I x Te 
SOCIO FORICOSNA PURALIS CROBILJVA VM 


a 


E LAI - ge 12 
x 


EIER 
PS 


RSS 


xx 


AA 
SSA 


x 


‚9 CN 0.9 00 09 00.000000 090909 ION ODE 


Da) 
TX 


SS 


) \ ba 


n 
9 Ol 63 
R 
OD 
= 


nd 10) N A iz EN sg A (A 
INN LI h Dalla ti U MA 
3 ) O gra HRVATSKOGA h m. NO 


CIOGLOG) 
E 


LA, 


xx 
o 


gie 
IDRA 


ul 


A 
N 


I 
) 
N) 
Bi 
( 
Q 
() 


NARAVOSLOVNOGA DRUZTVA. 


DX 


TR ER 


NY 


N 
pe 


A 


< SOR 
MRI 


e 


() 
( 


ar 


Ze 
SS 


x 


xx 


ko 09T 
AA, 


\ 


SSK 
= 
A 


0.9 09 09 0909 CH 


MRS 


OR 


X 


UREDJUJE 


o 
= 
) 
( 
SA: 
= 


x 


Tono 


Ga == 0900090, 
SPS 


MRS 
22 


-S BRUSINA. 


xx 


LA 


PI CI OIC 


Le 


\ 
) ( he / ; An) 


nooo 
EX 


ni 


GODINA I — BROJ 1. — 3. 


N.) ah |“ SIEÖANd FL LIPANJ. * 


Ras 
EEE 
RER RPS 


0) NE N N 


PI 
0.0.0900 0009 
ZA 


OS 


x 


GER 


xx 


x 


ZAGREB 
PR AAN, i x i NU 
. VLASTNICTVO i NAKLADA DRUŽTVA 


| 1886. 


A 


SL 


09.020900 090909 


DOOR 
È 


IE 
III, 
i 


PER RČ FRE RIA 
III III 


199) 06 309) FI AITO SO TISANA] 
2 [nn Te AT je bs 


KAZALO. 


> Strana 
0 postanku hrvatskoga naravoslovnoga draštva — S. Brusina ++ -.>... ER 
Čovjek i prirodna znanost — Oton Kučera iii + (1284 
Lov u Fruskoj Gori — kraljević Rudolfo » ++ --- 3... 00000 1577 
Uspjesi pokusa sa aklimatizacijom bilja ma Rieci — nadvojvoda Josip 91 
Upliv vanredno stroge zime na Rieci — nadvojvoda Josip :+ 0 ......... 113 
Phallus imperialis von Stephan Šehulzer von Müggenburg ---»---- ---- 11 ES 
Palaeoichtyologische Beiträge von Dr. Drag. Gorjanović-Kramberger- - -- 123 
{ 4 { 
BIBLIOGRAFIJA. 
Zeitschrift für die gesammte Ornithologie. Herausgegeben von Dr. Julius 
v. Madaräsz. I. Jahrgang 1884., II. Jahrgang 1885. Budapest. — | 
PARE Kester&anek. --- +. + .- POI CARE RT MEN E RI I 5, 138 
LI 
RAZNE VIESTI. 
Nova ležišta dilavijalnih sisara — Dr. Drag. Gorjanović-Kramberger . 144 


n 


OBZNA NA. 


Ova prva knjiga ima tri broja, Wriedi zato za pò godine, t. j. za 
vrieme od siečnja do. konca lipnja 0. g. U buduće će se po zaključku ravna- 
teljstva izdati »Glasnik« koncem svakoga drugoga mjeseca, a svaki će broj 
imati barem tri tabaka. Broj 4. ugledat će po tom svjetlo koncem kolo- 
voza, br. 5. koncem listopada, a br. 6. koncem prosinca o. g. Sa zadnjim brojem 
priobćit će se popis članova i sve druge družtvene službene viesti. 

Godišnji je prinos redovitih članova 6 for., a 1 for. upisnine jedan put za 
uviek. Svota ova može se platiti u rokovih po volji. Članovi izvan Zagreba 
moraju se sami-pobrinuti, da pošalju iznos, izuzam ona mjesta, gdje će se za 
to pobrinuti povjerenici družtva : 

Neće se nikome poslati »Glasnik«, ako nije već prije zadovoljio svojoj 
dužnosti. 


0 postanku hrvatskoga naravoslovnoga druztva. 


„Mi smo Hrvati za prirodoslovne znanosti do 
nedavna veoma malo marili, pa s toga nam i jest 
knjiga ote struke veoma mršava.“ 


Zivko Vukasović, 


Mlado ovo naše gojenče istom što je oživilo nadje liepa odziva, 
te sam već sada u jednu ruku uvjeren, da mu je obstanak već obez- 
biedjen, a u drugu ruku pouzdano se nadam, da će s vremenom 
znatno djelovati na duševni napredak i razvitak našega naroda. Jer 
njegovanje prirodnih nauka nije već samo po sebi znak višega stupnja 
narodne obrazovanosti; već danas vise malo ne sve struke ljudskoga 
znanja više ili manje o prirodoznanstvu. Kako je nadalje poznato, 
prirodnjaci su uveli strogo kritiénu i eksperimentalnu znanstvenu 
metodu, a ta si je u kratko vrieme utrla put ne samo u stroge zna- 
nosti, nego ima ih koji ju nastoje sljubiti i s liepom literaturom i 
s umjetnosti. Evo dakle razloga, s kojih mislim, da neće biti neu- 
mjestno, ako već danas koju rečem o postanku našega miljenka. 

Ma da i jesam prvi u Zagrebu često ovu stvar javno poticao, 
a još više i kod svake prilike neposrednim bodrenjem i nagovaranjem 
o njoj nastojao u onih krugovih, koje smo ponajprije za to morali 
predobiti: to ipak prvenstvo u tom pogledu ide vrloga profesora 
Viktora Mihailovića, koji je prvi pozivao na utemeljenje družtva 
hrvatskih prirodnjaka u izvješću c. i kr. više državne gimnazije u 
Senju, izdanom na kraju školske godine 1864—1865. Veoma žalim, 
što nisam toga prije znao, već sam na to naišao istom na izmaku 
prošle godine, kad sam pregledavao sva izvješća naših srednjih zavoda 
za bibliografiju moje akademičke razprave „Zoologija i Hrvati“ čitanu 
prigodom proslave petdesetgodišnjice novije hrvatske književnosti. 
Pošto sam uviek savjestno dao svakome svoje, a uviek mi je više 
stalo do stvari nego do moje osobe, žurio sam se to priobćiti domaćim 
novinam, od kojih su jedne zaista i pretiskale gotovo cieli članak. 
— Što je Mihailović rekao prije 20 godina, valja upravo kò da je 

1 


2 


danas napisano, neka mi za to bude dozvoljeno na novo izdati ovdje 
članak u izvornom obliku i jeziku. Gospodin profesor pisao je onda, 
kako se je zahtievalo, njemački, a tako su morali onda pisati i 
Vukasović i drugi, inače vrstni Hrvati. 


»Hin Wort an die Naturfreunde unseres Vaterlandes. 


Wir leben im Jahrhunderte der Empirie. Die speculativen Wissen- 
schaften haben nach und nach dem Exacten mehr und mehr Platz 
gemacht, und namentlich ist es die Naturwissenschaft, welche von 
Jahr zu Jahr unter den gebildeten Classen immer mehr an Terrain 
gewinnt. 

Ueberwunden sind glücklich die Zeiten, wo die Naturwissenschaft 
als ein Monopol einer gelehrten Kaste betrachtet und ängstlich vor dem 
entweihenden Blicke des Laien geschützt wurde, dem es nicht gegönnt 
war, einen schüchternen Blick in das geheimnissvolle Treiben der 
Natur zu werfen. Gebrochen sind die Schranken, der Schleier ist 
gelüftet, und wohl kann Niemand heut zu Tage auf allgemeine Bildung 
Anspruch machen, ohme wenigstens einigermassen mit dem Schaffen der 
Natur vertraut zu sein. 


Grosse Männer, denen es um das geistige und materielle Wohl 
der Menschheit zu thun war, haben mit heroischem Muthe, mit einer 
nicht zu verkennenden Selbstverläugnung die Fesseln des Kastengeistes 
gesprengt, indem sie die verschiedenen Zweige der Naturwissenschaft 
popularisirten, wodurch einzig und allein auch dem Nichtgelehrten, 
dem uneingeweihten Laien die Möglichkeit geboten wurde, sich mit 
der Natur, die ihn allenthalben umgibt, deren Endglied er selbst ist, 
bekannt zu machen. Die popularisirende Literatur einerseits ermöglichte 
es, dass die verschiedenen Zweige der Naturwissenschaft, und ganz 
besonders die Naturgeschichte, unter dem Volke sich immer mehr 
und mehr verbreitete, so zu sagen in das Mark und Blut des Volkes, 
wenn auch noch vor der Hand nur in das der gebildeteren Classen 
eindrang. Bald bildeten sich Vereine gelehrter Männer, welche die 
Erforschung der Natur zum Zwecke hatten. Und schon gibt es im 
civilisirten Europa kein Land, keine Provinz, fast keine bedeutendere 
Stadt, die nicht einen Verein von Männern aufzuweisen hätte, welche 
sich die Erforschung und Ausbeutung der sie umgebenden Natur zur 
Aufgabe gestellt haben. 

Nur in unserm so schönen, an Naturschätzen so überaus reichen 
Vaterlande fehlt es noch, so viel mir bekannt, un einem solchen Vereine. 


3 


Wohl existirt in Agram ein Landesmuseum; aber was nützt es, wenn 
dasselbe in seinem Wirken nicht kräftigst unterstützt wird ?* Wohl 
wurde der Gedanke, einen naturhistorischen Verein ins Leben zu rufen, 
zu wiederholten Malen angeregt, aber so viel mir bekannt, blieb es 
bisher beim blossen Gedanken.** Viribus unitis — nur durch vereinte 
Kräfte kann man hierin etwas Erspriessliches wirken; vereinzeltes, 
auf sich selbst beschränktes Schaffen auf diesem Terrain, verschwindet 
wie ein Oeltropfen im Ocean. Sollten nun nicht Männer, denen die Erfor- 
schung und Ausbeutung der Naturschätze ihres schönen Vaterlandes, 
denen die Förderung der geistigen und materiellen Wohlfahrt ihrer 
Mitbürger am Herzen liegt, den bereits gefassten Plan noch einmal 
in reifliche Erwägung ziehen, entweder mittelst der Presse oder 
auf einem andern Wege mit gleichgesinnten Naturfreunden sich ins 
Einvernehmen setzen, und einen Verein ins Leben rufen, der es sich 
zur Aufgabe stellen würde, unser an Naturschätzen so reiches, aber 
leider noch so wenig gekamntes Vaterland nach allen Seiten zu 
durchforschen und auszubeuten, und die Ergebnisse seines Wirkens 
zu Jedermanns Einsicht und Belehrung in der Capitale niederzulegen. 
Ich bin mehr als überzeugt, dass nicht nur die Fachlehrer, sondern 
auch die Lehrer der Volksschulen, die hochwürdige Geistlichkeit, 
sowie die Aerzte und besonders die Forstverwaltung sich angelegen 
sein liessen, das Wirken eines naturhistorischen Vereines nach Kräften 
zu unterstützen. 

Todt ist jede Theorie und namentlich die Naturgeschichte lässt 
sich nicht trocken aus Büchern lernen. Der Schüler, der Lernende 
muss die Objecte der Natur vor sich haben, muss sie sehen, nöthigen- 
falls in die Hand nehmen, um sich eine deutliche Vorstellung, einen 
richtigen Begriff von denselben machen zu können. Dies ist jedoch 


* Ako nam je drago priznati, Sto je i pravo, da je golema razlika, kako je 
onda bilo a kako je sada, to nismo ipak još do toga došli, da bi se potrebe 
ovoga zavoda uvažavale kako valja i treba, a kamo li krepko podupirale. 
Nasuprot tome uprava ima se još uviek boriti za samu godišnju dotaciju. 
Nadati se je, da će zavodu skoro svanuti bolji dani; jer zaista malo kome 
mogu potrebe zavoda biti bolje poznate, nego što su sadanjemu gospodinu 
predstojniku nastavnoga odjela kr. hrvatske vlade, presvietlomu gosp. dr. 
Stjepanu Spevcu. 

Ne znam, misli li tu gosp. profesor kakove privatne razgovore ili čije nasto- 
janje putem štampe. Potonje mi nije poznato. Bio bih gosp. profesoru, koji 
je još danas u Senju, ili drugomu, koji bi mi to mogao razjasniti, veoma 
zahvalan. 


*%* 


* 


4 


nur dort mčglich, wo die nothwendigen Naturaliensammlungen vor- 
handen sind, diese können nun aber im grösseren Massstabe nur mit 
vereinten Kräften, durch einen naturhistorischen Verein angelegt 
werden. Sollte in Wirklichkeit ein derartiger Verein in unserem 
Vaterlande ins Leben treten, so verspreche ich in voraus, das Bestreben 
desselben nach Kräften fördern zu wollen. Bishin mache ich den 
verehrten Collegen der inländischen Mittelschulen, auf Anregung der 
löblichen Direction unseres Gymnasiums, sowie aus eigenem Antriebe, 
das freundliche Anerbieten, mit mir behufs des gegenseitigen Aus- 
tausches von Naturalien, gegen alleinige Vergütung der etwa sich 
ergebenden Auslagen, treten zu wollen. Den inländischen Anstalten 
ist nicht so leicht die Gelegenheit geboten ihre Sammlungen mit 
Objecten der maritimen Flora und Fauna bereichern zu können. * 
Durch gegenseitigen Austausch kann nun auch dies ermöglicht werden. 
Ich lade somit meine verehrten Collegen Croatiens, Slavoniens und 
Dalmatiens, die mit mir in nähere Verbindung treten wollten, freund- 
lichst ein, sich mit Beginn des kommenden Schuljahres entweder an 
die hierortige Gymnasial-Direction, oder unmittelbar an mich behufs 
weiterer Verständigung wenden zu wollen.“ 


Čim sam pako početkom g. 1868. preuzeo „naravoslovni odsjek 
narodnoga zemaljskoga muzeja“, uvidio sam već po stanju toga zavoda, 
kako su naši ljudi slabo marili i kako su površno shvaćali prirodne 
nauke. Jasno mi je po tom bilo, kako si hrvatski prirodopisac mora 
ponajprije put utrti. Još jasnije pako bilo mi je, da kad bi cio taj 
odjel, u koji su tada spadale zoologija i botanika, paleontologija, 
geologija i mineralogija, na dugo vrieme spao na cigloga jednoga 
čovjeka, to da neće u obće biti uspjeha, niti da ću sam što moći 


* I tu su se moje misli složile s mislima vriednoga pisca ovoga članka. Ja 
sam već, ima tomu mnogo godina, toplo zagovarao kod dotičnoga izvjestitelja 
hrvatske vlade, da bi nastojao, da se kod riečke gimnazije namjesti ne samo 
vrstna sila u obće, nego baš takav prirodopisac, koji bi razumio i zavolio 
njegovanje pomorske faune, osobito obzirom na zooložki odjel muzeja. Čim 
su se stali otvarati najnoviji zooložki zavodi, kako ih današnja naša znanost 
traži, naime zooložke štacije, i opet sam kod samoga pokojnoga predstojnika 
I. Vončine pokucao i dokazivao potrebu osobito time, što Austrija ima vlastitu 
zooložku štaciju u Trstu, a Ugarska stalno iznajmljeno mjesto u štaciji 
Napuljskoj; al mi smo hrvatski zoolozi s te strane još ondje, gdje smo bili 
god. 1865. Dakako ne tražimo ni jedno ni drugo, toga Hrvatska nemože za 
sada da čini, ali moramo kategorički zahtievati, da se jednom u obće uvaži 
i ova struka. 


5 


zavodu i znanosti privriediti. Pa kako bi u drugoj polovici XIX. vieka 
jedna jedita radna sila mogla ma i u najčednijih granicah uspješno 
raditi za ukupnu faunu, floru i geu Hrvatske, obzirom na čitavi 
slavenski jug, kako se je to već onda zahtievalo, a da uz to prati i 
napredak obćenite znanosti? — Sve mi je to jasno pred očima lebdilo, 
te sam znao, što mi je činiti. Prvo naime bilo mi je živo nastojati, 
da se kod našega odsjeka narodnoga muzeja stvore nova mjesta i 
dozovu nove sile, koje bi preuzele od mene barem botaniku, geologiju 
i mineralogiju. Drugo da se utemelji družtvo hrvatskih prirodoslovaca, 
koji će svojim radom i zavodu biti u pomoć, i pospješivati razvitak 
ovih toli zanemarenih struka u našem narodu. Kako se je poglavito 
mojim nastojanjem taj ,naravoslovni odsjek“ doskora na dva odjela 
razdielio, kako je malo po malo osoblje pomnoženo, to sve spada u 
poviest muzeja, koja ću, nadam se, u svoje vrieme napisati. Tu mi 
je govoriti samo o postanku družtva prirodnjaka. 

Da sam već onda na to mislio, dokazuje moje pismo napisano 
u prilog hrvatske ideje u Dalmaciji proti nazovi Talijanu i u prilog 
narodnoga muzeja u Zagrebu, što sam ga poslao Zadarskomu listu 
„I Nazionale“ od 5. prosinca 1868., br. 98., gdje sam spomenuo, 
kako je žalostno, što u nas nema još naravoslovnoga družtva. 

Ja sam dakle zato svoje nazore i namjere priobćivao prijatelju 
i drugu sa bečkoga sveučilišta, dr. Gjuri Kontaku, koji se je, premda 
pravnik, jako zanimao za prirodne nauke, osobito za novije zooložke 
teorije, kojimi su se već u velike stali baviti učenjaci svih obrazo- 
vanih naroda. Dnevice bio nam je najmiliji razgovor o velikoj vried- 
nosti i koristi prirodnih nauka, toli sa strogo znanstvene, koli sa 
materijalne strane, i kako je već skrajnje vrieme nadošlo, da se i 
Hrvati prenu iza sna. Kako se pako mladim ljudem, punim ljubavi 
i zanosa, ali bez izkustva, čini sve lako, zamislili smo skoro osnovati 
družtvo hrvatskih prirodoslovaca. Pa kako da to ne podje za rukom ? 
Vrli prijatelji Franjo Erjavec, profesor prirodopisa, Ivan StoZir, prof. 
fizike, Ivan Tušek, matematik, koji je marljivo biljario, svi na kr. 
velikoj realci, kao i profesor prirodopisa kr. velike gimnazije Josip 
Loun izjavili su se sklonimi ovomu podhvatu. Nadao sam se, da će 
i članovi akademije svakako stvar podupirati; najviše sam dakako 
računao na dr. J. K. Sehlossera, koji se je odmah izjavio pripravnim, 
da će družtvu pristupiti; tako i Lj. Vukotinović. Pače Schlosser stao 
mi je onda pripoviedati, što je on sve radio za muzej, kako od njega 
potiče jedan dio ornitoložke zbirke, da su njegove ptice lošo nadjevene, 


6 


dočim ga je njegov učenik nadjevač muzeja, E. Vormastini, u tom 
nadkrilio itd. Više me je medjutim zanimalo njegovo kazivanje, kako 
se je on najviše brinuo za muzejalnu zakladu, za koju je sakupio do 
20.000 for.; pa da bi bio mogao u ono blaženo vrieme čista domo- 
ljubja sabrati mnogo više novaca; al je mislio, da je sabrana svota već 
skroz dovoljna. Vriedni starina nije mogao onda slutiti, kako će naše 
struke orijaški napredovati, a prema tomu, kako će i potrebe biti 
veće. Schlosser nije pako mogao nikako predvidjeti, kako će se uprava 
nar. muzeja, rek bi, skoro svake druge godine boriti za koju stotinu 
forinta, koja se čas dozvoljava, čas uzteže, te su s toga uprave poje- 
dinih odjela zapriečene u svom radu, jer uz take prilike težko može 
napredovati kako valja, a još se teže može udešavati rad prema usta- 
novljenomu cilju i sustavu. Kako bi liepo bilo, kad bi se zavod 
mogao uzdržavati iz vlastite zaklade, te računati na stalnu godišnju 
obskrbu! Kad tamo, jedva znamo, što je s ovom zakladom. Nu evo 
me opet u poviesti muzeja, koju mi nije ovdje razglabati. Ta težko je 
o jednoj stvari pisati, a na srodnu ne misliti, kad jedno o drugom ovisi. 

Dok je dakle Schlosser živio, razpravljali smo više puta pitanje 
o družtvu, a samo se sobom razumije, da smo mi drugi mislili, da bi 
nam samo on mogao biti predsjednikom ; pa kad sam mu našu nakanu 
priobćio, izjavi se pripravnim na to pristati. Jednako sam računao 
na učitelje srednjih zavoda izvan Zagreba, i to ponajprije na Živka 
Vukasovića, ravnatelja velike gimnazije u Osieku, na Ivana Bartulića, 
ravnatelja male gimnazije u Karlovcu; na U. A. Bakotića, Cezara 
Haseka, Frana Furlića i Ivana Potočnjaka, koji su god. 1867. i 1868. 
učiteljevali na Rieci, na Viktora Mihailovića, profesora senjske gimnazije, 
i dra. Vida Graber-a, profesora velike gimnazije u Vinkoveih. — Premda 
se nismo još pobliže poznavali, to sam ipak računao još na sigurnu 
podporu dobro već poznatoga hrvatskoga mikologa, Stjepana Schulzera 
Miiggenburžkoga u Vinkovcih, koji je svake godine objelodanjivao 
barem po jednu razpravu u spisih zooložko-botaničkoga družtva u 
Beču, i prvoga hrvatskoga zoologa Josipa Ettingera, onda u Belovaru. 

Nadao sam se još podpori od mojih dalmatinskih prijatelja i 
znanaca, kao što su bili u Zadru: moj mili učitelj, prijatelj i zaštitnik, 
dr. Franjo Danilov, profesor velike gimnazije, pod čijom je upravom 
liepo napredovao kabinet spomenutoga zavoda, i s kojim biše sdru- 
ženi ostanci bivšega dalmatinskoga pokrajinskoga muzeja, Jakov 
Boglić, kateketa kod iste gimnazije, koji je imao vrlo znamenite 
zbirke mekušaca i korepnjaka iz zadarske i hvarske okolice; Stjepan 


7 


Barbieri, tajnik c. k. namjestničtva, posjednik velike konkiolozke 
zbirke; Josip pl. Hobert, koji je imao krasnu zbirku morskih kon- 
kilja iz jadranskoga mora i sa svih strana svieta, pak je još bio 
kupio vele znamenitu zbirku kopnenih i sladkovodnih vrsti od pokoj- 
noga Dragutina pl. Kučika, savjetnika e. k. namjestničtva; Josip 
Ivanić, koji bijaše sastavio prekrasnu domaću malakoložku i paleon- 
toložku zbirku, potonju ponajviše sa Promine; Vlaho Klećak, koji je 
sabrao bio krasnu zbirku konkilja: napokon Šimun Ferrari-Cupilli, 
sin poznatoga zadarskoga književnika, koji se je osobito bavio lepidop- 
terologijom, itd. — U Spljetu mogao sam računati na velezasluž- 
noga dra. Franju Lanza, bivšega profesora velike gimnazije, koji je 
utemeljio pravi dalmatinski i obći prirodopisni muzej sa liepom malom 
strukovnom knjižnicom, kakove nije onda niti u Zagrebu bilo. Ne 
smijem pako zaboraviti na Mariju Cattani-Seleban, vriednu prijateljicu 
pomorske flore, i Gjuru Kolombatovića, koji se je onda bavio bilja- 
renjem oko Spljeta. — Na Hvaru znao sam za Gregura Bučića. — 
U Dubrovniku imao bi takodjer pristaša; poimence vrloga prijatelja 
Ivana E. Kuzmića, koji nije mario samo za dubrovačku cvjetanu, 
nego je složio i velevriednu malakoložku zbirku iz južne Dalmacije. 
Bijaše tuj još Antun Drobac, utemeljitelj gradskoga dubrovačkoga 
muzeja; zatim Mato Vodopić, sadanji biskup dubrovački. onda još 
župnik u Gružu, koji se je revno bavio domaćom florom. 

Osim toga nadao sam se, da će i oni naši prirodoznanci, koji 
su ostavili svoju domovinu, al je nisu ipak nikada zaboravili, napisati 
po koju radnju za časopis, što bi ga hrvatsko družtvo imalo izdavati, 
ili će barem pristupiti kao članovi, kao što su bili: dr. Roberto 
Visiani, Šibenčanin, profesor botanike na sveučilištu u Padovi, dr. 
Josip Pančić, Bribiranin, profesor velike škole u Beogradu, Adolfo 
Stošić, Riečanin, profesor talijanske autonomne realke u Trstu, Josip 
Accurti, Senjanin, ako se ne varam, tada profesor gimnazije u Kopru, 
Vjekoslav Stalio, Hvaranin, koji je živio u Mletcih, itd. Nisam onda 
još ni znao za Dubrovčanina Pera Doderleina, tada profesora na 
sveučilištu u Modeni. 

Naveo sam sve to, da dokažem, da je tako bilo god. 1867., 
1808. 1869. — nisam se dakle u svom zanosu bez razloga nadao, 
da bi mogla stvar uspjeti. Zaista se više ne sjećam, da li je tko od 
zagrebačkih znanaca klimao glavom; ali to znam dobro, da smo ja 
i prijatelj Kontak sigurni bili, da tako liepo i vriedno poduzeće mora 
uspjeti. Zato smo 4. travnja 1869. odlučili osnovati ,Jugoslavensko 


8 


prirodoslovno družtvo“. Pobrinuli se za sve, te je osobito meni bilo stvar 
do kraja izvesti. Mislili smo i na redakciju družtvenoga glasila, te 
smo već onda ustanovili, da će se uz hrvatske članke, namienjene 
lih našemu narodu, svakako primati i radnje, napisane u kulturnih 
jezicih, da se strani učeni sviet uzmogne upoznati s prirodnimi odno- 
šaji Hrvatske i slavenskoga juga u obće, ko što i s radom hrvatskih 
prirodoznanaca, pa da se prestane smatrati naša domovina zemljom 
neobrazovana naroda, koju moraju pretraživati tudji strukovnjaci. Bio 
sam sastavio i pravila. Posto je nadalje običaj, da svako druztvo 
svojim članovom dieli povelje, nisam niti na to zaboravio, već sam 
nakanio uresiti družtvenu diplomu slikami glasovitih učenjaka, i to 
likom Linnè-a, utemeljitelja prirodopisa našega vremena, a zastupnika 
dobe biolozke taksonomije; zatim Cuvier-a, osnovatelja sravnjujuće 
anatomije i paleontologije. Pošto pako ta dva imena označuju ujedno 
prve dvie dobe u poviesti razvitka bioložkih znanosti, nesmije faliti 
niti lik onoga muža, koji je, hoćeš nećeš, pristajao ili ne pristajao 
uz njegov nauk, svakako uveo u znanost nov smjer, nov život, te 
s toga njegovo ime označuje treću dobu u razvitku naše znanosti. 
Mislim dakako Charles-a Darwin-a. Želeć još imati i jednoga našinca, 
koji se je proslavio na polju prirodnih nauka, ne mogoh na drugoga 
ni pomisliti, već na našu diku, na Dubrovčanina Rogjera Boškovića, 
fizičara i u obće učenjaka svjetskoga glasa, te smo tako 13. svibnja 
1869. odlučili, da će Boškovićev lik kao četvrti resiti druztvenu 
povelju. Znao sam, da ću lako naći sliku Boškovića; likove pako 
Linnè-a i Cuvier-a izrezao sam iz diplome bečkoga zooložko-bota- 
ničkoga družtva. Za fotografiju Darwin-a bio sam pisao u Beč, nu 
pošto ju nisam odanle dobio, obratio sam se pismom od 29. travnja 
god. 1869. na njega sama, priobćivši mu naše namjere. Na to mi 
je skoro stigao ovaj odgovor: 
Down Beckenham Kent. May 8. 1869. 
Esteemed Sir 
I have much pleasure in sending photographs of Sir C. Lyell 
and Professor Owen, who I think are generally considered our most 
distinguished natural philosophers. I also enclose, according to your 
desire a photograph of myself. 
With my best wishes for the success of your institution and 
with much respect. I have the honour to remain 
yours faithtully 
Charles Darwin. 


Tako je sve bilo priredjeno, te ako je i bilo malo radnika, to 
bi ipak čedno glasilo hrvatskih prirodoslovaca moglo bilo možda 
uspievati, da se je našlo toliko ljudi medju nestrukovnjaci, koji bi 
godišnjim prinosom pripomagali obstanku druztva. Nu kad sam u 
to ime stao obilaziti moje znance, uvjerio sam se, da je nasa inte- 
ligencija u tom pogledu veoma zaostala, — a dakako ,ignoti nulla 
cupido“. Ta do nedavno bio je pravnik kod nas sve, ,summum“ 
svakoga koristnoga i potrebnoga znanja: cienili su se još donjekle 
povjestničari i jezikoslovci, ali tko bi išto dao za sabirače bilja, ili 
čak kukaca, pa prezrenih puževa! Koliko ih još danas ima, koji 
znadu, da takovo sabiranje nije niti svrha niti kraj znanosti? Veoma 
se dobro sjećam, da sam od neprirodopisaca osim Kontaka samo u 
akademiku V. Jagiću našao muža, koji me je razumio i dobro shvaćao 
cilj, svrhu i vriednost prirodnih nauka ne samo o sebi, nego u savezu 
sa svakim višim znanjem. Kod strukovnjaka pako našao sam u 
nezaboravnomu dru. Ivanu Dežmanu i mladom kemičaru Milutinu 
Baraču dva vrla prijatelja, koji su mojoj namjeri živo povladjivali. 
Medjutim prijatelj Kontak i ja niti smo htjeli niti smo znali za 
našu stvar upotrebiti novinstvo; mislili smo, da toli plemenita i 
koristna stvar ne treba, da se za nju po novinah udara u bubanj — 
odgodili smo dakle i tješili se nadom, da će s vremenom biti bolje. 

Moje nastojanje i moje dokazivanje od prvoga dana, što sam 
stupio u službu nar. muzeja, da cigli jedan prirodopisac ne može 
obradjivati sve već prije spomenute struke, urodilo je dobrim plodom. 
Jugoslavenska akademija, onda upravljateljica nar. muzeja, popunila 
je god. 1870. treće mjesto kod zavoda, koje je bilo prazno od preu- 
strojstva zavoda god. 1867. Uslied toga dr. Gjuro Pilar preuzeo je 
geoložko-mineraložki odjel. Svanuli su time zavodu kò i meni bolji 
dani, jer kako rekoh, nema toga čovjeka, koji bi znao i mogao tolik 
teret uzeti na se. Pitanje o družtvu našlo je dakako u sudruga Pilara 
odziva; al čim smo življe stali raditi za probitak zavoda, čim smo 
više imali prilike viditi, što se sve u svietu radi za napredak ovih 
znanosti, tim smo se više uvjeravali, da još nije nadošlo pravo vrieme 
za nas, da su naši zavodi te ruke tek u zametku ,prema golemim 
zahtjevom, što ih stavljaju silno napredujuće prirodoslovne znanosti“, 
kako je to rekao ne prirodnjak, nego naš historik Matija Mesić u 
svom govoru kao odstupajući rektor.* 


* Govori držani prigodom instalacije rektora na kr. hrv. sveučilištu Franje 
Josipa I. za školsku godinu 1875/6. U Zagrebu 1876. str. 20. 


10 


Nasa se je vojska malo po malo umnožavala. God. 1871. namješten 
je u Zagrebu profesor Josip Janda; a sliedeće godine bi i Josip 
Ettinger premješten iz Belovara u Zagreb. 

Kad se je stalo raditi o osnutku hrvatskoga sveučilišta, oživljele 
su i opet naše nade, te sam u sjednici jugoslavenske akademije od 
28. siečnja g. 1874. čitajući svoje ,naravoslovne crtice sa sjevero-iztočne 
obale jadranskoga mora“ iztaknuo, da bi valjalo ustrojiti u Zagrebu 
naravoslovno družtvo. Tom sam prilikom medju ostalim rekao: , Družtva 
za iztraživanje prirode i još više za razprostranjivanje naravoslovnih 
nauka, što ga nismo mogli podići god. 1868., nesmijemo sada, gdje 
nas ima više, nikako i nikada s uma smetnuti“.* Ja sam dapače 
onom zgodom: obširnije razlagao one moje rieči „mi smo skočili i to 
visoko skočili“ ;** ali je bilo zamjere, što sam odveć otvoreno govorio, 
te zato sam prije, nego što sam dao radnju u tisak, izbrisao dotično 
zazorno mjesto. 

Iste godine su Tršćani ustrojili svoje družtvo, a ja sam u naših 
novinah, poimence u ,Obzoru“ od 7. kolovoza 1874. iznio na svietlo 
sliededu opazku: ,Družtvo adriatičko naravoslovnih znanosti u Trstu 
(Società adriatica di scienze naturali) komu je zadaća proučiti faunu 
adriatičku, naročito iztočne obale jadranskoga mora, dakle na našem 
teritoriju, kani, kako smo čitali u , Narodnom listu“, dojduće godine 
držati svoj prvi kongres u Zadru, kojega je okoliš jako zanimiv glede 
pomorskoga naravoslovja. Nebi bilo pravo, da nas i sada, gdje imamo 
akademiju znanosti i narodni muzej, to družtvo preteče znanstvenimi 
radnjami, tičućih se naših krajeva, s toga sciene naši naravoslovci, 
da bi bilo od potrebe, da se kod nas ustroji naravoslovno družtvo. 
Time bi se polučilo, da nebi inostranci prije nas ilustrirali naše stvari 
tudjim jezikom, kako to čine Madjari u madjarskom na Rieci, i kako 
će tršćansko družtvo u talijanskom jeziku u Zadru. Preporučamo tu 
stvar našim naravoslovcem, neka o njoj ozbiljno razmišljaju“. 

Al su i ove rieči ostale glas vapećega u pustinji. 

Godine 1875. bi oživotvoren matematičko - prirodoslovni odjel 
mudroslovnoga fakulteta hrvatskoga sveučilišta, te su ovamo pozvani 
dr. Vinko Dvorak za fiziku, dr. Bogoslav Jiruš za botaniku, dr. Alek- 
sander Velkov za kemiju, sami po izbor strukovnjaci. Profesor Mijo 
Kišpatić bješe pako imenovan kod zagrebačke realke; te smo tako 


* Rad jugosl. akad. Knjiga XXVII. U Zagrebu 1876 str. 133. 
ic. str, 192. 


11 


s veseljem gledali, kako naša mala četa malo po malo raste. Zato prvom 
sgodom, kad sam u akademiji čitao razpravu ,Prirodopisne znanosti 
osobito zoologičke u obće i kod nas“, nisam opet mogao odoljeti srcu, 
da nebi potaknuo pitanje o hrvatskom naravoslovnom druztvu.* No 
znao sam, da nam pečeni golubi neće u usta padati, zato sam u 
svojoj razpravi ,Jedan decenium naše zooloZke literature“ na novo 
o stvari razpravljao i javio se naročitim predlogom ,0 izdavanju 
prirodopisnoga glasila.“** Tek što sam pako od akademije dobio 
posebne otiske spomenute radnje, dao sam tiskati 50 okružnica ovoga 
sadržaja : 
P. n. gospodine! 

Uz to, što mi je čast poslati Vašemu Gospodstvu ovu moju 
razpravicu, molim Vaše Gospodstvo, da bi blagohotno pročitalo po- 
glavje o predlogu za izdavanje prirodopisnoga glasila (str. 25 —30), 
te da bi se o tom izjavilo. 

Sa odličnim štovanjem 

U Zagrebu, 14. lipnja 1880. Pisac. 


Predao sam to prijateljem i znancem u Zagrebu, a onim izvan 
Zagreba poslao sam po jedan otisak te razprave s navedenim listom. 
Odazvali su se pozivu pismeno Barač iz Beča, Božanić iz Gospića, 
Furlić iz Osieka, Hirc iz Bakra, Jurinac iz Varaždina, V. Kiseljak 
iz Križevaca, Korlević iz Rieke, Mihailović iz Senja, Prica iz Zemuna, 
Rossi iz Zagreba, Sebišanović i Trstenjak iz Karlovca. Umolio sam 
i uredničtva zagrebačkih dnevnika, nebi li stvar preporučivali i svoju 
o tom rekli. To su i učinili ,Agramer Zeitung“ u br. 144. od 
25. lipnja i ,Obzor“ u br. 149. i 150. od 2. i 3. srpnja iste godine ; 
ne znam, da li su druge koje novine, osobito slovenske i srpske, koju 
o tom rekle, jer čovjek ne može dospjeti a da sve vidi. Premda su 
se dakle osobito njeki od spomenute gospode s najvećim veseljem 
izjavili za družtvo, crpio sam i opet uvjerenje, da pravo vrieme još 
nije nadošlo. 

God. 1879. došao je na mjesto pokojnoga dr. A. Velkova dr. 
Gustav Janeček. God. pako 1878. potvrdjen bi novi zakon ob ure- 
djenju nar. muzeja, oko kojega sam i opet najvećega posla imao, a 
krepko su ga podupirali tadanji narodni zastupnici dr. S. Spevec, 
dr. B. Lorković i Fran Folnegović. Za novo stvorena mjesta kod 


* Rad jugoslav. akademije. Knjiga XXXVI. U Zagrebu 1876. str. 106, 
** ] c. Knjiga LII. U Zagrebu 1880, str. 212-217. 


ovoga zavoda imenovani su dr. Dragutin Gorjanovié god. 1879., a 
dr. Lazar Car god. 1881, i tim su popunjena gotovo sva mjesta, 
što ih u Zagrebu ima za naše struke. Malena je vojska dakle tek 
sada bila opremljena, al još nije bila za boj spremna. 

U proljeće god 1884. imao sam čast zastupati kr. hrvatsku 
vladu na prvom medjunarodnom kongresu ornitologa u Beču. Ovom 
prilikom na novo sam pregledao tamošnje zbirke i od prije dobro mi 
poznate, a uz to novi sjajni zooložki zavod c. k. sveučilišta od prof. 
C. Claus-a, što mi ga je sam gosp. profesor u svih potankostih poka- 
zivao. Osobitu sam pako pažnju posvetio strukovnim knjižnicam, kao 
što su one c. dvorskih muzeja, c. k. geoložkoga zavoda, zooložkoga 
zavoda c. k. sveučilišta, c. k. zooložko-botaničkoga družtva* i t d. 
Najviše su se onda dojmile moga srca rieči staroga znanca F. Bartsch-a, 
knjižničara potonjega družtva, kad mi reče: Eto vidite, mi dobivamo 
danomice mnogo knjiga na dar, a još više u zamjenu, baš sa svih 
strana svieta , jer danas smo već u savezu sa 286 zavoda i družtva, 
samo od vas Hrvata nema ni traga ni glasa. — Premda nitko pametan 
ne zahtieva od nas onolik mar i rad, kao što ga vidimo kod većih 
naroda; premda se ne može toliko od nas tražiti, koliko n. p. od 
Čeha, Poljaka, a kamo li Holandeza, Danaca, Sveda, Norvežana, 
nu zar se zbilja ne možemo natjecati barem sa Fini, Madjari? Zar 
je zbilja tomu kriva naša golotinja, ili više naša, rek bi gotovo orien- 
talna apatija? — Čim sam se vratio, nisam se udovoljio suhim služ- 
benim izvješćem, nego sam u ,Viencu“ potanko pisao o sastanku i 
izložbi ptica, a ne dade mi se na ino nego na kraju izvješća pod po- 
novljenim silnim dojmom golemoga napredka progovoriti i opet ,0 
izdavanju prirodopisnoga glasila.“** Dao sam o svom trošku tiskati 
300 posebnih otisaka toga izvješća, te sam ga na sve strane raz- 
poslao i porazdielio. 

Sad se je već više glasova počelo javljati. Profesor Mojo Medić 
zagovara u ljetopisu , Matice Srpske“ izdavanje prirodoslovnoga lista ; 


* Gotovo mi se je srce okamenilo, kad sam u biblioteci zooložko-botaničkoga 
družtva prvi put vidio veliko djelo, do danas još ni malo svršeno — izdano 
je naime dosele trinaest debelih knjiga u 4° — glasovite englezke ekspe- 
dicije »Challenger-a« za iztraživanje dotle slabo ili nikako poznate faune 
velikih morskih dubljina. Djelo ovo, izdano troškom englezke vlade, nije 
nam dakako nuždno za determinovanje onakovih životinja, pošto ih naš zavod 
valjda neće nikada imati, ali je tim znamenitije radi neočekivanih rezultata, 
koji se tiču obće nauke, te nam otvaraju sasma nov sviet. 

** Vjenac Tečaj XVI. U Zagrebu 1884 str. 478--479. Posebno izdanje str. 73—77. 


pače je, po mom sudu, vrlo dobro pogodio, kad je naznačio hrvatskoj 
vladi način i izvor, kako bi ona mogla naći sredstva, ako ih inače 
nema, da podupire ovo već svakako nužno poduzeće.“ Profesor Antun 
Korlević zanosnimi riečmi pozivlje hrvatske prirodoslovee u složno 
kolo.** 

Br. 179. ,Slobode“ od 7. kolovoza 1885. donio je ovu viest: 

»(Družtvo naravoslovaca). Jučer se sastalo njekoliko 
mladih naravoslovaca, da viećaju, ne bi li se i kod Hrvata osnovalo 
družtvo, kojega bi zadaća bila gojiti i širiti sve naravoslovne znanosti. 
Uvidiv potrebu, da se toli važno družtvo osnuje, izabraše privremeni 
odbor od tri lica, koji će izraditi pravila, te ih na skoro skupštini 
predložiti na razpravljanje a onda višoj oblasti na potvrdu. 

Mi od srdca pozdravljamo taj podhvat, želeć, da se u kolo uhvate 
svi mladi i stari naravoslovci, pa da nam jednom predstave Hrvatsku 
u njezinom krasnom prirodnom ruhu.“ Tom viesti ugodno iznenadjen 
zamolio sam uredničtvo spomenutih novina, da izvoli priobćiti moje 
pismo, koje bi zaista objelodanjeno odmah u sliedećem broju: 


Gospodine uredniče! 

Na viest, koju je donjela ,Sloboda“ u jučeranjem broju o ute- 
meljenju družtva hrvatskih naravoslovaca, čast mi je priobćiti ovo: 

Prije svega valja mi reći, da je danas, kad lieénici i pravnici, 
starinari i umjetnici, učitelji i stenografi, graditelji i gospodari, šumari, 
pčelari itd. imadu svoja družtva i svoje časopise, već zaista vrieme, 
da se i hrvatski prirodoslovei uhvate u kolo oko svoga glasila. Pod- 
pisani radi o tom od prvoga dana, od kada se je preselio u bieli 
Zagreb, pače je više puta o tom i pisao. Tako n. pr. prigodom 
svečane jedne sjednice akademije znanosti, gdje je potanko obrazložio 
svoj predlog o izdavanju prirodopisnoga glasila; zatim u 30. broju 
» Vienca“ od prošle godine. Pače 14. lipnja god. 1880. razposlao je 
razpravu napose tiskanu iz ,Rada“ svim domaćim prirodoslovcem 
uz tiskanu okružnicu, da se izvole izjaviti ,0 predlogu za izda- 
vanje prirodopisnoga glasila.“ 

Prof. M. Medić preporučuje izdavanje takvoga organa, pače misli, 
da je našao način, kako bi hrvatska vlada mogla priteći u pomoć 
tome mome podhvatu. Najnoviji pako poziv moga prijatelja prof. A. 
Korlevića u izvješću riečke gimnazije, dielomice priobćen u jučeranjem 
* Jleronuc Maraue epueke. Kısura 139. Y Hosome Caay. 1884. str. 100, 
** Izvješće kralj. velike gimnazije na Rieci. U Zagrebu 1885. str. 4. 


14 


» Pozoru“, nije nego odjek moga nastojanja, kako će prof. Korlević 
i sim potvrditi. 

Još se je prekjučer podpisani razgovarao sa uglednim i učenim 
članom hrv. vlade, te ga je liepo zamolio, da bi na svoj način 
nastojao oko njekoga posla, koji bi nam omogućio i pospješio izda- 
vanje glasila.“ 

Što nismo dosle s tim uspjeli, ima veoma važnih razloga. Prije 
svega ne valja nikada s uma smetnuti, da su prirodne znanosti u nas 
najmanje uvažene i cienjene, a to samo zato, što su se baš ove 
znanosti kod svih naroda istom u novije doba stale bolje njegovati, 
a po tom su i kod nas jedva dva decenija prošla, što smo se na 
tom polju počeli gibati. Drugi je razlog bio, što je nas bilo premalo 
radnika; no to danas više ne stoji. Evo što sam još lani pisao: 

„Mi imamo danas, ako ne dosta, to ipak toliko vrstnih sila, 
da bi časopis hrvatskih prirodopisaca mogao veoma liepo uspievati. 
Eno profesora prirodnih nauka na sveučilištu, eno članova akademije 
znanosti. Eno razprava, što smo ih naveli od Barača, Čanića i drugih. 
Eno dra. Cara, Erjavca, Jurinca, Katurića, Kolombatovića, Korlevića, 
Medića, Rossia, Šebišanovića, Trstenjaka itd., koji nam jamče za 
obstanak lista, t. j. da bi književne gradje bilo dosta, možda i više, 
nego što je n. pr. može imati „Viestnik hrvatskoga arkeologičkoga 
družtva“, jer i u nas ima više prirodopisaca, nego starinara od 
struke.“ 

Treći pako razlog i zaprieka stoji još i danas. — Nema dvojbe, 
da će se svi hrvatski prirodoslovci složiti, te da će rado svi bez 
razlike sve svoje sile u to uložiti, ali odkuda nam sredstva za tisak 
a svakako i za slike, a sve bez ičije podpore? Koliko možemo računati 
na podporu neprirodoslovaca? Ta nema inteligentna Hrvata, napose 
u Zagrebu, koji nije često iz pukoga patriotizma član raznih naših 
literarnih zavoda i predbrojnik strukovnih časopisa, član mnogih 
naših družtava ili prinosnik za sgrade kazališta, ,Sokola“, ,Kola“ 


* Radi se naime o premjestenju entomologa Korlevića iz Rieke u Zagreb, 
pošto je to vruća želja samoga profesora, koji je spreman posvetiti sve 
svoje sile ne samo zavodu, kamo će biti dodieljen, nego i nar. muzeju i 
mladomu našemu družtvu, kojemu silno treba sila, koje mogu i hoće stvar 
našu podupirati. Ova bi se prilika mogla pako s druge strane upotrebiti, 
da se na riečkoj gimnaziji namjesti stručnjak, koji bi bolje znao pomorsku 
faunu. Posvuda se nastoji, da prikladni ljudi zauzimlju onakova mjesta, koja 
bolje odgovaraju njihovoj individualnosti; nu kod nas kao da i u tom odlu- 
čuje puki birokratizam. 


15 


itd. Tko se pako želi ozbiljno prihvatiti posla, ne valja da gradi 
kule u zraku. Ja sam tvrdo uvjeren, da kad bi nam se prvi pokus 
izjalovio, to bi drugi put mnogo teže išlo. Bolje zato, da se radi 
malo polagano, ali tim sigurnije. Prirodopisci su tu, dosta ih je za 
sada već, u kojih je velika dobra volja; podpisani učinio je sve 
pripreme, pače već su i sama pravila gotova. Valja se sada svojski 
ogledati za sredstva. 

Napokon držim, da ne ću povriediti pristojnost, ako još izjavim, 
da smo se kolega dr. G. Pilar, o. g. rektor, i ja dogovorili, da ćemo 
nastojati, da se družtvo prirodoslovaca, ili prirodoslovno glasilo, iliti 
viestnik prirodoslovnih muzeja, jedno, drugo ili treće, koje će nam 
biti laglje u život privesti, osnuje upravo prigodom proslave 50go- 
dišnjice preporoda hrvatske književnosti. 

S odličnim štovanjem 

U Zagrebu, 8. kolovoza 1885. S. Brusina. 


Drugi dan došli su do mene kandidati učiteljstva V. Horvat, A. 
Gavazzi i A. Pichler, t. j. privremeni odbor, kojemu je bila zadaća 
stvar urediti. Bili smo brzo sporazumni. Ja, prijatelj Pilar, Gorja- 
nović jedva smo dočekali, da naše želje nadju odziva. Samo nam je 
bilo žao i donjekle upravo nezgodno, što su praznici, te su skoro 
svi profesori i učitelji izbivali iz Zagreba. Nu valjalo je gvoždje 
kovati, dok je vruće, te se posla prihvatiti. U privremenom odboru 
sastajali smo se Pilar, ja i malo prije spomenuta gospoda. Izvadio 
sam iz pretinca zaprašeni nacrt pravila, što sam ih po drugi put 
sastavio bio mjeseca veljače 1878. kao ,Pravila hrvatskoga prirodo- 
slovnoga družtva ,Lada‘“, i nakon njekoliko odborskih sjednica, u 
koje bi slobodno dolazili i svoje rekli svi, koji su se za stvar zani- 
mali, budu pravila svestrano pretresena i prihvaćena. Pilar i ja 
sazvali smo pozivom od 16. kolovoza u novinah skupštinu za 21. istoga 
mjeseca u 3 sata poslije podne u zooložki muzej. Htjeli smo tako 
prirodoslovcem iz okolice podati priliku, da dodju u skupštinu. Nada 
nas nije prevarila. 

Prvi je dakle sastanak bio 21. kolovoza, a sabralo se je do 30 
skupštinara. Pozdravivši prisutnu gospodu u ime privremenoga odbora 
napose sam se zahvalio gosp. Bijeliću, Kosu, Krušnjaku i Prici, koji 
su se samo rad toga sastanka potrudili u Zagreb. Kad pako nije moglo 
doći mnogih naših zagrebačkih kolega, veselili smo se, što su prisu- 
stvovali sastanku drugi, koji su se u Zagrebu desili, i to Korlević iz 


16 


Rieke, J. Šah iz Bakra, V. Hržić iz Osicka i M. Kovačević iz 
Mitrovice. 

Profesor i kolega Š. Ljubić, ravnatelj arkeoložkoga odjela nar, 
muzeja, nije mogao doći, al se je, pismom na mene, upisao kao prvi 
redoviti član mladoga družtva. Dr. Pilar pako je pročitao pismo Otona 
Kučere, profesora vinkovačke gimnazije, koji je zanosnima riečima 
pozdravio naše družtvo, žaleći, što nije mogao glavom doći na sasta- 
nak. — Kod te prilike probesjedio sam ovako: 

, Gospoda moja! Mi smo se evo danas sastali, da pokušamo 
osnovati hrvatsko prirodoslovno družtvo. Istina, ako uzmemo na um, 
da nismo bogati, da nemamo mnogo mogućnika, koji će nam u 
pomoć priteći, da hrvatski narod ima na sve strane doprinašati mate- 
rijalne žrtve, da ih je već i dosele obilno doprineo, kao što može 
biti nije razmjerno nijedan drugi narod na svietu, da si podigne sve 
svoje kulturne zavode i institucije dobrovoljnimi prinesci, često 
i uz zapreke baš s one strane, s koje bi se bili imali nadati i moralnoj 
i materijalnoj podpori, to mi danas nebi smjeli zahtievati novih žrtava. 
Nu ako s druge strane pomislimo, da se evo sada navršuje petde- 
setgodišnjica preporoda hrvatskoga naroda i hrvatske književnosti, a 
da smo za ovo pol vieka zanemarili pozitivne znanosti, i to baš samo 
one struke, koje Američani, Englezi, Francezi priznaju za ,prave 
znanosti“, to nam je izpovjediti, da nam ne valja više ni časka poča- 
siti, da je baš ova za nas historična godina najshodnija, da ono što 
je dosele zanemareno, stanemo njegovati dvostrukom ljubavlju i ener- 
gijom. Valja da si jednom sagradimo svoje ognjište, oko kojega bi 
se bolje grijali, nego što je dosele moglo biti, a time će se i rad 
hrvatskih prirodoslovaca podvostručiti. 

U Beču postoji osim carske akademije znanosti, koja baš najviše 
radi za napredovanje prirodnih znanosti, zatim uz e. k. geoložki zavod 
već 35 godina prvo i najviše uvaženo družtvo austro-ugarske carevine, 
naime zooložko-botaničko družtvo, zatim družtvo za širenje priro- 
doslovnih znanosti i akademičko družtvo naravoslovaca, a da ne spomi- 
njemo meteoroložki zavod, družtva za antropologiju, geografiju itd. 
U Pragu opet imade osim kralj. učenoga družtva za znanosti, još i 
prirodoslovno družtvo „Lotos“, zatim fiziokratičko družtvo sa posebnim 
entomoložkim odjelom, napokon i poseban odbor za iztraživanje zemlje. 
Budimpešta ima osim akademije znanosti i kr. ugarskoga geoložkoga 
zavoda još veliko družtvo ugarskih naravoslovaca sa blizu 5800 čla- 
nova, dočim muzej izdaje svoje „Naturhistorische Hefte“, napokon 


17 


ugarka akademija znanosti i k. družtvo ugarskih prirodopisaca podu- 
piru izdavanje glasila: „Mathematische und naturwissenschaftliche 
Berichte aus Ungarn“.* 

Reći će tko, da se mi ne možemo takmiti sa ovimi gradovi; ali 
dopustit će nam svatko, da ako ne samo spomenuti velegradovi, 
nego i Brno, Bregenz, Ujelovae, Ceska Lipa, Gradac, Innsbruck, Krakov, 
Liberac, Linz, Ljubljana, Solnograd, Trst, Ušće nad Labom s jedne 
strane, a s druge strane Kesmark, Kološvar, Košice, Poprad, Požun, 
Rieka, Temišvar, Trenčin, Sibinj, Veliki Varadin imadu više ili barem 
po jedno družtvo naravoslovaca ili muzejalno družtvo, da ne smije 
nipošto niti Zagreb sve to gledati samo skrštenih ruku. Zooložko-bota- 
ničko družtvo u Beču broji medju svojimi članovi preko 20 Hrvata, 
tršćansko naravoslovno družtvo ima ih blizu 30, nećemo li naći stotinu 
Hrvata, koji će podupirati svoje hrvatsko družtvo? Reći ću više, ima 
blizu 50 hrvatskih naravoslovaca, koji su spremni na materijalne i 
duševne žrtve — jer naše družtvo neće moći nikoga nagradjivati — pa 
da nebi našli još toliko nenaravoslovaca, koji će nam u pomoć priteći ? 
Kad teolozi i pravnici, književnici i liečnici, starinari i umjetnici, 
učitelji i gospodari, inžiniri i arhitekti, pa šumari, pčelari itd. imadu 
svoja družtva i svoje časopise: zar da samo hrvatski naravoslovei 
ne daju o sebi glasa? 

Ja vam tu ne trebam dokazivati veliku vriednost prirodnih zna- 
nosti, ta vi se svi time bavite, ili ste za krasne te struke toli zau- 
zeti, da nije ni malo nužno, da to danas činim; ja ću samo iztak- 
nuti, da su po mnienju glasovitoga biljara Alphonsa De Candolle-a** 
i drugih učenjaka najveći obreti na ,znanstvenom“ polju za zadnja 
tri četiri decenija same stečevine prirodnih znanosti, i to stečevine, 
koje duboko zasiecaju u sve ostale grane ljudskoga znanja, stečevine, 
koje nam za toliko omogućuju, da se približimo vječnoj istini, a istina 
je cilj, za kojim težimo. Eno spektralne analize, kojom su se osobito 
proslavili Kirchhoff, Bunsen, Secchi i drugi. Eno transformacije pri- 
rodnih sila, djelo Mayer-a, Joule-a, Clausius-a i drugih. Treći je 
obret Venetz-a, De Charpentier-a, Agassiz-a, i drugih o razpro- 
stranstvu drevnih lednjaka. Eno dokaza o velikoj starosti ljudskoga 


* Neće biti suvišno ovdje još dodati, da Magjari imadu posebne časopise za 
botaniku (Magyar Névenytani lapok) već od 10 godina, za entomologiju 
(Rovartani lapok) i internacijonalni za ornitologiju već 3 god. 

** Histoire des sciences et des savants depuis deux siècles. Geneve — Bale 
1885, str, 480. 


2 


18 


roda, eno prahistorije poglavitom zaslugom Boucher de Perthes-a, 
Ritimayer-a i čitave vojske znamenitih iztraživalaca. Eno Darwin-a 
i Wallace-a, koji su pokušali naravnim obirom protumačiti već prije 
dokazanu evoluciju organičkih oblika. Izmjeničnu generaciju (generatio 
alternans) životinja, na oko i za nestrukovnjaka neznatnu stvar, 
pravo broji De Candolle medju najveće znanstvene obrete, što ih 
imamo zahvaliti poglavito norvežkomu zoologu Sars-u i danskomu 
zoologu Steenstrup-u; veoma vriedan obret, jer je biologiji dosudjena 
velika uloga kod riešenja najvažnijih pitanja filozofije. Napokon sedmo 
veliko djelo naših dana jest iztraživanje morskih dubljina, gdje živi 
veliko množtvo najčudnovatijih životinja, za koje ne samo da se nije 
prije znalo, nego su teoretici dokazivali, da nebi mogle ni živiti, te 
se je njim dugo vjerovalo, dok nije protivno dokazano. To je podhvat 
zaista od velike znamenitosti i za biologiju i za geologiju i za fiziku. 
Nećemo spominjati svih zaslužnih strukovnjaka na tom polju; najviše 
se pri tom proslavila englezka vlada poznatom ekspedicijom ,Challen- 
ger-a“, koju su osobito zagovarali pokojni prof. Thompson i moj pri- 
jatelj Jeffreys. Ekspedicija, koja nam je otvorila zaista nov, neslućen 
sviet. Američka, norvežka, francezka vlada odredile su takove ekspe- 
dicije, a u najnovije vrieme i talijanska vlada, koja je podupirala 
nastojanje moga prijatelja Gigliolia, koji je obreo abisalnu faunu i 
za sredozemno more. Za naše jadransko more neznamo dakako još 
ništa. — U kratko ne samo za ove, nego gotovo za sve velike kul- 
turne stečevine XIX. vieka imamo da zahvalimo prirodnim znanostim. 

Budući pako da u nas nema ipak toliko stručnika, koliko bi mi 
to željeli, to nećemo u naše kolo pozivati samo antropologe i zoologe, 
biljare i mineraloge, geologe i paleontologe, nego ćemo prigrliti još 
kemiju i fiziku, meteorologiju i fizičnu geografiju. Njegovanje prirodnih 
znanosti u obće, za volju naime same nauke, bit će naša zadaća. 
Još ćemo više nastojati, da se naš hrvatski narod što više upozna sa 
ovimi divnimi znanostmi, koje će jamačno s vremenom podići njegovu 
moralnu i materijalnu snagu. Iztraživanje pako prirodnih odnošaja 
mile naše hrvatske domovine bit će nam glavna zadaća, tim više, 
što su Hrvatska i Slavonija još danas prirodopiscu slabo poznate, te 
su na našu sramotu za upoznavanje faune , flore i gee Hrvatske tu- 
djinci uradili više, nego mi sami. To ima jednom prestati, ili nam 
se valja s njimi bar uspješno takmiti. Dakako, da to nije bilo našom 
krivnjom, jer naši su znanstveni zavodi, osobito njekoji, još uviek 
veoma nesavršeni, a naše biblioteke još uviek veoma oskudne prirodo- 


19 


slovnom literaturom. Baš će i s te strane biti velika zasluga našega 
druztva, što ćemo izmjenom glasila hrvatskih naravoslovaca dobivati 
veliko množtvo prevriednih publikacija od stotine i stotine družtava, 
što ih naše biblioteke niti nebi mogle nabavljati. 

Prigodom medjunarodnoga kongresa ornitologa u Beču rekao je 
kraljević Rudolfo, da su prirodne znanosti sa svojimi jasnimi i istini- 
timi tezami, sa svojim iztraživanjem prirodnih zakona, sa svojom 
uporabom prirodnih sila utisnule ovomu stoljeću svoj biljeg, te da 
iztraživaoci prodiru pobjedonosno napried, pod znakom istinitih — jer 
znanstveno osnovanih — nauka. — A što smo mi uradili za napre- 
dovanje ovih znanosti, kojih vriednost i znamenitost nadmašuje sve 
ostale struke ljudskoga znanja i umienja? Možemo još i danas reći 
s pokojnim Živkom Vukasovićem, da smo mi Hrvati za prirodoslovne 
znanosti do nedavna veoma malo marili, pa s toga nam i jest knjiga 
te struke veoma mršava. Mi smo se evo za ovo pol vieka liepo po- 
nieli na polju liepe književnosti, poviesti, filologije itd., a početkom 
druge polovice neka se izpuni moje nastojanje još od god. 1868., 
neka oživi hrvatsko družtvo naravoslovaca u našem bielom Zagrebu, 
družtvo, kojemu je Darwin god. 1869. želio najbolji uspjeh. — Pa 
kad se proslavi stogodišnjica književnoga preporoda, neka bi 
Hrvati mogli dokazati, da pošto su — kao što je naravno — ponaj- 
prije njegovali, što im je najpreče bilo — naime poviest svoju i 
jezik svoj — da su napregnuli napokon sve svoje sile, mnogo liepa 
uradili i izkazali se na polju ovih znanosti; kao što su se davno 
prije preporoda proslavili Dominisi i Boškovići“. 

Nakon toga je na moju molbu gosp. Gavazzi pročitao osnovu 
pravila najprije u cielosti, a poslije se je prošlo na razpravljanje poje- 
dinih paragrafa, te se je razvila dosta živahna debata. Napokon se 
je imao izabrati privremeni odbor, koji će se pobrinuti za potvrdu 
pravila i druge potrebne stvari za oživotvorenje družtva. Izabran bi 
jednoglasno već obstojeći prije spomenuti odbor od 5 lica. 

Pravila biše podnesena 28. kolovoza kr. hrv. vladi na potvrdu ; 
nu stvar se veoma zatezala za to, što je kr. vlada zahtievala njeke 
promjene više formalne naravi, koje su dakako odmah učinjene, ali 
dok su dotični podnesci toli u nastavnom , koli u nutarnjem odjelu 
kr. vlade i kod kr. državnoga nadodvjetničtva susretljivo i brzo 
riešavani, trebalo je svaki put mnogo vremena, dok bi se uzprkos 
ponovnih ustmenih molba makli sa stola dotičnoga izvjestitelja slav. 
gradskoga poglavarstva. Tim bi nam upravo podpuno osujećena 


* 


20 


namjera, da se družtvo sastavi već početkom školske godine 1885./86., 
pa da od znatnoga broja članova poberemo članarinu za tri mjeseca, 
koja bi nam bila ne samo dobro došla, nego bi nam upravo nužna 
bila za pokriće troškova, potrebnih kod samoga prvoga osnivanja 
svakoga poduzeća. ,Post tot discrimina rerum“ kr. je zem. vlada 
potvrdila pravila 12. studenoga 1885., pod br. 47.023., al smo ih 
dobili tek 13. prosinca; premda su nam tako dostavljena bila bez ikak- 
voga popratnoga dopisa, dakle iz ruke u ruku, pak je za to trebalo 
mjesec dana!! 


Tako je došlo, da je privremeni odbor mogao sazvati skupštinu 
tek za drugi dan božića i razposlao je za to pozivnice ovoga sadržaja : 


P. n. gospodine! 

Bilo bi upravo ono isto, ko i piesak u more sipati, kad bi 
tko stao dokazivati veliku vriednost prirodnih nauka. Ta danas 
ne može se nazvati izobraženim čovjekom, koji nebi znao, što su 
antropologija, zoologija i botanika, paleontologija i geologija, mine- 
ralogija i fizična geografija, meteorologija, fizika i kemija privrie- 
dile čovječanstvu bilo sa strane čisto znanstvene, bilo sa strane 
materijalnoga blagostanja. Ove su znanosti upravo pokrenule ovim 
našim viekom tako, da su sve ostale struke ljudskoga znanja više ili 
manje ovisne o njih. Mi smo evo ove godine proslavili petdeset- 
godišnjicu hrvatske književnosti, a možemo se zaista dičiti time, što 
smo uradili na polju liepe knjige, poviesti, filologije itd.; nu za pri- 
rodne znanosti, za znanosti par excellence našega vremena učinili 
smo veoma malo. Skrajnje je dakle vrieme, da se i hrvatski priro- 
doslovci prenu iz sna. Evo skoro je već na izmaku taj devetnaesti 
viek: uhvatimo se u složno kolo, da privriedimo nješto i za ove krasne 
znanosti, što ih cieli izobraženi sviet najviše cieni. 

Bit će od velike koristi, što de naše družtvo držati javna pre- 
davanja, da se tako i naš sviet malo bolje upozna s prirodnimi 
naukami. 

Izdavanjem , Glasnika naravoslovnoga družtva“ oživit će hrvatski 
prirodoslovci novim životom, bilo što će u njem priobćivati hrvatske 
razprave, namienjene našim stručnikom, bilo što će se služiti i stra- 
nimi kulturnimi jezici, da se tim načinom uzmogne sav učeni sviet 
upoznati prirodnimi odnošaji naše domovine. U našem glasniku pri- 
obćivat će se naime takodjer i razprave pisane u tudjih jezicih, i to 
budi prievodi budi izvadci iz radnja već izdanih hrvatskim jezikom 


21 


(iz , Rada“, iz školskih programa itd.), i s toga nepristupnih prirodo- 
slovcem drugih naroda, osobito zapada. 

Ovim načinom stupit će pako hrvatsko druztvo naravoslovaca u 
savez s cielim stranim učenim svietom, te će zamjenom ,Glasnika“ 
doći do periodičkih publikacija poglavito prirodoslovnih družtva i 
časopisa, što ih na stotine ima osobito Europa i sjeverna Amerika. 
Samo izmjenjivanjem možemo si pribavljati mnogobrojne publikacije 
ove vrsti, jer niti velike biblioteke nisu skoro nigdje u stanju, da si 
nabavljaju veliko množtvo periodičnih prirodoslovnih publikacija, a 
kamo da bi to mogle naše knjižnice. Napokon tako dugo, dok hrvatski 
prirodoslovei neće imati pri ruci te vrsti knjige, bit će im i svaki 
uspješniji rad jedva ili nikako moguć. 

Beč, Brno, Bregenz, Budimpešta, Ujelovac, Česka Lipa, Gradac, 
Innsbruck, Kološvar, Košice, Krakov, Liberac, Linz, Ljubljana, Poprad, 
Požun, Prag, Rieka, Solnograd, Sibinj, Temišvar, Trenčin, Trst, 
Veliki Varadin, Ušće nad Labom imaju više ili barem po jedno 
družtvo naravoslovno ili muzejalno družtvo; smije li Zagreb još dugo 
bez njega biti? Ako su njeki domoljubni prirodoslovei još g. 1865. 
zamislili osnovati takovo družtvo, družtvo hrvatskih naravoslovaca, 
to je danas nakon dvadeset godina već absolutni postulat vremena. 


Dobro znamo, kako hrvatska inteligencija mora doprinositi baš 
velike žrtve za uzdržavanje tolikih patriotičnih institucija, al i družtvo 
hrvatskih naravoslovaca nužna je karika već liepe verige hrvatskih 
kulturnih zavoda. Kr. zem. vlada potvrdila je 12. studenoga o. g. 
»pravila hrvatskoga naravoslovnoga družtva u Zagrebu“, koje željno 
želimo u život privesti prvom godinom u drugom pedesetljeću preporoda 
hrvatske narodnosti i književnosti. Tkogod dakle želi svestrani ozbiljni 
napredak hrvatskoga naroda. neka pristupi što prije družtvu, i neka 
izvoli uslied pristupa sudjelovati kod prve glavne konstituirajuće 
skupštine, koja će se držati dne 27. 0. m. u 11 sati prije podne u 
narodnom muzeju (Demetrova ulica br. 1). 

U Zagrebu, 24. prosinca 1885. 


brste Biler. S. Brusina. 


Dne 27. prosinca obdržavana je prva glavna skupština u pre- 
davaonici mineralozko-geolozkoga muzeja. Učešće nije bilo veliko, 
koje s toga, što su blagdani bili, koje s toga, što su nemarnošću 
njekih podvornika mnoge pozivnice predane tek dugo iza 27. prosinca. 
Imena prisutnika toli kod ove, koli kod prve skupštine zabilježena 


22 


su u dotične zapisnike, koji se na uspomenu čuvaju u družtvenom 
arkivu. 

Kao predsjednik privremenoga odbora pozdravio sam skupštinare 
i umolio privremenoga tajnika Gavazzia, da pročita odobrena pravila. 
Nakon toga imalo se je za sada preći jedino na izbor ravnateljstva, 
a pošto smo Pilar i ja željeli, da biranje bude podpuno slobodno, 
to nismo predložili nikakove listine kandidata. Dakako da su se gla- 
sovi uslied toga veoma razilazili, dok nije gosp. Kesterčanek pred- 
ložio, neka se poduzme pokusni izbor. Pilar bi tako izabran za pred- 
sjednika, nu on se je zahvalio i predložio mene za predsjednika kao 
onoga, koji je od prvoga početka najviše radio oko toga. Gosp. Lj. 
Vukotinović je napokon predložio, da se taj pokusni izbor odobri i 
proglasi konačnim, i tako su izabrani za odbornike dr. G. Pilar, 
dr. Gorjanović, F. X. Kesterčanek, V. Horvat, A. Heinz, A. Gavazzi, 
a kao zamjenici dr. A. Lobmayer i A. Pichler. Njeki od spomenute 
gospode nisu bili skloni primiti te časti obzirom na starije profesore 
sveučilišta, srednjih zavoda, itd.; al se nije dalo drugačije postupati, 
jer po $. 29. pravila mogu biti članovi ravnateljstva samo redoviti 
članovi; a po tom, kako je pravo opazio gosp. Bartulić, morao se 
je izbor ograničiti samo na one, koji su prisutni bili kod prvoga 
sastanka ili kod ove prve glavne skupštine i tim postali de facto 
članovi družtva. Spomenuo sam to navlastice, jer mladji članovi 
ravnateljstva nisu inače bili voljni primiti časti odbornika, koja je 
po njihovu mnienju imala zapasti poglavito učitelje i profesore zagre- 
bačkih učevnih zavoda. Ali na mladjih sviet ostaje, a svakomu je 
milo, kad vidi, kako se novaci živo zanimaju za plemenito poduzeće. 

Neka bude tu i to zabilježeno. da od domaćih novina jedino je 
uredničtvo ,Agramer Zeitunga“ poslalo svoga izvjestitelja, u osobi 
gosp. Dragutina Lihla, komu dugujemo iskrenu hvalu, što je iz vla- 
stite inicijative opetovano toplo preporučivao naše miljenče. , Narodne 
Novine“ doniele su takodjer potanko izvješće iz pera člana skupštine, 
koji bješe za to umoljen od dotičnoga uredničtva. 

Odmah na Silvestrovo 31. prosinca sazvao sam prvu sjednicu 
ravnateljstva, u kojoj su jednoglasno izabrani dr. G. Pilar podpred- 
sjednikom, dr. D. Gorjanović blagajnikom, A. Gavazzi tajnikom, A. 
Heinz knjižničarom. Morao sam napokon primiti i čast urednika 
» Glasnika“. Zaključeno bi nadalje, da se što prije tiskaju pozivnice 
s pristupnicami u 1000 otisaka, koje će se razposlati širom domovine. 
Evo je: 


23 


P. n. gospodine! 

Kad se je eno 21. kolovoza minule godine sabrala prva skup- 
ština za sastavljanje i odobrenje pravila ,hrvatskoga naravoslovnoga 
družtva“ spomenuti su najvažniji obreti novijega vremena, sedam njih 
na broju, koji se svi imaju pripisati prirodnim naukam. Ali ovi se 
veliki obreti: spektralna analiza, transformacija prirodnih sila, raz- 
prostranstvo drevnih lednjaka, evolucija organičkih oblika, izmjenična 
generacija životinja, odkriće abisalne faune tiču same stroge znanosti; 
nu naš je viek postao žalibog toli prekomjerno materijalističan, a to 
nije nimalo krivnjom prirodoznanaca, da se skoro uviek traži od 
znanosti i praktična uporaba. Kad je tako, a mi ćemo se ovaj put 
pozvati na velike praktične uporabe znanosti, bez kojih mi ljudi 
XIX. vieka jedva bi danas znali živjeti; eno litografija i kromogra- 
fija, fotografija i heliografija, galvanoplastika, dalekozor i sitnozor, 
barometar i aneroid, termometar i psihrometar, higrometar i anemo- 
metar, munjovod i magnetična igla, zrakoplov i parostroj, telegraf, 
mikrofon i telefon, plinsko i električno svjetlo, vibrografija ili fono- 
grafija, magnetizam i hipnotizam, elektroterapija, sprave za umjetno 
leženje peradi i drugih životinja, strielni pamuk, dinamit i rakarok 
itd. itd. Kad treba da poznamo uzroke bolesti čovjeka, koristnih 
životinja i bilja, kako bi ih uspješno mogli svladati, kao što n. pr. 
bakterije i bacile od kolere, bjesnoće itd.; kako bi se utamanila filo- 
ksera, dorifora itd. itd., tu nam opet mogu samo iztraživaoci prirode 
donjekle na ruku ići. Mi visoko cienimo svake vrsti znanje i svake 
vrsti umienje, nu ako ćemo mi Hrvati i nadalje tako malo mariti za 
prirodne nauke, koje su već našemu vieku udarile svoj pečat te će 
skoro upravo svietom zavladati: onda ćemo se badava hvaliti našim 
napredkom, a kamo li se zvati kulturnim narodom u pravom smislu 
te rieči. 

Eno hrvatsko naravoslovno družtvo je stvoreno. Mala četa hrvat- 
skih prirodoznanaca uložit će sve svoje umne i fizične sile, da stvar 
liepo uspije, ali bez materijalne podpore i nestrukovnjaka, onih naime, 
koji lako mogu na oltar domovine doprinieti taj maleni prinos, neće 
biti pravoga uspjeha. 

Važnost ovoga novoga družtva zrcali se takodjer u pravilih, iz 
kojih ćemo navesti bitne momente. 

Svrha je družtva proučavati prirodne odnošaje najpače hrvatskih 
krajeva, a raditi i na polju obćenite znanosti t. j. antropologije, 
zoologije, botanike, paleontologije, mineralogije, geologije, fizične 


24 


geografije, meteorologije, fizike i kemije. Vrlo liepu zadaću postavilo 
si je družtvo tim, što će nastojati, da popularnimi predavanji upoznade 
nestrukovnjake sa krasotami ovih znanosti, pa da ih u što većem 
broju oko sebe prikupi. Osim toga će članovi poduzimati izlete, koji 
će za njih biti ne samo od nauke nego i od zabave; a kad bude 
moguće, obdržavat će skupštine i izvan Zagreba. Glavna svrha 
družtva bit će izdavanje ,Glasnika“, koji će izlaziti svakoga drugoga 
mjeseca, a donašat će samo znanstvene radnje; doćim popularna 
predavanja tiskati će se u kojem hrvatskom listu. Od velike važ- 
nosti je pako to, što znanstvene radnje mogu biti pisane ne samo 
u hrvatskom, nego u latinskom, ruskom, francezkom, englezkom, 
njemačkom i talijanskom jeziku. Time će se učeni sviet upoznati 
bolje sa radom hrvatskih naravoslovaca, koji je i do sada bio za 
naše okolnosti dosta velik. U ,Glasniku“ će se priobćivati bud u 
prievodu bud u izvadku radnje iz „Rada“, iz školskih programa itd., 
koje često — jer su hrvatski pisane — ostaju nepoznate zapadnjakom. 

Iz ovoga se vidi, od kolike će koristi biti ovo družtvo i po 
Hrvate i po znanost; pa se s toga čvrsto nadamo, da ćete i Vi 
uza nj prionuti. Godišnji prinos za prave članove, koji se mogu pri- 
javiti kod kojega od odbornika, iznaša na godinu 6 for. (izplativih 
u mjesečnih, četvrtgodišnjih, polgodišnjih rokovih ili na jedan put) 
i 1 for. upisnine. Utemeljiteljni članovi plaćaju 100 for. (juristične 
osobe 200 for,) na jedan put ili tečajem dviju godina jednom za 
uviek. I pravi i utemeljiteljni članovi dobivaju zato badava diplomu 
i ,Glasnik“. 

Molimo dakle, želite li pristupiti toli koristnu družtvu, da se 
što prije prijavite, jer dok se ne prijavi dovoljan broj članova, neće 
moći izlaziti družtveni organ. 

U Zagrebu dne 1. siečnja 1886. 


Tajnik: A. Gavazzi. Predsjednik: S. Brusina. 


Jedva biše ove pozivnice razposlane već su se redoviti članovi 
prijavljivali, a za prvoga utemeljitelja sa 100 for. prijavio se je vrli 
moj prijatelj Milutin Barač, ravnatelj tvornice na Rieci; drugi bio 
je dr. Fran Danilov, bivši moj učitelj i stari prijatelj, sada umi- 
rovljeni savjetnik c. k. namjestniétva u Zadru. Na pismeni pako 
poziv odazvali su se takodjer rado: prvi preuzvišeni barun Metel 
Ožegović u Beču, uzoriti g. stožernik i nadbiskup zagrebački Josip 


25 


Mihalović, gosp. Antun Polić, veletržac na Rieci, presvietla gospoda 
grof Pavao Pejačević u Podgoraču i barun Ljudevit Vranyezany u 
Zagrebu. 

Velika hvala ide pako trgovačko-obrtničku komoru u Zagrebu, 
koja je po zaključku skupne sjednice, i prije nego bješe pozvana, 
pristupila kao utemeljiteljica sa svotom od 200 for. 

Predsjedničtvo družtva inžinira i arhitekta zanosno je pozdravilo 
pismom od 12. siečnja o. g. najmladje hrvatsko naše družtvo, te je 
u znak bratinske privrženosti i sloge ponudilo izmjenu publikacija, 
što bi dakako zahvalno i prihvaćeno. 

Evo dakle kako je došlo do osnutka prvoga družtva prirodnjaka 
u Hrvatskoj i u obće na slavenskom jugu. 

Prije pako, nego što ću završiti ove povjestne crte, neka mi 
bude još prosto, iztaknuti ovdje moj program kao urednika , Glasnika“, 
i odgovoriti na njekoje glavne prigovore, potičuće od samih prija- 
telja družtva, kojim je s jednoga ili drugoga razloza ova ili ona 
stvar može biti manje jasna. 

Najmanje mi se je dakako obazirati na prigovor, da što bi se 
služili i tudjimi jezici Svakomu je prirodoslovcu u Zagrebu to pi- 
tanje podpuno jasno, niti je kod sastanka i u skupštinah naišlo na 
prigovor Ima gdje gdje u samom Zagrebu ljudi — dakako ne naše 
struke, -— kojim niti je to jasno, niti ih možeš u to uputiti; no tko 
će cielomu svietu ugoditi? Tko se našom strukom ne bavi, ne može 
da toga razumi, kao što je za mene pravo čudo, rekao bi, svaka 
stvar, koje ne znam, po tom je niti ne mogu shvaćati, niti razu- 
mjeti. Prijatelje i stručnike izvan Zagreba upućujem na poglavja 0 
»predlogu za izdavanje prirodopisnoga glasila“, što sam ih prije spo- 
menuo iz ,Rada“ i „Vienca“. 

Njeki su se opet izjavili, da je članarina prevelika; taj je prigovor 
istina, temeljit, jer je zaista članarina sličnih družtva kod drugih 
naroda obično manja. No prije svega mi je primietiti, da zagrebački 
članovi nose najveće terete, jer u Zagrebu treba uzdržavati ne samo 
zavode i družtva mjestne koristi, nego i takove zavode, kojim je svrha 
dobrobit čitave domovine. Napokon upravo zato, što ima toliko družtava, 
mi smo s prvoga početka a i sada bili uvjereni, da ne ćemo dugo 
godina imati više od 180, a najviše 200 članova, prema tomu pako 
i prema potrebam družtva odmjerena je i članarina. Trebalo bi mnogo 
napora, da družtvo dobije 600 do 700 članova, nu zato ako bi s jedne 
strane članarina mogla biti manja, s druge strane bili bi i troškovi 


26 


veći; poimence morala bi biti dvostruka naklada ,Glasnika“. Nu i na 
to bi se dali. Ali što onda, kad bi onakovi članovi pod moraš malo 
po malo od godine do godine odpadali? Sliedila bi nedvojbeno propast 
družtva. Dakle bolje ovako i sigurno. Mi se ne možemo nadati, da 
će naše družtvo jednom brojiti do 1050 članova, kao što ih broji 
z00ložko-botaničko družtvo u Beču, a još manje da bi do toga došli, 
da bi se mogli pohvaliti sa kojih 5800 članova, kakono kr. ugarsko 
družtvo za prirodne nauke u Budimpešti, a napokon niti do 550 članova, 
kao što gradačko družtvo za prirodne nauke za Štajersku ; ako će 
dakle naše družtvo jednom imati mnogo više članova, ako će doći 
do velike družtvene zaklade, bit će onda uviek lako sniziti godišnji 
prinos. 


Kao uredniku družtvenoga glasila valja mi se dakako držati 
družtvenih pravila; no ne mislim, da može biti hrvatskoga prirodo- 
pisca, koji nebi odobrio raznoliki smjer ,Glasnika“ obzirom prvo na 
potrebe našega naroda u obće i napose naših učitelja; drugo, obzirom 
na vanjski učeni sviet, koji će na temelju našega , Glasnika“ upo- 
znati, neću reći radnike naše, nego prirodne odnošaje mile nam Hr- 
vatske. Prema smislu dakle i prema duhu pravila vrstat će se u 
s Glasniku“ : 

1. Izvorne iliti samostalne razprave. 

2. Poučne radnje, osobito namienjene našoj inteligenciji, našim 
učevnim silam izvan Zagreba, koje pošto ne imaju pri ruci mnogo- 
brojne publikacije tudjih akademija znanosti, prirodoslovnih družtva, 
muzeja i sveučilištnih zavoda, poveće strukovne knjige itd., nebi inače 
mogle saznati za mnoge i mnoge stvari od najveće znanstvene vrie- 
dnosti. Uzmimo n. p. članak o iztraživanju velikih morskih dubljina 
i ondje živuće životinjstvo abisalne faune, o vele znamenitom obretu 
od god. 1884., da sisavci kljunaši jaja nose, itd. Te vrsti članke 
treba dakako dobro razlučiti od pukih popularnih kompilacija, koje 
su po $. 19. pravila izključene iz našega časopisa. 


3. Na treće mjesto doći će izvadci ili prievodi radnja tudjih 
strukovnjaka, u kojih se razpravlja o predmetih, koji se osobito tiču 
faune, flore i gee naših krajeva. 

4. Osobitu ćemo rubriku odrediti i za bibliografiju, ili za ocjene 
i objave knjiga i razprava bilo od tudjinaca, bilo od domaćih radnika, 
i to zato, što se u njih razpravljaju naši odnošaji, ili što su od veće 
vriednosti za obću znanost. 


27 


5. Nadalje uvršćivat će se bioložke i nekroložke crtice o zaslu- 
žnih prirodnjacih. 

6. Dalja će rubrika zapremati sitne viesti razna sadržaja, oso- 
bito o novijih obretih, izumcih i iznašašćih naše struke. Bit će 
dakle njeka vrst listka. 


Sve će se to pisati hrvatski. Tudji će jezici rabiti: 


7. Za strogo specijalne razprave, za koje u nas ima veoma malo, 
ili često upravo nema drugoga stručnika do samoga pisca, a po tom 
nema ni čitatelja, dok su nasuprot onakove razprave od veće vrie- 
dnosti za vanjski učeni sviet. 


8. Sluzit ćemo se napokon tudjimi jezici, da upoznamo tudje 
stručnike s radnjami matematičko-prirodoslovnoga razreda jugosla- 
venske akademije, školskih programa, ko što i samoga našega glasila, 
itd., koje će se shodno priobćivati u prievodu ili izvadku. 


U savezu sa evo sada navedenim trećim brojem ovoga programa, 
i pošto je prejasni kraljević Rudolfo nedavno pisao svoje lovne crte 
o zadnjem svom lovu po Fruškoj Gori, izdane u jednom magjar- 
skom literarnom časopisu, a prejasni gosp. nadvojvoda Josip dva 
članka o pokusih aklimatizacije bilja na Rieci od god. 1881. do god. 
1885., i o posljedicah neobično stroge zime na Rieci, obratio sam 
se kao urednik ,Glasnika“ na spomenutu visoku gospodu sa smier- 
nom molbom, da bi dozvolili navedene članke priobćiti u hrvatskom 
prievodu u našem organu. Smatrao sam to za patriotičnu dužnost, 
pošto se jedna ko i druga stvar tiče faune i flore naše domovine. 
Prvom poštom stigla je dozvola prejasnoga kraljevića, a prejasni nad- 
vojvoda Josip počastio je naše mlado družtvo vrlo laskavim vlasto- 
ručnim hrvatskim pismom, te izjavio, da će s veseljem gledati prievod 
svojih članaka na hrvatski jezik, nu da mi je ponajprije tražiti dozvolu 
dra. Augusta Kanitza, profesora na sveučilištu u Kološvaru, kao 
urednika i vlastnika magjarskoga botaničkoga časopisa. Ja sam to 
učinio i podjedno zamolio profesora za izmjenu publikacija. Ne samo, 
što je profesor Kanitz to rado dozvolio, nego je poslao odmah družtvu 
sve dosele izdane godišnjake spomenutoga časopisa i druge veće bota- 
ničke razprave. Prievod prvoga članka povjerio sam članu ravnateljstva 
A. Pichleru, a druga dva knjižničaru družtva A. Heinzu, koji su uz 
pripomoć prijatelja, vještih magjarskomu jeziku, preveli te radnje, da 
budu ures prve ove naše knjige. 


28 


Napokon mislio sam, da neće s gorega biti, ako tko napiše, rek 
bi uvodni članak „Glasnika*, u kom će se dokazati vriednost i 
predočiti današnje stanje svih struka, što ih naše družtvo ima nje- 
govati po $. 4. pravila. Ovomu pozivu rado se je odazvao profesor 
Oton Kučera. 

Evo kako je naše družtvance postalo, evo kako smo nakani, da 
ga vodimo. Jesam li može biti suviše duljio, neka mi se oprosti, jer 
sam želio predočiti, koliko je ovomu našemu gojenčetu trebalo njege, 
dok se je diglo na noge. ,Tantae molis erat“. Toplo ga preporučam 
narodu hrvatskomu ; jer kako se iz svega vidi, slabašno je i nemoćno, 
te se neće uzdržati na životu bez velike ljubavi i podpore. 


U Zagrebu, 19. ožujka 1886. 


S. Brusina. 


Covjek i prirodna znanost. 


„Glasniku hrvatskoga naravoslovnoga družtva“ u pratnju 
posvetio 
Otsnma=učera, 
prof. u Vinkovcih. 


Slavna nas pobjednica naših dana zove. Kud godj su traci kul- 
ture dosegli, svagdje je njoj spremljeno odlično, možda najodličnije 
mjesto. Stieg je svoj visoko uzdigla, a na njem napisala zlatne rieči: 
s Traženje istine“. 

Pa jeste li vidjeli koji put, gdje se vodja vojske pobjednice 
kući vraća ? i: 

Sviet se oko njega sa svih strana sgrće, pa što dalje sve ga je 
više, i sve veća hvala i slava raste vodji pobjedniku. I ne prodje 
dugo vremena, pa je pobjednika obkolilo krugom priča o djelih, što 
nadilaze silu čovjeka i on je u mašti svieta čudo, on je heros. 

Rado, da ćemo smjeti ovakom pobjedniku prispodobiti današnju 
prirodnu znanost. I njoj se glas po zemaljskoj kruglji naglo širi, 
narod za narodom leti joj pod barjak, tražeći tamo vječnu istinu na 
jednoj, a dobrobit života na drugoj strani. Evo nas, ljudi Hrvati, da 
vas pod taj slavni barjak pozovemo. Uhvatimo se i mi u kolo na- 
prednih naroda, pomozimo im i mi po svojih silah u težkom i 
dugotrajnom poslu traženja istine. Nam će samim od tuda biti naj- 
veća korist. Ali ne obaziruć se na onaj blaženi osjećaj, ono sretno 
zadovoljstvo, koje ti dušu obuzimlje, kad si se vlastitim radom do- 
vinuo vječnoj i nepromjenljivoj istini — a takovih nam odkriva u 
prvom redu prirodna znanost — procvasti će nam domovina sa ma- 
terijalne strane samo onda, budemo li znali usvojiti i okrenuti sve 
obrete prirodne znanosti u svoju korist. Napred dakle, proučavajmo 
prirodu ! 

Je li sbilja tako? Je li ta slavljena pobjednica naših dana sbilja 
tolika, da zaslužuje bezuvjetan slied sa naše strane ili je možda i 


30 


ona jedan od lažljivih proroka — koji se danas znadu prikazivati 
svietu u raznoliku ruhu? 


Kao što se historijska individualnost proslavljena junaka u masi 
naroda sve više gubi, a na njegovo mjesto stupa mitična osoba, naki- 
ćena i načićkana svojstvi, koja daleko nadilaze narav umrla čovjeka, 
tako je baš i sa našom pobjednicom. U velikoj se masi naroda i njezin 
čisti neoskvrnjeni lik rado gubi. Množina velikih uspjeha i privreda 
radu ljudskomu lahko zavadja optimistu, da ju proglasi svemoguć- 
nicom, koja ćenam sve privriediti, što samo pomisliti možemo: raz- 
vitak će njezin teći u bezkrajnost i ne ima pred njom tajne, koja bi 
ostala skrivena duhu ljudskomu. Nu kao što i najvećemu narodnomu 
junaku priča znade prišiti i zlih strana, tako će i na drugoj strani 
pesimista (ne u filozofskom smislu te rieči), sravnjujuć je s tolikimi 
pojavi u družtvu čovječjem, prirodnoj znanosti odkriti slabih strana, 
poći će možda i dalje, pa ju proglasiti krivim prorokom, koji rod 
ljudski od staze pravoga života samo odvraća. 

Dovikujuć dakle narodu hrvatskomu, da se i on podvrgne velikoj 
moći naše pobjednice, dužnost nam je, da joj bolje u oči pogledamo 
tko je i odkuda je, koje su joj najglavnije pobjede, što će i što može 
učiniti, a što ne će i ne može. 


I: 


Od kada čovječje oko umije gledati, a razum njegov pitati: za 
što? od tada se datira i proučavanje prirode; tamo u davnoj i tamnoj 
prošlosti gube se prvi začetci danas već granatoga stabla prirodne zna- 
nosti. Napose nagon kauzaliteta, kojemu se toliko radujemo, kad 
nam mlado diete prvi put zaguče svoj: za što je to? jer nam je ovo 
pitanje prvi znak, da se u njem počima duh čovjeka razvijati — 
ovaj nagon, za koji njeki misle, da je čovjeku prirodjen, izhodištem 
je svemu iztraživanju u prirodi. Čovjek sebe vidi, vidi životinje i 
biljke oko sebe, prikovane uz tlo zemlje, vidi zemlju i vodu pod 
sobom, zrak oko sebe, a zviezdami posuto nebo nad sobom. Nu još 
više! Vidi, da se sve to oko njega mienja i mienja, nigda ne našav 
kraja. Ljudi, životinje, biline postaju i nestaju, a drugi opet na 
mjesto prijašnjih stupaju; ko što naš Preradović divno kaže: 

„Stalna na tom svietu samo miena jest.“ 

Ali ni kamenje pod njim, ni voda ne ostaju jednaki; tlo mu se 

pod nogami odmiče, voda mu zemlje natapa ili komad po komad od 


31 


nje odkida. Segne li lopatom dublje, nov mu se sviet pred očima 
pokaže: vidi životinje i biline, kojih danas ne ima na zemlji, vidi 
slojeve zemaljske sačinjene od drugih tvari, nego je današnje tlo, po 
kojem hoda. I 

U zraku opet ono komešanje bez kraja i konca; oblaci dolaze 
i odlaze; vjetri se i vihori silni uzdižu noseć smrt i propast čovjeku 
slabiću, gromovi se ore, munje se kriese, a cieli se potoci vode spu- 
štaju na postojbinu mu. hazčisti li se zrak, eno mu se nad glavom 
razapeo neizmjerni plavi svod nebeski sa suncem — tim izvorom 
života — po danu, a bezbrojnim stadom sjajnih zviezdica na noćnom 
nebu. Pa i te luči ne miruju! Tiho i uztrajno, a sasma neodvisno 
od naše volje, kruže po neizmjernom svemiru i zapanjen staneš, pak 
se pitaš: za što je sve to? Od kuda je sve to? Što će od svega 
toga biti? 

Evo širokoga polja prirodnoj nauci. Ne samo što znamo o mrtvoj 
i živoj prirodi, njezinih proizvodih, učincih i zakonih nego i pojmljen 
uvod u jedino valjanu metodu, koja će ovo znanje razširiti, i takodjer 
pojmljenu porabu ove prirodne spoznaje u svrhe tehničke, brodarstva, 
liečničtva itd., dakle sistematično svladavanje i izrabljivanje prirode 
od strane čovjeka, da sebi moć blagostanje i užitak poveća — sve 
je to, po riečih Du Bois Reymonda, — prirodna nauka.! Nu kako 
su predmeti te ogromne znanosti raznolični, razdielila se ona u mnogo 
grana. Ali kao što isto korienje cielo stablo hrani, tako je i ciela 
prirodna znanost jedan život: odkini mu ovu ili onu granu, okržlja- 
viti će struk, a poginuti će grana. Sa višeg, jedinstvenog gledišta 
treba dakle da razmatramo sve grane prirodne znanosti, jedna drugu 
popunjuje, jedna drugoj pomaže, kao što je to liepo pakazao Hum- 
boldt u svom ,Kosmos-u“.? 

Tu je najprije čovjek. Koliko ti pitanja sune glavom, kad spo- 
meneš ime svoga plemena? Kako mu se razvija tielo? Kako duh? 
A kako opet djeluje duh na tielo i obratno? Iz ovoga medjusobnoga 
uticaja opet niče cio niz pojava u životu i pojedinca i cielih naroda, 
a to je prostrano polje, smijemo li reći, prve grane prirodne zna- 
nosti antropologije. 

Uz čovjeka živu na kori zemaljskoj životinje i biline. Tko bi ih 
sve prebrojio i opisao? A ipak je to prva potreba živa čovjeka, da 
žive stvorove oko sebe upozna, opiše i u svoju korist upotriebi. Evo 
već prve zadaće zoologiji i botanici, al ne jedine i najveće. I 
ta) se živi sviet mienja, razvija te i opet pogine. Je li uviek bio 


32 


ovakav, kakav je danas, ili se je tečajem vjekova razvijao i po kojih 
zakonih? Kopanje na kori zemaljskoj odlučno ti potvrdjuje, da se 
je ovaj organički sviet i sbilja u velike pretvarao, dok je današnji 
oblik poprimio; ostanci prijašnih generacija počivaju još danas u toj 
kori, za to te evo pred novom zadaćom, da protražiš umno i razbo- 
rito zemaljsku koru, evo te na liepom polju paleontologije i geo- 
logije. Nu htijući proučavati prošle periode naše postojbine, odmah 
ćeš osjetiti potrebu, da joj upoznaš što bolje današnji oblik, današnje 
tvorbe, pak te evo opet u fizičnoj geografiji i mineralogiji 
Vidiš jasno, da je velika razlika izmedju današnje zemlje i zemlje 
od negda, pa se moraš pitati od kuda te promjene, koji su im bili 
uzroci i po kojih su ih zakonih izveli? Evo te na polju fizike u 
širem smislu ove rieči, na polju znanosti o prirodnih sila xx &oyrv. 

Ali ne vidiš im djelovanja samo na tvarih zemaljske kore. iste; 
prirodne sile i po istih stalnih zakonih djeluju u zraku i na nebu ; 
pojavi u zraku, na prvi mah čudni i neredoviti, predmetom su meteo- 
rologiji, a pojavi na nebu, jednako veličanstveni i zagonetni, obu- 
hvaćaju polje divne astronomije. Napokon čovjeku nije jošte dosta 
bilo nego se i na to dao, da iztraži sućnu sastavinu tvari ; nije imao 
mira dok nije saznao iz kakovih su počela sastavljene ustrojne i neu- 
strojne tvari i time dospio na polje kemije. 

Evo velikoga stabla prirodne znanosti. Danas je kršno i krepko ; 
pojedine mu se grane već pružaju, rekao bi, do granica, koje ogra- 
ničeni um ljudski dosegnuti može. Nu nije bilo uviek takovo. Iz sitnih 
i neznatnih početaka razvijalo se je tečajem vjekova vrlo nejednako 
prema tlu, na kojem je rastlo. Bacimo pogled u tu prošlost, ona će 
nam najbolje stvoriti vidik u budućnost. 


II. 


U nagonu kauzaliteta nadjosmo zametak prirodnoj nauci. Odviše 
bi nas daleko odvelo pitanje, odkuda je taj nagon u čovjeku. Recimo 
odmah: jedni ga drže urodjenim svojstvom čovjeka, a drugi ga oso- 
bito Joh. Miiller, izvadjaju iz temeljnoga svojstva čovječje naravi, 
da teži svaku stvar s obćenitijega stanovišta promatrati.“ Bilo ovako 
ili onako, svakako nam je smatrati malu riečcu: za što? prvim iz- 
vorom današnjemu poznavanju prirode. Nu kao što će se malo diete 
s najneznatnijim odgovorom zadovoljiti na to pitanje, tako se je i 
čovjek u svom djetinstvu sa najsitnijim, makar i sasma prividnim 
razlogom zadovoljio; razlogom tako neumjestnim, da bi skoro o tom 


podvojio, imade li u njem onoga nagona. Kako je još i danas ljudi 
u djetinskom stanju, naći ćeš svieta, u kom je ovaj nagon skoro 
jednak ništici. Charles Martins pripovieda u ,Du Spitzberg au Sahara“ 
zanimivu potvrdu za to u stanovnika Sahare. Za te ljude ne ima 
ništa prirodnoga, ne ima ni kakova zakona; sve je neposredno djelo 
tajnih vrhunaravskih sila. Francezki častnik, koji im je posred 
pustinje artezijski bunar izkopao i komad pustinje u hladovitu šumu 
pretvorio, nije za nje čovjek razborit, koji je u napred znao zaklju- 
čiti, gdje će naći vode, nego je njeko čudovište, koje s Allahom bolje 
živi od njih, ma bio i nevjernik, pa zato, kao negda Mojsija, znade 
iz pećine vodu izklesati.* 

Kolike je faze duh čovjeka od onda do danas prevalio! Kako 
mu se je silno nagon kauzaliteta razvio !? 

Najprije je one tajne moći personifikovao. I to je već duboko 
usadjeno u naravi čovjeka, da sve ono, što se proti njegovoj volji 
dogadja, prišije biću, koje mu je slično i po liku i po duševnih svoj- 
stvih. Starac Homer liep nam je primjer ovomu shvaćanju prirodnih 
sila i učinaka im. 

David Friedrich Strauss tumačio je ovaj antropomorfizam tim, 
da se je čovjek nadao one tajne moći sklonuti, ne bi li mu prijazne 
bile.“ Du Bois Reymond pak misli, da mu je uzrok još dublji. ,Čovjek 
ne pozna prvobitno onomu, što se dogadja, drugoga uzroka, osim svoje 
volje, jer joj djelovanje neposredno osjeća, pa za to i svadja sve, što 
se je dogodilo, na slične izjave volje“.? 

Mali nam se napredak u spoznanju prirode pokazuje u starih 
Grka i Rimljana. Antropomorfizam se polahko gubi, a na njegovo 
mjesto stupa spekulacija — velimo žalibože spekulacija, jer da je 
duh starih Grka udario putem induktivne metode, koju su Sokrat i 
Aristotel u principu već poznavali, mi bi danas u svih granah pri- 
rodne znanosti mnogo dalje bili nego što jesmo. Duh grčki, koji nam 
je u umjetnosti nedostižnih djela ostavio, zalutao je u prirodnoj zna- 
nosti na stranputice, upustio se je u nagadjanja u sanjarije o pravih 
uzrocih prirodnih pojava. 

Čudan je to pojav u razvitku grčkoga naroda, koji je već mnoge 
potakao na razmišljanje. K. Littrow bavio se je god. 1869. u svom 
rektorskom govoru: ,Uber das Zuriickbleiben der Alten in den Natur- 
wissenschaften“ ovim pitanjem.“ Oštro ih osudjuje u prirodnih stvarih. 
On im direktno nieče, da su znali korektno prirodne pojave motriti 
i potvrdjuje to sa nekoliko primjera iz astronomije. 


34 


U prkos poznatomu krasnomu nebu, ,koje se nad Grčkom uviek 
smije“, navadja Klaudij Ptolomej (oko 130. g. po I.) u svojoj speyzàn 
gvvratic“ tek 1208 zviezda, dočim ih je Argelander* u Bonnu, dakle 
u .mnogo nepovoljnijem podnebju, zabilježio 3256 u svojih kartah, 
a Heis u Miinsteru još 2000 vise!!° Stari dakle ne vidješe ni polovicu 
onih zviezda što su ih mogli vidjeti. Littrow zaključuje dakle, da 
kao prirodoslovei nisu znali ni onoga motriti, što im je svaki dan 
pred očima bilo. Akoprem u stvarih umjetnosti najtanjega osjećaja, 
manjkala im je u prirodi sasvim škola u motrenju, pače u brojenju 
zviezda. Vlašiće ili plejade opisuje Ovid: ,Que septe dici, sex tamen 
esse solent“."! Stoljeća i stoljeća su tražili sedmu zviezdu plejada i 
svakojake hipoteze izmišljali, dok napokon god. 1610. ne reče Heyden: 
„vidim u svom: perspicilu 11 zviezda u plejadah, dočim nikada ne 
poznavahu više od 7“.!° Danas već obično oko vidi 11 zviezda u 
vlašićih, a ima i nestrukovnjaka, koji ih 14—16 vide. 

Ne ima dakle sumnje, da i nasa osjećala trebaju skole; moramo 
se učiti razmatrati prirodne pojave. Nu ipak nam se čini, da je Lit- 
trow predaleko pošao. Prof. Wilhelm Förster '* upozorio je prvi na to, 
da su Litrowovi navodi krivi i da su Grci, u koliko se to astrono- 
mije tiče, bili na pravom putu indukcije. Nu sve da toga i nije, 
mogao bi čovjek Littrowu prigovoriti, da je i novija fizika puna pojava, 
koje su ljudi sto i sto puta osjetili, ali ih ipak ne opaziše; biti će 
ih pače i danas velik broj, koji ih ne će opaziti. Najbolji su primjer 
tomu harmonični viši tonovi. '* Iz početka ih čovjek ne čuje, prem odmah 
osjeća drugi zvon tona; danas ih svako uvježbano uho nekoliko može 
čuti bez i kakvih resonatora.'” Nije dakle u nemoći njihovoj uzrok 
što ne znadoše plejada brojiti, nego u tom, što ne smatrahu takovo 
brojenje ni važnim ni nuždnim.!* 

Ali svakako stoji, da se stari klasički viek nije znao uputiti na 
pravi put induktivnoga motrenja prirode, da nije znao uztrajno i 
sistematično motriti, pa odavde dalje zaključivati na zakonitosti, koje 
se u prirodnih pojavih pokazuju. Kod njih se dakle još nije razvila 
ona prirodna znanost, koju smo gore označili. I u tom nalazi Du 
Bois Reymond veliku nesreću roda čovječjega. ,Najveća nesreća, koja 
je ljude stigla, poplava zemalja oko sredozemnoga mora po barbarih, 
bila bi im valjda prištedjena ostala, da su stari imali prirodnu 
znanost u našem smislu.“ !? 

Nu stara je kultura pod navalami barbarskih četa pala, a na 
njezino je mjesto stupilo kršćanstvo. Politeizam zamienio je mono- 


35 


teizam. Covjek se je povratio sam u se — prava opreka prijašnjemu 
razkošnomu životu u rimskoj državi. Tielo i sav izvanjski sviet morao 
je uzmaknuti pred duševnim životom. Uz ove je nazore i prirodna 
nauka mnogo trpila; ne samo, da se nije valjano motrenje dalje 
razvilo, nego baš protivno, svi su se najveći dusi ove periode tomu 
uklanjali, trošeć sve svoje umne sile na razpravljanje vrhunaravnih 
pitanja. I nasta žalostno vrieme, gluha noć za prirodnu znanost, 
koja je sve do preporoda klasičkih nauka potrajala. Jedan put samo 
sievnuo je u toj noći meteor: Arapi, baštinici učenosti grčke i aleksan- 
drinske, pregoše, da razviju dalje stare nauke prirodoslovne; ali samo 
za čas: izgubivši političku samostalnost, izčeznula je i njihova kul- 
tura. Sjeme je ipak ostalo. Doticaj Arapa sa zapadnimi narodi upo- 
znao je ove direktnim putem sa cielim prirodoslovnim znanjem starih 
klasičkih naroda i sa napredkom pod rukami Arapa samih 

Probudjeni u isto vrieme humanizam i podpuno razvijena i u 
narodih oživjela ideja kršćanstva probudiše prirodne znanosti na 
nov život. 

Da kršćanstvo, u prvom početku svom velika zaprieka razvijanju 
prirodne znanosti, postalo je ipak glavnom polugom za veliki okret 
u poznavanju prirode, koji se je tečajem 17. i početkom 18. stoljeća 
dogodio. Prvi je na to upozorio Emil Du Bois Reymond, koga u obće 
moramo ubrojiti u prve današnje pisce na polju prirodnoga pojimanja, 
jednoga u onom malom broju velikih ljudi, koji se gdje kada znade 
stresti strukovnoga nauénoga rada, pa oko baci na šire prirodno polje. 

Ideja jednoga i bezuvjetnoga Boga, koji uza se drugih bogova 
ne trpi, priučila je tečajem vjekova ljude na misao, da je svagdje 
uzrok stvari samo jedan, dočim je nerazvijenomu nagonu kauzaliteta 
u starih naroda već dosta bilo, kad su o uzrocih kojega pojava po- 
stavili liepo izmišljeno i rado slušano mnienje, a iztrazivanje se je 
ograničilo na ugodno razpravljanje o tom, što je ovaj čas naj- 
vjerovatnije.!? 

Ako se i ne možemo s tim sudom o radu starih podpunoma slo- 
žiti, navlastito ne, u koliko se tiče škole Aristotelove, ako ga već 
dopustimo za školu Platonovu, ipak je u glavnom tim izrečena velika 
istina, koja je u opreci sa mnogimi protivnimi tvrdnjami 

Svakako je u toj epohi prirodne znanosti najčudnovatiji pojav 
taj, da su se probudjeni dusi toga vremena stali opirati naukam 
Stagirskoga filozofa, dočim su u svih ostalih granah ljudskoga znanja 
i umienja upravo oduševljeno stali nasliedovati stare grčke uzore. 

* 


36 


Naučna zgrada Aristotelova, koja je — dakako od sholastika donekle 
i izkvarena, — punih 19 stoljeća netaknuta stajala, kao kakov stari 
kanon prirodne znanosti, počela se naglo rušiti. Godine su 1638. 
izišli: ,Discorsi e Dimostrazioni matematiche intorno a due nuove 
scienze“ od Galilei-a,!° koji Aristotela na vieke srušiše i pravi i jedini 
put pokazaše, kojim je prirodna znanost imala poći, ako je htjela 
da istinu u prirodi sazna, da prirodu oko sebe pojmi. A nagao je to 
bio razvitak. Već 50 godina zatim — koji slučaj, — upravo 200 go- 
dina prije, nego što je postalo prvo naravoslovno družtvo u Hrvatskoj 
— imao je sviet u ruci neumrlo djelo Newton-ovo: „Principia ma- 
thematica philosophiae naturalis“,°° u kojem je induktivna metoda 
slavila u prirodnoj znanosti najveći triumf. Tu se je očito pokazalo, 
da sve, što o prirodi znamo, imademo svesti na neposredni opažaj 
pomoću naših osjećala: što nam ova pokažu, to je istina. Spekulacija 
na protiv nije mogla naći ni jedne istine, ma najjednostavnije. U 
osjećalih tražimo fundamente prirodnih nauka; puko filozofično raz- 
matranje o tih stvarih napušteno je sasvim. 

Sa zapada, gdje mu mjesto nije, sinulo je ovo sunce prirodne 
znanosti. Uzdižuć se nad horizont, rasao mu je naglo sjaj i svagdje 
pobjednik, osvojio u kratkom vremenu sviet. Jedan se obret drugomu 
nizao i brzim korakom razvijala se moderna prirodna znanost. 

