is FORSTHE PEOPLE FOR EDVCATION FOR SCIENCE LIBRARY OF THE AMERICAN MUSEUM OF NATURAL HISTORY S Bri TE GI | UREDJUJE X SO S. BRUSINA. Sa SU BGBODINAVIN = BROTI- SIEČANJ—LISTOPAD. * SA 5 LITOGRAFIČKIH TABLICA. . ZAGREB, VLASTNIČTVO I NAKLADA DRUŽTVA. . 1889, wa ar N x ti Ren AU NILE WI t ur i : Nas KKK Ki Ci San È x i: da 4 Beto 605% RA KA ZA ML O. POSMRTNA HVALA. F SiMtstag S. Kraljević, Rüdolf.. citta e RR i i RAZPRAVE. Mayer-Eymar Charles: Tableau des Terrains de Sédiment. Extrait du UOnrs' de STATE at ER OO So da Here et 14 Kramberger-Gorjanović D. Dr.: Uber einen tertiären Rudisten aus Pod- SUREANDEN Aa NE i) ee Re nato Brusina S.s Riba ,mlijeko“ u-Dalmatinaca.........2...2.. 20cm... Hefele F.: Nješto o ribah po narodnom opažanju iz okolice sisacke.... Slavik 0.: Astronomski značaj g. 1889. s osobitim obzirom na Zagreb. Kučera 0.: Planet Marti Schiaparellijevi obreti na njem (sa II. i III Tab.) ER: A Pilar G. Dr.: Zagrebački vodovod sa gledišta geoložkoga i hidrografijskoga 165° a Stossich M : Vermi parassiti in animali della Croazia (con due tavole, IV. e V.) 180 vi Sebišanović Gj.: Prilog za nomenklaturu naših riba ................. 186 si Kramer E. Dr. Iztrazivanje o djelovanju vinske gljivice (Saccharomyces elit VA myeoderma:Rèess) na "mio ia. A e ee 195: Gjurašin S.: Pokusi o hranitbi zelenoga Kilja organskim spojevima . 19 a\ Brusina S.: Nove ornitološke biljeske................:.-.00... HR 205 I BIBLIOGRAFIJA. ee Brusina S.: „Glasnik zemaljskoga muzeja u Bosni i Hercegovini“. Ured- SA 2 nik Kosta Hčrmann. Godina 1889. Knjiga I. Sarajevo. ...... Sje ea s 299 TRE Brusina S.: Selak Dr. Niko: Kratka sudska medicina. Praktični dio ili : Vademecum za sudsko-liječničke poslove. Koprivnica 1889.......... 226 Brusina S.: Hauer v.: Die Cephalopoden des bosnischen Muschelkalkes A von Han Bulog bei Sarajevo. Wien 1888. .......... BRIO IRE 2270 RAZLICITE VIESTI. Kramberger-Gorjanović D. Dr.: Berichtigung zu „Ueber einen bertjären Rudisten aus Podsused bei Asram a an 230 Brusina S.: Primorska „bura“ u šestom soljekn POATSUSLE FEN 231 “i Brusina Ba Glopovmjak prosti... AIRLINE AREE 931 Be. Sebišanović Gj.: Zoofenološka viest............. 0 aaa a aaa uke kaaenaeeu 9833 SH 3 È Sebišanović Gj.: Ovogodišnje mriestenje podusta u Dravi kod Varaždina 253% Pija Kamenar E.: Kitovac u kr. zemalj. muzeju u Pragu ' er m: šanmenar;E,: ©’ albinizmu puževa. Suse ch eda ea ri par ; Si Kamenar E.: „Klub piirodovčdecky“ .... 22.222.222. 0. ee RaT Br Brusina:S:: Skvrlj krijesvar... ). MASSENZIO la. | Kraljević Rudolf. »Prirodne znanosti sa svojimi ja- snimi i istinitimi tezami, sa svojim iz- trazivanjem prirodnih zakona, sa svo- LA jom uporabom prirodnih sila utisnule a su ovomu stoljeću svoj pečat, te iz- Ri trazivaoci prodiru pobjedonosno na- ti pried, pod znakom istinitih — jer znan- a stveno osnovanih nauka.“ Kraljević Rudolf 7. travnja 1884. Mnogo, premnogo je toga na tom svietu naopako! Tko ne zna, kako je mnogim vladarom bilo težko doći do istine, kako A su prečesto veliki muževi okruženi čitavom četom laskavaca, i kako ti laskavei prikazuju svietu svoje gospodare kao najbolje, “1 najumnije, da, kao polubogove! Zato se ne ćemo u čudu naći, ako sviet redovito sve te hvale skeptički sluša, te često ne vje- = ruje ni onda, kad su hvale iskrene i istinite. Au I o kraljeviću Rudolfu mnogo se liepo čulo, ali sviet je A znao, da to ipak nije puko laskanje i udvaranje. Ta, nije ni moglo biti. Kraljević je Rudolf bio kraljevski odgojen; odgojitelji bili su mu najprvi učitelji, medju njimi prirodnjak na glasu, put- nik ,Novare“ profesor Hochstetter; on je prijateljski obćio s Pelzeln-om , Blasius-om, Radde-om, Tschusi-om i td.; pokojni xd Brehm i Nestor njemačkih ornitologa, Homeyer, bili su mu naj- 4 miliji gosti, suputnici i lovni drugovi. Malenkost mu je bila, da 2 si nabavi podpunu ornitoložku biblioteku. Vlastitom rukom ubi- u jene ptice sastavio je u prekrasnu zbirku, koju su mu nadjeli == najbolji umjetnici taksidermije: pa da se takav odabranik ne bi fd znao i mogao natjecati s najboljimi učenjaci? Zaista čudo bi tek 7 bilo, kad taki čovjek ne bi polučio više, nego što mogu postići drugi smrtnici. Areopag ozbiljnih, strogih zastupnika znanosti proglasio ga = je pravim učenjakom. Razletio se glas o njemu kao munja, pra- 2 tila ga svuda slava. Najokorjeliji republikanac i demokrat nije mogao, a da ne haje za nj i da ne prizna velike sposobnosti i vrline našega budućega vladara. Pronicavim okom gotova etnografa upoznao je on prirodjenu darovitost našega naroda, proučavao mu je običaje, naučio se jeziku njegovu. Bolje od ikojega našega prirodnjaka proučio je prirodne prilike slavenskoga juga, te je od panonskih ravnica, Dravom i Savom natopljenih, i od kvarnerskih obala, pa sve do Boke kotorske i Arbanaske i do pustih hercegovačkih gora obašao hrvatsko-srpske zemlje naše, što doslije nije učinio nijedan strani ornitolog, a kamo li domaći! A ono nedavno došao medju nas za kratak, prekratak čas, da se u samoj priestolnici hrvatskoga naroda prikaže u podpu- nom sjaju plemenite svoje duše, krasne prilike, prijatna i simpa- tična lica. Sav narod snebivao se od čuda, slušajući kako on cieni mili naš jezik i liepu našu knjigu. Mi, koji smo bili tako srećni, te smo ga lani 10. lipnja u hrvatskom sveučilištu licem u lice gledali i čuli zlatne one rieči njegove; mi, koji smo sa za- hvalnim srcem bili do suza ganuti; mi, bivši sviedoci neopisivoga oduševljenja, kojim je mladež hrvatska zajedno s nama pozdra- vila njegov govor: mi držimo, da bi se one rieči: ,Ovdje vam se nadaje prilika, da svoj liepi, stotine godina stari, kulturni jezik s bogatom njegovom književ- nosti njegujete i dalje usavršujete“ imale za vječnu uspomenu i bodrenje uklesati u kamen, i kamen uzidati na onom mjestu, gdje je on stajao, kad ih je izrekao. snatrili o budućnosti, koja će nam dati vladara, koji će, budući sam prirodnjak, podupirati moćnim svojim glasom prirodne na- uke, koje se malo gdje tako slabo ciene, kao kod nas na jugu. Mi smo dakako dobro znali, da se on prije ili kasnije ne će moći više baviti iztraživanjem prirode, ali nijesmo ni časka dvojili, da čovjek, koji je sam proučio prirodu, koji se je sam uvjerio, kako je ona divna, uzvišena, skladna — da takav čovjek ne će imati uviek otvoreno srce za znanosti, za koje je sam prigodom prvoga internacijonalnoga kongresa u Beču 7. travnja god. 1884. rekao, da su prve i najvrednije na svietu.! Eto, sve to kano da se je jučer sbilo! Mi smo s veseljem * Vienac. Tečaj XVI. 1884., str. 429 (napose stampano str. 55). 3 Nu kamo nas vodi sveti plamen za divne naše znanosti i težka bol s nenadoknadivoga gubitka! Da, ne ima više Rudolfa! Njegova samo sjena lebdi nam pred očima; okamenjeni stojimo pred nesmiljenim udesem, koji nam ga je 30. siečnja o. g. oteo u cvietu mladosti, snage i sjaja; koji nam ga je oteo tako nena- dano, te nitko nije mogao da u prvi mah vjeruje; koji nam ga je oteo tako tajanstveno, da će se njegovom kobi još dugo i dugo zanimati maštanju sklone duše. | Mi se ne usudjujemo napisati nekrolog, a kamo li biogra- fiju kraljeva jedinca. Mi ne znamo ni za sve njegove zgode i ne- zgode, niti možemo prosuditi njegove političke ili vojničke na- mjere, a ne poznamo ni sav njegov literarni rad. Ali on je tako vješto i marljivo obradjivao prirodne nauke, poglavito ornitolo- giju; on je toliko privriedio kao iztraživalac naše faune, da ga smijemo proglasiti prvim hrvatskim ornitologom. Ne ćemo ocieniti svih njegovih radnja, niti ćemo ih u izvadku pri- obćiti, jer bi za to trebalo više vremena; ali smatramo svojom dužnošću, da prikažemo u nekićenih crticah kratku sliku obilnoga ornitoložkoga rada njegova. * > * Bilo je negdje 14. listopada 1873. godine, kada sam prvi put vidio kraljevića Rudolfa prigodom svjetske bečke izložbe. Petnaestgodišnji liepi mladić, vitka stasa, blieda lica i za čudo sitna glasa stajao je pred fosilnimi okostnicami ptica moa ili ori- jašicami (Dinornithidae) iz Nove Selandije, ptica, kako je dobro poznato, mnogo većih od noja. Smio sam biti tako blizu, te sam mogao slušati pitanja kraljevićeva i sve, što mu je mentor, pro- fesor Hochstetter, o njima govorio. Kad je 14. kolovoza godine 1879. Hochstetter, tada inten- dant dvorskoga prirodopisnoga muzeja, pohodio Zagreb i naš narodni muzej, te sam nakon dnevnoga rada imao čast sprovesti s njime večer kod ,cara austrijanskoga“, nijesam mogao propu- stiti zgode, te sam medju ostalim stvarima, koje su se ticale naše struke, rekao i to gospodinu intendantu: „Gospodine savjet- niče, po svoj prilici da je sve vaša zasluga, što je Njegova Visost kraljević Rudolf tako zavolio prirodne nauke.“ Na to mi odgo- vori Hochstetter: „Nije tako, gospodine profesore; moram vam * 4 iskreno kazati, da se u kraljevicu od prvoga početka budila ta ljubav. Bilo je u njega uviek smisla za prirodu, spoznao sam u njem veoma okretna motritelja, kritičkoga iztrazivaoca; — da- kako, da sam tada svemu tomu pripomagao.“! Kao što pjesnik, tako mora i pravi prirodnjak da je rodjen za to. U kratko, kra- ljević je Rudolf za rana postao ornitolog od zanata, strielac bio je pak, da mu nije bilo na daleko premca. Tako liepo pripra- van započeo je svoju ornitoložku karijeru. Od konca travnja do blizu polovine svibnja godine 1878. poduzeo je kraljević prvu pravu ornitoložku ekspediciju, praćen od Homeyr-a, Brehm-a, preparatora Hodeka, a da ne spominjemo ostalu sjajnu pratnju. Vozio se je na parobrodu ,Rudolf“ od Budimpešte do Fruške gore. Nakon povratka kraljević je sam potanko opisao lovne doživljaje i uspjeh lova, i štampao o tom djelo s nadpisom: ,Petnaest dana na Dunavu“. Ta se knjiga dakako tada nije prodavala u knjižarama, nego se je učeni sviet morao zadovoljiti izvadcima, što ih je August pl. Pelzeln, or- nitolog dvorskoga muzeja, smio priobćiti u bečkom ornitoložkom časopisu. Evo, kako se je o tom djelu izjavio Pelzeln: „Duboko shvaćanje prirode, toplo osjećanje njezinih ljepota i plemenit, uznosit jezik sdružiše se u savršen opis.“* Mi smo tek god. 1881. mogli čitati krasno to djelce u talijanskom prievodu, štampanom u Slovenskoj Gorici, te smo žalili, što je prievod bio veoma lo3?. Tim smo radje pročitali radnju po drugi put u izvorniku god. 1887., kad je bečki dvorski nakladnik Kiinast smio štampati de- belu knjigu, gdje su skupljene sve kraljevićeve radnje u izvor- ! Bečke su novine, a po njih i neke naše od 16. veljače o. g. preštam- pale listove, što ih je kraljević Rudolf pisao svomu učitelju prirodopisa, dr. Josipu Krist-u, u kojih sam kraljević ponovno iztiée, da ga je spomenuti pro- fesor nadahnuo ljubavlju za prirodne nauke. Može biti, da će se komu priči- niti, da su spomenuti listovi u opreci sa mojim razgovorom s pokojnim Hoch- stetterom. Tko me pozna, zna, da onaj razgovor nije izmišljen; a mogu dodati, da sam ga baš doslovce upamtio. Napokon je svakomu poznato, da je ondje, gdje ne ima prirodjenoga dara i volje, uzalud svako poticanje; ta, poznamo učitelja prirodnih nauka, u kojih ne ima ni smisla, ni ljubavi za znanost, koja im nije drugo nego prosti zanat. ? Mittheilungen des Ornithol. Vereines in Wien. III. Jahrg. 1879., str. 1. 5 Quindici giorni sul Danubio. Traduzione dal Tedesco di Ernesto Jöry. Gorizia 1881. 5 niku, a po koja u izvadku.! Mi smo se zaista divili liepomu pisa- nju, bilo kad pripovieda lovačke zgode, bilo kad opisuje hrvatsku šokicu iz Ugarske. Ne manjka nigdje ni zdrava humora, n. pr. tamo, gdje kaže, kako je bilo težko Brehm-u rastati se sa Soki- com, koja ga je zanimala samo sa strane etnografske ;? ili tamo, gdje opisuje nekog Ferenza, ovejana Svabu iz Apatina ili opet Tarezu iz Kovilja.* Uz to pak svagdje proviruje pero prokusana ornitologa, resi ga uviek prirodjena čednost pravoga učenjaka (a ne možda prenavljanje), što se opaža osobito na onom mje- stu, gdje govoreći o petom danu spomenute ekspedicije piše: „S pravom će mi se sada strpljivi Stioci podrugivati, što se usu- djujem upuštati u borbu sam s prvacima svih ornitologa, no ipak, zašto ne bih ja to pokušao“?* — Predaleko bi zašli, kad bi se htjeli dalje baviti prekrasnom tom knjigom; dovoljno je iztaknuti, da ju imamo smatrati knjigom naše literature, jer ako i jest njemački spisana, opisuje dravski trokut i druge susjedne mu krajeve i tamošnji ptičji sviet, najviše pak Frušku goru, gdje se je kraljević poglavito bavio motrenjem i lovom orlova. Možemo naime ovdje još dodati, da su orlovi, premda velike ptice, ipak slabo poznati, pa da je kraljević Rudolf s Brehm-om sabirao gradivo za monografiju orlova, koja nije žalibog dovedena dalje nego do pripreme materijala i predradnja, pošto je kraljević, kako ćemo kasnije vidjeti, više toga pisao o orlovih. Kraljević Rudolf nije se medjutim zadovoljio, da kao tu- rista i lovac opisuje zgode svoga putovanja, nego je sa svojimi ornitoložkimi drugovi i suputnici Homeyer-om i Brehm-om po- tanko proučio sve ptice, ulovljene onom prilikom, te je zajedno s njimi izradio za nas veoma vriednu razpravu: ,Dvanaest dana na srednjem Dunavu.“ Ta je razprava štampana u 145. broju berlinskoga ornitoložkoga časopisa od god. 1879., što ga uredjuje sada već 37. godinu starina profesor dr. Jean Cabanis. Tu je sku- pljeno sve, što su ti odlični ornitolozi kod nas opazili onom pri- 1Jagden und Beobachtungen von Kronprinz Erzherzog Rudolf. Wien 1887. *loco eitato str. 100. “loco citato str. 34. ‘loco citato str. 229. 5 loco citato str. 84. * Zwölf Frühlingstage an der mittleren Donau. Von Kronprinz von Oester reich, E. F. von Homeyer und Brehm (Journal für Ornithologie. Leipzig 1871 Sir 1.): 6 likom, te je pobiljezeno 126 vrsti ptica; mnogo, veoma mnogo za tako kratko vrieme. Valja tu spomenuti jo$ jednu razpravu, koju je izradio kra- ljević u družtvu s Brehmom i na koju sam bio zaboravio, kad sam ono na brzu ruku napisao članak za ,Vienac“, a to su ,Or- nitoložke opazke u dunavskih šumah kod Beča“. Tu je pobilježeno 194 vrsti ptica. Drugo i najveće djelo, što ga je napisao sam kraljević Rudolf, jest opis njegova putovanja po iztoku: „Eine Orientreise“. I ta knjiga sadržaje mnogo liepe gradje, poglavito za etnografiju i prirodopis iztoka, te je urešena izvornimi slikami; no pošto je kraljević Rudolf razdielio knjigu samo medju krunjene glave i prijatelje, ne poznamo djelo, nego samo od vida, pak izvadak Künasta-ova izdanja.“ Na putovanju po iztoku obogatio je kra- ljević svoju zbirku sa 30 komada sisavaca i 1020 ptica. Poslije je. naime god. 1881. u bečkom ornitoložkom časopisu priobćio: sOrnitoloZke putne crtice s iztoka“; to su naime spe- cijalne bilježke sabrane prigodom spomenutoga putovanja, koje su zanimive za obću ornitologiju, a za nas toliko, što je tu kraljević uvrstio i ono malo, što je tu vidio na svom povratku u jadranskom moru. ? Jeseni 1880. g. napisao je kratku, ali zanimivu razpravu s nad- pisom: ,Lovačke slike iz Ugarske“, koja je strogo lovač- koga sadržaja, te nas zato manje zanima. Godi nam tu osobito, što odmah u uvodu kaže, da su ga braća Oto i Rudolf Chotek prijazno pozvali na lov u Fruškoj gori, pa kod te prilike spo- minje: ,prekrasna lovišta Slavonije i Dalmacije“.“ Drugi lovački sastavak, štampan prvi put u jeseni g. 1882., opisuje lov na medjede u Erdelju.“ Na čelu već spomenutoga Künast-ova izdanja zanimiva je slika kraljevića Rudolfa, kad je ! Ornithologisehe Beobachtungen in den Auwäldern der Donau bei Wien von Kronprinz Rudolf und Brehm (loco eitato, str. 97). * Aus „Eine Orientreise“ (Jagd. u. Beobacht. str. 259). * Ornithologische Reiseskizzen aus dem Oriente (Mittheilungen des orn. Ver. 1881. str. 57.; Jagd. u. Beob. str, 562). * Jagdschilderungen aus Ungarn (Jagd. u Beob str. 441). * Bärenjagden in Siebenbürgen (loco citato str. 449); ova su dva članka priobćena u lovačkom časopisu, koji nijesam vidio. è. 7 91. studenoga 1879. kao dvadesetgodišnji mladić ubio u Mun- kaču prvoga medjeda, Sve su turističko-lovačke radnje kraljevićeve sabrane u pr- vom dielu spomenutoga Künast-ova izdanja sa skupnim nadpi- som: ,Jagden.“ — Sad nam je koju reći o ostalih ornitoložkih razprava kraljevićevih, koje su skupljene u spomenutom djelu sabranih radnja s nadpisom: „Beobachtungen“ Prije svega spomenuti nam je medjutim, kako je u pro- ljeću godine 1876. osnovano bečko ornitoložko družtvo, koje je čedno počelo Zivotariti izdavajući riedko kada po koji listić. God. 1877. počelo se je redovitim izdavanjem družtvenoga glasila, a već god. 1878. javio je dvorski nadmeštar grof Bombelles odboru, da je kraljević blagoizvolio preuzeti pokroviteljstvo družtva. U svem tom ne bi mi nazirali ništa osobito, kad ne bi vidjeli, kako se je kraljević Rudolf uza to odmah izticao medju najvriednijimi i najmarljivijimi suradnici lista. Već u broju od listopada iste g. 1878. nalazimo razpravicu s nadpisom: ,Nekolike sabrane orni- toložke opazke“. A kako započinje? ,Ja podpuno osjećam, kako je malena i neznatna zbirka viesti, koju evo šaljem našemu družtvenomu časopisu; no tješim se mišlju, da izmedju mnogo mulja i pieska može biti i koje zrnce zlata, koje će izpitivaoci, vještiji od mene, vriednim razpoznati i znati koristno upotrebiti.“ — U prvom tom članku piše poglavito o crnom strvinaru (Vultur cinereus) i o bjeloglavom strvinaru (Vultur fulvus) na temelju eksemplara, vidjenih i ubijenih u južnoj Ugarsko j i Slavoniji. ! U broju od studenoga iste godine nalazimo drugi članak, u kom se opisuje suri orao (Aquila fulva) i orao mogionik (Aquila imperialis), takodjer iz južne Ugarske i Slavonije.? Treća razpravica ove ruke, koje su sve u Künast-ovu iz- danju sabrane pod spomenutim nadpisom ,Nekolike sabrane ornitoložke opazke“, razpravlja pitanje o orlu kloko- tašu (Aquila naevia) i orlu patuljku (Aquila pennata ili A. minuta), a iza to su mu južna Ugarska i Slavonija dale potre- bito gradivo ptica.? 1 Allerlei gesammelte ornithologische Beobachtungen (Mittheilungen d. orn. Ver. 1878., str. 101.; Jagd. u. Beob. str. 463.). * Mittheil. str. 109; Jagd. u. Beob. str. 472. 3 Mittheil. str. 117; Jagd. u. Beob. str. 485. è ì pa a m KOKA cd. | # Četvrti je članak na čelu mjesečnika od svibnja god. 1879., posvećen običnomu našemu bjelorepomu štekavcu (Ha- baćtus albicilia). Kraljevićeve opazke osnovane su na 12 eksemplara ogromnih orlova, što ih je ubio budi u južnoj Ugarskoj, budi u Sriemu, a iztiče razlike medju našimi štekavci i onimi drugih kra- , jeva, što ih je vidio u zbirci „British Museum-a“ u Londonu.! Orlovsko pitanje, a poglavito proučavanje srodnosti medju mogionikom (Aquila imperialis) i španjolskim orlom mogionikom (Aquila Adalberti) odvelo je kraljevica u Spa- njolsku. U Künast-ovoj knjizi preštampane su razprave kralje- viceve s nadpisom: „Ornitolozke putne ertice iz Spa- njolske.“ 3 Težkom mukom pošlo mu je za rukom, te je tamo našao gniezdo bradatoga zira (Gypačtus barbatus). O tom je takodjer napisao članak u lipanjskom broju bečkoga časopisa od g. 1879.? Listopadski broj iste godine ima opet zanimiv prilog, u kom ponovno razpravlja o bjeloglavom strvinaru (Vultur ful- vus), te sporedjuje slavonsku pticu te vrsti sa četiri komada, do- nesena iz Cobadonge, Sierre de Guardarrama i iz Escoriala. Odmah zatim u broju od studenoga bavi se na novo crnim strvinarom (Vultur cinereus), te sravnjuje primjerak te vrsti iz Escoriala s pet eksemplara, što ih je od prije imao iz Slavonije. Osim toga opisuje bieloga strvinara (Neophron perenopte- rus) iz Parda kod Madrida i iz Fuensante kod Murcie.4 Na čelu mjesečnika od prosinca one godine po drugi put piše o surom orlu (Aquila fulva) i španjolskom orlu (Aquila Adalbert), gdje opet iztiče srodnost i razliku medju poto- njom vrsti i sedam eksemplara orla mogionika (Aquila im- perialis) iz Slavonije.5 Peti je članak ove serije razprava, što no je potekla iz pera kraljevića Rudolfa kao rezultat španjolskoga puta; tu razpravlja 1 Mittheil. 1879., str. 51; Jadg. u. Beob. str. 495. * Eine kurze Notiz über den spanischen Gypačtus barbatus (Mittheil. 1879., | str. 59); Ornithologische Reiseskizzen aus Spanien. Gypaétus barbatus (Jagd. u. Beob. str. 513). * Der weissköpfige Geier (Vultur fulvus). (Mittheil. 1879, str. 97; Jagd. u. Beob. str. 520). * Vultur einereus (Mittheil. str. 105; Jagd. u. Beob. str. 532). ° Steinadler (Aquila fulva) und Prinzenadler (A. Adalberti). (Mittheil. str. 116; Jagd. u. Beob. str. 546). 9 o prugastom orlu (Aquila Bonelli) i jastrebeu cipolašu (Pandion haliačtus)." Ni god. 1880. nije minula, a da ne bi kraljevićevo pero re- silo družtveni časopis austro-ugarskih ornitologa. U svibnju poslao je uredniku za štampu članak o srednjem tetriebu (Tetrao medius), gdje je ustanovio glavna tri pitanja, koja ornitolog mora imati pred očima riešavajući teoriju o postanku tih zanimivih ba- starda od tetrieba ružovca (Tetrao tetrix) i tetrieba glu- vara (Tetrao urogallus).” Potaknut tom razpravom i ravnim pozi- vom kraljevićevim ravnatelj draždjanskoga muzeja A. B. Meyer dao se jena proučavanje toga pitanja, te je izradio jedno od najsjajnijih djela ornitoložke literature sa 17 prekrasno kolorisanih tablica u velikom foliju, koje je zgotovio prvi umjetnik te ruke, po imenu Miitzel u Berlinu. Medjutim namah u uvodu svoje knjige Meyer priznaje, da mu nije pošlo za rukom riešiti pitanja, stavljena od kraljevića, te da je njegovo t. j. Meyerovo djelo samo gradja za dalje iztraživanje ; pitanje ostaje i nadalje neriešeno.? Časopis od kolovoza god. 1881. urešen je prilogom, koji smo već prije spomenuli, gdje je pobilježeno 120 vrsti ptica, što ih je opazio prigodom iztočnoga putovanja. U broju od svibnja god. 1882. nalazimo članak s nadpisom : »Ornitoložke viesti, sabrane od 1. sieénja do 30. tra- vnja“ iste godine. Te su viesti sabrane oko Praga, gdje je u ono doba kraljević prebivao.“ Broj od lipnja donese nam pak: ,Or- nitoložke viesti od 1. do 30. svibnja 1882. god.’ Kad je kraljević boravio u Češkoj, našao je u Lani, dvoru kneza Fiirstenberg-a nedaleko od Praga, nadjevena orla, u kojem je upoznao riedkoga prugastoga orla (Aquila Bonelli). Pošto jeto jamačno bio prvi česki primjerak te vrsti, to se je kraljević požurio, da u interesu češke faune javi ovu malenu, ali veoma ! Der Habichtsadler (Aquila Bonelli) und der Fluss- oder Fischadler (Pan dion haliaetus). Rek bi, da jetaj članak tek prvi put štampan u: Jagd. u. Beob. str. 555. * Ueber den Rackelhahn (Mittheil. 1888., str. 40; Jagd. u. Beob. str. 633). 3 Unser Auer-, Rackel- und Birkwild und seine Abarten von A. B. Meyer. Mit einem Atlas von 17 color. Taf. Wien 1887. 4 Ornithologische Notizen gesammelt in der Zeit von 1. Jänner bis 30. April 1882. (Mittheil. 1882., str. 39; Jagd. u. Beob. str. 592). 5 Ornithologische Notizen, gesammelt in der Zeit vom 1. bis 31. Mai. (Mittheil, str. 51.; Jagd. u. Beob., str. 603). 10 vriednu viest, koja bi Stampana na čelu broja od mjeseca srpnja iste godine.! Prosinacki mjesečnik donosi kraljeviceve „Ornitolozke crtice iz Erdelja“,? Članak: „Neke jesenske opazke“ u prvom broju časo- pisa g. 1883. tiče se takodjer prazke ornitolozke faune.? Na str. 105. nalazi se nov prilog za poznavanje sred- njega tetrieba (Tetrao medius), name „Nove viesti,o srednjem tetriebu“, koje je skupio onom prigodom, kad ga je knez Rohan pozvao na lov u Češkoj.“ | Na prvom mjestu broja od rujna iste godine nalazimo član- čić: ,Opazke o grabljivicah“, koje se ponajviše tiču vrsti roda eja (Circus) iz doljne Austrije, zatim škanjea mišara (Buteo vulgaris), vjetruše klikavke (Falco tinnunculus) itd.? Nove: ,Ornitoložke bilježke“ donio je prosinački broj ornitoložkoga časopisa od g. 1883.; — one se tiču bečke okoline.“ Svanula je godina 1884., koja će ostati nezaboravna u po- vjesti ornitologije. Velika je naime zasluga kraljevića Rudolfa, što je mjeseca travnja one godine pod njegovim pokroviteljstvom sazvan prvi internacionalni kongres ornitologa u Beču, kojemu je poglavita zadaća bila — sa znanstvene strane — uredjenje sta- cija po čitavom svietu za motrenje ptica selica, kojih su putevi još slabo poznati, zatim u obće promicanje ornitologije. S prak- tične pak strane bilo se je kongresu baviti pitanjem o lovu io zaštiti korisinih ptica. Uz to bi priredjena velika ornitoložka iz- ložba. Ne moram se nimalo ovdje zadržati, jer sam o uspjehu kongresa potanko pisao u. ,Viencu“ one iste godine. No ne ću nikad zaboraviti, kojom me je neobičnom ljubežljivošću odlikovao i kad je posjetio izložbu, i kad mi se je poslije zadnje sjednice ! Aquila Bonellii in Böhmen (Mittheil., str. 63; Jagd. u. Beob. str. 613). * Ornithologische Skizzen aus Siebenbürgen (Mittheil., str. 113; Jagd. u. Beob., str. 615). ® Einige Herbstbeobachtungen (Mittheil. 1883., str. 1; Jagd. u. Beob,, str. 627). 4 Neue Notizen über Tetrao medius (Mittheil.. str 105; Jagd. u. Beob. str. 640). © Beobachtungen über Raubvčgel (Mittheil., str. 177; Jagd. u. Beob. str. 655) © Ornithologische Beobachtungen (Mittheil., str. 225; Jagd. u. Beob. str. 659). 11 kongresa, stisnuv mi ruku, zahvalio za izloženu zbirku.! Svi smo pak članovi sastanka imali osobitu čast, što je bečki dvorski fo- tograf smio snimiti veliku sliku, na kojoj su članovi kongresa fotografovani, pa i sam kraljević Rudolf u sred te slike-spomenice. Kongres je odlučio izdavati posebno glasilo, koje podupiru sve evropske države. Taj se internacijonalni organ ,Ornis“ svake godine redovito izdaje. Članovi internacijonalnoga odbora, koji je po kongresu izabran god. 1884., dobili su još u studenom god. 1888. poziv za drugi kongres, koji bi se imao sastati ovoga pro- ljeća; no bojimo se, da ga ne će biti, pa ako se i sastane, ne će jamačno imati onoga uspjeha, koji bi imao, da nam nemila smrt nije nesmiljeno ugrabila dičnoga pokrovitelja. Nastavljajući priegled radova kraljevićevih, moramo spome- nuti, da u bečkom ornitoložkom godišnjaku za god. 1884. ne na- lazimo nego jedan jedini prilog istoga predmeta, kao što je zad- nji spomenuti, t. j.: ,Neka opažanja oko Beča“ u zimsko doba.? Jednako vriedi i za godišnjak od god. 1885., u kom ne ima nego -kratka viest o ptičjem svietu: „U jeseni 1885.“ oko Beča.s Po tom vidimo, gdje godj mu drago boravio kraljević Rudolf, da mu je prva briga bila omiljela ornitologija. Kad je kraljević Rudolf godine 1885. opisao u nekom ma- gjarskom časopisu svoje zgode jesenskoga lova po Fruškoj gori, tražio sam dozvolu, da smijem njegovim prievodom uresili prvu knjigu ,Glasnika hrvatskoga naravoslovnoga družtva“. Malo za tim stigao je dopis vrhovnoga meštra grofa Bombelles-a od 27. veljače 1886. br. 150, kojim nam je kraljević najspremnije do- zvolio da to učinimo. Taj je članak, istina, gotovo sasvim lovač- koga sadržaja, al se tiče šumovite naše Kruške gore. Iza toga poslali smo 6 eksemplara spomenutoga prievoda napose štampa- nih uz smiernu molbu, da bi se Nj. Visost udostojala počastiti naše mlado družtvo i naš ,Glasnik“ izvornom razpravom, te smo bili ugodno iznenadjeni dopisom od 30. travnja 1886., kojim nam je javljeno, da je Nj. V. blagohotnom sa zahvalom primila spome- nute otiske, te objavila, da će u svoje vrieme po svoj prilici pre- 1 Vjenac. Tečaj XVI. 1884, str. 461 (napose štampano str. 65). * Ornithologische Beobachtungen aus der Umgebung Wiens. (Mittheil 1884., str. 33; Jagd. u. Beob., str. 664). ® Herbst 1885. (Mittheil. 1885., str. 305; Jagd. u. Beob. str. 669). 12 pustiti uredničtvu organa hrvatskih prirodnjaka neke članke. Kobni udes nije nam dao doživjeti te sreće. Kao što je kraljević Rudolf netom spomenutom radnjom opisao svoje doživljaje po hladovitih šumah Fruške gore, tako se zadnja njegova razprava: ,Ornitoložke bilježke s juga“ bavi drugim skrajnjim priedjelom prostrane, mile nam domovine.! Kad je naime kraljević za bolesti potražio lieka na ubavom Lokrumu, zabilježio je sve, što je vidio, budi na otoku, budi na svojih iz- letih do susjedne Hercegovine, budi što je motrio putem na po- vratku duž dalmatinske i hrvatske obale sve do Rieke, kuda se je vraćao. To je prvi prilog, koji imamo za poznavanje osobito dubrovačke ornitologije; za to smo takodjer zamolili dozvolu za prievod, sto ga je udesio gosp. ravnatelj J. Bartulié na ures druge knjige „Glasnika hrvatskoga naravoslovnoga druztva“. Čudna li udesa, koji je htio, da se zadnja, kao što i prva orni- toložka radnja kraljevića Rudolfa tiče naše mile domovine! Za- nimivi taj prilog za našu faunu prava je labudova pjesma“ ornitologa kraljevića Rudolfa. ' Smijemo slobodno reći, da je to zadnja razprava, jer iza nje nije više naći u bečkom ornitolozkom časopisu. nego jednu jedinu sasvim kratku bilježku na čelu lista od mjeseca lipnja iste g. 1856. o riedkom pojavu jata od preko 40 komada škvrlja kriješvara (Pastor roseus), što ih je kraljević vidio 23. lipnja kod sela Mannswörtha na desnoj obali Dunava nedaleko od Beča, od kojih mu jo pošlo za rukom ubiti tri komada.? Mi se nijesmo nimalo obazirali na druge radove kraljevićeve, a još manje na ona djela, koja moramo zahvaliti njegovu po- licanju ili koja su postala moćnom njegovom podporom. Imali smo pred očima samo kraljevića ornitologa, te znajući odveć dobro, da u nas ne ima ornitologa od zanata; znajući, da širom naše liepe, ali u svakom pogledu zaostale domovine ne ima žali- bog nego veoma riedko tko ornitoložke časopise, držimo, da će. mnogi rado pročitati te redke, napisane na brzu ruku, te se uvjeriti, kako je kraljev sin bio zaista pravi učenjak , pak ga u istinu možemo pribrojiti malenoj četi hrvatskih prirodnjaka, jer 1 Ornithologische Notizen aus dem Süden (Mittheil. 1886., str. 145.; Jagd. u. Beob., str. 672). ® Notiz über Rosenstaare in Niederösterreich (Mittheil. str. 157). 13 je malo tko toliko privriedio kao iztraživalac hrvatske faune, kao što je to on učinio. Kako sam drugom prilikom pripoviedao, stan kraljevića Rudolfa bio je gotovo u svih svojih prostorijah nakrcan nadjeve- nimi pticami krasne njegove zbirke. Te zbirke ne će dakako pro- pasti za znanost; dobit će ih po svoj prilici carski dvorski priro- dopisni muzej. Kada bi nam bilo dopušteno izraziti želju, mi bi ipak rekli, da bi se moglo pokušati zamoliti na previšnjem mje- stu, da se ustupi nar. muzeju u Zagrebu barem jedan dio hr- vatskih ptica, osobito orlovi iz Slavonije.! Hrvatski pak prirodnjaci dužni su kraljeviću napose veliku zahvalnost za tolik trud i ljubav, što je uložio u iztraživanje hr- vatske faune. Zato ne možemo na ino, nego da mu iz dubine svega srca uzkliknemo : Ornitologu kraljeviću Rudolfu vječna slava! S. Brusina. ! Pisac nije propustio, da to učini, te se je 24. veljače obratio nepo- sredno na gosp. vrhovnoga dvorskoga maršala. Bečke su, a potlije i domaće novine od 28. o. mj. doniele viest, da će se zbirke pok. kraljevića Rudolfa porazdieliti učevnim zavodom monarkije, ali kad tamo, ovo i opet nije bila istina. Dvorski maršal N. P. grof Antun Szćesen veoma je učtivo pismom od- govorio piscu, da se po ustanovi kraljevićeve oporuke od 2. ožujka god. 1887 prirodopisne zbirke imadu porazdieliti samo bečkim zavodom. Tableau des Terrains de Sediment. Extrait du Cours de Stratigraphie du Professeur Charles Mayer-Eymar - a Zurich. Introduction. C'est avec grand plaisir que j'ai accepté la proposition de mon honoré collegue, Monsieur Brusina, de reproduire dans le Bulletin de la Société des Sciences naturelles de Croatie le Ta- bleau des terrains de sédiment autographie que j'ai distri- buć, l’année dernière, A un certain nombre de geologues. Grace en effet a la forte édition de ce Bulletin, je vais voir ainsi la nou- velle classification stratigraphique que je propose se répandre dans le monde des savants, d’ une maničre suffisante; et je suis heureux d’avoir si töt l’occasion d’amender mon Tableau sur plusieurs points defectueux et d’y introduire les quelques chan- gements importants dont une plus müre reflection et de nouvel- les études me permettent aujourd’hui d’endosser la responsabi- lite. Mais ce dont surtout je suis aise, c'est de pouvoir cette fois donner aux géologues qui ne sont pas encore gagnés à la cause. de la loi cosmique des Etages, certains éclaircissements qui les inviteront, je l’espere, a se ranger a leur tour du cöte de cette loi. En ce qui concerne d’abord les grandes coupures que je propose, aussi bien que celles que je repousse. voici, en peu de mots, mes raisons, raisons peut-čtre toutes d’ordre technique, puisqu’ il est bien entendu, depuis le congrès de Berlin, que 15 toutes les grandes divisions stratigraphiques ne sont point fondćes sur des lois et qu’elles ne méritent dès-lors d’ötre conservées qu'autant qu’elles sont utiles et commodes. 1) Sans m’oceuper, bien entendu, des anciens ou nouveaux systömes miocènes et pliocenes qui ne sont, eux aussi, fondés que sur des fictions, je dirai d’abord que je rejette comme aussi inutiles qu’ artificiels, les Systömes oligocène et quaternaire. Quant à ce dernier, il suffira, pour montrer qu'il n’ est pas fondé, de rappeler que la faune et la flore actuelle ne different en rien d’im- portant de celles des terrains néogènes qui nous sont connues; que le Pleistocene (par exemple, celui d’ Angleterre et celui de Toscane) est trop étroitement lie au Pliocene pour que lon puisse placer entre les deux la limite de deux Systèmes; et pour ce qu'il en est de l’apparition de l homme, que MM. Gaudry et de Lapparent prennent pour ligne de démarcation, elle ne date nullement de la seconde époque glaciaire ou m&me de l’epoque interglaciaire, mais certainement tout-au-moins du Pliocene infćrieur (Savone!). Quant au Système oligocène base par M. Beyrich sur des lacunes dans la série marine du nord de VAlle- magne audessous du Ligurien et audessus de l’Aquitanien, il suf- fira pour lui enlever toute sa valeur, de montrer qu’il englobe dans le reste de l’Europe, des terrains par trop disparates, tels que sont, par exemple, dans l’Aquitaine, d’un cöte, le Flysch de Biarritz ou le calcaire du Fronsadais, le Tongrien ou calcaire a Aste- ries de Bordeaux et de l’autre, les faluns de Bazas, de M&- rignac et de St. Avit, ou, dans le bassin de Vienne d’un còté, le gres de Vienne ligurien, les schistes a Meletta crenata tongriens et de l’autre, les marnes et sables de Molt et de Horn. Tout au contraire, la distinction que je propose d'un Systeme num- mulitique et d'un Systeme mollassique, en méme temps qu'elle di- vise par le milieu la trop longue serie des Etages tertiaires, se base aumoins sur des données géologiques et paléontologiques d’une grande importance. C’est en effet avec le Tongrien que se termine la série marine du bassin anglo-parisien, la série nummu- litique du sud-ouest de la France, celle du Vicentin (ou I’ Aqui- tanien et le Langhien manquent), celle des Alpes (Castellane, Kufstein) et c'est avec Il’ Aquitanien que commencent, au pied nord des Alpes, la longue série des Mollasses; dans le bassin de Vienne, la série néogène; en Provence, la série de Carry-Avignon ; 16 dans l"Aquitaine, . une faune marine presque complétement nou- velle, celle des faluns, étroitement liće a la faune actuelle; enfin, mčme en Piemont, appuyée au Bartonien supérieur de Gassins, la série nouvelle et complete Superga-Astésan. Voici, je pense, assez de raisons a l’appui d’ une division utile en elle m&me. 2) Il n’en est certes pas de méme de la distinetion de deux Systèmes crétaciques, introduite par M. de Lapparent. Outre en effet qu’ici les differences de faune d'un Etage a l’autre sont à peu près du méme degré, du bas en haut de la série, ces Etages sont, dans la plupart des bassins, si intimement liés sous le rapport stratigraphique (par exemple l’ Albien et le Cénoma- nien, dans une partie des Alpes de la Suisse) qu’il serait vrai- ment trop artificiel d’en placer deux de voisins dans -deux Sy- stemes differents. Reste le mode plus pratique que necessaire de distinguer deux sous-Systemes cretaciques, composćs chacun de cinq Etages. 3) Sans m’arreter aux nombreux sous-Systemes ćtablis de- puis plus ou moins longtemps dans la plupart des Systemes, ni aux limites des premiers que jadopte dans mon Tableau, quoique pour ma part je n’en fasse aucun cas, j’en viens desuite è la terminologie que je propose maintenant pour la serie ar- chéenne. Va a été une forte bévue de ma part de mettre les di- visions admises dans cette série sur le meme pied que les Eta- ges a fossiles, car l’enorme épaisseur de ces dépòts primaires au- rait dü m’arreter et me faire changer d’avis. En effet, trois au- moins de ces terrains archéens correspondent nécessairement, par le temps qu'ils ont da mettre a se former, a des Systemes et non à de simples Etages; et, gràce aux roches olivineuses, aux diverses masses calcaires, aux bancs de poudingues et aux gres ou quartzites qui s’y trouvent souvent intercalés, il se peut meme que Von parvienne a la longue a y distinguer un bon nombre d’Etages, de méme origine que les autres. Or, en presence de la necessite d’établir ces Systèmes et de lavantage de leur donner aussi des denominations a terminaison en — ,ique“, je nai rien trouvé de mieux que ce que je propose pour parer è ces besoins. Malheureusement, te terme ,phyllitique“ n’est gučre usite dans. la langue francaise; mais est-ce la un empéchement insurmontable a l’adoption de ces noms de Systemes? Je ne le pense pas. 17 Me voici arrive au but principal de mon introduction, a la täche plus utile que nécessaire d’ apporter, après ce que j'ai déjà fait a ce sujet!, de nouveaux documents pour la réalité de la loi cosmique de la division en Etages et sous-Etages des terrains de sediment. Sans songer a defendre le chiffre arbitraire que j'ai choisi, comme le plus vraisemblable pour indiquer que les péri- hélies (abstraction faite de celles qui correspondent aux terrains archeens) ont été de plus en plus longues; ‚et sans m’arréter non plus a la question qui a été posée de l’ augmentation de la durée passagère de certaines périhélies, par suite d’une attraction extra- solaire de la terre, jen viens desuite a I’ objection capitale qui est faite a la possibilité que les Etages correspondent aux peri- helies, a savoir que certains sous- Etages sont, par place, trop puis- sants pour avoir pù se former en onze, douze ou meme treize mille ans. Et d’abord, sil vous plait, que savons-nous de ce qui se passe au fond des cötes et des petits bassins? Nos recherches a ce sujet sont trop. récentes el trop peu profondes pour nous donner des a-present un résultat concluant, et peut-étre y sup- pléons-nous trop volontiers par de l’imagination. Nous avons, en revanche, les deltas post-pliocènes du Pò et du Mississipi, qui nous donnent une bonne idée du travail rapide de ces fleuves. Quant aux depöts d’eau douce sableux ou caillouteux, quand on a vu, comme moi, pendant la fondation des quais du lac, a Zu- rich, un mince filet de sable et cailloux combler en quelques jours des trous de quinze metres, longs du double, on se demande si la Reuss de l’epoque aquitanienne inférieure (qui, comme le Dr. Fruh l’a prouvé, avait ses sources aux environs de Come!) a eu besoin de dix mille ans pour deposer les mille (?) metres de pou- dingues, gres et marnes du Righi, c’est-à-dire, de dix ans pour hausser d'un metre sur un point son delta dans le lac profond de Vepoque. Quant aux espèces d’entonnoirs au pied des Alpes et des Cevennes qu’ont remplis les mers du Valenginien, du Néoco- mien et de l Urgonien, qui sait si, par exemple, des apports volcaniques (la silice), un fort courant dans le détroit du Rhòne (la lumachelle) et le travail rapide des coraux n’ont pas permis le depöt des 300 metres d’ Urgonien supérieur de la Donzère, et une baie profonde, entourée de montagnes abruptes, a l’instar 1 Bulletin du 3ieme Congrès gćologique international. Berlin. 1888, et Maté- riaux pour la carte géologique de la Suisse. 24ičme livraison. Berne, 1886. 9 dl 18 du lac de Garde, n’ a pas favorisé la stratification des 200 metres tout-au-plus du Valenginien inferieur de Merligen? Moi, pour ma part, je ne vois pas que la puissance locale exceptionelle des sous-Etages cités soit une preuve absolue qu’ils ont eu besoin de plusieurs demi-périhélies pour se former. Jen viens aux sous-Etages des terrains houilliers propre- ment dits et, cette fois, je suis très è mon aise, gräce aux études récentes et absolument concluantes d'un gćologue francais, M. Fayol, directeur des Mines de Commentry. Etant en effet donnés le climat chaud et humide et par conséquent orageux, ainsi que les volcans de la période carbonifere, rien de plus raisonable, a present, que d’ admettre la formation d’un- delta de cailloutis, de vase et d’arbres, méme de six cents metres de haut, dans l’espace de douze ou treize mille ans, je veux dire, pendant une demi-périhélie d’alors. Comme si certains torrents actuels ne fai- saient pas quelquefois une énorme besogne en quelques jours! Me voici arrivé aux sous-Etages siluriques d’ Europe. L’on sait que plusieurs de ceux-ci atteignent, mais seulement dans le nord-ouest de 1’ Angleterre, une puissance locale de six è huit cents metres, tandis que non loin, dans la méme contree, ils sont réduits de plus de moitié. Et, bien! voyons: ces puis- sants depöts ne se composent-ils pas, en grande partie, de schistes sableux (slates), de gres et méme de tufs volcaniques? Or, des quel’on me permet de faire entrer en jeu des ćruptions vol- caniques répétées et a l’instar de la dernière du Krakatoa, je suis bien près d’avoir gagné la partie, car alors il ne me faut plus que quelques jolis abîmes, une mer bien agitée, avec un bon courant et un climat assez pluvieux, toutes choses qui n’ ont guère pù manquer aux îles présiluriennes des Galles, pour obte- nir autant de cents metres de depöts locaux que besoin, dans l’espace d’une bonne demi-périhélie. En effet, pourquoi la mer ne pourrait-elle pas déposer, en un endroit cötier profond et non loin d’un volcan, dix ou vingt centimètres de matières par an? Restent, en Europe, les deux sous-Etages Berniciens de la Belgique, sous-Etages aux trois-quarts calcaires et pourtant d'une épaisseur locale formidable, è savoir, l’inférieur, de 310 metres, dit-on, a Tournay et le supérieur, de 450 metres, a Dinant. Et, bien! ce que j'ai lu de plus dćtaillć sur ces depöts et sur leurs conditions oro-stratigraphiques, particulierement dans la De- 19 seription gćologique de la Belgique de M. Dewalque, me porte justement a croire que des circonstances tout-parti- eulierement propices leur ont permis de se former, chacun en une demi-perihelie d’une bonne longueur. D'un autre cole, je me suis demande un instant, s’il ne serait pas possible de dedoubler l’Etage Bernicien, qui s’y prčte si bien en Belgique; mais mes connaissances sont insuffisantes pour trancher la question. Quoi qu’ il en soit et en admettant, a tort ou a raison, qu'un dédoublement de l’Etage ne soit pas possible, je n’hésite pas a pretendre que ce n'est pas sa puissance locale qui renversera ma classification ; car, qu’ on y songe bien, celle-ci est fondée sur près de cent cas, sur cent-vingt-sept sous-Etages fossiliers, où l’accord de la loi et des faits est évident et, pour ainsi dire, merveilleux; tandis que, en fin de compte, nous ne savons nullement combien, en Vage du Bernicien, il a fallu de temps, au minimum, pour le depöt local de 400 metres de calcaire è coraux et qu’ainsi, rien ne prouve que nous ne nous trompions pas en trop dans nos appréciations arbitraires. Maintenant que je crois avoir réfuté les raisons que beau- coup de géologues opposent a la réalité de la loi des Etages, je puis encore présenter au moins deux arguments nouveaux en fa- veur de cette loi: Le premier, qui m'est venu sous la main l’an- nee dernière, a l’occasion de la refonte de mon cours de Strati- graphie, consiste en ce fait que, tandis que tous les sous-Etages inferieurs ou I des terrains jurassiques sont, sans exception, re- presentes dans le grand massif alpin, plusieurs sous-Etages su- perieurs ou II paraissent y manquer (Falaisin, Bedfordin, Divesin, Oltenin, Mihielin) et plusieurs autres ne s’y trouver que dans la zone nordalpine exterieure (Hettangin, Lournandin, Banzin), tan- dis que d’autres, il est vrai, (Birmenstorfin, Bannéin, Bolonin) y occupent une aire a peu pres aussi etendue que leur sous-Etage inferieur respectif. Or, qui osera pretendre que c’est par un pur hasard qu'aucun des quatorze sous-Etages inferieurs du Systeme jurassique ne manque dans la chaine alpine et que plusieurs sous-Etages superieurs y font defaut? Non! si, par exemple, le Vesullien inferieur est si répandu dans les Alpes et si le Vésullien supérieur y manque (sauf en Provence), ce ne peut-čtre que parce que la mer de ce Vćsullien supérieur était beaucoup plus basse que celle d’auparavant. Et, bien! laquelle des deux manières d’expli- * 20 quer le fait est la plus raisonnable? Admettre qu’apres le depöt des couches de Klaus, la mer se soit retirće, motu proprio, ou supposer que toute la chaîne des Alpes se soit élevée d'un bond, pour repousser une mer immobile, au pied du mur! Je termine par un nouvel argument en faveur de la loi de basculade, tardive mais finale, de l’axe de la terre, au cours d’une demi-périhélie, argument qui me semble sans réplique, celuj- la, si tant est que les invasions de la mer que j'ai démontrées au congrès de Berlin ne prouvent pas, è elles toutes seules, que Vaxe de la terre bascule. Mon nouvel argument, a savoir, est emprunté au fait, que les dépots d’eau douce tertiaires a moi connus se subdivisent eux aussi en sous-Etages, correspondant exactement a leurs sous-Etages ma- rins respectifs. Exemples: Meulière supérieure = Aquita- nien I; calcaire de. la Beauce = Aquitanien II; calcaire d’ Or- Ićans = Langhien I; sables de l’Orléanais = Langhien II; ou bien encore la longue série du bassin d’Aix en Provence, telle que je Vai donné dans ma notice sur les terrains tertiaires de l’Arrege. (Bull. Soc. géol. Fr. 1882.) Or, comment expliquer ce change- ment régulier et simultane de configuration des bassins lacustres, sinon par la secousse qu'a imprimé à leurs eaux, aussi bien qu'a la mer, la basculade de l’axe de la terre? Mais il y a plus; car, s’il en est ainsi, il devrait, semble-t-il, étre possible de le prouver, en démontrant que les bassins lacustres se sont, eux aussi, plus ou moins déplacés, vers le sud a la premiere demi-périhélie et vers le nord, ala seconde. Seulement que, comme des influences locales ou régionales ont pù, au moment donnć, in- tervenir quelquefois d'une manière active ou passive et comme les anciens rivages des lacs tertiaires sont maintenant presque par- tout effacés, | épreuve a faire des changements de configuration de ceux-ci, dans le sens indiqué, si elle devait čtre ca et là en- core possible, demandera des recherches ad hoc singulièrement approfondies, de la part de forts ingénieurs topographes et géo- logues. P. S. Le temps m’ a manqué jusqu’a present, pour intro- duire dans mon nouveau Tableau les rectifications et augmen- tations d’ordre inférieur, que de nouvelles études m’y permettraient d’ y introduire, notamment, en ce qui concerne le Silurique 21 d’Angleterre, le Carbonique d’Allemagne et des Alpes autrichiennes, le Jurassique de Vest de l’Europe et le Crétacique d’Allemagne. Du reste, comme lebut de ce Tableau est bien moins de don- ner en resume un apercu chronologique des depöts sedimentaires d’Europe, que de poser les jalons de la classification nouvelle, en classant a leur place, dans ce cadre, les depöts typiques ou les plus anciennement connus, je n’ai guere a m’excuser d’oublis sans soucis et d'erreurs sans consequences. Zurich, le 15 Fevrier 1889. to to Systeme Etages, correspondant aux perihelies, de 21 a 26 mille ans Sous-etages, demi-périhélies. et davantage pour les premieres. II. Epoque actuelle. - - . . . ı | Saharien, M.-E. 1865. | I. Acheulon, M.-E. II. Durntenin, M.-E.-. .... | Arnusien, M.-E. 1884. | I. Cromeron, M.-E II. Andonin, M.-E. | Astien, de Rouv. 1853. | I. Tabblanon. M--E. II. Materin, M.-E. . ..... Messinien, M.-E. 1867. | I. Billowitzon, Suess. . . . . . II. Stazzanin, M.-E. ...... | | Tortonien, M.-E. 1857. Î I Bodeno nale > | . , s 23 mollassique. . Excentricité perihelique très faible. Mers de l’ hémisphère nord un peu plus petites qu’auparavant. . Postpliocène. Diluvium. Deuxičme époque glaciaire. (S. Acheul. près d’ Amiens). . Postpliocène. Epoque interglaciaire ou du Megaceros hibernicus (Durnten, Canton de Zurich). . Pleistocene, première epoque glaciaire ou de | Elephas meridio- nalis. (Cromer, comté de Norfolk). . Plioeene supérieur. Crag rouge. Sables jaunes subappennins. (Andona près d’ Asti). . Pliocene inferieur. Marnes bleues subapennines. Crag inférieur. Couches à Paludines de Slavonie etc. (Tabbiano près de Parme). . Mio-pliocène. b) Couches a Congéries de Crimée, subapen. et du Vaucluse. Uto-Eppelsheim. a) C. à Congéries d’ Autriche- Hongrie. Mollasse supérieure suisse (Matera pres Tarente). . Mio-pliocene. Couches a Cérith. du sud-est de | Europe et de Stazzano. Etage sarmatique. Mollasse fluviat. micacée du nord de la Suisse (Billowitz en Moravie). . Miocene supérieur. Couches a Pleurotomes et a Ancillaires supé- rieures sableuses, ou de Gainfahrn. Marnes roug. à Helix du Jura. (Stazzano près de Tortone). . Miocène supérieur. Couches a Pleurotomes et a Ancillaires inférieur. marneuses, ou de Baden. Marnes a Helix, avec Nagelfl. a impressions, de St. Gall a Lucerne. (Baden près de Vienne). II. Serravallin, M.