Današnja generacija uživa već obilno plodove nove nauke. Tko 
bi ih sve nabrojio! „Iz životinje, što tek orudje pravi, postao je 
čovjek na krilih ovih obreta razumnom životinjom, koja parom putuje, 
munjom piše, a sunčanim trakom slika. Pretvarajuć sunčano svjetlo, 
naslagano u crnom diamantu, natrag u radnju, milijun je puta jači 
postao. Sedam čudesa staroga vieka, gradjevine Rimske, tek da se 
vide kraj svakdanjih gradnja današnjega pokoljenja. Krug planeta 
postao mu je preuzak. Tezko da mu visine i dubljine njihove kriju 
još kakovu tajnu. Kud čovjeku nije sudjeno da dodje tielom, tamo 
ga vodi duh čarobnim ključem računa. U najtamnijoj noći, po naj- 
burnijem moru plovi mu ladja najkraćim putem, mudro se uklanja 
smrtonosnomu kolobaru Tyfoonovu. Što mu je čarobnjačka palica tek 
zrcalila, to mu daje geologija. Drage mu volje izvrta vodu, sol, 
ugljen, kameno ulje. Još raste broj kovova i još kemija ne zna 
»kamena mudraca“; sutra će ga možda već imati. Za sada se natječe 
s organskom prirodom u stvaranju koristnoga i ugodnoga. Iz crnih 
smrdljivih odpadaka kod fabrikacije plina izvlači boje, pred kojimi 
nestaje krasote tropskoga perja. Otrovnik biesan vidi, da mu je zločin 


37 


odkrit. Smrtonosni dusi: boginje, kuga, skorbut gotovo su svezani. 
Listerov povoj brani sporim smrtonosnim praškom, što na suncu 
ljeskaju, da dodju do rana vojnika. Hloral razastire krila Morfeja 
nad najizmučenijom dušom, pače hloroform nadilazi, ako hoćete, bi- 
bličku kletvu žene. I tako se izpunila rieé proročanskoga Bacona: 
„znanje je mod“?! 

Ovimi je krasnimi rieémi Du Bois Reymond orisao današnji 
napredak i razvitak prirodne znanosti. Mi Zivimo usred toga vremena 
i gledamo svojim očima kako se svi narodi svieta otimlju za jabu- 
kami ovoga stabla. Svaki odkida, što mu godi, što mu treba za 
praktični život, nu poredno kroči i čista znanost stalnim korakom 
napred, ne obaziruć se ni lievo ni desno. Nu kako je poznavanje 
prirodnih tjelesa, pojava i zakona raslo, zadubio se je čovjek sve 
više u pojimanje prirode. Nije mu bilo dosta, da sve oko sebe pozna, 
on je htio sve i razumjeti, pa s toga smijemo reći: U zadnjem je 
redu prirodnoj znanosti zadaća, da stvori obćenite predstave o poredku 
stvari i tečaju prirodnih pojava. Gradnja ukupnoga svemira od veli- 
čanstvenoga i bezkrajnoga svoda nebeskoga pa do najsitnijega orga- 
nizma na zemlji, sve do čega mogu doći naša osjećala, dalekozorom 
i mikroskopom poduprta i zakoni, po kojih se pojavi u tom krugu 
razvijaju; to su elementi, na kojih počiva naše pojimanje prirode. 

Prema stanju ovoga znanja mjerimo i pojimanje prirode. A jer 
se je baš ovo znanje od 200 godina amo tako naglo razvijalo, poči- 
mao je i čovjek prirodu shvaćati. Već u prvoj polovici XVIII. vieka 
bio je na vrhuncu svoga znanja o pojavih gibanja. A kako i ne bi, 
kad može elemente gibanja: prostor i vrieme neposredno pojmiti i 
mjeriti? Je li čudo, ako je čovjek od sada težio, da sve pojave pri- 
rodne svede na gibanje, da je postalo mehanično shvaćanje ciele 
prirode najviši stupanj, do kojega se je duh čovjeka do sada u obće 
uzdigao i najveća pobjeda, koju prirodna znanost naših dana slavi? 
Na pragu smo naših dana, gdje svjetski pobjednik — prirodna zna- 
nost svietom, smijemo reći, absolutno vlada; a vlada rad silnih 
pobjeda svojih u zadnjih 200 godina. Da ih bliže pogledamo! 


II. 


Ne može biti zadaćom ovih redaka, da čitatelju pokaže razvitak 
prirodne znanosti u rečenom vremenu. Tomu se hoće i obilna znanja 
i velika truda, a sigurno i vještijega pera. Nu bar najveće etappe u 


38 


u tom razvitku u kratko označiti, biti će svakako opravdauo i koristno, 
jer će nam se ovdje vidik stvoriti u bližnje zadaće pojedinih grana. 

Počmimo sa organičkim svietom. 

Još nazad 50 godina stajala je u punom cvietu glasovita izreka 
Linnć-ova: ,Tot numeramus species diversas, quot ab initio creavit 
infinitum ens“. Sve vrsti životinja i bilina, koje danas po širokoj 
kruglji zemaljskoj nalazimo, sve su od početka ovdje bile onakve, 
kako su i danas. Dvie ćemo stvari u onoj izreci naći. Linné iztiče 
na jednoj strani silan zahtjev, da misli stvoritelja uhodimo, a na 
drugoj strani daje pojmu ,vrst“ od vječnosti stalan karakter, uvadja 
dakle u definiciju prirodne vrsti vrhunaravan elemenat. Mi smo se 
doduše nasladjivali sto i sto puta krasotami organskoga svieta i 
nebrojenih mu vrsti, ali zato ih ipak nismo poznavali. Pitanje o 
razvitku tih vrsti bilo je neki ,noli me tangere“. Vrst je tu od 
početka, ona je uviek takova bila, ona se nikada ne mienja. Ova se 
teorija sve do početka ovoga vieka još dalje razvijala, stigav vrhunac 
u Cuvier-u, koji je i tipom ovu tvrdu nepromjenljivost pripisivao. 
Nu ova definicija vrsti nije mogla za vieke takova ostati, kao što 
definicije prirodne znanosti u obće ne mogu imati karakter filozofijske 
definicije. Napose od kad je u prirodnoj znanosti samo izkustvo i 
eksperimenat temeljem svemu iztraživanju, pokazalo se, da objekte 
tek postepeno upoznajemo, navlastito uporabom finijih eksperimen- 
talnih metoda. Mi dakle objekta, što ga hoćemo da definišemo, još 
podpuno ne poznajemo, dakle i definicija toga objekta u prirodnoj 
znanosti nije drugo nego suma svega, što u onom času o tom objektu 
znamo, pregnantnim načinom izraženo. Pače može se upravo smatrati 
idejalom prirodne znanosti pronaći definicije objekta. Tako je i sa 
definicijom vrsti u organskom svjetu. I ona je promjenljiva prema 
tomu, što o vrstih znamo. Da je ,vrst“ u smislu Linnć-a stvar 
nemoguća, uvidjali su već prije Darwin-a mnogi prirodoslovei, a to 
su ,predteče Darwin-a“.?* Medju njimi svakako je najznamenitiji 
Lamarck, koji je, oboružan upravo ogromnim poznavanjem detaila u 
životinjskih i bilinskih oblicih, rekao: ,Ili je priroda (ili stvoritelj) 
kod stvaranja životinja sve moguće odnošaje, u koje bi mogle dospjeti, 
predvidjala, pa je svakoj vrsti dala konstantnu organizaciju i stalan 
oblik nepromjenljiv u svojih dielovih, koji svaku vrst sili, da na onih 
mjestih i u onih klimatih, gdje ju nalazimo, živi i svoje običaje 
sačuva — ili je pak priroda sve vrsti životinja postepeno stvarala. 
Najprije je počela sa najnepodpunijimi i najjednostavnijimi, a sa naj- 


39 


savršenijimi prestala; ona im je organizaciju postupno razvijala. Kako 
su se životinje razširile po svih krajevih zemlje, gdje se još može 
stanovati, primala je svaka, uplivom okolnosti u kojih je živjela, 
svoje osobite običaje i one promjene u njihovom liku, koje danas 
opažamo.“ Lamarck upozoruje u svojoj ,Philosophie zoologique“ na 
nerazriešive potežkoće, s kojimi se sudaramo dopuštajuć prvi mogući 
slučaj, pa se odlučno izrazuje za — descendenciju zivih stvorova. 
— Nu koji su motivi ovakovu pretvaranju vrsti ? 


Lamarck uzimlje dva: nasliedstvo i prilagodjivanje. Upliv vanj- 
skih uvjeta na eksistenciju takodjer dobro već poznaje, a osobito 
naglašuje priučenu porabu ili neporabu organa, koja vrst mienja. I 
tako se je sve viša organizacija razvijala. Nu sam je Lamarck osjetio 
da mu njegova dva principa za tumačenje toga razvitka ne dostaju, 
pak je kao treći motiv uzeo ,silu života“, koja da organizaciju živih 
stvorova sve više zamršuje. Nauci je njegovoj manjkala potvrda i 
dokaz nepobitan iz anala prirodne nauke. Za to je ova nauka u 
brzo propala, ali ne da ostane zakopana u prašini folianta, nego da 
uzkrsne pomladjena i ojačana g. 1859. ':e je godine sviet ugledalo 
djelo Charles Darwin-a: ,On the origin of species by means of 
natural selection, or the preservation of favoured races in the struggle 
for life.“ Dodav obim principom Lamarcka još treći „borbu za 
obstanak“, razvija on u tom djelu sliku o živovanju i postepenom 
razvijanju organskoga života, kojoj ćeš badava premca tražiti. Čovjek 
sbilja ne zna, čemu da se više čudi u tom djelu; bi li se divio 
obsežnomu znanju, koje obuhvaća sve grane prirodne znanosti, ili 
željeznoj marljivosti, koja je punih dvadeset godina fakta sakupljala 
i u jedinstvena ih načela redala, ili opet čednosti, savršenoj umjet- 
nosti prirodoslovnoga motrenja i sretnom eksperimentatoru, ili pak 
množini novih misli, koje se nikad ne udaljuju od stroge vlastite 
kritike, koja ih niže na nepobitna fakta. 


I ovim je djelom obilježeno vrieme najznamenitijega napredka 
u shvaćanju organske prirode. Danas već nisu organski stvorovi tu, da 
nas svojom raznolikosti i ljepotom nasladjuju. Svaki i najsitniji organ 
ima svoju svrhu i sjajno perje na ptici i crtnja na koži životinjskoj 
i boja perja i dlake. Svi su se naši nazori o organskom svietu u 
jedan mah radikalno promienili. Bijaše to udarac, kakova poviest 
znanosti do onda ne oćuti; tako dugo pripravljen, a ipak tako iz 
nenada; tako mirno zamahnut, a ipak tako snažno pogadjajué; po 


40 


obsegu i znamenitosti uzdrmanoga područja, po odjeku u najudalje- 
nijih krajevih ljudskoga shvaćanja znanstveni čin, komu nema premca. 
Na ovo se djelo niže nepregledan niz iztraživanja na polju opi- 
sujućih grana prirodne znanosti. Pitanja, koja su u glavnom djelu 
tek u kratko spomenuta, kao što su učinci umjetnoga, prirodnoga i 
spolnoga izbora; razvitak ljepote u organskom svietu, medjusobni 
odnošaji izmedju biline i životinje, učinci oplodjivanja u nakrst i 
vlastitoga kod bilina, razložio je napokon Darwin sam u posebnih 
djelih, jednako fundamentalnih. Ako je napokon i čovjeka povukao u 
krug svojih razmatranja, koji je već kod Linné-a stajao u sistema- 
tičnoj skali kao posebna vrst u carstvu životinja „homo sapiens“, 
učinio je i to tek na temelju neposrednoga motrenja ljudi, a ne 
spekulacije. Opisav stanovnike Ognjevite zemlje, veli: ,Presenećenje, 
koje me je stiglo, kad sam prvi put vidio četu ovih ljudi na divljoj 
razrovanoj obali, ne ću nikada zaboraviti, jer mi je odmah u glavi 
sunula misao: ovakvi nam bijahu predji. Tko je ikada vidio divljaka 
u svojoj postojbini, ne će se stiditi, ako je prisiljen priznati, da mu 
u žilah teče krv još nižih stvorova.“ Nikada se medjutim nije Darwin 
upustio u riešavanje zadnjih problema organskoga svieta. Nije im 
se usudio ni pristupiti. Što je zadnji uzrok nasljedovanja, kako je 
prvo živo stvorenje postalo, o tom izrično veli, da ništa ne znamo. 
Ne ima u znanosti primjera, da bi koja hipoteza tako djelovala 
bila, kao ova o descendenciji vrsti. Nov je život ušao u iztraživanje 
svih pojava o živih stvorovih. Porednoj fiziologiji i biologiji otvorilo 
se nedogledno polje rada; poviest razvitka uzdigla se je do nenadane 
visine i uz pripomoć poredne anatomije razbistrila je naše nazore 0 
srodstvu životinja i bilina; nauka o geografijskom razprostiranju sada 
živućih životinja i bilina, već se uzdiže do posebne discipline pod 
uplivom hipoteze o descendenciji; sistematik nam predstavlja prijašnje 
idejalno srodstvo kao rodbinstvo po krvi i traži zajednički rodovnik 
(Stammbaum); paleontologija je napokon u zadnjih decenijih našega 
doba upravo nepobitan dokaz za tu hipotezu pridoniela, našav, da 
se fauna starijih perioda zemlje od mladjih sliedećih uviek tim raz- 
likuje, što u starijoj ne ima najviše organizovanih članova mladje. 
Ovo su plodovi velike ideje, koju je Darwin zasadio u razma- 
tranje organičkoga svieta u obće. 
Mi živimo u sred razvitka ove hipoteze; novi se vidici na svih 
stranah otvaraju, nove se stečevine nižu, koje zahvaćaju i na polje 
drugih znanosti n. p. obret bacila i njihov upliv na zdravlje čovjeka, 


41 


nove discipline postaju, pa ne ima sumnje, da će se i ova hipoteza, 
koja danas u prirodnjačkom svietu više protivnika ne ima, još i dalje 
razvijati i usavršiti. Nu zapitati ćemo se pravom, kako to dolazi, 
da je ideja Darwinova o razvijanju vrsti tako brzo prodrla, a ista 
ta ideja tek 50 godina prije izražena, odmah zaboravljena? Odgo- 
varaju nam na to pitanje odkrića učinjena medju tim u drugih granah 
prirodne znanosti. Dva su čovjeka Theodor Schwann (1810—1882) 
i Sehleiden, prvi na polju životinjskom a drugi na polju bilinskom 
sazidali teoriju stanica i tim reformovali ukupnu biologiju. Jednaka 
je gradnja svih bilina već poznata bila; Robert Brown je odkrio zrno 
u stanici a Sehleiden je dokazao, da se ono nalazi u svakoj mladoj 
bilinskoj stanici. Schleiden priobći svoje rezultate Schwannu ustmeno, 
a ovaj presenećen sličnošču tvorba u bilini s onimi, koje je on već 
davno našao u životinjskom tielu, konstatovao je, da su elementarni 
organi u bilini i životinji podpuno jednaki, i pokušao na temelju 
novih opažanja tumačiti, kako organizam raste i tim suzbije us- 
pješno mističnu silu života. Prem se je ova teorija danas već dalje 
razvila, te je protoplasma zadnji kamečak, iz kojega se gradi orga- 
ničko biće, ipak ostaje istinom, da su najniži stvorovi pojedine stanice, 
a svi se ostali sve do čovjeka iz jedne stanice razvijaju i od istih 
elementarnih organa sastavljaju. Tim što je dokazano, da su životinje 
i biline iz stanica sagradjene, učinjen je dobar korak napred i ovdje 
leži prva predranja za hipotezu descendencije. Biline se i životinje 
smatraju od sele sa jedinstvenoga gledišta. 

Drugi je važan napredak bio, što je Bir osnovao posebnu disci- 
plinu o razvitku organizama: porednu embriologiju. On je dokazao 
veliku istinu, da više životinje prolaze u svom razvitku sve faze, u 
kojih niže čitav svoj viek ostaju. 

A napokon se je i paleontologija medju tim razvila. Iztraživanja 
Cuviera podigla su ovu granu do znanstvene vriednosti, i ona u savezu 
sa Charlesa Lyell-a reformacijom geologije, koja takodjer u ovo vrieme 
pada, sagradili su stalan temelj, na kojem se je teorija descendencije 
mogla dalje razvijati. Ovdje je mjesto, da se ovih odkrića dotaknemo. 

Kopajuć nešto dublje u zemlju nalazimo sasvim stalan razpored 
slojeva; osobito to pokazuju artežki zdenci i rudokopni hodnici; Lyell 
u svojih „Principles of Geology“ (1830) položio je temelj geologiji 
kao posebnoj znanstvenoj disciplini. Njegova je trajna zasluga, da je 
dokazao, kako su sile, koje danas još mienjaju lice zemlje, dostatne, 
da izvedu pojave, koje na zemaljskoj kori poznajemo, ako im samo 


42 


dademo dosta vremena. Pod slojem, na kojem živi današnji sviet, 
našli su druge starijega datuma, i tako dalje, dok napokon ne dodjoše 
do sloja, koji je na jednoj strani užasnim tlakom slojeva nad njim, 
a na drugoj velikom toplinom zemlje izpod njega tako pretvoren, 
da se u njem svaka razlika slojeva izgubila. Gdje nije bilo vanjskih 
upliva poredali su se slojevi paralelno jedan nad drugim konsek- 
vencijom, koja ne pozna iznimke. Red je slojeva jedan te isti, ako 
se i ne nalaze svagdje u njih iste rude i iste okamine. Kao što je 
na listovih knjiga napisana poviest naroda, tako na slojevih zemlje 
čitamo njezinu poviest. Lyellova je opet zasluga, da je uveo stalnu 
klasifikaciju ovih listova u poviesti zemaljske kore. Prodjimo ih lietom, 
Podloga su cieloj kori kristalno kamenje granit i porfir, u kojem još 
ne ima ni kakva sjegurna traga živim stvorovom; na njem počiva 
primarna formacija, koja obuhvaća tri sloja: kambrijski, silurski 
i devonski. U ovih se slojevih nalaze prvi ostanci starinske faune 
na zemlji: trilobit Paradoxides Harlani. Ovoj je sliedila epoha ugljena 
i vapna, a nad ovom leži crvena ili permska formacija. Na njoj se 
opet naslagali trias, jura i kreda, koji skupa sa spomenutimi forma- 
cijami ugljena, vapnenca i perma čine sekundarnu formaciju ze- 
maljske kore. Zadnji period prije sadanjega vidio je, gdje se slažu 
eoceni, mioceni, i plioceni, nazvani zajedničkim imenom: tercijarna 
formacija. Ova prelazi napokon u sadašnjost, u kvaternarnu for- 
maciju, koja obuhvaća diluvijalne i aluvijalne slojeve. 

Svaki od ovih slojeva čuva fosilne ostanke stvorova, koji su 
onda na zemlji živjeli. Kojim li su redom te životinje i biline na 
zemlji živjele? U starije su vrieme geolozi ovo pitanje vrlo lahko 
znali riešiti. Nu opet je ovdje u prvom redu Lyellova zasluga, što 
se je ono staro mnienje shrvalo i nepobitno dokazalo, da se u raz- 
vitku organizama u velike pokazuje neki red; najprije je živio sviet 
bilinski, on je bio izključivo gospodar na zemlji, tek po koja Zivo- 
tinja se je umiešala; isto su tako i niže životinje poput krustacea i 
moluska imale zlatno doba života prije riba i reptila, a ove opet 
bijahu gospodari zemlje prije sisavaca, pače se i u razvitku ovih 
opaža prelazni red od nižega prama višemu. 

Svi su ovi rezultati još nepoznati bili, kad je Lamarek svoje 
ideje priobćio. Nu uzporedo se je još razvila, kao samostalna disci- 
plina i paleontologija ili nauka o živih stvorovih prasvieta. U početku 
tek prikrpina mineralogije jedva opažena, nikada neshvaćena, vukla 
se je više kao balast mineralogije, tek nekim osebujnjakom služila 


43 


e kao eksotična zabava. Sjajnimi iztraživanji Cuvier-a, koji se je 
prvi zauzeo za najviše zanemareni dio viših životinja i odkrio cielu 
množinu velilih rezultata, što nam ih nauka propalih organičkih 
svjetova pruža, dovinula se do samostalne znanstvene discipline — 
jedna od najmladjih u kolu svojih posestrima. Od onda se je sve 
više u dvostrukom smjeru razvijala. 


S jedne ju strane rabi geolog za razpoznavanje i poredjivanje 
zemaljskih slojeva. Nu geologu je svejedno, da li je stvor, čije je 
ostanke u kojem sloju našao, puž ili školjka ili polip ili morska 
zviezda ; njemu je samo do toga, da li je nadjena životinja istovjetna 
s drugom, koju je našao, ili je pak izmedju nje i one druge speci- 
fične razlike. U prvom slučaju zaključuje, da su slojevi isti, a u 
drugom, da su različiti. Nu još cio niz drugih zaključaka stvara 
identitet ili razlika stvorova našastih u slojevih. 

Nije naša, da ih dalje sliedimo. Jasno je ipak, da je stvor u 
sloju jedan od najvažnijih dokumenata, navlastito da odluči o starosti 
sloja. Tako je Al. Humboldt početkom ovoga vieka sakupio malu 
sbirku okamina u visokih dolinah Cordillera a 38 g. kašnje dokazao 
je L. Buch iz ovih ostanaka u glasovitoj svojoj radnji o Cordillerah 
da vapnenac pripada formaciji krede. 


Okamine su dakle, kako G. Mantell liepo reče ,mangure stva- 
ranja“. Što je mangura historiku, koji prošlost naroda protražuje, 
to je geologu okamina. Nu kao što je historiku svejedno kakova 
je, zlatna ili mjedena ili bakrena, tako je i geologu svejedno, kakova 
je dotična okamina. 


S druge se je strane opet paleontologija razvijala pod rukami 
izkušanih anatoma i prirodnjaka kao samostalna disciplina, ili, ako 
hoćemo, kao razširena zoologija i botanika. Nije joj ovdje svrha bila, 
da traži specifične razlike izmedju vrsti, nego baš protivno: iz osta- 
naka hoće da konstruira cio individium; hoće da uzpostavi vrsti 
onih životinja, da sve što u jednu vrst spada, prikupi i napokon sa 
današnjimi vrstmi poredi. Ovakovo iztraživanje biti će uspješno dakako 
samo u rukuh izkušanih poznavaoci sadanje organizacije živina i 
bilina i ovi su ju baš podigli do tolike visine, da je kašnje odlučno 
djelovala na razvitak zoologije i botanike. Njezini su rezultati upravo 
pripravili tlo velikoj reformaciji Darwinovoj. Predaleko bi nas vodilo, 
kad bi sve to htjeli nabrajati; ponajglavnije su svakako sliedeće 
stečevine : 


44 

Zivotinje i biline prasvieta nisu samo prelazi jedne vrsti u drugu, 
koje, reć bi, popunjuju red današnjih vrsti. Mnogo ih je, koje čine 
nove obitelji, pa se ne dadu ni jednoj od sadanjih obitelji pribrojiti. 
Odnošaj je izmedju stvorova prasvieta i današnjih od prilike pete- 
rostruk : 

1. Neki su oblici, ali njih malo, jednaki sa današnjimi vrstmi ; 
njih dakle nije ne stalo, oni su iz prasvieta k nam prešli. 

2. Druga je hrpa živih nestalih stvorova nalik našim, rekao bi 
uzorci našim, ali se od njih specifično luče. 

3. Treća se vrst njih već u velike od današnjih genera razlikuje, 
pa su sačuvali tek karakter današnjih obitelji. 

4. Najviše ih ne spada niti u jednu od postojećih obitelji, već 
su biljege raznih obitelji spojili. Nisu to medjutim umetci u današnje 
obitelji, nego su zastupnici tada još nerazdružene hrpe. 

5. Napokon ih je takovih, koji su doduše s današnjimi stvorovi 
srodni, ali se nikako ne dadu na ove svesti. To su samostalni oblici 
prasvieta.?* 

Ovo su bili znameniti uspjesi mlade paleontologije u rečenoj 
periodi, koji su put prokrčili velikim prekretom u carstvu organ- 
skoga svieta — prekret, koji je sada i natrag djelovao na ovu disci- 
plinu, te se pod blagim svjetlom descendecije pred našim očima još 
danas krepko razvija. 

Nu gdje je čovjek ostao? Historijski naši spomenici ne dadu, 
da mu pleme pratiš dalje od 6000 godina natrag. I najstarija poz- 
nata motrenja iz astronomije, i najnovija tumačenja klinovice, i nova 
izkapanja oko Hissarlika, težko da će mu starost više od 6000 go- 
dina opredieliti. Nu što je starost od 6000 godina, prama razvitku 
zemlje, koje pojedini geologijski periodi obuhvaćaju hiljade i hiljade 
godina? U period izmedju Lamarcka i Darwina, pada i postanak 
antropologije, sa prvim i najvažnijim svojim problemom o starosti 
ljudskoga roda. Cuvier na čelu velike čete prirodnjaka tvrdio je, da 
je čovjek — kruna stvaranja — u sadanjem geologijskom periodu 
postao. U isto su medju tim vrieme pala prevažna odkrića prahi- 
storijskoga čovjeka. Nedvojbeno su dokazala, da je čovjek bio već u 
predidudem geologijskom periodu — u diluvijalnom sloju — na 
pozornici svieta. 

Dokazuju pak eksistenciju toga diluvijalnoga ili prahistorijskoga 
čovjeka ponajprije prastare špilje, u kojih su našli uz ostanke stranom 
izumrlih stranom odseljenih životinja onoga perioda i ostanke čovječjega 


45 


skeleta ili orudja iz kamena. Ne će biti suvišno ako najvažnija od- 
krića ove vrsti spomenemo.”” Abbe Bugeois izkopao je u blizini Tenaya 
(Loir et Cher) kamenitih noževa i sjekira u sloju, koji je nedvojbeno 
još mnogo stariji od diluvijalnoga — iz mnogo starijega tercijarnoga 
perioda. Ovaj bi dakle obret ćak dokazivao, da je čovječje pleme još 
mnogo starije. Nu na kongresu u Bruxellesu 1872. podvojili su o 
umjetnom porieklu ovoga kamenja, za to se i ne mogaše potvrditi, 
da je pleme čovječje već onda živjelo. Ne dvojbeni je pak dokaz 
tomu, da je čovjek bar u diluvijalnoj epohi već bio na zemlji, kame- 
nito orudje, što ga je našao g. 1847. Boucher de Perthes u dolini 
Somme, izmedju Abbeville-a i Amiens-a, skupa sa ostanci mamuta, 
nosoroga, izginule vrsti konja, evropskog hipopotama i drugih stvo- 
rova nepobitno diluvijalne epohe. Već god. 1833.—1840. našao je 
Schmerling upravo čovječjih ostanaka u belgijskih Spiljah. Od onda 
se jedna špilja nizala drugoj, a završuje im red špilja kod Brixham-a 
u Velikoj Britaniji, što ju je g. 1858. iztraživao Dr. Falconer, u 
kojoj su opet nadjeni ostanci ljudskoga skeleta skupa sa ostanci 
spomenutih životinja prošlog geologijskog perioda. 

I ovo je važno odkriće antropologije, da je čovjek živio već u 
prošlom geologijskom periodu, svoju doprinlelo, da je hipoteza descen- 
dencije brzo prodrla u pomladjenom obliku. Pak i sbilja tako mora 
da bude. Danas je na zemlji mnogo ljudskih plemena. Da je svako 
napose postalo ili stvoreno, ne će nitko danas predpostaviti. Ako 
pako priznajemo, da se je čovječji rod iz jednoga jedinoga plemena razvio, 
koje je negdje na ograničenu prostoru postalo, pa se onda po cieloj 
zemlji razširio i pri tom razvio do današnjih oblika, morati ćemo i 
dopustiti, da je tomu trebao velik broj godina, daleko veći od 6000 go- 
dina, jer tvorba prošlog geologijskog perioda i sadanjega ištu svakako 
kud i kamo duže vrieme. Drugo je tek pitanje, kada je to bilo. Broj, 
Sto ga je Leonhard Horner pronašao kod svojih izkapanja u Egiptu 
(1851.—1854.) po komadu pečene zemlje nadjenom u dubljini od 
39 stopa, — broj 11, 646 godina, težko da je pretjeran. 

Ova je grana prirodne znanosti u prkos ovomu velikomu odkriću 
još uviek znanost neriešenih problema. Uz sav noviji napredak još i 
danas ta tvrdnja stoji u većoj mjeri nego kod ikoje druge grane 
prirodne nauke. A može li drugčije i biti, kada treba da zaključuješ 
iz ne jasnih tragova i riedkih ostanaka, koje ostaviše propale gene- 
racije ljudi na zemlji, kako se je razvijala kultura od najnižih poče- 
taka do današnje visine; tim je teže riešenje ove velike zadaće antro- 


46 


pologije, što nam nisu još dovoljno poznati uvjeti života, uz koje 
je živovao u ta davna vremena slabi čovjek. Zanimiv je svakako i 
prevažan momenat za razvitak čovječjega roda, da baš u onaj geo- 
logijski period padaju znamenite promjene u klimi Evrope, koje su 
poznate pod imenom „ledene dobe“.?* 

Proučavanje pojava, što ih današnji ledenjaci na Alpah pokazuju, 
dovelo je Agassiza do nenadanog odkrića, da su ti ledenjaci bili raz- 
prostranjeni u nedavno geologijsko doba mnogo više nego danas. 0 
uzrocih se toga pojava još i danas prepiru. Bilo kako mu drago 
neoboriva je istina, da su ledenjaci Alpa zahvaćali na jednoj strani 
u iztočne obronke Alpa a na drugoj daleko u doline italske. Brežuljci 
Solferina, na kojih se je poznata bitka bila, nisu no ruševine, što 
ih ledenjaci izpred sebe turahu. Iste su tragove ledu našli u Pire- 
nejih, u Vogesih, u Walesu, na Jiitlandu, u Karpatih i po širokih 
ravnicah Rusije. Skandinavski je poluotok — negda otok — bio 
središte, odkuda su se ledenjaci razširili po silnom prostoru, koji je 
od britskih otoka, Spitzberga, Urala, Wadaja i Karpata ograničen. 

Našli su ih opet i u sjevernoj Americi; pače, gdje im se čovjek 
ne bi ni nadao, i u vrućih krajevih zemlje. 

Odkrića nazad 10—15 godina pokazaše, da se stariji tragovi 
čovjeka s ovom dobom sudaraju. Nu kako se je u novije vrieme 
dokazalo, da se je oledba više puta dogadjala,*? da su se dakle toplija 
vremena s hladnijimi više puta mienjala, nastalo je pitanje, u koju 
dobu pada stariji čovjek? Evo nas opet na pragu velikih pitanja 
antropologije, koja još čekaju na svoje riešenje. Gdje se je čovjek 
prvi put na zemlji ukazao? Nije li mu tragova već i u starijem u 
tercijarnom geologijskom periodu? Kako se je ,Homo sapiens“ od 
svoga prvoga pojava na zemlji u zadnja prahistorijska vremena 
mienjao i razvijao ? 

Gdje nam je tražiti porieklo civilizaciji? i kojim je putem išla 
širom zemaljske kruglje? — Sve su to znamenita pitanja, koja su 
danas na dnevnom redu, pak je zahvalna zadaća svakomu narodu, 
da doprinese zrnce k riešenju ovih problema. U novijem je vremenu 
možda najglavniji napredak taj, što je Schaaffhausen,”® kako se čini 
nepobitno dokazao, da je čovjek već u tercijarnom periodu živio. Na 
kostih hipariona — životinje spomenutog perioda — što ih je Diicker 
g. 1872. u Grčkoj sabrao, dokazao je on tragove ljudskoga rada. 
On ih udarao, razlupao, da izvadi iz njih mozak, poznatim načinom 
najveću delikatesu prastaroga čovjeka. 


47 


Tražeći ovako razvitak našemu plemenu na zemlji, uvidjamo 
odmah, da nam je u pomoć dozvati rezultate drugih grana prirodne 
znanosti i tako nam se opet preliepo potvrdjuje tvrdnja, da je sva 
prirodna znanost jedno veliko stablo. Hoćeš li da znaš, kako se je 
čovjek od svoga postanka amo razvijao, moraš da znadeš, kakova 
mu je u dotičnom vremenu bila postojbina, navlastito gdje je i 
kakovo je bilo tlo, gdje su bila mora i vode i kakovo je od prilike 
bilo podnebje u ono vrieme? Današnje je to geologije veličanstvena 
zadaća. Izhodeci od proučavanja današnjih slojeva na zemlji hoće da 
nadje za svaku periodu u povjesti zemaljske kruglje, kako su bili kon- 
tinenti i mora porazdieljeni, kako su strujali vjetrovi i vode, promjenom 
kontinenta takodjer promienjeni; traži da izmjeri temperaturu, koja 
je u tih periodah na zemlji bila, da opet sveže nit, koja je spajala 
organički sviet od prvih slabih otisaka fosilnih, pa sve do današnjih 
raznolikih oblika. Ona se pače nada, da će jednom moći ustanoviti 
uvjete, uz koje se je svaki stvor razvijao, da će n. pr. za ribe, 
školjke i alge reći, u kojoj su dubljini živjeli. 

Nu i dosada su već rezultati liepi. Evo najvažnijega. Sve nam 
se više stvara duševnomu oku čudnovato djelovanje prirodnih sila na 
zemlji, koje ju, reć bi, uviek pomladjuju. 

Materijalne čestice, od kojih su zemlja i zrak sastavljeni, sele 
neprestano od jednoga mjesta na drugo, i kruže u harmoničnoj mieni. 
U skrajnjem plaštu naše zemlje u oceanu zraku, kojemu na dnu dišu 
životinje i biline, neprestano struji sistem vjetrova izmedju polova 
i ekvatora. U vodenom opet oceanu hrli svaka kaplja od mora do 
mora, od vala k oblaku, od vrha Alpa k rieci. Nu isto nam se tako 
i mienja tlo pod nogami. Kratkoga života mislimo, da nam je tlo 
pod nogami najčvršća podloga života, pa ni ne opažamo, da nam se 
tečajem godina i stoljeća mienja. Pećine se i kontinenti mienjaju. 
Vihor i oluja izravnjuju gore i nose ia u ocean; nova se zemlja diže 
iz vode, a stare tonu; zemlja puca, a iz nje se dižu plinovi i raz- 
topljene mase; kemičke sile mienjaju i sastavbu kamenja u utrobi 
joj, pače i svemir joj dobacuje razžarene meteore. 1 zemlja dakle 
živi, i ona uviek postaje kao i drugi život. U svih fazah ostaje liepa 
i u svih se pojavih pokazuje divna harmonija.?? 

Upoznav ovu veliku stečevinu današnje geologije, evo nas opet 
na pragu novoj disciplini prirodne nauke — fizičnoj geografiji. 

Znajući, da se zemlja uviek mienja, prva je potreba, da joj 
uhvatiš vjernu sliku današnjeg joj lika. Fizična geografija proučava 


48 


oblike zemaljske kore, pa ih lokalizuje t. j. traži njihovu razdiobu 
na zemlji. I ona je dakle nuždna karika u lancu prirodnih nauka. 
Ona utire pute geologiji i svaki napredak u fizičnoj geografiji raz- 
Siruje nam i znanje o poviesti zemlje. Bez nje ni koraka u labirintu 
prošlih vremena. 

Pa ipak gdje smo i danas u poznavanju našega planeta? — 
Istina od homerskog znanja o zemlji do današnjega velik je put. Nu 
i danas još moramo reći, da još za stalno ne znamo pravoga oblika 
zemlje. Nije kruglja, nije ni elipsoid, nego je posebne vrsti tielo, 
geoid,” komu tek treba da nadjemo pravi oblik. Ali još ne poznamo 
točno ni čvrstoga tla na zemlji, kamo li morskoga. Dokaz su tomu 
silne i mnogobrojne ekspedicije prama sjevernomu polu, put Afrike, 
i po arhipelagu Velikoga ili Tihoga oceana. Nu i druga strana fizične 
geografije, koja po mnienju genijalnoga Engleza Cl. Markhama („On 
the Geography with reference to the other sciences“), izpituje pro- 
mjene nastale na kori zemaljskoj u historijsko doba još je uviek puna 
velikih problema, ako i moramo reći, da je u ovom kratkom vremenu 
već mnogi važan rezultat našla. Poznajemo već točno gibanje mora 
i upliv toga gibanja na kopno; poznajemo i upliv zraka na odnošaje 
zemaljske; proučili smo bar pojave podzemnih vatrenih sila, ako im 
još i neznamo pravoga uzroka; u novije smo pače vrieme nedvojbeno 
saznali, da se tlo zemlje na jednih mjestih neprestano, ali polahko, 
iz vode uzdiže, a na drugih opet spušta. Skandinavski se poluotok, 
Spitzbergi, Sibirska obala, Škotska i grofovija Wales nedvojbeno iz 
vode uzdižu, a isto tako i obale sredozemnog mora. Naprotiv se opet 
obale Holandije, Pruske i Schleswiga polahko spuštaju. Na zapadnoj 
se polutci isti pojavi pokazuju: obale Chile-a i Peru-a se dižu a 
obale La Plate i Brazila padaju. Najveće je svakako odkriće, da se 
u tihom oceanu tlo pod površinu morsku spušta, gdje su već u 
historijsko vrieme propali cieli otoci sa bujnom vegetacijom. Svjedok 
su tomu gradnje polypa a i tu se opet sastajemo na kraju našega 
razmatranja sa velikim umom Darwina, koji je iz marljiva studija 
ovih stvorova izveo svoju glasovitu hipotezu o postanku koraljnih 
otoka.*! Još više! Ono se padanje i dizanje tla periodično mienja. 
Skandinavija, koja se ovaj čas diže, spuštala se je u ledeno doba. 
Tako su chilenski Andi, koji se danas dižu, prije 2500 met. duboko 
propali bili. Kontinenti se dakle dižu i spuštaju poput grudi, koje 
dišu. Giblju se u dugih valovih, nalik valovom oceana. — Pa ipak 
su to sve početci u poznavanju pojava, koji se danas na zemlji sbivaju, 


49 


a zakone im tek slutimo. Gdje smo još od cilja, da im uzroke sa- 
znamo , da ih na temelju tih uzroka tumačimo? Puno je još, puno 
radnje. dok mu se dovinemo! 


Nu i ovo što već saznasmo, prevažno je za naše pojimanje pri- 
rode i svemira. ,Sve je promjenljivo, sve se giba u svemiru, jer 
gibanje je uvjet životu. Njekoč gledahu ljudi, nezadružni i neznalice, 
a puni osjećaja svoje slaboće, samo vječnost i nepromjenljivost oko 
sebe. Bijaše im nebo čvrstim svodom, firmamentom, na kom su zviezde 
prikovane, a zemlja čvrstom podlogom neba, čiju je površinu samo 
čudo uzljuljati moglo. Od kad je pak kultura narode spojila, od kad 
su nas astronomija i geologija poučile, da segnemo okom u tisuće 
godina minuloga svieta, prestao je čovjek biti individuum a tim je 
i prestao biti u njekom smislu umrlim stvorom; postao je savješću 
svieta, komu kraja dogledati ne možeš. Ne sravnjuje više život zviezda 
ili zemlje sa svojom časovitom eksistencijom ; nalazi prispodobu samo 
u trajanju svoga roda i svih bića, što su ikad prije njega živjela. 
Vidio je, gdje se je svod nebeski pretvorio u bezkrajni prostor, a 
zemlja u malu loptu, što kruži posried mliečnice. Čvrsto tlo pod 
nogami mu, o kom je držao da se ne može uzdrmati, oživjelo je, pa 
se giba. Ne samo da vjetrovi i oceanske struje kolaju oko planeta, 
nego se i kontinenti sa svojimi vrhovi i dolinami uzdižu i padaju. 
A da sve te geologijske pojave shvatimo, kao da nije ni nuždno 
predpostaviti promjenu položaja osi zemaljske ili lamanje i silovito 
rušenje u čvrstoj kori njezinoj. Priroda u svojih radnjah obično ne 
postupa tako burno; tiha, štedljiva u porabi svoje sile, izvadja naj- 
silnije promjene, a bića, što ih hrani, toga ni ne opažaju. Uzdiže 
gore i suši mora, a da ne uzbuni ni muhe u njezinu lietu. Mnoge 
revolucije, za koje nam se danas čini, da su brzo došle kao munja, 
može biti da su trebale i stotine hiljada godina, dok su izvedene. 
Kao što se zemlja od godine do godine odieva novim uresom lišća i 
evieda, tako i tečajem stoljeća i tisućljeća pomladjuje svoje oceane i 
kontinente.“ ?? 


Da, gibanje je sve u prirodi, giba se sav organski i anorganski 
sviet. Nu kako je svakomu gibanju uzrok nekakva sila evo nas na 
vratih one druge velike hrpe u prirodnoj znanosti, koja je sve svoje 
sile posvetila ovim promjenam u prirodi, što ih proizvadjaju prirodne 
sile. Uljezimo za čas kroz ta vrata u kovačnicu prirodnih sila! 


4 


50 


IN. 


Veé prva znamenita radnja na polju prirodne znanosti pokazuje 
smjer, kojim će ona poći nakon preporoda svoga. Galileijevi se 
» Discorsi“ bave pojavi gibanja i zakoni ovih pojava i — čudnovato — 
baš su pojavi gibanja oni, koji udaraju pečat cielomu ovomu novomu 
vieku prirodnih nauka, pače još i današnja nauka nosi taj pečat. 

Dočim se je još Galilei bavio samo gibanjem čvrstih tjelesa i 
na tom putu našao svoj glasoviti zakon o uztrajnosti materije, — 
danas upravo aksiom fizike — već su se njegovi učenici odvažili i 
na razmatranje tekućina i uzdušnina. Imena Torricelli, Guericke, 
Pascal i Boyle označuju isto toliko fundamentalnih istina u mehanici 
tekućina i uzdušnina. 


U isto vrieme vidimo, gdje Kopernik 1536. ruši staru zgradu 
Ptolomejevu o gradnji svemira. Tek poslie razmišljanja od punih 
30 god. odvažio se, da u sviet odpravi 3 jednostavne izreke: 

1. Zemlja se vrti oko stalne osi od zapada prama iztoku, a 
odavde potiče dnevno gibanje nebeskih tjelesa od iztoka prama zapadu, 
koje je medjutim samo prividno. 

2. Zemlja leti ujedno od zapada prama iztoku i oko sunca, ali 
joj os ostaje uviek u paralelnom položaju, tvoreć sa ravninom toga 
puta isti kosi kut. Tim se tumače godišnje dobe. 

- 3. Kao što zemlja, lete i ostali planeti oko sunca, a to je uzrok, 
da se kad kada gibaju napred, kad i kad natrag, a više puta stoje 
prividno na miru. 

Kolik li napredak leži u ono malo rieči! Gibanje nebeskih tjelesa, 
toli tiho, toli trajno, al i toli zagonetno, razriešilo ti se jednim mahom 
pred duševnim i tjelesnim okom. Zemlja je do duše sišla s priestola, 
na koji ju je bio podigao duh ljudski i stupila u red ostalih planeta, 
al njezino mjesto zauze, kao vodja u kolu, sunce. U prkos sitnijim 
bludnjam ovjenčao je obretom ovim Kopernik svoje čelo sjajnom 
slavom, koja će trajati dok bude roda čovječjega. 

Nu ipak on je tim samo opisao gibanje na nebu. Umu Keple- 
rovu 1609. bilo je sudjeno, da izreče svoja tri znamenita zakona, 
pak da tim Kopernika bitno popuni. 1 tako se je u malo vremena 
stvorila podloga današnjoj kraljici znanosti: astronomiji. 

Al Kepler je i sam osjećao, da mu još nješto manjka. Za što 
se planeti gibaju oko sunca po njegovih zakonih? Odgovora na to 
pitanje nije dao. Da je znao za istodobna fundamentalna odkrića 


Sl 


Galileijeva u mehanici zemlje, valjda bi se bio i tomu uzroku 
dovinuo. Tek je Newtonu 1686. pošlo za rukom da riesi ovo veliko 
pitanje i da izreče svoj slavni zakon gravitacije: „Dvie se mase 
privlače silom, koja je u upravnom omjeru sa masami, a u obratnom 
sa kvadratom daljine“ — zakon, komu je bilo sudjeno, da svietu 
naviesti harmoniju neba! 

Na sjajnom spomeniku, što mu kiti grob u Westminsterskoj opa- 
tiji, gdje počivaju najveći muževi Englezke, završuje se dug napis riečmi : 
„Sibi gratulentur mortales, tale tantumque existisse 
humani generis decus.“ 

Zaista ohole, skoro bi rekao preuzetne rieči, ali svakako dostojne 
genija, komu će se klanjati svi vjekovi. 

Ovim se odkrićem u mehanici nanizuje tolik broj fundamentalnih 
istina u drugih dielovih fizike i tako brzim korakom da si malo ne 
u neprilici, gdje bi počeo, kojim li bi prednost dao. 

»Ovaj novi život svieta pratiti, čovjeka isto tako tješi i uzdiže, 
kao što ga boli i tišti, kada motri, kako su ga gnjeli stvorovi nje- 
gove fantazije za tamnih vremena. Tko bi mogao niekati: ako pustiš 
da ti pred dušom prodje ciela poviest ljudskoga roda, ne pruža ti 
se — izuzmeš li sviet helenski, tako prolazan, kao što već liepo 
znade biti — nigdje plemenitijega natjecanja od onoga, što se sada 
počima razvijati, pa se i pred našim očima još i danas razvija.** 

Ovaj je viek vidio najvećega čovjeka Sir Isaca Newtona, gdje 
u tamnoj sobici navraća sunčani trak kroz sitnu pukotinu na sta- 
kleni bridnjak, koji ga raztvara u prekrasan pas sjajnih boja; poput 
vještice se na jednom pokaže na zidu, kao prikaza opet iztezne, 
ako sunčanomu traku put odrežeš, i odtuda mu ime spektrum (pri- 
kaza, vještica). 

Vidio je ovaj viek Franju Lippershey-a, gdje u svojoj radionici 
u Middelburgu brusi staklene leće za naočale, pa nakon mnogih 
pokusa, dolazi do toga, da spoji više leća, i g. 1608. sagradi prvi 
dalekozor, stroj bez kojega bi astronomija ležala još i danas u po- 
vojih, a ni fizika se ne bi mogla podičiti imenom eksaktne znanosti. 

Druga dva Holandeza, Jana i Zachariasa Janssena takodjer 
tvorničare naočala u Middelburgu, vidio je isti viek, gdje sastavljaju 
prvi sitnozor, koji nam je nov sviet odkrio i da njega ne bude, nebi 
ni prirodopis ni kemija ni s daleka ondje bili, gdje su danas. 

Opet je ova epoha vidjela holandezkoga seljaka Drebbela, odlična 
osobitim darom u sastavljanju čudnovatih strojeva, gdje u isto od 

* 


92 


prilike vrieme sa Galileijem sastavlja prvi toplomjer — sitan doduše 
nu prevažan instrumenat u svih granah prirodne znanosti, a ne manje 
i u praktičnom životu. 

Kako su se fizici 17. stoljeća osobito rado bavili pojavi o tlaku 
zraka, o elasticiteti i raztežljivosti zraka u toplini, a ne manje i 
smrzavanjem i vrienjem vode, morali su se na skoro osvrnuti i na 
glavno joj svojstvo, na ekspanziju, koju je već Hero znao upotriebiti 
na gibanje po njem nazvane kruglje. Radnje oko toga dovedoše koncem 
17. stoljeća do konstrukcije prvoga parostroja, te najznamenitije 
poluge novije industrije, koja je jednako važna u obrtu, trgovini i 
političnom životu naroda. Pa tako vidje opet ovo isto vrieme zname- 
nite duhove Worcestera, Papina i maloga dječaka Jamesa Watta, 
gdje sjedeć kraj vrijuće vode razmišlja o parostroju. 

Nisu manji ni izumi na polju magnetizma i elektricitete. Po- 
četkom 17. stoljeća nadovezaše na ono, što su im ostavili stari na- 
rodi; a gle danas, već je onaj dio fizike tako razgranjen, da je iz 
njega nikla posebna disciplina — elektrotehnika. Gilbertovo djelo: 
De magnete magneticisque corporibus et de magno magnete tellure 
Physiologia nova. Londini 1600. otvara niz odkrića na ovom polju. 
Njega imamo smatrati početnikom našega znanja o magnetizmu i 
elektriciteti. Pokusi, koje je on prvi po stanovitom planu izvadjao, 
našao je temeljne zakone ovih prirodnih sila. 

Ne prodje dugo vremena i sviet se čudi Ottonu Guerickeu, koji 
već pravi prvu električnu makinu sa krugljom od sumpora, što no 
ju ručicom okreće a suhom rukom tare, pa iz nje vuče čudne iskre 
na očigled začudjene svjetine. 

Nasljednici mu Robert Boyle, Gray, Dufay, Kleist, Franklin u 
brzom lietu razširiše naše poznavanje ovih tajinstvenih pojava i pri- 
rodnih sila a Galvani ih zaključuje preznamenitim obretom galva- 
nizma na koncu prošloga vieka. Iste godine, kada se sviet u Parizu 
budi na borbu za slobodu, iste te godine razmišlja Galvani u Bologni 
o trzanju žabjih krakova. Iz malih nemira u Parizu razvila se silna 
revolucija svieta, koja je rodu ljudskomu doniela slobodu, a iz ne- 
znatnih pokusa Galvanija razvila se silna moć, koja je svietu bar 
isto toliko doniela dobra koliko i velika revolucija — tom razlikom, 
da je ondje dobro niklo iz hekatomba žrtava ljudskih, dočim ovdje 
dobro niče iz štednje ljudske sile. Elektriciteta je danas na dnevnom 
redu i tko bi se danas još usudio reći, što će nam sve ova prirodna 
sila privriediti ? 


58 


Nu od kuda to, da se je fizikalno iztraživanje od vremena Newto- 
novih osobitom voljom bacilo na motrenje imponderabilija? te se 
baš ovdje u razmjerno kratko vrieme nanizao prevelik broj epo- 
halnih obreta? 


Dva su tomu razloga. Newton je već mehaniku doveo bio do 
velike savršenosti. Sviet tjelesni sa svimi pojavi gibanja ležao je 
jasan pred očima ljudi. Ne tako tajinstvena bića, koja označujemo 
imeni: svjetlo, toplina, magnetizam i elektriciteta. Po imenu ih tek 
poznavahu i njihove najglavnije pojave, ali što su, kakovih li se 
zakona drže, o tom bijaše tek slutnja. Baš to što bijahu tako tajin- 
stveni, a na drugoj strani raznolični i čudnovati, privlačilo je veliku 
većinu duhova, da im posvete svoje sile, pak tako možemo lahkim 
načinom protumačiti silan red preznamenitih odkrića od početka 17. 
do konca 18. stoljeća Kad bi ih htjeli sve samo i nabrojiti daleko 
bi premašili svrhu ovih redaka, makar što bi nam se razvila liepa 
i ugodna slika velikih triumfa ljudskoga roda! 


Nu krivo bi sudio, kad bi mislio, da je medju tim razmatranje, 
smije li se reći, očevidnijih svojstava tjelesa zaostalo. Ni malo! I 
razmatranje o pojavih na materiji samoj, tako zvani molekularni 
pojavi, razvijalo se je istim korakom, a kako se je razvijalo, najbolji 
je znak, da na početku našega stoljeća uz galvanizam osviće s druge 
strane kemija — kao samostalna disciplina, koja se od fizike sasma 
odlučila. Ime će Lavoisier s tim ostati na vieke skopčano. 


Pa tako je neprestano raslo i raste još danas poznavanje svih 
promjena, koje se neprestano pokazuju na materiji — toj bez- 
uvjetnoj podlozi svega života — i naraslo je napokon na 
toliko, da ga danas već jedva možeš pregledati. 


Nu u pored s tim, što raste poznavanje promjena na materiji, 
zadubljuje se duh čovječji sve više u intelektualno pojimanje ovih 
promjena, i tim smo obilježili pravac, kojim je prirodna nauka u 
našem stoljeću poglavito udarila. 


Ne će nam biti zamjerke, ako se na taj pravac i tim na na- 
predke u našem vremenu pobliže osvrnemo. Ta pravom je jedan od 
odličnika u današnjoj prirodnoj nauci rekao: ,Sedamnaesto i osam- 
naesto stoljeće privriedili su prirodnoj znanosti više nego sve tisuće 
godina prije toga skupa uzeto, a naš je viek opet bar toliko uradio, 
koliko oba prijašnja skupa.“ 


VO 


Na osvitku našega stoljeća stoji prirodna nauka pred nami kao 
slavodobitni vodja u starom vieku, koji je mačem u ruci osvojio 
tudje do sele ne poznate zemlje i krajeve. Ne poznavajuć ih još 
dobro, stane na svom putu, da pregleda, što je osvojio, da uredi 
odnošaje u osvojenih krajevih, ne bi li ih trajno sačuvao svojoj moći 
i koristno izcrpio. I prirodna je znanost osvojila ljudskomu duhu 
množinu novih pokrajina — promjene na materiji i organskoj i 
anorganskoj. Valjalo je sada sve poredati, svezati i na korist roda 
upotriebiti. Nu baš kao što će historik potanko izpitati vrela, iz 
kojih će crpsti materijal za svoju poviest, prije nego što će ih rabiti, 
da se osvjedoči, jesu li vjere dostojna: tako se je i prirodoslovac, 
opaziv, da stoji pred ne preglednim nizom prirodnih pojava, morao 
naprije upitati: što su temelji ovoga poznavanja prirode i jesu li 
vjere dostojni ? 


I tražeći ove temelje u brzu se ruku osvjedočio, da sve što 
pozitivna znade o svietu oko sebe potiče samo iz izkustva. Ni jedna 
prirodna istina fundamentalne važnosti nije nadjena spekulacijom a 
priori. Niti najjednostavnijih istina mehanike, kojim se je današnji 
kulturni čovjek već tako privikao, da bi ih nativisti mogli k priro- 
djenim predstavam čovječjega roda pribrojiti, ne mogoše ni najveći 
duhovi u vrieme preporoda a priori naći. Najbolji je tomu primjer 
poznati zakon o uztrajnosti materije, koji jednostavno veli, da se 
gibanje tiela samo po sebi mienjati ne može. Koliko je tomu raz- 
mišljanja i koliko pokusa trebao tako prosvietljen duh, kao što je 
Galilei-ev bio, najljepše prikazuje krasna radnja Emila Wohlwilla : 
Die Entdeckung des Beharrungsgesetzes.*? 


Sve što o prirodnih pojavih i svietu oko nas znademo, sve imamo 
zahvaliti izkustvu, dakle neposrednomu učinku toga svieta na naša 
osjećala. 

Jedna je od najvećih stečevina novijega vremena upravo ta, da 
je ova velika istina na svih linijah prirodne nauke obćenito priznata. 
Važna je s dvaju razloga. Na jednoj su strani spekulaciji bez podloge 
izkustva krila za uviek podrezana, a na njezino je mjesto stupila 
„uehodog žnazrien“ i za uviek zapremila ono odlično mjesto u pri- 
rodnoj znanosti, koje ju ide. Na drugoj strani opet nastala je težnja, 
da moć svojih osjećala što više razširimo, jer je očevidno: čim točnije 


99 


prirodni pojav motriti možeš, tim ćeš ga i točnije opisati, tim ćeš 
mu lakše do dna doći. Nu već su veliki izumi prošloga vieka po- 
kazali, kako su nam osjećala slaba, kako su netočna; i tako nam 
je ovaj viek urodio množinom najoštrijih strojeva, koji su nam svak- 
danji kruh na putu iztraživanja prirodnih pojava. Sjetimo se samo 
onih pravih kolosa od teleskopa, koji su već sagradjeni ili se grade. 
Oni nam primakose očima nebeska tjelesa daleka od nas milijune 
milja; mi im gledamo tvorbu površina i rišemo karte onih svjetova! 


Naši nam sitnozori otvoriše sviet i pokazaše pojave, kojim oko 
prije ni traga ne znadjaše, a naše nam najbolje mjere već znadu 
pokazati razliku u dužini, koja je tisućina jednoga milimetra! 

Tezulja nam opet već važe prašak, što titra u sunčanom traku. 
Da, sve i presitne promjene u prirodi danas već možemo stalno 
motriti i mjeriti oboruzani liepim brojem najoštrijega orudja, koje 
podupire slaba nam osjećala. 


Nu uzporedo s ovom — rekao bi — više praktičnom strujom, 
tekla je i druga, ako smijemo tako reći — teoretičke naravi. 


Poznavajuć pojave u prirodi točno, i nasav im zakonitosti, mogla 
se je znanost upustiti i u pitanje o konačnom uzroku prirodnih 
pojava i anorganičkoga i organičkoga svieta, a da ju nestigne pri- 
govor, da napušta stalni i sigurni put izkustva. U tom je pogledu 
naš viek najviše napried koraknuo. 

Tri su mi ovdje grane na umu, koje su najviše k toj dubljoj 
spoznaji prirode dovele: kemija. fizika i astronomija. Najmladja 
sestra nek napred stupa." 

Odkad je Lavoisier svojimi preznamenitimi pokusi o goritbi 
tjelesa srušio Stahlov „phlogiston“, počimlje se kemija razvijati kao 
grana eksaktne prirodne znanosti. Pojam jednostavnih tvari i sastav- 
ljenih tjelesa potiče iz ovoga vremena, navlastito pak temeljni zakon 
kemije, da u sastavljenom tielu po težini opet sve nadješ, što si od 
jednostavnih tvari uzeo; ni najmanji se trunak ne uništi ni ne 
izgubi; jedina se toplina gubi, koja kod spajanja postaje slobodnom. 
Dualistična sgrada Laivoisierova o kiseliaah i bazah, i od njih po- 
stalih solih, našla je u Berzeliusu vrstna zagovornika, koji ju na 
cielu kemiju razsirio, podupriev ju još svojom elektrokemijskom 
teorijom. Sva se sastavljena tjelesa diele na dvie glavne česti, a 
svaka je napojena jednim električnim fluidom. Buduć da se negativni 
sa pozitivnim privlači, naravno je, veli Berzelius, dapače nuždno, 


96 


da se u svakom kemijskom spoju ove dvie česti privlače, a tim se je 
načinom moglo raztumačiti i kemijsko srodstvo. 

Pravi su temelj dobili ovi nazori tek atomističnom teorijom, tim 
fundamentalnim nazorom današnje kemije, ali ne samo kemije nego 
ciele prirodne znanosti. Ako je i istina da joj se tragovi gube u 
starom vieku, mora se ipak priznati, da je u fiziku uvedena tek 
polovicom prošloga vieka od slavnoga Hrvata Rugjera Boškovića,“ a 
u kemiju početkom ovoga vieka od Daltona. Temeljne su joj istine 
kemijske otvorile vrata. Elementi se spajaju samo po stanovitih 
omjerih težine i ako je više takovih omjera, oni su najmanji više- 
kratnici najjednostavnijega omjera. To su temelji atomistične teorije 
materije, po kojoj držimo, da se materija ne da u neizmjernost dieliti, 
da je ona nasuprot cio sviet nigda ne vidjenih ali i ne dieljivih 
čestica, koje ipak imadu njeki objem i stalnu težinu. Te su čestice 
atomi. Kod istoga su elementa identični, ali od jednoga elementa 
do drugoga mienjaju i relativnu težinu a može da i oblik. Srodstvo 
ih kemijsko stane gibati i atomi se medjusobno primiču i spoje. 
Zakon o nepromjenljivih omjerih spojeva izišao je neposrednom po- 
sljedicom ovoga nazora a i svi su se drugi kemijski pojavi dali točno 
raztumačiti. 

Ova teorija u savezu sa neoborivom činjenicom substitucije 
kemijskih elemenata urodila je već danas preobilnim plodom i može 
da najvećom istinom ovoga vieka. Iz ugljika i vodika znademo sasta- 
viti acetylen, iz ovoga benzol, iz ovoga karbolnu kiselinu, benzoé- 
kiselinu, silycil-kiselinu, iz njihovih elemenata sastavljamo alkohol, 
octnu kiselinu, itd. pače i sastavljeni molekul alizarina i indiga zna- 
demo u laboratoriju iz njihovih elemenata sastaviti. Ne obaziruć se 
na silnu praktiénu korist, koja je od ove vrsti odkrića potekla, 
pokazala je ovdje kemija, da se velika većina tako zvanih organskih 
tjelesa dade korak po korak u laboratoriju sagraditi — samih tjelesa, 
za koja se je prije činilo, da samo živa priroda imade privilegij 
sastavljati ih iz elemenata. Tim je metafizični pojam „Zivotne sile“, 
koji se je trajno u prirodnu znanost uvukao bio, za na viek iz nje 
odstranjen, i danas stoji neoboriva istina, da u živoj prirodi djeluju 
isti zakoni, koje smo našli u mrtvoj, da se produkti bilinskoga i 
životinjskoga tiela mogu sastaviti i izvan žive radionice. 

A upitaš li opet atomističnu teoriju, koji su ti zakoni, po kojih 
anorganska priroda radi, odgovor je: gibanje i ravnotežje atoma i 
molekula. Što je dakle drugo glavni cilj kemije, nego razviti podpunu 


57 


statiku i dinamiku atoma, naći zakone, po kojih postaje ravnoteZje 
ili gibanje atoma? Ovo je pravi i zadnji cilj današnje kemije, od 
koga smo doduše još vrlo, vrlo daleko, al i to je već velik napredak, 
da si možemo jasan cilj predočiti. Izmedju današnje kemije i ovoga 
cilja još je velika množina problema, koje valja riešiti, kao što n. 
pr. pitanje o različitosti elemenata, i drugo još važnije, kojim putem 
priroda u svojih organskih stvorovih gradi spojeve, što ih mi danas 
do duše možemo sagraditi, ali sigurno na velikih stranputicah, ako 
ih sravnim sa jednostavnim putem, kojim priroda običaje udarati 
kod svih svojih gradnja. I ovako, zadnji cilj pred očima, hrli napried 
ova mlada grana upravo orijaškim korakom. Uz put ubire plodove 
svojega truda, pak ih pune pregršti siplje čovječjemu rodu u krilo 
te se danas može o njoj punim pravom reći, da „nebrojenimi niti 
opliće sav rad čovječanski, da mu pomaže napredku i snazi, da mu 
se trsi oko udobnosti pače luksusa“.** Približujuć se svomu cilju, vraća 
se i natrag u krilo iz kojega je pošla — u krilo fizike, gdje su 
takodjer na prvom mjestu pojavi gibanja, o koje nam oko najprije 
Zapinje. 

Kako su pojavi gibanja baš jedini, koje čovjek može podpuno, 
opisati, jer mu može elemente: prostor i vrieme osjećali neposredno 
uhvatiti dakle i mjeriti, lahko ćemo pojmiti, za što se je već u 
prošlom vieku poznavanje ovih pojava dovinulo do velike visine u 
onako kratko vrieme, kao što je ono izmedju Galileja i Newtona, 
ali će nam ujedno i jasna biti težnja fizike, da i druge pojave u 
prirodi svede na pojave gibanja, ako ne cielih masa, bar pojedinih 
čestica njezinih, atoma i molekula. Nu baš u ovoj težnji opet na- 
lazimo jedan od najvećih napredaka u poznavanju prirodnih pojava 
tečajem našega vieka. 

Ne juri više duh čovjeka za nedostizivimi idejali, kao negda 
u vremena grčkih filozofa; ne traži on više zadnjega uzroka svemu, 
što je tu; ne pita se više od kuda je materija, što je po cielom 
svemiru razasijana. U mnogo se je uže granice stegla njegova težnja 
u poznavanju prirodnih pojava. Materiju smatra zadanom, a traži 
još samo, što je sila, koja materiju giba; i ako mu je moguće, da pojav 
svede na gibanje i da nadje zakone toga gibanja, on je nagonu kau- 
zaliteta zadovoljio. 

Pa tako i sbilja vidimo, da se već u prošlom vieku počima 
tumačiti zvuk kao gibanje, koje se zrakom širi od čestice do čestice. 
U prvoj polovici našega vieka vidimo opet, da je radnjami Fresnela 


98 


mah predobio nazor, da je i svjetlo neka vrst titranja, nazor, koji 
se je medju tim mnogobrojnimi obreti toliko utvrdio, da je danas 
neoborivo dokazan. 

Nu tek god. 1842. kada je Robert Mayer, praktični liečnik u 
Heilbronnu odkrio, da se toplina dade pretvoriti u mehaničnu radnju 
i obratno, kada je on dokazao, da padanju neke težine iz visine od 
circa 365” odgovara grijanje jednake tezine vode od 0% do 1° Cel- 
siusa, od toga dana počela je nova epoha u razmatranju pojava gi- 
banja napose, a prirodnih pojava u obće.*? 

Iz ovoga je odkrića nikò novi pojam — presretan pojam — 
do tada maglovite rieči ,prirodna sila“. Mogu li na ime toplinu pre- 
tvoriti u padanje neke mase i obratno padanje u sasma izvjestnu 
množinu topline, očevidan je zaključak, da je ona ,prirodna sila“, 
koju zovemo toplina, ništa drugo, nego ,gibanje neke stanovite mase“. 

Tim je izrečeno, da je uzrok pojavom topline mehanička sila, 
koja se prikazuje ili u ravnotežju ili pak u gibanju nekoga mediuma. 

Ako se već ovim odkrićem stvara mehaničkim principom veliko 
i novo polje, kud je i kamo veće to polje, ako dalje podjemo, pa 
nadjemo, da su mehaničke sile uzrok i drugih prirodnih pojava n. pr. zvuka 
i svjetla; da su pače uzrokom i svih prirodnih pojava, što ih god 
do sada poznajemo. Sva je priroda svedena na mehaničku silu t. j. 
gibanje neke mase u nekom prostoru. Svi prirodni pojavi nisu ništa 
no velika igra, neprestano komešanje čestica, iz kojih su tjelesa 
sastavljena. 

Ako i nije kod svih prirodnih sila još dokazano, da su sbilja 
gibanje, ako ih je još nekoliko, o kojih još ni neznamo kakovo bi 
gibanje mogle biti, kamo li da bi mu snagu znali izmjeriti, ipak 
uvidjamo, da moraju biti gibanje. Ovamo spadaju osobito magneti- 
zam i elektriciteta, elasticiteta i kohezija. 

Toplina je vrst gibanja, koje si predstavljamo ili kao titranje 
materijalnih atoma ili pak čestica etera, toga elastičnoga, nestlači- 
voga i netežkoga fluida, koji izpunjuje sav svemir i kroz svako naj- 
gušće tielo prodire — mogao bi reći: materija i atomi joj plivaju 
u moru etera. Po tom moru lete zviezde svojimi putevi; nu posred 
istoga mora opisuju i atomi tjelesa svoje sitne puteve. Taj eter, 
brzi telal topline i svjetla, nosi im trakove po cielom svemiru, i 
koliko gubi od snage svoga titranja, kad udje u hladno tielo, isto 
toliko daje atomom tiela, pomnožav im snagu titranja; koliko mu 
pak snaga titranja poraste, kad dodje do toplijega tiela, koje se 


59 


hladi, toliko oduzimlje atomom, umanjujué im energiju titranja. Pa 
tako lete svjetlo i toplina od jednoga tiela u svemiru do drugoga: 
izvor im je u materiji tiela, u nju se opet vraća. 

Nu ova izmjena sila izmedju etera i atoma ne mora se baš 
pokazati kao toplina i svjetlo. Materija ih može i sačuvati i gomi- 
lati, pa u drugom obliku pokazati na pr. kao kemijsko srodstvo ili 
kao elektricitetu ili se napokon može pretvoriti i u pravo dinamično 
gibanje. Ove su nagomilane sile uzrok raznom spajanju materije, 
one raztvaraju ugljičnu kiselinu i vodenu paru u najsitnijih organih 
biline. Sila svjetla, potekavša sa sunca, pretvorila se je u kemijsko 
srodstvo izmedju produkata biline, koji se u stanicah tvore i go- 
milaju. Tim načinom nagomilana sila opet se na novo rabi, kad 
izgori organski spoj. Kad su se gorivi elementi napojili kisika iz 
zraka, pa se nekim načinom kemijsko srodstvo izgubilo, eno ga, gdje 
se opet javlja kao toplina i svjetlo i elektriciteta. Drvo, što gori, 
i ugljen, što oksiduje, daje iskre i plamen; kov, što raztvara kise- 
linu, ugrije ju ili pak daje uz povoljne uvjete galvansku struju. 
Drugda se opet izravna razlika u toplini pretvara u električnu struju. 
Nu još više! Isto se titranje atoma može pretvoriti u gibanje masa. 
Ugriješ li željezan štap, razteže se silom, koje ničim ne ćeš obu- 
staviti: dio se topline potroši, da molekule željeza razmakne. Ugriješ 
li plin, on se razteže i jedan se dio topline opet potrošio na dosta 
veliku mehaničnu radnju. Kuda ne stane topline, koju uvadjaš u 
tielo, kad ga tališ ili kad vrije, a vidiš, da mu temperatura ni 
najmanje ne raste? Ona se sva troši i pretvara u mehaničnu radnju, 
koja molekule razmiče, razstavlja i dok ta radnja nije svršena, ne 
može temperatura tiela rasti. 

Pa tako se je uslied odkrića Mayerova sve polahko provela 
ciela revolucija u naših nazorih o svietu prirodnih pojava. Sve što 
se u prirodi zbiva — ne izuzev ni pojave života — hoćemo, da 
pretvorimo u gibanje atoma i molekula jedne jedine materije, koja 
cio svemir izpunjuje — sve je samo mehanika. Gdje su filozofi starih 
vremena gledali djelovanje četiriju elemenata, gdje su prošli vjekovi 
gledali tvari izkićene tajinstvenimi svojstvi i krepostmi, ondje, gdje 
je prošlo stoljeće gledalo cio niz ,imponderabilia“ mi danas dušev- 
nim svojim okom gledamo divlju igru najsitnijih čestica, iz kojih 
su tjelesa sastavljena; one titraju i kruže i odrazuju se ili pak straš- 
nom brzinom prostorom lete — pravi kaos, da ne ima mehaničnih 
zakona, koji i u tom kaosu red čuvaju. 


60 


Novija je dakle fizika na putu, da u gibanju traži zadnji uzrok 
svim prirodnim pojavom, a ovaj se nazor, danas u cieloj prirodnoj 
znanosti mjerodavan, zove se mehanična spoznaja prirode, i 
kada budu svi pojavi svedeni na gibanje, kauzalni će se nagon za 
čas zadovoljiti. 

Nu krivo bi sudio, kad bi mislio, da se ova mehanična spoznaja 
zadovoljuje samo sa pojavi na zemlji i oko nje. Nipošto! Trak svjetla, 
što dolazi iz daljina svemira, koje iznose i milijarde milja — on 
nam je viestnik čudnih dogadjaja u najvećih daljinah svemira. 

Najdivniji obret fizike u ovom vieku spektralna analiza 
razmaknula je u veliko zadaće astronomije i tim poduprla mehanično 
pojimanje prirode, koje danas daleko siže preko uzkih granica zemlje. 
Nije tomu tako davno, što je jedan od najizkusnijih astronoma tvrdio, 
da će nam fizična konstitucija prirodnih tjelesa za na vieke ostati 
tajnom.*" Pa gle! Odkad su Kirchhoff i Bunsen g. 1860. pokazali, 
da je svjetlo, što nam ga nebeska tjelesa šalju, sjeguran viestnik 
tvari, od kojih su zviezde sastavljene, postao je novi dio astronomije 
— astrofizika, a sitni spektroskop u svezi sa teleskopom postao je 
desnom rukom astronomu, jer ga sjegurno vodi do najdalje daljine 
svemira, riešavajuć jednu zagonetku za drugom. 

Počela, što smo ih na zemlji našli, našao je spektroskop i na 
suncu i na svih zviezdah u cielom svemiru; oni žarki traci, što 
polaze od onih usijanih masa, isti su većinom, što ih šalju i raz- 
žareni elementi našega planeta. Sve je dubljine neizmjernog pro- 
stora spektroskop iztražio, i svagdje je našao, da su i ostali svjetovi 
sagradjeni poput našega, da je i ondje sve gibanje čestica i cielih 
masa. Isti su zakoni gibanja, što pokreću svietom neba i najmanjom 
česticom tiela. I čim dublje znanost znade zaroniti u ovu divnu 
harmoniju svemira, tim su joj veći uspjesi u poznavanju prirode. 1 
kad se jednoga dana bude duh čovjeka našao na visini Laplace-ovoga 
duha,*! koji bi poznavao u zadanom trenutku sve sile, što oživljuju 
prirodu, i medjusobni položaj svih bića, iz kojih je sastavljena, obu- 
hvatio bi istom matematičnom formulom i gibanje najvećih tjelesa 
i najlakšega atoma: ništa mu ne bi bilo dvojbeno, budućnost i pro- 
šlost svieta ležala bi pred njim razkrivena — kad bi se duh našao 
na toj visini, bila bi riešena zadaća prirodne znanosti, čovjek bi 
prirodu sa naravoslovne strane poznavao. 

Pa kolik li je vidik, što nam se otvara sa visine mehaničnoga 
pojimanja prirode! 


61 


Zaletimo se duhom u daleku budućnost, kada će sva priroda i 
sve promjene u njoj, pa bile kako zamršene, razriešene biti u gi- 
banje čestica ili cielih masa. Kao što astronom danas u gibanju 
nebeskih tjelesa u napred znade proračunati, kada će sunce potam- 
niti, ili kada će se repatica iz dalekih krajeva svemira povratiti u 
obitelj našega sunca, tako će i duh čovjeka sa visine mehaniénoga 
pojimanja prirode moći u napred kazati, kako će se prirodni pojavi 
u obće jedan iz drugoga razvijati — sva će mu budućnost svemira 
lebditi razjašnjena pred duševnim okom. Nu astronom, znajući za- 
kone, koji djeluju izmedju pojedinih česti sistema, istom će sigur- 
nošću zaključivati o prošlih pojavih u tom sistemu. Jednostavna 
substitucija negativnoga vremena u njegovih formulah, pokazati će 
mu za stalno, je li na pr. sunce zbilja potamnilo, kada je Isus na 
križu umirao. Tako će i prirodoslovac sa visa mehaničnoga pojimanja 
prirode i današnjega položaja čestica u njegovu sistemu upravo ma- 
tematičnom sigurnošću sliediti sve pojave u davnoj prošlosti zemlje 
i svemira. Ni prošlost dakle ni budućnost prirodnih pojava ne će 
ni jednom tajnom zastrta biti. Nu gdje smo još od toga cilja? Hoće 
li u obće duh čovjeka i kada tako duboko u tajnu kovačnicu pri- 
rode saći, da će joj onolikom sigurnošću korake uhoditi ? 

Toliko smo još udaljeni od toga cilja da se ni ne usudjujemo 
na ovo pitanje odgovoriti. Mi smo danas tek na prvom početku toga 
puta, mi smo tek upoznali, da takov put u obće postoji, a ovi sitni 
početci, što su učinjeni, tek nas upućuju, da je ovo pravi put do 
konačnog pojimanja prirode. 

Pa ipak i ova, mogli bi možda reći, tek slutnja pravoga pri- 
rodnoga shvaćanja, mora da silno djeluje na kulturu čovječjega roda. 
Ta pomislimo samo, da se 1500 milijuna ljudi na tankoj korici 
zemlje — razmjerno tanjoj od ljuske jajeta — za 24 sata okrene 
oko osi zemaljske kruglje, a u pored još i 4 milje proleti u svakoj 
sekundi na svom putu oko sunca. A što je sunce? Tek sitna, pre- 
sitna tačka u neizmjernoj hrpi kud i kamo većih i sjajnijih sunaca! 
Pa i ta tačka sa cielom svojom obitelji hrli po neizmjernom pro- 
storu oko drugih sunaca brzinom, koje ne znamo, i putem, komu 
još ne uhodismo traga! Gdje je ostala zemlja sa milijuni i opet 
milijuni svojih stvorova? Tek je prašak nevidjeni i neopaženi u 
neizmjernoj pučini! A čovjek? 

On se bori i bori za obstanak, naziruć u toj borbi najveće pro- 
bleme svoga života. Ciela je poviest do sada tek veliki niz ovakovih 


62 


borba. Nu što su sve te borbe, pogledav ih s visine mehaniénoga 
pojimanja prirode? Gdje ostaje ona silna inkvizicija srednjega vieka, 
koja je jednoga Galileija dovela u tamnicu i prisilila, da opozove 
gibanje zemlje, a ona božanska iskra u njem opet viče: e pur si 
muove! Gdje li je ona lomača, na kojoj je izdahnuo Giordano Bruno, 
ali opet ona iskra u njem progovara: Ova osuda može da Vam više 
straha zadaje nego meni? Gdje napokon ostaje i moderna politiéna 
inkvizicija. koja mutatis mutandis u borbi za drugimi svrhami rabi 
opet slična sredstva? 

Jasan je dakle upliv mehaničnoga pojimanja prirode na kulturu. 
Čim se više prirodna znanost svomu cilju približava, tim se više i 
u masi svieta Sire nazori o ljudskom radu ili neradu, što no su 
danas tek privilegij male klase ljudi, koji s ovoga stanovišta umiju 
pratiti čudno komešanje ljudskoga družtva. Budu li pako jednom 
ovi nazori obćenito zavladali, ne će li i ljudi drugim smjerom kre- 
nuti, ne će li napustiti današnje sićušne borbe, ne će li ne stati 
stoglavoga zmaja ratnoga? U radu mira, u studiju prirode, u svla- 
davanju zaprieka, što ih priroda postavlja njegovomu razvitku, u 
koristnoj uporabi prirodnoga blaga i prirodnih sila, tražiti će najveće 
probleme svomu radu. Ne će li dakle prirodna znanost dati ključ, 
koji će riešiti socijalna i politična pitanja, koja danas svietom po- 
tresaju ? 

Je li dakle čudo, ako se u naših danih svom snagom baciše 
na izpitivanje onih prirodnih pojava, koji su još uviek najtamniji ? 
Dočim nam je kod svih drugih prirodnih pojava zakoniti im vez sa 
gibanjem manje ili više jasan, opiru se tomu još uviek dvie velike 
hrpe prirodnih pojava, pojavi električni i magnetični, i pojavi u zraku. 
Pa zbilja, u jednom i u drugom smjeru nanizao se je za naših dana 
liep broj znamenitih odkrića, koja si je tehnika u brzo prisvojila, 
da ih koristno upotriebi. 

Tek što je Volta pokazao bio, kako se dobivaju jače galvanske 
struje kombinacijom galvanskih elemenata, nastalo je svagdje živahno 
iztraživanje učinaka te struje na druga tjelesa i jedno je odkriće 
preticalo drugo. (Godine 1819. odkrio je Oersted u prvi mah neznatan 
pojav, da struja odklanja magnetičnu iglu, a već sliedeće eno dolazi 
Ampćre sa svojimi elektrodinamičnimi pojavi i zakoni, iz kojih je 
sliedila g. 1826. glasovita Ampćrova teorija magnetizma, koja do- 
kazuje, da magnetizam nije posebna prirodna sila, već paralelizam 
galvanskih struja. Tim je obilježen velik napredak, jer odsele nije 


63 


trebalo napose tragove uhoditi dvim tajinstvenim silam, magnetizmu 
i elektriciteti, pak su mogli tim intenzivnije iztraživati elektricitetu. 

Iste još godine 1820. odkriva Seebeck elektromagnetizam, pa 
nas uči, kako ista struja, pretvara željezo, kolajuć oko njega, u tako 
silan magnet, da mu i najjači permanentni magneti nisu ni prilika 
a već sliedeće g. 1821. sastavlja Davy 2000 Voltajevih elemenata 
u bateriju i dobiva galvansko svjetlo 10 em. dugo, poznato pod 
imenom električnoga sunca. 

Jedva je proteklo 10 godina i već dolazi Faraday g. 1831. sa 
novim fundamentalnim odkriéem indukcije, kojemu je bilo sudjeno 
da drugoj polovici 19. vieka dade ime električnoga vieka. Približiš 
li magnet žici proleti njom časovita galvanska struja a udaljiš li 
ga, proleti opet drugoga protivnoga smjera. A jer je po Ampćru magnet 
isto, što i galvanska struja, mogao si žici mjesto magneta i gal- 
vansku struju primaknuti, pak bi ti se bio pokazao isti pojav. Važnost 
je ovoga odkrića velika. Prije si trebao, ako si htio da dobiješ 
jače galvanske struje, množinu skupocjenih i nespretnih elemenata ; 
sada pak ne trebaš ništa, nego da žici primičeš i od nje odmičeš 
magnet ili kakovu galvansku struju. Produkcija je dakle galvanskih 
struja bitno olakšana i tim postade cio red magneto-električnih stro- 
jeva, koji su se na temelju dinamoelektričnova principa, što ga je 
Siemens g. 1866. našao, do današnjih ogromnih dinamoelektričnih 
strojeva razvili tako, da već daju svjetlo jako 100000. sviedä i više. 
I tek sada, kad je bilo moguće obilno producirati jake galvanske 
struje na temelju indukcije, moglo se je početi i o tom misliti, kako 
da se one u razne praktične svrhe upotriebe — a baš to je glavna 
zadaća najmladjem stabalcu, koje je u naše dane niklo: elektrotehnici. 

Električne izložbe, koje se od godine do godine ponavljaju, jasna 
su slika i dokaz silnoga napredka, što nam ga svaka godina na tom 
polju donosi. Tu je električna razsvjeta, tu su elektromotori za obrt, 
tu opet galvanoplastika, tamo na drugoj strani pretvaranje struje u 
mehaničnu radnju, električna željeznica i električni čamac i t. d. 

Tko da se ovdje ne sjeti još dviju najdivnijih uporaba ovih 
brzih obreta na polju elektricitete: telegrafa i telefona. Silna brzina 
elektricitete od 60000 milja u sekundi dovela je već tridesetih godina 
na misao, da se koji od učinaka struje upotriebi za prenašanje zna- 
kova s jednoga mjesta zemlje na drugo i već g. 1833. vidimo, gdje 
se medju fizikalnim kabinetom i zviezdarnicom u Göttingenu razapinju 
žice prvoga električnoga telegrafa od Gaussa i Webera, koji su upo- 


64 


triebili odklon igle, a već g. 1837. izveden je u modelu Morseov 
aparat, koji prvi rabi elektromagnetizam za pisanje znakova na 
papiru, a eno već g. 1861. štampa Hughesov aparat u New-Yorku 
čitave depeše! 

Nu što se još nedavno činilo nemogućim, da će se glas i govor 
čovjeka moći mnogo milja daleko čuti i razumjeti, i to je postigao 
na temelju indukcije Bell 1877. u svom telefonu i tko je n. pr. 
g. 1883. zašao u jednu od telefonskih sobica na električnoj izložbi 
u Beču, mogao je ondje slušati pjevačicu iz Korneuburga i pratioca 
joj na glasoviru u Bečkom Novom mjestu ! 

Što se dakle praktične strane tiče, elektriciteta je već do danas 
doniela obilnih blagodati rodu čovječjemu i što dalje budemo zalazili 
u poznavanju ove prirodne sile, biti će toga obilja još mnogo više. 
Nu kraj svega toga danas još stojimo pred tajinstvenom silom, elek- 
tricitetom. Što je elektriciteta? Je li i ona kakovo gibanje? Što se 
giba i po kojih se zakonih giba? — to su sve pitanja, koja još 
čekaju na svoje riešenje, prem je već Edlund 1873. početak učinio u 
svojoj znamenitoj razpravi „Theorie des phenomenes ćlectriques“.*' Nu 
kako je dokazano, da se toplina pretvara u elektricitetu 1 obratno, 
da se elektriciteta pretvara u kemijsku akciju pače i u mehaničnu 
radnju, nećemo pogriešiti, ako uztvrdimo, da će mehanično shva- 
ćanje i kod ove prirodne sile konačno pobiediti, da ćemo možda 
doživjeti dan, kada će se i elektriciteta pretvoriti u gibanje masa i 
njezinih čestica. 

Ako baš i ne znadu fizici danas još reći, što je elektriciteta ili 
da se točnije izrazimo, što se giba i kako se giba ondje, gdje mi 
vidimo elektricitetu, ipak su bar našli, da se i ovi pojavi drže svojih 
stalnih nepromjenljivih zakona, koje dobrim dielom već poznajemo. I 
ova se dakle prirodna sila sa svimi svojimi pojavi priključuje kau- 
zalnomu savezu kao i ostali prirodni pojavi. 

Nu jedna se je hrpa prirodnih pojava do najnovijeg vremena 
opirala svakomu kauzalnomu savezu. Što je promjenljivijega , što li 
nestalnijega od vjetra, oblaka, od vremena u obće ? +? 

Čini se, da su ovi pojavi tako nestašni, da im saveza ni kako 
ne možemo saznati. Već su duže vremena astronomi motrili pojave 
u našoj atmosferi, jer su ih trebali poznavati radi astronomijskih 
motrenja. Nu kolika opreka izmedju pravilnoga i tihoga tečaja 
astronomijskih i nestašnoga, gdje kada i burnoga razvitka atmos- 
ferskih pojava? Astronom vičan oštrom mjerenju svih pojava na 


65 


nebu, bio bi rado istu metodu upotrebio i na atmosferske pojave, 
nu i najoštriji instrumenti i najveća matematiéna mu se analiza 
iznevjeriše. Ne bijaše mu nikako moguće, da kakov red uvede u ove 
procese, koji su kao nekakov tip samovolje bez ikakva zakona. 

I on ostavi meteorologiju, neka si sama pomogne. Nu kako 
pojavi u zraku bitno djeluju i na zdravlje čovjeka i na materijalnu 
dobrobit svih slojeva ljudskoga roda, u brzo se je meteorologija 
uzdigla na svoje noge, pa se — najmladja u kolu prirodnih znanosti, — 
baš u naših danih tako liepo razv.la, da je vriedna sestra ostalih grana. 

Kako je svaki čovjek manje ili više meteorolog, jer svakoga 
zanima iztraživanje pojava u zraku, brzo je bio iztaknut konačni cilj 
meteorologije. Meteorolog neka unapred proreče pojave vremena upravo 
onako, kao što astronom u svom koledaru unapried označuje položaje 
nebeskih tjelesa ili vrieme, kada će se nebeska tjelesa pokrivati. 

Iztaknuv ovaj cilj meteorologiji, činilo se do najnovijega vremena, 
da je sav studium uzaludan bio, jer je meteorolog notorno do naj- 
novijega vremena manje znao pogoditi vrieme od seljaka, koji je bio 
naučan pozornim okom motriti pojave na nebu svoga mjesta. 

Ne može dakle ni da bude cilj meteorologije, da proriče vrieme, 
nego da raztumači pojave u zraku, da im traži kauzalni savez. Nu 
jer su pojavi vrlo nestašni i jer se brzo sele od jednoga mjesta do 
drugoga, trebalo je najprije što više pouzdanih motrenja na svih 
krajevih zemaljske kruglje. Ova su motrenja najprije pokazala, da 
svi meteorologijski pojavi svagdje na zemlji titraju njekim načinom 
oko srednjega njekoga stanja. Te su periode duže ili kraće i vise u 
prvom redu o kretanju zemlje oko osi i o gibanju joj oko sunca, a 
u novije vrieme dolazi k tomu perioda sunčanih pjega.** 

Prva je dakle zadaća bila: ova srednja stanja naše atmosfere po 
čitavoj zemlji upoznati, jer upoznav to, samo se od sebe razumije, 
da će nam jasniji biti i kauzalni savez pojava. Pa sbilja dok se je 
činilo, da meteorologija ne može ni koraka napried u proricanju 
vremena, nadjeni su zakoni, po kojih se toplina na površini zemlje 
reda, nadjeni su zakoni za razdiobu oborina po površini, a nadjeni 
su napokon i temeljni zakoni za cirkulaciju atmosfere po kruglji i 
već tim je dobivena bila liepa množina istina, kojim su našli analogije 
već i u atmosferah drugih planeta.*° 

Druga bi zadaća bila meteorologiji, da pojedine krajeve sa kli- 
matične strane tako isto prouči, kao što geolog tlo svakog predjela 
snima, i da sastavi klimatične karte zemalja poput onih geologijskih. 


h) 


66 


Za poljodjelca, za vrtlara, za šumara, za regulaciju voda i sve ostale 
inžinirske radnje, takove bi klimatičke karte bile od neprocjenjive 
. vriednosti. 

Najvažnija je ipak zadaća meteorologije, da proučava pojedine 
pojave vremena, kao što su bure, postanak oluja i tuče itd. i baš 
je ovo polje, na kom je mlada meteorologija u zadnjih godinah naj- 
ljepše uspjehe postigla pomoću sinoptičkih karata, sastavljenih na 
temelju telegrafskih viesti o vremenu na raznih i dalekih točkah ze- 
maljske površine. Već radi njihove praktične vriednosti biti će umjestno, 
da ih ovdje posebice spomenemo. 

Studium je ovakovih karata najprije pokazao, da su promjene 
u vremenu u savezu sa mjesti nizkoga i visokoga tlaka zraka. Nad 
okruglom ili eliptičnom plohom nizkoga tlaka huje jaki vjetrovi i 
obilne se oborine spuštaju na zemlju, a nad mjesti visokoga tlaka 
obično su slabi vjetrovi i vedro nebo. Ove okrugle plohe najnizega 
tlaka, ili centra depresije, kako ih sada rado zovu, pokazuju vanredno 
veliku gibljivost, hrle brzo s jednoga mjesta na drugo i lete obično 
njih više jedan za drugim oko mjesta sa visokim tlakom tako, da 
ih redovito na desnoj strani ostavljaju. Putevi im teku u tropskom 
pojasu od SE prema NW; a izvan tropa od SW prama NE.*“ Mjesta 
pako visokoga tlaka znadu po više tjedana na istom mjestu ostati. 
| O razdiobi tlaka zraka visi sada i smjer vjetra po vrlo jedno- 
stavnom zakonu, koji se obično zove Buys-Ballotov, jer ga je on 
našao. Svaki smjer vjetra ima na sjevernoj polutci mjesto nižega 
tlaka na lievoj strani. Dakle se zrak u spiralah giba prama cen- 
trumu depresije, on se vrti oko centruma depresije protivno od kazala 
na uri, a kao kazalo na uri oko mjesta najvišega tlaka. 

Prvi se vrtlog običava nazivati ciklonom n drugi anticiklonom. 

Mi danas možemo jednim od najbolje dokazanih zakona smatrati 
ovaj: „Promjena u vremenu visi o sliedu velikih vrtloga u zraku, 
koji obično od zapada prama iztoku preko Evrope hrle“. 

Znajući dakle u njekom času, gdje su centra depresije a gdje 
centra visokoga tlaka, znademo u velikih crtah razporedbu vjetrova 
i u obće vremena i kad bi sad još znali zakon, po kojem de se 
ova centra depresije gibati i kojom će brzinom letiti preko zemlje, 
znali bi vrieme točno unapried proreći. Najveći je sada problem me- 
teorologije, da nadje ovaj zakon. Dok ga ne znamo, osnivati ćemo 
prognozu vremena na činjenici, da cikloni najčešće običavaju njekim 
srednjim putem udarati, koji nam je iz opažanja poznat. 


67 


Budemo li još saznali, za što ona centra depresije postaju i 
uvjete uz koje postaju, biti če riešen jedan od najvećih problema u 
prirodnoj znanosti, — problem o prognozi vremena — u svojih velikih 
i obćenitih crtah. 

Temelj je već postavljen u našem znanju o ciklonih, i anti- 
ciklonih, i to je stalna podloga, na kojoj se razvija najmladja grana 
prirodne znanosti — meteorologija. 

I najnestašniji dakle pojavi u prirodi svedeni su opet na meha- 
nično gibanje i temeljne zakone toga gibanja. ,Duh, koji bude točno 
poznavao sva fakta u jednom času, a ujedno bude znao dosta brzo 
i precizno misliti, da može brže od pojava letiti, naći će u najdivljoj 
nestašnosti vremena istu harmoničnu vladu vječnih zakona, kao i u 
gibanju zviezda“.*? 


VI. 


Kud god okom svrnemo po toj širokoj, po toj krasnoj prirodi, 
svagdje nalazimo gibanje. Svi se pojavi i anorganskoga i organskoga 
svieta napokon svadjaju na gibanje, pa za to i dobivaju temeljni 
zakoni gibanja univerzalnu vriednost. Zakon o trajnosti sile, koji nam 
kaže, da se sila kao što ni materija ne da iz ničega stvoriti, ali isto 
tako ni uništiti, da je dakle trajna, da cio svemir ima neku stano- 
vitu sumu sile, koja se ničim ne da ni umanjiti ni pomnožati, zakon 
na dalje da se prirodne sile mogu pretvarati jedna u drugu, a da 
se i pri tom ni najmanje ne dobiva niti ne gubi, i napokon zakon 
o jedinstvu prirodnih sila, koji nam kaže, da su sve sile u prirodi 
jedna te ista sila na ime gibanje mase — to su stalni temelji me- 
haniénoga pojimanja prirode, kako nam se je u predidućem odsjeku 
razvilo. 

Nu uzmimo sada za čas, da je prirodna znanost stigla na onu 
točku, gdje je sve prirodne pojave razriešila u gibanje masa i nje- 
zinih čestica, i da poznaje točno sve zakone ovih gibanja. Nagonu 
bi kauzaliteta bilo udovoljeno. Jer poznaješ li razpored čestica u 
njekom trenutku i znadeš li zakone, po kojih se moraju gibati te 
čestice, moći ćeš sasvim izvjestno reći, što će se dogoditi u svakom 
sliededem trenutku s tim sistemom čestica: položaj im u predidućem 
trenutku ne posredni je uzrok njihovu položaju u svakom sliedećem 
trenutku. Neka nam to razjasni primjer iz organskog života. Kada 
iz anorganskih tvari postane organska, radi se samo o stanovitom 
gibanju i razporedu molekula unutar njekih granica stalnoga ravno- 


* 


“68 


: tezja. Dočim se n. pr. u kristalu molekuli poredaše u stabilnom ravno- 
otežju, teče živim stvorom rieka materije nalazeća se u dinamičnom 
‘ravnotezju puput električne struje. I život će se dakle predstavljati 

u vidu mehaničnoga shvaćanja prirode, kao osobita vrst gibanja. 
Znajući n. pr. njeki čas za položaj molekula u kojem organu, recimo 
u mozgu, mogao bi izvesti matematičnom izvjestnošću položaj mole- 
kula u sliedećem časku a isto tako i u svakom prošlom času. Funk- 
cija toga organa u budućnosti i prošlosti bila bi duševnomu oku 
prirodnjaka jasna i on bi rekao, da ga je s prirodne strane upoznao. 

Ovakovo poznavanje prirodnih pojava, — zovimo ga po Du 
Bois-Reymondu** — astronomijskim znanjem prirodnih pojava, jer su 
danas jedini astronomijski pojavi gibanja od prilike na ovom stupnju, 
— zadnji je cilj prirodne znanosti. 

Kirchhoff veli: „Die Mechanik ist die Wissenschaft von der 
Bewegung; als ihre Aufgabe bezeichnen wir: die in der Natur vor 
‚sich gehenden Bewegungen vollständig und auf die einfachste Weise 
‘zu beschreiben.*? 

: < Uzmemo li na um, da su po mehaniénom pojimanju prirode svi 
‘pojavi u anorganskom i organskom svietu gibanja, a sjetimo li se, 
da danas možemo na prste prebrojiti pojave, kod kojih poznajemo 
to gibanje — evo nam se otvara široko polje iztraživanja i mi uvi- 
djamo, da smo danas tek na početku puta. Hoće li moći ograničeni 
duh čovjeka ikada sve zaprieke savladati, hoće li se ikada uzdići 
do astronomskoga poznavanja svih prirodnih pojava, tko bi se od 
nas umrlih usudio, danas već na to pitanje odgovoriti ? 

Nu daleko bi se prevario, tko bi sudio, da bi mogla prirodna 
znanost, poznavajuć sve prirodne pojave astronomski, odgovoriti na 
sva pitanja, za kojimi duh ljudski od vjekova tako rado siže, na 
pitanja, o zadnjem uzroku i porieklu svih stvari na svietu. Uzdajuć 
se u sjajna odkrića najnovijega vremena, postalo je mnienje, da će 
prirodna znanost moći riešiti i ova pitanja tečajem vremena i raz- 
širilo se je u širokih krugovih inteligencije. 

Glasoviti ,ignorabimus“ i „dubitemus“, što ga je Du Bois 
Reymond stavio na konac dvaju svojih govora, doviknuo odriesito 
prirodnjakom, da su to taste nade.?" 

Postavljajuć se na temelj mehani@noga pojimanja prirode i 
dopuštajuć, da će duh čovječji doći do mehaniénoga spoznanja pri- 
rode, pokušao je on da točno označi granice, do kojih može duh 
čovjeka doprieti, i označio je točno probleme, kojih nikada ne će riešiti. 


69 


Neka je kemiku poslo za rukom, da je sve elemente sveo na 
jednu te istu materiju, koja izpunjuje ocean svemira, neka je fiziku 
pošlo za rukom, da prepozna sve raznolike evolucije svih čestica, koje: 
mu se predstavljaju kao od vjekova poremećeno ravnotežje izmedju 
tih čestica, i koje će se opet poslie eona morati izravnati: ipak mu 
ostaje tajna, što je ta materija i kako je ona sastavljena. Niti ato- 
mistična teorija niti koja druga mu ne pomaže. ,Pred ovim pro- 
blemom stoji prirodna znanost još isto taka, kao što i stari jonski 
fiziolozi“. Nu smatrajuć neku množinu materije zadanom odmah bi’ 
naišao na drugu neprestupnu zaprieku. IA 

Sliedeć tragom prirodnim pojavom ili bi konačno našao, da je 
materija u stanju gibanja ili će naći, da je na miru, ali nejednako 
razdieljena po svemiru. Nadje li ju u gibanju, nastaje pitanje od kuda. 
je to gibanje, a na to mu pitanje mehanično pojimanje prirode ne 
da odgovora. Nadje li ju pako mirnu, a nejednako po prostoru raz- 
dieljenu, nastaje pitanje, od kuda ta nejednaka razdioba materije, 
koja je povod, da se ravnotežje u njoj poremeti, pa da počme igra 
atoma i molekula, koja proizvadja sve pojave u svemiru. 

Pitanje o konstituciji materije i s tim u savezu drugo o biću 
prirodne sile prvi je problem, o kom se lomi inače velika. snaga 
mehaničnoga pojimanja prirode, i nad njim je napisan onaj glasoviti 
»ignorabimus“. Svi pokusi prirodne znanosti i filozofije, pa 1 onaj 
najnoviji Thomsona i Taita, da možemo atome pomišljati, gdje se 
neprestano u sitnih vrtlozih vrte, ostali su bezuspješni u koliko su 
htjeli da razlože biće materije.”' ho 

Predpostavimo li pako, da je gibanje materije tu, onda je me- 
hanično pojimanje prirode gospodarom situacije. Ni postanak prvoga 
života iz anorganskih počela, ni prividna svrsi shodna uredba Lui 
rode nisu bezuvjetno nerazumljivi problemi. 

Tek kada se u nekom stadiju života pokaže prvi osjećaj, ma 
koje vrsti on bio, pa i najjednostavniji, evo nas pred drugim pro- 
blemom, što no ga mehanično pojimanje prirode ni kada ne će riešiti. 

Ni kakovo nam gibanje molekula u mozgu ne može raztuma- 
čiti ni najjednostavnijih osjećaja. , Nemoguće je ikakvom kombinaci- 
jom mehaničnom razložiti, za što mi akord Königovih viljusaka go li, 
a zašto me dodir razžarena željeza boli. Ni jedan razum, koji po 
pravilih matematike zaključuje, ne bi mogao po onom, što se sa: 
materijom zbiva, a priori reći, koji je od onih dvaju procesa ugodni, 
a koji neugodni“.’” „Za uviek nam ostaje neponjatno, za što da: sta- 


70 


novitom broju-atoma vodika, ugljika, dušika, kisika itd. ne bi sve 
jedno bilo, kako leže, kako se gibaju, kako su prije ležali, te se 
gibali, kako li će ležati i kako će se gibati. Nikako se neda uvi- 
djeti, kako bi iz njihovoga medjusobnoga djelovanja postala sviest“.?? 
I ovo je drugi problem, nad kojim je Du Bois Reymond zapisao 
svoj ,ignorabimus“. A zapisao ga odlučno, tvrdeć, da ga ljudski um 
ni kada ne će oboriti. 

Nu izmedju današnje prirodne znanosti i ovih zadnjih problema 
velik je još jaz i čovjek stojeć na stanovištu fizika, koji ne rado 
gubi siguran terain izpod svojih nogu i nehotice se pita, hoće li čo- 
vjek ikada riešiti na temelju mehaničnoga pojimanja prirode onu 
ogromnu množinu problema, koji leže izmedju nas i onih iztaknutih 
granica. To je, da najblaže reknem, dvojbeno. Evo zašto. 

Mehaničnomu je pojimanju do duše već danas pošlo za rukom, 
da nam raztumači nekolicinu fizikalnih prirodnih pojava, nu gdje je 
još prema tomu ona velika množina kemijskih, fiziologijskih i anor- 
ganskih pojava, koji su svi bitno vezani uz materiju, onu materiju, 
čiju konstitucije nikada ne možemo pojmiti. Više je dakle, nego 
dvojbeno, da li će nam biti moguće uz ovo neznanje svu ogromnu 
množinu još neriešenih problema ovom jedinom teorijom riešiti. 

Nu još i drugu okolnost ne smijemo da svrgnemo s uma. Da- 
našnja prirodna znanost — ili kako Newton reče  ,filozofija pri- 
rode“ — nalazi u mehaničnom pojimanju prirode konačni cilj svomu 
iztraživanju na polju prirodne znanosti. Nu zadnji su izvori, iz kojih 
ona crpi, osjećaji, koje nam o vanjskom svietu dojavljuju naša sjetila. 
Ti su osjećaji pak samo znaci onih vanjskih stvari, pa je sada pi- 
tanje, odgovaraju li ti znaci onim vanjskim stvarim ili može da su 
od njih tako različiti, kao što na pr. pisme „a“ od glasa, što ga 
predstavlja? Paul je Erman običavao reći: Wer weiss, was hier im. 
Raume spukt, wo wir Materie sehen“.?* 

Nu dotaknuv se ovih pitanja o granicah prirodne spoznaje i o 
objektivnoj istinitosti naših osjećaja, posegosmo daleko u budućnost 
prirodne znanosti i stadosmo na prag drugoj znanosti, filozofiji, da- 
kako filozofiji, koja savjestno računa sa napredkom prirodne znanosti, 
a ne onoj, koja sažaljivo gleda sa visine svoga priestola na sve po- 
kušaje prirodne znanosti, kojim je svrha, da sa svoga stanovišta 
prodru u zadnje tajne, kojimi se duh čovjeka toli rado zanima. 

Predjosmo i na polje, gdje nas indukcija i izkustvo ostavljaju, 
pa za to se i mogla o tih pitanjih razpresti velika i zanimiva raz- 
prava, kojoj su upravo naši dani svjedoci. 55 


71 


Popostanimo dakle, da nam se sjegurni put izkustva ne izgubi, 
stanimo tim više, sto znamo, da stotine i stotine umnih glava i 
danas posvećuju sve sile svoje iztraživanju prirodnih pojava. 

Uz pripomoć silnih strojeva, koji nam sjetila ojačaše, mienjaju 
na sve moguće načine uvjete, uz koje se prirodni pojavi razvijaju, 
odlučuju nuzgredne faktore, koji pojav zamršuju, pa tim načinom 
traže, da im se bolje primaknu i da upoznadu osebine pojava u 
prirodi. Na tom se mučnom ali jedino sigurnom putu praktiénomu 
čovjeku po sto puta pružila zgoda, da otrgne ovu ili onu jabuku 
sa grane prirodne nauke, ali pravi se prirodnjak ne obazire ni lievo 
ni desno; njemu je najuzvišeniji cilj: dovinuti se čistoj spo- 
znaji sveukupne prirode. A mi? 

Ustrajamo evo hrvatsko prirodoslovno družtvo u čvrstoj nadi, 
da će bistar um našega naroda takodjer gradje doprinašati moći — 
pa bila i sitna — k riešenju ovoga velikoga cilja. Quod felix fau- 
stumque sit!! 


Opazke. 


- 


Emil Du Bois-Reymond: Kulturgeschichte und Nuturwissenschaft. Vortrag 
gehalten am 21. März 1577. im Verein für wissenschaftliche Vorlesungen zu 
Köln. Leipzig 1878. pag. 12. 

Alexander von Humboldt: Kosmos. Entwurf einer physikalischen Weltbe- 
schreibung. Jubiläums- Ausgabe von Bernhard von Cotta. Stuttgart 1869. 
4 Bde. Bd. I pag. 79 586. 

Sravni o nagonu kauzaliteta: Du Bois-Reymond: 1. c. pag. 6. i Joh. Müller: 
Handbuch der Physiologie des Menschen Bd. II. Coblenz 1840. pag. 519. 

* Charles Martin: Du Spitzberg au Sahara. Paris 1866. pag. 572. 

? Sravni o tom gore spomenuto liepo čitanje Du Bois-Reymonda pag. 5-39. 
Der alte und neue Glaube 3. Aufl. Leipzig 1872. pag. 97. 

Everpag ti. 

K. Littrow: Uber das Zuriickbleiben der Alten in den Naturwissenschaften. 
Rectoratsrede. Wien 1869. pag. 9-12. 

Argelander: Atlas des nördlichen gestirnten Himmels für ‘855. entworfen auf 
der Sternwarte zn Bonn. 37 Blätter 1857—63. 

10 Weis Ed.: Atlas coelestis novus etc. Atlas 12 Taf. Catalog (njem. i lat.) 
Köln 1872. 

11 Ovidius: Fastorum lib. IV. v. 170—178. 

1° K. Littrow: 1. c. pag. 11; vidi i Humboldt: Kosmos Bd III. pag. 69. 


un 


m 


o 


eo 


727 


13 


14 


16 


"2 
> 


Wilhelm Förster: „Die Astronomie des Alterthums und des Mittelalters im 
Verhältniss zur neueren Entwicklung“ u knjizi: Sammlung wissenschaftlicher 
Vorträge. Berlin 1876. pag 1-29. 

Helmholtz Populäre wissenschaftliche Vorträge 2. Aufl. Braunschweig 1576. 
Heft I. pag. 81-82. 

Helmholtz: Lehre von den Tonempfindungen als physiologische Grundlage 
für die Theorie der Musik. 3. umg. Aufl. Braunschweig 1870. pag. 73—76. 
pag. 580—581. 

Ipak su već u starom vieku i kasnije u srednjem svagdje na nebu tražili sedmu 
zviezdu plejada i o tom čadne hipoteze izmišljali. Ovid. 1. c. navadja već 2; 
vidi o tom još: K. Littrov: 1. c. pag 10 i Humbolt: Kosmos. Bd. III. pag. 
65—66. 

Du Bois-Reymond 1. c. pag. 19. 

Imespag 128.129. 

Galileo Galilei: Discorsi ete. Leida 1958. Sravni za razvoj fizike u ovoj epohi 
osobito: Poggendorf: Geschichte der Physik ete. Berlin 1879. pag. 119 —902. 
Sir Isaac Newton: Philosophiae naturalis principia mathematica 1. izd. Londini 
1687. Njemački pod naslovom: Newtons mathem. Principien der Naturlehre 
von J. Ph. Wolfers. Berlin 1872. 

Du Bois-Reymond: 1 e pag. 36--37. 

Dr. Bog. Šulek: Predteče Darwina. Rad. jugosl. akademije u Zagrebu knj. 
72 pag. 173—236; knj. 75 pag 1-79. 

Du Bois-Reymond: Darwin versus Galiani. Rede in der öffentlichen Sitzung 
der k. preuss. Akademie zu Berlin am 6. Juli 1876. Berlin 1876. 
Burmeister: Geologische Bilder zur Geschichte der Erde und ihrer Bewohner 
Leipzig 1851. 1853. 2. Bde. Bd. I. pag. 287—312. 

O. Peschel: Völkerkunde. Leipzig 1874. odsjek: Alter des Menschengeschlechtes, 
Reclus-Ule: Die Erde und die Erscheinungen ihrer Oberfläche etc. Leipzig 
1874. 2 Bde. 

Reclus-Ule: 1 c Bd. I. pag. 191-196 Za novije nazore o ledenoj dobi vidi 
još: Albrecht Penck: Mensch und Eiszeit; Archiv für Anthropologie Bd. XV. 
1884. pag. 211 id. i Pilar: Uzroci oledjivanja. Rad j. a. knj 50. 
Humboldt. Monatsschrift für die gesammten Naturwissenschaften herausgegeben 
von Dr. Krebs. Jahrgang IV. pag. 363— 364. 

Reclus-Ule 1. c. pag. 29—30. 

Giinther: Lehrbuch der Geophysik. Stuttgart 1885. 2 Bde. 

Reclus-Ule: 1. c. Bd. I. pag. 502-512, gdje je i Darwinova teorija o tom 
razvita; nu vidi takodjer: 
Reclus-Ule: 1. c. Bd. I. pag. 511. 

Du Bois-Reymond: Kulturgeschichte ete. pag. 31. 

Poggendorff: 1. c. 137-149 i Jos, Torbar: Kopernik prema svojemu životu 
i nauku. Rad. j. a. zn. u Zagrebu knj. 23. 


5 E. Wohlwill: Die Entdeckung des Beharrungsgesetzes. Zeitschrift für Völker- 


psychologie von Steinthal und Lazarus, Bd. XIV. Berlin 1335, 


73 


36 Dr. L. Barth v. Barthenau: Die nächsten Aufgaben der chemischen Forschùng. 
Vortrag gehalten in der feierlichen Sitzung der k. Akademie der Wissen- 
schaften in Wien am 29. Mai 1880. Almanach der k. Akad. 30 Jahr. Wien 
1880. pag. 219— 241. 

8 Rug. Bošković: Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem 
virium in natura existentium Viennae 1758. Vidi o tom takodjer: Fechner 
G. Th.: Über die physikalische und philosophische Atomenlehre 2. Aufl. 
Leipzig 1864 i J. Torbar: Boškovićeva elementa materiae napram današnjoj 
atomistici. Rad jug. ak. knj. 6. 

3 Barth v. Barthenau: 1. c. pag. 219. 

% Robert Mayer: Die Mechanik der Wärme in gesamm. Schriften 2. Auflage. 
Stuttgart 1874. i E. Dühring: Kritische Geschichte der allgemeinen Prin- 
cipien der Mechanik. 2. Auflage Leipzig 1877. pag. 436—487. Napokon: S. 
Subic: Mehanična teorija o toploti. Rad jug ak. knj. 19. i knj. 24. 

40 Littrow J. J. Wunder des Himmels Starija izdanja. 

4! Du Bois-Reymond: Ueber die Grenzen des Naturerkennens. Die sieben Welt- 
räthsel. Zwei Vorträge. Leipzig 1832. pag. 11-12. Laplace: Essai philoso- 
phique sur les Probabilités. Seconde édition. Paris 1814. pag. 2. i sl. 

4° Edlund E.: Theorie ete. Stockholm 1874; u njemačkom prevodu: Poggen- 
dorit, Annalen der Physik und Chemie Ergbd. VI. pag. 95—122 i pag. 
241-262. 

# Mohn: Grundzüge der Meteorologie. Die Lehre von Wind und Wetter nach 
den neuesten Forschungen zusammengestellt. 2. Aufl. Berlin 1879. (Medjutim 
je izišlo i 3. izdanje ove izvrstne knjige) pag. 193—274; J. Hann: Ueber 
die Aufgaben der Meteorologie der Gegenwart. Vortrag gehalten in der 
feierlichen Sitzung der k. Akademie in Wien. Almanach der k. Akademie. 
28. Jahrg. Wien 1878. pag. 227—250. U ovoj radnji vidi napose o planu za 
klimatologično snimanje pojedinih zemalja: pag. 231--232. 

4 J. Torbar: Sunčane pjege prama zemaljskim meteorologijskim pojavom. Rad 
jug. ak. knj. 53 i knj 72: Sunčane pjege prama barometrovu stanju 

# Camille Flammarion: Život na Martu Preveo 0. Kučera. Vienac. God. 1885. 

br. 38. 39. 40. i 41. 


4 Englezka i od svih naroda prihvaćena oznaka vjetrova: SE = jugo-iztok ; 
SW = jugo-zapad; NW = sjevero-zapad; NE == sjevero-iztok. 

#7 Helmholtz: Ueber Gewitter und Wirbelstürme. Deutsche Rundschau 1. Jahrg. 

48 


“* Du Bois-Reymond: Uber die Grenzen ete. pag. 31-32. 

Kirchoff G. Vorlesungen über mathematische Physik. Mechanik. dui 1876. 
Vorrede III IV. ı pag. 1. 

Du Bois-Reymond: Über die Grenzen ete. pag. 45. i pag. 105. 

Tait P. G. Lectures on Some Recent Advances in Physical Science with a 
special Lecture on Force. Seconde Edition revised London 1876. pag. 290 i 
sl. Takodjer i njemački izdano pod naslovom: Vorlesungen über einige neuere 
Fortschritte der Physik. Autorisirte deutsche Ausgabe von G. Wertheim 
Braunschweig 1877. 

Du Bois-Reymond: Uber die Grenzen ete. pag. 36. 

Du Bois-Reymond: Über die Grenzen etc. pag. 35—36. 


52 
53 


74 


94 Isti: lc. pag. 122; 

5 O toj razpri sravni kritiku ovih Du Bois-Reymondovih nazora sa naravoslovne 
strane u knjigah: E. Haeckel: Anthropogenie oder Entwicklungsgeschichte 
des Menschen 3. Aufl. 1874. (Predgovor) i »Die Perigenesis der Plastidule etc.« 
Berlin 1876. pag. 38 i sl; napokon: Naegeli: »Die Schranken der natur- 
wissenschaftlichen Erkenntniss«. Vortrag in der 50. Naturforscherversammlung 
in München 1877. Sa fllozoficke pako strane vidi: David Friedrich Strauss: 
Gesammelte Schriften. Eingeleitet von Zeller. Bd. VI. Bonn 1877. pag. 267. 
i »Th. Weber: Emil Du Bois-Reymond. Eine Kritik seiner Weltansicht.« 
Gotha 1585. — gdje se još jasno opaža velik jaz izmedju filozofije i pri- 
rodne nauke. 


a 


Lov u Fruškoj Gori. 


Napisao 


kraljević Rudolfo. 


Već mi odavna bijaše želja, da upoznam razne zanimive lovačke 
krajeve Ugarske i Slavonije. Ove jeseni bijaše tomu baš vremena i 
prilike; složilo se maleno lovačko družtvo, koje poneseno žudnjom 
za plemenitom divljači, dragovoljno pristade uza me na kratku, no 
zanimivu ekspediciju. 

Putovanje ugovorismo u dva pravca. Jedan će biti na usrdan 
poziv grofova Otona i Rudolfa Koteka u divnih lovačkih priedjelih 
Slavonije i južne Ugarske, a drugi po do sele slabo poznatih državnih 
šumah Marmaroša. 

Prije podne 1. studenoga krenusmo iz Gödölla s mojim šurom, 
bavarskim vojvodom Leopoldom, s toskanskim nadvojvodom, s grofom 
Bombellom , te stigosmo u 12 sati na peštansko pristanište dunav- 
skoga parobrodskoga druztva. Na krovu iznajmljenoga nam broda 
» Marije Valerije“ zatekosmo grofa Ivana Vilčeka i slikara Pausingera. 

Putničko družtvo za prvi pravac bijaše na okupu, pa za nekoliko 
časaka krenuo brod. Osim nekoliko lovaca povedosmo sobom i sina 
preparatora Hodecka, koji bijaše još godine 1878. uza me na mom 
putovanju po Dunavu. 

Brzo se smjestismo na našem udobnom brodu i po kratkom se: 
doručku popesmo na palubu, da prosmatramo priedjele, pored kojih 
brzo prolažasmo. 

Brod je prolazio kraj poznatih priedjela; no ipak sa svim drug- 
čije bijaše ovdje u one divne proljetne dane, kad je cvatuća priroda u 


*) Prejasni je kraljević Rudolfo dozvolio uredničtvu »Glasnika«, da priobći 
ovaj članak u prievodu, te ga je gosp. Antun Pichler udesio prema izvor- 
niku, izdanom u časopisu »Magyar Salon« (svezak od lipnja godine 1885.) 
i prema prievodu sarajevske »Ilpocsjere« (broj 16.—18. od iste godine). 
Vidi str. 27. 

Uredmičtvo. 


76 


punoj glavi svojoj pozdravila naše maleno, no srdačno lovačko družtvo, 
koje se krenulo u ubave šume i tamne brdine, da veselo lovi i pro- 
učava prirodu. Od toga doba minule dvie i pò godine; mjesto pro- 
ljeća nastupili težki gusti oblaci, golo drveće, puste ravnice i studen 
sjevero-iztočnjak; samo je plavi Dunav ostao sebi vjeran, mirno i 
u dubinskom veličanstvu svojem strpljivo valjajući vale svoje prema 
dalekom iztoku. 


Nehotice vinu mi se misao u one liepe dane prije dvie godine 
i samo me oštar vjetar na palubi nemilosrdno opominjao na sadašnjost. 
Brzo napredovasmo, a pred nama se odmienjivahu kraj za krajem, 
pustare, sela, gradovi, polja, ogoljele šume i nizki brežuljci. Po 
Dunavu ne bijaše baš živo; vodene se ptice jatomice odselile u druge 
krajeve, te se samo crne vrane i svrake vidjevale duž obale rieke. 

Tek nam se pred večer poče pokazivati umilnija slika; čemu je 
u velike i to doprinašalo, što nam je bivalo sve to toplije, čim smo 
se više ladjom primicali jugu, naročito u kasnije podnevne časove. 

Dugački niz pataka većinom glavuša i žličarka, dalje nekoliko 
malih pataka, koje rad velike udaljenosti ne mogasmo dobro raza- 
brati, za tim nekoliko gnjuraca i jato vivaka, koji se svi kretali 
pram jugu na zimovanje — probudiše nešto ornitoložkog interesa. 
Divan zalazak sunca kroz tiesne cjepotine oblaka obradovao nas sve 
kolike, osobito pak moga prijatelja Pausingera. 

Bijaše to jedan od onih divnih večeri, kakovih je moći vidjeti 
samo na iztoku, ali osobito u ravnicah liepe Ugarske. 

Kad se je čovjek dugo zadržavao u vazda jednoličnoj pustoj 
kulturnoj boji zapada, onda ga popada žudnja, da se vrati u pra- 
stare krajeve, gdje se može diviti jedinom veličanstvu: prirodi, nje- 
zinim liepim pojavom i onoj krasoti boje, što no joj iztok pruža. 
Koli je veličanstveno, kada se težki, nizki oblaci sjaju u rujnoj 
krvavoj boji; kada sunce u zlatnom sjaju zalazi iza briežuljaka, te 
ljubičasta boja dieli narančastu od duboke plave noći, koja se već 
tajinstveno spuštala po dalekih ravnicah i kada nad bučnimi valovi 
velike rieke lebdi laka maglovina! 

Jato stotine i stotine vrana spuštalo se na noćište, a dugi re- 
dovi divljih gusaka u poznatom trokutu lietahu tužnim gakanjem 
prema jugu. 

Kad se spustio podpun mrak stigosmo u Mohač, gdje se zau- 
stavismo, da provedemo noć. Krenusmo prije zore; kad sam se pro- 


77 


budio bijaše već sasvim svanulo. Požurio sam se na palubu, da raz- 
gledam poznate mi krajeve. 

Bijaše oštro, no liepo jutro, nad vodom lebdijaše laka magla, a 
sunce se uzalud mučilo, da zagrije sirotu zemlju. 

Sa slikarom Pausingerom razmatrah liepe slike, što nam se 
otvarahu pred očima; vidjesmo sve kolike krasne ravnice, krivudave 
rukavce Dunava i divismo se tim toli karakterističnim i svojstveno 
divljim priedjelom ; iznad šuma i rieke letijahu nekoliko sivih čaplja, 
udarajući težko krili, a gore u zraku se kolebalo nekoliko sokolova 
i kobaca. 

Površinom Dunava lebdijahu galebovi, a na valovi plivalo jato 
kormorana hvatajući ribe, ili stojali gusto stisnuti na pjeskovitoj obali. 


Kada stigosmo blizu močvare zvane Hullo, iz koje se diže gusta 
trska, te se njiše kano žuti talasi na vjetru, otvori nam se pred 
očima liepa ornitoložka slika. Na vrhu staroga, šupljega stabla, koje 
visoko nadvisilo močvaru sjedio silan orao, a drugi je mirno letio 
vrebajući na plien. Ja opalim pištolj, i netom oživi sve u velikom 
ritu. Čini mi se, da se ovdje odmaraju ptice močvarice i plivačice, 
što putuju prema jugu; jer se digoše u vis čitava jata, te polietahu 
amo tamo povrh rita. Sbog velike daljine ne mogoh razabrati koje su 
vrsti, ali sudeć po raznoj im veličini bijaše ih više njih. 

Minuvši kut Drave brzo opazismo visoke i strme slavonske 
obale. Za ornitoložka opažanja pružahu morovrane prilike, koje se, 
rekao bih, selile na jug, čas opet čaplje na odmoru i nekoliko kra- 
ljevskih orlova i velikih impozantnih jastrebova. 

U podne stigosmo u Čerević. Ovo selo, što sa dvie crkve i 
sjajno bielimi kućami leži u baštah kraj strme slavonske obale, da- 
leko u zabitu naša mila Fruška gora, s onu stranu Dunava ve - 
lika magjarska ravnica, taj se nas je novi vidik vrlo ugodno dojmio. 


Parobrod se naš primicao lagano obali, gdje se izkreasmo. Usrdan 
narod dočekao nas gruvanjem prangija, zvonjenjem i uzklici „Zivio 1“ 
Dva ljubezna posjednika Fruške Gore dodjoše na palubu, te nas od- 
vedoše do spremnih kočija kraj pristaništa. 

Medju mnogobrojnim narodom, komu stojahu na čelu oblasti, 
dodje, da nas pozdrave i nekoliko pravoslavnih sveštenika, u čijih 
sam manastirskih šumah lovio prije dvije godine orlove. Pred njima 


bijaše iguman jednoga manastira, zaslužan i usrdan gospodin duge i 
biele brade. 


Fruska je Gora druga Sveta Gora, u njoj ima na blizu dvanaest 
pravoslavnih manastira medju romantičnimi prolomi liepe šumovite 
planine. 

> Za nekoliko časaka krenusmo kroz Čerević izmedju kuća onim 
strmim putem, koji sam od prije dobro poznavao, te rek bi, pliva- 
jućom gnjecavom ilovačom stigosmo na visoravan, koja odvaja rieku 
od krajnje ivice zelenih šuma. 

Tek što stigosmo na visinu, a pred nama puče divan pogled 
na prostranu magjarsku ravnicu i na Dunav, koji se poput svietlog 
traka povlači kraj šumaraka i strmih brdina; eno u daljini tvrdjice 
Petrovaradina, a pred nam krasnih šuma i brdina Fruške Gore. 

Brzo stigosmo do puta, što vodi u tajinstvenu samoću ovih 
divnih šumovitih gora. Za dvije se godine nije ništa promienilo ; isti 
zarasli put sa svojom neprokučivom kaljugom, te izprekidanimi sta- 
‘zami; evo ona ista težka volovska kola seljaka i drvari, gdje se 
iz šume vraćaju kući u slikovitoj jugoslavenskoj im nošnji kao obično 
s bielimi šubarami na glavi, sve je tu samo, što ne ima tadanjega 
cvjetnoga proljeća. 

Sa lugova i drveća popadalo lišće, sa golih livada ne stalo cvieća, 
ne stalo pjesama, što bi ih mjeseca svibnja ovdje pjevale bezbrojne 
vesele pjevačice. Samo dva promukla gavrana i nekoliko vrana po 
suhih vrhovih drveća, jednoliko zviždajuće zebe, Zune i sjenice za- 
stupaju ovdje red krilatih žitelja šumskih. 

Za malo vremena dospjesmo u lovačku kuću. Kakv se ovdje 
sve promienilo! Mjesto nekadanje malene lovačke kolibe, stoji ovdje 
sada jednobojna, pomodna spretna lovačka kuća u švicarskom stilu. 
S dvora krasi zidove jelensko rogovlje, a iznutra po kući razastrta 
su krasna krzna od vukova i divljih mačaka Fruške Gore. Trape- 
zariju na prvom boju ukrašava liepo rogovlje iz obližnjih šuma, «a 
jedna vrata vode na doksat, odakle se možeš diviti krasnomu priedjelu. 
, Ovo je tiesna dolina sa svježom livadom, izpresijecana žuborećim 
potokom izmedju gromada stienja. Cielu sliku obuhvaća strma pla- 
ninska šuma u tiesan okvir; kud god čovjek svrne okom, svagdje 
vidi samo šumu, a umiljata lovačka kuća je jedini rukotvor. 

Pošto sve potanko razgledasmo pozva grof Rudolfo Kotek mojega 
šura, nadvojvodu, Pausingeva i mene, da pohodimo orlovsko gnjezdo, 
koje bijaše na blizu. 

U nekoliko kočija podjosmo na taj kratak put, koji vodi dublje 
u dolinu; konji bijahu većinom bosanske pasmine, a dodjoše za nama 


no) 


pod nadzorom moga davnoga znanca lovačkoga majstora (nadšumara) 
Petrovića. 


Što smo dublje prodirali u labirint planinske šume, tim se 
ljepša slika otvarala pred nama. Brzo sam se uvjerio, da je ne samo 
proljeće, već i jesen nekim osobitim čarom zaodjela ovaj divni prie- 
djeo. Stadosmo na jednom zavoju krivudasta puta. Pod vodstvom iz- 
vrstnog šumara Doležala i šumara Kafke — moja dva stara znanca, 
s kojimi sam prije dvije godine tumarao ovim krajem — uzjahasmo 
na konje, te nastavismo put prema uzkoj dolinskoj guduri uz strmu 
stranu briega. Konji se čisto izgubiše u pravom moru spalog lisca, 
te s toga slabo napredovasmo. 

Krasni bukvići veličajni su i kad su goli, no još oštrije, nego u 
proljeću odvaja se iz crljenog lišća vječito zelena južna šikara, koja 
ovdje još raste, a nekoliko sati prema sjeveru već prestaje rasti. 
Mlad morski orao tamnoga perja digao se pred nama, a odmah pri 
ždrielu gudure opazismo u zraku nekoliko jastreba i orlova. 


Za dobru četvrt sata dospjesmo do mjesta, gdje se dolina nešto 
širi; pred nama se pružio čistac slikovito zaokružen strmom šumo- 
vitom gorom. Nadvojvodu i slikara Pausingera postaviše s ovu stranu 
čistine, a mojega šuru na protivnu stranu. Ja moradoh da obidjem 
pješke preko jedne strme strane briega kroz šumu na protivnu stranu 
čistine. Na ovom putu nekoliko koraka susreo sam veoma jakoga 
jelena sa četrnaest parožaka na rogovlju, koji je uz povoljan vjetar 
mirno paso travu. Ugarski lovački zakon oslobodio ga je od opas- 
nosti, te tako mi ne ostade drugo, nego da si progledam plemenitu 
ovu divljač. 

Bijaše to jelen odrastao u pravoj slobodnoj šumi; rogovlje mu 
bijaše toli razvijeno, da bi mu se težko našao par u šumah prave 
srednje Evrope, gdje je na tiesno skučena plemenita ta divljač, za- 
kržljala do rugobe nekadanje svoje veličine. Samo se u iztočnih 
zemljah, gdje krasne velike šume još nisu pretvorene u šetališta, 
može još naći prave jelenčadi. Kultura je sasvim izkvarila zapadni 
lov i divljač, te su oboje postali pravom igračkom. 

Malo zatim kako opazih jelena, naidjoh na svjež trag divlje 
svinje, čemu se prilično začudih, jer god. 1868. ne bijaše još te 
vrsti divljači u Fruškoj Gori. — Kako poslie saznadoh, ova se div- 
ljač lani u povećem broju preselila amo, te kako se čini ovdje i 
podpuno udomila. 


80 


Prije no stigoh do zasjede, začuh dva hitca iz puške; moj Sure 
promašio jastreba u polietu. Prekrih se, koliko mogoh, no uzalud 
izčekivah do tamnoga mraka. Tada se svi digosmo sa zasjeda, odja- 
šismo do kola, da se vratimo u lovački dvorac. 

Lovci mišljahu, da će mnogo orlova i jastreba po običaju pred 
večer potražiti ovu tiesnu dolinu, da vjetru na zaklonu ovdje pre- 
noće. Kadkad, pričahu, znade se skupiti ovdje večerom osam do 
deset tih silnih grabilica. I ovoga bi dana jamačno tako bilo, da 
lovci nisu od nekoliko dana ponamještali mamce za vukove po raz- 
nih mjestih šume, ne bi li ih tako namamili na izvjestna mjesta šume. 

Pouzdano se može reći, da su ptice grabilice žderale od strvine 
za vukove, te se zasićene u blizini tražile noćni počinak. 

Brzo se vratismo u lovački dvorac, gdje po objedu uz toplu 
peć, dobra jela, pušeći smotke, odosmo spavati. 

S jutra bijaše još sasvim mračno, kada ja i moj šurjak odosmo 
po doručku od kuće. Nadvojvoda i Pausinger uraniše za sat prije jer 
moradoše prevalit dugačak put uz divnu Frušku Goru. Ja sam prije 
dvie godine hodao timi stienami sried šume, odakle je najljepši vidik 
na ugarsku ravnicu, slavonske nizine i na bosanske i srbske planine 
ća do Beograda. 

Moj je čovjek provalio dobar dio puta na kolih, a za tim otišo 
na skrovište u vučju kolibu, odakle sam ja prije dvie godine oborio 
orla, baš kad se bio strovalio na svoj plien. Ja sam se poslie njeko- 
liko stotina koraka udaljio iz doline u bližnju crkvicu, što ju je 
podigao grof Kotek uz lovački dvorac u slavu našega velikog svetca 
sv. Huberta, kojemu baš toga dana 3. studenoga bijaše praznik. Tek 
što prodjoh preko potoka, kad začuh na njegovom obronku , jedva 
njekoliko hvati visokom, kako se probija divljač. Na brzo opazim 
njekoliko jelena bez rogovlja, koji se pojaviše na gornjem kraju; 
rekao bih zasjenila im oči prenagla svjetlost u toliko, da dodjosmo 
do njih u blizinu od njekoliko koraka. 

Vrlo lošim putem, što sam ga još od prije poznavao, idjahu mi 
kola preko gorskog sljemena kroz gustu šikaru u drugu dolinu. 
Ovdje se krivudao put na desno, a pošto prodjoh preko dugoga šum- 
skoga čistca malo močvarnoga, sidjoh s kola te sliedjah pješke šumara, 
koji me je preko strme gorske strane vodio kroz šumu, u kojoj se 
izmienjivahu šiprag i visoki dubovi. Od prije poznavah toga mrkoga 
šumara, koji je u dugoj sivoj kabanici svojoj mirno koracao preda 
mnom. Mrko mu lice s izrazitim očima, zaokruženo vranom kosom, 


81 


visok, žilav stas mu, laki pokreti, ne čuje mu se ni šuškanje po 
gustišu — sve je to karakterisalo u njem pravi, liep, bujan jugo- 
slavenski tip. 

Stalo se nebo daniti, na iztoku zarudi rumen sjaj, a zviezda po 
malo nestajalo, kada opet izidjoh iz šume, te dodjoh do ivice sliko- 
vito položene šumske paše. Dolje pred krasno spremljenom zasjedom 
bijaše izložena meka. Jedva što je osvanulo, a dva se silna poja- 
više gavrana. Ni pet ni šest već sletiše na meku te prihvatiše %deratiy 
Na jednom zagraktaše hrapavo i plaho te pogledaše na skrajnju 
stranu šume. Pogledam i ja onamo, te opazim strašljivo škiljajućeg 
vuka. Pozorno se latim puške, misleći, ala će se rutavom vuji na- 
smijat srdce za doručkom, kad ga pozdravim vrućim tanetom; ali 
me prevariše računi, jer je vujo, vraćajući se s noćašnjega šikarenja; 
mirno odtapkao dalje pokraj paše, da zatim u šumi izčezne pred 
očima. | 

Za pò sata zatim opazim, da gavrani opet u vis gledaju te da 
oglašuju graktanjem svojim dolazak njeke grabilice. 

Na skoro začuh Susan) krila i lupanje orla, koji se spuštao 
medju drveće, blizu mojoj zasjedi. Tiho se prihvatim puške te zapnem 
oroza. Medju granjem se opet začu lupanje, a dva tupa udarca jedan 
za drugim posvjedočiše, da se morale kraj izložene meke spustiti 
dvie velike grabilice. 

Oprezno pregledam kroz uzki otvor za ciev puške, te opazim 
na veliku radost snažnu staru morsku orlušinu sa žutkastim perjem, 
voštano-žutim kljunom, a njekoliko koraka od nje neobično golemog 
jastreba. Obje ptice srnuše na meku, no čim se je jedva pomakla, 
druga bi već skočila pred nju, da joj zapremi put. Bijaše zaista 
smiešno gledati, kako veliki jastreb naduva perje, kao ljutit klima 
vratom, te koraca proti dušmanu svomu. U morskog se orla naprotiv 
priljubilo perje kao mačka, te zabaciv glavu natrag iz široko razširena 
kljuna pustaše gnjevan svoj glas ,glik, glik“, što sam ga na svojih 
lovovih na orlove toli često slušao. 

Brzo uzmem na nišan jastreba i opalim; po jasnom udarcu 
zrna znadoh, da sam pogodio. Kad se razidje dim, opazim jastreba, 
gdje u posliednjih svojih trzajih udara velikimi svojimi krili. Poletim 
iz zasjede, da ga uhvatim; dva druga jastreba i spomenuta orlušina, 
zaplašena pucnjavom kružahu visoko u zraku. Dovučem jastreba, koji 
bijaše veoma težak i neobično golem u zasjedu i pričekam ne bude 
li novih gosti. 

6 


82 


Za pò sata dadoše mi gavrani, koji se iznova vratiše, svojim 
graktanjem znak, da se opet bliza kakva velika grabilica. Za časak 
opazim orla, gdje leti duž paše, dok se napokon ne sjede na doljnje 
grane ovelike bukve. Dobro sam vidjeo, da je tamne boje, ali rad 
velike daljine, nemogoh razabrati koje je vrsti. 

Orao se nekoliko trenutaka mirno odmarao, pak je onda sletio 
sa grane; gavrani odoše graktajući. Kad sam blizu svoje zasjede 
začuo žagor krila, pogledao sam u vis i odmah opazio u visokoj 
travi orla blizu meke. Opalim, orao se sruši. Potrčim k njemu i 
nadjem veoma liepoga, šarenoga carskoga orla — mužjaka. Gavrani 
još oblietahu mjesto, te stoga opalim na jednoga sačmom, no zbog 
velike daljine promašim ga. I jedan je jastreb kružio u priličnoj visini, 
a pošto dodje doba, da se vraćam, opalim i na njega. Zrno ga je 
moralo očešati po velikom krilu ili po ledjih, jer se je premetao u 
uzduhu i za časak tresnuo dolje; ja i moj lovac već pomislimo: naš 
je; ali se jastreb diže te poleti upravo gore iznad brda. 

Pošto je onoga dana trebalo loviti i vukove moradosmo se požu- 
riti kući. Brzo stešem mlado drvo za motku, objesim o nju pticu, 
te ja i moj lovac sa motkom o ramenima podjosmo u dolinu. Često 
sam već nosio na motci o ramenu na dugom putu sinjeg i mrkog 
jastreba pak i Gypaetos barbatus i svekolike evropske orlove, ali 
mi se nijedna grabilica ptica vidjala tako težka, kao ovaj jastreb. 
Bijah veoma zadovoljan s plienom svojim, jer je sinji jastreb i carski 
orao još predstavnik pradrevnih zemalja. 

Imade ih na divljih brdih Španjolske, na balkanskom poluotoku 
i čitavom iztoku; u sjevernije krajeve neće da se sele, jer im treba 
lovišta, što ih čovjek još nije izkvario. Nemožeš ih naći svagdje, te 
valja se potruditi podalje, da ih uzmogneš oboriti ubojitim olovom 
svoje puške. Divna Fruška Gora je najsjevernija medja, gdje prebivaju 
ove ptice. 

U dolini zatečem kola, te što brže mogosmo pojurismo lovačkom 
dvorcu. Ja bijah prvi kod kuće. Pošto sam pred zoru čuo nekoliko 
hitaca mišljah, da će se i moje družtvo vratiti s liepim plienom kući, 

Prvi se vrati moj šurjak, ali kako na svoju žalost vidjeh praznih, 
ruku. Pred njegovu se zasjedi nije toga dana pokazala ma nijedna 
ptica grabilica. Za četvrt sata evo i nadvojvode toskanskoga, ali 
takodjer praznih ruku. 

Neki poseban slučaj pokvario je inače pouzdan lov po Orličkoj 
Gori. Toga se je jutra lovilo sa psi na obližnjem lovačkom okolišu 


83 


na zemljištu pravoslavnih manastirskih dobara. Da li su lovili pripadnici 
manastira ili zvjerokradilice, kojih po onih krajevih ima na žalost 
puno, mučno bijaše saznati. Dosta se je lovilo, te koje puenjava iz 
pušaka, koje štektanje lovačkih pasa razagna jastrebove širom uzduha, 
koji kò da su bili voljni spustiti se dolje. 

Brzo za tim doručasmo i svekoliko se lovačko družtvo diže na 
put. Namjera nam bijaše poći toga dana još u Frušku Goru, da 
lovimo vukove. Samo je nadvojvoda htio, da još jednom pokuša svoju 
sreću s pticami grabilicami. Otišao je nı ono mjesto, gdje sam jutros 
ja tako sretno lovio. Mi na njekoliko kola krenusmo iz dvorca; za 
svaki slučaj povedosmo konje sa sobom, ako se ne bi moglo na 
kolih proći. 

U početku napredovasmo onim putem, kojim ja toga jutra odoh 
na svoju zasjedu, pak onda dobrim dielom idjasmo uzbrdice duž 
šumnog potoka izmedju stienja neizrecivo divne šumske doline. Malo 
za tim zakretao put prema strmenitoj gorskoj strani; ovdje bijaše 
konjem već mučno, da po dubokom kalu uzvlače kola na brdo. S 
toga nas nekolicina uzjahala konje, a veoma prijatno bijaše po div- 
nom, blagom vremenu jahati kroz ovu čudno staru duboku šumu. 
Uzpevši se gore do vrh brda vodjaše nas put preko duž brdskog 
sljemena. Poznavao sam ovo mjesto, jer sam ovdje lovio prije dvie 
godine orlove; poslie se spustismo s onu stranu do krajnje ivice 
šume, gdje se ova svršava u močvarnih livadah s riedkim sitnim 
drvljem i šipragom. 

Prava je linija vodila naravno kroz šumu na onu zapadnu stranu 
Fruške Gore, kamo još toga dana hotijasmo dospjeti, no ne imav 
nikakva puta po dubokoj dolini, koja nas još razstavljaše od naše 
mete, moradosmo, koje pješke, koje na konjih preko nje, a na kolih 
baš nikako. 

Sbog toga moradosmo obići po golih poljih i prilično jadnih 
voćnjacih, preko močvarnih potoka prema jednomu selu, koje leži 
na pustom, no divno položenom gorskom sljemenu. Dobro se još 
sjećah grozno provaljena puta pred ovim selom; prije dvie godine, 
kada se sa sretna lova na jastrebove vraćah iz šume, ovdje se slo- 
mise moja kola poda mnom. 

Kada se približismo selu opazismo u zraku nekoliko jastrebova, 
a jedan carski orao odleti nad našom glavom; šteta, što sam uz- 
jahavši konja ostavio pušku u kolih, jer bi inače bio oborio orla. 
Ovo siromašno selo izgledaše kao i prije dvie godine, samo što je 


* 


84 


tada imalo jedan i svoj jedini ures: svibanjsko cvieće, zelene lugove 
i voćnjake. U toj kasnoj jeseni činilo mi se to selo još siromašnijim, 
a bit će, da je to jedno od najsiromašnijih sela naše monarkije. 
Seljani izidjoše pred nas iz svojih kuća, liepi žilavi likovi mužkarci 
kao i žene, velik i ujedno liep tip ljudi; u širokih gunjevih, bielih 
šubarah i opancih izgledahu vrlo slikovito. Sa svojim starim popom 
skupiše se seljani pred malenom si crkvom, te me ondje najsrdačnije 
dočekaše. Odatle stigosmo brzo preko nekoliko polja u šumsku dolinu. 

Ovaj dio Fruške Gore imade mnogo strmijih sljemena, koje pro- 
siecaju prilično duboke provale. 

Ovdje nije šuma tako liepa kano na iztočnoj strani brda; nizko 
drveće mienja se poširokom guštarom. Ostavismo kola i konje, te 
podjosmo veoma uzkim tjesnacem duž potoka uzbrdice. Mnogi se 
naši hajkači morahu kroz guste bokove uzpinjati uz brdo. Nas po- 
staviše duž tjesnaca pokraj potoka. 

Razmak od jednoga lovca do drugoga bijaše jedva preko 40-—50 
koračaja. Čim zatutnji rog u znak počimanja, udariše hajkači vikati. 
Upravo djavolska vika. Volim ovaku svirku, to su divlji prastari 
glasovi, koje čovjek sluša u svakoj zemlji u lovu na zvjerad. Samo 
takovim groznim urlikanjem i urnebesnom je vikom moći izagnati 
divljač iz neprokučive gustare prama lovcu, koji s polja stoji na 
čistini ili u slabo skrivenoj zasjedi; pak se k tomu hajkači i deru 
da sebe ohrabre, pa i s toga, što je to toli stari običaj. U tih kra- 
jevih ne bi bilo moguće mirno i tiho loviti vukove, medjede, divlju 
krmad i risove. Hajkač se dere kano mahnit ili duše u rog; ali mu 
je najmilije, da lovi sam po najdrevnijem običaju. 

Mene postaviše na takvu točku, gdje je dolina sasvim sužena. 
Obje strane brda bijahu obrasle mladom bukvom Sumicom ; prema 
sebi gori vidjeh medju onoga gustiša, u kojem hotijasmo uz hajku 
loviti. Medju gustim tanahnim stabaljem gdje gdje provirivao tanak 
hrastić. Tek što započe hajka, kad opazim surog jastreba, koji je 
jamačno rad silne vike poletio stranomice. 

Jedno pol sata čekasmo sjedeć najvećom pažnjom; vika se haj- 
kača približavala sve to više, kad začuh jasno lamanje divljači, kršeće 
si gustinom put prema našoj lovačkoj liniji. No, žali bože, ne bijaše 
to vuk, već snažan jelen sa dvanaest parožaka na rogovlju, koji 
skoči sasvim blizu mojega šurjaka preko potoka. Opet prodje 
četvrt sata, a da se nije ništa pokazalo. Hajkači već izadjoše iz 
gustišta, te se pojaviše na gornjoj granici brdce šume; već nam. 


85 


počelo nestajati nade, da demo na toj hajci viditi vuka, kad za- 
čusmo ponovljenu viku i kriku, kojom nam javljahu, da tjeraju div- 
ljač prema nama. Za čas začujem prskanje divljači i stvori se preda 
mnom snažan srndać, jakog rogovlja. Podje putem, koji jedva neko- 
liko koraka od moje zasjede vodi potoku, no prije nego stiže do 
njega, sruši se od mog hitca iz puške. Za nekoliko trenutaka, eto 
več se hajkači spuštahu s brda još uviek običajnom vikom i urla- 
njem. Liepa slika bijaše vidjet ovu gomilu ljudi, kako se u liepo 
nanizanom lancu spuštaju niz brdo. 

Bila mi prilika pa i prosmatrah bliže. Medju njimi bijaše ljudi 
u običnom zagasitom ruhu, kakvo po Bačkoj nose njemački nase- 
ljenici; ali pri svem tom svi imadjahu prave jugoslavenske opanke 
na nogama. Ovi su ljudi radili po njemačkih selih. Opazio sam u njih 
i šarene kabanice, kakve nose Slovaci u gornjoj Ugarskoj, a uz to 
velike šešire sa širokim obodom, kao u magjarskih seljaka; bijaše 
medju njimi i nekoliko mrkih Cigana. Nu veći dio istih bijaše odjeven 
u doista liepo narodno ruho: visoka kao snieg biela šubara na glavi, 
po tielu veoma liep šareno vezen dugačak biel gunjac, šaren pas sa 
dugim nožem; ovo potonje već spominje Slavena u malo južnijih 
krajevih; gdje gdje opažaju se široke šalvare u raznih bojah; no 
većina naroda nosi ovdje još uzke čakšire i opanke bez ukrasa, koje 
se ponješto razlikuju od puno ljepših opanaka u Dalmatinaca. 

Poslie hajke dodje i Pausinger takodjer do mojega mjesta, te 
sva četa hajkača minula nas. Pausinger je okom i interesom vještaka 
slikara razgledao ovu originalnu šarenu sliku. 

U to se skupiše svi lovci, te na konjih nastavismo put duž 
potoka na više. Preko svietle šume, gdje nas je zaniela gusta mreža 
vinjage, stigosmo kraj guštare u drugu dolinu. Lovci se opet postaviše 
duž potoka te započe iz nova hajka. Nu pošto bijaše već kasno a 
mi htjedosmo, da prohajčimo čitavu, to bijaše žurba velika; jer 
mislim, sve da je bilo vukova u guštini, mučno bi bilo ove iztjerat 
na polje, jer su hajkaši uz svu djavolsku halabuku ipak neuredno 
tjerali prema nam. | 

I zaista počelo smrkavati kada se dovrši na žalost uzaludna 
hajka. Požurismo se u dolinu na ivicu šume, gdje nas kola čekahu. 
Nebom se vidjevali težki oblaci te se moradosmo spremiti na veoma 
mračnu noć i dugo putovanje. Prvinom dok se nije spustila noć išlo 
je još kako tako preko polja, ali kad stigosmo do onog jadnog sela 
ona tako zvani zemaljski drum, s njegovim kalom, jarugami i pro- 


86 


valami, da se svaki čas čovjek može izvrnuti iz kola, tu moradosmo 
stati. Samo uz dobru razsvjetu mogosmo i to mučno napried. Na sva 
kola zapališe fenjere, a gdje istih na kolih ne bijaše svezaše ih za kola. 
Seljaci s bakljami idjahu napried i sa strane kolima. Kada stigosmo 
u gustu bukovu šumu, začu se šušanj medju gornjimi granami, gdje 
je jastreb ili orao spavao u sladkom snu; on odleti. Poslie dugoga 
putovanja i hvala dobrim bakljam, stigosmo sretno no prilično kasno 
svikolici u lovački dvorac. 

Odmah se latismo ručka pak onda zapalismo i pričasmo kraj 
vruće peći. Na želju Pausingerovu zapovjedi grof Kotek, da se donese 
srnac, što sam ga ja ubio. Pausinger brzo i vješto snimi nacrt istoga, 
koji se i njemu pričinio, da se posvema razlikuje od srnaca zapadne 
Evrope. Alpinska je srnad sasvim zakržljala sa oskudne hrane, ljute 
studeni; tielo mu je maleno i slabo, a rogovlje ružno. Po ravnih 
šumah Austrije, Česke, te naročito Njemačke, a još bolje po zapadnih 
zemljah srnac je još uviek ugledna i liepa životinja, u svemu nježna, 
a rogovlje mu ako i je kad što liepo nije nikad tako snažno. No srnad 
u Ugarskoj i Slavoniji i po svih iztočnih zemljah Evrope je naprotiv 
sasvim drugčija; nije tako ponosna i liepa po obliku, ali je u toliko 
veća i jača, krupna sa veoma visokim, debelim i svojstveno uobli- 
čenim rogovljem ..,.. 

Još nije sa svim svanulo, a mi se digosmo na noge, brzo doruč- 
kovasmo i podjosmo dugačkim putem od lovačkoga dvorca do pustare 
Neštin. Bijaše krasno jutro, po nebu tek njekoliko oblaka, a blag nas 
i mio lahorak spominjao više proljeća nego li prvog studenoga. Ugledan 
niz kola kotrljao se dalje prama Čereviću; odatle već brže napredo- 
vasmo, jer se prihvatismo zemaljskoga druma pokraj obale Dunava. 

Ovaj put poznavah od prije vrlo dobro, ali se ipak uzradovah 
vrlo, što vidjeh opet ove krajeve. 

Prvinom vodi put tik uz obalu Dunava, izmedju vinograda i 
ilovačnih obronaka, što postepeno vise po obličju rieke i strmih 
gorskih obronaka. Desno široka rieka, što je gdje gdje izprekidana 
ostrvi, slikovitimi $umicami i močvarami, visokom trskom obraslimi 
obalami; blizu ritova odmaraju se u velikom broju lisaste patke, 
spremne na jug, vidjevaju se još i manje i veće patke, ali se sbog 
velike daljine ne mogu razaznati. 

Prodjosmo kroz maleno selo; drum se za tim pruža po strmom 
brdskom okomku, te dolazimo na visoravan; desno od nas u dubini 
vidjamo rieku, a lievo ravnicu, 


87 


Sada minusmo pokraj njekog sela liepa položaja, iz kuća trče 
na put seljaci u raznoj nošnji, da nas što usrdnije pozdrave. 

Još nam valja prevaliti malen komad puta, pak da stignemo do 
točke, odakle nam pukao pred očima izvanredno divan vidik; sta- 
dosmo pokraj dvie starodrevne šume, i sadjosmo s kočija, da se 
nasladimo ovim veličanstvenim pogledom. 

Pred nama se spušta gustom trskom obrasli obronak dalje u 
Dunav, pak onda ova rieka, koju u širokoj srebrenoj traci gledamo, 
kako se zmijski krivuda u velikoj daljini ozgor i ozdol, gdje gdje 
izprekidana šumovitimi ostrvi; licem prama nama su lugovi ma- 
gjarske obale i neizmjerna ravnica, koja se sve to većma pretapa 
u horizont, ma da je jednolika, ipak je liepa i veličanstvena; desno 
i lievo su opet umilni lugovi sriemske obale sa seli slikovito polo- 
ženimi; uz nas je visoka ravnica sa koje se u tamnoj boji uzdiže 
zaokvireni vienac planinski Fruške Gore, koja se prema zapadu spušta 
u briežuljke i šume. Sve to obasjano zlatnim suncem kroz tamne 
oblake razastire nam pred očima bujnu liepu sliku. Nad površinom 
rieke lebdio je oblak galebova, pojedine sitne ribice pokazivahu svoju 
vještinu u ljeskanju, a pješčanim prudjem povlačilo se čitavo jato 
vivaka i prudjara, oštro žviždukajuć. 

Pošto se njekoliko časova nasladismo liepim tim prizorom, kre- 
nusmo dalje. Put je dobar dio vodio kroz red starodrevnih šljiva, 
opet po sata savijaše se prama jugu, po kojem na brzo stigosmo 
na sasvim ravnu neštinsku pustaru pokraj daleko razprostranjene 
hrastove šume. 

Po velikom dvoru izmedju velikih gospodarskih sgrada postaviše 
se stanovnici, sve sama čeljad grofa Koteka. Ne stajući potjerasmo 
dalje dok ne unidjosmo u same šume. Kroz liepe hrastike i preko 
umiljatih šumskih čistaca stigosmo do podnožja liepoga vienca brie- 
žuljaka. Ovdje stadosmo na širokom pašnjaku, a pošto bijahu hajkači 
već postavljeni, požurismo se na svoja mjesta. Svi se postavismo uza 
stranu briežuljaka u riedkoj snažnoj šumi. Pred nama bijaše mlada 
šuma sa gustom šikarom. Izmedju posliednjega lovca i hajkača bijaše 
lovačka brana kano sveza, blizu koje odmah u početku hajke izsko- 
čilo nješto divljači. 

Po navodu grofa Koteka bijaše ovo jedno od najboljih mjesta 
za lov na vukove, a ja čekah na svom mjestu, kao napeta puška. 
Na žalost odveć su rano pucali na drugu divljač, te vjerovatno, da 
su bistri vukovi nevidivo izmakli iz lovačke linije. 


88 


. Nadvojvoda ubio je lisicu i veoma snažnu kunu liepe boje, a grof 
Vilček takodjer lisicu. 


Ja sam vidio samo njekoliko srna, a prema kraju hajke, kad se 
već hajkači indijanskim urlanjem približavali lovačkoj liniji, pucao 
sam na orla, ali je ovaj na žalost veoma visoko letio nad nama. 


. Poslie hajke vratismo se na veliku pašu. Buktava vatra, seljačka 
kola, čupavi slavonski konjici i golema četa šareno odjevenih hajkača, 
koja se smjestila u travu, pružahu vrlo ljepušast prizor. Doručak od 
samih domaćih jela, a valjano zapapren prijao nam sladko; poslužiše 
nas i dobrim sriemskim vinom, a kada se okriepismo odosmo na 
kolih na drugu hajku. 


Prijatan put po krasnom briezuljkastom priedjelu vodjaše nas 
izmedju šuma i sitnih livada do njeke čistine, gdje se zaustavismo. 
Lovački vodja Dolezal, koji je na seljačkih kolih prednjačio, neoprezno 
skoči s kola, te si uganuo nogu; onaj snažan čovjek mogaše jedva 
naslonjen na štap, da se održi. Svatko mu pritrči u pomoć, ali uzalud, 
jer jedva mogaše šepesat nogom; pri svem tom u svojoj velikoj rev- 
nosti ipak hotijaše, da nas vodi u lov, no grof Kotek zapovjedi, da 
ga dignu na kola i vrate na neštinsku pustaru, gdje mu stan bijaše. 


Poslie ove nezgode zauze svaki svoje mjesto. Kraj potoka medju 
pojedinim visokim drvećem bijaše izložena meka, da namami vukove 
u šumu; no mjesto vukova pojaviše se o podne orlovi i to u velikom 
broju. Na jednoj visokoj livadi i na pojedinom visokom drveću sku- 
pilo se takodjer mnogo morskih i carskih orlova. Dvie odvažne ptice 
pustiše nas sasvim blizu k sebi, kad krenusmo u hajku, no da si ne 
pokvarimo lova ne htjedosmo pucati. 


Opet nas postaviše u bregovitu stranu, no tom prilikom u nje- 
kom gustišu, iz kojega provirivaše samo njekoliko starih stabala. 

Uslied gornje neprilike zakasnismo nješto, a sbog malog nespo- 
razumljenja započe kajka nješto prerano; jedva čekasmo četvrt sata 
na lov, a hajkaši se već pojaviše, te od hajke ne bude ništa. 

Požurismo natrag kolima, te vidjevasmo preko briezuljastog 
vienca uzput same orlove, dodjosmo u njeku drugu dolinu. Ovdje 
nam trebalo držati hajku na sasvim slobodnom briežuljku, poljem i 
livadami zaokruženom, te gusto obraslom. Prijašnjih su godina ovdje 
običajno lovili vukove; sada se pojavila samo jedna srna i jedna 
šumska šljuka. 


89 


Opet sjedosmo u kola, te dodjosmo u sliedeću hajku. Prodjosn:o 
kroz veličanstven predjel, koji od prije poznavah, jer oborih prije 
dvie godine ovdje orla. 

Njekoliko čunjastih šumovitih briežuljaka stoji ovdje jedan uz 
drugi, razdieljeni polji i livadami. Na jednom od ovih držasmo 
hajku. Naidjosmo na nekoliko lisica, te na tri pucasmo. Moj je sure 
ubio jednu, jednu promašio, a jednu sam oborio ja. Kad stigoše 
hajkači do nas počeo se već hvatat mrak; s toga odosmo natrag na 
neštinsku pustaru. 

U činovničkih nas stanovih krasno smjestiše; po povratku se 
odmah latismo ručka, a poslie devet sati zavlada podpuna tišina na 
mirnoj pustari. 


I Kim ER sfavore 

"ai Mrgd91 fat lanenog È ha doga ACCIAO sordo 

NE sci sto fl sail 

m ibo io Ji i Ei Min 

LATER di Rn ob | A 1 E i ife PiBiTat 

en sf all Dr va du E anti akt ‘tt: rad io 

iiber o aproder sino stelo ie «pio wob Levi har 

At yurchrim: dee epatite: saint a aa KM aka: üb; ca 
913 su zdmikoetsk ee AR A tena: «solai 

un. pioli deo proj drva LJ ei Pa È 

Mn SIA ME Bitni id obara: iga Jovoli. cibo ae ant ee lach 


er. ker. 


x 


Uspjesi pokusa sa aklimatizacijom bilja na Rieci.” 


Napisao 


nadvojvoda Josip. 


Laćam se pera, želeći svakomu ljubitelju bilja, svakomu motriocu 
njegove vegetacije, kao i botaničaru i vrtlaru na polju aklimatizacije 
priobćiti njekoliko novih uspjeha iz vlastite svoje bašće na Rieci. 
Prem je aklimatizacija bilja pod tako blagim podnebjem toli ugodna 
zabava, ostala je dosad ipak posve zanemarena. 


Opisav geografijski položaj moga vrta, preći ću na način nje- 
govog obradjivanja, nabrojiti ću dosele već aklimatizovane biline, uz 
dodatak njihove domovine, naravnoga njihovoga stanovišta te broja 
godina, tečajem kojih ovdje uspievaju, a da nisu pred zimom zašti- 
ćene; napokon podati ću popis onih vrsti, koje kanim pokusa radi 
dojdućeg proljeća posaditi. 

Pod 45° 20‘ s. š., 30—75 m. nad morem diže se povrh neka- 
danje tvrdjave Fiume strmi južni obronak Belvedere-a, udaljen kakovih 
700 m. zračne daljine od obala Kvarnera; pusti je to labirint od 
samih pećina vapnenca, kojemu su pukotine izpunjene veoma plodnom, 
žilavom, crvenom ilovačom , pomiešanom sa nebrojeno mnogimi ko- 
madići vapnenca. 

Pomenuti je obronak mjestimice ne izmjernim trudom terasiran ; 
podignuti su naime zidovi, a tlo iza ovih, navoženo pomenutom ilo- 
vačom, bijaše pretvoreno stranom u gorice, stranom u bašće za povrće, 
u kojih se opaža Ficus carica, Olea Europaea, Amygdalus, a simo 
tamo i po koji Zaurus nobilis. 


* Prejasni nadvojvoda Josip i prof. A. Kanitz dozvolili su uredničtvu „Glas- 
nika“, da priobći ovaj članak. Gosp. Antun Heinz udesio ga je uz pripomoć 
gosp. Stjepana Schulzera Müggenburzkoga prema izvorniku, koji je izdan u 
magjarskih botaničkih novinah (br. 103, od prosinca god. 1885.) Vidi str. 27 


Urednictvo, 


92 


Moj je vrt utemeljen u pomenutom položaju prije 20-25 godina 
po riečkom gradskom načelniku, Ivanu Ciotti, velikom ljubitelju bilja ; 
ovaj je našao ovdje samo dva 20—25 godina stara stabla od Jinus 
Pinea te gole pečine. — Obradjeni ovaj dio vrta mjerio je oko sagra- 
djena stana tri katastralna jutra, a raslo je u njem osim njekoličine 
južnih bilina kao što su: Chamaerops excelsa, Cedrus, Cupressus i 
dr. samo vrtno drveće padavim lišćem, koje sam ja, preuzev bašću, 
odstranio, da dobijem prostora za vazda zeleno južno bilje. 

Najviši dio vrta, a tako i najniža terasa bijahu mjestimice tra- 
vom obrasle pećine, na kojih uspievahu kržljavci od Pistacia There- 
binthus, Ornus Europaca, Celtis occidentalis, Corylus Avellana te 
njekoji trnoviti grmovi. Komad ovaj mjerio je 3'/2 katastralna jutra. 
K tomu kupio sam prama zapadnoj strani vrta komad zemlje sa 
kućom 4 jutra velik. Cieli vrt mjeri sada 9'/2 jutra. 

Klima je neobično povoljna. Na Rieci iznosila je tečajem 30 go- 
dina srednja toplina popriečno + 141°C. 


Maximum srednje topline + 35:1"0. 


Minimum „ s + 90. 
Srednja toplina u siečnju + 5°0°C. 
2 e, vsrpnju! 2124010! | 


Najniže dosad motreno stanje toplomjera bilo je mjestimice 
— 7°C., što se jedva u 10—12 godina jedan put dogadja. 

Na temelju ovoga izkustva uzimljem isotermu od + 15"U. kao 
podlogu momu nastojanju, nu pokazati će se u sliedećem, da sam 
si dozvolio granicu ovu i prekoračiti. 

Srednja ova toplina od + 15°C proteže se od iztoka prama 
zapadu u sjev. širini 


na Japan 36" 

„ Kinu 340—37° 
„ Perziju 38’—39° 
„ Kaspijsko more 40° 

„ Malu Aziju 40 ’— 42° 
» Tursku 43% — 45" 
, Rieku na Kvarneru 45°20' 

» Italiju 45" 

„ Francezku 45"-—44" 


„ Španiju 449 —43" 


93 


južne širine odgovaraju joj: 


Nova Seelandija 349 
Australija Z0_ 940 
Amerika 409-300 


One biline, koje rastu sjevernije, dotično južnije od tih isoterma 
mogu se u klimi riečkom opornijimi smatrati tim više, što su mrazovi 
ovdje vrlo riedki te samo po njekoliko ura traju; nu sigurnim us- 
pjehom dadu se takodjer aklimatizovati takove biline, koje rastu u 
daleko toplijih krajevih, ali na visokih gora. To su stanovišta, koja 
su me kod moga podhvata vodila. 

Gore visoke 1000 —2000 met. obkoljuju moj vrt od sjevero-zapada 
do sjevero-istoka, gdje se dolina Fiumere otvara, koja dopušta sjevero- 


iztočnjaku — buri — samo djelomični prolaz do sjevero-iztočnog 
diela istoga. — U prkos tomu, da je bura vrlo hladna, to ipak riedko 


donosi mraza ; proti tramontani pako — sjevernjaku — koji je mrazom 
praćen, štićen je vrt od briegova. 

Ako je u takvo vrieme mjestimice trava i mrazom pokrita, a 
na pojedinih se mlakah i stvara takva kora leda, to zemlja ipak nikada 
ne smrzne dublje od 1 ctm., a i to biva riedko i nipošto svake godine. 


Dalmatska kosa na iztoku, na jugu pako otoci Krk i Cres zau- 
stavljaju poveće vihrove, dočim obratno otoci ipak radi njihove uda- 
ljenosti dopuštaju toploj zračnoj struji pristup. 

Moj je vrt od jutra do večeri izložen sunčanim trakom, koji su 
tamo u istoj zimi moćni i topli. Proljeće se često puta pomalja već 
sredinom siečnja, kad no začimlju procvjetati mendule, pravilno me- 
djutim nastupa proljeće polovinom veljače. 

Prije no sam počeo obradjivanjem vrta, potražio sam dosta veliku 
rieku, koja po iztraživanju riečkoga nadmjernika Izidora Wauchniga 
protiče izpod pečina do mora. Ista je nadjena, pošto je u dubljinu 
od 17 met. probijeno tlo, sastojeće od bielog, tvrdog, mramora po- 
dobnog vapnenca. 

Kad je zdenac bio gotov, providjen je isti strojevi za sisanje i 
tlak, a ovi u gibanje stavljeni pomoću motora od 8 konjskih sila. 
Na najuzvišenijem dielu vrta dadoh u pećini izdubsti dva reservoira, 
u koje je dignuta voda uticala, a odatle položen je mrežoliki sistem 
vodovodnih cievi po cielom vrtu. Tako sam osjegurao obstanak bilja 
na samom kamenitom tlu i za doba vrućeg ljeta. 


94 


Nadalje sam za bilje razne naravi dao dopremiti velike množine 
Erica-zemlje iz Lopača, a tako isto crvotočine i zemlje iz kestenjika 
od Lovrane. 

Tlo je za biline ili podignućem zidova, kako je gore spomenuto, 
pretvoreno u terase, ili su pak jame i grabe pomoću dinamita i praha 
pušćanoga u tlu izdubljene te zemljom izpunjene. Razumieva se prema 
tomu, da na materijalu za podignuće zidova ne bijaše oskudice, tako 
da su dapače još i poduzetnici za gradnju luke 17—20000 vozova 
kamenja odvezli i to bezplatno, jer im je vrt bio bliži od kamenoloma. 

Bijaše to težak, ali zahvalan posao. 

Osjetljivije biline, potičuće iz toplijih krajeva, posadio sam na 
posebnih mjestih, naročito uz zidove, pećine, visoke jele i nasade lovo- 
rika, gdje su u sjeni ovih zaštićeni od iztočnih i sjevernih vjetrova, 
dočim ih popoldašnje sunce do zapada grije; po opažanjih je mojih 
naime na takovih mjestih toplina uviek za njekoliko stupnjeva veća, 
nego drugdje. 

Tako nam je sad ovdje kod nas, kad na tom malenom komadiću 
zemlje tumaramo medju paomami, kao da smo se preselili u sub- 
tropski kakav kraj! 

Biline dao sam večinom dopremiti na brodovih madjarskoga 
parobrodarskoga družtva ,Adria“ iz sliedećih izvora: 

1. Palmae, Cycadeae, Filices, Orchideae: 

a. od Compagnie Continentale d' Horticulture 
(Société anonyme) Gand, Belgique, po putujućem vrtlaru Jules 
Van Mol. 

b. C. F. Creswel Seed Marchant, Nr. 474. George Street, 
Sydney (Australija). 

2. Coniferae, vazda zeleno drveće i grmlje: od Louis Leroy 
pépiniériste „Au Grand Jardin“, route de Paris iz Angersa. Potonje 
bi ukrcano na ladju u Bordeauxu. 


Na Rieci 30. studenoga 1885. 


Ime biline 


Coniferae 


Abies 


| A. Apollinis 

„ balsamea 
(nepodnasa topline) 

| » bracteata (Pinus 

venusta) 

|» Cephalonica 

» Cilicica 

» Clanbrasiliana 

i » Engelmanni 

„ fastigiata (A. pec- 

| tinata pyramidalis) 

„ foliata 

» lasiocarpa 

„ Morinda 

i . nigra 

(na vjetrovitih hlad. mjestih) 

» Nordmanniana 

| (na sjenovitih hlad. mjestih) 
» Numidica 

» Pinsapo 

(raste u vis i gubi gustoću) 


BE Reginae Amaliae 
(var. A. Cephalonicae) 

» Spectabilis (A. Web- 
biana) 


Araucaria 


A. Brasiliensis 

(iz originalnog sjemena) 
. imbricata 

» Cunninghami 


Cedrus 


C Atlantica 
„ Deodara 
n argentea 
sn robusta 
verticillata 
glauca 
viridis 
crassifolia 


n 
„ Libani 


Koliko god. ved | 


- Go do 


PŽ PČ... 


3 
3 
22 


aklimatizovana | 


| 
| 


Domovina 


Grčka 
sj. Amerika 


Kalifornija 
Kefalonija 
Taurus 
Irska 

sj. Amerika 


Njem. hort. 
hort. 

sj. Amerika 
Himalaja 
sj. Amerika 


Krim 
Atlas 


Španija 


Kefalon hort. 


Himalaja 


Brasilija 
Ande 
Dol. Morelon 


Atlas 


Himalaja 


Libanon, 
Taurus 


Naravno nalazište 


Iso- 
terma 
17—18 

5—13| 
21 
18—19 
18 

10 
13—20 
| 

12 
13—20 
15—24 
10-15 
10 
18—20 
17 

18 -19 
17—-22 
20—30 
14—16 
20—23 
15—18 
19—20 
16—17 
18, 


Stupanj 
širine 
38—39 S. 
40—50 S. 

26 S. 
3819__ 38308. 
35208. 
54368. 

30 40 S. 
48 S. 
30—40 S. 
28—47 S. 
40—45 S. 
45 S. 

33 —36 S. 
37—31:08, 
3810-3898, 
DI ERRE 
15—28 J. 
28-35 J. 
95-8058: 
30 -33 S. 
30 S. 


3330 33%, 


Glee, 


Stopa nad 
površinom 
mora 


— 4500 
— 4000 | 
3000—9000 | 


3000—4500 | 
7000— 8000 


— 9000 | 


2000—3000 | 
7009 10000 


—8000 
4000—6000 
3000 — 4500 

9500—12000 


— 5400 
1500—2000 
5000—6000 


6000—8000 


6000—12000 


7000 —8000 


Se 
PS Naravno nalazište 
335 
ON I 
Ime bilin 0:5 | Domovina 
tdi ons so- Stupanj Sep) er 
== : vs površinom 
© = terma Sirine mar 
Copkhublasns 
| €. Fortunei femina 22 | Kina 8-14| 38-42 S. 
n ” mascula 22 | Kina 8—14| 38-42 S, 
„ tardiva 22 Japan 9—15) 38—41 S. 
Chamaecyparis 
C. Lawsoniana 12 | Kanada 16 36 8. 
| n plumosa aurea 12 | hort. 
Cryptomeria i 
1: elegans 13 Japan, Kina I16—20) 30—35 S | 
| » Japonica 12 | Japan 11-16) 32-42 S —1200 
i Cupressus : 
C. elegans 22 | Mexiko 24-26) 20—30 S — 8000 | 
n funebris 22 | Kinezka, È 
Tatarska 15-20) 32—56 S 
n Goveniana 22 | Kalifornija 15 364° S 
» glauca pendula 22 | hort. 
n horizontalis 22 | Perzija, ; 
Kandija 16—21| 35-38 S. 
n Lambertiana 22 | Kalifornija 15 364 S. 
» Lusitanica 3 | Goa izt. Ind. 21 33 S. — 8000 
» Pyramidalis 25 | Grčka, 
Mala Azija [16—18 :8—40 S 
” u pendula | 3 | hort. 
» religiosa 22 | iztočna Indija 21 33 S —8000 
» torulosa 3 | Himalaja, 5 
Nepal 20—21 27-32 S. | 5500—8500 
Pinus 
P. Austriaca (nigricans)| 22 | sred. Enropa | 1-15| 45—60 S. 
„'excelsa (Strobus) | 25 | Himalaja, 20—21| 29—32 S. |5000—12000 | 
» Halepensis 22 | Sirija 20° 38 S. — 7000 
„ insignis 22 | Kalifornija 14-16] 35—40 S. 
5 maritima 22 | juz. Europa |15—18| 44-45 S. 
n. monticola 22 | Europa 8—12| 47—50 S. 
» Mughus 22 | Europa 10—17) 43—49 S. | 4000—7000| 
» oocarpa 12 | Mexiko 23—24| 21-25 S. —8500 
» Pinea 45 | juz. Europa [15—18 37—45 S. 
» Sylvestris 22 | Europa 5—15) 44-60 S. 
Podocarpus 
| P. Koraiana 12 | Korea 10— 14 34-40 S. 
„ Spinulosa 12 | Australija 13—18| 30-43 J. 
» Thunbergi 3 | Rt dobre nade [16—17| 32—349J. 


9 


S ai 
Pd Naravno nalaziste 
SE 
I mjeri kini Pe Domovina Iso- Sinpanj Stopa nad 
=: IR površinom 
che terma širine 
ds mora 
Prumnopytis 
P. elegans 3 | Chili 13—15| 35—40 J. — 2000 
Retinospora 
R. Ellwangeriana 3 
» Juniperoides 3 |, Japan 19 30 S. 
„ Squarrosa 3 
Sequoia. 
(Wellingtonia) 
S. gigantea 2 | \ sjeverna 
n sempervirens 2|/ Kalifornija [12-15] 35-43 S. 
Taxus 
T. baccata 2 | Europa 12—15, 45 488. | 1000-- 3000 
È ” erecta 3 | hort. 
5 - hybernica 3 | Irska 9>1!! 51-53 S. 
Thuya 
T. Biota aurea 20 | Kina, Japan | 9—15| 38—44 S. 
S »  elegantissima| 20 | hort. 
” -  compacta 0 | hort. 
» Ellwangeriana 2 | sj. Amer. hort. 
„ filicoides 12 | hort. 
n gigantea 20 | Amerika 56—10| 46—49 S. 
» orientalis 20 | Kina, Japan [13-21| 30—40 S. 
» Warreana 12 | sj. zap. Amer. 11 47258. 
Torreya 
T. Myristica 3 | Kalifornija, 
Sierra Nev. [10-—15| 35—42 S. | 
» nucifera 3 | Japan 11-17| 33-40 S. — 5000 
Palmae. 
Chamaerops 
Ch. excelsa DR 
mens, ima 170, Sgodienth) | 20 | Nepal 1820| 27—30 S. | 1000-5000 
Ch. Fortunei (Trachy- | 2 | Kina 14—17| 30—35 S. 
carpus) :' 
» humilis 20 | Spanija 16—18| 36—40 S. 


Phönix 
Ph. dactylifera 


(iz prosto razsutog sjemena) 


Ph. tenuis 


3 | sjev. Afrika [22—24 


3 | Kapland 17—20 


26—30 S. 


28—32 J. 


Da 
E Naravno nalazište 
38 
| Ime biline šo: Domovina sul 
E 3: tia Stupanj Stopai nad 
= = terma Siri POTE 
Md res Bane mora 
Sabal 
S. Adansonii 2 | Florida 17 35 S. 
Cycadeae 
Cycas 
C. revoluta 12 | Japan 13—16| 35—40 S. 
Yuccaceae 
Yueca 
Y. aloefolia 20 an 
» filamentosa (flac- | Parka 
cida) 20 | ©“ .[14—17| 33—38 S. 
„ gloriosa 20 Mr... Ele 
Rn: variegata | 20.|1 Karolina 15—17| 33—36 S. 
» longifolia 3 | Kanada, Virg.|14—16| 36—38 S. 
„ recurvata 20 | Karolina 15 = 1 25961: 
» quadricolor vera 12 | Peru 21—23| 10--20 J 
Bonapartea 
(Dasylirion) 
B. gracilis 12 | Mexiko 20 -26| 20—30 S. — 6000 
Dracaenae 
Dracaena 
D. indivisa 12 |ı Nova 
È E latifolia 3 |f Selandija |12—15| 37—45 J. 
Agaveae 
Agave 
A. Americana — 20 
” n variegata | 20 Mexiko 90—26| 20—30 S. —8500 
. filifera 12 | | 
„ Salmiana 3 
Gramineae 
| Bambusa 
i B. Fortunei 3 \ i 
„ Metaki 3 Kina 10-15) 35—40 S. | 
„ nigra 3 | 


99 


sa 
na Naravno nalazište 
32 — - 
Ime biline 80-51 Domovina 
ISS Iso- Stupanj Diopa, nad 
Hein] 4 Sa površinom 
© = terma Sirine Mora 
Eulalia 
E. zebrina 2 | Japan 15 - 17! 31—35 S. 
Gynerium 
G. argenteum 20 \ sjev. 
roseum 1 Amerika [13—16| 35—40 S. 
Cyperaceae 
Isolepis 
| 1 pygmea 
Cacteae Opuntiae 
Echinocactus 3 | Mexiko 22—26| 20—30 S. 
Cereus 
C. Peruvianus 3 | Ande 22—24|- 15—18 J. — 6000 
Opuntia 
O. decumana 12 | \ južna 
» Indica 12 |) Amerika |14—22| 20-40 J. 
„ leucotricha 12 | Mexiko 20 26| 20-30 S. — 7000 
„ Rafinesquiana (syn. 
vulgaris?) 31 hort. 
» Setacea 12 | Mexiko 20—26| 20—30 S. — 7000 
vulgaris div- 
lja | juž. Europa [13—18| 37--47 S. 
Filices 
i 
Polypodieae 
Adiantum 
A. capillus Veneris 3 | juz. Europa |13—17| 37—46 S. 
;yrtomium (Aspidium) 
C. falcatum 3 | sj. Amerika | 0—10| 45—50 S. 
Onychium 
| 0. Japonicum 3 | Japan 11—15| 35—40 S. ' 


100 


Ime biline 


Pteris 


P. Cretica 
„ albo-lineata 
„ Serrulata 


Selaginella 
S. denticulata 


60 vrsti posadjeno je pro- 
ljetos (1885.) 


i Vazda zeleno 
bilje 
Abelia 


A. floribunda 
» Tupestris 


Abutilon 


. striatum 


Acacia 
AS 


cultriformis 
„ dealbata 
» Sophore (longifolia) 


Akebia 


. quinata 


Arbutus 


. Andrachne 
„ Unedo 
„ flor. rubr. 


Ardisia 


A. Japonica 


Orontinm 


O. Japonicum 


“o 

is 

3: 

PS Domovina 

= È Iso- 

Cie terma 
2 \ Kreta 17 
3 | izt. Indija 18—22 
20 | juž. Europa |13—17 
B } Mexiko 20—22 
3 | Himalaja 18 21 
N 
3 Australija |15—22 
12 
2 | zap. Azija 16—23 
12 : 
3 ' juz. Europa |14—17 
3 | Japan 12—14 
12 | Japan 12— 14 


Naravno nalazište 


Stupanj Stopa ni 
Ga površinom 
širine 

mora 
35 —35% S. 
28—33 S. — 7000 
31—46 S. —4000 
25—30 S. —7000 | 
25—80 S —7000 | 
30- 88 J. 


30—40 S 
381—45 8. 


35 


40 8. 


35-40 S 


101 


| > E Naravno nalazište 
Bo 
| > an = I 
| Ime biline 25] Domovina \ 
| DE Tao: Stupanj ur nad | 
| RS SERE površinom 
3 Gir terma širine oči 
Arum 
A. angustifolium 2 | juž. Europa [17—18| 37—40 S. 
» Dracunculus 2 | juž. Europa [14—18/ 37—45 S. 
» Italicum div- 
: lje | juž. Europa [13—17| 38—46 S. 
„ orientale 2 | mala Azija. [16—17| 40-42 S. 
Aspidistra 
A. elatior 20 È 3 
Rada 12 |} Japan 12—17| 35-40 S. 
Aucuba 
A. Himalayca macu- 
lata fem. 20 \ 
» Himalayca robus Himalaja 18— DB SPS — 8000 
mas. 20 | | 
» Japonica picta fem.| 12 | Japan 12-14) 35—40 S. | 
» Salicifolia fem. 12 | Himalaja 18—21| 28—32 S. — 8000, 
(Zenske vrsti donasaju go- 
dimice ploda, od kojega. se 
nadam liepim odlikam ; nu 
tek od trih godina saku- 
pljava se i sije njezino 
sjeme.) | 
Azalea 3_ 
A. Indica 12 | izt. Indija 21—23| 34—38 S. — 5000 
» Pontica zap. Azija 14—16/ 40—43 S. | 
Azara 
A. microphylla 12 | Chili 12-13) 37-40 I. | 
| 
šenthamia 
B. fragifera 12 | Nepal 18—20| 27—30 S. | 5000—8000 
Berberis 
| 
B. macrophylla 20 | Nepal 18—20| 27—30 S. | 5000—8000 
Buxus 
B. arborescens 2 NE A mozes he È . 
Ž . angustifolia 12) | 5 juz. Europa [{16—18| 35—44 S. 
” » fol. variegat.| 12 | hort. 
» Balearica 20 | Baleari 17| 3920_.3945 S, 
„ Chinensis 12 | Kina 13—21| 30—40 S 


102 


—— = = = o = 
#3 Naravno nalazište 
| BE | 
| Ime biline 5] Domovini 
i me biline 8: omovina daj SERRE Stopa nad 
DE površinom 
E 2d terma širine era 
Calla Ten a O ee 
C. Aethiopica 3| Rt dobre nade[16—17| 33-34 J. | u jezercih 
(u malih vrstnih jezercih) 
Callistemon 
| C. linearis 
pe KE SIV Australija |15—22] 30—38 I. 
Camelia 3_ 
| C. Japonica 20 | Japan 12—14| 35—40 S. 
Casuarina 
C. equisetifolia 1 | Nova Seland. [14—16| 37—40 J. 
Ceatanzea Sicilija, Ber- 
C. candidissima 3 berija 17—18| 37—38 S. 
» maritima 3 | juz. eur. obale [14—1q| 37—45 S. 
» Ragusina 2 | Dubrovnik 16° 2ER. 
Cerasus 
C. Caroliniana 12 | Karolina 12-14| 34-37 S. 
» Lusitanica 12 | Pensilvanija | 9-11| 40-42 S. 
Ceratonia 
C. siliqua 2 | Dalmacija 16-161% 43—44 S. 
Cistus 
C. salvifolius 2 ZON ES i 3 
i Creticns N juž. Europa 14 45 S. 
» Monspeliensis 2 |juž Francezka 14 45 S. 
Citrus 
GC trifoliata 16 | Japan 10—12| 42—44 S. 
Choisya 
Ch. ternata 12 | Mexiko 21-23] 25—30 S. —8000 
Cneorum 
C. tricoccum (Daphne 
C. foliis variegatis)l 12 | Europa hort. 


103 


33 
Pa Naravno nalazište 
33 
Ime biline 5] Domovina 
; i IS so- Stupanj pripa an 
II. NA Real površinom 
© - terma širine Base 
Coceoloba 
C. complexa 12 | juž. Amerika [21—23| 18—25 J. 
Cocculus (Sarcocora) 
C. laurifolius (Laurus 
trinervis) 15 | Himalaja 18—21| 23-28 J — 8000 
Colletia 
C. Pictoniensis 12 hh ' aii a i 
„ spinosa 3 |f Peru 20—23| 15-20 J. — 6000 
Correa 
C. alba 3 | Australija 21-22] 33—36 I. — 5000 
Cotoneaster 
C. buxifolia 12 | izt. Indija 30 12 S. — 7500 
» thymifolia 12 | Nepal 18-20) 27-30 S. — 8000 
Crataegus 
C. crenulata 20 | Nepal 18—20| 27—30 S. — 8000 
» glabra (Photinia 
serrulata) 15 Japan 15-17) 31-35 8. 
» glauca 12 
Cyelamen | 
C. Persicum 3 | Persija 17) 37—38 S. 
» varietates div. 3 | hort. 
Daphne 
D. Indica Salani Data la. s SEA 
Ka e 9 If Himalaja 18—21| 28-32 S. | 3000—8000 
Elaeagnus 
E. reflexa SI 91_9n < 
: o 9 Ir Japan 15—17| 31-55 S. 
Ephedra 
E. altissima 12 | sjev. Afrika [19—20/ 32—34 S. — 6000 
» distachya 12 | juž. Europa |14—18| 37-45 S. 


104 


PE Naravno nalazište 
= 5 
I biline SS | Domovina St d 
m e 3 a È a na 
SE Iso- Stupanj Sara 
=.5 N površinom 
EE terma širine Mora 
Erica 
E. arborea 5] juž. Europa 14 45 8. 
, herbacea div- 
lja | Europa 10—17| 40-48 S. 
» " Epacris 
varietates div. 3 
Escallonia 
E. floribunda 12 Va ; trop. 5—6 J. — 9000| 
uz. »rik È De, 
„ macrantha 12 [1997 an 17 302] 
Eucalyptus 
E. globulus 3 
(iz sjemena odgojen) È 
s A atv: MIG 20—3€ x 
na 3 ustralija {14—19| 30—39 J 
linifolia 3 
Evonymus 
i E. Chinensis fimbriatus| 20 | Kina 15-17) 381-835 S. 
» Japonica 2 Japan 15—17| 31-35 S. 
: » fol. aureis 
marginatis| 20 | hort. 
» = Conte Lu- 
dovigo 3 | hort. 
= n foliis va- 
riegatis 20 | hort. 
» < macro- 
phylla 20 | Japan 15—17| 31—95 S. 
e radicans fol. roseo 
marginatis 12 | Japan 11—13| 40-45 S. 
Farfugium 
F. grande (Ligularia 
Kaempferi) 15 | Japan 
Ficus 
| F. repens (stipularis) 3 | Kina, Japan [15—17| 31—35 S | 
| (za pokriti zidove mjesto | 
brsljana.) | 
Garrya 
G. macrophylla 3 | Mexiko 


105 


virens) 


juz. Sibirija 


38 | 
> = Naravno nalaziste 
Bo 
ON 
Ime biline 895 Domovina ana dae 
2 = so- Stupanj au sel 
mel o) povrsinom 
E = terma širine moj 
Gardenia 
. florida flore pleno | 3 | Kina 15—17| 31-35 S 
radicans 3 | Japan 15—-17| 31-35 8. 
Griselinia 
. litoralis 12 | juz. Europa [14-15] 44—45 S. 
Hedera | 
. Canariensis 3 | Algir 20—21| 35-37 S — 8000 | 
Hybernica 3 | Irska 10—11| 52—514 S 
Roegneriana 3 | hort. 
Ilex 
. Aquifolium 20 | Europa | 9—13| 46—48 S — 3000 | 
n fol varieg. | 20 | hort. | 
cornuta 12 | Kina 16—17 33 S 
Illieium 
. anisatum 2 | Japan 15—17| 31—35 S 
Floridanum 12 | zap. Florida |23—24| 26 —28 S 
religiosum 12 | Japan do 17/0 31-39 S 
Kalmia 
. latifolia 2 | Karolina 15) 35-36 S 
Laurus 
. camphora 15 ll AMORE. G | 
Indica major 3 | izt Indija 22—25| 28—32 S. — (000 | 
nobilis KI \ | 
n  salicifolia È juž Europa |14-17| 37 45°°8. 
n tomentosa re | 
Ligustrum 
. coriaceum 15 
, Japonicum 20 Japan 15—17| 31-35 S. 
ovalifolium 15 
Lonicera | 
. brachypoda foliis r | 
aureo reticulatis 12 | Japan 15—17| 31-35 S. | 
sempervirens 12 | sjev. Amerika |13—22! 25—39 S. 
Sibirica (semper- AN 
2 4—10| 40—45 S. | 


106 


Ime biline 
Magnolia 
M. grandiflora 
» Oxoniensis flore 
pleno 


r ferruginea 
» Galionensis 


Mahonia 
M. Aquifolium 
n» Beali 


n Fortunei 


Mespilus 
M. Japonica 
(U srpnju svake godine do- 
zrieva plod te je biljka sje- 
menom podivljala). 


Myrsine 
M. Africana 


Myrtus 
M. communis flore 
pleno 
n latifolia 
Nerium 
N. Oleander 
n n flore pleno 
n n N albo 
pleno 
Olea 


0. Europaea 
(sadi se oko Rieke obćenito) 
|» fragrans 
n Australis 


Osmanthus 


O. Aquifolium 
fol. varieg. 


n ” 


Koliko god. vec 


20 


15 


aklimatizovana | 


Naravno nalazište 


Domovina 
Iso- 


terma 


> sjev. Amerika|16—21 


Australija 


sjev. Amerika [12—14 
Nepal, Hima- 

laja, Japan [15—20 
Kina 10-15 


Japan 15—17 


Rt dobre nade [16—17 


} juž. Europa 114—17 
juž. Europa [15—17 
hort. 

juž. Europa [15—17 
m. Azija, Palest.[15—23 
Kina, Japan [15—17 
Australija 15—16 
Japan 15—17 
hort. 


15 — 17, 


Stupanj 
širine 
30—35 S. 
33—31 J. 
40—46 S. 
27—35 S. 
30—40 S. 
31—35 S. 
33—34 J. 


31—45908, 


37-43 S. 
44 S. 
28—42 S. 
31-35 8. 
San 


31-35 J. 


Stopa nad 


površinom 
mora 


| 
1 


| 
| 
| 
| 


107 


> s Naravno nalazište 
Bo 
mae SS i 
Ime biline EE Domovina KE Sup ana nad 
DE a ATA: površinom 
cE erma širine en 
Persea 
P. Caroliniana 15 | Karolina 12—14| 34—37 S. 
Phylliraea 
Ph. angustifolia 20 | Hal., Pireneji 15| 42—43 S 
Pistacia 
P. vera (lentiscus) 3 | juz. Europa [15—17| 37—43 S. 
Phormium 
Ph. tenax 3 | N. Selandija [14-16] 37—40 J. 
Physianthus 
Ph. albens 12 | Brasilija 24-25) 20-23 J. —6000 
| 
Pittosporum 
P. Tobira 20 | Japan 15.410 30235 S. 
” n fol varieg. 15 | hort 
Plumbago 
P. coerulea 3 | Peru 20—21| 18-20 J — 6500 
n Larpentae 20 | Kina 10-15) 35—40 S 
Prunus 
P. Laurocerasus 20 | juz. Europa |16—17| 37--41 S. 
” n Colehica( 12 | Abhazija 13—14| 435 433908, 
» n Lusita- 
nica (Cerasus Lusi- 
tanicus) 15 | Pensilvanija |10—13| 3942-41 S. 
Quercus 
Q. dealbata 3 | nepoznata 
(kod —3°C trpe vršci lišća, 
nu niti —5°C neučiniše više 
štete.) 
Q. Ilex 15 | juž. Europa [14-17 37-45 S. 
» laurifolia (imbri- Kalifornija. 
caria) 3 | Mexiko 15—22| 27—36 S. — 6000 
n Suber 2 | juž. Europa |I4—17| 37—45 S. 
Rhaphiolepis 
SELA 12 | ict. Indija [23-851 29-31 S. — 7000 


38 
-5 Naravno nalaziste 
CE 
Ime biline gi Domovina Be Stupanj Stopa nad 
SE I površinom 
S = terma širine or 
Rhamnus 
R. Alaternas 15 | Juz. Europa, 
| sjev. Afrika |15—18| 31—44 S. 
i Rhinospermum 
R. Jasminoides 2 | Kina 16 33 S. 
Rhododendron 
i R. arboreum 2 | Himalaja 20—21| 29—32 S. 
» Nepalense 2 | Nepal 18—20| 27-30 S. -- 8000 
n suave 2 | Himalaja 20—21| 29—32 S. 
» comet (var suave) | 2 | hort. 
Rodetia 
R. Amlıerstiana 12 | izt Indija 18—26| 28-33 S. — 7000 
Rosmarinus 
R. officinalis 15 |juz Europa [14—17| 37-45 S. 
Rubus 
R. Australis 12 | Australija 15—21| 31—39?%J. 
Ruseus dr 
R. aculeatus lja ! juž. Europa [12—17| 37-47 S. 
» hypoglossum 15 | Europa 12—14| 45-417 S. | 
i» racemosus 3 I Grčka 16—18| 37—38 S. | 
Smilax | 
S. Neoseelandica 20 | N. Selandija [12—15| 40—45 S. 
» aspera div-| juz. Europa |15—17| 37—45 S. 
lja 
Stauntonia 
S. latifolia 12 | izt. Indija 18—26| 28—33 8. — 7000 
Teucrium 
T. fruticans 12 | Spanija 16-17] 36 - 41 S. 
Thea 
Amar > |} Kina 15-24) 22-38 S. 
n viridis 2 


Ime biline 


Tussilago 
T. Japonica 


Verbena 


V. citriodora (Lippia) 


(za vrlo oštre zime gubi lišće) 


Veronica 
V. imperialis 


Viburnum 


V. Japonicum 
suspensum 
„ Imus 

(cvjeta za ciele zime) 


n 


Drveće i grmlje 
sa padavim 


lišćem. 
(Pokrivajuće bilje). 


Celtis 


C. occidentalis 
(staro pomilovano drvo!) 


Glycine 


G. Chinensis 
flore Li 
albo 


» ” 


2 ” 
brachybotrys 
» magnıfica 


» macrobotrys 


» 
” 


Ipomea 


I. Mexicana 
(člankovita vijugavka) 


Pistacia 
| P. Therebintus 


Punica 


i P. Granatum 
(plod dozrieva u rujnu) 


Koliko god. već 


a\limatizovana | 


B) 


3 | Buenos Aires 


15 


2 ) 
20 
20 


div- 
lja 


NDCVDDD 


div- 


Naravno nalaziste 


Domovina 
Iso- 


terma 


Japan 15--17 


N. Selandija |12—15 


15—17 
14—17 


Japan 


juz. Europa 


\ 
| 


juz. Europa [12 -17 


| 
| 


Kina 14—18 


Mexiko 14—18 


juž. Europa 


Azija, 


juz. Europa 


Stopa nad 
površinom 
mora 


Stupanj 


širine 


31—40 S 


343°). 


40-45 J. 


31-40 S 
37—45 S. 


37—46 S 


30—38 $S. 


29—32 S. 


37 —45%8. 


ell) (9 


110 


Biline, koje su u kolovozu i rujnu 1885. dopremljene te će se u 
proljeću 1886. posaditi u prosto tlo. 


| Naravno nalazište | 
Ime biline Domovina ma Stupanj Stopa nad 
a na površinom 
terma širine Kg 
Palmae 
Areca Baueri (Seafor- 
1 0 
thia robusta — 5°C s DARE Ala 
podnasa.) orfolk otoci 1 : 
A. Sapida (Banksii, 
Rhopalostyles sa- A Sa 
Ri Kentia sapida) | Nova Selandija jE IE nr Bohn 
ti h bi ] = Li . ri 
REI e u ak kit Menke ee _ 9000 
B. Roezlii ? 
Ceroxylon niveum î pe a 
(varium, andicola) Ande 26 453. | 5000—10000| 
Chamaerops Byrro 
(Livistonia olivae- 
folia) Java 28-29 8-9 J — 9000 
Clivia miniata var. : 
Lindeni 
Cocos amara (Syagrus) | Antile 27) 18—20 S. — 9000 
C. Australis | podnose Australii 14—-16| 35—37 S. —9(000 
C. flexuosa | — 5°C. ME na 
a Chili 18 32 J. — 3000 
Coperniea Caranda Chili 18—19| 28-32 J. — 3100 
C h trali 
Ven Mi Australija 14—16| 35-37 J. — 3000 
C. elata Bengalija 22-24| 23—27 S. — 4000 
Jubaea spectabilis 
(Micrococos chilensis er È E 
podnaša — 12%) Chili 14—15| 33—35 J. 
Kentia australis MESS: i u 
Sapida ustralija, 
a Nova Selandija [13 —14 40 J. 
K. Bal f Grise- 
mea m | Lord Howe otok|17—18| BLV. 
K. Canterburyana | Australija 17 - 18 SER 
(Hedysape) g 
ı K. divaricata Nova Kaledonija [23 -24| 21-22 J. —4000 | 
K. Forsteriana (Grise- ; | 
bachia) Australski otoci {17--18 SISI 
K. gracilis | 
K. Lindeni (Kentiopsis | Nova Kaledonija [23—24| 21-22 J. — 4000 
macrocarpa) 


| Naravno nalaziste | 
Ime biline Domovina Tuo. Stop Stopa nad 
SE površinom 
terma širine ara 
K. Mooreana \ NE: È 
K. rupicola | Australija 16-19) 30-35 J. 
Phoenix reclinata sjev. Kapska 16—17| 34-35 J. 
Ph. rupicola iztoč. Indija, 
Butan, Mehsmi 24 25308. 380—1425 | 
Ph. Zeylanica | 
Pritehardia aurea Nova Selandiia f14--16 35—38 J. 
P. macrocarpa Viti-otoci, 26 io: 
Australija 
P. pacifica (Corypha Kina, izt. Indija, 24—26| 27—93 J. — 4000 
umbraculifera) Viti-otoci. 
Australija 26 idr 


P. filifera (Brachea MESI 
filamentosa) Australija 17—20/ 28—35 J. — 3500 | 
Ptychosperma (Ar- 


chantophoenix) Alex- Minas 


stralija 17—19| 30—26 J. 
andrae 
Rapis flabelliformis Kina 18 30 S. 
Sabal Sandfordi 
S. umbraculifera 

(Blackburniana) Florida 20—25| 25—31 S 
Seaforthia elegans Sunda otoci, trop. | 48.—10J. 8000 

(Ptychosperma Sea- Azija, Austra- 

forthia) lija 20-211 29—32 I. 
Thrinax argentea ud za È i 90 
T. Chuco (brasiliensis) |/ SELE IN —22| 25—32 J ca 
Zalacca edulis (Walli- 

chiana, Blumeana) Kina, izt. Indija, | 
2 vrsti jednogodišnjih iz sje- Birma 21-25) 20—30 S. — 5000 
mena iz Australije, dosad 
jos neopredieljene. 

Cycadeae 

Dioon edule Mexiko 22—23| 28 -32 8. 


Zamia Caffra | 

Z. eycadaefolia 

Z cycadoides | 

Z (Encephalartos) Be \ ls, 
Frideriei Guilelmi as Lana] PO nd: 

7. (Encephalartos Van | 


Geerti 
Z. » lanuginosa 
2. » Lehmanni I pe ali 7_18| 293_ 2450 
WA ea Rt dobre nade [17—18| 33—34°°J. 
| 2. „  Rothiana nepoznata 
1 2. Roomi nepoznata 


Ime biline 


posadjene u prosto tlo. 


Naravno nalazište 


Domovina 


: {To 


Iso- Stupanj SODI nad 
E površinom 
terma širine 
mora 
Agaveae 
A gave Mariae Regine. | Mexiko 22—23| 28—32 S —- 7000 
Filices 
(Polypodieae) 
Alsophila Australis 
Balantium antarc- Australija, Tas- 
ticum manija 14-17) 35-40 J. 
Blechnum Brasiliense | Brasilija 18-20) 25—30 I. —5000 
Cyathea Dregei 
C. dealbata Nova Selandija |12—14| 40 45 J. 
i C. medullaris 
C. Youngi Australija. Tas- 
manija 14-17) 30-34 J. 
Todea Africana . Kapska, Afrika |17-18) 30-34 J. - 3000 
6 bez lista nadošlih komada, 
| 3 vrsti nedadoše se opre- 
| dieliti. | 
Orchideae 
Cypripedium villosum 
Vazda zeleno 
grmlje 
Clethra arborea) „ 42 Madeira 18 32 S. 
Cleyra Japonica {z 23 13—16| 85—40 S. 
Kalmia glauca jE we 
Lapageria rosea \ or 
L. alba pin O 
Leptospermum bac- \ 
catum + Nova Holandija [12—15 35--43 J. 
L. pubescens 
Ophiopogon Jaburan 13—16 335—40 S. 
Phylesia buxifolia Magelan 1 541 I. 
Skimmia Japonica Japan, brdo Ka- | 
vara | 3000—4000 | 
Brachysema acumi- | 
nata | | € : | 
B. latifolia Nova Selandija [13—14 40 J. | 
| „rapie u ljetu a sada već | | 


Upliv vanredno stroge zime na Rieci.“ 


Napisao 


nadvojvoda Josip. 


U mojemu je vrtu na Rieci neobična ljetošnja zima, kakove već 
75 godina nije bilo, donekle štete naniela, nu ipak nije niti jedna 
biljka poginula. Kiša, kakovu ju do sada još ne doživismo, trajala 
je punih 65 dana do 9. prosinca na večer, noćna maksimalna tempe- 
ratura bijaše izmedju + 3:5% i + 18:79; dočim je svakdanji maksi- 
mum titrao izmedju + 8:7" i + 16:2" uslied čega je većina bilja 
tjerala, a mnoge su biline dapače počele cvjetati. | | 

Dne 9. prosinca pod večer oko 6 sati uz temperaturu od + 3:1“ 
počela je padati kiša pomiešana s gradom, ali se je već oko 7 sati 
uz oštar sjevernjak (Tramontana) prometnula u snieg, koji je pri 
+ 1:6" potrajao do 10. prosinca 10" 30" prije podne, uslied čega 
se je 3 ctm. debeo snježan sloj čvrsto smrznuo uz bilje. Promjena 
temperature bijaše tim osjetljivija, što je 9. prosinca s jutra još 
+ 8:7" bilo, a o podne dapače --13'1". 

Od 10. — 15. prosinca dosegao je minimum kroz 4!/2 sata — 
6:2" te je i za svih tih dana ostao izpod —0°, izuzev 1 do 2 ure 
oko podne, kad je bilo + 0:3“ do + 2:5" 

.. Na 16. prosinca pak dosegao je minimum opet + 2:5 a le 
simum + 7:5°. 

Ozeblo je: 

Mladice od Araucaria , Cunninghami. 

Na trih eksemplarih Dracaena indivisa 3—4 lista na tjemenu. 


* Prejasni nadvojvoda Josip i prof. A. Kanitz dozvolili su uredničtvu »Glasnika« 
da priobći i ovaj članak. Gosp. Antun Heinz udesio ga je uz pripomoć gosp. 
k. majora domobranstva i okružnoga pobočnika Viktora Klobučara prema 
: « izvorniku. koji je izdan u magjarskih botaničkih novina (br. 104. od siečnja 
1886.) Vidi str. 27. 
Uredmictvo. 


8 


114 


Na Dracaena latifolia 5 listova na tjemenu. 


Svekoliko lišće od Balantium antarcticum. 
Abutilon striatum 
Taste il o | Acacia cultriformis 
5 dealbata 
a Sophorae (longifolia). 
Lišće od Calla Aethiopica samo nad vodom. 
Lišće od Ceratonia siliqua. 
Pojedini listići na jednom eksemplaru Cocculus (Sarcocora) 
laurifolia, 
i Eucalyptus globulus, 
Lišće i mladice od 5 robusta, 
4; linifolia. 
Mladice od Ficus repens. 
Mlado lišće od Garrya macrophylia. 
Pojedini cvietovi od Mespilus Japonica. 
Vršci lišća od Phormium tenax. 
Većina lišća od Quercus laurifolia. 
Pojedini rani cvietovi od Rhododendron dai 
Cvieće i lišće od Tussilago Japonica. 
Mladice od Teucrium fruticans. 
Cvieće, lišće i mladice od Veronica imperialis. 


Neobično ljetošnje vrieme a tako isto i ovim nanešena m, 
šteta osokoliše me samo u nastojanju oko aklimatizacije bilja, jer 


smo ljetos opazili — kako se iz navedena razabire — na osjetljivih 
biljkah samo ono, što kod kuće opažamo svake godine u većoj mjeri 
na opornijem bilju — samo njekoliko osušenih listova i mladica. 


Nu i ovu bi štetu pripisao dugotrajnoj kiši, koja je prouzročila 
gibanje sokova u prirodi, kako sam to i u Alesuthu god. 1879/80. 
opažao, gdje no su mladice šumskog drvlja pozeble, prem je samo 
— 26:2°C bilo — dočim za drugih zima i — 30" podnašaju bez 
kvara — ali su prije toga trajale tople jesenske kiše. 

Ovdašnji žitelji tvrde, da od 75 godina takove zime ne bijaše, 
pa da je i onda samo za jednog dana ležao snieg, dočim ga je ljetos 
bilo tri, a u hladu do pet dana. 

Od tada padala je živa češće na 0“, nu samo za kratko vrieme 
prema jutru, pak se nadam, da nam je proljeće ovdje već pred vra- 


115 


tima. Danas* je barem već liepo, čisto, toplo vrieme. Cedrovinu, 
borove i lovorike sadim već kroz tjedan dana. 

Dne 7. siečnja 1886. Trodnevni jugo-iztočnjak (Scirocco) donesao 
je prolaznu pljuskavieu pri + 7:2" minima, a + 11" maksima, što 
je mojim 4 kamelijam izvabilo cvietove: Viola odorata, Galanthus 
nivalis, Leontodon Taraxacum već i vani cvatu. A i pupoljci od 
Laurus nobilis, Amygdalus i Rhododendron već su nabrekli. 

Od 9. na 10. siečnja biesnila je kroz 6 sati oluja, koja mi je 
slomila i izkorienila jedan debeli Pinus Halepensis, jedan Cupressus 
i više lovorika. 

Posljedni snieg pokazao se je uz bljeskanje i grmljavinu ; u obće 
smo u ovom mjesecu imali tri oluje. 

Na 12. siečnja zapao opet nov snieg, ali je samo 24 sata ležao, 
budući je minimum bio — 1°C a maximum + 3°C. Nove štete 
nisam opazio; ozeblo lišće i mladice posušiše se i odpadoše. 

Dne 17. siečnja. Vegetacija je obzirom na druge godine vrlo 
zaostala, a pomutnja se opaža u nepravilnom njezinom sliedu. V:- 
burnum Tinus i Viola odorata u punom su cvietu kao obično, Hya- 
cinthe takodjer cvatu, Narcissi ozeboše za cvietanja te su za ljetos 
završili vegetaciju, a samo na sjenovitih mjestih cstali su neoštećeni. 
Sjeme od Chamaerops excelsa nije štetovalo, pobrao sam ga ovih 
dana, a nadam se do 1000 komada posijati. 

Do sada cvate samo 5 kamelija a jedan me Ahododendron arbo- 
reum veseli, jer mu se pupoljci već otvaraju. 

S jutra još je uviek od 0° — + 5% nu dani su već veoma topli. 

Pripravio sam već 12 komada Citrusa, a pokušati ću da jedan 
posadim u prosto tlo, nadajuć se, da će slično ne vrieme, kakovo je 
bilo ovo posljedne, izostati opet za 75 godina. 

Na 21. siečnja nastao je uz jaku pljuskavicu i bljeskanje silan 
jugo-iztočnjak (Scirocco), koji je 23. na večer prestao kišom, pomie- 
šanom sa malo grada od veličine lješnjaka. Za ovih 48 sati biesnila 
je neprestano oluja pri + 3:7% minima i + 11:5" maksima. 

Još uviek trajuća jugo-iztočna zračna struja doniela nam je liepo 
proljetno vrieme sa izmjenično prolaznom, neznatnom toplom kišom. 


* Koncem siečnja god. 1886. Op. prevod. 


U 
A 7} = 


nivoa unit oo ‚all KI bar N. NE Prata 


TOČCI 


Kora ‘abati Ka? 


Ika ll: è attivo 


ora tav kazbe agi Hr rerne Sy Mor: IRINA VARI LA 


ARKU. we 
Kath NA ar 
bo iviloquq È sito dite“ 
ibiotdau Me hot 
diifagrigne york 


oda 


mašina. s) 


sj jnc jod 
Nena} nsbate ta date 


into 


rare I order si 


(vu % 


ER, TIRI uro“ 21 wonstt 


‚hat monitor 


. Hiro ara Pipe ta 


ie ‘Agati I 
Mid 


VICOLO 0152 17 2 2 Bl 


du gubis denti oi 


A Gi s 


MA uch Ti L 
i pr re | 
Hm, 


ue titti 
Rapetti + 


it or ši IE 


dgof dins tn 
able cho nd 
‘of OL STES TITANIO 

Ku Noa 
PARO: nnd Hilaiza Xen 
Karte tan Ti DKA KAPI 


sad dira doša grego A SU 


kli LA iù 


ie 


MET en ii 1 | 


iR ji cafe sla nta iga .0 BO 
N iodio nahe alito. 


werten RR 

x . i < a - 
in u rano. Dar 
SE u 


TE 
il 


im 


d 


: sva Ai na ila wrix along 
“| ito 
La “ 


ki mali soi Mihetaos U“ 
beka. he me ALTO uu 
Mlin 
fio o! see 
“ale “imaijeo“ "n 
Imre BO MOO LE 


VERS goste I Mak 
o 


A 
"ANTI 
4 

Ak Er 
AO: FN 
oi Tada 


of 


re 


an pogana 
if ofdag . 7 (RgYOT 


NI 


Puig Tr 


stai 
ss leda 
ETTTÀ\ m 
sA > Nšava mibodsi 


nati e pinne 5 ‚Dielen 1% 


nje jeka EEG 
bitaka m. sal 
apilyotasi G arten slav ubss ol 
i DER) TTM STREIT DAT. 
Majni “sg 2277 ie 


LUCANI g Bh 
chend Hill oh 4 


Ut, 
en bo 


candidare SP ali fre nina 


ri er aib ano krr okean 


ine rg div, edita amidi 


GW atri vi tre she 
olii 


vani ondeod aride A] do for hi 
sh olja dador Luč oke u 


ho pva. ala ag 


[ente 
ni 


i orto. Ka id MITE a VAL -}i fig gita. “cgil 
og alla gren Ah sutri 0 RI auäntsi> 01 inf MIETE pra 


ze Ipe cola MIND ‚monswlorng ER cora ta tds 


die jo gda 
ih Kina io 


sr 


bot 17 AN 


onde fi: 


% 


“sail hr 


7 


ur 
a 
ha OL bi 


Phallus imperialis.” 


von 


N zer Il a 
Stephan Schulzer v. Miiggenburg. 


Die mycologische Literatur war bekanntlich seit jeher, und ist; 
es noch heute, ungeachtet partieller Abhilfe durch hie und da ent- 
standene Fachblätter, eine überaus zerstreute, was besonders für 
Forscher, die entfernt von den Bibliotheken grosser Städte arbeiten, 
recht fatal ist; also gerade für Diejenigen, welche in der Lage sind, 
für die Aufdeckung der Pilzflora das Meiste zu leisten, deren grösster 
Theil begreiflicherweise nicht im Häusermeere der Städte, sondern 
im Gegentheile weit davon entfernt vegetirte. 

Ein solcher findet manche Form, die er, nach den ihm zu Gebote 
stehenden Behelfen, für neu ansehen muss, während sie vielleicht 
schon früher ein Anderer entdeckte und an irgend einer ihm unbe- 
bekannten oder schwer zugänglichen Stelle publieirte. Das kann man, 
also billigerweise nicht „Sucht nach Speciesmacherei“ nennen, welcher 
nutzlosen Eitelkeit der wahre Forscher aus dem Wege geht. | 

Gewiss ist es für den Freund der Wissenschaft höchst erfreulich, 
dass in neuester Zeit die Zahl der Naturforscher-Vereine fortwährend 
zunimmt, aber nur Wenigen ist es möglich Mitglied aller zu sein, 
somit Kenntniss davon zu haben, was dort veröffentlicht wird. Da 
kostet es manchmal recht viel Mühe, Licht zu erlangen! 

Um über meinen Phallus imperialis, welcher nach Art und Weise 
des bisher grössten Mycologen gesprochen: ein „Fungus nobillissimus“, 
ein „Princeps Phallorum“ genannt werden kann, ins Klare zu kom- 
men, wendete ich mich, wegen Erhalt autentischer Abschriften der 
Original-Beschreibungen aller mir aus Büchern bisher be- 


* Die Abbildung siehe „Icones selectae Hymenomycetum Hungariae : wovon 
ein Exemplar die südsl. Academie der Wissenschaften und. Künste..besitzt, 
Tab. XL. Fig. 1, oder bei mir in den „Fungi Slavonici adhue .inediti“, 
Nr. 1444, ; 


118 


kannt gewordenen Phallus-Arten mit rother Volva, an wissenschaft- 
liche Freunde in Wien, wo auch meinem Wunsche auf das Bereit- 
willigste und Grindlichste entsprochen wurde, wesshalb ich insbe- 
sondere dem Herrn Dr. Emil von Marenzeller, damaligen Sekretàr 
der k. k. zoolog.-botanischen Gesellschaft, Custos am k. k. zoologischen 
Hofkabinete fiir seine wirklich grosse Bemiihung, im Namen der 
Wissenschaft meinen wärmsten Dank erstatte. 

Den hoffentlich befriedigenden Erfolg meines Forschens glaube 
ich in unserm so eben, nach jahrelangen Wehen, durch die höchst 
anerkennenswerthe Thätigkeit und zähe Ausdauer des Akademikers, 
Herrn Sp. Brusina, Directors des zool. National-Museums, ins Leben 
getretenen vaterländischen Verein für Naturwissenschaften sehr passend 
zu veröffentlichen, weil dieser dem Sprachenzwang, welcher jeden 
wissenschaftlichen Fortschritt mehr oder weniger hemmt, entsagend, 
einzig nur nach Licht und Wahrheit strebt, in welchen zwei 
Worten die ganze grosse Aufgabe des Naturforschers ausgesprochen ist. 


Von meinem Ph. imperialis wurden im März 1847 in Mohacs 
mehrere Exemplare, als noch geschlossene Eiform, beim Umgraben 
des der Residenz des Fünfkirchner Bischofs gegenüber liegenden, dazu 
gehörigen Gartens, aus der Erde gehoben und mir durch den Gärtner 
üherbracht, welchem ich erklärte, dass dieses nicht der entwickelte 
Pilz sei, ihn daher ersuche, auf das oberirdische Erscheinen recht 
aufmerksam zu sein, was der sich für die Sache interessirende Mann 
willig versprach und wirklich auch gewissenhaft that.* Ich konnte 


* Dass derlei Leute, denen es wohl kaum bekannt sein kann, was Mycologie 
ist, sich dafür erwärmen, bemerkte ich zur grössten Freude öfters auch bei 
Waldhegern. und unweit Vinkovce geschah e:, dass ein Weingärtenhüter, 
welcher mich häufig den unmittelbar an die Weingärten stossenden Wald 
Crni gaj besuchen und Pilze in mein Körbchen sammeln sah, mir von weitem 
zurief und hinzukommen winkte. Ohne zu ahnen, was er wollte, folgte ich 
ihm eine gute Strecke durch die Weingärten, bis wir zu einer Stelle kamen, 
wo er stehen bleibend, auf einen Nussbaumstock wies, an welchem pracht- 
volle Exemplare des bei uns äusserst seltenen, meinerseits noch nie gefun- 
denen Polyporus Inzengae Fr. prangten 

Da mit den entwickelten Individuen, auch eben entstehende verwachsen 
waren, wollte ich, biologischer Beobachtung wegen, das Gewächs nicht 
stören, sondern fragte ihn, ob er nicht so gut sein wolle, gegen eine kleine 
Entlohnung, die Pilze einen Monat zu hüten, was er freudig versprach und 
auch redlich hielt. 


119 


vor der Hand nichts thun, ‘als die Eiform getreu abbilden und be- 
schreiben, liess aber fortan, besonders nach Regen, den Garten keine 
Woche unbesucht. Lange geschah dieses vergebens, wir verloren schon 
fast alle Hoffnung, da plötzlich erschien der Pilz in der zweiten 
Hälfte des August in voller Pracht, und von da ab. bis zum Eintritte 
der Fröste im November, kamen immer frische, völlig entfaltete 
Individuen ans Tageslicht. 

Diese Art entwickelt sich also unterirdisch sehr langsam. 

Das nächste Jahr brauste die Revolution über uns hin, und alle 
getrockneten Pilze gingen verloren. Man hatte eben ganz andere 
Sorgen, als Herbarstücke zu hüten. 

' Erst nach erfolgter Ruhe, fand ich die Art wieder herbstlich 
bei Kamenitz unweit Peterwardein, vereinzelt und gesellig, auf Stoppel- 
feldern und Wiesen, aber bei weiterm kümmerlicher entwickelt, nicht 
des Aufhebens wert. 

Der Uterus (Volva) ist aussen vor dem Aufplatzen intensiv car- 
moisin-, später abblassend , mehr indianroth, an der Innenfläche rein 
weiss, eiförmig ins birnförmige, an der Basis gefaltet, bis 10:5 Cm. 
hoch und bis 8 Cm. dick, übrigens so beschaffen, wie beim Phallus 
impudicus, nur. ist das Fleisch der Basis nicht weiss, sondern röth- 
lich, die zwischen den Häuten befindliche Gallertmasse mehr 
braun und bis 9 Mm. dick. 

Gestalt und Masse des Stieles sind ebenfalls so wie bei der 
gedachten Art, nur ist er zuweilen gelblich-weiss und erreicht eine 
Länge von 21 und eine Dicke, bis 3 Cm., was ich hierlands beim 
Ph. impudicus noch nie sah, welcher indessen nach Dr. Winter in 
Deutschland auch 30 Cm. hoch wird. Die schwache Anheftung an 
die Mütze oben, und die kaum bestehende an die Volva unten, fallen 
auch hier auf. In der Jugend quillt aus der Öffnung an der Spitze 
ein farbloser Schleim hervor. Diese ist von einer 2.4 Cm. breiten, 
schirmdachförmig über den Mützenscheitel vorragenden, gelblich- 
weissen, am Rande zierlich ausgezakten, horizontalen, festen 
Scheibe umgeben. Dieses Organ sieht man auch beim Ph. impudieus, 
jedoch weit kleiner, am Rande nicht ausgezakt, sondern glatt und 
bräunlich oder braun. 

Nachdem die Hülle des, gleichwie beim Ph. impudicus beim 
Durchschnitte im Ei sichtbaren Kegels, überquer reisst, bleibt der 
untere Theil, dessen Rand so aussieht, als wenn er mit einer scharfen 
Seheere abgeschnitten worden wäre, wie dort, in Schalenform um den 


120 


Fuss des Stieles zuriick, ist aber hier nicht frei wie beim Ph. 
impudicus, sondern mit der Innenwand des Uterus fest verwach- 
sen und bei gut entwickelten Individuen röthlich. Den obern 
sieht man als ein unregelmässig zerrissenes, dünnes, hinfälliges weisses 
Häutchen (Velum), einerseits auf der Unterseite der Mütze 4--6.5 Mm. 
vom Rande, andererseits am Stiele angeheftet. Er löst sich indessen 
manchmal vom Letztern ab und hängt dann noch eine Weile, ‘als 
geschlitzter Vorhang, von der Mütze herab. Dieses Organ fand 
ich beim Ph. impudicus noch nie. Die beobachtete Breite desselben 
beträgt 1.7—2.2 Cm. An Feld- und Wiesen-Exemplaren traf ich stets 
nur unbedeutende Fragmente davon an. 

Die bis 6.6 Cm. hohe und breite Mütze ist eben so beschaffen, 
wie beim Ph. impudicus, der scharfe Rand jedoch ausgeschnit- 
ten und stellenweise aufgerollt; auch ist ihre Innenseite nicht 
grubig, dagegen am Rande gefaltet. Die entleerten Zellen 
der Aussenseite haben mitunter eine Tiefe von 4.5 Mm. Die dieselben 
ursprünglich ausfüllende Masse ist ebenfalls dunkelgrün, wie beim 
Ph. impudicus, erst fest und geruchlos, dann schleimig-fliissig und 
übelriechend. Die sehr dünne Mütze, sammt den von derselben sich 
erhebenden Zellenwänden sind, nach Abfliessen oder Abwaschen des 
Schleimes, rein weiss, wie beim Ph. impudicus. 

Aus dieser Beschreibung sieht man, in welchen Stücken unser 
Pilz von dem verwandten Ph. impudicus abweicht, dessen Volva 
weisslich ist. 

Nun will ich die bisher entdeckten Phallus-Arten mit RN 
Volva, soweit ich Kenntniss davon habe, besprechen. 

Nach Bresadolas gefälliger Mittheilung, erwähnt Micheli, wie 
er glaubt desselben Phallus in seinen „Nova genera plantarum“ pag. 
202, Nr. 2: „Phallus albus, volva ovata, externe purpurascente, pile- 
olo cellulato, ac summa parte umbilico pervio, ornato.“ 

Unter „Phallus albus“ ist wohl der Stiel gemeint. Das kaki 
somit allerdings unsere Form sein aber ganz sicher lässt es sich 
nicht behaupten. Die Diagnose ist hiezu nicht hinreichend. 

Phallus roseus Delil. kann nach Cordas Icon. V. allenfalls als 
eine verkümmerte Form meines Pilzes angesehen werden. Neuere 
Autoren ignoriren ihn. 

Dr. Müllers rothen Phallus, kleiner als der unsrige, 
indem das Ei nur halb so hoch und dick war, erklärte seinerzeit .de 
Bary für Phallus impudicus. Sein rosenrother Uterus ist vor: dem 


121 


Aufplatzen verkehrt — eiförmig, worauf ich indessen eben so 
wenig ein allzugrosses Gewicht legen möchte, als auf die kleinern 
Dimensionen, doch sind, wenigstens scheinbar, ein Paar andere Ab- 
weichungen vorhanden. 