-E. ..... Helvćtien, M.-E. 1857. I. Grundon, Rolle. ...... II. Saucatsin, M-E .... | | ien, M.-E. 1867. | Langhien, M.-E. 1867 | I. Leognanon, M-E. ..... II. Merignacin, M.-E. ..... .° | è " „Mm Idosi J Aquitanien, M.-E. 1857. | I. Bazason, M-E.. . . 2... Systeme Il, Boomin; M.-E.-: 1.22% ee e > > g 9) Tongrien, d’Orb. 1852. I. Spauwenon, M-E. . 2.2... II. Henisin, M.-E. . . . Liguri M.-E. 1857 I gurien, ME. 1857. | I. Montmartron, M-E.. ..... 25 Miocène moyen. b) Falun de Salles. Mollasse marine marn. du Midi de la France, du Piemont ete., de la Suisse. Calcaire de Leitha. a) Mollasse marine sableuse (S. au n. de Gćnes). Miocene moyen. Faluns de la Touraine, de Gabarret etc. Calcaire rose du Jura. Marnes de Niederkreutzstedten. Sables de Szu- skowce. Turin. (Grund en Moravie). "Miocčne moyen. Falun jaune, sableux, de Saucats ete. Sables de l’Orleanais. Couches de Gauderndorf. Marnes A Ptero- podes supérieures du Piémont. (Saucats près Bordeaux). Miocčne moyen. Falun bleu, marneux, de Saucats ete. Calcaire d’eau douce d’ Orléans. Schlier d’ Autriche. Marnes a Pterop. inferieures du Piemont etc. (Léognan près Bordeaux). Miocène inférieur. Oligocène superieur. Calcaire a Hélices de Mayence. Calcaire de la Beauce. Marnes à Cyrènes de Bavière. Roche du Meklembourg. (Mérignac près Bordeaux). Miocène inferieur. Oligocene sup. Marnes a Cyrènes de Mayence. Meuliere sup. de Paris. Pouding. de la Superga. Mollasse mar. inf. de Traunstein a Thoune. Le Righi etc. (Bazas, Gironde). nummulitique. Oligocčne moyen. Gres de Fontainebleau. Ormoy. Calcaire ä Nullipores d’Acqui, du Vicent. Marnes a Meletta crenata. (Boom près d’ Anvers). Oligocčne moyen. Sables d’ Etampes, de Mayence. Marnes verdätres de la Ligurie. Marnes bleues de Gaas. Castelgomberto. Gres du Caire. (Kl.-Spauwen pres d’ Anvers). Oligocčne inferieur. Marnes a Cyrènes de Montmartre. Brie. Sables jaunes de Biarritz. Gres a Nummulina intermedia de Ligurie. Sangonini. (Henis près d’ Anvers). Oligocène inférieur. Gypse moyen et inférieur. Marnes sablo-glau- conieuses du nord de l’° Europe. Flysch du Midi de 1 Europe. 96 II. Mortolln, M.-E. 2... i -E. 1857. } Bartonien, M.-H. 1857 I. Auverson, M.-E. ...... I J \ | | II. Grignonin, M.-E. . ..... | Parisien, M.-E. 1857 | isien, M.-E. 1857. | I: Chaumonton, M-E. . . . . II. Bagshotin, Mae om | Londinien, M.-E. 1857. / en, ME. 1857 | I Bognoron, M-E. . ..... | II. Upnorin, M-E- se | Soissonien, M.-E. 185 ) : E var I. Thaneton, M.-E. Il. Hoersia, Dum. . < < ... ze Garumnien, Levm. 1856 | kaki |I Meulanon, M.-E: .. |... 27 Eocene moyen ou supérieur. Sables de Beauchamp supérieurs. S. Ouen. Anomia girondica. Marnes a Orbitoides du Midi de l'Europe. (La Mortola pres Nice). Eocene moyen ou supérieur. Sables de Beauchamp inférieurs et moyens. Marnes a Rotularia spirulaea de Biarritz. Gres de Thoune a Nice. Priabona. (Anvers, Oise). Eocene moyen. Calcaire grossier sup. Calcaire d’eau douce de Provins, Buchsweiler, Merligen, Castres. Calcaire à Cerithium Diaboli des Alpes. Ronca. (Grignon près Versailles). Eocene moyen. Calcaire grossier inférieur et moyen. Calcaire a grandes Nummulites des Alpes et du Midi de I Europe. S. Giovanni Ilarione. (Chaumont, Oise). Eocène inférieur. Sables du Soissonais supérieurs. Nummulitiq. supérieur du pied n.-e. des Pyrénées. Gres marneux d’ Ap- penzell. M. Pulli. (Bagshot près Londres). Eocène inferieur. Argile de Londres et des Flandres. Nummulitique inférieur du pied n.-e. des Pyrénées. Marnes noires d’ Appenzell. Monte Postale. (Bognor près Londres). Eocčne inférieur. Couches a Cyrena cuneiformis du nord de l’ Europe. Calcaire a Miliolites supérieur des Pyrénées. Calcaire a Physes d’ Aix. M. Bolca. (Upnor près Londres). Eocčne inferieur. Sables du Soissonais inferieurs. Calcaire a Milio- lites inferieur des Pyrénées. Argiles rutilantes de Vitrolles. Membre inférieur du Vicentin. (Thanet sous Londres). Eocene infćrieur. Calcaire grossier de Mons (partie supérieure) Calcaire a Micraster Tercensis, a Natica brevispira. Couches de Wang (partie supér.) b) Marnes de Heers, de Meudon. Eocene inférieur. Calcaire pisolitique. Calcaire grossier de Mons (partie inferieure). Couches de Wang. Tuf de Spilecco (partie inférieure) Calcaire a Physa lacryma et marnes a Cyrena garumnicu. 10°) O Systeme Craie | II. Mastrichtin, Dum. ..... Danien, Desor, 1850. I. Mendonon, M.-E. | Il. Santonih; Co; u „is. Bönonlen, d Orb. 1843, | J. Cognacon, Coq. .- .... | II. Angoumin, Coq. :. ..... CI 2 Zi 9, E Turonien, d’Orb. 1852 I. Mornason, Coq. ....... é 9 Cenomanien, d' Orb. 1842. I. Rhotomagon, Coq. . . .... : | II. Carentonin, Coq. . ..... \ î Vraconnin, Renev. . ..... lbi "Orb. 1842 Albien, d’Orb. 1842. I. Argonnon, M-E. ...... 29 crétacique. supérieure. Craie a Baculites du Cotentin. Calcaire a coraux de Faxoé. Cal- caire à Hemipneustes de la Haute Garonne. Fuveau. Schiste de Seewen. Schistes de la Scaglia. Inkermann. Craie a Delemnitella mucronata et B. quadrata de toute "Europe. Calcaire de Seewen. Scaglia. b) Craie a Micraster cor-anguinum du Nord. a) Craie a Meer. cor- testud. du Nord. Craie a Jnocer. digitatus, avec banes d’Hippurites, du centre et du Midi. Isthme de Poitiers. Craie a Epiaster brevis ou a Micraster Heberti dans presque toute | Europe. a) Marnes a Rhynchonella Petrocoriensis du Midi de la France. Craie a Holaster planus du nord de l Europe. Calcaire a Hip- purites inférieur du centre et du Midi de l’ Europe. (An- goumois, Angouleme). b) Craie a Inoceramus Brongniarti du Nord. Calcaire a Ammo- nites papalis du centre et du Midi. a) Marnes à Inoceramus labiatus partout. (Mornas, Vaucluse). . e) Couches a Ostracées de France et d’ Allemagne. b) Gres a Tri- gonia spinosa et calcaire à Caprinella adversa. a) Grès è Anorthopygus orbicularis. (La Charente, riv.). c) Craie ou calcaire a Holaster subglobosus presque partout. b) Craie chloriteuse a Zurrilites tuberculatus partout. a) Grès a Turrilites Bergeri, partout. (Rouen). Gault a Ammonites interruptus commun du nord et du centre de l Europe. b) Banc a Epiaster Ricordi da Nord de la France. (La Vraconne, Vaud). Marnes flammulćes du n-o. et du centre de I Allemagne. Gault a Ammonites mammilatus commun du reste de 1 Europe. (L’Argonne, contree de la Lorraine). 30 II. Loppćrin, M.-E. ....... i "Orb. 1850. Aptien, d Orb. 1550 I. Rhodanon, Renev. . ..... JI. Bonzérin, Toreap. 4: 2 008 Urgonien, d’Orb. 1550. i I Barutélon, Toreap. >. ao II. Craasin; Toreap.’ pu Ea 4 Neocomien, Thurm. 1835. ! | era Mana RTU u I. Hauterivon, M-E. . . . . . . | II. Altmannin, Escher. . . .... Valenginien, Des. 18: I 5 va perte 4. | I. Némauson, de Sarran. II. Nienstedtin, M.-E. . . .-.... Purbeckien, M.-E. 1574. I Munderon. M.-E | 31 inferieure. „Lower green sand“ moyen. Marnes a Plicatula placunea de la France et des Alpes. Calcaire à Requienia supćrieur des Alpes et du Midi. (Le Lopperberg, Pilate). „Pebble beds“ = „Sandgate beds“ = „Punfield format“. Couche rouge de la Champ. Argile de Hills supérieure. Marnes a Orbitulites lenticularis du Jura, des Alpes et du Midi. „Lower green sand“ inférieur ou „Hythe beds“. „Hillsconglom.“ su- perieur. Gres d’eau do u. de la Haute-Marne. Gale. a Requien infér. du Centre et du Midi (La Donzère, Ardèche). sAtherfield beds“. Argile a Ostracées de la Haute-Marnes. „Hills- conglom.“ inférieur. Urgon inférieur. Couches à Serpula pi- latana des Alpes suisses. (Barutel, Gard). „Kentish rag“. Calcaire jaune néocomien. Calcaire a Toxaster complanatus des Alpes occidentales. Calcaire noir a Ostrea Couloni et rectangularis des Alpes centrales (Cruas, Ardeche). Marnes bleues ou jaunes, a Toxaster complanatus et Ostrea Cou- loni, du N. et du centre de l Europe. Marnes a Crioceras Duvali des Alpes et de tout le Midi. b) Limonite du Jura. Gres chloritique a Pigurus rostratus des Alpes. b) Calcaire roux sableux du Jura. Calcaire grès des Alpes. Weald. (l’ Altmann, Appenzell). Marnes blanches a Bryozoaires, du Jura. Marnes noires, a pe- tites Ammonites ferrugineus, des Alpes et du Languedoc. Sables de Hastings. (Nimes). „Serpulit“. Purbeck supérieur d’eau douce ou saumatre. Calcaire de Berrias des Cćvennes et des Alpes. (Nienstedt, Hanovre). Marnes de Munder. Purbeck inferieur marin, saumätre ou d’eau douce. Marnes a Serpula recta des Cćvennes et des Alpes francaises. (Munder, Hanovre). Systeme Jurassique II. Bolonin, M.-E. . . Portlandien, Brongn. 1829. } I. Solenhofon, M.-E. . ..... | | | II. Banueia-M.-E.. er 7 1544. Kimmeridgien, d’Orb. | | I: Verdunon, M.-Bii os, Pi li. Nihićlin, M-E... . 0... 20 379 Séquanien, Roy. el T. 1872. I. Fringelon, M.-E. ....... Argovien, M.-E. 1887. | | Oltenin, M.-E. . . . . | I Eilingon, Moeseh.“ 2770 ....8 ll. Birmenstorfin, Stutz. .. . .. i 3rone 899. / - i Oxfordien, Brongn. 1829 | inertan NM jurassique. supérieur ou Malm. Oolite et sables de Portland. Tithon superieur a Ammonites tran- sitorius, Terebratula janitor ete. (Boulogne). Kimmeridge superieur ou Virgulien. Marnes ou schistes a Ap- tychus des Alpes, de Vest et du Midi de 1° Europe. b) Couch. à Am. gigas. (Solenhofen, Franconie). Kimmer. moyen ou Ptérocérien. Tithon inferieur a Terebratula diphya. b) Oolite de Valfin, Wimmis ete., a) Marnes a Pterocera Oceani. (Le Banne p. Porrentruy). Kimmer. införieur ou Astartien. „Badener Schichten“. Gouches a Am- monites acanthicus et A. tenwilobatus. (Verdun, Lorraine). Corallien supćrieur ou moyen. Zone a Diceras arietinum ou a Ammonites Achilles. „Weisse Kalke“, „Wangener Schichten*. (S. Mihiel, Lorraine). Corallien inferieur. „Coral rag“. Zone a Cidaris florigemma. „Crenularis-Schichten“. a) Banc a Ammonites bimammatus. (Frin- geli p. Delémont). Pholadomyen. Zone a Ammonites Maransiensis. „Heersumer Schichten“ (moitie supérieure). (Olten, Soleure). „Impressa-Thone“. Marnes hydrauliques. Calcaire a ciment de Chätel- St. Denys. (Effingen, Argovie). + , Osmington Oolite“. ,Lacunosa-Schichten“. Zone a Ammonites transversarius. (Birmenstorf, Argovie). „Oxford elay“. Marnes oxfordiennes. Zone a Ammonites Lam- berti et A. Mariae. (Villers, Normandie). 3 34 II. Divosin, ME: SA | Kellowien, d’Orb. 1844. 1. Niorton, M.-E. Jurassique moyen II. Bedfordin, M.-E. ..... | I « e } 87 È J } Bathien, M.-E. 1579 ) I. Bradfordon, M-E. . . . .. 1. Tala, M-E SE (e 2009 | Vesullien, M.-E. 1879. 3 I. Cadomon. M-E E: Mese si O GR II. Scarboroughin, M.-E. Bajocien, d’Orb. 1844. ' I. Maconon, M-E. 2.22... II. Cheltenhamin, M.-E. r “ | Alenien, M.-E. 1864. | I. Gundershofon, M.-E. . . . . 39 „Ornatenthone“. b) Zone a Ammonites athleta. a) Zone a Ammo- nites anceps. (Dives, Normandie). Zone a Ammonites macrocephalus. Dalle nacrće (Niort, Vendee). ou Dogger. ,»Cornbrash“. ,Discoideen-Mergel“. Zone a Terebratula lagenalis. (Bedford, Angleterre). „Bradford clay“. Zone a Terebratula digona, Oppel (en partie). Couches a Mytiles des Alpes suisses. (Bradford, Angleterre). „Great oolite“. Grande oolite. „Oberer Hauptroggenstein“. (Falaise, Norniandie). sFullersearth“. „Stonesfield slates“. Marnes à Ostrea acumi- nata. Couches de Klaus. a) Zone a Ammonites Parkinsoni, Opp. (Cadomum, Caen). Zone a Ammonites Humphriesi. b) Bane è Ammonites Blagdeni. (Scarborough, Yorkshire). i Zone a Ammonites Sowerbyi. b) Banc a Ammonites Sauzei. a) Marnes a Gryphaea sublobata. Zone a Ammonites Murchisonae. Bajocien inferieur ou Toarcien supérieur, d’Orb. (Cheltenham, Gloucestershire). Marnes a Trigonia navis. a) Bane è Ammonites torulosus. Bajo- cien inferieur ou Toarcien supérieur. (Gundershofen près Strasbourg). * 36 Jurassique | II. Alfeldin, M-E.. . . . . - es $ 9 ae =" ee; Toarcien, d' Orb. 1544. | I. Altdorfon, M.-E | II. Banzin, M-E. . ....-- | Charmouthien, M.-E. 1864. 4 1. Rottorfon, M.-E | . po“ . . . . . . Pi II. Lournandin, M.-E. . . ... > | nl r LI 9 ) > S4 A % È s - Sinémurien, d Orb. 1544 I. Filderon, M.-E. . . ee I | II. Hettangin, Renev. | un) uu | | Rhćtien, Guemb. 1861. N. Systeme II. Esinin, Suess. . . +“... | Karnien, Mojs. 1869. . I Cassianon Munst. | . , 37 inferieur ou Lias. Zone a Ammonites Jurensis e) Banc a Ammonites Alensis. a) Bane a Belemnites acuarius. (Alfeld, Hanovre). Schistes a Possidonomya Bronni. (Altdorf, Franconie). c) Banc a Ammonites spinatus. b) Zone a Ammonites margaritatus supérieure. a) Zone a Ammonites margaritatus inferieure. (Banz, Franconie). c) Banc a Ammonites Davoei. b) Banc a Ammonites ibex. a) Marnes a Ammonites Jamesoni. (Rottorf, Brunswick). c) Banc a Ammonites raricostatus. b) Bane a Ammonites 0xynotus. a) Zone a Ammonites obtusus. (Lournand, Saöne-et-Loire). Calcaire a Gryphaea arcuata. Zone a Ammonites Bucklandi b) Bane a Pentacrinus tuberculatus. (Les Filder, plateau sur Stuttgart). Infralias. „Insecten-Mergel“. b) Zone a Ammonites angulatus. a) Zone a Ammonites planorbis ou Burgundiae. (Hettange pres Luxembourg). Infralias. Zone a Avicula contorta. Calcaire du Dachstein. ,Haupt- dolomit“. (Koessen, nord du Tirol). triasique. Keuper supérieur. „Raibler Schichten“. Zone a Trachyceras aon- oides. (Esino près Lecco). Keuper inferieur. Zone è Trachyceras Aon. a) Banc è Bucephalus subbulatus. Calcaire crayeux de Cannstadt. (S. Cassian, Tirol), II. Halorin M:-E) «o. meist: Ate JE TE PA Norien, Mojs. 1869. I. Bondorfon, M.-E | II. Kaistenin, M-E. ...... Franconien, de Lapp. 1882. I. Goettingon, M-E. . . ... II. Mendolin, de Richth. . . . . Balatonien, M.-E. 1887. 4 Vera ende I Blur an (I Campilin, de Richth. . . . . Vosagien, M.-E. 1888. | Limana ane Systeme Carbonique ll. Humbletonin, M.-E. . .... | Thuringien, Renev. 1874. 4 1. Mansfeldon. M.-E | il si Male: a 18 39 Dolomie superieure du Lettenkohle. Marbre de Hallstadt. Zone à Trachyceras Archelaus. a) Bane a Daonella Lommeli. »Lettenkohle“. Schistes de Partnach, de Zlambach, a Bactryl- lium ete. Zone a Trachyceras Reitzi. b) Zone a Daonella rari- striata. a) Zone a Rynchonella pedata. (Bondorf, Wurttemberg). „Muschelkalk-Dolomit“. Dolomie inferieure du Lettenkohle. Cal- caire de Buchenstein. Couches de Zlambach (p. p.). Dolomie du Schlern. Zone a Daon. Parthan. (Kaisten, Argovie). Calcaire de Friedrichshall. „Hauptmuschelkalk“. Zone a Arcestes Studeri. Calcaire de Reifling. Calcaire de Virgloria. sAnhydrit-Gruppe“. Dolomie de Mendola. Dolomie de Reifling. (Mendola près Lecco). » Wellenkalk-Gruppe“. Calcaire conchylien inférieur. Zone è Trachy- ceras balatonicum. (Recoaro, Vicentin). sRoeth“. Grès bigarré superieur. Couches de Werfen (partie su- périeure). Calcaire de Guttenstein. (Campile, Tirol). b) Grès bigarré inférieur ou moyen. Couches du Seisseralp. Couches de Werfen (partie inférieure). Grès des Vöges. (Groeden, Tirol). carbonique. supérieur ou Permien. „Obere Zechstein-Formation“. ,Brecciated and erystalline Lime- stone“. (Humbleton, Yorkshire). b) ,Zechstein“. ,Magnesian limestone“. a) „Kupferschiefer* Marl slate“. (Mansfeld, Harz), 40 ll. Lebachin, Weiss... .... Lodevien, Renev. 1874. | * Autunon, M.-E, Carbonique Il. Aubinin, ME. MOO m La Stephanien, M-E. 1881. (| ghamondin. M.E IL ‚ME. | ll. Ronchampin, M.-E. ...... Cćvennien, M.-E. 1881. | Rive-de-Gičron, Sap. . ... . Carbonique ll. Newcastlin, M-E. ...... Demetien, Woodw. 1859. I. Stadtbergon, M-E. . |... lk: Vigolla, de: Kon: ci do. 2; ernici 'oodw. 185€ Bernicien, Woodw. 1859. I. Tournayon, de Kon... . . . | | | 41 b) ,Rothliegende“ supćrieur. Couches de Westo. a) ,Rothliegende“ moyen. (Lebach, Palatinat). „Rothliegende“ inferieur. „Lower new red sandstone“ „Cuseler- „Schichten“. (Autun, Saöne-et-Loire). moyen. c) Etage des Calamodendron de S. Etienne. b) Houiller d’ Ahun, Bourganeuf etc. a) Etage des fougeres de S. Etienne. (S. Aubin, Aveyron). Etage des Cordaites de S. Etienne, Grand’ Eury. Gres d’ Artinsk (en partie). (S. Chamond pres S. Etienne). Etage carbonifčre sous-supérieur, Grand’Eury. Grès de Grand’Combe. Houille de Grand’ Croix. Anthracite de Savoie et Suisse. (Ron- champ pres Belfort). Etage carbonifere sous-supérieur, Grand’ Eury. Anthracite du Bri- anconnais. (Rive-de-Gier pres Lyon). inferieur. »Haupsteinkohle“. „Lower“ et „upper coal measure“, b) Couches d’Ottweil, Weiss, a) Gouches de Saarbruck, Weiss. „Millstone grit“. ,Kohlensandstein“. Grès anthracifere. „Obere Culm-Grauwacke“. (Stadtberge, Westphalie). b) ,Culm“ superieur. Schistes alunifères. „Yoredale rocks“. a) „Culm“ inferieur. Calcaire de Visé. „Scar limestone*. „Unterer Bergkalk“. „Lower limestone shale“. b) Calcaire de Waulsort. a) Calcaire de Tournay. Systeme Il. Piltonin, Ether. . . +» ini Sedg. 1859. Pćtherwinien, Sedg 1599. 4 1 Brauntonon, Fther. . ++ > 7 sede 35 Dartmouthien, Sedg. 1859. | 1, Pafirathon, M-E. “0. | | 1. Frasnin, ME... ee | | | 11. Fifelin, Dum. . +++... 3 o 5 Plymouthien, Sedg. 1899. | i. Nohnon, M.-E. e | Il. Lyntonin, Ether. < < + + < > Coblencien, Dum. 1844. 1. Ahron, Dum. Systeme Silurique il. Holinin, M-E. <<< ++. PTO EK Me DR Hostinien, Barr. 1869. stinien, Barr. 1869 I. Serbskoon, M.-E. 43 dévonique. „Petherwin limestone“. „Goniatiten-Schiefer“. b) Psammites du Condroz. (Pilton, Devonshire). Calcaire inferieur, schisteux, de Petherwin. ,Clymenien- Schiefer“. Schistes de Famenne (Braunton, Devonshire). „Cuboides-Schichten“, Kaiser. Calcaire et schistes de Frasne. Etage famennien (partie inférieure). (Frasne, près Tournay). „Dartmouth series“. „Paffrather Kalk“. „Stringocephalus-Kalk*. (Paffrath pres Cologne). Calcaire et caleschiste a Calceola sandalına. (L’ Eifel, region montagneuse de la Prusse rhenane). „Cultrijugatus-Schichten“, Kaiser. Schistes de Zorg du Harz. Schistes a Tentaculites. (Nohn, Eifel). Gres a Spirifer, Sandb. Couches de Burnot, Goss. et Dew. Couches de Vicht, Kaiser. (Lynton, Devonshire). „Lower old red sandstone“. b) Schistes bruns, a Pterinea li- neata, de Coblence. a) Grès et schistes roug. a Pleurodictyum. (L’ Ahr, riv., Prusse rhćn.). . silurique. supérieur. . H* 8, Barr. Schistes culminants azoiques de Bohème. , Tilstone“ de Murchison. (Holin, près Prague). H!, Barr. Schistes culminants fossiliers de Bohéme. „Daunton sandstone“ de Murchison. Phyllites a Diabase du Harz. (Serbsko près Prague). H ll. Choteczin, Barr. . . 24 Cheinitzien, M.-E. 1574. | 1. Branikon, Bar. . ...... ll. Aymestrin, Murch. . . . . <; Ludlowien, Murch. 1839. Limina ME e 8 Il. Lochkowin, Barr. . . . .- | A RE 9 ) Wenlockien, Murch. 1839. | 1. Butowitzon, Barr. . . . - - Silurique ll. Taramonin, M.-E. . .. . - Llan ri € 185° ' doverien,Murch.1859. 4 | Goleugoèdon, M-F. . - . - - _—_— un ll. Borgholmin, Schm. . . . < Caradocien, Murch. 1839 ; VR | l. Wesenbergon, Schm. . . . - 45 . 63, Barr. Calcaire noduleux supérieur de Bohème. „Upper-Ludlow rocks“ de Murchison (partie supérieure). (Chotecz, près Prague). . G°, Barr. Schistes tendres, a banes de calcaire, de Bohéme. „Upper Ludlow rocks“ (partie moyenne et inférieure). Schistes de Wied inferieurs. (Branik près Prague). G!, Barr. Calcaire rouge et blanc de Bohème. Calcaire d’ Aymestry. Calcaire supćrieur de Malmoe. (Aymestry pres Ludlow). F! 2, Barr. Calcaire noir et blanc de Bohéme. „Lower ludlow rocks“. Schistes a Graptolithes superieurs de Malmoe. (S. Iwan pres Prague). E?, Barr. Calcaire argileux noir de Bohéme. „Wenlock limestone“. Zone 6, couches a Pentamerus esthonus, Schmidt. (Lochkow, Bohéme). . El, Barr. Schistes a coneretions calcaires de Bohème. Schistes a banes calcaires de Wenlock. Zone 6, couches de Ioergen, Schm. 6-ième niveau a Graptolithes. moyen. „Upper Llandovery rocks“. Schist. a Pentamerus de Gothland. ‚Ellipse de trapp a l’ouest de. Prague. (Taramon, Carmar- thenshire, Galles). D?, Barr. „Lower Llandov. rocks“. Cale. a Pentam. de Gothland. Calc. a Pent. borealis d’Esthonie. Schistesede Koenigshof. 5-jeme niveau a Graptol. (Goleugoed, Carmarthenshire.) D*, Barr. Calcaire et schistes en plaques du Caradoc. ,Gheney Longville slates“. Couches de Zahorau, Lip. et Crej. Schistes et quarzites de Beraun. (Borgholm, ile d’Oeland). D*, Barr. Gres en plaques du Carad. Schistes du Snowdon. Schistes feuilletes micacés de Bohème. 4-ičme niveau u Graptolithes. (Wesenberg, Esthonie). 16 Llandeilien, Murch. 1839. | ll. Montgomerin, M.-E.. . . . . ) | l. Drabowon, Barr. ... ...: | ll. Komorowin, Lip. et Crej. . . r | \ o E È J 5 . Trémadocien, Sedg. 1887.4 1, Krusnahoron, Lip. et Crej. Silurigue inferieur | Hola Barre Vogue es Menevien, Salt. & Hicks. 1865. | I. Ginetzon, Lip. et Crej. Î ll. Davidsin, Salt. & Hicks. . . . | Longmyndien, Murch. | 1839. | l. Llanberison, Sedgw. Systeme Systeme Systeme 47 „Llandeilo limestone and shists“, Murchison. Quarzites superieurs de Prague? (Montgomery, Galles du sud). D®, Barr. „Black Llandeilo slates“, Murch. Schistes d’ Angers, Cherbourg, Réwal. Couches de Jewe, Schm. 3-ieme niveau a Graptolithes. (Les collines Drabow pres Prague). D!, Barr. „Lower Llandeilo rocks“. Murch. Calcaire a Orthoceras de Gothland, de Rewal. Schistes et tufs de diabase de Prague. (Komorow pres Prague). D!, Barr. „Lingula flags“, Murch. Regio IV., Ceratopygorum, Angel. Schistes et quarzites de Krusnahora. 2-ieme niveau a Graptolithes. ou Cambrium. C?, Barr. Schistes de Hof en Franconie et du Sud de la Saxe. Calcaires supérieurs de Canalgrande (Sardaigne). C!, Barr. Schistes et grès a faune soi-disant primordiale. Pr e- mier niveau à Graptolithes. sHarlech strata“, Sedg. Gros avec les premiers Brachiopodes (Lingula, Obolus) et Trilobites (Paradoxides, Plutonia ete.) B. Barr. Partie supérieure des schistes azoiques ou phyllites. Terrain ardennais. Phyllites herein. (Ll., Galles du sud). phyllitique. micaphyllitique. gneisique. Über einen tertiären Rudisten aus Podsused bei Agram. Von Dr. D. Kramberger-Gorjanovic, Docenten für Palaeontologie an der k. Franz-Josefs-Universität zu_Agram. Bis nun waren Rudisten blos aus cretacischen Ablagerun- gen bekannt, wo wir sie ganz unvermittelt auftreten und zu Ende dieses System’s wieder plötzlich verschwinden sehen. Es ist deshalb das Vorhandensein von Rudisten in jungtertiären Bil- dungen (Leithakalk) gewiss von grösstem Interesse, und zwar nicht nur einfach deshalb, dass man nun deren Vorhandensein auch in jüngeren Bildungen constatiren kann, sondern viel mehr deshalb, weil wir auch theilweise im Stande sind, die Art und Weise, nach welcher sich die Rudisten nachher änderten, wenig- stens annähernd anzugeben. Die Zugehörigkeit unserer Podsuseder Fossilien zur Familie Rudistae wurde hauptsächlich nach äusseren Merkmalen consta- tirt; und zwar nach der Gestalt und Sculptur beider Schalen, der vermuthlichen Anheftungsweise der rechten Schale, der Lage des Wirbels und der Art des Öffnens und Schliessens der oberen Schale, und endlich hauptsächlich nach der (oberflächlichen) Be- schaffenheit der linken deckelartig ausgebildeten Schale. Nachdem an beiden Exemplaren die Schalen geschlossen sind, so kann vom inneren Baue derselben natürlich nicht gesprochen werden. Ei- nem der vorliegenden Fossilien ist zwar die untere Hälfte der rechten Schale abgebrochen, zeigt aber nichts anderes als eine dünne, erenirte Wandung und das mit fremdem Materiale ausge- füllte Innere Offenbar wurde die innere Schallenschichte aufge- löst, wie wir dies ja so häufig an Rudisten beobachten. — 49 Im Laufe der Beschreibung wollen wir alle jene Momente ‚eingehender in’s Auge fassen, welche eben für die Zugehörigkeit unserer Fossilien zur Familie der Rudisten sprechen; nur möchte ich hier bemerken, dass sich unsere tertiären Rudisten in keine der bekannten Genera einreihen lassen, weil sie von diesen bereits abweichende, vereinfachte Charaktere aufweisen, welche an den cretacischen Rudisten viel auffälliger ausgedrückt erscheinen, als an unseren tertiären Formen. Ich meine nämlich die Zahl und Anordnungen der Längsfurchen resp. Falten, und die damit im Zusammenhange stehende Ausbildung des Schlossapparates. Obzwar an unseren in Rede stehenden Rudisten vom Schlosse eigentlich nichts gesagt werden kann, so gibt es dennoch an der Schalenoberfläche Andeutungen, die auf das Vorhandensein eines, wenn auch vielleicht schon sehr reducirten Schlossapparat schlies- sen lassen. Wir beobachten nämlich an der linken, deckelartig ausgebildeten Schale ausser radiär gestellten, ungleich grossen Rippen auch vier, kreutzartig angeordnete und etwas eingesenkte. längliche, quergestreifte Felder. An der rechten, verlängerten, iingsgerippten Schale eines Exemplares sind aber vier, mehr oder weniger deutlich hervortretende Längsfurchen sichtbar, welche mit jener Stelle genau zusammenfallen, an welcher die früher erwähnten vier länglichen Felder des Deckels den oberen Rand der rechten Schale berühren. Vergleichen wir nun diesen Befund mit den an Rudisten bekannten Erscheinungen (Furchen und Falten an den Schalen von Hippurites ete.), so finden wir die Analogien, aber auch den grossen Unterschied zwischen unseren tertiären und den bekannten eretacischen Rudisten sofort heraus. Diese letzteren besitzen eventuell drei an einer Seite placirte Furchen respective Falten, jene aber deren viere, die jedoch an allen Seiten gleichmässig vertheilt erscheinen. Ziehen wir noch ferner die geringe Grösse unserer tertiären Rudisten in Betracht, so habe ich so ziemlich aller Eigenthümlichkeiten gedacht, welche fur die Creirung einer neuen Gattung sprechen. Ich nenne sie Ueratoconcha. — Bevor ich zur Schilderung der Gattungsdiagnose schreite, möchte ich noch mit einigen Worten die Lagerstätte und die muthmassliche Lebensweise unseres Rudisten berühren. Die vorliegenden Fossilien wurden vor einigen Jahren vom Herrn Gespanschaftsingenieur J. Cabrian gelegentlich der Ufer- befestigung des Saveflusses zum Zwecke des Aufbaues der Sa- 4 na rm 50 moborerbricke in Podsused aufgefunden, und unserem geologi- - schen Nationalmuseum in zwei Exemplaren zum Geschenke ge- macht. Sie entstammen dem bekannten Leithakalke, und zwar jenem Blocke, welchen einst die Brandungen des sarmatischen Meeres unterwuschen und zum Sturze in die Sedimente des eben genannten Meeres brachten, welche ihn noch theilweise auch überdeckten.! Aus dem Gesagten geht nun hervor, dass unsere tertiären Rudisten aus Strandbildungen der mediterranen Stufe stammen, folglich dass sie gerade so, wie dies auch ihre creta- eischen Vorfahren, Bewohner seichterer, dem Ufer genäherter Meeresstellen waren. . Fam. Rudistae Lam. emend Desh. Ceratoconcha n. gen. Kramb. Gorj. Selbstverständlich kann hier keine vollständige Gattungsdia- gnose gegeben werden, da sie ja blos einer einzigen Form ent- nommen ist. Somit entfallen ihr auch die Bezeichnungen, wie etwa „Schale im Querschnitte rhombiseh“, da solche Charaktere 1 Dass nun dieses den Block einhüllende Material factisch jünger ist als der erwähnte Block, ist, glaube ich, selbstverständlich. Füge ich noch hinzu, dass der grösste Theil der aus Podsused beschriebenen Fische aus demselben Materiale herausgesammelt worden: dann ist es mir aber ganz unverständlich, wie mein verehrter Freund Prof. Dr. Fr. Bassani dazu kommt (siehe: Bas- sanis „Ricerche sui pesci Fossili di Chiavon.“ — Estratto dal Rend. della Scienze Fisiche e Matem. Fasc. 7° — Luglio 1888. Napoli), die Fischfauna von Podsused in den s. g. Schlier zu versetzen?! selbst dann noch, wenn man die wenigen Fische der tieferen Schichten in Betracht zieht, welche dem s. g. badener Tegel entstammen. In Podsused übergehen ja nun die mediterranen Strate in jene der sarmatischen Stufe succesive über, die dann — wie fast überall — mit hellen kalkigen Mergeln (mit Zimnaeus, Planorbis) abschliessen. Dies haben wir, Pilar und ich, deutlich genug gezeigt (Siehe: Dr. Kramberger „Die jungtertiäre Fischfauna Croatiens“. Vorwort. In Neumayr-Mojsiso- vies palaeontol. Beiträgen. Wien 1882. pg. 86. — Pilar: Flora Susedana. Agram 1883. pag. 134—135.). — Bezüglich Dolje und Radoboj werde ich in den Verhandlungen der k.k. geol. Reichsanst. in Wien demnächst zeigen, dass die, in den genannten Localitäten ausgegrabenen Fische nur der sarmati- schen Stufe, keineswegs aber dem „Schlier“ angehören, wie dies Herr Dr. Bassani meint. 51 blos von secundärem Werthe sind und höchstens zur Unterschei- dung verschiedener Formen verwendet werden können. Schale sehr ungleichklappig. Unterschale ver- längert, schwach wellig gebogen, gegen unten sich zu nur ganz allmälig verjüngend. Der distale Theil der Schale seitlich abgebogen und (wahrschein- lich) mit der Spitze festgewachsen. Oberer Rand schräge abgeschnitten. Schale der Länge nach ge- rippt und mehr oder minder deutlich quergestreift. Auf jeder Seite eine mehr weniger deutlich her- vortretende Längsfurche. — Oberschale deckelar- tig mit einer mittleren Wulst. -— Oberfläche kräf- tig radiär gerippt, die Rippen ungleich gross, ei- nigermassen cyclisch angeordnet und vier kreutz- artig gestellte, eingesenkte, längliche, querge- streifte Felder einschliessend. Wirbel mittelstän- dig. Oberschale in verticaler Riehtung beweglich, — Strandbewohner. Die einzige Art nenne ich Ceratoconcha costata Kramb. Gorj. atopica 42 29a Wie bereits erwähnt, haben wir im Ganzen blos zwei Exem- plare von dieser interessanten Versteinerung. Das eine davon ist, bis auf den abgebrochenen Knoten des Deckels, vollständig er- halten, während dem anderen ausser dem Knoten noch beiläufig die untere Hälfte der rechten Schale abgeht. Die Dimensionen unserer Petrefacten sind folgende: I. Ganzes Exemplar: II. Beschädigtes Exempl: Pani dok 2 E : ca. 38.,”” (berechnele Länge) Breite (oben) 7.,;, De i. der Werth "i ip 7 einer Diagonale) |10.,, yon Der grösseren Genauigkeit halber soll jedes Exemplar geson- dert beschrieben werden, um derart einige geringe Abweichun- gen zwischen beiden besser markiren zu können. en tS I. Ganzes Exemplar (Taf. I. Fig. 1. u, fa.). Die Schalen sind, wie bereits erwähnt, sehr ungleichklappig und von ganz verschiedener Gestalt. Die rechte oder die untere Schale ist stark verlängert, etwas wellig gebogen und gegen un- ten zu allmälig verschmälert. Ihr distaler Theil ist seitlich ab- gebogen und zugespitzt. Mit diesem zugespitzten Ende war die Schale fixirt. Der obere Schalenrand ist schräge abgestutzt und von rhombischer Gestalt. — Die Oberfläche der Schale ist längs- gerippt; es durchziehen dieselbe etwa 52 Rippen, von denen sich insbesondere 10 durch ihre Kräftigkeit auszeichnen. Dieselben laufen an der zur Spitze gewendeten Schalenseite von oben bis zum Ende herab, und stehen — mit Bezug auf die obere Schale — zwischen zwei kreutzartig gestellte Felder. Ich habe diese kräftiger ausgeprägten Rippen deshalb erwähnt, weil wir etwas ähnliches an Radiolites beobachten; es ziehen auch bei dieser Gattung abweichend gestreifte Bänder vom oberen Scha- enrande zur Spitze herab. — Ausser den Längsrippen sehen wir noch an der Oberfläche dieser Schale einige mehr oder weniger deutliche Querbänder. Die obere Schale (Fig. 1a.) ist deckelartig ausgebildet und von rhombischer Gestalt. Sie ist schwach pyramidal erhoben und in der Mitte mit einem, der Gestalt des Deckels entsprechenden, etwas aufgetriebenen, jedoch zum grösseren Theile abgebrochenen Wulste versehen. Ihre Oberfläche ist von kräftigen, radiär gestellten Rippen bedeckt, die jedoch ungleich gross erscheinen und zwar (deshalb, weil sie unter sich vier etwas eingesenkte (der Costal- furchentiefe entsprechend), quergestreifte Felder einschliessen. Diese Felder breiten sich vom Schalenrande an gegen den mitt- leren Wulst hin, welchen letzteren sie auch zum grössten Theil begränzen. Die Rippen nun, welche am Deckel ebenso zahlreich wie an der unteren Schale auftreten, konnten natürlich nicht gleichartig entwickelt bleiben, da ja sonst für die Felder kein Platz zurückgeblieben wäre. Deshalb sehen wir auch zwischen je zwei Felder blos 4—6 Rippen, welche bis zum Wulst hinreichen; alle übrigen sind kürzer und schalten sich zwischen jene ein. Die Rippen des Deckels erscheinen somit einigermassen cyclisch angeordnet, und erinnern — nur vergleichsweise — an die Sep- talanordnung der Tetracorallier.! ! Die obere Schale unseres Rudisten ähnelt jener von Radiolites 93 An der Oberfläche unseres Deckels bemerken wir noch con- centrische Streifen, die insbesondere in der Nähe des Randes kräftig sind und den Rippen ein theilweise knotiges Aussehen verleihen. II. Das beschädigte Exemplar (Fig. 2. 2a.). Wie uns die vorher angegebenen numerischen Aufzeichnun- gen zeigen, war dieses Exemplar fast um !/, grösser als das vor- her beschriebene. Auch sind die Rippen an den Schalenoberflä- chen kräftiger, die Querstreifen nicht nur zahlreicher, sondern auch deutlicher; es war dies offenbar ein ausgewachsenes In- dividuum. ' Im Querschnitte zeigt uns dieses Stück einen ziemlich regel- mässigen Rhombus; die Seiten desselben sind sehr sanft einge- buchtet, während die Ecken, wie auch beim vorigen Exemplare, abgerundet sind. — Noch hätte ich eine Eigenthümlichkeit zu erwähnen, welche darin besteht, dass sich an jeder Seite der rechten Schale (beiläufig in der Mitte) eine etwas breitere Längs- furche befindet, die sich eben dadurch von den nebenanstehen- den leicht unterscheidet. Diese Furchen ziehen vom oberen Scha- lenrande gegen das untere Ende zu und treten genau an jener Stelle auf, an welcher die untere Schale von den kreutzartig ge- stellten Feldern der Oberschale berührt wird. Ich halte diese Furchen für ganz equivalent mit den Furchen der Hippuriten, nur dass bei unseren Fossilien diese Furchen das Verschwinden der Falten anzeigen, oder wenigstens beweisen, dass dieselben auf das Minimum reduzirt worden, was selbstverständlich nicht ohne wesentlichen Einfluss auf die Configuration des Schloss- apparates bleiben konnte. — Im übrigen hätte ich der vorigen Beschreibung nichts besonderes beizufügen und höchstens noch zu erwähnen, dass die Zahl der Rippen an diesem Exemplare etwa: 65 an der rechten, und 50 an der linken Schale beträgt, was uns eben nur beweist, dass die Zahl der Rippen keine con- stante ist. Jouanetti Desm., nur dass bei diesem nicht vier, sondern blos ein oder zwei Felder (eines ist sehr schön sichtbar, und der Faltenlage entsprechend placirt) vorkommen, wie ich dies an einem sehr gut erhaltenen Deckel dieser Form beobachtete. (Dieser Deckel befindet sich in der geolog. Sammlung zu Agram). Schluss. Gerade nach Beendigung dieser kurzen Schrift erhalte ich vom Herrn Prof. Dr. M. Neumayr die Antwort auf meine an den- selben gerichtete Frage bezüglich der eben besprochenen tertiären Rudisten. Prof. Neumayr hält sie auch für solche und be- zeichnet sie noch überdies als Sphaeruliten. Ich muss be- kennen, das mich diese seine Erklärung mit Freuden erfüllte, obzwar ich ‚schon von allem Anfang an unsere Fosilien für Ru- disten betrachtete. Um nur jeden eventuellen Zweifel zu zer- streuen, habe ich alle ähnlichen Schalenthiere mit unseren Fossi- lien verglichen. konnte aber derartige Analogien nirgends heraus- finden, wie sie gerade unter den in Rede ‚stehenden Petrefacten und den Rudisten bestehen. Freilich lag mir der Umstand stö- rend vor Augen, dass unsere tertiären Rudisten eine dünne Schale aufweisen, die gerade bei den Rudisten so dick und karakteristisch structurirt erscheint! Da nun bei den Rudisten, speciell bei den Sphaeruliten, die innere Schalenpartie sehr häufig aufgelöst wird, so hätten wir also in unserem Falle ein derartiges Beispiel, wo innere Schalenelemente zerstört werden, vor uns. Dass man unsere Susedaner Rudisten nicht in die Gat- tung Sphaerulites einreihen könne, dürfte wohl klar sein. Über- haupt zeigen unsere tertiire Rudisten bedeutende Differenzen den cretacischen gegenüber.: Diese Differenzen aber (als welche wir die sehr geringe Schalengrösse, dann eine gewiss andere — re- dueirte - Schlossbildung betrachten) wurden herbeigeführt: erstens durch die ziemlich bedeutende zeitliche Kluft zwischen dem Auftreten der in Rede stehenden Fossilien, dann durch die, bis auf schwache Furchen reducirten Falten und die damit im Zusammenhange stehende — wahrscheinliche — Vereinfachung -des ganzen Schlossapparates. Da uns das Schloss von Ceratoconcha leider unbekannt bleibt, müssen wir uns mit den eben angedeu- teten wahrscheinlichen inneren Organisationsverhältnissen zufrie- den stellen. — Nachdem die Lebensweise der cretacisehen und tertiären Rudisten offenbar dieselbe war, nachdem Überreste der letzteren äusserst selten vorkommen (obwohl der Podsuseder Lei- thakalk, wie sonst selten einer, von fossilen Thierresten wahr- lich strotzt), und auch diese sehr verkümmert erscheinen, so 99 glaube ich, dass man mit einiger Sicherheit behaupten könne: dass die Rudisten, von der Kreide an in ihrer horizontalen Ausbreitung rasch abgenommen haben und auch die noch hie und da erhalten gebliebenen Formen in wieferne sie sich den etwa veränderten physikalischen Verhältnissen anpassen konnten, auch ein in jeder Beziehung sehr reducirtes Aussehen erhiel- ten, wie uns dies unsere mediterrane Ceratoconcha eben bei- läufig zeigt. Riba „mlijeko“ u Dalmatinaca. Napisao S. Brusina. Prošle sam godine preko slavnoga uredništva „Narodnoga Lista“ zadarskoga upravio dolje naštampanu poslanicu gospodinu dru. F. Danilu. A napisao sam je talijanski, jer bijaše nuždno, da je razumiju ne samo Dalmatinci, nego još više članovi komi- sije ribarstvenoga društva tršćanskoga, koji su baš onda u inte- resu napretka ribarstva putovali Dalmacijom. Ovu poslanicu pre- vedoše u hrvatski jezik i naštampaše u brojevima 67. i 68. „Nar. Lista“ 25. i 29. augusta 1888. Ali jedva što mi je ruku došao broj 68., prosvjedovao sam telegrafski, jer ne samo što tu po- slanieu nagrdno prevedoše, nego još više: dodaše riječi, kojih ja kazao nijesam, a u broju 68. izostaviše po cijelih rečenica, sbog čega je taj članak izišao i bez glave i bez repa. Tko ga je godjer pročitao, ne malo se je jamačno začudio gledajući taki „gali- matias“. Uredništvo na to u broju 76. od 26. septembra 1888. dade ovu izjavu: »U drugom članku o ribaštini u Dalmaciji, priobćen brojem 68 ,Narodnoga Lista“, bez ikakve krivnje veleučenoga spisatelja profesura Brusine, uvuklo se je krupnih netočnosti, a, nepo- mnjom slagara i naših popravljača, izpuštena je i ciela jedna stranica rukopisa, tako da nema pravoga smisla. Posto je ova znanstvena razprava namienjena strukovnjacim, osobito članovim ribarskoga povjerenstva u Trstu, a nam nedostaje prostora da ju popravljenu priobéimo — upozorujemo ih, da joj točni tekst mogu čitati u broju 18 Zadarskog „Bollettino Agrario“,! na ta- 1 Vidi: Anno XVII., str 274—279. 57 lijanskom jeziku: a da će na hrvatskom izaći u svoje vrieme u „Glasniku hrvatskog naravoslovnog družtva“ u Zagrebu“. Držasmo dakle, da je nuždno dati ovdje eksaktan prevod s primjedbama, jer je takog i tolikoga praktičkoga interesa, da Zite- ljima hrvatsko - dalmatinskoga primorja što toplije preporučamo, ne bi li se njim što više okoristili. Ugledni gospodine doktore! Odkada sam bio tako srećan, te ste me Vi uveli u nauku prirode, a osobito otačbinske faune jadranskoga mora, nijesam nikada prestao baviti se njome, premda sad ide već 21. godina, odkada živem daleko od naših lijepih obala. S najvećim interesom pratim uvijek sve ono, što se u tome pogledu piše, pak sam se osje- ćao upravo zadovoljan čitajući pred njekoliko dana, kako je prili- kom objelodanjenja djela opata O. Bauron-a franceska kritika iz- rekla, da je naše primorje od Trsta do Krfa predjel, koji jeu Evropi najbogatiji uspomenama, za pro- učavanje najzanimiviji, najnepoznatiji, a završuje tim, da ga zove predjelom, koji je samo nebo blagoslovilo. Ovoga mnijenja bijah ja uvijek; ali moji se sunarodnjaci nijesu žalibože do danas dovoljno pobrinuli, da tudjemu svijetu prikažu tolike dragocjenosti domovine svoje; pače i dan danas, izuzmeš li malicu pohvalnih iznimaka, premalo se u tome čini. Mi, uče- nici Vaši, s ponosom se sjećamo, koliko li ste Vi učinili za na- predak domaće faune i arkeologije. Ove mi misli obuzeše pamet, kad sam pročitao pošljednju vijest , Narodnoga lista“ o ribarstve- nom povjerenstvu, koje putuje Dalmacijom. U darove, koje je nebo dalo Hrvatskomu primorju i Dal- maciji, treba zaisto ubrajali bogatstvo mora našega. Mislim na ime, te mogu ustvrditi, da istarsko-hrv.-dalmat. obale goje najbolju ribu ovoga svijeta, a Zadar je prvo i najbolje ribarište na svijetu. Pokušat ću dokazati istinu ove tvrdnje, da me ne bi tko prekorio, da premašujem. Riba dakle mora jadranskoga jest najbolja i najukusnija nad sve ribe kojega godi drugoga predjela na svijetu. To potvrdjuju sa prak- lične strane na pr. prijatelji moji Nikola Bodlović sa Brača i Le- vin Koller iz Zagreba, koji su proputovali svijet, a da ne spomi- njem mnogih drugih kapetana daleke plovbe, u kojih sam u toj stvari propitkivao, Sa teoretičke pak strane nalazimo tomu po- 58 tvrde u položaju i obliku istarsko - hrvatsko - dalmatinskoga pri- morja, koje je izvanredno bogato raznolikošću obala svojih; sto- tinama otoka i ostrva; mnogim odatle nastalim zaljevima, zato- nima, lukama i konalima; razlikošću morske obično vrlo slane vode, koja se ovdje i ondje miješa s presićenom i slatkom; mo- rem, koje je tu duboko, tu plitko, sad grebenata dna, sad pak zamuljeno, blatno ili pjeskovito, a često pokriveno raskošnom podmorskom vegetacijom na dnu svojem. Ovako, toli raznoliko more podaje najbolju hranu orijaškoj množini vrsta nižih životi- nja, obuhvaća na stotine vrsta alga, a i jedno i drugo obilata je i dobra paša ribama. Ovakih obala nema ni u Evropi ni vani, a i jesu li slične, onda riba nije taka. Evo na priliku ribolov Nor- veške ili Njemačkoga mora na svjetskom je glasu množinom svo- jom, ali se vrstnoćom s našim ne mjeri. Rasijeckane obale »ljordova“ i more, gotovo posvuda vrlo duboko, norveškoga pri- morja ne ima južne raznolikosti ni klime. Odanle se šalje poznati sbakalar* u Dalmaciju, ali je tamo inače malo finih riba, a ma- len je i sam broj vrsta, od kojih ima upravo u izobilju na pr. rodova i vrsta porodice tovara („gadini“, Gadidae), ražina (,razze“, Rajidae) i sličnih porodica, koje su doduše vrlo znamenite eko- nomski, ali malene cijene. Grčko more, premda svojom prirodom toliko slično, ipak se ne može mjeriti s morem jadranskim. Ovomu se od talijanskih mora približava napuljski zaljev i obale sicilske, u ostalom se pak ne može ni uporediti talijansko pri- morje, koje je mnogo jednoličnije i slabe dubine, a otoka ne ima.! Da se mahnem daljih podrobnosti, kojim bih potkrepio tvrdnju svoju u pogledu jadranskoga mora, pak se obraćam Zadru, o kojem velim, da mu je ribje tržište na jadranskom moru prvo. Mletke i Trst imadu krasan ribji trg, koji množinom često daleko nad- mašuje zadarski, ali je tršćanski zaljev ponajmanje duboki dio jadranskoga mora, te ne daje najbolje ,ribe od kamena ili od stijene“ („pesce di grotta“) hrvatsko-dalmatinske obale, pače mu nema različitih vrsta ribjih, koje se drže većih dubina. — Pulj, Ri- jeka, Šibenik i Spljet mogu se doduše pohvaliti, da imaju vrlo dobre ribe, ali nijedan od njih nema položaja zadarskoga. Zadar se hvali ! Evo tek sam se docnije namjerio na glasovitoga francuzkoga geografa E. Reclus-a, koji piše o Dalmaciji: „Quant aux eaux marines qui baignent les iles, elles sont tres-poissonneuses“. (Nouvelle Geographie Universelle, la terre et les hommes. III. L'Europe centrale. Paris 878, str. 245.). 59 na jednu ruku blizinom Kvarnera, a na drugu blizinom oločja, koje sastoji od trostrukoga reda otoka, okruženih stolinama ostrva; Zadar je susjed onim dvjema dragocjenim nutarnjim morima, Karinskomu i Novigradskomu, a i ne manje znamenitoj pažkoj drazi. Evo, zašto zadarski ribji trg daje najodabraniju jadransku ribu; evo, zašto je ima na njemu relativno velika množina, te zašto je broj vrsta veći od broja svih drugih mjesta.! Izim toga nijedno drugo tržište ne daje veće raznolikosti drugih hranjivih morskih životinja. Dosta je izmedju korepnjaka spomenuti mno- žinu ,rakovica“ (,Granzevole“, Maja squinado Rond.) ribara sa Otoka (Punte Bianche), ,jastoga“ i ,pruga“ (,Astesi“,? Homarus vulgaris M. Edw. i Palinurus vulgaris Latr.) zadarskoga otočja, hrvatski ,rak“ (Scampi; Nephrops norvegicus Linn.) Kvarnera. — Izmedju mekušaca i glavonožaca sjetit ćemo se hobotnica (Oeto- pus), lignja (Loligo), sipa (Sepia); ne ćemo govoriti o trbonožcih (Gasteropoda), jer su im sve vrste hrana sirotinje. Umjesto toga cijene se jako mnoge vrste školjkara (Lamellibranchiata); eno raz- ličitih vrsta ladinaka (Venus) i sréavaka (Cardium), a nada svih »daganja“ novigradskih (,Pidocehi“, Mytilus galloprovincialis, Lam.) i „prstica“ („Dattoli*, Lithodomus lithophagus Linn.) sotočja; ,bu- tovaka“ (,Osture“, Pinna squamosa, L.) i ,kunjaka“ (,Mussoli“, Arca Noae, Linn.) Pasmanskoga konala; pokrovača malih („Cappe piere piccole“, Pecten opercularis, Linn.) konala zadarskoga; po- krovača malih (,Cappe piere piccole“, Pecten glaber, Linn.) i po- krovača velikih („Cappe piere grande“, Vola Jacobaea, Linn.), obje ove pošljednje vrste s Karina i Novigrada; ,kopitnjaka“ (,Gopiti“, Spondylus gaederopus, Linn.) sotočja, glasovitih ,kamenica“ (Ostrea) novigradskih itd. itd. govoreći samo o izabranim jestivima, a da ni ne spominjem cijele čitulje stotina jestivih mekušaca i korep- njaka, zatim na pr. jajnika morskih ježeva, naprosto talj. nazvanih „Gorallo dei rizzi de mar“, kojih u Zadru ne jede ni bogataš ni siromah, premda su ta jaja vrlo ukusno jelo, kad se na svježe ! Drago mi je, što mogu i to potvrditi tudjim svjedočanstvom. Dr. Dra- gutin Marchesetti naime piše: „Il mercato di Zara può considerarsi come 'il'piu ricco e'piu svariato di tutta la Dalmazia“. (Atti del Museo Civico di Storia Naturale. Vol. VII. Trieste 1834., str. 16.). * Naši ljudi dobro znadu raspoznati ,jastoga“ (Homarus) od „pruga“ (Palinurus), dočim je onim, koji talijanski govore, jedan ko drugi ,Astese“, 60 jede poput kamenica ili ostriga, te su ukusom zaisto jednake ostrigam, ako ne i ukusnije. Zapamtiti valja, da ova jaja treba jesti u vrijeme razploda — a ipak nitko za njih ne mari, premda ježevi na milijune pokrivaju tlo morsko na mnoge če- vorne milje i u najbližoj blizini gradskoj i svagdje drugdje. Vrlo su siromašna lovišta dubrovačka i kotorska. Ovdje nije zgodno, da bi se podala statistika drugih gradova, koja se i onako ravna po potrošku, budući da se svako preobilje ribolova dakako prenosi od manjih mjesta u napučenija središta. — Ovdje valja primjetiti, dočim imamo dobrani broj znanstvenih radnja o ihtijofauni mletačkoj, tršćanskoj, zadarskoj i spljetskoj, to znamo malo ili ništa o ribama dubrovačkim ili kotorskim. Ne znam pak, valja li uzrok oskudnosti ribjega trga ovih dviju gradova tražiti u tom, što ne ima pravih od zanata ribara, ili u tom, što bi zbog nedostatka otoka bila i riba manje obilata itd.; ali jamačno škodi i to, što se riba zatire lovom nedaleko od obale, gdje ima vrlo mnogo svakojakih ribica jedva u razvoju. Ovaj je dugi uvod imao samo tu svrhu, da se dovinem ovoga glavnoga i prvoga predmeta svoje poslanice. Sa zanimanjem pratim raspravljanje o ribarenju Chioggiotta. Nije na ime dovoljno, da je čovjek dobar ihtiolog te da po tome umuje svoje, pak da Chioggiottima oglasi rat ne ponirući malo dublje u jezgru pitanja.! Kao što vrlo zgodno primjećuje dr. Raffaele iz Napulja, ri- barenje mrežama na povlaku rodilo je i u nas i u Italiji i dru- gdje od najdavnijih vremena mnogo raspravljanje, koje se nije dovršilo ni dana današnjega. To se isto može reći na pr. o In- glezkoj, gdje ribarenje, nazvano ,trawling-fisheries“, premda je u tekničkim podrobnostima donjekle različito od ribarenja mrežama na povlaku, ima ipak iste resultate, pak je uzbudilo iste borbe i rasprave. Glavno dokazalo protivnika mreže na povlaku, kako to veli dr. Raffaele, bilo je uvijek ono mnijenje, da bi ove mreže, stružući po morskome dnu, zatirale veliku množinu ikre i mladih riba, pak da bi tako bile uzrokom znamenitu umanjenju ribar- skih produkata. Današnja je eksperimentalna znanost našla me- * Tu sam dakle mislio, da treba i domaćim ribarom na prste paziti, jer oni po mom uvjerenju čine takodjer veoma mnogo štete. 61 djutim, da je ovo netom spomenuto mnijenje samo gola teore- ticka pomisao, osnovana na neznanju realnosti. — Zna se, da je Inglez Bradley godine 1739. prvi pisao o ribjim gnijezdima.' Prema koncu minuloga vijeka istu je stvar obreo o mletačkom glavoču (,Go“, Gobius Venetiarum, Nardo) najprije Grisellini (1768), a poslije odlični mletački zoolog opat Olivi (1796). Ove i druge ribe grade si na dnu vode ili mora pravo gnijezdo, da bi ondje položile svoju ikru, te se donjekle brinu i za mlade. — „Pes“ (Ghiozzo, Cottus gobio, Linn.), koga nalaziš u različitim slatkim vodama Hrvatske i Dalmacije, te i u vodama ostale Ev- rope, radje će poginuti nego li gnijezdo ostaviti. — Ipak najveća množina riba zapušta moru samomu ikru svoju, te se za nju više ne brine. — Godine 1864. glasoviti se prirodoslov norveški Sars ne malo začudi svojem obretu, da na ime ikra tovara pra- voga (Morrua, Gadus morrhua, Linn.) pliva slobodno površinom morskom, a ni malo se ne razvija na dnu. Ovaj obret probudi interes i naučenjaka i službenih ribarskih komisija, te se evo Ry- der i Agassiz u Americi, Hensen u Njemačkoj, M’Intosh i Prince u Škociji, Raffaele? u Italiji latiše posla i potvrdiše vrlo zname- nitu stvar, koju prije 1864. nijesu ni malo poznavali, da na ime veći dio vrsti jestivih riba ni ne gnijezdi ni ne polaže ikre svoje u dubinu morsku, nego je zapu- šta, pak jih nalaziš gdje pliva po moru; ta je ikra pelažka što više, što manje. Upravo ova je ikra-plovilica, koju bi na svaki možni način trebalo štititi. Zlo bi se oslo- nio, tko bi po ovom, što sam do sada rekao, htio suditi, da bih ja tvrdio, da ribaranje na povlaku nije štetno.“ Nije moja navika, da bi mi ugadjale teorije manje više neobične ili smjele, ili pak teorije, kojih nijesam ja činjenicama okusio; s toga ni ne mogu ni ne ću da svoga ! Die erste Nachricht über den Nestbau der Stichlinge (t.j. od vrsti na- zvane Gasterosteus aculeatus. L.) haben wir John Hall zu verdanken, dessen Beobachtungen im Jahre 1739 von Bradley nebst einer Abbildung des Nestes des dreistacheligen Stichlings bekannt gemacht wurde“ (C. Th. E. v. Siebold: Die Süsswasserfische von Europa. Leipzig, 1863., str. 69). * Le uova galleggianti e le larve dei Teleostei nel golfo di Napoli (Mit- theilungen aus der Zoolog. Station zu Neapel. VIII, Bd. Berlin 1888., str. 1.) 5 Po tom mora biti svakomu jasno, da nijesam nimalo pisao u obranu Chioggiotta. 62 suda izrečem u ovom pitanju. Uza to valja se sjetiti, da je vrlo dobro rekao dr. Trinchese, profesor napuljskoga sveučilišta, da „zakone o ribarenju valja osnovali na ispitivanjima, učinjenim na onom istom mjestu, na kojem će se uporaviti“. — Moje je tvrdo mnijenje, da bi na obalama hrvatskim ili bolje još, na dalmatinskim obalama — možda u okolišu zadarskom — valjalo osnovati zoolo- gijsku postaju, koja bi u isti mah bila za proučavanje praktičko- ekonomsko i naučno. Što je do mene, koji sam daleko od mora, ne mogu se žalibože ovomu zanimanju posvetiti, pak samo že- lim, da bi se taki zavod u Dalmaciji osnovao. Poslanik tršćanski gospodin Burgstaller 'predložio je ove go- dine (1888.) u carevinskom vijeću, da bi austrijska vlada po- stavila 10.000 forinti u ovogodišnji proračun, kako bi se pomakla gojidba riba u jadranskome moru, davši tu svotu ribarskomu društvu tršćanskomu. Uvjeren sam, da bi se ova svota mogla koristno potrošiti; ali mislim, da bi se prije svega imala ova zoologijska postaja osnovati na najprikladnije mjesto naše obale. Od ove bi postaje imali polaziti svi poticaji i sva pouka za riba- renje i umjetnu gojidbu. A zaisto je sigurno, da bi trošak za uz- državanje jednoga specijaliste i postaje radjao pedesetpostotnim plodom, a plod ribolova, povećavši se znatno, pokrivao bi ne samo domaću potrebu, nego bi i prvi početak dao velikomu iz- vozu riba, mekušaca i korepnjaka prvoga reda u daleka tržišta. Evo, ovo je, mislim, moja patriotska dužnost, da izlozim na javno razmišljanje i ozbiljan predmet proučavanja namjest- ničtvu. saboru i saborskom odboru dalmatinskom, a tako isto i dalmatinskim općinama. Evo nas dakle do drugoga predmeta ove poslanice. — Sa- kupljajući već od _ mnogo godina materijal za ihtiološku faunu hrvatsko-srpskih zemalja, te po tom i za faunu jadransku, valjalo mi je odrediti, u koju li bi vrstu valjalo uvrstati tako zvano sMlijeko“! („Pesce latte“), koje se vidi rijetko u Trstu, obiluje u konalu kaštelskom, pak se u velikoj množini lovi u južnoj Dalmaciji od Hvara do Dubrovnika. Kako mi je pisao izvrstni moj prijatelj g. V. Kosić, uprav- ljač dubrovačkog muzeja, to primorski dubrovački ribari razlikuju "U Makarskoj zovu ovo mljeko pići (pići) (Zore L. O ribanju po du- brovačkoj okolici sa dodatcima iz ostalog našeg primorja. Arkiv za povjestnicu Jugoslavena. Knjiga X. U Zagrebu 1869., str. 341.). Vai 63 tri vrste „mlijeka“, t. j. „bijelo mlijeko“, „modro mlijeko“ i „er- ljeno mlijeko“. Zatim mi pisa, da je pred njekoliko godina za- branjen lov na ,mlijeko“; ali da su ribari uložili utok, pak da im se dozvolio na novo, ako se ne vara, samo za proljeće, jer inače ovi ribari produljuju taj lov na cijelu godinu, ribareći mre- žama uskih oka, kada godj mogu i hoće. A vlasti puštaju da rade zbog toga, što mislim da nijesu na čistu o ribjoj vrsti, kojoj bi se ubrojalo mlijeko. Isti gosp. Kosić bijaše na moju molbu tako učliv, pak mi je poslao više eksemplara ,mlijeka“, a tako isto ih je za me od Starogagrada na Hvaru za prošlih školskih praznika pokupio slušatelj farmacije ovoga sveučilišta gosp. Petar Ljubić. — Ispitivanje toga ,mlijeka“ otvori mi novo obzorje, te bi me obilježilo krivcem, kad ga ne bih javno razložio, budući da se tiče velikoga ekonomskoga interesa poglavito južne Dalmacije. Skupno ime ,mlijeko“ valja za pet vrsta riba, dugih koja 3 do 5 centm.; sasvim je naravski, da se medju ovih pet vrsta nadje znamenito mnoštvo mladih ribica dru- gih vrsta, kojih do sada ne dospjeh svih proučiti, budući da ne imam nego malo eksemplara te ruke. Da se zabavimo dakle kod pet vrsta, kojih sam mogao do sada proučiti i koje jesu i onako najznamenitije. »Crljeno mlijeko“ spada u Aphia pellucida Nardo, jest „Ghiozzo bianco“ talijanskih autora, ,Omo nuo“ Mlečana, ,mlič“ u Dalmaciji, „erljeno mlijeko“ u Dubrovniku; pisci su ga opisali imenima: Gobius pellucidus Nardo, Aphia meridionalis Risso, Branchiochyrus aphia Bonaparte, B. pellucidus Nardo, Gobius al- bus Canestrini, Latrunculus pellucidus Ginther itd. Cini se, da je Gobius albus Parnell, iliti Latrunculus albus Ginther britanskih otoka različit od sredozemne vrste; barem Moreau ističe različite znakove u svojem prekrasnom „Prirodopisu franceskih riba“, gdje na po se opisuje sredozemnu vrstu, koju u Nizzi zovu ,nou- nat“ ili ,nonnat“.! Day nasuprot u svojem izvrstnom djelu o ri- bama Velike Britanije i Irske pribraja u istu vrstu i Aphia alba, Parn. atlantskoga oceana i Aphia pellucida, Nardo sredozemnoga mora. ? 1 Histoire Naturelle des Poissons de la France. Tome Il. Paris 1881. str 241. ‘* The Fishes of Great Britain and Ireland. Vol. I. London 1880—1884. str. 169. 64 Zbilja se u Nizzi lovi za proljeća ovo ,crljeno mlijeko“ u velikoj množini i po ulicama prodaje uzklikom : „nonnats, non- nats“. Ovoj dakle vrsti pripada mlijeko lako - crvenkaste masti. Ova ribica ostaje uvijek malena, jer izrasla mjeri najviše 5 cent. duljine, te je zbog toga od vrlo malene ili baš nikake znameni- tosti ekonomske za Dalmaciju, pak nije od cijene ni za koje mjesto. „Bijelo mlijeko“ jesu mladi, sto od Atherina hepsetus Linn., što od A. mochon (uv. et Valen. — Atherina hepsetus iliti „Lat- terino sardaro“ talijanskih ihtiologa jest ,anguela“, „anguela ago- nada“, ,agona“ ili ,acquadela“ u Mlečana; „anguela, gerao , ja- ral ili garal“ u Tršćana; ,gavon“ u Zadrana itd., u opće ,gaun“ ili ,gavun“ u Hrvaćana i Dalmatina, a ,gaun pravi“ prema Ko- lombatoviću u Spljetu. Mlade ribice ove vrste, kako veli Cane- strini, a i od srodnih vrsta, prodaju se ne samo u Dalmaciji, nego i po njekim talijanskim gradovima u velikoj množini fri- gane i u mlijeku varene, imenom ,nonnati“.! — Druga je dakle vrsta Atherina mochon Cuv. et Val., t. j. ,Latterino comune“ u talijanskih ihtiologa, koja po cijelom jadranskom primorju nosi ista narodna imena, budući da je vrlo slična predjašnjoj vrsli ; Kolombatović pak veli, da je ribari spljetske okoline znadu dobro razlikovati, zovući je osebnim imenom: „gaun hrskavac“. — Ove dvije vrste gavuna jesu domaće i općenite po svim sredozemnim obalama. Prva se vrsta polag Moreau-a nalazi i na atlantskom primorju Francuske, a polag Günthera i na kanarskim otocima, dočim je druga vrsta endemička, t.j. svojina samo Sredozemnoga mora, pak je gotovo po svuda ima. Lov dakle na mlade ribice ovih obiju vrsta valja pokuditi, jer premda su gavuni u opće ribe malene veličine, ipak, kad dorastu, daju obilne hrane oso- bito siromašnomu svietu, pak nema razloga, da ih lovimo tako mlade, jer time barem za °/,, umanjujemo plod njihova lova, «budući da su mlade ribice prema odraslima kao 1:10. ' Na pošljetku ,modro mlijeko“, ili da pravo kažem, jasno- modre ili zelenkaste masti jesu vrlo maleni mladi od Clupea (ili Alosa) sardina Risso ili od Engraulis encrasicholus Lin. Obje su ove vrste od najveće ekonomske vrijednosti za cijelu Dalmaciju, bilo sto ih zemlja sama troši svježe ili soljene, bilo što je zna- menita izvoznina. Njekoliko evo riječi i o ovim vrstama! ! Fauna d’Italia. Parte terza. Milano, str. 115. 65 Clupea sardina jest ,Sardina comune“ u talijanskih ihtio- loga, ,sardele“ i ,sardeline“ u Mlečana, ,sardella“ u Tršćana, Riječana, Zadrana, Kotorana itd., ,srdela“, ,srdjela“i ,srdjelica“ drugih Hrvata i Srba u Hrvatskoj i Dalmaciji. Canestrini kaže o njoj, da je njezin lov industrijalna grana tim znamenitija po Talijane, što Sredozemno more ne ima sleda (Clupea harengus, L.) sje- vernih mora. Njeki tvrde, da je C. pilchardus Walb. atlantskoga oceana sasvim ista, što i C. sardina; ja pak mislim, da Günther s pot- punim pravom razlikuje onu prvu ribu od ove, koja je domaća samo kod Madere i u Sredozemnom moru. — Engraulis encrasicholus jest „Sardella comune“ u italskih ihtiologa, ,sardon“ ili ,anchio“ u Mlečana, ,sardon“ u Trstu, na Rijeci, u Kotoru itd., ,incio“ u Zadru i drugdje, ,mincion“ i ,in- čun“ u drugih Slovjena hrvatsko - dalmat. primorja, ,brgljun“ u Hrvata spljetskih polag Kolombatovića. Riba se ove vrste nadje i u Sredozemnom moru i u atlantskom oceanu, te je ,anchovy“ u Ingleza, a ,anchois“ u Franceza. Odlika se ove vrste, polag Günther-a, nadje (čudna li rasprostranstva!) u naših antipoda, to jest u morima Tasmanijskim i Novo-zelanskim. Od svega ovoga potječe, da bi se lov na ,crveno mlijeko“, to jest na Aphia mogao dozvoliti, a nasuprot da je potrebno za- braniti lov na „bijelo mlijeko“, to jest na mlade ,gavune“ (Athe- rina), a sasvim pak i zakonom u ruci zabraniti kroz cijelu go- dinu, a osobito u proljeću, lov na ,modro mlijeko“, to jest na mlade ,srdjele“ (Clupea sardina) i ,brgljuna“ (Engraulis encra- sicholus), jer zatirući mlade, velika se šteta zadaje ribolovu.! Nije dakle čudo, ako je lov na srdjele i brgljuna često vrlo mršav ; jer, ma da i ne nıoZe svake godine biti jednak, ipak je utvrdjeno, da će vrlo mršav biti onih godina, kad se na Hvaru, 1 Talijanski su prirodnjaci takodjer ustali proti tamaniteljima mladih ri- bica; evo što piše Pavesi: „Una manata di bianchetti equivale a parecchi chilogrammi di sardine od acciughe!“ (Atti della Società Italiana di Scienze Naturali. Vol. XVIII. Milano 1875. str 108). A naš zemljak Doderlein kaze: „E un fatto veramente lagrimevole il vedere durante il corso di sette mesi da febbrajo ad agosto, tempo in cui nei mari formicolano innume- revoli serie di pesci neonati, i pescatori dei circondari vicini, frugare tuttogiorno con reti fittissime nelle aque adiacenti, senza che veruna autorità sorga ad impedirneli“ (Rivista della Fauna Sicula dei Vertebrati. Palermo 1881. str. 55. — Estratto dalle , Nuove Effemeridi Siciliane“. Vol. XI.) 5 66 u Dubrovniku i td. lovilo u većem obilju na tako zvanu ribu »mlijeko“. Donese li se pak zakon, koji bi dozvolio lov na „erljeno mlijeko“ (Aphia) budući da su odrasli, a zabranio lov na mlade gavune (Atherina), srdjele (Clupea) i brgljune (Engraulis), onda se naravskim načinom dolazi na uporavu ovakoga zakona. A upravo u ovom je teškoća, jer se zakon ne bi dao uporaviti u praksi. Teško je odrediti, kojoj li od pet zooloških vrsta pri- padaju različite vrste ,mlijeka“. Vidjeli smo, da je ova stvar do dana današnjega bila u Dalmaciji nepoznata olina; vidjeli smo, da su vlasti (barem dubrovačke) ostale u sumnji, bi li zabranile lov na ,mlijeko“, upravo ne znajući po čistoj savjesli odlučiti osnovnoga pitanja, a to, opet velim, pitanje zooloških vrsta. A posve sam siguran, da će se isto dogoditi i poslije, jer ona to- liko puta spominjana razlika masti ,mlijeka“ niti je toli izražena, niti toliko postojana, da bi u rasprama mogla biti podlogom. Ribu, koju u Dalmaciji zovu ,crveno mlijeko“, Canestrini i drugi ta lijanski ihtiolozi zovu „Ghiozzo bianco“; a riba „bijelo mli- jeko“ ipak je više manje modrasta ili zelenkasta već i prema starosti, te je stoga teško raspoznavati ju od pravoga ,modroga mlijeka“. Jedva ihtiolog, a ni svaki ihtiolog, može razlikovati mlade ribe ovih vrsta, o kojima govorimo, i to na svojem poslovaćem stolu: Tko da ih pak raspozna u moru ? Kako da to raspoznavanje tražimo od vladinih ili pokrajinskih oblasti, od birokrata, .ili od lučkih i financijskih službenika ?! Samo se jednim putem može tu umaknuti: 1) zabraniti posvema i za uvijek lov na svaku vrstu ,mlijeka“; 2) zabraniti mreže uskih oka, koje se upotrebljuju da love odraslo „erljeno mlijeko“ (Aphia), ali žalibože služe da pograbe i mlade „gavune* (Atherina), ,srdjele“ (Clupea) i .„br- gljune (Engraulis). A tko bi prigovorio, da bi se mogao dozvoliti lov na „er- ljeno mlijeko“, jer neznatne ribe, onomu ću odgovoriti već doka- zanom teškoćom odredjivanja i raspoznavanja vrsta. A u drugom ! Nije mi stalo do obrane birokracije, al ,što je pravo, i Bogu je drago“; za to je ovo moje razlaganje upravo u protuslovju prijevodu „Narodnoga lista“, koji glasi: ,Kakvim pravom pak prisvajaju si to fino zna- nje organi vlade, lučke i financialne vlasti“? 67 je redu, kako ja sudim, bolje, da ostavimo i „erljeno mlijeko“ za plijen i najbolju meku koristnim i mnogo većim ribama, a tim će se i neupravno imati veću korist od samoga crljenoga mlijeka. Evo, odlični učitelju moj, što mi bješe na srcu, da kažem Vama, koji će, budući tolike učenosti i tolikoga žara patriotske ljubavi, mnogo bolje od mene znati ove stvari javne koristi pre- poručivati našim sarodnicima; Vi ćete to znati onom naučenošću i onim lijepim i bistrim načinom razlaganja, koji Vas je uvijek odlikovao i uvijek Vas milim davao svima, a osobito učevnoj omladini, koja bijaše tako sretna imati Vas za učitelja; to bijaste nada sve i Vašemu . preodanomu i prezahvalnome Zagreb 8. augusta 1885. S. Brusini. Ovaj članak, pisan u golome interesu stvari same, ponuka „jednoga ribarstvenoga povjerenika u Spljetu“, koji je pomislio, da sam ja na njega nišanio, te da sam se postavio zakrilnikom » Chioggiotta“, da napiše neslan polemičan članak u uglednom spljetskom časopisu ,Narodu“. Na to sam ja u istom časopisu 12. oktobra 1888. odgovorio ovo: Velecijenjeni gospodine uredniče! Prekjučer mi dopade ruku 70. broj od 28. septembra cije- njenoga lista, kojemu ste Vi urednikom. Ne samo me ,žacnu“, nego ja upravo padoh na tla videći, gdje je na moju posla- nicu, pisanu golo u interesu ribarstva u Dalma- ciji, napao njeki gospodin ,povjerenik društva za morsko ribar- stvo i gojenje riba“. Vrlo sam rastužen, što mi gospodin poslanik rek bi doba- cuje svjedočbu nekompetentnosti u pitanjima ribarstva ili morske zoologije, jer sam ,već kojih 20 godina u Zagrebu, gradu, koji je vrlo daleko od mora“. Budući se ja i rodio i živio uz more, bavim se već od koje 32 godine proučavanjem svih vrsta jadranskih životinja, pak sam se zato često navraćuo u primorje i zadržavao se u svim primor- 68 skim gradovima od Mletaka do Kotora, kojih većinu gospodin povjerenik ni vidio nije. Prvo društvo pomorskoga i riječkoga ribarstva na konti- nentu, berlinski „Deutscher Fiseherei-Verein“, više se puta mojim nastojanjem poslužilo, te me je imenovalo svojim članom-dopi- snikom, a to sve bez predjašnjega odobrenja gospodina povje- renika. Bez predjašnjega odobrenja gospodina povjerenika — de- setinu godina, prije nego što je gospodin povjerenik postao zoologom — bio sam ja suradnik medjunarodnoga časopisa pariškoga „Les fonds de la mer“, kojega prve četiri sveske u običnom obliku Sa. tako su tražene knjige, da dočim su sto- jale prije samo njekoliko franaka, sada se za eksemplar plaća po 200 franaka. A kao da to sve ne bi već dosta bilo, gospodin je markez De Folin bio toliko neoprezan, te me nazva jednim od prvih podupirača i zakriljatelja ispitavanja velikih morskih du- bina. Izmedju tolikih djela o ribarstvu i morskim dubinama, koja su za cijelo u ruku gospodina povjerenika, neka se izvoli potru- diti te potražiti svesku uz naslov ,Sous les mers“ pariške ,Biblio- leque scientifique contemporaine“, pak će na 55. strani naći, da su prvi pomogači bili Francezi, Amerikanci, Inglezi, zatim horri- bile dictu „en Croatie le professeur Brusina“, a istom poslije ćeš Hrvatske naći Španiju četvrtu, Portugal peti, Italiju šestu itd. Molim dobrostivoga čitatelja, da bi mi oprostio, što sam se imao baviti ovim osobnim pitanjima; ali sam to učinio nadajući se, da de me gospodin povjerenik nadariti barem dekretom ribarstvene straže, jer — premda mi je na moje pismo gospodin grof Manfred Borelli izvolio u svojem preučtivom pismu od 3.0. mj. u principu odobriti moju ideju o zoologijskoj postaji — uvje- ravam gospodina povjerenika, da nipošto ne namišljavam natje- cati se za upravljatelja ove stacije. | Najposlije bi imalo biti znano gospodinu povjereniku, koji uvijek size „u dubinu stvari“, da su prirodoslovi gradacki, ins- bručki, bečki, vratislavski, berlinski itd., koji su bogme moru još mnogo dalje, mnogo više potisnuli proučavanje faune jadranskoga mora, te da su i o ribarstvu napisali mnogo više, nego svi Ta- lijani i Hrvalo-Srbi, koji su srećni te obitavaju na jadranskim obalama. 69 Cini se paradoksno, ali je upavo Zagreb, koji se, koliko godj od mora i daleko, hvali zbirkama jadranskih životinja, pomorskih jadranskih ptica itd., kojih ne ima nijedan muzej, a ni tršćanski, pak im se dive naučenjaci, koji od godine na godinu u sve- djer većem broju dolaze od svih evropskih krajeva, da bi ih ispitavali. A upravo sam zbog toga, kao rodoljub, protivnik — ne lični, da se dobro razumijemo — svih onih ljudi u Dalmaciji, znanih i gospodinu povjereniku, koji, premda ,narodnjaci“, mjesto da pomognu ,narodnomu zagrebatkomu muzeju“ ili da nastoje ne bi li dalmatinske rijetkosti u domovini ostale, sve šalju u tu- djinu, pak se uza to još obvezuju, da ,narodnomu muzeju“ ne će prepustiti ni duplikata !! i A premda ja nijesam prikladan, „da segnem dublje u je- zgru stvari“, ipak ne treba mnogo razuma te razumjeti, da je gospodin povjerenik svoj članak pisao pod teškim ,dosegom“ ovoga mjesta moje poslanice: „Seguo con interesse le discussioni rela- tive alla pesca dei Chioggiotti. Non basta poi essere un buon it- tiologo per tirare giu sentenze, dichiarare la guerra ai Chioggiolti e non andare un po piu a fondo delle cose“. — Upravo me boli, te sam ovim ,dosegom“ ganut; ali — u kraj šalom — evo moje poštene riječi gospodinu povjereniku, da da je ovaj odlomak upravljen sasvijem drugomu licu, pak da nijesam nikada pomislio na gospodina povjerenika. Ne treba silne umne oštrine, a da razumiješ, da sam time htio reći ovo: nije sve učinjeno, ako navijestiš rat Ghioggiottima; nego ga treba povesti ina domaće ljude, koji zatiru goleme množine riba. A prvi uslov, da uzmogneš ,dublje poseći u jezgru stvari“ jest taj, da znaš misliti logički. Pozivljem svakoga, koji je moj članak pročitao i razumio, neka dokaže, da bih ja svoje pismo pisao, „kako bi zakrilio ribarstvo Ghioggiotta“, dočim o njima govorim samo u gore spomenutom mjestu, a po- slije toga izjavljujem bistro i jasno: ,Mal si appoggierebbe chi supponesse dal sin quì detto che io volessi inferire, la pesca a strascico non sia dannosa”. Navratio sam pažnju sarodnika svojih na nedavno učinjeno otkriée,- da ,oltre alle uova dei fondi e dei nidi dei 70 pesci ci sono anche le uova galleggianti che con- viene proteggere.“ Na poslijetku, ne „na vjerovanje pogovarajući“, nego na osnovu materijala, primljena iz Dubrovnika i sa Hvara, pozvao sam pažnju oblasti na orijašku množinu premladih gavuna, sr- djela i brgljuna, koja se od godine na godinu lovi osobito u južnoj Dalmaciji baš na tešku štetu ribarstva mojih sarodnika. Vrlo mi je žao, ali moja krivnja nije, ako me mati priroda nije udostojala darom, kojim da doprem do ,jezgre stvari“ i to do one jezgre, do koje zna doprijeti gospodin povjerenik, koji prigrli riječi, upravljene sasvim drugoj adresi, te me proglasi „zakrilnikom Chioggiotta!!*“ : Nikada nijesam ni posanjao, da ću svojom poslanicom pro- buditi ikoju polemiku, pak bi, pošto se gospodin povjerenik cijeni „dobrim ihtiologom“ te nije nikada ostavio krasnih obala naših, on imao bio prije mene odgonetnuti pitanje o ,mlijeku“ dubro- vačkom i hvarskom, koje je glavni prijedmet spominjane poslanice moje, a nije ,chioggiottsko“ pitanje. Da je napo- kon trebalo, da ma koji ihtiolog odluči o ovome pitanju, doka- zuje primjedba „Nar. Lista“ od 3. o. mj., koja veli, da je nad- zornik Osnaghi odlučio predložiti vladi, da bi se pravila ispiti- vanja o ,mlijeku“ i drugim ribama, ,o kojim se do danas još malo što stalna znade.“ Budite, ugledni gospodine uredniče, dobri te uvrstite ovo mojih riječi, pak me sa svijem počitanjem smatrajte | u Zagrebu 9. septembra 1888. svojim S. Brusinom. Mišljah, da sam ovim „ribarstvenoga povjerenika“ uvjerio, da ja nikada nijesam pomislio braniti Chioggiotte; ne mišljah ni mrve, da se njime bavim više, a još manje od mrvice mišljali, da zadjem u polemiku s onim , koji se isprebija s logikom — pak će se stvar dovršiti ovako. Prijatelj mi D. iz Spljeta, prola- zeći Zagrebom, pripovidje, da je ,ribarstveni povjerenik“ osvanuo s novim člankom u istom „Narodu“. Budući da ni uredništvo ni pisac ne cijeniše u zgodu, da mi pošlju eksemplar onoga broja, 71 a budući da si jane dadoh truda Zagrebom ga potražili, to evo „ribarstvenom povjereniku“ zadajem poštenu riječ, da spomenu- toga broja niti sam čitao, niti ću ga tražiti. Na novo i vruće preporučam Dalmatinima, da si u dušu zapišu samu stvar u svojem rodjenom interesu: čisto mi je rodo- ljublje diktovalo onaj gore prevedeni članak, a ne brinem se ne- koristnim i ništavim polemikama. Nješto o ribah po narodnom opažanju iz okolice sisačke. Piše Ferdo Hefele. Da se malo po malo sabere gradja za hrvatsku ihliologiju, bio sam umolio gosp. F. Hefela, neka nam zabilježi, što mu je poznato za sisačku okolicu. Revni sabirač narodnoga blaga oda- zvao se pozivu priposlavši prilog, što ga je sastavio bez ikakve pretenzije, kao da bi napisao kakovu učenu radnju. To je tek prilog bilo za narodnu nomenklaturu, bilo da se upozna razpro- stranstvo naših riba; u obće dakle to je prosta gradja za faunu hrvatsku, zato i nijesam dodao latinska imena. Ugledali se i drugi u taj primjer, jer gdje ne ima ihtiologa od zanata, dobro bi nam došle slične radnje na p. iz Gospića, Ogulina, Koprivnice, Belovara, Požege, Osieka, Broda, Mitrovice, Zemuna, Iloka, Vukovara itd. itd. — Ma koliko da su može bili onakovi prilozi na oko neznatni, neće bez njih ipak nitko kod nas moći sastavili faunu ili na pr. onakove prekrasne ribarske mape, kao što ih imade na pr. Galicija trudom prof. M. Novic- koga,! ili Češka od prof. dr. A. Friča,* kojim su pripomogli ri- bari, mlinari, šumari, i u obće empirijski ljudi. | 8. Brusina. " ! Przeglad rozsiedlenia ryb w wodach Galieyi wedinej dorzeczy i krain rybnych. Nakladem hrabriego Arthura Potockćho. * Fischerei-Karte des Königreiches Böhmen nebst erläuternden Texte. Ver- öffentlicht mit Subvention des hohen Landtages und des Comites für Landes- durchforschung. Prag. 1888. 73 Stari ljudi sisačke okolice tvrde, da je njekoč u Savi i nje- zinih pritocih: Kupi, Odri, Lonji i Trebežu mnogo više vrsli ve- likih i malih riba bilo, nego li je danas. Razlogom sve to većoj nestašici riba drže: I. što parobrodi mnogu ribu poplašiše ; II. što valovi od parobroda uništavaju mriest ; III. što danas nepostoji nuždna lovostaja ; IV. što lovišta nijesu uredjena, pa s toga lovi svatko, kako .zna i kada ga je volja; i V. sto se dinamitom i u Savi i u pritocih njezinih ne samo riba, već i mriest uništavala. Sava počevši od Rugvice, pak diljem sisačkoga kotara la- gana je toka te vrlo prikladna za boravište i mriestište svako- vrstnih riba od najfinije kečige do maloga rajtara; od naj- veće vize (morune) do najmanje puze. Istoga su svojstva i savski pritoci Kupa, Odra, Trebež i Lonja. Naš narod uza Savu i pritoke pozna i danas mnogu ribu po imenu. obliku, boji (masti); zna, do koje dužine i težine na- raste koja vrst ribe u Savi i pritocih; znade, gdje će i kada u Savi ili pritoku najlakše naći koju vrst riblju ili gdje je neće ni- kada naći, a gdje opet uviek; znade dobro razlikovati vrst od vrsti, rod od roda i to po znamenitijih i neznatnijih znacih. Naš narod znade, kako i kada, pa gdje se koja vrst mriešli; on znade čim se od prilike koja riba hrani, znade u obće, kakov je način života koje ribe u različito godišnje vrieme. Kao što su prirodne nauke u obće kod nas u povojih, tako je i ihtologija, koja mora da se razvije na temelju narodnoga nagovještanja i stalnoga opažanja. Zato me je rodoljubna sviest ponukala, da ovo njekoliko narodnih opazaka iznesem upravo onako, kako sam ih u prilikah čuo i bilježio, a kod toga su mi osobito pripomogli praktični ribari gg. M. Prukner, I. Štaglar, SL. Prišlin i Cvetković. Hoće li se tuj naći može biti po koja bilježka, koja neće odoljeti znanstvenoj kritici, to ništa ne će smetati, jer kako rekoh, ja sam to podao samo kao gradju, koja će dobro doći našim stručnjakom. 1. Ostriž, baljes, bandar, bulja, bulješ, bodiš, kostries, prdeš, okan, okun, ostrieš, grgeč, (Fluss- barsch) težine je od 5—50 dk. a dužine od 20 ctm.; mriesti se u travnju, živi u naših vodah. Ostriž se pozna po otrovnih oštrih 7A bodljikah i po pestroj ljuski, te velikom trbuhu. On dugo živi na kopnu, najveći je nemirnjak u vodi. Proždere li som ostriža, koji ga pod kladom uznemiruje, to som mora poginuti, jer mu ostriž drob propara. Ostriž je plodan ikrom tako, da 30 dk. težki ostriž ima do 20 dk. ikre. 2. Smudj, šarac, (Schill) težine od '/,—3 klg., a dužine do 75 ctm.; mriesti se u travnju. Smudj sjedi po osam dana na svojem mriestu, koji se čini kao tanka sakupljena predja. Ima ga u Savi, Lonji i Kupi, pa zatečeš li ga na gniezdu, možeš ga tan- kim štapom tako razdražiti, da ti u štap zagrize, a onda ga mo- žeš na kopno izbaciti. Smudja ima dvie vrsti; obični smudj ima plavušaste pruge poput oširokih tkanica; dočim je više izšaran onaj drugi i rjedji, koji se hvata na kamenitu tlu. — Glavni zna- kovi smudja jesu: plavi poprečni prutovi; uhvaćen, živi samo kratak čas i bude skoro mekan. 3. Čep, vretenko, baba, (Zingel) težak je 10—65 dk., a dug do 25 ctm.; ima gau svih naših vodah, pozna se po okruglu tielu, a ljuska mu je oštra kao u smudja. — Na suhu živi dugo; hrani se ribom i travom. 4. Menjko, manjak, manjić, (Aalruthe) težine je od 25 dk. do 4 klg., a dug do 40 ctm.; mriešti se od 15. listopada do 30. studenoga; hvata se najviše od listopada do siečnja. Menjko je sličan somu; mjesto brkova ima mekane mesnate pod- bradice, a glava mu je nješto šiljatija od somove; uhvaćen živi kratko, a naći ga je u. Savi i pritocih. 5. Som, (Scheiden) naraste u Savi i Lonji do 5 centi, a dug je do 2, metra; mriešti se od polovice svibnja do polovice lipnja. Poznaje se poglavito po debeloj glavi, širokom ždrielu i dugih breih, kakovih ni jedna druga riba ne ima. Brkovima bréka po vodi i mami k sebi male ribe, kojimi se tada hrani. — So- mova ima crnih i smedjih. Pod kladom drži se crni som, a na kamenu smedji. Som se mriešti, gdje je najviše splavutinja od granja. Najbolji je lov na somove, kada snieg pada, jer onda na nj navale pijavice, a on se s toga važarka medju granjem, da pijavice sa sebe skine; inače je miran, pa ga je rjedje moći uhvatiti. © 6. Krap ili šaran (Karpfen) živi u Savi, Kupi, Odri i Lonji, a težine je od '/, do 18 klg., dužine do 95 ctm.; mriešti se u rano proljeće; zaostane li, onda u travnju ito samo na 75 plitčaku, gdje je naime voda samo 40—100 ctm. duboka, te ako je mirna. Pozna se po tom, što ima najkrupniju ljusku, a rado se hrani kruhom, kukuruzom i svakojakim žitom. 7. Karas (Karausche) težine je od 10 do 80 dk. ; duga je do 15 ctm.; mriešti u travnju; ima ga po tihoj vodi, pak u Lonji i Odri. Razpoznaje se po tom, što je gotovo toliko širok, koliko je i dug; na suhu žive dulje, nego sve druge ribe, ovdje spominjane. O karasu se pripovieda, kada se već kraj vatre peče, da još veli: ,Majko, nadaj me se kući, ma bio baš na pol pe- čen!“ O njih se misli, da živu o travi. a 8. Linj, linjak (Schlein) težine je od 25 dk. do 3 klg., a 30 ctm. dug, Zivi izvan rieke u mrtvoj vodi, gdje se muljem hrani; mriesti se u travnju, a ima ga ciele godine. 9. Mrena, čifutska moruna (Barbe) težine je od 20 dk. do 3 klg., dužine do 32 ctm.; mriešti se u travnju, a imaje u Savi i pritocih. Od mrene je najbolja glava. Pozna se po br- čićih i po tom, što je po hrbtu nješto crna. 10. Deverika, pečenica, hajna (Brachsen) težine je od 25 dk. do 4 klg., a dužine od 38 ctm.; mriešti se u travnju, a pozna se po svojoj osobitoj širini; ima je najviše u Lonji, a nješto u Savi i ostalih pritocih ondje, gdje je voda tiha. Kod deverike se opaža, da je svaka srabljiva, koja teži preko 1'/, klg. ; to se može opaziti po ljuskah cieloga tiela i glave. 11. Kesega ili halider težka je 5—30 dk., a 20 cim. duga; ima je u Savi i pritocih; pozna se po nadignutom nosiću, a mriesti se u svibnju. Kesege se hvataju ciele godine. Ribari znadu unapried, ako već ne uhvate ništa drugo, ali kesega će hiti. 12. Sabljak (Säbelfisch) teži od 10 dk. do 1 klg., a dug je 30 ctm.; mriesti se u svibnju; ima ga u Savi i pritocih. Razpoznaje se po tom, što je hrbta nadignuta, a trbuha oštra; na suhu gine brzo, kao što i svaka biela riba. — Čim sabljak stane dolaziti, sutra dan bit će kiše. 13. Bjelka, kleja težka je 2—10 dk., a duga 10 ctm.; ima je u savskoj našoj vodi; mriešti se u svibnju; slična je do- njekle bolenu, nu mnogo je manja. — Bjelka se hrani mrcinom, a veća pojede i manju bjelčicu. 14. Rajtar teži 1—3 dk., najduži je 4 ctm., mriešti se u svibnju; pozna se po velikih očiju i širokoj glavi, a najmanja je ribica; drži se u tekućih mjestih, gdje je u kolovozu hvataju 76 na sita i rešeta. — Roajtar i kleja male su ribe, što ih Po- savci običavaju na tresku nanizati i pečene donieti u Sisak. 15. Bolen ili bucov (Schied) težak bude 40 dk. do 5 klg., a dužine 60 etm.; mriešti u veljači, pa ga ima u svih naših vodah. On je pravi ribji vuk, te zatire sitnu ribu; pozna se, što je plav po hrbtu i ima manju ljusku od jeza. 16. Jez, bieli ili divlji krap (Weisskarpfen) živi u Kupi, Savi, Lonji i Odri; težine je od '/,—5 klg., a dug do 38 ctm.; mriešti se u travnju na brzoj vodi na plitčaku blizu du- boke vode. Zatvoriš li jeza u kakovu jamu blizu vode, on će zemlju prerovati i utedi. — Pozna se po tom, što je nalik na krapa, ali ima užu glavu i sitniju ljusku. ; 17. Zutoperka ili ervenoperka težka je od 5—25 dk., a 15 ctm. duga; nalazi se u Savi i pritocih; mriesti se u travnju: pozna se po Zuto-crvenih perajah; hrani se rado kruhom i sirom. 18. Struga ili hajma teZka je 15-45 dk.; duga 23 ctm.: mriešti se u lipnju; ima je po naših riekah, a najlakše ju je naći kod mlinskih napera, gdje hvataju dlen sa pernica napera. Struga je mnogo nali@na jezu, ali ima deblju glavu. 19. Glavan (Dickkopf), a zovu ga i tustovratac, te- žine je od /,—5 klg., dužine 38 ctm.; ima ga u Savi, Kupi, Odri i Lonji osobito u tihoj vodi; mriešti se u travnju na tihoj vodi srednje dubljine. Pozna se po debelom vratu i dosta debeloj crnkastoj ljuski. Najprostija je riba, jer ima mnogo koštica. 20. Klen težine je 10—50 dk., a dužine od 25 etm. ; na- lik je na jeza, ali mnogo uži i prema tomu i manji i crniji. Kle- nova je malo u naših riekah, jer se više drže brdskih voda. 21. Glavatica, mladica, ljepotica (Huchen) težine je do 15 klg., duga do 65 ctm.; ima je u Savi, ali više u Kupi i Odri. Na suhu živi vrlo kratko i gubi mnogo od svoje ljepote. Oblikom je najvećma nalik na štuku, ali je veće bjeline, a rese ju diljem tiela male točke poput debelo stucana bibera. — Gla- vatica se mriešti u siečnju. 22. Štuka, (Hecht) se nadje u Savi, Kupi, Odri i Lonji do 15 klg. težka i jedan metar duga; mriešti se u ožujku, čim led popusti. Ona je malim ribam tolika neprijateljica, kolika je lisica pilitem i kokošim. U glavi nadješ joj kosti, koje su nalik sasvim na one predmete, čim je Isus mučen. Stuka se pozna po 77 dugoj glavi i po sitnoj ljuski. Uhvaćena živi u čamcu kratko vrieme, pa i bude naskoro mekana. 23. Piškor, čikov (Querder) teži 3—40 dk., dug je do 20 etm.; nalik je na zmiju; ima brčiće i šareno je preprutan ; živi po beregih Lonje i Odre. Piskori živu i u vlažnoj zemlji, kad nestane vode. Mrieste se u lipnju, a imaju glas kao miš, dalek eviljukaju. 24. Puza je težka 1—5 dk., a 7 ctm. duga; po tielu je oštra kao smudj i prutasta kao piškor; mriesti se u svibnju, te riedko dolazi u Savu i pritoke iz gorskih krajeva. 25. Kečiga ili čiga (Stirl, Sterlet) nalazi se u Kupi, Savi i Lonji od 25 dk. do 4 klg., pa je do 55 ctm. duga. Zi- muje u laporastu kamenu, mriesti se u svibnju, ali čeka na vodu svježu, dok stane opadati. Kada šipak procvate, mora se kečiga mrieštiti. Ona dolazi iz mora, a pozna se po dugom Silja- tom kljunu poput šljuke, inače oblikom nalikuje na morunu i toka. Kečiga ie naša najfinija riba, a živi od crva i mekušaca koje srče iz mulja. Živu prenieti u dalje krajeve jedva se može, jer je vrlo osjetljiva kljuna poput male tučadi. — Zimi plaća se u Sisku klgr. kečige jednom forintom. 26. Tok, (Stör) dolazi iz crnoga mora. Obični tokovi u Savi teže 30—40 funti, ali ih ima težkih i 90—140 ft. pa su na 1, metra dugi. Nije se opazilo, da bi se mrieStili u Savi. — Najizdašniji lov na tokove jest od polovice lipnja do konca srp: nja. Od tokova-ikraša dobiva se do 16 funti same ikre. Tok se pozna po tom, što je oblika kao i moruna, samo što ima manje bodke. Narod misli, da su tokovi za mlada bili kečige, jer da im se pozna, kako su im Siljati kljunovi odpali. — Prije 15 godina uhvatio je tadašnji zakupnik, koji još i danas živi, za 14 dana do 80 tokova težkih po 70 funti u Boku blizu Siska; ali toga danas više ne ima. 27. Moruna, viza, (Hausen) dolazio je u Savu, pa tako prije više godina uhvatise u Luki Martinske vesi 6 centi težku morunu. Izpod Jasenovaca hvataju Bosanci vize tako, da nanizaju na uže više novih udica bez meke. Udice se u vodi svietle, pa se viza njimi poigrava, a napokon mahne onako jo- gunasta repom po udicah i tako se uhvati. Posavski ribari tvrde, da se je dosele svaka viza samo tako hvatala, na ime za rep. Na vize se lovi pod jesen. U Savu dolaze vize iz mora; a nije 78 poznato u nijednom slučaju, da bi se kod nas mrieštile. One, koje obično dolaze, slične su kečigam i tokovom; dužina im je do dva metra, a težina oko 4 centa. — Ribari tvrde, da ima tako oštre bride, da bi mogla čovjeku kožu presjeći. * đ * Nas ostriž domogao se je 12 imena, što je deista riedkost, ali i druge ribe imati će više imena, koja sam i sam čuo, ali ne znam, kojoj se ribi daje koje od ovih imena. Tako neznam, što je: sima, ham, veriga, pločica, krkoša, ukljiva, ka- šikar, platnica i nesreća. — Sve te‘„lude ribice“ hvata zdrav ljudski razum: alovi, velikimi mrežami, tišin- skimi mrežami, rajtaricami, vukami, vagami, šaj- tari, vlakovi, gaZnjaci, omuti, vrškami, potezi, ke- cami, bubnji, čigaricami, koševi, vukovi, bacari, pribuvači, basači, strakači, prestori, pogonskimi sakovi, oderi, privlakači i kako se sve ne zovu različiti plotovi, pleteri, kolci, rašlje i mreže. Napokon još mi je dodati, da se za vrieme mrieštenja opaža, kako se njekim ribam dižu bodljike i dobivaju pestru (t. j. hra- pavu) bodlikastu površinu, na pr. hain (halider), a stepovnjak (hrbat) je za vrieme mrieštenja takodjer bolje nakostriešen. Mriest smudja nalik je na sabranu predju, po kojoj se vi- djaju zrnca poput konopljena zrna. Krapova sluz (mriest) pozna se po tom, što se na pliva- jućoj sluzi opažaju tri razmaknute točke (oči). Šćukina mriest naliči sluzi od krapa, opažaju se takodjer spomenula razmaknuta oka, samo što su kod krapove sluzi ona tri oka bolje skupa, pa to je razlika izmedju šćukine i krapove sluzi. Somova mriest da naliči žabjemu mriestu. — Kakova je mriest ostalih riba, niesam mogao saznati. : Astronomski značaj godine 1889 s osobitim obzirom na Zagreb sastavio O. Slavik. Ljetošnji priegled astronomskih fenomena ponješto se razli- kuje od onoga za godinu 1888., jer sam štošta promienio, ne bi li tim svoju publikaciju usavršio, te se nadam, da je praktična vriednost samoga članka poskočila. U tablici izlaza i zalaza sunca dodao sam stupac „Kulmi- nacija“, pomoću koga može svatko svoj dobnjak naravnati sun- čanom urom ili pak jednostavnim gnomonom. Tablica izlaza i zalaza mjeseca dobila je kolumnu „Kulmi- nacija“, jer se taj faktor zgodno može upotrebiti kod računa okultacija. Osim toga brojim tu i dane lunacije počevši od mladjaka. Tablice izlaza, zalaza i td. pojedinih planeta ostadoše ne- promienjene, osim što sam 8. stupac ,Distanciju“ izračunao samo na okrugle hiljade kilometara, što je svakako dovoljno. Dvie tablice izostaše ljetos posvema, naime Uran i Neptun, koje i onako nisu imale nikakove porabe. Mnogo važnije bilo bi motritelju, kad bih mu mogao podati u dovoljnom mjerilu dia- gram putanje tih dvaju planeta sa svim okolnim zviezdama. Za ljetos to s raznih razloga nisam mogao. Kod Saturnova prstena dodao sam takodjer njekoliko novih elemenata, koji su na dotičnom mjestu rastumačeni. Savkoliki ljetošnji priegled osniva se na ovim koordinatama Zagreba: S = + 45° 48° 39“ a =, 01 54.39. 8500 Pariza, koje koordinate jesu prema jugo -zapadnom uglu sveučilištne zgrade. 80 I. Sunce. Stogod je rečeno o suncu i njegovim ljagama u „astronom- skom značaju itd. za g. 1888“, sve to valja i ove godine, samo još u mnogo većoj mjeri, jer smo se minimu sunčanoga aktivi- teta primakli za cielu godinu dana. Onim, koji imadu malene zviezdozore, preporučamo dakle iznovice, neka sunce što pomnije motre. U novije vrieme — od jedno dvie godine ovamo, — 0so- bito se u francezkim astronomsko-diletantskim krugovima svraća pažnja na neobično velike sunčane ljage, koje se daju opaziti i prostim okom. Stvar je od velike znamenitosti ne samo po astro- nomiju, nego i po fiziku, poimence po dioptriku ljudskoga oka. Kad se u jutro sunce diže ili kad u večer zapada, tad je za mo- trenje najzgodniji momenat. Ne trebaš drugoga instrumenta, nego komadić prosta stakla, koji si prije na svieći ili petrolejevu plamenu očadjao. Pri tom valja vrlo pomno razmotriti cielu sun- čanu površinu. Budući da se sunce kao i naša zemlja okreće od zapada prema istoku, to valja najoštrije paziti na zapadnu stranu sunca, gdje se pojavljuju nove ljage. Tko imade terestrički dale- kozor ili samo obični kazalištni durbin, može se i njim vrlo dobro poslužiti. Bit ćemo vrlo zahvalni svakomu. tko bi bio tako dobar, te nam svoja opažanja priobćio. Zemlja će se naći u svom afeliju dne 1. VII. 10". Uzmemo li za sunčanu paralaksu najpouzdaniju vriednost od 8,86“, bit će udaljenost zemlje od sunca 151812.000 km. S tim se položa- jem sudara horizontalna ekvatorijalna paralaksa 8,71“ i prividni polumjer sunca 15“45,96“. Aberacija svjetla jest —20,10“. Peri- helija ne će zemlja ove godine postignuti; u najvećoj blizini sunca bit će dne 31. XII. 24%. Udaljenost zemlje od sunca bit će u tom času 146797000 km.; paralaksa 9,01; prividni polumjer 16“18,24““; aberacija —20“79“. Maksimum svoje sjeverne deklinacije postigne sunce an 21, VI. To je ujedno najdulji dan u godini. Sunce izlazi u 4" 12”, a zalazi u 7" 51". O pravo podne, kad bude imalo najveću visinu nad zagrebačkim obzorjem, dignut će se do visine od 69° 14“ 49“, Maksimum južne deklinacije imat će sunce dne 21. XII. To je ujedno i najkraći dan u godini. Sunce izlazi u 7" 40", a za- lazi 4 u" 17", O pravo podne imat će nad zagrebačkim obzorjem visinu od samo 22° 20° 39“, 81 II. Mjesec. | Mjesec se ove godine giblje medju + 23% A4 17,1 i — 23° 44“ 15,8“ geocentričke deklinacije. Prvi položaj imade 9. XII. 5", a drugi 22. XII. 20". Najviše će se mjesec približiti zemlji dne 13. VI 5" ito na 357105 km. Najveću će udaljenost postignuti dne 26. VI. 22%, i to 406441 km. Vriednosti za paralaksu i prividni polumjer jesu 1%1“285,8“ i 16“45,5“, odnosno 0° 5356, 6“ i 14 43° 4, III. Merkur. Taj od svih suncu najbliži planet imat će ove godine 4 afe- lija i 4 perihelija. Evo ih: SE eg AI i 1889. BIO u km. 1889. Dre, 1 9.11. 11h 45900470 18.III. 10% 69684340 2 LIV. 10 45890740 14.VI. 9 69684000 3 |28.VII. 9 45900150 101. 9 69684000 4 UX. 12 45895000 gine 69683300 Nadalje će Merkur imati u godini 1889 tri perigeja i tri apogeja. Evo ih: Broj A pro eli roj = 1889. 18 — è ukm.| R 8 | = 8 |ıss9. = 5 ukm| R 8 | 1 (17.11. | 95345300 | 5,9“ | 13,94 23.IV.| 198777100 | 2,5“ 2 |1s.VI.| 82764400 | 6,0 | 16,0 [ıe.vun.| 202818100 | 2,5 | 3 [14X. 99125400 | 5,0 | 13,3 | 7.XIL! 216623100 | 2,3 Budući nutarnji planet to ne može Merkur nikad doći ni u opoziciju ni u kvadraturu sa suncem. Kod njega se i kod Venere može govoriti samo o gornjoj ili dolnjoj konjunkciji. Tečajem go- dine 1889. imademo kod Merkura ove konjunkcije : Broj Dvor mora Br gornja g | 1 14.11. 14h 94.IV. 20% 2 19. VI. 0 7.VIIL 9 | 3 15.X. 13 7.811. 13 | “WERTE 82 Na velikom dielu svoga putovanja Merkur nam je posvema nevidljiv, a slavni francuzki popularizator astronomije, Camille Flammarion, uzimlje u svom dielu „Les ćtoiles et les curiositćs du Ciel“, da ga prostim okom vidimo samo 6 dana prije najveće elongancije od sunca i 6 dana poslije nje. Ma da je to na prosto i istina, u pojedinim slučajevima svakako je posve drugačije. Mnogo odlučuje sjeverna ili južna deklinacija Merkureva, godišnja doba t. j. sjeverna ili južna deklinacija sunca, i geografska Si- rina motrilišta. Astronomi, koji su imali prilike motriti Merkura pod nizkim širinama, vele da se u tropskim krajevima Merkur vrlo lako opaža. Nu od najveće znamenitosti ovdje, kao što i u mnogim drugim slučajevima motrilačke astronomije, jest skroz subjektivni faktor, naime kakvoća motriteljeva oka. Kratkovidnost ili dalekovidnost ovdje ni najmanje ne odlučuje, jer se svaka op- tička i sferička mana oka dobrim naočalima lako dade ispraviti. Najzamašnija je tu podpuna prozirnost očinjih sastojina i osjet- ljivost živčevlja. Nu budući da se na sve te pojedine slučajeve računar ne može obazirati, poprimio sam gore spomenuti Flam- marionov nazor, te za motritelja izračunao najglavnije podatke za 13 dana svake elongacije. Dr. Hermann I. Klein spominje u svojoj knjizi „Anleitung zur Durchmusterung des Himmels“ još jednu metodu, kako mo- žemo Merkura i Veneru naći u pò biela dana. Ja sam taj način azimutalno montiranim zviezdozorom od 58 mm. otvora objek- tiva pokušao, te sam napokon svaki puta uspio i našao dotičn planet. Način je u kratko ovaj: Pomoću sjevernice ili kojega mu drago meridijanskoga znaka stavi dalekozor u meridijan. Zatim mu digni ciev za toliko stu- pnjeva nad horizonat, koliko će imati planet, kad kulminira, te ga dočekaj dalekozorom. Dakako da tu valja upotrebiti najslabije povećanje, jer ono nam pruža ujedno i najveće vidno polje. ' Tko se tim — često puta dosta napornim, a gdje što i uza- ludnim — traženjem Merkura ne će da muči, taj može motriti samo za najveće elongacije. Za teleskopsko motrenje svakako je najzgodnija zapadna elongacija. Tad valja prije sunca uraniti, Merkura u zoru potražiti, te ga pratiti do dana. Onim, koji bi tek od radoznalosti htjeli vidjeti Merkura, tim preporučam istočne elongacije, jer su udobnije, budući da ne treba podranjivati. U ostalom evo priegleda elongacije za godinu 1889. : 83 Elongacije O I 8 Oznaka 1889. i Izlazi | Zalazil Izlazi | Zalazi| Izlazi Zalazi Broj veličina 80.1. 35 (zap. 18°20/[8% 10m |6h 40m [71 27m OT h 1m|pos.On43m| pos. 11 39m i ne N m nn DD = 13.11. 1 lizt. 2735 [5 22 18 32 [6 18 [6 2 [pr. 056 |prij.2 30 3 94.V. -8 |zap. 22445 34 |9 34 (4 21 |7 33 [pos.1 13 |pos. 2 1 ‘ 4 |11.VII.23 lizt. 203718. 1 16 11 & 22 |7 48 |pr. 1 21 |prij. 1 37 | 5 [20.IX. 12 |zap.26 11,8 13 16 39 [5 45 |6 1 [pos.2 28 |pos. 0 38 6 B1.X. 5 |izt. 1836 [4 58 |& 14 [6 40 (4 47 |pr. 142 |prij. 0 33 Jedan jedini će nas pogled na tu tablicu uvjerili, da je od zapadnih elongacija, dakle za teleskopsko molrenje najbolja, ona u ožujku, a od istočnih, to jest od onih, koje su za prosto oko najspretnije, ona u mjesecu listopadu. IV. Venera. Za prosto oko Venera je najdivotniji pojav planetarnoga su- stava. Za astronoma motritelja zanimiva je sa svojih faza te svo- jih svietlih točaka i tamnih ljaga; za teoretika pak radi toga, što nam svojimi prolazi pred sunčanim diskom pruža vrlo oštro oru- dje da opredielimo sunčanu paralaksu. Sjaj Venerin tako je in- tenzivan, da ju i u po dana možemo opaziti prostim okom. To pak biva onda, kad postigne maksimum svoga sjaja. Svakomu je poznato, da svaki predmet šalje tim više svjetla u naše oko, čim mu je veća prividna površina. Kod Venere odvisi prividna povr- šina od njene udaljenosti i od veličine faze. Kad se ova dva fak- tora kombiniraju, da Venera imade maksimum svoje površine, tada sjaje najvećim svjetlom. To će se u godini 1889. dva puta dogoditi, naime 25. ožujka i 7. lipnja. Preporučamo svakomu, da ju tih dana potraži na nebu. 25. ožujka biti će ona 36% na istoku od sunca a 7. lipnja 39% na zapadu. U prvom slučaju treba ju dakle tražiti poslije podneva, u drugom prije podneva. Venera imati će godine 1889. ove perihelije i afelije: 1. Perihelij. 5. ožnjka 9" udaljenost: 10726000 km. 2. Afelij. 25. lipnja 19 z 10874000 „ 3. Perihelij. 16.listop. 3° F 10726000 ,, * S4 Obzirom prema zemlji valja jošte spomenuti, da je Venera prošla zadnjim si apogejem dne 9. srpnja 1588. uz udaljenost od 259070900, te da će ljetos doći u perigej 1. svibnja ove go- dine. Približit će se zemlji na 42745000 km. Pogledamo li oštrije dodanu tablicu Venerinih izlaza i za- aza, opazimo, da je ona početkom godine zviezda večernica sve do 30. travnja, kadno dolazi u doljnju konjunkciju sa suncem. Zatim postaje zornicom sve do konca godine. Venera nam pokazuje, motrimo li ju dalekozorom , iste faze, koje i mjesec. Te su faze vrlo zanimive, a fo tim više, što su njeki opazili, da se neslažu posve sa računom — novi .dokaz za Venerinu atmosferu. Evo ih za god. 1889.: 1. sieönja:0,72 1. travnja:0,22 1. srpnja: 0/45 1. listopada: 0,88 I. veljače: 0,60 1. svibnja: 0,00 1.kolov.:0,61 1. studena: 0,94 I. ožujka: 0,45 _1.lipnja:0,22 1.rujna:0,73 1. prosinca: 0,95. V. Mars. Jošte nije posvema odlučeno, dali su se izpunile one nade, koje astronomi stavljaju u opoziciju Marta godine 1588. Nu to- liko se ipak znade već sada, da je mnogo toga za areografiju stečeno. Professor Schiaparelli, zatim ravnatelj prekrasnoga, od poznatoga francuzkoga. mecenata Bischofsheima utemeljenoga ob- servatorija u Nizzi, Perrotin, i njeki drugi motritelji, već su djelo- mice objelodanili svoja opažanja, nu definitivno neda se ipak jošte posve ništa reći. Zadnjim perihelijem prešao je Mars dne 3. XII. 1888. u uda- ljenosti od 206290000 km., te nastupa u svoj afelij 11. XI. 1889. 20" u udaljenosti od 248706000 km. Svoju zadnju kvadraturu sa suncem imao je Mart 22. XII. 1888. U konjukciju dolazi 17. VI. 1889. 15°. Zadnji Martov perigej bio je 17 1V. 1888. sa 90329000 km. uz prividni promjer od 18,4“. Apogej će mu biti 12. VII. 1889. uz udaljenost od 388073000 km., te prividni promjer 2,1“ i pa- ralaksa 3,4“. Ova godina dakle, jer godina konjunkcije i apogeja, nije zgodna za areografske studije. ; 85 VI. Jupiter. Kao što prošle godine, neće Jupiter ni ljetos imati ni peri- helija ni afelija, nego će se suncu sve to više približavati. Radij- vektor jest mu 1.1. 1888.: 79024000 km., a dne 31. XII.: 770600000 km. Ove će nam godine doći Jupiter u najveću blizinu 26. VI., te će mu tada udaljenost biti 629214000 km., prividni polarni promjer 43,8“, a paralaksa 2,1“. Apogeja u obće ne će ove go- dine ni biti. Najveća udaljenost od zemlje biti će mu 1. I. i to 927900000 km. s prividnim promjerom 29,8“i paralaksom 1,4“. Glede pomrčina Jupitrovih satelita, koje dajemo u tabelar- nom pregledu, spominjemo ovo: Da opredielimo duljinu pomoću tih pomrčina, treba nam samo wa i akromatičan zvjezdozor. ,Gonaissance des «temps, zahtieva tubus od Im, a i mi mislimo, da je to minimalna veli - čina, jer od otvora objektiva tu najviše odvisi. Da lako upoznaš mjesto satelita, komu hoćeš motriti imer- ziju ili emerziju, pazi na ovo: 1. Prije opozicije — ljetos 24. VI. 8" —, t. j. dok Jupiter kulminira prije podneva, sjena mu pada zapadno, te se tamo zgadjaju imerzije i emerzije. 2. Poslije opozicije, kad kulminira prije ponoći, jesu sateliti, koji pomrčaju, uviek istočno od planeta. Kod astronomskih dale- kozora, koji predmete okrenu, posvema je protivno. 