Zu diesen gehört hauptsächlich nur, dass der Stiel eine äussere 
gelbgraue, und eine innere dunkelfarbige Schicht zeigte, 
was dem Umstande zugeschrieben werden kann, dass das Ei wahr: 
scheinlich schon vor einigen Tagen, beim Ackern eines sandigen 
Feldes, durch den Pflug aus ainer Tiefe von 4—5 Zoll emporgehoben 
wurde, wornach es der Gutsbesitzer dem Herrn Müller zuschickte; 
welcher es gewiss auch nicht gleich der Gesellschaft vorlegen konnte, 
die wohl schwerlich tägliche Sitzungen hielt; übrigens ist Thorn, 
wo Müller Gymnasiallehrer war, von Königsbarg über 20 Meilen 
entfernt. Das Ei war somit nicht mehr frisch, sondern abgewelkt, 
dabei noch auf der Reise viel geschüttelt und ohne Zweifel auch 
gedrückt, was die Farbänderung des Innern zur Genüge erklärt. 

Der andere Unterschied ist höchst wahrscheinlich gar keiner. 

Müller erwähnte nämlich eines elastischen Stieles der Volva 
von der Dicke einer Krähenfeder und über zwei Zoll lang. Das ist 
nichts Anderes, als die keiner bekannten Phallus-Art fehlende Wurzel. 
Ein Mycelium-Gebilde. È 

Wenn sie an meiner Abbildung fehlt, so kommt es daher, Ni 
ich nur das zeichne, was ich sehe. Ich gelangte trotz so 
hiufiger Besuche der Fundstelle, doch nie dazu: mit eigener Hand 
ein Exemplar aus der Erde zu heben. Immer kam mir der Gärtner 
oder seine Frau, die sich nicht minder dafür interessirte, zuvor, und 
soviele Individuen sie mir auch einhändigten, waren alle wurzellos! 
Ich glaube aber dennoch dass dieses, hier wahrscheinlich überaus 
leicht abreissende Organ, auch unserm Pilze nicht fehle, worauf eine 
sehr kleine wunde Stelle an der Volva-Basis deutlich genung hinwies, 
bin daher der Meinung: Müllers Pilz sei mit dem unsrigen 
identisch, welcher somit weit verbreitet, aber selten ist. Der 
Thorner Fund datirt gerade 20 Jahre nach dem Mohacser. Siehe 
Sitzungsber. der k. physic. öconom. Gesell. in Königsberg 1867. S. 7. 

De Barys Ansicht stützte sich darauf, dass die von leichtem 
Froste getroffene Hülle des Phallus impudicus manchmal schön, rosen- 
roth sich färbt; bei dem unsrigen hat sie aber schon im März in 
der Erde, und im August hervorgebrochen, diese Farbe und der 
Müllersche wurde am 17. August eingesendet. | 


122 


Phallus Clusianus Reichardt endlich, welcher aus dem Nachlasse 
des hochverdienten Clusius stammt, weicht nach der Originalbe- 
schreibung von unserem Pilze in Folgendem ab: 

Die Volva ist aschfarbig, zuweilen auch fast fuchsroth 
(subrufa). Überhaupt kommen die Worte ,roseus“ und ,ruber“ in 
der ziemlich umständlichen Beschreibung gar nicht vor. Auch ein 
Velum wird nirgends erwähnt. 

Dass der Stiel nur fingerlang, somit küzer ist, als beim vorlie- 
genden Pilze, hat wenig Bedeutung, wohl aber der Umstand, dass er 
die weisse Farbe zuletzt ändert. 

Dagegen geht die Mützenfarbe aus schwarz-grünlich am 
Ende im schwarz über und sie selbst ist unten gestreift. 

Endlich wird die Erde von dem abfliessenden Schleime schwarz 
gefärbt. Siehe Clusius „Rarior. plantar. hist.“, Genus XXIII, quint. 

Er kann also, nach meiner Überzeugung, unsere Form nicht 
sein, welche Ansicht auch de Bary und Schlechtendal theilten, denn 
sie vermutheten in ihm eine eigene, in neuerer Zeit nicht wieder 
gefundene Art, obschon ihnen die Eingangs erwähnten, in alle . 
Welt versandten ,Icones“ gewiss nicht unbekannt waren, wo dieser 
Pilz so ziemlich über alle anderen hervorragt, somit unmöglich von 
beiden übersehen werden konnte. Siehe „Festschrift zur Feier des 
25jährigen Bestehens der k. k. zool. bot. Gesell.“, S. 183. 

Somit irrte Herr Hazslinszky, wenn.er die Identität unseres 
Pilzes mit jenem des Clusius nachgewiesen zu haben meinte. Siehe 
Verhandl. der:k. k. zool. bot. Ges. Band XXVI, Seite 78. Ich erinnere 
mich auch an keinen einzigen Fall, dass im ganzen grossen Pilz- 
reiche irgendwo die rosen- oder carminrothe Farbe in fuchsroth über- 
gehe, obschon Farbänderung wärend der Entwicklung, je nach der 
Witterung u. s. w., manchmal überraschend, wie beim Aygrophorus 
eonieus aus scharlachroth in schwarz, sehr häufig vorkommt. 

Mein nicht bloss um die Aufdeckung der Pilzflora seines Vater- 
landes, sondern auch um die Mycologie überhaupt hochver- 
dienter Freund, Herr Abt Bresadola, fand unsern Pilz beim Dörfchen 
Magras in Südtirol auf Wiesen; Herr Apotheker Parat in Roche- 
fort (Frankreich, Departement Charente inferieure). Siehe Revue My- 
colog. Jin. 1882. No. 13. Sonst ist bisher noch kein Fundort bekannt. 

Auffallend ist hiebei, dass Mohacs, Trient und Rochefort ganz 
unter gleichem Breitegrade, etwas weniger als 46', liegen, wärend 
Toscana, wo Micheli forschte, etwas über 2" südlicher und Thorn 
um 7° nördlicher situirt sind. 

——“— 


Palaeoichtyologische Beiträge.” 


von 


Dr. Drag. Gorjanović-Kramberger. 


Es mčge mir gestattet sein, in Kiirze meinen verehrten Herren 
Fachgenossen, die der kroatischen Sprache nicht mächtig sind, einen 
Auszug aus obiger in genannter Sprache verfassten Arbeit hiermit 
zu übergeben. — Dieselbe wurde ursprünglich für die Verhandlungen 
der k. k. geologischen Reichsanstalt bestimmt; nach dem nun aber 
durch das Organ unseres „Naturforscher - Vereines“ auch in fremden 
Sprachen verfasste Abhandlungen zur Veröffentlichung gelangen sollen: 
entschloss ich mich den genannten Auszug durch unser junges Organ 
der Öffentlichkeit zu übergeben. 

An dieser Stelle hätte ich noch zu bemerken, das ich diesem 
Auszuge, speciell aber dem Abschnitte, welcher die Fischfauna der 
Insel Lesina behandelt, einige Resultate meiner neuesten Studien 
beigefügt habe, wodurch dieser Auszug nun auch theilweise als Ergän- 
zung meiner „Palaeoichtyologischen Beiträge“ zu betrachten sein wird. 


In citirter Arbeit nun, sind Fische verschiedener Localitäten 
beschrieben und zwar: solche von der Insel Lesina in Dalmatien, 
Kutschlin und Warnsdorf in Böhmen, Sagor in Krain, Trifail in 
Steiermark, Szakadät in Siebenbürgen, als auch Fische von Mt. Bolca 
in Italien, Valjevo in Serbien, und endlich im Anhange — solche aus 
Podsused in Kroatien. — Die ganze Arbeit zerfällt in zwei Abthei- 
lungen; die erste derselben bespricht die Fische der Insel 
Lesina, die zweite wurde unter dem Titel: Fische verschie- 
dener Fundorte zusammengefasst, und enthält: 


* „Rad« der siidslavischen Akademie der Künste und Wissenschaften — Band 
LXXII. 1884. pag. 10—66. mit 5. Tafeln. 


124 


1. Die Revision der Art Perca uraschista Reuss. 

2. Zwei Chondrostomen aus den aquitanischen Schichten von 
Warnsdorf. 

3. Einiges über die Fische der aquitanischen Ablagerungen von 
Sagor und Trifail. 

4. Fische aus den sarmatischen Schichten von Szakadät. 

5. Ein Haifisch aus Mt. Bolca in Italien. 

6. Fische aus der Gegend von Valjevo in Serbien. 


Die, auf Grund dieses Materiales aufgesammelten Ergebnisse, 
boten gar wichtige Aufklärungen über manch’ irrthümliche Ansicht 
bezüglich der systematischen Stellung einiger Fische und vervoll- 
ständigen andererseits auch einige generische Diagnosen. 


A. Die Fische der Insel Lesina. 


Dieser Theil bespricht 7 Gattungen mit 8 Arten* und zwar: 
1. Gen. Opsigonus Kramb. 1883. (Fam. Lepidosteidae, Grupp. Mega- 
lurin) hat bereits prof. Dr. Franz Bassani in seiner schönen Arbeit: 
„Deserizione dei pesci fossili di Lesina“ (Denkschriften der k. k. 
Akademie d. Wiss. Wien 1883., Bd. XLV., pag. 200 [8]) kurz karak- 
terisirt. -- Der Vollständigkeit halber Be ich nun die Merkmale 
der GA Opsigonus m. folgen: 

Körper länglich. Körperhöhe (bei der Dorsale) und Kopflänge 
vier mal in der Gesammtlänge. Kopfhöhe 1.28 mal in dessen Länge. 
Stirne runzelig und gewölbt. Mund tief liegend und horizontal einge- 
schnitten. Kiefer stark, Zähne conisch. Operculum ziemlich breit, 
theilweise gerunzelt. Schultergürtel beschreibt einen ziemlich breiten 
und grossen Bogen. Wirbelsäule kräftig, gegen ihre beiden Ende hin ver- 
schmällert. Die letzten 10 Wirbel aufgebogen. Einzelne Wirbel höher 
als breit. Rippen kurz und dünn. Dorsalflosse lang mit 5125 Strahlen. 
Analflosse unter dem hinteren drittel, die Ventralflosse unter dem 
Anfange der Dorsalflosse. Caudalflosse wahrscheinlich abgerundet. 
Schuppen mehr weniger rhombisch, an den Rändern gezähnt; ihre 
Oberfläche bedecken kurze Radien, ausserdem sind die Schuppen noch; 
mit gestreiftem Schmelze überkleidet. 

Die einzige Art benannte ich: 


* Diesen füge ich nun noch zwei neue Arten und eine Berichtigung hinzu. 


125 


Opsigonus megaluriformis Kramb. 
Bassani: 1. c. pag. 8. [200.] 
Gorjanović-Kramberger: „Rad ete. 1. c. pag. 13. [4.] Tab. IV. 
Bio. IE ab. 


Körperlänge (bis zum Ende der Wirbelsäule) . . » . 329.0", 
Körperhöhe (etwas vor der Dorsale) . . .....% 90.0 , 
Kopflänge (bis zum reg a re | io 
Kopfhöhe . ... saba kog 
Die Entfernung der iii von oi rn Sur 83.5 
a j „ Ventralen  „. der Anale nie) 66.0 „ 
, „ Anale sati sCaudaleknanh...m Gb.o\; 
Die Breiterder Dorsalewi.: 3 MR Mv) ay un. 95.0 „ 
3 DE RER AAE SOA ee ELLE TEEN GI osa 
Der lingste Strahl der Pesol BU NL ki nod jeka 56.0, 
È we) Amale» data Dal aa 40.0 , 
Die Wirbelsäule besteht Mans, DDR Ru 60 (64-34) Glieder. 
„ «“Dorsale besteht aus! 10). u weni „em n30—31 Strahlen. 
„ Anale 4 TRIER IL DESSAU LO AL RR 135 cave : 
» Caudale , dovuti catari agg so, si „ 94 4 
„ Pectorale , I ar, sch rare 1820 ž 
» Ventrale , Eh tt ONE (2) i 


Ein Fragment dieser Art bemerkte ich voriges Jahr in Prag, 
und zwar in der Sammlung des Herrn Prof. Dr. A. Frič. 

2. Gen. Holcodon Kramb. 1881. (Fam. Scopeloidei, Grupp. Holco- 
dontina.) — Diese Gattung nannte ich ursprünglich „Solenodon,“ * 
verwarf jedoch diesen Namen, indem er bereits an eine Erinaceiden 
— Gattung vergeben war. Die zwei Arten dieser Gattung sind: 

a. Holcodon lycodon (Kner) Kramb. und 

b. a lesinensis Kramb. (==Holc. lobopterygius et Hole. 
lesinensis m.) ,Rad“ LXXII. pag. 20. [11]. Tab. IV. Fig. 2. u. 2. a. 

Diese letztere Art wird durch Folgendes karakterisirt : 
Körperlänge . . sro aan 
Körperhöhe (beim Bande “i Borata) Mr CR multe 


* Jahrbuch der k. k. geologischen Reichsanstalt Wien 1881. Bd. 31. pag. 
371-379. 


126 


Roplinge gi Lor ee a a ATTS 50.09 
Kopihole. ws ed .. 1 2 RB I 
Entfernung der Daran! von dar Sc ei CORTEO LE 
Ù » Pectoralen von der 2 SE Doe. ., 
= i x » den Ventralen Siete, I 39.0 , 
Die Breite der Rückenllosse . - | ec... 23.0 
yi ©Wirbelsaule) bestehtats! ii? ao hose 36 Wirbel 
»  Dorsale : Gu EE e 13 Strahlen 
» Anale = pl e en 04 LLO £ 
» Pectorale a sale ee OI ree 8 x 
»  Ventrale Li Là Baal slo 10 2 
Caudale 3 he ? (2,19 SEP), 


3. Gen. Leptolepis Ag. mare Olpedidei, Grupp. Thrissopina) 
mit der Art Lept. Neumayri Bass. 

4. Gen. Thrissops Ag. mit Thr. microdon Heck. — Dieser Fisch 
ist in dem Platten-Kalke von Lesina am häufigsten anzutreffen. — 

5. Gen. Chirocentrites Heck. mit Chir. Coroninii Heck. — Diese 
Art war bisher aus Lesina nicht bekannt gewesen. 

6. Gen. Hemielopopsis Bass. mit der Art Hem. Suessi Bass. 

Diese Art habe ich insoferne beschrieben, als ich dadurch die 
Beschreibung, welche uns Herr Prof. Dr. Bassani von ihr giebt, 
zu complettiren suchte. — Aus den nun folgenden nummerischen 
Aufzeichnungen wird es ersichtlich sein, dass wir es zweifelsohne 
mit einem Flemielopopsis Suessi Bass. zu thun haben. Zwar ist der 
karakteristische, lange Dorsalstrahl nicht ganz erhalten geblieben, 
doch weist der noch sichtbare Rest desselben eine ansehnliche Länge 
von 43”, auf. 


Körperlänge (sammt Caudale) . . . Ra; 200 7%, 
Körperhöhe in der Mitte (d. h. der vertan Abstand 
zwischen der Dorsale und den Ventralen) . . . GOL 
Kopištipeviv erh Tan ska, VE BESTIE ORO, 48.5 „ 
Kopiićhe .. . m 38,0, 
Entfernung der Datsalo von ur Šihaokteinsviikeo LI 99.0 , 
Breite der Dorsale . . EU A ATTRA E 265, 
Lingster Strahl der Postanak EL NIN Palau 
Entfernung der Pectoralen von den ee! RT 49.0 „ 
„ Anale guanti 5 a OE MPa ije 
Bokale Hut Strahlen Mr cri ze Ben 


Anale „ 40. ok. SS aa ga ETRO VORO (?) 


127 


Pectorale bat Strahlen ge panni cate mes lA 
Ventrale , 3 o IT TE 1 PK LT KO 
Wirbelsäule hat. Glieder, +.» 0.0 ...:0- 2 #,0,1190(29#-21) 


Im verflossenen Jahre hatte ich das Glück, beim Herrn Prof. 
Dr. A. Frič in Prag, eine recht gute Methode Gieps-Abgüsse her- 
zustellen erlernt. Dieselbe eignet sich insbesondere zur Darstellung 
von Abgüssen solcher Fischüberreste, denen die ausgefallenen Knochen 
Eindrücke im Gesteine hinterliessen. Unser Lesinaer Hemielopopsis 
Suessi Bass. eignet sich nun sehr gut zu diesem Zwecke, insbesonders 
aber sein Kopf, welcher blos einen kräftigen Eindruck im Gesteine 
hinterliess.* Der vortrefflich gelungene Abguss dieses Überrestes 
zeigt uns nun: einen dreieckigen, spitzen Kopf mit langen, ziemlich 
schmalen Unterkiefer, welcher am Originale, und zwar vorne — Ein- 
drücke von ausgefallenen Zähnen aufweist. An diesen 
Knochen schmiegt sich rückwärts das dreieckige Os quadratum. Unter 
der hinteren Hälfte des Kiefers bemerkt man 12 kurze und schmale 
fadii branchiostegi, denen noch 2 unverhältnissmässig grössere und 
breitere nachfolgen. Der Oberkiefer ist lang, vorne schmal und hinten 
ausgebreitet. Vor ihm steht das kleine, gebogene Os intermazillare 
mit Abdrücken kleiner spitzer Zähne. An das Os quadratum 
fügt sich das Praeoperculum, welches am Originale undeutlich ausge- 
prägt ist, und mich verleitete dasselbe als schmal zu bezeichnen. Am 
Giepsabgusse aber sehen wir eine kräftige, stumpfwinkelig gebogene 
Leiste, aus deren Winkel und vorderem Aste, einige ziemlich kräftige 
Furchen ausgehen und sich nach rückwärts und unten erstrecken. An 
einem anderen Fragmente (ebenso aus Lesina) dieser Art, bemerken wir 
glücklicher Weise ein vortrefflich erhaltenes Praeoperculum, welches 
ausser dem eben Geschilderten, noch den deutlichen Umriss seines 
dünnen hinteren Randes aufweist, welcher — dem Leisten -Winkel 
gegenüber, — ziemlich stark nach rückwärts ausgezogen erscheint. 

Die übrigen mehr oder weniger mangelhaft erhaltenen Knochen 
erwähne ich nicht, und beschränke mich nur mehr auf die Thatsache, 
dass das Dentale und Intermazillare unseres Fisches mit kleinen, 
spitzen Zähnen besetzt war. — Diese Thatsacbe ist um so 


* Solche Abgüsse habe ich im Laufe dieses Jahres angefertigt und zwar, als 
schon meine »Palaeoichtyologischen Beiträge« veröffentlicht waren. Ich ver- 
vollständige hiemit alles Jene, was mir damals entgangen ist. 


128 


wichtiger, als mein verehrter Freund Dr. Bassani in seinem schon 
genannten Werke iber die fossilen Fische von Lesina, gelegentlich 
der Besprechung der Diagnose der Gattung Hemielopopsis,* - zweier 
gewichtiger Merkmale dieser Gattung erwähnte und zwar: die ausser- 
ordentliche Entwickelung des fünften Dorsalstrahles und das Man- 
geln der Zähne in den Kiefern. — Unser Fall würde demnach 
die Gattungsdiagnose insoferne ändern, als man in dieselbe aufzunehmen 
hätte, dass es auch Formen mit bezahnten Kiefern gebe. 
Dadurch ist nun auch die Verwandtschaft der Gattung Hemielopopsis 
mit Zlopopsis eine innigere geworden. Doch sehe ich zugleich in der 
Gestalt der Caudale und der Beschaffenheit des Schwanzstieles einen 
wichtigen Anhaltspunkt zur Unterscheidung der erwähnten Gattungen. 
Erstere hat einen breiten Schwanzstiel und eine mässig eingebuchtete 
Caudale, letztere Gattung aber einen dünnen Schwanzstiel und eine 
tief ausgeschnittene Schwanzflosse. 


Aus diesen kurzen Auseinandersetzungen folgt nun, dass man 
in die Diagnose der Gattung Hemielopopsis Folgendes aufzunehmen 
hat: Kiefer mit kleinen spitzen Zähnen besetzt oder 
auch zahnlos.** Schwanzstiel breit, Caudale mässig aus- 
gebuchtet. 


Hemielopopsis gibbus Kramb. 


So nenne ich eine interessante Form aus dem Platten-Kalke 
von Lesina, welche mir Herr Dionys Stur, Direktor der k. k. 
geologischen Reichsanstalt in Wien, erst unlängst, gütigst zum 
Studium zusendete. — Dieselbe unterscheidet sich von den bisher 
bekannten Repräsentanten dieser Gattung durch den buckeligen 
Körper, welche Gestalt hauptsächlich von der Form des Kopfes, spe- 
ciell aber von seiner rasch abfallenden Stirne bedingt wird. Als 
weiteres Unterscheidungsmerkmal kann der ziemlich hohe Unterkiefer 
betrachtet werden. 


BE Deron one dei Pesci foss.« etc. pag. [215.] 23. 


x Ich muss hier erwähnen, dass die, meinem Freunde Prof. Dr. Bassani 
zur Verfügung gestandenen Exemplare dieser Gattung, mangelhaft conser- 
virt waren, und somit das Vorhandensein von Zähnen nicht mit Sicherheit 
festgesetzt werden konnte; wenigstens ist dies für Hemielopopsis Suessi 
Bass. der Fall. — Über Hemiel. gracilis Bass. kann ich nichts sagen, da 
ich von ihr kein Exemplar besitze. Jedenfalls verbleibt in der generischen 
Diagnose .auch zahnlos“. 


129 


Indem die Kopfknochen recht gut conservirt sind, kann man 
Folgendes mit Sicherheit sagen: Der Kopf war schmal, was man nach 
den nahe gelegenen, radiär gestreiften Höcker der Parietalia und 
Frontalia zu schliessen berechtigt ist. Der Unterkiefer ist länglich 
dreieckig, vorne schmal und etwas aufgebogen, hinten aber ziemlich 
hoch. Dieser Knochen war mit Zähnen besetzt, was man nach 
der vorhandenen Rauhigkeit von da gewesenen, jedoch herausgefal- 
lenen Zähnen urtheilen darf. Auch das schmale Zntermazillare war 
bezahnt. Das Os quadratum ist dreieckig; an dasselbe lehnt theilweise 
das stumpfwinkelig gebogene Praeoperculum mit seiner kräftigen 
Leiste, aus welcher gegen rückwärts hin, starke Radialstreifen aus- 
gehen. Zweifelsohne hatte dieser Knochen dieselbe Gestalt, wie jener 
von Hemiel. Suessi Bass. Das ovale Auge war verhältnissmässig klein. 

Die Wirbelsäule zählt 48-50 Glieder, von denen 30—32 dem 
abdominalen, die übrigen c. 18 dem caudalen Körpertheile angehören. 
Die Pectorale hat 12, die Ventrale 9—10 Strahlen. Der Schwanzstiel 
ist breit; die Caudale mangelt leider. — Die theilweise erhalten ge- 
bliebene Körperhülle, zeigt eine äusserst feine Streifung, welche aus 
mehreren Centren ausgeht; man könnte demnach denken, dass der 
Körper mit ziemlich grossen, jedoch sehr dünnen Schuppen be- 
deckt war. 

Eine eingehende Beschreibung dieser schönen Form muss ich 
bis auf weiters unterlassen, da ich hier keine erleuternden Zeichnungen 
beifügen kann. 

7. Genus Hypsospondylus Kramb. 1884. — (Fam. Clupeoidei, 
Gruppe Chanina |?]). 

Die Diagnose dieser sehr interessanten Gattung soll hier in 
Kürze wiedergeben werden: 

Körper hechtartig nur kräftiger. Kiefer lang und stark, mit einer 
grossen Menge winziger Zähne bestreut. Einzelne Zähne conisch, spitz 
und etwas gebogen. Os quadratum gross, dreieckig; Operculum breit, 
Praeoperculum reduzirt. — Wirbelsäule mit etwa 50 Glieder, welche 
sich insbesondere durch ihre Höhe auszeichnen (Höhe : Breite = 2 : 1); 
die Oberfläche derselben fein quer gestreift. Die Dornfortsätze der 
Wirbel an der Basis breit, gegen ihr Ende hin immer dünner. Rücken- 
flosse in der Mitte des Körpers; ihre Strahlen gegliedert und getheilt. 
Brustflossen gross; Bauchflossen schwach entwickelt, ebenso die Anal- 
Flosse. — Keine Schuppen; stellenweise blos feine paralelle Streifen 


sichtbar. 
9 


130 
Die einzige Art benannte ich nach meinem verehrten Freunde 
und Collega Herrn Prof. Dr. Bassani. 


Hypsospondylus Bassanii Kramb. 
„Rad“ der südslav. Akad. etc. — pag. 31. [22.], Tab. V. Fig. 1. 


Körperlänge (ohne Schwanzstiel) . . ...-.. . 506 75% 
Körperhöhe (bei der Dorsalflosse) . . . . . . . Cc. 1160 , 
Kopile RIGUAR ERA Le N). 164.0 , 
Kopfhbhe Win a. SEAMIARIARAEE ORRRR STO; 
Entfernung zwischen dal Perkoralen a du alia 145.5 „ 
LI E der Anale sara A 146.0 , 
Pectorale®ist lang! 0:00) „Al sn AN wenigstens 84:67, 
Dorsale sbremti;)gesen! nd Kovana za, ok. Al 920% 
Anale u AN 42.3) 
An der Platte nd athallen 50 Wirbel (ursprünglich 54[?]) 
Dorsale hat Strahlen . . . . saunu, We. LOSS 
Anale „ x IK kn LET IE AU arie 11 
Ventrale „ u BU In LADINA SM DO: Aa 10—12 
Pectorale,, ; I 10(?) 


Von Bre Siren ist niehići Gitai statt demedjen sehen wir 
stellenweise eine dichte feine Streifung, die der Schmelzhille ange- 
hören dürfte. 


Clupea Lesinensis n. f. Kramb. 


So nenne ich einen kleinen Clupeoid welchen ich bisher als 
Clupea Gaudryi Pict. et Humb. bezeichnete. — Die Veranlassung 
zu dieser Bezeichnung gab mir die vollständige Übereinstimmung 
unserer Überreste mit jenen, die uns Pietet et Humbert * von Hackel 
dann insbesondere aber jene, welche Bassani von Lesina** be- 
schrieben und abgebildet hat. Ich verweise daher blos auf die Arbeit 
des letzteren Forschers und verzichte deshalb eine neue Abbildung 
anfertigen zu lassen. — Der Unterschied zwischen Olupea Gaudryi 
Pict. et Humb. aus Lesina und meiner neuen Form liegt blos in der 
Gestalt des Praeoperculum. Dasselbe ist nämlich bei ersterer Form 
einfach uud schmal, bei unserer dagegen mit nach rückwärts zu 
bedeutend ausgezogenen Lappen versehen, über welchen sich vier 


* „Nouvelles recherches sur les poissons foss. du M. Liban“. — pag. 60, 
Tab. V, Fig. 2—5. 
** „Descrizione dei Pesci foss. etc.“ 1. cit. pag. [223] 31. Tab. VII, Fig. 1—4. 


131 


starke, aus dem Leistenwinkel ausgehende Falten hinziehen, ohne 
jedoch den Rand des erwähnten Lappens zu erreichen* — Die ge- 
nannten Unterschiede dürften nun ausreichen, um den Gedanken an 
eine Identität unseres Clupeoiden mit der sonst gleich grossen und 
im übrigen ganz übereinstimmenden Clupea Gaudryi fallen zu lassen. 

Den geschilderten Bau des Praeoperculum’s der Clupea Lesinensis 
m. habe ich an drei Exemplaren als gleichartig befunden. — Zwei 
dieser Fische werden im geologischen Museum Agrams aufbewahrt, 
der dritte davon ist Eigenthum der k. k. geol. Reichsanstalt in Wien. 


Scombroclupea macrophthalma (Heck.) Pict. et Humb. 

F. I. Pictet et A. Humbert: , Nouvelles recherches sur les Poissons 
foss. de Mont. Liban. Genève 1866. pag. 71., Tab. IX. 
Bassani: , Descrizione dei Pesci foss. die Lesina etc.“ pag. [225] 33, 
Tab. VII, Fig. 7—13. 


Beziiglich dieser interessanten Fischart habe ich blos einiges 
zu berichtigen. — Zu diesem Zwecke verweise ich auf die zwei oben 
erwähnten ausführlichen Arbeiten von Bassani und Pictet et 
Humbert, speciell aber auf die entsprechenden Abbildungen dieser 
Fischart. — Lenken wir nun vor Allem unser Augenmerk auf das 
Praeoperculum dieses Thieres, wie dasselbe von den erwähnten Autoren 
dargestellt wird, so begegnen wir einem ziemlich grossen Unterschied 
in der Gestalt dieses Knochens. Bei Pictet et Humbert ist das 
Praeoperculum sowohl am Originale (l. cit. Fig. 1), als auch an der 
restaurirten Abbildung (Fig. 4) ganz gleichartig ausgeführt. Es besitzt 
nämlich dieser breite Knochen eine kräftige, gebogene Leiste, aus 
welcher (insbesondere aus dem Winkel) einige dichotome Furchen 
ausgehen. Bei Bassani aber sehen wir auf Tab. VII., Fig. 9. (1. cit.) 
diesen Knochen ganz anders dargestellt. Es ist derselbe nämlich sehr 
schmal, und zeigt keine Spur jener dichotomen Radien. 


Als mir nun Herr Dion. Stur, Direktor der k. k. geologischen 
Reichsanstalt in Wien unter Anderem auch zwei sehr gut erhaltene 
Abdrücke der Scombroclupea macrophthalma Pict. et Humb. gütigst 
zusendete, war es natürlich mein Erstes, den fraglichen Punkt betreff 


* Dieser Knochen zeigt einen analogen Bau mit jenem von Chirocentrites, 
Scombroclupea und Hemielopopsis, was ich gelegentlich in einer besonderen 


Schrift zeigen werde. u 


132 


der Gestalt des Praeoperculums niher zu untersuchen. Nachdem diese 
Fischreste, wie gesagt, blos Eindrücke hinterliessen, fertigte ich davon 
einige Gipsabgüsse an, um die ursprüngliche Form jenes Knochens 
leichter zu erkennen. Ich fand nun, dass die Gestalt desselben ganz 
und gar mit derjenigen übereinstimmt, welche uns Pictet et Humbert 
für diesen Knochen angeben. Zweifelsohne war nun das Praeoperculum 
jenes, Herrn Dr. Bassani zu Gebote gestandenen Exemplares, bis auf 
die Leiste — unvollständig erhalten. — Diese Notiz glaubte ich 
bemüssigt gewesen zu sein der Oeffentlichkeit zu übergeben, da sich 
sonst leicht Zweifel iiber die Identitit der Scombroclupea von Hackel 
mit jenen von Lesina einschleichen könnten, die aber von nun an 
ganz grundlos erscheinen. 


B. Fische verschiedener Fundorte. 


In diesem Theile sind folgende 10 Fischarten besprochen : 

Plectropoma uraschista (Reuss) Kramb. (= Perca wraschista 
Reuss) aus Kuélin, Chondrostoma bubalus Troschel und Chondr. elon- 
gata Kramb. aus Warnsdorf, Palaeorhynchum Deschmanni Kramb. aus 
Sagor, Orcynus Komposchi Kramb. aus Trifail, Morrhua extensa und 
Clupea (Meletta) intermedia Kramb. aus Szakadàt, Mesiteia Emiliae 
Kramb. (n. gen. et sp.) von Mt. Bolca, Leuciscus sp. all. macrurus 
Ag. von Biela stiena in Serbien und Gobius (Cottus) brevis Ag. aus 
Beloševac in Serbien. 

Endlich wurden im Anhange einige in Podsused neu aufgefun- 
denen Fischreste beschrieben, die sàmmtlich fiir Podsused, zwei davon 
aber auch fir die Wissenschaft neu sind. Es sind dies: 

Acanus Croaticus Kramb.,* Auris minor Kramb., Callionymus 
macrocephalus Kramb., Brosmius elongatus Kramb. und Morrhua mi- 
nima Kramb.* 


1. Plectropoma uraschista (Reuss) Kramb. 

Perca uraschista Reuss. — H. v. Meyer: „Beschreibung der foss. 
Decapoden, Fische etc.“ Palaeontographica Bd. II, 1852, pag. 57, 
Tab. X, Fig. 1-3. 

Plectropoma uraschista Kramb. — Dr. Gorjanović-Kramberger: „Pa- 
laeoichtyoložki prilozi“ im ,Rad“ der siidsl. Ak. Bd. LXXII, pag. 35 
(26), Tab. II, Fig. 1, 1a, b, c und Tab. V. Fig. 2. 


* Fir die Wissenschaft neue Formen. 


133 


Die Reuss’sche Perca uraschista ist in den Süsswasserbildungen 
von Kuélin eine ziemlich häufige Erscheinung. Obzwar sie auch 
von H. v. Meyer eingehend beschrieben wurde, so konnte dennoch 
ihre systematische Stellung nicht genau eruirt werden und zwar 
hauptsächlich darum nicht, weil er keine Gelegenheit hatte, die Kopf- 
knochen näher zu untersuchen. Ich hatte bei der Durchsicht der 
reichen Sammlung fossiler Fische der k. k. geologischen Reichsanstalt 
in Wien das Glück gehabt einige 30 Abdrücke der vermeintlichen 
Perca uraschista Reuss, genau zu untersuchen, und bei dieser Gele- 
genheit festzustellen: dass die Perca uraschista Reuss in die Gruppe 
der Serranini gehört, und nach der charakteristischen Art der 
Zähnelung des Praeoperculums aber der Gattung Plectropoma zug e- 
zogen werden muss. — Nun ist aber das Vorkommen der Gattung 
Plectropoma in den Süsswasserbildungen von Kuélin sehr interessant, 
um so mehr, als heut zu Tage die Repräsentanten dieser Fisch- 
gattung ausschliesslich Meeresbewohner sind! 


2. Chondrostoma bubalus Troschel. 

Leuciscus (Chondrostoma?) bubalus Troschel. — Troschel: „Über foss. 
Fische aus d. Braunkohle des Siebengebirges.“ (Verhandl. d. n. Ver. 
Jahrg. XI. Neue Folge I, pag. 26, Tab. II, Fig. 5). 
Chondrostoma bubalus Troschel. — Dr. Gorjanovié-Kramberger: „Pa- 
laeoichtyoložki prilozi“. „Rad“ etc. 1. cit. pag. 38. 

Der Beschreibung Troschel’s habe ich bezüglich unserer Warns- 
dorfer-Fische nur einige nummerischen Angaben hinzuzufügen, welche 
die Diagnose obiger Art complettiren sollen. — Da die Gegenplatte 
eines, blos den abdominalen und caudalen Körpertheil aufweisenden 
Exemplares, auch den Kopf noch gut conservirt zurück liess, so ergab 
die Combination beider, folgende Dimensionen: 


Gesammtlänge des Körpers . . 134.0 m. 
IOF DBENODENAN, #150648. MORI SIAE, 
Koptlangey NADI, di MOEROBNME IN, DI Gio, 


Es verhält sich nun die Körperhöho zur Gesammtlinge = 1 : 3°/3; 
die Kopflänge zur Gesammtlinge = 1 : 3°/a. 


3. Chondrostoma elongata Kramb. 
Dr. Gorjanović-Kramberger: 1. cit. pag. 39, Tab. II, Fig. 2 und 3. 
Ist schlanker als die vorige Art, indem die Körperhöhe 4.2—4.6, 
und der Kopf 3-—3'/smal in der Gesammtlänge enthalten ist. 


134 


Der längere als hohe Kopf verschmälert sich rasch nach vorne. 
Das Maul ist klein und reicht nicht einmal bis unter den vorderen 
Rand des grossen, runden Auges hin. Das Dentale ist kurz und 
ziemlich nieder; der Oberkiefer ist in Form eines S gebogen. Das 
Praeoperculum ist schmal und fast rechwinkelig, das Operculum breit. 
Die Radii branchiostegi sind ziemlich breit und gebogen. Die Wirbel- 
säule zählt 38 (20+18) Glieder. — Die Flossen weisen folgende 
Strahlenzahl auf: 


D. 218; A. 316; C. c. 8110-917 (2); P. 16—18; V.1I6. 


Palaeorhynchum Deschmanni Kramb. 


Dr. Gorjanovié-Kramberger: „Palaeoichtyolozki prilozi“ („Rad“ 1. cit. 
pag. 41 [32], Tab. I, Fig. 1 und Tab. III, Fig. 3 a, b, c). 


Beim Studium dieser, aus Sagor in Krain herrührenden Art, 
konnte verschiedenes festgestellt werden, was bisher theils nicht be- 
obachtet, theils aber falsch gedeutet worden ist, weshalb sich auch 
die Diagnose der Gattung Pulaeorhynchum zum grossen Theil als 
unzutreffend und einer Berichtigung nöthig erwiesen hat. — Ich 
werde hier blos die Diagnose, welche ich auf Grund des Sagorer- 
Restes und zweier anderer, aus Trifail herrührender Fragmente der 
geologischen Reichsanstalt zusammengestellt habe, übersetzen, da ja 
der blosse Vergleich meiner Diagnose mit der Agassiz’schen hin- 
reichen wird, die Unrichtigkeiten resp. Unzulänglichkeiten der letzteren 
festzustellen. 

Körper sehr lang. Kopf in einen langen Schnabel ausgezogen ; 
Kiefer mit kleinen Zähnen versehen. Wirbelsäule besteht aus 
längeren als hohen Gliedern. Rippen hoch an den Wirbeln inserirt, 
so zwar, dass sie dieselben zu umfassen scheinen (nach Art eines 
Reiters), Fortsätze der Wirbel in Lamellen umgebildet. Flossen- 
strahlen der ganzen Länge nach getheilt jedoch ungegliedert. Eine 
oder zwei genäherte Rückenflossen. Träger der Flossenstrahlen in 
3 Arme differenzirt; zwei davon divergiren gegen die Wirbel- 
säule hin, der dritte liegt horizontal. Schwanzflosse gegabelt oder ab- 
gerundet. Schuppen ziemlich gross, oval, mit deutlichen Zuwachs- 
streifen, die ganze Oberfläche noch mit sehr feinen Radien bedeckt, 
welche von eben so feinen, concentrischen Kreisen durchkreuzt werden. 

Palaeorhynchum Deschmanni m. ist ohne Kopf und der Schwanz- 
flosse 90%, lang und 14.4%, (beim Beginne der Anale) hoch. — Die 


135 


Wirbelsäule hinterliess blos 50 Glieder. Die Dorsalen sind genähert 
und bestehen: die erste aus noch 21, die zweite aus noch 19 Strahlen, 
die sämmtlich der Länge nach gespalten sind, so zwar, dass ihre 
oberen Partien von einander stehen. Die ebenso beschaffene Anale 
zählt einige 42 Strahlen und endet mit 3 kurzen, gebogenen Dornen. 
Die übrigen Flossen sind mangelhaft erhalten. 


5. Orcynus Komposchi Kramb. 
Gorjanović-Kramberger: „Palaeoichtyolozki prilozi“ 1. cit. pag. 48 
[29] Da b IE oe 


Dieser Fisch ist (ohne Kopf) 44%, lang und 11.59, hoch. — 
Die Wirbelsäule zählt noch 40 Glieder (ursprünglich gegen 44), 
24 davon gohören dem caudalen Körpertheile an. 

1. D. 11—12 (2); 2. D. 10+10 -12 p. spur.; A. 10—14+9 
—10 p. sp. 

Die Pectorale ist zwischen der Wirbelsäule und der oberen Profil- 
linie inserirt und zeichnet sich insbesondere durch ihre Grösse aus. 

Dieser Fisch unterscheidet sich von den bisher bekannten Re- 
präsentanten dieser Gattung, durch seinen schlankeren Körper und 
die zahlreicheren Wirbel. 

Fundort: Trifail — Wird im geologischen Museum zu Agram 
aufbewahrt. 


6. Morrhua extensa Kramb. 
1. cit. pag. 51 [42], Tab. V, Fig. 3. 


Konperlanseisk sa ty ali. 155.077, 
Korperhone na a ae 17.305 
Kopflänge Jh I AR SR 
Wirbelsäule hat Side e. 40 

1.2 Dorsale ‚hat ‚Strahlen® 2... ip 6. 28 

2. s 2 A SAVE 9 (?) 
3. 2 u : sli ie (2) 
Pectorale , a PA RICAMO 20—21 
Ventrale : a u oak CO 


Diese Art zeichnet sich von da bereits bekannten, durch ihre 
Schlankheit und die Beschaffenheit der Pectorale aus. Letztere ist 
aus langen, feinen und an den Enden getheilten Strahlen zusammen- 
gesetzt. Der längste davon misst bei 35 n 

Fundort: Szakadät. — Eigenthum d. k. k. geol. Reichsanst. in Wien. 


136 


7. Clupea (Meletta) intermedia Kramb. 
l. cit. pag. 52 [43]. 


Körperlänge (ein Theil des Schwanzstieles mangelt) . . 86.0”, 
Körperköhe N lest sil. RE 13.0 „ 
Kopflänge . . . Bo. NEON 
Dorsale ist von der ne enorm SEN Ali 
Ventrale s. SK a > TE: DO Ii 
Wirbelsiule hat Glieder JE, PUSA über 38 (30-+2) 

Dorsale hat Strahlen . . v2 202. KG epi 12 

Pectorale „ “ M. sE te] BIT 12 (?) 


Diese Fischform theilt die Tirenschatten zweier, aus den sarma- 
tischen Bildungen der Umgebung Agram’s (Vrabče und Dolje) her- 
rührenden Fische, und zwar: den nach vorne verschmälerten Kopf 
(wie Clupea Vukotinovici Kramb.)* und die dem Kopfe genäherte 
Dorsale (wie Cl. Maceki Kram.)** 

Fundort: Szakadät. — In der Sammlung der k. k. geolog. Reichs- 
anstalt zu Wien. 


n. gen. Mesiteia Kramb. (1884.) 
Gorjanovié-Kramberger: „Palaeoichtyolozki prilozi“ „Rad* ete. 
pag. 53 [44.] 

Diese Gattung habe ich für einen kleinen Haifisch, welcher aus 
den eocenen Bildungen des Mt. Bolca in Italien herrührt, aufgestellt. 
Bezüglich der systematischen Stellung derselben hätte ich zu be- 
merken, dass sie in die Familie Seylliidae einzuschalten ist. — Die 
Diagnose der Gattung Mesiteia lautet nun: 

Körper lang. Kopf kurz, flach mit kleinen polygonalen Plättchen 
bedeckt. Zähne klein, spitz, in mehreren Reihen (3[?]). Hinter dem 
Kopfe vor den Brustflossen ziemlich lange, bandartige Kiemenanhänge. 
Wirbelsäule gut ossifieirt, und besteht aus deutlich getrennten meist 
quadratischen Wirbeln. An der Wirbelsäule sind noch längliche, wal- 
zenförmige Bögen und auf diesen wieder kleinere Zwieschenbögen. 
Rippen dünn. Neurapophysen schlank, vorne länger als hinten. Haema- 
pophysen breit wie der Wirbel, kurz und dreieckig. Unpaare Flossen 
nieder und lang, insbesondere die Anale. Die erste Dorsale steht 


* Dr. Gorjanović-Kramberger: »Die jungtertiäre Fischfauna Croatiens.« (Beitr 
zur Palaeontol. Oest.-Ung. III. 2) pag. 78—79, Tab. XIII., Fig. 7 u. 8. 
** ibid pag. 79—80, Tab. XIII. Fig. 10—11, 


137 


zwischen den Ventralen und der Anale, die zweite Dorsale vor der 
Mitte der Anale. Die paarigen Flossen gut entwickelt. Alle Flossen 
besitzen deutliche, flache Strahlen. Knapp vor den Pectoralen steht 
je ein kräftiger, granulirter Dorn. Die Träger der unpaarigen Flossen- 
strahlen mit denselben verbunden. — Körper wahrscheinlich nackt. 


Mesiteia Emiliae Kramb. 
l. cit. pag. 54. [45.]., Tab. III. Fig. 2. 2. a. b. c. 


Dieser Fisch ist blos 160%, lang (es fehlt etwas vom Schwanz- 
stiele); die Kopfbreite beträgt c. 21%,. Die Wirbelsäule zählt 93 + e 
Glieder. Die erste Dorsale hat 24, die zweite 27 + x Strahlen. Die 
Anale besitzt allein über 60 Strahlen; die Bauchflossen je 19, und 
die Brustflossen zu 16 Strahlen. 

Dieser prächtige Fisch wird in der geolog. Sammlung zu Agram 
aufbewahrt. 


Hiermit schliesse ich vor der Hand meine palaeoichtyologischen 
Beiträge, welche ich aber baldigst fortzusetzen gedenke, da ich von 
verschiedenen Seiten her, noch zum Theil unbearbeitetes Materiale 
zum Studium erhielt. Freilich ist es sehr fraglich, ob dieselben durch 
dieses Organ zur Veröffentlichung gelangen werden und zwar deshalb, 
weil zur Publication dieser Beiträge, Illustrationen umbedingt noth- 
wendig sein werden, und zu diesem Zwecke aber hat unser junger 
„Naturwissenschaftliche Verein“ leider noch nicht die Mittel. — Aus 
eben diesem Grunde unterliess ich es auch, jene in Podsused neu auf- 
gefundenen Fische hier näher zu besprechen. 


ERS 


138 


BIBLIOGRAFIJA, 


Zeitschrift für die gesammte Ornithologie. Herausgegeben von 
Dr. Julius v. Madaräsz. I. Jahrgang 1884. II. Jahrgang 1885. 
Budapest. 


Godine 1884. počeo je, poznati magjarski ornitolog Dr. Julij pl. 
Madaräsz, pristav i čuvar ornitoložke zbirke narodnoga muzeja u 
Budapešti izdavati strukovni časopis za ukupnu ornitologiju pod nave- 
denim naslovom ; izašlo je dosele osam svezčića u velikoj osmini, dakle 
dvie knjige, i to prva sa 20 a druga sa 22 krasno bojadisanih tablica. 
Izdavatelj imajući prije svega na umu, proučavanje ugarske avifaune, 
uzeo si je ipak zadaćom takodjer i proučavanje ukupne svietske orni- 
tologije. Tomu primjereno jest značaj čitavoga poduzeća manje više 
internacijonalan, t. j. uz razprave pisane magjarskim, nalazimo 
i takovih na njemačkom, englezkom i talijanskom jeziku; nu 
glavno mu je obilježje donjekle njemačko što naročito s toga 
iztičemo, jer će i hrvatsko naravoslovno družtvo po ustanovah $. 21. 
družtvenih pravila, izdavati u svom ,Glasniku“ znanstvene razprave 
ne samo u hrvatskom jeziku, nego i u latinskom, ruskom, englezkom, 
njemačkom, francezkom i talijanskom. Potrebu takvog postupka uvi- 
dili su već od davna Magjari, ko što i drugi manji narodi, a i gosp. 
Madaräsz, a po tome biti će i ona gore spomenuta ustanova naših 
družtvenih pravila svakomu jasna, koji pomisli, da će jedino tim 
putem biti moguće, da si družtvo pribavi toli nuždne publikacije 
mnogobrojnih sličnih institucija, a što je glavno, da ini narodi upo- 
znaju i priznaju mar i rad naših stručnika, da se upoznaju prirodnimi 
odnošaji liepe naše domovine. 


Sadržaj časopisa vrlo je obilat i dosta biran. Medju dosadanjimi 
stranimi suradnici nalazimo ornitologe na glasu, kao što su nestor 
njemačkih ornitologa E. F. Homeyer, zatim H. Schalow, V. vit. 
Tschusi-Schmidthoffen, ravnatelj muzeja u Draždjanih A. B. Mayer, 
Dr. G. A. Fischer, prof. Dr. H. Landois, prof. Dr. W. Blasius, 
glasoviti putnik O. Finsch itd. Od Engleza nalazimo Mari Scota 
Fergus, John N. Clark, L. Steineger. Nadalje ima priloga od J. 
Talskoga iz Moravske, od Dr. B. Schiavuzzi-a u Tržiću, od Dr. A. 
Mojsisovića prof. gradačke tehnike itd., napokon od magjarskih orni- 


139 


tologa J. Csatö, A. Lovassy, Dr. A. Mihalovié kao što od samoga 
izdavatelja časopisa. 

Od radnja sadržanih u dosadanjih svezcih, iztaknuti ćemo sliedeće 
osobito zanimive po nas Hrvate: 

Die Entenjagd bei Monfalcone od Dr. B. Schiavuzzi-a, 
gdje nam pisac opisuje bogatstvo lova na razne vrsti ptica, a osobito 
pataka u okolici ušća rieke Timave, od kojih ćemo spomenuti vrsti: 
Scolopax rusticola L., Gallinago scolopacina Bp., G. major Bp., Rallus 
aquaticus L., razne vrsti roda Gallinula, Vanellus cristatus L., Anas 
boschas L., A. crecca L., A. acuta L., Spatula clypeata L., itd. koje 
onuda živu naročito u zimno vrieme t. j. od mjeseca kolovoza do 
ožujka. Samo se sobom razumije, da je lov kraj tolika bogatstva 
divljači vrlo izdašan. Najizdašniji je lov na patke noću, kada te ptice 
dodju po hranu do obale — što osobito biva za bure i mjesečine. 
Često se za takova lova nalaze i labudovi a zato lovci čekaju ih 
rado i po čitave noći. 

Isti je pisac saobćio na dalje i druge talijanske omanje radnje 
i to: Sulla comparsa di specie nordiche nella regione 
Adriatica settentrionale, medju ovimi pticami sa sjevernih 
krajeva mi ćemo osobito iztaknuti: Schenicola pithyornis Pall., Plectro- 
phanes nivalis L., Phalaropus fulicarius L., Harelda glacialis Leach, 
Lestris pomarina Temm., Larus marinus L., Rissa tridactyla L., dakle 
skoro same riedke ptice, koje velikom većinom nisu još zastupane u 
zbirci narodnoga zooložkoga muzeja u Zagrebu. 

U prilogu pod naslovom: AlcaTorda,L.nelGolfodiTrieste 
spominje, da je ta ptica — inače takodjer nazvana Utamania torda 
L. — prvi put opažena kod nas i to u čoporu od 4 individua, a 
poznato, da je ovo prava sjeverna ptica. Schiavuzzi je napokon u 
godišnjaku za proslu godinu izdao još razpravu: Osservazioni 
fenologiche e sui passaggi degli uccelli nel litorale 
Austriaco durante l anno 1884. sa 1 tablicom, koja pred- 
stavlja vrlo zanimivu odliku proste divlje patke — Anas boschas, 
koju je pisac već prije bio opisao u: , Mittheilungen des ornithologischen 
Vereines in Wien, VIII. Jahrg. S. 38.“ 

Od osobite vriednosti po nas jest članak Stjepana baruna W a- 
shingtona: Ornitologische Notizen auslstrien — iz ko- 
jega u interesu stvari donašamo sliedeći izvadak. Pisac crta odnošaje 
avifaune, koju je opažao u okolišu iztočne Istre a naročito Opatije 
(Abbazia), za vrieme od 12. ožujka do 15. lipnja, te naročito iztiče 


140 


prikladnost toga mjesta za ustrojenje ornitologijske postaje. Ptice 
selice, veli, da se ponajviše tamo svraćaju dok bura puše, a pravac 
dolazka da bijaše točno onaj od jugo-iztoka prema sjevero-zapadu, 
odnosno iztok -jugoiztoka prama sjevero-zapadu. Nikada ptice ne 
letijahu pravcem proti vjetru; sva poveća jata pako letijahu vazda 
za i s vjetrom, prelazeć Kvarner bud izmedju Rieke i Bakra, ili pak 
izmedju Opatije i Ike. Avifauna onog diela Primorja, što se stere 
izmedju Preluke i Rieke, mnogo je bogatija, od one koja se stere 
duž jugo-iztočne obale istarskoga poluostrva; tako n. pr. pisac ovdje 
nije našao nikada ni jedne vrsti spadajuće u mediteransku faunu; 
dočim je baš ove vrsti pretežno nalazio medju Preluke i Rieke. Gra- 
nicu tih dviju područja sačinjala bi dakle crta, spajajuća Kastav 
sa Prelukom. Razlog tomu čudnovatomu pojavu biti će različnost u 
topografskih i klimatičnih odnošajih obijuh područja. Obala, koja se 
stere od Preluke do Rieke, zaštićena je protiva oštrim vjetrovom 
tako, da ju jedini ,scirocco“ neposredno dohvaća; dočim je protivna 
obala neposredno izvržena udarcem hladne bure — osobito okoliš 
Lovranski — a s toga nalazimo tamo i najmanje ptica. Pisac na dalje 
nabraja sliedeće opažene vrsti ptica: 


I. razred. Rapnces t. j. grabilice. Od devet opaženih vrsti 
spadaju ovamo osam njih medju dnevne, a samo jedna medju noćne 
grabilice. Najbogatija mjesta s te strane jesu okoliš Mošenice i 
Bršeca, a bijahu to: Gyps fulvus Gm., Cerchneis tinnuncula L. Falco 
subbuteo L., Astur palumbarius L., Accipiter nisus L., Aquila chrysačtos 
L., var. fulva L., Haliaötus albieillus L., Buteo vulgaris L., napokon 
Scops Aldovrandi Willoughby. 

II. razred Fissirostres, t. j. razjaze ili širokljunke; Caprimulgus 
Europaeus L., Cypselus apus L., Hirundo rustica L., H. urbica L. i 
H. riparia L., 

III. razred Insessores t j. nehodice: Cuculus canorus L., Merops 
apiaster L., Alcedo ispida L., Coracias garrula L. i Oriolus galbula L. 

IV. razred Coraces t. j. vranovke: Corvus corax L., C. cornix L. 
i Pica caudata L. 


V. razred Scansores t. j. puzavice: Jynx torquilla L., Sitta Eu- 
ropaea L., var. caesia Meyer i Upupa epops L. 

VI. razred Captores t. j. lovke: Lanius collurio L., Muscicapa 
grisola L., M. parva Bechst.?, M. albicollis L, Troglodites parvulus 
L., Parus fruticeti Wall, P. major L. i Acredula caudata L. 


141 


VII. razred Cantores t. j. prave pjevice ili pjevačice: Regulus 
ignicapillus, C. L. Brehm, Phyllopneuste sibilatrix, Bechst., P. trochilus 
L., P. rufa Lath., Hypolais sulicaria Bp., Pyrophthalma 
melanocephala Gm., Sylvia curruca L., S. cinerea L., S. nisoria 
L., S. orphea Temm., S. atricapilla, L., S. hortensis auct., Merula 
vulgaris L., Turdus pilaris L. ?, T. viscivorus L., T. musicus L., 
Monticola cyanea L., M. saxatilis L, Ruticilla tithys L., R. 
phoenicura L., Luscinia minor C. L. Br., Dandalus rubecula L., Sazi- 
cola oenanthe L., S. aurita Temm., Pratincola rubicola L., Motacillu 
alba L., M. sulfurea Bechst., Galerida cristata L., Lullula arborea 
L. i Alauda arvensis L. 


VIII. razred Crassirostres t. j. debelokljunke: Miliaria Europaea 
Swains., Euspiza melanocephala Scop., Emberiza cirlus L., E. 
hortulana L., Passer montanus L., P. domesticus L., Fringilla coelebs 
L., Coccothraustes vulgaris Pall, Ligurinus chloris L., Serinus hortu- 
lanus Koch., Chrysomitris spinus L, Carduelis elegans Steph., Linaria 
sp., Loria curvirostra L. i Pyrrhula Europaea var. minor Vieill. 

IX. razred Columbae t. j. golubovi; Columba palumbus L., C. 
livia L. i Turtur auritus Gray. 

X. razred Rasores t. j, koke ili kokoške: Perdix sazatilis 
Mou. W. 


XI. razred Grallatores t. j. močvarice ili nogašice: Ardea cinerea 
L. i A. purpurea L. 


XII. razred Scolopaces t. j. Sljukarice: Scolopax rusticola L., 
Totanus sp. i Actitis hypoleucos L. 


XIII. razred Anseres t. j. patkarice: Anas querquedula L., A. 
crecca L., Fuligula ferina L., F. marila L. i Mergus serrator L., nu to 
nam je opaziti, da doba boravka motrioca u tamošnjem priedjelu 
ne bijaše baš sgodna za motrenje ptica ovoga razreda, koje tek zimi 
borave ondje u velikom množtvu. 

XIV. razred Colymbidae t. j. gnjurice: Podiceps arcticus Boie., 
Colymbus arcticus L. ?, Carbo Desmaresti Payr?, koju posliednju 
vrst motritelj potanko opisuje, jer ju nije znao za izvjestno opre- 
dieliti, te je svakako vrlo zanimiv prirast za hrvatsku avifaunu. 

XV. razred Laridae t. j. galebovice: Larus marinus L., L. 
argentatus Brünn. var. Michaellesi Bruch., Z. canus L., Xema metano- 


cephalum Natt., X. minutum Pall., X. ridibundum L. i Hydroche- 
lidon nigra Boie. 


142 


Avifauna okoliša Opatije do Rieke i Krka ne samo je — kao 
što je evo dokazano — dosta bogata i raznolika, nu i inaće vrlo 
zanimiva, te bi željeti bilo, da koji od naših domaćih 
stručnjaka popuni opažanja baruna Washingtona, na- 
ročito tuj manjkajuće podatke za dobu od srpnja do ožujka, na koju 
se ne protežu pomenuta opažanja. 

Napokon od dalnjih radnja, sadržanih u časopisu dra. Madaräsza 
iztaknuti nam je razpravicu po nas Hrvate od osobite vriednosti, vrstnoga 
austrijskoga ornitologa Viktora vit. Tschusi-a Schmidhoffen-a: 
Bastard von Anas boschas L. (domestica) & A. clypeata L., 
koju u interesu naše faune eto u cielosti donašamo u prievodu. G. Tschusi 
piše: .Prije nekoliko tjedana poslao mi je gosp. prof. Gjuro Kolom- 
batović iz Spljeta patku, da joj opredielim vrst, u koliko toga sam 
nije mogao ustanoviti. Rečena ptica sjeća bez dvojbe na Anas boschas, 
dočim nas široki kljun i zeleno blistajuće zrcalo (Spiegel) upućuje 
na A. clypeata. Pošto imadem za porabu neznatni materijal od ptica 
plivačica, što bi ga mogao upotriebiti za prispodabljanje, to preuzeše 
potanje iztraživanje patke gospoda A. pl Pelzeln i E. F. pl. Homeyer ; 
obojica složiše u mnienju, da se ta patka mora smatrati bastardom 
od Anas boschas i A. clypeata. Osim toga se po kreljutih opažaju i 
tragovi albinisma, koji po nazorih baruna Fischer-a* i baruna Stjepana 
Washingtona pokazuju potomstvo ove patke od koje domaće vrsti. 


Opis ovoga zanimivoga eksemplara jest sliededi: 


Čelo, tjeme, zaglavak i zatiljak te nejasna crta ustnog jaza jesu 
crno-smedji; dolnja čeljust biela; grkljan, glava i stranice vrata jesu 
u gornjoj trećini mutno ilovaste boje, na prvom dielu fino, na ostalih 
dvijuh pako gusto erno-smedje pjegave ; široki bieli prsten obrubljuje 
dolnje česti vrata, s traga ga prekidaju crno-smedje pjege protežuće se 
sa glave; guša, prsa, trbuh i stranice su crno-smedje boje sa širokimi 
ilovasto-žutimi okrajci na gornjih čestih, tako da izgledaju ilovasto- 
žute, dočim tamna temeljna boja jedva proviruje; prema dolje jedva 
se pak pokriva užimi smedjimi okrajci. Dolnja repna pokrivala jesu 
crno-smedja, ilovasto žutih okrajaka i nepravilno prugava i vrpčasta ; 
pleća, hrbat i trtica jesu crno-smedje boje, a samo pojedina pera 
imadu malene ilovasto-Zute okrajke; krila su tamno-smedja, izuzam 
prvih pet primarnih krilca, koja su bielkaste boje sa čisto bielimi 
batuljicami; zrealo je blistavo-zelene boje, dolje i gore mutno-bielo 


* Mittheil. d. ornithol. Verein in Wien. IX. 1885, pag. 44. 


143 


okrajéano; repna su pera crno-smedja sa vrlo uzkimi ilovasto-žutimi 
okrajci. 

Kljun je crn; s preda se razširuje — a suzuje se prema kraju ; 
vesla su žuto-smedja a njihovi nokti -— izuzam srednji prst, koji je 
crn — jesu smedje boje. 

Ta je patka u siečnju godine 1885. ustrieljena iz jata divljih 
pataka kod Trilja ne daleko Sinja u Dalmaciji, te se sada nalazi 
u narodnom magjarskom muzeju u Budapešti. Profesor 
Kolombatović opaža, da je posve sličan eksemplar već vidio jedan 
put u jeseni prije nekoliko godina.“ 

Tim bismo bili izerpili sadržaj Madaräszovoga ornitologijskoga 
časopisa u koliko se u njem nalaze i po nas važniji članci; a preo- 
staje nam konačno ovdje još iztaknuti, da svaki svezak donaša u 
prilogu po nekoliko sbilja umjetnički izradjenih slika, riedkih, novih 
ili dosele još ne naslikanih vrsti ptica. Tako nam je n. p. od I. go- 
dišnjaka iztaknuti tablicu 3. sa slikom bjelogrloga čeljugara Carduelis 
albigularis Madaràsz iz Ugarske; to nije jamačno niti nova forma — 
a kamo li nova vrst, — niti prava nova odlika ili varieteta, nego jedno- 
stavna individualna odroda običnoga češljugara, nu svakako zanimiva 
i na koju upozorujemo nase ornitologe, jer će se jamačno i u nas 
naći. Druga slika, koja nas zanima je ona 11. tablice, koja nam 
predstavlja novu formu svračka t. j. takozvanu Lanius Homeyer: 
Cabanis, za rad koga je nastala bila živa razprava, da li je to , dobra 
vrst“ ili samo odlika od L. exeubitor. 

Slike druge knjige još su pomnije izradjene. Prva tablica pred- 
stavlja nam vele riedku vrst ptica iz Nove-Seelandije nazvanu Notornis 
Hochstetteri Meyer; nu čovjek mora se upravo diviti prirodi kad 
pogleda krasne slike novih rajčica, obretenih u Novoj-Gvineji medju 
kojimi ćemo spomenuti onu nazvanu Astrarchia Stephaniae Finsch, 
na čast kraljevne Stefanije, i Paradisornis Rudolphi Finsch, na čast 
ornitologa i pokrovitelja ornitologije kraljevića Rudolfa. 

Ciena je časopisu na godinu 12. for. a. vr., isti se sam sobom 
preporučuje a služi zbilja na diku izdavatelju, koji je tu uložio mnogo 
ljubavi, truda a i novaca. 


U Zagrebu koncem siečnja 1886. 


F. X. Kesterčanek. 


144 


RAZNE VIESTI. 


Nova ležišta diluvijalnih sisara. — Lanjske je godine gospodin 
Janko Golub vlastelin u Sikadu, poklonio mineralogijsko - geolo- 
gijskomu muzeju liepu kost inače česte diluvijalne životinje Elephas 
primigenius Blumb., koja bi nadjena blizu Sutinjskih toplica. — Pošto 
nije do sele ništa potanje o tom ležištu pisano, smatram za vriedno 
to sada učiniti a to tim više, jer ću možda oviem koga obodriti na 
ćešće pretraživanje pomenutoga ležišta. 

Sjevero-zapadno te kilometar nad sutinjskimi toplicami stoji nuz 
cestu krčma gosp. Mitrečića. Od ove nam je poći zapadno, pa do 
desnoga rukava potoka Miholjanskoga, koji teče nuz sjeverni obronak 
Strugače briega. Tik mostića vidimo oveću, dosta duboku jamu, koju 
je stvorila voda potoka svojim padom. Na tom baš mjestu spazimo 
ovaj profil: a) produktivna ponešto pjeskovita, žutkasta zemlja; 
b) siva glina sa močvarnimi puževi (Zimnaeus itd.) ce) drobni šljunak ; 
ležište kosti. 

Da je taj treći sloj u istinu ležište kosti, osvjedočio sam se tim, 
što sam iz njega izvadio fragmenat neuralne spine prednjeg 
dorsalnog kralježka i komadić tibie malena Cervida (?). Pripomenuti 
još mogu, da je ova posliednja kost na distalnoj partiji nagrižena. 

Pošto je, žali bože, taj šljunčani sloj (c) jedino u onoj jami 
izpran, i samo za sušna vremena djelomice pristupan: to su veća 
izkapanja na tom mjestu težko moguća. Nalazi se do duše u nepo- 
srednoj blizini još i prijašnje korito potoka mihovljanskoga, nu to je 
previsoko, a da bi se mogao u nj uvesti znatno niže tekući potok. 
Po tom ovisi sabiranje kosti lih o dobroti tamo stanujućih prijatelja 
paleontologije, koji bi kad kada imali progledati onu jamu. 


Drugo ležište diluvijalnih kosti sisara bilo bi mjesto Opatovec 
kod Vukovara. Poznavanje toga nalazišta zahvaljujemo gosp. Fab. 
Laczko-u, gostioničaru u Opatovcu, koji je našemu muzeju ovih 
dana priposlao tri fragmenta kosti i to: komadić tibie od Elephas 
primigenius Blumb., fragmenat tibie od Rhinocerus tichorhinus Cuv., 
pa onda komad zdjelice (Rhinocerus 2 ). 

Pomenute kosti nadjene su prigodom izkapanja bunara na zem- 
ljištu njekog opatovačkog poljodjelca i to u dubljini od e. 19.8 met. 
Čitav je pak bunar ec. 21.7 met. dubok; 13.2 met. duboko size pro- 
duktivna zemlja, a ostali prostor zaprema žuti diluvijalni piesak, koji 


je ležište rečenih kosti. 
Dr. Gorjanović-Kramberger. 


Faunistični pabirci po okolini Krapinskoj. 
Napisao 
AE IO LAI 


prof. u Varaždinu. 


Hrvatsko je Zagorje nedvojbeno jedan od najljepsih krajeva 
naše domovine. Sa svojih naravnih ljepota i sa gostoljubivosti naroda, 
koji u njem stanuje, hrvatsko je Zagorje mnogo bolje svietu znano 
nego sa strane prirodopisne, izuzev radi svojih okamina slavno poznati 
Radoboj, te izuzev može biti geologijski i paleontologijski dio u obće, 
koji je stranom od domaćih, stranom od nedomaćih ljudi dosta dobro 
obradjen. 

S toga sam razloga na poziv moga prijatelja g. M. Petka, 
kotar. pristava, rado pošao u kolovozu prošle godine u Krapinu, koje 
da budem njeko vrieme procul negotiis, koje opeta u nadi, ne bi li 
uz put štogod doprineo k prirodopisnom poznavanju hrvatskoga Za- 
gorja. Biljezke, što sam ih po okolini Krapine pobiljezio, doista su 
sitne, ali, scienim, ipak vriedne, da se u naš ,Glasnik“ uvrste, ponaj- 
pače s toga, što kod nas imade malo ljudi, koji su voljni ono malo 
vremena, prosta od zvaničnoga, obično napornoga posla, da upotriebe 
na proučavanje prirodnih odnošaja Hrvatske, a još manje imade ih, 
koji bi bili voljni žrtvovati od svoje ,plaće“ koju paru za skupe 
prirodopisne studije. 


A. Pećine u okolini Krapinskoj. 
Vinko Sabljar spominje“ samo jednu zagorsku špilju „Pa- 
žetovu jamu“ kod Klanjca; dočim naš velezaslužni prof. Klaić 
bilježi ** sliedede medju Dravom i Savom: špilju kod Vrabča, 


* Mjestopisni riečnik kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Zagreb, 1856 
Dodatak III.: O njekojih znamenitijih prirodninah, str. 537. 

** Prirodni zemljopis Hrvatske. Zagreb, 1878. str. 177. 

10 


146 


špilju kod sv. Šimuna, špilju kod Zeline u zagrebačkoj 
gori, te ,Pažetovu jamu“ kod Klanjca. Kako je pogorje okoline 
Krapinske velikom većinom sastavljen od tercijarnih vapnenaca, bilo 
mi je vrlo vjerovatno, da će u njem biti podzemnih špilja. U tom se 
nisam prevario. Isti moj domaćin g. Petak reče mi, da znade za 
dvie pećine u okolini Krapine: za ,Vilinsku jamu“ u brdu Golešu 
i za „Vranu peć“ u šumi Jalovici kod Jesenja. Odmah sam učinio 
shodne korake, da posjetim ove špilje. Pri tom me podupirao moj 
domaćin, pribavio mi je vodiće, dapače me je do Vilinske jame 
i pratio. 

1. Vilinska jama, Vilina jama, Volina i Volinjska 
jama nalazi se dobar sat od Krapine u brdu Golešu. Tražeć ju i 
po najtačnijem opisu nalazišta, težko bi ovu špilju našao, jer joj se 
otvor nalazi u gustoj šikari. Dne 11. kolovoza 1885. pošlo nas troje 
iz Krapine: g. Petak, ja i izvrstan vodić Božić Jakov iz Podgore, 
radnik u tvornici zemljana posudja u Krapini, kojega nam je na rieč 
moga domaćina dao velikom pripravnošću g. Pećnjak, predstojnik 
iste tvornice. Putem pridružio nam se takodjer naručeni lugar Tra- 
vinšćak Bartol iz Dolića kod Krapine, koji je tačno znao, gdje 
se nalazi Vilinska jama. Osim Travinšćaka pridružilo nam se 
putem još njekoliko radoznalih ljudi. Ondješnji stanovnici govore 
njekakim strahom o podzemnim špiljama, te se ne dese rado, osobito 
u sumračju, u blizini njihovoj. S toga je razloga valjda narod ovu 
špilju nazvao , Vilinska jama“. Nakon dobra sata hoda dodjosmo 
pred zjalo , Vilinske jame'. Ušće joj je divlja pukotina, vrlo nepra- 
vilno razpucana, visoka i dosta široka, kako rekoh, šikarjem gusto 
obraštena. Kad smo se ponješto razhladili, obukosmo toplije haljine 
ja, Božić i Travinšćak, upalismo rudarsku svjetiljku, koju je 
Božić sa sobom iz tvornice ponio, u žep još turismo svieća, šibica 
i nuždnih staklenka, te se za čas izgubismo u podzemnoj tmini. G. 
Petak i njekoliko seljaka ostadoše vani. Seljaci bili su uvjereni, 
da ćemo iz špilje iztjerati koju vilu ili podzemnu sablazan. 

Špilja biti.će, barem što se može proći, kakih 25 metara duga. 
Veoma je vlažna i blatna. Ima siga i nješto draperije, ali sve to u 
vrlo malenom razmjerju pram cjedinama Kraških pećina. Sige tek 
da su 1 dem. duge, i 1 ctm. debele. Ova je špilja prava podzemna 
pukotina, koja se odzgora i ozdola zaoštruje, a od ušća unutra sve 
više suzuje. S početka toliko je široka, da mogu proći dva čovjeka 
stisnuto uporedo. Dalje unutra tako je ona uzka, da se jedan čovjek 


147 


jedva može protisnuti izmedju blatnih stiena. Osim toga tlo pukotine 
na jednom pada do dva metra duboko, te se čovjek mora spustiti, 
podupirući se laktima, koljenima i ledjima. Lugar Travinšćak 
nije se htio dalje po ilovači sklizati, a i ja sam dvojio, da ću se 
moći na povratku uzpeti iz te uzke i sklizke udubine do dva metra 
duboke. Kad me medju tim moj Božić obodrio, da će mi on sam 
pomoći, da se uzpnem, a za njega da se ne imam ništa bojati, pružio 
sam noge, te me je on ledjima dočekao, oskliznuv se prije mene dolje. 
Protiskujuć se još njekoliko metara, dodjosmo do mjesta, gdje pu- 
kotina desno i gorje zakreće. I ovamo se uzpne moj vrli Božić; al 
tad se pukotina tako suzila, da se nije moglo dalje, te s toga ne 
znam kako daleko prodire u goru. Narod povieda, da se ona veoma 
daleko proteže, sudeć po tom, što su njekoč pustili u nju psa, koji 
je sasma izderan izašao iz njeke špilje kod sv. Jakoba u Očuri. 

U blizini ove špilje nalaze se ostanci njekoga staroga grada, 
što no ga narod zove ,Zidovskim gradom“ ili ,Judenburgom“. 

U ovoj špilji našao sam sliedede vrsti životinja: 13 primjeraka 
puža Helix planospira, dva prim. vrsti Clausilia dubia Drap., 1 prim. 
Clausilia ornata Ziegl ; 5 prim. skakavca Zvoglophilus cavicola Koll. 
(3 8,2 2) u raznim stepenima razvitka; 10 prim. pauka Meta 
Menardi Latr.; dvie vrsti roda Theridion Wlk. i dva prim. vrsti 
Liobunum religiosum Simon (1 è, 1 2). 


2. Vrana peć, Vrana jama nalazi se u šumi Jaloviei 


kod Jesenja dobra dva sata od Krapine. Ovu Špilju posjetio sam u 
družtvu sa Božićem i sa Travinšćakom dne 12. kolovoza 1885. 
Ona se nalazi u tako zabitnom mjestu, da za nju znadu samo njeki 
ljudi, koji se mnogo u šumi bave. Ušće joj je veoma maleno, a 
posve je slično ušću krušne peći. Uljezti se može u nju samo puzeć 
plosnato potrbuške. Dopuziv unutra, može odrasò čovjek stojati, ali 
ne sasma uzpravno. Ova je špilja sasma svjetla i suha pukotina bez 
cjedina, koja se nad glavom čovjeka u više manjih pukotina dieli i 
ćak na površinu briega vodi, te vidiš nad sobom kroz pukotine na 
polje. Tlo je ove šupljine pokrito debelim slojem odpadaka šišmiša, 
suhim šibljem i lišćem. I onda, kad smo se mi u špilju uvukli, 
prhnuo je kao duh šišmiš. 

U njoj sam našao 3 prim. puža Helix planospira; 3 prim. ke- 
brića Quedius mesomelinus Marsch.; 1 prim. (9) skakavca Troglo- 


philus cavicola Koll. i vrsti Machilis polypoda Linn. njekoliko prim. 
* 


148 


Pripoviedali su mi, da a ovoj špilji vrane običavaju gnjezditi 
i od tuda da polazi ime ,Vrana peć“. God. 1883. uvukla se u ovu 
špilju njeka suluda žena i tu se sjekirom ubila. 

Osim Pažetove i Vilinske jame i Vrane peći čujem, 
da imade u zagorskim vapnenastim briegovima još mnogo pećina, kao 
n. pr. kojih 20 m. duga ,Vindija“ kod Voće, koju bi bilo vriedno 
na svaki način iztražiti, sudeć po tom, što sam ja našao u ,Vilin- 
skoj jami i Vranoj peći.“ 


B. Sistemalični popis životinja nadjenih u Krapinskoj 
okolini. 


I Arthropoda. 
Red: Arachnoidea. 
Razred: Araneae Sundevall. 


Porodica: Epeiridae. 
Rod; Meta C. K. 1850. 
M. Menardi Latr. 1856. 

E. Simon: Les Arachnides de France. Paris 1874-1879, 
Ber, ste. Lal pl. ie. 8: 

U „Vilinskoj jami“ našao sam 11. kolovoza 1885. 9 2 11 è. 
Jedna 2 bijaše mlad primjerak. Život ovoga pauka nisam proučavao, 
s toga neka mi bude dozvoljeno, da navedem rieči Simona. On 
veli: ,Toute la France. Elle habite les caves humides, les grottes et 
les cavités obscures; la toile est tres-grande et souvent peu régulière. 
En automne la femelle fabrique un très-gros cocon ovale dont le 
tissu blanc et delicat laisse apercevoir les oeufs par transparence ; 
elle suspend ce cocon a la vodite par un fort pedieule formé d'un 
faisceau de fils. Les oeufs sont jaunes non agglutinés et au nombre 
de 400 A 500. Le Meta Menardi est très-commune dans les grottes 
de l Ariége“. 

Porodica: Theridionidae. 
Rod: Theridion Wlk. 1505. 
Theridion spec? 
Theridion spec? 

U istoj sam pećini našao dva oblika roda Theridion, kojih ipak 
nisam mogao opredieliti, jerbo sam imao od svakoga oblika samo 
po 1 % primjerak. 


149 


Razred: Opiliones Sundevall. 
Porodica: Phalangidae. 
Rod: Liobunum C. K. 1839. 
L. religiosum Simon. 
E. Simon, 1. 6. tome VII, str. 180, pl. XXIII, fig. 1 è. 
Simon veli: ,Commun sur les parois de rochers. Ja sam 
našao kod otvora „Vilinske jame“, dokle još svjetlo dana dopire, 
dO a 
Razred: Chernetes E. Simon. 
Porodica: Cheliferidae. 
Rod: Chelifer, Geoffr. 1703. 
Ch. eaneroides Linn. 1761. 
E. Simon, 1. c. tome VII, str. 23, pl. XVII, XVIII. 
U koševima, u kojima pčele obitavaju, sasma obična životinja 
kako kod Krapine tako i kod Varaždina, osobito u onim odlikama, 
koje L. Koch Chel ixoides i granulatus zove. 


Red: Hexapoda. 
Razred: Thysanura, Latr. 1832. 
Rod: Machilis, Latreille. 
M. polypoda, Linn. 
John Lubbock: Monograph of the Collembola and Thysa- 
nura. London, 1873, pag. 256, pl. LIU. 
Na tlu u „Vranoj peći“ našao sam njekoliko primjeraka. 


Razred: Orthoptera. 
Porodica: Acridiodea. Burm. 
Rod: Stenobothrus, Fischer 1853. 
St. rufipes Zett. 

C. Brunner v. Wattenwyl: Prodromus d. europ. Ortho- 
pteren. Leipzig, 1882, str. 113. 

Na njekoj neobradjenoj, dračem (T’hymus serpyllum Linn., Ori- 
ganum vulgare Linn., Anthyllis vulneraria Linn., Inula Helenium Linn., 
Juniperus communis Linn. i dr.) obraštenoj strmini briega sv. Triju 
Kralja kod Krapine veoma čest skakavac. 

St. haemorrhoidalis Charp. 

C. Brunner, l. c., str. 114, 

Na istom mjestu. 


150 


Rod: Oedipoda Latr, 1825. 
0ed. coerulescens Linn. 

Go Brunner; deststri 164. 

Na spomenutoj strmini veoma obična vrst. Ima ovdje i takih 
primjeraka, kojima je crni vez stražnjega para krilaca od okrajka 
znatno odmaknut. 

Rod: Caloptenus Burm. 1859. 
C. italicus Linn. 
C-Brunner, 1/6 8tr 217 
Na rečenom briegu veoma česta vrst. 


Porodica: Locustodea, Ö. Brunner 1882. 
Rod: Phaneroptera Serv, 1551. 
Ph. falcata Scop. 
CE Brunner 00 Sri 
Na briegu sv. Triju kralja obiéna kobilica. 
Rod: Thammotrizom, Fischer 1853. 
Th cinereus, Linn. 
OG Brunner, dz sttsnio 
Našao sam 1 prim. na briegu Golešu kod Krapine, Osim toga 
našao sam ovu vrst takodjer na Ivančići 1. kolovoza 1885. i kod. 
Ogulina (1883). 
Rod: Troglophilus. Krauss 1878. 
Tr. cavicola Koll. 
O. Brunner, str 411 
U veoma vlažnoj „Vilinskoj jami“ našao sam 5 primjeraka 
(3 8,2 %), a u sasma suhoj ,Vranoj peći“ 1 prim, (2). Osim toga 
našao sam u kolovozu 1583. dva primjerka pod trulim lišćem na 
Smolniku brdu kod Ogulina u visini od preko 900 m. Krauss” veli: 
Die Hauptheimath dieser Art scheint das höhlenreiche Karstgebiet 
im Süden von Laibach zu sein..... 


Razred: Lepidoptera. 

Porodica: Sphingidae. 

Rod: Sphiux, Liun, 

Sph. Nerii Linn. 

(4. Kiepach, načelnik trga Krapine, bijaše tako dobar, te mi 
je 8. kolovoza 1883. donio gusjenice ovoga leptira, gdje ih, kako mi 

on reče, svake godine u to doba dosta imade. 
* H. Krauss: Die Orthopteren-Fauna Istriens. Sitzungsber. d. math nat. 

Cl. d. kais. Akad. d. Wissensch. Bnd. LXXVIII, I. Abth. pag. 535. 


151 


Razred: Coleoptera. 
Porodica: Staphylinidae. 
Rod: Quedius, Leach. 
1 Qu mesomelinus Marsh 
Ovaj kebrić je za hrvatsku faunu nova vrst. Njega ne spominje 
niti Schlosser u svojoj veoma manjkavoj ,Fauni kornjaša“, a ne 
ima ga niti u veoma velikoj sbirci hrvatskih kebara, koju posjeduje 
e. Viktor Apfelbeck, nadšumar u Ludbregu. 
Ja sam ovoga kebra poslao na opredieljenje g Apfelbecku 
u Ludbreg. Pošto ga niti on nije mogao opredieliti, poslao ga je na 
opredieljenje dru. Eppelsheimu u Grinstadt u Bavarsku, jednomu 
od prvih staphylinidologa Evrope. G. dr. Eppelsheim odgovorio je 
medju inim g. Apfelbecku ovo: ..... aber der Staphylinidae 
war, wie ich fast mit Sicherheit voraussagen konnte, der nämliche 
Quedius mesomelinus, der alle bisher explorirten Höhlen unsicher 
machte, mochten diese im Balkan, in Uroatien, in Südfrankreich oder 
in Spanien liegen..... 
Ja sam našao ovoga kebrića 12. kolovoza 1885. u „Vranoj 
peći“ u odpadcima šišmiša i to u tri primjerka. 
Porodica: Cicindelidae. 
Rod: Cicindela. 
C. sylvicola De). 
U okolini Krapine običan kebar. 


II. Mollusca.* 
Red: Gastropoda. 
Razred: Pulmonata. 
Porodica : Helicidae. 
Rod; Helix Linn. 
H. planospira. Lam. 
U ,Vilinskoj jami“ našao sam 13, a u ,Vranoj peći“ 3 prim. 
Rod: Clausilia Drap. 
Cl. ornata Ziegl. 
S. Clessin: Deutsche Exeursions-Mol.-Fauna, 2. Aufl. Nürnberg 
1884, pag. 284. 
Našao 1. prim. u , Vilinskoj jami“. 
* Mekušee je opredielio gosp. profesor Brusina, na čem mu ovdje liepo 
zahvaljujem. 


152 


Cl. dubia Drap. 
S. Clessin, 1. c., pag. 302. 
Dva prim. u , Vilinskoj jami“. 
III Vertebrata. 
Red: Reptilia 
Razred: Ophidia. 
Porodica: Viperidae. 
Rod: Vipera Laur. 
V. ammodytes, Linn. 

E. Schreiber: Herpetologia europaea, str. 187. 

Poskok je u okolini Krapine obična zmija. Narod zove ju ma- 
dras, modras i skočec. Pripovieda se, da ova zmija ima na 
glavi zlatnu jabuku; tko bi ovu jabuku zmiji uzeo, ne bi živ ostao. 
Vele, da ima drača proti ugrizu. 


Razred: Saurii. 


Porodica: Lacertidae. 
Rod: Lacerta, Liun. 
L. muralis, Laur. 

E. Schreiber, 1. c. str. 408. 

Na vapnenastim hridinama okoline Krapinske običan i dosta 
čest gušter. Ja sam ulovio jedan primjerak na ruševinama staroga 
grada u samoj Krap ni. Narod zove ovoga guštera jašćerica 1 
jašterica. Veli se: ,brz kao jašćerica“. 

Red: Aves. 
Razred: Cantores. 
Porodica: Motacillidae. 
Hod: Budytes €uv. 
B. flavus Linn. 

Jedan prim. vidio sam na potoku kod Antolinéeve pile blizu Kra- 
pine (12. kolovoza 1885.), a drugi na potoku kod Krapinskih Toplica 
(13. kolov. 1885). 

Porodica: Turdidae. 
Rod: Monticola, Boie 
M. saxatilis, Linn 

Na vapnenim pećinama kod Krapine svake godine obična pje- 

vica. Dapače vidjeti ju je na ruševinama staroga grada u samoj 


153 


Krapini. Dne 20. svibnja 1885. ustrielio je M. Petak jednu ® na 
zidinama staroga grada u Krapini i meni poslao. Iste god. dobio je 
iz Krapine 1 è veliki ljubitelj ptica g. VI. Vezić, kr. j. bilježnik 
u Varaždinu. 
i Red: Mammalia. 
Srne, pusiilisice u okolini Krapinskoj obične su i razmjerno 
česte životinje. 


Napokon smatram si ugodnom dužnosti, da zahvalim radi gosto- 
ljubivosti momu domaćinu g. Petku i njegovoj gospodji, u čijoj 
sam kući ugodno proveo osam dana, pak radi prijazna susretanja 
načelniku g. Kiepachu i drugim uglednim ljudima u Krapini. 

Gosp. prof. Brusina išao mi je i ovaj put na ruku u izra- 
djivanju ove neznatne radnje, pozajmljujuć mi potrebita skupocjena 
djela, radi čega mu srdačno zahvaljujem. 


Botanični izlet na Sniežnicu. 


Piše 


Lujo Adamović. 


Dvie rieči predgovora. 


4a prošlih praznika poduzeh više izleta po dubrovačkoj okolini 
ito u najvažnije krajeve, kao n. pr. u Lokrum, Župu, Bosanku, 
Sumet, Brgat Rieku, Petku, Lapad, Podsrgje i Sniežnicu. Prem su 
za moju sbirku sve ekskurzije važnije neg ona na Sniežnici, ipak 
hoću da započnem ovim prilogom, a to sa više uzroka. Prije svega 
ovaj mislim pokloniti momu Mecenatu velecienjenomu gospodinu pu- 
kovniku Dorotki, kojemu imam, da zahvalim što sam imao sreću 
posjetiti Sniežnicu, jer se on udostojao pogostiti me. S druge strane, 
uvjerih se, da je gorska flora Dalmacije još posve slabo poznata, 
dočim je primorska dosta marljivo proučena te i s toga gledišta pred- 
stavih ovaj gorski dapače subalpinski izlet svakomu drugomu. 

Što se ostalih izleta tiče cienio sam da će biti bolje, da ih 
podložim još jednom iztraživanju, naime da i ove godine još proučim 
zemljište dubrovačko za jesenskih praznika, da tako budu što pouz- 
daniji i bogatiji. i 

Još bi bilo, da nadodam dvie rieči o literaturi flore dubrovačke. 
O njoj ne ima na hrvatskom jeziku, žali bože, još nikakve radnje; 
kao što u obće o cieloj Dalmaciji. Na latinskom je djelo Visianievo 
„Flora Dalmatica“ 1842. u Lipskom tiskano. Ali je tu flora dubro- 
vačka veoma slabo poznata; a to je i naravno, jer Visiani nije 
mogao nikad, da provede jedne godine ili barem njekoliko mjeseci u 
jednom mjestu, već se ograničio na pojedine izlete i na podatke, što 
mu ih pružahu prijatelji Neumayer, Rubricius, Pappafava, Tommasini, 
Vodopić i drugi. Ova gospoda ili bi mu poslala diagnozu dotične biline 
ili ne, pa s toga i sretamo u njega dosta puta formulu: „sed sine locis 
indicatione, misit ..... È 


155 


I tako bih ja iztumačio za što u Visiania nisu spomenute za 
okolinu dubrovačku tolike i tolike biline, koje rastu samonikle. 
Izmedju ostalih n. pr. bile bi i posve poznate sliedece: Castanea vesca 
DC. na Ljubču, blizu Kliševa raste divlja u velikim eksemplarima ; 
pak na Lopudu put Gospe od Sunja. 

Laurus nobilis L. raste svakud, dapače ima jedan kraj u Pod- 
srgju, više Rieke, što se zove „u lovorikama“; Pinus Pinea L. 
na Dubcu i u Gružu; Amaranthus prostratus Balb. svud po razsad- 
nicima, po putima; Climopodium vulgare L. Podsrgje. 

Ovakvih sličnih primjera mogao bih silu navesti ali ih krat- 
koće radi izostavljam. O SnieZnici pisao je kratku opazku u opisu 
svog putovanja kroz Dalmaciju Th. Pichler, sakupljač bilina. 
Rekoh opazku jer sbilja nije drugo; on ne navodi nego jedanaest 
(posve dobro poznatih!) bilina, i zadovoljava se tim, da opisuje noć, 
koju je (u Splitu) usljed komara i drugih Zivinica sproveo u bdenju. 

Suviše O. Appendini, prem ,profanus“ što se botanike tiče, 
nabraja njekoliko bilina, koje po kazivanju njekoga Konavljanina, 
rastu na Sniežnici. Tu nadodaje i sam opazku, da se pod imenom 
„Snieznica* shvaća 1 ciela okolina, te tako je opravdano, kad se tu 
čita, da na Sniežnici raste: ognjica (Sinapis arvensis L), pasvica 
(Solanum nigrum L), tetivika (Smilax aspera L), papraca ru- 
njava (Ceterach officinarum L), papr. sitna (Adiantum Capillus 
Veneris L), broć (Rubia tinctorum L). vidac (Zuphrasia officinalis 
L) i tolike druge. 

Tko je bolje a valjda i temeljitije proučio Sniežnicu, nije, žali 
bože, pisao pak tako ne imamo nikakvu svjedočbu od mnogih naših 
biljara kao n. pr. Neumayera i Vodopića. Ovaj posljednji bijaše u 
svojoj mladosti župnik u Konavljima i bavio se marljivo tloristikom 

Tim zaključujem ove dvie rieči predgovora, opazkom da biline, 
koje ja navodim za Sniežnicu jesu dobro klasilikovane, jer sam prije 
svega želio, da kritično postupam a s druge strane, da ne pritegnem 
na se nepovoljne kritike. 

U tu svrhu svaku sam bilinu uporedjivao sa slikama Reichen- 
bachove Icon. fl germanicae, pak sa Visianievom: Flora Dal- 
matica. Prispodabljao sam sam sa sbirkom zo0l.-botanickoga druztva 
u Beču, a nadalje za nepoznate ili sumnjive obratih se na veleuč. 
gosp. dvorskoga savjetnika prof. viteza Kernera, kojemu i ovom 
sgodom izkazujem moju najsrdaéniju zahvalnost za ne malen trud. 
Mislim dakle, da su biline posve točno označene. Dapače da dadem 


156 


primjer, da mi je više stalo do kritičnosti nego do novih obreta, 
spomenuti ću, da sam naišao na njeku izprženu Erica (na Sniežnici), 
kojoj bi po svoj prilici odgovarala Calluna vulgaris Salisb., prem se 
je do sada mislilo, da je za ovu Velebit najjužnije mjesto, gdje 
raste. Ali ja ju odbih baš zato, jer je nejasan eksemplar; isto valja 
i za Galium Cruciata L. var: chersonensis. 


Izlet 


Na 23. julija, prošlog ljeta, uputih se preko podne omnibusom 
s Ploča put Konavala.“ Žestoka žega, koja vladaše, nije dopuštala 


da uživam s prozorčića more i liepu okolinu sv. Jakoba, već me 


tprisili da spustim zastore. 

Krenusmo dalje; bacah pogled čas s jednog prozorčića na divno 
igalo u Srebrenomu, ** čas opet kroz drugi prozor padaše mi oko 
na döce, manje poetične ali ipak ne sasvim neprijatne, posadjene 
buhačem (Pyrethrum cinerariae folium L.), kojim kao podloga, steru 
se siva hercegovačka brda. Razmatrajući te prirodne kontraste ne bih 
se valjda bio ni sjetio da smo došli na Trgovište, da nije kočijaš 
otvorio vratasca i upozorio me, da se izkrcam dok podkuju iznova 
sve konje. 

Oko četiri sata ostavljasmo za sobom Trgoviste i primicasmo 
se bliže Vrelu; ovdje dobih putnog druga, njekoga Konavljanina iz 
Mrcina. Netom on zasjedne, napuni lulu i napali ju, pa zavede živahan 
razgovor sa mnom. 

Kada začu, da idem na Sniežnicu da kupim bilina, stade se 
čuditi i krstiti, smatrajuć to posve težkim poslom a k tomu i bez 
potrebe, jer „da si meni, primjeti on, prije kazao bio bih ti ja poslao 
travica, koliko ti je duši drago i milo; moj bi ti momak bio na- 
čupao, hodeći na pašu, svake ruke pa taman pun sepet“. 

Uzalud gledah, da ga uglavim da meni biline služe na učenje 
te da s toga valja da znam i sam gdje što niče i raste; aja, zaludu, 
pa zaludu! Vidjao sam mu na licu njekakav izraz kojim je jasno 
* Ploče je predgradje na iztoku Dubrovnika. Konavle, visoka ravnica 
u dubrovačkom kotaru, proteže se od Cavtata do Ercegnovoga, znamenita 
radi plodnog polja, koje jeseni i zimi usljed kiša poplavi. Konavle imaju 
više znatnih sela, od kojih njekoliko imaju svoju školu, maticu i župnika. 
Srebrno, selo na morskoj obali u Zupskoj dolini, sat daleko od Du- 
brovnika, romantično ljetište i obljubljeno kupalište. 


* 


* 


KE: 


N 


SER 


157 


bilo da je htio reći: biti će valjda kako ti veliš, ali ipak tvrdim, 
da bi ti i moj momak bio umio kazati, gdje što raste, no toga 
ne izusti. 

Kad je on izerpio svoju rječitost zavlada medju nama muk ; 
ja otvorih knjigu, dok je on punio gustim oblacima dima naš nesretni 
coupé, misleći valjda u sebi o čemu bi dalje razpravljao: ali mu to 
ne podje za rukom, jer u to konji stadoše — bijaše opet štacija: 
Plat. Ovdje se moj komšija oprosti i razstavi, a tako ja putovah 
napried sam bez ikakvih daljih važnih sgoda. 

Sunce bijaše gotovo pri zalazku, kada ja zakucah na vratima 
ljetnoga dvorca plemenite obitelji grofova Bonda.“ Malo za tim od- 
morivsi se, ugovorih za služkinjom sve, što bijaše od potrebe za 
sutradan, naime, da mi nadje vještoga vodju; poslje večerah i legoh, 
jer sam morao rano ustati. 

SnieZnica dobiva ovo ime s toga, što je ona najviši vrh 
cielog brdovitog lanca, koji se prostire uz dužinu polja Konavoskoga. 
Poznata jer još pod imenom „Mons Cadmeus“, jer se drži da je te- 
banski kralj Kadmos, bježeći iz Grčke, na nju se utekao; isto tako 
usljed druge zamršene mitologične priče prima ime: „Mons Aeseu- 
lapii“ kako što i voda, koja se nahodi u njekoj pećini na njezinom 
vrhuncu. i; 

Visina SnieZnice iznosi 1241 metar, dočim oko nje stojeći vrsi 
ne dopiru ni do 700 metara.** Njezina je srednja godišnja tempe- 
ratura od 11° do 13"C ; no ljeti za julija i augusta može za cielo 
živa kazati i do 30°C, nada sve pako ako vlada jugo-iztočni vjetar 
šilok. Ja n pr. bijah u ljetnomu odielu na njoj a nije mi bilo ni 


* Ljetni dvorac vlasteoske obitelji Bonda nalazi se na podnožju Sniež- 
nice, u selu Pridvorje; prem bez luksusa ipak najviša i najljepša kuća u 
selu. Bijaše najmilije ljetište pok. grofa Bonde, a sad mu zet, veleuč. g. 
Dorotka, sprovodi sa svojom čest. obitelju duge ljetne dane. 

“* Visinu,ttoliko Sniežnice koliko i ostalih brda dubrovačke okoline vadim iz 
Photographische Copien c. k. vojničko-geograf. zavoda u Beču. Grad- 
cartenblatt 35 XVIII. SO; NO; NW., koje mi učtivo pruži veleuč. gosp. 
Dorotka: Sr gj (Fort' Imperial) dopire do 412 met., dočim kod Zark o- 
vice pada već na 313 met. Uzdiže se pak više Oboda onaj lanac, koji 
je produžen do Sniežnice, do blizu 500 met., dapače Dubrava 507 m, 
Babina medja Sll m, Oštri kuk 590 m.; kod Brotnjicä 
imamo opet samih 460 m. a Curilo 517 m., Golubjena 550 m., 
Smrekovo korito 560 m, Oštra glavica 609 m a mala 
Sniežnica 700 (150) met. 


158 


hladno a kamo li zima. Naravno da je drugčije kada vlada sjever 
ili zapadnjak. Po kazivanju Konavljana, koji poznaju dobro SnieZnicu, 
bilo je godina da je zimi snieg pokrivao cielo brdo, dapače tvrde 
njeki da se u škripima može sve do svrhe aprila naći sniega. Duva 
li šilok, Sniežnica je sva u magli tako, da se od nje ništa ne vidi; 
je li kakva oluja ljeti, nije riedko pokrivena oblacima, dakako do 
njeke visine. Vjetrovi, koji kroz godinu vladaju jesu: šilok (jugo- 
iztočnjak) najčešći; tada studeni vjetrovi s kopna: bura (iztočnjak) 
duva često, najpače zimi a dolazi iz Hercegovine; zatim tramuntana 
(sjever) manje čest nego prijašnji ali isto opasan i silan; sjeveru u 
naravi sličan ali gotovo sa protivne strane duvajući jest levanat 
(sjevero-iztočnjak) zimi isto pogibeljan kao predjašnji. Manju ulogu 
igraju vjetrovi s mora, naime zapadnjak (lebić), sjevero-zapadnjak 
(majstro). Ovaj posljedni duva obično ljeti preko podne i blaži žegu. 
Što se geognostičkih svojstva Sniežnice tiče ne bih se smio zapustiti 
u pobliže opisivanje istih, pošto prije svega nisam strukovnjak, a 
s druge strane ne imam podataka u toj grani; no što se, bez straha 
na recenziju, daje iz daljega kazati jest, da toliko SnieZnica, kao i 
ciela skupina gora dubrovačke okoline, nije drugo nego kalkarna masa, 
kojoj je podnožje obično gnjilasto, izpresječeno amo tamo kojom 
naslagom muljare a posve riedko 1 prZine.. Na SnieZnici ne možemo 
ni vode tražiti, ako izuzmemo onu pećinu, s botanickoca gledišta od 
nikakve pažnje, na samom vrhuncu, gdje se nalazi ona studena voda, 
koju može čitalac proučiti iz Appendinievog opisa ,Cenni storici su 
Ragusa“ (1. dio, strana 30). Istina je, da rječica Ljuta izvire na 
iztoku Sniežnice u Jelenoj-gori, ali njezin je tek neznatan, pa se 
prostire po polju konavoskom. Jedno jedino mjesto, a to put iztoka 
izviše sela Kune, pruža se njeko na pola močvarno zemljište; ali 
pravilnije će biti ako ga nazovem vlažnim. 

Flora je Sniežnice veoma važna ne samo s toga, što je do sada 
još slabo poznata, da li i sa gledišta što se jedino ovdje od ciele 
dubrovačke okoline sreta prelaz gorske u subalpinsku vegetaciju. 

Ne ima rieči, koje bi dostatno preporučile, da se dobro i sdušno 
iztrazi i obadje Snieznica početkom marta pa sve do srpnja nepre- 
stance, kad bi čeljade moglo naići na mnoge biline u evietu, za kojima 
je mene srdce bolilo, da sam zakasnio. Izmedju ostalih riedkih bilina 
znam, da na njoj raste Sazifraga rotundifolia L.; jer sam ju sam 
našao uvehnutu, dapače izprženu od sunca; uz to po Visianievo) 
„Flora Dalmatica“ imalo bi se naći: Convallaria multiflora L., Pri- 


159 


mula brevistyla D, U., Anemone apennina L., Paconia corallina Betz, 
Corydalis tuberosa D. C., Tulipa sylvestris L. itd. sve to već u veljači 
ili ožujku. Nadalje žao mi je, da nisam naišao na sliedeće biljke 
ali dielom i tu je krivica doba cvjetanja: Z/elleborus multifidus Vis; 
ovo je njeka nova vrst, koju je Visiani prvi našao u Dalmaciji. 
Narod zove toliko ovu koliko tipičnu vrst (Melleborus niger L.) istim 
imenom Sprež. Cvate već u veljači. 

Mandragora officinalis L. cvate u ožujku, ali sam bilinu sa 
jagodama mogao ipak naći, te za to cienim, da će valjda biti posve 
riedka ili već izkorienjena od mještana, koji ju upotrebljavaju kao 
liek. Gymnadenia conopsca R. Brown. sinonim: Orchis conopsca L. 
Visiani u svojoj Flori: „in montibus supra Canali.“ Biti de velika 
suša i žarko sunce, koje je izpržilo posve cielu bilinu, te je tako 
ne vidjeh. 

Još bi jedna biljka bila, naime Freyera Biasolettiana Rchb. 
Ovo je jedna od jedanaest biljaka, koje je njemački sakupljač 
bilinà Th. Pichler našao na SnieZnici; ni ovu ja nisam susreo 
uprkos velikomu naporu. 

Prije no prodjem na posebno nabrajanje primjetiti ću još, da 
doba u koje sam ja bio na Sniežnici, nije ni najmanje sgodno, pošto, 
kako već primjetih, velika vrućina izprži dobar dio vegetacije, a s 
druge strane mnoge familije bijahu posve izevjetale (Liliiflorae, Ro- 
siflorae, Graminaceae a dielom i Leguminosae); no ono malo što sam 
našao može podati vještu čitaocu predobru ideju o važnosti flore 
Snieznice. 


U njeko doba noći probudi me lajanje kučaka, pa kad bolje 
posluhnuh, čuh i žamor izmedju služkinje i namienjenog mi pratioca, 
te cieneći da je docna skočih iz odra, obukoh se i sadjoh na donji 
pod; Marija me već čekaše s kafom, a Sukurica, tako se zvaše vodja, 
sve gledaše njekom vještom zadovoljnošću torbicu, koju Marija sprav- 
ljaše nama za put. 

Ustadoh i uputih se njekim putem, ako se ono u ostalom smije 
zvati putem, njekim potokom, da bolje rečem, gdje je valjalo mate- 
matično mjeriti korake: šiljaste oštre hridi izlizane od mještana 
njihovim opancima, tako, da stadeš li na kamen slabom snagom, 
popuzti ćeš se i pasti nazad, staneš li jačim mahom pasti ćeš na 
zube: ja bijah na stotinu muka, a uz to moj vodja njekim lakonično- 


160 


porugljivim pogledom osvrtaše se kadikad, izčekujuć valjda, da mu 
rečem, da se vratimo. 


Ali mu to ne podje za rukom, jer sam znao po kazivanju g. 


Dorotke, da put na Sniežnicu nije baš najgori, i sbilja se uvjerih i 
sam netom uzadjoh kakih petdeset ili šestdeset metara više sela. 

Na jedan put dalo mi se, uprkos slaboj svjetlosti nješto ugle- 
dati, k čemu se odmah zaletih; bijaše veliki liepi eksemplar od 
Pteris aquilina L., koja je u puku poznata pod imenom velika 
praprat ili paprat veliki. Vodja, videći moju pomnju u raz- 
matranju paprati, prodre njekom smiešnom opazkom, koju ja izprva 
nisam razumio, ali sjetivši se, da u njegovim riečima leži njeko 
praznovjerje, podpomogoh taj zanimivi razgovor. 

„Majdek, niesi ti lud“, bijaše njegov prvi uzklik, ,majdek niesi 
ti lud, što premećeš tuda oko paprati, ama si za to docna došo; 
bijaše doći o Ivanovoj noći.“ Kad ga zapitah, što on cieni, da tražim, 
odgovori mi: „Zar misliš da ne znam, da išteš cviet od paprati, ali 
ti rekoh, da si se odocnio, jer paprat ne cvjeta nego posve riedko i 
to u noći sv. Ivana.“ 

Poslije ga zapitah, znade li čemu bi meni cviet od paprati? 
Na to on kao na pola uvriedjen odvrati: „Ma kako ne bih znao 
čemu bi ti; kad bi ti imao cviet od paprati, ti bi razumio sve, što 
živine govore, znao bi, što trava svaka govori kad raste“; pa tad 
pridoda: „Ali misliš ti, da je to lako naći? Ja ti znam kazati, da 
su dva brata bila pošla o Ivanovoj noći na njeku livadu, gdje je pusta 
prapratina rasla, pa isti te isti, premeći svud — zaludu -— nigdje 
naći cvieta U zoru, kad su se kući vraćali, jedan od njih sve raz- 
umije, što konj hrže, što kokot kukuriede, što pas laje, u jednu rieč 
znao je sve, što živine govore. Ali kako je došo kući umoran, tako 
je svukao opanke i otresao s njih zemlju; od tada nije više razumievao 


nijedne živine. Znaš zašto? On je tražio cviet od paprati i nije ga 


mogao naći, a hodeci po livadi zadjene mu se eviet o opanak i tako 
je razumio sve; kad ga je izgubio, naravno, nije više razumievao“. 

Ja uzeh njegove rieči hladnokrvno, prem sam u sebi ćutio isti 
efekat, koji je prouzrokovan od kakvoga divnoga monologa ili prizora 
koje komedije. Počesmo uzlaziti; s jedne i s druge strane puta bijaše 
vidjeti u većoj ili manjoj množini Amaranthus viridis L u skupini 
sa Jumex sylvestris L., Carduus candicans Waldstein, Cirsimm arvense 
Scop. Mentha tomentella Hoflmgg., to sve izpod medja u hrpama ; 


55° 


po kamenju Tunica sarifragu Scop. u evietu. 


È, / 
S O 
. i 


161 


Amo, tamo, ali riedje nego predjašnji, uzdizaše se Verdascum 
phlomoides L. iz družtva drugova mu Ballota nigra L., Echium vulgare 
L., Lamium maculatum L., L. amplezicaule L., Plantago media L., Silene 
inflata L. itd. 

Bez velike promjene pratijaše nas ovo — izuzam Pteris aqui- 
lina L., koja je samo pri podanku u množtvu — sve do tako zvanih 
„dönjih počivala“. 

Izmedju dönjih i gornjih počivala* t. j. na visini od 250 do 
350 met. ubrah preliepi eksemplar od Thymus bracteosus Visiani; k 
tomu i Teuerium Arduini L., pak opazih uvehnutu biljku od Sym- 
phytum tuberosum L., koja bijaše u sjenastom busu velikoga Rubus 
tomentosus Borkhaus, izpod kojega su virili Galium Mollugo L., Car- 
duus nutans L., Cirsium Acarna D. C., Agrostis verticillata L., Avena 
sterilis L. a po kamenju još evatedi Dianthus Carthusianorum L. 

Nakon dobra dva sata uzadjosmo na vrh brda, na komu se, 
kao u kotlu, nalazi selo Kuna. Ovdje mi se odmah prikazao bolji 
plien; u njekoj ogradi, na kojoj je bio kukuruz posadjen, ubrah 
Trifolium ochroleucum L. u cvietu; ne daleko od toga Bonjeanea hir- 
suta Rchb., Geranium lucidum L., G. dissectum L., pak Trifolium fra- 
giferum L, Ballota hispanica Benth. uz put s jedne i s druge strane 
po stienama; Acanthus spinosissimus Pers. takodjer na istoj ogradi 
gdje prijašnje nadjoh, a k tomu i Lathyrus rotundifolius L., Acinos 
thymoides Moench., ali onu odliku vunasto - dlakava lišća i struka 
ß) villosus. Ali najvažnija bilina, koja mi se prikazala na Kuni 
bijaše za cielo Mentha seriata Kerner. Ova preliepa. Mentha, koja 
je srodna (dapače od iste skupine Menthastrum) sa Mentha sylvestris L. 
bi najprvo opisana od prof. A. Kernera; ali za Dubrovačku okolinu 
nije do sele nigdje navedena, još manje za Sniežnicu. Ja nadjoh nje- 
koliko eksemplara, ali nije baš često ju susresti. Izviše sela Kune 
pri visini od kakvih 700—800 met. naljegoh na bogatu livadu kal- 
karnoga tla, ali zemljište je vlažno i po svoj prilici u drugo koje 
doba godine polumočvarno. 