3. Kod prvoga satelita možemo prije opozicije vidjeti samo imerziju, a poslije nje samo emerziju, jer nam smeta disak pla- netov. Kod drugoga je satelita to isto, nu gdjekad se ipak vidi i emezzija. Ali to su riedki slučajevi. VII. Saturn. Tko je samo jedan jedini put motrio Saturna dobrim , ako i ne baš velikim teleskopom, shvatit će oduševljenje Flammarion- ovo, kojim u gore spomenutom djelu govori o njem. Već smo prošle godine natuknuli, kako je napredna moderna optika omo- gućila motrenje Saturna pomoću vrlo skromnih sredstava. Zbog promjene zamjenitoga položaja zemlje i Saturna prikazuje nam se sustav Saturnovih prstena sad poput manje ili više ekscen- trične elipse, sad poput pravca, a sad opet posvema izčezne. Za 86 godinu 1889. izračunali smo veličinu i položaj prstena sa svimi važnijimi podatci. Kao sto Jupiter, isto tako ne će ni Saturn ove godine po- stignuti ni afelija ni perihelija, nego će se tiekom ciele godine od sunca sve to više udaljivati. Najbliže će dakle suncu bili 1. I. uz udaljenost od 1366910000 km.; u najvećoj daljini od sunca bit 31. XII, sa 1379510000 km. U perigej dolazi 5. II. s udaljenošću od 1220780000 km. Prema tomu je prividni promjer i paralaksa 184, odnosno 1,1.“ U apogeju je 16. VIII. uz udaljenost od 1525640000 km. Pri- vidni promjer i paralaksa jesu 14,8“ odnosno 0,9“. VIII. i IX. Uran i Neptun. Kao što prošle godine, tako mukom mimoilazim i ljetos konstelacije tih dvaju, koliko se dosele znade, najudaljenijih čla- nova planetarnoga sustava. Treba naime upravo orijaških strojeva za uspješno motrenje tih udaljenih svietova. “ X. Pomrčine sunca i mjeseca. A. Parcijalna pomrčina mjeseca od 16. I. 1889. Izlaz mjeseca u Zagrebu 5" 5” več. Ulaz © u polusjenu 15" 13,8") Prema tome jest: bici Sleniju 17. 2.4. | Trajanje polupomrčine 6" 9, 2” Sredina pomréine 18 33,5 N 3 pomrčine 3.0.2 Izlaz C iz sjene 20 3,4 | U Zagrebu će se dakle vidjeti i i „Polusjene 21% "25,07 samo prve tri faze. Zalaz mjesecau Zagrebu 7" 43” B. Parcijalna pomrčina mjeseca od 12. VI. 1889. Izlaz mjeseca u Zagrebu 7" 45” več. Ulaz mjes. u polusjenu : 6 39,2 Prema tome jest: > „42.15 sjenu: ta) 16,9] Trajanje polupomrčine 5" 37,1" Sredina pomr£ine: 9 57,8) » . pomrčine 2 21,7 zlo Acnna 77 cià 3 DG - DATO Izlaz mjeseca iz sjene: 11 8,61 U Zagrebu će se dakle vidjeti » mjes. iz polusjene: 12 16,3 čeliri posljednje faze. Zalaz mjeseca u Zagrebu: 3 32 jut. Osim toga bili će ove godine 3 sunčane pomrčine : C. Totalna pomrčina sunca 1. I. Pojas totaliteta ide u polukrugu sjeverom Tihoga oceana, Saveznimi Državami i bri- ur — 87 tanskom Amerikom. Pomrčina će se vidjeti u velikom dielu sje- verne strane Tihog oceana i gotovo u svoj sjevernoj Americi. D. Prstenasta pomrčina sunca 27—28. VI. Pojas anularnosti ide u luku iz južnoga diela Atlantika preko južne Afrike te prelazi sjeverno od Madagaskara u Indijski ocean, gdje se okreće prema jugo-zapadu. Pomrčina će se vidjeti u jugo-is- točnom dielu Atlantika, u jugo-istočnoj polovini Afrike, južnoj Arabiji, južnoj Indiji, na veliko-sundajskom otočju, u cielom In- dijskom oceanu i u sjevernom dielu južnoga ledenoga mora. E. Totalna pomrčina sunca 21.—12. XII. 1889. Po- jas totaliteta ide od meksičkog zaljeva lik sjeverne obale južne Amerike, siete paralelno s ekvatorom Atlantik, ide prema sjevero- istoku centralnom Alrikom sve do Indijskoga mora. Pomrčina će se vidjeti u južnijoj i centralnoj česti Atlantika, u sjevernom dielu južne Amerike, gotovo u svoj Africi, Arabiji i na Mada- gaskaru. Kako vidimo, u Zagrebu se neće vidjeti nijedna od tih po- mrčina. XI. Okultacije planeta i zviezda od mjeseca. Od planeta će mjesec pokriti Veneru 2 puta, Jupitra 11 puta, Saturna 3 puta. Okultacija zviezda prve i druge veličine neće biti ove godine. Za to će mjesec pokriti mnoge zviezde 3.—6. veličine. U Zagrebu će se vidjeti jedino okultacija Jupitra dne 7. kolovoza. XII. Konjunkcije. Budući da su konjunkcije planeta medjusobno vrlo zani- mive i uz maleni zvjezdozor, to navodim najznamenitije : I. S REGIS 6 nern DEV oo go CASTA LIRE DaN. noto a e OFT sjeveriši er LOVE Ara ge: 8 A039 Južno SI FAN Are GOGE Der Roo Shia Sol i 25. IK.1PO g A. OB. pp LAO GP i KE DR E k alone de BOG a Tabelarni priegled. Opazke. Kolumne za ,izlaz i ,zalaz“ sunca i mjeseca proračunao sam na temelju podataka, koje „Bureau des longitudes“ publicira svake godine u svom ,annuaire-u“. Podatci su toli pouzdani, da se rezultati sa neposredno računanimi olinami slažu na jedan minut vremena. Kolumna kulminacije“ mjeseca postala je na isti način, dočim sam kulminaciju sunca proračunao po „Connaissance des Temps“, tako da je na 1s točna. SK Kod Merkura uzeo sam interval argumenta što kraći, t. j. jedan dan. Izlaz i zalaz računao sam kod njega za svih šest perioda vidljivosti, i to šest dana prije svake elongacije i šest dana poslije nje. Kod svih ostalih planeta interval je argumenta 5 dana. Za dane medju timi podatci, jest interpelacija vrlo jednostavna, jer ne treba uzimati u račun viših razlika od prvih. | U tim tablicama 4. stupac sa nadpisom „Kulm.“ daje vrieme kulminacije; 6. ,Vis.“ visinu planeta nad zagrebačkim horizontom kad kulminira; 7. ,Konst.“ konstelaciju, u kojoj se nalazi, 8. ,Dist.“, udaljenost od zemlje (jedinica udaljenosti jest pod nadpisom); 9. „Pr. pol.“ prividni polumjer. Vrieme je svagdje srednje zagrebačko astronomsko, brojeno od podneva do podneva, osim kod izlaza, kulminacije i zalaza sunca, zatim kod izlaza, zalaza i faza mjeseca, gdje je srednje civilno vrieme, koje počimlje i svršava o ponoći. BA >. O Izlaz, zalaz i kulminacija sunca u Zagrebu godine 1889. | Siecanj Veljaca m [ns] s|$ ale 182 3 |8®| © || Izlaz | Kulmin. | Zalaz | 8% | Izlaz | Kulmin. | Zalaz als sie aci (e) aci & (Si MEI (Saga ee io | Te tao pe PUPA IE A OJ JA 1| 1| 7u 43mj12u 4m 1s) Au 29m] 32| 1! 7u 2m/12u14m 0s' 5u Am DER ABE or ane 305 747 96 Sa NEE e dla EZErABE 19 AaB. A297 = 31 VV (19, Er (6 hi AI rase (12 59 198 ša 4 1 1405 18158 Dje Dr 7 AD 1197 7572:597 40530 36| 5| 7 20 |12 14 1815 1 = È 5 | 610/6107849 120 rer | 3 32,61 2184 MR 109 5 Li Je ZN 75 A (12, 16040 114 3 3 y RIO) OL 149795, sara a LSV A MORE 9: 432 99 a (1901427005 Al 9) 97 4% 19% TB 41 88 AOL Ze TA 19) 140 28805) 15 104 10:1 Zr A919 Tee 597 1} 40.135 Alu. 1ON N. 135 1 TA 9905,17 Aa TE ZARA 119758998144 '36 42|11|7 11 1214 2915 19 3241 1917 782.405 119) Sa 454 41.87 PALO zla O DEE ISE 054190 STESO, 1298 Svi 139 4411317 8 1214 92615 22 14114] 7 39 |12 9 29/4 40 4511417 6 112 14. 93815 94 nio 1.2 392,195 "9x9 50142743 4115/17 BA 20/5 25 Von 161 7, 880 [19 10}. 11° | 42 143 AO TAN 38 NO TAM 1761 52396 17:1 42 || 7° 3847 112 10. | 30 |-41 143 28112 1 2009 MOTTA 19 57308 1811817 37 |12 10 49 | 4 45 49(18| 7 0 1192 14 de 1.930.230) NO IO ea Eee SM ale 12/0 E i N ER ee A O 448 51120 6 56 1213 B415 38 VJEKO TEBA (19 14 49 | 4050 9212116 54 11213 4715 34 DAD TRES a 1 584051 3929811 653, MTORTSN 398 58236 991 93.1 733337 11% 19713) 140 52 41231 6. 52 112% 13. 8015 36 4524: 7.82% |12 12) 27.| 4 58 519%4|6 50 |12 13. 21 | 5 38 SI 7203 12 12 41 |4 55 36 25. 6.48. 112137 1% 52 40 26/26) 7.30 112 12 BA | 4 56 57 96. 6846 119.132 U 57 141 24120. 201 11% 13% ,6 | 46 167 98127| 6 44 |12 12 5 ) 43 28128| 7 29 11213 17|4 59 39981 6. 43 121 39 | 943 Ze OR 7 an 119 1228 1 5:10 = = 3030: 7 (VT Ha 132 ZA 1 50 17 = — — 31:31 726) 1181. 460150 1.3 — er == O Izlaz, zalaz i kulminacija sunca u Zagrebu godine 1889. Ožujak Travanj © |$| DT Er Te se! a 3 |S| raki šo |S! Izlaz Kulmin. Zalaz & |S| Izlaz. | Kulmin. Zalaz a A mE | 60) 1| 6u Alm 12u12m28s| 5u 45m| 91! 115 42 |12u 3m50s| 6u 27m Be 12612010 | 92 39-39 12932 20 | 62| 816 3741112 12° 2.15 48 95: 3.562380 [121 #14 000520 63| 416 36 1211 4915 49 94.41.5304 \12 24:50 10 DI 64) 516 34 112 11 36 | 5 90 951.5| 5.734 112 2789.1 6. 88 65126:176.9,.3248 1127 1107222 05292 OGI bi berau i 125 DEDE Ton 66 71 643012: 11 + 71/5 59 SMI: 71.5308. 112 Re de 10.085 672128: 16228:211271077524 5528059 95) -81 5 29: 112 ie t47|(6 26 go E 8622788 (201008370 552750 99 9) ET 1122 Ir Se 691.10 16.725 112.10 .21 | 51 67" 11001 10175125 UZETI 76. 99 TO 11) 6234 12: 100455 58599 ILO 11.9 23 UZAS 0ER TA 121100 21 7112...9/ 49/17/67 207 110212) 57212 207497 76742 7213| 607 1812 97532 | 612 11031131757 907 NE DE2 66 oe 13016612 9219762723 104114 | 5° 187112 7071171067 44 TRO. 68147 1127858 760 92141058 257 75 9216 2 EHE naa I— 20, DE 75(16| 6 13 112 8 4016 5 |[106|16|5 14 11158 41/6 46 161171 6 ° 114112, 8» 221060 70 11071173) 500124 10582276738 Tas 18,805 Ir br POS 10811815 11 1158 13 |6 48 18: 19:1:6 - 707 1275272) 6% 210% 2171095).19)] 75272922 11258 0004050 7920) 6. 5° 112. 7297.62 11. 4 1281 29.15 Wa ED RAT 801211 6. 3 |12 7-11)| 6 2341121150 53 11 5 maa TE 8112216 0 112 67531 5 14 11127 221.572 4 2111759227 1567 53 821 23. 97.597112) 64 84.1 6045 113123 9 9 MTI oni 64.56 83] 241 5.571 112: 61.16: |,67 160 1 LI) 281577. GANI OR FEN 90420. Eb 2554.12: 55572 E60. 1 115|25/ 4 59 1115 49 6.58 8012615 53 112 b 39 | ‘60 19 116126722578 1105070390 1009 861271 5 51'112 5:21 1:6: 2 PLIN 27) aa dern 2815.49 112 5 21.62 22 118: 28041 4 LI VO 7200] 74/2 5 12.4 441,6 22711119129) [2852001170012 Kena D (12 4 261.6 24 1120130 ])4 50. 111.57 4] 7 65 sa | (12 4 816 26 _ — — | du 91 O Izlaz, zalaz i kulminaeija sunea u Zagrebu godine 1889. 5 Svibanj gare S |$ S | So S| Izlaz Kulmin. Zalaz e |E| Izlaz Kulmin. Zalaz a |a =" 121) 1, Au 48m 11u56m96s 7u 6ml[ 152, 1, Au 15m 11u57m37s, Tu 41m 1221 214 47 11156 491 7 8 1153 214 14 |11 57 46| T 42 123| 3 4 46 (1156 43/7 8 [154 3/4 14 1157 56/7 43 124.) 21242 (44561377 105 M885 21 2718 ITS) (661 749 1251514438 [1156-321 7 11 [156 514.13: [11.58 16/1 743 A en 126 6) 445440 |H 56.27 |T 18.9150] 6| 4-13 (11 680/27.) 7.44 12777) 2040 (1156/28) 7° 14-1198) 74213 | 5873817 45 128| 8/4 39 11156 19 | 7. 14 |159| 8| 4 12 1158 49 | 7 46 129, 8140738 11156: 16/17. 165 81601 91 4001428 [KON 417.40 130.) 10 1.40.36 -111.56%° 142 | 75 ITE E16 IO KA 12 MEDIA 134,11 24 35: [14 56412171 19:7 1168) 1T | A 1 IE 59 2 | 7148 1323112 | 2233} 114.696.710 70 207711630 12) 271810759 737 | 748 1331 13 | 40 33% 111156. 917: 221168] 13 | AN IR NEU HR AN 7) 49 134 | 12.4: 32) 114 bb 9) 22 2211651 145 2° 12 12 207521 [71.49 139115 045 30, 111:567 97). 71 289411661: 15) 2419: 12 V07 10 2) 49 136116 1.4 29 [11:56 10.1177 240 1160| 16) 44 19° 12 0922 7148 | 1742287 88,365 VIAL 71 26% 1168.17 |: 4 121 M2. 50748 70 181 JE ACC EI 56/1 | P2616918 40012, 1020000 ba 25 1591.19 4 26, 111.56° 16717027: 1170119, 1280 2 0 140 = 423233 VIT, DO 2 192 O 28 1 17020. 2 121. BI ARTE GG ME 2014028. 1156 3 Ela NZ euer 142/2214 23 1156 2717 31 11731221 4 12 |12 1 4517 51 142123 || 4222 (11 561321 7. 3211741251 4119 (12 \ 7758 | zu bl AAA 24 [VA DIE 117967 37 40 3358 1.175122 | A 13 2 2 10 TE 61 1451251 4 20 11156 43 | 7 34 [176/25] 4 13 |2 2 2317 92 146 26 | EC20 111. 56449 | 7% 3477 1772.26) 400194 (12 227.36 || 7092 AA 27 A dr BOM 56 17 oe 1787 Aa 21 20° 49) ZE 92 148) 28 1-4. 18) MED °& | 732.1 119128 | dl dio M294 2:82 1491291 4517, |11 DIL 18 1:75 38“ 1180129| 2719 2.3) 13 | 7° 158 150 30 | ULT 111,37 41917, 3911811301 ar 12 (9 28 0 | 151)31| 4 16. 111157 19 | 7 40 — = — Izlaz, zalaz i kulminacija sunca u Zagrebu godine 1889. 2 Srpanj Kolovoz 5 |$ | =) i: | © || Izlaz | Kulmin. | Zalaz S || Izlaz | Kulmin. | Zalaz sla] | 8 A [Al A |a| 180 | 1| Au 15m/12u 3m37s| 7u 52ml 213! 1) Au 44ml12u 6m As) 7u 28 m 183) 2 2 716: 19 3238| 7 BE) 2 Be 6000 1840 DI Marg 129038 590/765) Zibi 31 404613 35597 725 1855| 4|4 17 |12 4 10 |7 51 [216] 4| 4 48 [12 5.5017 23 1864 5| 2:17.02 40200] 7. BRANIT 51494121 BAKI E 1872} 614 18 | a 3117 5E 2181 614.490.112 5138 m TA 188| T|4 19 112 4 40| 7 50.1219) 7] 4 51:12 5.307 19 1899 | 8|4 19 12 4 50/7 50 [220]| 8|4 52 2 5 2817 18 190| 9| 4 20 “119% -4 581 7 490712211 91 A Bas sedla E 46 191: 101 421112 5. 7] 70482112221 101 42551 I BEE (60) TAE 1921111 4:22. [12 5::150| Zr 48142291 11) AS 6 ENE 19312 | #23. [12! 5:23 |.7 470 [924112] 20572 Zar 1941131 4 24 112 5 38017 46 122511314 58 2 4 351 7 10 195] 14 | 4. 25/1129. 5 3369| 7: 45012201 141 5 OVA ZA ma e 196/ 15] 2,5: 112. 5:27 ua BT ij soje aj o > == + | 197116] 4 26 |12 5 48,-7 45. [28811615 1 12 4.017 198117[.4 0.27 |12: 558: [2 4411229117] 511. 31112 Br 199118] 4.28: 112 5.58 | 7. MR 12201181 Sea [200119 430 |12 Gi | 75 4112511191 37 GA 20218117 201 20| 4:31 112: 6+ 507 40/2890 SIE TI DIE TE | | = | = (202|21| 4 32 [2 6 817 40 [283812115 7 12 2 5216 203 | 22 4.33 |12 6:11 7:.39..[284122| 549112. 2897/16 204123| 4. 34 |12 6113 | 2.387. 78133] 5/10. MSP E 1205124] 435 |12 6 1417 36 123612415 12%. [112 2" 616 206 2514.36 |12 6/15]. 7. 36712374 351570439 1240106508] 6 MPI m Pai | | | | 207|26|4 37 |12 6 15 |7 35 [238126/5 13 (12 1 3|6 208|27| 4 38 112 6 15|7 33 [23912715 15 [12 1 16/6 209128| 4 39 |12 6 14 | 7 32 [24012815 16 |12 0 59|6 210|29/ 4-41 12 6 12 |7 31 |241129|5 18 (12 0 41|6 211|30/4 42 |l2 6 1017 29 1242138015 19 [12 0 241 6 21213811 4 43 24313115 21 112. 0 516 93 O Izlaz, zalaz i kulminacija sunca u Zagrebu godine 1889. Rujan Listopad = n = n DI e È 3 SUR 3 ! še |g| Izlaz Kulmin. | Zapad | &|sg| Izlaz Kulmin. | Zapad SMS Ss |a è | è | è = zur 244! 1| 5u 22m)11u59m46s| 6u 37m[274| 1| 5u 59mi1lu49m53s| 5u 39m ZA 2154.281 ER 27 || 6: 30712751 268.09. 111 4911819. 37 DAB SJEBE IPB S I gs us Ao 23 om 11 48 HAN OO DARI 41 5.4251 .111 58448 16. 820 1277. & 0600120) 11 480027 0 A 2480552700 111758297 167 SDA 2781 5 GU A KL 48h 198597 732 N BE 58% 8 6424 127946) Gi (S KLASIK 00:30 250: 7.705296 11115765 48 6: 125271230) 74,68 ZK DI 4798 440 528 ea B BIST HT SATT 6 1230 2811+ Er 470 281 1:5. 26 SGI are N57 6 |: 6a P2820910 GDI IN AST |; 5 24 25311015 33 |1156 46/6 20 |283|10| 6 11 11146 5515 22 254|11|5 34 [1156 2516 18 [28411116 13 11146 40 | 5 20 DEAR 536015600 A | 6160 4285) 121.67: 144 (1,46. 251 6: 18 El lasta? rss da | 6112861] 65154 TEE 25711447523 Pio rar NGI E2871 14 176,5 165211110499 57. OVIH 95811515. 39.111 55... 01.6: 1112881151 6.418.111 45. 4&| 57 13 9591116 | 540 "1 54:39 1-61. 8 12891161. 6 20,1.111 45 Sl bi! M 9601 171.5 42. |11 54:18 | 60 641290117 6721 7 11: a5 19% 84/9 SERIE 4805857116401 RETTEN IS 6.4285 149 I EUR 9621191. 5.45, 7 111 537361 |: 61020429219. HR 24% [ITA 57 [1841.85 263120555 1153 1516 1 12981201 6 25 [1144 47|5 4 26412115 46 1152 5415 59 12941211 6 26 114 38/5. 2 6512215 48 .11152:83815 57 [295122] 6. 28 114 48 2915. 1 2661231 5 49 |1152 1215 54 [29612381 6 29 11144 21/4 59 26712415 51 11151 51 | 5. 52 [297124] & 31 |11 44 1314 57 PB 23: eo DE 5 51 |298|25| 6 32 [1144 7)|4 56 26026 54153 It Ser 15 | ZIONQ7 NEK SA (KE 50 51 ho DI SN SME SOLE 1112502 315 |, 9 21291129, SMETA LISbORE LIND 27330 156578 59525 ©) Izlaz, zalaz i kulminacija sunca u Zagrebu godine 1889. Studeni Prosinac Dan godine Dan mjeseca! | Izlaz | Kulmin. | Zapad Izlaz | Kulmtn. | Zapad Dan godine Dan mjeseca DI = = Ot = u 23m 1lu49m 22s) 4u 16m È 11 49 45|4 16 11 507914 15 2.68. 111 502233284 15 el! | | Gu 42m|11u43m41s| Au 45m] 335 6 43 11143 40 £ 6 45 |1143 40 46 |11 43 41 BAT 33 w = — = er) o DO no jE = D cao i i i = LVO vo bu -1 OBODNE II =IT= ro Ot 310| 6/6 49 [1143 46/4 38 [340] 6| 7 29 11151 23|4 14 8l1| 7|6 50 [1143 49 | 4 37 [341] 7|7 30 1151 49 |4 14 312| 8/6 2 13 5314 35 [342] 8|7 31.112 15|4 14 313| 9/6 53 13 B9|4 35 [343| 9/7 32 12 42 | 4 13 [314110] 6 54 1144. 4|4 3 134110173 153 10|4 13 3151111 6 56 HI 44 11] 4 32 1345| 11| 7732. [11 53 377 4. 13 316/121 6 57 11144. 19 |4 31 [3461121 7 34 1154 5|4 14 3171131 6 59 [1144 2814 29 [3471131 7 25 1154 34|4 14, 1318/14] 7 O 1114 3714 29 [348114] 7 35. 1155 314 15 319[15|7 1 H144 47|4 28 [3491151 7 36 15 38214 15 32011617 3 |l1 44 58.[4 27 13501161 7 37 11156 4 15 321|17|7 4 1145 10 |4 26 13511171 7 38 \1156 8114/15 (322|/18|7 6 [1145 23|4 25. [35211817 39 (1157. 014.16 3231197 7 1145 3714 24 13531191 7 39 1157 30|4 16 324120179 11145 5214 23 [354120] 7 40 1158 0|4 16 1325|21|7 10 114 7|4 22 [135512117 40 [1158 3014 17 132612217 11 |1146-23|4 22 [3561221 7. 40 li1.59 O|# 18 (327|23|7 12 [1146 40/4 21 [3571231 7 40. [1159 8014 19 13281241 7 14 |1146 58/4 20 [358|24|7 41 |12 0 O0|4 20 1329 | 25 Zod BIL 450168] AGIO 359125| 7 41 12 0.30 | 4 20 TR RIES area ER TEE TEE | | | | |330|26| 7 17 (1147 35 4 18 [360/26/ 7 41 H2 1 ola 21 | (331|27| 7 18 [1147 5514 17 [861|27|7 2 (12 1 30| 4.22 | (1332|28| 7 19 [1148 1614 17 |362|28|7 42 2 1 5914 3 333|29| 7 21 |1148 37 |4 16 |363|29| 7 43 [12 2 29/4 23 334|30| 7 22 |1148 5914 16 |364|30| 7 43 |12 2 58/4 23 — 365131/ 7 43 112 3 26|4 24 | I [0000000000 © Izlaz, zalaz i kulminacija mjeseca u Zagrebu godine 1889. Siečanj Veljača DS ® & L £ |$ |. |$ 8 = |$ SES 8 = % | E| Izlaz | Kulmin. | Zalaz | £ Šo [| Izlaz | Kulmin. | Zalaz | E S S S S S = S | &| | e A \A aja a a u m u m u m u m u in u m daka ke Tea RO = de ME ADANI SERV) pi IG 602 250 2/2/8 11) 0 409 55812 1] 33/2/8547] 2 80/7836) 3 3|3| 9E 4 1 41916224) 21 34/3/9017) 2 562/8344) 4 4|4/ 9£46| 2 386 | 7,8 37, 3] 35/4/9#42 3 41819852 5 5/5108 20 3 313 | 82 49 4] 861 510> 5! 4 25,7 10 56| 6 6| 610 51) € 20,019 58 5[ 37/610 a 5 90) — | 7 71.2103 , 121,97 86 (110 736] 88710): Bil) 5358510, 40/48 8811 40) 574938 | —7%| T| 89 811 21.6 36,811 0-9 9/90 4 6 328/0 sg gf 40 911 52 7 22612 210 10:10 0 | 32 717,0 | 4. a9) ab a1 io] 01 1281/81 100 1731) +041 EM) 8 15816 70 527, 9 lol aa) 10 98759013 12121 A 8 42413 13/11] 43121. 57) 9 499214. 51/13 13131 54 9 288 4. 1312| 44/132 53] 10 40,0 | 5838| 14 1114| 2 32/10 17015 1013| 45|14/3 55 11 30,7 | 6 & 21115 1515| 3 1611 676 7114| 4615| 4 59| 12 20,7 | 6,2 58/16 16061 4 711115621 7. 245 47/166 81:13 199 | 7° 8017 17 17, sa 5190477 | 7 28116) 4817) Ta 171132580 8 70,18 18118 62 6 13 3765 | SE 3817| 49/18! 8 2 29 14 46,7 | 8 97|19 19 (19 7,3 12] 14 26,4 | 8 £ 59 18| 50/19! 9,8 40] 15 35,6 | 8 53/20 20 [20] 82 19) 15 14,3 | 9,5 29/19[ 51 010 2 56| 16 25,8 | 9 20/21 21/219 2916 1719 57/20] 52/211 — |17 18219 48/29 29 (229110 38 16 49,3 10 24 21f 53/2210 6118 13,1|10 21/23 93 |23|11 50] 17 38,0 110 49|22] 54/23] 2 E 11) 19 10,6 110 59/24 4a — \ıs 287 |11 16/23] 54 28 34) 20 98/11 44/25 5351 2/19 224/11 4724| 56 5) 3541 21 94|0 38/26 261262 17/20 19410 2125] 570964. s0laa 78|ı8Al[a7 272713 32/21 194|1g 2%] 5827 5 30/23 35128502 28 |28| 4 E 45) 22 %,9 | 12 51/27[ 59/28 6 101 23 56,0 | 48 2/29 2929 5 £ 56. 23 22,2 | 2,5 50 28 = 30/30] 6.£ 49) — 3: 5829 31307 ° 361.0, dt 622101 nn 96 © Izlaz, zalaz i kulminacija mjeseca u Zagrebu godine 1889. Ožujak gt I KI Travanj o [8] | BETI FES RR EN pe £ |9 © |.E 1% E BR) Mea PIENE ata = ep |S| Izlaz Kulmin. | Zalaz | S| & |S| Izlaz | Kulmin. | Zalaz | S S d S [© = € S ce |a cs e |a co A |Al A|A |A A | iu miu mu u m u m u m 6014[6 45) — *[5g15/30 6 32 0 511789 2 611247 14 0 455 [689 1 6 855) 1 3899118684 3 621817 41 1 3241 7,3 33| 2 7221) 2 285198537 4 6848 6 2 175185 3 7248| 3 88 1102 39) 5 64/58 39 3 1719 4 8 al 3 552111 38) 6 (51618 55| 3 456 [10 5 8 574 a9| = |7 6679.21] 4 300 11 49 6 9 40 5 31610 34 8 6718 9/6 40)! 5 "BT See 10 28) 6 21,0/1 259 68 910825 6 22 0 8 1128 7 10,7|2 11/10 69|1011"" 21 6 504 | 1 9 DE ale toga 51 11 701111 48] 7 39912 1_30) 8 49513 27/12 711120 39 8 30,1|3 2538 9 38,5 | 3 2 58 13 72/131 38) 9 216 4 3 5 48] 10 276 | 4 5 26/14 73114 2 42/10 108 | 4 55 3 11 175 | 455515 14 (15 3 5911 0615 6” 19] 12 88 | 5"? 21/16 75 116] 5 0/11 500|6 7 36118 2215. 48/17 76/17 6 5 12 12 394 | 6 , 8 5413 58216 20118 7718| 7.5 25113 292165! 10 12/14 56,916 5419 78 19 8339| 14 20,3 | 73 11 26115 573 | 7 36/20 79 [20] 9” 55] 15 13,2 | 7” — [16 58018 25/21 80 21 11 12116 8418 o 3217 57219 24 22 81199117 _ 5818 1828| 18 53,6 [10 30193 230 2618 4719 25 13) 19 46,6 11 3924 3/24 ı 3519 3,7 |10 2250 20 36210 50% 452 37120 15111 s 21| 21 23,1 | 1, 58.96 851261 3 28) 20 56810 _ 38 3 48/22 sols_ 7/27 | 86197] 4.11 21 492|1£ 4 1222 51,7|485 13/28 | 87128. 45 46| 22 386/35 28 4 36/25 35,25 5 18/29 88 29] 5 2 171 23 3,6 | 488 294 59 — 6°3 24 30 89 30 Bag — BP 305 23) 0 19,1 15 mia ern FE Aue = 15118115 (31) 1 21519 Ren... 97 C Izlaz, zalaz i kulminacija mjeseca u Zagrebu . godine 1889. Svibanj Lipanj | è sa ® 5 © |3 | EBE: g 318 E |S 19 E S [E| Izlaz | Kulmin. | Zalaz |3| & || Izlaz | Kulmin. | Zalaz | 8 E nest S S S [=] e cd cd cd o] & A |A Ala la A u m u m u m u m u m u = m! 121415. 49 1 3918g2 211521116 15) 2 104/109 5| 3 122/968219 1 499|9 229) 3[153[ 278 6| 2 595 10,8 50] 4 123| 31 6254 2 372 1108 27] 411541 3[8 5 1| 3 482]|112 27] 5 14|4 7333| 3 25,6 [11220] 5l1s5|4|98 0) 4 360 — | 6 125| 5/8 .20 4 14,6/ — 611561 5/10. 55 28010 117 126169 12) 5 37|0 s| 7|157|611 10) 6 95 |o 30 8 127| 710 10) 5 525 |0 50 8[158| 70 18 6 55910 56| 9 128| 811 12) 6 408 | 1 26/ 9[1159[ 811. al 7 43811 21/10 129/90 1 7 86 2 010116019 2 429 8 326|1 47/11 1301101 1 26) 8 164|2 28/11[161/[1003 57 9 249|2 19/12 13112377 9 47/2 s412|162|/11/5_ 16/10 211|]2 43143 132 19 3851| 9 545 | 3 = 19/18[163 12 6 8 36| 11 21,3 | 3 17/14 133113 55 8110 46,5 | 3 S 4614| 164 13] 7 5 56| 12 24,8 | 3 5 59/15 134 |14| 68 26] 11 41,7 | 45 15 15[165 114| 98 A| 13 99,5 | 48 52116 135 [15] 6” 47] 12 404 | 4> 48 16| 166 15 10? 3| 14 32,7 | 5° 55117 136 16 9 6 ı3 42415 261 17|167 1610 49 15 32,3|7 618 137 1710 20/14. 45,3|6 13\18|168|17|11 261 16 284|8 92119 138 [18/11 24115 47,6 | 7 10|19|169/18|11_ 58| 17 181 | 9 36,20 139 119| — 16 432 |8 15/201170l119 = 18 52l10 47/21 140/200 12| 17 428|9 2612111711200. 22/18 50,0 |11 5512 141 211 0 5218 34,2 10 39 aalırzalaı 0 47| 19 333|1_ 5/23 142 29 1. 25119 221 11 50/23] 173 a2! 1. 101 20 164128 624 143 23 1954 20 741,0 5994| 174 23) 1 o 32) 20 59,9 331013 1441942219120 51112 5121175/24 1558) 21 446 | 4:8 13 26 1451951 2°? 491% 34113 111261176 /25| 2? 24] 22 30,8 | 57 15|27 | è) 146/261 3 4922 173|4_ 15 27|177/26|2 5623 185|6 13/28 1472713 27123 13/5517 28|178/27/3 31. — 7. 10/29 148/28 3 53] 23 46,7] 68 20 2911791284. 13 0 71|8 3 149 99 4 0 — 23221 301180129] 5 1l 0 56418 48 150 30, 4 54. 0 335 ge 20) 1|181|30| 5 55) 1 454|9 98 90131] 6 ‚sl o 108|6 aa! © Izlaz, zalaz i kulminacija mjeseca u Zagrebn godine 1889. Srpanj Kolovoz Dan mjeseca Izlaz Kulmin. | Zalaz Izlaz |. Kulmin. Dan godine Dan mjeseca Dan lunacije| Dan godine Dan lunacije u m! u In u Im la m u m u 1821116 55) 2 336 108 4 4[213|1|9E 7| 3 363/98 183| 217556) 3 20,7 [10 © 34] 5/214| 210515) 4 22,1 [10 S 1843198 1 4 681112 o| 6l25 311.595] 5 938 110% 185| 3103 6| 4 52,3 1235| 71916] 4/79 5 58,9 us 186 155111.) 1519 „37,9 111 = 8 217| 5! 1 6 52,0 (11 187[ 610. %5| 6 248| — | 9|218|6|3 48,9 188| 711 3| 7 13910 1410|219| 7) 4 494 | 0 189| 812. 51] 8 6310 411111220] 8| 5 52,2 | 1 190|94 9 9 2811 1212[221]| 9[ 6 55,0 | 2 19111015 2710 3511 13 13 [222110] 7 55,7 | 3 192/111 6 _4i[11 73/2 35[14[223 11] 7 _ Kak! 193112) 7 £ 461 12 11,9 | 3 - 32) 15 |224 12] 8 3° DTS 194 113| 8 £ 38 13 145 | 4 8 40 16 [235 13] 8 5: 37 195 114 9° 21| 14 13,4 | 5 £ 55| 17| 296 |14| 93 232|8$: 196 [15] 97 56| 15 7,8 |.7°= 12] 18| 927 |15 E ; | 9; 197 1640 . 25| 19 58018 2ol 19 | 228 |16 10 198 11710 50) 16 45,0 | 9 39 20] 229 /17 10 [1199 18111 151 17 29,9 110 50 21 [230 |18 0 200 19/11. 37) 18 13,8 11 571221981 (19 201 200 — [18 57511 11231232 ]20 — | | 202 211 0 17|19:420|2_ 5/24|233 203 (22 0 - 27| 20 27,73 7195| 231 |92 204 (23 0 S 57| 21 148145 7/26|235|2 205 41 12.32) 22 32158 5/27[236 206 |25| 2> 11| 22 525 | 5” 58|28f237 207/26] 2 57| 23 41916 471291238 Nie 821 37 450] — — 7 29|30|239]2 209 [28] 4° 48| 0 308|8 7 1[240 210/2915 49) 1 6/3 38 21241 211306 54 2 5319 4 3[242 212 [31] 8 0, 2. 51j ( 243 |: Izlaz, zalaz i kulminacija mjeseca u Zagrebu godine 1889. Rujan oD = 3 o 5 = S A Izlaz Dan mjeseca Kulmin. Zalaz Dan mjeseca Listopad Kulmin. Dan lunacije Uso eu ug ml u ue m 1124| 4 47519846 1 5 342 20 54 5 491 (10:5 23 2 6 34,3 32 61,6 398 11> 8 3 7 334 Are RE eni 3 8 30,1 Bar ders A 4 9 239 Gi Gone krug 4. Bt 11148 25546 10 385 | 2 _ 21 5516| 12 31 8| 6520| 11 32,6 | 3 3 38 5541| 13 49,8 9 6339| 12 35 | 4355 63 3| 14 35,7 10] 77° 161 13 11,9 | 6» 7 6r 15 21,4 11| 7. 39 13 58417 19 6 jak 1218 314 441|8 29 7 14 54,8 1318 3915 29719 3 7 15 49,8 14| 8 561 16 158 [10 42 8 16 31,7 1519 28117 28/11 46 9 17 209 1610 3117 50710 46 10 18 10,0 1810 441 18 39,6 | 1 44 741 18 58,6 tet? . 32) 1942859 | 4 312 19 464 19 == Meo 18213 9310 0 20 33,3 210 2621. 6914. 32 1 21 198 21 26 21 54914_39 9 22 64 929) 2 - 29) 22 42115510 3 < 34| 22 53,8 233535 23 28,8 1 5 £ 36 4544 23 42,9 2445 44) — 63 1 BH! ar 5 5258 0 156 | 6” 26 75 0 345 #7 5| 1 3116 50 2 1 293 Slava 529 A 173 2 272 89 3 2 43617 47) 4 3. 27,5 2910 46) 3 37818 23 5 4 98,7 30; OVeč. Oj 4 349|9 A| 6 5: 28,9 3 6 26,4 ai po RAT 3 RI 100 ©) Izlaz, zalaz i kulminacija mjeseca u Zagrebu godine 1889. Prosinac Studeni Izlaz Kulmin. | Zalaz Izlaz Kulmin. | Zalaz Dan mjeseca Dan lunacije| Dan godine Dan mjeseca Dan lunacije Dan godine u u m u m u m 305/112 335| 111. 51l 7 4010 38/9 3061212 54.8 111|0 24 91336122 14 8 288|1 47/10 307| 3/3 21) 8 59111 3610[337|3|2 361 9 130|2 55/11 308| 4/3 45) 9 452|2 47|11f337|4/2 57) 9 57614 312 309] 5| 4 7/10 30213 56/12f338|5/3 26110 433|5 7/13 43111 154|5 4|13[340|6|3_56| 11 303|6 1914 4855) 12 1016 .1214|341| 7] 4530] 12 18,7 | 714/15 55 23.12 477 | 7 8 1811513421 8[ 5 8 10/13 79|85 14/16 5355| 13 355 | S$ 23|16[343| 9) 5°3 56| 13 574 |93 9117 6 32) 14 24,3 | 9> 941 17|344 [10] 6 50. 14 46,3 | 973 56 18 34511117. 48/15 34,0 10 37/19 346|12] 8 47| 16 204 11 23/20 347(1319 51 ız SAM 49/21 348 11410 56117 497 0 79 349 15 ———] 18 33.9 32 23 | 0 320 |16 3016 0 2/19 191|0 5494 321 |17| 0 2 35111711 10/20 6311 168 322/181 12/20 424|2 1825[352(18] a 20/20 567|1 41/26 33192 21 21 2912 5221353193 35|21 51412 997 324/20] 3 331 22 2113 16|27|354/20 4 52 22 50,8 | 2 3259114 47128 13,713 _ 4812813551246 12/23 54,313 _ 24/29 326 2216. 3] — 4 E 15] 29[ 356 2 7230) — 4 & 1630 327/23] 7524| 0 114 | 4552] 1[357/28] 88 40] 0 597158 20/ 1 328 24] 8343| 1 128158 39| 2|358 24 9337) 2 42168834 2 329/25] 9 > 56| 2 16,3 | 67 36| 31359125 10'5-28[ 3 5,2 | 7 58| 3 330 26110 331 9711 332 28 0 & 27 333 [29] 0 > 101 Merkur 3 Dist. 1000 km. Izlaz Kulmin. Zalaz Vis. Konst. Pri Pol. | 24 20u 23m] Au 21m] 6u 19m] 30% 34 Capri- 169340 | 2,0” 294 +20 21 299 6725 a cornus 163470 _ 13,1 SI = {20 19 93 bi 27. N31 Da že PJ I (4372 87/ im K2%0 17 1. 24 bi, 1132,86. | 155810: 13,2 23 [2 [2 15 1 95 6 35 138 8 151820 [3,3 BI” “1020 13 1 25 6 37 133 46 148090 |3,4 30 20 10 17725 6 40 34 22 143620 13,5 31 au 78 mene SE po 139450. [3,6 DE 19 1 23 6 43 [35 29 [Aquarius| 135270 [3,7 2lel2 o | 1 22 | 6 44 | 35 58 131140 [3,8 212119 53 8-19 6° 43° 136 25 127060 [3,9 4|{7|19 50 De 16 6 42 136 48 123100 [4,0 i 119.46 33 6 20 1 37.048 119270 [4,1 3 31 [31 23 124430 [3,9 3 30 [31 27 Capri- | 126680 [3,8 3. 80 [31 33 cornus | 128940 [3,8 > 3 30 | 31 40 131189 [3,7 fa 3 31 |31 49 133420 |3,7 1, Spi 00: 1199.07 3, 817,182 50717 gej 135600) 097 d3 fl 3 Pi 2232.97 8-82 [32-12 138820 [3,6 14 | _ 117 22 [22 28 | 3 84 [32 26 140160 [8,6 15 17 21 |22 28 | 3 35 [32 41 142240 |3,5 16{©|17 20 | 22 29 | 3 38 | 32 57 |Aquarius| 145740 [3,4 17 17 20 | 22 30 | 3 40 [385 16 146550 |3,4 18 17 18 | 22 30 | 3 42 | 33 35 148680 |3,3 19 17 18 [22 3 3 49 | 33 56 150740 |3,3 s Tanti 9 TU 30 142350 |3,6 1 2 71 15 136300 [3,6 1: Da 136320 |3,6 1 pusa e 132900 [8,7 1 71 18 aurus | 129840 [3,8 1 71 16 126830 [3,9 1 71 12 126770 |4,0 1 ZU 121010 [41 1 71. tO __| 118200 [4,2 1 10 52 | 1 115360 [4,3 1 70 43 112800 |4,4 1 70 33 Gemini | 110230 |4,5 1 70 22 107720 |4,6 7 Lo, 122.29 8 17 26 [22 28 9 Li, #26, M22 28 10 17 24 122 27 11 17 23 122 27 102 Dist. 1000 km. Kulmin. Zalaz Fis. Konst. 8 n 6u 17m : { 107530 6 10 Ja 39 110270 9 55 = 113120 9 Deo 11603 10 56 119170 10 o 2 122310 ll 36 ) 125560 12 IAU 128390 14 ) 3 1 _{ 130180 16 ) 4 135760 19 ) Fi 139290 91 ) Gemini 142350 146450 SET s c e=n n s“ m - - 10 a a DO SCHIO: RO NO NO IO OO O mmannnnasnns (02 OS CO CO OI O O i i 19 Ha Ut Gi 1 0 o Sg 161050 158920 156750 154530 152280 149980 Virgo 147650 145230 142880 140450 137980 135500 132990 122630 125200 130170 134220 138310 Virgo ne ar OM m a s UOTH= ja 69 SCH Rujan so ena —_ 1 1 I 1 1 | l 1 1 l I | 1 Listopad nn 142430 146460 150470 154400 158240 161960 165580 169100 BH =19 Wal UU 9 Ks O BO LO NO OANINININININN © Ro RO IO KO TLO NE R er IDILE DDDDKED H> ii iii i i i i > dI 03 09 Us UD 09 GI GI D9.OD OI 03 Di Studeni tt a =1-1-1-1 1-1 103 Venera 9 ŽU pi Kul Zal Vi colei De È = © ZI. ulm. al. 15 ons 1000 km È aa | 1|2 3 4 5 7 8 9 1 21h 57m| 2h 59m] 8h_1m|[ 30% 24 | Capricor. | 155860 6.| 1121.55 3 19 81 192194] 450846 11||{21 47 2.14% 8 21 [34 53 | | marins| 145740 16185 | 21 38 3 6 3.534.137 1 19.1 re] 140550 21 = 21 29 8,47 8 45 [39 48 135290 26 21 18 dr. 8 56 |42 11 = 129960 31 21 9 9 18 9 7 | 44 561 Pisces 124600 5 20 57 207 9 17 147 30 111100 1018120 45 346 rare 113600 515120 34 | 3 5 | 9 36 [52 32 | Pisces | 108020 20|® [2 922 3.13 9 44 |54 54 102430 5)” [2 10 3 44 9 52 [57 17 96812 2 19 57 2 58 9 59 | 59 29 95500 Tai 18 44 2 Bar 01-40 161 139 85606 1213119 35 2 50 | 10 5 [68 271 are, 80052 1715119 16 2 44 | 10 12 {65 9 BP? 74588 91119 1 2 36 [10 11 | 66 39 67680 27 18 44 2 26 | 10 8 | 67 53 64121 1 18 27 2 14 | 10 1168 50 59253 6| ds 18 1 58 9 48 | 69 26 56024 11|]8 | 17 48 1 39 9 30 |69 39) 4, 50731 ta | eckig 27 FT 1641945: 1.69 132 i 47359 all \4 0 49 8 34 [68 32 44803 26 16 40 0 18 755 167 10 43407 1 16 15 123 42 7 9 [64 59 42746 6 | ee et 6 29 | 62 58 43407 | |15 37 | 22 45 5 53 |61 3 45163 16 | S | 15 20 [22 21 5 22 [59 27| Aries 47912 ae 15. | 22 {1 A 57 | 58 18 51600 26 14 51 [21 44 4*370|57136 55701 31 14 40 |21 3 4 22 [57 2 61419 5 14 18 | 21 20 4 12 | 57 48 65529 lol spa 7 4! 51157168 SA rfos 70918 BEKA (To Tora 4 1458438 76528 20| =| 13 58 | 20 59 43.0%159.1:28 82287 25 [+ {13 51 | 920 56 4 2 |60 20] .urus 88960 30 13 44 | 20 53 4 2 [61 2 in 94060 104 Venera 9 S 9 A : : Dist. e ala Izl. Kulm. Zal. Vis. Konst. 2 Il 1000 km. | & a = l | 2 3 4 D 6 7 8 | I. 5 13h 37m] 20h 51m| 4h 5mf 62° 35‘ 100100 | 12,3 10 | = 3 54 20 bl 4 10 63 (33 105960 | 11,6 5|& 3 27 [120.51 4 14 | 64 30 Tatırus 111920 | 11,0 90.1 E 3 25 20 pa 4 921 65 28 : 117840 | 10,4 % 18113 24 120 -b5 4 26 165 24 123710 | 9,9 30 18 22 1.90 "57 4.32 | 66 .21 129920 | 9,5 4 13.25.1217. 71 4 37 166 16 | Orion 135260 | 9,1 sur. 27 21 4 4 41 07 419 145400 | 8,7 la PE |.13 31 21258 4. 45 OU ER 146500 | 8,4 19 |> 13 37 91 413 4 49 6671 TEE e 151950 | 8,1 o ko = E in ira | Genini Erop bio 24 | pad 113 43 21 4 51 66 56 157360 | 7,8 29 13. 02 121 M2 & KOS] bo EDO 162630 | 7,6 — = _ _ 21 26 21 31 21 35 21:39 21 43 21 47 167770 | 7,4 179800 | 7,1 177700 | 6,9 182480 | 6,8 187110 | 6,6 191600 | 6,4 14 11 63 37 | Cancer o > Hr Hr HD Hi iù CELL LS wa ( ww > UT So dI rare mr === eno carra soo e == ere a OO = = 9 Oo 1E 4 3 552 195950 | 6,3 8:3 [1 4 2 [52 56] Leo 200150 | 6,2 831 SUE 4 19 1 50 147 1.222 < 204210 |) 61 18 |a | lo 4 4 19 4S 40 208120 | 5,9 31515 58 |22 2 4 6 145 33 | Virgo 211880 | 5,8 28 16 11 | 22 5 4 143 28 215470 | 5,7 2 16 2 |22 9 218920 | 5,7 7|'= | 16 38 | 22 12 4 Virgo 399210 | 5,6 12.8116 52 | 22 46 3 40 [36 6 996390 | 5,5 17:| 82117 5 522 20-| 8 389 18. 04 2 all 228320.) BA 29 | | 17 19 [22 24 3.991 32 (54 7. (TI 231150] 5A 97 17 33 |22 9 3 2 |30 47| Libra 933810 | 5,3 9 17-47 | 22-24 Ra TE 936320 | 5,2 Tleli8 o Ja 40 | 3 20 [26 44 _| 238680 | 5.2 12|3|18 13 [22 46 | 3 19 | 25 20 [ Scorpius | 240880 | 5,1 1712118 26 [22 53 3 20 | 24 1 [> 242940 | 5,1 Bla 58. 199. fo e RO E PO 245420 | 5,1 27 | fa {18 49 [23 8 | 3 27 | 22 40 [Ophiuch. | 246600 |: 6,0 Mars g 105 ] Dist Izl. Kulm Zal. Vis. Konst. 1000 km. 7 8 | 59m] 3u *Omi 8u. iml 31% 10 290500 5I 55 9 32 33 294140 : I 33 :58 297770 ) 35 8 | Aquarius] 301400 36 56 305020 33 58 308630 40: 1 3129250 S 2 94 8 A 95 Aquarius 315830 27 2. 19 Se 43 10 Beh: 319100 | 26 14 2 13 8 12 | 44 43 GSO 322940 | 26 9 27 8:12 [46 18|/===d| 326450 | 25 49 3 + 8 13 [47 52 | Cetus 329940 | 25 38 | 156 | s 14 [49 | us | 284150] 25 96 1 50 SIAE] 50 157 | 336780 | 2,5 13 1. 44 8 15 [52 97 340110 | 24 1 1: 58 8:15 |53 541 Pisces | 343390 | 24 49 1 32 s 15 155 20 346620 | 24 37 1 96 8 15 [56 44 349770 | 24 26 1 21 SN 58.1 5 352860 | 2,3 14 1 15 S 16 | 59 22 355880 | 2,3 3 1 10 8 16 60 36 Aria 358730 93 53 144 S TISU TR SE 361530 | 23 49 0 59 8 16 [62 52 364230 | 2,3 21 0 53 8 5168 5 366830 | 2,3 99 0 48 8 14 [64 52 368610 | 2,2 12 0 43 8 14 [65 56 371650 | 2,9 3 0 38 8 13 [66 34 373870 | 2,9 54 0,733 8112 67 18 | Taurus 375950 | 2,9 46 0 28 8 10 [67 56 378890 | 22 38 03 ba 8.430 379690 | 2,2 32 0.19 816 [68 :58 381150 | 2,2 93 0 13 g 1 3690691 382790 | 2,2 17 08 7 (5941.69 739 7 Taurus | 384090 I 22 11 o #3 755 169 51 385220 | 2,2 4 [23 57 7 (50001 6045800 nr 386270 | 2,2 59 | 23 52 ? 421 70| OT Ti 886250191 54 |23 47 7.140: È 690i5gn fe Tal) 987590 2 ki 50 44 Vir 334080 go 47 41 323700 46 29 | y; 318120 45 18 ugo 312340 su RS 306340 43 12 300160 Studeni 2 Dist. E | a 7 Kulm. Zal. Vis. Konst. K a = 1000 km.| & adi md A Mi (25 he 1|2 4 5 6 7 Šk 9 5 15h 50m] 23u Sen Tu 34m] 69° 47“ 387890 | 21“ 10 = 15 46 93 7 125 69 34 388060 DAl 512115 42 13 7 20 169 15| 1 388040 | 2,1 |2ol=|ı5 39 | 23 26 7 (13 [68 531] Seni 4 germa 1021 925 | 2 [5° 36 93 il 7 4 68 235 387340 2 30 15 32 | 23 6 56 |67 54 386660 | 2,2 4 15 agi asian OT GST 385810 | 2,2 9| s' {15 27 |. 2 6 37 | 66 3 384630 | 2,2 14 | [15 24 [22 56 | 6 28 [65 5|. 383270 | 22 19 | -S [15 21 [22 49 | 6:17. [6 8] “|. 381690.1192 % {xd | 15 20 [22 43 | 6 6 [64 18 379870 | 2,2 29 15 17 | 22 36 | 5 55 | 63 25 377800 | 2,2 3 15 14 | 22 29 | 5 44 [62 30 375490 | 2,2 st. 12 12% 218 RR 372950 | 2,2 13] 2115 8 [22 14 | 5 20 |60 21 | re 370160 | 2,2 slej1s5 6 [22 .7 5 8 [59 9 367130 | 23 93148115 3 [2 59 | 4 55 [58 23 363860 | 2,3 98 5: 10:1 21 St 4 148.1] 57 117 359850 | 2,3 3 4 26 156 10 356580 SZ 55.121. 36 a 1170] s. KA 352580 3|2[14 50 [21 27 | 4 4 [58 51 Leo 348470 | 2,4 isfe|14 48 [2 19 | 3 51 [52 28 343870 | 24 3153 {14:45 |21 11 3 37 |51 16 | 339160 | 24 3 ner ASA Dub o 21 44 HERI EE: 3 10 HI 53 329070 2 14 15 |20 2 1 49 {41 49 293810 | 2,8 Ks. 11149 ‘58 ı 35 140 41 287320 | 2,9 12|S|t 8 [19 45 1.29 [39 34 280600 | 3.0 Uan (3119 36 19 | 37 29| Virgo 273760 | 3,0 99 | 2 | 13 59 19 27 A 55 137 26 273000 31 27 {A | 13 54 | 19 18 42 |36 2 259680 | 3,2 107 Jupiter 4 o N © SAR a donano Liza A VE vira e a Set 1000 km. { < a [am a 10 152 3 4 5 6 7 8 9 1 18u 20m| 22u 40m] 3u Om] 22° 56“ Onhiuch 927900 114,9" 6 1950 22-35 De 45,0 È 22 69 PIIUCAI. | 993410 114,9 Bere 1% 511.128: 10 Bi 394) 221. 490 918160 [15,0 16 S 17 36 el 55 DE TEA 38 87 912180 [15,1 21 za 17 21 21 40 11836) 22 45 Sagitta- 905480 115,2 26 kre hat 25 lb daa. 23 45 LA 900180 [15,4 31 Lo BD 121.79 1 28. N22 49 890080 [15,5 5 16 35 22 42 881440 [15,6 10 [8 | 16 19 33 22 42 | a sin. | 872200 [15,7 iocl/S [016 3 2 42 | "ast | 862260 [16,0 20 © [15 47 22 43 A 852240 [16,2 255" | 15 5 22 4 841540 [16,3 2 i 18 | 19 850.1 er a 830520 [16,6 el Lod: 5B >| 19. 174236 861 | 22) 46 819120 |16,7 12|/s|14 4 |19 0 [238 19 [22 47 | Sagitta- | 807550 [17,0 Tel (SU ‘20, 148 43001 2% 1201 23: 48 rius 795650 |17,2 Dad Kada B | 18 15.) 22 441 | 20:49 783670 |17,6 27 13:41 18, Il 99 27, 4028 DO 71620 |17,8 1 13 29 Ag RI 51 759560 |18,1 0 BET 30 A i 30 e 51 | 22 ba 747580 [18,4 ı1| 2 Jı2 52 | 17 12 | 21 32 | 22 53 | Sagitta- | 735770 [18,7 TOR ORE SC et. rius 724190 |18,9 a) 16 s 120, "5401 22 53 712920 [19,3 26 Li 55 116 15° 120 854 1:22 53 702030 [19,6 1 Il 85. P15 56.1 20. 14, 1:22. 52 694820 [19,9 BR 115, Et 19: na 2 681770 [20,1 11| | 10 55 [15 14 [19 34 [22 50 | cotta | 672560 120,5 le fe pio 33 [a 58. 119% 12 125 48:1 ema 664070 [607 21|5|10 12 [14 31 [18 50 [22 47 ut 656340 120,9 26 Ad 414/107016: 297 122 45 649470 [21,2 31 09 20 115 AB 118" 1.0: 1,28, Ms 643530 [214 5 TUE Eh 638560 100/13 N88 45 113 47 236 22 89 634610 15{=#| 8 24 [12 42 | 17 0 | 22 37 | Sagitta- | 631780 SONE e se EI Tan IE: 370.1 2330 rius 629930 25 {3 | 7 39 [11 57 116 15 | 23 82 629210 30 PT 11 dati! Boga Be 629630 9 i . Dist. = agi E: Kulm. Zal. Vis Konst. E | 1000 km.{ = a ži «Muli STRATI l 9 3 7 8 9 < Gu 54m| Ilu 12m] 15u 230m| 25° 30 631130 [21,8 10 | = G 42 10 50 15° #8 95 29 : 633730 [21,7 51 = 6 10 L:10 28 14 46 | 25 35 [| Sagilta- | 637360 [21,6 20 | = 5 48 10 6 14 24 95 36 rius 641970 [21,5 95 | £ | 9 44 14 1 9. “BD 647570 121,3 30 3 a6 SEZ 13 40 I a} 654070 [21,0 4 4 45 er 13 20-125 30 661400 [20,9 9|s| 422% 8. 41 1:12: 581.28 (26 669480 | 20,6 1415 4 13 8 20 317 5 21 | Sagitta- 678270 | 20,3 1943 3 43 8 0 194 47 23.3 rius 687630 | 20,0 24 | 3. 29 7 40 11757 99:79 697720 [19,8 29 DU TANZI 11 38 Dii 707930 [19,4 3 2 44 u! 11. 18 1 24° 53 118670 [19,2 Sia 296 6 43 11: 70051241) 44 129720 [18,9 sa a, ee 6 24 10 41 24 35 | Sagitta- 740930 | 18,6 18 | 5 1.39 bb: #6 10 23 4 925 rius 752320 | 18,3 E Pa 31 5 48 10 5 94 15 763760 [18,1 28 I 13 DID 9 47 94 TO 775200 | 17,8 Listopad 9 8 8 & 8 30 15 36 40 92 7 29 99 99 DO) 99 54 44 33 99 12 È Sagitta- rius 86540 [17,5 797720 808700 17.2 17,0 819420 [16,8 829820 | 16,6 839820 | 16,4 9 3 17 3 34 7 51 | 22 49 849370 | 16,2 [adi dd (2 3 19 7 36 |22 41 857280 | 16,1 \12|] & | 22 46 sm 7 20 | 22 31| Sagitta- | 867020 [15,9 n|al|2 3 2 48 7 6 |22 22| rius 875000 | 15,8 99 |2|22 14 2 32 6 50 | 22 13 882380 | 15,6 97 21 59 2 17 6 35 |22 4 889140 | 15,5 9 21 43 2 2 6 21 | 22 895200 | 15,4 71 o:|21 23 1 47 6 6 | 22 900560 | 15,3 218121 12 1 32 5.52 | 22 En 907280 [15,2 171% 121 58 118.4 5 881% Sagitta- | 909080 | 15,1 (22 | 2 120 42 i. +8 5 24 | 23 ia 912200 [15,1 297 | {20 26 0 48 5 10 | 23 918780 115,0 Saturn 5 109 È ; ' Dist. | E = R Izl. Kulm. Zal. Vis Konst sE SÒ 1000 km. | & ars | ii po 3 4 5 6 7 8 9 1 Tu 29m} 14u 41mf 21u 53m} 16° 1° 1248409 | 9,2 ‘73 PRG) VAR, 14 20 |21 32 116 7 1241300 | 9,2 11|#| 6 46 | 13 59 [21 12 | 16 14 1235100 | 9,2 161516 2 | 13 38 | 20 51 | 16 22 Leo | 1227900 | 9,2 az 6 3.113 17 [20 81 [16 -29 122600 | 9,2 26 | 5 42 | 12 56 | 20 10 | 16 3 1223100 | 9,2 31 ee [1950 Lie, 35 1221300 | 9,3 ee a 19 1300190729001 58 1220800 | 9,3 Sn ee 1 59 190 87 dI 1221400 | 9,2 5/3|-4 14 [11 31 | 18 48 [17 8| Cancer | 1223200 | 9,2 aore» 13350-- | 11° 10° | 18 84117 15 1226200 | 9,1 Se ach 110, 4871180 163117 2 1230300 | 9,1 9 3038: 110-272) 17 46 117 29 1935400 | 8,5 TEE 110 TIN 17% SIT 36 1241700 8,5 hE 4:26 | 46 [177 6.117 401 | 1248700 | 8,4 N a "a 2591 16: 45017 ne 105690071 18:8 DI SUMU [9.451 16% 38.4.1748 1265700 | 8,2 97 DSL SALI 167 Ja SKI BI 1275300 | 8,1 1 dA 18 dEi dll 17 58 1288600 | 8,1 Gil arg 4171 150454117. 54 1296500 | 8,0 1|8| 0 23 744 |15 5 [17 5|,. 1307800 | 7,9 Biere S 7 ER 359] 1755 13196002779 Ale 2904, 7 be 14° 28] 17. 54 1331600 | 7,8 26 93 26 6. AGC Meist 7. 52 1346900 | 7,8 1 Ban 6: 1.6; 261: 135,46 17 50 1356200 | 9,0 6|._|22 47 GTZ DZ ZT 1368700 | 9,0 11/22 19 | 5 49 [13 9 [17 43 1381000 | 8,9 16|2|22 11 5 30 | 12 49 | 17 38 | Cancer | 1393300 | 8,8 2 |21 53 | 5 12 | 12 41 | 17 33 2405300 | 8,8 ara [040 53° [1% 1% 117 27 1413300 | 8,7 31 84.17 A. Bio 1428600 | 8,6 5 Bd | et Sa 1439600 | 7,7 101 = 0 aa 3 50116 ITA cancer 1 1450200: 17,7 15.1 Piso 05 ego 21 [10/57 116: 57 1460300 | 7,7 200120205 8 3 238 110 38 116 48 1469800 | 7,6 25 {9 | 19 4 3 B*N10:91\'1.165:88 L 1478700 | 7,6 3 9 34 | 2 48 {10 2 | 16 9 23 1480100 | 7, 110 Saturn 5 _ — - — — — — —— = _ = 3 12) Cul Zai vi Cond Dist. - n AB 4 . Lal, S, 4ONSL. = ca MORI ore i. ši 1000 km.| È SE FEINEN. 5 6 ZBRKE: 9 5 19u 1Sm| 2u 31m 02 - 6 1494400 | 7,5 10 | = [19 l le 61 56 1501200 | 7,5 toria 18. 45 1} 96 61 43 I an 1507200 | 7,5 201 E | 18. 28 1 139 61 34 - 1512400 | 7,4 95/2 | 18 11 1733 6172 1516000 | 7,4 30 rata 1 1 Ode 10 1520300 | 7,4 n 7 55 [60 581 1522900 | 7,4 9 3 TS 60 46 1525000 7,4 14 | £ 7 29 [60 34 1525500 | 74 9 |< 6 57 [60 22| Le | 1595500 | 74 24 | 12 6 39 |60 9 1524500 | 74 29 6 21 159 57 1522700 | 74 1520000 : 59 7,4 z se 1516300 | 7,4 5 5 26 | 59 20 5 1511900 | 7,4 18 15 toj 5) fo) = 1506500 1,9 93 302108857 1500400 | 7,5 1,9 = = > PO 58 44 1493400 ra now SI == Rujan > = hei OtTOT OT i i OTOT OTE — > bo a RR | Pair alia EE I La C rot . -_ — wa Lo > 3 14 & 13.358 33 1485700 | 7,6 Er 4 54 [58 23 1477300 | 7,6 13 | =| 13 3 36 158 13 La 1468200 | 7,6 18 | < 113 a. Basra 1458500 | 7,7 231 St. 18 2 59 157 56 1448200 |. 7,8 28 12 2 41.157 48 1437400 | 7,8 9 12 2 21 [157 4 1426100 | 7,9 Za Mah 18 3.336657. 35 1414500 | 7,9 218 | 12 1 4 | 57 29 i 1402600 | 8,0 Va sa sv 1 25 157 25 1390400 | 8,1 22| 2 | 1t v5 Eb 2 1378100 | 8,2 27 11 0 46 157 18 1365700 | 8,2 2 10 0-90, MBA 6 1353400 | 8,3 | 7] © 1:10 0: FB Dir 16 1341200 | 8,4 12 | £ 110 23 48 [57 16 1329200 | 8,5 17 [2 9 ZAM DS dla 18 Leo 1317500 | 8,5 2|Z| 9 3 9 |57 20 1306300 | 8,6 27 |M | 9 92 50 | 57 2 1298500 | 8,7 ill Pomrčine Jupitrovih satelita. I. Satelit. | 1889. Imerzija 1889. Imerzija 1889. Emerzija Ožujak 11. 16u 26m 4s|| Lipanj 6.| 9u 39m56s|| Srpanj 22.| 12u 16m 10s 97 N | 14 41 48 x HR. ISEE: 8& fi 31.11 8429-39 Travanj 3.| 16 35 26 a 90.| 13 28 25 || Kolovoz 7.| 10 34 32 x 194 14 bl 09 È 22. 7 56 58 R 93. 8. 58.135 Svibanj 5/18 7 8 — Emerzia — : 30.1 10 40 14 = 1071, 19, 207758 — sel al an, 29/120 3m348/ pieton. LÌ 7 26 0 Bd: WET STA Bd ico e A N e, Lipanj 4,15 21 22 $ 15.110. 21 %| Stud.: 7 NO DEE II. Satelit. 1839 Imerzija 1889. Imerzija 1889. Emerzija Siečanj 5.| 18u 49m 6s| Svibanj 31.| 1lu 16m 0s; Srpanj 27. | 10u 33m 45s Ožujak 10.| 17 52 10 || Lipanj 7.| 13 50 .18 || Kolov. 26 144. 2 Travanj 4) 14 48 0 —Emeria | » 28110 21 37 29/11 44 8 0. 51 97 Rujan: 22.11" 7 55. 53 eg € ” 25. je 9 IG 26 Svibanj 6. 14 17 34 Srpanj 213 27 6 | Listop. 24.| 7 26 26 Ill. Satelit. 1889. Imerzija Emerzija 1889 Imerzija Emerzija Veljata 2. — 2lu 53m 11s|| Srpanj 10.| 10u 52m 8s — Travanj 22.|15u ° 8m43s | 17 42 49 | Kolov. 22.| 10 47 58 -- Svibanj. 28.110 59, 48 13. 39 58 |[Rujan. 27.) 6 46. 12 — Lipanj 4.14 57 59 _ Stud. Aug Or — Srpanj 3. — 9 38 42 Lipanj 29.| 9u 51m 39s| 1lu 59m 54s | Rujan 4) 9u 33m 10s | IV. Satelit. | . 1889. | Imerzija Emerzija 1889. Imerzija Emerzija . sieönja |— 6° 57% 44,47 I— 11,84) 30,83" | — 7,73” |— 14942" — 15926" . veljače 6 38 | 45,86 | 19,32 | 30,50 219 | GETO I . oZujka 5 474537 | 19,85 | 30,7 855 | 1628| 14 42 . travnja 6 7143,56 | 1282 | 28,97 852 | 17 6| 1523 . svibnja 6 58 | 41,30 | 1291 | 27,46 812 | 1711| 1328 . lipnja 6 53 | 39,14 | 10,99 | 26,03 7,31 |: 16 19| ‘13 51 . srpnja 6 47 | 37,63 9,82 | 25,02 I 653] LS. a . kolovoza | 6 39 | 36,81 8,64 | 24,48 5,74 | 1334| 1233 . rujna 6 29 | 36,82 7,49 | 24,48 498 | 1144| 12 9 . listopada | 6 10 | 37,62 6,76 | 25,02 4448-15 10:21 . prosinca 6 5 | 41,31 6,20 | 27,47 4,12 8 38| 10 44 p = kut, štono ga čini dolnji dio male osi prstena sa krugom dekli- Položaj i veličina Saturnova prstena. studena 0. 295 5921 6,22 | 26,08 4,04 9.7 11 25 nacije; pozitivan istočno, negativan zapadno. a' = prividna velika os vanjskoga prstena. a“ == jeo k .3. . je g " x a si + ako se vidi sjeverna = S g ; ui ca REI ba: 7 strana prstena. b'= n » >» Mutarnjega „ PERS ‘ Mr et ; — ako se vidi juzna L= visina zemlje nad ravninom prstena pi { strana prstena. = Sting "a È a NB. Gornje podatke proračunao sam na temelju Resselove tvrdnje, da je za epoku t. Sd = 166° 53° 8,9" + 46,462" (£ — 1800) — srednja duljina uzlazećeg čvora prstena na ekliptici i i = 28° 10' 44,7“ — 0,850“ (£ — 1800) à = srednji priklon ravnine prstena na ekvator, i napokon, da je u udaljenosti 1 a’ = 39,308“, a a“ da je = 0,665 a“. Mjesečeve Faze. | Mjesec Prvi četvrt | deno: Zadnji četvrt | Mladjak 1d 10u 12m v. 113 Travanj Svibanj Srpanj 6 +7 Rujan 9.8 Siečanj 9d lu 45m j.|17d 6u Alm j.{24d 5u 2m v.[31 10 14 j Veljača gr. 40 IRAN LE MITO di bara Too e Ozujak Ok vaga LE 22.434, I li raba SL KMAN erge ou nlo, ren wo 22,73 20 RIME AJ SENN AR SS Ib“ A eZ AO OS IDG, Mv Lipanj 1 Da SR Ha 13 2.9 vi 120 18 da THE Sara 1041 6“ 9 9B LH 7 Kolovoz ia. 08317 vl 5 490 g M84. 11 56: (11260. er dl. 00 88 Id ara A a, | Uštap Zadnji četvrt | Mladjak Prvi četvrt Listopad | 94 2u 30m j.| 17d lu 42m j.[24d 3u 30m v. [31 Studeni | 7 5 10 v.[15 9 40 v.|23 2 48 29 5 da 23 ks 29 Prosinac| 7 10 57 ].|15 4 OO ) s . i TATA A SITE ETRO Planet Mart 1 Schiaparellijevi obreti na'njem. Napisao Oton Kučera. (Sa IL i III. tab.) „Marte, narav svoju to je, krvavljijem ognjem dosti tad na nebi svietlio je i on takoj po svjetlosti.“ J. R. Bošković. Obitelj našega sunca, premda po naših pojmovih o vremenu prastara, od godine do godine raste — bar za nas samrtne ljude na zemlji. Još početkom našega vieka poznavahu od planeta samo njih sedam: Merkura, Veneru, zemlju, Marta, Jupitera i Urana, a i od ovih sedam bio je zadnji tek pod konac prošloga vieka od J. Herschel-a nadjen. S početka mišljahu, da je to komet bez repa, a naš Rugjer Bošković, kojemu je jugosl. akademija tu nedavno postavila dostojan spomenik prigodom prve stogodišnjice smrti njegove, bio je jedan od prvih, koji je našao, da elementi ove nove zviezde bolje pristaju uz kružni put, nego li uz para- bolični: da je dakle planet, što se je skoro zatim i potvrdilo. A danas ? Početkom ove godine sastojala je obitelj našega sunca od osam velikih i ništa manje nego 278 malih planeta — asteroida — koji svi kolutaju oko sunca, svoga središta i glavnoga izvora svemu životu na njih. > Dodamo li ovomu broju još i priličan broj satelita (mje- seca), njih 20, i 12 periodičnih kometa, za koje je sigurno da su postojani članovi naše sunčane obitelji, onda imademo jasnu sliku 115 o tom, kako se je obitelj našega sunca za ovih 90 godina pomno- žala, a ne ima sumnje, da će se još povećati ili se je već po- većala, dok ovi redci ugledaju svjetlo. Bas prigodom totalnoga pomrčanja sunca, koje se je vi- djelo na dan nove godine u Americi, javljaju s jedne stacije, da je vidjen intramerkurijalni planet. Kasnije ce iztraživanje poka- zati, hoće li se ovaj obret potvrditi, a isto je tako moguće, da još i iza Neptuna kola planet, koji nam se još krije. Broj aste- roida pak sigurno će se još znatno povećati, sudeći po tom, što ih je n. pr. g. 1886. nadjeno 11, g. 1887. njih 7, a prošle g. 1888. do konca septembra opet 7 novih. Izmedju starih — možemo reći i prastarih — članova, jer ih ljudi poznaju, odkad umiju motriti nebo, ponajzanimiviji je od vajkada planet Mart. A jer se je ovih zadnjih godina naše znanje o njem bitno razširilo, neka mi bude dozvoljeno, za pri- jatelje neba i prirodne nauke o njem na ovom mjestu nješto ob- širnije progovoriti, tim više, što će se godine 1890. i 1892. opet pružiti vrlo liepa prilika za motrenje Marta, od koje se smijemo nadali i važnim i liepim obretom. I. U srednjoj daljini od njekih 225'/, milijuna kilometara valja se poput zemlje oko sunca kruglja sa masom od prilike 9 puta manjom od zemaljske, planet Mart; on je, ako izuzmemo Mer- kura, kojega Mart jedva dva puta masom svojom nadkriljuje, naj- manji od 8 velikih planeta. Ako abstrahiramo od razlike u premjerih 6745 km. prama 12756 km , on je u astronomskom pogledu zemlji dosta sličan, jer mu je naklon prema ekliptici samo 1%51“2:3“, a trajanje vrtnje oko osi 24"37 23°, dočim mu je gustoća 4:11 naprama 5:56 naše zemlje, dakle je i on tvrda kruglja poput naše zemlje. Miene godišnjih doba i izmjena izmedju dana i noći gotovo su jednake na zemlji i na Martu, samo što svaka godišnja doba skoro dva puta dulje traje od naše, jer Mart za 687 dana obidje jedan put sunce, dočim zemlja to učini za 365!/, dana. Nu kraj svega toga, što je Mart razmjerno maleno nebesko tielo, on je na našem noćnom nebu jedan od najsjajnijih obje- kata, paje stoga na se navratio pozornost starih Grka i Rimljana, * 116 osobito radi svoga tamno-rumenoga sjaja, koji je bujnu fantaziju starih uviek sjećao velikoga ognja, što ga je na zemlji znala raz- plamtiti razuzdana furija rata. S toga ga i smatrahu simbolom ratnoga boga, te mu nadjenuše ime Pyrocis ili Mars, a kao znak mu dadoše štit, iza kojega strši striela (g7). Isti su znak alkimiste dali kasnije željezu, tomu glavnomu orudju rata, a već stari mu posvetiše od 7 nedjeljnih dana utorak — dan, koji mnogi ljudi i danas u praznovjerju svom drže nesretnim, možda baš s ovoga razloga. : Buduć da je Mart prvi od vanjskih planeta, koje opisuju elipse većih osi nego li je os elipse naše zemlje, on je za astro- nomsko motrenje objekat puno povoljniji od Venere, koja je i mnogo veća i svietlija, ali se i uviek nalazi u dosta velikoj bli- zini sunčanoj, što jako otežčava motrenje drugoga nebeskoga tiela. — Što je kod obiju nutarnjih planeta nemoguće, pokazuje se kod Marta svake druge godine: on dolazi u opoziciju sa suncem t. j. zemlja stoji upravo izmedju njega i sunća tako, da Mart izlazi kad sunce zapada, i da polazi kroz meridijan o polnoći, kad je sunce na protivnoj strani meridijana; od tuda ime opo- zicija. Iz razloga, kojim se je lako dosjetiti, ovakove su opozicije Marta najzgodnija vremena za motrenje njegovo. Nu izim ovoga svojstva Martova iztaknuti nam je još dvije povoljne okolnosti. Mart je naime i prvi vanjski planet, dakle nam u vrieme opozicije dodje i bliže, nego svi ostali vanjski planeti. Kad bi dakle staze zemlje i Marta bile koncentrični kruzi s polumjeri od 148:7 mil. km. i 225°5 mil. km., bila bi u sva- koj opoziciji daljina Marta od zemlje 225:5 —148:7==76:5 ml. km. Sličan bi bio odnošaj i u slučaju, da su im staze elipse sa jedna- kom ekscentricitetom. Nu pošto Mart imade i to svojstvo, da mu je ekscentriciteta staze najveća od svih velikih planeta, izuzevši Merkura, na ime "too: Pit će daljina izmedju Marta i zemlje u vrieme opozicija vrlo promjenljiva. Najmanja je daljina zemlje od sunca (perihel zemlje) 1462 mil. km., a najveća (afel zemlje) 151:1 mil. km. Kod Marta je pak najmanja daljina (perihel Marta) 2054 mil. km, a najveća 2476 mil. km. (afel Marta). Desi li se sada opozicija Marta u ono vrieme, kada je on u svom perihelu, bit će mu daljina od zemlje mode 117 205:4—148.7=56:7 mil. km., ako za srednju daljinu zemlje od sunca uzmemo broj 148:7 mil. km. Desi li se pak opozicija Marta u ono vrieme, kad je on u svom afelu, bili će daljina mu od zemlje: 247:6—148:7==98:9 mil. km., dakle je u ovoj opoziciji go- lovo dva put dalje od zemlje, nego u prvoj. Odtuda vidimo, da nam se Mart u najboljem slučaju može približiti na 56:7 mil. km. (pače i na 54 mil. km. radi toga, što zemlja može biti od sunca dalje nego 148:7 mil. km.) — daljina u razmjeru prama drugim vanjskim planetom veoma malena; i tim nam se tu- mači pojav, da je Mart, inače malen planet, u takovih vremenih na nebu veoma sjajan objekat, koji se svojim sjajem natječe i sa istim Jupitrom. Pošto se nadalje 8 obhoda Martovih malo sasvim ne pod- udara sa 15 obhoda zemaljskih, autom vremenu ima 7 opozicija Marta, to će se iza svakih 15 godina ciklus opozicija povraćati gotovo sasvim istim načinom. Primjer će to razjasniti još bolje. Zadnja osobito zgodna opozicija Marta (daljina od zemlje == 56:7 mil. km.) bila je dne 5. septembra 1877. Za potlašnjih opozicija od god. 1879. i 1881. bila je ova daljina već znatno veća, a g. 1884. dne 1. februara bila je opet opozicija u afelu Marta s naj- većom daljinom od zemlje ==98:9 mil. km. Kasnije opozicije od god. 1886. i 1888. već su bile zgodnije, jer se je rečena daljina znatno umanjila; još će bolja biti opozicija od 4. lipnja 1890., za kojom će opet u augustu g. 1892. doći najbolja opozicija s da- ljnom od 56:7 mil. km., a s njom počima drugi ciklus opozicija. Nije dakle čudo, ako astronomski sviet ove dvije potonje opozicije željno očekuje. Il Osim već spomenutoga tamno -rumenoga sjaja i činjenice, da on medju stajačicami amo tamo luta («Aavav = s pravoga puta zavesti, odtuda ime ,planet“), nisu stari o Martu upravo ništa znali. Tek preporodom astronomije, koji počima Kopernikom , a još više obretom teleskopa, nastaje novo vrieme za proučavanje planeta u obće i Marta napose. Ovaj je planet u poviesti astronomije od njezina preporoda ovamo postao upravo znamenit. Kopernik je poznatim načinom staze planeta držao podpunimi kruzi, ali da raztumači opažene nepravilnosti putova, nije sunce pomišljao u središtu tih krugova, a Eee a PI EE, x . RR 115 nego je uzeo za sunce malu ekscentricitetu te mu je valjalo dati mali epiciklus sa trećinom te ekscentricitete.! Kepler, bivši neko vrieme pomoćnik Tychona Brahe-a i po- znavajući motrenja Tyehonova, koja su u svoje vrieme po cielom svietu slovila sa svoje velike sigurnosti, upoznao je odmah, da se nepravilnosti u gibanju planeta, kako ih izkazuju ova motrenja, ne mogu raztumatiti Kopernikovom predpostavkom. Nu s druge strane osvjedočen o istinitosti Kopernikova sustava, odluči, da taj sustav dalje izgradi, te nadje prave zakone za gibanje planeta oko sunca. Iz ove težnje postade za cielu astronomiju prevažno djelo Keplerovo: Astronomia nova «froloyyrog seu phy- sica coelestis tradita commentariis de motibus stellae Martis, Pragae 1609., u kojem nam je Kepler iz- rekao prva dva od svojih glasovitih triju zakona: 1) Svi se pla- neti gibaju u elipsah, a u jednom goristu elipse stoji sunce; 2) Vremena, što ih planet treba, da proleli pojedine lukove svoje staze, jesu jedno prema drugomu kao eliptični sektori, koji pri- padaju tim lukovom. è Treći svoj zakon naslutio je Kepler tek 8. marta 1618., ali pogreška u računu zapriečila je obret. Nu već 15. maja iste godine doživio je veliku radost, da ga jenašavši pogreške mogao dokazati; s velikim uzhitom javlja on taj zakon u svojoj knjizi: Harmonices mundi libri V. Lincii 1619, gdje i spo- minje, da mu se je ovim zakonom ukazala harmonija svieta, ali ne u onom obliku, kako je on to prije naslućivao, nego u mnogo savršenijem. Kako je baš planet Mart bio povod ovomu velikomu obretu, neka mi bude dozvoljeno taknuli se bar načina, kako je učinjen, prem da mi zbog pobližega studija mučnoga ovoga rada — u ono vrieme poradi nestašice logaritama još sto put mučnijega — valja upozoriti na napomenuta diela u ukupnom izdanju Kep- lera, gdje on upravo krasnim načinom crta svoju induktivnu me- todu, koja je i ovdje slavila veliko slavlje. Tycho je smatrao glavnim zadatkom svoga boravka u Pragu izradak novih boljih tabela za planete, da ih u sklad dovede sa svojim sustavom , koji je prema Kopernikovim bio očit nazadak u znanosti. I u Tychona bilo je još čvrsto, od vremena Aristo- 1! Vidi: Newcomb: Populäre Astronomie, Leipzig 1881., str. 47—53. 119 telovih apriorističnim načinom usvojeno uvjerenje, da sva gibanja na nebu ne mogu biti druga, nego jednolika gibanja po krugo- vih, ili se bar ovakovimi gibanji moraju dati predočiti: u tom da jest baš harmonija svieta. Za čudo se je ovo mnienje tako du- boko bilo uvriežilo u svih i najvećih dusih, da se ni jedan astro- nom nije ni usudio pokušati, bi li izpitao istinitost ove tvrdnje: to je bila na prosto astronomska dogma. I u Tychonovu sustavu krug je još jedina staza, koja je dopuštena; da rieši nepravilnosti, koje planeti pokazuju, izumio je Tycho za izjednačivanje izmedju teorije i opaženih mjesta pla- neta posebni račun, od kojega se je nadao veliku uspjehu. Bas za to bješe on pozvao k sebi Keplera za pomoćnika, te je njemu bilo namienjeno, da motri Marta, koji bijaše naj- prpošniji od svih planeta. Tim je pak načinom Kepler bio uve- den u veliki niz već zabilježenih motrenja Tychonovih o istom planetu i.u način rada Tychonova, što mu je iza Tychonove skore smrti veoma dobro došlo. Kad se je dosta namučio, da za Marta nadje krug, koji bi iole bio prema Tychonovim mjestom Marta — ali bez ikakova uspjeha — dodje napokon na sasma novu i originalnu misao, da problem okrene t. j. da iz opaženih mjesta Marta nadje crtu prema njim. Niz misli njegovih bio je od prilike ovaj: Polazeći od jedne opozije Marta, koju je Tycho motrio i izmjerio, do drugoga opažanja njegova mjesta iza jednog siderskog ob- hoda, mogao je Kepler proračunati ekscentrični krug zemlje, mjesto njezina perihcla i afela, u obće cielu teoriju zemlje, na temelju razmjerno jednostavne geometrijske konstrukcije.! Na ovom temelju pak mogao je odmah dalje iz dviju opažanja Marta, raz- maknutih za jedan obhod njegov ili više njih, proračunati po- larne koordinate Marta, predpostaviv. da je ekvinokcijalni pro- ljetni pravac os, a sunce izhodište toga sustava. Koliko je god parova ovakovih opažanja imao, toliko je mogao proračunati i mjesta Martovih; a buduć da je u Tychona bilo veliko obilje veoma podrobnih opažanja, imao je Kepler i prilike, da si izračuna mnogo mjesta njegovih. Pitanje je sada nastalo, koja li kriva crta najbolje korespondira ovim mjestom? A tu je Kepleru bio posao najogromniji. Svaka nova hipoteza značila je | Vidi konstrukeiju na pr. u Wolf: Geschichte der Astronomie pag. 295. op. 4. 120 provadjati cio tegotni račun na novo. Vidjevši, da krug ni naj- manje ne zadovoljava, skrši tisućljetnu predsudu o krugovih, i pokuša sa krivuljom, koju zove „ooid ili elipsoida“ — krivulja ovalna, koja je simetrična po osi abscisa (dugoj), ali nesimetrična po osi ordinata (prosjeka jajeta po dužini). Nu posto mu se je tu pokazalo, da uz ovu hipotezu bivaju premalene njekoje da- ljine Marta od sunca, koje su ipak kod ekscentričkoga kruga bile prevelike, dodje na misao, da će istinu naći u sredini toga, t. j. da će najbolja bili ovalna krivulja, koja je i po osi ordinata si- stematična, a to je baš elipsa, kojoj je u jednom gorištu sunce. I u istinu se za Mart najprije pokazalo, da ova krivulja podpuno zadovoljava opažanjem. Nu Kepler je odmah i za druge planete ovu krivulju upotrebio — i gle čuda! kod svih su slične elipse za opažena mjesta planeta pristajale kud i kamo bolje od umi- šljenih, makar i ekscentričnih, krugova. Razmjerno je lakim načinom izlazio iz ovoga prvoga zakona već kazani drugi. Iz ove kratke crtice o načinu, kojim je Kepler došao do svojih zakona, smijemo tvrditi, da ovaj veliki obret i zbilja ima- demo zahvaliti planetu Martu i njegovoj ekscentričnoj stazi, koja se nije nikako htjela da prilagodi krugu. Ona je bila prvi uzrok, da se je Tycho toliko bavio motrenjem toga planeta i tim dao Kepleru dragocjenu podlogu. A u drugu je ruku ta ekscentričnost Kepleru dala prvi povod, da se razkrsti sa kru- govi i da priedje na oval. Pravo s toga kaže Weiss, da bi astro- nomija možda još dugo čekala na ove svoje fundamentalne za- kone, da ne bude ,ekscentričnoga“ Marta! Zašto se pak planeti gibaju po njegovih zakonih, na to pi- tanje Kepler nije smio odgovoriti, premda ga je to vrlo mučilo. Obret, da su ovi zakoni nuždna posljedica jednoga zakona — zakona gravitacije — bio je pridržan njegovu u astronomiji naj- većemu nasljedniku Newtonu, koji je to našao 50 godina kasnije. IM. Godinu dana iza Keplerove „Astronomia nova“ ugledalo je svjetlo svieta drugo epokalno djelo astronomsko: „Sidereus nun- cius“ od Galilei-a, u kojem on g. 1610. svietu objavlja znamenite obrete svoje na nebu svojim pol godine prije načinjenim daleko- zorom. On je prvi vidio i izmjerio bregove na mjesecu; on je u plejadah vidio 40 zviezda; on je prvi vidio velike hrpe zviezda u raku (jasle), u Orionu; on je prvi mliečnicu raztvorio u bez- broj zviezda stajačica; on je već vidio 4 mjeseca Jupitrova, Sa- turnov obruč, faze Venere i Marta i td.; on je g. 1610. već vidio i pjege na suncu. Jednostavni instrument od kartona sa premje- rom od 2 palca, a dug 4 stope, čuva se i danas pomno u mu- zeju Firentinskom, gdje čitaš: „Tubum opticum vides, Galilei in- ventum, et opus, quo Solis maculas et extimos Lunae montes, et Jovis satellites et novam quasi rerum universitatem primus dispexit A. D. 1609.“ Ovim obretom dalekozora počima nova era poznavanja ne- beskih tjelesa, pa i tu nam je opet u prvom redu spomenuti Marta. ublikacija naime Galilei-eva djela bila je povodom, da se je novi instrument sa svih dielova Evrope, a osobito u Italiji, upravljao na razna nebeska tjelesa, budi da bi se obreti Gali- leijevi potvrdili, budi da bi se obrele nove stvari. Fontana, nea- politanski plemić, opazi već g. 1638. na Martu jednu pjegu, te prema gibanju njezinu doumi, da se Mart vrti oko svoje osi, kao što i zemlja po Kopernikovu sustavu. Koliko vremena ta vrtnja traje, nije našao, ali za nas je baš to zanimiva činjenica, što je Mart bio prvi planet, za koji je konstatovano, da se oko svoje osi zbilja vrti. Medjutim ni trajanje ove vrtnje nije dugo ostalo nepoznato. Pjega, koja se već u malih dalekozorih «dobro pokazivala prvim motriteljem Marta, na našoj je karti II. označena imenom „Syrtis major“, te je već od Huyghensa opažena g. 1659. Ona je većinom i služila tomu, da se nadje trajanje Martove rotacije. Dominik Cassini, prem mjernik po zvanju, imao je g. 1655.—1667. ipak toliko vremena, da dalekozorom motri nebo i da nadje trajanje pe preko GEM 122 vrtnje najprije Jupitrove sa 9"56", onda Martove sa 24%37" i napokon Venerine sa blizu 24%! Od onih vremena do naših dana bile su ove pjege na Martu imnogim znamenitim astronomom predmet motrenja osobito za to, da nadju siguran broj trajanja vrtnje i položaja njegove osi, o čem je osobito važno djelo napisao Terby,* koje kritičkim načinom razpravlja sva motrenja ove ruke do god. 1573. Ovdje nas samo zanima pitanje o vrtnji i sploštenosti na polovih. Iza Cassini-a bavio se prvi tim pitanjem njegov rodjak i vriedni pomagač Giacomo Maraldi, koji je g. 1704. našao. za tra- janje vrtnje broj 24"39", ali se je kasnije g. 1719. opet vratio na Cassinijev broj. William Herschel, taj astronomski orijaš, bio je prvi, koji si je u tu svrhu sastavio mala kartu Martovu i našao g. 1784., da vrtnja traje 24" 39" 21", a naklon osi prama stazi planeta 61° 18°. Od god. 1832.—1834. motrili su ga i u seleno- grafiji dobro poznati astronomi Beer i Midler, te našli broj 24" 377 DINI. i Odkad je napokon zasluZni Frederik Kaiser u Leydenu svo- jom uzornom radnjom ,Iztrazivanja planeta Marta za njegovih oposicija g. 1862. i g. 1864.“, koja je ujedno zaključila niz nje- govih za astronomiju toli važnih radnja, ovo pitanje na novo pretresao i našao broj 24" 37” 22:6, smatra se ono definitivno riešenim i mi smijemo reći, da vrtnju Martovu poznajemo si- gurno na jednu stotninu sekunde, daleko oštrije, nego ikojega drugoga planeta. S pitanjem o vrtnji u uzročnoj je svezi pitanje o splošte- nosti na polovih. Sudeći po dugom trajanju vrtnje, zaključio bi čovjek, da će sploštenost toga planeta biti toliko neznatna, da je sa zemlje ne ! Dotični spisi Cassinijevi jesu: a) Quatro lettere al Signor Abb. Falconieri sopra la varieta delle mac- chie osservate in Giove e loro diurne rivoluzioni, con le tavole Roma 1669. b) Martis circa proprium axem revolubilis observationes Bononienses Bononiae 1666. c) Disceptatio apologetica de maculis Jovis et Martis A. 1666. et 1667., et de conversione Veneris circa axem suum Bononiae 1667. * Terby: Arćographie ou étude comparative des observations faites sur l’aspect physique de la planète Mars depuis Fontana (1636) jusqu'a nos jours (1873). (Mem. Acad. Belg. Sav. Etrang. vol. 39. 1875.) 193 ćemo moći ni opaziti. I zbilja je Bessel, jedan od najvećih mjer- nika nebe kih, ovaj zaključak potvrdio. Nu drugi ne manje zna- meniti astronomi nadjoše baš prolivno iz svojih motrenja, da je na ime Mart veoma splosnut. W. Herschel n pr. našao je broj ;!;, a Arago 35, Schröter gr, a i Kaiser još uviek „tz, dosta velik broj prama zemlji, kojoj se sploštenost danas računa na 34y. Oudemans je radi toga još jednom diskusiji podvrgao Besselova mjerenja i našao resultate Besselove sasvim potvrdjene, Winnecke je pače motrenjem na heliometru g. 1856. našao još čudniji re- sultat, da je polarni premjer Marta nešto veći od ekvatorijalnoga! Ova velika opreka izmedju pojedinih rezultata jedan je od najčudnovatijih pojava u astronomiji, i još danas ne znamo ka- zali, gdje mu je uzrok. Novija medjutim motrenja učinila su vrlo vjerojatnim da je Mart na polovih ipak splošten. Godine 1879. bavio se tim pitanjem Joung u Princetonu i našao, da mu je splo- štenost izmedju rig i 344, što bi dalo kao srednju aritmetičku proporcionalu broj 313. Englezki pak astronom Adams kusao je da riesi isto pi- tanje sa teoretičkoga gledišta, pošto je dne 11. i 17. kolovoza g. 1577. Hall u Washingtonu uspio u tom, da nadje dva trabanta Martova. Staze na ime obiju trabanta padaju ili sasvim točno, ili bar gotovo sasvim u ravninu Martova ekvatora, a to ne bi moglo biti. da Mart imade oblik podpune kruglje, jer bi se u tom slu- čaju staze imale razmicati radi privlačenja sunca. Posto toga pojava na njih ne ima, našao je Adams za sploštenost Marta broj z45, koji se sa gornjim brojem srednjim prilično podudara. I tako nam se čini, da ne ćemo bili daleko od istine, ako uzmemo za sploštenost broj s+4, prem da će o njem tek budućnost ko- načno odlučiti. Obretom vrtnje oko osi u velike je poslužio Mart napredku astronomije u ono kritično doba. Na jednoj je strani na ime stajao Kopernik sa tvrdnjom, da se zemlja vrti oko svoje osi, a na dru- goj Ptolomej, posvećen stoljetnim vjerovanjem, da je zemlja ne- pomični centrum svieta; a baš se u ono doba bio razplamtio znanstveni rat o ova dva sustava. Sretnim slučajem pada baš u to vrieme obret dalekozora, koji je najteže argumente u boj do- veo i konačno odlučio pobjedu. Ako su naime po Koperniku Mer- kur, Venera, Mart itd. planeti poput zemlje, onda treba da se i 124 oni vrte oko svojih osi. Lako je dakle pojmiti, kolikom li su revnošću prvi motritelji upravljali svoje instrumente na ona ne- beska tjelesa, tražeći u njih potvrde Kopernikovu sustavu, Kao što vidjesmo, trud im se obilno nagradio, jer je jedan planet za dru- gim, a medju njimi prvi Mart, pokazivao vrtnju. Neka bude ovdje iztaknuta i druga znamenita potvrda Ko- pernikovu sustavu, koja je pomoću dalekozora u onih za astro- nomiju tako važnih godinah nadjena. Kopernik je sam sa teoretičkoga gledišta raja da će nam planeti radi gibanja svojega oko sunca pokazivati faze, slične fa- zam mjesečnim. Ova nuždna konsekvencija njegova sustava pro- slim se okom nikako nije dala konstatovati radi prevelike daljine i najbližih planeta. Nu već prva motrenja dalekozorom donesoše onu potvrdu Kopernikovoj tvrdnji. Galilei sam opazi već g. 1610. faze na Veneri i priobći ovaj svoj obret prijatelju Giulianu de Medici u Pragu isle godine onim glasovitim diagramom: „Haee immatura a me jam frustra leguntur OY“ u kojem je skrio iz- reku „Cinthiae (t.j. mjeseca) figuras aemulatur mater amorum“ (i. e. Venus). Odmah zatim opazi Fontana faze na Martu i Mer- kuru (1639). IV; Treći Keplerov zakon, koji kaže, da su kvadrali obhodnih vremena dvaju planeta jedan prema drugomu kao kubi velikih osi njihovih staza ili TT 2 ma? dao je astronomom vrlo jednostavno sredstvo u ruke, da nadju daljine pojedinih planeta od sunca, pošto su obhodna vremena starih planeta bila velikom točnošću poznata. Za Jupiter se n. pr. znalo, da mu je trajanje jednoga obhoda 4332" 14" 2" — 4332-5848° (sidersko vrieme), a za zemlju opet: 365“ 6' 9" == 36525636“. Po gore iztaknutom zakonu je: 4332-5848? ; 365'25636? == x: 1, ako daljinu .zemlje označimo sa d, ==1. Iz ove jednostavne pro- porcije proiztječe daljina Jupitra : X = 5'2028 Jupiter je od prilike 5 puta dalje od sunca, nego li zemlja. Imamo li dakle samo daljinu zemlje od sunca, lako nam je 125 po 3. Kepplerovu zakonu izmjeriti cieli sunčani sustav. Pitanje o daljini zemlje od sunca postalo je dakle obretom Keplerovih za- kona upravo akutnim za astronomiju, i ako su se već u starom vieku filozofi njime u velike bavili. Pa opet je Mart bio ono tielo na nebu, koje je i ovo pitanje bar približno riešilo od prilike 50 godina poslije obreta Keplerovih zakona! Kako je to bilo, neka razjasne ovi redci. Ako se ne osvr- ćemo na spekulacije najstarijih filozofa o daljini sunca i zemlje, ustaviti nam se je najprije kod Aristarcha, koji je u svom spisu „De magnitudinibus et distantiis Solis et Lunae“ pokazao prvi geometrijsku metodu, po kojoj se može naći daljina zemlje od sunca. Kad je mjesec M upravo u četvrti t. j. kad je polovica njegove površine za nas razsvietljena, čine mjesec M, zemlja Zi sunce S trokut, koji je kod M pravokutan. Aristarch je sada sasma pravo sudio, da se iz poznate daljine mjeseca od zemlje i kuta MZS, što ga doglednice prama suncu i mjesecu u iztak- nutom času čine, dade izračunati daljina sunca od zemlje, i, čim je manji kut MZS, tim je manja daljina sunca od zemlje. On je za taj kut uzeo vriednost 87° (on veli: „u to vrieme [t.j. četvrti | udaljen je mjesec od sunca za 3; kvadranta manje od kva- dranta“), pak potom dobiva, da je sunce od prilike 19 puta dalje nego li mjesee.! U istinu je ovaj resultat veoma kriv, jer je kut MZS mnogo veći. On se od pravoga kuta tako malo razlikuje, da toga Aristarch nije mogao ni opaziti, a i danas obični instru- menti te razlike ne mogu pokazivati. Kut je naime ==89%51“, pa odtuda izvire, da je sunce u istinu ne 19, nego 344 puta dalje od zemlje, nego li mjesec! Hipparch je izumio drugu metodu za riešenje ovoga pro- blema, koju je i Ptolomej primio u svoj almagest, te je tako Hipparehov broj ostao 14 stoljeća odlučnim. Obični način, opredieliti daljinu nepristupnoga punkta €, jest u tom, da se izmjeri kut, što ga doglednice sa krajeva A i B izmjerenoga pravca čine u tom punktu CG. Taj se kut u astro- nomiji obično nazivlje paralaksom, a izmjerenim se pravcem obično uzimlje polumjer zemlje. Zato je takodjer običajna defini- cija, da je paralaksa kut, kojim se od punkta G vidi polu- 1 Zanimivo i oštroumno prosudjivanje Aristarcha, koji je bez trigonome- trije i logaritama morao raditi, vidi u: Wolf: Gesch. der Astronomie pag. 172. Vidi i Neweomb: Pop. Astronomie pag. 20. NILA iz. 126 mjer zemlje. Hipparch je sada našao na temelju geometrijske konstrukcije, da zbroj paralakse sunca i mjeseca mora jednak biti zbroju prividnih polumjera sunca i zemaljske sjene u daljini mjeseca.! A posto je Hipparh već od Aristareha znao, da je pri- vidni polumjer sunca == 15‘, da je sunce 19 puta dalje od nas nego li mjesec, da je dakle i paralaksa mjeseca 19 puta veća od sunčane; pošto je nadalje iz pomrčina mjeseca našao, da pri- vidni polumjer zemaljske sjene u daljini mjeseca čini 40“, dobio je po gornjem poučku resultat, da je dvadeseterostruka paralaksa sunca == 55“ ili: kut, kojim bi se polumjer zemlje sa sunca vidio, da je ca. 3, a to daje 1200 zemaljskih polumjera za daljinu sunca, a 59 takovih polumjera za daljinu mjeseca Nu kako je i ovaj resultat Hipparchov daleko zaostao za istinom, pokazuje najbolje činjenica, da je sunce u istinu od zemlje daleko 23.000 zemaljskih polumjera! Ali ako i jesu ovi resultati starih veoma slabi, valja o njih reći, da su osnovani bili na motrenju i računu, dakle na izpravnom principu, a nisu bili plod spekulacije, kao mnogi drugi nazori starih o prirodnih stvarih. Razlogu, zašto su resultati starih tako daleko ostali od istine, lako se je dosjetiti. Kut, kojim se polumjer zemlje sa kojega nebeskoga tiela vidi, očito je tim manji, čim je to tielo dalje od zemlje. Ako je daljina tiela veoma velika, bit će on tako malen, da se niti oštrim instrumentom ne će dati opredieliti: doglednice sa krajeva zemalj- skoga polumjera činit će se paralelnimi. Ovaj se slučaj zbilja desio kod sunca, i na toj fizičnoj zapreci, izmjeriti direktno pa- ralaksu sunca, slomila su se nastojanja Aristarcha i Hipparcha. Iza preporoda astronomije u 16. vieku počeli su odmah razmišljati i o ovom pitanju, i naskoro su došli do uvjerenja, da je sunce jamačno mnogo dalje nego 1200 zemaljskih polumjera. Nukako su nazori u toj stvari bili nesigurni, pokazuje nam naj- bolje Tycho, koji je držao, da je sunce daleko samo 1150 polu- mjera, dočim je Kepler taj broj povisio na 3400 zemaljskih polumjera. Razmjerno blizu istini došao je Belgijanac Gottfried Wendelin, koji je g. 1650. na Majorki Aristarchovu metodu revi- dirao i opetovano gore spomenuti kut MZS izmjerio na 89%45“, dočim je on u istinu 89% 51“. Nu s jedne strane nepodpunosti, kojim se kod uporave ove metode ne može izbjeći i koje u glavnom odtuda potječu, što se ! Vidi pobliže: Wolf Geschichte der Astron. pag. 174. Op. 7). . 127 radi nepravilne površine mjeseca ne da oštro opredieliti moment, kada je polovica mjeseca razsvietljena; s druge pak strane ne- mogućnost, paralaksu sunca direktno izmjeriti, potakla je fran- cezke astronome prve na misao, da se najprije potraži paralaksa takovih planeta, koji se zemlji što bliže primaknu , jer je mnogo više nade, da će se ona, budući mnogo veća, dati oštro izmjeriti. Ako je pak poznata paralaksa takova planeta, dade se iz nje i iz poznatih omjera daljine tih planeta od sunca veoma lako naći i paralaksa sunčana. Iz ove misli niknula je i inače za astrono- miju toli važna ekspedicija Jeana Richtera u Cayenne g. 1671., kojoj je duševni otac bio već spomenuti Dom. Cassini, tada rav- natelj zvjezdarnice u Parizu. Odabiruć pako zgodan planet pomisliše odmah na Marta, o kojem su znali, da se u vrieme zgodnih oposicija znade zemlji približiti do na jednu trećinu daljine od sunca. Pošto se je g. 1672. u augustu i septembru zbilja desila tako zgodna oposicija, imao je Richer od akademije nalog, da od 28. augusta do 29. sep- tembra te godine _ motri i svojim oktantom izmjeri visinu Marta u meridijanu, dočim su u isto vrieme u Parizu motrili Picard i Romer. Iz mnogih u Cayenne-u i Parizu mjerenih zenitnih da- ljna izmedju Marta i vrlo blize, za sravnjivanje zgodne staja- čice wW! Aquarii i iz dobro poznate daljine Cayenne — Pariz po- tekla je za tadanju daljnu Marta ==0:372, paralaksa Marta = 251/,‘, a odtuda paralaksa sunca 9!/,‘, iz čega je Cassini iz- veo prvu znanstvenu i istini dosta blizu daljinu sunca = 21700 zem. polumjera; taj je znameniti resultat znanost i opet imala zahvaliti ekscentričnoj stazi našega planeta Marta.! Kasnije se pozornost astronoma obratila na planet Veneru, a iz njezinih se prolaza pred sunčanom pločom dade još oštrije iz- računati paralaksa sunca. Nije naša, da ovu metodu dalje pratimo. Neka bude samo spomenuto, da se danas obćenito za paralaksu sunca uzima Newcombov broj 8:85“, te se čini, da ni konačni resultati zadnjih dviju ekspedicija za motrenje Venerina prolaza ne će dati broja, koji bi se od ovoga razlikovao znatno, a po tom bi bila daljina sunca od zemlje 148,600.000 km. koj so s en o ! Vidi račun sasma izveden u Wolf: Handbuch der Mathematik, Phy- sik, Geodäsie und Astronomie. Zürich 1870—72. II. Bd. pag. 159. 128 Va Ocrtav Marta kao nebesko tielo i njegovu važnost za teore- tičnu i praktičnu astronomiju, pristupamo k njemu sada nješto bliže, shvaćajući ga kao sviet poput našega zemaljskoga i izpitu- jući mu fizičnu konstituciju. Primiéuti mu se tom mišlju, du- ševno nam oko najprije zapinje za pitanje, imade li i Mart poput naše zemlje pratioca, koji je püt od puti njegove, koji mu bla- gim svjetlom obasjava tamne noći — za pitanje o Martovih mje- secih. Pa, i ovdje ćemo naći osebitost Marta jasno izraženu načinom bas protivnim od prijašnjega. Onaj isti Mart, koji je odmah iza obreta dalekozora prvi pružio čovjeku dokaze svoje planetarne naravi i tim umovanje čovječje o sunčanom sustavu i položaju zemlje u njem tako snažno podupro, pokazao se je glede mjeseca sasma različnim od ostalih planeta. Dočim je već Galilei 1610. prvim dalekozorom odkrio mali sviet Jupiterov sa njegova četiri mjeseca i tim ne malo razsrdio peripatetike; dočim je isti Galilei već vidio kolobar Saturnov, a Huyghens 1659. u svojem: ,Sistema Saturnium, sive de causis mirandorum Saturni phaenomenorum et co- mite ejus planeta nova“ čudne oblike toga kolobara raz- tumačio izrekom: „Annulo cingitur, tenui plano, nusquam cohae- rente, ad eclipticam inclinato“; dočim je već Casini g. 1684. po- znavao 5 mjeseca Saturhovih, a W. Herschel g. 1789. našao još 2, Bond pak g. 1848. dodao još osmi; dočim su i novi planeti Uran (1781.) i Neptun (1846.) pokazali, da imadu trabante (Ura- nus njih 4, a Neptun 1); dočim su napokon bar prvi motritelji dalekozorom mislili (premda krivo), da vide i uz Veneru mjesec, pokazivao se Mart tvrdokorno samcem, te je najprije trebalo sa- graditi veliki refraktor Washingtonski, da se pokažu 2 trabanta Martova. Ova se je osebitost Martova prvim motriteljem dalekozo- rom činila toli nevjerojatnom, da je naprosto nisu htjeli vjero- vati, i zato se već od vremena Galileijevih u astronomiji prenosi predaja, da Mart imade mjeséca. Kad je Kepler primio Galileijev sSidereus nuncius“, napisao je, uzhićen velikimi obreti svoga su- vremenika, svoju: ,Dissertatio cum Nuncio sidereo nu- per ad mortales misso a Galileo“ (U Pragu 1610.), a u tom se spisu već nalazi izreka: „Zelio bih, da mi je.pri ruci 129 dalekozor, kojim bih pretekao u obretu dvaju oko Marta i 6 ili 8 oko Saturna kolajućih mjeseca.“ Zaista čudna divinacija ! Ova je predaja od pisca do pisca prelazila i Derhamovom poznatom astroteologijom (1714.) prešla i u šire krugove narod- nje tako, da se obćenito podržavala vjera u to, da Mart ima 2 mjeseca. Medjutim pak astronomi od zanata ne mogoše nikako uspjeti, da vide i jedan mjesec! Miidler je pače prije 40 godina još tvrdio, da Mart ili na- prosto ne ima mjeseca, ili mu je premjer manji nego 3 milje, jer se inače za zgodnih opozicija nikako ne bi mogao sakriti novijim i jačim teleskopom. D’Arrest je medjutim g. 1864. svojim refrak- torom od 10!/,“ u Kodanju mogao konstatovati, da je Mart tako sjajan, da se zviezde 12. veličine u daljini od S—10 minuta u njegovu refraktoru već ne vide; tim je opet porasla nada, da će se u jačih, instrumentih kakovi mjeseci možda ipak pokazati. I zbilja je Asaph Hall dne 11. augusta 1877., kad je Mart bio u veoma zgodnoj opoziciji, novi g. 1873. od Clerka dovršeni refraktor Washingtonske zvjezdarne od 26“ (tada najogromniji, danas pak tek 5. instrument na svietn) upravio na Mart i opazio odmah, samo 79:6“ daleko od središta planeta, malen punkt — zvjezdicu 13. reda. Do 16. augusta zapriečiše oblaci daljnje mo- trenje. Toga se dana zvjezdica opet pokazala, i motrenje od ne- koliko sati bilo je dostatno za dokaz, da ta zvjezdica pripada Martu. Odmah druge večeri našao je Hall u još manjoj daljini od 30:2“ i drugi satelit Martov, koji su od onda kod svake opo- zicije i u Europi i u Americi vidjali, pače i teleskopi mnogo ma- njimi; n. pr. Erck je vidio oba u Sherringtonu (Englezka) instru- mentom od 17:8 cm = 75“ engl.! Prof. Madan u Etonu potakao je Halla, da ova dva tako dugo očekivana i tražena svjetića okrsti imeni: ,Phobos“ i ,Dei- mos“. jer Homer u XV. pjevanju Ilijade, kad opisuje Aresa (Marta) gdje hrli u boj, spominje dva mu pratioca ovimi riečmi : »Rekavši to zapovjedi on upregnuti konje Stravi i Grozi, a sam navuče oružje sjajno.“ (Maretić. Hom. Il. XV. Stih 118. i 119.) Nu tek što su ,Phobos“ i ,Deimos“ nadjeni, pokazalo se je, da su prava unika u čitavom sunčanom sustavu. Prije svega su oba tako malena, da u dalekozoru ne poka- zuju upravo nikahovih dimensija; zato ni ne znamo ništa o nji- 2) 130 hovih premjerih. Jedini Pickering u Cambridge-u (U. S:) zaključio je teoreticki po njihovu sjaju, koji korespondira 12. redu Arge- landerove skale, da im je premjer jedva 10 km. velik, ako se predpostavi, da jednakim načinom svjetlo odbijaju, kao što Mart. „Phobos“ dakle i ,Deimos“ spadaju uz 228. asteroid „Agalhu“ medju najmanje svjetove, koje do sada poznajemo. Naš bi brzi vlak te svjetove obišao za cigli 1'/, sata! Imade li, Bože, i na tih svjetovih ratova? — Još su čudniji mjeseci Martovi, ako ih razmatramo sa druge strane, koja nam je već mnogo sigurnije poznata: mislim daljinu od Marta, i s tim skopčano gibanje oko njega. ; Nutarnji je trabant „Phobos“ od središta Martova udaljen samo 9300 km., dakle od površine mu samo 5900 km. (pošto je premjer Marta ca. 6800 km.). Sravniv ovu daljinu od 5900 km. = 787 milja sa daljnom našega mjeseca 354415:5 km. = 50.000 milja, možemo reći, da bi naši ogromni teleskopi, postavljeni na Mart, svako gibanje stvorova na ,Phobosu“ pratiti mogli! S ovom malom daljinom u savezu je i vanredno velika brzina, kojom „Pho- bos“ obilazi svoje centralno tielo. U 7" 39" obidje on oko Marta jedan put, dočim naš mjesec za svoj obhod treba do 28 dana. Posljedica je pak ove strašno brze revolucije, da ,Phobos“ stanovnikom Marta (ako ih ima) pruža pojav, koji se na nebu preriedko vidi, pojav, da se jedno tielo na nebu giba od zapada k iztoku, da ,Phobos“ za sta- novnika na Martu izlazi na zapadu, a zalazi na iztoku. Evo zašto! Mart se okrene za 24"37" jednom oko svoje osi, dakle mu je put za 1" == 14:62" od zapada prama iztoku, dočim pak „Pho- bos“ u istom vremenu za 47:06° stupanja prama iztoku odleti. On dakle preteče Marta za 32:44%.u iztočnom smjeru, dakle se stanovniku Marta čini, da on isto toliko stupanja od zapada prama iztoku za jedan sat opiše, t.j. 360° ili cio put oko Marta-za 360: 32:44 == 11:1 sati ito prividno smjerom od zapada prama iztoku. U istinu je to vrlo čudan pojav na nebu, koji veoma po- tiče na razmišljanje s toga, što se ne da dobro u sklad dovesti sa Laplace-ovom teorijom. Dubois! je s toga tu nedavno došao na vrlo originalnu misao, da ,Phobos“ i , Deimos“ prvobitno niti ne bijahu mjeseci Marta, nego mali asteroidi, koji se njemu tako jako primakoše, da priedjoše u njegovu sferu RE È Comptes rendus 1888. T. 107. pag. 551. 131 Imade i zbilja činjenica, koje za ovu hipotezu govore. Prije svega čudan je doista pojav, da ni jedan od mjeseca prije god. 1877. nije vidjen uza sve to, što je Mart mnogo puta pomno motren za vrieme njegovih opozicija; a s druge je strane opet pojav, da imade više asteroida, koji poslije obreta nigda veće nisu nadjeni. Dubois iztiče osobito 132. asteroid ,Aethru“, koja se je u septembru 1876. Martu vrlo približila, te misli, da bi se i ona jednoč mogla pretvoriti u satelit Martov, ili se je pretvo- rila, pošto od god. 1878. nije više vidjena. I ako se ova hipoteza u obće bez daljnjega izpitivanja baš ne smije odbaciti, bio je Du- bois-ov primjer ,Aethre“ dosta nesretno odabran, da hipotezu podupre, jer je A. Berberich! zbilja dokazao, da se oba planeta g. 1876. nisu mogla ni toliko približiti, koliko je na temelju kri- voga predpostavka Dubois izračunao, a i ona po njem izračunana daljina još ne bi bila dostatna, da atrakcija Marta prevlada. Ber- berich iztiče još i dalje, da bi u takovu slučaju staza satelita imala biti spružena elipsa, kao kod periodskih kometa, dočim su staze Phobosa i Deimosa vrlo nalik na kružnicu. Napokon bi staze satelita u tom slučaju imale padati u ravninu Martove staze dočim su staze obiju satelita istosmjerne sa ekvatorom Marta, što baš pokazuje silno, da su pripadali Martu od početka. Nu ovi razlozi Berbericha, ako i jesu takovi, da obaraju hipotezu Dubois-ovu u ovom od njega odabranom slučaju, vriede ipak svi samo za slučaj, da se dva planeta fizički ne sudare. Nu poznato je, da se je već pokojni Littrow tim pitanjem mnogo bavio, te sene može reći, da je takov dogadjaj nemoguć i da se on u istinu nikada nije u prošlosti zbio ili da se ne će nikada zbiti. U takovu pak slučaju izgubili bi argumenti Berberichovi po svoj prilici svu jakost svoju. Čini nam se dakle, da se hipoteza Du- bois-ova ne smije onako obćenito osuditi, kako je to Berberich učinio, pak će i u tom pitanju budućnost imati da kaže zname- nitu rieč. Drugi dalji mjesec Martov Deimos udaljen je od središta Martova 23.000 km. i treba, dok jednom obidje oko Marta, 30%18" dakle gotovo uprav 4 puta toliko vremena, koliko prvi: odnošaj vrlo jednostavan, a slični se jednostavni odnošaji pokazuju i kod mjeseca Jupitrovih i Saturnovih. Deimos medjutim već ne pokazuje onog čudnoga pojava, 1 Naturwissenschaftliche Rundschau III. pag. 596. 132 da se giba prividno od zapada k iztoku, jer mu je put za 1" = 8811:° prama iztoku, on dakle zaostaje iza vrtnje Martove za 14:62° — 11:88 — 274° svrši dakle svoj prividni put oko Marta za 360 : 2:74 = 131:4" ili za 5'/, Martovih dana i to od iztoka prema zapadu. Težkoća, da se strašno brzo gibanje Phobosa u sklad do- vede sa Laplace-ovom teorijom, potječe u glavnom odtuda, što po ovoj teoriji nije razumljivo, kako bi satelit, koji seje od pla- neta odciepio, mogao imati veću brzinu vrtnje oko planeta, nego što je brzina, kojom se sam planet vrti oko svoje osi. Najviše bi smjeli po teoriji očekivati, da budu obje brzine jednake, a ni- kako ne bi brzina satelita mogla biti tri puta veća od brzine vr- tnje planetove, kako to Phobos zbilja pokazuje. Ovo nesudaranje danas je još svakako jedna od vet zagonetaka, koje niti starije tumačenje, kao da bi se Phobos bio odciepio u većoj daljini od ekvatora, pa onda tek zbog atrakcije došao bio u ravninu njegovu, a tim dakako gibanje svoje znatno pospješio, niti gore iztaknuta hipoteza dovoljno ne riešavaju. Na- dajmo se, da će budućnost i ovu zapreku ukloniti. VI. Primaknimo se sada Martu još bliže! Je li i on poput zemlje obkoljen atmosferom ? Kakova je i kakovi su u njoj meteorologijski pojavi? Je lise i on barem na površini skrutio, i kakova je forma- cija te površine ? To su pitanja, koja sačinjavaju ,Areografiju“ i postoje u astronomiji od obreta dalekozora, kad je čovjeku prva nada si- nula, da će moći motrenjem dobiti pouzdanih resultata o fizičnoj konstituciji nebeskih tjelesa. Da Mart zbilja imade atmosferu, mislili su već Cassini i Rö- mer, jer su opazili, da male stajačice, kad se približuju Martu, koji će ih pokriti, bivaju sve slabije i slabije, pak da ih nestane prije, nego dodjoše do ruba Martova. Tralles je god. 1822. pače opazio, da se je zvjezdica na drugoj strani tek onda pokazala, kad je bila za cieli premjer Marta udaljena od ruba njegova. Ovaj si pojav protumačiše tim, da atmosfera Martova, prema po- vršini sve gušća, sve jače guta svjetlo stajačice. Tralles: je onda 133 iz svoga opažaja još dalje umovao, da je ta atmosfera jako ve- lika. Nu ovo tumačenje sigurno ne bijaše izpravno. Ono slablje- nje sjaja sigurno polječe najviše od toga, što se objekt slaba sjaja približava objektu velika sjaja, zbog čega se prvi objekt naskoro izgubi. I sa teoretičnoga stanovišta nije vjerojatno, da bi se onaj pojav pokazivao zbog Martove atmosfere, jer i uzmemo li, da je atmosfera Martova tako gusta kao naša — a to kraj njegove male mase nije vjerojatno — ona bi ploču Marta okružavala kao prsten širok najviše 0:35“, a to je premalo, da bi se i jakim tele- skopom dalo opaziti ono spomenuto slabljenje svjetla. Pa zbilja je South imao prilike svojim velikim refraktorom od 11 par. palaca otvora motriti, gdje Mart zastire veoma finu dvostruku zviezdu, ali ovim načinoni nije mogao primjetiti ni traga kakovoj atmosferi. Drugim mnogo pouzdanijim načinom dokazana je ipak eksi- stencija te atmosfere. Već William Herschel opazio je gdjekada svietlih pjega, koje su se veoma brzo mienjale i tim upućivale, da su nešto, što je nalik na naše oblake. Od onoga vremena mnogi motritelji — spominjem samo Schrötera, Hutha, Gruithuisena, Hardinga, Dawesa, Webba itd. — opazili oblakom slične tvorbe, koje ne mogu nastati bez eksistencije atmosfere. Osobito mi je ovdje iztaknuti promjene bielih pjega Marto- vih, o kojih će se govoriti niže, a u svezi su sa godišnjimi do- bami Martovimi tako, da zimi rastu, a ljeti ih nestaje. Mislim, da bi ovaj pojav sam bio dostatan, da nas uvjeri o eksistenciji al- mosfere.! Dodamo li tomu još nesumnjivo dokazani pojav, da su pjege, koje se na Martu pokazuju, redovito sve nejasnije, čim se više približuju rubu, i da se sve pjege vide jasnije, kad je na Martu ljeto, težko se je oteti misli, da je Mart obkoljen dosta jakom atmosferom. Kakov je kemički sastav te atmosfere, o tom nas može uputiti samo spektroskop.” Tim se je pitanjem do sada najviše bavio H.C. Vogel,? te je našao, da Mart u bitnom daje spektrum 1 Sravni: Život na Martu. Od Camilla Flammariona, preveo O. Kučera. Vienac 1885. br. 38, 39, 40, 41. * Spektroskop i najznamenitiji mu obreti. Napisao O. Kučera. Zagreb 1887. 3 H. G. Vogel: Spektra der Planeten. Leipzig 1874. PASINI 134 sunca, ali se u njem pokazuje i nekoliko tamnih pjega, koje ne- pripadaju suncu, nego ih u spektru sunca proizvodi atmosfera naše zemlje. Iz istovjetnosti ovih atmosferskih crla na zemlji i Martu smijemo pouzdano reći, da se atmosfera Martova od naše jako ne razlikuje; pa pošto je nadalje mnogimi iztrazivanji i najno- vijega vremena dokazano,! da atmosferske crte spektra polječu većinom od vodene pare ili kisika u atmosferi, to smijemo i dalje kazati, da i atmosfera Martova imade mnogo vodene pare od iste kemijske konstitucije. Janssenova velika, na Meudonskom observa- toriju osnovana iztraživanja o tom predmetu čini se, da će bii od velike važnosti za poznavanje atmosfera svih planeta, te bi već bližnje godine mogle o tom donieti novih i važnih resultata. Kakova mu drago medjutim bila kemijska konstitucija Mar- tove atmosfere, stoji na svaki način, da je većinom tako pro- zirna, da nam dopušta gledati površinu njegovu i formacije na njoj, na koje nam se je sada pobliže osvrnuti, jer baš ovdje jesu epohalni obreti Schiaparelli-jevi u zadnjem deceniju od g. 1877.— 1888., s kojimi hoćemo da upoznamo naravoslovnu publiku hrvatsku. On je rezultate ovih svojih iztraživanja publicirao u mnogih razpravah u „Atti dell’ Accademia dei Lincei“, a osim toga je sam o njih izviestio u njemačkom časopisu „Himmel und Erde“.? Tu je i publicirana najnovija njegova krasna karta Marta, koja resi i ovu našu radnju. Neka bude ovdje spomenuto, da su ove karte u Berlinu kod redakcije naručene u isto vrieme za 1U tom su smjeru osobito zanimive radnje Janssena, Egoroffa i Cornua. A. Gornu: Iztraživanje telurskih pruga a, 8, A sunčanoga spektra (An- nales de Chimie et de Physique Sćr. 6. Tom. VII. 1886. 5.) J. Jansen: K spektralnoj analizi sastavinà zemaljske atmosfere. Com- ples rendus Tom. 101. pag. 649. | i N. Egoroff: Spektrum absorbcije kisikov (GC. R. Tom. 101. pag. 1143), gdje je dokazano, da 126 crta u prugah 4, B, a potječe od kisika, a ostale navlastito a potječu od vodene pare. J. Janssen: O spektrih absorbcije kisikovih. C. R. 102 pag. 1352. — isti naslov u Socićtć Francaise de Physique 1888. maj p. 2. — O telurskom spektru ra visokih postajah i osobito o spektru kisika. C. R. Tom. 107. pag. 672. * Über die beobachteten Erscheinungen auf der Oberfläche des Planeten Mars. Von Prof. I. V. Schiaparelli I. Heft 1. 2. 3. (Iz talijanskoga teksta manu- scripta prevela redakcija, a pisac revidirao.) 135 Pariz s francezkim i za „hrv. naravoslovno družtvo“ s hrvatskim nadpisom. Već prvi motritelji Marta, oboružani dalekozorom, opazise na njem pjega tamnijih i svietlijih, koje svojom nepromjenlji- vošću oblika pokazivahu, da pripadaju baš površini Marta. Njimi i nadjoše rotaciju Marta. Huyghens i Hooke dadoše se pače već na taj posao, da nekoje od ovih pjega narišu. Koncem prošloga i početkom ovoga stoljeća mnogo se tim bavio Schröter u Lilien- thalu u svojih: „Areographische Fragmente“, što ih je Francols Terby g. 1873. pomoću bruseljske akademije izdao i za koje veli Schiaparelli, da bi bile za areografiju od prevelike važnosti, da su izvedeni boljom metodom i da su ih manje vodila apriori- stička mnienja o naravi opaženih tvorba i njihovih promjena. = Prvi, koji je utemeljio areografiju u pravom smislu, bio je poznati selenograf J. H. Madler, koji je malim teleskopom od 41,“ vidio i opisao glavne pjege Marta bolje, nego svi njegovi predhodnici. A njegova je još veća zasluga, što je položaj njekih glavnih mjesta na planetu izmjerio i na tom temelju g. 1830. prvu, ma- kar i nepodpunu, kartu Marta publicirao. „Ona bijaše“, veli Schiaparelli, „za topografiju Martovu ono, što je za zemaljsku geografiju bila karta Eratosthenova“. Trideset je i dvije godine ovo bila jedina karla Martova, i tek prigodom opozicije od g. 1862. počeo je novi studij, potaknut znamenitom jur spomenutom radnjom Kaiser-a. Na temelju iz- traživanja Schmidta, Secchia, Linssera, Nasmytha, Rossea, Da- wessa, Kaisera, Lockyera i Proctora mogao je posljednji godine 1869. izdati novu kartu Marta, mnogo savršeniju od Mädlerove.! Sve su ovo medjutim samo pripravne radnje. Glavni ute- meljitelj areografije ostaje ipak Schiaparelli, koji se od g. 1877. ovamo neprestano bavi proučavanjem Marta, i kojemu imademo upravo sve zahvaliti, što pobliže znamo o površini Martovoj. On će nam biti i vodičem u ovom posjetu na taj sviet, našemu u mnogom obziru sličan. 1U spisu: ,Stereograms of Mars with a chart of Mars in Mercators Pro- jeetion London 1869.“ i djelo istoga: „Other worlds Ahan ours“. London 4. iz- danje 1878. — Kartu vidi ovu u: „Kleine Anleitung zur Durchmusterung des Himmels, Braunschweig 1880.* Fig. 34. BETT " Pore 136 Iz svih slika o pjegama na Martu počevši od Huyghensa (1659), Maraldi-a (1704) i Bianchini-a (1719), pa sve do Schia- parelli-a, vidi se prije svega, da su tamne pjege na Martu u ne- promjenljivom relativnom položaju i da im se obćeniti oblik ne mienja. Tako n. pr. mogao je Schiaparelli onu tamnu pjegu, koju na našoj karti vidimo imenom „Syrtis Major“, prepoznali u sli- kah Huyghensa (1659). One imenom „Mare Cimmerium* (170%— 240° dužine, 10°—40° južne širine) i „Mare Sirenum* (130%— 175° duž. i 20°- 40° južne širine) u slikah Maraldi-a (1704), „Hesperiju® (220°—250° dužine, 20°—35° južnć širine) u slikah Bianchini-a (1719). U našem su pak vieku trojica: Madler (1830), Kang (1862) i Schiaparellı (1877) mjerili položaj glavnih mjesta na planetu, a resultat je bio, da su se mjerenja, izvedena u tako razmaknutih odsjecih vremenskih, posvema sudarala: najbolji dokaz za nepro- mjenljivost onih mjesta položajem i oblikom. Nu veoma bi se prevario, tko bi mislio, da se na tih pje- gah ne opažaju absolutno nikakove promjene. . Baš nasuprot: trajni studij Schiaparelli-a pokazao mu je, da mnogi dielovi na površini Martovoj mogu donjekle mienjati svoju boju i raznim načinom odbijati zrake sunčanoga svjetla. Konture pojedinih se pjega, dakako veoma malo, mienjaju : gdjekada su nejasne, drugda opet veoma oštre. Njeke se stvari u njekom vremenu ne vide, drugda opet mienjaju svoj oblik, ali ne toliko, da bi se moglo sumnjati o identitetu objekta. Pro- mjene napokon u njegovoj atmosferi podavaju proučavanju pla- neta mnogo veći interes, nego kad bi na njem sve bilo nepo- mično i mrtvo. „Planet nije pustara“, kliče Schiaparelli, „tvrda kamenja; on živi, i razvitak se njegova života očituje u vrlo za- mršenu sistemu pojava, a jedan dio tih pojava obuhvaća kra- jeve tako velike, da ih zemaljski žitelj vidjeti može. Imademo ovdje izpitati čitav sviet novih stvari, koje u velike izazivlju radoznalost iztraZivatelja — sviet, u kojem je obilna rada za mnoge dalekozore i za mnoge godine“. Na prvi se pogled u dalekozoru pokazuje, da imademo na Martu dvie kategorije pjega, koje se bitno razlikuju jedna od druge. Jedne sjaju u velikom svjetlu, koje se od glavne narančaste (orange) boje na jednu stranu gdjekada spušta prema žutoj sve do čiste bjeline, a na drugoj, preko crvene, uzpinje sve do 137 najtamnije rumeni. Druge su u obće mnogo tamnije, a to su one pjege, koje su već prvi motritelji vidjeli. Njihova je glavna boja siva kao željezo ili modro-sivkasta, ali i ova se mienja na jednu stranu do najernije crnine, a na drugu do jasno-sive boje poput pepela. PriloZena tabla II. predočuje one glavne i obične boje. Već je odavna običaj, pjege prve kategorije zvati „konti- nenti“, a pjege druge ,mora“. Schiaparelli prima ove nazive, ali uz priuzdržaj, koji pokazuje savjestnoga iztraživatelja prirode, da naše znanje o fizičnoj konstituciji Marta još nije doprlo tako da- leko, da bi se ova imena smjela uzimati drugačije, nego kao pod- pora našem pamćenju i da bude izražavanje jasnije i oštrije. O pravoj naravi jednih i drugih pjega tiem nije ništa rečeno, baš kao ni na mjesecu, kod kojega govorimo o ,moru“, premda za sigurno znademo, da na njem ne ima vode u tolikoj množini. Koliko je pak izražaj jasniji uz pripomoć ovog nazivlja, po- kazuje pogled na prvu našu kartu. Riečju ,olok“ Thyle I. izra- zili smo odmah, da je to svietla narančasta pjega, obkoljena sa svih strana tamnimi mjesti. Kad rečemo ,jezero“ Niliacus, rekli smo tim odmah; da je to tamna pjega, obkoljena sa svih strana svietlimi. Isto su tako oštro razumljive n. pr. rieči: ,zaljev“ Au- rora, ili ,poluotok“ Hesperia ili ,kanal“ Gigas i td. Ovdje je i mjesto, da se taknemo nomenklature u areogra- fiji. Midler je glavna mjesta, koja je izmjerio, označio pismeni alfabeta, a tu je oznaku pridržao i Kaiser; Proctor pak u svojoj novoj karti, koju je napravio najviše po motrenju Dawesa, uveo je neku vrst geografijske nomenklature, označiv tvorbe imeni: zemlje, mora, otoci itd., i dodavši svakomu kao bližu oznaku ime kojega čovjeka, zaslužnoga za iztraživanje Marta. Schiaparelli pridržao je obćeniti dio nomenklature, koliko se osniva na analogiji sa zemljom, a mjesto imena ljudi uveo je imena iz stare geografije i mitologije. Ta je promjena bila tim potrebitija, što je izpitivanjem Schiaparelli-a toliki detalj prirasao, da se je Proctorova karta sasma promienila. Schiaparelli medjutim i svoju nomenklaturu proglašuje pro- vizornom, nu čini se, da će se ona ipak obćenito primiti uza sve to, što njekoji englezki astronomi još uviek podržavaju Proctorovu. Iza ove se opazke vratimo na opis Martovih tvoraba, pri čem uviek upućujemo na priloženu tablu II. 138 Obćenito se može reći, da su sasma oštrom medjom raz- razlučena mora od kopna. Pogled na kartu to potvrdjuje. Nu pomnijemu motritelju ne će izbjeći njekoji predjeli, gdje ova medja nije tako jasno izražena. U ,erythraejskom“ moru eno ta- kovih tvoraba dosta. ,Argyre“, ,Hellas“, „Pyrrhae Regio“, „Deu- calionis Regio“, ,Japygia“, ,Ausonia“, ,Libya“ sve su takovi primjeri. Ovi krajevi Martovi pokazuju čudne promjene u tom, da su jednom više nalik na kontinente, drugda moru; gdjekada pače jednomu i drugomu. Prema raznom položaju na planetu primaju sve stupnje boja kontinentskih i morskih, te se Sehiaparelli-u čini, da prikazuju neke prelaze od kontinenata u mora. Kao pri- mjere ove vrsti opisat ćemo ovdje samo poluotok „Deucalionis regio“, otok „insula Cimmerea“, koja se osobito izliče na drugoj tabli, i otok „Hellas“. Prvi se poluotok u obliku prava kuta savija i stere u „erythraejsko more“. Na strani, koja se tiče kontinenta, oštro je ocrtan; u moru se pak rubovi na svili stranah postepeno gube u tmini. Boja je tomu poluotoku nekako u sredini izmedju one kon- tinenta i mora; čas opet više prelazi u sivu. Opazio je Schiapa- relli gdjekada i to, da na krajevih dobije bielo-sivkastu boju, nu uviek mu je bila boja takova, da se je poluotok ipak mogao razpoznati od okolišnog tamnijeg mora, što se o susjednom predjelu » Pyrrhae Regio“ nije moglo uviek reći, jer je gdjekada tako po- tamnio, da se nije razlikovao ničim od tamnog „Mare Erythraeum“. Mnogo je zanimiviji „Mare Cimmereum“. God. 1877. bilo je ovo cielo more veoma tamno, jedno od najtamnijih mjesta na cielom Martu. G. 1879. opazilo se samo, da je boja nešto malo manje tamna, pa još i koncem g. 1881. stajalo je ovo more u živu kontrastu sa žutom svojom okolinom. Dne 3. februara 1882. opažena je prvi put duga pruga tamno-žute boje, koja se stere od 205° do 235° dužine poput kometa. Potlašnjih je dana jasno opažena sve do 7. februara. Schiaparelli ju je nazvao ,insula (otok) Cimmerea“. Za kasnijih opozicija nije se mogao ovaj kraj Marta zgodno motriti, nu ipak je Schiaparelli-u ostao osjećaj, da ova) otok još uviek postoji. Još su zanimivije opažene promjene na velikom otoku „Hel- las“. Godine je 1877. bio to velik, gotovo sasma okrugao otok, kojemu je premjer zapremao bar 30° od najvećega Martova 139 kruga. Boja mu bijaše obično žuta i za čudo sjajnija, kad bi se otok zbog rotacije planeta primicao rubu. Dne 16. decembra t. g. bio je biel i sjajan kao susjedni kraj oko južnog pola (u tabli “gore, jer je slika astronomskoga dalekozora preokrenuta), nu 21. decembra već se je povratila prijašnja žuta boja. Za opozicije od godine 1879—1880. bio je oblik još uviek prilično okrugao, nu mjesto sjajne površine pokazivao se je mutan, nejednolik sjaj, koji bijaše prama lievoj gornjoj strani slabiji. Otok bijaše pro- rezan dvjema tamnima upravnima crtama u križ, od kojih je jedan ,kanal“ išao istosmjerno sa meridijanom, a drugi sa stup- njevi širine. Od ovih je kanala vidjen samo prvi g. 1877., i to slabo.! Otok se dakle razpao u 4 kvadranta, od kojih su samo dolnja dva bila žuta, dočim su gornja dva pokazivala mnogo tamniju boju; od ovih opet lievi tamniju od desnoga. I u ovoj je epohi pokazivao otok veći sjaj, kad bi se približio rubu pla- neta. Kasnija opozicija od god. 1881. i 1882. pokazala je, da je »Hellas“ izgubio mnogo svoga sjaja; boja mu bijaše siva kao pepeo, rubovi nejasni, a gdjekada se vidjao samo kao nejasan i neizvjestan oblak. Samo u pojedinih slučajevih, i to u blizini srednjega meridijana, znao je primiti smedjo-žutu boju, kao n. pr. „Regio Deucalionis“. Oba su se kanala još i sada vidjevala, ali otok je sam imao mnogo manje dimensije; more je zauzimalo mjesto njegovih rubova tako, da se je otok pretvorio u trapez, komu su uglovi zarubljeni, i u tom ga obliku pokazuju naše 2 table. U daljih, za opažanje nezgodnih opozicijah pokazao bi se samo kao bjelkasta maglovita pjega neizvjestna oblika. Premjer mu sigurno ne bijaše veći od 12°—15°. Slične je pojave pokazivao i kontinent ,Libya“, komu je dobru trećinu od god. 1877. do god. 1884. pokrio zaljev ,Syrlis magna“. ,Lacus Moeris“, koji se na naših kartah pokazuje sasma blizu desnoga kraja ,Libyje“, stajao je još god. 1877. u sredini kanala ,Nepenthes“, koji je pod ,Libyom“ opisivao sasma pra- vilan luk. Godine 1888. bila je ,Libyja“ već preko polovice za- strta tminom. ,Syrtis Magna“ pak ne bijaše već toliko tamna koliko za vrieme zadnjih opozicija tako, da je izmedju sjaja „Li- byje“ i ,Sirtis magna“ sasvim neznatna razlika bila. ! Vidi prvu kartu Schiaparelli-a u Klein: o. c. fig. 36. i 37. 