Tu u sjenovitim škripima nadjoh Aspidium pallidum Bory u pre- 
krasnim individuima, od kojih su njeki bili preko 60 cm. visoki. 
Ovoj vrsti, koja do sele nije nigdje navedena kao poznata u okolini 
Dubrovačkoj, posve se približiva glede habita Aspidium eristatum Swartz 


* Svako selo, koje je na brdu, ima njeke stanovite stacije, gdje se ženska- 
dija zaustaje i odmara idući u grad, na poljanu ili vraćajući se. Takove 
su i pomenute dvie stacije za Kunjane: donja i gornja počivala. 


ll 


162 


Na istom mjestu bijaše zastupan i Polypodium vulgare L. i baš na 
moje veliko čudo, prava genuina forma, dočim u cieloj ostaloj du- 
brovačkoj okolini (Sumet, Brgat, Rieka, Zaton itd) sreta se samo 
ona odlika zubčasta i sa dubokim tubastim sinusima: Polypodium 
serratum Willd. Nije falilo tu ni Asplenium Trichomanes L. sa Asple- 
nium Ruta muraria L. Osim toga Poa rigida L., Calamintha Nepeta 
Clair. izpod njeke medje; Zriticum repens 8) glaucum L., Marrubium 
rupestre Bivon, Origanum Heracleoticum Rehb., Leonurus cardiaca L., 
Salvia verticillata L, Melissa officinalis L., Co’utea arborescens L. 
ali već u sjemenu; Galium rubrum Scop, @. lucidum Allioni, ovaj po- 
sljednji već izevjetan sa zrelim jagodama. Glede Clinopodium vulgare 
L valja mi opaziti, da je čest ne samo više Kune nego i po ostalim 
brdima okoline dubrovačke prem ga (!) Visiani u svojoj ,Flora Dal- 
matica“ nije nigdje naveo za Dubrovnik, a nije pak ni ,tota Dal- 
matia frequens“. Na dalje Scutellaria commutata Gussone; ovo je jedna 
od 11 bilina, o kojoj Th. Pichler piše (vidi: Oesterr. botan. Zeitschrift 
g. 1868.), da je našao na Sniežnici; vriedno je spomena kako je 
Pittoni, koji je spravio Pichleru za tisak njegovo putovanje kroz 
Dalmaciju, mogao ostaviti sliedeću opazku: „Srutellaria commutata 
Guss. eine dem Trifolium medium so nahe stehende Kleeart“. 
Kako za boga! Neka je Th. Pichler prosti sakupljač ali ipak kako 
može uporediti Scutellaria sa Trifolium? Je li to vidio Pittoni, ili je 
to valjda, kao u obće cieli članak „Farina del suo sacco“? Pa kad 
sam ovdje deder da još nješto opazim. Jedna od jedanaest Pichle- 
rovih biljaka sa SnieZnice jest i Acanthus mollis L. Ovdje pak usu- 
djujem se izjaviti da njegov Acanthus nije mollis L. jer ga ne ima 
nigdje u cieloj Dalmaciji na brdu (Sravni Visiani „Fl. D “) a tim ni 
u okolini Dubrovačkoj, za koju bi bio posve nov. Njegov je dakle 
Acanthus spinosissimus Pers, što sam ga, kako već spomenuh, i ja 
susreo. Na istomu mjestu, što sam gore pomenuo, nadjoh još Trifo- 
lium patulum Tausch, Micromeria Juliana Benth., Rumex tuberosus L., 
Campanula tenuifolia Waldst , Veronica spicata L., Thymus Zygis L., 
Lithospermum petraeum D. C, Verbascum Lychnitis L. i V. nigrum L., 
Doryenium penthaphyllum Rchb., Praenanthes muralis L., Hippocrepis 
comosa L., Thymus patavinus Jacquin, Genista procumbens Waldst. 
Trifolium filiforme L. i jednu Plantago srodnu sa P. lanceolata ali 
nipošto identična. Ovo je ona Plantago za koju Visiani, u opazci pod 
P. lanceolata, veli, da nije valjda drugo nego odlika jedne te iste 
vrsti (?) Prof. A. Kerner kazao mi je, da je on u svom herbariju 


163 


drži pod imenom Plantago dalmatica. Neka dakle ostane tako dokle 
se ne iztraži i ne dokaže za stalno, da je pomenuta bilina baš do- 
stojna i vriedna, da se ju razlikuje od Plantago lanceolata L., od koje 
je u habitusu, doduše vrlo različna. Kad se uvjerih, da ne ima više 
ništa važna, nastavih uzlazak dalje. Pod vrhom Sniežnice na visini 
od 900—1000 m. od prilike susretoh Rumex acetosella L. i baš onu 
istu odliku multifida naime, koju Visiani navodi, da se na Vla- 
Stici (brdo na herceg. granici) nalazi. Plantago sericea Willd. bijaše 
već u sjemenu. Carduus radiatus Waldst. Nepeta nuda L. u cvietu, 
Satureja montana L., Trifolium aureum Savi sinonim sa Trifolium 
patens Schreber ; važno je bilo, da ga nadjem, jer po Visianiu nije 
do sele bio poznat, nego u dva cigla mjesta u Dalmaciji i to oba 
mjesta jedno blizu drugomu i u sjevernoj Dalmaciji „in pratis ad 
Zemoniko, in Petrovopolje et circa Vrlika“. Suviše spazio sam sliedeće 
nove biline za floru Sniežnice: Trifolium montanum L., Cytisus Wel- 
deni Vis., Lathyrus montanus Bernh. (ali sa posve suhim mohunama), 
Asperula scutellaris Vis, Aster canus Waldst. Sedum glaucum Koch, 
Inula montana L., Cerastium tomentosum DCU., Onobrychis alba L., 
Rubus idaeus L., Peucedanum longifolium Waldst., Micromeria parvi- 
flora Rehb., Hesperis matronalis L. ali ne u cvietu, isto tako i Ra- 
nunculus illyricus L., Linum tenuifolium L. Na visini od 1100 m. put 
iztoka: Anthyllis aurea Vis., Teucrium montanum L., Njegovo cviede 
bijaše napadnuto od onog malenog ušenca Zaecometopus Teuerü Host. 
koji prouzrokuje njeke vunasto-krugljaste izraste; češće ga je susresti 


na Teucrium Polium L. nego li na 7. montanum L. Veću pomnju 


zaslužuje Trifolium multistriatum Koch, koji se malo razlikuje od 
Trifolium mutabile Porten. gotovo u samoj konstrukciji kaleža 
(čaške). Visiani ga pominje samo na dva mjesta, u sjev. Dalmaciji. 
Ne daleko od ovoga naidjoh na posve uvehnutu Sazifraga bulbifera 
L. a malo više na Sazifraga rotundifolia L., blizu koje ubrah u 
preliepim eksemplarima Dianthus sanguineus Vis. Ovaj veoma škak- 
ljivi Dianthus nije D. vaginatus Rehb. nego je sinonim sa D. atro- 
rubens Allioni. U Visianievoj flori sretamo ga samo: ,in apricis inter 
segetes Mavice prope Vrlika, in sazosis montium Velebit et Prolog, in 
apricis circa Boccagnazzo et Trau“, ali ne južnije. Rumex sanguineus 
L., Carex sempervirens Vill. za koju Visiani navodi Velebit, Bjokovo 
i Orjen. Festuca pratensis Huds. var. bosniaca: Poa alpina L., Inula 
ensifolia L. Pri samomu vrhuncu (od 1100 do 1241 met.) Phagnalon 


rupestre DU. izevjetan Echinops vitro v. elegans Bertol. Sedum  se- 
* 


164 


rangulare L., Saxifraga Aizvon Jacq. Ova mi je podala gotovo naj- 
veću radost. prem je bilo prirodno, da ima rasti i na Sniežnici, posto 
u Visiania stoje gotovo sva ostala brda samo ne dubrovačka nave- 
dena. Još mi više poveća radost Epipactis latifolia Allioni, koju na- 
djoh pri vrhuncu put iztoka, dva eksemplara od kojih jedan još liepo 
u cvjetanju. Visiani je u ,Flora D. ne pominje nego samo na tri 
mjesta za cielu Dalmaciju: „in sylvaticis montium Velebit, Dinara et 
Veliki Grad supra Clissa“, 

Moj vodja, koji je uviek žalio, da nije Marija dala rakije, upo- 
zori me, da je docna, da ne ćemo bit prije podne doma. Sunce bijaše 
već dosadno, te za to poprimih njegov savjet. Došavši na Kunu 
ručasmo u kući njekoga kmeta grofa Bonde, pa nakon 2 sata težkog 
silazka po onim izlizanim stienama bijasmo napokon i kući prispjeli. 
Ono isto popodne upotriebih, da spravim svoj plien, za koji bijah 
donio sobom iz Dubrovnika papira. 

Sutradan uzadjoh opet, ali sam bez vodje, i bio bih valjda 
našao štogod znamenita, da nije kiša prietila. U manje od dvie ure 
uzlazka više Kune ali na zapadu put Kreta od kamena, naidjoh na 
Betonica serotina Host., Geranium sanguineum L, Micromeria graeca 
Benth, Trifolium meritimum L., na Kuni, Seriola aethnaensis i Hie- 
racium Stuppeum Vis. u cvietu; Scabiosa acutiflora Rchb.. Physalis 
Alkenkaengi L. i sliedeće sve na Kuni: Helianthemum Fumana Mill., 
Amaranthus prostratus Balb., Euphorbia Peplis L. i Alyssum monta- 
num L. izevjetan. Jedva sam bio unišo u kuću, kad kiša započne 
lievati kao iz kabla i nije htjela da prestane za vas dugi dan. 

Promišljajući, da će gora i doci ostati mokri za više dana i 
tako, da će meni biti nemoguće botanizovati, odredih u zoru doj- 
dućeg dana, da se povratim u Dubrovnik. Putovanje poduzeh na 
mazgi s koje mogah liepo razabirati sve, što oko mene raste. Tako 
n. pr. blizu Oboda počeh razpoznavati (NB. ja se uputih ob noć) 
visoke busove, smreke Juniperus Oxycedrus L. i somine Juniperus 
phoenicea L., mrče Myrthus communis L., trišlje Pistacia lentiscus L., 
vriesa Erica mediterranea L. U Župi, na Čibaćama vidjeh više eksem- 
plara česvine: Quercus Ilex L.; rujevine: Rhus coriaria L. i još Cornus 
sanguinea L., Acer monspessulanum L., Pinus Pinea L. izmedju Pinus 
halepensis L. Uz put s jedne i s druge strane: Phlomis fruticosa L., 
Inula candida L., Linaria dalmatica L., Campanula pyramidalis L., Pi- 
stacia Terebinthus L. sa liepim velikim uzrastima sličnim plodu od 
Ceratoma siliqua L., te zato u puku zvani rogači; ali nisu drugo 


165 


nego proizvodi njeke usi (Pemphigus Distaciae), koja smota list i dade 
mu podobu rogača. Na močvari izpod mosta od Čibaća vidjeh Spar- 
tium Junceum L. još u cvietu, pak Origanum rirens Benth., Eupato- 
rium cannabinum L. i Euphrasia serotina L. Na Dubcu po stienama 
amo tamo Cheilanthes odorata L., Ceterach officinarum L., Marru- 
bium candidissimum L., Lavandula vera DC., Salvia officinalis L., 
Delphinium Ajacis L., Borago officinalis L., Echium italicum L., Cle- 
matis Flammula L., Rubia peregrina L., Plantago asiatica L. i Putoria 
calabrica L. pratijahu me do doma. 


aaps® 


166 


BIBLIOGRA FIJA. 


Faber G.L: The Fisheries of the Adriatic and the Fish 
thereof. A Report of the Austro-Hungarian Sea-Fisheries, with a 
detailed description of the Marine Fauna of the Adriatic Gulf. 
With eighteen woodent illustrations after drawings by Leo Lit- 
trow, and numerous engravings on stone. London. 1883. 

(Faber G. L.: Ribarstvo na jadranskom moru i ondje“nja riba. Izvješće 
o austro-ugarskom pomorskom ribarstvu uz potanki popis morske faune jadran- 
skoga zalieva. Sa 18 drvoreza po nacrtih L. Littrow-a i više kamenopisnih slika) 


Ribarstvo je od davnine igralo veliku ulogu u životu onih na- 
roda, koje je sretni udes nastanio po zgodnih primorskih krajevih. 
Vlade primorskih država uviek su nastojale, da po mogućnosti po- 
dignu i unapriede tu važnu granu narodnoga privriedka, koja pruža 
tisućam marljivih radnika ne samo zdravu i obilnu hranu, nego i 
bogato vrelo zaslužbe, a državi odgaja tisuće izkušanih i odvažnih 
mornara. Francezka, Englezka, a u novije doba i Njemačka, posvećuju 
ribarstvu veliku pomnju, te nastoje svimi sredstvi, da unapriede svoje 
ribarstvo dosta liepo razvito, podpomažuć ribarska druztva, prire- 
djujuć ribarske izložbe i t. d. U najnovije se je doba počelo i u 
Austro-Ugarskoj posvećivati više pažnje razvoju racijonalnoga ribar- 
stva, nu još smo daleko zaostali, a da se uzmognemo takmiti sa 
sjevernimi narodi, prem da su naše obale vrlo zgodne za razvoj 
ribarstva, jer naravnim svojim ustrojstvom pružaju vrlo prikladna 
zakloništa za razvoj ribe i ostalih morskih životinja. Uz nješto više 
poduzetna duha, pa uvedenjem poboljšanih sprava za ribolov, a na- 
ročito razboritim čuvanjem i gojenjem riba, kamenica, spužva i 
crvenih koralja, moglo bi naše ribarstvo za malo godina igrati važnu 
ulogu u narodnom gospodarstvu i trgovini. Medjunarodna konferencija 
za uredjenje ribolova na jadranskom moru, pa ministarska naredba 
od 5. prosinca 1884., kojom su zaključci konferencije proglašeni, 
oživile su ponješto i po naših stranah zanimanje za razvoj ribarstva, s 
toga držim, da će djelo o tom predmetu i širim krugovom dobro doći. 

Prigodom velike medjunarodne ribarske izložbe u Londonu god. 
1883. izdao je g G. L. Faber, britanski konzul na Rieci, pod gore 
navedenim naslovom, u vrlo sjajnom i krasno illustrovanom izdanju 
djelo, tičuće se najviše obala, po kojih obitavaju Hrvati; pa kako 


167 


vješto pero odliénoga zastupnika ponosne Britanije crta naše strane 
i potankosti naših ribarskih odnošaja obširnije nego ikoje djelo do 
sele izdano o tom predmetu vriedno je, da se upoznaju i hrvatski 
krugovi sa njegovim sadržajem. 

Pisac postavio si je svake hvale vriednu zadaću, da svrati po- 
zornost svojih zemljaka na krasne krajeve oko jadranskoga mora i 
ujedno, da prigodom velike ribarske izložbe, iztakne ribarske snošaje 
ovih priedjela. Upotriebiv obilno literarna pomagala, pa bogato svoje 
izkustvo, podao je gosp. Faber bez dvojbe podpunu sliku ribarskih 
snošaja na jadrankom moru. A laskavi predgovor, kojim je ovo djelo 
popratio glasoviti ihtiolog Albert Giinther, ravnatelj zoologijskoga odjela 
„British Museuma“, dovoljna mu je preporuka. Za hrvatske je pri- 
rodoslovce pak djelo g. Fabera dvostruko zanimivo, jer će tu naći 
ne samo sve podatke tičuće se ribarstva na jadranskom moru, uz 
množinu vrlo preglednih statističkih tabla, nego i najobsežniji 
popis hrvatskih imena morskih životinja i ribarskih sprava, 
što je do sele tiskom izašao. 

Knjiga od 292 stranice razdieljena je u 10 glava, a dodan joj 
je obširni popis faune jadranskoga mora. Evo kratkoga joj sadržaja: 

Glava I. Fauna: Uvod. Morske dobe. Struje. Toplota. Slanost. 
Prof. Wolf i Luksch i njihova iztraživanja po jadranskom zalievu. 
Prebivališta riba. Iztraživanja faune jadranskoga mora. Dr. I. R. 
Lorenz i njegovo djelo o horizontalnoj horologiji u Kvarneru. Slojevi 
(zone) I, II., IIL., IV., V. VI. i VII. Kralježnjaci: Razred sedentarni. 
Obalne ribe. Litoralni oblici. Skitalice i stanarice. Oblici strmina i 
plitčina. Skitalice i stanarice. Oblici dubina. Skitalice. Selice. Pregled 
Bezkralježnjaci: Zglavkari i zrakaši. Karakteristični oblici pojedinih 
slojeva. Šire i uže razprostranjenje. Borealni oblici. Ribe: Ribe sladke 
vode. Ribe pohadjajude brakične vode. Morske ribe. 

Glava II. Poviest. Zakonodavstvo. Chioggiotti. 

Povjestni osvrt. Obalne države s političkoga i ekonomičkoga 
gledišta. Domaći trgovi, fluktuacija obrta Ribari s povlačnimi mre- 
žami. Statistički pregled. Led. Sol. Talijanski ribari. Zakonodavstvo. 
Privilegija talijanskih ribara. Naslovi od kojih su poticala prava 
ribolova pod mletačkom republikom. Ugovor med Austrijom i Ita- 
lijom Chioggiotti i njihove ladje zabavljene u austrijskom ribolovu; 
ujihov dio dobitka od ribolova. Knez Marazzi. Dr. P. A. Ninni. Dobitak 
Chioggiotta po osobi. Konzul Revest. Razdioba talijanskoga ribar- 
skoga brodovlja po austrijskoj obali. Vriednost brodovlja i ribarskih 


168 


sprava. Ukupna vriednost ribarskoga brodovlja i sprava u Chioggi i 
Palestrini. Talijansko ribarstvo. Talijansko ribarsko brodovlje; isto 
zabavljeno u austrijskom ribolovu; isto zabavljeno u stranjskom ribo- 
lovu. Vriednost ribolova Chioggie. Uvažanje i izvažanje riba u Mletke. 
Mletačko ribarstvo. Brodovlje i mornari. 

Glava III. Ribarska okružja. Doba ribolova. Proizvod. Ribarska 
okružja Austrije: Gorica, Gradiška, Trst. Istra: Izola, Piran, Salvore, 
Umag, Daila, Poreč, Pulj, Mali Lušin, Preluka. Hrvatsko-ugarsko 
primorje: Rieka, Bakar, Kraljevica, Senj. Dalmacija: Zadar, Šibenik, 
Spljet, Dubrovnik, Kotor. Dalmatinsko otočje. Doba ribarenja. Opis. 
Proizvod: Ribe; mehkusci: glavonožci, školjke, puževi. Korepnjaci. 
Bodljače. Moruzge. Spužve. Crveni koralj. 

Glava IV. Ribarska mornarica: Opis ladja i njihova vriednost. 

Glava V. Mreže; Postupak kod pletenja, strojenja i opremanja 
mreže. Gole mreže, prepletene mreže, zaporne mreže, mreže na pri- 
vlak, stružeće mreže, ručne mreže. Zatoni i ribnjaci za gojenje riba. 
Vrše. Vriednost ribarskih sprava. 

Glava VI. Ribolov na povraz. Povrazi, udice. Ribarsko orudje 
razne vrsti. Plašila. Meka. 

Glava VII. Nazivanje ribara i raznoga načina ribarenja. Lov 
sardelja. Dioba dobitka. 

Glava VIII. Riblji trgovi. Opis. 

Glava IX. Način priredjivanja i kuhanja riba. Priredjivanje 
sardelja, inčuna i t. d. Uzčuvanje sardelja, tuna i raka u ulju. Ribe 
zadimljene ili osušene za izvažanje. Način priredjivanja raznih riba i 
drugih morskih životinja za stol. 

Glava X. Statitički pregled. Dobitci od ribolova. Austrijska 
ribarska mornarica i njezino razdieljenje po obali. Iznos ribolova 
istarskoga, hrvatsko-ugarskoga i dalmatinskoga. Dio talijanske rib. 
mornarice. Statistički pregled austrijskoga pomorskoga ribarstva ; 
isto hrv.-ugarskoga. Ukupni iznos. Brodovlje spadajuće na hrv.-ugarsku 
morsku obalu. Uvažanje i izvažanje ribe. Ribe prodane na riečkom trgu. 


Fauna jadranskoga mora. 
Sisari, gmazovi, ribe. Posebni popis riba: a) ribe sladke vode ; 
b) englezke ribe zajedničke jadranskoj fauni; e) pet vrsti riba pripa- 
dajućih izključivo jadranskoj fauni; d) trideset i jedna vrst riba, koje 
su se samo slučajno našle u jadranskom moru; e) četrnaest vrsti riba 
spadajućih poglavito mletačkoj fauni; /) četrdeset i osam vrsti spa- 


es 
HPA 


169 


dajućih poglavito dalmatinskoj fauni; g) dvadeset i devet vrsti riba, 
koje su do sele ulovljene samo na obalah južne Dalmacije; 4) Ribe, 
spadujuće medju „minutaja ili misto“, t. j. raznovrstne ribe, koje se 
prodaju pod jednim imenom; è) pregledna tabla riba sladke vode i 
mora, pokazajuća broj vrsti spadajućih svakoj obitelji. 

Bezkralježnjaci: Mehkusei, korepnjaci, crvi, bodljače, polipi 
Mehkusei, korepnjaci i crvi jadranskoga mora pobiljezeni od prof 
M Stossich-a. 

Dodatak : alfabetični pregled latinskih i englezkih imena. Pregled 
talijanskih i hrvatskih imena faune jadranskoga mora. 

Kako se iz kratkoga pregleda sadržaja vidi, pruža djelo gosp. 
Fabera vrlo zanimivih podataka koli glede ribarstva u obće, toli glede 
faune sinjega mora, te će dobro doći ne samo prirodoslovcu, nego i 
svim, kojim je po ministarskoj naredbi povjerena zadaća, da nastoje oko 
racijonalnoga razvitka ribarstva po naših obalah. 

Naročito zaslužuje pozornost potanki opis gojenja morskih riba 
i kamenica u mletačkom zalievu, jer bi se i po cieloj hrvatskoj 
obali uz malo poduzetna duha i nješto više mara moglo uvesti slično 
poduzeće, koje bi domaćim ribarom pružalo vrlo izdašno vrelo dobitka, 
a pučanstvu obilje dobre ribe. I propadajući sada lov spužva i crve- 
noga koralja nosio bi Dalmaciji liepi dobitak, da se tomu predmetu 
posveti nješto više pomnje nego do sada, a naročito, da se kod lova 
uvede racijonalniji postupak, jer dojakošnjim bezobzirnim tamanjenjem 
i najizdašnija se lovišta moraju u brzo izerpiti. 

Poglavje o uplivu talijanskih ribara na ribolov po naših obalah 
zanimati će bez dvojbe i šire krugove. G. Faber crta nam nepri- 
strano kako su se talijanski ribari u davnini već uvriežili po naših 
obalah , pa kako silnu korist oni godimice crpe od ribolova. Dočim 
se domaći ribari bave samo tako zvanim obalnim ribolovom, donašaju 
Chioggiotti, loveć po dubokom moru, mnogo više i bolje ribe na trg, 
pa se domaći ne mogu ni glede vrsti ni glede množine ribe s njimi - 
natjecati. Usljed toga podižu domaći ribari svakojakih osnovanih i 
neosnovanih prigovora proti tudjim ribarom. Naročito se spotiče tali- 
janskim ribarom, da povlačeć svoje mreže po dnu mora uništuju 
mriešt i da plaše mlado leglo. Nu za većinu se riba, koje igraju 
važniju ulogu kao hrana, znade, da ne mriešte na otvorenom moru, 
već po zatonih blizu obali, a mriešt im ne pada na dno, već pliva 
po morskoj površini. S toga će dakako talijanski ribari, kojim je 
zabranjeno loviti blizu obala, moći manje kvara počiniti, nego domaći 


170 


ribari, koji love tik uz obalu, dakle baš na mjestih, gdje se razvija 


mriešt i mlado leglo. Tužbam je dakle u najviše slučajeva razlog 
poznata borba za obstanak. I na talijanske se povlačne mreže (cocchia) 
dižu sa više strana tužbe, koje su bez temeljita razloga, kako je 
dokazalo izkustvo sa sličnimi mrežami na englezkih obalah. 

Prirodoslovac će naći u popisu faune jadranskoga mora tačno 
pobilježene sisare, gmazove i ribe, što su do sele ulovljene u sinjem 
moru Svaka je vrst označena znanstvenim imenom latinskim, englez- 
kim i njemačkim, a u većine je zabilježeno još ime talijansko i 
hrvatsko. K tomu je uz svaku vrst kratka opazka glede njezine 
vriednosti kao hrana i glede nalazišta Od 382 vrsti riba pet je vrsti 
izključivo jadranskih, a trideset i jedna se je vrst samo slučajno u 
sinjem moru našla. Od ostalih se vrsti nalazi običnije po dalmatinskoj 
obali njih 48, dočim se 14 vrsti radje zadržava po mletaškom zaljevu. 

Od bezkralježnjaka pominje g. Faber obširnije samo one vrsti, 
koje imaju kakvu važnost kao hrana, ili koje se odlikuju domaćim 
imenom. Nu da bude i pregled nižih životinja čim podpuniji, dodan 
je djelu popis rodova uz broj vrsti svakoga roda prema popisu prof. 
M. Stossicha. 

Djelo je pisano toli lahkim slogom, da će se moći njim obilno 
okoristit i čitaoc ne mnogo vješt englezkomu jeziku. 

A, Korlević. 


Hann Julius: Uber die klimatischen Verhältnisse von Bosnien 
und der Herzegowina (Sitzber. der k. Akademie der Wiss. Wien. 
Mat.-Nat. Classe. II. Abt. Juni Heft. 1883 pag. 97— 116). 

“ Glasoviti bečki meteorolog i sveučilišni prefesor meteorologije * 
dr. Julij Hann, čim se dovršila okupacija Bosne i Ercegovine, 
obratio se molbom na ,vise mjesto“, da se urede u tijem zemljama 
postaje za meteorol. opažanja. Sva su bečka ministarstva, a najpače 
ratno, sa svoje strane uvažila tu pravednu želju, izdav nalog per- 
sonalu vojnoga saniteta, da započne ta posmatranja. Od polovine 
decembra 1878. imamo bilješke za Sarajevo; od junija 1579. za Mostar 
a od god. 1880. za Banjuluku (april), za Donju Tuzlu (maj) i za 
Travnik (decembar). Sve je ove podatke H. skupio i kritici podvrgo, 
da nam prikaže približne klimatijske snošaje tijeh krajeva, pa ih 
izdao u označenoj raspravici 


* Nadamo se, da će se pomisliti i na meteorologiju, kad se bude nastojalo 
o upodpunjenju filozof. fakulteta našega hrv, sveučilišta. 


pei 


SASA 


171 


Obzirom na toplinu proračunao je H. (približni) normalni 
godišnji* srednjak za pojedine stacije te je dobio slijedeće 
rezultate: 

Banjaluka geogr. šir. 44,46; dulj. Gr. 17,12; abs. vis. 170" ; sred. 10.8. 


Bonn Pula za Ga [AAE in Loddo" ODO a 
Travnik Mada LO o eat i, O VL Le e ADAMA 
Sarajevo CK i os a ZORE KO JR a AA. 3 
Mostar ra A VS RC e ei) VI Aa ne IS) 


Odgovarajući godišnji srednjak proračunao je H. za 
Sarajevo na 8.7 a za Mostar na 14.5; dočim toga nije mogao, da 
izvede za ostale tri stacije radi premalena broja godišnjijeh opažanja. 

Sudeć po normalnijem god. srednjacima bosanska gorovina ima 
srednju temperaturu (u visini od popr. 500") jednaku onoj Beča 
(== 9.7); dočim Mostar ima subtropičnu temperaturu. Što je pak od 
velike štete po te zemlje jesu velika kolebanja topline, od kojijeh je 
n. pr. ono u Sarajevu iznašalo popr. ništa manje nego 53.8 a u 
Mostaru 48.5. To je razlog, rad kojega će trebati mnogo opažanja 
za opredijeljenje srednje normalne temperature. 

Glede razdiobe oborina H. smatra Bosnu i Ercegovinu kao 
prijelazne krajeve sa dalmatinskijeh obala na nutrašnjost polu- 
otoka, pak je upravo radi toga samo zabilježio mjesečne i godišnje 
zbrojeve, ne mogav proračunati vjerovatnijeh srednjaka. U ovome su ga 
priječili takodje abnormalni snošaji, koji su se za tijeh godina (1879 
—1882) a najpače u augustu god. 1880. pojavili u opće na cijelome 
balkanskome poluotoku. Kao primjer tome može nam služiti Sarajevo, 
gdje je god. 1880. palo 714mm a god. 1581. ćak 1341 mm, Razlika 
dakle od 627"m dovoljnim je razlogom, da označimo abnormalnim 
snošaj god. 1880. pram god. 1881. gledeć na oborine, a taj postavlja 
meteorologa u takav položaj, da mu nije moguće proračunati srednjijeh 
vrijednosti. 

Još nam H. podaje sliku o srednjoj naoblaci za Donju Tuzlu 
= 5.3, za Banjuluku = 5.3, za Sarajevo = 5.4 i za Mostar = 
4.6; a na koncu dodao je u poprečnijem brojevima sve klimatijske 
elemente za Sarajevo i Mostar. 

A, Franović Gavažzi, 


* Normalni mjesečni srednjaci ispušteni su ovdje radi premalo prostora, 


172 


I. Schulzer von Miiggenburg, Stefan. Das unangenehmste 
Erlebniss auf der Bahn meines wissenschaftlichen Forschens. Eine 
ham unserer mycologischen Zustände. Agram. G. Albrecht 

II. — — Weiterer Beitrag zu neuen Pilzformen aus Slavo- 
nien. Separat-Abdruck aus „Hedwigia“ 1886. Heft |. 

III. Bresadola Sac. G.-Schulzeria, nuovo genere d’ Imenomiceti 
scoperti dal chiar. i. r. capitano St. Schulzer de Miggenburg. 
Con I. tavola. Trento. Giov. Zippel 1886. 

Ad I. Pisac poznat hrvatskom obćinstvu iz životopisa napisana 
od ravnatelja zool. muzeja prof. Brusine i natiskana u „Viencu“ po- 
tanko pripovieda uzroke zašto njegovo djelo o gljivama, predano 
magjarskoj akademiji god. 1860., nije od nje izdano, prem je njezi- 
nom podporom kroz 2 mjeseca pretraživao sjeverne Karpate i dona- 
šao mnogo zanimiva i nova gradiva. 

Ništa zla ne sluteći, mišljaše, da je prvih godina zakasnio, jer 
da su razpoložive podpore za sliedeće godine jur potrošene. Medju 
tim dočuje od druge strane, da mu djelo sumnjiče a pošto mu molbu 
za podporu odbiše, prestao je akademiju dalje napastovati. | 

Istom god. 1878. predloži rečenoj akademiji iz samog patrio- 
tizma u magjarskom jeziku članak o dvostrukoj fruktifikaciji kod 
njekojih Polyporea, nadajuć se, da je vrieme od 9 godina zadosta 
bilo, da odstrani sumnjičenje svojih protivnika. 

Razredni tajnik potvrdi mu primitak rukopisa i ujedno mu 
priobći sjednicu u kojoj će se razprava čitati. Pošto u novinama duže 
vremena o udesu svoje radnje nije ništa čitao, upita se te dobije za 
odgovor, da je ista radi pomanjkanja očitih dokaza obreta za tisak 
pronadjena nesposobnom. Ujedno mu priposlaše prepis ocjene ali ime 
ocieniteljevo ne htjedoše mu priobćiti. 

Naravski da je Sch. počeo razmišljati, tko bi mogao biti taj 
čovjek, koji se svjetla toliko boji. Za ono doba bavljahu se gljivama 
u Ugarskoj samo Kalchbrenner i Haszlinszky. Ovaj potonji uvjeravaše 
ga, da u posljednje doba nije dobio od akademije ništa na ocjenu 
te ga upozori na njekog gospodina J., njemu sasvim nepoznata, za 
kojeg Sch. nije imao niti volje niti vremena, da se dalje zanima, 
već se zadovolji izjavom H-a, da on ne zna ništa o toj ocjeni tim 
više, Sto je u flori god. 1873. pohvalio njegovo djelo „in welchem 
dieser fleissige Forscher seine Erfahrungen in Begleitung sehr genauer 
colorirter Zeichnungen niedergelegt hat.“ 


173 


Dakle H. nije bio, ali ni Kalchbrenner nije iz istog uzroka 
mogao biti, jer i on veli u predgovoru ,Icon. sel. Hym. Hung.“ 
izmedju ostalog: ,Er (Schulzer) hat.... mit ausdauernder Liebe 
zum Gegenstande und seltener Geschicklichkeit die gefundenen Pilz- 
arten beschrieben und abgebildet und so ein drei reichlich illustrirte 
Bände bildendes Manuscript zuwege gebracht.“ 

Tomu klevetniku nije dakle Schulzer znao za ime i nije se dalje 
tim ni zanimao, jer je imao, kako sam veli, dosta koristnijega za 
znanost i domovinu raditi „als einem Herostrat neuester Facon 
nachzuspüren. * 

I tako je ciela stvar spavala mirno kroz 7 godina, dok nije 
Schulzer prebirué svoje papire nabasao na ovu kritiku, koju sma- 
traše ipak javnosti predati i razjasniti, doznavši medjutim i za autora 
iste kritike. 

Magjarskom izvoru pridodao je njemački prievod, da se čitatelj 
lakše snadje. U ovoj kritici predbacuje se Sch-u da njegov navod, da 
kod Hymenomyceta izim običnih bandialnih trusova imade i drugih 
različnih, nije nov, pošto su i drugi prije njega taj pojav motrili, 
da je njegovo iztraživanje površno mal ne lahkoumno, da su mu 
aparati za mikroskopiranje za današnju znanost nedostatni, da sama 
mimogred pominje smolaste izcjedine njeke gljive, a da taj svoj 
navod dokazima ne potvrdjuje, tim više, što dosele nisu gljive poznate 
bile, da izlučuju smolu Pak i za ovo veli kritičar, da je površno 
izradjeno, jer ako je nješto ljepičavo, ne sliedi, da se to smolom 
nazove. Što se odroda (Missbildung) Polyporus lucidus tiče, da je 
doduše interesantan, ali da nema nikakve veće vriednosti, nego da 
se u kojem stručnom listu samo napomene. Iz dosele rečena drž 
referenat, da se ne može preporučiti radnja Sch. za tisak. 

Na ovu kritiku slaba temelja obara se Sch. svom ostrinomi 
svoga pera, dokazuje, da su svi navodi referenta Haszlinszkia (dakle 
onaj isti, koji ga prije toga hvalio u „Flori“) potekli jedino iz sebič- 
nosti i zavisti, te da se osnivaju na neznanju, poziva se na svoje 
dugotrajno djelovanje na mikologijskom polju, koje mu priznase 
mnogi strukovnjaci n. pr. Quelet rieémi: „Opus Schulzeri eximie 
elaboratum, splendidis figuris ornatum, labore longissimo et prae- 
sertim veritatem honestissima suffultum.“ „Denique mihi admirabile, 
pretiosum amplissimumque monumentum scientiae nostrae aedificavit 
illustrissimus Schulzer et in saecu]o nostro nullus auctor superaver it 
nostrum indefessum amicum“. I Bresadola imajući njegove ,Fungi 


174 


slavonici“ uzkliknu: ,Griehota, da takovo djelo jošte nije tiskano, 
prama kojemu su mnoga druga na daleko znamenita prava prtljarija.“ 

Iza toga razjašnjuje 13 tačaka kritike, iz kojih proizlazi, da 
su svi njegovi navodi istiniti, tačni, dostatnim aparatima iztraZeni, 
te da mu djelo ne bijaše niti površno niti lahkoumno, o čem se zani- 
majući čitaoc iz njegove radnje pobliže može osvjedočiti. 

Koja je bila posljedica ove kritike? Ta da je Sch. prekinuo 
svaku svezu sa magjarkom akademijom i da joj je izmakla namie- 
njena slava prve obaviesti ovog toli znamenitog obreta, kao što i 
mnogih drugih. 

Na koneu oprašta se sa kritičarom, daje mu njekoje upute o 
vladanju, savjetuje mu, da u buduće barem prema ljudem poštena 
glasa i značaja rabi pristojniji način pisanja a za slučaj, da bi ga 
možda iznovice napao, upozoruje ga, da pročita prije Luku XIV. 81. 

Ad II. Opis dviju novih vrsti gljiva iz Vinkovaca i to: Ma- 
rasmius Brusinae i Polyporus (Merisma) Brusinae sa latinskim dia- 
gnosama. Obe vrsti na čast profesoru i ravnatelju zool. muzeja Sp. 


Brusini, koji ,interessirt sich, ohne Mycolog zu sein, so überaus 


warm für die Pilzflora-Aufdeckung im Vaterlande....“ 

Ad III. U predgovoru svoje razpravice veli pisac: Velecienjeni 
mikolog Stjepan Schulzer Miiggenburžki, c. kr. satnik u miru, s 
kojim već od njekoliko godina dopisujem imao je dobrotu pripo- 
slati mi svoju krasnu radnju pod imenom „Die Pilzformen aus Sla- 
vonien“, da ju prosudim i da si stvorim njeki pojam o slavonskim 
gljivama“. 

„Ovo djelo sastoji se iz 3 velika svezka in folio u kojima su 
svi miceti ilustrovani izvrstnim slikama, izradjenima po naravi od 
samoga štovanoga pisca, koji i sada, prem 80godišnji starac, riše 
riedkom vještinom.“ 

» Proučavajuć ovo djelo osvjedočih se, koli je flora mikologijska 
u Slavoniji bujna radi neizmjerne množine novih oblika i moradoh 
žaliti, da je tako zanimivo i tako naravski naslikano djelo ostalo u 
pišćevoj ladici, a da nije svojina znanosti; ali se nadam, da će se 
domaća akademija u Zagrebu sklonuti, te ga javnosti 
predati.“ 

» Izmedju novih ovdje opisanih i naslikanih oblika, dva su napose 
moju pozornost pobudila. Po mom mnienju jest to novi rod A ga- 
rieinä, koji htjedoh nazvati Schulzeria u znak štovanja pram 
velevriednom piscu i zamolih ga za dozvolu, da ga smijem objelodaniti. 


dii 


175 


Stovanja vriedni starina to mi dragovoljno dozvoli, dapače mi je 
sam kopirao slike iz originala i ujedno priposlao obširne opise u 
njemačkom jeziku kakove dadoh ovdje natiskati S moje strane ne 
dodah ništa osim latinskoga i talijanskoga prievoda.“ 

„Novi rod jest srodan rodu Zepiota, od kojeg se razlikuje abso- 
lutnom manjkavošću kolutca te je nalik rodovima Pluteus i Pilosace, 
od kojih se razpoznaje po bielim trusovima.“ 

, Važna je stvar, da je Schulzer za svaku od triju hrpa Frie- 
sovih Agaricina obreo novi rod i to za Leucospore rod Schulzeria 
Bres., za Ipporodie rod Annularia Schulz. i za Patelle rod Amani- 
taria Schulz. (Vidi: Verh. der k. k. zool. bot. Ges. Wien 1865). Ovaj 
posljednji rod ne bijaše po Friesu priznat, valjda jer ga ignorovaše, 
već postavi na mjesto njega podrod Chitonia Fr. (Vidi Hymenomy- 
cetes Europaei pag. 277. Upsala 1874), koji buduć novijeg doba ima 
se nadomjestiti sa prijašnjim ustanovljenim po Sehulzeru.“ 

Schulzeria rimulosa Schulz & Bres. i Schulzeria squamigera 
Schulz. & Bres. obe iz Vinkovaca naslikane su na jednoj litografijskoj 
tablici dosta jasno. 


Ljudevit Rossi. 


Biankini P. L.: 0 uzgoju i njegovanju cvieća, uresnoga 
grmlja i drveća. Dubrovnik. 1886. 8°. Svezak I. Pisac, poznat hr- 
vatskome općinstvu po svojijem vrsnijem gospodarskijem radnjama 
započeo je izdavati djelo, rad kojega će se radovati mnogi razumni 
gojitelji cvieća. U njem će oni naći tačno i razgovjetno uz 600 slika 
opisano sve, što im treba znati, da čestito uzgoje bilje. Za to ga 
svakome toplo preporučamo: a tko se želi nanj predbrojiti neka to 
dojavi najdulje do konca kolovoza o. g. upravi ,Gospod 
Poučnika“ u Šibeniku te će plaćati za svaki pojedini svezak (15 
će ih biti), kada ga primi, samo 40 novčića. 


A 46:26 


e 
re 


176 


RAZNE VIESTI. 


Crtica iz flore hrvatske. A. Kerner: „Schedae ad Floram 
exsiccatam Austro-hungaricam cura Musei botanici Universitatis Vin- 
dobonensis, auctore Dre. Antonio Kerner de Merilaun botanicae 
professore et ejusdem Musei directore editae, (fasciculo II. 1882.) 
sadržaju opis biljke, koju sam u okolini zagrebačkoj našao, kao novu 
opisao te u sto herbarskih eksemplara osušenu za razdieljenje pri- 
poslao ; ili da tačnije rečem, priposlao je po mojoj uputi g. Ed. 
Vormastini. Diagnosu latinski sastavljenu priobćujem ovdje u prievodu : 

Senecio Sonchoides Vukot. Ucvast početkom gusto-vršikasta, 
kašnje metljičasta, napokon vrlo razgranjena; glavice nad podinom 
suZene, Siljasto-produljene; ljuske na uborku uzko-suličaste strie- | 
kane, na hrbtu uzdignute, jasno-zelene i caklene, na okrajcih staklaste, 
na vrhovih osmudjene; cviet kolutast (bez trakova) bliedo-žutkast ; 
rožke (plodovi) striekane, obostrano utanjene, na podini kostenastim 
prstenkom okružene, perjanica svilena, mekana; stabljika izpravna, 
krhka, punolistna, doli maljava il malko vlasata, jednostručna il gra- 
nata, il napokon iz pazušica lišća grančice tjerajuća; na podini pre- 
griznuta, na okolo korjenčićem nitastim i kitno sapletenim ; lisce 
prvo i najdönje kratko, jajasto zubkasto, ostalo korjenito a i sta- 
baljno suličasto, uzpravno, izgriznuto i nejednako žagasto-zubasto, 
zubci šćetkasto-šiljasto, s poda debelo-žilasto, uz središnju žilu i na 
okrajcih hrapasto, kratko trepavičasto, na vrhu oštrljasto, podinom 
sjedavom srdčastom i uhastom; lišće gornje prugasto-suličasto, cie- 
lovito il na podini samo urezano i kopljasto, najgornje nitasto, dugo 
crepavičasto, na stapkah do izpod glavica poput drugotne čaške rahlo 
viseće ; biljka jednoljetna. 

Na rečenom mjestu čita se sliedeća opazka: „Dieser Senecio 
wurde von mir zum ersten Male im Jahre 1876. auf einer Ausro- 
dung an der Grenze einer Weinbergs-Anlage nächst Agram gefunden 
Im darauf folgenden Jahre war er dort spurlos verschwunden. Im 
Jahre 1880. fand ich ihn wieder in einer frischen Rodung des Waldes 
Maximir und zwar in sehr grosser Menge und im Jahre 1881. traf 
ich ihn auf den höchsten Kuppen des Agramer Gebirges bei St. Jakob, 
woselbst kurz vorher ein Buchenwald abgestockt worden war. Die 
Pflanze erscheint daher nur dort, wo ein Holzschlag angelegt und 
eine frische Rodung vorgenommen ist. Sobald aber an solcher gelich- 
teten Stelle wieder Holzpflanzen aufwachsen tritt Senecio Sonchoides 


177 


immer mehr zurück, bis er endlich dort gänzlich verschwindet. Dieses 
vorübergehende Auftreten mag auch die Ursache sein, dass weder 
Schlosser noch ich diesen Seneeio bei unseren vielen Exkursionen in 
der Agramer Gegend früher bemerkt hatten; möglich aber auch, 
dass wir ihn wegen seiner grossen habituellen Aenlichkeit mit Sonchus 
übersahen. Vukotinović. 

Ovaj Senecio Sonchoides — do sad izključivo hrvatska biljka — 
opet je izčeznuo. U Maksimirskoj šumi iza Švicarske kuće, gdje je 
prije njekoliko godina nova krčevina bila, cvao je taj Senecio na 
tisuće i tisuće komada, sad mu ne ima traga ni tamo ni kod sv. 
Jakoba. Ja bi usljed toga upozorio sada i za buduće, da bi prija- 
telji naše flore htjeli paziti, ne bi li se gdje opet na kojem krču 
našao taj bjegunac. G. Vormastini pozna dobro taj Senecio, te ga 
može i pokazati svakomu, koji ga želi vidjeti; ima ga dakako do- 
voljno i u mom herbaru, nu taj leži sada u botaničkom kabinetu 
kod gosp. profesora Dra. Bogusl. pl. Jiruša. Ne bi rado, da ta vrlo 
interesantna biljka izčezne iz flore naše, ili da joj se trag sasvim 


izgubi. 
Lj. Vukotinović. 


Zbirka kornjaša pok. Dra. J. K. Schlossera. — Zahvalni smo 
kr. hrv. vladi, poglavito gosp. predstojniku Dru. Stjepanu Speveu, 
što je nabavljena za nar. zoologijski muzej Sehlosserova zbirka kornjaša 
za svotu od 400 for. 

Ta je sbirka sastavljena žalibog po primjeru starih zbiraka, 
kad se sabirači nisu brinuli, da za svaki eksemplar naznače što 
treba znati, kao nalazište itd, a to je prvi uvjet, da zbirka može 
rabiti u znanstvene svrhe. 

Zbirka je smještena u 60 škatulja, i to u 86 većih, u kojih se 
nalazi prava, glavna zbirka, u 10 srednjih i 14 manjih škatulja, u kojih 
su sačuvani duplikati. Sama zbirka ima nješto preko 6000 vrsti, a 
svega skupa ima blizu 17700 komada, uračunavši dakako i sve du- 
plikate. Ovi brojevi već za se dokazuju, da bi ta zbirka vriedila 
barem dva, tri puta više, kad bi bila sastavljena kako valja, i da 
nije već ponješto stradala iza smrti sastavitelja. 

Valja mi tu kazati, kako je ta zbirka složena, i to po tom, 
što sam upamtio, kad mi je to sve protumačio sam Dr. Sehlosser, 
a i po tom, što se može razabrati iz rukopisnoga popisa. 


12 


178 


Glavna je zbirka jedna, jedinstvena, te je upravo velika šteta, 
što pok. Schlosser nije dielio hrvatsku zbirku od obćenite evropske. 
Schlosser je iz knjige Calwer-a,* ne znam više kojega izdanja, izpisao 
imena svih vrsti kornjaša evropske faune — 11242 na broju. Taj se 
rukopisni popis od 571 strana čuva dakako uz zbirku, a naslov mu 
je: „Znumeratio sistematica Coleopterorum totius Europae secundum 
Faunam Europacam Dris. O. G. Calwer per Drem. Jos. Calasanctium 
Schlosser S. €. R. A. M. Consiliarium Medicum et Incl. Comitatus 
Crisiensis Physicum. Crisii Mense Septembris 1861.“ 


Uz imena vrsti zabilježeno je, dakako ne svuda, gdje je dotična 
vrst kornjaša opisana u Kiister-a i Erichson-a, jedine knjige od znan- 
stvene vriednosti, što ih je imao — uz Redtenbachera dakako — a 
poznato je, da prvašnja dva djela i dan danas nisu dovršena. Od 
ovo 11242 vrsti dakle naznačene su one, što ih je imao tako, da je 
pod ime potegnuo crtu. Crna crta označuje vrsti evropske ai 
hrvatske, acrvena crta označuje hrvatske i dalmatinske. 
Osim toga mogu se dalmatinske vrsti još po tom upoznati, što pred 
brojem i imenom vrsti stoji veliki D, zabilježen crvenom bojom. To 
su pako vrsti, što ih je kao dalmatinske dobivao od e. dvorskoga 
muzeja u Beču, ili su mu entomolozi spomenutoga zavoda jamčili, 
da su zaista iz Dalmacije. U tom popisu viditi je njeke vrsti pod- 
brisane modrom olovkom, a to da su dalmatinske vrsti dvojbena 
poriekla. 

U zbirci samoj nisu nego iznimno napisana imena vrsti, ali 
je redovito na iglu nabodena sitna cedulja sa odgovarajućim brojem 
spomenutoga popisa. Ceduljice sa brojevi napisanimi crvenom 
ili ružičastom bojom, označuju obće evropske a i hr- 
vatske eksemplare, žute i zelene ceduljice odlikuju 
strogo hrvatske eksemplare; napokon po ceduljicah 
plavkaste i biele boje moći je upoznati eksem plare prvo- 
bitne Schlosserove zbirke, koju je zametnuo, kad je bio u 
Križevcih. 

Kad je stao izradjivati „Faunu kornjaša trojedne kraljevine“, 
onda je živo nastojao, da što bolje popuni zbirku, te je nabavio od 
ministerijalnoga savjetnika Dra. Adolfa Plason-a u Beču mnogo vrsti 


* Ova je knjiga namienjena početnikom, kako se čita u predgovoru drugoga 
izdanja (Stuttgart 1869), što ga je popunio Dr. G. Jäger, gdje kaže: »Der 
angehende Sammler, für den dies Buch geschrieben ist«. 


\ P 
u 


179 


kornjasa iz Francezke, Grčke itd. za 300 for. Više toga kupio je i 
od poznatoga koleopterologa Edmunda Reitter-a onda još u Beču, a 
kod eksemplara od njega nabavljenih srećom je ostavio izvorne tiskane 
ceduljice. 

Ne treba mi dokazati, da je ovako uredjenje zbirke mnogo 
više komplicirano, nego ono običnije, gdje se na iglu dotičnih eksem- 
plara odmah nabode ceduljica sa imenom, nalazištem itd., jer uz 
tolike hiljade brojeva jedva je moguće, da se ne uvuče pogrješka ; 
neka se samo broj poremeti, pa eno ti, gdje će usljed krivoga broja, 
recimo, kornjaš iz Kavkaza paradirati kao hrvatski eksemplar. 

Kraj svega toga nabava Schlosserove sbirke od velike je vried- 
nosti za nas. Prvo već zato, što je služila za podlogu djela „Fauna 
kornjaša“, pa kako je tu opisana po gdje koja vrst, o kojoj ento- 
molozi imadu razloga dvojiti, tako će se moći djelo to kontrolisati i 
izpraviti, što bi nam bilo za uviek onemogućeno, da je ta zbirka prošla 
u tudjinu. — Drugo vriedna je za nas zato, što je muzejalna zbirka 
te ruke neznatna, a sad će se te dvie zbirke stopiti u jednu obću 
evropsku zbirku, dočim valja s nova sakupiti gradivo za po- 
sebnu i po mogućnosti podpunu domaću zbirku, sastav- 
ljenu, kako se to danas zahtieva od znanstvenoga zavoda. Jedino 
onakove domaće vrsti, na koje ne bi skoro mogli naići, mogle bi se 
uzeti iz te obćenite, dotično Schlosserove i muzejalne zbirke. 

Da se to napokon izvede, treba mnogo i neprekidne radnje, 
treba čitavoga čovjeka, t. j. posebnoga entomologa. No podpisanomu 
ne treba ni malo dokazivati, da se on ne može zajedno baviti svimi 
granami zoologije, kod muzeja pako nema dosele entomologa. Usljed 
toga je ovo polje, toli sa znanstvene koli sa gospodarske strane u 
velike vriedno, kod nas podpuno zapušteno i zanemareno, dočim kod 
drugih a i malenih naroda ima entomologa u izobilju, pače su u 
novije vrieme amerikanske Sjedinjene države, Austrija, Ugarska itd. 


uredile posebne entomologijsko-gospodarstvene urede. 
5, Brusina, 


Narodna imena životinja. ,Jugoslavenski imenik bilina“ vele- 
zaslužnoga Dra. B. Šuleka, kao što je sjajno dokazao veliko bogat- 
stvo našega jezika, tako je dobro došao i jezikoslovcu a i svakomu, 
koji se biljem bavi, da je pako tako dokazale su vrlo povoljne ocjene 
spomenutoga djela. Nema dvojbe, da narod naš ima može biti jednako 


množtvo imena za životinje, a i to je blago, što ga Valja sakupiti 
I 
* 


180 


jer je svakim danom veća potreba, da se jednom na temelju na- 
rodne nomenklature izradi narodno-znanstvena zoo- 
logijska terminologija i nomenklatura. 

Podpisani je već opetovano izjavio svoje mnienje o načinu 
sakupljanja i osobito sastavljanja zoologijske nomenklature („Rad jugo- 
slavenske akademije“ knjiga XXXVI., str. 86—87; knjiga LXXX., 
str. 205, 207), nu prije nego će se takova nomenklatura izraditi, 


treba po mogućnosti sakupiti sve narodno blago te ruke. Mnogo su 


dobra već sabrali Stulić, Vuk, Parčić i drugi leksikografi; ali su ovi 
često krivo tumačili imena životinja, a često jednostavno dodali 
dotičnomu imenu životinja sasvim nedostatan tumač „vrst ptice“, 
»Vrst ribe“ itd. A ne možemo više tražiti od pukoga jezikoslovca, 
pošto samo zoolog može biti dovoljno vješt u označivanju životinja. 
Prekrasne zoologijske gradje imamo od Arsenijevića, Bottera, Erjavca, 
Ettinger-a, Freyer-a, Hickel-a i Kner-a, Hirca, Jurinca, Kolom- 
batovića, Kurelca, Lambla, Marinovića, Medića, A. Ostojića, Pančića, 
Sabljara, Sebišanovića, Šuleka, Torbara, Vukasovića, Zora itd., ali 
i to nije još sve skupa sustavno uredjeno, nije uviek pouzdano, često 
baš neskladno, napokon i to nije ni iz daleka sve, što ima kod Slo- 
vena, Hrvata i Srba. 

Podpisani se već više godina bavi sakupljanjem imena životinja, 
te ih kani kritički urediti i izdavati, čim će pristupiti izradjivanju 
»Hrvatske Faune“, od koje će prva knjiga sadržavati sisavce. Nu 
pošto on ne može svuda dospjeti, to se i opet obraća na sve pri- 
jatelje slovenske, hrvatske i srbske knjige molbom, da bi ga u tom 
poslu podupirali, priobćujuć mu imena životinja i stavljajuć se s njim 
u savez, osobito kad bi trebalo ustanoviti, na koju životinjsku vrst 
spada dotično ime. 

Umoljavam sl. uredničtva svih slovenskih, hrvatskih i srbskih 
novina, da bi za volju stvari priobćili još jednom ovu molbu. 


S, Brusina. 


Kekerička (Syrrhaptes paradorus). God. 1863.— 1864. javljale 
su mnoge novine, da su se u raznih stranah Evrope pojavile njeke 
neobične ptice slične kokam, opazeno ih je blizu 1000 individua, a 
ubijeno do 200, te su mnogi eksemplari dospjeli tako u razne muzeje. 
Dokazano je pako, da su to bile tako zvane kekeričke (Syrrhaptes 
paradoxus, njem. Fausthuhn ili Steppenhuhn), porieklom iz Azije. 
Mora, da su se te ptice i kod nas pojavile, ali toga nije onda nitko 


181 


bilježio, barem ukupna ornitologijska literatura nema podataka za sla- 
venski jug. Umoljavam sve, koji bi štogod o tom znali, da bi imali 
dobrotu obaviestiti podpisanoga. 

8, Brusina, 


Domaće pasmine vukova. Naš narod u Slavoniji već davno 
razlikuje dvie ,vrsti“ vukova, t. j. planinskoga i ritskoga 
vuka. Osim toga saznao sam, da Slavonci znadu, rek bi, za treću 
»vrst“ vuka, koju opet razlikuju od domaćih, a zovu ga imenom 
bosanski kurjak, jer da iz Bosne ovamo prelazi plivajući preko 
Save, da ga je najviše viditi u Djakovštini i u Brodskom okružju. 
Podpisani kani još u ovogodišnjem „Glasniku“  priobčiti članak: 
Čagalj u Dalmaciji i Slavoniji, ali prije toga morao bi 
ustanoviti, koje su te tri ,vrsti“ ili pasmine vukova, i da li se koja 
od njih može identifikovati s čagljem,* koji je zaista u novije 
vrieme ubijen u Slavoniji. Podpisani obraća se zato na sve rodoljube, 
osobito na učitelje, šumare, lovce itd. molbom, da bi mu što prije 
priobćili, štogod bi znali poimence o ,bosanskom vuku“. Biti će 
pako dvostruko zahvalan onim, koji bi mu u svoje vrieme pribavili 
po koji eksemplar svih tih ,vrsti“ ili pasmina slavonskih vukova, 
kojih žalibog još ne ima u zbirci nar. zoologijskoga muzeja, dočim 
eksemplar slazonskoga čaglja riesi tudju njeku zbirku. 

Samo se sobom razumieva, da je zavod spreman učiniti sve, i 
podmiriti svaki trošak, da si pribavi toli čaglje, koli druge domaće 
pasmine vukova. 

8, Brusina. 


* U naših knjigah krivo čakalji šakalj nazvan. 


Appunti ed osservazioni sull’ ultimo lavoro 
di J. Gwyn Jeffreys 


‚On the Mollusca procured during the ‚Lightning‘ and , Porcupine‘ 
Expeditions, 1868—1870“ 


per >. Beust 


_ 


Due parole di prefazione. 


Sono gia scorsi molti anni da quando ho promesso di voler 
pubblicare la mia Malacologia Adriatica, incominciata durante la mia 
dimora a Vienna e continuata a Zagabria, cioè dal 1866 al 1870. 
Da quell’ epoca posso dire di non aver più toccato questo mano- 
scritto, per cui oggi sono più lontano che mai dal poterlo dar alle 
stampe. La mia attenzione fu prima rivolta alla fauna dei molluschi 
continentali della Croazia sino allora quasi affatto ignota. Ben tosto 
poi ho lasciato anche questo campo per dedicarmi allo studio d’ una 
fauna tutta nuova, l’esistenza della quale vent’ anni addietro era 
ancor del tutto sconosciuta. Intendo parlare della fauna dei molluschi 
dei depositi terziari lacustri e salmastri della Dalmazia, Croazia, 
Slavonia, Bosnia ece., la quale ha attirato a se l’attenzione dei pa- 
leontologhi di tutto il mondo. Aggiungasi a tutto ciò altre molte 
occupazioni e scientifiche ed ufficiose inerenti alle mie doppie man- 
sioni, ed ecco come venni distolto dall’ occuparmi della fauna marina. 
Vi contribuì finalmente anche non poco l’ essere lontano dal mare. 
Intanto gli anni passano, il mio manoscritto diviene sempre più 
antiquato per le tante opere pubblicate nel frattempo. Dall’ altra 
parte tali e tanti sono gli errori, che si spacciano sulla fauna del- 
l'Adriatico, alcuni dei quali anche a nome mio, che mi sono deciso 
di porre riparo. Ed è ormai tempo di farlo, perchè ogni nuova pub- 
blicazione ripete ed aumenta perciò il numero di tali errori. 

Non ultimo fra i motivi per cui ho sinora taciuto si fu anche 
questo, che la pubblicazione di lavori malacologici negli atti della 
nostra Accademia jugoslava di scienze ed arti in lingua croata non 
avrebbe avuto alcuno scopo, perchè inacessibili a tutto il mondo scien- 
tifico non slavo. È vero che a Vienna e Parigi, a Pisa e Bruxelles, 
a Graz ece. si accettarono sempre con tutta la prontezza possibile 
i miei articoli, ma anche questo modo di pubblicazione ha le sue 
difficoltà e specialmente quella, che I’ autore non può sempre rive- 


183 


dere lui stesso le bozze di stampa e così ben spesso restano errori 
di stampa, che cambiano il senso delle cose. — Or che è poi 
riescito di fondare la prima società croata di storia naturale, negli 
atti della quale sono ammessi anche articoli in tutte le cinque lingue 
principali d' Europa, avrò più spessa e più facile occasione di render 
di pubblica ragione le mie osservazioni. 

Darò adunque principio ad una serie di note sull’ ultimo lavoro 
del compianto mio amico John Gwyn Jeffreys. 


La morte di questo grande naturalista, uno dei primi malaco- 
loghi dell’ epoca, uno degli iniziatori dell’ esplorazione della fauna 
abissale, accaduta repentinamente ai 24 gennajo 1885 ci lasciò un 
grande vacuo. Mentre i molluschi pescati nelle grandi profondità 
dalla celeberrima spedizione del „Challenger“ furono consegnati 
per istudio al Rev. Robert Boog Watson, quelli delle spedi- 
zioni del „Lightning“ e del „Porcupine“ venivano pubblicati 
da Jeffreys nelle ,Proceedings of the ZoologicalSociety 
of London“ in forma di singoli articoli, corredati di tavole d' ese- 
cuzione esattissima. Poco tempo prima della sua morte consegnò alla 
società zoologica il nono articolo, la cui stampa fu condotta a fine 
dal celebre malacologo del Museo Britannico Edgar A. Smith ed 
anche questo articolo mi venne gentilmente favorito dal Sig. Howel 
Gwyn Jeffreys. Queste nove parti formano da per sè un bel 
volume, ed è sperabile, che la pubblicazione, interotta per la morte 
dell’ autore, verrà ripresa e condotta a compimento da altri. 


Come ho detto, di tempo in tempo pubblicherò degli articoli 
in relazione con V una o I altra delle pubblicazioni pertrattanti della 
fauna marina d’ Europa e primo fra questi si è questa serie di ap- 
punti, osservazioni e rettifiche ai nove articoli del Jeffreys.* 

Prima di chiudere queste poche parole di prefazione devo osser- 
vare due cose. La prima cioè che se io molto spesso non mi trovo 
d’accordo con Jeffreys, ciò va spiegato col fatto, che mentre lui 
va annoverato nel numero di quelli, che vanno troppo lontano nel 
riunire sotto il nome di „specie“ più specie e forme, le quali 
devono assolutamente venir distinte, io seguo la via dei meno, la 

* On the Mollusca procured during the ‚Lightning‘ and ‚Porcupine‘ Expedi- 

tions, 1868—1870. (Proceedings of the Zoological Society of London) Part 1 

1878 ; Part II, 1879; Part III, 1881; Part IV, 1881, Part V, 1882; Part 

VI, 1983; Part VII, 1884; Part VIII, 1884; Part IX, 1885. 


184 


via di mezzo. Ho avuto di recente occasione di dimostrarlo, * e di- 
chiaro antiscientifico il procedere di quelli, chesotto 
il nome di ,forme“ descrivono non gia forme, ma le più 
inconcludenti varietà e troppo spesso anzi individua- 
lità per ,specie“ o ,forme“ e che se si andrà avanti di questo passo 
arriveremo ben presto al caos, e dal campo della vera scienza pas- 
seremo a quello dei ridicoli trastulli. 


La seconda cosa, che devo qui osservare, si è il grande numero 
di specie, che Jeffreys indicò come viventi nell’ Adriatico, mentre 
e quelle da lui indicate e molte altre, delle quali ne scriverò quanto 
prima mi sarà possibile, non furono peranco trovate nel- 
PAdriatico. Nella maggior parte dei casi non fu Jeffreys il 
primo a dichiararle adriatiche. Lo tolse da altri, i quali le dissero 
adriatiche, e ciò non già in base al fatto dell’ essere state realmente 
pescate nell’ Adriatico; ma bensì a seconda della maggiore o 
minore probabilità, che anche queste possano viver nello stesso 
mare. Non è necessario dimostrare, che anche tale procedere è a de- 
trimento della scienza ed in ispecie della geografia zoologica. 

La fauna dell’ Adriatico è certamente eguale a quella del Me- 
diterraneo; ma è pur vero, che essendo l’ Adriatico una parte e parte 
relativamente piccola del Mediterraneo, deve neccessariamente alber- 
gare un numero limitato di specie di molluschi. Il mio egregio amico 
e collega Professore Enrico Hillyer Giglioli di Firenze ha 
avuto la fortuna di scoprire la fauna abissale del Mediterraneo ; 
quella dell’ Adriatico è ancor ignota. Anzi generalmente parlando 
possiamo dire appena, appena esplorata la fauna delle maggiori pro- 
fondità adriatiche; per cui si deve ritenere, che moltissime specie 
verranno ancor scoperte nell’ Adriatico. È questa pero buona ragione 
per dirle adriatiche prima d’ averle mai trovate? Il naturalista deve 
provare questa cosa con esemplari alla mano. 

Come si può ammettere 1 esattezza scientifica della provenienza 
di queste pretese specie adriatiche se un Olivi ed un Chie- 
reghini, un Renier ed un Nardo, un Danilo ed un Sandri, 
un Kuzmić ed uno Stossich, e Klećak ed io e tutti gli altri. 
raccoglitori, che dal principio del secolo sino al giorno d’ oggi per 

* Die Neritodonta Dalmatiens und Slavoniens nebst allerlei malakologischen 


jemerkungen. (Jahrbücher der Deutschen Malakozoologischen Gesellschaft 
XI. Jahrg. 1884. Frankfurt am Main). 


185 


lustrarono senza interruzione la fauna adriatica, non le abbiamo 
punto trovate? 

Mi resta ora a provare la mia competenza in argomento; sono 
in dovere di dimostrare, che se nego essere stata raccolta sinora 
l'una o l’altra specie di molluschi nell’ Adriatico, lo posso fare in 
base a coscienzioso e critico esame della cosa, in base alla conoscenza 
esatta e della letteratura e di tutte le raccolte di conchiglie adria- 
tiche dei giorni nostri. 

Non ho veduto è vero la raccolta Uhiereghini, che dubito 
esista nella sua integrità (1); ho fatto però uno studio dettagliato del- 
l’ opera illustrata, che lo stesso ci lasciò delle sue raccolte. A Venezia 
ho esaminato le raccolte Nardo (2), Stalio(3) e quella del Museo 
del R. Istituto Veneto di scienze lettere ed arti. A Vienna vidi 
quella del c. r. Museo zoologico di corte, ordinata dai def. 
Frauenfeld e von Schröckinger ed esposta nel vecchio museo, 
ormai chiuso al pubblico, in apposito armadio nel mezzo della sala 
destinata alle conchiglie. Ho esaminato pure una piccola raccolta del 
def. colonello Wenzel von Macchio (4). A Trieste ho veduto 
la raccolta del civico Museo Ferdinando Massimiliano, 
quella del mio amico il prof. Adolfo Stossich (5), e quella del 
def. C. Sirk (6); a Fiume quella del Gabinetto di storia na- 
turale del r. ginnasio croato. A Zara ho veduto posso dire 
ogni esemplare e per la più gran parte ho anche io stesso determi- 
nato le raccolte di S. Barbieri (7), di Vigilio Baldo (8), del prof. 
Giacomo Boglić (9), del già direttore di Finanze F. Böhm (10), 


(1) Brus. Ipsa Chier. Conch. p. 16. 
(2) Viene religiosamente conservata dalla figlia, la gentile scrittrice italiana, 
la sig. Angelina Nardo-Cibele. 
(3) È in mano d’una erede, la quale pur troppo la stima d'un valore molto 
superiore al vero. 
(4) La famiglia vorrebbe disfarsene, non contiene però nulla di raro. 
(5) La più completa raccolta adriatica dopo la mia e che viene sempre com- 
pletata dal possessore. 
(6) Aquistata dal Museo Nazionale di Zoologia di Zagabria. 
(7) Generosamente regalata al gabinetto di stor. naturale dell’ i. r. Ginnasio 
di Spalato. 
(5) Il meglio ed il buono venne venduto a partite di tempo in tempo. 
(9) La credo ancora in possesso dello stesso professore, che vive ora in ritiro 
a Lesina. 
(10) Partito dalla Dalmazia non so che fine ha fatto la sua raccolta, 


186 


di Pietro Biscontini(11), di Giuseppe Grüll(12), Giuseppe 
de Höberth (13), Giuseppe Ivanić (14), Nicola Katić (15), 
Biagio Klećak (16), Michele Koludrović (17), Giovanni 
Battista Sandri (18), Ernesto Torre (19), quella del Gabi- 
netto di storia naturale dell’ i. r. ginnasio superiore 
di Zara (20), e finalmente la mia (21). Dicasi lo stesso della 
raccolta di Carl von Nagl a Sebenico (22), di quella del Dr. 
Francesco Lanza di Spalato (23), del def. Matteo Botteri 
di Lesina (24) e Giacomo Miorini di Bršečine presso Cannosa 
(Trsteno) di Ragusa (25). A Ragusa ho esaminato quella del mio 
amico il compianto Padre Giovanni Evangelista Kuzmić (26) 


(11) Il possessore l’avea trasportata a Pedena in Istria; dopo la sua morte 
anche questa raccolta andò pur troppo dispersa. 

(12) Era impiegato al commado militare per la Dalmazia e dopo il suo tras- 
ferimento, non so che fine abbia fatto la raccolta. 

(13) Fu aquistata dal nostro Museo Zoologico, colla raccolta delle conchiglie 
terrestri e fluviali del Kučik. 

(14) Raccoglieva pochi esemplari ma scelti e di rara bellezza; dopo la sua 
morte può dirsi pur troppo dispersa ed in parte distrutta. 

(15) Ricca di scelti e molti esemplari; trasferito che fu da Zara a Vienna colà 
è morto e chi sa in che mani sia caduta raccolta così preziosa. 

(16) Si trova in mano di V. Frié di Praga per esser venduta per intiero od 
a partite; avea 6350 specie, comprese le esotische. 

(17) Se ben mi ricordo venduta a Belgrado. 

(18) Venduta al negoziante J. Lommel di Heidelberg. Sono però arrivate a 
salvare per noi la raccolta modello del Sandri, il quale sopra eleganti 
tavolette avea attaccato un pajo d'ogni specie tanto delle continentali 
quanto delle marine e con queste per consequenza ho avuto tutte le specie, 
le quali erano rappresentate da uno o due soli individui. Quest’ era in 
quell’ epoca la raccolta la più bella e la più completa. 

(19) Trovasi a Zara in possesso della famiglia; ma è di poco interesse. 

(20) Fondata a tutto merito del mio distinto maestro il Prof. Dr. Francesco 
Danilo. 

(21) La più ricca raccolta, che è mai stata fatta; cessa da me al Museo Na- 
zionale di Zagabria nel giorno che me ne fu affidata la cura. 

(22) Era di stazione a Seb nico come primo tenente di artiglieria, passò a 
Lissa e lasciò poi la Dalmazia. Chi sa che fine abbia fatto la sua bella 
raccolta, che conteneva pezzi preziosi, sebbene nessuna specie nuova per me 

(23) Magnifica raccolta pure aquistata tutta dal Museo Nazionale di Zagabria. 

(24) Conservasi a Lesina, i pezzi migliori mi vennero regalati e li ho depositati 
nel nostro Museo. 

(25) Non conteneva gran cose ed ignoro qual fine abbia avuto. 

(26) Donata a me; alla mia volta 1’ ho donata al Museo di Zoologia, che ho 
l onore di dirigere. 


ie .I 


187 


e quella del Civico Museo (27). Finalmente la raccolta fatta dal 
prof. Dr. Camillo Heller, che ne pubblied il catalogo negli atti 
della società zoologico-botanica di Vienna, gli fu determinata da me 
e dal prof. Boglić; come pure ho ricevuto in communicazione dal 
def. prof. A. E. Grube tutte quelle specie di conchiglie, che rac- 
colse nell’ Adriatico e che mi interessavano per l’ una o per l’altra 
ragione; più di tutto perchè alcune le supposi, come si erano in 
fatti, male determinate. Domando scusa se ho annojato il lettore con 
questo catalogo di nomi e di raccolte; ma dovea pur dimostrare la 
mia competenza e che quasi nulla mi sfuggì di quanto venne pescato 
e raccolto nell’ Adriatico, per cui il primo malacologo inglese ha 
potuto dire di me di avere ,great respect for his intimate 
knowledge of the Adriatic Mollusca.* (28). 
Zagabria nel Luglio 1886. 


Appunti ed osservazioni. 


Terebratula vitrea Born. 

1870. Terebratula vitrea Os. Schmidt Sitzungsber. d. k. Akad. 
d. Wissen. V. 62. p. 671. 

1878. Terebratula vitrea Jeffr. Proceedings of the Zool. Society 
of London. Part I, pag. 403. 

To sono stato il primo a meglio occuparmi dei brachiopodi 
dell’ Adriatico e quasi tutte le specie finora conosciute furono scoperte 
da me; nè io, nè alcun altro raccoglitore trovò mai questa specie, e gli 
esemplari, che si conservano nella mia raccolta, in quella del Klećak ed 
in qualche rara altra raccolta adriatica provengono tutti dal golfo 
di Napoli. Jeffreys disse questa specie anche adriatica; ma nè ebbe 
mai sotto occhio esemplare adriatico, nè ebbe cognizione dell’ arti- 
colo di O. Schmidt, T unico autore che cita la 7. vitrea dell’ Adria- 
tico e così Jeflreys per puro caso ha ragione. Nell’ articolo cioè 
sopra fi Uoccoliti e Rabdoliti dell’ Adriatico, pubblicato nel 1870 nei 
rendiconti dell’ Accademia di Vienna, Schmidt ricorda che a 430 
„Faden“ di profondità pescò un’ unica conchiglia vuota, ma completa 
della 7. vitrea. Quest’ è l’unico esemplare di questa specie 
finora pescato nell'Adriatico. 

(27) Fondata come tutto il Museo per iniziativa e merito principale del def. 


Antonio Drobac. 
(23) Proceedings of the Zoological Society of London. 1884, pag. 368, 


188 


Anomia patelliformis L. 


1879. Anomia patelliformis Jeffr. loco citato. Part II, p. 555. 

Jeffreys cita questa specie come adriatica, perchè in fatti ha 
avuto occasione di vederla nella mia raccolta. Del resto tutto ciò 
che fu classificato dal Nardo, da Danilo e Sandri, da Schröckinger, 
da A. e M. Stossich ed un tempo anche da me come A. patelliformis 
non si era altro, che una delle varie forme dell’ A. ephippium. Non 
fu che poco tempo prima della mia partenza da Zara, dunque nel 
1867, che ho scoperto la vera specie, e ne ho fatti attenti Klećak 
ed Höbert, per cui questa si trovava soltanto nelle nostre tre raccolte. 
Corrisponde benissimo alle descrizioni e figure, che ne danno Forbes 
ed Hanley, Jeffreys ed altri autori e l'abbiamo scoperta finora 
soltanto attaccata alla parete interna della Lutraria 
elliptica di Novegradi, 

Sebbene appartenente al genere polimorfo delle Anomie pure è 
riconoscibile per caratteri costanti. Quantunque cioè 1 abbiamo trovata 
attaccata sulla parete perfettamente liscia delle Lutrarie, con tutto 
ciò non è liscia, ma fornita di coste raggiate, le quali partendo 
dall’apice, che si trova di alquanto discosto dal margine verticale 
della valva superiore, diradiandosi vanno a raggiungere il margine 
stesso della valva. È di forma semi circolare, qualche volta traver- 
salmente ovale; ha da 20 a 30 coste, le quali sono di colore gial- 
lognolo, mentre la conchiglia è del resto di un colore bruno rossiccio. 
Sebbene poi il margine poggia sopra superficie liscia pure è adden- 
tellato. 

È noto che le Anomie prendono di solito la forma e la scultura 
degli oggetti ai quali si attaccano; questa specie invece non solo si 
mostra costante, e perciò eccezionale nel genere, ma sembra realmente 
mostrarci un caso contrario alla regola generalmente ammessa del- 
l’accomodamento degli organismi al medium nel quale vivono. 

Il primo a scoprirla nell’ Adriatico si fu il Chiereghini, il quale 
ne ebbe due soli esemplari, uno cioè dalle Lagune di Venezia, il 
secondo pescato non lungi dall’Isola di Cherso,* ed è perciò, che 
richiamo I’ attenzione dei malacologhi adriatici su questa specie in- 
teressante. Weinkauff** cita fra le località ove trovasi la specie 

* S. Brusina. Ipsa Chiereghinii Conchylia. Pisa 1870, pag. 102. 
** H. C. Weinkauft. Die Conchylien des Mittelmeeres Bd. I. Cassel 1867. 

pag. 282. 


189 


sAncona (Chiereghini), Zara (Sandri)“; ma come l’ho detto or ora 
Chiereghini non indica che le Lagune di Venezia e Cherso, per cui la 
citazione del Weinkauff è inesatta. Per ciò poi che riguarda Zara, 
Weinkauff si attenne al catalogo Danilo e Sandri e sotto questa 
località intende Zara e dintorni nel più vasto senso della parola, tutto 
cioè il distretto di Zara, comprese le isole ed il Canale della Mor- 
lacca. Presso Zara stessa I’ A. patelliformis non è stata ancor trovata. 


Spondylus Gussoni 0. Uosta. 
1879. Spondylus Gussoni Jefir. 1. c. p. 556. 

Jeffreys dice di questa specie: „Distribution Mediterranean, 
Adriatic and /Egean.“ Ciò si è assolutamente falso per 1 Adriatico, 
perchè nessuno hatrovato finora lo S. Gussoni nell’ Adria, 
nessun autore adriatico I’ ha citato, e non l’ ho veduto in nessuna 
delle raccolte adriatiche da me passate tutte in rivista. 


Pecten Philippii Récluz. 
1879 Pecten Philippii Jeffr. 1. c. p. 558. 
Jeffreys cita anche per questa specie l’ Adriatico; ma nessun 
autore adriatico la ricorda, nessuna raccolta adriatica la contiene, per 
cui va esclusa dal numero delle specie adriatiche. 


Pecten similis Laskey. 
1879. Pecten similis Jeffr. 1. e. p. 560. 


Sono stato il primo a scoprire questa specie all’ Isola Grossa, 
ove ho pescato una dozzina di valve isolate alla profondità di 40 — 
55 metri presso alla Punta Blud di Sale. Più tardi ne ho trovato, 
tanto io che Klećak, sulle conerezioni nulliporiche portateci dai pesca- 
tori di Punte Bianche dell’isola stessa e sulle quali stanno attaccati 
i polipai dei generi Myriozoon, Aglaophenia e simili Finalmente l’ ho 
scoperto anche a Lesina. 


Mytilus Galloprovincialis Lam. 
1870. Mytilus edulis Jeffr. 1. ec. p. 565. (pro parte). 


È naturale che Jeffreys cita il M, edulis dall’ Adriatico, perciò 
che egli come Weinkauff e tanti altri, ritengono il M. Galloprovineialis 
essere una semplice forma, o varietà mediterranea del primo. Io 
ritengo, che il grande filosofo naturalista e malacologo Lamarck ha 


190 


saputo ben distinguere le specie, e sono stato sempre d’ opinione, 
che il M. Gallaprovincialis è una buona specie nel vecchio senso della 
parola. Farò poi attenti quelli fra i malacologhi, che sono d’ opinione 
contraria sul fatto certamente decisivo ed ai più nuovo, che per non 
parlare delle altre differenze, il noto fisiologo Krukenberg con- 
stato fra il M. edulis ed il Galloprovincialis anche differenze 
fisiologiche.* 
Mytilus pictus Born. 
1879. Mytilus pictus Jeffr. 1. 6. p. 566. 


Non posso fare a meno di esprimere il mio stupore, che anche 
questa specie viene compresa fra le adriatiche, perchè non soltanto 
nessuno di noi Vha mai trovata e non esisteinnessuna 
delle collezioni nostrane; ma, considerando trattarsi di un 
mitilo, del quale Weinkauff dice sorpassare 125"m- di lunghezza e 
e circa 65 di larghezza, sono persuaso, che non ci poteva sfuggire 
e che anzi non e’ è perciò probabilità che venga scoperto 
neppure in seguito nell’ Adriatico. 


Nucula Ageensis Forbes. 
1879. Nucula Ageensis Jeffr. 1 c. p 581. 


Sono intimamente persuaso, che nelle maggiori profondità del-: 


l'Adriatico alberga un numero maggiore di Nuculidae, di quello che 
ci è noto al giorno d’oggi; ma fino a che non verrà constatata la 
presenza della N. /Hgeensis nel nostro mare va esclusa dal 
numero delle specie adriatiche. 


Cardita corbis Philippi. 
1881. Cardita corbis Jeffr. 1. c. Part III, p. 705. 


Anche per questa specie Jeffreys cita 1’ Adriatico sebbene sole 
quattro sono le specie di Cardita finora note, per cui non avendola finora 
trovata nessuno dei nostri non si può punto dirla adriatica. 


Cardinm minimum Philippi. 
1881. Cardium minimum Jeffr. 1. e. p. 709. 


Ho scoperto questa specie presso alla Punta Blud di Sale e 
nessuno l’ ha raccolto nè prima, nè dopo di me. 


* Vergleichend-physiologische Studien. II. Reihe, I. Abtheilung. Heidelberg 
1882, pag. 176. 


Bun 
ah 


191 


Astarte triangularis Montagu. 
1881. Astarte triangularis Jeffr. 1. c. p. 711. 


Astarte digitaria Linné. 
1881. Astarte digitaria Jeffr. 1. c. p. 713. 


Astarte bipartita Philippi. 
1881. Astarte bipartita Jeffr. 1. c. p. 713. 


L’ unica Astarte finora trovata nell’ Adriatico si è I’ A. fusca 
Poli, che Jeffreys dice non essere differente dall A. sulcata Da Costa. 
Sia come si vuole, sebbene è probabile, che la fauna abissale del- 
l’ Adria alberga più d’ una specie di questo genere, pure è certo, che 
nessuno ha trovato finora nell’ Adriatico nè PA. triangularis 
nè 1’ A. dipartita, nè VA. digitaria L, la quale ultima specie Jeffreys 
accolse interpretando falsamente la Lucina digitalis del catalago 
Kuzmié e del mio. 


Lutraria oblonga Chemnitz. 
1881. Lutraria oblonga Jeffr. 1. c. Part IV, p. 925. 


La L. oblonga va assolutamente esclusa dal numero 
delle specie adriatiche; però questa volta la colpa si è degli 
autori adriatici e non punto del Jeffreys e degli altri, che ci pre- 
starono fede. Ed ecco come ebbe luogo l’ errore. Sandri, dopo la 
pubblicazione del catalogo litografato dei lamellibranchiati dei dintorni 
di Zara, ebbe da Novegradi una Zutraria, che si distingueva a prima 
vista da tutte le altre per avere il lato posteriore molto più sbadi- 
gliante del solito, rammentante anzi perciò molto bene l’ abito della 
Panopaea glycimeris Born e la ritenne essere la L. odlonga, e sotto 
questo nome l’ ho pubblicata fra le specie inedite. Più tardi procu- 
ratomi delle vere L. oblonga dall’ Inghilterra mi sono ben presto 
persuaso dell’ errore; ma non ho avuto occasione di parlarne, ed 
intanto Klećak, Stalio, Stossich andavano ripetendolo e così da noi 
lo toglieva Jeffreys ed altri autori. Detti esemplari a forma di Pa- 
nopaea sono rarissimi cogli altri della L. elliptica L., e sono da ascri- 
versi ad una mostruosità, forse atavitica, perchè si ripete con certa 
costanza. 


192 


DI 


Solen pellucidus Pennaut. 
1881. Solen pellucidus Jeffr. 1. ec. p. 928. 

Non esiste autore adriatico, il quale abbia citato questa specie, 
che non ho veduto in nessuna collezione, e la quale perciò devesi 
escludere fino a tanto, che un esemplare non ci proverà la sua 
esistenza. Jeffreys adunque la disse a torto dell’ Adriatico. 


Lyonsia Norvegica Chemnitz. 
1881. Lyonsia Norvegica Jeffr. 1. e. p. 950. 

Questa specie era benissimo nota a Danilo e Sandri, i quali 
nel primo catalogo la riportarono sotto il nome di Pandora rostrata 
Lam. e nel secondo sotto quello di Osteodesma corruscans Scacc. 
Jeffreys aggiunge ai sinonimi di questa specie anche Osteodesma 
inflatum Dan. e San, ciò che si è assolutamente falso perchè I’ 0. 
inflatum è specie del genere Thracia, come I ho dimostrato nel mio 
contributo pella fauna dei molluschi dalmati del 1866. (pag. 11), 
e credo non altro che una forma anomala della Thracia distorta 
Mont. o 7. sinuosa Penn. 


Thracia convexa W. Wood. 
1881. Thracia convexa Jeffr. 1. ec. p. 955. 

Vedasi ciò che ho scritto di questa specie interessante nel- 
l'illustrazione dell’ opera del Chiereghini (Ipsa Chier. Conchyl. p. 51), 
come pure ciò, che ne disse poi Pegorari (Note sui prospetti stati- 
stici dei molluschi dell’ Adriatico del prof. L. Stalio. Padova 1882, 
pag. 15). 

Non v' ha dubbio alcuno che nell’ opera manoscritta del Chie- 
reghini ai Nr. 62—64 è esattamente disegnata questa specie, secondo 
lui rara lungo il littorale veneto. Dopo del Chiereghini se ne perdè 
ogni traccia e non si fu che più tardi, che l’ ho riconosciuta. Un 
primo piccolo esemplare l’ ho trovato nella raccolta modello del 
Sandri determinato come 7. ovalis; mi sono ben tosto accorto, che 
questo esemplare apparteneva a specie del tutto differente sia dalla 
T. ovalis del Philippi, che da tutte le altre specie mediterranee del 
genere fino allora note, I’ ho creduta nuova e chiamata 7. hiatelloides. 
Convien qui ricordare, che in quell’ epoca poco o nulla sapevamo 
della 7. convera del Mediterraneo, per cui anzi Petit (Catal. d Moll. 
Test. d’ Europe pag. 245) ha posto in dubbio 1’ esistenza di questa 
specie nel Mediterraneo. 


193 


Più tardi ho ricevuto un esemplare adulto dalle coste adriatiche 
della Romagna lungo 32"; largo 45mm. ed alto 25M e confrontato 
questo colle figure e descrizioni del Forbes e Hanley, Reeve, Jeffreys 
ed altri mi sono facilmente persuaso appartenere questo individuo 
alla 7. convexa, come pure, che l’ esemplare giovanile del Sandri, 
cioè la T. hiatelloides appartiene alla stessa specie. 


Finalmente nella raccolta Lanza ho trovato un terzo esemplare 
da Spalato determinato come 7. hiatelloides. Tutti questi tre esem- 
plari, tre vere perle della fauna adriatica e gli unici oggigiorno 
conosciuti da questo mare, conservansi nella raccolta del Museo 
Nazionale di Zoologia di Zagrabia. 


Ho confrontato il nostro esemplare adulto con fossili del bacino 
di Vienna della raccolta del Gabinetto Imperiale di mineralogia ed 
ho osservato, che gli individui fossili sono alquanto più depressi dei 
recenti, di più, che la carena del lato posterione è meno marcata. 
Richiamo perc o I’ attenzione dei miei colleghi su questo argomento, 
affinchè venga di nuovo esaminato, se la 7. ventricosa di M. Hörnes 
si è o meno identica alla specie recente, la quale è molto rara tanto 
nel Mediterraneo quanto nell’ Oceano Atlantico. 


Poromya granulata Nyst et Westendorp. 
1881. Poromya granulata Jeffr. L c. p. 936. 


Le sole valve finora trovate nell’ Adriatico sono le 6 da me 
pescate presso la Punta Blud di Sale dell’ Isola Grossa a 57 metri 
di profondità. Avendo avuto occasione di consultare tutta la serie 
del Bollettino dell’ Accademia delle scienze di Bruxelles, che trovasi 
nella Biblioteca Imperiale in Vienna, ho trovato, che la descrizione 
e la figura, che Nyst e Westendorp danno della Corbula granulata 
fossile d’ Anversa, si attaglia perfettamente alla specie recente 
dell’ Adriatico, e quando Jeffreys nel 1867 mi onorò d’ una sua 
visita a Zara confermò 1’ esatezza della mia determinazione 


Neaera rostrata Spengler. 
1881. Neaera rostrata Jeffr. 1. c. p. 938. 


Le uniche due valve finora trovate nell’ Adriatico sono quelle 

ad me pescate a 57 metri di profondità presso la Punta Blud di 
Sale, nè venne raccolta o citata da altro autore adriatico. 
13 


194 


Neaera costellata Deshayes. 
1881. Neaera costellata Jefir, 1. c. p. 944. 


Come l ho già detto (Contrib. pella fauna dei Moll. dalm. p. 
41) Klečak scopri le due prime valve sulle concrezioni nulliporiche, 
che ci portavano i pescatori da Punte Bianche; io ne ho pescate 
poi diverse presso la Punta Blud di Sale. Nessun altro ne ha raccolte, 
tanto è vero, che manca in tutti i cataloghi dei molluschi adriatici 
non escluso quello di M. Stossich. 


Mya truncata Linné. 
1881. Mya truncata Jeffr, 1. c. p. 945. 


L'ho già detto ancor nel 1866, che nell’ Adriatico non 
vive alcuna specie del genere Mya (Contrib. p. Fauna dei 
Moll. dalm. pag. 5>), con tuttociò Jeffreys scrisse nuovamente della 
M. arenaria: „Adriatic on that of G. v. Martens and of Danieli (lapsus 
calami per Danilo) and Sandri“ (Ann and Magaz of Nat. Hist 
V. 20. London 1877 p. 235). Nel lavoro poi del Jeffreys sopra citato 
ripete, trovarsi la M. truncata anche nell’ Adriatico; ma per buon conto 
vi aggiunse un segno d’ interrogazione. Nessuno di noi vide una 
qualunque Mya dell’ Adria; Sandri ebbe un unico“ esemplare di 
ognuna delle due specie sopra nominate e questi si trovano nel 
nostro Museo Zoologico, perchè facevano parte della sua raccolta 
modello; ma questi due esemplari sono certamente di estranea pro- 
venienza. L' intrusione di specie esotiche nelle raccolte europee, o di 
specie europee, ma non adriatiche, nelle raccolte adriatiche, succedeva 
una volta di frequente, perchè non si raccoglieva con tanta critica, 
ed anche altri motivi facilitavano tali intrusioni clandestine. In primo 
luogo cioè è ben noto il caso -— più volte accaduto — di trovare 
sulle nostre spiaggie qualche raro esemplare di conchiglie esotiche, 
proveniente dalla zavorra abbandonatavi da bastimenti. In secondo 
luogo i nostri vecchi non davano gran peso alle questioni di geo- 
grafia zoologica, la quale non era arrivata a quell’ elevatezza, alla 
quale si trova oggidì, a dall’ altra parte la critica determinazione e 
distinzione di specie simili fra loro provenienti da mari diversi lasciava 
non poco a desiderare. Finalmente ce’ è ancora una debolezza umana, la 
quale era fonte di simili errori e della quale non vanno esenti neppure 
moderni raccoglitori e dilettanti. Questa consiste in ciò, che quando tro- 
vavano indicata in un vecchio catalogo une specie intrusa, se non riesci- 


195 


vano a raccoglierla essi stessi, se la procuravano da altre parti Cosi p. 
e. diversi elenchi europei riportano fra le specie europee’ la Colum- 
bella mercatoria, le Cypraea annulus C. asellus ecc., e siccome na- 
turalmente a nessuno riesciva di trovarle, così se ne procuravano 
degli esemplari di qualunque provenienza e li collocavano nella pro- 
pria raccolta patria. 


Xylophaga dorsalis Turton. 
1881. Xylophaga dorsalis Jeffr. 1. c. p. 947. 


Questa specie fu finora trovata un unica volta nell’ Adriatico 
e ciò in un pezzo di legno pescato da me a 55 metri di profondità 
presso la Punta Blud di Sale, e nel quale trovai diversi esemplari 
completi e valve isolate. Tutti gli esemplari delle raccolte adriatiche 
provengono da questo legno. Nei cataloghi dello Stalio e di M. 
Stossich non fu accennata questa mia scoperta. Del resto sebbene il 
prof. M. Stossich pubblicò il suo Prospetto dei molluschi della fauna 
del mare adriatico nel 1880, pure non consultò nè i miei lavori poste- 
riori al 1866, nè gli altri relativi alla fauna dei molluschi adriatici 
e mediterranei, fra quest’ ultimi anche quelli indispensabili del Mar- 
chese de Monterosato. 


Emarginula Huzardi Payraudeau. 
1882. Emarginula Huzardi Jetfr. 1. c. Part. V, p. 679 


Jeffreys dice della mia E. Cusmichiana „a large variety“ deh 
lE. Huzardi. Concedo che qui non trattasi di ,specie“ nell’ antico senso 
della parola; ma bensì di ,forme“ e forme distinite, non immaginarie, 
perchè trassero a se I’ attenzione anche di autori adriatici della prima 
metà del secolo, degli autori adunque d’ un epoca, nella quale si 
distinguevano le specie secondo il sistema Linneano, di un epoca, la 
quale non ebbe la fortuna di veder nascere la ,nouvelle école“. Per 
mancanza di buone figure, alle quali richiamarmi, per mancanza 
di materiale di confronto da altri mari purtroppo non sono per ora 
in grado di decidere la questione della loro sinonimia e del nome, 
che deve portare questa specie o forma. — Meno l’ E. pileolus Michaud, 
tutte le altre specie di questo genere sono rare nell’ Adriati:o e 
perciò rarissimi gli esemplari nelle nostre raccolte, con tutto ciò la 
raccolta del Museo Zoologico possiede magnifici esemplari di tutte 


le specie finora conosciute. 
* 


196 


Delle due forme in discorso, quella relativamente più comune 
si è quella, che Chiereghini descrisse e disegnò al nr. 1210-1211 
col nome di Patella fissura Chie:., la E. pulchella del Nardo, la £ 
Huzardi dei cataloghi del Danilo e Sandri, Heller, Schröckinger, 
A. Stossich, Brusina, Klečak, Stalio, M. Stossich ecc. Quest’ è la 
forma più depressa; la migliore figura è quella della tav. 54. fig. 
7, 8 della bell’ opera di Bucquoy, Dautzenberg e Dollfus (Les 
Mollusques marins du Roussillon). — La nostra raccolta possiede, 
una dozzina di pezzi rappresentanti una vera scala di grandezza, fra 


questi i tre maggiori sono stupendi esemplari di Lesina provenienti 


dalla raccolta Botteri 

La seconda forma è la £. Cusmichiana, la quale si distingue 
assai facilmente dalla precedente, perchè è di forma più ovale, note- 
volmente più alta, le coste longitudinali, quelle cioè che si diradiano 
dall’ apice alla periferia, sono più ravvicinate fra loro e meno varianti 
in altezza, cioè più basse e più alte alternanti; l’ apice è più cen- 
trale ed un po meno ripiegato. Anche Nardo l’ avea distinta dalla 
precedente e chiamata £. fissurelloides Nar., come l’ ho risaputo nel 
1868 (Rad jugoslav. akad. znan. knjiga 19. U Zagrebu 1872. p. 113). 
-- Lontano or son più di 20 anni dalle rive del nostro bel mare 
non ho avuto altri esemplari fuorchè i due originali dai dintorni 
di Brevilaqua. 

Sebbene la figura del Salis Marschlins (Reisen in verschiedenen 
Provinzen des Königreiches Neapel. Zürich und Leipzig 1793 p. 359 
t. 6. f. 1) è rozza pure potrebbe venir riferita alla £. Cusmichiana. 

Possiedo poi finalmente un unico esemplare di una terza forma 
trovato nella raccolta modello Sandri presso alla E. Huzardi, colà 
appunto attaccato perchè differente dagli altri. Purtroppo ne ignoro 
la provenienza; ma è certo, che venne raccolto su qualche spiaggia, 
perchè è detrito. L’ essere logoro non toglie Il’ evidenza della diffe- 
renza fra questa forma e le due precedenti È di forma più circolare 
l’ apice è più vicino al centro, le coste meno numerose; è meno 
bassa della E. Cusmichiana, ma non così depressa ed arcuata come 
la E. Huzardi; finalmente la fissura è molto breve, ciò che però non 
credo punto essere carattere distintivo, ma bensi cosa dipendente da 
ciò, che l’ individuo non raggiunse il suo completo sviluppo. 

Il mio amico Monterosato nel suo lavoro del 1884 Nomencl. 
gen. e spec. di alcune conch. mediterr. p. 36) distingue due specie 
„a vertice subcentrale, depresse“ cioè la E. depressu Risso e la E. 


197 


Huzardi Payr., questo procedere segue anche Locard (Catal gener. 
des Moll. viv. de France p. 338). Non corrispondono forse le loro 
due specie alle nostre E. Cusmichiana e E. Huzardi? O forse la 
nostra terza forma della raccolta Sandri è riferibile alla £. depressa 
Risso? Ad ogni modo è per lo meno assai curioso, che Locard an- 
novera la mia E. Cusmichiana senz’ altro come sinonimo della £. 
Huzardi, sebbene si mostra seguace di quella scuola, che sa tanto 
bene distinguere ogni e la più inconcludente forma o varietà, od 
individualità che si sia. 


Calyptraea Chinensis Linné. 
1882 Calyptraea chinensis Jeffr. 1. c. p 680. 


Parlando Jeffreys di questa specie ricorda anche la ©. spirata 
Nardo, la quale ultima la dice una ,monstrous variety“. Questa C. 
spirata è la stessa Patella neritoidea dell’ Olivi, del Renier e del 
Chiereghini. Ja ©. Polić. dello Scacchi (Catal. conchyl. reg. neapol. 
Neapoli 1836. p. 18), la ©. Höberti Parreys. Questa si è una forma, 
come sembra, esclusiva alle coste del Veneto e della Romagna, la 
quale non fu trovata pur’ anco sulle nostre coste dell’ Istria, Croazia 
e Dalmazia, e dubito trovarsi fuori dell’ Adriatico. La C. spiratu è 
la più interessante conchigla adriatica, che io conosco, preso a con- 
siderarla dal lato della teoria evolutiva Dessa non si è altro cioè, 
che la comune ©. Chinensis, la quale vivendo in fondi fangosi e non 
trovando altri corpi solidi, ai quali attaccarsi all’ infuori delle Tur- 
ritelle, è costretta di appigliarsi a queste; le nostre Turritelle poi alla 
lor volta non mostrano una faccia sufficiente ed abbastanza larga per 
fabbricarci sopra una conchiglia patelliforme del diametro 
di 15 fino circa 25"m-come lo hanno gli esemplari ordinari della €. 
Chinensis, perciò ne fabbricano una capuliforme, il cui dia- 
metro non ha più di 10"", perchè non può naturalmente sor- 
passare il diametro corrispondente alla larghezza della 
Turritella communis Risso sulla quale sta attaccata, e così per la 
sua forma ed abito particolare sembra prossima a tutt’ altra specie, 
che non quella, alla quale realmente appartiene. Ricorda p. e la © 
rugosa Deshayes dell’ Isola Chiloe. 

Contrariamente a quanto mi sono espresso io (Ipsa Chier. Conch. 
p. 244) e Pegorari (Note sui Prospetti statistici ece. p. 10). qui non 
sì tratta adunque d’ una ,specie distinta“, ma bensi di un interes- 


198 


bj 


santissima forma, o varieta mostrosa e constante di adat- 
tamento, dipendente soltanto dall’ oggetto. al quale | animale è 
costretto di attaccarsi. 


Scissurella aspera Phil. 

1883. Scissurella crispata Jeffr. 1. c. Part VI, p. 88, (pro parte). 

Sebbene Jeffreys dice: „The variety aspera is more peculiarly 
Mediterranean than the typical form“ pure io considero la S. aspera 
come buona specie e sufficientemente distinta dalla S. crispata. Se 
da una parte non approvo le così dette specie nuove della nuova 
scuola, perchè spesso immaginarie, dall’ altra parte conviene distin- 
guere quelle forme delle cui differenze ognuno può facilmente per- 
suadersene. Vado perciò pienamente d’ accordo con Monterosato, il 
quale riconosce e la S. crispata e la S. asperu. Però la prima non 
fu peranco trovata nell Adriatico, come lo crede lo stesso 
Monterosato (Nomen gen. e spec. di alc. Conch. mediterr. p. 39). 
Jeffreys daltronde dimenticò di citare I Adriatico sebbene ha veduta 
la S. aspera nella mia raccolta. 

Ne ho scoperto due soli esemplari sui fili badi 
del polipajo d’ una Aglaophenia myriophylium L. dalle Punte 
Bianche, nè furono finora raccolti altri individui. 


Scissurella costata D’ Orb. 
1883. Scissurella costata Jeffr. 1. c. p. 89. 

Come è noto, ho scoperto questa specie nelle sabbie littorali 
dell’ Isola Melada (non Meleda) e di Punta Mika presso Zara (Conch. 
dalm. ined. p. 28). Poscia I’ ho pescata presso Zuri, una dell’ isole 
di Sebenico; indi l’ abbiamo raccolta dalle concrezioni nulliporiche 
portateci dai pescatori di Maja squinado Rondel dalle Punte Bianche. 

Quì trovo opportuno di ricordare ancora una specie di questa 
famiglia dell’ interessantissimo genere Schismope del Jeffreys. Ne ho 
fatto cenno è vero nel primo Annuario del Museo Nazionale di Za- 
gabria; ma nessuno fece caso alcuno delle notizie colà contenute, 
perciò che fu stampato in lingua croata. Questa specie è la: 


Schismope cingulata 0. G. Costa. 
1870. Schismope elegans Brus. rl nar. zem. muzeja u Zagrebu 
za god. 1870. p. 186). 
L’ ho scoperta in soli 7 esemplari nella sabbia littorale dell’ Isola 
Ulbo non lontana da Zara e 2 in quella dell’ Isola Lacroma presso 


Te ad 
PAN AS 
A 


199 


Ragusa. Ritengo che questa specie sia molto più diffusa e forse non 
rara nell’ Adriatico; ma quanti sanno e sono in caso di farne ricerca ? 
Ho preso meco 52 lotti di fina sabbia di Ulbo, 1’ ho passata per uno 
staccio e ne ho così ottenuti 12 lotti della sabbia la più fina. 
Nell’ agosto 1870 ho impiegato poi a più riprese ben 19 ore per 
cercare fuori, da questa sabbia tutte le minutissime conchiglie con- 
tenutevi, ed ho raccolto 366 Momalogyra e 7 Schismope. 


Cyelostrema exilissima Phil. 


Ne ho scoperto un unico esemplare nelle sabbie dell’ Isola 
Lacroma ed appunto perche unico e per non avere un esemplare 
originale mediterraneo, di questa specie rara e poco conosciuta, ad 
uso di confronto non sono del tutto sicuro dell’ esatta determinazione 
di questo individuo, il quale però non ha che a fare col C. serpu- 
loides citato come specie adriatica tanto da Monterosato che da 
Jeftreys (1. c. p. 90). Il primo dice ancora adriatiche le specie ©. 
Cutlerianum Clark e €. nitens Phil ; ma queste asserzioni sono, per 
ora del tutto infondate, sebbene ulteriori ricerche potranno confermarle. 


Gibbula cineraria Linné. 
1553. Trochus cinerarius Jetfr. 1. cp. 101. 


È noto che questo nome fu applicato a diverse specie fra loro 
ben distinte ed anche Jeftreys osserva, che il 7. cinerarıus Olivi non 
è il 7. cinerarius di Linneo. Tanto più c’ è da stupire che Jeffreys 
dice adriatico il 7. cinerarius L., perchè la specie Linneana non 
fu trovata nell’ Adriatico, anzi neppure nel Mediterraneo, 
e non è perciò citato da Monterosato. Il 7. cinerarius del Chiere- 
ghini è identico alla Gibbula Adriatica Phil. (Brus. Ipsa Chier Conch. 
p. 175). 


Gibbula angulata Eichwald. 
1883. Trochus Adansoni Jeffr. 1. c. p. 102 (pro parte). 


Jeffreys comprese sotto questo nome almeno due specie, le 
quali furono considerate quali ,specie buone“ nell’ antico senso della 
parola da quei maestri, che si erano un Deshayes, un Philippi Da 
parte mia ho studiato questa questione e credeva d’ averla anche 
sciolta definitinamente (Bull. Malacol. Ital. IV. Pisa 1871. p 
113); ma, come sembra, se ne fece poco caso, percui la confusione 


200 


non è minore di prima. Qui aggiungerò qualche osservazione, relativa 
a pubblicazioni posteriori all’ articolo or ora citato, riassumendo 
però prima di tutto quanto ho dimostrato in detto saggio. Per me 
è cosa adunque indubbia : 

1. che la Gibbula Adriatica del Phil. è una specie assoluta- 
mente distinta e facilmente distinguibile dalla @. turbinoides Desh.; 
essendo la prima una delle specie di conchiglie le più comuni e più 
diffuse in tutto l’ Adriatico ; 

2. che la Gibbula turbinoides Desh. è pure una „buona specie“, 
che vive soltanto nella Dalmazia meridionale, non avendola trovata 
finora più al nord dell’ Isola Lesina e specialmente in confronto della 
precedente può dirsi molto rara; 

3. che la Monodonta angulata Hörnes (Die foss. Moll. d. tert. 
Beck v. Wien I, p. 439, t. 44, f. 9, 10) è assolutamente identica 
alla nostra G. Adriatica, ed è perciò, che ho proposto di accettare 
per questa il nome G. angulata Eichwald. 

Per ciò che riguarda quest’ ultimo punto Jeffreys scrive: „Bru- 
sina refers it to 7. angulatus of D’ Eichwald (Zool. spec. Rossiae et 
Poloniae, 1529); but that is a very questionable identification, and 
the specific name had been previously used by Quoy and Gaimard 
for another species of Trochus“.* Appena ricevuta la sesta parte 
del suo lavoro ho scritto a Jeffreys dichiarando trovarsi lui assolu- 
tamente in errore, quando confonde assieme due specie ben distinte; 
a ciò mi rispose con lettera del 3 ottobre 1883 quanto segue: „Of 
course no opinion of any naturalist as to the distinction of species 
or even of genera can be infallible. Perhaps my opinion as to the 
species you mention may be wrong. Time alone will decide. At any 
rate jour judgment is quite as good as meine, if not better. The 
description and figure of Trochus angulatus, D’ Eichwald, differ from 
those of T. Andansoni.“ 

Purtroppo non ho a mia disposizione nè 1’ opera dell’ Eich- 
wald, nè esemplari del 7. angulatus fossile dalla Russia e Polonia, 
perciò non sono in caso di decidere, se la specie di Eichwald è o 


meno identica a quella del Hörnes, percui questa resta una questione. 


aperta. Il Trochus o Monodonta angulata Hörnes fossile di Steina- 
brunn e Pötzleinsdorf, lo ripeto, è assolatamente identica alla nostra 
G. Adriatica. 
* Come I ho gia osservato a suo tempo c’ è ancora un 7. angulatus 
Miinster ed un 7. angulatus Sowerby. 


201 


Monterosato ammette pure ed a ragione due specie, il 7. tur- 
binoides Desh (= T. helicoides Phil., G. Ivanicsiana Brus.), ed il 7. 
Adansoni Payr., al quale unisce come varietà il 7. Adriaticus Phil. 
(Enum. e Sin. delle Conch. mediterr. Palermo 1878. p. 21.). Bucqoy, 
Dautzenberg e Dollfus ammettono invece tre specie, cioè: /'. Ad nsoni 
Payr., T. Adriaticus Phil. e 7. turbinoides Desh. 

Insomma siamo lungi dall’ avere la matassa districata. Uno 
troppo ristringe, I’ altro troppo divide, pochi sono d’ accordo sull’ inter- 
pretazione degli autori. Vorrei ben volentieri ripigliare questa que- 
stione e tentare di sciogliere questo nodo gordiano ; ma non possiedo 
sufficiente materiale dal Mediterraneo, ed ancor meno esemplari 
fossili. Per venire poi in ajuto, a chi fosse in caso e volesse farlo, 
ci darò qui la chiave per la fauna adriatica, la quale deve distin- 
guere due specie, cioè: 

1. G. angulata Eichw. (così la chiamo fino a che non mi si 
dimostrerà il contrario), che si è la G. Adansoni e G. Adrutica di 
tutti gli autori adriatici meno Cusmich (1858) e Brusina (1870 — 
1871), quella figurata nell’ opera ,Mollus. mar. du Roussillon“ tav. 
47. f. 1—5, come G. Adunsoni. 

2. G. Adansoni Payr., eguale alle G. Adansoni Cusmich, @. 
Ivaniesiana Brus., G. Adansoni Brus. (1871) figurata sulla stessa 
tavola ai numeri 26—30, come G. turbinoides Desh. 


Gibbula Racketti Payr. 
> 1883. Trochus tumidus Jeffr. L c. p. !02 (pro parte). 

Vado pienamente d’ accordo con Monterosato, Bucgoy, Dautzen- 
berg, Dollfus e tutti gli altri autori, i quali, contrariamente a quanto 
fece Jeffreys, ritengono la forma più propria al Mediterraneo essere 
distinta dalla G. tumida dell’ Atlantico. 

Quest’ è il 7. gibbosus Cusmich, 7. gibbosulus Dan. et San., 
Gibbula gibbosula Brus. trovato soltanto nellaDalmazia meri- 
dionale, finora a Lesina e Ragusa. 


Zizyphinus Montagui W. Wood. 
1883. Trochus Montacuti Jeffr. 1. c. p. 104. 


Jeffreys non cita per questa specie I Adriatico sebbene vi è 
stata scoperta prima dal Chiereghini, poscia da me. Questo si è il 


202 


T. Abandus del Chiereghini, T. tumidulus Nardo,* i quali I’ hanno 
avuto dall’ Istria. Perdutane poi la traccia io 1’ ho riscoperto prima 
in 2 esemplari dal Quarnero, poi 4 esemplari trovati sulle concrezioni 
nulliporiche portateci dai pescatori delle Punte Bianche; finalmente 
ho pescato un esemplare fra 1 a 3 metri di profondità a Sale sulla 
stessa Isola Grossa 


Zizyphinus depietus Deshayes. 


1832—35. Trochus depictus Desh. Exped. scient. de Morće p. 140, 
t. 18, f. 23-25. 

1862. x littoralis Brus. MSS. 

1864. A cingulatus Grube Die Ins. Lussin p. 43 ‚non Brocc.). 

1865. Zizyphinus parvulus Brus. Conch. dalm. ined. p. 25 (non T. 
parvulus Phil.). 

1866. 3 x Brus. Contrib. Fauna Moll. dalm. p. 79. 

1885. Trochus striatus Jeffr. 1. c p. 104 (pro parte). 


Confesso la verità, che se Jeffreys da una parte sotto il nome 
T. striatus accumula specie e forme assolutamente distinguibili, basta 
dire, che non sa distinguere il 7. striatus dal 7. unidentatus Phil, 
allora trovo meno innaturale il procedere di quelli, che dall’ altra 
parte distinguono i 7. aequistriatus, T. smaragdinus, T. elenchoides, 
/. Gravinae tutti del Monterosato, il 7. Monterosatoi B. D. et D. 
ecc. Finalmente ho molto motivo d’ essere soddisfatto, che alcune 
delle forme ben distinte e da me a ragione divise dalle altre 
circa 24 anni addietro, sebbene dai più non accettate, or vanno un 
po alla volta facendosi strada. In specialità mi fa piacere, che per 
questa forma mi trovo d’ accordo con un Deshayes, e sono scusabile, 
se mancando allora di quasi tutte le opere principali, non venni a 
sapere, che Deshayes avea descritto e figurato questa specie ben 
prima di me. 

Avvertita adunque un quarto di secolo addietro la differenza, 
che passa fra il Z. striatus degli autori adriatici e questa 
specie, ovunque comunissima in Dalmazia, la chiamai 7. littoralis e 
sotto qaesto nome ne ho spedito molti esemplari ai miei corrispon- 


* Nella mia opera »Ipsa Chier. Conch.« ebbe luogo un errore tipovrafico, o 
se si vuole un lapsus calami, che può far perdere il filo al lettore A 
pag. 272 è indicato il Z Montayui figurato al num. 853—896 del mano- 
scritto del Chiereghini e così va bene, ma a pag. poi 1865 invece del 
Z. Mantagui è erroneamente indicato il Z. Laugieri. 


n Pai Br 
3% 


203 


denti di quell’ epoca Più tardi ho creduto di poter riferire il mio 
T; littoralis al T. parvulus del Philippi; ma confrontata la nostra 
forma «con esemplari fossili della raccolta del Museo Imperiale di 
Mineralogia a Vienna, ho trovato essere differente. Grube accolse 
questa specie nel suo catalogo come 7. cingulatus, e mi sono per- 
suaso di ciò dietro esame dell’ esemplare originale gentilmente com- 
municatomi. 

Il Z. depictus differisce dal Z. striatus degli autori adria- 
tici, perchè è sempre più piccolo e con tutto ciò in proporzione più 
grosso e più solido; 1’ ultimo giro verso 1’ apertura è di solito sempre, 
direi quasi, distaccato dal penultimo giro, cioè un po strangolato. 
Se si confrontano esemplari specialmente giovanili del Z striatus e 
perciò di statura eguale ad altri del Z. depictus si vede chiaramente, 
che il Z. strialus è alla metà dell’ ultimo giro piegato :d angolo 
acuto, mentre I’ altro è più arrotondato I Z. striatus degli autori 
adriatici hanno 8!» giri, il Z. depictus 7'/2. Il Z. striatus è ornato 
da 5 a 10 cingoli filiformi spirali nel penultimo giro, il Z. depictus 
ne ha da 5 a 7 Lo striatus ha nell’ ultimo giro 7 fino 11 cingoli, 
il depictus 6 a 9. Sulla faccia basale del Z. striatus vedonsi 8 fino 
12 cingoli, il Z. depictus ne ha da 7 a 10. Differiscono anche nel 
colore; l’ uno e l’ altro sono colorati e marmorati variamente si, ma 
sempre in differente maniera. Il Z. depictus ha finalmente questo di 
particolare, che ha l’ apice quasi sempre violaceo Il Z. striatus degli 
autori adriatici vive a maggiore profondità, mentre il Z. depictus 
è piuttosto littoraneo. 

La forma adriatica del Z. striatus non è mai così larga come 
quella dell’ Oceano Atlantico, e credo corrisponda al Z. smaragdinus 
del Monterosato. 


Zizyphinus venosus Miihlf. 
1818 Trochus venosus Mühlf. Beschreib. neuer Conch. (Magazin d. 
Gesell. Naturforsch. Freunde VILI. p. 7, t.1,f. 9) 
1844. .  unidentatus Phil. Enum. Moll. Sicil. II. p. 150, t 25. £. 8. 
1883. »  Striatus Jeffr. 1 ce p. 104 (pro parte). 


Concedo volentieri, che I’ ammettere o meno le forme del Mon- 
terosato, delle quali ho or ora palato può essere oggetto di discussione ; 
ma è del tutto inammissibile il procedere del Jeffreys ove dice: „T. 
unidentatus of Philippi may be another variety of the present species“. 
Può darsi, che non ha avuto occasione di esaminare questa specie 


204 


tanto distinta. — Ho ridonato a questo Troco il nome più antico, 
perchè per me non v' ha dubbio alcuno sull’ identità della specie del 
Miihlfeld con quella del Philippi, come lo dimostra 1’ ottima sua 
figura colorata. 

Nell’ Adriatico fu scoperto dal Chiereghini, che lo ebbe da 
Grado e dal Quarnero; il def. Dr Nardo mi regalò un esemplare di 
questa specie, il quale conservasi nella raccolta del nostro Museo. 
Dopo di lui nessun raccoglitore ha più trovato questa specie nè 
sulle coste dell’ Istria, nè su quelle della Croazia e Dalmazia Manca 
perciò in tutti i cataloghi adriatici, percui sarei quasi tentato di 
credere, che Chiereghini sia stato ingannato dai pescatori sulla pro- 
venienza di questa specie portatagli forse da pescatori di spugne, o di 
corallo di provenienza estranea all’ Adriatico. 


Phasianella punetata Risso. 
1883 Phasianella pulla Jeffr. 1. c. p. 109 (pro parte). 


Non mi farò a dimostrare la validità della Ph. punctata Risso 
(= Ph. tenuis Mich.), perchè la grande maggioranza dei conchiglio- 
loghi ne è già da gran tempo persuasa, e fra questi anche Wein- 
kauft, il quale notoriamente va ascritto al numero di quelli, che 
riuniscono le specie e forme più che è possibile. 

Qui mi preme soltanto di dichiarare, che questa specie è una 
delle più comuni dell’ Adriatico, che non c’ è quasi località nella quale 
non s’ incontri e che questa è la PA. pulla di quasi tutti gli 
autori adriatici, percui ne venne, che quando io ho scoperto 
la vera Ph. pulla nell Adriatico "ho naturalmente rite- 
nuta essere nuova specie e l ho chiamata Ph. crassa. Gli 
autori hanno perciò avuto piena ragione di dichiarare la mia Ph. 
crassa eguale alla Ph pulli, ma hanno avuto poi torto di collocare 
la Ph. pulla degli autori adriatici fra i sinonimi della Ph. 
pulla del Linné. Sebbene ho già messo in chiaro questa cosa (Ipsa 
Chier. Conchyl. p. 197, 198), pure meno il mio amico il Marchese 
de Monterosato (Nomencl. gen e spec. delle Conch. mediterr. p. 50). 
gli altri autori non ne hanno fatto caso. A scanso di ulteriore con- 
fusione darò quì la sinonimia degli autori adriatici per queste due specie. 


Phasianella punetata Risso (Ph. tenuis Mich.). 
1802. Turbo pullus Chiereghini MSS. Vol. VII fig. 897—898 (non L.). 
1804. , „ Renier Conch. adr. 


205 


1838. Turbo pullus Martens Reise nach Venedig. II. p. 447. 
1847. Phasianella pulla Nardo Prospetto Fauna Veneto Estuario p. 33. 


1847. LC N Nardo Sinon. Chieregh. p. 76. 

1856. A pulla Dan. e Sandri Gaster. di Zara p. 51. 

1358. & » Cusmich Conch. race. Ragusa p. 102. 

1861. È » Grube Ausfl. n. Triest und d. Quarnero p. 120. 

1863. r „ Lorenz Physikal. Verhält. im Quarnero p. 358. 

1864. A „. A. Stossich Fauna Adriatica. Index Moll p. 20. 

1864. 2 „ Grube Die Ins. Lussin p. 48. 

1864. 3 „ Heller Horae Dalmat. p. 43. 

1865. A » Brus. Conch. dalm. ined. p. 24. 

1865. A intermedia Schröckinger Catal. moll. imp. austr. 

p. 309. (non Scacchi). 

1865. : pulla A. Stoss. Moll. di Trieste (Civico Mus. Ferd. 
Mass.) p. 11. 

1866. > » A. Stoss. idem (Programma Scuola Reale 


Auton.) p. 39. 
1866. Eutropia » Brus. Contrib. Moll. dalm. p. 78. 
1867. Phasianella „ Nardo. Sottosuolo di Venezia p. 2. 


1869. 2 tenuis A. Stoss. Elenco anim. adriat. (Civ. Mus. 
Ferd. Mass.) p. 27. 

1870. 5 5 Brus. Prinesci malak. jadran. p. 91. 

1870. 5 » Brus. Ipsa Chier. Conch. p. 197, 271. 

1872. A pulla Stalio Conch. coll. Vidovich p. 6. 


1872. Eutropia tenuis Brus. Naravosl. crtice I. (Rad. jug. akad.) 
p. 109, 135, 165, 171. 


1873. Phasianella „ = Klečak Catal. Moll. p. 28. 

1874. r »  Botteri in Brus. Naravosl. crtice II. (Rad 
jugosl. akad.) p. 186. 

1874. 3 » Stalio Notizie Malac. Adr. (Atti Istit. Ve- 
neto) p. 157. 

1874. . pulla Stalio loco eitato. 

1880. 5 » M. Stoss. Prospetto Fauna Adr. Parte II. 
(Bollett. Soc. Adr.) p. 208. 

1882. 4 » Wimmer Adriat. Conch. (Verhandl. zool.- 


botan. Gesell.) p. 258. 
Comunissima in tutto 1’ Adriatico. 


206 


Phasianella pulla ‘Linné. 


1802. Turbo pulloides Chier. MSŠ. Vol. VII. f. 899, 900. 

1847. Phasianella pulla Nardo Sinon. Chieregh. p. 76. 

1865. 2 crassa Brus. Conch. dalm. ined. p. 23. 

1865. E pulla Schröcking Catal. moll. imp. austr p. 310. 

1866. Eutropia crassa Brus. Contrib. Moll. dalm. p. 78. 

1869. Phasianella pulla A. Stoss. Elenco anim. adriat. (Civ. Mus. 
Ferd. Mass.) p. 27. 


1870. si » Brus. Prinesci malak. jadran. p 92. 

1870. : »  Brus. Ipsa Chier. Conch. p. 197, 271 

1572. 3 crassa Stalio Conch coll. Vidovich. p. 6. | 

1872. > pulla Brus. Naravosl. crtice I. (Rad jugosl akad.) 
p. 165. 

1873 : »  Klečak Catal. moll. p. 28. 

1874. " »  Botteri in Brus. Naravosl. crtice II. (Rad 
jngosl. akad.) p. 165. da: 

1874 i crassa Stalio Notizie Malac. Adr. (Atti Istit Ve- 
neto) p. 157. 

1880. £ n M. Stoss. Prospetto Fauna Adriat. Parte Il. 


(Boll. Soc. Adriat.) p. 208. 


Rara ovunque. Meno rara a Lapad di Gravosa presso Ragusa, 
molto rara alle coste settentrionali dell Adriatico. 


Littorina saxatilis Olivi. 
1883. Littorina rudis Jeffr. 1. c. p. 113. 

Jeffreys stesso dice del Turbo saxatilis Olivi (1792): 
„This name has certainly precedence of rudis by five years“. 
Egli è perciò che ad onta delle ragioni esposte da lui, credo doversi 
ad ogni modo rimettere il nome imposto alla specie da Olivi. Del 
resto vedasi ciò che ne ho detto altra volta (Ipsa Chier. Conch. 
D+ 190). 

Littorina litorea Linné. 
1883. Littorina litorea Jeffr. 1 ec. p. 113. 

Jeffreys stesso dice: ,many places in the Mediterranean and 
Adriatic but requirig identification“. Questa specie non vive 
nell’ Adriatico, anzi neppure nel Mediterraneo, perchè: non viene 
ricordata nei cataloghi del Marchese de Monterosato. 


207 


Alvania dictyophora Philippi. 
1384. Rissoa dietyophora Jeffr. 1. c. Part VIL, p. 113. 
Jeffreys la dice dell’ Adriatico, cio che non è vero. 
L'unico catalogo che la riporta fra le adriatiche si è quello del 
Sandri; ma ho già dimostrato l’ inesattezza della sua determinazi- 
one (Contrib. Moll. dalm. p. 25). 


Manzonia Zetlandica Mont. 
1884. Rissoa Zetlandica Jeffr. 1. c p. 116 


L’ ho scoperta sulle conerezioni nulliporiche delle Punte Bianche 
dell’ Isola Grossa (Ipsa Chier. Conch p. 202), nè fu da altri raccolta. 
Jeffreys propose per questa e le specie simili un gruppo, che deno- 
minò Flemingia, dimenticando, che ben 14 anni prima di lui, per lo 
stesso gruppo, avea proposto la denominazione Manzonia (1. c.). 


Rissoa parva Da Costa. 
1884. Rissoa parva Jeffr. 1. c. p. 118. 


Jeffreys da a questa specie per patria la Dalmazia e lo tolse 
da me, però ciò ebbe luogo in base a falsa determinazione, della 
quale non ne è causa nè lui, nè io. Scoperti cioè da me i due primi 
esemplari di una Rissoa per me nuova, nelle sabbie di Punta Mika 
presso Zara, l’ ho nominata R. cerasina Brus., e l’ ho spedita colle 
altre in esame a Schwartz de Mohrenstern (Contrib. Fauna Moll. 
dalm. p. 2). Questi la dichiarò essere eguale alla R. parva Da Costa, 
ed io fidando pienamente, nell’ autorità dello specialista per la fa- 
miglia delle Rissoe, senz” altro 1’ ho accettato ed ho accolta la 
R. parva nell’ elenco delle specie adriatiche (1. 6. p. 19). Piu tardi 
ho ricevuto più centinaja di esemplari di tutte le varietà, in tutti i 
colori della vera R. parva dalle coste atlantiche della Francia e mi 
sono persuaso: 

1. che la specie adriatica. è assolutamente diffe- 
rente dalla R. parva, 

2. che per conseguenza la R. parva non fa parte dele 
fauna adriatica, e 

3. finalmente, che la R. cerasina Brus. non si è probabilmente 
altro, che una varietà di colore d' una specie del gruppo distinto 
ultimamente da Bucquoy, Dautzenberg e Dollfus col nome die Tur- 
bella secondo Leach, e da Monterosato Sabanea pure secondo Leach ; 


208 


gruppo le cui specie adriatiche sono le più variabili fra le Rissoe 
e devonsi perciò sottoporre a nuovo studio. 


Rissoa (Enonensis Brus. 


Jeffreys dice (1. c. p. 119), che la mia A. Qnonensis sembra 
non essere altro che una varietà della variabile A. albella. Essendo 
noto, che Jeffreys va troppo lontano nel riunire assieme sotto il nome 
di varietà e specie e forme ben distinte, così anche quì dichiaro di 
non poterlo seguire. La A. (Enonensis, scoperta da me soltanto 
nell’ aque salmastre delle immediate vicinanze dell’ antica città di 
Nona, sembra reppresentare nel nostro mare la AR. albella Loven, 
così come la R. salince Stossich, pure specie salmastra dalle saline 
di Pirano, è certamente affine alla /. cornea Loven; ma visto, 
che le R. albella e R. cornea non furono peranco trovate nel Medi- 
terraneo, visto, che le false identificazioni sono la più grande fonte 
di confusione, ritengo non accettabile nessuna identificazione, la quale 
non sia stata fatta in base a confronto diretto ed esatto di esem- 
plari nostrani con altri originali delle due specie nordiche in discorso. 


Barleeia rubra Adams. 


Questa specie l’ ho scoperta in tre soli esemplari nella sabbia 
dell’ Isola Melada, Klečak l’ ha raccolta nelle sabbie di Punte Bianche, 
6 esemplari poi li devo alla gentilezza del mio amico prof. A. Stossich, 
il quale I’ ha pure trovata sull’ Isola di Cherso, nè fu rinvenuta 
altrove. Ciò che ho pubblicato prima sotto questo nome si è la 
seguente specie. 


Hydrobia auranthiaca Brus. 
1862. Rissoa auranthiaca Brus. MSS. 
1866. Barleeia rubra Brus. (teste Schwartz, non Adams) Contrib, 
Fauna Moll. dalm. p. 28, 75. 


1869. x » A. Stossich Elenco anim. adr. (Civ. Mus. Ferd. 
Mass.) p. 28. 

1873. “i „  Klecak Catal. Moll. Dalm. p. 32. 

1874. Li »  Stalio Prospetto Malac. Adriat. p. 130, 155. 

1880. i » (M. Stossich Prospetto Fauna Adr. Parte II. 


(Bollett. Soc Adr. V. p. 204). 
Ho scoperto questa specie, che devo ritenere essere un Hydrobia 
dall’ aspetto di Barleeia, assieme alla Hydrobia ventrosa Mont. di 


209 


Possedaria nel Mare di Novegradi e l’ ho nominata B. auranthiaca. 
Mandatala in esame allo Schwartz lo stesso la dichiarò essere la 2. 
rubra, e così mi sono persuaso, che la pretesa B. rudra di Posse- 
daria si è tutt’ altra specie e di altro genere. Siccome è frequente 
ne ho spartito molti esemplari agli amici e corrispondenti sotto il 
falso nome di B. rubra. Kleéak e Stossich poi sulla mia fede riten- 
nero questa essere la B. rudra, ciò viene provato dal fatto, che 
tutti e due citano la località di Possedaria, località ove si trova 
soltanto la H. auranthiaca. 


Homalogyra atomus Phil. 


1870. Homalogyra atomus Brus. Viestnik nar. zemalj. muzeja u 
Zagrebu p. 184. 


To sono l’ unico, che ha raccolto nell’ Adriatico questa e le 
seguenti specie, appartenenti al genere Homalogyra del Jeffreys, le 
cui specie sono le conchiglie le più piccole, credo, non soltanto della 
fauna europea, ma di tutto il mondo. — Ne ho raccolto più di 
60 esemplari nella sabbia dell’ Isola Ulbo, ed un unico in quella di 
Val Cossion dell’ Isola di Pago. 


Homalogyra Fischeriana Monts. 
1870. Homalogyra atomus var. lineata Brus. 1. ce. 


Questa si è la specie la più comune nell’ Adriatico, perchè ne 
ho raccolti più di 170 esemplari nella sabbia finissima dell’ Isola Ulbo. 


Homalogyra polyzona Brus. 
1870. Homalogyra atomus var. polyzona Brus. l. c. 


Delle quattro, questa è la specie la più rara, perchè non ne ho 
raccolto più di una dozzina di esemplari colle precedenti. Appena 
scoperta io l’ ho ritenuta doversi considerare qual specie distinta e non 
l’ ho pubblicata, contro mia persuasione, soltanto perchè sconsigliato 
di farlo. Mi fa tanto più piacere, che altri ora proposero venga 
elevata al rango di specie; fra questi primo a farlo si fu il mio 
amico Marchese Allery de Monterosato. 


Homalogyra rota Forb. et Hanl. 
1870. Homalogyra Fischeriana Brus. 1. c. 


Ho raccolto circa 50 esemplari “di questa specie e 1’ ho pub- 
blicata sotto questo nome, che fu confermato dal Marchese de Monte- 
14 


= 
m 


210 
rosato, quando mi onorò colla’ sua presenza a Zagabria. per vedere 
la raccolta del Museo Zoologico. 

Finora soltanto sull’ Isola Ulbo; è però certo che verrà trovata 
anche altrove, ma nè io, nè altri ci siamo più tardi occupati di 
farne ricerca nelle sabbie di altre località finora non perlustrate. 

Nella bell’ opera sui „Mollusques Marins du Roussillon“ a pag. 
325 fra i sinonimi di questa specie. citasi .l’ Adeorbis costatus Dan. 
et Sand. secondo Weinkauff, e Skenea costata Dan. et Sand. secondo 
Aradas e Benoit. Questo si è assolutamente un errore, perchè la 
specie sotto questo nome intesa da Danilo e Sandri, da Weinkauff, 
e da Aradas e Benoit è il Circulus striatus Phil. e più precisamente 
la varietà tricarinata Wood. (= Delphinula costata Dan. et San.). 


Siliquaria anguina L. 
1884. Siliquaria anguina Jeffr. 1. c. p 130. 


Secondo Stalio Ginnani sarebbe stato il primo a scoprire la 
presente specie nell’ Adriatico (Notizie Malacol. Adriat. p. 60, 156). 


Ho esaminato l’ opera del conte Ginnani; ma non mi sono imbattuto - 


nè in una descrizione, nè in una figura applicabile a questa specie. 
L'unico autore antico, che accolse fra le adriatiche la S. anguina è 
Renier, il quale anzi distinse al nr. 548 una var. x Gm., ed una 
var. 6 Ren. al nr 549; ma come si fa a sapere qual specie intese 
Renier sotto questo nome? Olivi, Chiereghini e Nardo non ne fanno 
cenno alcuno. 

Appena nei nostri tempi è stata constatata con certezza, la pre- 
senza di questo genere nell’ Adriatico, avendo io trovato prima un 
piccolo esemplare sulle concrezioni calcari del corallo rosso, un se- 
condo su quelle nulliporiche dalle Punte Bianche (Contrib. Fauna 
Moll. Dalm. p. 38), ed un terzo a Sale; Klečak ne ha raccolti poscia 
alcuni esemplari sopra individui della Geodia gigas O. Schm. dalle 
Punte Bianche. 

Ora però si domanda, se gli esemplari adriatici sieno realmente 
riferibili alla S. anguina, tostochè non raggiungono neppure 10mm. 
di altezza? Si può obiettare essere questi esemplari giovanili. Io 
soggiungerò tosto, che ciò mi sembra poco probabile, perchè come è, 
che furono più volte trovati esemplari giovanili e perciò minuti, 
mentre a nessuno riescì di trovare gli adulti, che usano raggiungere 
più centimetri di altezza? Gli esemplari adriatici finora raccolti sono 


211 
pochi e di pessima conservazione, daltronde non ho ancor potuto 
vedere esemplari giovanili della S. anguina del Mediterraneo, percui 
non sono in caso di decidere questa questione. Conchiuderò dichia- 
rando, che io ho sempre dubitato dell’ identità delle minute Sili- 
quarie adriatiche, colla nota specie gigantesca, e credo che Cantraine 
abbia colto nel segno quando scrisse: ,Cette petite espèce de sili- 
quaire, dont nous avons recueilli des fragments dans la Méditerranée 
et vu des individus entiers dans la collection de M. Costa, auquel 
nous la dedions, est assez rare et échappe aux yeux par sa petitesse.“ 
Richiamo I’ attenzione dei naturalisti su questa piccola forma assai 
probabilmente misconosciuta dai più e la cui sinonimia sarebbe la 
seguente: 


? 1804 Siliquaria anguina. Renier Tav. alfab. Conch. adr. 

? 1826 5 glabra Risso Hist. nat. Eur. Merid. IV. p. 115. 

1835. ja Costae Cantr. Bullet. de 1’ Acad. R. de scien. de 

Bruxelles II. p. 394. 

1866. : anguina Brus. Contrib. Fauna Moll. dalm. p. 38, 77. 

1871. Tenagodus (Pyxipoma?) Costae Mörch Europ. Vermetiden 
(Malakozool. Blitt. XVIII. p. 128). 

1872. Siliquaria anguina Monteros. Notizie Conch. Mediterr. p. 38 

(pro parte). 
1873. 5 spongiarum Klečak Catal. Moll. Dalm. p. 29. 
1874. 5 anguina Stalio Notizie Malac. Adr. 60, 156. 


1878. ; »  Monteros. Enum. e Sinon. Conch. mediterr. 
p. 29 (pro parte). 
1880. a » M. Stossich Prospetto Fauna Adr. Parte II. 


(Bull. Soc. Adr. V. p. 206) p. 104. 

Mörch la cita ancora come pubblicata nel „Mag. de Zoologie“ 
(p. 136, 7—8) del 1835, che non posso consultare e dice: ,Ich habe 
diese Art einmal gesehen und glaube, dass sie vielleicht zu Pyxopoma 
gehört.“ Il lavoro sui vermetidi nel periodico tedesco non si è poi 
altro che una edizione corretta dello stesso lavoro pubblicato nei 
»Proceedings of the Zool. Soc.“ del 1860, il qual pure non ho a 
mia disposizione. 


Scalaria Cantrainei Weinkauff. 
1884. Scalaria Cantrainei Jeffr. 1. e. p. 133. 


Il primo esemplare adriatico di questa specie I’ ho trovato 


sulle concrezioni nulliporiche delle Punte Pianche; ma questo è un 
Sh 


212 


pullo, la cui appartenenza ho .potuto constatare soltanto dopochè il 
benemerito P. G. E. Kuzmić mi mandò. una dozzina d’ esemplari di 
tutte le dimensioni scoperti da lui a Lapad di Gravosa presso Ragusa. 
Questa si. è la specie, che io ho nominato S. Kuemici, da Wein- 
kauff descritta tre anni prima di me. È vero che Cantraine ne pub- 
blicò una figura (Malacol. Mediterr. t. 6. f. 6); ma io non poteva 
riconoscere in questa la presente specie, perchè la figura stessa è 
tolta da un esemplare di circa 69. di altezza, mentre i nostri 
rieseono molto più grandi, e daltronde le spina, che coronano la 
parte superiore delle coste, non sono bene disegnate e mancano. del 
tutto in esemplari maggiori. Ad ogni modo anche questa va anno- 
verata nel numero delle specie da me pel primo scoperte nell’ Adria- 
tico e riconosciute, mentre alcuni pretendevano, che tutte quelle 
oda me distinte non fossero altro che varietà di altre specie; percui 
fra questi anche Nyst disse: „N’ est peut-étre qu’ une variété du S. 
communis Lk.“ (Espèces viv. et foss. du Genre Scalaria p. 41). 


Scalaria pulchella Bivona. 
1872. Scalaria pulchella Brusina Naravosl. crtice I. (Rad ai 
akad. XIX) p. 112. 
1874 A È Stalio Notizie stor. Malac. adr p. 138. 


Aggiungo quì questa specie rarissima nell’ Adriatico, perchè 
conservasi un solo esemplare nella raccolta Stalio da lui raccolto a 
Spalato nel 1858, ed un secondo l’ ho trovato nelle sabbie dell’ Isola 
Lacroma. 

Anche questa specie manca nel prospetto del prof M. Stossich 
del 1880. 


Scalaria Hellenica Forbes. 
1872 Scala (Cirsotrema) Scacchii Brus.  Naravosl. crtice I. (Rad 
jugoslav. akadem. XIX. p. 151) p. 47. 
1884. Scalaria Hellenica Jeffr. 1. c. p. 140. 


Specie rarissima nell’ Adriatico scoperta dal def. P. G. E. 
Kuzmić in due soli esemplari nelle sabbie di Lapad di Gravosa presso 
Ragusa, i quali si conservano nella raccolta del Museo Zoologico di 
Zagabria. 

Nel catalogo Danilo e Sandri vi è pure compresa una Rissoa 
coronata Scacchi; ma, come Il’ ho gia dimostrato (Contrib. Fauna 


213 


Moll. dalm. p. 17, 59.), gli esemplari della raccolta Sandri erano 
realmente due esemplari di Rissoa. 
Questa specie manca pure nel catalogo del prof. M. Stossich. 


Odostomia. 

Sotto questo nome Jeffreys comprese il genere Odostomia ed 
il genere Eulimella. Questi generi ebbero la fortuna di venir recen- 
temente suddivisi in altri generi, sottogeneri e gruppi, che dirò essere 
ormai assolutamente troppi. 

Jeffreys cita ben 24 specie del genere Odostomia in senso largo 
dall’ Adriatico, vedute da lui tutte nella mia raccolta, e meno le 
poche. specie di maggiori dimensioni, da altri già prima scoperte, 
tutte le altre furono trovate da me È naturale, che se non mi trovo 
d’ accordo con Jeffreys e con altri nella distinzione e determinazione 
di specie di maggiori dimensioni, di necessaria conseguenza ci tro- 
veremo relativamente ancor più discordi, per ciò che riguarda le 
specie minute di questi generi. Però, a scanso di ulteriori confusioni, 
preferisco di non dirne per ora nulla, fino a che potrò fare uno 
studio profondo e completo sulle Pyramidellidae adriatiche, al che 
per ora me ne manca purtroppo il tempo. 


Eulima bilineata Adler. 
1884 Eulima bilineata Jeffr. 1. c. Part. VIII, p. 366. 


Stalio I’ ha scoperta nel 1864 sull’ Isola Selve, ed io più tardi 
sulle concrezioni nulliporiche dalle Punte Bianche. 


Eulima intermeđia Cantr. 
1884. Eulima intermedia Jeffr. 1. e. p. 366. 


L' unico esemplare adriatico, per tale riconosciuto anche da 
Jeffreys, trovasi nella nostra raccolta. 


Eulima curva Jeftreys. 
1874. Eulima curva Jeffr. in Monts. Recher. Conch. S. Vito (Journ. 
de Conch. XXII. p. 269). 
Bug. Dautz. et Doll. Moll. du Rouss. p. 192. 
t. 21. f. 13—14. 


L’ ho scoperta finora soltanto sulle concrezioni nulliporiche 
delle Punte Bianche. 


1883. 


» Lu 


214 


Eulima Doderleini Brusina. 
1884. Eulima Stalioi Jeffr. 1. c. p. 368, t. 28. f. 3. (non Brus.). 


Tostochè Jeffreys gentilmente mi favorì l’ ottava parte del suo 
lavoro fermai la mia attenzione sulla sua E. Stalioi e mi sono tosto 
persuaso aver lui falsamente identificato la sua specie colla mia, e 
glielo ho anche scritto. Mi pregò di mandargli il mio esemplare in 
communicazione e sebbene a malincuore feci fare il viaggio del nostro 
esemplare unico ed originale fino a Londra, pure 1’ ho fatto nell’ in- 
teresse della scienza. Ecco ciò che mi rispose poi con lettera dei 
16. ottobre 1884. 

» Dear Professor Brusina. 

I am much obliged to you for sending me for inspection et 
comparison your unique specimen of Eulima Stalioi, which I now 
return by post et registered. 

Jour specimen is certainly much larger than those which I had 
figured in the last N.° of the Proceedings of the Zoological Society, 
and the whorls are more convex and the suture is consequently deeper 

The figure of your shell in the Journal de Conchyliologie for 
1877 is certainly not a correct representation of it.“ 

Essendochè esiste giù un E. Jeffreysiana, scoperta da me 
nell’ Adriatico e poscia trovata nel Mediterraneo e nell’ Oceano Atlan- 
tico, e dovendosi cangiare alla E, Stalioi del Jeffreys il nome, propongo 
venga nominata E. Doderleini, dal nome dell’ illustre mio amico, 
compatriota e collega Dr. Pietro Doderlein Professore all’ Università 
di Palermo e Direttore di quell’ Istituto zoologico. 

Parlando poi della E. Stalioi Jeffreys aggiunse ancora la 
seguente osservazione: ,Professor Brusina having obligingly favoured 
me with a specimen of his E. Petitiana, I believe it is a variety of 
E. Stalioi; but I offer this opinion with great respect for his inti- 
mate knowledge of the Adriatic Mollusca.“ Io sono ancor sempre 
d’ opinione, che la mia E. Petitiana si è una ,buona specie“ rife- 
ribile forse ad una od all’ altra delle pretese specie nuove di recente 
scoperte nel Mediterraneo. 


Eulima Crossei Brusina. 
1877. Eulima Stalioi Crosse Journ. de Conch. XXV. p. 70, t. 3. f. 3. 


Quando ho veduto la figura del giornale di conchigliologia or 
ora citato mi sono persuaso, che anche la E. Stalioi del Crosse non 


215 


corrisponde alla mia specie, perchè la nostra specie è notevolmente 
più stretta ed i giri sono visibilmente più convessi, mentre nella 
specie del Crosse si mostrano del tutto piani. 

Questa specie è di Palermo e non fu finora trovata nell’ Adria- 
tico. Siccome le si deve cambiare il nome, così propongo d’ impron- 
tarlo dal nome dell’ illustre direttore del giornale ove fu pubblicata. 


Natica sordida Phil. 
1885. Natica sordida Jefir. 1. ec. Part. IX, p. 29. 


Il primo, che a mio sapere disse essere questa specie adriatica, 
si fu Recluz sulla fede di Bertrand Geslin (Journ. de Conch. III. 
1852. p. 271), Weinkauff lo ha ripetuto (Conch. d. Mittelm. II. 
1868. p. 251) ed in epoca recente lo troviamo anche da Monterosato 
(Enum. e Sinom. Conch. mediterr. 1878, p. 36) ed è così, che anche 
Jeffreys segue gli autori anteriori. Non è punto inverosimile, che 
questa rarissima specie mediterranea viva anche nelle profondità 
dell’ Adria, però considerando: 1. che non è reperibile in nessun 
catalogo adriatico, 2. che non la vidi e non esiste in nessuna rac- 
colta adriatica, 3. che i vecchi autori, ai quali si attengono i nuovi, 
potevano assai facilmente ingannarsi nella determinazione dell’ esem- 
plare per tale considerato, dichiaro doversi escludere questa 
specie dal numero delle adriatiche fino a che la sua esi- 
stenza non venisse provata da irrefragabili documenti. 


Megalomphalus depressus Seguenza. 
1885. Adeorbis depressus Jeffr. 1. c. p. 41 (pro parte), t. 4, f. 8. 


Se con Seguenza ed altri ammettiamo, che il M. depressus è 
differente dal M. azonus in tal caso Jeffreys recò confusione citando 
tutti i nomi imposti al M. azonus fra i sinonimi del M. depressus, 
Mi sia perciò permesso di fare un po la storia delle due specie e 
del genere in discorso e fissarne la sinonimia. 

Perciò che riguarda il genere dirò, che la decisione definitiva 
della sua appartenenza non può venir sciolta che -dall' esame anato- 
mico dell’ animale; ma purtroppo non ci è puranco riescito di otte- 
nere esemplari viventi. Ma con tutto ciò la sola circostanza, che queste 
due specie furono dai varî autori collocate nei generi: Fossarus, 
Natica, Lacuna ed Adeorbis si è prova da per se sufficiente a dimo- 
strare, che bene non si adattano in nessuno di questi e che male 


216 


non mi apposi quando ho proposto il nuovo genere Megulomphalus 
(Bull. Malac. Ital. IV. 1871. p. 8, 9). Genere, che fu accettato 
prima di tutti da Carus e Gerstaecker e dal Monterosato, e da 
ultimo dal Dr. P. Fischer nel suo ecellente Manuale di conchiglio- 
logia, la migliore opera sistematica, che ora possediamo. 

Nel Catalogo del Petit e nella Conchiologia siciliana dell’ Sa 
e Benoit trovo citato, or con segno dubitativo, or senza questo, una 
Helicella mutabilis O. G. Costa, come sinonimo del mio F. azonus, 
e se ciò fosse vero, dovrebbesi accettare per il genere il nome del 
Costa. Però come bene l’ osserva Monterosato la cosa è dubbia non 
solo; ma non è neppure ammissibile. In primo luogo cioè, perchè 
esiste il genere di polmonati terrestri Helicella Lam., in secondo luogo, 
perchè Costa collocò in questo suo genere una Helicella costellata 
la quale secondo Monterosato ed altri autori è il pullo della Danilia 
Tinei Calcara. Io aggiungerò poi una terza ragione, che Costa cioè 
sotto il nome Hel. mutabilis (Microdoride Mediterranea p. 64, t. 10. 
f. 4, 5. A. B. C.), ha compreso due specie differenti e nè l’ una, nè 
l’ altra bene si attaglia al M. azonus. 

È certo che Jeffreys male a proposito collocò la specie del 
Seguenza nel genere Adeorbis. Martin, che l’ ha ascritta al genere 
Lacuna si avvicinò più di tutti al vero. Io credo, che il genere Me- 
galomphalus va collocato nella famiglia delle Littorinidae presso al 
genere Lacuna e va escluso perciò dalla famiglia Fossaridae, come con 
ancor più ragione dalle Adeorbidae. 

Come lo si vedrà un po più sotto, sembra, che il preteso 
Cyclostoma? delicatum Phil. appartenga al genere Megalomphalus; e 
Jeffreys propose per detta specie. un nuovo genere, che nominò 
Trachysma, genere che fu per la prima volta pubblicato da Seguenza 
(Boll. R. Comit. geol. Ital. VII. 1876, p. 182). Se questa identi- 
ficazione verrà confermata, ciò che io non posso assicurare, non cono- 
scendo la specie sudetta in natura, allora si potrà dire, che Jeffreys 
pure riconobbe la necessità di stabilire per questa e simili specie 


un genere nuovo, e Trachysma sarebbe sinonimo e sinonimo posteriore 


al genere Megalomphalus. 

Ancor nel 1871 ho dimostrato 1’ identità della Natica Crosseana 
Kleéak e del Fossarus Petitianus Tiberi col mio Fossarus azonus, 
percui è superfluo riepetere cose già dette. Jeffreys evidentemente 
dimenticò di consultare detto mio articolo, non meno che gli altri 
autori, che scrissero delle due specie. Seguenza esatto e scrupoloso 


217 


osservatore dice del F. depressus nell’ elenco del 1874: ,è prossimo 
al F. azonus Brus., ma è più depresso“. Nell’ elenco del 1876 aggi- 
unge: Specie senza costole, più depressa della precedente (7. azonus) 
con ombelico molto largo. L' ho scoperto vivente nello stretto di 
Messina.“ 

Aggiungo da ultimo la sinonimia delle due specie, la TE è 
completa per quanto mi sono accessibili i relativi autori. 


Megalomphalus azonus Brusina. 


1865. Stomatia azona Brus. Conch. dalm. ined. (Verhandl. zool.- 
bot. Gesellsch. in Wien. XV. p. 29). 
1866. Fossarus azonus Brus. Contrib. Fauna Moll. dalm. p. 73. 
1868 Natica Crosseana Klečak MSS. (Weinkauff. Die Conch. Mittelm. 
IL pi2b4): 
1868. Fossarus Petitianus Tiberi. Nova Mediterr. test. (Journ. d. 
Conch. XVI. p. 179). 
1869. > Petit. Catal. Moll. test. Eur. p. 124, 215. 
1869. Natica Crosseana A. Stossich Elenco sistem. anim. Mare Adriat. 
(Civico Museo Ferd. Massim. V. p. 28). 
1870. Fossarus Petitianus Jeffreys Mediterr. Moll (Ann. and Mag. 
Nat. Hist.) p. 12. 
1870. 5 L Weinkauff Suppl. Conch. Mediterr. (Bull. 
Malac. Ital. III. p. 130). 
1871. È (Megalomphalus) azonus Brus. Saggio Malac. Adriat. 


(LE EVEED.- 2): 
1872. 5 Monts. Notizie Conch. Mediterr. p. 33. 
1873. a Poca Weinkauff Catal. europ. Meeres-Conch. p. 17. 
1873. 5 = Klečak Catal. Mar. Moll. p 29. 


1874. » azonus Monts. Becher. Conch Cap. S. Vito (Journ. 
d. Conch. XXII. p. 261). 


1874. pi » Stalio Notizie stor. Malac. Adr. (Atti Ist. Ven.) 
p. 129, 153. 

1879. 4 azonus Monts. Nuova Riv. Conch. Mediterr. (Atti 
Accad. Scien. Lett. ed Arti V) p. 25. 

1875. N Monts. Note Conch. Mediterr. p. 11. 

1875. Megalomphalus azonus Carus et Gerstaecker. Handbuch d. 

Zool. I. p. 668. 
1876. Fossarus p Seguenza Studii stratigr. (Boll. R. Com. 


Geol. VIL, p. 180). 


218 


1876. Fossarus Petitianus Aradas e Benoit Conch. viv. mar. Sicilia 
(Accad. Gioenia Scien. Nat. VI) p. 183. 
1877. Megalomphalus azonus Granata Grillo Espèces nouv. ou peu 
conn. (non vidi). 
1877. Fossarus » Monts. Note Coq. d’ Algerie (Journ d. 
Conch. XXV: p. 33). 
1878. Megalomphalus , > Monts. Note Coq. de Palerme (1. e. 
XXVI. p. 154). 
Monts. Enumer. sinon. Conch. Mediterr. 
Parte prima p. 37. 
1880. Fossarus Petitianus M. Stossich Prospetto Fauna Mare Adriat. 
Parte II. (Bollett. Soc. Adr. V. p. 195) p. 93. 
1880. : azonus 1. c. 
1884 Megalomphalus azonus Monts. Nomencl. Gen. e Spec. Conch. 
Mediterr. p. 109. 
1885. 3 s Fischer Manuel de Uonch. p. 772. 
1886. Lacuna azonata Locard. Catal génér. Moll. viv. de France p. 291. 
1886. » parvula H. Martin MSS. 


Hab. Adriatico. Dalmazia: Soltanto a Punte Bianche dell’ Isola Lunga 

presso Zara (Brusina, Klečak). 
Mediterraneo. Italia: Golfo di Taranto (Tiberi), Messina (Se- 

guenza), Ognina di Catania, Magnisi (Arad. e Ben.), 
Sciacca (Monts.), Trapani (Arad. e Ben., Brugnone), 
Capo S. Vito (Monts.), Mondello (Arad. e Ben), 
Palermo (Monts). 
Golfo di Napoli (Tiberi). 
Francia: Il. de Porquerolles (Martin). 

Foss. Pliocene. Messina (Seguenza). 


n ” 


L’ unica località finora nota per l Adriatico si è 
quella sopra indicata Quando gli autori dalmati citano per questa, 
come per molte altre specie la località Zara, si intende Zara nel 
senso lato della parola, compresi cioè non solo i prossimi dintorni; 
ma anche luoghi più lontani, come sono p. e. le Punte Bianche. Nè 
nel canale di Zara, nè nelle immediate vicinanze non fu peranco 
trovata. Le località da me indicate nel 1865 cioè Sebenico e Ragusa 
sono pure da escludersi, sebbene è molto probabile che viva colà, 
per essere specie dei maggiori fondi a nullipore. 


219 


Megalomphalus depressus Seguenza. 


1874. Fossarus depressus Seguenza Studii stratigr. (Boll. R. 
Comit. Geol. V. p. 332). 

1876. x P Seguenza Moll. di Messina (Boll. Soc. 
Malac. Ital. II. p. 64). 

1876. $ a Seguenza Studii un (EVER 
p. 180). 

1876. A 1 Seguenza Moll. di Messina (Accad. di 
Scien. fis. e matem.). 

1877. ; E Monts. Note Coq. d' Algérie Journ. 
de Conch. XXV. p. 33). 

1877. Megalomphalus a Granata Grillo. Espèces nouv. ou peu 
conn. (non vidi). 

1878. n 2 Monts. Enum. sinon. Conch. Medi- 
diterr. p. 37. 

1885. Adeorbis a Jeffreys. Moll. . Lithning“ and „Por- 


cupine“ IX (Proceed. Zool. Soc.) 
DAL ARS 
Hab. Mediterraneo. Messina (Seguenza). 
Oceano Atlantico Pescato durante la spedizione del , Porcupine“ 
del 1870 nel viaggio da Falmouth a Gibilterra nella 24 
stazione a 292 e nella 30 stazione a 386 „fathom“ di 
profondità (Jeffreys). 
Foss. Pliocene. Messina (Seguenza). 
Da ultimo citerò qui tutte quelle specie, che sebbene non 
conosca de visu pure, se non tutte, almeno alcune dovrebbero venir 
a far parte del genere Magalomphalus. 


Megalomphalus excavatus Monts. 


1877. eis excavatus Monts. Coq. d’ Algerie (Journ. de 
Conch. XXV. p. 33). 
1878 % 5 Monts. Enum. e Sinon. Conch. me- 
diterr p. 37. 
Hab. Palermo (Monterosato). 


Megalomphalus delicatus Philippi. 


1844. Cyclostoma? delicatum Phil. Enum. Moll. Sic. II. p. 222, 
t. 28. f. 3. 


220 


1876. Trachysma delicatum Seguenza Studii stratigr. (Boll. R. Com. 
Geol. Ital. VII. p. 182). 
1878. = E G. O. Sars Moll. Reg. arct. Norveg. 
D322, 1: 222.18. 
21885. Torellia? delicata Jeffr. 1. c. Part. IX. p. 47. t. 5. f. 6. 
Hab. Norvegia sett. (Sars). 
Foss. Messina e nella Calabria (Otto, Philippi, Seguenza). 


Dubito assäi che la specie figurata dal Jeffreys pescata nel- 
l’ Oceano Atlantico durante la spedizione del ,Porcupine“ del 1870 
sia identificabile alla specie del Philippi. 


Megaloriphalas fragilis G. O. Sars. 


1878. Adeorbis fragilis G. O. Sars Moll. Reg. arct. Norveg. p. 213, 
t. 22. f. 19. 
1885. 5 teile com 41 
Hab. Norvegia sett. (0. G. Sars), Oceano Atlantico (Spedizione 
del „Porcupine* del 1870). 


Cancellaria cancellata Linne. 
1885. Cancellaria cancellata Jeffr. 1. c. p. 49. 


Questa specie assai probabilmente non vive nell’ Adriatico, 
ed è poi certo, che nessuno l’ha trovata finora, nè sene 
fa cenno in alcuno dei cataloghi adriatici. 

Olivi diede la diagnosi d' una Voluta cancellata (Zool. Adr. p 
141), e Renier nella sua tavola alfabetica delle conchiglie adriatiche 
riporta una Vol. cancellata var. a Gm. al nr. 253 ed una var. B Ren. 
al nr. 254. È ben noto però, che Olivi e Renier hanno così deter- 
minato il comunissimo Murex Blainvillei Payr. Fatto questo, il quale 
ci viene confermato dallo stesso Blainville, che ove descrive la sua 
Cancellaria Blainvillei aggiunge come sinonimo la Voluta cancellata 
Ren. ed osserva „du moins a en juger d’ après la coquille qui existe 
dans la collection de M. Bertrand-Geslin.“ (Blainville Faune franc. 
p. 140). 

Senza badare a tutto ciò Weinkauft collocò la V. cancellata 
. Olivi fra i sinonimi della C. cancellata L., per conseguenza fra le 
località del habitat di quest’ ultima comprese anche 1’ Adriatico e 
così un autore copiando dall’ altro indusse in errore anche Jeffreys. 


221 


Aporrhais Serresianus Michaud. 
1885. Aporrhais Serresianus Jeftr. 1. c. p. 50. 


Come Monterosato così anche Jeffreys dicono questa specie 
adriatica; ma fino a che non ne verrà pescato un qualunque esem- 
plare, ci sarà permesso di non far caso di questa asserzione, perchè 
nessun autore, che scrisse della fauna dell’ Adriatico 
ne fa menzione, e nou esiste in nessuna delle raccolte adriatiche. 


Bittium lacteum Phil. 
1885. Cerithium lacteum Jeffr. 1. c. p. 56. 


Se Jeffreys e diversi altri malacologhi hanno creduto trovarsi 
questa specie nell’ Adriatico la colpa è tutta mia e del Klečak. 
Quest’ ultimo scoprì alcuni esemplari d’ una specie prossima al 3. 
reticulatum Da Costa o B. scabrum Olivi di color biancastro sulle 
concrezioni nulliporiche dalle Punte Bianche, e mi mostrò poi esem- 
plari perfettamente identici, che gli vennero mandati da Catania 
come B. lacteum. In seguito a ciò ho accolto questo Cerizio fra le 
specie nostrane. (Contrib. Fauna. Moll. dalm: p. 36). Però e i nostri 
esemplari, e quelli di Catania non sono altro che una delle varie 
forme del B. reticulatum, mentre devo all’ amico Monterosato la 
conoscenza del vero B. lacteum del Mediterraneo, specie quest’ ultima, 
la quale perciò va assolutamente esclusa dalla fauna 
adriatica, fino a che non riescisse a qualcuno di trovarla. 


“ade 


San i sanja sa životoslovnoga gledišta. 
Piše 


An Stemeerl: 


„Der Schlaf ist eine Funktion des animalen 
Lebens, denn nur das Wachende ist des Schlafes 
fähig: das vegetative Leben schläft nicht, wacht 
aber auch nicht, obgleich es immerdar thätig ist.“ 

Purkine. 


Značajno je za smjer duševnoga rada čovječanstva, da su se 
ljudi učenjaci u svako doba radje bavili proučavanjem prirode, koja 
ih obkoljuje, nego li promatranjem i proučavanjem svoga vlastitoga 
tiela, njegovoga postanka, razvitka i njegove funkcije, da im je 
milije bilo zaviriti u tajne bezkrajnoga svemira i pronaći one vječne 
zakone, koji zviezdam pute i budućnost kažu, nego li proučavati 
biće svoga tiela, zagledati u tajinstveno polje organičkoga života i 
razmišljati o živovanju materije. 

Purkineve su rieči, da je duševno-tjelesni organizam ljudski 
sviet u malenom, da je slika neizmjernoga svemira u sitnom, indi- 
vidualno ograničenom obliku; a pojavi na ljndskomu tielu prolazna 
da su slika onih veličanstvenih pojava, koje vječni i bezkrajni svemir 
kroz sve vieke pokazuje. 

Stara priča veli, da je božanstvo ovaj sviet samo za to stvo- 
rilo, da ga u svoje vrieme opeta porušiti može u onaj stari chaos, 
iz kojega je postao; a svi mi znamo, da i zviezdam, što po svemiru 
kolaju milijune i milijune godina, znade doći sat, da se u prašak 
razprhnu. Što je ljeto proizvelo, to uništuje zima; a što je sunce 
razsvietlilo, to obastre poslije noćna tmina. 

A čovjek? On se rodi, da umrieti može ; on se razvija i tjelesno 
i duševno, da u starosti opet protivnim putem krene; on si utvara, 
da je stvoren, da bude gospodarom zemlje, da mu je zadaća odgo- 
netati silnu zagonetku ovoga svieta; iztiče se tielom, iztiče se duhom 
svojim: ali tielo toga gospodära svieta mora da u hladnom grobu 


223 


trune, a samosviest, to najdivnije svojstvo duše njegove, znade pre- 
kinuti san. 

Imade u prirodoslovlju mnogo problema, koji se iztražitelju već 
a priori nerazriešivimi čine; to je razlog tomu, što su učenjaci svih 
vremena take probleme netaknute ostavili. U ovaj red spadaju mnogi 
pojavi života, ovamo i taj toli poznati a ujedno i toli tajinstveni 
pojav duševnoga nam života, koji mi snom zovemo. 


Ipak će biti težko naći u ovomu stoljeću naobražena čovjeka, 
koji još nikada nebi razmišljao o tom, kako da je to moguće, i što 
da je tomu krivo, da je naš duševni život svaka 24 sata redovito 
na njekoliko sata tako prekinut, da mi za to vrieme ne vidimo, ne 
čujemo, ne osjećamo, da su nam sjetila otupljena, mišice malaksale 
— a samosviest prekinuta? Gdje li uzrok tomu, da nam je san 
često izpleten bujnimi sanjami, a gdje tomu, da nam se u sanji sve, 
što vidimo, čujemo i osjećamo, tako bajnim pričinjava, da u sanji 
niesmo u stanju logično misliti, da spajamo i uzporedjujemo pojmove 
i pravimo zaključke, kako to budni nikada činili ne bismo. 

Nam su poznati razlozi pomrčanju sunca, poznati su nam zakoni 
i sile, koje zviezde po njihovom putu kroz eter vode, svietlo i mu- 
njina niesu nam više tajna: a snu, tomu svakdanjemu pojavu u 
životu duše naše, — tko bi nam razloge reći znao? 


Učenjaka bilo je i prije i poslije Isusa u svako doba dosta, a 
u toj četi učenih glava našlo se je nješto malo i takvih, koji su se 
fiziologijom sna bavili. Taj momenat, da u snu redovito sviesti u 
obće, dakle i samosviesti nestaje, — s jedne, a izkustvo, koje su već 
i stari liečnici imali, da su naime u prvom redu afekcije velikih 
moždani sa o sviesti spojene — s druge strane: to je dovelo 
već i najstarije fiziologe do te misli, da se razlog naravnomu snu 
u njekoj fizioložkoj afekciji velikih moždani mora nalaziti. 

Nu anatomija toga toli kompliciranoga organa ne bijaše poznata, 
a fiziologija mu po gotovu tek je stečevina najnovijega vremena, i 
tako dodje, da su sve teorije starijih učenjaka puko nagadjanje, 
tumaranje po tmini. 

Aristotel i Galen' protuslove si u svojima nazorima, a po- 
tonji morade konačno priznati, da ne može da uvidi, za što da je san za 
organizam ljudski neobhodno potrebit. 


224 


God. 1540. napisao je Argentarij? obširno djelo, u kojem je 
zalud nastojao dokazati, da je fizioložki uzrok naravnoga sna taj, da 
se prirodjena unutarnja toplina moždani periodički umanjuje. 

Friedlinder * dao si je puno truda, da nadje u moždanima onaj 
teoretički po njem predpostavljeni organ, koji je on organom sna nazvao. 

Bichat, Galli Reil* imali su opet druge nazore Po nj hovom 
mnienju funkcionira cielo živčevlje -— dakle i moždani — pomoću 
njeke djelujuće sile, koju oni živčanim agensom (Nervenagens) okr- 
stiše, i koja da imade njeku sličnost sa električnim fluidom. Taj se 
živčani agens dakle neprekidno, — a osobito za ono vrieme, kada 
je organizam budan, troši za funkcioniranje živčanoga sustava; ali 
se i ujedno, putem vegetativnoga života — opet reproducira. Dok 
je čovjek budan, upotrebljava on više toga živčanoga agensa, nego 
što se u isto vrieme reproducirati može; posljedica je toga, da će 
organizam biti tim siromašniji na tom agensu, čim je duže vremena 
budan bio, da će mu živčevlje sve slabije funkcionirati, a napokon 
da će mu barem njekoji, imenito pako „animalni živci“ prestati 
djelovati, i tada mora da nastupi san. 

Smith? traži razloge snu u cirkulaciji krvi. Po njem se pro- 
pulsivna sila srca svaki dan pod večer umanjuje; jer se i srce mora 
tiekom vremena umoriti. Tada pako krv kroz moždane ne teče više 
onom brzinom, a niti u onoj množini, koliko je to nuždno za to, 
da moždani podpuno funkcionirati mogu. Organizam mora pasti u 
ono stanje, koje mi snom zovemo. 

Prototip ovih nesgodno izmišljenih, ničim nedokazanih — ako 
ih smijem tako nazvati — teorija jest ona od njekoga njemačkoga 
liečnika,“ koji je god. 1819. izjavio, da je on konačno riešio 
pitanje o uzrocih naravnoga sna. Po njem je naime san posljedica 
ujedinjenja pozitivne i negativne munjine obih polovica (hemisfera) 
velikih moždani! . . . 

Ovakovih i ovima sličnih teorija bilo bi lahko još mnogo i 
mnogo nabrojiti; one potiču sve iz vremena, u kojem prirodoslovei 
još niesu znali onako proučavati pojave u prirodi, kako se to danas 
radi, naime putem pokusa i neposrednoga opažanja. 

Dr. Gall,” osnovatelj frenologije, bio je prvi, koji je pokazao 
prirodoslovcem, a medju ovima u prvom redu fiziologom, da im valja 
anatomiju i fiziologiju živčanoga sustava proučavati, ako hoće da do- 
biju prave pojmove o duševnom živovanju ljudskom io onom savezu, 
u kojem duševni život ljudski sa tielom stoji. 


225 


Rieči Gallove dojmiše se srca fiziologa; četa učenika njegovih 
krenula je tim novim po Gallu pokazanim putem, proučavala je 
anatomiju i fiziologiju moždani i živčevlja u obće; i akoprem nam 
sastav i fiziologija toga najdivnijega organa još niti danas niesu u sva- 
koj pojedinoj ta@ci poznati; ipak se već mnogo toga znade, i sve teo- 
rije, baveće se fiziologijom naravnoga sna, koje su ustrojene u zadnjih 
decenijah, temelje se na točnom poznavanju živčanoga sustava, a 
poimence velikih moždani. 

Uslied toga držim, da je u ime lagljega shvaćanja ovih toli 
zanimivih teorija neobhodno nuždno, da njekoje najvažnije stvari iz 
anatomije i fiziologije živčanoga sustava, a u prvom redu moždani, 
napomenem. 

Akoprem se slika neda skroz i skroz provesti, držim ipak da 
je dozvoljeno ustrojstvo i funkcioniranje živčanoga sustava sravniti 
sa ustrojstvom i djelovanjem našega brzojava već s toga; jer se tim 
putem najlaglje i najjasnije daje predočiti sve ono, što je u sustavu 
živčanoga sustava za njegovo funkcioniranje bitno. 

Što se anatomije živčanoga sustava tiče, preći ću sve one obće 
poznate stvari iz makroskopičke anatomije njegove, a upustiti se samo 
u histologiju najvažnijih mu dielova. U prvom redu nam valja razliko- 
vati dvie bitne, a medju sobom i anatomički i fiziologički posvema raz- 
ličite sastavine živčevlja, naime živčana vlakanca (Nervenfasern) i 
stanice živčanice (Nervenzellen, Ganglienzellen). Živci odgovaraju 
žicam našega brzojava, a imadu samo tu zadaću, da viest dalje 
vode; stanice živčanice pako odgovaraju po svojoj svrsi djelovanju 
na brzojavnoj postaji postavljenih strojeva i činovnika: njihova je zadaća 
prispjelu viest do znanja uzeti i eventualno i dalje odpraviti. 

Nu živčani sustav nam je bolje i shodnije uredjen nego li i 
najbolji brzojav. Dočim kod brzojava naime ista žica i žalostnu i 
veselu viest vodi, dočim ondje ista žica vodi viest sada iz Pariza u 
London, a sada opet iz Londona u Pariz; imade živčani sustav 
posebne živce za viesti, koje se šalju iz središta na periferiju, a 
posebne za : viesti, koje idu sa periferije tiela u središte Zivéanoga 
sustava; a svaki živac spojen je sa posebnim — da tako kažem — 
Morzeovim aparatom, sa posebnom stanicom  živčanicom. Živci prve 
vrsti zovu se. po funkciji centrifugalni, a oni druge vrsti — živci 
centripetalni. Centrifugalni živci mogu biti opet po funkciji, koju 
izvadja dotični organ, s kojim su skopčani raznovrstni n. p. motorni, 
ako su sa mišicom spojeni, sekretorni, ako su sa žliezdom kakvom, 

15 


226 


elektriéni, ako su sa elektriénim organom spojeni i t. d. Po istom 
principu razlikujemo centripetalne živce za percepciju vida, sluha, 
opipa, temperature, boli i t. d. 

Što se druge bitne sastavine živčanoga sustava, stanica živčanica 
tiče, pripisuju se njima obično sliedeća tri svojstva; 1) da se mogu 
putem živaca razdražiti; 2) da su u stanju javljenu im viest do 
znanja uzeti i tako ju učiniti za taj čas bitnim dielom naše samo- 
sviesti; 3) da svaki put, kadagod se ista živčana stanica kojim joj 
drago putem draži, isto osjećamo. 

Po tom ćemo imati posebne stanice živčanice u sivoj kori velikih 
moždani za percepciju vida, a te stanice biti će spojene sa vidnim 
živcem ; posebne za percepciju sluha, temperature i t. d. 

Ali još se u nečem ove stanice živčanice u svojstvih vrlo bitno 
razlikuju  Živčane stanice, koje se nalaze u manjih uzlinah našega 
tiela (gangl. spin.), u kičmenoj moždini (med. spin.), u domozgu 
(med. oblong.) i u ovećih basalnih uzlinah velikih moždani (Thalamus 
opticus, corpus striatum etc.) imadu samo svojstvo javljenu viest pri- 
miti te ju dalje odpremiti. Viesti, koje putem živaca samo do ovih 
živčanih stanica dodju, ne dolaze nam do znanja. Ovim se nasuprot 
pripisuje živčanim stanicam u sivoj kori velikih moždani to važno 
svojstvo, da sve viesti, koje kroz njih prodju, nam do znanja dolaze, 
da ih naša duša percipira. 

Jer je već stari Humboldt rekao, da — akoprem se ne može 
dopustiti, da se mišljenje ljudsko sastoji iz kemičkih procesa materije 
ili da su misli produkt mehaničkoga gibanja materije: ipak ne pro- 
tuslovi u ničem filozofiji tvrdnja, da — dočim duša svoje misli 
preko tiela očituje, u organu duše, u sivoj kori velikih moždani, 
razni kemički procesi i titrajuće gibanje materije nastaju. 

Nu valja mi još nešto naglasiti. 

Brzojav je obično tako uredjen, da je u glavnom gradu zemlje 
osnovan centralni bureau za brzojave: ondje je glavna postaja zemlje ; 
ali kraj nje imade još puno manjih postaja u svakom gradu, a i po 
Svih skoro ovećih mjestih zemlje. Sve ove pojedine postaje spojene 
su medjusobno, a spojene su i sa glavnom postajom, s kojom je tim 
načinom što posredno što neposredno svako oveće mjesto zemlje 
spojeno. 

Slično je uredjenje živčanoga sustava Veliki moždani, moždanac, 
domozag i kičmena moždina odgovaraju manje više glavnoj postaji; 
a manje uzline, razsipane po tielu, kao i krajnji organi živaca sje- 


SAS 


227 


tilaca — manjim postajam Sve pojedine tačke našega tiela spojene 
su što sa manjimi uzlinami, što sa moždani, a s ovimi posljednjimi 
opet što neposredno, što posredno preko uzlina ili živčanih stanica 
kičmene moždine ili domozga ili velikih uzlina moždani (Thal. optic. 
Nucl. caudatus etc.) 

Ako se dakle koja viest sa periferije tiela javlja u središte 
živčanoga sustava; može ona ovamo prispjeti neposredno ili pako 
posredno preko uzlina ili živčanih stanica kičmene moždine. Čim 
viest u živčane stanice sive kore velikih moždani dodje, ,percipira 
ju duša“ nasa Nu kada se ovako viest sa periferije tiela javlja u 
središte, može se dogoditi, da ta viest do sive kore velikih moždani 
niti ne dodje, da se ona putem živaca dovede samo do živčanih sta- 
nica recimo kičmene moždine: u tom slučaju mi te viesti nikada 
ne doznajemo. 

To je uzrok tomu, da mi ništa ne znamo za funkcioniranje 
njekih organa našega tiela. Kada n. pr peristaltika u crievlju griz 
(chymus) pomiče, draže se mnogobrojni živci sjetioci crievlja, ali 
viesti o tom obično do sive kore velikih moždani ne dolaze, i mi 
t. j. duša naša tih viesti ne saznaje. 

Sada mi valja još njekoliko rieči govoriti o tako zvanom od- 
raznom gibanju (Reflexbewegung). 

Već je spomenuto, da su pojedine živčane stanice ne samo sa 
živcima, nego da su i medjusobno spojene. Na slici, koja je posvema 
šematična, naslikane su dvie živčane stanice g i g' Predpostavljam, 
da su to živčane stanice iz kičmene moždine. Osim toga naslikane 
su više gore još dvie živčane stanice — G i G“ — ove neka su iz 
sive kore velikih moždani. Malo ž neka predočuje centripetalan sen- 
zitivan, a è’ centrifugalan motoričan živac. Zivéane stanice g i G s 
jedne, a g' i G' s druge strane spojene su živcima Ži Ž, a osim 
toga spojeno je još g sa g* pomoću anastomoze a, a G sa G“ po- 
moću anastomoze A. Motorični živac è, spojen je na periferiji mišicom 
— m. Ako ja dakle živac è na periferiji razdrazim, dojaviti de se 


‘228 


viest o tom putem toga živca u centrum Viest će proći kroz g è 
putem živca Ž u G i sada će mi rečena viest doći do znanja. Nu 
na putu sa periferije do G može se s tom viešću još koješta dogoditi. 
Ako je živac è jače razdražen bio, može podražak mjesto da sav 
putem kroz g i Z u G dodje djelomice zakrenuti anastomozom a u 
motornu živčanu stanicu g' i odanle dalje centrifugalnim putem u 
2. Živac ž“ pako spojen je sa mišicom m, i mišica m će se uslied 
toga skratiti. Mi kažemo onda, mišica m skratila se je uslied odraza 
(reflexa). Ali buduć da je viest djelomice barem prispjela kroz g u Zi 
odavde u G, doći će nam ta viest i do znanja. Ovo zadnje neka 
razjasnjuje sliedeći primjer. Ja sam se — recimo -- dotaknuo rukom 
vrućega željeza; u istom času osjetio sam bol i u istom času sam 
već i nehotice ruku natrag povukao Ja onda kažem, da sam ruku 
uklonio nehotice, t. j uslied odraza 

Moguće je medju inimi i sliedeće. Viest može proći kroz ž u g 
i kroz Ž u G. Prispjev ovamo može viest još dalje nastaviti svoj 
put kroz anastomozu A u motornu živčanu stanicu sive kore velikih 
moždani G“ i odanle putem odraza kroz Zi g' i # do mišiće m. 
Mišica m će se i ovaj put skratiti. Ali dočim se je prije skratila bez 
moje volje; skratila se je sada — tako barem mi u našoj sviesti 
zaključujemo — uslied naše volje. 

Svaki put dakle, kadagod koja viest prispjevši u G putem ana- 
stomoze A svoj put u G' nastavi i odavle putem odraza mišicu m 
na kontrakciju prisili, čini se nam, da smo dotično gibanje hoto- 
mice izveli. 

Kao što su na slici spojene živčane stanice G i @‘ pomoću 
spone A, tako si imademo predstaviti spojene sve milijune živčanih 
stanica u sivoj kori velikih moždani medju sobom. Skup ovih anasto- 
moza sačinjava t. zv. mehanizam zaasocijaciju predstava; 
dočim skup svih živaca, koji spajaju živčane stanice sive kore velikih 
moždani sa periferijom, sačinjava tako zvani prometni mehanizam 
(Projektions-Mehanismus) Meynertov. 

Konačno mi valja navesti još sliedeći poznati pokus Ako se 
piletu glava otvori i obje hemisfere (dakle i siva kora) velikih mož- 
dani nožem odrežu, može takvo pile još dugo vremena na životu 
ostati. Ono se odlikuje u prvom redu tim, što je očevidno izgubilo 
svaku iniciativu u gibanju: ako se na miru pusti, sjediti će ciele 
dane, poturiv glavu pod krila, kao da spava. Pile dakle nemože više 
hotomična gibanja izvesti; ali se dadu kod njega izvesti još sva 


229 


gibanja putem odraza Ako ja dakle dotično pile drazim, ono toga 
doduše neće saznati — jer mu organ sviesti, siva kora velikih mož- 
dani manjka; ali putem odraza u živčanih stanicah kičmene moždine 
(g i g“ — slika) još će se gibanje izvesti: moći i pile će se trgnuti. 

Taj i mnogi slični pokusi pokazali su fiziologom, da se Zivo- 
tinja, kojoj je odrezana siva kora velikih moždani skroz i skroz tako 
vlada kao životinja, koja spava, i doveli su ih do toga osvjedočenja, 
da će razlog i naravnomu snu u tom ležati, da za vrieme sna siva 
kora velikih moždani ne funkcionira (Budge*, Hermann *). 
To je temeljna misao kod svih kasnijih teorija. 

Od ovih mi valja u prvom redu navesti teoriju Purki- 
nevu!", koja sačinjava donekle prielaz od prijašnjih posvema ne- 
temeljitih teorija k potlašnjim dobro promišljenim i na pokusu te 
direktnom opažanju osnivanim teorijam. Purkine argumentira ovako: 
veliki su moždani organ senzacije, sviesti u obće, dakle i samosviesti. 
Budući pako da je u snu i senzacija i samosviest prekinuta; mora 
uzrok tomu ležati u tom, što su veliki moždani prestali funkcioni- 
rati. Tomu pako, da veliki moždani tako redovito, svaka 24 sata 
barem jedanput na nekoliko sati nefunkcioniraju, nalazi Purkine 
uzrok u sliedećem. Kako je već gore spomenuto spojene su živčane 
stanice sive kore velikih moždani sa periferijom putem živaca 1 re- 
čeno je, da skup tih živaca sačinjava t. zv. prometni mehanizam 
Meynertov. Zivci ovi dolaze sa periferije, iz svih dielova tiela, ulaze 
u kičmenu moždinu, dospiju putem kroz domozag na basis cerebri i 
odavde zakrenuv gore k sivoj kori velikih moždani sačinjavaju onaj 
dio prometnoga mehanizma, koji mi zovemo ,Corona radiata Reilti“. 

Purkine veli: ta corona radiata Reilii, kroz koju moraju proći 
sve viesti, koje imadu doći sa periferije u centrum ili obratno iz 
centruma na periferiju, obkoljena je u moždanima na nutrašnjoj i 
vanjskoj strani svojoj formacijami, sastojećimi većim dielom iz neke 
osobite sivkaste mase*), koja je vrlo bogato providjena žilami krvi- 
cami, a jedan dio te corone radiate prolazi pače i kroz ove mase. 
Pomislimo sada, da se ove sivkaste mase prenapune krvlju, ili re- 
cimo, da se one i samostalno kontrahirati mogu, pa da se sbilja 
kontrahiraju, stisnule bi uslied toga ove sive mase u oba dva slučaja 
coronu radiatu, a tim bi bila komunikacija izmedju sive kore ve- 


*) To nisu ništa drugoga. nego li nagomilane živčane stanice velikih ba- 
zalnih uzlina moždani (Thal optie, corp. striatum), koje Purkizie još nije tač- 
nije poznavao. 


230 


likih moždani i periferije prerezana. Sada nemogu viesti sa perife- 
rije u centrum, ali ni iz centruma na periferiju: organizam neće 
osjećati, što se oko njega sbiva, samosviest će mu potamnuti, a 
poslije i sasvim izčeznuti, volju svoju, — da ju i imade, neće moći 
izvesti, jednom riečju: nastupiti će san. 

Godine 1876. držao je fiziolog sveučilišta u Jeni, Vilim 
Preyer !!, na kongressu njemačkih naravoslovaca i liečnika u Ham- 
burgu predavanje, u kojem je razvijao novu teoriju sna. 


Putem pokusa dokazano je, da je za funkciju moždani kao i 
za funkciju svih organa neobhodno potrebit u prvom redu kisik; — 
pod funkcijom moždani pako razumieva Preyer i samosviest i mi- 
šljenje i volju itd. — kisik pako, koji je za funkciju moždani potrebit, 
dovadja se ovamo putem cirkulacije krvi. Nesviest, koja odmah na- 
stupi, tim n. pr. uslied slabijega djelovanja srea pri pogledu kojega 
strašnoga čina manje krvi u moždane dodje, i koja svaki put na- 
stupa, kada se obje Carotides (glavne žile kucavice za moždane) tako 
stisnu, da krv kroz njih u moždane doći ne može — potvrdjuje tu 
izreku. 

To je dovelo mnoge fiziologe do toga nazora da sviest, misli 
i volja niesu funkcija neke imaterijalne duše, nego da su funkcija 
materije, da su proizvod nekih chemičkih procesa u materiji mozda- 
naisto tako, kao što je n. pr. i plamen samo proizvod nekih che- 
mičkih procesa materije. 

Budući dakle, da čovjek u snu ni volje ni sviesti neima, bu- 
dući da u snu misliti prestaje; uzrok tomu može biti samo to, što 
su dotični chemički procesi u moždanima prestali. 


Uzrok pako tomu, što ti chemički procesi tako redovito, svaka 
24 sata na neko vrieme prestaju, može biti dvojaki: 1. da se u do- 
tično vrieme putem cirkulacije manje kisika u moždane dovadja ; 
2. da je množina kisika, koja za vrieme sna u moždane dospieva, 
doduše ista, ali da se sada kisik u druge svrhe upotrebljava. 

U promjeni cirkulacije krvi traže urzok snu Marschall 
Hall, Blumenbach, Haller, Durham, Ottomar Rosen- 
bach, Dragutin Lechner itd.; a u promjeni chemičkih procesa 
u moždanima, nezavisnoj od cirkulacije krvi — Preyer, Pflueger, 
Emil Heubel i drugi. 

Marshall Hall!° i Haller!“ mišljahu, da su našli putem 
pokusa uzrok snu u tom, što su za to vrieme moždani prenapu- 


s 231 


njeni venoznom krvlju; Blumenbach! i Durham u tom, da su 
moždani za vrieme sna manje krvlju obskrbljeni, nego li u budnom 
stanju. 

Nu sve ovo bje poslije pobijeno: pokusi niesu bili izvedeni 
nuždnom opreznošću. 

Preyer tumači stvar ovako od prilike. — Direktno opažanje 
pokazalo je Helmholzu i Du Bois- Reymondu i mnogim drugim fi- 
ziologom, da je kontrakcija mišica spojena sa prilično energičnimi 
chemičkimi procesi u mišici samoj, i da se pri ovih chemickih pro- 
cesih iz raznih sastavina mišiće n. pr. iz glikogena, kreatina etc. 
razvijaju novi spojevi, koji skoro svi to značajno svojstvo imadu, da 
se radje spajaju sa kisikom, nego li oni chemički spojevi, iz kojih 
su uslied oksidacije istih postali. Ako se dakle uslied dužega rada u 
mišici mnogo ovakovih chemičkih raztvorbina nakupi, upotriebiti će 
se sad kisik, koji se u krvi do dotične mišice dovadja za oksidaciju 
tih raztvorbina, a neće ga preostati dovoljno, da spajajući se sa 
substancijami mišiće n. pr. sa glikogenom kontrakciju mišice omo- 
gućuje. Mi kažemo onda: mišica se je umorila. 

Kada čovjek duševno štogod radi, spojen mu je taj duševni 
rad takodjer sa chemičkimi procesi u ,organu duše“, u sivoj kori 
velikih moždani. I u moždanima de se dakle poslije dugotrajnoga 
duševnoga rada morati nakupiti ovakovih raztvorbina, koje će i ovdje 
imati svojstvo, da se vrlo rado spajaju sa kisikom. Sav kisik, krvlju 
u moždane doveden, upotriebiti će se onda za oksidaciju tih raztvor- 
bina, a uslied nestašice kisika potrebnoga za te svrhe, prestati će 
„organ duše“, siva kora velikih moždani, funkcionirati, i tim je na- 
stupilo ono stanje u duševno tjelesnom životu ljudskom, koje mi 
snom zovemo. 

Ova teorija dakle traži uzrok snu u tih chemičkih raztvorbinah, 
koje se po teoriji najprije samo lokalno u dotičnom organu, a po- 
slije i u krvi samoj nakupe. Chemija je pokazala, da je veći dio tih 
raztvorbina, koje pri radu mišica, dakle i pri djelovanju moždani 
nastaju, natrium ili kalium lacticum (Liebig, Claude Bernard, Du Bois- 
Reymond, Reincke itd.). Preyer je s toga rekao: ako je moja teo- 
rija prava, morati će čovjek ili životinja od većih doza natrija lact. 
pospan postati, a možda i zaspati. Preyer sam izveo je mnogo po- 
kusa u tom smislu, a njegovi vlastiti pokusi kao da su vrstni, da 
potvrde njegovu teoriju. Traženi uspjeh nastupio je naime skoro kod 
svih njegovih pokusa. 


232 


Lothar Mayer u Berlina! i Jerusolinski u Moskvi " 
našli su, da natrium lacticum, ako se subkutano aplicira, nikada, 
a kada se iz nutra daje samo riedko kao hipnoticum djeluje. 
Erler'* i Franjo Fišer!'*; koji je potonji po predlogu Men- 
dela?" natrium lacticum aplicirao kao klistir, niesu vidjeli pri ni- 
jednom svom pokusu uspjeha 

Kako stvari danas stoje, ne može se dakle valjanost teorije di- 
rektno pobiti, ali se neda niti dokazati. 

Vrlo je zanimiva takodjer i Pfluegerova?! teorija. 

Poznato je, da tielo čovječje većim dielom sastoji od bjelanjka ; 
empiricka chemička formula toga bjelanka svagdje je ista; a ipak 
znamo, da se molekul organizovanoga bjelanjka znatno razlikuje u 
bitnih svojih svojstvih od molekula neorganizovanoga, i da i mole- 
kuli organizovanoga bjelanjka, sudeći po fiziologičkoj funkciji njihovoj, 
u raznih organih sasma različita svojstva pokazuju 

Molekul bjelanjka, koji u moždanih sudjeluje pri mišljenju, 
koji nas u kičmenoj moždini i u moždanih obavješćuje o raznih osje- 
Gajih, koji u mišici mehanički rad izvadja, a u Zliezdi slinu sgotavlja 
— potekao je od istoga neorganizovanoga bjelanka, ali se je u sta- 
nici organiénoga tiela preobrazio. Budući pako da je chemija poka- 
zala, da molekul i živućega i neživućega bjelanka iz iste množine 
ugljika, kisika, vodika, dušika i sumpora sastoji; mora da ima ta 
silna razlika u svojstvih tih molekula svoj uzrok u izomeriji ili poli- 
merizaciji tih molekula. 

Dakle izomerijom ili polimerizacijom postaje iz mrtvoga mole- 
kula živući molekul. Niz ovakovih živućih, chemičkimi silami medju- 
sobno svezanih molekula sačinjava tielo ljudsko; a imenito cielo 
živčevlje, mišice i sveukupne žliezde sačinjavaju jednu jedinu nepre- 
kidno svezanu masu, sastavljenu iz molekula živoga bjelanka, koji 
su tuj nanizani jedan do drugoga tako od prilike, kako je na vrvci 
biser nanizan. Svi molekuli spojeni su medju sobom, a promjena u 
gibanju atoma ma kojega molekula ovoga niza uplivati će na gi- 
banje atoma svih ostalih molekula. 

Ako se dakle gibanje ma samo jednoga atoma n. pr. u mole- 
kulu koje živčane stanice promieni, ova će promjena u gibanju upli- 
vati na gibanje atoma u molekulih živca, a u daljem redu i na gi- 
banje atoma u molekulih misice, koja će uslied toga svoj oblik pro- 
mieniti, skratiti se. Već je prije spomenuto, da medju najvažnija 
svojstva živuće materije, a u prvom redu živčanih stanica, spada 


233 


razdražljivost. Njoj je pako zadnji uzrok intramolekularni kisik, i 
dotični molekul nije više razdražljiv, čim je cieli intramolekularni 
kisik uporabljen za oksidaciju intramolekularnoga ugljika. 

Mi si imademo naime predstaviti, da se unutar molekula živu- 
cega bjelanjka kisik neprestano spaja sa ugljikom u ugljičnu kiselinu, 
da se uslied toga tvore metamerije molekula bjelanjka, ali se iz 
njih malo po malo pomoću kisika i s krvlju prispjeloga hraniva 
stari molekuli uzpostavljaju. 

Chemična potentialna energija, uporabljena kod spajanja ugljika 
sa kisikom u ugljičnu kiselinu, pretvara se u toplinu toga novo na- 
stavšega molekula ugljične kiseline. Kao n. pr. kod eksplozije po- 
čimlju dakle atomi toga molekula titrati; a to se gibanje razpro- 
stire na sve molekule bjelanjka. 

Pflueger sravnio je taj proces sa pjevajućim plamenom: kao 
što ondje iz titranja molekula zvuk, tako proizlazi ovdje iz istoga 
gibanja duševni i tjelesni rad čovjeka. 

Funkcija moždani, kao što i svih ostalih organa ljudskoga tiela, 
zavisna je od toga, da li imade dovoljno intramolekularnoga kisika 
u njima, i čim je više toga kisika, tim će živahnije i bolje, a čim 
ga je manje, tim će slabije i gore moći funkcionirati dotični organ. 

Jasno je, da u snu, kada sviesti, samosviesti, volje i osjećaja 
nestaje, mišljenja logičnoga neima, siva kora velikih moždani ne 
funkcionira, a prestaje funkcionirati zato, jer joj je nestalo intramo- 
lekularnoga kisika. Taj nestanak tumači Pfluegerova teorija ovako: 

Za ono vrieme, dok je organizam budan, treba za punu funkciju 
moždani, kako ju budno stanje iziskuje, toliko toga intramolekular- 
noga kisika, da živući molekuli bjelanjka niesu u stanju za isto 
vrieme toliko kisika iz krvi usisati, koliko se potroši: stoga će za 
vrieme budnoga stanja organizma molekuli u sivoj kori velikih moždani 
na kisiku sve više i više oskudievati. Moždani će sve manje funkcio- 
nirati, a samosviest koja po Pfluegeru nije ništa drugo, nego lj 
proizvod te intramolekularne vibracije atoma u molekulih moždane 
mase, morati će izčezavati -— čovjek će zaspati. 

Prva pogodba dakle za funkcioniranje organa leži u intramole- 
kularnoj vibraciji atoma. Ta se intramolekularna vibracija, kako je 
već razloženo, obično proizvadja chemičkim putem, spajanjem kisika 
sa ugljikom u ugljičnu kiselinu. Kod živčevlja, dakle i kod moždani 
može se medjutim ova intramolekularna vibracija atoma polučiti još 
i mehaničkim putem. Moždani su pomoću živaca i sjetila u nepre- 


234 


stanom doticaju sa vanjskim svietom: udarac na koji dio tiela, to- 
plina okolice, svjetlo, zvuk djeluju na živce, draže ih t. j. probu- 
djuju u njima vibraciju atoma, koja će se centripetalnim putem 
razprostrti do istih moždani i poduprieti ih u njihovoj funkciji. 

U onom stanju dakle, kada kasno u večer moždani uslied du- 
goga bdienja već znatno oskudievaju na intramolekularnom kisiku, 
još će čovjek moći ostati budan, ako se izvana draži. Za to nam je 
tako težko zaspati pri svjetlu, buci, kad nas štogod boli itd. 

Nu ako su nam već moždani toliko osiromašili na kisiku, pa 
se mi lieno na koju stranu povalimo i oči zatvorimo, ako nam do 
očiju svjetla, do ušiju zvuka ne dodje; poticati će intramolekularnu 
vibraciju atoma u moždanima jedino spajanje kisika sa ugljikom u 
ugljičnu kiselinu. Ali kisika je samo malo, intramolekularna vibra- 
cija atoma u moždanima postati će sve slabijom te slabijom, sve 
tiše i tiše postaje u moždanima. Duševna snaga naša počima naglo 
padati: misli, prije jasne i umjestne, mute se, samo sviest sve malo 
po malo izčezava, mišiće malakšu; mašta, koju smo budni znali do- 
voljno na uzdi držati, počima se slobodnije razvijati; kojekakve 
komplicirane slike lebde nam pred očima, uši nam čuju bajne zvuke, 
kad i kad se pojavi još i koja misao, ali nelogična, neobična — 
nu i ta skoro potone; u mozgu se umiri atom za atomom, misao 
gine za mišlju — čovjek sanja i zaspao je. 

Dok sad moždani miruju, nakuplja se pomoću cirkulacije krvi 
sve više intramolekularnoga kisika, a kada ga je već dovoljno tuj, 
počimlju oni chemički procesi u molekulih moždani iznova, postaju 
sve jači i jači; čovjek sanja, i ako se sada još tielo izvana draži, 
zatitrati će atomi u molekulih dotičnoga živca, pa stigav u moždane 
pojačati će vibraciju atoma u moždanima tako, da će se čovjek pro- 
buditi. 

Ova teorija tumači i zimski i ljetni san nekih životinja. Kod 
životinja je, koje spavaju zimski san, centrum za regulaciju tempe- 
rature slabo razvijen: dočim su n. pr. čovjek i mnoge životinje u 
stanju temperaturu svoga tiela nezavisno od temperature obkoljujućih 
ih medija konstantnom uzdržati; ove životinje toga ne mogu. Čim 
pako temperatura moždani pod uplivom zimske studeni pada, uma- 
njuje se i intramolekularna vibracija atoma u moždanima, a uslied 
toga i intenzivnost disocijacije i oksidacije ugljika. To pako za orga- 
nizam toliko znači, da mora pasti u ono karakteristično stanje, koje 
mi snom zovemo. 


235 


Ljetni san amfibija imade svoj uzrok u tromom animalnom i 
vegetativnom živovanju tih životinja. Poznato je, da je nekojim zmi- 
jam n. pr. dovoljno u mjesec dana jedan put dati hrane. Ali i ani- 
malni život im je trom: intramolekularna vibracija atoma njenih 
moždani slaba je, jer se slabo kisika troši, a i taj se samo vrlo po- 
lagano nadomješta. Visoka temperatura ljetnih dana upliva u toliko 
na te chemične procese u moždanima, da pod uplivom njezinim i 
disocijacija i oksidacija ugljika mnogo živahnijom postaje. Za ljetno 
vrieme se dakle intramolekularni kisik mnogo brže troši, nego li 
inače, a buduć da je probava kod tih životinja i ljeti troma, neće 
se moći potrošeni ugljik i kisik podpunoma nadomjestiti. U tom leži 
uzrok ljetnomu im snu. 

Emil Heubel”, docent u Kievu, nastojao je oko toga, da 
ovu teoriju Pfluegerovu pokusi potvrdi. Poznati Kircherov experi- 
mentum mirabile bio je podlogom njegovih pokusa. Kircher je naime 
god. 1646 prvi izveo sliedeći pokus: položio je kokoš na stol, sti- 
snuo ju ondje i preko kljuna, položena na stol, potegao kredom crtu. 
Kokoš je ostala dugo vremena u istom položaju, nemaknuv se, ako- 
prem je Kircher nije više držao. On s toga veli: „cuius quidem rei 
ratio alia non est, nisi vehemens animalis immaginatio, quae lineam 
illam in pavimento ductam vinicula sua, quibus ligatur, apprehendit“. 
Slične su pokuse izveli poslije i na drugih životinjah, a i na samom 
čovjeku; a na temelju ovih većinom zlo razumjevanih pokusa razvi- 
jala se je nauka o hipnotizmu, umjetnost magnetizera i mnoge druge 
šarlatanerije. Emil Heubel trudio se je, da dokaže, da sve ono, što 
su eksperimentatori prije njega hipnotizmom nazvali, nije ništa drugo, 
nego li običan san, te je uztvrdio, da upravo u mogućnosti životinje 
tim putem uspavati, kojim to hipnotizeri čine, leži najbitniji dokaz 
za podpunu izpravnost Pfluegerove teorije o snu. 

Kircherov experimentum mirabile izveo je na žabi sliedećim 
načinom. Položio je žabu na ledja, desnom rukom fiksirao joj je glavu 
i prednje ekstremitete na stolu, a s lievom rukom stražnje ekstremi- 
tete i ostalo tielo žabe tako, da se ova nije mogla baš ni maknuti. 
Ako je soba bila dobro potamnjena i u njoj sve tiho, zaspala je 
žaba nakon 5—10 časova, ona je bila hipnotizirana. 

Ovo tumači Heubel po Pfluegeru ovako: kod nižih životinja 
niesu toplina moždani skupa sa. chemiékimi procesi u molekulih 
njegovih dovoljni, da potaknu onoliku vibraciju atoma u masi mo- 
ždani, koliko se toga iziskuje za uzčuvanje budnoga stanja. Najveći 


236 


dio kinetiéne energije, koja je nuzdna za budan Zivot, dolazi u mo- 
ždane izvana, a dovadja se ovamo putem centripetalnih živaca u 
obliku podražaka. 

Kod Heubelovoga pokusa mora biti — jer inače pokus ne pro- 
lazi za rukom — soba potamnjena i mirna, žaba se mora tako 
na kojem leži, i sa rukama eksperimentatora Tim putem se znatno 
umanjuje množina osjećaja, koji se sa periferije javljaju u moždane. 
Intramolekularna vibracija atoma u moždanima postaje sve slabija i 
životinje moraju zaspati. 

Po svem tom čini se, da je ta teorija od Pfluegera vrlo sretno 
zamišljena; akoprem se ne da tajiti, da i ona imade svojih slabih 
strana. Ja n. pr. ne znam, kako bi se dalo po Pfluegerovoj teoriji 
sliedeći pojavi sna protumačiti. 

U prvom redu ne znam, kako bi nam Pflueger sa svojom teo- 
rijom mogao protumačiti one živahne sanje, koje neki ljudi imadu, 
u kojih kadkada isto tako shodno i logično misle, kao kada su budni. 
Pflueger izriéno naglasuje, da on drži, da je sve ono, što se inače 
obično funkcijom duše zove, produkt vibracije atoma u molekulih 
živčanih stanica u sivoj kori velikih moždani. 

Dakle misao budnoga i misao sanjajućega jednako je proizvod 
mehaničkoga gibanja materije. Ako pako razlog snu, a to veli Pflue- 
gerova teorija — u tom leži, da intramolekularna vibracija u mole- 
kulih sive kore velikih moždani uslied pomanjkanja kisika prestaje: 
kako je onda moguće. da čovjek u snu sanjati može, odakle onda 
one bujne misli, one liepe predstave itd., koje nam se u sanji po- 
javljuju; — jer one po istoj Pfluegerovoj teoriji predpostavljaju Zi- 
vahnu vibraciju tih atoma. 

Ali još se nešto ne da u sklad dovesti sa ovom teorijom. Po 
Pfluegeru leži uzrok snu u tom, što siva kora velikih moždani nije 
vrstna da funkcionira, ali komunikacija izmedju ove mirujuće kore 
moždani i periferije da nigdje nije prekinuta. Ako ja dakle u snu 
ne čujem onoga, što se oko mene sbiva; uzrok je tomu taj, što mi 
centrum za percepciju zvuka u sivoj kori velikih moždani ne djeluje. 

Ali dogodi se, da ja sanjam, da čujem n. pr. prijatelja govo- 
riti, a u isto vrieme ipak ne čujem ono, što se oko mene sbilja sbiva. 
Kada ja sanjam, da koga n. pr. govoriti čujem: nastaje ta pred- 
stava tim, da mi atomi u mojemu centru za percepciju zvuka za- 
titraju, da mi dakle taj centrum funkcionira. Nu ako mi centrum 


237 


za percepciju sluha može funkcionirati, ako nadalje, što iz Pfluege- 
rove teorije sliedi, zvuk sa periferije do toga centruma doći može; 
morao bih ja barem u ono vrieme, kada sanjam, da koga govoriti 
čujem, čuti i sve ono, što se oko mene sbiva. Nu svakdanje izkustvo 
nam kaže, da tomu nije tako; i meni se upravo stoga čini izpravnost 
ove teorije dvojbenom. 

Svi simptomi sna, tako se barem meni čini, daju se bolje pro- ' 
tumačiti na temelju druge teorije, koju je, koliko ja znam, prvi 
prof. Dragutin Lechner** razvijao prije nekoliko godina, i 
koja uzrok snu u promjeni cirkulacije krvi u moždanima traži 

Prije nego što ću predočiti njegovu teoriju, valja mi još slie- 
deće stvari napomenuti. 

Ako se tielo gdjegod na periferiji draži, pokrenuti će viest o 
tom putem živaca, koji no u skupu tako zvani prometni mehanizam 
Meynertov sačinjavaju, po Lechnerovom mnienju u obliku električne 
struje u središte, u živčane stanice sive kore velikih moždani. Kada 
podražak ovamo prispije, čekaju ga dvie mogućnosti: ili se on sa 
te živčane stanice odmah odrazi u drugu motornu živčanu stanicu i 
krenuv odavde centrifugalnim putem opet na periferiju reflektorično 
gibanje prouzročuje, ili će se pako isti taj podražak razlieći putem 
mehanizma za asocijaciju predstava po sivoj kori velikih moždani. 
Čim je taj mehanizam bolje razvijen, čim je u svojoj funkciji bolje 
uvježban, u tim će se većoj mjeri to dogoditi. U tom leži uzrok, 
da se divlji i nenaobraženi ljudi, kod kojih taj mehanizam za asoci- 
jaciju predstava nije dovoljno razvijen ter izvježban, tako lahko raz- 
dražuju, a svi naobraženi ljudi, da su više blage ćudi. Dogodjaj, 
koji će nenaobražena, surova momka tjerati na osvetu, isti će taj 
dogodjaj potaknuti u čovjeka naobražena, a u prvom redu u pjesnika 
(jer je kod njih taj mehanizam već od naravi bolje razvijen) jato 
ideja. Podražak živčanih stanica u sivoj kori velikih moždani do- 
vadja nam naime predstavu u sviest; a dočim se taj podražak putem 
mehanizma za asocijaciju predstava razljegava po kori moždani, 
poradjaju nam se u savezu sa prvom predstavom isto toliko novih 
predstava, koliko je novih živčanih stanica razdraženo. Ciela četa 
predstava nanizati će se jedna do druge u sviesti našoj i ujediniti 
će se u misao: to je mehanizam logičnoga mišljenja. 

Kada novorodjenče prvi put psa vidi, razdražiti će se putem 
vidnoga živca nekoliko živčanih stanica u moždanima toga djeteta, 
a podražak širiti će se nešto malo i po još slabo razvijenom me- 


238 


hanizmu za asocijaciju predstava. Tada će pas zalajati, i putem 
slušnoga živca eto novih podražaka za živčane stanice, kojim je za- 
daća percipirati zvuke. 

Njiva se tim laglje ore, čim je češće već orana; a i živci će 
viesti tim laglje voditi, čim su to već češće činili. Ako dakle diete 


psa poslije opet vidi, razliegnuti će se podražak sa onih živčanih 


stanica, koje su putem vidnoga živca direktno razdražene, putem 
mehanizma za asocijaciju, te će ovdje zakrenuti onim putem, kojim 
je i prije krenuo i doći će medju inimi i ka živčanim stanicam za 
percepciju sluha. Diete će prepoznati psa: jer očima ga vidi, a „u 
duši“ se sjeća i toga, da pas laje: to je mehanizam našega 
učenja. 


Uzrok snu traži Lechner u tom, da prometni mehanizam na | 


svom putu sa periferije tiela ka sivoj kori velikih moždani, i to u 
neposrednoj blizini ove svoju vodljivost (Leitungsfihigkeit) izgubi. 
Tomu je pako uzrok promjena u cirkulaciji krvi kroz moždane. 

Krv se u velike moždane putem žila krvica tako dovadja, da 
se jedan dio te krvi putem posebnih žila dovede u sivu koru, a 
drugi dio opet putem posebnih žila krvica u bielu substanciju i ba- 
zalne uzline velikih moždani. Izmedju žila krvica sive kore i iz- 
medju žila biele substancije i bazalnih uzlina moždani neima nigdje 
direktne komunikacije (7%, 75). 

Izmedju kore velikih moždani i biele substancije, i to u blizini 
prve, prostire se tanka zona, u kojoj niti većih žila krvica niti 
kapilara neima. U tu zonu dakle krv direkno putem žila dospjeti 
ne može; ali dospieva drugim načinom. U prvom redu zadaća je 
muskulature tih žila krvica u moždanima, da ne puštaju jednako mnogo 
krvi u koru i u bielu substanciju velikih moždani. To biva tim na- 
činom, da se muskulatura u stienah tih žila skrati: uslied toga po- 


staje lumen dotičnih žilah manji; u dotičnu žilu može manje krvi 


ući, nego li u ostale. Tim načinom se polučuje to, da tlak krvi u 
kori i u bieloj substanciji moždani nije jednak. Onaj dio krvi, koji 
pri cirkulaciji krvi uviek kroz žile transudira, biti će stoga u bieloj 
substanciji moždani pod drugačijim tlakom, nego li onaj dio, koji 
je transudirao u koru. S toga će transudirani serum početi cirku- 
lirati i to tako, da će teći od mjesta većega tlaka prama mjestu 
manjega tlaka, dakle od kore k bieloj substanciji moždani, ili obratno : 
svakako će tom prilikom proći serum onom zonom, koja vlastitih 
žila ne ima; i zona ova biti će tim načinom obskrbljena hranivom. 


239 


Nu muskulatura u tih žilah neće moći neumorno funkcionirati ; 
naprotiv : ona će se umoriti, i biela masa te siva kora velikih moždani 
dobiti će jednako mnogo krvi.. Tlak, pod kojimi transudirani serum 
u kori iu bieloj substanciji moždani stoji, izjednačiti će se, i serum 
će stoga prestati teći onom zonom, koja ne ima vlastitih žila. 

Uslied toga će izgubiti svi živci, koji spajaju periferiju sa sivom 
korom velikih moždani, i centripetalni i centrifugalni, na onom mjestu 
svoga toka, gdje kroz tu zonu prolaze, svoju vodljivost: siva kora 
velikih moždani biti će od periferije kao odsječena. Podražci krenuti 
će sa periferije u centrum, ali neće ovamo dospjeti, neće nam do 
znanja doći; a impulsi, koji u sivoj kori moždani nastaju, neće moći 
na periferiju. Meni ostaje u sanji volja izvesti ovo ili ono gibanje, 
ali volja ostati će bezuspješna, jerbo impuls ne može na periferiju. 
Odatle to neugodno čuvstvo, koje je sigurno već svaki osjetio, i 
koje imađemo onda, kada u snu trčati hoćemo. Osjećamo, da to 
ne ide, noge su nam kao prikovane. Nešto su drugoga ona gibanja, 
koja kadkad u snu sbilja izvadjamo, i za koja ništa neznamo: to su 
reflektoriéna gibanja, koja se izvadjaju putem odraza u kičmenoj 
moždini. 

Tako je dakle za vrieme sna sivoj kori velikih moždani tako 
rekuć komunikacija sa vanjskim svietom prekinuta; ali ona sama 
ostaje čila i netaknuta: viesti do nje za vrieme sna obično ne mogu 
doći, ali ako dodju, onda se i percipiraju. Uslied toga nije izklju- 
čeno to, da mi u sanji i samosviest i volju imati, misliti i zaključke 
praviti možemo. 

Slabi podražci centripetalnih živaca neće moći proći na svom 
putu k sivoj kori velikih moždani onu zonu, u kojoj su svi živci 
svoju vodljivost izgubili, i mi ih za to nećemo moći percipirati; 
tomu nasuprot će jači podraZci ipak barem djelomice proći kroz tu 
zonu i prispjeti ka kori manje ili više oslabljeni. Jesu li još dovoljno 
jaki, probuditi će nas; niesu li dosta jaki za to, probuditi će raz- 
padajući se u sivoj kori velikih moždani na bezbrojne dielove i ši- 
reći se putem mehanizma za asocijaciju predstava u nas raznovrstne 
predstave, koje će se stopiti u čarobne slike i potaknuti neobične 
misli. U našem će mozgu baš tako izgledati, kao kada se u mirnu 
vodu kamen baci: kao što ovdje val sliedi za valom, najprije jaki, 
a onda sve slabiji, dok se površina konačno sasvim ne umiri; tako 
će i u nas jedna predstava sliediti za drugom, jedna misao u nelo- 
gičnom divljem sliedu izmieniti drugu, dok se napokon i tuj sve 


240 


ne umiri, i mi opet bez sviesti, bez volje, bez misli tuj ležimo i ži- 
vimo život, kao što ga živi bilina kroz sav svoj viek. 

Ni onda, kada zaspimo, ne prestaje siva kora moždani na jednoć 
funkcionirati. Komunikacija joj je samo prerezana sa vanjskim svietom. 
Podražci, koji su ostali, razvijaju se u sivoj kori, šireći se putem 
mehanizma za asocijaciju predstava i budeć u nama sve nove misli. 
Ali buduć da izvana novi impulsi ka kori velikih moždani doći ne 
mogu, nastaje sve veći mir u njoj: sanja se dovršava i nastupa 
duboki san. 

Tako možemo ležati kroz sate i sate Muskulatura u žilama 
krvicama naših moždani oporavlja se malo po malo, od umora i 
počima, akoprem još ne dovoljno, funkcionirati. Slabiji podraZci sa 
periferije, koji prije ne mogahu do centra doći, dospievaju akoprem 
još uviek oslabljeni, te šireći se mehanizmom za asocijaciju pred- 
stava bude u nama opeta predstave, misli i mi opeta sanjamo. — 
Muskulatura funkcionira sve bolje, ona zona u moždanima dobiva 
opet dovoljno hraniva, živci svi već prilično vode viesti, i sada je 
dovoljno, da se što makne u blizini spavajućega, dovoljno je, da 
sunčani traci padnu kroz zastore u sobu: podražak dospieva već toli 
jak do kore, i ondje se razljegne s tolikom eneržijom po mehanizmu 
za asocijaciju predstava, i odavde se odrazi putem uzmetnoga me- 
hanizma, na kojem je sada pasaža takodjer prosta, na periferiju 
opet s tolikom energijom, da se mi trgnemo i probudimo. 

Meni se ova teorija čini jednom od najboljih, ona je barem u 
stanju skoro sve simptome sna protumačiti. Ali i ona imade svojih 
slabih strana. Jer i ne pazeć na to, da eksistencija takove zone u 
moždanima, kakvu Lechner predpostavlja, još nije dovoljnom sigur- 
nošću dokazana, to imade i nekoliko vrlo važnih simptoma, koje bi 
trebalo svakomu, koji teorije o uzrocih sna postavlja, dobro uvažiti, 
a kojih ni ova teorija protumačiti ne može. 

Činjenica je mnogobrojnimi pokusi na životinjama, ali i di- 
rektnim opažanjem na čovjeku dokazana, da su refleksi u svih onih 
slučajevih pojačani, u kojih mehanizam za asocijaciju ideja ili manjka 
(n. pr. kod dekapitiranih žaba), ili kod kojih je barem komunikacija 
izmedju njih i kičmene moždine prerezana. Budući pako da po Lechne- 
rovom mnienju ovaj drugi slučaj kod spavajudih sbilja nastupa ; 
sliedi iz toga, da refleksi kod spavajućih moraju biti pojačani. 

Ali pokus je pokazao baš protivno. Refleksi su kod spavajućih 
svi oslabljeni, i to tim više, čim je dublji san. Dubljina sna se može 


241 


lahko mjeriti po jakosti podražka, koji je nuždan, da se uslied njega 
dotični spavajući individuum probudi 2, 

Sander, Siemens”, Rachlmann i Witkowski?i 
drugi našli su, da se zjenica pod uplivom svjetla tim manje mienja, 
čim je dublji san; a Ottomar Rosenbach”’ našao je znatnu 
depresiju svih reflexa. 

Ovi su pokusi dali povoda, da je ova zadnja navedena teorija 
o uzrocih sna u tom smjeru nadopunjena, te se uzima, da je i funkcio- 
niranje kičmene moždine za vrieme sna nešto smanjeno (Marschall 
Hall, Valentin *"). 

Ottomar Rosenbach veli: u snu su cerebralni senzorij i 
cerebralna volja dokinuti. Da je san posljedica jedino toga dokinuća 
motornoga i senzornoga funkcioniranja moždani, dakle da uzrok 
snu, u smislu prije navedene teorije, sbilja samo u tom leži, da je 
komunikacija izmedju sive kore relikih moždani i periferije, a poi- 
mence i kičmene moždine prekinuta: morali bi u smislu zakona fi- 
ziologije refleksi biti pojačani. Budući pako da toga nije, dolazimo 
do zaključka, da je za vrieme sna doduše sbilja komunikacija iz- 
medju sive kore i kičmene moždine prekinuta; ali da centrum za 
priečenje refleksa, kojemu je sjedište takodjer u sivoj kori velikih 
moždani, ostaje u savezu sa kičmenom moždinom, te da prieči re- 
flekse A ovo priečenje refleksa za vrieme sna mora da je potaknuto 
istom onom promjenom u moždanima, koja je i uzrokom sna. 


* 
* * 


Ovo su od prilike najbolje teorije o uzrocih naravnoga sna. 
Svaki je sigurno već uvidio, da smo još vrlo udaljeni od toga, da 
mu razloge apodiktičnom sigurnošću izrečemo. 

Pomrčanja sunca vidi naobražena Evropa samo dva tri put 
svakoga stoljeća: a ipak mu se razlog znade. 

Astronom će na časke tačno izračunavati, kada će hiljade i hi- 
ljade milja udaljeni mjesec na svom putu kroz svemir doći tako 
pred milijune i milijune milja udaljeno sunce, da sjena upravo na 
ovu ili onu tačku zemlje pada. Lahko je to astronomu; jer su ljudi 
već prije više nego dvie hiljade godina pojave na nebu proučavali. 

I san je pomrčanje samosviesti duševnoga života našega; ali 
za njega se nitko nije zanimao: jer kako bi čovjek pojave na svom 


tielu proučavao, kada mu je slobodno proučavati nebeska tjelesa ? . . 
16 


242 


Nu danas ljudi ipak već drugačije misle, a uslied pojačana 
zajedničkoga rada mnogih napreduje i naravoslovlje i to tako, da je 
prvi fiziolog našega vieka Emil Du Bois-Raymond izrekao, da on 
ne dvoji više o tom, da će doći vrieme, kada će fiziolozi moći sve 
pojave i duševnoga i tjelesnoga nam života svesti na gibanje atoma, 
i da će isto tako moći matematičkimi formulami izračunati misli 
kojega individua, kao što astronom znade proračunati put nebes- 
skoga tiela ®'. 

Kada jednom ovo vrieme bude došlo; nećemo valjda više biti 
u neprilici, ako nam bude valjalo apodiktičnom sigurnošću navesti 
uzroke naravnomu snu! 

Samo je drugo pitanje: hoće li ikada to vrieme doći? 


Opazke. 


\ 2 Wilhelm Preyer: Ueber die Ursachen d. Schlafes. Stuttgart. Enke 1877. 


3 


26 


30 
31 


Dr. F. Friedländer: Versuch über innere Sinne u. ihre Anomalien, 
Leipzig 1826. 

Wagners Handwörterbuch Bd. III. Abth. 2. 

Smith. Lancet 1845, Vol. I. Nr. 2. 

Fried. Közl., Budapest g. 18:6, VIII., 86. 

R. R. Noél: die materielle Grundlage des Seelebens. 

Budge: Lehrbuch der speciellen Puysiologie 1862. 

Hermann: Grundriss der Physiol. 4. Aufl. S. 462, 

Purkinje: Wachen u. Schlaf. Wagners Handwörterbuch. Bd. III. Abth. 
ee Tra r 

Wilhelm Preyer: Ueber die Ursachen des Schlafes. 

Marschall Hall: Ueber die krankhaften Störungen des Rückenmarks, u 
njemačko prevedeno od Dr. Behrendt-a. 


14 !5Vidi Preyer: Ueb. d. Urs. d. Schl. 


Lothar Meyer: Zur Schlaf machenden Wirkung des Natrium lacticum. 
Archiv für path. Anatomie LXVI p. 120—125. 

Ttud. Közl., Budapest 187. VIII. 86, str. 401. 

Erler: Zur Schlaf machenden Wirkung des Natrium lacticum. Med. 
Centralblatt 1876. p. 658—660 

Fr. Fišer: Zur Frage der hypnotischen Wirkung der Milehsiure. Ztschrft. 
f. Psychiatrie XXXIII p. 720— 727. 

Mendel: Algem Central Zeitung. 1876 Nr. 88. 

Pfiueger's Arhiv f. Anat. u. Physiol. Band X. p. 468 i sl. Pflueger: 
Theorie d. Sehlafes. 

Emil Heubel: Ueber die Abhängigkeit des wachen Zustandes von 
äusseren Erregungen. Kiew 1876. 

Ttud. közl. Budapest 1884, XVI. svez. 177, p. 193—199. 

F. Jolly: Untersuchungen über den Gehirndruck u. Blutbewegung im 
Schädel. 

Mosso: Ueber den Kreislauf des Blutes im menschlichen Gehirn. 
Leipzig 1881. 

Kohlschütter: Ueber die Tiefe des Schlafes, i Möninghof O. i. 
Piesberger: Ztschrft für Biologie XIX., I. svez. god 1883. 

Sander, Siemens: Jahresbericht f. die Fortschritte d Anatomie u. 
Physiol. von Hoffman u. Schwalbe. 

Rachlmann i Witkowski: Ueber das Verhalten der Pupillen 
während des Schlafes. Archiv f. Anat. u. Physiologie 1878. 

Ottomar Rosenbach, Privatdocent, Kiew: Das Verhalten der Re- 
flexe bei Schlafenden, Ztschrft f. klinische Med I. 353—374. 
Valentin: Physiologie, Band II., S. 780 i slied. 

Emil DuBois-Raymond: Ueber die Grenzen unseres Naturerkennens. 


O sjemenoj lupini u obće, napose anatomija i poviest 
njezinoga razvoja u Centrosperma. 


Napisao : 


A. Heinz, 


asistent na botaničko-fizioložkom zavodu kr. sveučilišta Franje Josipa I. 


Na doraslom, za oplodnju dozrelom sjemenom pupoljku (gemma) 
angiospermičkih fanerogama možemo, kako je poznato, do neznatnih 
njekih iznimaka razlikovati tri sastavne česti, a te su: nosilac sjeme- 
noga pupoljka (funiculus), t. ) organ, kojim je isti prikopčan uz placentu, 
nadalje kao najbitnija čest jezgra sjemenoga pupoljka (nucellus) sa 
zametnom mješinom te spolnim aparatom u istoj, napokon jedan ili 
dva omota (integumentum), koja jezgru obuhvaćaju, ostavljajuć na 
tjemenu samo maleni otvor, t z. mikropilu. 

Glede broja omota ne da se stalno pravilo postaviti, koje bi 
vriedilo za pojedine skupine bilinske. Obćenito možemo reći, da su 
jednim omotom providjeni sjemeni pupoljci Gamopetala, većine Gymuo- 
sprema. nadalje oni Umbel'ifera, Lousucea i mnogih Kanunculacea, 
dočim po dva omota nalazimo u većine Aprtala, skoro u svih Mono- 
cotyledona, u Gymnosperma sa anatropičkim sjemenim pupoljkom, u 
njekih Zömunenlacca itd. — U potonjem slučaju govorimo tada o 
vanjskom te nutarnjem omotu. 

Iznimke od ovoga obćenitoga i najčešćega tipa očituju se s jedne 
strane u tom, da se nosilac sjemenoga pupoljka u obée ne razvija 
te je ovaj u takvom slučaju na placenti sjeduv, kako to u Graminea 
nalazimo, s druge strane u tom, da je jezgra sjemenoga pupoljka gola, 
da omoti dakle posvema manjkaju. Ovakove mogli bi reći rudimen- 
tarne sjemene pupoljke nalazimo u Balanaphorea i Santalucea, gdje 
je kadkada i sama jezgra samo od malo stanica sagradjena, nadalje 
spadaju ovamo i Zoranthacene ', a napokon nalazimo ovu osobinu i kod 


'!Trenub, Observations snr les Loranthacées. Ann. du jard bot de Bui- 


tenzoorg 1881. 