140 „Libyja“ je medjutim na Martu osobito znamenit kontinent s toga, što se je snjim bavio god. 1886. i god. 1888. i francezki astronom Perrotin u Nizzi i tim pružio znanstvenomu svietu prvu potvrdu liepih obreta Schiaparelli-jevih. Koncem ožujka g. 1856. počeo je Perrotin u družtvu s Thol- lonom motriti Marta u svrhu, da potvrdi obrete Schiaparelli-a od g. 1882., o kojih će još bili govora. Motrio je dalekozorom, koji je imao otvor od 38 em. prema 21:8 em. kod Schiaparelli-a. Nu zato je radi veće daljine prividni premjer Marta bio samo 14“ naprama 25“ kod Schiaparelli-jevih motrenja od g. 1877. Perrotin je već htio da obustavi svoja iztrazivanja; jer do 15. aprila nije uspio, da išto vidi od svega onoga, što je Schia- parelli g. 1882. našao. Nu od toga dana, gdje je vidio prvi ka- nal, tekla su motrenja vrlo dobro i već 21. maja 1586. mogao je Perrotin! u blizini Libyje konstatovati novih promjena prolazne naravi. Velik dio od ,Syrtis magna“ i ,Nilosyrtis“ pokrio se sviet- lim velom i primio boju kontinenta, ali to je trajalo samo do 25. maja. Toga se opet dana pokazaše rubovi jezera ,Moeris“ i obale „Nila“. Gornji dio zaljeva „Syrtis magna“ ostao je pri svojoj ta- mno-modroj boji. U isto doba, kad se nebo, mogli bi reći, nad zaljevom „Syrtis magna“ razčistilo, pokazalo se je, da su znatno potamnjeli kontinenti u blizini mora. Čini se Perrotinu, da su oblaci ili magle u atmosferi uzrokom bile onim prolaznim pro- mjenam. Prošle godine 1888. bavio se je Perrotin? opet Libyjom i opazio, da je čitave Libyje, koja je na jugu i zapadu morem (Syrtis major na I. karti našoj), a na sjeveru i iztoku kanali bila omedjasena, sasvim nestalo. More ju je, ako je to zbilja more, sasvim pokrilo, a i jezera ,Moeris“ više nema! Čitava zemlja, od prilike 600.000 četvornih km. velika, dakle nešto veća od Fran- cezke, poplavljena je morem ili nečim drugim. Zato se pako more iznad Libyje pokazalo Perrotinu svietlije nego obično. Pošto je i Schiaparelli na Libyji opazio već g. 1879., pak onda opet g. 1882. da je nestaje, čini se, da je ovo periodičan pojav na Martu, pak je nade, da ćemo mu zakone naći iz kasni- ! Perrotin: Opažanja kanala na Martu (Annales de l’Observatoire de Nice 1887. Tom. II., C. p. 56). * Perrotin: OpaZanja Martovih kanala (Compt. rend. 1888. Tom. 106. p. 1393). 141 jih motrenja tim više, što je Libyja u blizini ekvatora, pa se u svakom položaju Marta može dobro motriti. — Nu već mjesec dana kasnije javlja Perrotin! francezkoj akademiji, da je more većim dielom napustilo Libyju, pak ju on vidi sada u nekom srednjem stanju izmedju onoga od godine 1856. i od prije mje- sec dana! Nu ostavimo ove doduse veoma zanimive, ili, kako ih Schia- parelli zove, ,dvojbene predjele“ Marta, pak si još na temelju karte u cjelini predočimo sliku ukupne površine Martove prije, nego što podjemo na studij pojedinih formacija. Prije svega vidimo, da ,kontinenti“ i , mora“ najvećim die- lom izpunjuju površinu Marta, samo se u blizini obiju polova vide još i treće vrsti pjega, sasma bielih i sjajnih, koje smatraju ledom. U razdiobi mora i kopna pokazuje se dosta velika razlika izmedju Marta i zemlje. Dočim su u nas ?/, kruglje pokrite vo- dom, a samo !/, kopnom, vidimo na Martu, da su obje vrsti pjega najednako razdieljene: dobru polovicu površine zapremaju kontinenti. Analogija se izmedju obiju planeta pokazuje u tom, što je veća množina kopna na sjevernoj polutci, da na Martu kopno siže pače do leda sjevernoga pola. Nu dok je na zemlji glavna masa kopna iznad ekvatora, razvija se na Martu upravo oko njega; neprekidnih velikih oceana na Martu u obće ne ima! Dvojake su promjene, što ih ove velike kontinentalne mase do sada pokazaše. Prve potječu od vrtnje planeta oko svoje osi. Nekoliko pri- mjera neka to razjasni. Onaj, kod sumnjivih predjela spomenuti pojav, da se na rubu pokazuju svietlije i druge boje, nego u centralnom meridianu, vidio je Schiaparelli i kod drugih ,kontinenata“. Pod 40.—50.° dužine i 20.—40." sjeverne širine nalazi se predjel „Tempe“, a 210—225° dužine i 5.—4.° sj. širine predjel ,Elysium“, koji su često mjesto obične žute pokazivali više bjelkastu boju dosta velika sjaja, ako i ne tolikoga, kao što biele pjege oko polova. Nu ova se bjelina i njezin sjaj osobito izticahu, kad bijahu blizu ruba, dočim su njekotiko sati prije u centralnom meridijanu po- kazivali običnu boju. Jos se bolje izticao ovaj pojav kod otoka 1 Perrotin: Op. Mart. kan. (Compt. rend. p. 1718.) 142 „Argyre I.“ On je u blizini ruba znao gdjekada sjati tolikim bie- lim sjajem, da su ga mnogi motritelji zamienili s polarnom pje- gom, dočim je u centralnom meridijanu često bio žute, pače i mutno-crvene boje. Slične je naravi i bližnji otok ,Argyre II“, koji je Schiaparelli tek 8. novembra 1879. prvi put vidio, kad je baš u blizini ruba zasjao malo slabijim bielim sjajem od bližnje polarne pjege. A kad je nješto kasnije prošao centralnim meridi- janom, bio je mutne crvene boje i vrlo slaba sjaja. Ove ruke promjene očito su u svezi sa vrtnjom planeta oko osi, a na temelju poznatih prirodnih zakona možemo si ih i raztumačiti. Ponajprije znademo, da razne boje različito odbijaju svjetlo, ako se mienjaju kuti, pod kojimi svjetlo dolazi: to nam dakle može tumačiti promjenu boja i sjaja. A nadalje znamo, da Mart imade atmosferu, koja svjetlo raznim načinom guta prema tomu, koliko slojeva atmosfernih i pod kojimi kuti ima svjetlo da prodje, prije nego što stigne do našega oka. Poznat je i na zemlji pojav svagdašnji, da je sunce kod izhoda i zapada manje ili više crvenkasto, a to potječe od naše atmosfere. Slični se pojavi vide i na suncu i kod bakalja, koje su tim jasnije, čim su bliže rubu sunčanom. Nu osim ovih, mogao bih reći, dnevnih promjena na Martu, pokazuju se još i druge, koje se mnogo sporije razvijaju i duže vremena traju te se čine, kao da su u savezu sa godišnjimi do- bami na Martu, ali zato obuhvaćaju velike predjele. Čitav veliki kraj, n. pr. koji se izpod ,Mare Sirenum“ od 120—170" duž. sve do 40° sjev. širine stere, sjao je za opozicije od god. 1877. mnogo jače nego svi ostali kontinentalni predjeli ; opažali su se tek tragovi tamnijih pruga. God. 1882. bio je cieli ovaj kraj žući, te se u njem već bolje razpoznavao cio sustav tamnih crta, a tako isto i g. 1884. i 1886. U zadnjoj opoziciji pak godine 1888. bio je on opet sjajniji i svietliji, a tamne su se crte u njem razpoznavale vrlo mučno. Na ovom se primjeru vidi, da su overuke promjene perio- dične naravi, te smijemo suditi, da se ravnaju po godišnjih dobah planeta, jer su i ove periodične. Ako je to istina, ima nade, da ćemo ući u trag i zakonom za ove promjene, jer je Mart kod svake kasnije opozicije za 48% duljine udaljen od prijašnjega mjesta. Zbog toga su godišnje dobe kod svake kasnije opo- zicije udaljene od prijašnjega položaja, i to od prilike. za !/, 143 periode. Tim načinom možemo Marta postupno motriti u svih nje- govih godišnjih dobah, premda svako motrenje pripada drugoj godini. Nu kao sto bi botanik n. pr. dobio cjelovitu dosta vjernu sliku o razvitku flore jednoga kraja, kada bi ove godine motrio biline mjeseca siečnja, do godine veljače itd., a dvanaeste godine floru decembra, isto tako možemo i mi tečajem više opozicija dobiti i cjelovitu sliku i zakone o promjenah pojedinih Martovih krajeva. Sasma sličnim načinom mogao bi i meteorolog godišnje promjene klime njekoga kraja proučavati. Slično spomenutomu kraju ponio se je i kraj na lievom rubu ,Nepentha“ (269% duž. i 17% sj. širine). komu je Schiapa- relli nadjenuo ime ,Nix Atlantica“ s razloga, o kojih odmah! Dne 14. septembra 1877. opazi on na tom mjestu malu, veoma bielu i sjajnu pjegu premjera od 8% i gotovo kvadratična lika. Bijaše biela kao i susjedna polarna pjega. Schiaparelli o njoj veli: ,Vidio sam je još i 14. oktobra iste godine. Sasvim isto i na istom mjestu vidio sam za kasnije opozicije od novem- bra 1879. do januara 1880.: veličina bijaše od prilike ista, samo mi se lik činio gotovo okrugao. Udivljen postojanošću njezinom, okrstio sam je „Nix Atlantica“. U opoziji 1881—1852 opet je vidjena od novembra do ožujka, ali ne uviek jednakom lakoćom ; pokazivala je razlika u obliku i promjena u sjaju, koje se možda nisu svaki put smjele pridavati različitom slikanju u dalekozoru. U daljnjih sam je opozicijah zaludu tražio, pa i ove se godine (1888.) nije vidjela. Ako joj se pojav ravna po godišnjih dobah Martovih, imali bi očekivati, da ćemo je za opozicijah od god. 1892—1897. opet vidjeti, pak je lako prosuditi, od kolike bi važnosti njezin povraćaj bio za izpitivanje fizične konstitucije planeta.“ Osim toga se pokazaše Schiaparelliju češće slične promjene u raznih krajevih kontinenta, ali trajahu samo po nekoliko dana i bez osobite zakonitosti. Gdjekada se pokazao priličan dio ploče posut bielimi pjegami kao n. pr. dne 18. i 19. siečnja 1882. u zemljah izmedju Gangesa i Iride, i 31. sieénja iste godine u cie- lom predjelu izmedju kanala ,Nilosyrtis“ i ,Indus“; pokazalo se gdjekada napokon i to, da su se u obliku pravilnih pojasa je- dnake širine razastrle biele pruge, nešto malo od sjevero-iztoka s II NE CU a an PR 144 nagnute k jugo-zapadu prama meridianom.! I ovim se pojavom mogu naći analogije na zemlji. Vegetacija s jedne strane mienja periodično boju naših kontinenta tečajem godišnjih doba, pa bi motritelj izvan zemlje te promjene sličnim načinom opazio, kao mi na Martu. S druge strane će se i stanje atmosfere Martove mienjati i, jer ne ima sumnje da jeu njoj vodene pare, smijemo si jamačno i one prolazne promjene u pojedinih krajevih tuma- citi kao resultate njekakovih atmosfernih oborina — možda sniega. — . Da su ,kontinenti“ i ,mora“ tvorbe bitno različite, dokazao je Schiaparelli tim, što se kod ,mora“ nikada ne pokazuje po- jav, da bi bila svjetlija prema rubu planeta, nego u centralnom meridianu. On je izrično u tu svrhu opetovano pratio otoke , Ar- gyre I“ i ,Oenotria“ u zaljevu ,Syrtis major“ i njihove promjene izporedjivao s morem u okolini, ali nije niti u jednom slučaju mogao naći, da bi se budi boja, budi sjaj morske površine bili kod približavanja k rubu i najmanje promienili. S punim dakle pravom umuje: „Ova činjenica dokazuje, da su površine mori u njekom smislu različite od drugih krajeva do sada razmatranih, pak se ona imade svakako smatrati fundamentalnom pri iztraži- vanju fizičke naravi Marta.“ Nasuprot tomu je isto tako dokazan pojav, da se od jedne opozicije k drugoj i na morih opažaju veoma jasne promjene u bojah. Evo nekoliko primjera tomu. „Mare Cimmerium“, „Mare Sirenum“ (136—170° dužine i 20—40" južne širine, 170—243° duž. i 10—40° juz. šir.) i „La- cus Solis“ (80—95° duž. i 16—35° juž. šir.) bijahu za opozicija od g. 1877—1879. najtamniji predjeli planeta. U daljnjih opozi- cijah postajahu postupno sve manje crni, a prošle g. 1588. bi- jaše im boja tako svietlo-siva, da su se pri kosom položaju svom jedva mogli vidjeti. Iste promjene pokazaše Schiaparelliju još „Syrtis major“ — dočim je ,Nilosyrtis“ god. 1888. još isto tako ern bio kao g. 1877. — i „mare Erythraeum“, izuzevši njegova 3 zaljeva „Sinus Sabaeus“, „Margaritifer Sinus“ i „Aurorae Si- nus“, koji su zbog toga prošle godine bili više nalik na isolovana velika jezera, nego li na zaljeve erythraejskoga mora. a tonda o tom razpravlja Schiaparelli u „Atti Acad. dei Lincei“ Serie IV. Vol. UL 88. 556., 557., 563, Der. 145 Druga mora pak bijahu prošle godine veoma erna, prem da su stajala isto toliko koso kao n. pr. ,Syrtis major“, koji se je, kao što prije spomenusmo, preko Libyje — možda smijemo reći — razlio. U prvoj našoj preglednoj karti liepo su i ove nuance u morskih bojah prikazane. U oči ovako bitne razlike izmedju kontinenata i mora i ova- kovih pojava, da se mora razastru preko zemalja, težko se je oteti misli, da su tamne partije planeta zbilja njesto, što se lako giba, neka vrst tekućine, koja gdjekada krajeve poplavi, pa opet natrag uzmakne. Tim bi nam i tako zvani ,dvojbeni predjeli“ bili raztuma- čeni, jer bi nam seu toj misli prikazivali kao kontinenti, koji su tekućinom tako plitko pokriti, da iz nje proviruju. i No to su sada sve samo nesigurna gonetanja, koja će rie- Siti tek budućnost. Mogli bi isto tako pomišljati i na vegetaciju, koja se u razmjerno kratkom vremenu razširi preko velikih pre- djela i opet uzmakne, kad nastanu nepovoljne za nju okolnosti. Ovaj bi se nazor osobito podupro, kad bi se moglo potvrditi, da su i ove promjene tako zvanih mora periodične i da se mienjaju godišnjimi dobami planeta. — Iz svega ovoga razmatranja razabiremo jasno, kako nam svaki novi obret Schiaparelli-jev zadaje i novu zagonetku. Nu kod dosadašnjih zagonetaka bar smo mogli pokazati, da ih mo- žemo pojmiti i raztumačiti. Ne ima toga više kod obreta, kojim nam je sada pristupiti i koje smjelo možemo nazvati najvećimi zagonetkami — za nas — na bližnjem do nas svietu. VII. Nastavak zaljeva ,Syrtis major“ pokazuje nam se na prvoj preglednoj karti kao svagdje jednako široka, veoma tamna, gdje- kada upravo crna pruga, koja se daleko stere prema sjeveru do 45° širine. Ovaj nastavak prema prijašnjem označivanju našem ne može da dobije drugoga imena, nego li „kanal“. Schiaparelli je ovo ime za ,Nilosyrtis“ i primio uz pridržaj, da tim o naravi te pruge ništa ne kaže. Ovaj je kanal Schröter vidio već g. 1798., a g. 1858. opazili su Secchi i Dawes još i drugih sličnih tvorba, ako i ne sasvim jasno. 10 a ne 146 Nu odkad je g. 1877. Schiaparelli počeo motriti Marta, po- množao se je broj ovih ,kanala“ tako jako, da se može reći — a pogled na naše karte to potvrdjuje —: kontinenti su Martovi upravo izprepleteni eielom, dosta zamršenom mrežom tamnih du- gih crta — ,kanala“. Nu kako su i ove tvorbe Marta promjenljive, ne smijemo misliti, da ćemo svaki put, kad ga pogledamo dovoljno jakim teleskopom, vidjeti svu mrežu, zabiljezenu na karti. Baš protivno: slika Marta ne će možda ni približno takova iti, kao što naša karta. U njoj su samo zabilježeni svi kanali, što ih je Schiaparelli opazio za zadnjih 6 opozicija; karta je dakle neki „topografijski index“ kanala. Nu i on je potreban i koristan za proučavanje veoma mnogobrojnih i vrlo promjenljivih pojedinosti ovih čud- nih tvoraba, ai geometrijski i topografijski odnošaji ove se mreže ovakovom kartom mogu pregledati jednim pogledom. Udubimo se stoga na časak u studium ove čudne mreže! Najprije opažamo na njoj, da su ti kanali velikom većinom luci najvećih krugova na planetu, premda se ne može tajiti, da imade i iznimaka od ovoga pravila. Najočitijom je iznimkom već spomenuti ,Nilosyrtis“, onda odmah pod njim „Boreosyrtis“, i idući dalje desno: Phason, Gehon i Indus. Drugo je veoma karakteristično svojstvo svih opaženih kanala, da svaki kanal svojimi krajevi ulazi ili u koje more ili u koje jezero ili u koji drugi kanal ili u razkrižje od više takovih kanala. Schiaparelli dodaje izrično: „Ja se ne sjećam, da bih bio ikad opazio, da jedna od ovih crta na jednoč u sred kontinen- talnoga kraja prestaje. Ta je činjenica od najveće znamenitosti za spoznaju naravi ovih tvoraba.“ Kanali se nadalje sieku u veoma različite kutove. Imade: na planetu više mjesta, gdje se tri, četiri, pače i šest i sedam kanala sastaje na veoma malenu. prostoru; ovaj se prostor odlikuje tminom, on je po našoj oznaci jezero. Najznameniliji su takovi čvorovi: 1) ,Lacus Phoenicis“ (108° duž. i 16° juž. šir.), iz ko- jega izlazi 7 kanala veoma pravilno, poput zviezde. 2) „Trivium Charontis“ (195% duž. i 17% sjev. Sir.), iz kojega opet nešto manje pravilno izlazi 7 kanala. 3) „Lacus Ismenius“ (335° duž. i 40° sj. šir.), u koji utječe 6 kanala, Euphrates, Protonilus, Deuteronilus, Astaboras, Hiddekel i Jordanis. 147 Pozorni će motritelj karte lako naći još više takovih jezera i razkrižja. Dužina je kanala takodjer veoma različita. Imade ih, koji nisu duži od 10—15° (1"== 60 km.) n. pr. Xanthus, Scamander, Eosphoros, Nectar, Ambrosia, Isedon; drugi se opet u sasma pravilnoj erti povlače veoma daleko, pak znadu promjeriti punu četvrt površine cieloga planeta. Osobiti su primjeri te vrsti Eu- phrates i Erebus-Acheron. Prvi počima iznad ekvatora lievo od „Sinus Sabaeus“ i ide pravcem do jezera „Ismenius“, odavde dalje kroz jezero ,Arethusa“ upravo do sjevernoga pola; obuhvaća dakle preko 90°! Drugi kanal „Erebus Acheron“ izlazi iz jezera , Trivium Cha- rontis“ i ide vrlo pravilnim lukom, presiecajud više drugih ka- nala do zaljeva ,Ceraunius“ i opisuje luk opet do 90% dug, dakle od prilike 5400 km.! Pače možemo na jednoj strani i kanal ,Cerberus“, koji na drugoj strani izlazi iz jezera „Trivium Charontis“ pa vodi ravno u „Mare Cimmerium“, a na drugoj kanal ,Dardanus“, koji vodi od zaljeva ,Ceraunius“ ravno u jezero ,Niliacus“, držati nastavci kanala ,Erebus-Acherona“ jer se ne pokazuje nikakova nepravil- nost u smjeru; tako imamo pred sobom upravo ogroman kanal, koji u sasma pravilnoj crti vodi od „Mare Cimmerium“ upravo u „Lacus Niliacus“, te zaprema punih 160° ili 9600 km. Ova geometrijska pravilnost, kojom ove tamne certe križaju kontinente Martove, upravo zanese čovjeka, te se on u čudu pita, kakovi se zakoni u njih očituju išto im je uzrok? Danas medju- tim na ova pitanja odgovarati, ne bi imalo osobita uspjeha, jer je broj motrenja još premalen. Možda će već bližnje opozicije donieti malo više svjetla u ove zagonetke. Nu ovi kanali, kao što već spomenusmo, nisu nipošto ne- promjenljivi: imade epoha, kada se pojedini kanali ne vide, nu pri tom se nipošto ne radi o nepovoljnih uvjetih motrenja, nego kanala upravo nestane, Iz mnogobrojnih motrenja Sehiaparellije- vih evo primjera, koji to eklatantno dokazuje. Dne 2. i 4. oktobra 1877. kraj izvrstnoga zraka! i privid- noga premjera planeta od 21“ sjao je cieli kraj izmedju zaljevi 1 Za čitatelja, koji nije dalekozorom motrio, spominjem, da nemir zraka i njegova promjenljiva prozirnost silno utječu na dobrotu slika u dalekozoru, osobito kod objekata, gdje treba upotrebiii svu snagu instrumenta. U Milanu * 148 „Margaritifer* i „Aurora“ veoma jako, a cieli taj kraj nije nigdje pokazivao ni traga o kakovu kanalu i kakovoj tamnoj pjegi. Na našoj tabli II. zabilježenih kanala Indus, Hydaspes, Jamuna i Hy- draotes na prosto nije ni bilo. Dne 15. novembra, kad je radi veće daljine od zemlje prividni premjer planeta bio samo 15“, pokazivao je onaj kraj isto lice. Tek 4 mjeseca kasnije, dne 24. — 26. februara g. 1878. vidio se je Indus sasma dobro, premda je prividni premjer planeta pao bio na 5:7“. Za opozicije g. 1879. vidjao se je Indus uviek; dne 21. oktobra (kod 19“ priv. pre- mjera) pokaza se prvi put Hydaspes, a 27. novembra (17:5 “ pr. premjer) Jamuna — svi u istom kraju. Dne 28. novembra bijahu sva 3 kanala, Indus, Hydaspes i Jamuna, veoma crni, široki, pak. si ih mogao opaziti na prvi pogled. Četvrti „Hydraotes“ nadjen je god. 1882., kad je prividni premjer planeta bio 14“. Za svih potlašnjih opozicija vidjeni su svi ovi kanali, samo su se prošle godine težko vidjali Indus i Hydaspes. Ovaj primjer jasno dokazuje, da kanala u njeko vrieme zbilja ne ima, jer kako bi inače moglo biti, da se kod prividnoga premjera planeta od 21“ i izvrstna zraka ne vidi niti jedan od njih, a 4 mjeseca kasnije, kad je premjer samo 5:7“, vidi se lako jedan od njih, a u kasnijoj opoziciji, koja ne ima nikada pre- mjera od 21“, nego uviek manje, pokazuje se jedan kanal za drugim. Što se tiče vremena, kada ,kanali“ najlakše nestaje, misli Schiaparelli, da je to epoha južne suncostaje (solsticija) na Martu, t. j. kad na njegovoj sjevernoj polutci počima zima. Zanimivo je sada pratiti postanak i razvitak kojega kanala na temelju opažanja Schiaparelli-jevih. U mnogih se je zgodah pokazala eksistencija kanala naj- prije veoma nejasnom sjenom, koja se je sterala smjerom kanala. Tako se n. pr. najprije javiše g. 1877. Phison (4. okt.), Ambrosia (22. sept.), Cyclops (15. sept.), Eunostos (20. okt.) i mnogi drugi. Daljnja faza u razvitku rekao bih da je pojav, da kanal bude siva pruga nejasnih kontura obiju rubova, koja je u sre- dini najtamnija. Veoma se riedko pokazuje pojav, da je kanal na jednom rubu nejasan, a na drugom sasvim oštro omedjašen, kao n. pr. 30. januara g. 1882. kod ,Gehona“. Gdjekada napokon struktura je n. pr. Schiaparelli našao, da tek svake 8. ili 10. večeri smije očekivati dosta dobru atmosferu. i 149 kanala nije uzduž ciele dužine jednaka. Tako su n. pr. g. 1879. kanali: Laestrigon, Tartarus, Titan, Gigas, Gorgon i Sirenius na svom južnom kraju bili erni, uzki i oštro omedjašeni; ali ste- rući se dalje prema sjeveru sve su se više razširivali primajući oblik repa kometa. te se na sjeveru svršavahu kao široke, veoma nejasno omedjašene sjene. Kad se napokon kanal posvema razvije — a to je pravi lip gotova kanala — on se pokazuje kao tamna, gdjekada sa- svim crna, oštro omedjašena crta, kao da je perom potegnuta po žutoj površini planeta. Uzduž dille duljine on je sasma je- dnolik i teče sasvim pravilno osim riedkih iznimaka, gdje je Schiaparelli mogao opaziti na rubovih male zavoje ili zubce. Ši- rina im je ipak veoma različita. Najširi je svakako „Nilosyrtis“, koji medjutim možda više zaslužuje ime ,zaljeva“ nego li ,ka- nala“; on je širok 5% i više (preko 300 km.), dočim se drugi stegnu na crte bez ikakove vidljive širine, dakle svakako nisu širi od 1° ili 60 km. Primjeri su tomu za g. 1882. Galaxias, Is- sedon, Anubis i Erinnys, a za g. 1888. Aethiops. Širina istoga kanala medjutim nije stalna. Zanimivim je tomu primjerom povjest kanala Simois (165% duž. i 40—90" južne širine). Ovaj se kanal godine 1877. u septembru još nije vidio; u oktobru se pojavio kao veoma tanka crta, dočim je g. 1879. bio ern i tako širok, da se je mogao pribrojiti k jačim kanalom. Početkom januara g. 1879. bio je već gotovo tako crn i širok kao Nilosyrtis (4%). U to se je vrieme njemu na desno po- javio kanal ,Ascanius“, a onaj komad kontinenta izmedju obiju kanala postao je ujedno tamniji od bližnjih krajeva. Ovakovih primjera opazio je Schiaparelli više. Spominjem ovdje samo Tri- tona. Nu karakteristično je opet kod svih promjena: kad se ka- nali razširuju, poslaju predjeli medju njima uviek tamniji. Takov se je dogadjaj u velike pokazao oko sjevernoga pola od godine 1884—1886. Svi kanali oko biele polarne kapice pocrnjeli su i razširili se, dočim je cieli kraj medju njima potamnio. Ako je sada teleskopska slika bila nejasna, pokazao se je cieli kraj oko polarne kapice u nejasnoj sivoj boji, a to je valjda i zavelo sta- rije motritelje na misao, da postoji sjeverno polarno more, kojega u istinu na Martu ne ima: kontinenti sižu sasma do polarne kapice. Sve ovdje iztaknute promjene kanala još uviek zaostaju iza jedne, koju je Schiaparelli opazio god. 1882. prvi put i kasnije 150 mogao često potvrditi. Ovom najzanimivijom, ali i najzagonetni- jom promjenom kanala Marta baviti nam seje pri koncu našega puta po njem posebice. VIII. Koji ti drago kanal opažen je u jednoj od opisanih faza ili pak u njih više uzamance. Malo dana zatim (gdjekada i malo sati) pokazuje se on iza nekakova pretvornoga procesa, koji nam još nije razjašnjen, najednoč dvostrukim: on sastoji od dviju veoma blizih crta, koje teku obično jednoliko i paralelno. U mnogih se primjerih pokazalo, da je jedna od obiju crta pod- puno ostala na svom mjestu. Prošle godine pokazalo se ipak, da ovo pravilo nije obćenito, jer se je u pojedinih slučajevih dalo dokazati, da ni jedan ni drugi od novih kanala ne pada na mje- sto staroga. U tom se slučaju smjerovi novih kanala samo pri- bližno podudaraju sa smjerom staroga: staroga je nestalo baš bez traga, da obim novim crtam napravi mjesta! Pogled na priloženu tablu II. potvrdjuje taj pojav u mno- gih primjerih. Nas više zanimaju pojedinosti ovoga čudnoga po- dvostručenja, kako ih Je Schiaparelli mogao opaziti od g. 1882. do g. 1883. : Razmak je obiju tamnih crta različit u raznih slučajevih. Dok je najveći opaženi razmak kod veoma dugih i nejasnih ka- nala bio 10°—12°, kao n. pr. kod kanala ,Gigas“ g. 1884. i „Ti- tanus“ g. 1882, bio je najmanji odredjen jakošću teleskopa. Go- dine 1888. n. pr. bijaše daljina obiju crta kod Protonila i Cal- lirrhoč jedva 3% gdjekada se napokon samo po osobitom licu kanala može slutiti, da je podvostručen, premda se obje crte radi premalenoga razmaka niti ne dadu razstaviti. I ako su obje crte sasma jednolike i jednako široke, poka- zalo se je ipak, da im se širina od jednog podvostručenja do drugoga znatno može mienjati: od najtanjih crta do tamnih pruga, širokih 3% Svietla pruga izmedju obiju kanala obično je šira od tamnih, gdjekada njim jednaka, a riedko kad, osobito ako su ka- nali jako široki, i manja. Oba su kanala u isto vrieme sasma iste boje i po vrsti i po jakosti, nu od jednog podvostručenja do drugoga pokazuju se i u tom znatne razlike. Kod dvostrukih kanala, koji su postali od tankih crta, boja je crna ili barem tamna; šire su «crte riedko ee a "gre 151 kad crne ili tamne, nego više ili manje tamno-crvene (kao opeke). Nekoje su bile tako slabe, da su ih jedva mogli razlučiti od žu toga tla. Iz svih svojih opažanja o boji dvostrukih kanala sudi Schiaparelli: „Cini mi se, da je kod svih dvostrukih kanala vrst boje ista, i da se opažene razlike imadu tumačiti samo jakošću boje.“ - Jedini slučaj, gdje se je širok kanal pretvorio u dva veoma crna i jaka kanala, vidio je Schiaparelli god. 1582. na kanalu „Gyelops* — slučaj, kojemu se ravna nije našao nikada kasnije. Ako je već pojav podvostručenja sam po sebi veoma zago- netan, još je više zagonetna brzina, kojom se zbiva. Od g. 1882., kad je Schiaparelli prvi put taj pojav opazio, imao je često pri- like utvrditi, da se podvostručenje zbilo za njekoliko dana, a ne- koliko puta za 24" izmedju dviju večeri, i to uzduž ciele dužine kanala. Evo njekoliko primjera, koji uz put donjekle objasnuju faze toga zagonetnoga procesa! U januaru god. 1882. vidjao se „Eu- phrates“ do 18. t. m., a da nije pokazivao nista osobito. Dne 19. bijaše mnogo širi i nešto maglovit na lievoj obali. Dne 20. priečila je motrenje gusta magla. Dne 21. bilo je podvostručenje nesumnjivo i podpuno. U istom mjesecu januaru g. 1582. bio je ,Ganges“ do 12. jednostavan. Dne 13. pratila ga je na desnoj strani laka maglo- vita pruga cielom dužinom od ,Lacus Lunae“ do „Fons Juven- tae“ od prilike 5% daleko od ,Gangesa“. Te pruge dne 18. i 19. nije bilo vidjeti, ali je ciela okolina bila posuta bielimi pjegamı. Tih pjega dne 20. opet ne bijaše, ali nova se pruga opet po- javi te se sada pokazivaše još crnija, uža i oštrije omedjašena. Bijaše Gangesu slična, ali nešto slabija. Sada je dakle i Ganges bio podvostručen, te se sve više mienjao do svršetka Schiapa- relli-jevih motrenja godine 1882. U obće je Schiaparelli opazio, da se češće pokazuje bjelkasta boja oko kanala, u ono vrieme, kada će se on podvostruciti, n. pr. g. 1882. kod , Thotha“, a g. 1888. kod ,Protonila“ i ,Nepenthesa“. Osobito se izticala bjelina u pro- storu izmedju obiju kanala. Često je Schiaparelli mogao vidjeti, kako se obje tamne crte u isto vrieme razviše iz sive, više ili manje guste magle, pa mu se čini, kao da je ova maglovitost kanala jedan od glavnih pojava za podvostručivanja; ali Schiaparelli izrično odbija mišlje- nje, kao da bi se tu radilo o objektih, koji su bili maglom za- strli, pa se pokažu, kad se ova razidje. On veli: 152 „Koliko sam ja mogao stvar prosudili, ono, što se pokazuje kao gusta magla, nije nipošto zapreka, koja ne bi dala vidjeli objekte, koji su već prije tu bili, nego je materija, u kojoj se oblici, kakvih prije nije bilo, malo po malo naertaju. Da svoju misao jasnije izrazim, rekao bih, da se proces ne smije uzpore- | diti sve većemu razjasnjivanju objekta za razlaženja magle, nego mnogo više množini nepravilno razasutih vojnika, koji se malo po malo vrstaju u redove i kolone. Valja mi dodati, da se ovo imade smatrati dojmom, a ne promišljenim rezultatom «pravih motrenja.“ Već iz kazanih se primjera razabire, da postoji neka epoha, u kojoj se ovaj pojav osobito razvija. God. 1877., kad je planet zemlji bio najbliži, dakle i motrenje najlakše, nije opažen ni je- dan pojav ove vrsti, a u ono vrieme bilo je sunce najviše nad juž. polutkom Marta (juž. solstitium). G. 1879. opažen je 27. pros. jedan jedini slučaj kod Nila, koji je izmedju „Lacus Lunae“ (65° duž. i 20° sj. sir.) i velikoga zaljeva ,Ceraunius“, pokazao podvostručen mjesec dana prije proljetnoga Martova ekvinokcija. Za vrieme opo- | zicije od g. 1881—2. očekivao je Schiaparelli ovaj pojav opet, i on se je zbilja pokazao dne 12. siečnja 1882., mjesce dana iza Martova proljetnoga ekvinokcija. U to je doba već više dvostrukih kanala bilo na Martu i malo se je zatim sav planet njimi napunio: u dva mjeseca od 19. prosinca 1881. do 22. veljače 1882. mogao je Schiaparelli dokazati ne manje nego 30 podvostručenja, zbi- vajući se u tom vremenu pred njegovima očima. Za opozicije od g. 1884. mogao je opet jasno vidjeti samo malo dvostrukih ka- nala. Godine 1886., u vrieme sjevernoga Martova solsticija, nije bilo gotovo nikakov'h dvostrukih kanala. Mnogi su kanali bili postali jednostavni, drugih je sasvim nestalo, a nekoji bijahu samo izrazito dvostruki, kao n. pr. osobito ,Hydraotes“. Godine napokon 1888. tečajem svibnja i lipnja (dva i tri mjeseca prije sjevernoga Martova solsticija, počeli su se kanali opet podvostručivati, a i takovi, koji bijahu do sada uviek jedno- stavni, dočim opet drugi, koji su godine 1882. bili dvostruki, sada ostadoše jednostavni. »Ukupni pregled svih dosadašnjih opažanja“, umuje slavni obretnik njihov, ,podaje njeku važnost mnienju, da se pojav pod- udara sa periodom Martovih godišnjih doba i da se najobilnije pokazuje nješto iza proljetnoga ekvinokcija njegova i nešto prije jesenskoga, te da ova podvostručenja nekoliko mjeseca traju, pa TEN 153 da se onda u vrieme sjevernoga solsticija većinom, a u vrieme južnoga sasma izgube.“ Na potvrdu ovoga nazora ne ćemo dugo čekati. Prva će prilika tomu biti g. 1892. Opozicija te godine bit će od prilike uz iste okolnosti na Martu kao ona od god. 1877. Imademo dakle očekivati, da ne će biti ni jednoga dvostrukoga kanala.“ Naša priložena tabla III. pokazuje sva podvostručenja, koja je Schiaparelli godine 1882. i g. 1588. opazio. Gotovo je suvišna opazka, da je i ova karta samo topografijski indeks ovih dvo- strukih kanala i da se planet u nijednoj epohi ne pokazuje ona- kov, jer se sva podvostručenja nikada ne zbivaju u isto doba. Dovle se povodimo za obretnikom ovih zanimivih pojava. Bilo je od velike važnosti za znanost, da bi se ovi obreti i sa druge strane potvrdili, premda je obretnik takav auktoritet, .da se o njegovih opažajih ne može sumnjati ni časak, jer je on jedno previše poznat kao vrlo savjestan učenjak, a drugo tako znamenit motritelj neba i obdaren toli oštrim okom, da mu je malo premaca. Tim nam je milije, što možemo javiti, da je spo- menuti već Perrotin i ovaj obret Schiaparellijev g. 1886. i g. 1888. potvrdio u družtvu svojih suradnika. U spomenutoj radnji opisuje potanko kanale, koje je g. 1886. vidio, i to ne on sam, nego i suradnik mu Thollon, a svaki bar dva puta. Položaj im bijaše isti, kako ga je g. 1882. bio naslikao Schiaparelli. U obće im je i oblik bio isti, kao na karti njegovoj, samo su se pokazali jedno- stavni njekoji kanali, koji su g. 1882. bili dvostruki, što je Per- rotin pripisivao većoj daljini Marta od zemlje, ne znajući još za periodičnost, koja se je tek god. 1888. potvrdila (ili bar postala vjerojatnom). Godine 1888. opet je Perrotin pratio razvitak kanala na Martu, o čem izvješćuje francezku akademiju: ,Kanali su na istom mjestu, gdje sam ih vidio g. 1886. Obcenit im je bio lik isti kao i god. 1886., samo su nekoji slabiji, a drugih je možda sasma nestalo. Opazio sam nadalje, da je postao novi jedno- stavni kanal, koga g. 1886. ne bijaše, a ne ima ga ni na Schia- parelli-jevoj karti od g. 1882. ,Još je zanimivija eksistencija die- lomice dvostrukih kanala, koji polaze iz krajeva u blizini ekva- tora i sižu upravo do okolice sjevernoga pola.“ Ove kanale vi- dimo i na priloženoj tabli III. sasma jasno. To podudaranje dvostranih motrenja najbolji je dokaz nji: VITI Ab ea 154 hove istinitosti. Kanali na Martu i njihova podvostručenja od sada su neoboriva svojina znanosti, a bit ce stvar budućnosli, možda bližnje, da ih raztumači. — Sa pojavom podvostručenja u savezu je loš jedan pojav na razkrižjih kanala ili na jezerih, kojega ćemo se ovdje još taknuti, jer se i u našoj tabli III. jasno izrazuje. Kada se naime mienjaju kanali, mienja se lice njihovih raz- križja: ne vide li se kanali, ne vide se ni razkrižja ili se poka- zuju samo kao laka nejasna sjena. Cim se kanali stanu razvi- jati kao jednostavne ili kao dvostruke crte, nastane u razkrižju vrlo zamršena mreža tamnih crta, a u njoj se poradi velike mno- žine crta, koje su se na mali prostor skupile, detalj nikako raza- brali ne može. Još k tomu dolazi obično neka vrst jake i ne- jasne sjene, koja sjedne oko razkrizja, te se ovo pokaže kao tamna pjega, koja se kadkada pretvori u pravo jezero crne boje i veoma oštrih obala kao n. pr „Lacus Niliacus“ od g. 1879.— 1886. i , Trivium Charontis“ g. 1882. Nu čim nastane perioda podvostručenja, počimlju i na raz- križjih veoma čudne i nerazumljive promjene, za koje Shiaparelli misli, da su od velike važnosti za razvitak dvostrukih kanala. Nekoliko izrazitih primjera, opaženih od g. 1879. do g. 1888., neka nam te pojave razjasni. Spomenuti već „Lacus Ismenius“ obično je ovalna tamna pjega, kako ga pokazuje naša tabla II. — Dne 23. prosinca godine 1851. bijahu kanali ,Protonilus“ i „Deuteronilus* po- dvostručeni. -Nu pri tom se pokazao pojav, da se je ovalna pjega ,jezera“ razdjelila u dvie paralelne tamne i široke pruge, koje su tekle produženjem dvostrukoga Protonila. Čovjek bi bio mogao mislili, da su Protonilus i Ismenius samo jedan dvostruki kanal, kad dvostruka kratka pruga Ismeniusa ne bi bila mnogo šira od crta Prolonila i njegova nastavka na drugoj strani Deuteronila. Dne 27. svibnja 1888. pokazivao je Ismenius sličan pojav, ali s veoma karakterističnom razlikom. Sada je bio podvostručen kanal ,Euphrates“, koji od juga k sjeveru teče kroz jezero Ismenius, a Ismenius se takodjer razdielio u dvie de- bele i kratke pjege, više okrugla oblika, koje su sada, baš oko- mito na prijašnje, padale u smjer podvostručenoga Euphrata. Kasnije, kad su Protonilus i Euphrates bili podvostručeni, oče- kivao je Schiaparelli, da će se Ismenius razpasti u 4 česti. Nu 155 to se ne dogodi. Dne 4. lipnja 1888. bio je „Lacus Ismenius“ opet primio svoj prijašnji oblik ovalni, u kojem ga prikazuje i tabla III, premda se ovdje vidi, da su Euphrates i Protonilus, pače i Astaboras podvostručeni. Drugi je primjer te vrsti ,Trivium Charontis“. Godine 1879. bio je on razkrižjem kanala Laestrygon, Styx, Cerberus i Tarta- rus — jedinih, koji su se u ono doba u onom kraju vidjali. Go- dine 1881—1882, znatno se pomnožao broj kanala, koji su se krizali na tom mjestu, i sva se okolica razkrizja zavila u sple- tenu, dosta veliku, ali nejasno - omedjašenu pjegu. Godine 1884. ta se pjega razdielila u dvie veoma jake pruge, koje su padale u produženje dvostrukoga kanala ,Oreus“. God. se 1886. ovaj kraj nije mogao motriti. Prošle pak g. 1588. (13. do 15. lipnja) bio je ,Trivium Charontis* opet razdieljen u dvije debele pruge, ali sada smjerom dvostrukoga kanala ,Erebus“. Naša tabla HI. pred- očuje oba pojava kod „Trivium Charontis“, onaj od god. 1884., gdje debele i kratke njegove pruge padaju u produženje ,Orcusa“, i onaj od god. 1888., gdje padaju u produženje ,Ereba“. Nu tu valja iztaknuti, da se oba pojava zajedno nisu vidjela, kako bi se možda moglo suditi prema karti. Ovdje su samo dva različita pojava iz raznih epoha ujedno predočena. Isti je pojav nadalje pokazao „Lacus Lunae“, koji se god. 1879. i 1882. razdielio bio u dvije pruge smjerom dvostrukoga Nila, dočim se je god. 1884. pokazao opet razdieljen, ali sada u smjeru dvostrukoga kanala ,Uranius“. Nasa tabla III. pokazuje samo prvi pojav. Još je i kod drugih jezera isti pojav izražen na našoj tabli, što će medjutim čitatelj i sam lako. opaziti. U obće se čini, da se ono, što izvodi na Martu podvostru- čenja kanala, ne zaustavlja samo na kanale, nego da djeluje u obće kod svih tamnih pjega, koje nisu prevelike. Pače i u trajnih morih kao da djeluje isti princip. Pogledajmo samo „Mare Cim- merium“! Na tabli II. vidimo ga kao pravo crno more. Usred toga mora postao je, na tabli III. prikazani, otok „Insula Cim- meria“, a i tose može smatrati u velikoj mjeri izvedenim podvo- slručenjem ovoga mora. U najnovije vrieme kao da se i u „Mare Acidalium“ pripravlja ovakova promjena; bar na to upućuje po- jav, da nutarnjost mora gubi svoju tamnu boju. Istomu se principu, koji se iztice u težnji da se taman pro- stor žutom prugom razdieli u dvie tamne pruge, imade. u valjda 156 pridali mostovi kopna veoma čudne pravilnosti, koji se naprave na raznih mjestih sjeverne polutke. Ovdje osobito iztitem „Achillis Pons“. koji je g. 1882—4. lučio „Lacus Niliacus“ od „Mare Aci- dalium“, te je na naših tablah izražen, ali se godine 1888. dielo- mice već nije vidio. Amo spada i kontinentalni most, koji se pojavlja ondje, gdje ,Nilosyrtis“ utječe u ,Boreosyrtis“, i to uviek, kada je ,Protonilus“ dvostruk. I ovaj most pokazuje naša tabla III. Ovamo napokon možda spada i dvostruki reg u ,Sinus Sa- baeus“ i dvostruki, osobito na tabli III. iztaknuti, poluotok „A- tlantis“, koji razstavlja „Mare Cimmerium“ od „Mare Sirenum“, Nu o svih ovih hipotezah imat će odlučili bližnje osobito zgodne opozicije Marta. | IX. Prije nego što završimo put po susjednom nam svietu, poći nam je još u blizinu obiju polova, jer nam ovi pokazuju treću, od izlaknutih žutih i tamnih sasma različitu, vrst pjega, koje su već od prvih dana dalekozora poznate kao polarne pjege Marta. U blizini obiju polova, ali ne simetrijski oko njih, pokazuje Mart oštro omedjašene pjege veoma velika sjaja i tako intensivne bjeline, da ih je već Maraldi, kad ih je g. 1716. vidio, uzporedio polarnomu ledu naše zemlje. Po razloženom astronomijskom položaju Marta i njegove osi, po kemijskoj konstituciji njegove atmosfere, u kojoj za stalno ima vodene pare, valja reći, da je ovaj nazor donjekle i oprav- dan, a Schiaparelli ga je takodjer primio označiv te pjege ime- nom „Nix“. Ovaj bi nazor našao veliku podporu, kad bi se dokazalo, da se veličina ovih pjega mienja prema godišnjim dobam Marta, kako je to dokazano za naš polarni led. S toga su razloga već Beer i Midler g. 1830. osobito pomno motrili ove pjege, a re- sultat je bio podpuna potvrda iztaknutoga pojava. Evo njihovih bilježaka u prievodu :! Godine 1830. sizala je južna polarna pjega (koja je, mimogred budi spomenuto, uviek mnogo veća od sjeverne, ter izvrgnuta jačim promjenam): ı Klein: Handbuch der Himmelskunde I. 1871. 157 Dne 31. aug. (na Martu je 16. juna) do 83° 37 južne širine IDEE, Vranu TIZIA peko 5 5. DG BOO È 2. okt. (, dede 6, jula MAR Cini I 2 5. AI ZEA. ‘a Da BOLD RE E RS o Godine 1837. imala je za vrieme njihovih motrenja južna polutka zimu, s toga je južni pol Marta bio 18% onkraj ruba vi- dljive ploče. Nu južna se je polarna pjega ipak vidjela — dokaz, da je sezala bar do 55% južne širine i imala premjer od nje- kih 70°. Sjeverna polarna pjega pokazivala je Beeru i Mädleru ove promjene : 1837. januara 12 (jest prema 4. maja Marta) 74° 18“ Re marta Il A juna e) a, 1839. febr. 26. ( tia > ISO dal EN and: Lalla x 4. jula a ) 80948“ BE: TMT Se man ACE er N RR eu SB Iz ovoga pregleda jasno potječe, da su polarne pjege na Martu zbilja znatno manje ljeti, nego li zimi. Veća je uviek N » pjega na onom polu, koji je od sunca odkrenut t. j. koji imade zimu. Kako se ovaj pol suncu primiče, steže sei njegova polarna pjega. Ne treba mi valjda tek iztaknuti, da je i Schiaparelli od g. 1877. do g. 1888. osobito opazio ove pjege, ne bi li opet izpitao i po mogućnosti potvrdio mjerenje i zaključke Beera i Mädlera. Južnu polarnu pjegu mogao je motriti samo kod opozicija od g. 1877. ig. 1879. Ova skrižaljka pokazuje resultate : A de o e eee na Dat bama pred ee južnim solstici-| Prividni premjer € and = se x . tra za + jem Marta | juz. polar. pjege 1877. 23. aug. — 3 299 n 122. sept er) 459 2 70 nr. Ano + 38 1 1879. 21. okt. slani 99 8" 28. nov. + 106 I 59 27. dec. F 135 1119 Iza početka god. 1880. stala se južna polarna pjega gubili u tamnoj polovici planeta, gdje je i bila za svih kasnijih opo- zicija. Vidio je doduše Schiaparelli na rubu ploče bielih pjega češće, nu to bijahu poznati mu već otoci u blizini južnoga pola, koji su samo na kratko vrieme bielu boju dobivali, kako je lo na drugom mjestu već spomenuto. Po svih motrenjih svojih sudio je Schiaparelli, da Beerom i Midlerom opažene periodične promjene na južnoj polarnoj pjegi zbilja postoje, On je našao dalje, da se je pjega dosta pra- vilno umanjivala, samo joj oblik u to vrieme nije bio okrugao, nego trouglast; dogodilo se pače jednom. da se je komad od glavne mase odkinuo. Sredina pjege ne bijaše na polu planeta, nego kao i godina 1830., 1862. od prilike kod 20° dužine i 84" južne širine. Kada pjega bijaše najmanja, toga Schiaparelli nije mogao naći. Prije je mislio, da minimum nastupa od prilike 4 mjeseca iza južnoga suncostaja, nu po motrenjih od g. 1882. čini mu se, da bi mogao nastupiti još kasnije i da južna polarna pjega onda ne ima većega premjera od 10°. Sjeverni pol Marta. bio je g 1877.11879. skriven u tamnoj polutci. Zato g. 1877. nije mogao motriti sjeverne pjege. Već g. 1579. opazio je ipak sasma na dolnjem rubu ploče gdjekada jednu, a gdjekada i dvije biele pjege, koje se mogahu smatrati zadnjimi ogranci skrivene polarne kapice. Sezale su 30—40° da- leko od pola. God. 1881.—2. bo je sjeverni pol gotovo sasvim na rubu vidljive polutke, pa da je polarna kapica imala onda premjer od 10—15° stupanja, ona bi se bila svakako vidjela. U istinu se pak od 26. oktob. 1881. do 25. januara 1882. nije mogla opaziti ni- kakva trajna polarna pjega. Vidjale su se samo kao i prije 2 go- dine pojedine bjelkaste pjege, za koje se moglo dokazati, da su samostalni objekti. ; Tek početkom januara 1882. stala se opažati neka kon- centracija tih pjega prema polu. Dne 26. januara pokazala se prvi put podpuna, prava polarna pjega, koja se je od sada do konca ove opozicije vidjala neprestano. Pokazivaše se kao okrugla kapica s premjerom od 45% i jasno izraženimi rubovi. Ovaj nagli postanak njezin za mjesec dana opet je osobit pojav Marta, komu na zemlji ne ima analogije. 159 Od onoga 26. januara 1882. mogao je Schiaparelli motriti ovu pjegu tečajem svih opozicija do g. 1888.; ta su motrenja takodjer podpuno potvrdila periodične, gore iztaknute promjene. Najmanji je opaženi premjer bio samo 5°. Godine 1888. u julu padao je sjaj pjege naglo radi kosoga upadanja sunčanih trakova, a skoro zatim nestade ga u polarnoj noći, koja je za pol sim počela dne 15. aug. 1888. Ova je pjega god. 1888. pokazala još jedan zanimivi pojav, što ga je prvi opazio Perrotin u Nizzi, a potvrdili Terby i Sehia- parelli. Iznenada se naime pokazao u polarnoj kapici nov kanal, idući pravcem kroz polarnu pjegu spajajuć dva mjesta uzkoga jezera hyperborejskoga, koji obtje@e polarnu kapicu. Ovaj kanal, koji se je na površini planeta vrlo jasno izticao, sjekao je okruglu kapicu u tetivi,. koja je od prilike za luk od 30°; on je primljen i u obje naše karte, gdje seže od 178°—230° duž. O pravom moru u okolici ove polarne pjege ne može biti govora. Obkoljuje ju gotovo uviek taman, ali veoma uzak pojas, nu ovaj nije pokazivao glavne karakteristike mora: jednoliku tamnost i uviek jednaku boju. To pokazuje, da je površina pjege nješto bojadisana. A kako se je pjega sama stezala, činilo se je, da za njom ide ovaj pojas; ako se ovaj pojav potvrdi, imali bi važnu činje- nicu za tumačenje promjena na Martu, jer bi morali suditi, da su tamne pjege zbilja nješto, što je slično našim tekudinam. S toga će se motrenja bližnjih opozicija imati da osobito osvrnu na ovaj pojav. Činjenica napokon, da oko sjevernoga pola Marta ne ima nikakova velikoga mora, koja je zadnjimi motrenji dokazana ne- oborivo, pokazuje, da su meteorologijski, a s toga valjda i geo- logijski odnosaji obih polutaka Martovih dosta različiti pojav — koji se pokazuje i na zemlji. 160 X. Na koncu smo našega puta po Martu! Pa kad pogledamo taj put, moramo zbilja reći, da nam je Mart sa svakim novim obretom na svojoj površini zadao novu zagonetku — gotovo svi su opaženi pojavi za nas zagonetke, kojih se riešenju dielom možemo domišljati, ali dielom stojimo pred njimi nemoćni. Nu duh čovjeka ne ima mira. On traži svakomu pojavu u . prirodi uzrok , pa tako nije ni ovdje mogao izostati bar pokus, . da si čovjek protumači opažene na Martu tvorbe, osobito kanale i njihova podvostručenja. Do sada su učinjena dva pokusa, kojih ćemo se na koncu našega razmatranja još taknuti. Camille Flammarion, čuveni astronomski zastupnik stare ideje, da ima mnogo svjetova; onaj, koji je filozofsku misao, da imade ljudi — ili bolje, razumnih bića — svagdje u svemiru, gdje su tomu uvjeti, podupro u svojoj glasovitoj knjizi: „La pluralité des mondes habitćs“ (koja je za 20 godina doživjela preko 30 izda- nja)! i astronomskimi i filozofskimi i teologijskimi razlozi, iztaknuo je već prije više godina, da su i kanali na Martu dokaz njegovoj ideji, jer da se gotovo ne može pomisliti, da bi priroda mogla bez djelovanja razumnih bića izvesti onakove geometrijski pravilne oblike: kanali da su na Martu umjetno djelo Martovih žitelja.? Proti ovoj hipotezi imali bi sa svoga prirodoslovnoga gle- dišta najprije navesti, da ono, što se u daljini od 56 milijuna km. nama čini veoma pravilno, u istinu ne mora biti tako pravilno : daljina sve nepravilnosti sve jače izravnava. S druge nam se je strane opet sjetiti, da ti kanali za cielo imaju širinu od bar 60 km., da bi ih mi sa zemlje u obće opazili. Kraj njihove dužine od više stotina, pače i hiljada km. bila bi to tako gorostasna djela ljudska, da su prema tomu i stara i nova svjetska čudesa — medju njimi i Sueski prokop — prava dječija igrarija. Ona bi se razumna bića na Martu dakle imala služiti i ogromnimi — prema nam — umnimi i fizičkimi silami, o čem je opet veoma težko razpravljati, jer ne ima nikakova substrata o tome. 1 Izašla i na njemačkom jeziku već u drugom, od autora autoriziranom izdanju sa naslovom: „Das bewohnte Weltenall“. Astronomische und philoso- phische Betrachtungen von Camille Flammarion. 2. Aufl. nach der 31. Origi- nalausgabe von Dr. A. Drechsler. Leipzig 1884. ! Sravni: „Zivot na Martu“. Od Camilla Flammariona preveo O. Kučera. Vienac g. 1885. br, 38. i sl. o 161 Kad je g. 1886. i 1888. Perrotin bio potvrdio obrete Schia- parelli-a, onda je o kanalih prvu hipotezu, koja se osniva na prirod- nom temelju, t. j. koja ih tumači djelovanjem samih: prirodnih sila, postavio nitko manji od francezkoga akademika Fizeau-a;! po- lazeći sa obćenitog predpostavka. da na Martu ima vode i da ova silno djeluje kod promjena, koje se na njem zbivaju. On se poziva pri tom na polarne pjege i na spektralnu analizu Janssena. Pošto se kanali mienjaju za raznih epoha i pošto se u pro- šloj godini opazilo, da sei u polarnom ledu načinio takav kanal, čini mu se prirodno, da se ovi čudni pojavi u savez dovedu sa promjenljivimi pojavi, koji se vide na površini velikih zemaljskih ledenika (rhönski, Grčnlandija). Ovdje nas u prvom redu zani- maju pukotine upravne: i često paralelne, koje se steru daleko i sieku raznimi kutovi. Ako ove pukotine uzporedimo s kanali Marta, nalazimo toliko: analogija i sličnosti, da se obje tvorbe mogu svesti na isti uzrok, na ime .na narav ledenika. Na taj način dolazimo do hipoteze, da je površina Marta pokrita ogromnimi ledenici, sličnimi onim na zemlji, ali mmogo većih dimenzija, s toga se i njihova gibanja i pucanje njihovo bolje izrazuje. Da podupre svoju hipotezu, Fizeau navodi prije svega, da Mart radi svoje veće daljine prima od sunca samo 4 od onoga množtva topline. što ga prima naša zemlja, pak misli, da bii naša zemlja u tom slučaju imala mnogo nižu temperaturu, te bi najveći dio zemlje imao ledenu dobu. Temperatura Martova za cielo je dakle mnogo niža od naše, sve ako i ima atmosferu sličnu našoj. Nu i konstitucija Martove atmosfere čini se, da je takova, da ne može gutati topline kao naša, što on sudi odatle, da ne ima ekvatorijalnih pruga u njoj i da je svietlo Martovo uviek crveno, dočim je svjetlo naše atmosfere zelenkasto-plavo, kako to pokazuje prva i zadnja četvrt mjeseca. A sve to, kaže Fizeau, podupire nazor, da je Mart pokrit ledenjaci. Dugo trajanje godišnjih doba podupire razvitak i peri- odične miene leda, koje potječu od raztezanja i stezanja zbog promjena u temperaturi; k tomu još dolazi okolnost, da je isila gravitacije na njem manja (*/,, od zemaljske). !Fizeau: O kanalih planeta Marta. Comptes rendus. 1888. Tom. 106. 11 162 Proti ovoj hipotezi ustao je Camille Flammarion već u pr- voj sjednici francezke akademije navadjajuć proti njoj težke ar- gumente iz dosadanjih sigurnih motrenja Schiaparelli-jevih.! Si- gurno je ustanovljeno, da se polarni led na Martu tali u mnogo većoj mjeri, nego li naš, tako da polarnih pjega gotovo sasma nestane osobito na južnom polu, jer je njegovo ljeto u perihelu Marta. Tako je i g. 1888., gdje je sjeverni pol planetov k zemlji bio okrenut, opažen pojav, kako je polarni led postajao tečajem februara, marta, aprila i maja manjim, te je Flammarion sam koncem maja cienio premjer njegov na 300 km., dočim je Schiapa- relli izmjerio dne 21. maja premjer pjege na 5°, što daje isli broj kao u Flammariona. Po mjerenju Schiaparellijevu mienja se pre- mjer polarne pjege izmedju 900 i 120 km. (uz obzir na iradijaciju). „Ovo taljenje polarnih pjega tečajem ljeta u očitoj je pro- timbi s hipotezom, da su kontinenti Martovi ledene poljane i da su one mase sniega i vode od iste vrsti kao i naše, što uzprkos iztraživanju spektralne analize nije absolutno sigurno, jer atmo- sferski tlak, talište i rosište, kemički sastavak atmosfere i tekućina moraju pokazivati prvobitnih i trajnih razlika prema onomu, što postoji na zemlji.“ Osim toga iztiče Flammarion s punim pravom i bitnu raz- liku izmedju lica kontinenata i polarnoga leda, kao i sniega, koji gdjekad pokrije pojedine krajeve. Snieg i led sjaje u blještavoj bjelini, dočim nam se kontinenti pokazuju u blagoj žutoj boji, pa te sjećaju više zreloga žita, kad ga gledaš iz zrakoplova. Ovim prigovorom Flammarionovim dodali bisa svoje strane još i onaj, koji smo baš kod hipoteze Flammarionove iztaknuli, da bi te pukotine imale biti široke bar 60 km. i nekoliko tisuća km. dügacke, u čem nas analogija sa ledenici na zemlji sasvim ostavlja, sve ako i pristanemo uz nazor, da su kontinenti ledene poljane, što nam se medjutim ne čini vjerojatnim, premda je i Christiansen u Kodanju 1886. teoretičkim putem došao do rezul- tata, da je srednja temperatura Martova — 34°C. Uticaj almo- sfere i konstitucija tla imadu velik upliv na temperaturu planeta, a na to se resultat Christiansenov ni malo ne osvrće. — Debata je započela. Nadajmo se, da će izkusana i tolikimi triumfi ovjenčana induktivna metoda prirodne nauke i u ovom, * Flammarion: Mase sniega, leda i vode planeta Marta Comp. rend. T. 107. pag. 19, 163 koliko zanimivom, toliko i zamršenom problemu takodjer razodkriti velo, kojim priroda tako rado neuputnomu oku i umu prikriva svoje tajne. Tim se je više tomu nadati, što će slavni obretnik svih ovih pojava kod kasnijih opozicija motriti novim jačim telesko- pom od 48:7 em. prema prijašnjemu sa 21:5. em. otvora, od Merza, jednim od najboljih danas instrumenata, a podupirat će ga u tom njegovo izvanredno oštro oko, njegov riedki dar ek- saktnoga motrenja, a ne malim dielom i čista, mirna atmosfera Italije. : Okrom toga Sehiaparelli ne će više biti u tom poslu ni sam, jer su se već g. 1886. i g. 1858. javili i drugi motritelji Marta, kao n. pr. W. F. Denning,! koji je samo mali dio Schiaparelli-jevih obreta mogao potvrditi, akoprem je motrio većim teleskopom 5 tjedana — doduše dosta kratko vrieme, da postigne znatnije resultate; nadalje N. E. Green,* koji je o svojih motrenjih predao astronomskomu družtvu Londonskomu obširnu razpravu s novom — za onda — kartom Marta. On završuje svoju raz- pravu opazkom, da će karakter crtnja na Martu, težkoća, motriti ih, i još veća težkoća, risati ih, taj planet i nadalje učiniti, ako ne uspješnim, a to sigurno interesantnim objektom iztraživanja. Spominjemo još ovdje Terby-a, Knobela za prijašnje opo- zicije, koji su takodjer publicirali pojedine nacrte Marta, a uz Per- rotina za g. 1888. još i L. Niestena,? koji je na bruseljskoj zvjez- darni motrio i dvie crtnje planeta 29. travnja i 5. svibnja pri- obćio s obširnim opisom; u njem iztiče, da je ,Libyju“, o kojoj je Perrotin javio, da je 14. svibnja nestalo, još 5. svibnja jasno vidio u normalnoj žutoj boji, i da su mu se često pokazivale biele ovalne pjege u njekih krajevih Marta, koje preporuča oso- bitoj pažnji astronoma i dnevnom motrenju. Ako na koncu još iztaknemo, da je astronomski sviet danas gorostasnimi instrumenti sasma drugčije oboružan nego g. 1877. — iztičemo ovdje Lick-Observatorium na Mount-Hamiltonu, koji se je 1400 met. visoko i nad najniže i najmutnije slojeve atmos- !W. F. Denning: Fizičko lice planeta Marta g. 1886. Nature. Vol. 34. Lipanj pag. 104. "N. E. Green: Sjeverna hemisfera planeta Marta. Mounthly Natices of the Royal Astronomical Society. Vol. 46. pag. 443. ®© fizičkom licu planeta Marta za opozicije g. 1888. Bulletin de l’Aca- dćmie royale belgique 1888. Ser. 3. Tom. 16. pag. 76. * 164 fere uzdigao sa svojim teleskopom od 91:4 em. otvora, onda orijaše-teleskope u Pulkovi sa 76 em., u Parizu sa 73’/, em., u Beču sa 687, em. i u Washingtonu sa 66 em. — smijemo ja- mačno izreći nadu, da će već do godine, a osobito god. 1892., mnogu zagonetku Marta privesti povoljnomu riesenju. Mala Hrvatska gledati će sa prikrajka, jer u njoj ne ima još ni zametka kakovomu astronomskom observatoriju. —_ =a — —— Zagrebacki vodovod sa gledišta geoložkoga i hidrografijskoga. Piše Dr. G. Pilar. Pod gornjim naslovom izašla je u „Glasniku hrvatskoga naravoslovnoga družtva“ (god. III. str. 325—328) razpravica dra. Drag. Gorjanovića, koja bi imala biti geoložkim dopunkom ba- kterioložkih iztraživanja dra. A. Heinza, obielodanjenih u istom strukovnom časopisu. Mikrobi svi i svuda, glasi lozinka zadnjih decenija. Iztrazi- vanja najsitnijih i najjednostavnije ustrojenih bića napunila su užasom cielo čovječanstvo, koje se osjeća posve nemoćnim na- pram velesili nevida. Mikrobi su u vodi, koju pijemo, u zraku, koji udisujemo, u kruhu, koji jedemo, u jelu svake ruke, ima jih u slini, u naših plucah, u Zeludeu, u crievih, pače i u samoj krvi ; oni prouzrokuju razna vrienja, gnjilež, klicanje sjemena, razne bolesti, jednom riečju: ovdje uzdržaju život, a tamo ga ob- ustavljaju. Medjutim već je nastupila reakcija proti stravi od mikroba. Upoznalo se je naime, da najveći dio tih sićušnih stvorova ne samo da nam ne škodi, već da nam upravo koristi. Pače i sami pogibeljni mikrobi nisu čovječjem organizmu bezuvjetno škodljivi. Osječanin dr. Klein, živući sada u Londonu, pojeo je par godina tomu nazad pred svjedoci kultiviranih komabacila na tuceta, a da kraj toga nije obolio na koleri. Analiza zraka na mikroorga- nizme pokazala je već pred kojih 20 godina, da u svakom ku- 166 bičnom metru čista zraka ima po jedna repata stanica medular- noga raka. Mi na jedanput udisujemo oko 2'/, litra zraka, dakle dnevice oko 48 kub. metara, a prema tome usrkavamo isto to- liko spomenutih stanica, a da se u najredjih slučajevih razvija tezka bolest raka. Da ima bakterija u vodovodnoj vodi, to neće jamačno ni- koga zateći, koji zna, da ih je u pivi, u netom padšoj kišnici, u sniežnoj vodi, pače i u distilovanoj vodi njeko vrieme iza disti- lacije. Bakterija ima napokon u svakoj vrelnoj vodi. Najbolja vrelna voda grada Rieke nesravnjeno je bogatija na mikroorga- nizmi nego vodovodna voda grada Zagreba. U ostalom je i sam gosp. dr. Heinz jur izjavio, da on vodu zagrebačkoga vodovoda drži dobrom (,Agr. Zlg.“ 30. ožujka o. g.). Dobrotu vodovoda potvrdjuje u ostalom najbolje izkustvo i uspjeh. Od kako ima Zagreb vodovod, poboljšali su se zdrav- stveni odnošaji grada posve izvanredno. Citave serije bolesti iz- nikle su iz statističke liste zdravstvenoga ureda. 'Tko se nesjeća još vremena zagrebačkih groznica i tifusa? Sad su iznikli i ja- mačno u nepovrat. Ako bakterioložke študije dra. A. Heinza nedaju nikakova povoda, da se javno mnienje alarmira glede kakvoće vodovodne vode, to navodi g. dra. Gorjanovića naprotiv zasiecaju u sam živac vodovodnoga pitanja. Ako stoji tvrdnja g. dra. Gorjanovića, „da je je zagrebački vodovod nezgodno situiran u toliko, što je pogledom na padanje stanovitih naslaga u dohvatu eventualno onečistnih tekućina i što je preudaljen od Save, a da bi izmie- njivanje podzemnih voda moglo bili što intenzivnije“, ako stoji, da je vodovodna voda stagnirajuća podzemna cjedina, šta onda ostaje drugo gradskomu poglavarstvu, nego da pomišlja, da sa- danji zdenac zaspe i da naloži kopanje drugoga bliže Savi, ili još probitačnije, da se vrali na davnu želju njekih zagrebčana, da se dovede u grad voda Kraljičina zdenca, eventualno poja- cana Snopljakom i drugimi znatnijimi vreli gore zagrebačke. Svatko, tko se sjeća svojedobne razprave u pitanju vodo- voda, razprave u kojoj je i meni bila dana prilika, da djelotvorno ucestvujem, znati će, da moji nazori moraju da su diametralno protivni nazorom dra. Gorjanovića. Jer napokon ja sam svoje- dobno zagovarao predlog, da se vodovodni zdenac smjesti tamo, I6, 3 gdje se sada i malazi. Da se nebi reklo, da sam od onda pa do danas imao razloga promieniti nazore, dužnost mi je, da javnosti predam sliedeće razjašnjujuće redke. Da mučim, moglo bi se reći „qui tacet consentire videtur“, a to stvari našega vodovoda nebi koristilo. Kad se je ono god. 18756 radilo o tom, da se u Zagrebu zasnuje vodovod, bilo je dosta pristaša već spomenute zamisli, da se voda u grad dovede iz viših dielova gore zagrebačke, ime- nito, da se u tu svrhu upotriebi Kraljičin zdenac. Medjutim po- kazalo se je, da je rečeno vrelo preslabo i da mu je debit vode u razno doba godine veoma nejednak. Pače uvidilo se je, da se nebi puno ni time pomoglo, da se više vrela u tu svrhu ujedini, jer bi time samo troškovi nerazmjerno narasli. Za to se je ta zamisao konačno posve napustila. Nikao je drugi projekt, da se za gradski vodovod upotriebi jako vrelo, koje izvire na Ribnjaku, sjevero-zapadno od Gračan- ske crkve, u udaljenosti od kojih 625 metara. Položaj toga vrela, njegova mala udaljenost od grada, nadmorska mu visina, koja bi uvjetovala tlak vodenoga stupa u Zagrebu od kojih 9 atmo- sfera, sve je to bilo veoma zgodno i govorilo se za to vrelo. Ali pokazalo se je, da vrelo Ribnjak nije ino van podzemni nastavak potoka Pustidola, koji oko 500 metara nad Ribnjakom djelomice u jamu na desnoj mu strani ponire. Očito je bilo, da kraj takovih odnošaja nije se dalo mirne duše savjetovati prihvat rečenoga projekta. Prito@na površina Pustidola potoka nad ponorom nosi oko 400 hektara čiste šume. Ta šuma daje godimice silne množine sušnja, koje bujice speru u potok, gdje gnjiju i potočnoj vodi daju veoma netečan okus, i osobit vonj. Buduć da se i u povoljnijih okolnostih neupotreb- ljuju potoci za vodovode, to je još manje bilo razloga, da se preporuči voda Ribnjaka za vodovod, i ja sam se odrješito izjavio proti takovu podhvatu. Preostao je daljnji predlog, da se u ravnici savskoj zapadno od grada izkopa zdenac, čija bi se voda mogla upotrebiti za vodovod. Gradsko poglavarstvo pozvalo me je, da se o shodnosti toga predloga sa geoložkoga stanovišta izjavim. Nakon njekoga kolebanja i na temelju proučavanja mjestnih odnošaja, te prema svojem najboljem znanju i savjesti odgovorio sam tada posve * „€ 4 jasno, da se ne daleko od grada, u blizini kolodvora, može zaisto očekivati dobre vode i u potrebnom obilju. Bio sam si podpuno svjestan težke odgovornosti u takovih pitanjih i rado bih joj se bio oteo, da se je dalo. Ali kud ćeš, kamo li češ, kad ti dužnost nalaže, da govoriš. Svakom u hidro- grafskih pitanjih savjetujućem geologu mora da pred očima lebdi neugodan položaj bečkoga profesora Suessa, “koji je savjetovao uvedenje gorske vode (Hochquellenleitung) i prorekao veliko obi- lje, a kad tamo, Beč strada gotovo svakoga ljeta s nestašice vode. Kako bi Bečljani sretni bili, kad bi mjestne okolnosti do- puštale, da se zavede vodovod poput zagrebačkoga, ali u okolici bečkoj ne može se njekom sigurnošću očekivati podgorskih vrela u ravnici, kao što jih ima u okolici zagrebačkoj i zato nikomu ni ne pada na um, da izadje na javnost sa sličnim predlogom. Prof. Suess jamačno da je često požalio svoj bečkoj obćini dan savjet, tolikim je navalam tečajem zadnjega decenija bio izvrgnut. Čitava znamenita njegova djelatnost geologa nije mu dala toliko glavobolje, koliko jedna jedina hidrografska Studija o bečkom vodovodu. Kad se je jednom zastupstvo grada Zagreba nakon Zivah- nih razprava konačno odlučilo za vodovod iz savske ravnice, od- poče tek ponovno diskusija o shodnosti prihvaćene osnove. Pri- staše vodovoda iz Ribnjaka još nisu položili oružja, pa su na- pokon i dobro učinili, jer je tako valjalo točku po točku njihove prigovore pobijati i time se je još bolje stvar uglavila, da će vodovod iz savske ravnice zadovoljavati u svakom pogledu svim pravednim zahtjevom. Sliepo podčinjenje pod autoritativne izjave često su u praktičnih pitanjih nanieli velike štete, nikada pako slobodna diskusija i svestrano rešetanje predmeta, nakon kojega je obično svim faktorom jasno, gdje leži prava istina. Najteži prigovor, što su ga našli pristaše gorskoga vodovoda bio je taj,.da će voda iz zdenca u savskoj nizini biti u zadnjoj liniji Savska voda, samo manje prosta od stagnirajuće ciedne vode. Kad je tomu tako, uztvrdiše, da bi već bolje bilo smjestiti vodovod posve blizu Save ili pače uvesti u Zagreb direktno sav- sku vodu. Svoju tvrdnju podkrepljivali su inače uglavljenom či- njenicom, da kada Sava raste, raste podjedno visina vode u zdencih savske ravnice, dakle savska voda teče u te zdence. Prigovor je djelovao i mnegi su se u svom mnienju uzko- 169 lebali. Nu prigovor je posve ne temeljit i sam se obara. "Baš obratno biva. Sva naime podzemna voda teče izključivo prama rieci i utiče u nju ciedjenjem, gdje to može biti, inače u glinastu tlu kroz mnogobrojne kanale ili žile. Kad sam se prije 23 godine kupao u starom sada mrtvom rukavu Save kod sela Trnja, imao sam često prilike osvjedočit se o bitisanju podzemnih : vrela: iz- ravno se izlievajućih u rieku. Kod najveće vrućine plivaš u vodi kao krop toploj, čisto ti znoj čelo probija od zapare u vodi i zraku; najednom osjetiš na nogama nepodnosivu studen, i to samo na stalnom mjestu, malo dalje je voda opet topla. Mrzla voda leži u području vrela izlievajućega se u rieku. Ovo islo su jamačno i mnogi drugi izkusili. Predpostava, da se voda iz rieke ciedi u okolno zemljište riecke ravnice nevriedi samo za gdekoje geologe kao njeke vrsti aksiom, već je prodrla i u širu publiku kao nješto posve naravna i nepokolebiva. Odatle su proiztekle kojekakve zablude i mnogi tehnički neuspjesi. Prije više godina trebalo je vode za parostroj kod gradnje savskoga mosta u Brodu. Radilo se je o tom, da se u tu svrhu upotriebi ili izravno savska voda ili voda. iz zdenca, koji bi se malo podalje od Save izkopao. Mjernici, u misli, da će i u zdencu naći savsku vodu, samo prociedjenu , kroz pro- pustno tlo, odlučiše se za zdenac. Nu koje čudo, izkopaše zdenac, koji je dnom svojim sizao znatno izpod korita rieke, a u lat ni kapi vode. Da tobož spase trošak za kopanje zdenca, proko- puše od rieke do zdenca kanal i tako dobiše željenu savsku unse: koja ciedjenjem nikako do zdenca nije htjela doći. S navedenim pojavom valja uzpored postavili i tu činje- nicu, da Brod posjeduje malo dobrih podruma, većinu ih je pod- vodna, a što ih ima suhih, to se baš nalaze u neposrednoj bli- zini Save. Cim se više udaljuješ od Save, to su podrumi pod- ovodniji, prem se niveau grada gotovo nemienja. Jedva treba do- kazivali, da ova voda nije i ne može bili savska. Daljnji primjer imamo u artezičkom zdencu osječke tvrdje, koji je ovih zadnjih godina vrtan. U maloj odaljenosti od rieke Drave sašlo je svrdlo do relativne dubljine od 202 metra, a posao je ipak ostao jalov, premda provrtani materijal nije bio neprobojna glina, već krupnija i sitnija tinjasta pjeskulja. Pojav. da se visina vode u zdencih mienja prema visini vode u rieci, nesmije se nikako uzeti kano dokaz, da se voda iz 170 rieke ciedi u okolnu ravnicu, jer toèna mjerenja niveau-a zdenaca pokazala su, da je niveau vode uvjek veći u zdencih nego u rieci i to tim veći, čim se više odaljujemo od rieke. U tom po- javu odkriva se dobro poznat fizikalni zakon o visini tekuće vode u komunicirajućih cievih. Kad se visma vode u rieci diže, suzbijaju se prama rieci odtičuće vode samo u toliko, u koliko se one sla- bije u rieku izlievaju. Neodtekli suvišak vode diže niveau zdenaca, a taj niveau je uviek razmjerno viši nego niveau rieke. Ako je dakle slaba vjerojatnost, da bi u zdenac tik Save prodrla riečka voda, to je po gotovo ne moguće, da u zdenac zagrebačkoga vodovoda prodre ma i kap savske vode i onda bi bilo svejedno, je li zdenac za hektometar bliže Savi ili dalje od nje. Još preostaju samo dvie mogućnosti kakova da je voda za- grebačkoga vodovoda. Ona može biti ili podzemna cjedina ili vrelna voda. Već u vrieme prvoga osnulka zagrebačkoga vodovoda puno se je govorilo o stagnirajućih vodah u savskoj nizini, o nuždnoj pokvarenosti tih voda, dakle o njihovoj neshodnosti za ekono- mičku porabu i piće. Zato nije bez razloga stavljen bio na me izravan upit, da se izjavim, kakova se voda ima očekivati na mjestu današnjega vodovodnoga zdenca. U želji, da na stavljeni upit što savjestnije odgovorim, re- šetao sam pitanje o naravi vode dulje vremena i nikako nisam mogao doći do zaključka, da bi voda zdenca imala biti pokva- rena i stagnirajuća cjedina. Naprotiv uvjerio sam se doskora, da se na mjestu, gdje se namjerava kopati vodovodni zdenac, ima očekivati voda, koja će po kakvoći biti ravna vrelnoj vodi, ili vodi najboljih zagrebačkih zdenaca. O gnjiloj cjedini na naznače- nom mjestu nije moglo biti govora. U tom smislu rekao sam tada svoje mnienje i imao sam i kašnje prilike u svojih izviešćih na vojne oblasti da se izjavim u istom smislu. Kad sam naznačenu izjavu dao, bilo mi je predobro po- znato, da su aluvialne ravnice tim bogatije na dobrih vrelih, čim je obližnja gora viša. Nadalje poznato mi je bilo i to, da su vrela lim češća i obilnija, čim je točka ravnice bliža podgorju. Po mom shvaćanju leži mjesto vodovodnoga zdenca baš u pod- ručju tako zvanih podgorskih vrela. - 171 Liep primjer pravoga vrela posred stagnirajućih podzemnih cjedina imamo u gradu Brodu. Vode brodskih zdenaca jesu naj- većim dielom netečne i nezdrave, te jih Brodjani redovito ni ne- piju, već za piće i za kuhanje rabe savsku vodu. Za vodu svojih zdenaca vele, da je ,sumporna“ ili ,salitrena“. Posried tih po- kvarenih i netečnih voda ima i u samom Brodu, na riedko do- duše, pojedinih zdenaca, kojim je voda zdrava i pitka. Prvo mjesto zauzima u tom pogledu zdenac u župnom dvorištu, po- znat pod imenom „parokov bunar“. Voda mu je bistra, tečna i zdrava, te ju i podalje susjedstvo nosi i radje pije nego savsku vodu, koja se u ostalom takodjer može zdravom smatrati. Nema nikakove sumnje, da je ,parokov bunar“ pravo vrelo iz obližnje Dilj gore, koje teče u sustavu podzemnih cievih izpod aluvialne ravnice pol milje široke, a većinom izpunjene tezkom glinastom zemljom. Da nema svoj posebni cievni sustav, izpre- miešala bi se voda sa ostalom u blizini nabušenom cjedinom i ne bi bila pitka. Sretni kopači ,parokova zdenca“ namjerili su se baš na žilu vrelne vode, a da su kopali koji metar dalje, ja- mačno bi nabušili stagnirajuću cjednu vodu, salitrena i neugodna okusa i vonja, kao što je u većini okolnih vrela grada Broda. Ja neznam ljepšega i svakoj kontroli pristupnijega primjera, koji bi bolje odavao oprieku izmedju cjednih i vrelnih voda, nego je navedeni primjer iz Broda. Podzemne ciedne vode dadu se po svojem poreklu i po sastavini karakterizovati ovako: One su atmosferske oborine (kiša, otopljeni snieg, poplavna voda) do- šavše izravno na ravnicu. Na površini raztope razne organičke i mineralne spojine, te jih sobom nose u promoćno zemljište dokle jim nepromoćne gline neobustave dalnje prodiranje. Ta- kove cjedne vode imaju redovito očit neugodan miris, sadržavaju nitričnih i amoniakalnih spojina, nemaju nego tragova ugljične kiseline, netečne su i škodljive zdravlju. ‘Temperatura jim je obično blizu srednje temperature dotične dobe godine, dakle zimi manja, a ljeti veća. Vrelne vode aluvialnih ravnica jesu naprotiv bogate na ugljičnoj kiselini, sadržavaju uslied toga razmjerno znatnu koli- činu raztopljena karbonata vapna, tečne su i pitke, i bez ikakova osjetljiva mirisa. Temperatura jim je kroz cielu godinu gotovo nepromienljiva, većinom ravna srednjoj godišnjoj temperaturi do- tičnoga mjesta, ili ako je nejednaka, onda je ljeti mrzlija, a zimi 7 en a a u A "i 172 toplija. Razlog potonjemu pojavu leži u tom, što vrelne vode trebaju dulje vremena, često po više mjesecih i po pol godine za svoj zamršeni podzemni tok, da od mjesta poniknuća dodju do mjesta izvora. Svaka aluvialna ravnina ima takovih vrela, da- kako da jih ima najviše blizu podbrežja. Ždralovac ili Ševarevo blato prostrana ravnica sjeverno od Livanjskoga blata ima vrela dobre i pitke vode u samoj močvarnoj ravnici. Podbrežna vrela opasavaju podbrežja gore zagrebačke uz- kom zonom, nu u toj zoni nisu svagdje jednako obilna. -Zagre- bačka Ilica leži u takovoj zoni podbrežnih vrela, nu dočim su podrumi njekih kuća vlažni, pače podvodni, kadkada ipak obližnje kuće imaju suhe podrume. Voda podbrežnih vrela u najvećem je broju slučajeva da- leka porekla. Evo krasan primjer, vriedan da se ovdje zabilježi. Prigodom kopanja podruma na gradilištu, gdje se sada diže Pon- gračeva palača na Jelačićevu trgu, naišlo se je na njekoliko Ze- ljezovitih vrela, koja su tamo izpod potoka Medvešćaka, a u nje- govoj neposrednoj blizini iz glinasta tla probijala. Iz vode tih željezovitih vrela obarao se je njeki hrdjasti mulj u velikom obilju, a površina odtiéute vrelne vode dužikala se je, kano da je petruljem poškropljena. Poznata je pako činjenica, da mine- ralne vode željezovice imaju redovito svoj izvor posred raztroSu- jućih se kristalnih kamih ili posried piritoznih kristalnih Skri- ljeva, dakle u našem slučaju daleko u jezgri gore zagrebačke. Imenito su škrilji oko sv Jakoba puni pyrita. Ta se ruda pola- lagano okisuje i pretvara u zelenu galicu (Melanterit), koja u doticaju sa vapnenci daje gips i karbonat željeza. Ovaj potonji ostaje uz suvišak ugljične kiseline razlopljen u vodi a ona ga kroz podzemne cievi raznaša daleko od svoga ležišta. Ako voda željezovica nakon daleka puta prodre na površinu, tad se kar- bonat željeza okisuje, pretvara u oksid željeza neraztopiv u vodi, te se obara kao žuti mulj ili okra. Sličnih piritoznih škriljeva ima još i na drugih mjestih gore zagrebačke, i od okisanja tih škri- ljeva potiče jamačno znatan broj voda željezovica. na kojih obi- luje Zagreb i okolica. Ovako izrazite mineralne vode, kojim se može njekom si- gurnošću izhodište naznačiti, podjedno su najboljim dokazom, kako vode u obće na velike daljine putuju kroz posebne pod- zemne mreže ili žile, a da se medjusobno ne miešaju. Pojam 173 podzemnih vodenih Zila ne samo da je znanstveno podpuno opravdan, ' veé je od davnih vremena poznat našim ..narodnim. kopačem zdenaca. I sladke vode teku u sličnih žila, samo se to. teže dokazuje nego za izrazita mineralna vrela. Dužina podzemnih vodenih žila može se u posebnih. sluča- jevih biti posve izvanredna, kako to najbolje sliedeći klasičan pri- mjer pokazuje. Južno od prednje Indije, daleko od svake obale ima posred indijskoga oceana dobro poznato mjesto, gdje se može iz mora nagrabiti sladke, pitke vode. Taj se, na prvi po- gled posve neobični pojav, tumači na sliedeći posve jednostavni način. Atmosferske oborine, padse na površinu koje zatvorene kotline prednje Indije, poniću u pukotine i svrtke i teku pod- zemnimi kanali u čvrstom stienju daleko pod ocean. Napokon probijaju morske sedimente, a buduć da je sladka voda manje specifične težine nego slana morska voda, to se ona razlieva na površinu oceana, tvoreć tamo otočić sladke vode. Možemo ovu sliku još dalje razpresti. Ocean je kano prostrana ravnica zasi- ćena nepitkom cjedinom slane vode, a otočić sladke vode posried oceana pravo je vrelo gorske vode, kakovih u svakoj, aluvialnoj ravnici ima. Obala našega jadranskoga mora obiluje takodjer ve- likim brojem vrela utičućih podalje od obale u more. Razmjerja su samo manja. Što uvjetuje i omogućuje takovo daleko podzemno puto- vanje poniklih voda? Obćenito je poznata činjenica, da veliki briegovi redovito nisu drugo van nesuvisla hrpa kamenja, da su izpresiecani bezbrojnimi pukotinami (diaklazami) i mimo njihova tektoničkoga ustroja. Obradjivanje kamenoloma, rudni rovovi i prokapanje tunela pokazalo je, da su monoliti od kubične hvati sadržine najveća riedkost i da je i najčvršći kamen na sve strane izprebijan i prošupljen cievmi, koje su njekoč bez svake sumnje bile žile, kojimi je voda proticala. Osobito su na takovih šuplji nah, kanalih i špiljah bogati vapnenci, nu i dolomiti, škrilji pače: i sam granit nezaostaju u tom pogledu puno za vapnenci. Hidrografi su rano uzimali obzira na te pukotine, presieca- juće i najčvršće stienje, te su obzirom na nje izrekli empiricno ustanovljenu izreku, da od svih atmosferskih oborina samo tre- ćina teče na površini tla, dočim trećina izhlapljuje a trećina u tlo propada i podzemno. dalje teče. U gdjekojih, imenito vapnovitih priedjelih pokazuje se, «da je to razmjerje i Zn ki VA! EI 174 progutane vode još znatnije. Tako je u našem Krasu. U Močil- skoj kotlini n. pr. i poslie najobilnijih kiša nema znatnijih koli- čina na površini tekućih voda. Što odmah neizhlapi, to sve gu- laju mnogobrojni svrtei. Ponikle vode teku podzemno na velike daljine, da odmah kano gotove rieke izviru, ili da se izravno u more izlievaju kano jaka podmorska vrela. Već vidim, gdje mi se dolazi s TINTA, da ako je ta- kova podzemna cirkulacija moguća u čvrstom, pukotinami izpre- siecanom stienju, to da posve drugi odnošaji mora da vladaju u mlado-tercijarnom, iz nepromočnih ilovača i glina sastojeéem tu, u kojem da pukotinam (diaklazam) ne ima mjesta. Vode se, kako se misli, zaustavljaju u nepromočnu tlu i razlievaju samo u uklopljene valutine i piesak. Ako se nepromočne gline do propustna pieska provrtaju, tada skaču vode na površinu, to jest dobiva se artezički zdenac. i Teorija arteziékih zdenaca jako je liepa, ali ostaje samo teorija. Ob uspjelih artezickih zdencih puno se po strukovnih časopisih piše, o neuspjelih nigdje neima traga kakovoj viesti, a ipak jih ima dosada gotovo više nego uspjelih, premda su svagda svi uvjeti bili pronadjeni veoma povoljnimi i premda se je na- bušila propustna pješčana ili sljunkasta vrsta. A što čini da raz- mjerno toli znatan postotak vrlanja artezičkih zdenaca ostaje bez uspjeha? Jedino pukotine u nepropustnoj glini i razmaci (Ver- werfungen). Geoložka iztraživanja svake kotline izpunjene mlado- tercijarnimi nepropustnimi glinami i ilovinami dokazala su to već prije više decenija. U austro-ugarskoj monarkiji jedna od najbolje proučenih mladotercijarnih kotlina jest bečka kotlina. Mnogo- brojne ciglane u okolici Beča odkrile su velik broj pukotina i razmaka i svaki makar i šematični profil bečke kotline zabilježuje tu činjenicu. Neka se zaviri samo u Hauer-ovu geologiju (Geo- logie der oesterreichisch-ungarischen Monarchie 2. Aufl. 1878. str. 619) ili u Gümbelove osnove geologije (Grundzüge der Geologie. Kassel 1888. str. 947). Tečajem moje geologičke prakse vidio sam krasnih primjera, gdje su gline ili lapori sadržavali šupljina. Bekiéa vrelo u Čre- mušnici kod Bovića jest vodena žila probijajuće čiste laporne gline mimo svakoga propustnoga umetka. — Prije nekoliko go- dina došla je viest u Zagreb, da se je kod Čučerja provalila du- 175 boka jama, u koju da je blažče propalo. Uputih se sa gosp. drom. Jakopovićem, nar. zastupnikom Folnegovićem, ravn, Fab- kovićem na lice mjesta. Dadoh se spustiti u jamu na vatrogas- nih užetih, sto ih je g. dr. Jakopović sa sobom ponio bio. Stiene koso se spuštajuće jame bijahu izvanredno klizke, osvjedočio sam se, da su glinaste. Bio je to stari podzemni kanal, kojim su njekoć za stalno vode proticale. Medjutim su se hidrografski od- nošaji kraja promienili, svod šupljine neprestanom erozijom osla- bio te se urušio pod teretom blažčeta, dočim je prije kroz tisuć- leća služio provodnim kanalom za tekuću gorsku vodu. Ne na- šavši ono, što sam očekivao, naime špilju u čvrstu kamenu, da- doh znak i izvukoše me iz jame glinom zamazana i poderane oprave na korenju drvlja, koje je u jamu kroz glinu probilo. Koli znatne debljine nepropustnih glina, lapora i ilovina često vode probijaju, da dodju do površine, ilustrira liepo staro jodno vrelo u Lipiku. Tlo neposredne okolice ovih jodnih toplica sastoji iz nepropustnih kongeričkih ilovina, koje imaju tamo deb- ljnu od preko sto stopa, neračunajuć amo sarmatske lapore i kompaktne vapnence morskih mediteranskih naslaga. Pa ipak kongeričke ilovine nisu zapriečile prodiranje termalnih voda kroz mrežu pukotina ili žila. Na ovom mjestu kano na nijednom drugom nemogu vode aktivno, t. j. svojom silom probiti debele nepropustne gline, ilo- vine ili lapore, one se pod nepropustnim tlom tek razlievaju u manje više debele stelje, prave rezervoare. Ako se takav rezer- voar navrta, imamo artezički zdenac i vode iz njega prema hi- drostatskom tlaku teku manje više jako, pače u gdjekojih sluča- jevih brizgaju velikom silom na površinu. Nu u najvećem broju slučajeva ima naravna sila, koja na površinu težećim vodam daje oduška, mi tu silu predobro poznamo. Kruta kora naše zemlje nikad nemiruje O. Bertelli u Fiorenci izumio je stroj, koji nam. to vjekovito trzanje predočuje na veoma poučan način Ako se to trzanje pojača, tad osjećamo potrese, Potresi u nejadnake jakosti, nu u periodah od 25 do 200 i više godina vraćaju se na raznih točkah zemaljske površine u takovoj jakosti, da osta- vljaju vidljivih tragova i u samom plastičnom tlu aluvialnih, di- luvialnih i mladotercijarnih kotlinah. Pače, kako je predobro po- znato, učin potresa jači je u ovih potonjih nego u krutom tlu. Dielovi istoga grada uviek više trpe u ravnici, nego na čvrstu ka- 176 menu sagradjeni. Prigodom jačih potresa radjaju se posred pro“ stranih ravnica velike, na stotine stopa duboke jazi, koje po više mjeseeih ostaju otvorene. Komu nije poznata poviest o potresu u starom Rimu, nakon kojega se je posred foruma otvorila velika jaz. Istom kad je Marcus Curtius skupa s konjem unj skočio, zatvorila se je jaz. Često puta prodru kroz nastavše potresom jazi voda.i plinovi, što se je u ostalom takodjer opažalo prigo- dom zagrebačkoga potresa g. 1880. u Resniku. u aluvialnom tlu. Na mnogih mjestih provaljuju nova vrela, a stara izčezavaju. Iza potresa od 9. studena g. 1880. izčezlo je znatno vrelo u jednoj dolini kod Galgove blizu sela Falašćaka. Vrelna voda razlila se u mnogobrojne pukotine nastavše uslied trešnje zemlje u glinastu tlu, glina se je na znatnoj površini razmočila i zemlja je počela puzati sa Sljiviei i oranicami, te je već i njekim kućam obližnjega sela prietila pogibelj urušenja. Na zamolbu kotarske oblaste iza- slala me je visoka vlada, da pojav razvidim. Uputio sam se tamo u družtvu sa g. dr. Gorjanovićem. Uzrok pojavu, naime razpr- senje postojavšega vrela, dao se je veoma brzo ustanoviti. Ka- kovih preventivnih sredstava nije trebalo, jer je opuzlo zemljište već. doprlo do protivna ruba prodora, a i vrelo se je opet po- kazalo prem podaleko od svoga prvobitnoga mjesta izvora. Jasno je dakle za svakoga, tko je imao prilike zaviriti u mekanizam podzemno tekućih voda, da doduše vrelne vode ne- probijaju nepropustnih glina, nu da jim je svaka i najneznatnija pukotina nastavsa mekaničkimi učinci dovoljna, da si tečajem vremena prema svom tlaku i obilju razšire prostrane mreže, kroz koje teku na površinu, ili prama osi hidrografskoga korita... U svakoj aluvialnoj ravnici najvjerojatnije je, da će probijali vrela tamo, gdje se brežuljci iz ravnice dižu, jer nas iskustvo uči, da su tamo diaklaze u glini najčešće. To je zona podgorskih vrela. Nu pravih vrela može biti i posred prostranih aluvialnih glina- stom zemljom izpunjenih ravnica, kako nam to liepo primjer „pa- rokova bunara“ u Brodu prikazuje. Promatrali mi pitanje zagrebačkoga vodovoda s koje god mu strane, to ne imamo ni najmanje razloga sa smještenjem vodovoda biti nezadovoljni. Sto imamo od njega držali sa geo- ložkog stanovišta, može se iz predidućega razabrati. Zdenac zagrebačkoga vodovoda, rekli smo. leži u području podgorskih vrela, nema ni kapi ‚savske vode i nije podzemna cje- 177 dina, već daje dobru vrelnu vodu. I kemici, kojim je bila povje- rena analiza vodovodne vode (bečki prof. Kleczinski i prof. dr. Janeček) našli su u vodovodnoj vodi takodjer sva kriterija zdrave i pitke na ugljičnoj kiselini obilujuće vrelne vode. Sveudilj se poboljšavajuće zdravstveno stanje grada Zagreba ne manje jasno govori u prilog vrstnoći zagrebačkoga vodovoda. A napokon i same bakterioložke študije dra. A. Heinca neoduzimlju vodovod- noj vodi biljeg dobre vode. Komu bi se baš svom silom htjelo poticati pitanja javnoga zdravstva, mogao bi s njekom sigur- nošću na uspjeh razpravljati Skodljivost dolomitičkoga praha naših cesta i trotoara, te znamenovanje štetinica od plodova za- grebačkih platana za čestoću plućnih bolestih u Zagrebu, škod- ljivost vonja i pomoja kožare u Novoj vesi, zatim okolnost, da se velika bolnica milosrdne braće sveudilj još nalazi posred Za- greba itd. Zagrebački vodovod pako već je prošao sve stepene kušnje i zadovoljio je na našu radost svim unj stavljenim nadam. Jedno ipak valja zadržati u očima. Voda i najboljega zdenca može se tečajem vremena pokvariti, ako se ne čuva od pritica- nja pokvarenih cjedina. Sliedeci primjer to jako liepo pokazuje. Kad sam se godine 1875 nastanio u kući baruna Ožegovića na Zrinskom trgu, bila je voda iste kuće izvrstna, pitka i tečna, te su se stanari njome hvalili. Tako je bilo i u ostalih susjednih kućah istoga gradjevnoga kompleksa. Medjutim to povoljno stanje zdenca nije dugo potrajalo, i to poglavito obzirom na veliku bli- zinu jama gnojnica, ma da su one cementom uzidane bile. Za par godina već su se stanari počeli tužiti na vodu, koja je malo po malo dobila neugodan tek i vonj, a vidjale su se kadkada u njoj tanke biele niti, tako da napokon nitko nije više hteo do- maću vodu da pije. Medjutim je slična pogibelj za zagrebački vodovod gotovo izključena, ponajviše s razloga, što gradsko poglavarstvo neće nikada dopustiti, da se u blizini vodovoda etabliraju velike staje i gnojnice, koje bi svojimi ciedinami kvarile vodu zdenca, a po- glavito i s razloga, što je količina vode, koja se iz zdenca vadi, posve izvanredna, kako to kod kućnih zdenaca obično nebiva. Zdenac zagrebačkoga vodovoda daje već sada blizu 52,000 hekto- litara vode, kako me je g. Lenuzzi, gradski mjernik uputio, a ta količina bit će u buduće još veća, osobito ako se jednom ostvari davna želja Zagrebčana, da se podigne u gradu plivao- 12 178 nica. Poznato je pako, da je voda svakoga zdenca tim bolja, čim se više troši, da se pače jur _ pokvarena voda zdenaca po- pravlja, ako se kroz njekoliko dana sva pritičuća voda odstra- njuje. Vojni erar počeo je u novije vrieme sanirati stare zapu- štene i pokvarene zdence svojih tvrdja izpiranjem gnojnica i kanala velikimi količinami vode. Okružujuća zemlja se malo po malo izluži i očisti, a voda bližnjih zdenaca postaje sve to bolja i napokon posve pitka. U takav položaj zagrebački vodovod ja- mačno neće a i nemsije nikada doći. Zagreb, 17. travnja 1889. Dodatak. U ,Narodnih Novinah“ od 26. travnja o. g. br. 96. ima članak dra. Gorjanovića pod naslovom: ,Odkuda voda zagrebač- komu vodovodu?“ Čitatelj toga članka jamačno da je opazio, da se pisac ogradjuje i brani proti koječem, što se kod nas u zadnje vrieme nigdje potaklo nije. Stvar je jasna, kad se zna, da je čitavi članak naperen proti meni i mojim njekim dru. Gorja- noviću povjerljivo saobćenim primjetbam. On je znao, da se prema svojem prijašnjem udestvovanju u vodovodnom pitanju ne mogu dugo od razprave uztezati (prem bih to za stalno rado učinio), on je pače znao, da sam svoj rukopis jur uredniétvu , Glasnika hrvatskoga naravoslovnoga družtva“ za štampanje pre- dao, pa je učinio ono, što se u običnom životu prevenire na- zivlje popuštajuć tamo, gdje misli, da mora, nu tim odrjesitije braneć stup svoje teorije; postranu, infiltraciju riečke vode. Osobito je zaključak rečenoga članka dra. G. pravi stilistički cviet, a glasi: „Ako li je tko drugoga mnenja, niti je grieh, niti će mi biti žao, već samo primjećujem, da nije shodno stanovite obstojnosti vaviek jednostrano tumačiti, po gotovo pak ne u ovom pitanju“. — Time je svakomu mnienju, pa napose i mojem, u koliko se ne slaže s mnienjem dra G. unapried već udaren žig jednostranosti, koji je osobito još time pooštren, što je ta jednostranost proglašena permanentnom manom. Cieli po- stupak dr. G., koji je ostavio stupce strukovnoga časopisa, pa se stavio pod okrilje dnevne štampe, njegovo pobijanje nječesa, što još ni svjetla božjega ugledalo nije, njegovo ,nedužno bit 179 imajuće“ zabadanje, svejeto uzeto iz repertoara svagdanjih ma- lih sredstava, pa zato ne bi me moglo tako lako izvući iz moje rezerve. Nu naše javno mnienje zavedeno je u bludnju u pitanju životnom, kao što je vodovodno pitanje, pa već nezna, kojemu sveteu da se klanja. Samo iz ovoga potonjega prevaž- noga obzira nalazim se prinukanim, da dra. G. i dalje sliedim i da i laiku jasno bude, gdje leži ta jednom naglašena jedno- stranost. Vermi parassiti in animali della Croazia per Michele Stossich, Professore in Trieste. (Gon due tavole, IV e V.) Espongo in queste poche pagine il risultato di alcune osser- vazioni, che ebbi campo di fare sopra diversi elminti raccolti in animali della Croazia. L’egregio amico mio, Spiridion Brusina. Professore all’ Università di Zagabria e Direttore di quel Museo Zoologico, con zelo veramente encomiabile, raccolse e fece raccogliere tutto ciò che d’interessante offriva la vasta Croazia dal lato zoologico e fondò in questa guisa un Museo nazionale, che per ric- chezza e bellezza d' esemplari può garreggiare con qualunque museo di primo ordine. Al sulodato Professore, che con squisita gentilezza volle mettere a mia disposizione le raccolte fatte nel campo etmintolo- gico, ascrivo l’onore di publicare oggi questa prima serie di pa- rassiti, la quale, come spero, potrà servire di base ad una Fauna etmintologica croatica. Trieste 26 Marzo 1889. 181 1. Ankylostomum trigonocephalum Rud. (Tav. V.fig.”12.) La cute del corpo presenta una delicata striatura traver- sale. Il collo è alquanto ricurvo verso la parte dorsale e perciò l'apertura della bocca è rivolta all’ insù. Nella femmina il corpo si assottiglia progressivamente verso la parte posteriore e termina con un’ apice ottuso provisto di una punta minutissima. Nella borsa del maschio la costa terminale è bipartita ed ogni lobo diviso in tre lobuli lunghi e sottili. Lunghezza Z' 6””, Q 9-75" Nell’ intestino tenue di un Canis familiaris (Medvedski brieg, 8 gennaio 1888). 2. Cosmocephalus papillosus Molin. (Tave Vi fig 10,,44,433) Alla descrizione che fa il Drasche di questa elegantissima specie (Verhandlungen der k. k. zoolog.-botan. Gesellschaft in Wien. XXXIII. 1884, pag. 113. tav. II. 17—20.) devo aggiungere le seguenti osservazioni : I festoni membranacei che adornano il collo sono in nu- mero di due e non di quattro, collocati ai lati del collo; ogni festone è diviso in due grandi lobi e da ciò la falsa interpreta- zione. Inoltre i due aculei collocati fra la membrana laterale ed 1 festoni, sono rivolti verso |’ estremità posteriore e non verso la testa, come erroneamente sono stati disegnati dal Drasche. L' estremità caudale della femmina è provista di un piccolo bottoncino terminale. g 13,90 182.0 Nello stomaco di Larus canus (Fiume 9 gennaio 1888). 3. Ascaris angusticollis Molin. Nell’ intestino tenue di un Buteo vulgaris (Fiume 28 fe- braio 1888). 4. Ascaris spieuligera Rudolphi. (Tav. IV. fig. 1-2.) Ha il corpo cilindrico, assottigliato all’ avanti, coll’ estree mità caudale del maschio ravvolta in un sol giro; la cute è co- perta da una densa striatura trasversale. Le labbra intermedie 182 sono molto sviluppate ed alla loro estremità si osserva una pic- colissima insolcatura. Le papille caudali sono molto numerose; 7 postanali, delle quali due ventrali vicino all’ ano e 5 in un gruppo più vicine all’ apice caudale e di queste tre marginali e due ventrali al- quanto più piccole e sessili. Le preanali sono ordinate in una semplice serie ed arrivano al numero di 40; quelle vicino all’ ano sono le più piccole, mentre le più distanti ‘presentano una pulpa abbastanza allungata. - g 18—834", Q 35 _4gmm, Nel ventricolo di Colymbus areticus (Fiume 8 febbrajo 1888), nel ventricolo di Merganser castor (Lonja 9 marzo 1888), nel ventricolo di Carbo cormoranus (Lonjsko polje 28 gennajo 1885), nell’ esofago di Cardo graculus (Fiume 4 marzo 1888), nel ven- tricolo (Fiume 14 marzo 1888 e 24 marzo 1888) e nell’ intestino tenue dello stesso uccello (Fiume 25 marzo 1888). 5. Ascaris depressa Rudolphi. (Tav. V. fig. 8.) È un ascaride con grandi labbra di forma esagonale, men tre che le labbra intermedie sono piccole, di forma triangolare ed a base molto larga. Le papille preanali sono in numero di 18 e non di 17 come lo indica il Linstow. Nell’ intestino di un Aquila naevia (Zagabria 13 set- tembre 1885) e peritoneo ed intestino di un Gyps fulvus (Stara Gradiška 28 gennaio 1888). : 6. Ascaris microcephala Rudolphi. Nello stomaco di un Ardea purpurea (Fiume 12 aprile 1888). ji 7. Filaria anthuris Rudolphi. (Tav. V. fig. 9.) Corpo a cute densamente striata. La borsa nel maschio č fortemente sviluppata e striata. Le papille sono in numero di undici per parte, delle qualli 4 preanali e 7 postanali; di queste 183 ultime due vicino all’ ano e non tre come le dice Linstow, 4 appartementi all’ apice caudale ed una fra i due gruppi. Fra le membrane dello stomaco del Corvus frugilegus (Za- gabria 11 e 12 gennaio 1858). 8. Spiroptera stereura Rudolphi. Di questa rarissima specie, rinvenuta soltanto pochissime volte sotto la membrana nittitante dell’ Aquila naeviae bbi occa- sione di esaminare alcuni pochi: esemplari, raccolti nell’ orbita di un Aquila naevia (Zagabria 13 settembre 1885). Causa però il loro cattivissimo stato di conservazione e specialmente l’indurimento dell’ estremità caudale maschile, mi fu assoluta- mente impossibile di completare la diagnosi secondo | esigenze moderne dell’ elmintologia e perciò dovetti limitarmi alla determi- nazione della specie secondo la diagnosi del Molin (Una mono- grafia del genere Spiroptera. Wiener Sitzsber. XXXVIII. pag. 976). 9. Distomum eroaticum Stossich. (Tav. IV. fig. 5—7.) Magnifica specie, appartenente alla sezione degli Echino- stomi; ad occhio nudo si presenta nastriforme, con tre rigonfia- menti alla parte posteriore, corrispondenti ai due testicoli ed al- l’ovario. Ha il corpo inerme (?), piano, lunghissimo, a margini late- rali paralleli e 1 estremità posteriore arrotondata. Le due ventose sono vicinissime e di queste la ventosa ventrale è grandissima, prominente, elittica ad apertura traversale; dietro la ventosa ventrale il corpo è alquanto ristretto. Il capo è reniforme e pro- visto sopra ogno lobo di 7 grossi aculei, molto ottusi e quasi cilindrici. Nell’ incavatura del capo giace una grande faringe e da questa diparte un’ esile esofago, il quale sopra la ventosa si divide in due sottilissime anse intestinali. I due testicoli sono collocati del tutto posteriormente uno dietro | altro; sono reniformi a contorni irregolarmente lobati. La guaina del pene è molto lunga, cilindrica, sinuosa e termina con la vescica seminale. Le glandole vitelligene hanno anche un grande sviluppo, sono globose e si estendono ai due lati del corpo dall’ estremità posteriore fino alla vescica seminale. Il lun- 181 ghissimo ovidotto ha un percorso a serpentello nel mezzo del corpo e contiene una grande quantità di grandi ova le quali alla loro estremità assottigliata sono proviste di un lungo fila- mento. Apertura genitale sotto la biforcazione dell’ intestino. Lunghezza 32-—48"". Larghezza 1—1:25"", Nell’ intestino tenue di Carbo graculus (Fiume 14 marzo 1888). 10. Monostomum mutabile Zeder. Nella Gallinula chloropus (Ogulin 28 settembre 1884). 11. Amphiline foliacea Rudolphi. Racolta dal Dr. Giovanni Kiseljak nella cavità interna di un Aetpenser ruthenus (Vukovar 1884). 12. Taenia multiformis Creplin. Con dubbio ascrivo a questa specie alcuni pezzi di una tenia dall’ intestino tenue e crasso di un’ Ardea purpurca (Fiume 12 aprile 1888). 13. Taenia acanthorhyneha Wedl. Ascrivo a questa specie alcuni frantumi di una tenia, pro- venienti dall’ intestino crasso di un Podiceps minor (Zagabria 8 febraio 1888). 14. Taenia platycephala Rudolphi. Dalla forma dei proglottidi ascrivo a questa specie due frantumi di una tenia, raccolta nell’ intestino di una Sylvia hortensis (Zagabria 19 agosto 1885). 15. Echinorhynehus globocaudatus Zeder. (Tav. IV. fig. 3—4.) Ha la proboscide di forma ovoidale, troncata all’ estremità anteriore e prolungata posteriormente in una specie di collo mu- niti di uncini scarsi e piccoli; gli uncini della proboscide sono fitti e robusti. 