MIJA 


245 


njekih drugih bilina, kao što su: Hippuris vulgaris, Gallium Aparine, 
a po Schachtu i Coffea Aruica. 

Ovomu. pojavu manjkavoga razvitka pojedinih dielova sjeme- 
noga pupoljka moramo suprotstaviti. obratni slučaj, gdje je naime 
broj dielova umnožan. To naročito vriedi za omote u širem smislu, 
te niesu riedki primjeri, da se je kraj spomenutih dvaju omota još 
i treći razvio kao t. z. arillus (Taxus, Myristica, Evonymus). Da- 
kako da taj «lus često ima drugu morfoložku vriednost nego sami 
omoti, što su već pokazali J. Hookeri Thomson, a naročito 
H. Baillon!. 

Sto se tiče postanka integumenata, s kojimi ćemo se u slie- 
dećem izključivo baviti, to oni po iztraživanjih Warmingovih 
proizlaze u njekoj daljini izpod tjemena mladoga sjemenoga pupoljka 
iz njegovog najgornjeg staničnog sloja, dermatogena, ili kod postanka 
njihova i subepidermalni stanični slojevi sudjeluju. Prvi slučaj nala- 
zimo na sjemenih pupoljcih sa jednim omotom; taj je tada čisti 
proizvod epiderme. U prisutnosti dvaju omota pako proizlazi samo 
jedan i to nutarnji stariji iz dermatogena, dočim mladji vanjski po- 
stanak svoj zahvaljuje sudjelovanju subepidermalnih elemenata. — 
Taj je vanjski omot osim toga skoro uviek namješten nješto izpod 
nutarnjega ?, kojega vremenom preraste i pokriva, te je prema tomu 
slied, kojim se omoti razvijaju, obzirom na os sjemenoga pupoljka 
bazipetalan 

Prvi početci razvoja omota uviek se očituju u izbočivanju jedne 
ili njekolicine epidermalnih ili subepidermalnih stanica na podini 
mladoga pupoljka. — Izbočivanje ovo opetuju nadalje i susjedne sta- 
nice na desnoj i lievoj strani tako dugo, dok napokon ne rezultira 
podpuno zatvoren kolut od samih izbočenih stanica, koji tada u vi- 
sinu raste, obuhvaćajuć podpuno jezgru sjemenoga pupoljka. — Ako 
su u stanicah omota istodobno postajale i tangencijalne stiene, raz- 
vio se je omot i u .debljinu, t. j. postao je viseredan. Razvoj dru- 
goga (vanjskoga) omota biva na posve analogan način. 

Anatomička struktura gotovih omota prije oplodnje dosta je 
jednostavna. Broj staničnih slojeva obično je malen, a ovisi osim 

! Sur l’ origine Cu macis de la Muscade et des arilles en general. Comptes 
Rendus de I’ Acad. T. LXXVIII. 

* U Tropaeolacea počima po Schleidenu razvoj vanjskog omota iznad 
nutarnjega tako, da je jedna pola sjemen. pupoljka pokrivena samo jednim, a 
druga dvama integumentima. 


246 


toga i o omašnosti same jezgre sjemenoga pupoljka. Kod prisutnosti 
dvaju omota jezgra je obično velika, a svaki od omota razvio se je 
tek u podobi tanke kožice, koja je najviše od dva do tri stanična 
reda sagradjena. — Obratno pako odlikuju se sjemeni pupoljci oba- 
viti jednim omotom neznatnom jezgrom, dočim je omot sam vrlo 
jako razvit, debeo, od više staničnih slojeva sagradjen. U takvom 
slučaju znatno nadvisuje jezgru, te je prije oplodnje u obće naj- 
omašniji sastavni dio sjemenoga pupoljka. 

Stanice u pojedinih omotnih slojevih još su u to doba sve pri- 
bližno jednake, izodiametričke, okrugle, četvorinaste ili poligonalne, 
stiene su im veoma tanke, a lumina izpunjena protoplasmom ; nema 
razlika dakle medju elementi raznih slojeva 


Od onoga časa pako, kad peludna mješina kao nositeljica oplo- 
djujućeg principa dospije do jajeta, dotično do stanica pomagalica u 
embrionalnoj mješini, koje valjda posreduju miešanje sadržaja pe- 
ludne mjesine sa onim jajeta, od časa dakle, u kojem se obavlja 
oplodnja, počima za cjelokupni sjemeni pupoljak, a isto tako i za 
samu plodnicu nov život. 

Od jajeta razvija se mladi zametak buduće biline, embrionalna 
mješina puni se endospermom, tkanina jezgre sjemenoga pupoljka, 
ako već prije oplodnje nije iztisnuta od embrionalne mješine, podu- 
pire endosperm u njegovoj zadaći, ili ga u njoj sama zastupa, dočim 
se istodobno i u omotnih tkanina dogadjaju promjene, koje ukupno 
vode do postanka i konačnog razvitka sjemene lupine (festa, epis- 
permiun), kao organa, kojemu je u prvom redu zadaća pružiti sje- 
menki i naročito mladomu zametku u njoj dovoljnu zaštitu proti 
vanjskim nepogodam. 

Ako i moramo priznati, da su se ovoj zadaći osim omota često 
puta prilagodili i stanični slojevi različite morfoložke vriednosti, tako 
primjerice kod njekih Cucwrbitacea slojevi perikarpa' u drugih po- 
rodica opet, gdje omoti u obće manjkaju*, ili drugim svrham služe, 


kao kod Oralidea * slojevi jezgre sjemenoga pupoljka, dakle perisperm, 


' Fr. v. Höhnel. Ueber die Samenschalen der Cucurbitaceen und einiger 
verwandter Familien. Sitzungsberichte der Akademie der Wissens. Wien, I. Abth. 
Bd. LXXII. 18:6. 

tte a bal. e 

3 Lohde, Entwickelungsgeschichte und Bau einiger Samenschalen. In. 
Diss. Naumburg 1874, 


247 


ili dapače slojevi samoga endosperma, kao u njekih Veronica vrsti! 
to mislim ipak, da nije opravdano slojeve ove pribrojiti sjemenoj 
lupini, kako su to njeki auktori učinili“. 

Ja mislim, da je u takvom slučaju shodnije pridržati ograničen 
pojam sjemene lupine te označiti ovim imenom samo tkanine pro- 
izašle od integumenata, a sve ostale slojeve označiti prema njihovoj 
morfoložkoj vriednosti kao perikarpalne, perispermalne itd, što je 
već i Höhnel? donjekle učinio, akoprem na drugom mjestu izrično 
veli, da pod sjemenom lupinom razumieva sve slojeve. koji mladi 
zametak obuhvaćaju, što mi se posve neopravdanim čini. -— Način 
označivanja pojedinih slojeva, koji niesu postali od integumenata, 
prema njihovoj morfoložkoj vriednosti, prihvatio sam i ja i označio 
karakterističan jedan sloj, koji u tiesnom savezu stoji sa sjemenom 
lupinom mnogih Centrosperma, kao perispermalni sloj, budući po- 
stanak svoj zahvaljuje tkanini jezgre sjemenoga pupoljka, čega radi 
mu je i morfoložki dignitet posve drugi nego li onaj integumenata. 

Promjene što se dogadjaju u omotnih slojevih tečajem njiho- 
voga razvoja od oplodnje pak do zrelosti sjemena u tu svrhu, da 
zrela sjemena lupina bude kadra zadovoljiti zadaći svojoj, da bude 
naročito posjedovala sva potrebita fizikalna i mekanička svojstva, 
promjene su te prerazličite ne samo u raznih bilinskih skupina, već 
unutar pojedinih porodica, pače pojedinih rodova i vrsti. Ta različitost 
u arhitektonici sjemene lupine tako je velika, da nam je samo ma- 
leni broj porodica poznat, u kojih bi većina rodova i vrsti imala 
jednako sagradjene sjemene lupine, te bi nam samo poznavanje nji- 
hove anatomije omogućilo opredieliti pripadnost dotičnih vrsti k ovoj 
ili onoj familiji. 

Izticalo se je to već više puta, da proučavanje strukture sje- 
menih lupina nebi imalo zanimati samo anatoma ili morfologa, već 
u jednakoj mjeri i sistematičara, kojemu bi bilo kadro pružiti vriednih 
podataka za prosudjivanje bliže ili dalje naravne srodnosti pojedinih 
bilina, da bi se jednom rieči proučavanje sjemenih lupina imalo go- 
jiti 1 u sistematičke svrhe. — U koliko je medjutim ovo mnienje 
opravdano, pokazao je najbolje Haberlandt, proučavajuć sjemene 


' Schleiden, Grundz. d. wiss. Bot. 1861. F 

2 Lohde 1. c.. Höhnel 1. c., Joh. Edw. Strandmark, Bidrag till 
kännedomen om fröskalets byggnad. In. Diss Lund 1874. 

TAB 


248 


lupine roda 7%aseolrs! Tu se vriednost poznavanja strukture sjemene 
lupine za lučenje pojedinih vrsti ne da niekati; čim medjutim uči- 
nimo pokus odieliti tačno rod F’haseolus od ostalih rodova na temelju 
razlika n anatomiji teste, moramo u tom poslu zapeti. Pokazalo se 
je naime, da je različitost u sastavu sjemene lupine kod raznih vrsti 
roda Phoseolus znatno veća, nego li medju raznimi rodovi ciele po- 
rodice, da nadalje u obće manjkaju sigurna obilježja, kojimi bi bio 
karakterizovan rod Phaseolus 

Mogu reći, da sam i ja do posve analognih rezultata došao 
proučavajuć sjemene lupine njekih Centrosperma. — Tako sam pri- 
mjerice opetovano opazio, da su razlike u strukturi sjemene lupine 
izmedju pojedinih vrsti roda Polygonum veće, nego što su one medju 
raznimi rodovi ciele porodice Polygonace«. To osobito vriedi za rod 
Rumex, kako će se u sliedećem pokazati. 

Haberlandt dopušta doduše, da su okolnosti u drugih po- 
rodica možda povoljnije, ali pravom naglašuje, da se već iz njegovoga 
primjera razabire, kolika se opreznost preporuča, ako bi se ikada 
htjela u pitanjih sistematičke naravi polagati važnost i na anato- 
mičke osobine sjemenih lupina. 

Rekosmo, da se istodobno sa razvojem zametka i endosperma 
u omotnih slojevih dogadjaju veoma znatne promjene, da se isti dife- 
renciraju u sjemenu lupinu. U čem ove promjene sastoje, u kolikoj 
mjeri su im pojedini stanični slojevi podvrgnuti i u kakovom će 
nam se obliku konačno prikazati kod zrelosti sjemena, sve su to 
pitanja, na koja niesmo kadri a priori dati odzovora. — Tu pravila 
nema, nema šablone, malne svaki konkretni slučaj imade svoje 0so- 
bine, a baš tim tumači se i pomenuta šarenost oblika, na koji 
nailazimo kod izpitivanja strukture sjemenih lupina. 

Prije svega valja na umu zadržati, da nam broj omotnih slo- 
jeva nipošto ne dopušta zaključivati i na broj njihov u zreloj testi. 
— U jednom slučaju moguće je naime, da se od malo omotnih slo- 
jeva razvije omašna sjemena lupina, u kojoj može broj anatomički 
diferentnih slojeva biti i podvostručen. Moguće je naime, da su u 
stanicah pojedinih slojeva nastajale različito položene stiene, kako 
to u istinu biva kod mnogih Cueurbilacea, Hippocastanea i t. d. — 
U drugom slučaju dogadja se opet, da je broj slojeva u zreloj sje- 


! Uber die Entwickelungsgesch. und den Bau der Samenschale bei der 


Gattung Phaseolus. Sitzber. d Akad. d. Wiss. Wien, I. Abth. Bd. LXXX. 1877. 


SIA 


249 


menoj lupini manji:od onoga u integumentih. Tu su očevidno njeki 
slojevi ili zaustavili daljni svoj razvoj, ili su dapače od drugih iz- 
rinuti i potrošeni, tako da im se je u zreloj testi i trag sasvim 
izgubio Primjera za to pružaju nam Gramincae, Umbelliferae, Oro- 
banche, i t. d., a osobito liepo našao sam ovu osobinu izraženu kod 
mnogih Amarantacea. 

Kakav će nadalje karakter poprimiti same stanice u pojedinih 
omotnih slojevih veoma je različito te se u prvom redu mienja i 
prema fizioložkim potrebam i zahtjevom, kojim ima dotični stanični 
sloj zadovoljiti. — Tako će se sjemena Inpina prilagoditi zadaći 
zaštite zametka i endosperma od strane vanjskoga svieta, razvijajuć 
barem u jednom svojem sloju sklerenhimatiéke elemente, ili barem 
stanice sa znatno odebljanimi stienami. pri čem položaj takvoga 
sloja nipošto ne treba, da bude svuda isti. — Gdje medjutim funk- 
ciju zaštite može već drugi kakov organ uspješno obavljati, n. p. 
perikarp, tamo se u sjemenoj lupini sklerenhim niti ne razvija. kako 
sam se najljepše osvjedočio kod P’olygonae>a i srodnih porodica, gdje 
je sjemenka trajno perikarpom obavita, a sjemena lupina u istinu 
tanka, slabo razvita. — Drugi put pripala je opet sjemenoj lupini 
zadaća prenasanja i razprostranjivanja sjemenke; u takvom slučaju 
razvili su se iz površnih omotnih elemenata organi prikladni za taj 
posao, kao što su razni privjesci, dlake, krilca itd. ! — Pomislimo li 
napokon, da testa kadkada treba, da u velikoj mjeri bude elastična, 
da nadalje kod klicanja sjemena lahko vodu upijati mora. a da 
na drugoj strani ne smije vlagu prebrzo odavati, da zametak suši 
ne podlegne, da napokon do zametka ne smije dopustiti svjetlo pro- 
dirati, koje bi mu moglo nauditi, — to ćemo lahko uviditi, da to- 
likim funkeijam na drugoj strani zaista mora odgovarati i veoma 
komplicirana arhitektonika sjemene lupine. — Pri tom treba još 
uvažiti, da jednu te istu fizioložku zadaću ne treba svuda isti sloj 
da obavlja, što anatomičku sliku teste još više mienja. — Tako n. p. 
u Papilionacea epidermalni sloj regulira pritok vode kod klicanja i 
ujedno zametku pruža zaštitu, doćim u Cucurditacea istu zadaću 
obavlja dublje ležeći sloj, naime treći. * -— Isto tako može i zadaću 
bubrenja preuzeti čas epidermalni, čas koji mu drago subepidermalni 
sloj teste itd. 


! Hildebrand, Die Verbreitungsmittel der Pflanzen. Leipzig 1873. 
2 J. F. Fickel, Ueber d. Anatomie u Entwickelungsgesch. der Samen- 
schalen einiger ( ucurbitaceen. Bot. Zeitg. 1876. Nr. 47. 48. 49. 50. 


250 


U razvoju najstalniji, a u anatomijskom pogledu najpromjen- 
ljiviji sastavni dio sjemene lupine nedvojbeno je vanjska epiderma. — 
Ona se je u karakterističnom obliku sačuvala u većine zrelog sje- 
menja, dapače onda, ako su svi ostali omotni slojevi izrinuti ili 
resorbirani (Orobanehe). — U Leguminosa stvara ona omasan sloj, 
sagradjen od prismatičkih ili palisadnih stanica, a slično i u Musa- 
cei te Cannacea, gdje je za sjemene lupine spomenutih porodica upravo 
stalno obilježje. — 

Često puta stvaraju epidermalne stanice različite izbočine, pa- 
pile, zrnca i t. d, uslied kojih površina sjemena postaje neravna, 
manje više hrapava, kako to n. p. u Caryophyllacen nalazimo !. — 
Osim toga prevlači epidermalne stanice na vanjskoj njihovoj površini 
obično kutikula, dočim im se stiene odlikuju nejednakim i nepra- 
vilnim odebljivanjem. — 

Nu imade na drugoj strani primjera, gdje su epidermalne sta- 
nice postale sočne ili mesnate (Ozalis, Punica), ili su im se stiene 
kemički pretvorile u sljuz, kao kod Linum, Cydonia i dr., a kadkada 
je dapače ciela sjemena lupina mesnata.“ — Kao osobinu epiderme 
možemo još iztaknuti prisutnost puči, što ih je naći na njekom sje- 
menju. Schumann našao ih je u njekih Canna — vrsti*, Schlei- 
den kod Nelumbium,* Kny kod Viola tricolor, napokon Godfrin 
na sjemenju mnogih drugih bilina. 

Spomenute prizmatičke ili palisadne stanice, od kojih je kad- 
kada epiderma sagradjena, nalaze se jednako razvite i u drugih slo- 
jevih izpod epiderme. Tako sastavljaju u Convolvulacea i Malvacea 
drugi ili treći, a nalaze se u Cucurditacea te Labiata u još dublje 


ležećih slojevih sjemene lupine. — Slične stanice dolaze medjutim i 
u njekih perikarpih, pa i u oplodju vrsti Marsilia.® -— One su re- 


dovito radijalno otegnute, debelostjene, u gornjoj polovici, prema vanj- 
štini okrenutoj često znatno sužene (Pupilionaceae), a membrane nji- 
hove na nutarnjoj strani raznimi kanali providjene. — Na tangen- 
cijalnih prorezih su im konture pravilni poligoni, lumen im je veoma 


1 Hegelmaier, Ueber Bau u. Entwickelung einiger Cuticulargebilde. 
Pringsheim Jahrb. f. wiss. Bot. Bd. IX. 1874. 4 

2 L. Lanessan, Sur la structure de la graine du Garcinia Mangostana. 
Bull. d. la Société Linnéenne de Paris 1875. 

3 Samenschale von Canna. Bot Zeitg. 1871. 

4 Schleiden Grundz. d. wiss. Bot. 

5 Mettenius, Beiträge zur Kenntniss der Rhizocarpeen 1546. 


251 


uzak, centralan, a prema obodu iztječu iz njega uzki kanali, koji se 
kadkada još dihotomički ciepaju. Što se veličine tih stunica tiče, to 
je ista velikim promjenam podvrgnuta, kako to iz brojeva razabi- 
remo, što nam ih je J. Chalon priobćio. ! 

Što medjutim palisadne ove stanice u prvom redu odlikuje, jest 
čudnovato ponašanje pojedinih dielova njihovih stiena prama svjetlu. 
Oštro ograničene partije lamaju naime svjetlo barem prividno znatno 
jače, nego ostala stanična stiena, uslied čeca nam se i daleko svjetlije 
i jasnije prikazuju Budući nadalje ovo svojstvo sve palisadne stanice 
u jednakoj mjeri posjeduju, a dotične čestice stiena u svih su stanica 
jednako orientirane, t. j. one se u svih stanica nalaze u istoj visini, 
to je očevidno, da će proizvesti ukupni učinak, koji se u istinu oči- 
tuje kao neprekidna svietla pruga (svietli pojas-Lichtlinie, 
Mettenius I. 6), koja se kroz palisadni sloj provlači, a neprekidna 
je tim više, što se stanice u tom sloju tiesno jedna na drugu na- 
slanjaju. | 

Nema drojbe, da su ovaj pojav već prije Metteniusa bota- 
ničari poznavali; k tomu nas zaključku barem vode anatomijske 
slike, sto nam ih za njeke sjemene lupine  Papilionacea dadoše 
Schleiden i Vogel,“ ako i ne učiniše pokus pojav protumačiti. 
— Na taj posao dadoše se tek kasniji motrioci te imamo danas 
cieli niz tumačenja ovomu pojavu, koja su često vrlo protuslovna 
tako, da pitanje niti dan danas još ne možemo smatrati riesenim. 

Tozzeti* svadja uzrok svietlog pojasa na nejednako odebljanje 
staničnih sticna; Hanstein misli jedanput, da su stanice baš na mjestu, 
gdje se svietli pojas pojavljuje, popriečnom stienom pregradjene, da 
je svaka palisadna stanica dakle u istinu od dviju sagradjena, * dočim 
na drugom mjestu izriče mnienje, da se u visini svietlog pojasa u 
palisadnih stanica nalazi perforirani discus, koji jako svjetlo lomi. ° 

Russow® ne nalazi niti kemičkih, niti mekaničkih promjena 
u staničnoj stieni, već drži, da je osobiti molekularni sastav stanične 


! La graine des Legumineuses, 1. cellules de la carapace, 2. Albumen 
Mons 1875. 

* Ueber das Albumen, insbesondere der Leguminosen. Nova acta Akad. 
Leop. Carol. Vol XIX. pars II. Tab XLIII. XLV. 

3 Saggio di studi intorno al guscio dei semi. Torino 1854. 

4 Monatsbericht der Berliner Akad 1852. 

? Pillulariae globuliferae generatio cum Marsilia comparata 186%. 

5 Vergleichende Untersuch über die Leitbündel-Kryptogamen ete. Peters- 
burg 1872. 


252 

stiene u svietloj zoni uzrok tomu pojavu; naročito misli, da je sta- 
niéna stiena u dotičnom dielu gušća, siromašnija na vodi. Ovomu se 
tumačenju priključuje i Haberlandt,' pak i R. Junovicz,* 
kad veli: ,staniéna je stiena u obsegu svietlog pojasa: od povoljnog 
molekularnog sastava za jako lamanje svjetla“. 

U promjenah kemičke naravi nalaze drugi opet uzrok tomu po- 
javu, naročito Sem polovski, zatim Lohde,* Chalon,’ Tietz® 
i dr. — Günther Beck” napokon naginje takodjer na mnienje, 
da su kemičke promjene stanične stiene uzrokom tomu pojavu, koje 
da se u ostalom današnjimi mikrokemičkimi sredstvi ne dadu doka- 
zati; osim toga ide ga zasluga, da je isti pojav opazio i kod njekih 
drugih bilina (Tamaris, Carduus i t. 4). 

Okolnost, da se je postanak svietlog pojasa dosele na vrlo raz- 
ličite, često upravo protuslovne načine tumačio, potaknula me je, da 
sam predmetu ovomu posvetio osobitu pažnju te pojav samostalno 
iztraživao. Odabrao sam si u tu svrhu sjemene lupine od Convoleulus 
sepium L. i Ipomoea purpurea L., uzevši obzira i na poviest njihova 
razvoja. 

Palisadne stanice sastavljaju ovdje treći testalni sloj. Svietli 
pojas provlači se u gornjem dielu stanica, dosta blizu drugoga te- 
stalnoga sloja. Pojedine stanice su prizmatičke, svuda malne jednako 
Široke; visina im iznosi kod Convolculus-u 0:064—0:074_mm., a 
Širina 0'009 mm., kod Zpomoea su stanice nješto kraće. U oba slu- 
čaja postale su od približno četvorinastih elemenata radijalnim pro- 
duženjem. — U mladosti prije nego se opaža znatno odebljanje stiena, 
nema svietlomu pojasu još niti traga. 

U stanicah tada još imade protoplasme, a čini mi se od važ- 
nosti okolnost, da se je ta protoplasma upravo sabrala u gornjem 
dielu stanica, baš u istoj visini, gdje kasnije nalazimo svietli pojas. 

Odebljavanje stiena polagano napreduje i to nepravilno. Lumen 
čas se sužuje, čas opet razširuje, al je nedvojbeno najuži u gornjem 


alto. 

2 Die Lichtlinie in den Prismenzellen der Samenschalen. Sitzber d. Akd. 
d. Wiss. Wien. Bd. LXXVI 1878 

3 Beitrag zur Kenntniss des Banes der Samenschalen. In Diss, Leipzig 1874. 

ER1I=L. 

Blue; 

6 In Diss. Jena 1374 

7 Vergleichende Anatomie der Samen von Vicia und Errum. Sitzber. d 
Akad. d. Wiss. Wien. Bd. LXXVII. 1875. 


200 


dielu stanica, gdje se je i protoplasma bila sabrala i prema tomu 
na tom mjestu pružila i najviše gradiva za rast stanične stiene. — 
Na doraslih stanicah, dužinom prorezanih, u istinu se razabire, da se’ 
je stiena na istom mjestu s desne i s lieve strane u lumen izbočila, 
a izbočine ove da se malne i dotiću tako, da je lumen ovdje ili 
posve izčezao, ili tek kao vrlo tanki kanal još preostao. — Zanimivo 
je, da se baš na ovom mjestu prikazuje i svietli pojas, koji je na- 
pokon samo ukupni učinak svih stanica, od kojih svaka pomenutu 
anatomijsku osobinu posjeduje u jednakoj mjeri i u istoj visini 

Ja zato mislim da u samom opisanom odebljanju stanične 
stiene leži uzrok pojavu svietlog pojasa (barem u pomenutih dviju 
vrsti , da je uzrok dakle samo anatomijske naravi i da nam ga nije 
nuždno tražiti u osobitoj molekularnoj strukturi stiene. 

Spomenute izbočine, što u lumen prodiru, ne treba da svjetlo 
jače lamaju, nego ostali dielovi stanične stiene; dovoljno je, da se 
te izbočine malne dotiču tako, da nastaje barem kod slabijega po- 
većanja prividno neprekinut pojas od samih čestica celuloze, koje sve 
zajedno svjetlo jednako lamaju, što u ostalom dielu stanice ne biva, 
jer se stiene miedje ne dotiču, već je medju njih utisnut sad širi, 
sad uži sloj zraka, kojim je lumen izpunjen. — Lamanje svjetla 
dakle tu ne može biti jednoliko, kao u crti pomenutih izbočina, udje 
se je lumen sasvim sužio i prema tomu sloj zraka skoro sasvim 
izčeznuo. -— Učinak biti će u crti izbočina jedinstven, što u pre- 
ostalom dielu stanice ne može biti, pošto tu drugčije svjetlo lomi 
stiena, a drugčije opet zrak, što se u lumenu nalazi. 

Da je takovo tumačenje u istinu opravdano, potvrdjuje i ta 
okolnost, da nam se svietli pojas prikazuje prekinut tamnijimi ertami, 
ako upotriebimo vrlo jako povećanje. —- U tom slučaju naime mo- 
Zemo razabrati 1 medju izbočinami stiene lumen u obliku tankog 
kanala, koji je zrakom izpunjen, čim je jednolikost u lamanju svjetla 
Opet prekinuta, što kod slabijeg povećanja ne biva, jer je taj kanal 
u naravi izvanredno uzak, te nam se pričinja, kao da su izbočine u 
istinu u medjusobnom dotiku. 

Osim toga govori za takovo tumačenje i okolnost, da se, ako- 
prem slabiji, ipak svietli pojas prikazuje i na tjemenu palisadnih 
stanica, gdje se one naslanjaju na drugi testalni sloj. — Uzrok je 
isti. Gornje stanične stiene neprekidno se jedna uz drugu naslanjaju. 
čim je opet uzpostavljena crta od samih čestica celuloze i tim iz- 
punjen uvjet za jednoliko lamanje svjetla. — Isti pojav očekivali bi 


254 


dosljedno i na podini stanica, pa se u istinu i djelomice opaža. 
Dapače na pojedinih izoliranih palisadnih stanicah moći je opisane 
-osobine proučiti. U tu svrhu uspješno sam upotrebljivao Schulzeovu 
smjesu ili još bolje kromovu kiselinu. 

Neću reći, da bi se gornje tumačenje dalo upotriebiti za sve 
slučajeve, gdje nam se svietli pojas prikazuje, nije to dapače niti 
vjerojatno. Nu u predležećem slučaju držim ovaj način tumačenja, 
koji se u istinu osniva na anatomijskih osobinah palisadnih stanica, 
mnogo vjerojatnijim, nego li tražiti uzrok pojavu u hipotetiénoj 
molekularnoj strukturi stanične stiene, ili pozivati se na kemičke 
promjene, koje niti je moći vidjeti, niti ikako dokazati. 

Mogu napokon primjetiti, da sam njeke pokuse opetovao sa 
raznimi kemičkimi sredstvi, koja mienjaju molekularni sastav stanične 
stiene, naročito množinu vode u istoj, da se osvjedočim, u koliko 
su takova sredstva kadra nplivati na pojav svietlog pojasa. Svi su 
mi pokusi podali posve negativne rezultate, te je svietla pruga u 
svakom slučaju ostala nepromienjena, privadjao ja staničnoj stieni 
vode, ili otimao joj istu bilo na koji mu drago način. 

Iztaknuv tako glavna obilježja epiderme te u sjemenih lupinah 
vrlo razširenoga palisadnoga sloja, (koji je u ostalom kako smo gore 
vidjeli kadkada sam epiderma), preostalo bi nam još reći koju i o 
ostalih staničnih slojevih, što sjemenu lupinu sastavljaju. 

Tu pak nema više obćenitih oblika, kojim bi mogli ove slojeve 
podrediti, pak su u istinu i svi pokusi, koji su u tu svrhu dosele 
učinjeni, od vrlo relativne vriednosti. Tako primjerice razdioba te- 
stalnih slojeva u četiri, dotično pet različitih zona, kako ju je F. 
Nobbe postavio ' ne može zadovoljiti, jer niti iz daleka nema ob- 
ćenite vriednosti, o čemu sam se najbolje mogao osvjedočiti kod 
mnogih  Centrosperma, gdje se na slojeve sjemene lupine nikako 
Nohbeova razdioba ne da protegnuti. 

Po cjelokupni sastav sjemene lupine još je od važnosti pomanj- 
kanje ili prisutnost fibrovazalnih snopića te u potonjem slučaju po- 
ložaj njihov u samoj sjemenoj lupini. Najvažnije podatke glede ovoga 
pitanja zahvaljujemo M. G. Le Monnieru.” Samo u malenom 
broju slučajeva je sjemena lupina skroz parenhimatička, t. j. fibro- 


! Handbuch der “amenkunde, Berlin 1876. 
2 Recherches sur la nervation de la graine. Ann. d. science nat V. ser. 
Ra KXVL 1872. 


255 
vazalni snopić, koji kroz funikul teče ne size dalje od kalaze, kao u 
mnogih Centrosperma sa ortotropičkim sjemenim pupoljkom. Obični 
nosilac fibrovazalnih snopića je ili šav (rafa), ili gdje njega nema tka- 
nina omota, a samo vrlo riedko naći je i u tkanini jezgre fibrova- 
zalnih snopića (Kuphorbiuceae). 

Napokon nam je još spomenuti, da je boja sjemena većim 
dielom uvjetovana prisutnošću različitih mastila u sjemenoj lupini. 
Po Poissonu' im je sielo čas u epidermi, čas u slojevih izpod 
nje, a u prisutnosti dvaju omota može ili samo jedan ili oba imati 
mastila U mladih omotnih slojevih nalazi se mastilo obično raztop- 
ljeno u staničnom sadržaju, dočim su u zreloj sjemenoj lupini same 
stanične stiene boju na se privukle. 

Izerpiv tako u kratko sve, što se dade obćenito reći o postanku, 
razvoju i sastavu sjemene lupine, priobćujem u sliedećem rezultate 
mojih iztraživanju u pogledu poviesti razvoja i anatomije sjemenih 
lupina u Cr ntrosperina, 

Izpitane vrsti odpadaju na ove obitelji: Polygonaceae, Chenopo- 
diuerae, Amarantacene, Plylolueeacear 1 Nyctaginacete, — Caryophy'- 
luccue i l'ortulacarear, koje u isti red spadaju mimoišao sam sasvim, jer 
su djelomice barem već od drugih auktora obradjene.” Poviest razvoja 
proučavao sam diclom na živom, dielom na materijalu iz alkohola, 
a tako isto 1 anatomiju zrele teste, izuzev njeke vrsti, koje samo u 
suhom stanju imadjah na razpolaganje. Objekte iztraživao sam stra- 
nom u čistom, stranom u alkohol-glycerinu, a rabio sam pri tom 
CU. Ziissor mikroskop srednje veličine Kod risanja slika služila mi 
je pako Abbeora camera lucidu. 


I. Polygonaceae Lindi. 


Fagopyrum esculentum Mönch. 


Od tri plodna lista sastavljena, nepregradjena plodnica nosi u 
sredini svojoj na podini prikopéan sjemeni pupoljak. Isti providjen je 
kratkim funikulom, po obliku je ortotropičan, t. j. mikropila diame- 
tralno je funikulu protuležeća Kao u svih /'olygonacea zavit je i ovdje 

! Du siege de la matiere coloré dans la graine. Bullet. soc bot. de 
France 1817. 

* Hegelmaicr, lc. Strandmark, Il. c, Lohde, 1. ce. i: Ueber die 
Samenschale der Gattung Portulaca Bot. Zeito. 1875. 


256 


sjemeni pupoljak dvama integumentima. Mikropila je jako malena, 
što potiče odatle, da su se rubovi nutarnjeg omota vrlo sbližili te 
u šiljak suzili, što kod vanjskog omota ne biva, te je otvor, što ga 
ovaj na tjemenu ostavlja dosta znatan. 


Oblik sjemenog pupoljka naliči na krušku; na podini trbušasto 
nabreknut, sužuje se prema mikropili sve više, te dužinom svojom 
mnogo puta nadmašuje širinu. Jezgra njegova sagradjena je od tan- 
kostjene parenhimatičke tkanine, koja je osobito u okolici mikropile 
dosta neznatno razvita, buduć ovdje pretežni dio sjemenog pupoljka 
zauzima embrionalna mješina, koja se kao široka šupljina povlači od 
ınikropile skoro do podine, razširujuć se pomalo u bazalnom, na- 
breknutom dielu sjemenoga pupoljka. | 


Oba integumenta prikazuju nam se prije oplodnje kao četiri 
stanična sloja, (SI. 1.) od kojih po dva pripadaju jednomu omotu. 
Svaki sloj sastavljen je samo od jednog staničnog reda. Samo u 
okolici mikropile umnožao se je. broj redova uslied dieljenja stanica, 
što se je u ostalom ograničilo samo na slojeve vanjskog omota, 
dočim je nutarnji omot ostao dvoredan. 


Što se tiče oblika stanica u pojedinih slojevih, to treba iztak- 
nuti, da se vaujski sloj vanjskog omota već vrlo rano počima dife- 
rencirati kao epiderma, uslied čega i stanice ovoga sloja primaju 
oblik, koji je za epidermalnu- tkaninu karakterističan, a očituje se 
poglavito u tangencijalnom sploštenju elemenata te u skorom gubitku 
staničnog sadržaja. Osim toga otegnule su se stanice ponješto u 
smjeru glavne osi. Stanice drugog i trećeg sloja u mladosti još su 
posve jednake. Skoro medjutim opažaju se i medju njima znatne 
razlike, te se drugi sloj odlikuje naročito tim, da su mu se stanice 
nješto otegnule u smjeru kraće osi sjemenoga pupoljka, pak se premi 
tomu križaju sa epidermalnimi stanicami pod kutom od 990 (SL 3). 
Stiene ostale su im veoma tanke, a sadržaj im je protoplasmatičan. 
Istodobno diferencirao se je i treći sloj. Stanice zadobile su mu 
posve nepravilne oblike, medjusobni njihov savez oslabio je, a medju 
stanicami opažaju se prazni prostori, koji vremenom sve veći postaju 
(SL 4). I u ovih stanica stiene su vrlo tanke, lumina izpunjena 
protoplasmom, stanična se jezgra dobro razabire, a osim toga ima 
u protoplasmi i razsijanih zrnaca klorofila. Oba ova sloja zajedno 
na popricénom prorezu slabo se iztiču, budući već za rana vrlo jako 
tangencijalno stisnuta (SI. 2.). 


ti, 


357 


Od vece je važnosti po sastav sjemene lupine četvrti, t. j. 
zadnji integumentalni sloj. Stanice njegove, prvobitno slične onim: 
drugog i trećeg sloja, sveudilj se povećavaju, a osim toga otegnule 
su se poredno sa epidermalnimi stanicami. Oblik im tada postaje 
valjkast, prema vrhovom nješto sužen, a kasnije poligonalan. Sta= 
nične stiene ostaju tanke, a sadržaj stanični već se za rana aus 
(81.353: 3 
Od tkanine jezgre sjemenoga pupoljka naći je u to doba ta- 
kodjer jednoredni stanični sloj, a isti sačuvao se je, kako ćemo kasnije 
vidjeti, do zrelosti sjemena. Stanice su mu pravilno poligonalne, 
izodiametričke, uviek jednako bogate na sadržaju, koji je izprva 
protoplasma, a kasnije rezervne tvarine, naročito aleuron. Postanak 
ovoga sloja od tkanine jezgre sjemenoga pupoljka i okolnost, da su 
se u njemu obilno nagomilale rezervne tvari, daje mu sa morfoložkog 
i fizioložkog gledišta značaj pravoga perisperma. Upravo zato nazvao 
sam ga ovdje i u svih ostalih slučajevih, gdje se pojavljuje, peri- 
spermalnim slojem, čim je ujedno rečeno, da ne spada pod uži pojam 
sjemene lupine (koja samo od omota proizlazi), mene je S ovom 
obično u veoma tiesnom savezu. ENTRA 

Daljne promjene: što su se u pojedinih omotnih slojevih dodo 
djale dosta su neznatne i sastoje u, sliededem: Stanice epiderme 
otegnule su se s vremenom još više, istodobno naborale su im se stiene 
valovito, poprimile žućkasto-smedju boju te su kutikularizovane. (SI. 
7.). Sadržaja nestalo je sasvim iz stanica. Dužina im iznosi do.0:09, 
a Širina 0:015—0:03 mm. Drugi sloj ne pokazuje nikakvih promjena, 
dočim je oblik stanica trećeg sloja postao zviezdast, a prazni pro- 
stori medju stanicami još su se umnožali i povećali. U stanicah 
obaju slojeva sačuvalo se je nješto protoplasme. Elementi četvrtog 
sloja takodjer su se još produljili, ali pri tom ostali pravilno poli- 
gonalna oblika. Dužina im je do 0:17, a širina 0:05. mm: Stanicam 
perispermalnog sloja odebljale su stiene vrlo jako, ostale pri tom 
prozirne, a lumina napunila su se alenronom. Veličina njihova iznosi 
do 20 u. (SL 6.). 

Zrela sjemena lupina sagradjena je dakle od četiri različita 
sloja (SI. 2.), koji odgovaraju prvobitnim omotnim slojevom.. Na ove 
naslonio se. perispermalni sloj, a izpod tra razvio se je bogati 
brašnasti endosperm. + Ù 

Sasvim nepojmljivo mi je zašto u najnovije doba c o Harz 
u svojoj „Landwirthschaftliche Samenkunde. Berlin 1885.“ tvrdi, da 

17 


258 


u svih Centrvsperma (ili kako ih on zove Curvembryae Schnitzl.) 
tkanina, koja se je dosada obćenito označivala kao endosperm u 
istinu nije endosperm, već ,perisperm“, dočim za endosperm veli, da 
se samo u malenoj množini nalazi oko radikule zametka te da je 
»uljevit, nikada škrobast“. Harz dapače u bogato razvitomu peri- 
spermu nalazi upravo karakteristično obilježje za sve Centrosperme 
(Curvembryae)! 

Nu to je nedvojbeno krivo. Tkanina, što ju Harz nazivlje pe- 
rispermom pravi je endosperm, jer se je razvila u samoj embrionalnoj 
mješini, kako sam se opetovano osvjedočio, prateći poviest njezinoga 
razvoja. Nasuprot odgovara Harzov endosperm našemu perispermal- 
nomu sloju, koji se u većine Centrosperma nalazi, a razvio se je od 
najgornjeg staničnog reda same jezgre sjemenoga pupoljka. Njegove 
su stanice u istinu izpunjene uljem, a naročito proteinom, uslied | 
čega mu i sa fizioložkog gledišta pripada dignitet pravoga perisperma. 
Osim toga ne stoji navod Harzov, da se je taj sloj sačuvao samo 
oko radikule zametka, jer sam ga našao svuda izpod sjemene lupine 
kao jednoredni sloj, na koji se neposredno nadovezuje prava endo- 
 spermalna tkanina. 


Fagopyrum tataricum Gaertn. 


Ova se vrst i glede poviesti razvoja i glede strukture gotove 
sjemene lupine slaže sa prije opisanom. Kao karakterističnu osobinu 
možemo jedino iztaknuti, da su se stanice epiderme još jače otegnule 
poredno sa glavnom osi, a da su pri tom i nješto uže Oblika su 
inače istog. U stanica trećeg sloja naći je njekog žutog mastila, 
što se u alkoholu raztapa. 


Polygonum orientale L. 


Plodovi su dvobridi, postrance splošteni, jajoliki oraščići; riedko 
ih je naći i trosrhih. Sjemeni pupoljak providjen je kratkim funiku- 
lom i obavit dvama integumentima, od kojih je svaki opet sagradjen 
od dva stanična sloja (SL 11.). Oba su omota prilično iste visine 
te se na tjemenu sjemenoga pupoljka skoro sasvim dotiču tako, da 
je mikropila veoma uzka. U obliku stanica prije oplodnje još nema 
nikakove razlike u pojedinih slojevih. Stanice prilično su četvorinaste, 
vrlo tankih stiena i skroz izpunjene protoplasmom. Jezgre se njihove 
jasno razabiru. Svaki je omotni sloj od jednog reda stanica sagradjen, 


1], e, pag. 1072. 


259 


samo u okolici kalaze diele se ove kadkada tangencijalnimi stienami 
tako, da broj redova ovdje naraste i na5—8. Epiderma medjutim i 
tu ostaje jednoredna. Jezgra sjemenoga pupoljka sagradjena je -ta- 
kodjer od tankostjenog parenhima; stanice su mu poligonalne, dosta 
siromašne na sadržaju te pomalo izčezavaju, dočim ih izrivava rastuća 
embrionalna mješina, a poslije oplodnje tkanina endosperma. Samo 
najgornji stanični red jezgre sačuvao se je nepromienjen te se kasnije 
diferencira u perispermalni sloj (SL 11. p.). Uslied bogata stanična 
sadržaja već se za rana ovaj sloj pred drugimi iztiče na popriečnom 
prorezu. Poslije oplodnje, kadno se je već mladi zametak razvio u 
podobi solidne kruglje, a na stienah embrionalne mješine već se 
naslagalo dosta endosperma, ipak se u strukturi pojedinih omotnih 
slojeva skoro ništa još nije promienilo, izuzev jedino to, da su se 
stanice nješto povećale, a epidermalne neznatno otegnule poredno sa 
duljom osi sjemenoga pupoljka. Stiene njihove još su tanke, tek sa- 
svim neznatno valovito naborane, a sadržaj potegao se u sredinu 
lumena (Sl. 13.). Ostali slojevi ne pokazuju nikakvih promjena. . 
Istom iza njekog vremena, kadno je stiena plodnice već stala 
žutjeti, plod dakle dozrievati, opažaju se na pojedinih slojevih pro- 
mjene, koje im podavaju definitivne oblike, kakove onda i u zreloj 
sjemenoj lupini nalazimo. Promjene sastoje u sliedećem: Stanice 
epiderme još su se nješto otegnule i postigle tako svoju konačnu 
veličinu do 0:1 mm.; sadržaja sasvim je u njih nestalo, stiene odeb- 
ljale su im znatno, naročito vanjske, koje se tiču perikarpa, svuda 
reaguju na kutikulu te su posve pravilno valovito naborane (SI. 12.). 
Drugi i treći sloj zajedno vrlo su neznatni, te se na popriečnom 
prorezu prikazuju kao tamnija pruga, budući vrlo jako tangencijalno 
stisnuti. Stanice drugog sloja, izprva pačetvorinaste (Sl. 15.), postale 
su nepravilna oblika, većinom pako nješto su otegnute poredno sa 
duljom osi sjemena. Stiene ostale su im tanke, a sadržaj nije posve 
izčeznuo niti za vrieme zrelosti (Sl. 12. b.). Veličina im je 0:05 mm. 
Treći sloj najjače je stisnut, do podpune nejasnosti. Na tangencijalnih 
prerezih razabire se, da sačinjava tanku prozirnu kožicu. sagradjenu 
od nješto otegnutih poligonalnih stanica. Osim epiderme najbolje je 
napokon razvit četvrti i ujedno zadnji testalni sloj. Stanice su mu 
poredno sa epidermom otegnute 0:09 duge, 0:03 mm. široke, poli- 
gonalne. Stiene su im tanke, a lumen bez sadržaja. Perispermalni 
sloj napokon jednak je onomu kod Fagopyrum. Da 
* 


260 


U zreloj sjemenoj lupini sačuvala su se dakle i kod ove vrsti 
prvobitna četiri integumentna sloja, a isto tako i dio jezgre kao 
perispermalni sloj. 


Polygonum Persicaria L. 


Plodovi dvobridi, postrance splošteni, za polovicu manji od 
prijašnjih. Poviest razvoja sjemene lupine u bitnom se slaže sa onom 
od P. orientale te u strukturi mlade, još nezrele teste baš niti jedne 
osobine nema, po kojoj bi bili kadri razlikovati obje vrsti. Sastav 
obaju omota i po obliku stanica i po broju staničnih slojeva u obiju 
je vrsti isti, a k integumentnim slojevom pridružuje se kao ondje, 
tako i tu još i peti perispermalni sloj. Ali dočim smo ovih pet 
slojeva kod P. orientale i u posve zreloj sjemenoj lupini mogli raz- 
likovati, to nasuprot kod ove vrsti ne nalazimo u zreloj testi više 
od tri sloja, koja su od omota proizašla i četvrti perispermalni sloj. 
Lahko se možemo osvjedočiti, da je treći po redu, dakle vanjski nu- 
tarnjeg omota izčeznuo, a i isti drugi sloj slabo se razvio te je jako 
tangencijalno stisnut. Osim toga valja pripomenuti, da su epidermalne 
stanice njesto kraće, ali uz to mnogo gušće valovito naborane (Sl. 8.). 
Stanice ostalih slojeva ne pokazuju nikakvih osobina. One četvrtog 
sloja su pačetvorinaste, veoma tankostjene 0:08 mm. duge, a 0:02 mm. 
široke (Sl. 9.). 


Polygonum dumetorum L. 


Plodovi su trosrhi oraščići. Sjemeni pupoljak providjen je dosta 
dugim funikulom ; oblik mu je prije oplodnje skoro okrugao te se 
tečajem daljnjeg razvoja produžuje, postajuć najprije jajolik, a na- 
pokon eliptičan. Jezgru mu obavijaju dva omota, od kojih se je 
nutarnji podigao dosta visoko nad tjeme jezgre, stvarajuć mikropilu, 
dočim se je vanjski omot zaustavio u svojem rastu nješto niže. Od 
tkanine jezgre sačuvalo se je za vrieme oplodnje dosta malo, buduć 
je embrionalna mješina postigla znatne dimenzije, sižući od podine 
do tjemena i sužujuć se na oba kraja. Samo jedan stanični red jezgre 
sačuvao se je te se kasnije razvija u perispermalni sloj. 

Svaki od omota sagradjen je i ovdje od dva stanična sloja, a 
svaki je sloj jednoredan. Jezgru dakle pokrivaju četiri reda stanica 
(SL. 14.) izuzev donjekle okolicu mikropile, gdje su se stanice omotnih 
slojeva umnožale. Stanice u omotnih slojevih neoplodjenoga pupoljka 
su četvorinaste, naročito one vanjskog omota, dočim se na stanicah 


i“ Ee 


261 


nutarnjega omota već za rana opaža neznatno tangencijalno sploštenje. 
Elementi epiderme odlikuju se osim toga svojom veličinom i osobito 
ranom kutikularizacijom vanjskih stiena. Neposredno iza oplodnje 
pružile su se epidermalne stanice poredno sa dugom osi sjemenoga 
pupoljka; stiene im pravilno i jednomjerno odebljavaju, vanjske sva- 
kako nješto jače od ostalih, iz lumena nestaje brzo sadržaja. Oblik 
stanica još je u to doba pravilno poligonalan (Sl. 19.). Ostali omotni 
slojevi niesu se dosad promienili izuzev treći, koji je već jako stisnut. 

Tečajem daljnjeg razvoja, a prije nego je plod dozrio još se 
opažaju sliedeće promjene: Epidermalne stanice gube svoj pravilni 
poligonalni oblik, dočim im se stiene malo uvijaju (Sl. 16.); drugi 
i treći sloj već se na prorezu težko razabiru, jer su jako stisnuti, 
dočim se četvrti barem mjestimice dobro razabire, prem je takodjer 
trpio pod pritiskom rastućeg zametka i endosperma. U stanica trećeg 
i četvrtog sloja nestalo je i sadržaja, dočim su ga one drugog sloja 
donjekle sačuvale. Stanice drugog sloja otegnule su se osim toga 
poredno sa kraćom osi sjemena, te se sa ostalimi slojevi križaju pod 
pravim kutom (Sl. 17.). Oblik im je valjkast, stiene tanke. Stiene 
perispermalnih stanica s vremenom su znatno odebljale, oblik i sadržaj 
im je isti kao u dosad opisanih vrsti (Sl. 18.). 

U zreloj sjemenoj lupini sačuvali su se dakle i kod P. dume- 
torum svi prvobitni sastavni dielovi obaju omota kao i perispermalni 
sloj, samo što su dva stanična sloja, drugi i treći naime jako redu- 
cirana, a od ostalih dvaju (I. IV.) opet je epiderma, koja sama za 
se sačinjava najvažniji dio sjemene lupine. 


Polygonum Convolvulus L. 


Poviest razvoja i anatomijska struktura zrele sjemene lupine u 
svakom se pogledu slaže sa onom od P. dumetorum. Tamo opisana 
četiri integumentna (testalna) te peti perispermalni sloj vraćaju nam 
se i kod ove vrsti u posve istom obliku. 


Polygonum Sieboldi Reinw. 


Plod je trosrhi oraščić. Bilina uzgaja se kod nas u vrtovih, 
cvate veoma obilno, ali joj plodovi ne dozrievaju, već odpadaju ili 
prije ili skoro iza oplodnje tako, da mi je samo u riedkih slučajevih 
pošlo za rukom u embrionalnoj mješini naći zametak, tek od malo 
stanica sagradjen, a isto tako veoma malo endospermalnih stanica 


262 


uz stienu embrionalne mješine. Prema tomu ostaju za sada i moji 
podatci glede razvoja i sastava teste nepodpuni, akoprem nema 
dvojbe, da se struktura zrele sjemene lupine barem u bitnosti slaže 
sa onom ostalih Polygonum-vrsti. Njekoje osobine treba ipak napose 
iztaknuti. 

Sjemeni je pupoljak neobično dugim funikulom prikopčan uz 
podinu plodnice. Dužina njegova ako nije veća, a to je barem jednaka 
dužini pupoljka samoga, okolnost, koju kod nijedne druge vrsti niesam 


našao. Sjemeni pupoljak omataju dva integumenta; ali dočim smo | 


dosele kod svih vrsti našli, da je svaki integumenat od dva stanična 
sloja sagradjen, pada nam kod P. Sieboldi ta osobina u oči, da je 
nutarnji omot samo od jednog reda sagradjen. Perispermalni sloj 
pako dobro je razvit. Od omotnih slojeva opet se epiderma najjače 
razvija. Stanice su joj već u mladosti velike, nješto tangencijalno 
stisnute, stiene rano odebljavaju i kutikularizuju se, a osim toga postaju 
i neravne, što nam daje slutiti, da su na zreloj sjemenoj lupini va- 
lovito naborane, kako smo to i u drugih vrsti našli. Ostala dva 
omotna sloja razmierno su tanka, a izčezavaju kasnije valjda još više. 

Ostale Polygonum-vrsti, što sam ih iztraživao, poimence: P. 
aviculare L., P. Hydropiper L., P. virginianum L. i P. elegans Ten., 
ne pokazuju u strukturi sjemene lupine nikakvih osobina te se slažu 
medjusobno kao i sa opisanimi vrstmi. Radi donjekle neobične struk- 
ture sjemene lupine vriedno je napose iztaknuti samo još vrst. 


Polygonum divaricatum L. 


Na razpolaganje imadjah samo zrele plodove; isti su 5—7 mm. 
dugi, 2—3 mm. široki trosrhi oraščići. Perikarp im je neobično tanak, 
kožast, uslied čega se i na sjemenoj lupini opažaju osobine, kakove 
dosad na nijednoj drugoj vrsti niesam našao. Perikarp budući tako 
tanak, nepodpuno bi zadovoljavao fizioložkoj svojoj zadaći, da bude 
naime zaštitom sjemenke i zametka u njoj, čega radi je jedan dio 
te zadaće preuzela sama sjemena lupina, što se najbolje opaža i na 
anatomijskoj njezinoj strukturi. 


Promjene tiču se u prvom redu epiderme. Njezine stanice, koje 
smo dosad obično našli otegnute poredno sa dugom osi sjemena, a 
‘stiene njihove valovito naborane, u ovom slučaju niti prvog, niti 
drugog obilježja ne pokazuju. Našao sam ih osobito prema podini i 
sredini sjemene lupine skoro sasvim okrugle ili poligonalne i bez 


268 


traga kakvomu boranju njihovih stiena. Samo prema vrhù sjemenke 
otegnute su nješto malo, a i stiene neznatno su uvite. Ali što nada 
sve epidermalne stanice kod ove vrsti karakteriše, je neobično odeb- 
ljanje njihovih stiena (Sl. 20.), u tolikoj mjeri, da stanični lumen 
često puta sasvim izčezava. Tim one očevidno podupiru perikarp u 
njegovoj zadaći. Ciela epiderma je crveno-smedje boje. 

Ostali slojevi sjemene lupine, kojih i ovdje imade još tri, ne 
pokazuju ništa osobita, te odgovaraju posve analognim slojevom kod 
ostalih vrsti. Perispermalni sloj takodjer je razvit. 


Rheum L. 


Za iztraživanje imao sam od ovoga roda sliedeće vrsti: Rheum 
offieinale Baill., R. palmatum L., R. Rhaponticum L., R. Emodi Wall. 
i A. Ribes Gronov.; sve žalibože samo u zrelom stanju, čega radi 
poviest razvoja sjemene lupine ne mogoh pratiti, već se podatci moji 
odnose samo na anatomijsku strukturu dozrele sjemene lupine. 

Plodovi su svuda sad veći, sad manji trosrhi oraščići, a peri- 
karp na bridovih krilasto razvit Zametak je u endospermu ravan, 
radikula njegova uzpravna, prema mikropili okrenuta te proviruje 
kao čunjak iz endosperma, uslied čega sjemenka na vrhu iztiče u 
valjkast, manje više zaoštren kljun. 

Perikarp veoma se tiesno prislanja na sjemenku, nutarnji njegov 
sloj priljubio se je tako uz epidermu sjemene lupine, da je mučno 
odieliti ga od potonje, a da ju čovjek pri tom ne ozledi, što je bio 
i razlog, da sam proreze pravio istodobno kroz perikarp i sjemenu 
lupinu, da stanice njezine epiderme sačuvam ciele. 

Površina sjemene lupine u većine slučajeva nije ravna; po cieloj 
sjemenki opažaju se uzki kanali, koji dosta poredno teku u smjeru 
glavne osi od podine prema vrhu sjemenke te duboko zasiecaju u 
tkaninu endosperma, čim je ova razdieljena na više komada. Sjemena 
se lupina naime spušta u endosperm te ga tako pretinjuje. Zanimivo 
je ipak, da pri tom ne sudjeluje ciela sjemena lupina, već samo sub- 
epidermalni njezini slojevi, dočim epiderma neprekidno pokriva sje- 
menku te na dotičnih mjestih samo neznatnu udubinu čini (SL 23.). 

Anatomijska struktura teste sa malenimi razlikami sjeća na 
onu kod ostalih Polygonacea. Najshodniji objekt za njezino iztraživanje 
je medju pomenutimi vrstmi Rheum Ribes, stoga ću i dati najprije 
podpunu sliku sastava teste kod ove vrsti, a konačno spomenuti 


264 


samo osobine, kojimi bi se ostale vrsti razlikovale od spomenute. 
Mogu odmah dodati, da su te razlike vrlo neznatne te se u obće 
sve vrsti roda Zheum obzirom na anatomijski sastav njihovih sjemenih 
lupina u bitnosti podpuno slažu. 

«.Testa razvila se je od dvaju omota, a sudeći po sastavu nje- 
zinom u zrelom stanju te po analogiji ostalih Polygonaceae, sagradjen 
je svaki od. tih omota od dva stanična sloja, a k ovim još se pri- 
družuje kao peti sloj: perispermalni. 


Rheum Ribes Gronov. 


Spomenuta četiri sloja od integumenata proizašla, a tako i 
perispermalni kod ove vrsti dobro su razviti te se osobito liepo na 
popriečnom prorezu iztiču (Sl. 22.) Prvi od njih sačinjava pravu 
epidermu sa svimi obilježji te tkanine. Stanice neznatno su joj tan- 
‘gencijalno stisnute, stiene debele, kutikularizovane tako, da lumen 
skoro sasvim izčezava, a pojedini elementi samo se mučno razabiru. 
Visina njihova iznosi do 0021 mm. Oblik im je poredno sa duljinom 
osi sjemenke produžen, dužina iznosi 0:17—0:26 mm., a širina deseti 
dio toga. Stiene karakteristično su valovito izprevijane. Drugi sta- 
nieni sloj izpod epiderme takodjer je jednoredan; elementi mu teku 
poredno sa onimi epiderme, dužina im je nješto manja, ali širinom 
nadmašuju često epidermalne stanice za dvostruko (0:047—0 067 mm.). | 
Vrsi stanica malo su zaoštreni, oblik prema tomu prosenhimatičan. 
Stanične su stiene posve ravne i gladke, uz to veoma tanke, a očito 
pokazuju reakciju na celulozu. Na popriečnom prorezu pokazuju pri- 
bližno četvorinaste konture, ili su neznatno tangencijalno stisnute. 
Lumen im je velik, bez ikakvog sadržaja. Treći sastavni dio sjemene 
lupine je jednoredni stanični sloj, koji je valjda već postao od nu- 
tarnjeg omota. Na prorezu prikazuje se samo kao nješto tamnija 
“pruga jer su mu elementi tako jako tangencijalno stisnuti, da se 
pojedince niti razabrati ne dadu. Ali čim se ovaj sloj pred drugimi 
“odlikuje, jest okolnost, da su mu stanice produžene u smieru kraće 
“si sjemenke te prema tomu stvaraju tkaninu, kojoj se elementi sa 
-onimi epiderme, kao što i drugog sloja križaju pod pravim kutom. 
“Stanice veoma su tankostjene, samo 3—4 pu. Široke, medjusobni 
njihov savez vrlo je rahao sa mnogimi medjustaničnimi šupljinami. 
Lumen izpunjen je protoplasmom, a u ovoj imade kadšto usijanih 
‘frenata  klorofila, Stanice" četvrtog sloja napokon naliöne su “onim 


Cm 
n 3 


265 


drugoga sloja, samo što su znatno šire i kraće. Na prorezu su če- 
tvorinaste sa malo uvitimi stienami te 0:17—0'26 mm. velikim pre- 
mjerom. U lumenu naći je kadšto ostanaka protoplasme ili malenih 
množina škroba, pretežno pako izpunjen je zrakom. Perispermalni 
sloj sagradjen je od pravilno poliedričkih stanica napunjenih protei- 
nom. Premjer im od prilike iznosi 10 u. 

Kako se sjemena lupina mjestimice duboko spušta u tkaninu 
endosperma, već je gore spomenuto. Takova mjesta podavaju nam 
na prorezu zanimivu sliku: Epiderma pri tom ne sudjeluje, dočim 
su ostali slojevi sjemene lupine uviti (eingestiilpt) te nastali jaz u 
endospermu sasvim izpunjuju. Da im je broj podvostručen lahko se 
uvidja. S desna i s lieva unilazeći drugi sloj stapa se u jednu cjelinu 
i stvara tankostjeni dvoredni parenhim, ostali pako slojevi nanizali 
su se s obiju strana istim redom kako ih u ostaloj sjemenoj lupini 
nalazimo (Sl. 23). | 

Razlike što sam ih u pogledu anatomije sjemene lupine našao 
kod ostalih vrsti roda Rheum, vrlo su neznatne te se ograničuju 
samo na odnosnu veličinu pojedinih elemenata. Pa i u tom pogledu 
pretežno samo epiderma varlira, dočim ostali slojevi skoro nikakvih 
razlika ne pokazuju. Navadjam stoga samo sliedeće primjere: 

Rheum Emodi: Dužina epiderm. stanica 0:13—0:17, širina nji- 
hova 0013 (Sl. 21.); Rh. Rhaponticum: Duž. 0:08—0:13, napokon 
kh. officinale: Duž. 0:13, šir. 0:021—0:026 mm. Kao osobinu potonje 
vrsti našao sam, da stiene epidermalnih stanica niesu tako pravilno 
naborane kao kod ostalih vrsti, već su samo malo izprevijane, a 
odlikuju se osim toga neobičnom širinom u razmjeru prama njihovoj 
dužini. 

Rumex L. 


Plodovi su trosrhi oraščići; zametak leži u endospermu po- 
strance. Obzirom na anatomijsku strukturu sjemene lupine kao i na 
poviest njezinoga razvoja prislanja se rod ovaj veoma tiesno na rod 
Polygonum, s kojim u bitnosti dieli sva karakteristična obilježja. 
Vrsti što sam ih iztraživao, naime: /{umex Patientia L., R. pratensis 
M. i K., R. acetosa L., R. conglomeratus Murr. i R. salieifolius 
Weinm. tako se medjusobno slazu, da opis jedne uz neznatne raz- 
like može za sve vriediti. 

Sjemena lupina proizlazi od dvaju integumenata, a svaki je od 
njih opet sagradjen od dva jednoredna stanična sloja. K ovim pri- 


266 


družuje se još epidermalni sloj jezgre sjemenoga pupoljka, koji se je 
i u zreloj sjemenoj lupini sačuvao kao dobro razviti perispermalni 
sloj. — 

Od omotnih slojeva već se za mladosti iztiče prvi i četvrti ve- 
ličinom svojih stanica, dočim su one drugoga i trećega sloja manje 
i sada već tangencijalno sploštene. — Ova se okolnost još bolje ra- 
zabire na zreloj testi (sl 25). Drugi i treći sloj tako su se slabo 
razvili, stınice njihove u tolikoj mjeri sploštiše, da nam je u većine 
slučajeva upravo nemoguće na popriečnih porezih sva četiri sloja ra- 
zabrati. — Drugi i treći sloj prikazuju nam se tada zajedno kao 
nješto tamnija pruga, koja se provlači izmedju stanica epiderme te 
onih četvrtog sloja. Pojedine stanice jedva se i kod najboljeg pove- 
ćanja dadu razabrati, kod njekih vrsti baš nikako, kod drugih bolje. 
— Što u obće o histologiji ovih dvaju slojeva možemo znati, zahva- 


ljujemo pretežno tangencijalnim prorezom. — Kao najshodniji objekt 
u tom pogledu preporuča se R. salicifolus. 
Najljepše su razvite stanice epiderme. — Oblik im je obično 


posve nepravilan, otegnut u smjeru glavne osi; stanične stiene su 
neravne, različito previte (sl. 14.), uz to dosta tanke i prema vanj- 
štini samo tankom kutikulom providjene. — Dužina im iznosi u raznih 
vrsti od 0:13—0:26 mm, a širina, dotično debljina 0:021—0'092 
mm. — Lumen im je redovito izpunjen zrakom. Drugi sloj sasta- 
vljaju malene, nješto otegnute stanice, vrlo tankih stiena, izpunjene, 
protoplasmom. Smier njihov siječe se s onim epidermalnih stanica 
pod pravim kutom. Dužina im iznosi od prilike 0:021—0"026 mm. 
a Širina jedva treći dio toga. — Stanice trećeg sloja stvaraju vrlo 
tanki jednoredni parenhim. Oblik im je poligonalan, tangencijalno 
sasvim splošten, stiene tanke (sl. 26). Sadržaj nikakav, ili malo pro- 
toplasme; kod Ze. salicifolius našao sam i malenih kapljica ulja u 
tih stanica. Drugi i treći sloj zajedno na prorezu jedva zauzimlju 
debljinu od 8 ». — Zadnji (četvrti) integumentalni sloj opet je dobro 
razvit i sjeća donekle na epidermu (sl. 27). Stanice teku uzporedno 
sa epidermalnimi, samo što im je oblik mnogo pravilniji, a veličina 
manja. Dužina im iznosi 0:05, a širina 0:017 mm. Stiene vanredno 
su tanke i pravilno borane Na prorezu su im konture približno četvo- 
rinaste, lumen je izpunjen zrakom Stanice perispermalnog sloja napo- 
kon i ovdje su pravilno poliedrične, sa premjerom od 0:021—0:026 
mm., a lumen izpunjen proteinom. — 


267 


Coccoloba nivea Jacq. 


Plodovi trosrhi, bridovi jako tupi, skoro zaobljeni, oblik skoro 
jajolik. Perikarp neobično se je razvio, veoma je tvrd i trajno za- 
tvara sjemenku. S ovom osobinom perikarpa stoji u skladu okolnost, 
da je sjemena lupina jako rudimentarna, u broju slojeva veoma re- 
ducirana. tanka kožica. — Mjestimice ulazi ona dosta duboko u en- 
dosperm te ga na 6 —8 dielova pretinjuje. -— Ovaj nas pojav sjeća 
na sličnu osobinu, što ju nadjosmo u njekih > leum-vrsti, samo je 
razlika ta, da se ovdje spušta u endosperm cjelokupna sjemena lu- 
pina, dočim su to tamo činili samo subepidermalni slojevi sjemene 
lupine, a epiderma neprekidno je pokrivala sjemenku. — 

Od tipična četiri testalna sloja razvila su se kod ove vrsti samo 
dva, epiderma i sloj izpod nje ležeći (Il.) i to tako, da u istinu 
epiderma sama za se sačinjava glavni sastavni dio sjemene lupine. 
Ostalim slojevom u zreloj testi nema više traga (III. i IV‘. Stanice 
epiderme otegnule su se u smjeru glavne osi sjemenke, stiene ostale 
su im sa poznatih razloga razmjerno tanke, svuda jednake, uz to 
ravne, bez ikakvog boranja ili uvijanja. U lumenu nema sadržaja. — 
Dužina im iznosi 0'152 — 0:217, širina 0°043— 0065, a visina je isto 
tolika, ili je jednaka dužini najkraćih stanica (0:15 mm.). — Drugi 
stanični sloj stvara jednoredni parenhim. Stanice su mu veoma tanko- 
stjene, približno izodiametričke ili neznatno tangencijalno sploštene. 
Veličina im je 0:017 mm Medjusobni savez im je rahao te je medju 
stanicami naći dosta praznih prostora. Na popriečnom prorezu iznosi 
debljina cielog sloja jedva 7—9 u. — Ovim slojem ujedno završuje 
testa u užem smislu. Prema nutrinji naslanja se na nju još peri- 
spermalni sloj sa 0019—0:026 mm. velikimi, pravilno poliedričkimi 
stanicami, koje su pune aleurona. — Endosperm napokon odlikuje 
se veličinom svojih škrobnih zrnaca (0'013 — 0:026) Ista su poligo- 
nalna sa veoma uzkom pukotinom u sredini — 


ll. Chenopodiaceae Br. 


Plodnica je nepregradjena sa jednim na podini prikopčanim 
sjemenim pupoljkom. Ovaj je kampilotropičan te obavit jednim (Ko- 
chieae, Salsoleae) ili dvama integumentina (Chenopodiene, Suadeae). Sje- 
menka je u plodnici horizontalno ili okomito položena. oblik obično 
joj je postrance stisnut, lećast, kadkada okrugao ili bubrežast. — 
Sjemena lupina ili je tvrda, korasta, ili kožnata, redje mesnata. Za- 


268 


metak postrance je položen u brašnastom endospermu, uz to je 
spiralno ili podkovasto zavit. — 


Chenopodium Tourn. 


Vrsti što sam ih iztraživao 1 to: Chenopodium rubrum L. Ch. 
Bonus Henricus L., Ch. Botrys L., Ch. ambrosioides L.i Ch. Quinoa 
moći je, što se sastava njihovih sjemenih lupina tiče, lučiti u dvie 
skupine. — U jednoj je testa tvrda, lomiva, obično tamno bojadi- 
sana; simo spadaju od pomenutih vrsti prve tri, dočim je u ostalih 
dviju sjemena lupina tanka, kožasta, svjetlije bojadisana, dapače pro- 
zirna. — U prvu skupinu spadaju osim toga još Blitum (Chenopodium) 
capitatum L. i BI. virgatum L. — 

Glede broja sastavnih česti sjemene lupine slažu se obje sku- 
pine. Testa postala je od dvaju integumenata, a svaki je od njih 
prvobitno sagradjen od dva jednoredna stanična sloja. — Vrlo rano 
medjutim preotimlje mah jedan od tih slojeva i to epiderma u raz- 
voju, dočim se od ostalih slojeva naročito drugi i četvrti u većine 
slučajeva dalje ne diferenciraju i samo treći, t. j. vanjski nutarnjeg 
omota po sastav sjemene lupine zadobiva njeku važnost. — Drugi i 
četvrti sloj izčezavaju doskora ili su tako jako stisnuti, stanične 
stiene raztrgane i uvenute, da se na popriečnom prorezu u obće više 
ne razabiru (sl. 28.), dočim se na tangencijalnih prorezih opažaju 
mjestimice ostanci tankih parenhimatičkih tkanina, koji su preostali 
od drugog i četvrtog omotnog sloja. — 

Samo kod Ch. ambrosioides L. sačuvao se je četvrti sloj kao 
tanka prozirna kožica, sagradjena od vrlo tankostjenih stanica, koje su 
0:09 mm. duge, a 0:04 mm. široke. Osim toga odlikuje se ova vrst 
i tim, da je drugi sloj sjemene lupine razvit. dočim je treći zakržlja- 
vio. I drugi ovaj sloj sačinjava prozirnu kožicu, sagradjenu od tan- 
kostjenih stanica, ponješto nepravilna oblika, od 0:043—0:06 mm. 
dužine i 0:013—0:02 mm. širine (sl. 34). 

Kod svih ostalih vrsti našao sam samo razvitu epidermu i 
treći sloj. — Kod prve skupine odlikuju se epidermalne stanice iz- 
vanrednim odebljanjem njihovih stiena. Ovo počima već kratko vrieme 
iza oplodnje naročito na vanjskih stienah, koje se perikarpa dotiču 
i napreduje centripetalno tako dugo, dok. je za vrieme zrelosti lumen 
već skoro sasvim izčeznuo (sl. 28). — Stiene pokazuju sada očitu 
lamelarnu strukuru, one su sko,o kutikularizovane, a boja im je 
crna, zagasito smedja ili tamnožuta. Odebljanje im je osim toga 


269 
često nepravilno, porozno; (sl. 29.) oblik samih stanica ili je poligo- 
nalan, širina i visina njihova tada približno jednaka, 0:084—0:043 
mm. (Ch. rubrum), ili su otegnute nješto u smieru glavne osi sje- 
menke (Blum) (sl. 30). 

Epiderma sjemene lupine u vrstih druge skupine (Ch. ambro- 
sioides i Ch. Quinoa) razlikuje se od opisane u prvom redu tim, što 
su joj stanice ostale tankostjene, uslied čega i ciela sjemena lupina 
dobiva drugi karakter. — Stiene kutikularizovane su doduše, ali su 
često ostale prozirne. — Oblik stanica je kod Ch. ambrosioides posve 
nepravilan (sl. 31.), stiene izprevijane, stanice nješto otegnute, a ve- 
ličina njihova vrlo promjenljiva, od 0:05 —0:22 mm. Na zrelom sje- 
menu poprimila je epiderma žućkasto-smedju boju. Nasuprot tomu 
ostala je ona kod 02. Quinoa bezbojna, prozirna kožica. Sagradjena 
je pako ovdje od malne okruglih tankostjenih stanica (sl. 32.) sa 
premjerom od 0:05 —0:09 mm. — Osim neznatnih ostanaka drugog 
sloja, što ih je kadkada izpod epiderme naći, razvio se je skoro kod 
Svih Chenopodium-vrsti samo još treći omotni sloj. Ovaj prikazuje nam 
se svuda u istom obliku, pak i vrsti sa tvrdom ili kožnatom epi- 
dermom ne pokazuju nikakvih razlika obzirom na sastav ovoga sloja. 
Razvio se je pako u formi tanke, svjetlo žute prozirne kožice. — 
Stanice su mu četvorinaste ili poliginalne, jako tangencijalno stisnute, 
stiene dosta debele, na površini prugaste (sl. 33). Veličina im je 
popriečno 0.022 mm. — Na taj sloj prislanja se neposredno tkanina 
endosperma, a samo riedko naći je medju njim i medju ovom osta- 
naka prvobitnog četvrtog omotnog sloja. Iznimku čini u tom, kako 
smo vidjeli, Ch. ambrosioides. — Perispermalni sloj izrinut je redo- 
vito endospermom te se je samo oko radikule zametka sačuvao u 
malenom broju stanica. U ovih tada nalazimo ulja i proteina. 

Kako se iz svega razabire cjelokupni je sastav sjemene lupine 
kod Chenopodium-vrsti vrlo jednostavan. Najbitniji joj je sastavni dio 
epiderma, a osim nje još neznatan jedan.sloj (IIT.), koji se je razvio 
od jednog diela nutarnjeg omota. 


Beta vulgaris L. 


Kampilotropički sjemeni pupoljak zaodjenut je dvama integu- 
mentima; svaki od ovih sagradjen je opet od dva reda stanica. — 
Drugi i treći stanični red stapaju se za rana u jednu cjelinu, stva- 
rajući parenhimatičku tkaninu, koja se je utisnula medju vanjsku i 
nutarnju epidermu. — Za vrieme oplodnje izmedju stanica pojedinih 


270 


slojeva nema nikakve razlike, sve su malne istog oblika, tankostjene, 
bogate na protoplasmi i staničnom soku. — 

Prvi stepen diferenciranja očituje se kasnije u tom, da se sta- 
nični red vanjskog omota pretvara u epidermu sa svimi obilježji ove 
tkanine, koja se poimence u tom očituju, da stanice gube svoj sa- 
držaj, a stiene im polagano odebljavaju, naročito na vanjskoj strani, 
koja se tiče plodnice. Oblik stanica postaje nepravilno poligonalnim, 
uz to je neznatno otegnut (sl. 36). — Središnji sloj, koji je, kako 
smo spomenuli postao sudjelovanjem obaju omota, predstavlja nam 
parenhim ; stanične stiene veoma su tanke, reaguju dugo na celulozu, 
stanice pune su još sadržaja, u kojemu imade i škrobnih zrnaca. — 
Tečajem daljnjeg razvoja sastav se sjemene lupine u toliko mienja, 
parenhimatički ovaj sloj sve više sužuje, te je napokon sasvim tan- 
gencijalno stisnut. Stiene stanične ostale su doduše tanke, ali reak- 
cija na celulozu s vremenom sasvim izostaje. Na popriečnom prorezu 
kroz zrelu sjemenu lupinu taj sloj sasvim izčezava. — Istodobno raz- 
vila se je na površini epidermalnih stanica omašna kutikula, ode- 
bljanje njihovih stiena sve više napreduje prema staničnom lumenu, 
koji se je uslied toga znatno sužio. Odebljanje stiena je osim 
toga nepravilno, porozno (sl. 37). — Od sadržaja sačuvalo se je u 
stanica nješto malo protoplasme, osim toga naći je u njih i krista- 
loida. — Epiderma poprimila je tamno-smedju boju, postala je ne- 
prozirnom, te je veoma krhka, lomiva. -- Veličina njezinih stanica 
iznosi do 30 ». — Zadnji omotni sloj (IV ) razvio se je kao nutarnja 
epiderma. Ista je tanka, žućkasto ili svjetlo-smedje bojadisana 
kožica, sagradjena od poligonalnih stanica, kojim su stiene mrežasto 
ili prugasto odebljane (sl. 38.). — Zrela sjemena lupina sastoji dakle 
od dobro razvite epiderme, vanjske i unutarnje, a medju objema nać 
je ostanaka od drugog i trećeg omotnog sloja, koji stvaraju tangen-i 
cijalno jako stisnut parenhim. — 

Njeke odlike vrsti B. vulgaris, Sto sam ih iztraživao, slažu se 
podpuno s ovom. 


Spinacia oleracea L. 


Sjemena je lupina sagradjena kao u roda Beta. Od obiju inte- 
gumenata, koji su od četiri stanična reda sagradjeni, sačuvala se je 
liepo epiderma i drugi stanični red nutarnjega omota kao epitel. — 
Drugi i treći sloj stopili su se u jednu cjelinu, stvarajuć u mladoj 
sjemenoj lupini tankostjeni parenhim. — Za vrieme zrelosti je isti 


271 


jako tanvencijalno stisnut te na popriečnom prorezu sasvim izče- 
zava. Na tangencijalnom prorezu pako još se razabire, da su mu 
stanice ostale tankostjene, okrugla ili eliptična oblika, sa premjerom 
od 0:04- 0:06 mm. (sl 39). — Epidermu sastavljaju poliginalne, 
0:021 0:04 mm. velike stanice (sl 40). Stiene su im kutikula- 
rizovane, osobito prema vanjštini znatno odebljane, površina njihova 
ravna. Boja epiderme je %uckasto-smedja. — Nutarnja epiderma, 
koja je proizašla od drugog staničnog reda nutarnjega omota, po- 
svema naliči vanjskoj epidermi I ona je tanka, nješto svjetlije bo- 
jadisana kožica. Stanice su joj poliginalne, veličina jednako onoj 
vanjske epiderme, a odlikuje se samo tim, da su im stiene nepra- 
vilno odebljane, te se na površini prikazuju prugaste (sl. 41). — 
Zametak je kružast, periferan; endosperm bogato razvit, a perisperma 
nema. — 


Atriplex hortensis L. 


Plodovi su, kako je poznato, različitog oblika, trimorfiéki!. — 
Oni postali u ženskom cvietu obaviti su dvolistnim perigonom ; jedni 
od njih su veliki, žućkato-smedje boje, drugi opet za polovinu manji, 
a boja im je zagasito siva do crna. U obiju je sjemenka oko- 
mito položena. a obavita sjemenom lupinom, koja je kod većih kož- 
nata, kod manjih tvrda i lomiva. — Napokon nalaze se i plodovi, 
koji su proizašli od dvospolnih cvjetova; ovi su obaviti peterodjelnim 
perigonom, sjemenka imade horizontalan položaj, a sjemena joj je 
lupina opet jednako sagradjena kao kod manjih plodova, koji su 
se razvili u ženskom evietu. — Što se sjemene lupine tiče, to 
se je ista razvila od dvaju integumenata, sagradjenih prvobitno 
od četiri stanična reda. — U velikih, od ženskih cvjetova proizašlih 
sjemenka, sačuvala se je u sjemenoj lupini dobro razvita epiderma 
(sl. 42). Stanice su joj poliginalna oblika, do 0:05 mm. velike, jako 
tangencijalno stisnute. Stiene jako su im odebljane, kutikularizo- 
vane, boja tamno-smedja. Subepidermalni sloj (II.) na popriečnom 
se prorezu niti ne opaža radi podpunoga sploštenja njegovih eleme- 
nata, ali se zato na tangencijalnom prorezu može razabrati, da je 
sagradjen od vrlo tankostjenih stanica, koje su nješto otegnute, dakle 
valjkastog oblika. — Važniji i bolje razvit je treći sloj, koji se je 
razvio od vanjskog staničnog reda nutarnjeg omota. Stanice su 


! Scharlock, Bot. Ztg. 1313. 


272 
mu do 041 mm. duge, 0:07 mm. široke; oblik im je sasvim nepra- 
vilan, stiene dosta tanke, valovito naborane (sl. 43). Stanični sadržaj 
izčeznuo je sasvim — Napokon sačuvala se je još i nutarnja epi- 
derma u obliku veoma tanke prozirne kožice, sagradjene od poligo- 
nalnih, nješto otegnutih stanica, kojim su stiene malo nepravilno ode- 


bljane (sl. 44). — Perispermalnog sloja nema; endosperm bogato je 


razvit, brašnast. — 

Sjemena lupina ostalih dvaju gore spomenutih oblika razlikuje 
se od opisane tim, da se je od prvobitna četiri omotna sloja saču- 
vala samo epiderma (sl. 45.) i jedan sloj izpod nje, valjda treći, 
dočim ostalim dvama nema niti traga. — Epidermalne su stanice 
nepravilno poligonalna oblika, stiene veoma jako porozno odebljane 
do podpunog izrinuća lumena. Boja im je tamno erveno-smedja 
do crna, epiderma sasvim neprozirna — Sloj izpod nje sagradjen je 
pako od manjih, takodjer poligonalnih stanica, kojim su stiene pru- 
gasto ili mrežasto odebljane (sl. 46). Taj sloj stvara tanku pro- 
zirnu kožicu žućkaste boje. U obće struktura sjemene lupine vrlo 
sjeća na onu kod roda Amarantus. — 


Suaeda dendroides Moog. 


Sjemena lupina proizlazi od dvaju omota te je u zrelom stanju 
slično sagradjena kao u roda Amarantus ili u opisanih manjih sje- 
menka vrsti Atripler hortensis. — Od obaju omota sačuvala se je naime 
dobro epiderma i jedan subepidermalni sloj, dočim je izpod ovoga 
naći još i stanica trećega jednoga sloja. U ovoga su stanične stiene 
vrlo tanke, oblik stanica pravilno poligonalan, a kao sadržaj nalazi 
se u njih njesto protoplasme. — Epidermalne stanice (sl. 47.) tako- 
djer imadu pravilan oblik, stiene su im porozno odebljane, krhke, 
boje erveno-smedje. — Subepidermalni sloj predstavlja nam tanku 
svietlo-Zutu, prozirnu kožicu, sagradjenu od tangencijalno stisnutih, 
poligonalnih stanica, sa DEUGARIO odebljanimi stienami. Veličina im 
je poprieko 0:05 mm., a tako isto i ona epidermalnih stanica. — 
Zametak je spiralan, endosperma nema ništa ili vrlo malo. — 


II. Amarantaceae R. Br. 


Od ove obitelji imao sam na razpolaganje njekolicinu zastup- 
nika od sliedećih rodova: Amarantus, Celosia, Gomphrena i Achy- 
ranthes, a od potonjega roda samo zrelo sjemenje jedne vrsti, čega radi 
mi kod nje ne bijaše moguće izpitati i poviest razvoja sjemene lupine. 


è 
r 
a 
ta 
a 

. 


EEE 
C ENTRE ERI 


273 


Njeka zajdnička obilježja dadu se u kratko ovako označiti: Plo- 
dovi su nepregradjeni, jednosjemeni riedko višesjemeni (Celosia), obično 
nepucavi, samo riedko pucavi, a onda nepravilno, poklopčasto. — 
Suha čaška ne obuhvaća ploda. Sjemenka je okomito položena, bu- 
brežasta, ili postrance stisnuta oblika. Sjemeni pupoljak redovito je 
kampilotropičan, uzpravan, ako je funikul kratak, viseći, ako je fu- 
nikul dug. Pupoljak omataju dva integumenta, od kojih se razvija 
obično tvrda, lomiva, redje kožnata sjemena lupina. — Zametak je 
periferan, kružasto zavit; endosperm bogato razvit, a perispermalni sloj 
sagradjen od jednoga staničnoga reda. 


Amarantus L. 


Vrsti što sam ih iztraživao, naime: A. retroflezus L., A. alro- 
purpureus Roxb., A. Abyssinicus i A. caudatus L., podpuno se medju- 
sobno slažu u pogledu sastava sjemene lupine i razvoja njezinoga. 
— Sjemeni pupoljak odjeven je dvama integumentima, od kojih 
je svaki od dva stanična reda sagradjen. Nu za rana već se opaža, 
da osobito jedan stanični sloj i to vanjski vanjskog omota, dakle epi- 
derma, preotimlje mah u razvoju, dočim joj se elementi poveća- 
vaju i stiene odebljavaju. -- Osim epiderme samo još jedan sloj i 
to treći zadobiva njeku važnost po strukturu sjemene lupine. — 
Ostala se dva stanična sloja (II. i IV.) ili nikako, ili tek vrlo neznatno 
dalje razvijaju.  Posljedica je toga, da je zrela sjemera lupina u 
istinu sagradjena samo od epiderme i jednog sloja izpod nje, a samo 
iznimno naći je na tangencijalnih prorezih i ostanak četvrtoga sloja 
u obliku veoma tanke, prozirne kožice, sagradjene od pačetvorinastih, 
vrlo tankostjenih stanica (sl. 50.). Ova tada fungira kao nutarnja 
epiderma. Stanice vanjske epiderme odlikuju se izvanrednim odeb- 
ljanjem njihovih stiena (sl. 48.), koje je nepravilno porozno ili mre- 
žasto. Oblik stanica je pravilno poligonalan, neznatno tangencijalno 
splošten, lumen jako reduciran. Veličina im je poprieko 0:07 mm. — 
U cielosti je zrela epiderma veoma tvrda, uz to krhka. lomiva; boja 
joj je tamno-smedja do crna. 

Subepidermalni stanični sloj, koji se je razvio od vanjskog sta- 
ničnog reda nutarnjeg omota, stvara žućkastu, prozirnu kožicu. Sta- 
nice su joj poligonalne, ali manje pravilna oblika od epidermalnih, 
a Jako tangencijalno sploštene; stiene njihove prugasto su odeb- 
ljane. < Veličina (u premjeru) popriečno 0:04 mm. (slika 49.). — 
Izpod sjemene lupine nalazimo i u Amarantusa dobro razvit perisper- 

13 


 malni sloj, sagradjen od jednog reda stanica, samo mjestimice izrinut 
je on endospermom. — Stanice su mu izodiametričke, poligonalne, e 
stiene njihove znatno, ali pravilno odebljane, sadržaj aleuron i ulje. — 
Veličina im iznosi kod raznih vrsti od 0:017—0:021 mm. 


Achyranthes borbonica Willd, 


Za iztraživanje imao sam samo zrele plodove. Isti su veoma 
sićušni, jedva 1 mm. veliki. — Sjemenka providjena je tvrdom, lo- 
mivom, crnom testom. Anatomijska joj se struktura podpuno slaže 
sa opisanom kod roda Amarautus. — I ovdje nalazimo naime dobro 
razvitu epidermu kao najomašniji sastavni dio sjemene lupine, zatim 
jedan subepidermalni sloj i napokon tanku prozirnu kožicu kao nu- 
tarnju epidermu. — Perispermalni je sloj kao u Amarantus. 


Celosia cristata L. 


Različite odlike ove vrsti, što sam ih imao u svih stepenih 
razvitka na razpolaganje, slažu se podpuno medju sobom obzirom na 
sastav njihovih sjemenih lupina. Sjemena se je lupina razvila od dvaju 
integumenata, od kojih je svaki u mladosti tipično sagradjen od dva 
stanična reda. — Karakteristično je u ostalom, da se ova četiri sta-. 
nična reda u omotih jednog te istog sjemenog pupoljka ne nalaze 
uviek i svuda razvita. Jedan ili dva stanična reda već su prije 
oplodnje mjestimice sasvim izčeznula tako, da se omoti na popriečnom — 
prorezu prikazuju sastavljeni čas od četiri, a na drugom mjestu samo 
od dva stanična sloja. U potonjem slučaju sačuvao se je od vanjskog 
i nutarnjeg omota samo po jedan red stanica. co 
ad Na posve mladih omotih opet je vanjska epiderma, koja se Aš 
o veličinom i oblikom svojih stanica odlikuje pred svimi drugimi slo- 
ko > devi. — Stanice za dvostruko nadmašuju veličinom one ostalih omotnih Lee 
> slojeva, oblik im je četvorinast, sadržaj njihov već za rana izčezava, 
Bi - dočim im se stiene istodobno znatno odebljavaju i to porozno-mre- 
Al  Zasto, a na vanjskoj im se površini diferencira kutikula. — Elementi | 
2 = ostalih slojeva znatno su manji, oblik im je okrugao, stiene tanke, 
k 2 a lumina još protoplasmom izpunjena. — Tek njesto kasnije moći 
je opaziti, da se je drugi 1 četvrti sloj (gdje su sva četiri u obće 
: | prisutna) u daljnjem svojem razvoju zaustavio, dočim se treći, t. j. 
> vanjski nutarnjeg omota dalje razvija i diferencira. — Stanice prije 
A peo, pomalo postaju četvorinaste, povećavaju se pri tom donjeli PA 


5 
> 


am rai 


a stiene im odebljavaju i ujedno se kemički pretvaraju. Reakcija 
na celulozu pomalo izostaje, stiene su kutikularizovane. — Stanice | 
drugog i četvrtog sloja izrinute su već u to doba, ili im je naći još | 
ostanaka u obliku uvehnulih stiena, stisnutih do podpune nejasnosti. | 

Daljne promjene do zrelosti sjemena samo se još na epider- 
malnih stanicah dogadjaju. — Vanjska njihova stiena postaje sve 
debljom te debljom, a i pobočne stiene donjekle odebljavaju tako, 
da je za vrieme zrelosti lumen malne sasvim izčeznuo. Struktura <A 
stiene očito je slojasta, odebljanje je porozno-mrežasto, a boja stiene 
prelazila je postepeno od žućkaste do tamno crveno-smedje. — Na 
tangencijalnom prorezu prikazuju nam se epidermalne stanice kao 
pravilni poligoni sa premjerom od 0:035—0:07 mm. (sl. 48.). — 
Stanice trećeg sloja takodjer su poligonalne, znatno tangencijalno 
stisnute ; stiene su im prugasto odebljane; veličina im je od prilike 
9:036 mm. (sl. 49.). t 

Zrela sjemena lupina sagradjena je dakle kod roda Celosia od 
dva različita stanična sloja, od kojih je jedan proizašao od vanjskog, 
a drugi od nutarnjeg omota. Ostali slojevi izrinuti su već za rana, 
pak i od preostalih dvaju očevidno je epiderma sama najbitniji dio 
sjemene lupine. 

Prema nutrinji ješ se je na sjemenu lupinu prislonio perisper- 
malni sloj, koji se u svemu podpuno slaže sa opisanim kod Am rantusa. 


Gomphrena globosa L. Be 


Sjemena lupina sjeća sastavom svojim na onu od Crelosin, a i 
tečaj razvoja njezinoga u bitnosti je isti. — Od prvobitna četiri 
omotna sloja sačuvala su se do zrelosti sjemena samo dva i to vanjski 
sloj vanjskog omota kao epiderma i vanjski sloj nutarnjeg omota. 
t. j. treći po redu. Ostala dva sloja (II. i IV.) zaustavila su se i ovdje 
već za rana u daljnjem razvoju, te im je u zreloj sjemenoj lupini 
samo još uvehnule ostanke staničnih stiena naći, a ciele stanice sa 
očitim lumenom samo na riedkih mjestih. Ali oblikom svojih stanica 
razlikuje se koli epiderma, toli i sloj izpod nje od obiju analognih 

o slojeva kod Celosi«. Epidermalne su stanice ovdje znatno manje, 
0:013-—0:025 mm., forma jako promjenljiva, obično četverouglasta | 
do okrugla, u cielosti dosta nepravilna (sl. 51.). Stiene su doduše. 
Jako odebljane, ali jednoliko, te su kutikularizovane; boja im je za- 

gasito žuta do smedja. Stanice sačuvale su svoj lumen, ali su dosta 
so Langoncgalno stisnute, Era u njih nema. 


276 


Subepidermalni sloj, koji je od nutarnjega omota postao, saču- 
vao se je u obliku tanke, prozirne kožice, koju je lahko od opiderme 
odieliti. — Sagradjena je od jednakih, dosta velikih stanica, koje su 
u smjeru duljne osi sjemena njesto otegnute. Stiene daleko su im 
tanje od onih u epidermalnih stanica, kutikularizovane doduše, a boje 
žućkaste. Dužina stanica iznosi 0:052—0:078 mm., širina popriečno 
0:021 mm. (sl. 52.). — Osim spomenutih ostanaka ostalih dvaju slojeva 
naslanja se na testu još jednoredni perispermalni sloj obična oblika. 


IV. Phytolaccaceae R. Br. 
Phytolacca decandra L. 


Sinkarpička, na deset pretinaca pregradjena plodnica nosi u 
svakom pretincu po jedan na dnu prikopčan sjemeni pupoljak. Isti 
je po obliku svojem kampil.tropičan, a odjeven jednim dosta omašnim 
integumentom. — Mikropila napried je okrenuta. — Integumenat 
sagradjen je od njekoliko redova parenhimatičkih stanica, koje su 
svuda jednakog oblika i iste veličine tako, da se različiti slojevi u 
mladosti barem još ne dadu razabrati. — Samo vanjski red stanica, 
naime epiderma, već se za rana iztiče pred ostalimi staničnimi re- 
dovi veličinom svojih elemenata (sl. 58.). Ovi su na prorezu če- 
tvorinasta oblika, dočim su ostale omotne stanice manje više okrugle 
i za polovicu manje od epidermalnih. 

Ovako stoje odnošaji za vrieme oplodnje, pak se i iza nje još 
njeko vrieme ne opažaju nikakve promjene u strukturi omota. — Tek 
nješto kasnije očituju se prve promjene u tom, da se epidermalne 
stanice pomalo radijalno produžuju, t. j. okomito na površinu sje- 
menke (sl. 54.), dočim se istodobno na vanjskoj njihovoj strani dife- 
rencira kutikula, a i pobočne im stiene pokazuju izdašan rast u deb- 


ljinu. — One doduše još reaguju na celulozu, ali se i ova reakcija 
doskora sasvim gubi. - U subepidermalnoj parenhimatičkoj tkanini 


još se ništa nije promienilo. 

Tečajem daljnjeg razvoja epidermalne se stanice sveudilj još 
radijalno produžuju; oblik im je postao valjkast ili prizmatičan, proto- 
plasmatički sadržaj sve više izčezava, membrane im vrlo juko odeb- 
ljavaju, naročito su vanjske stiene tako jako odčbljale, da zauzimaju 
malne četvrti dio cjelokupne dužine tih stanica. — Istodobno ciepa 
se 1 subepidermalni parenhim u dva sloja. Jedan i to gornj', koji se 
epiderme dotiče, odlikuje se tim, da mu stanične stiene znatno odeb- 


vid 


Ovakovu strukturu pridržaje sjemena lupina sve do zrelosti sje- 
mena. — Ona je dakle sagradjena od tri stanična sloja, a ta su: 
epiderma, koju sastavljaju palisadne stanice, zatim subepidermalni 
sloj, sagradjen od njekoliko redova parenhimatičkih, ali debelostjenih 


stanica i napokon treći testalni sloj, takodjer od dva, tri stanična 


reda sagradjen, parenhimatičan, ali tankostjenih elemenata (sl. 55.). 

Pripomenuti valja napokon, da je odebljanje epidermalnih stiena 
sve više napredovalo tako, da je lumen stanica ostao vrlo reduciran, 
a omašnost vanjske stiene kadkada zauzimlje i trećinu ciele dužine 
stanica. Odebljanje je osim toga nepravilno porozno; stiene su ligni- 
nizirane, a boja im je crvenkasto-smedja do crna. Na tangencijalnom 
prorezu pokazuju palisadne stanice konture nepravilnih, nješto oteg- 
nutih poligona, te se osobito porozno odebljanje njihovih stiena jasno 
razabire (sl. 56.). 


Phytolacca dioica L. 


Od ove vrsti imao sam samo zrelo sjemenje na razpolaganje. 
Jednakost strukture sjemene lupine u zrelom stanju sa onom od Ph. 
decandra ovlastuje nas predpostaviti, da u razvoju teste medju obima 
vrstima neće biti razlike. Oblik i veličina sjemena takodjer je ista. 
Palisadne stanice, karakteristično radijalno produžene i porozno ode- 
bljane, sastavljaju i ovdje epidermu. Lumen im je skoro sasvim re- 
duciran te se na duljnom prorezu prikazuje kao uzka pukotina. — 
Subepidermalna tkanina i ovdje je razdvojena u dva sloja, od kojih 
je gornji od debelostjenih, donji od tankostjenih stanica sagradjen kao 
u Ph. decandra 


V. Nyctaginaceae Lindi. 
Mirabilis Jalapa L. 


Plodovi su nepucavi sa kožnatim perikarpom, a zatvoreni u 
osobito razvitom, otvrdnulom bazalnom dielu perigona. Sjemeni pu- 


poljak prikopéan je na podini plodnice; on je uzpravan, a po formi 


svojoj kampilotropičan. Odjeven je jednim integumentom, sagradjenim | 
od više staničnih redova, od kojega (integumenta) se razvija tanka ko- | 


žnata sjemena lupina. Stanice pojedinih omotnih redova za mladosti 


su sve jednake, okrugle, bogate na sadržaju. — Tek poslije oplodnje | 


ljavaju i tamnu boju primaju, dočim su stanice drugog sloja ostale tanko- 
stjene, a zadnji mu se red stanica diferencira kao nutarnja epiderma. | 


diferencira se vanjski stanični red u epidermu; elementi mu se po- | 


| cijalno se splostuju, oblik im je nepravilno poligonalan, nješto otegnut, 
a stiene neznatno valovito izprevijane. — Istodobno razvila se je i 
od zadnjeg reda stanica nutarnja epiderma, dočim se središnji redovi 
5 prikazuju kao tankostjena parenhimatička tkanina, u kojoj se doskora 
A > pojavljuje velik broj intercelularnih prostora. Elementi ove tkanine 
s vremenom gube svoj sadržaj, stiene im se suse i venu te su za 
vrieme zrelosti već sasvim kolabirane, a ciela tkanina dosta jako 
stisnuta uslied pritiska, što ga na nju proizvodi rastući zametak, 
dotično endosperm. Zrelu sjemeuu lupinu (sl. 57.) sastavljaju dakle 
u svemu tri diferentna stanična sloja, a to su: vanjska epiderma. 
_ viseredni subepidermalni parenhim sa posve kolabiranimi stanicami i 
napokon nutarnja epiderma, kojoj su stanične stiene neznatno porozno 
odebljane. — Zametak je u endospermu zavit. | 


> i e LED 
de Le e de m le Kk 


I, 
Da 
Cal; 


Oxybaphus ovatus Wahl. 


3 Plodovi slični su onim od Mirabilis, ali za više nego polovicu 

> manji. — Perikarp je kožast i zatvara jedinu sjemenku bubrežasta 
oblika, uzpravnu i providjenu tankom sjemenom lupinom. Struktura 
= ove potonje sudara se u svemu s onom od Mirabilis Jalapa, U cie- 
lom nalazimo i ovdje tri diferentna sloja, naime: vanjsku epidermu 
sa stanicama nepravilna oblika, dosta odebljanih, valovito naboranih 
 stiena; nadalje subepidermalnu tkaninu, sagradjenu od njekoliko re- 
dova parenhimatičkih stanica, koje su tangencijalno produžene i sti- 
o snute; napokon nutarnju epidermu, koja posve odgovara onoj kod 
_ Mirabilis. U testi naći je i tragova fibrovazalnomu snopiću. - < 


Bl IRR O 


se 


fr 


A 


m" 
SE 
bid 
ws 

a 


4 mA 
ptt 
sil y 1 


Tumač slikam. 


Brojevi znače svuda povećanje. 


Slika 1. Fagopyrum esculentum, transv. prorez kroz integ. v. i. = vanjski, n. 

X i i. = nut. omot, p = perispermalni sloj. 355. 

Koga i SL transv. prorez kroz testu. 355. 

3 oo € è drugi sloj, tang. 230. 

s s s ER ni A et 

Bu Erden: A a četvrti ,, a DI 5,5 

| RES: x A stanica iz perisperm. sloja, tang. 230. 
Ski A » epiderma, tang. 230. 

» 8. Polygonum Persicaria, Pa 2 280: 

= ur x Bi drugi sloj, „ 230. 

} O CLI si Er detiyrtie 7.272980) 

Hi hl, ke orientale, polurazvita testa transv. 270. Me 
RARA È ja epiderma sa drugim slojem, tang. 395. E: 
235, oi A mlada epid. tang. 270. ši 
Br 14: s dumetorum, integumenti, transv. 260. v.i.n. i p. = kao gore. i Bo 
db: & orientale, mladi drugi sloj, tang. 270. fe; 
ice: E dumetorum, epider. tang. 70. sf 

È 17T. m n epid. i drugi sloj tang. 70. e 

“I 018: S 6 perispermalni sloj, , 230. , Ba 

2 ga ić 3 mlada epider. tang. 270. È IJA 

» IRA) > divaricatum, ,, u RO, > STIA 

fi „ 21. Rheum Emodi, epiderma, tang. 230. Be 

te PFA Ribes testa, transv. 230. e == endosperm. 

ks. Bo. 3 Ko AGS Tom 

Be ., 24. Rumex Patientia, epiderma, tang. 70, 

do: on: en = testa, transv. 145. 

È. » 26. , salicifolius treći sloj. tang. 145. 

sai » 27.  „ Patientia, četvrti sloj, ., 145. 


„ 28. Chenopodium bonus Henricus, testa, transv. 250. 
99: Y rubrum, epider. tang. 230. 
„ 80. Blitum epider. tang, 140. 

È , 31. Chenopodium ambrosioides, epider. tang. 70. 
mi „82: Br — Quinoa si #120: 

7 RER i. rubrum, trecisloj,, 230. 

dd, SE ambrosioides drugi ,, ,, 230. 
„ 95. Beta vulgaris, mlada testa, transv. 270. 


Br; 
NSK 5 
> LN 

38 


280 


Slika 36. Beta vulgaris, mlada epiderma tang. 175. 


37. 
38. 


39. 


40. 
41. 
42, 
‚43. 

44, 
45. 
46. 


47. 


48. 


49. 


56. 


5 


È 2 zrela epider. tang. 175. 
si nutarnja epiderma, tang. 175. 
Tr oler«cea, subepiderm. slojevi, tang. 165. 
2 3; epiderma, tang. 230. 
a x zadnji sloj, „ 230. 
-itriplex hortensis epiderma sa velikog sjemena. tang. 230. 
+ subepid. sloj tang. 230. 
er četvrti sloj, tang. 230. 
„ epiderma sa manjeg sjemena, tang. 250. 
> subepid. sloj sa manjeg sjemena, tang. 230. 
Suaeda dendroides, epiderma, tang. 230, 


Celosia cristata, epiderma, tang. 230. Ista slika vriedi i za Amarantus 
i Achyranthes. 
Amarantus, subepid. sloj, tang. 230. Ista slika vriedi i za analogni 
sloj u sjem. lupini kod Celosia i Achyranthes. 


30. Amarantus, nutarnja epiderma, tang. 230. Ista slika vriedi i za ana- 


logni sloj kod Achyranthes. 


. Gomphrena globosa, epider. sloj, tang. 230 


n > subepid. sloj, „ 230. 
en nlaa decandra, integumenti, transv. 230. 
vi ? palisadne stanice iz poluzrele teste 230. 
Se > zrela testa, transv. 99. 
» a epiderma tang. 175. 


Mirabilis Jalapa, testa, transv. 230. 


Glasnik hrv. nar. druztva. God. 1. Tabla I. 


Lt I 
TA Cc = 
mpessravs 
= de o ne ia RI 
Arne 


Risao A. Heinz. O. Albrecht Zagreb. 


vi 


m 


Je 

Ca Rn 
Yi 
È 
J 


AM er 
Wi af 
"IN 5 
Ed ma 
Di : PALI 
LI Pa: i 
IT: 
aa 
u 
KI 
Keks na e 
j f 
u 
met de ' 
rare? 
LA x 
> Lu i * 
; 2, 5 nt I 
N 
a i 
ì n) 
ij LE 
è a 
LA LI 
Li 
u è 
n ud 
se \ 
ì Pai i gr 
1 
‘ 
. DI è 
v 
è 
i 
' 
4 
Ti 
. 
Li è 
x 
D 
. 
Mass gif È 


4 
B 
+ 
“ 
: 
wa 
4 
. 
: D 
i 
44 


1990 ua 


Fo 


4 
VE 


Lal 1 
bi $ 
j fun 
} 
de 
: Y 
A 
kk 
5 ho 


u Me 


N N al 
I 
4 ki & 
BLA . N 
ki MN i" E sta 
duse Penn 
Di ( a ir 
i dr ANA: 
A È A m 
ie s e 
d 
x Kk b, 
4. ‘ vata j 
Da. Ke? nt + ni #5 
ur 
f ee Bu 4 
JEK ee 
4 KOLA ri 
ANU: 
FAR 
% i gni 
"I 
j ' 
- 
) 2 
' 
j 
4 
WI M Hi 
i bi 
» 
k 
ie 
id 
È ž 
( 
- 
+0, df 
, “as 
A, + 
idi 
t 
i 
L 
{ < 
x 
. 
x Lee » 
.. dp dal m. © 
5 FL 
* + 
. 
x mann 
N TON è 
NI 


Glasnik hrv. nar. druztva. God. 1. Tabla II, 


16. 17. 18. 


isao A. Heinz. €. Albrecht Zagreb. 


Glasnik hrv. nar. druztva. God. |. Tabla III. 


29. 30. 


RZ 


g 
Tun? 
% 


Risao A. Heins. O. Albrecht, Zagreb. 


, 
* e! 
i 
4 ve 3 
Pc 
s 4, 
à & lì 
Ka ll 
è 
Pa 
A 
P . 
i 
ne 
5 


RAOS 


stele m u 


Glasnik hrv. nar. druztva. God. I, | Tabla IV. 


46, 47. 48, 


Hisao A. Heinz. C. Albrecht Zagreb, 


Berichtigungen Helvellaceen betreifend 
Stephan Schulzer von Müggenburg. Be 


Die Mistel dünkt sich über den Ewn- 


Er 

da baum erhaben, weil sie auf seinen Àsten 

= | thront, von seinen mühsam erworbenen | 
È Lebenssäften zehrt. E 
: È Ei 
= Jeder, der ein grösseres Werk schafft, findet nach scheinbarer 
Ya Vollendung desselben, möglichste Vollkommenheit anstrebend, hie und 

È: da noch immer etwas zu ändern oder auszufeilen, was besonders | SE 
Bi; beim Naturforscher, welcher nach Licht suchend, rastlos vorwärts | va 
x i 
ne 


Be schreitet, neue Erfahrungen zur unbedingten Nothwendigkeit machen. 
3 Derlei Berichtigungen haben aber, wie ich nicht oft genug. 
a wiederholen kann, für die Scientia amabilis einen weit grösseren 


3 Werth, als die vom Zufall abhängige Entdeckung früher unbekannt 
= gewesener Arten, weil sie den bisherigen Irrthum für immer beseı- 
È tigen, Licht bringen; denn der an Irrthum glaubende ) Na a 7 


e tappt im Finstern. 
Vor mehr als einem Menschenalter zeichnete und beschrieb ich 


in meinem ersten Bilderwerke eine Morchella, welche soweit meine | 
damalige Erfahrung reichte, zu keiner bekannten Art passte, die ich đa 
einstweilen nach der Fundstelle , M. prunarii“ benannte. 

Die Gegend bei Vinkovce ist dem Entstehen von Morchetla 
Arten nicht besonders günstig. Oft verging eine Reihe von Jahren 
ohne dass ich eine Einzige zu sehen bekam. 

Daher kommt es, dass ich erst nach 29 Jahren die erwälint 
Form wieder fand, diesmal aber nicht in Zwetschkengärten, sond 
im Walde, und da dieser Fund mit einer Abbildung der Varie 

„rotunda“ der Morch. esculenta auf den seither angekauften prac 
vana Beker’schen Schul-Wandtafeln hinlänglich stimmte, hörte di 
M. prunarii auf zu bestehen, wie in meinen Fungi Slavoniei a ho 


ći 
Ri 


> Hiebei darf ich indessen nicht verschweigen, dass diese Form 
sich den übrigen der I. esculenta keineswegs besonders gut anschliesst, 
= wesshalb sie auch Becker mit einem Fragezeichen dahin stellte. 
uš 


bi. Drei Jahre später erhielt ich die von der ungar. Akademie der 
Wissenschaften herausgegebenen ,Rendhagyò köggombäk‘“ = Un- 
SA regelmässige Discomycetes, des Herrn Hazslinszky, und bei der flüch- 
tigen Durchsicht freute es mich zu sehen, dass auch er meine 
Form bei der M. esculenta bespricht. 


A 


Po 
e 


Da ich eben in meinem wissenschaftlichen Berufe dringend be- _ 
i schäftigt war, konnte ich nämlich in seiner Brochure nur nachsehen, 
welche Arten er darin aufgenommen habe, und legte sie dann 
befriedigt bei Seite. 

Jetzt, bei der Berichtigung, wo ich je mehr Data und Gründe 
: ća benčthige, suchte ich sie wieder hervor, und finde, zu meiner höchst 
È i unangenehmen Überraschung, Sr Herr Hazslinszky auch diese 
Gelegenheit nicht versäumte, um meinen wissenschaftlichen Ruf in 
Ungarn, namentlich bei der Akademie, zu untergraben! 


m. 


u: Also nicht die Mycologie, was sich ohne besondere Mühe 
nachweisen lässt, sondern diese Zizyphus-Arbeit unter wissenschaft- 
 lichem Mantel, scheint er als seine Lebensaufgabe betrachtet 
zu haben, nach dem höchgstgemeinen „Figellus figulum odit“! 


EN S Wie wäre es sonst erklärlich, dass er sich immer und immer 
wieder damit abmühete, da ich, in meiner Arbeit vertieft, ihn nie 
È: dazu provocirte ? 

Dieser sonderbare Umstand nòthigt mich, keineswegs zu einer 
= Kritik, was nicht mein Fach ist, sondern zu einer etwas eingehenderen 
Durchsicht seiner Publication, denn mein hohes Alter fordert gebie- 
X  terisch, mich allen Schmutzes, mit dem man mich so überaus frei- 
= gebig betheilte, und den ich im Eifer bei der Arbeit früher nicht 
— beachtete, griindlichst zu entledigen. Manche Völker pflegen ihre 
Todten vor der Beerdigung zu waschen; nun, auch ih wünsche völlig 


E rein, wie ich lebte, vom irdischen Leben zu scheiden. 
Ei Da ich bereits im Vorworte meinem Namen begegne, muss ich 
wohl auch dieses lesen, und finde schon dort mehr Stoff zum Be- 
i sprechen, als mir lieb ist. 

È È Bevor ein solid - wissenschaftlicher Mann etwas dem Drucke 
übergibt, pflegt er es zu überlesen, um sich selbst nicht zu com- 
omittieren; wenn man aber einer Akademie etwas einreicht, 


so ist schon aus Achtung gegen dieselbe eine wiederho 
Durchsicht geboten. 

Herr Hazslinszky scheint das für überfüssig zu halten, io 
er citirt, beim Beschreiben seines e/o nu hypocrita, im Texte die _ 
Fignren 4, i, 4, 4. welche man auf der betreffenden Tafel Be 3 
sucht, « dagegen gar nicht, / unrichtig, “endlich zeigen e, 4, e und f 
etwas ganz Anderes, als was sie nach dem Texte darstellen sollten! 


ER Das ist um so befremdender, weil am Schlusse, in der Erklärung È i 
der Abbildungen, bei Fig. I. alles correct ist! 


Er hat darin ganz Recht, dass die bei der ersten Untersuchung !. < 


na des gedachten Pilzes vorherrschend angetroffene Theilung des “10 


a | Protoplasma im Schlauche zu zwei getrennten Partien merkwürdig 
x sei. Diese biologische Erscheinung ist indessen bei Ascomyceten gar 

se nicht selten, wie jeder in mikroskopischen Untersuchungen bewan- 
Ri: derte Mycolog weiss, aber es wird Keinem beifallen, die P roto- — 
«> plasma-Abtheilungen auch nur einen Augenblick fir 

A Sporen zu halten. 208 
k- > Obschon die Sporen der Ascomycetes an Grösse häufig jene der 
po: Hymenomy etes übertreffen, so existiren doch bei denselben keine solche 19 
ci Riesensporen wie die seinerseits dafür angesehenen Proto- 
a plasma-Abtheilungen darstellen. | | 1 
po Dann wird, gleichsam selbstverständlich, jeder Forscher mit | 

4 dem Mikroskope in den gesonderten Abtheilungen des Plasma (deren | 

3 


auch mehr als 2 sein können) sich nach den de Bary’schen Zellkern- | 
Cystoblasten umsehen, um die zu erwartende Sporenzahl zu be- 
stimmen, und sie auch in vielen Fällen finden. È 


vis. Ich bedaure constatiren zu müssen, dass sich hier Herr Hazs- 
linszky, als Untersucher von Ascomyceten, in den Augen | 
eines jeden Kenners derselben, eine gewaltige Blösse gegeben 
habe. So etwas kann nur einem im Pilzreiche noch ganz uner- 

fahrenen Neuling passiren. Er 


Zum grössten Überflusse zeichnete er, auf der betreffenden | 
Tafel Fig. c und d, die anfänglich nach seinem Befunde zweispo- 
rigen Schläuche, aber — — — in jeder vermeinten Spore 
4 wirkliche Sporen! Somit ist entweder der Text oder die 
Abbildung Dichtung! E 

Ein Mycologe, dem es beliebt, dem wissenschaftlichen | Public I 
_ Dichtungen aufzutischen, abdicirt, als Naturforscher überhaupt. 


Am Schlusse des Vorwortes, gleichsam sich vor unserem wissen- 
“4 schaftlichen Publikum entschuldigend, dass er nicht, wie ge- 
188 wohnlich, meinen Arbeiten allen Werth abspricht, oder wenigstens 
= sie (natürlich zum Besten der Wissenschaft) ignorirt, sagt er: „Ich 
«nam auch Schulzer'sche Arten auf, obschon ich nicht alle sah. 
Nachdem ich aber von Morch. crassipes und Helv. tremelloides seine 

= Originalfunde besitze, welche mit seinen Abbildungen voll- 

kommen stimmen, so müssen wir dieses auch von den Übrigen 
_ voraussetzen, und dieselben schon. deshalb veröffentlichen, damit die 
Lücken unserer Kenntniss derselben desto eher ausgefüllt und allen- 
falls auch die Abbildungen selbst verbessert werden“. 
> Es versteht sich von selbst, dass meine Wenigkeit für eine so 
hohe Gnade zum Danke verpflichtet ist, aber so stichhaltig auch sein e 
> angegebener Grund zur Aufnahme meiner Arten ist, guckt, doch i 

am Ende der Pferdefuss hervor. Er konnte damals nichts schreiben, 
= ohne mich zu verletzen. 

Die Wahrheit ist, dass die Beschreibung und Illustration seines 

Opusculums, ohne Zuhilfnahme meiner Arbeiten (Abbildung 4—8) 
kläglich — mager ausgefallen wäre, weil meines Wissens, ausser 
mir, seit Clusius Niemand eine ungarische Morchella oder Helrella 
zeichnete. 
Boi Wenn es Herr Hazslinszky opportun fand Pilzformen die ich 
= selbst als zweifelhaft bezeichnete, oder mit einem Frage- 
 zeichen anführte, in seinen Text aufzunehmen, so wäre es wohl Be. 


loyal gewesen, diese Umstände anzugeben, was er aber nicht that. bo. 

Auch wäre er verpflichtet gewesen, die von mir in Ungam — di 
entdeckten Standorte unbezweifelt — guter Species, vie z. B. Spathu- PA 
larıa flavidu, ‘anzugeben, nicht aber stillschweigend zu übergehen. Er 


Welchen Zweck haben dann sonst seine Pilzaufzählungen, als nachzu- 
weisen, welche Arten bisher in Ungarn gefunden wurden, und wo? 
IE Der Name des Entdeckers ist Nebensache. Br 
HA Über die Varietät /usca Bull. der Helvella crispa P., welche ar 
| Herr Hazslinszky besonders interessant findet, habe ich, mit meiner ———— 
I ‚jetzigen Erfahrung, eigene Gedanken. Sie dürfte ehe die von a 
_ einem Hypomyces befallene Normalart sein. 
È sd Meine Helv. tremelloides wachset auf der Erde, Helr. lacunosa 
Er Afz. fand ich auf Baumstöcken (nach Anderen auch auf der Erde). 
Ich betrachte Erstere nicht als Spielart der Letztern, neben welche 
ich sie stellte. 


Ubrigens citirt Herr Hazslinszky die Abbildung 4 irrig zu der- 
selben. Die ist etwas ganz Anderes! 

Derlei kann ein Mann der Wissenschaft, besonders da es sich 
in dieser kleinen Arbeit so oft wiederholt, wie wir schon sahen, und 
noch sehen werden, nicht für einen unbedeutenden Verstoss 
gelten lassen. Kauft ein junger, für Ornithologie sich warm interes- 
sirender Mensch ein mit prächtigen, naturgetreuen Abbildungen 
versehenes Fachwerk, in welchem aber bei der Kohlmeise die zur 
Blaumeise gehörige Zahl eitirt wird, so eignet er sich einen um so 
tiefer wurzelnden Irrbegriff an, je grösser seine Wissbegierde ist. 

Mit solcher Nonchalance verfasste Bücher sind weniger als des 
Druckes nicht werth, denn sie schädigen die Wissenschaft durch 
Verbreitung total unrichtiger Angaben, wenn ihnen keine — — Be- 
richtigung beiliegt. 

Meine Spielart griseu der H. lacunosa steht, wegen der Be- 
schaffenheit des Stieles dort gut, wohin ich sie stellte; die beliebte 
Vereinigung mit 4. sulcata ist daher unbegründet. 


Ähnliche Versetzungen, ohne Rücksprache mit dem 
Autor, zeugen eben nicht von besonderem Zartgefühle. 


Meine Eingangs erwähnte einstige Morch. prunarii scheint dem 
Herrn Hazslinszky überaus interessant zu sein, denn er schreibt: 
„Wenn diese Gestalt wirklich existirt, so würden wir sie mit 
Recht als die allercharacteristischeste Morchella begrüssen“. 


Ich finde zwar an dieser Form nichts besonders Bewunderns- 
werthes, frage aber, ob das consequent ist, mich hier sans gene 
so tief zu verletzen, indem er mich als einen der Fälschung 
fähigen Menschen der wissenschaftlichen Welt darstellt, nachdem 
er im Vorworte selbst nachwies, dass meine Beschreibungen und 
Abbildungen genau der Wahrheit entsprechen? 


Das erinnert lebhaft an den Zigeuner am Pferdemarkte welchen 
ein Kauflustiger fragte, ob die angebotene Stute trächtig sei? Er 
gerieth in Verlegenheit, weil er nicht wusste, ob dem Käufer dieses 
oder jenes genehm wäre, fasste sich aber bald, und sagte: „Ha 
akarok vemhes, ha nem akarok nem vemhes“ d. h. „Je nach meinem 


Belieben ist die Stute trächtig, oder nicht trächtig“. Über derlei zi- 


geunerische souveraine Willkür lacht man wohl, aber aus wissen- 
schaftlichen Arbeiten sollte sie denn doch ausgeschlossen sein! 


en 05 Da 


286 


Um seiner Arbeit ein Relief zu geben, brauchte Herr Huzs- 
linszky meine Abbildungen, vergass aber darum doch nicht auf 
seine edle Lebensaufgabe. 

Seine Bemerkungen über die erwähnte I. prunarii. schliessen 
folgendermassen: „Tömlöretege ismeretlen, rajza nem tärgyas, s kez- 
detleges, de fioyelemre meltö“. d. h. „Schlauchschicht unbekannt, 
die Abbildung ist nicht objektiv und primitiv, jedoch be- 
achtenswerth“. Also, mit Ausnahme der letzten Worte, lauter 
Tadel, den ich denn doch ein wenig näher beleuchten mus. 


Schläuche und Sporen sind allerdings keine gegeben. was zu 
jener Zeit, als ich den Pilz fand, auch kein anderer Mycolog für 
nöthig erachtete, und selbst heute bei Eintheilung einer Morchel- 
art nicht im Mindesten nothwendivw ist, denn diese wird noch 
immer, nicht gröstentheils, sondern ganz und gar, nach morpholo- 
gischen Kennzeichen bewirkt, weil hier die Fructifications-Organe 
keine hiezu genügenden Unterschiede darbieten. Das weiss jeder 
wirkliche Mycologe, und ein solcher wird das Hervorheben des 
Fehlens der Schläuche- und Sporenablildung dort, wo es sich nicht 
um Physiologie, sondern bloss um Eintheilung ‘eines Fundes 
handelt, lächerlich finden, somit von der mycologischen Einsicht 
des Betreffenden sich sonderbare Begriffe bilden. Bei der Abbildung 
meines oben besprochenen zweiten Fundes sind übrigens auch Schläuche 
und Sporen gezeichnet, weil wir gegenwärtig dieses nsolchen 
Werken für nothwendig halten. 


Es klingt freilich hochtrabend, wenn Herr Hazslinszky meine 
Abbildung als „nicht objektiv“ bezeichnet, und ist doch nur ein ge- 
lehrter, hier an ganz unrechtem Orte angebrachter Unsinn. 

Diese, so wie alle andern Abbildungen, zeichnete ich nach Natur- 
Objekten, möglichst unbeeinflusst von etwa vorgefasster individu- 
eller Anschauung, welche, nämlich mein mycologisches 
Wissen, sich eben hiedurch nach und nach ausbildete. Es müssen 
also meine sämmtlichen Abbildungen nicht objektiv sein! 

Ein bekannter Gelehrter sagt übrigens: „Es ist fraglich, ob 
dem menschlichen Geiste eine objektive Erkenntniss überhaupt, oder 
in wieweit sie ihm möglich sei. Dagegen ist es klar, dass weder 
eine subjektive, noch eine bis zu gewissen Grenzen reichende objek- 
tive Erkenntniss, wirkliche Erkenntniss ist, da ja diese den 
Gegensatz zwischen Subjekt und Objekt aufhebt*. 


287 


Nach der mir vor mehreren noch lebenden Zeugen ungefragt 
gemachten Mittheilung eines in ganz Ungarn werthgeschätzten Mannes, 
ist Herr Hazslinszky der Führung des Pinsels unkundig (man kann 
wohl nicht alles sein), wenn es ihm nun dennoch beliebt, wahrscheinlich 
zur Hebung der Wissenschaft im Vaterlande, meine Abbildung eine 
primitive zu nennen, so kann ich umsomehr véllig ruhig dazu 
lächeln, nachdem ganz anders lautende Beurtheilungen wirklicher 
Mycologen vor mir liegen. 

Übrigens befriedigt es mich ja, dass er doch so gnädig ist, beizu- 
fügen: sie sei beachtenswerth, denn das war der einzige 
Zweck, zu welchem ich sie anfertigte 

Herr Hazslinszky eitirt zu dieser Pilzform seine Figur 8, was 
in dem Wissen des gläubigen Lesers eine total-irrige Vorstellung be- 
gründen muss, denn mein Pilz ist nicht unter Nro 8, sondern als 
Nro 7 dargestellt. 

Auch in der Erklärung der Abbildungen am Ende des Elaborats, 
ist Nro 8 als Morch. prunarii bezeichnet und Nro 7 ganz wegge- 
lassen Ein wirklich auffallender Mangel an Achtung, sowohl gegen 
die Akademie, als gegen das wissenschaftliche Publicum, 
worüber ich mich bereits zur Genüge ausprach. 

Haltet man sich an seine Diagnose der Morch. esculenta, SO 
wird man beim Auffinden schwärzlicher Mützen, die bei uns fast 
häufiger vorkommen, als anders gefärbte, nicht wissen, wohin selbe 
einzutheilen wären, denn Hazslinszky erwähnt dieser Färbung nicht. 

Das ist indessen noch gegenwärtig zu entschuldigen. Eine gründ- 
liche Monographie der Gattung Morchella thut uns Noth, welche in 
Vinkovce zu verfassen, aus angegebenem Grunde unmöglich ist, wenn 
sie auf eigene Erfahrung begründet sein soll. 

Endlich könnte, nach der von ihm der AZ. eseulenta gegebenen 
Diagnose, unser Pilz nicht dahin gestellt werden, weil sein Stiel 
nicht kürzer, sondern beträchtlich länger ist, als die Höhe 
der Mütze Die Diagnose müsste also erweitert werden. 

M. pracrosa Krbh, ziert, als heurige Acquisition, auch meine 


Fungi Slavonici, ich finde aber weder dort, noch an der Kromb- 


holz’schen Abbildung, dass die Mütze durch ihre Kürze im Min- 
desten auffalle, wie Herr Hazslinszky hervorhebt, was auch mit dem 
von ihm angegebenen Verhältnisse der Dicke zur Höhe, 1:1,5 welches 
ganz richtig ist, nicht besonders harmonirt. Dann ist ihre Farbe durch 
„barna“ = braun, nicht richtig bezeichnet, denn ich fand sie ockergelb, 


288 


Krombholz oliven-graugrün oder ebenfalls ockergelb. Denn Stiel fund 
weder Krombholz noch ich glatt, sondern grubig, u. s. w. Es scheiut: 
Herr Hazslinszky habe eine andere Form vor sich gebabt; für 
den, der sich mit Morcheln beschäftigt, gewiss en sehr verzeih- 
licher Irrthum. 

Bei der Morch. crassipes muss ich für unsere Freunde der My- 
cologie wesentliche Berichtigungen vornehmen, und kann dieses zu 
meiner grössten Freude bewirken, ohne dem Autor wehe 
zu thun, denn alles ist, Krombholz folgend, völlig richtig, mit der 
einzigen Ausnahme der bereits widerholt gerügten Riicksichtslosigkeit 
gegen das wissenschaftliche Publieum, dass er auf die unter Nro 9 
gegebene Abbildung im Texte wie in der Abbildungen - Erklärung 
hinweiset, welche aber der Leser vergebens suchen wird. Die, so 
wie jene sàmmtlicher Morchellu- und Helvella-Arten, von mir 
entlehnte Abbildung ist mit Nro & bezeichnet. 

M. crassipes Vent. ist eine seltene Form, die vom Jussieu 
in Frankreich entdeckt. von Ventenat in seinen „Dissertat. sur le 
genre Phallus“ in den Memoir. de l’instit. nation. p. 509 fig. 2 
publieirt und anderwärts bisher wohl kaum gesehen wurde, bis ich 
endlich das Glück hatte, darauf zu stossen, denn die Krombholz’sche 
Abbildung Tab. XVI, welche von Neuern citirt, auch die unrichtige 
Angabe hervorrief, die 37. erassipes sei die grösste aller in den un- 
garischen Ländern vorkommenden Morcheln, entspricht den ursprüng- 
lichen Diagnosen gar nicht und dürfte, natürlich anders benannt 
(am passendsten wohl M. Krombhotzii), als neue Art betrachtet 
werden. Indessen rathe ich auch hierin sich nicht zu übereilen, denn 
M. Smithiana Cooke, welche in England bis 32 Cm. hoch und bis 
über 18 Cm. breit wird, weicht von der Krombholz’schen Abbildung 
der vermeinten M. crassipes nur darin ab, dass Cooke den Stiel 
„mearnatus* sah. 

Über M. crassipes sagt Persoon, mit Berufung auf Ventenat in 
der Syn. fung. S. 621: „stipite inferne ditatato, superne attenuato, 
pileo brevi acuminato. Stipes pileo brunneo quadruplo longior“, und 
Fries im Syst. mye. II. S. 9, ebenfalls Ventenat folgend: „Pileus 
brevis, brunneus, stipes inferne inflatus, sursum attenuatus, pileo quia- 
druplo longior“, und fügt bei: „Durch die Gestalt des Stieles 
vonallen Übrigen abweichend‘. 

Hieraus sicht man, dass der abwärts auffallend ver- 
dickte Stiel, dann die im Verhältnisse zu diesem eben so auf- 


289 


fallend kleine braune Miitze, die Hauptkennzeichen dieser 
Art sind. 

Die von Ventenat gesehene conisch-zugespitzte Gestalt 
der Miitze traf ich allerdings an, sah aber, wie die Abbildung 8 zeigt, 
in derselben Gruppe, neben so gestalteter auch rundliche, 
niedergedrückte Mützen; in diesem Punkte ist also die Art 
variabel. Eben so wenig für alle Fälle bindend, ist die Bemer- 
kung zu nehmen: Der Stiel sei viermal so lang, wie die Höhe der 
Mütze. Jussien fand wahrscheinlich, gleich mir, den raren Pilz ein 
einziges Mal, und Ventenat beschrieb ihn darnach. 

Dass die vom Herrn Hazslinszky gegebene Diagnose ohne sein 
Verschulden, weil er nur neuere Autoren bentitzte, als zu 
einem ganz andern Pilze gehörig, für M. crassipes völlig un- 
richtig ist, somit keine Geltung hat, versteht sich von selbst. 

Seine Bemerkung: Er gebe meine Abbildung darum, weil sie 
von der Krombholz’schen abweicht, ist ganz correct. Das war 
ein reinwissenschaftliches Verfahren, was sich bereits da- 
durch herrlich lohnte, dass es den Anlass zu meiner Berichtigung 
sab; wofür er den wärmsten Dank unserer heutigen und künftigen 
Mycologen verdient. 

Mir scheint es, dass der Herr Autor Trattinnicks Abbildung 
der M. patula P. unrichtig zu M. gigas citirt, denn sie wird nach der 
Abbildung und Rabenhorsts Beschreibung in Ganzennur 1!2— 212° 
hoch, wirend M. Gigas mehr als doppelt so gross ist, worauf schon 
der Name hindeutet. Auch gelang es mir nicht seine Beschreibung 
weder mit M. gigas, noch mit M. patula in Einklang zu bringen. 

Ohne Zweifel wird die Vorstellung des Anfängers auf einen 
Irrweg geleitet, wenn man wiederholt die Verwandtschaft der 
Gyromitra mit Morchella hervorhebt und jene mit #elrella ver- 
schweigt, wie es der Herr Autor in der Diagnose thut. Auch 
trennt er in der Reihenfolge Helvella von Gyromitru indem er, gleich- 
sam als Verbindungslied, Morchella dazwischen einschaltet. 

Nun, das ist Gustosache und eben kein Verbrechen. Er geht 
nur von einer andern Ansicht aus, als ich. 

1 Schon der mehr übereinstimmenden Substanz wegen, halte ich 
Gyromitra für näher verwandt mit Helvella, als wit Morchella; noch 
dentlicher springt das ins Auge wenn wir die Gestaltung betrachten 
und gerade in dieser Gegend des Pilzreiches wird die Sonderung ganz 


und gar nach morphologischen Kennzeichen vorgenommen. 
19 


290 


Die Mütze der Gyromitra besteht eben so, wie jene der Ael- 
vella aus Lappen, nur sind diese bei Ersterer mehr gefaltet; da- 
gegen hat keine einzige Morchella eine lappige Mütze. 

Andererseits gehört eine starke Dosis von Einbildungskrafit | | 
dazu, um an ein paar Gyromitra-Arten etwas den bei keiner > 
Morchella-Art fehlenden oder auch nur zweifelhaft sich ausbildenden N 
Zellen an der Aussenseite der Mütze Ähnliches zu sehen. 

Übrigens, wie gesagt, das ist Gustosache. Ein jeder hat sein 
Steckenpferd; mag er es immerhin reiten, wenn er nur fleissig 
und wahr arbeitet, so hat er von meiner Seite keinen Anstand zu ue 
besorgen. oka 

- Jenes Gebilde, welches in meinem erstem Werke irrthümlich ‘oi SE 
für eine Form der Morch. tremelloides Krmbh. gehalten wurde und 
nun vom Herrn Hazslinszky als Gyromitra tremelloides besprochen 
wird, ist sicherlich weder eine Morchella, noch Gyromitra oder Helvella, 
sondern gehört zu einer neuen Gattung des Pilzreiches, die aber erst 3 
nach dem Wiederauffinden der Art aufgestellt werden kann, was mir SEA 
bis jetzt trotz aller Mihe nicht gelang. Ts 

Hier beliebt es ihm wieder, meine Abbildung „primitiv jedoch Miss 
beachtenswerth“ zu nennen, worauf ich oben bereits antwortete. ki 

Es widert mich schon an, wenn ich auch hier die Achtungs- Bh 
losigkeit gegennüber den wissbegierigen Lesern rügen muss. Zu diesem 00° 
Pilze, der als Abbildung Nro 4 führt, citirt er Nro 7! Tiet bedaure Be) 
ich diejenigen, welche mit Hilfe solcher Bücher Mycologie stu- ali 
diren. Den Schaden, welchen die Wissenschaft durch Verbreitung gar 
so vieler unrichtiger Vorstellungen erlitt, kann, wie gesagt, nur Be- ———— 
richtigung wieder gut machen, es ist aBer leider kaum zu er- 
warten, dass die meinige in alle Hände gelangen werde, in welchen 00° 
sich Hazslinszkys Werkchen befindet. AAA 

Krombholz, welcher um die Gattungen Morchella und Hewellan | 
(sammt Gyromitra) wohl das grösste Verdienst hat, unterschied seine 
Helv. suspecta von der H. esculenta P., was Herr Hazslinszky nicht 
gelten lässt, indem er sagt: „A föalaktöl hamis alapon szakasz- 
tatott el“, d. h. „Wurde von der Normalart auf falschen Grund hin 
abgeschieden“, was wohl aus Pietät gegen das Andenken des redlichen 
und fleissigen Krombholz anders hätte ausgedrückt werden können, denn 
shamis = falsch“ klingt immer verletzend. Die ungarische Sprache 
besitzt genug passendere und dabei mildere Worte, wie z. B. eleg- 
telen — unzulänglich oder ungenügend, um derlei zu vermeiden. 


291 


Was der falsche Grund ist, darüber schweigt er wohl- 
weislich. 

Mein überaus hochgeschätzter Freund, der Herr Abt Bresadola 
hegt ebenfalls die Ansicht, dass beide nur Formen einer Art sind, 
was zwischen ihm und Roumeguere vor etlichen Jahren zu einer 
Polemique in der „Revue mycologique“ Anlass gab. Er schreibt die, 
auch seinerseits in Südtirol, wo beide Gestalten häufig vorkommen, 
wahrgenommenen manchmaligen Erkrankungen nach dem Genusse, 
andern Umständen zu, als der Existenz zweier Arten. | 


Ich fühle mich nicht dazu berufen, hier die Rolle eines Schieds- 
richters zu- übernehmen, weil ich autoptiseh nur die I. suspecta 
kenne, werde aber unten ein selbsterlebtes tragisches Ereigniss nach 
dem Genusse derselben erzählen. 7 


Die mir zugänglichen Abbildungen der mir unbekannten 
H. esculenta verglich ich mit der MH. suspecta, und fand: dass sie 
überaus ähnlich aussehenden Zwillingsbrüdern gleichen. 


Das veranlasste mich, nach Unterscheidungs- Merkmalen zu 
suchen, denn die Eine nennt Krombholz unbedingt essbar, die 
Andere verdächtig, und auch Kalchbrenner sagt von Kromb- 
holzs H. suspecta im Jegyzék I. S. 233: „Wird manchmal mit der 
Gyromitra esculenta eingesammelt und verursacht Vergiftungs- 
symptome“. 

Den Stiel der H. esculenta nennen alle Autoren glatt, und 
Trattinnick (Essbare Schwämme S. 162) setzt eingeklammert bei 
„furchenlos“. Den Stiel der H. suspecta Krmbh. dagegen be- 
zeichnen sie als gefurcht-grubig, wie auch ich es antraf. Ein 
wohl gut bemerkbarer Unterschied, aber von Pilzsammlern, bei dem 
sonst völlig gleichen Aussehen, leicht zu übersehen. 

Es war im J. 1839 in Rzeszov (Galizien), als eines Morgens 
der Kreisarzt in mein Zimmer trat und mich aufforderte: ihn zur 
Leichenbeschau in ein nahes Dorf zu begleiten, von wo eine Ver- 
giftung durch Pilze gemeldet wurde, was ich natürlich zusagte. 


Bei unserem Anlangen Nachmittags waren schon 3 Mädchen 
von 4, 6 und 8 Jahren todt; der Bauer, sein Weib, und ihr 12jähriger 
Sohn konnten kaum auf den Füssen stehen und wankten mühsam, 
sich an der Wand und andern Gegenständen haltend, herum. 


Die Leichen hatten, besonders am Bauche, grosse grüne und 


schwärzliche Flecke. Eine Obduction wollte der Arzt nicht vornehmen. 
* 


292 


Die Familie, gestern noch ganz gesund, bot einen schauderhaft- 
ergreifenden Anblick dar! i 
i Der bei 40 Jahre alte Vater ging Tags zuvor zeitlich Frih in 
den nahen Wald um abgefallene dürre Aeste zu sammeln. Ein des 
Weges kommender böhmischer Handwerksbnrsche blieb bei ihm stehen 
und ersuchte ihn um Feuer zum Pfeifenanbrennen, deutete dabei 
auf die dort: wachsenden Pilze und sagte, bei ihm zu Hause esse 
man dieselben. 

. Das bewog den Bauer. in sein Hemd eine ziemlich grosse Quan- 
tität zu sammeln, worauf er sein heisigbiindel auf den Rücken nahm 
und den Heimweg antrat. 

Im Dorfe kam er bei einer vor dem Hause stehenden ‚Jüdin 
vorbei, die ihn anrief: „Janu, was tragst Du da im Hemd?‘ Er 
erzählte ihr von der Angabe des Wanderers, und zeigte die Pilze. 
Die Jùdin bat ıhn, ihr davon zu geben, was er auch willig that. 

Zu Hause angelangt, wurde der Rest mit, Zuthat von Salz 
einfach in Wasser gekocht, und die ganze Familie labte sich an dem 
wohlschmekenden Gerichte. 

Das geschah ungefähr um Mittagszeit. Die Kinder spielten dann 
den ganzen Nachmittag recht munter im Hofe, die Eltern gingen 
ohne irgend. eine Beschwerde zu fühlen, ihren gewöhnlichen Ge- 
'schäften nach. 

Abends legten sie sich wohlgemuth nieder und schliefen ein. 
is mag Mitternacht gewesen sein, als alle erwachten und sich un- 
wohl fühlten Die Kinder ächzten und bis zum nächsten Mittage 
verschieden 3 davon. 

Natürlich verfügten wir uns zur Jüdin, um zu sehen, wie es 
dort aussah. Die ganze Familie hatte sich an den mit etwas Essig 
bereiteten Pilzen satt gegessen, und — — — alle befanden sich 
völlig vohl! 

Warum dieselbe Pilzart dort tödtete, hier gar nicht belästigte, 
blieb unaufgeklärt. Entweder bewahrte die Zubereitung mit Essig 
die Judenfamilie vor Schaden, oder sie erhielt die kleinsten, unan- 
sehnlichsten, also jüngere und noch nicht wurmige oder sonst ver- 
dorbene Stücke, während der Bauer die grossen, alten Exemplare 
für seine unglückliche Familie behielt. 

Letzteres dünkt mir das Wahrscheinlichere zu sein, denn es ist 
zwar vollkommen erprobt, dass Essig, so wie Salz (nach Bulliard | 


auch Schwefeläther), das Pilzgift derart neutralisirt, dass man auch 


293 


die allergiftigsten Arten ohne mindeste Gefährdung geniessen 
kann; aber die Manipulation vor der Zubereitung besteht in mehr- 
stündiger Maceration der Pilze in mit einem dieser Stoffe geschwän- 
gertem Wasser, welches dann weggeschüttet wird, was hier nicht 
geschah, wo überdies auch, nach dem Berichte der Jüdinn, nur 
wenig Essig beigegeben wurde. 

Den Arzt beim Dorfgeistlichen lassend, begab ich mich in den 
Wald, wo ich gleich beim Eintritte eine stannenswerthe Menge des 
Unheilstifters fand und davon eine Quantität sammelte, diese zu Hause 
mit Butter gedünstet einem sehr gefrässigen grossen Hunde gab, der 
sie gierig verschlang. Am andern Tage ging Blut mit dem Urine 
ab, sonst war er lustig, bis er endlich, immer herumlaufend am 
zehnten Tage umfiel und todt war. Der Abdecker fand die Haut 
mit Wasser unterlaufen. 

Kalchbrenners angeführte Bemerkung übergeht er . ebenfalls 
mit Stillschweigen, so wie den Umstad, dass Krombhol,, dessen 
Werk er ohne allen Zweifel benützte, auch einen Vergiftungs- 
fall durch seine H. suspect« erzählt, und beifügt: dass die Leute 
diesen Schwamm nur nach früherem Abkochen oder wenigstens Ab- 
brühen. Wegschütten des Wassers und neuerlicher Zubereitung, für 
unschädlich halten. 

Wie Herr Hazslinszky diesen Menschenleben gefährdenden, daher 
wohl höchsten Grad der Oberflächlichkeit und Leichtfertigkeit, einst 
vor dem Richterstuhle des Ewigen, ja sogar vor einem irdischen 
Gerichte, falls ein Kläger auftritt, zu verantworten vermag, wenn 
auf seinen, in volle Zuversicht heischendem Tone gege- 
benen Ausspruch fest vertrauend, Jemand sich oder gar seine 
ganze Fami ie, durch Genuss der Gyromitra, dem Tode in die Arme 
liefert, kann ich mir nicht vorstellen. Und Leute aus dem Volke 
würden bei solch’ einem tragischen Ereignisse gewiss vollberechtigt 
fragen: Zu was haben wir Schulen und Gelehrte, wenn sie nicht 
allein ausser Stande sind, durch Warnen und Belehren solchem 
Unheile vorzubeugen, sondern sogar todb:ingende 
Nahrungsmittel empfehlen! Man wird nicht allein Mycologen, 
sondern alle Naturforscher, als unnütze Brotesser, gründlich verachten! 

Wenn Quelet den für giftig gehaltenen sehr ansehnlichen Ag. 
so’itarius nebst andern für essbar erklärt; wenn Bresadola mehrere 
bis dahin nicht als essbar bekannte Pilze geniessbar nennt, Kalch- 
brenner mit seinem A. tumulosus u. a. dasselbe thut; ich endlich 


294 


manchen als verdächtig oder gar als gittig angegebenen Pilz in meine 
Kiiche liefere, so ist das Verdienst, weil dadurch die Zahl mensch- 
licher Nachrungsmittel vermehrt wird, aber die Essbarkeit erprobten 
wir alle an uns selbst, was beim Herrn Hazslinszky in Betreff 
der Gyr. suspecta wohl kaum der Fall sein diirfte 


Wenn auch seit dem Erscheinen dieser Broschure nicht einmal 
5 volle Jahre verstrichen, so dürfte doch Herr Hazslinszky ' gegen- 
wärtig mich und den Gehalt meiner Arbeiten ganz anders beurtheilen. 

Was mich anbelangt, so hegte ich zu keiner Zeit einen Groll 
gegen ihn, denn ich bin ein Christ der Lehre des göttlichen Erlösers 
eingedenkt, und die fünfte Bitte im Gebete des Herrn besteht für 
mich nicht aus gedankenlos herzusagenden Worten. 

Andererseits stehe ich im Dienste der Wissenschaft, bin somit 
zur Aufdeckung der Wahrheit berufen, insbesondere dort, wo es sich 
um meine eigene Arbeiten handelt, was wohl Jeder natürlich finden wird, 

Wie ganz anders wäre aber auch seine genug mühevolle Arbeit 
ausgefallen, wenn er, wie ich es ihm einst brieflich empfahl, dieselbe 
vor dem Drucke mir zur Durchsicht geschickt hätte! Viribus unitis 
scheint aber sein Wahlspruch nicht zu sein. 


Vinkovce im Juni 1886. 


! Hazslinszkys Arbeit ist im Verlage der ung. Akademie der Wissen- 
schaften um 20 kr. zu haben, und nach bewirkter Correctur recht brauchbar 


295 


BIBLIOGRAFIJA. 


Amruš. Dr. Emil Ueber eine Zoogloea-Form der Tuberkelorga- 
nismen. Wien 1886. (Separat-Abdruck aus den Medizin. Jahrbiichern). 


Čestiti naš zemljak, koji se od nedavna u Stricker-ovom labo- 
ratoriju za obću i eksperimentalnu patologiju u Beču bavi iztraži- 
vanjem nižih organizama priobćio je zanimiv prinesak k bakteriolo- 
gičnoj nauci. 

Dru. Amrušu je pošlo za rukom, da običnim načinom mašćenja 
tuberkularnih organizama omasti neki novi dosle neopisani oblik, 
pod kojim se tuberkularni organizam pojavlja, te dokazuje kako je 
ovaj oblik baš poseban organizam, a ne valjda ugrušana kakva orga- 
nička tvar sa prisustvom individualıziranih tuberkularnih organizama. 
Ovakovu zoogleu (kao što tu formu nazivlju) bilo bi po Strickeru 
(koji je proučio zoogleu mikroorganizama gnjilobe) smatrati nekim 
prelazkom tuberkularnog organizma od njegove prosto bacilarne forme 
u oveće tielo, oveći organizam, koji je na svoju ruku kadar pora- 
djati, bilo na koji način, bacila. — Smatralo se ovaj oblik kako mu 
drago, zasluga je svakako G. Amruša da ga je znanosti razkrio. 
„Tuberculose zoogleique“ gg. Malassez-a i Vignal-a nema odnosa sa 
zoogleom g. Amruša, posto masa od njih na taj način nazvana — 
po njihovom izkazu — nije bila pristupna običnom mašćenju tuber- 
kularnih mikroorganizama. 

Razpravi je dodata litografirana tabla, na kojoj je sasvim liepa 
sitnozorna prilika zooglee, u njezinim raznim prikazima. 

Božko Peričić, 


Beck. Dr. Giinther. Flora von Sidbosnien und der angren- 
zenden Hercegovina. (Annalen des k. k. Naturhistorischen Hofmu- 
seums. Wien, 1886. Bd. I. Nro. 4) 


Godine 1885. proputovao je pisac južnu Bosnu i Hercegovinu 
te nam u navedenoj radnji podaje sliku flore ovih krajeva na temelju 
vlastitih iztraživanja, kao i na temelju podataka, koji se o tom 
predmetu nalaze raztreseni u ukupnoj botaničkoj literaturi. Stare, 
već poznate stvari nastojao je pisac, kako sam kaže, sa rezultati 
vlastitih iztraživanja sjediniti u jedinstvenu cjelinu. Ova potonja od- 
nose se poimence na floru visočina, koja bijaše dosele ostala manje 
uvažena, a ipak je takodjer važna za poznavanje obćenitoga karak- 
tera južno-bosanske vegetacije. 


296 


Radnja obsiže dva diela: obćeniti i posebni. — U obće- R 
nitom dielu.nalazimo ponajprije označene granice teritoriju, što ga n 
pisac nazivlje ,južnom Bosnom“ — ime, koje mu izključivo služi x 
samo za oznaku geografskog položaja, pošto ne obuhvaća niti sa 3 
političkog, niti sa geografskog gledišta tačno omedjašeno zemljište. | | |. 


Nadalje crta nam pisac orografske i hidrografske odnošaje zemlje, 
daje nam kratki geoložki pregled, iztičuć pri tom osobito paleozoičke 
škriljeve, koji se nalaze na obiju strana Drine, a zanimivi su i za È 
botaničara radi osobite njihove flore. } 
Klimatickim odnošajem posvećeno je takodjer posebno poglavje. f 
— Po Hann-u je srednja godišnja temperatura zraka u Sarajevu 
9:2%C0. — S razloga, što se je u neposrednoj blizini grada Sarajeva 
naselilo više predalpinskih bilina, što nadalje vinova loza i južnije 
voćke u prostom tlu dosta slabo uspievaju, misli Beck, da će se iza 
duljeg motrenja pokazati, da je srednja temperatura u istinu manja 
od 9°C. — Nasuprot tomu biti će srednja godišnja toplota u dolini 
Drine medju Fočom i Gorazdom i 10°C. te bi prema tomu bila 
dovoljna za gojitbu vinove loze, koje je tamo valjda pod turskim 
gospodstvom nestalo. — U dolini Neretve zasvjedočuje obilno za- 
stupana mediteranska flora popriečnu godišnju toplotu od barem 12"C. 
— Zanimiva je tablica, u kojoj nam pisac priobćuje temperaturu i 
vode u različitih vrelih uz dodatak njihove jakosti, kao i položaja 
njihovog nad morem. Najhladniju vodu našao je na Prenj-Planini 
(5:2C.) u visini od 1700 m., a najtopliju u blizini Sarajeva (11°SC.). 
U južnoj Bosni našao je pisac samo dvie oštrije izražene bi- 
linske regije: predalpinsku naime i alpinsku. Prva size p)- 
priečno do visine od 1625 m., kojom je ujedno označena granica 
drveća, a druga od ove granice do najviših vrhunaca visočine (2388 
m.). Osim toga možemo u predalpinskoj regiji razlikovati još dvie 
podredjene zone, naime: doljnu ili kulturnu zonu sa šikarom, Me 
kulturami i pašnjaci i gornju ili šumsku zonu, u kojoj pre- Ko 
težno dominira drveće sa padavim lišćem, pošto subalpinska zona 


crnogorice u obće nigdje nije tipično zastupana. — Pinus Pumilio | 
dolazi doduše svuda, ali obično završuje šumska zona prema visu 0 


kržljavom šikarom bukve ili sličnimi kržljavci od Picea vulgaris, | M 
Rhamnus fallax, Juniperus nana, Ribes petraeum, Lonicera alpigena. Ko 

U susjednoj Hercegovini vladaju donjekle drugi odnošaji obzi- 2 
rom na bilinske regije. Na Prenj-Planini razlikuje pisac: 1. Brie- 
govitu regiju, koja size do visine od 920 m., gdje ujedno pre- 


297 


staju naselbine ljudske i poljodjelstvo; u toj regiji nalazimo dvie 
zone: jednu doljnu sa mediteranskom florom (loza, kajsija, kesten. 
dud, smokva itd.) do 400 m. visine i drugu gornju sa livadami i 
šikarom: 2. Predalpinsku regiju, u kojoj razlikuje opet šu m- 
sku regiju (od 900 —1400 m.) sa listopadnim drvećem, naročito 
bukvom, i nad njom regiju crnogorice (od 1400—1650 m.), u 
kojoj je osobito karakterističan Pinus Tencodermis Ant.; napokon 3. 
alpinsku regiju od granice drveća (1650 m.) do sljemena (2102 
m.). To su malne gole pećine. U srpnju još je naći u ponikvalı 
sniega. Flora vanredno je siromašna, samo po koji Pinus Pumilio 
oživljuje zelenilom svojim ovu pustoš. 

U daljnjem jednom poglavju razpravlja pisac o formacijah 
vegetacije i nabraja alfabetskim redom biline, koje je u pojedinih 
formacijah našao zastupane, tako u formaciji šikarskih šuma, bukava, 
livada, zapuštenih oranica itd. — Ovim poglavjem ujedno zavrsuje 
obćeniti dio radnje. 

Specijalni dio radnje obsiže sistematičku enumeraciju svihko- 
likih bilina, našastih dosele u južnoj Bosni i Hercegovini uz oznaku 
lokaliteta. -— Nabrojene su medjutim u predležećem svezku samo 
kriptogame. Njekoliko brojeva neka služi za ilustraciju bogatstva 
vrsti i varieteta u pojedinih bilinskih skupinah: Myxomycetes 2, Schizo- 
phyta 19, Bacillariaceae 62, Algue 36, Fungi (incl. Lichenes) 133, 
Bryophyta 156, Pteridophyta 30. — Hoće li sistematička enume- 
racija fanerogama sliediti — ? 


Borbas Vincev.: A slavoniai Quercus conferta meg az 
alduna-melleki Qu. Hungarica nem egészen ugyan egy. (Erdesz. 
Lapok. 1886. III). 


Pisac dokazuje, da slavonski Qu. conferta nije identičan sa Qu. 
Hungarica sa dolnjeg Dunava. 


Hirc Dragutin: Frihlingsexcursionen am liburnischen 
Karst. (Oesterreichische botanische Zeitschrift XXXVI. Jahrgang 
pag. 57. 88. Wien 1886.) 

— — Zur Flora des Croatischen Hochgebirges. (Oesterrei- 
chische botanische Zeitschrift XXXVI. Jahrgang pag. 344. 378. 
Wien 1886.) 

U prvom članku priobćuje pisac floristička svoja opažanja, što 
ih je činio predprošloga proljeća prigodom trodnevnog svojeg bo- 


298 


ravka u „hrvatskoj Svici“. Mjeseca svibnja boravio je u okolici 
Broda na Kupi, a u lipnju posjetio je Lokve. Ne dopušta nam 
zaliboze prostor, da poimence nabrajamo pojedine zanimive biline, 
što ih je pisac na putu svojem našao, ubrao ili pobiljezio, od kojih 
su njeke dosta riedke u hrv. flori, tako primjerice Polygala Chamae- 
buzus L., koju je pisac našao u dolini Bjelice, druge opet nove 
za županiju riečku, kao prava Salvia pratensis L.it. d. — Kao 
posve novu vrst za hrvatsku floru spominje pisac Ranunculus cassu- 
bieus L. i Potentillu njeku iz grupe Lencotrieha, koju dosele nigdje 
u Hrvatskoj nije našao. — Na dolomitih oko Lokava nalazi se Hie- 
racium pallescens WK., u Hrvatskoj takodjer dosta riedka biljka ; 
osim toga našao je pisac Atrayne alpina L. Streptopus amplezifolius 
DI., za našu floru takodjer dosta riedke i zanimive biline. 

U drugom članku nalazimo opet pobilježeno bilje, Sto ga je 
pisac mjeseca srpnja prošle godine našao na svom putovanju u oko- 
lici Delnica i Jezera. Osobiti ures tamošnjih krajeva je Telekia 
speciosa Bmg., koja je dosta obična oko Delnica iLokava, a 
nalazi se takodjer kod Mrzlevodice,na Risnjaku, Više- 
vici, Bitoraju itd. — Za Rišnjak nabraja pisac samo biline, 
što ih prigodom prvog i drugog posjeta svojeg na tom brdu nije 
našao, te nam nadalje podaje obširniju sliku flore brda Grleša 
Napokon pripovieda pisac o izletih svojih u županiji riečkoj, koja je 
do nedavna bila, kako sam kaže, „in botanicis terra incognita.“ — 
Brdo Prapod, Guslice, Med vrh, KranjkiSniežnik itd. 
bijahu tačke, kojim je pisac ovaj put posvetio osobitu pažnju. 


Preissmann E: — Ueber die croatische Adenophora. b 
(Oesterreichische botanische Zeitschrift XXXVI. Jahrg Wien. 1886. i 
pag. 115—119) 


Kod Grbala kraj Broda na Kupi našao je zaslužni naš flo- 
rista g. Hirc Adenophoru, za koju mišljaše prvobitno, da je Ad. li- 
liifolia Bess. Upozoren pako Preissmann-om i prispodobiv dia- 
gnozu u Ledebourovoj „Flora Rossicu“ izriče na str. 285. 
gore pomenutog časopisa od god. 1885. mnienje, po kojemu bi upitna 
biljka u istinu bila Ad. stylosa Fisch., a ne Ad. liliifoliu Bess. — 
Preissmann nastoji ovo u gore navedenom članku i dokazati, 
dočim potanko iztiče osobine, kojimi se hrvatska biljka, Hircom na- 
djena odlikuje i razlikuje od vrsti Ad. liliifolia, dotično od herbarnih 
primjeraka te vrsti (iz bečke okolice i iz Magjarske), koje je mogao | 


299 


sa hrv. biljkom prispodabljati. Osobine opažaju se.poimence u obliku 
i konsistenciji lišća, a ne manje i u pojedinih dielovih cvieta. 


Schulzer v. Müggenburg Stephan.— Einige Worte 
über die Magyarhon Myxogasterei irta Hazslinszki Frigyes. Epe- 
ries 1887. Agram 1886. 


Malena razpravica obsize 14 strana te je polemičnog ili bolje 
‘obranbenog sadržaja. 

Pisac sam iztiče, da mu nije nakana Hazslinszkovo djelo 
podvrći kritici, već da hoće samo iztaknuti njeka mjesta, kojimi se 
je ovaj nabacio na piščevo poštenje. — Ipak mu neće oprostiti njeke 
krupnije stvarne pogreške, nepodpunosti, nedosliednosti, što su mu 
se u djelo uvukle, pak mu ih zato u razpravici poimence nabraja. — 
O valjanosti Hazslinskovog sistema neće suditi, jer priznaje, 
da u Myxomycetih nije specialista, čemu da je medju ostalim kriva 
i okolnost, što Slavonija slabo obiluje ovimi stvorovi. — Sa više pri- 
mjera nastoji nadalje Schulzer ilustrovati nepravedni i ne liepi 
postupak ugarskoga mikologa, dočim mu spočituje bud površno, bud 
nedostatno poznavanje znanstvenih njegovih (Schulzerovih) radnja, 
koje da je ipak stao kritizovati i kuditi. — Na koncu pripovieda za- 
nimiv slučaj, kod kojega se je g. Hazslinski, hoteći Schulzera 
pred učenim svietom kompromitirati, sam — kako bi mi rekli — 
grdno porezao, te mu pravom dozivlje onu: ,tko pod drugim jamu 
kopa“ —! Stvar se je naime imala ovako: Hazslinszki kani 
objelodaniti djelo o ugarskih Myxomycetih, pak se obraća i na 
Schulzera, da mu ovaj ide pri tom na ruku. Schulzer rado 
se odazivlje pozivu i šalje ugarskomu mikologu popis vrsti, sadržanih 
u svojem djelu , Fungi Slavonici“. Medju njima nalazi se i vrst Ce- 
ratium porioides. 

Skoro iza toga trazi H. od Sch, da mu posalje na uvid jedan 
herbarni primjerak od pomenute vrsti. — Sch sarkasticki odgovara 
i upozoruje kolegu svoga, da je ©. porioides sljuzasta gljiva, koja se 
nipošto ne da čuvati kao „Herbarstück“. U interesu znanosti pako 
šalje Sch istodobno s odgovorom ovim drugu jednu, za onda malo 
poznatu gljivu — Pfychogaster Corda — na uvid kolegi strukovnjaku, 
da čuje i njegov sud o tom stvoru — A što čini H? — On pismo 
u obće ne čita, pak misli jadan, da mu Schulzer u istinu šalje Cera- 
tium! On prispodablja gljivu sa Schulzerovim opisom za €. porivides, 
Oboje se naravno ne slaže, ergo — Schulzer je „Svindler* — sud, 


300 


kojemu daje u djelu svomu ljepši oblik, dočim piše: ,Sch. našao je: 


tobože kod Vinkovaca ovu gljivu (naime C. por.), nu njegov primje- 


rak u istinu ona nije, jer je smedje boje, a nutarnji mu je sastav 


onaj od Trametes, ako i naliči vanjštinom svojom opisanoj vrsti.“ — 
Risum teneatis! 


Voss W. — Holzschwämme aus den Laibacher Pfahl- 
bauten. (Oesterreichische botanische Zeitschrift XXXVI Jahrgang | 


pag. III. Wien 1886) 


U spisih o. k. zool.-bot. družtva u Beču ,od g. 1879. priobćio 
je pl. Thümen članak o predhistorijskom Polyporus, koji je na- 
djen u koljenicah (Pfahlbauten) kod Ljubljane. a vjerojatno je iden- 
titan sa sada živućim Polyp. fomentarius Fr. Voss spominje u na- 
vedenom članku još dvie gljive, nadjene na istom mjestu. Jedna ne- 
dvojbeno je Daedalea, a vjerojatno D. guercinu Pers., dočim druga 
spada u rod Zenzites. a sjeća oblikom svojim na vrst Z. betulina Fr.. 
od koje se razlikuje samo veličinom svojom. Sa velikimi vrstmi roda 
L. n. p. sa L. keichardtiü Schulz, koja raste u Slavoniji, ne smije se 
upitna gljiva identificirati. 


Voss W. — Bildungsabweichungen an Frühlingsblumen. 
(Oesterreichische botanische Zeitschrift XXXVI. Jahrg. pag. 186. 
Wien 1886.) 


Pisac priobćuje njekoliko anomalija, što ih je opazao na njekih 
bilinah ljubljanske proljetne flore. Tako mu je došao pod ruke Crocus 
vernus Wulf, sa dvie i tri cvietonosne osi. koje su postale tako, da 
se je u jednom slučaju tipično jedini pupoljak razdielio, a u drugom 
slučaju tako, da je na gomolju postalo više novih pupoljaka, od kojih 


se je svaki razvio. — Isto tako opazio je i postanak adventivnog 
korenja na neobičnom mjestu. — Nadalje našao je Erythronium dens 


canis L. sa pentacikličko- limernim cvietom, napokon Leucojum vernum 
L. sa dva cvietonosna batva, od kojih jedno završuje normalnim evie- 
tom, dočim drugo nosi dva cvieta; dalo se je medjutim razabrati, 
da je i ovo potonje postalo sraštenjem od dvaju. 


Antun Heinz. 


301 


Groddeck V. dr.: Ueber das Vorkommen von Queck- 
silbererzen am Avala Berg bei Belgrad in Serbien). (Zeitschr. 
f. Berg-, Hiitten- und Salinen-Wesen. XXXIII.) 


God. 1882, prigodom gradnje željeznice Biograd-Niš, našla se 
je kraj sela Ripnja u istoimenoj rieci ruda, koja se kasnije opredie- 
lila kao Cinnabarit. Profesor Klerić sliedio je trag te rude i naišao 
kod mjesta „Suplje te Male stene“ (4 kim. od briega Avale, a 24 
klm. od Biograda odaljene) na gromade, Quarza, koje su osim Cinna- 
barita sadržavale i druge njeke rude. Iztražujuć pobliže mjestne okol- 
nosti, opazi, da se ovdje nalazi vrlo stari rov, potičući valjda još iz 
rimskog doba. Gromade Quarza leže u Serpentinu, koji je prepleten 
žicami Trachyta, te sadržavaju sloj živinih ruda po prilici 20 metara 
dug. Quarz imade uklopljeno mnogo zelenih čestica. Iste je kem/čki 
iztražio prof. Lozanić! i našao, da su po svomu sastavu slične kro- 
movomu tinjcu. Taj novi varijetet nazvao je on Avalit. 

Rude nadjene u gromadah Quarza, jesu sliedeće: 

a Cinnabarit (rumenica HyS) nalazi se kao prašak ili u 
listićih te kristalih. 5) Samorodna živa (779), vrlo obilna. ©) K a- 
lomel (Zg? C7°) redovito prati živu, te je gdjegdje vrlo liepo kri- 
stalizovan. d) Pyrit (Fe S*) konstantan je pratilac dosad nave- 
denih ruda. | 

Prof. Klerić našao je god. 1885. u malenom rovu kraj Dragu- 
šiće (opet kraj Avale) sloj e) Galenita (20 S) do 1'/2 met. debeo. 

Auktorova mikroskopska i kemijska iztraživanja gromada Quarza 
pokazala su, da ima, osim navedenih, još i sliedećih ruda: Chromita, 
Braunspatha (t. j. Dolomita, koj ima obilnije Fe CO°), Limonita te 
Millerita (Ni S). 

Konačno dodaje auktor svojoj razpravi kartu, koja pobliže ozna- 
čuje topografske odnošaje okolice Avale briega, te misli, da će ovi 
rudnici igrati važnu ulogu u rudarstvu kraljevine Srbije. ? 

! Iztraživanja svoja objelodanio je u: „Berichte der deutschen chemischen 
Gesellschaft, Jahrg. XVII. Heft 13. S. 1774. 


* Dobrotom g. Levina Kollera posjeduje i naš mineralogijski muzej liepu 
seriju ruda sa briega Avale, Medju ostalim i jedan prekrasan  uledjen Kalomel. 


| 302 


John C. v. i Foullon H. B.: Arbölten aus dem deka". 
mischem Labaratorium der k. k geologischen Reichsanstalt (Jahr- N 
buch der k. k. geol. Reichsanstalt, Jahrg 1886. XXXVI. Band Zan 
S. 329—354.) g 


Pod ovim naslovom priobćuju se analize mnogih ruda i kani. 
Analize ruda, koje se tiču naših krajeva jesu: 


I. Analize ugljevlja 


I u dio u a Calorije 
Kongerijski ugljen (suh) Lovča....... 22.9 12.9 4.90 3314 
Mjovenani vgljen Pojalnia Suk ZG 9.2 Ta 3155 
26.4 5.4 = 3199 
N EE Massi Omarska kraj Pialle 11.2 3.2 = 4:29 
Miocenski gorivi škrilj Banjaluka .. 7.4 90.1 + 1520) 
Miocenski ugljen Zientea:.: 222.0. 14.8 8.3 — 5106 
» » » 14.8 9.1 — 4485 
» » » 15.1 1.8 — 4485 
» » Bjelnia...... 17.5 4.8 — 403.) 
» »  revir Majevica-Džemater 6.2 23.8 _ 4682 
» » dolina Janja 8.4 14.8 — 4161 
» » » » 8.2 10.9 — 4835 
» » » » 19.5 Par 4.45 4195 
> » .Puharina .... 99 18.4 — 534585 
> » Trebany..... 14.9 4.6 Fr 3855 
» » Mostar 4... 18.8 153 3.10 3119 
» » Kristior ..... 9.6 15.5 e S 
» » Mestidion....| 13.3 11.8 — | 4485 


ll. Analize ruda. 


a) Smjesa ruda Galenita, Sphalerita i Siderita iz Sriema sadr- dj 
žaje 0.066", srebra, 63 82"), olova, 8.83", zinka, 5. 99%), željeznoga 
oxydula. 12.02"/, sumpora, 1.19%, vapna,: 507% ugljične kiseline 
te napokon 2.42", iznaša kam, koja tu rudu prati: 

b) Tetraedrit i Pyrit u Quarzu iz Kreševa sadržaje 0.040" srebra 

c) Tetraedrit, Malachit i Azurit u Quarzu iz Kreševa ima 

0.020", srebra ; | 

d) Galenit iz Bosne sadržaje: 0.048°/, srebra 


e) » ” ” 0. 036%, » 

f) Tetraedit, St. Majden sadržaje: 0.0035"), » : 
9) Galenitiz Jovanke, Srbija , LANE Mie 
h) Chalkopyrit iz Varcar Vakufa a eh kovnog 


bakra. 


303 


III. Analize kami. 


Netopiv | Željeni kis] Kalcijev pani 
ostatak | i A? 05 [karbonat IT N 
onat 
Vapnenac Icichi u Istri I. 1.19 i SIOE () 
II. 059 [itragovi| 9941 | trag 
Vapnenac iz okolice Rieke I. 7.19 » 98.81 0 
II 0.89 » 99.11 


Vapnenac iz okolice Vinice kraj Karlovca 1.| 0.25 0.28 99.47 
> 2.1 0.24 0.23 99.53 

» » » » » 3 0. ] 8 0.22 99 60 

; > » 41 0.45 1.24 98.31 

hi 0.06 0,82 | 9912 

0.08 0.64 99.28 


Napokon analiza Asphalta sa Vreorca u Dalmaciji dala je re- 
zultat: 44.43—33.18”/o Asphalta. 


Sipöcz Ludwig Dr.: Ueber die chemische Zusammen- 
setzung einiger seltener Minerale aus Ungarn. (Tschermak: Mi- 
neral.-petrographische Mitheilungen. VII. Band, IV. Heft. Str. 277). 


Auktor analizovao je nikelovu rudu (Nickelerz) iz Oravice u ne- 
kadanjoj Vojvodini, i došao do sliedećih rezultata: 
Specifična težina 6.1977. 
Kvalitativna i kvantitativna analiza pokazala je da ima: 
Sumpora 17.60 postotaka 
Arsena 42.88 3 
Bismuta 0.11 a 
Željeza 0.96 : 
Nikelja 28.24 5 
Kobalta 6.53 A 
u HNO3 netopivo i | 
Son i 3.92 postotaka 
Zlata 265 | 


Ukupno 99.64 


Izpustiv netopiv ostatak ostaje razmjer: 
S = 18.20 postotaka 
As 44.35 g 
"i ME 1 1 : 


| 


304 


Te = 0.99 postotaka 
29. 


= 
| 


” 


D 
Ot LO 


[ep 
3 


Co = » 
Ukupno 99 62 postotaka 
Rezultat analize odgovarao bi najbolje formuli: 
3 (Co As S) + 13 (Ni As S) = Cos Nîiz Asıs Sto. 


Stache &.: Vortrag über die „Terra rossa“ und ihr Ver- 
hältniss zum Karst-Relief des Küstenlandes (Verhandlungen der 
k. k. geologischen Reichsanstalt Nro 2. S. 61. 1886). 

Pisac ovim predavanjem podaje malen izvadak iz ovede raz- 
prave, koju de doskora objelodaniti u „Jahrbuch der k. k. geol. 
Reichsanstalt“. Čim se to sbude, dati će se ob$iran referat o spo- 
menutoj razpravi. 


Teller F.: Die silurischen Ablagerungen der Ostkaravanken 
(Reisebericht. Verhandlungen der k. k. geologischen Reichsanstalt 
N. 11. S. 267—280 god. 1886). 

Silurske naslage u Karavankah obreo je god. 1870 Tietze, a 
g. Stache ih je na temelju okamina uvrstio u Barrande-ovu etažu F. 
Pisac iztraživao je pobliže te silurske naslage, rezultate njegovogcu 
iztraživanja objelodanio je u toj razpravici. 

Prielaz preko sedlaste udubine Seeberga pada skupa sa anti- 
klinalnim prorezom silurskih slojeva. Slojevi ovi sastoje se od pravih 


Phyllita, polukristalinih glinenastih, te pjeskuljasto-tinjastih škriljeva | 


i napokon sivastih pješčenjaka (Grauwackensandstein). Phylliti sje- 
ćaju na Quarz-Phyllite. Pojedini slojevi spojeni su medjusobno petro- 
grafskimi prielazi. Zanimivi su klastični umetci Lydita. Podje li se 
iz doline Ober Seelanda prema sedlu samom, opaziti će se da slojevi 
skreću prema SSZapadu i da, malo ne pod sedlom samim raste kut 
naklona nasjevernijega krila antiklinale. Lieva strmina briega otup- 
ljuje se trima slojevima gredastoga vapnenca. Najdonja greda sastoji 
se od prugastih vapnenaca. Vrh ovih vapnenaca leže oni koraljni vap- 
nenci i krinoidne brekée, u kojih se prvi put konstatirala silurska 
formacija. Najviši sloj sa strmom stienom Storzié sastoji opet od 
vapnenca. Skriljaste kami i sivci svagdje proviruju izmedju greda 
vapnenca. | 

Podje li se od sedla jugoiztočno prema (Golomu Vrhu naići 
će se opet na Phyllite i sivaste škrilje (Grauwackenschiefer). Malo 


305 


dalje opet sloj prugastoga vapnenca, koji se može smatrati krilom 
onoga. koji bi prije spomenut. Još dalje jugo-iztočno pokazuje se i 
opet greda vapnenca sa krinoidi, koja je i opet ekvivalenat onoga, 
na sjevernomu rubu. Geoložki odnošaji pojedinih slojeva vrlo su za- 
mršeni; težko je pojedine slojeve sliediti, jer su na mnogih mjestih 
prekinuti, te se onda opet pojavljuje. Tako n. p. osamljene pećine 
kod Pašterka i Rapolda posve su odieljene od glavnoga skupa, a 
ipak nedvojbeno spadaju silurskim vapnencem Seeberga. To su do- 
kazale okamine, koje su se na tomu mjestu našle. Korale je već 
G. Stache našao kod Rapolda, a sam pisac je kod Pasterka našao 
trilobite, (Cheirurus cf. Sternbergii, Bronteus sp.), a izim toga neke 
brakiopode (Atrypa, Spirifer), bivalve, krinoide i koralje Pisac sliedi 
sve pojedine slojeve, razpravlja o njih potanje i zaključuje našavši 
u području iztočnih Karavanka još i Cardiola-horizont. 


Teller F.: Ein Zinnober führender Horizont in den Silur- 
Ablagerungen der Karavanken (Verhandlungen der k. k. geologischen 
Reichsanstalt Nro 12. S. 285— 294 god. 1886.) 


Tragovi starih rudokopa u silurskih naslagah Karavanka na- 
laze se na vrelu Kankere, na podnožju Vernik-Grintavca u grabi 
»Commenda“. Kopale su se rude: zinkove (Sphalerit) i antimonove, 
koje su sadržavale dosta dragih kovova. Analogne rude našaste su i 
na sjevernoj strani Steguneka. Pisac iztraživao je nalazišta rumenice 
na sjevernom obronku Rusa (od naroda zvan „Pod rus“), te ono, 
koje se nalazi na onoj strani podnožja Steguneka, koja je okrenuta 
prema bistričkoj dolini. 

Vrhunac Rus sastoji od vapnenca, koji je ekvivalenat silurskoj 
etaži F. kod Seeberga, koja bi u prijašnjoj razpravi opisana. Na 
sjevernomu vrhu Ruša nalaze se ležišta rumenice, koja je prvi 
obreo F. pl. Dorotka. Dosad su u svrhe rudarske uložena na ovom 
mjestu dva proloma, gornji i donji. Gornji prolom leži na strmini 
samoga briega Ruša. Na granici zone njegovoga vapnenca počimlju 
slojevi škrilja. Pod glinenastimi škrilji, koji padaju prema zapadu 
nalazi se po prilici jedan metar debeo sloj, koji je hrdjasto boja- 
disan uslied ohrastoga produkta raztrošenja. U kami, koje taj 
sloj sastavljaju je rumenica sitnouprsnuta. Prema tomu dakle vap- 
nenac, rudni sloj te glinenast škrilj tvori konkordantan slied. Donji 
prolom pokazuje vapnenac, u koji je sad u većoj sad u manjoj mjeri 
uprsnuta rumenica. I ovdje leži taj sloj na granici škriljastoga sloja. 

20 


306 


Drugo nalazište rumenice leži na podnožju Steguneka. Vap- 
nenac toga vrha spada istoj zoni kao i onaj Storžića, koji bi u pre- 
didudem izvadku opisan. Stegunek prema ZJZ je posljednji rub gre- 
daste zone vapnenca etaže F. Pisac pobliže razmatra stratigrafske 
odnošaje Steguneka, a svršiv to, opisuje pobliže ležišta rumenice. 
Ležišta ta leže dielom na JI., dielom na sjeverozapadnomu rubu gre- 
dastih vapnenaca nie) Na jugoiztočnoj bočini nadjeno je do- 
sada jedno ležište. Odnošaji toga ležišta slični su onim, kod ležišta 
na podnožju Ruša. Na sjevero-zapadnoj strani Steguneka urinuta su 
dva rova, donji u glinenaste škriljeve. Gornji rov odkriva na jednomu 
mjestu granicu medju vapnencem i škrilji, nadalje zonu sa bakre- 
nimi rudami i sitnouprsnutom rumenicom. Na kraju su vapnenci 
tamnobojadisani i mnogo su slični onima ugljevne tvorbe. Prepleteni 
su Zicami Calcita. Vrlo zanimiv je neki maleni prolom. Vidi se kako 
neka crvenkasta raztrošena kam, koja leži povrh sivoga vapnenca, sa- 
držaje Malachita te Azurita. Crvenkasta ta kam sadržaje i rumenice. 
Vrh ovoga proloma leži stari, zapušteni rov, koji takodjer sadržaje 
vapnenca sa rudami. Na ovom mjestu vidi se kako se ona zona, 
koja rude sadržaje nastavlja u dubljinu. 

Za 130 metara više posljednjega proloma nalazi se opet ležište 
bakrenih ruda sa rumenicom i to na najvišem mjestu u najgornjih 
slojevih. 

Jugoiztočno od toga mjesta leži glavna strmina Steguneka, 
koja je gotovo okomita stiena. Na podnožju te stiene opet leži ru- 
menica i to uprsnuta u porozni vapnenac. I ovdje ju prate gline- 
nasti škrilji. Napokon posljednje nalazište rumenice na Steguneku 
nalazi se nešto južnije. Osamljen je to gorski izdanak, a sastoji se od 
krinoidnoga vapnenca, koji osim Malachita, sadržaje i Azurita i rumenice. 

Na sjevernoj strani Steguneka nije se dosada našlo nijedno na- 
lazište rumenice. ' 

Konačni rezultati pišćevogu iztraživanja mogu se u tri tačke 
sjediniti. 1. "U iztočnih Karavankah nalaze se i silurska ležišta ru- 
menice (ima ih i triadičkih te permskih). 2. Rumenica većinom je 
uprsnuta u kami stalne zone, nikad se ne nalazi kao hodnik ili 
u pločah. Obično je u savezu sa Malachitom te Azuritom. 3. Gredast 
vapnenac etaže F (kamo i zona rumenice spada) pokrit je glinenasto- 
škriljastimi sedimenti i to dielom Phylliti, dielom Quarzphylliti. 


Konačno auktor upozoruje, da su opisana ležišta jedina si- 2 d 
lurska ležišta rumenice u južnih Alpa. Sjeverne Alpe imadu više ta- | 


ir 


307 


kovih ležišta imenito kod Reichensteina, Erzberga, kod Kapela i 
Neuberga. A ovamo moglo bi se brojiti i gradačko ležište, pošto ono 
. isto tako leži na granici Silura i Devona kao i ono španjolsko kod 
Almadena. 


. Woldtich J. N. dr.: Paläontologische Beiträge. (Verhand- 
lungen ‘der ::k. k. geologischen Reichsanstalt. 1886. Br. 7. St. 
176-178). i 

Pisac opredielio je mnoge kosti priposlane mu iz diluvijalnih 
naslaga Istre te otoka Hvara. 

A) Fauna istarskih brekča. 

Vrst Cervus dama L. bila je zastupana ostanci dolnje čeljusti 
sa kutnjaci; distalne te proksimalne ostanke humerusa, skapule, 
femura, metatarsusa te dva astragalusa drži pisac, da su ta- 
kodjer pripadale vrsti: Cervus dama. Neki zubi kutnjaci pripadaju 
valjda vrsti Cervus dama giganteus Pictet, distalni krajevi humerusa 
i femura pripadaju valjda vrsti Cervus elaphus L. 

Vrsti Equus Stenonis affinis Wold pripadaju po svoj prilici 


ostanci dolnje lieve čeljusti. Vrsti Equus Caballus foss. minor Wold. © 


pripadaju tri kutnjaka dolnje čeljusti te komad femura. 

B.) Fauna hvarskih brekča. Od ostanaka kosti, koji 
je piscu priposlao prof. Gasperini u Spljetu, pripadaju vrsti Equus 
Cab. fossilis Riitim. tri kutnjaka te proksimalni dio tibije. 

K vrsti Cervus elaphus L. spada lubanja te zubi kutnjaci m i 
m2. Ostanke gornje čeljusti sa 3 reda kutnjaka, desne dolnje sa 2 reda 
kutnjaka te distalnoga kraja humerusa od rinocerida opredielio je 
pisac kao: Rhinocerus Merckii Jäg. Kaup. 

Od kozoroga Capra Ibex L. potiče dio roga, a neka zlo sačuvana 
tjemenica pripada ili toj vrsti ili vrsti Ovis. 

Za zub od Equus asinus L., nadjen kraj Spljeta, nije pisac 
mogao sigurno reći, da li je diluvijalan ili recentan. 


Zepharovich V. von: Mineralogische Notizen. (Naturwiss. 
Jahrbuch Lotos 1884. Referat od P. Grotha u Zeitschrift für Kry- 
stallographie und Mineralogie. XI. Band. 4 Heft. S 439.) 


Cerussit od Litaja u Kranjskoj. Cerussit na tomu mjestu do- 
lazi u karbonskom pješčenjaku. Ledci pokazuju kombinaciju od: 
coPoo (100), coPoo (010) oP (001). Redje se opaža prizma co? 
(110), zatim coP3 (130) "2 Po (012), Po (011), 2 Po (021), 

* 


308 


"2 Po (102), P (111). Ledci su obično po tri sraštena tako, da se 
plohe coPoo prema van okrenu. Često se sraštenje opetuje. Osim 
Cerussita ima kod Litaja još Baryta, Cinnabarita, Chalkopyrita, Co- 
vellina, Bournonita, Pyrita i Markasita. 


Zlatarski Georg N.: Geologische Untersuchungen im cen- 
tralen Balkan und den angrenzenden Gebieten. — Beiträge zur 
Geologie des nördlichen Balkanvorlandes zwischen den Flüssen. 
Isker und Jantra. (Sitzb. der kais. Akad. der Wissensch. XCII. Bd, 
T. Abth. April-Heft. Wien 1886. S. 249—342). 


Daroviti mladi bugarski geolog pruza nam u ovoj razpravi nje- 
mački prievod bugarskih razprava, koje su na sviet izdane u časo- 
pisu: ,Periodičesko Spisanije“. Predmet razprave geologički su odno- 
šaji gorja medju Jelešnicom i Orhanijom te onih balkanske stup- 
njevine. 

Formacije, koje je pisac konstatovao u ovih krajevih bile bi 
sliedeće : ? 
1) Aluvij kao ilovača nalazi se gotovo u svih kotlinah i do- 
linah rieka Iskera, Vida, Osama, Jantre itd. 

2.) Diluvij kao šljunak te Löss pokriva veći dio dunavske 
ravnine. 

3.) Sarmatske naslage nalaze se na dolnjem toku Iskera 4 
od Devenaca do Gigen-Mahale, nedaleko od rieke Osama jugo-zapadno | 
od Nikopolja. 

4.) Drugi mediteran zastupan je kao t. z. , Mariner Tegel“ 
na desnoj obali Vida zapadno od Plevena. 

5. Eocen sa numuliti nalazi se južno od Trnova. | 

6.) Kredna formacija vrlo je razprostranjena. Senon i 
Turon, razvit je dielom kao čista kreda, dielom kao vapnene pe- 
ćine. Senon se vidi kod Nikopolja, a Turon kod Plevena. Cenoman 
i Gault nije sigurno konstatovan. 

U donju kredu spada Aptiensko-urgonski vapnenac, pješčenjaci, 
pjeskuljasti te vapneni lapori. Posljedni imadu mnogo okamina amo- 
nita, koji spadaju dolnjemu neocomu. 

7. Jursku formaciju konstatirao je pisac u okolici Šip- 
kove (Lias?). 

Od eruptivnih kami opisuje pisac dvie. Kam, koja se nalazi 
u žicah na putu prema Lakovici opredielio je on kao Andesit-. 
Porphyrit sa Amphibolom (Porphyrite andesitique a Amphibole). Ù 


309 


Zove ga zato tako, što misli, da ta kam potiče iz kredne periode. 
Drugu eruptivnu kam opredielio je pisac kao Basalt. U bugarskomu 
Podunavju konstatovana je ta kam samo na mjestu medju riekami 
Osamom i Jantrom, i to medju Suhindolom i Delisjulom. Basalt 
tvori ovdje više humova sa visinom od 150-—480 metara. 

Pošto je pisac tako obćenito razvio pregled formacija, opisuje 
on pojedine ekskurzije potanje. U ovom referatu stegnut ćemo se u 
toliko, što ćemo navesti dva profila, koji oba pružaju jasnu sliku 
svih onih tvorina, koje se pojavljuju u jur nabrojenih formacija. 

Prvi profil crta geologiéke odnosaje od sofijske kotline preko 
Curjaka, Orhanije, Lakavice, Karaša, Karlukova prema Lukovitu, a 
pokazuje sliedeće tvornice. 

1. Aluvij. 2. Diluvij. 3 Bieli kredni vapnenac sa Exogyru 
i Inoceramus. Spadaju valjda u Cenoman. 4. Laporasto - pjeskuljaste 
kami sa hieroglifi, te glinenasto pjeskuljaste i glinenasto-vapnene 
naslage što spada valjda u Gault. 5. Glinenasti pješčenjaci i lapori 
sa orbitulinami. Spadaju u Aptien. 6. Urgonien, sa okaminami: 
Exogyra interrupta E. de From; Cyprina rostrata  Fitt; Cidaris 
- Lardyi Desor; Rhynchonella lata d’ Orb. 7. Neocom, sastoji se od 
‘laporastih te glinastih pješčenjaka. 8. Crveni i bieli pješčenjak sa 
konglomerati i pješčenjaci, koji imaju žice Quarza. 9. Paleozoicki 
Phylliti. 10. Žice Porphyrita i Andesita. 

Drugi profil crta geoložke odnošaje od Glave Panege, Lukovita, 
Čunakovaca, duž Iskera prema Dunavu. Pokazuje sliedede tvorine 
1. Löss. 2. Sarmatske naslage i to: b) gore krupnozorni pješčenjak, 
doli laporast pješčenjak: a) oolitne naslage sa Cardium obsoletum, 
Modiola Volhynica, Trochus pictus, T. quadristriatus, Tapes gregaria. 
3. e) masna glina sa sadrom, d) pjeskuljaste naslage, c) glina sa 
sadrom, b) oolitičan vapnenac; a) modruljasta masna glina. 4. Ooli- 
tičan vapnenac. 5. Ceritijski vapnenac (takodjer oolitičan). 6. Masan 
lapor dolje modruljast pjeskuljast bez okamina, gore žućkast sa 
Curdium obsoletum, C. plicatum, Tapes gregaria; gore više sivi Tegel. 
Najgornji sloj sastoji se iz tvrde gline sa otisci Bulla, Modiola, 
Trochus, Mactra, Cardium. 7. Krupnozrni pješčenjak sliepljen vap- 
nenim cementom , djelomice oolitičan sa okaminami: Modiola Vol- 
hynica, Mactra Podvlica, Cardium obsoletum itd. 8. Modruljast lapor. 

Cenoman 9. a) modruljast vapnenac sa česticami kremena, 
b) krupnozrni bieli vapnenac, 6) vapnenac sladoru nalik. Gault 
10. a) tinjast, laporast pješčenjak i modruljast lapor, b) pjeskuljast 


810 | M I 


lapor sa uzkimi slojevi. Aptien: 11. Pješčenjaci i lapori sa orbi- | : 
tolinami. Urgonien: 12. Pjeskuljast lapor. 13. Kaprotin-vapnenac. i 
Neocom: 14. Vapnenasto-laporast Skrilj sa Belemnites, Pan X 
Aptychus itd. 
Konačno pridodaje pisac svojoj razpravi dvie table, na kojoj 
su nacrtane dvie nove vrsti školjaka, koje je nazvao : 

Requienia Lovčensis te 

s Drinovi. 
Obe ove vrsti nadjene su u urgonskih naslagah kod Krali- | 
Markova-Kalpaka dva kilometra jugo-iztočno od Loveča, nadalje kod 
Kamenca u okolici Trnova. 


Žujović J. M. Geologische Uebersicht des Königreiches 
Serbien. Mit einer geologischen Uebersichtskarte. (Jahrbuch der 
k. k. geologischen Reichsanstalt Jahrgang 1886., Band XXXVI. 
BIETE. 71-197) 


Vrli profesor srbske visoke Skole obdario je i opet znanstven 
sviet liepom razpravom o geologičkih odnošajih kraljevine Srbije. 
Razprava ta, kako pisac sam veli, nije podpuna geologija Srbije, ali 
je svakako važan prilog k poznavanju geologičkih odnošaja Srbije. 
Razpravi dodana je i geologička karta u mjerilu 1,750.000, koju je 
pisac nacrtao djelomice prema rezultatom vlastitih iztraživanja, koli 
prema iztraživanjima geologa Toule, Tietze a, Stache-a, Ami Bouć-a 
itd. A i materijal, kojega je godine i godine sakupljao revni prof. 
Pančić, dobro mu je došao kod te zgode. 

Cieli materijal razprave razdieljen je po geologijskih in, 
a gromadno kamenje spomenuto je napose. | 


Primarna formacija. 

U Srbiji je ta formacija vrlo razširena. Znatan dio sjevero-iz- 
točne, jugoiztočne i južne Srbije sastoji od arhaičnih kristalnih škri- 
ljeva. Osim ovih većih komplexa imade i manjih. Tako u središnjoj 
i zapadnoj Srbiji. Kami, koje tvore ovu formaciju jesu: Gneiss 
(Granulit-Gneiss, Amphibolit-Gneiss) Amphibolit, Micaschist, Granat- 
fels, Steaschist, Phyllit, Quarzit. Od ruda važne su za rudarstvo | 
Magnetit i Graphit. 
Paleozoičke formacije. 


Ova grupa formacija se u Srbiji vrlo težko razlikuje od pri- 
marne, jer slojevi paleozoičkih formacija ne pokazuju e nik 


311 


kovu diskordanciju sa onima arhaičke grupe. Niti pojedine formacije 
paleozoičke grupe nije pisac mogao razlučiti. Jedino Carbon (ugljevna 
trorba) mogao se sigurno konstatovati i to na tlu medju Mlavom i 
Pekom i to na temelju okamina: Calamites varians Sternb. Lepido- 
dendron cf. rimosum Sternb., Pecopteris gigas Gutb. Gein. Paleozoičke 
tvorine nadjene su još kod Porečke reke, Bele Reke, izvora Resave 
(ovdje ih je konstatovao F. Hofman) Rtanja, na podnožju Suve pla- 
nine, Poljanice te Kopaonika. 


Crveni pješčenjak. 


Niz slojeva crvenoga pješčenjaka, konglomerata i škriljastih glina 
nalazi se na mnogih mjestih Srbije, nu nigdje u većoj mjeri. Sku- 
pina ova spada dielom u Perm, dielom u Trias, nu pošto ne ima 
okamina, nije ih moći razstaviti, zato ih pisac nabraja pod skupnim 
imenom: ,slojevi crvenoga pješčenjaka.“ Pisac konstatirao je te slo- 
jeve: na rubu kotline, koja se nalazi medju Mlavom i Pekom (ko- 
tlina sama spada u Carbon), kod Zdrela, Krepoljina, samostana Mana- 
sije, kod Bovana i Subotinaca, u dolini Kutina, na sjeveroiztočnoj 
strmini Suve planine. Najviše je crveni pješčenjak razširen u Staroj 
Planini, gdje su gotovo svi vrsi sastavljeni od kami, koje spadaju 
u formaciju crvenoga pješčenjaka. Najjužniji dio te formacije je kod 
Poljanice nad Vranjom. Znatno je ona razvita medju Užicom i Mokrom 
gorom kod Kremne. Manje razvite naslage crvenoga pješčenjaka na- 
laze se kod Čitluka, Gučeva, Korenita, Postenja i M. Jagodnje. 


Trias. 


Sigurno je u Srbiji prvi put konstatovan po Touli i to u kraju 
medju Koprivsticom i Lukanjom, nadalje na sjevernoj strmini Suve 
planine kod Vete. Najviše je Trias razširen u zapadnoj Srbiji, gdje 
sastoji od svietlih vapnenaca, dolomitnih stiena te gomoljastih vapne- 
naca. Redje od pješčenjaka i glinenih škriljeva. Triadičke naslage na- 
laze se još u užičkomu, valjevačkomu i podrinjskomu okružju. Gdje- 
gdje se u tih naslagah našlo željeznih i olovnih ruda. Kraš (koji, 
kako je poznato spada u Trias) razvit je u okolici Mučnja i Vitlišta, 
zatim kod Ponikva pred M. Sarganom i napokon kod Zborista. Iz 
ovoga pregleda se vidi, da je Trias u Srbiji nepodpuno razvit i raz- 
tresen isto tako, kao u svih balkanskih zemljah. 


312 


Jurska formacija. 

Pojavlja se sporadički i gotovo izključivo u iztočnoj Srbiji (izim 
maloga proloma kod Podgorja). Jurske naslage leže kod Golubca na 
Dunavu na azoičnih Phyllitih, a tvore ih gomoljasti vapnenci i pješče- 
njaci (sa slojem uglja). Zatim znatna množina bielih, sivih, dolomi- 
tičnih ili laporastih vapnenaca sa okaminami. Jurske naslage kod 
Boljetina spadaju u facies Dogger i Thiton. Da se ovdje u istinu 
Dogger nalazi dokazao je Tietze našavši okaminu Perisphinctes ba- 
naticus Zit. U crvenih gomoljastih thitonskih vapnencih našle su se 
okamine P’hylloceras plyehoicum Quenst., Belemnites cf. Grestenensis 
BI. itd. Facies Lias (dio Jure) nalazi se kod Dolnjega Milanovca, a 
sastoji od konglomerata, lapora i vapnenaca sa Terebratula Grestenensis 
Suess. Dogger se nalazi i kod Porečke reke, te ima karakteristične 
Ammonite. Lias sa obilnimi okaminami nalazi se kod Rgotine, te je 
ovdje moći razlikovati dolnji, srednji i gornji Lias. Na M. Vrška-Čuki 
nalazi se Dogger i Lias sa znatnimi slojevi uglja. Isti facies u 
okruzjih Niš te Pirot nalazi se na M. Basari; samo srednji Lias 
kod Koprivštine. U kraju medju Belom, Palankom i Nišem nalazi se 
jurska formacija od Sičeva i Ploče do Vete. 


Kredna formacija. 

U Srbiji je vrlo razvita, najviše u iztočnoj Srbiji. 1). Neocom 
razvit je kod Suvodola kao tinjast pješčenjak te glinenast lapor sa 
Belemnites sp., Terebratula praclonga Sow. itd. i kao svietli koraljn 
vapnenac. Kod Sopota slojevi lapora sa pješčenjaci, kod Temske gli- 
nenasti i pjeskuljasti lapori, kod gornje Kamenice većinom glinenaste 
naslage. Neocom dolazi jošte kod Zljebina. Podvisa, Orešca, Knja- 
ževca, Guljana, Sićeva, Strmostena, M. Grebena, Boljetina, Topole i 
napokon kod Topčidera. Pisac našao je i opredielio ukupno 19 vrsti 
okamina, karakteristične za srbski Neocom. 

2). Gault konstatovan je kod Topčidera. Tvore ga bieli lapori 
sa Zeljezovitim vapnencem, te kompaktan modar vapnenac. Sve ove 
naslage imaju množtvo okamina, pisac nabraja do 29 vrsti. Kod sa- 
mostana Rakovice, zatim kod Zarkovice, Parcana, te Ripnja takodjer 
je Gault konstatovan. 

3.) Cenoman konstatovan je kod Knjaževca kao glinenast si- 
tnozrni sivi pješčenjak. Dvojben je Cenoman kod Topčidera. Pisac našao 
je za tu facies ukupno 9 vrsti okamina. 


313 
4) Turon nadjen je kod Majdanpeka kao modruljast lapor sa 

dvie vrsti okamina. Kod Struganika litografski vapnenac. 
5.) Senon nadjen je kod Mrtvice, Marganaca, Žljebine, Koželja, 


Crniljevice, Boljevca, M. Cestobradice, Rgotine, Užice, Ljubana, 
Kačera, Mačkata itd. Do 20 vrsti okamina. 


Tercijarna formacija. 

I Eocen. Pravi Flisch razprostire se u dvije zone. Prva od 
M. Cera preko Zverka, Vlašićbriega u Podgorje, druga od Ostružice 
južno prema Sremčici. U obijuh zonah sastoji se on od pješčenjaka i 
škriljastih glina. Geolog bečkoga zavoda G. Stache konstatirao je 
Eocen kod Pandirala, gdje se je dosta korala našlo. 

2.) Neogen. Pisac spominje više kotlina. Savska kotlina. 
.Neogen zauzimlje u toj kotlini veliki prostor u okružjih Šabac, Va- 
ljevo i Biograd, zatim dolinu Jazdar, te napokon tlo kod Brasine na 
Drini. Dunavska kotlina Neogena. Pisac uzimlje samo ono 
tlo, koje leži u okružjih Biograda, Semendrije, Požarevca i Kragu- 
jevca Timočka kotlina zauzimlje neogensko tlo okružja negotin- 
skoga, zajčarskoga i knjaževačkoga. Moravačka kotlina. Neogen 
obuhvaća tlo nuz dolnju Moravu, zatim tlo od Bagrdana do Stalca. 
Obuhvaća nadalje mjesta: Jasiku, Kruševac, Kraljevo itd. Osamljena 
je kotlina kod sela Poljne. Nekadanje jezero Požega takodjer spada 
u Neogen. Kompleksi moravačke kotline dosad nabrojeni jesu glavni, 
nu ima i više manjih. Pošto je Neogen tako u glavno razporedao, 
razpravlja pisac sada o pojedinih odjelih Neogena, i to: I.) o akvi- 
tanskom, II. o prvom mediteranskom, III. o drugom mediteranskom, 
IV. o sarmatskom, V. o kongerijskom i VI. o levantinskom odjelu. 

Okaminami odlikuje se osobito drugi mediteran u okolici 
Biograda te u okolici Rakovice [pjeskuljaste i glinenaste naslage 
(Tegel)] U posljednjoj je pisac našao i opredielio do 68 vrsti okame- 
njenih školjaka. Iste nabraja poimence. Litavac (takodjer drugi me- 
diteran) od Tašmajdana ima do 29 raznih okamina; isto tako obiluje 
okaminami mediteran Loznice, Kličevac briega te Golubca. Ono mjesto 
mediterana negotinskoga, od kuda potiču okamine čuvane u peštan- 
skoj zbirci, nije pisac mogao naći. | 

Sarmatske naslage nalaze se u okolini Biograda, Ritopeka, 
Ripnja, Barajeva, Ropočeva itd. I ovdje spominju se mnoge okamine. 

Kongerijske naslage nalaze se u okolici Biograda, Grocke, 
Semendrije te Kragujevca. Sastoji se većinom od modre pjeskuljaste 


314 


gline, glinastih lapora i ervenoga željezovitoga pieska. Okamine na- 
djene u kongerijskih naslagah Srbije slične su, ako ne jednake onim, 
što su nadjene u istih naslagah drugih krajeva. \ 
Levantinski odjel nalazi se kod Zvezdana, Gradista, Ko- 
stolca. 
Najmladje tvorine. 


Be 

GA 
EN 
don 
ma 
ei 
Ù) 
S 
SIA 

di 
\ 
N 


Okolica Pirota imade visoke stube, koje se sastoje od šljunka 
i pieska Kod Bele Palanke, Zapljana, Vrane, Kuršumlija i Prokuplja 
nalaze se slične najmladje tvorine, gdje gdje u savezu sa glinom. 

Loss najrazšireniji je uz Dunav i Savu, a sadržaje kosti i zube 
mamuta. 

Gibive pješčine uz Dunav opisao je već dr. Pančić. Od 
mladjih tvorina valja još spomenuti ilovaču, treset (kod Negotina), wi 
te vapneni mačak kod Niša, Pirota, Čačka. 

Konačno nabraja pisac: 


Gromadno kamenje, 
koje se u Srbiji nalazi. Svakako se je nadati, da će pisac, koji se je psa 
dosele vrstnimi petrografskimi radnjami odlikovao, pobliže opisati na- 3 
brojene kami. Kami, koje on nabraja jesu: 

Graniti, i to: Biotit-, Muscovit-, Amphibol-, Porphyr- i 
Gneiss-Granit. 

Dioriti, i to: (Andesit-, Quarz- Diorit), te Corsit. 

Nadalje Kersantit, Diabas, Dolerit, Euphotid, Serpentin, Tra- 
chyt (Biotit i Amphibol-Trachyt, te trachytiéni pršinci), Andesit, 
(Amphibolit-, Biotit-, Augit-Andesiti), Labradorit (Biotit-, Amphi- | 
bol-, Augit-Labradorit), Dacit (Biotit, Amphibol-Dacit), Basalt, Phonolit, 
Porphyrit, Rhyolit, Biotit- ee i Amphibol-Microgranulit. 


V. Strein. 


Devide F. Dvie tri o kemičkom djelovanju svietla. (Program 
kr. velike gimnazije u Senju koncem škol. god. 1885,6.). 


Razpravica odgovara posve naslovu, jer nije mnozo i obširno 
pisano o kemičkom djelovanju svietla, već samo rečene su ,dvie tri“ 
ito u toliko, koliko se fotografije tiče. / 

Pisac govori, kako u obće svietlo promjenjuje boju svakomu 
tielu, a napose spominje prama svietlu osjetljivije tvari kao: smjesu È 
chlora (solika) sa vodikom, koja donescna na svietlo eksploduje, zatim. e; 


315 


pukleni kamen (srebrov nitrat), chromova kiselina i asphalt. Pomoću 
tih tvari dadu se načiniti kopije tankih predmeta, ako se stave na 
osjetljiviju ploču te izvrgnu djelovanju svietla. Sada prelazi na sli- 
kanje predmeta pomoću kamere obskure, t. j. na fotografovanje. 
Opisuje kameru, a zatim tačno i vjerno opisuje postupak kod foto- 
grafovanja naime: pripravljanje ploče, eksponovanje, razvijanje slike, 
jačanje slike, fiksovanje, retušovanje te napokon, kako se prave 
kopije. Pisac veli: „U novije se vrieme sve većma cieni fotografija, 
ona nije više zanatom. Znanosti i umjetnosti je ona u svakoj nje- 
zinoj grani od neizrecive vriednosti, služi risaču, prirodopiscu, cieni 
ju astronom i geograf; a zaisto i kriminalistika uvidi praktiénost 
njezinu, te se u većih gradovih čuvaju slike svih sumnjivih, češće 
kažnjenih zločinaca“. Na koncu spominje još, kako je postignuta sa- 
vršenost u brzini fotografovanja. Henderson pripravio je tako 
osjetljive ploče, gdje je trebalo samo '/;, sekunde za eskponovanje. 
Na taj način možemo fotografovati konja u biegu, pticu u letu, pače 
i izmetnuto tane. 


Domac dr. Julius. Chemijska analiza šećerne repe, sa- 
djene u okolini zemunskoj i rumskoj. (Izvještaj o kralj. velikoj re- 
alci u Zemunu za g. 1885—1886.). | 


Pisac priobćuje analizu šećerne repe obzirom na to, da li bi 
se mogla za fabrikaciju šećera uspješno upotriebiti. 

Misao proizvadjanja šećera u okolici zemunskoj i rumskoj po- 
tiče od gradskoga načelnika g. Morphy-a, isto: tako pobudom nje- 
govom dao se je pisac na analizu šećerne repe. 

Vrst sadjene repe pripadaše bieloj varijeteti, a prirod i kvali- 
teta bijaše te godine skoro manje nego srednja. Analizovano je u 
mjesecu studenom i prosincu 35 raznih repa na količinu šećera po 
dvih glavnih metodah: Fehlingovoj i sa sacharimetrom. Pisac opisuje 
obće metode, osobito pako polarizačni aparat t. j. sacharimetar. 
Druge dvie još rabljene metode i to metoda vrenja i metoda sa ga- 
šenim vapnom, pokazaše se netačnimi. Rezultati nadjeni po prvih 
dvih metodah sudarahu se vrlo dobro, te dadoše ove rezultate: Se- 
ćerne repe sadjene u okolici zemunskoj i rumskoj sadržavaju po- 
priečno 10:1", šećera. Ova množina ne razlikuje se mnogo od po- 
priečne množine 10:5—11:3%/,, koja se postizava u krajevih, koji su 
prvi u proizvadjanju repe. Valja uzeti u obzir, da ova godina nije 
bila baš pogodna za proizvadjanje repe i da zemljište nije bilo za 


316 


repu racionalno priredjeno, a kad i tih nepovoljnih okolnosti nebi 
bilo, postotni broj šećera 10*1 već je dovoljan, da se repa dade za 
labrikaciju šećera uspješno upotriebiti 


Petrowitsch M. Syrmischer Wermuthwein. (Fresenius. 
Zeitschrift f. analyt. Chemie XXV. Heft IV. p. 520—527). PODA 
štampano ima 8 str. 


' M. Petrović izdao je neke podatke o sriemskom pelinkovcu 
iz kojih se vidi, da pelinkovac imade manje alkohola, nego upo- 
trebljeno vino. Dočim se naime u opredieljenom vinu nalazilo u 100 cc. 
8:29 g. alkohola, ima ga u priredjenom pelinkovcu samo još 6:91 g. 
To slabljenje dolazi odatle, što djelomice alkohol kroz ljuske u 
erozdje ulazi. Obratno opet difundira ekstrakt ponajviše šećer jače 
iz groždja u vino, tako da u pelinkoveu imade više ekstrakta, nego 
Sto ga je u upotrebljenom vinu bilo Pisac napokon tvrdi, da se 
kod dobre pripreme sriemskoga pelinkovca nikakovo alkoholiéno 
vrenje ne sbiva, kako to mnogi misle, jer se zaprečuje pomoću 
glavnih ingredijencija pelina i gorušice. 
| Dr. V. Horvat. 


Kučera Oton: 0 postanku i prognozi mraza. Sa 3 slike. 
(Izvješće kr. gymnazije Vinkovačke za školsku godinu 1885/6.) Vin- 
kovei 1886. 


Nakon kratkoga uvoda razpravlja gosp. pisac sliedeće: 1. O 
postanku mraza; 2. Nacrt Wells-ove teorije o postanku rose; 3. O 
prognozi mraza; zatim zaključak i napokon opazka. U opazci na- 
braja gosp. pisac naprosto više djela sadržavajućih koje što ob upit- 


nome predmetu. — Ova radnja imade dosta osebujnosti u obće i u 


pojedinosti te zasvjedočava do volje, da gosp. pisac nastoji ozbiljnim 
marom oko proučavanja prirodnih i meteorologijskih pojava. 


Zorko Franjo Josip: Prinesci u prilog meteorologičkim po- 
datkom sa postaje Bjelovarske od god. 1885 i 1886. (Deseto iz- 
ovješće o kr. malom realnom gymnaziju u Belovaru koncem školske 
god. 1885/6.). Bjelovar 1886. 


Gospodin prof. Zorko razpravlja u radnji pod navedenim na- 


slovom: 1. O zraku; 2. O tlaku zraka; 3. O toplini; 4. O tlaku pi N 
para; zatim sliede skrižaljke sa nadpisima: Popriečni tlak, para, | 


Page». > Mn ik 
ail = us i 
e. e 3 a 3. 
gb ZALA ae : 
A nr Pi 
o 


È 


317. 


popriečna relativna vlažnost, množina oborine od prošle godine uzi- 
majući pet dana kao jedan dan (pentada) za godinu 1855. i prvih 
šest mjeseci god. 1886. — Pod 1--4. naslovom naznačeni sadržaj 
radnje napisan je na pet tiskanih listih, pa je vrlo zanimiv pogledom: 
na obćenite pripomene kao i one odnoseće na meteorologijsku postaju 
bjelovarsku uzporedno sa nekojimi inimi postajami u Hrvatskoj. — 
Držimo pako, da bi gospodin pisac bolje uradio, da se kod sliedećilu, 
publikacija meteor. opažanja drži onoga oblika u skrižaljkah, koji 
je uobičajen u odnosnim arcima za meteor, opažanja, pošto je sam 
oblik tamo ugodniji za oko, jednostavniji i pregledniji, pa se dade 
mnogo više toga saobćiti na manjem prostoru. 

; \ M. Mikšić, 


Želim podati podpunu bibliografiju djela, razprava i bilježaka, 
koje se tiču faune hrvatske i ostalih jugoslavenskih krajeva. Nu buduć 
da ima mnogo više zooložkih radnja za god. 1836, nego u svih 
ostalih granah prirodnih nauka — pobilježio sam ih već dosele 36, 
a jamačno nisam još za sve doznao — a pošto će te objave i ocjene 
zapremati može biti više nego jedan štampani tabak, moram to 
odgoditi za drugu knjigu ,Glasnika“ za god. 1887. 

8. Brusina, 


318 | 
RAZNE VIESTI. 


Motriteljem ptica selica. Kako je poznato, utemeljen je god. 
1882 poticanjem kraljevića Rudolfa odbor za motrenje seobe ptica u 
austro-ugarskoj monarkiji, te su nastojanjem povjerenika za Hrvatsku 
i Slavoniju tiskani i razposlani naputci hrvatskim motriteljem u 
hrvatskom prevodu. Nu posto žalibog u nas jedva da ima orni- 
tologa od zanata, to je uspjeh dosele postignut vrlo neznatan, ako 
izuzmemo valjane bilježke, što ih je za godinu 1886 sakupio prof. 
A E. Jurinac u Varaždinu, i koje će se skoro štampati u organu 
permanentnoga internacijonalnoga odbora ,Ornis“ u Beču, i još njeka 
manje znatna opažanja. — Da se ta stvar pospješi, zamolio je pod- 
pisani povjerenik kr. zem. vladu, da bi odredila malu svotu novaca 
za ovu svrhu. Kr. zem. vlada odazvala se je vrlo rado molbi, te je 
odpisom od 15 listopada god. 1886 br. 8305 odredila jednu stotinu 
forinti, od koje će se svote dati mala godišnja podpora revnim mo- 
triteljem ptica selica, u koliko će to koji zatražiti. Pošto pako pod- 
pisani ne može na sve strane dospjeti, to mu je prijatelj i kolega 
F. X. Kesterčanek obrekao, da će pisati o motrenju ptica selica u 
našem „Glasniku“ za buduću godinu. Medjutim stoji svakomu na 
razpolaganju ne samo gore spomenuti naputak, nego će podpisani 
rado poslati svakomu, koji bi želio bezplatno knjižnicu: , Sastanak 
ornitologa i izložba ptica u Beču“, prestampanu iz br. 19—30 
»Vienca“ god. 1886, gdje je govora o ptica selica. 

Zbirka leptira V. Gaigera. Svakoga prijatelja narodnoga zavoda 
u Zagrebu obradovati će viest, da je ravnateljstvu zooložkoga muzeja 
uspjelo nabaviti prekrasnu zbirku od 1500 oksemplara inozemskih 
leptira a 69 eksemplara domaćih za razmierno ne veliku svotu od 
600 for. Valja bo znati, da ova zbirka sadržaje leptira i takovih, 
koji zapadaju po 20 for. U budućem broju , Glasnika“ će se obširnije 
progovoriti o toj nabavi, kojom se popunjuje znatna praznina našega 


muzeja. 
8. Brusina 


Feezi LO. 


Strana 
Pravila hrvatskoga naravoslovnoga druztva 0/0... 0m nenne III. 
Ravnateljstvo družtva ---.... TR Li E DE 
Clanovi Aruztvar- sir see ola Mate Kontra REI ir ku DI CIARA Da 
Glavna skupština od 30 prosinca 1886... -.... puk Aia RE RESTE : XVII. 
Govor predsjednika - +... 0... DS TAI OPA NON RE 
Izvješće tajnika + ERA BI NE Ao 2 PNR REN IA See SR DONE 
Izvjesce blagajnika ON IR RN ea VLAK Eo rta kb e Konami LOC 
Popis akademija, druztva i redakcija s kojimi hrv. nar. druZtvo za- 
mienjuje svoje publikacije «0000000 e XXXIII. 
Popis knjiga, koje su god. 1886 prispjele za dr ann biblioteku -- XXXVI. 
RAZPRAVE. 
Adamović Lujo: Botanični izlet na Sniežnicu - +: ++ rec cn aaa 154 
Brusina S.: O postanku hrvatskoga naravoslovnoga druztva - + -- ... 1 
u »  Appunti ed osservazioni sull’ ultimo lavoro di J. Gwyn Jeffreys 182 
Gorjanovic-Kramberger dr. Drag.: Palaeoichtyologische Beiträge ++... 125 
Heinz Antun. O sjemenoj lupini u obće, napose anatomija i poviest njezi- 
noga razvoja u Centrosperma (sa 4 lit. tab). see 000 000. +... 244 
Nadvojvoda Josip: Uspjesi pokusa sa aklimatizacijom bilja na Ripe mie: 
veo Antun Heinz) Pr SPIES SV PV 4 CITATA Nd ET NE ES PIPA MG A RANA. SRO E A 91 
Nadvojvoda Josip: Upliv vanredno stroge zime na Rieci (preveo Antun 
Heinz) Se ta ije a i E ATI MS ER os O OS REHAU“ aan svjet 113 
Jurinac A. E.: Faunistiöni pabirci po okolini krapinskoj -.--..---- + 145 
Kučera Oton: Čovjek i prirodna znanost .+ 0-00 29 
Kraljević Rudolfo: Lov u Fruškoj Gori (preveo Antun Pichler)... ---- -- 15 
Schulzer von Müggenburg S.: Phallus imperialis + --- SECO AE 
” hr 5 » Berichtigungen Helvellaceen betreffend +... 281 
Stencel A.: San i sanja sa životoslovnoga gledišta (sa slikom): ---...- 222 
BIBLIOGRAFIJA. 
Amruš dr. Emil: Ueber eine Zoogloea-Form der-Tuberkelorganismen — 
"Bozko Peričić. + +... EHER COSO RE 295 
Beck dr. Günther: Flora von Südbosnien und der angrenzenden Herzego- 
vina — Antun Heinz ---:------ EHEN Yet ARE SL EK A 
Biankini P. S.: O uzgoju i njegovanju cvieca, uresnoga grmlja i drveća — 
NVS o VAT E RR A EROI TA OV ER SARETE A > re Te 175 
Borbäs Vince: A Slavoniai Quercus conferta meg az alduna- melléki Qu. 
Hungarica nem egészen ugyan egy — Antun Heinz ---».-. nE 291 


Bresadola S. G.: Schulzeria nuovo genere d’ imenomiceti — Ljudevit Rossi 172 
Devidé F.: Dvie tri o kemičkom djelovanju svietla — Dr. V. Horvat - 314 
Domae dr. Julius: Chemijska analiza šećerne repe, sadjene u okolini ze- 


munskoj i rumskoj — Dr. V. Horvat + -:: + aa asa neeae 315 
Faber G.L:. The Fisheries of the Adriatic and the Fish thereof — — A 
Korlevic-.-*------ „see: die R Ko fan else ante, die VA he 166 


Fnllon vidi Jobn 


Strana 


Groddeck dr. V.: Ueber das Vorkommen von Quecksilbererzen am Avala 
Berg bei Belgrad in Serbien — V Strein -- 0.06 a aaa 
Hann Julius: Uber die klimatischen Verhältnisse von Bosnien und der: Her- 


zegovina — A. Franović Gavazzi |. 0 000 i 
Hire Dragutin : ho spegne am liburnischen Karst — Antun 
DEVA LI IC © PO RIE O a E ATE AM Mordes 


Hire Dragutin: Zur Flora dl dica ide — Asim Heinz 
John C. v. i Foullon H. B.: Arbeiten aus den chemischem Laboratorium 


der k. k. geologischen Reichsanstalt — V. Strein-....-.......... 
Kncera Oton:0 postanku i prognozi mraza — M. MikSid- -- +++... ++- 
Madaräsz dr Julius v.: Zeitschrift für die gesammte Ornithologie — F. X. 

Kesterčanek - + +000 00v aaa aca BOU 


Petrowitseh M.: Syrmischer Wen — Dr. V. Horvat - 
Preissmann E.: Ueber die croatische Adenophora — Antun Hen no 
Schulzer y. Müggenburg S.: Das unangenehmste Erlebniss auf der Bahn 
meines wissenschaftlichen Forschens — Ljudevit Rossi ++...“ 
Weiterer Beitrag zu neuen Pilzformen aus Slavonien — Ljud. Bora 
Einige Worte über die Magyarhon Myxogasterei irta Hazslinszki 
Erieyes Antun Heinz“; Harn a Sn PRE 
Sipocz dr. Ludwig: Ueber die chemische Zusammensetzung ee seltener 
Minerale aus Ungarn VE Strein N ee o ble ole IAA fans 
Stache G.: Vortrag über die ‚Terra rossa“ und ihr Verhältniss zum Karst- 
Relief des Küstenlandes — V. Strein 006.0060000 ei 
Teller F.: Die silurischen Ablagerungen der Ostkaravanken — V. Strein 
Ein Zinnober führender Horizont in den Silar- -Ablagerungen der 
Karavankenjs= VN Stream: lea Er ee e o e A o IN 
Voss W.: Holzschwämme aus den Lala Pfahlbauten — Antun uil 


” 


» 


» 


o» >» Bildungsabweichungen an Frühlingsblumen — Antun Heinz - 
Woldrich dr. J. N.: Paläontologische Beiträge — V. Strein «+++ +++ 
Zepharovich V. von: Mineralogische Notizen — V. Strein:.--.......-. 
Zlatarski G. N.: Geologische Untersuchungen im centralen Balkan und 

den angrenzenden Gebieten — V. Strein --- 000-000 
Zorko Franjo Josip: Prinesci u prilog meteorologiékim Lo delia sa 
postaje Bjelovarske od god. 1885 i 1886 — M Mikšić -..-.... 


Žujović J. M.: Geologische Uebersicht des Königreiches Serbien —- V. Strein 
RAZNE VIESTI. 


Brusina S.: Zbirka kornjaša pok. dr. J. K. Schlossera: - +... Sale E 
„ Narodna imena životinja SOCI RE SS EEK HAN, 36 pokusi e SUN 
»  Kekerička (Syrrhaptes paradoxus): +20. 20a aaa aaa . 
» Domaće pasmine vukova Se. Je EN re RAT SEA 
„  Motriteljem ptica selica >> M TEO BEER KB 
„ Zbirka leptira V. Gaigera «00000000 aaa aka N 


Gorjanović-Kramberger dr. D.: Nova ležišta diluvijalnih sisara ++ --- 
Vukotinović Lj.: Crtica iz flore hrvatske - +... aaa 


> 


dI 
A. 


301 


Mito 2 OO i 


f M 
ne “i 
PA ASA a 
j Vig Ja u 
i" LT 
x PA 
, 
‘ 
LL] 
> 
* u u 
u % a i | 
« 
1 
» 
n 
h 4 
È: 
il 
LU 2 
4 f LI “a 
: BU hi 
e i 
- L 4 “i N 
x id NU U Se 
Kia "i i Th A 
. ta i 
i, ” ; all Li 
SV A i > 
n , 
a * , I na 
x du U 
, i ) U 
LJ Vi v 3 e 
i sa 
[1 nj le 
A I 
È Lu 2% i 
N \ " u 
s U LI n 1 1 L 
U LI 
NT 
pa AUT bid 
4 Ù MATTI k 
1 N 3 
A = 
PM 0 s 
, 4 S RE 
è o ai 
hu LA ya 
Ri os "4 
e 
M : 
vi u im 
x : 7 
’ 44 VJ 
\ 4 IL 
a A 
F4 u DJ 
Ku Are : i 
NA 7 x 
h ;. JN 
+ 
x 
lea 
ra 
na ta r H 
Te 
& hk 7 
Ù” £ 
Li N 
» S in ba 
" 
- . Ù Y x 
5 i 
i . A 
Di: ‘ : 
M 9 + è 
” ri di Fe 
a! a 
n 4 
S 4 
» sa F U 
4 È I 
5 
u by 2 
> M KA. Ma 
1 MI 
1 
U * A I) 
A , i 
" ud sij ? 
4 
i E. 
' pi 


I i x i 
4 x 4 A 
Shi ih 
Cal - A 
' ne 3 “n 
E I 
* 
a PI 
+ je 
2 u x e 
“ i 
i i 
(N x 
. 
a vu 
È ; | ì 
"Sag A 
Ž x 
- 
. 
x 
' 
‘ ì - 
x. ' 
% U 
; 
_ 
L 
Er; š 
+ 
' fl 
a . 
n 
+ 
2 x 
n LJ 
3 
+ . 
. 
n 
. “ 
n 
' 
a t è 
a eTo PA 
» 
I, N 
+“ 
x 
n é . 
Ss a 
* Id I 
. 


k 4 JR A 
a ŽALE | ara nit 


+ s } “e 


*4+