185 Il corpo è cilindrico, molto lungo e provisto di numerosis- sime piegature traversali. Una curiosa particolarità in questo echinorinco, è una specie di cappello chitinoso, opaco, di colore giallo, che circonda l'apice caudale del maschio. Lunghezza 20—25"", Nell’ intestino crasso di Syrnium uralense (Turopolje 26 no- vembre 1885, Vrbovsko 23 marzo 1888), di Syrnium aluco (Fiume 8 marzo 1888) e di Circus cyaneus (30 gennaio 1883) Spiegazione delle figure. Fig. 1. Ascaris spiculigera; estremità caudale del maschio. Fig. 2. Detto; vista dorsale della testa Fig. 3. Echinorhynchus globocaudatus; a) proboscide; b) aculei anteriori; c) aculei posteriori. Fig. 4. Detto; estremita caudale del maschio col cappello chitinoso. Fig. 5. Distomum croaticum; parte auteriore del corpo. Fig. 6. Detto in grandezza naturale. Fig. 7. Detto; ova col loro processo filiforme. Fig. 8. Ascaris depressa; estremità caudale del maschio. Fig. 9. Faria anthuris; estremità caudale del maschio. Fig. 10. Cosmocephalus papillosus; vista ventrale della parte anteriore del corpo. Fig. 11. Detto; vista laterale. Fig. 12. Ankylostoma trigonocephalum; costa terminale della borsa del maschio. Fig. 13. Cosmocephalus papillosus; estremità caudale della femmina. Prilog za nomenklaturu nasih riba. Napisao C>j. Sebišanović. E O nekojim slavenskim imenima riba u jeziku magjarskom. Djelo dra. L. Wagnera ,die slavischen Elemente im Magya- rischen von Dr. Franz Miklosich, Wien und Teschen, 1884.“ pruža i našim prirodnjacima dosta nomenklaturske pouke zbog imena životinjskih, bilinskih i drugih, koja su već ondje sadržana i otkuda sam ja za sada odabrao samo nekoja imena za ribe, štono ih uz neke svoje dodatke biljezim po magjarskom redu alfabetskom : 1 scik der Schlambeisser (Misgurnus fossilis Lacep): čik čech.; čikov serb. 2. esuka der Hecht (Esox lucius L.); Stuka nsl., slovak. ; štuka serb. — csuka s. Hecht. — Mordw. cuka. Rum. stukz, stjukz, štijuka ; Ngriech. orovxa. Ovom zgodom ne mogu da se otmem. jednoj viesti, koja me sili, da ju saopćim. Bilo je to krajem mjeseca augusta prošle godine, kad sam ,križakom“ (mrežom, koju Vinkovčani zovu ssidnjak“,a Sriemei ,sednjak“) hvatao ribu u Plitviei uz Jo- sipovicevu vodenicu, gdje k meni pridjoše nekoliko seljana Jal- kovčana, da u dokolici razmotre uspjeh moje muke, o kojoj su se naskoro uvjerili, da nije uzalud, jerbo se je u mojoj ribarskoj kesi već za kratak čas praćakalo nekoliko tustih linjaka (Tinca vulgaris Cuv.), karasa (Carassius vulgaris Nordm.), klenića iliti, kao sto ih kajkavci nazivahu, ,klijena“ (Squalius cephalus L ) i crvenperaka. Na mnogobrojne puzake (Gobio fluviatilis Flem.), klije (Al- 187 burnus lucidus Heck. i A. bipunctatus L.), kao što i na gavačice ili gorke pljucavice (Rhodeus amarus Ag.), koje su sve i najsit- nije u mojoj gustoj i za ribolov zbog loga ubitacnoj mreži za- ostajale, nisam tada htio ni da se obazirem. Dok sam tako lovio ribu i mimogred sa seljacima divanio, opažao sam često, kako se je biela riba, iz tiha mira na jedanput iznenadjeno prestrašena, jatimice munjevito nad vodu bacala, kao da bi od njekoga bježala. Svaki put bi voda tada ,šćuk- nula“ i ponešta u vis pljusnula! Znao sam, da se bieg pod vo- dom oglašuje sa ,š!“, a hitanje nad vodu sa ,ćuk!“; znao sam, da bjelice bježe ispred lakomih ralja neke prevejane grabežljivice, dapače sam odmah i pomišljao na štuku, tu lukavu liju u ribjem liku, ali nisam ipak htio da tvrdim, da je bas ona svaki put glavni uzrok i začetnica momentanom ,š-ćukanju“ vode, jerbo sam znao, da bjelice bježe i od smudja (Zueioperca sandra Cw.), okana (Perca fluviatilis L) i njihove medjuforme vretena (Aspro streber v. Sieb. & Aspro zingel Cuv.), od bolena (Aspius rapax Ag) i drugih, ali koje u Plitvici nikad ulovio nisam. Stuku (Esox lucius L.) jesam, jerbo je Plitvica, da prispodobom rečemo, upravo štukin majdan! Zbog toga sam pri gonjenju bjelica u Plitviei odmah i pomišljao na djavolsku lisicu u ribjoj koži t. j. na pre- predenu štuku. Uloviv jednu štučicu upitah prisutna seljaka, kako se riba zove? Na lo mi on odvrati, da sam već čuo od vode njezino ime, kad je ,š-ćukala“! Prema tomu dakle bilo bi ime ,šćuka ili štuka“ onomatopočtsko! Možda taj seljak pravo ima!*) Kad sam već kod štuke, to još nešto o njoj. Rado sam se bavio ribolovom još u dječačkoj dobi, iz koje pamtim puno sitnica o životu riba. Jedared sam išao uz Bosut kod Vinkovaca, a bio sam tada dječak prvog gimnazijskog raz- reda; išao sam tamo iza ,prokopa“ dalje do „stanova (salaša)“ i sišao sam pored nekog starodrevnog briesta niz bajer dolje k Bosutu, da pecam ribu. Bijaše to ljeti,rano jutrom, oko 5 sahata, kad stignem do mete. Sunce bilo već granulo u velike. Tek što sam se na davno žudjenom mjestu pod jednom vrbom izuo i to, što no vele, na pamet, jerbo oči moje na ci- pele nisu ni gledale, — pa i kako bi, kad sam još od sanova u *) Sumnjamo jako! Uredništvo. 188 duhu ribu lovio, za kojom je srdce toli Zeljno kucalo, da su mi se koraci sve do starog briesta trkom dvostručili i trostručili ? opazim u vodi uza šaš blizu bajera štuku u čudnovatom, do onda nevidjenom kosom položaju. Glava gore, rep dolje; leži na zelenkastim ledjima, a bieli trbuh okrenula gore! Pomislim iz prvine, da je mrtva. Ali ne! živa je, jerbo eno peraja gdjekad trepnu. Riba se njima drži .u svom položaju. „Dakle je valjda nečim samo omamljena, kad živi“, pomislim jai uzradujem se najvećom radosti, kako ću je liepo rukom uloviti. Ni pet ni šest, nego zasuči gaće, pa stupaj u vodu! I ja već stu- pam tiho, polagano, bez daha. Pazim, da nogama ne brékam po Vodi i da ju ne zamutim. Voda mi je do koljena. Već sam blizu velike štuke. Još jedan krok, pa ma i dublje bilo. Tu smo! I ru- kavi su zasukani. Samo pruži laktove pa šćepaj rukom. Jest! ali dok ja tako, trže se štuka i obrnu se na jedared, te sievnu naj- većom brzinom izpred mojih ruku kao munja u dubljinu. To bi- jaše za me kao grom iz vedra neba! Pa kao što se je voda oko mene zamutila, tako se i u meni oko srdca moga nada zamag- lila. No ipak još sam uviek iščekivao štuku, dok se samo voda razbistri. Ali da! Ode sreća, ode sanak pusti. Štuke više ni od korova! Nije ona bila tada ničim omamljena, ona je samo spa- vala, da se okriepi od’ napora, kojim je svu noć gonila ribu, i da sebi pribere nove snage, kojom će opet vas dan goniti. Štuka se dakle odmara u nekom osobitom položaju tiela, te tada inače budnim okom svojim ne pazi na svoju okolinu t. j. ona tada spava. — 3. gadocz der Weichfisch: gadovze* : gada serpens asl.; Der Fisch hat seinen slavisch-magyarischen Namen von seiner Aehnlichkeit mit der Schlange. Man vergl. jedoch auch lat. gadus. Ako je ovo u ime u kakvoj srodnoj svezi sa latinskim „gadus“, to bi se moglo protezati na ribu „gadus lota L“ (Lota vulgaris Cuv.), koja je ponešto nalik ina zmiju, premda naš narod tu ribu zove: manjak, menjak, manjić, mnič, menk, mlič, a po Vuku ,maHnh“!) 4. görgiese der Gründling (Perca flwiatilis L.): grgeč 1) Cpueku pjeuuuk ueTyMaycH ibemauknujeM u IATUHCKUjeM PHJeunma. Bey. 1852. - 189 serb. Ime za istu onu ribu, za koju su i bandar i bulješ, o kojima Vuk!) veli: Ganzap* m. y Cpujemy Hnerara pyđa (koja ce y bauxoj soge 6yem)“. Prof. Dr. L. Wagner nije korektno postu- pao, što je za grgeča uzeo njemačko ime „Gründling“. — Gründ- ling je za pravo Gobio fluviatilis Flem. (puzak, brkaš, piesak, gründl), a grgeč je der Flussbarsch (Perca fluviatilis L., isto ono što i okun, okan, oštriž, ostrieš, kostries, bulja, buljes, bandar). — Dakako mi filologu praštamo tim više, što je i naš Vuk®) u sličnim stvarima griešio, a i to, razumije se, samo tudjom krivnjom zbog lošega opisivanja sličnih predmeta. Tako n. pr. zove se u Vukovu rječniku ,gasterosteus aculeatus, der Stichling, GazaBau“. Sumnjam, da je itko Vuku pokazao , Gasterosteus acu- leatus-a L.“ iz ma kojeg savskog i dravskog pritoka, jerbo te ri- bice nema u svemkolikom dunavskom poriečju. Tamo u Češkoj naći ćemo je za cielo u riekama, koje se izlievaju u sjeverna mora. U Galiciji*), gdje se zove „kolka“, nalazimo je samo u Visli, dočim je nema Styr (Dniepar), Dniestar i Prut (Dunav). Naš Vuk iliti pak njegov stručnjak mora da su prema ne- tačnom opisu, što su ga dobili, zamienili ovu ribicu sa ribicom „Acerina cernua L.* (Kaulbarsch, Schroll), koja je takodjer ma- lena i bodljikava, a pored toga još i slinava, balava, zbog čega ju svuda po Slavoniji zovu ,6azaBanu“, a po Hrvat- skoj oko Karlovca ,šmrkiš“. I „Acerina schraetzer_L.“ (Schraetz) zove se balavac. Bit će dakle jamačno, da je Vuk samo pomet- njom prišio ime „Oanagau“ ribici , Gasterosteus aculeatus“! 5. haresa der Wels (Silurus glanis L.) hrče slovak. für čech. sum (sumec); som, somić. 6. jasz der Dickfisch: jas*; jes, Cyprinus cephalus, Jäse, čech.; jaz, cyprinus ieses, poln.; jasz, jasz keszeg s. cypri- nus leuciscus Dickfisch. — Tako veli dr. L. Wagner, a ja opet ovo velim : u našem je jeziku ,jiz, jez, jaz, jas“ isto ono, što je poljskom“) ,jaz“, a u češkom?) ,jesen (jezüve)“, njemački: re: "lee: 8) Uebersicht über die Verbreitung der Fische in den Gewässern Gali- ziens nach den Stromgebieten und den Fischregionen. Verfasst von Prefessor Dr. Max Nowicki in Krakau, Eigenthümer: Graf Arthur Potocki. 4) Dr. Nowicki u spomenutoj mapi. 5) Dr. Antun Fritsch. Diagramm der Fische Böhmens. 190 Jessen, Jesses, Aland, Neunen, Kühling, Nerfling, Orfe. latinsko- grčki: Idus melanotus Heck. d& Kn.') Dakle će valjda i magjarski „Jaz keszeg“ označivati istu ribu! 7. karasz die Karausehe (Carassius vulgaris Nordm. (Nilss ): karas. — Mordw. karasä. Fremdw. 96. 8. keesege, koesoge der Stör (Acipenser ruthenus L,): kečiga nsl., serb.: vergl. keča nsl. und čiga serb. — Rum. kacugz, čiga. Ke scheint gegen den slavischen. Ursprung des des Worles zu sprechen. Vukov rječnik veli: „keunra, keunka (Stierl, Sterlet, Stör, Acipenser stellatus) cf. mocrnnia. Wagner nije korektan, što je kečigu nazvao njemačbi „Stör* umjesto ,Stierl“ ili ,Sterlet“, a Vuk nije korektan, što je pored toga kečigi prišio znanstveno ime „Acipenser stel- latus Pall.“ umjesto imena „Aecipenser ruthenus L.* laszos, lazacz, loszos der Lachs (Salmo Salar L.) 10- sos čech., fosos poljski. U našoj ga otačbini nema, jerbo ga ovdje prema prirodnim zakonima zamienjuje glavatié, glavatica, der Hu- chen ili Donaulachs (Salmo hucho L) O glavatici govori Vuk još sasvim neizvjestno: ,rzranarnua f. meraka puća y Hepersn, 3a Kojy Kaxy za je zo6pa xao m nacrpBa, eine Art Forelle, trutta“. 10. lepény der Asch, die Aesche (Thymallus vexillifer Ag. vulgarus Nils.): lipan nsl.; lipeù, lipen, lipaù, lipan, čech. ; Rum. lipan, lipen. Vuk veli: ,anuer, m. y Cpönju no jyxHmM kpa- jesuma n y Xepmerosnnn“. 11. marna die Barbe (Barbus vulgaris Flem.): mrena serb.-slovak.; parma češk.; brzana poljack.: Rum. mrćnz. 12. menyhal oie Aalratte (Lota vulgaris Cuv.) men slovak., Cech. (i mnek ili mik); poljački mietus; nsl. eroat.-nsl. me- neek, srpski mannh. 13. piszträng die Forelle (Salmo fario L.): pastrva, pastrma, bistranga; češki: pstruh; poljački: pstrag; — pastraga, pastra bunt asl.; Rum. pestric, zmpistrit bunt; pestrav. Ngriech. rtéoTooda. 14. sòrò g, söreg, söröge eine Art Stör, Schörgel (Acè- penser stellatus Pall.): sevrjuga russ.; Serg ili zvezdan; u Češkoj ga nema; u Galiciji se nahodi u Dniestru imenom sie w- 1) U ostalom vide i moje bilježke u programima rakovačke realke. 191 ruga. — Vukov rječnik donosi za „Acipenser stellatus Pall.* ime „moerenma f., mocenua (y /ly6p.)“ Prema mojem mišljenju pripada ime „nocguna“ po svojoj prilici jadranskoj ribi ,Acipen- ser nasus“, dočim se ime nacrpyra“ u istom rječniku (ein Do- naufisch, genus piscis) imade protezati na crnomorsku ribu Acip. stellatus Pall.“, koju Zemunci zovu njemački „Donauforelle“. 15. viza der Hausen Acipenser huso 1.) viz, viza, mo- run, moruna. 16. riba der Fisch: prıda asl., riba nsl., serb. ; riba s. aprò halaeska Fischechen Tajszotar; ribahal Kreszn. I tako imade toga da bome još i više! Evo nekoliko rieči i za pribore itd. „Csolnak der Kahn: člzn, čun, čamac; kereb das Fahrschiff: koraba; — kormäny das Steuerruder: krama, kormilo, krmilo: — ladik der Kahn: ladijka, ladja, ladjica; — naszad das Schiff: na- sada; — vitorla das Segel: včtrilo; == zitony Sandbank ; zatoù.“ Zasluga je našeg neumornog Brusine, što se je počelo i u uas življe raditi oko sakupljanja imena riba. Upravo njegovim poticanjem napisao je gosp. Ferdo Hefele u ovogodišnjem „Glas- niku“!) zanimljivu razpravu ,Nješto o ribah po narodnom opa- žanju iz okolice sisačke“. I ako baš svaka u toj raspravici sadr- žana bilješka ne može, kao što gosp. urednik sam veli, odoljeti znanstvenoj kritici, to smo ipak gosp. piscu blagodarni za njegov liepi trud. Uzprkos tomu, što bismo željeli malo više tačnijeg opisa za svako ime prema prirodnom promatranju, i usprkos tomu, što se naše opažanje glede mriestenja glavatice i još gdjekoje druge nepodudara baš sasvim sa navadjanjem piščevim, mi mu ipak ovdje velimo: Hvala za liepi prilog! Opaska: Glavatica (der Huchen, Salmo hucho L.) počela se ove godine u Dravi kod Varazdina mriestiti rano u oZujku, kada su je ribari na žalost najviše lovili. I ravnatelj njemačkog carskog zavoda za gojenje riba u Hünningenu, gosp. H. Haack, piše mi: „dass der Huchen ein Frühjahrslaicher ist“; zato bih rado znao, da li se kod Siska zbilja već u siečnju mriesti, kako to g. Hefele navodi. U Varaždinu dne 10. aprila 1889. 1) Glasnik hrvat, naraslovnoga družtva. IV. Godina. Zagreb, 1889. II. Kojim narodnim imenima da obiljezimo trajno poje- dine fele ribijeg roda „Cobitis 2“ Staro rodno ime „Cobitis“ triju naših domaćih ribjih fela, koje običajemo, narodnom zbrkom ne vodeći brige o morfoloskom detailu, nazivati: ćike, čikove, piškore, vijune, lezbate, brke, brkice i puze, raspalo se u novije doba u tri nova rodna znanstvena imena t. j. u: Misgurnus Lacep. (Pisgurnus, piskori), Nemachilus van Hass i Cobitis (Art.) Giinth. Prije nego što se upustim u fiksiranje hrvatsko-srpskih imena za pojedine rodove i njihove relativne fele, valja najprije da pretresem sama pojedina imena u opće, Ime ,ćik“ (magj.: csik“) svakako je onomatopoetsko, jerbo se nekoje ribe baš tako oglasuju. Ponajviše se u tom ističe „Mis- gurnus fossilis Lacćp (Schlammpeitzger, Schlammbeisser, Bissgurn, piškor). On daje naime od sebe glas ,c-si! e-si!“, dakle kao mali miš. Zbog toga hoću samo nešto da razjasnim! Bilo je to rano u proljeće god. 1885., kadno je moja supruga zabavljena radom u basti u Zemunu čula neko eviljukanje, koje je izhodilo ispod baštenog zida. Radoznala, kao što ženskinje već u opšte jesu, pohita s lopatom u ruci k mjestu, otkuda je evijuk izhodio, od- grne zemlju i nadje pod njom šest maljušnih mišića, pripiljenih na sisama svoje majke. Moja supruga izvadi starku sa podmlat- kom, strpa ih u škatulju i dočeka me sa riečima: ,Evo čuješ, da se i ovi mišići oglašuju kao i oni tvoji jučerašnji čikovi, jerbo viču: „e-si! e-si!“ I tako bijaše u istinu. A možebit da je i ime , Misgurnus“ (Bisgurnus, piškor hrv.-srp.) s time u svezi i takodjer onomatopoetsko. Izvan svake je pak sumnje, da se taj terminus proteže na naučno ime , Mis- gurnus (Cobitis) fossilis“. Česi zovu ovu ribu ,piskot*!), Poljaci ,piskorz“.?) Gosp. Ferdo Hefele karakterisao je u svojoj raspravici: »Nješto o ribah“*) ovu felu štono vele „na kratko na slatko!“, ali je uzeo za nju nekako nepraktično njemačko ime ,Querder“ 3 Dr. Anton Fritsch, Diagram der Fische Böhmens. ?) Dr. M. Nowicki, Uebersichtskarte über die Verbreitung der Fische in Galizien. 5) Glasnik hrv. naravoslovnoga drožtva. Zagreb, 1889. str. 77. 193 u toliko, što Niemei starom navadom označuju tim imenom samo larfu (Ammoecoetes branchialis) ribje fele (Petromyzon Planeri BI.) Ime „vijun“ možemo prisiti i toj feli, pa isto tako i feli „Nemachilus barbatula L“ jerbo se obje viju. Dakako, da je baš za ovu potonju na svaki način pored toga puno zgodnije ime »prka“, jerbo se podudara s njemačkim ,Bartgrundel“ i sa znanstvenom „differentio specifica“ u terminu „barbatula“. Kod nekojih naših pisaca zove se „Nemachilus barbatula“ i „lezba- bom“ od rieči: ,lezi baba“ zbog toga, sto i ova riba na način Gobio-fluviatilisa leži pod kamenjem kao baba. U ostalom mogli bismo istim razlogom i felu , Cobitis-taenia 2.“ nazvati lezbabom, i to tim više, što je ona mnogo sličnija, barem šarom tiela, „Gobio fluviatilis-u“. Nu na sreću imade naš narod za nju već dobrih izraza, od kojih se osobito dobro iz- leme. brkića, puza, mali ćik ita, U Čeha imenuje se „Nemachilus barbatula“ po Frič-u!) „mrenka“ a ,Cobitis taenia“ „sekavec“. Imajuć sada u vidu našu narodnu terminologiju, mogao bih se pouzdali u se, da ustanovim za spominjane tri vrste ili fele ovu kategoriju : Surodiea: Cikovi, (Cobitidina, Koßirıs?) todovi: 18 Il III. : Misgurnus*) Lacep. Nemachilus*) van Hass. Cobitis?) Günt. Prema lomu valja da zovemo obazirući se i na Niemce, koji su takodjer u svojoj narodno-znanstvenoj terminologiji sve do nedavna lutali, pojedine vrsti evo ovako: 1. Misgurnus (Cobitis) fossilis L., čikov prosti ili piskor, Schlammbeisser, Bisgur. 2. Nemachilus (Cobitis) barbatula L., brka, Bartgrundel. 3. Cobitis taenia L., trnena puza ili brkica ili mali ćik, Dorngrundel. Za promećurne vrste „Gobio fluviatilis“ i „@. uranoscopus“ koje gdjekojim članovima gornje porodice zbog vriednog imena Lala, ?) Od starina gréko ime za neke sitne ribe. ?) Svakako u jezikoslovnoj svezi sa Bissgurnus; hrv.-srp. ,piškor“. 4) vjue — nit, yeilos — usna; zbog brkova na usnama. %) Cobitis napose. 13 194 u narodu čine konkurenciju, trebalo bi jedanput za uviek, da ustanovimo i usvojimo ova imena: a) Gobio fluviatilis Flem., puzak, brkaš; a možda i lez- baba i krkuša, Gemeiner Grundel; česki: ,iizek“; po- ljački: ,kietb“. b) Gobio uranoscopus Ag., mrenoliki puzak, Stein- grundel. : U Varaždinu dne 1. maja 1889. Iztraživanje o djelovanju vinske gljivice (Saccharomyces mycoderma Reess) na vino. Piše Dr. E. Kramer. Vinska gljivica (Saccharmyces mycoderma Reess — My- coderma vini — Kahmpilz) razvija se najbolje i najlakše na vinu još mladu, koje obiluje bjelankovinom te nema mnogo vinove žeste (alkohola). Dodje li vino duže vremena u dodir sa zrakom, stvori ova gljivica na površini više ili manje bijelu koprenu, koja bude češće znatno debela, te s vremenom prekrije vino vitrom, nabranom poput maramice. Ali ona ne vegetuje samo na vinu, nego i na površini drugijeh kiselijeh tekućina, koje su uzavrele. Naiglavnije pitanje glede Saccharomyces mycoderma Reess jest i sa znanstvenoga i s praktičnoga gledišta u tom: Kako djeluje vinska gljivica na vino i druge uzavrele te- kućine? Isprva se je sudilo, da vinska gljivica pretvara alkohol uza- vrelijeh tekućina u ocatnu kiselinu, ali se taj nazor pokazao kri- vijem, te se dade svesti samo na to, što je obična vinska gljivica ispremiješana s octanom gljivicom (Mycoderma aceti). Kasnije se je dokazalo, da ona vinovu žestu ponajprije spali u ugljenu kiselinu i vodu, te od toga vino slabi.!) A pošto ova gljivica po A. Mayer-u*) i drugima takodjer i na sriješu, ja- bučnoj i jantarovoj kiselini i na glicerinu može živjeti, gdje tvori maslačevu, propijonovu, mliječnu, octanu i valerijanovu kiselimu te posto svih prije napomenutih spojina ima i u vinu, mislilo se, da je Saccharomyces mycoderma i u vinu uzrokom svijeh 1) E. Mach. Die Gährung und Technologie des Weines. Wien 1884. str. 320. ; °) A. Mayer, Gährungs-Chemie. str. 163. 196 ovijeh prijemeta. Po Bersch-u!) pak može ova gljivica pretvo- riti sriješ (Weinstein) u karbonat kalija Nägeli?) je drugoga nazora; on misli, da vinska gljivica ponajprije djeluje poput plijesni, da naime tvori spaljenje kise- line u vinu, te umanjuje njezinu množinu. Tijem priredjuju ove gljivice tlo za naseljivanje i množenje octane gljivice (Myco- derma aceti). Po Nägeliju bio bi nastanak mreže vin- skih gljivica na površini vinovoj nuždna pripravai uvod octanoga kisnuća, jerbo octana gljivica (Mye. aceti) ne može uspjevati na tekućinama. koje sadrza- vaju mnogo vinske i jabučne kiseline. Ovo mnijenje Nägeli-ovo nije još za vino oštro iztraženo, te se njegov nazor po gotovo ne prihvaća u nijednom djelu o soenologiji*, nego se na prosto pr pisuje Succh. mycoderma vinove žeste u ugljenu kiselinu i vodu, a tijem da vino slabi, te da inače vinu ništa ne škodi. Jerbo je dakle djelovanje Succh. mycoderma na uzavrele te- kućine, a napose na vino ne samo znanstveno zanimivo, nego i od velike praktične znamenitosti, imao bih u tom pogledu nači- niti nekoliko pokusa, da uzmognem baš odgovoriti na pitanje. da li je vinska gljivica u vinu zbilja uzrok spaljenju kiseline, i tijem umanjivanju njezine mrozine. Pokusi, koje sam načinio u botaničko-fiziološkom zavodu kr. sveučilišta u Zagrebu, bili su ovako: Kako je dokazano, ne sastoji vitra na vinu samo od Sac- charomyces mycoderma, nego je obično jako ispremiješana i sa Mycoderma aceti, Saccharomyces ellipsoideus i Sporama od Fe- nieillium glaucum itd. Da se dakle mogu sa Sacch. mycoderma izvoditi pokusi, trebalo je najprije da se čistom kulturom priredi, i to ovako: Dobro sterilizovana želatina, kakova se upotrebljava kod bakterioloških istraživanja, i kojoj sam dodao malo glikose, bijaše cijepljena sa nješto budjava ili mrežasta vina (Kahmiger Wein), te izlivena na staklenu ploču i stavljena u tako zvanu „vlaznu komoru“ (feuchte Kammer). Nakon 24 sata nastade na ploči velik broj kolonija, od kojih većina prema mikroskopskim istraživanjima pripada Sacch. mycoderma, dočim se ostale podijelise medju 1) Bersch, Krankheiten des Weines. «Wien 1873. str. 26. *) Nageli, Theorie der Gihrung,«Miinchen 1879. 197 Saccharomyces ellips. i Penicillium glaucum. Sad trebase njesto čista Sacch. mye. iz ploče, kao i prije, dalje uciepiti u sterilizo- vanu želatinu, izliti je na ploču i metnuti u ,vlažnu komoru“. Za 24 sata moglo se mikroskopski dokazati, da su se ra- zvile samo kolonije Sacch. mycoderme tako, da smo sada imali priredjenu čistu kulturu. Tom čistom kulturom ucijepismo zdravo vino, i to ovako: Napunim tri Erlenmayer-ove tikvice mladijem, bijelijem, zdravijem a kiselijem vinom, koje sadržava 0:70 4% kiseline do !/, osebine, začepim je dobro „vatom“ te sterilizujem jeu Koch-ovu aparatu za sterilizovanje parom. Poslije sterilizacije izvadim iz svake tikvice sterilizovanom pipetom što brže po 10 cem. vina, te ga titrujem normalnom natrijevom luZninom; pri tom samo na kratko vrijeme otčepim ,vatu“. Iza toga pustim tako prire- djeno vino u sobi uz običnu temperaturu od 20—30% C. Već za 24 sata opazim, kako se je vino prekrilo tankom mrežom od Sacch. mycoderma koja se za 6 dana poče skorupiti te znatno odebljavati; kisik je dakako imao prost pristup. Za 10 dana otvo- rim opet čep od „vate“ te izvadim pipetom od 10 cem. probu, koju poznatijem načinom titrujem. Titracija vina u onijem trima tikvicama (koje sam oznavenovao brojem I., II., II.) odmah po- slije sterilizacije i onda 10 dana kasnije, pokle se je u njima Sacch. mycoderma dobro razvio, pokazuje ove rezultate: Gjelokupna Množina SIMONI kiselina kiseline Tikvica poslje 10%dana Razlika sterilizacije kasnije H 0730 0:580 0'150 II. 0:740 0:582 0:158 II, 0735 0'575 0:160 Poprijeko 0:735 0:579 0:156 198 Tako se može iz svih triju slučaja jasno uvjeriti, da je Sacch. mycoderma umanjila kolikoću cjelokupne kiseline u vinu, te da je vino poprečno izgubilo 0'156% cjelokupne kiseline t. j. sadržina kiselina pala je za 10 dana zbog djelovanja vinske gljivice od 0.750% na 05799. Preostalo mi je još to, da dokazem, je li nastanak mreže vinskih gljivica samo nuždna priprava i uvod za octano kisnuće ? Za to napunim 2 Erlenmeyerove tikvice do '/, osebine vinom, začepim je dobro ,vatom“ te ih sterilizujem na obični način. Za lijem ucijepim vino sa nješto obične vinske gljivice, koja, kako je dokazano, imaše i nješto octanih gljivica (Mycoderma aceti). Za 24 se sata stane hvalati mreža, koja se do 6 dana znatno razbuja. Devetoga dana izvadim probu te ju titrujem. Vino u obadvjema tikvicama, koje je odmah iza sterilizacije pokazivalo poprečnu sadržinu cijelokupne kiseline od 0.73%, imalo je deve- toga dana samo 0:60%, tijem dakle gubitak od 0:13 %. Pokle izvadih probu, začepih odmah opet tikvice te je pustih na miru. Pet dana kasnije t. j. 15. dana poslije sterilizacije, iz- vadih ponovno probe te je titrovah; nu u to se kratko vrijeme podigla sadržina cjelokupne kiseline od 060% na 085% t. J. octana je gljivica (Mycoderma aceti) odpočela jur svoje djelovanje, a vinska joj je gljivica (Sacch. myc.) spa- ljenjem prvotne velike sadržine cjelokupnekiseline u vinu zbilja tlo pripravilo za njezino razplodjiva- nje, odnosno potaknula octano vrijenje. Po ovom polazi sa praktične strane, da se vinska gljivica ne smije smatrati, kao da je vinu samo toliko škodljiva, što mu sadržinu vinove žeste donekle umanjuje, nego treba da ,oeno- lozi“ na nju mnogo više paze, jer je ona zbilja povodom octa- noga (kvasinskog) vrijenja u vinu, odnosno nastanka tako zva- noga ,ciknuloga“ vina. Pokusi o hranitbi zelenoga bilja organskim spojevima, napisao S. Gjurašin. Dugo se prepiralo o tom, da li se mogu zelene biljke, koje živu normalno od autohtonih ugljo-vodana, hraniti organskim spojevima, te tako biti saprofitima. Dok je u biljevnoj fiziologiji vladala nauka Aristotelova, koja je učila, da biljke primaju gotovu hranu iz tla _ kao iz kakova želuca, dotle je pitanje bilo suvišno, mogu li se i zelene biljke na način saprofita gotovom organskom hranom hraniti. Liebig je odlučno pobijao ovu nauku i došao do druge skrajnosti, tvrdeći, da se sve bilje hrani neorganskim spojevima. Boussingault dokaza, da mogu ze- lene biljke sasma dobro uspijevati u Hu, koje nema ni traga or- ganskim spojevima. Njegove su pokuse mnogi drugi opetovali gojeći biljke u hranivim rastopinama. Gailletet (Comptes rendus 1871. Sv. 73. str. 1476.) je pravio pokuse s lećom i drugim slič- nim biljkama, gojeći ih u humusu na svjetlu, ali bez ugljične kiseline. Budući da nijesu mogle asimilovati radi nestašice ugljične kiseline, morale bi primati organske spojeve iz humusa, nu Gailletet vidje, da su mu biljke uginule od gladi. Do istoga su rezultata došli Pfeffer (Monatsberichte der 3erliner Akademie 1873. str. 784.) i Godlewski (Botanische Zeitung 1879. str. 88.). Boehm (Bot. Zeitg. 1883. str. 50.) nadje, da zelene biljke mogu primati iz vana šećer i praviti od njega skrob, a uz to opazi, da su se u tmini duže uzdržali oni pri- mjerci, kojim je u hranivoj rastopini dao šećera. Doduše i ovi uginuše poradi plijesni, koja se u velikoj množini u hranivoj ra- stopini razvila. Ovaj me Boehmov pokus potaknuo na to, kako bih odgajao biljke, koje normalno od autohtonoga škroba živu na način saprofita, odgajajući ih u takovu mediju, gdje ne bi PRA BOT. 200 mogle samo asimilovati, veé bi bile prisiljene primati gotovu or- gansku hranu iz vana. Budući da ovaki pokusi traju dugo, nije- sam se do danas mogao domoći rezultata, koji bi me posve za- dovoljili; ali jer držim, da su već dosadašnji rezultati vrlo zani- mivi, odlučio sam ih u našem „Glasniku* uvrstii kao prvu bilješku. Za pokuse sam uzimao režu (Oryza sativa). Izabrao sam vaganjem zdrave plodove, kojih se težina smjela razlikovati samo za 0004 gr. Za tim sam opredijelio, koliko pojedino zrno sadr- žaje vode, organske supstancije i pepela, te sam našao, da po- prečno ima: organskih spojeva: 0.0252 vode: 0.0025 drugih neorganskih spojeva: 0.0013 čitavo zrno teži: 0.0290 grama. Boehmu je kod njegovih pokusa najviše priječila plijesan. koja se razvijala velikom množinom u hranivoj rastopini. Da za-- priječim razvoj plijesni, sterilizovao sam u sublimatu zrna, prije nego bi ih metnuo klijati. U sublimatu (1°°/,,) bih ih puštao do 5 minuta, a opravsi ih u eteru, pustio bih ih klijati na ste- rilizovanoj vlažnoj bugačici ili na pijesku od bjelutka, vrućanjem takodjer sterilizovanom. Bugačicu i pijesak sa sterilizovanim zr- njem metnuo bih pod stakleno zvono, u kojem bijaše zrak vlažan, a tako uskoravao klicanje. Da mlada biljka ne uzmogne asimilo- vati, metnuo bih pod zvono lužije kalijeve, koja je ugljičnu kise- linu upijala. Mogao sam zapriječiti asimilaciju metnuvsi sjemenke klicati u tminu, nu to ne bi bilo zgodno, jerbo se u tmini biljke radi etiolovanja razviju nenaravski. Kada su se mladice razvile toliko, koliko su se mogle na trošak rezervnih tvari u sjemenci, presadio bih ih uz što veću pažnju, a da se ne bi zarazile pli- jesni, u pripravljene hranive rastopine. Tu smo pripravili od nor- malne dodavši joj deset postotaka šećera. Takovu bih rastopinu uljevao u staklene bočice od 80—40 kubičnih em., i začepiv ih pamukom, grijao uza 100% €. Kada se rastopina tako dovoljno sterilizovala i ohladila, presadio bih u nje one mladice, metnuvši ih pod staklena zvona, odozdo zatvorena vodom, a odozgor ima- 201 jući pripojenu staklenu cijev; u ovoj bijaše komadića plovučca, napojena kalijevom lužijom. Zrak mogaše pod zvono doći samo na ovu cijev, u kojoj ga je lužija prije očistila od ugljične kise- line. Da pod zvonom ipak ne bude štogod ugljične kiseline te se biljke ne bi mogle tako same sobom hraniti, metnuo bih uz to pod zvono u malenoj posudici nješto rastopljene lužije. Za uspo- redjenje stavih njekoliko primjeraka pod tamno zvono, gdje dakle već radi nestašice svjetla nijesu mogle asimilovati. Uz to metnem za kontrolu pod svako zvono po jedan primjerak u normalnu hranivu rastopinu bez šećera. Uza svu opreznost, koju sam upotrebio sterilizujući sje- menke i presagjajući klice u sterilizovane rastopine, ipak se ras- vilo mnogo plijesni u rastopini, koja je sadržavala šećera — znak, da nije dovoljno sterilizovana. Toga su radi počele biljke brzo ginuti, dočim se lišće na vrhu sušilo. Bojeći se, da sasma ne uginu i ne izgnjiju, izvadim ih poslije mjesec dana i vagnem. U ovoj skrižaljci dajem dosadašnje rezultate: vor GI GI Da lije| É |Koliko+| , A i 5 ili — od| ® Koliko+-| : | Kako se Broj Koliko je vremena bila u Kakva je bila ras- bilau ‚| 3 sjemenke | 4 = E € [ima raz-| E ili — ima £ | plijesan biljke. rastopini? | topina ? svjetlu ili| | 5 Wen | sla: m | 25 | primje- | 2 © | pepela? | .S razvila ? | inni? “S E| rak? Los „A | Mo“ ad > | L | Od 21.XII. 1888. do 25.1. 1889. 10°/, saharoze | u svjetlu|0,0317|+ 0,0065| 0,0026| + 0,0013| 68mm.| ništa | 1: : bez šećera è 0,0153| — 0,0099 0,0022. + 0,0009 110mm. |, i HE Od 3II do 1711. 1889. 10 /, saharoza A 0,0206| — 0,0046) 0,0020) + 0,0007 120mm. mnogo | | i » DE : bez šećera S 0,0159| — 0,0093) 0,0025) + 0,0012] 70mm) — V. | 5 10%, glikoze » = |0,0271|+- 0,0016 miješam _ | 45mm, prilično VI. | 4 10°/, saharoze glikoze » = 10,0225| — 0,0027| , — | 80mm.) mnogo VIL | Od 3.II. do 3611. 1889. 10%, saharoze u tmini |0,0266) + 0,0014 , — |150mm| malo | VII. 3 bez šećera „ |0,0158|— 0,0094| , — 150mm) — IX. È 10°/, glikoze : 0,0264 + 0,0012) , — 100mm. prilično X. 3 10%, saharoze : 0,0237| — 0,0015) - — (140mm) mnogo U | | 203 Ta nam skrižaljka kaže ovo: Množina je pepela jedanput veća, nego što je bila u sje- menci. Razlike su neznatne i bez znamenovanja. Ne vidimo, da bi bila kakova razlika izmedju primjeraka sa šećerom i onih bez njega. Ni u veličini ne vidimo razlike znatne. Koji su se primjerci u tmini razvijali, dulji su nješto, što je razumljivo. Najzanivije je za nas težina organske supstancije. Primjerci, kojim u rastopini nijesmo dali šećera, izgubiše je !/. Taj je gubitak nastao dihanjem. Zeleni su dijelovi u svjetlu izdihanu ugljičnu kiselinu asimilovali natrag; nezeleni su dijelovi dihanjem gubili organske supstancije, a tako isto i zeleni u tmini, a izdi- hanu ugljičnu kiselinu odmah je lužija upila. Tako je nastajao gubitak, kojega ovi primjerci nijesu mogli nadoknaditi nikako. Primjerci, kojim smo u rastopini dodali šećera (saharoze ili glikoze), ili su znatno dobili na organskoj supstanciji, ili je gu- bitak neznatan prema onomu kod primjeraka bez šećera. Zani- mivo je I. primjerak. Kod toga su se gljive vrlo neznatno razvile, i to samo na vanjskoj površini posude. Osim toga je ovaj pri- mjerak najdulje vremena opažan (35 dana). Kod ovako povoljnih okolnosti nije ni čudo, da je bio dobitak organske supstancije tolik. Kod drugih primjeraka nijesu bile okolnosti tako prijatne. Gljive se u velikoj množini razviše, te su one same trošile šećer za gragju svoga tijela, a uz to rastvorni slador proizvagjaše raznih organskih spojeva, koji su otrovni za drugo bilje. Da se ne pri- govori, da su oni primjerci, koji su bili na svjetlu, dobili ugljične kiseline od plijesni, koja je raztvarala šećer, upozorujem na one, koji su bili u tmini; a ti su primjerci uza sve to, što su se etio- lovali, budi dobili na organskim spojevima, budi im bijaše gu- bitak mnogo neznatniji od primjerka VII., kome u hranivoj ras- topini nijesmo dali šećera. Valja mi upozoriti i na to, da je množina šećera, koju su naši primjerci primili iz vana, mnogo veća, nego što brojevi kažu. Valja nam se sjetiti, da se mnogo šećera potrošilo na dihanje, a to će činiti, usporedimo li primjerke bez šećera, do 0'0095 gr. Pribrojimo li taj gubitak dihanjem onomu dobitku kod I. pri- mjerka, vidjet ćemo, da je biljka primila iz vana šećera za polo- vicu, koliko je bilo sve organske supstancije u sjemenci. Već iz ovoga vrlo nedostatnoga pokusa vidimo, da se zelene 204 biljke, koje normalno živu cd autohtonih ugljo-vodana, ako im zapriječimo asimilaciju, mogu hraniti već gotovim ugljovodanima, kao što je šećer. Tako bi u ovom pogledu nestalo megje iz- megju parasita i saprofita s jedne strane, te zelenoga bilja s druge strane. Drugo je sada pitanie, bi li primale ove zelene biljke iz vana gotovu organsku hranu, kad im ne bi zapriječili asimilaciju ? Iztrazivati u tom pogledu vrijedno bi bilo, nu skopčano je s raznim poteškoćama, te nijesam mogao do sada pokuse u tu .svrhu praviti. Nove ornitološke bilješke. Sakupio S. Brusina. U ono njekoliko riječi pristupa radnje od mjeseca kolovoza prošle godine: ,Ornitoložke bilježke za hrvatsku faunu“ izjavio sam, da ću onakove vijesti „sabrati pod skupnim naslovom“; spomenuti je prilog s toga i označen kao ,svežanj prvi“. Medju tim sam se domislio, da će bolje biti, ako svaki prilog bude imao posebni svoj naslov. Numeracija je nepraktična i za sastavljača bibliografije. Ovdje ćemo dakle dalje priopćivati gradju za pro- valu kirgiške sadže od god. 1888. i 1889., dati bilješku o orlu crndaću, itd. U Zagrebu 30. svibnja 1589. I. Syrrhaptes paradoxus, Pall. — Kirgiška sadža. Evo nas dakle, da i opet koju zabilježimo o provali sadže sa strane Azije god. 1888. i njezina povralke sa zapadne Europe god. 1889. Samo se sobom razumije, da ovo nije nikakova go- tova radnja, nego puko sabiranje gradje za našu faunu. I onako će na skoro izaći Viktor vil. Tschusi pl. Schmidhoffen sa pove- ćom radnjom o provali sadže u Austro-Ugarsku. Pošljednji naš poziv!) urodio je na novo dobrim plodom: Profesor M. Katurić iz Zadra javio mi je, da su 17. siečnja 0. g. vidjene tri sadže (Syrrhaptes paradorus) kod Zatona, sela blizu starodavnoga grada Nina. Jedna bi puškom ubijena i prodana ondašnjoj e. kr. vojničkoj pučkoj školi za 3 for. i 50 novč. Me- djutim još prije nego je stigla Katurićeva vijest, narodni zoološki 1) Glasnik hrv. naravoslovnoga druZtva. God. III, str. 271. 206 muzej u Zagrebu primio je na dar od uprave spomenute škole prekrasna samca. Voljak i želudac ptice bijahu natrpani sjemenjem, a budući da je veoma vrijedno saznati, kakva bijaše hrana ovih ptica u nas,!) to sam zamolio gosp. viteza dra. Todora pl. Weinzierl-a, privatnoga docenta i predstojnika kontrolne stacije sjemenja e. kr. gospodarskoga društva u Beču, ne bi li imao dobrotu te pre- gledao i determinovao sadržaj voljka i želudca. Gosp. Weinzierl rado se je odazvao molbi, te ću ovdje doslovce kazati, što mi je priopćio pismom od 21. veljače o. g. Pod br. I. poslao sam gosp. predstojniku voljak zatonske sadže; evo što piše: „Besteht der Hauptmasse nach aus den Samen des Gelb- klees = Medicago lupulina und einzelnen Samen von Polygonum aviculare, L.“ Pod br. II. poslan bi želudac iste ptice, a gosp. predstoj- nik piše: „Besteht aus denselben Arten, nur sind die Samen schon etwas angegriffen“. * * * Neki je seljak 20. siječnja opazio dvije neobične ptice na ravnici do gaja od Polače — kakov kilometar na istok od Tinja — ne daleko od Benkovca; ne imajući puške, približi se po malo, te kamenom jednu raniiuhvati. Vele cijenjeni prijatelj gosp. grof Huberto Borelli od Vrane, poslao mi je tu pticu na dar. Ova je sadža, takodjer samac, ponešto svijetlije boje, nego što je Za- tonski primjerak. Prof. Katurić piše, da su ta dva eksemplara vidjena kod Tizja, po svoj prilici ona ista dva, koja su se opa- zila u Zatonu, a tako će i biti. Gosp. dr. Weinzierl imao je prijaznost, te je pregledao sa- držaj voljka i želudca Borellieve sadže. Pod br. III. poslan mu je voljak, za koji piše: „Enthält der Hauptmasse nach die Samen von Atriplex laciniata und zwar die eigenthümliche in Dalmatien verbreitete - Form desselben; ferner Polygonum aviculare, P. lapathifolium, Chenopodium hybridum, Vicia peregrina und einzelne Samen von Medicago lupulina und Polygonum convolvulus. 1) Veoma zanimiv prilog: „Ueber &îe Nahrung des Steppenhuhnes“ naći je u časopisu: „Botanisches Centralblatt“ knjiga 37., god. X., str. 304. 207 Želudac pak tinjskoga primjerka pod br. IV. sadržavaše: „Vorwiegend Polygonum lapathifolium und Polygonum avi- culare, ferner in weit geringerer Anzahl als in Nr. III. die nackten Früchte von Atriplex laciniata (jedenfalls ist die Mehrzahl der- selben schon verdaut worden, endlich einzelner Samen von Vicia cracca, Vicia peregrina und Medicago lupulina.“ To su dva krasna eksemplara, koji su ures domade ornito- loske zbirke, jer ona četiri komada, što ih je nar. muzej dobio proljeća god. 1888., bijahu više manje sva lošo sačuvana. * * * Gosp. dr. Weinzierl imao je još osobitu ljubeznost te mi poslao na ogled 10. br. časopisa od dra. O. Uhlworm-a i dra. G. F. Kohl-a „Botanisches Centralblatt“ knjiga XXXVII., god. X. gdje je na str. 304. članak dra. C. O. Harz-a: „Ueber die Nahrung des Steppenhuhnes“. Upozorujem svakoga, koji bi se zanimao za ovo pitanje, na taj zanimivi prilog. U lovačkom časopisu „Weidmannsheil* od 1. siječnja 1889. čita se: „Auch kann ich die Mittheilung machen, dass ich während meines Aufenthaltes in Semlin (Syrmica) gelegentlich meiner vielen Jagdausflüge und Streifungen eine Kette Steppenhühner knapp an der „Bara beim Balkohof“ antraf. Es war um den 20. August; die Kette zählte etwa 12 bis 14 Stück. Die Jagdgesellschaft ver- plichtet sich keines abzuschicssen. Budapest im December 1888. Hauska“.!) Ja sam odmah tražio potanje viesti o tom slučaju; eto kako mi se odgovara iz Zemuna : „Ja tekar danas mogu o tome što kazati. Doznao sam, da je pisac te bilješke g. natporučnik Hauska, profesor u kadetskoj školi Budimpeštanskoj, koji je lovac, pa je za vrijeme školskih ferija došao ovamo i lovio lovak sa g. umirov. pukovnikom Da- vidovcem i gg. Tošicom Jankovićem, Resničekom i Tošom Dimi- trijevićem, a sastajao se i s braćom Kopp, koji ubiše onu našu zemunsku sadžu. 1) Weidmannsheil. Illustrirte Zeitschrift für Jagd, Fischerei und Schützen- wesen in Oesterreich. Klagenfurt 1889. IX. Jahrgang, str. 14, N LIMO GJ DOS 208 Od njih sam doznao, da g. Hauska niti je vidio, niti je ubio kakovu sadžu, dok je s njima zajedno lovio; no uvjeravaju me takodjer, da kod ,Balkova salaša“, gdje se samo svinje tove, nije mjesto za te ptice. Kad još napomenem, da su isti lovci kazivali g. Hauski, da da je sadža ovdje kod nas ubijena i u jatu vidjena, te da je ni jedan od zemunskih obrazovanih i gotovo svakidašnjih lovaca nije opazio na zemljištu grada Zemuna, onda sudite i sami, kako znate, o istinitosti te bilješke! „Balkov salaš“ odmah je ispod „Tosina bunara“; jedno po gahata hoda udaljen je od naše kr. velike realke; oko njega su vinogradi i močvare, a blizu je i željeznički nasip. Na završetku moram Vas upozorili, da naši lovci poznadu sadžu posve dobro, a da li ju je g. Hauska vidio: prije, bilo na- djevenu, bilo kad leti po vazduhu, to ne znam“. Zemun, 27. siječnja 1889. * È * Prošle zime bude nam javljeno, da se živa sadza nalazi u gosp. Stjepana Besana, župnika u Dolnjoj Kupčini. Zamolismo pomenutoga gospodina za potanje vijesti, na što nam on učtivo odvrati, da je zbilja dobio od seljaka Marka Sabljaka iz Dolnje Kupčine živu sadžu. Početkom dakle srpnja god. 1888. za kišovita vremena spa- ziše mladi pastiri neobične tri plice na Sabljakovoj livadi, koje nijesu mogle letjeli; dvije su uhvatili, a jedna je ipak odljetila. Sad su se djeca stala prepirali i svadjali čije da su sadje, jedan drugomu ,jarebice“ olimati, dok nije tako jedna nesretno pogi- nula, druga je došla u ruke Marka, i od njega došla u gosp. župnika. Gospodin Bešan izjavio se pripravnim, pokloniti tu pticu nar. zoološkom muzeju, dogodi li se, da kojim god načinom po- gine; a da bi se uvjerili, da je to sadža, obeća, da će ju prvom prilikom ponijeti sobom u Zagreb. Na ponovnu našu molbu, da bi nam pticu ipak odstupio odmah, odgovorio nam je g župnik: kad nije drugačije, da će živu sadžu ustupiti narodn. muzeju, te da će ju ponijeti u Zagreb čim nastanu topliji dani, jer se je bojao, da bi mogla nastradati od čiče zime; prem će da se teško 209 rastati s nježnom pticom, koja je posve pitoma, te mu je prava zabava, kad mu vrijeme i okolnosti dopuštaju baviti se njome. Nu 29. travnja stigne nam pismo, u kojem nam g. župnik sasvim raztužen medju ostalim piše: »Uzrokom je mojoj šutnji nenadana nemeza, koja mi je mnogi nevgodan časak pribavila. Vi ćete i sam moti slutiti, što bi to moglo biti? Evo čujte! Upravo 11. travnja t. g. naumio sam poći u Zagreb i pticu Vam živu predati; toga radi naložio sam slugi, da pročisti krletku, u kojoj se je ptica nalazila. Sluga pusti pticu u kuhinji, da hoda i malo u vis poleti — iz sobe ili kuhinje, ma bila i vrata otvorena, izaći nije htjela — ne imajuć na umu, da bi neprijatelj ptice, mačak, sakriven negdje u kutu pod štednjakom mogao bili. Vrata su bila otvorena, i dok je on čistio krletku i hotio pticu da natrag unutar metne, opazi, da je ne ima u kuhinji. Tražili smo ju svuda, dok napokon zavirismo i na tavan, gdje na užas opazismo mačka, kako se gosti pticom već na pol izje- denom i raztrganom. Možete si misliti, kako mi je pri srcu bilo! .- + + .. Toga radi nisam niti u Zagreb išao.“ Da se uvjerimo, je li to zbilja bila sadža, odaslali smo po- moćnika nar. zoološkoga muzeja Eugena Kamenara do Dolnje Kupčine, koji je uz pomoć gosp. župnika našao ostanke propale ptice; po donesenom perju smo se mogli uvjeriti, da je to zaista bila prava sadža. Molio sam napokon gosp. župnika, neka nam kaže što je opazio na ptici i kako se držala; evo doslovce pismo g. župnika, kome izričemo ovdje našu iskrenu hvalu. »Dolnja Kupčina 17.V. 1889. Veleučeni gospodine profesore! Po želji Vašoj evo Vam u kratko opisa sadže, koja je u Dolnjoj Kupčini uhvaćena i kod mene blizu godinu dana upitom- ljena živjela, Kad sam ju godine 1888. početkom srpnja dobio od seljaka Marka Sabljaka, bila je jošte posve mlada bez šiljaka na repu, koji su joj istom kod mene narasli. Njezino trčanje po podu osobito je zanimivo pored čudnih njezinih nogu. Kadkada bi 14 BAUR WIE e \ Mosti 210 nekoliko puta poletila u sobi u vis — čim sam ju iz krletke donio — a onda se uza stienu sobe šetala. Kad je bila vesela, ZR javila bi se glasom kao da se izgovaraju slovke uu-uu-uu; — dočim, kada se je prestrašila, onda se je oglasila kao da izgo- vara slovke ue-ue-ue. Upitomila se je brzo, jer mi je bila svaki dan u ruku. Toga radi priučio sam ju, da je glavom razno kretala i tako je dugo na miru držala, dok joj niesam sam glavu rukom ili prstom u običan položaj stavio. Hranila se je kod mene samo prosom; jedino mi je u oči udaralo to, što nitko nije opazio, da li pije vode. Po svoj prilici nije pila. Kad bi po sobi trčala, dala se je uhvatiti sgureć se na mjestu. Toliko u kratko o mojoj sadži. Sa velestovanjem Stjepan Besan, župnik“. Napokon mi ovdje valja upozoriti štovanoga čitatelja na malu pogrješku, koja je mogla uskočiti samo zbog hitnje, kojom je pisac žalibog primoran da radi. Na strani 135. članka „Orni- tološke bilježke za hrvatsku faunu“ stoji sasvim pravo, da je g. Wittman opazio jato od blizu 100 sadža koncem aprila god. 1888., dočim malo dalje na statističkoj tablici (str. 138.) stoji po- grješno „20. lipnja“. Potonje je datum dopisnice g. Gj. Šebiša- novića, kojemu imamo za tu viest biti zahvalni, a ne datum, kad je jato opazeno. Prema tomu se dakle statistička tablica ima ispraviti i po- puniti ovako: 211 : ngsasez n eloznu Soysojooz “eu marqz foupemueo n os nfea -n9 oonqd res ZI opepu 7 0) I epewoy 9 27 naqsasez n efoznu 30ys0[00Z 1911qZ “quo n 'C90z ‘MS 7 'D qpiog og o Jo013 'dsos) "efoznui Soyso[00z 10.11qz foupenuo n ! (egg "15 “9 "D) (‘806 "8 “AT POS , Nusep)“) epedord 1 eutpodso8 eSomu -owods n '688T eluaey ‘]] OP 'S8SI vludis #192 -od po ejofa1z ešnip “epedord eupof :uesog "Us 'dsos ‚epedoad ' ("JET “Ms ‘0 1) PIPOW "MW 9014 *eloznui e30yso[00z 1IIqz n ‘(0 *]) une “NW 'J0I4 ‘nqe1$ez n DIAZ us n ešnip “9A9-1[910g snuy 291018 *9(p3 n eupol ‘(‘geg Ms ‘0 1) IPA 0}194N (> 1) oungey “N JOld (9 ‘| „eporen esoysusao[s“ nsofta og *nA OJ [0 p -ny n npurgey uwousidoporud n 1(9 *]) EUISOY ‘I,] (GET "IS '9 °D PLınyey "MW JOJ “efoznui #30yS0[00Z “IBU 1911qZ *1quo9 n epes !('7ET “us *9 ‘| PTaopeqwojoy “9 ‘3OId *nqorgez n efoznur e30ys0[00z "eu 19.IIQZ foupeyug9 n epes ‘(Er 95 9 *D PIPL N JO (GET “IS “II PO "„qtusepy“) uueurme “dsop 976 op 6 OGI OP 001 op reogd uru ‚alpra org (94 elpewpeq eyspeAIH efiuoAeIS “ vreme] eyslueiy elweupeq eliuoae]S ey1syeAIH eljwoz eo uoyez eumdny elupoq IAOUBEQO 4 uesoyng OuIZOJ yeluneN pod eu. uesoyng uswey WAOUBIOA ILUOY 04s9[W «u elupalis eludıs u10y)920d, eludi] | elugqtas E eluaen urouoy oosalN PUIpO:) 212 II. Otocorys penicillata, Gould. — Ševa kavkaska. 1767. Alauda alpetris S. G. Gmelin (non L.) Reise d. Russls4 #62, I. 1% 18871/2474, penicillata Gould, Proc, Zool. Soc. 126. 1867. Otocorys larvata De Plilippi, Arhivio Zool.; Anat. e Fisiol. II.. 382. 1867. ; albigula Degl. et Gerbe, Ornithol. Europ. I., 348. 1870. ; scriba Gray, Hand-list Gen. and Sp. of Birds; 11,417. 1872. Alauda penicillata Giebel, Thesaur. Ornithol. I., 299. 1874. Otocorys 5 Dresser, Birds of Europe, IV. 395., T. 244, 1875 ; petrophila Severzow, in Journ. für Ornithol. KRI 196. 1883 x penicillata A List of British Birds, 83. 1884. , alpestris var. penic. Dubois, Faune Ill. de la Belgi- que, Oiseaux I., 525., T. 122 b., FS 1884. , 2 4 „ Radde, Ornis Caucasica, 207. 1884. . „ 5 » » Dubois in Bullet. Musée R. de Belgique, III, 229(7). Lodi 2) penicillata Th. Lorenz, Beitr. Ornith. Fauna Kaukasus, 38. 3 Reiser, čuvar prirodopisnoga odjela, pisao je prvi o kav- kaškoj ševi u ,Glasniku zem. muzeja za Bosnu i Hercegovinu“, pošto je zimi god. 1858. ubijeno više primjeraka ove vrste. I naš je zavod dobio 4. siječnja god. 1888. od prof. Gj. Kolombatovića primjerak, ubijen negdje kod Spljeta ili koncem prosinca 1887. ili odmah na novu godinu 1888. — Zato dok je Kolombatović još godine 1885. pisao za Phileremos alpetris, L.: „Mora da bude sasvijem rijetka. Feldegg i Botteri bili bi je našli u Dal- maciji“!), mogao se je spomenuti profesor veé koncem godine 1857. sam uvjerili o istinitosti navoda Feldegg-a i Botteri-a, te je u popisu od godine 1888. dodao: , Otocorys alpestris, Bp. Huius !) Godišnje izvješće ces. kralj. vefike realke u Splitu za školsku godinu 1884,—1885, U Splitu 1885., str. 19. 213 speciei accidentalis die 25 Decembri 1887 visa est multitudo in agro Spalatensi, a die vero 6 Januarii 1888 visa non est“.!) Ali smo uvjereni, da se kavkaska ševa nije dakako god. 1857. prvi put pokazala, nego su je naši ornitolozi, isto tako kao što Kolombatović, zamijenili sa pravom planinskom ševom — Otocorys alpestris, L. sjeverne Evrope, koja je doista rijetka i na zapadu. Medjutim trebat će sad sve to više paziti, da li se u opće kod nas kada pojavljuje planinska ševa, može biti najprije po planinama Kranjske. Moramo pak tu istaknuti, da nijesu samo naši domaći pisci, nego i njeki drugi i to znameniti ornitolozi uzeli kavkašku sevu kao prostu odliku planinske ševe. Eno na zadnje javio se je Dubois, koji se je zanimivom monografijom trsio dokazati, da je Otocorys alpestris, L. tipična vrsta, a da su 0. sibirica SWinho» (t. j. ista 0. albigula, Brands non Bonap. = 0. Brandti), 0. penicillata, Gould, 0. chrysolaema, Wagler i 0. bilopha, Rippel puke odlike planinske ševe.?) Nu ruski je ornitolog Th. Lorenz iza Radde-a i Dubois-a sabrao množinu ruskih eksemplara, da ponovno prouči ovo pita- nje; evo što kaže: „Ich halte diese Art (0. penicillata) aufrecht, wie auch die O. alpestris und 0. Brandti (albigula) besondere Arten bleiben müssen. Es wäre auch ganz sonderbar, würde man drei Arten, von denen die eine im hohen Norden in der Tundra, die andere in den heissen Steppen, die dritte hoch im Gebirge brüten, zu einer Art ziehen. Dass einige Species der Arpenlerche im Winter zusammen leben, ist kein hinreichender Grund, sie zu vereinigen“.*) Prava je postojbina kavkaske ševe jugo-zapadna Sibirija, Turkestan, Perzija, Sirija i Mala Azija. III. Aquila chrysaétus, L. — Orao crndać. Proslo je preko 20 godina, da narodni zooloski muzej u Zagrebu nije mogao doći do orla crndaća (Aquila chrysaétos 1) 1. e. za školsku godinu 1887.—1888., str. 13. (11) ') Remarques sur les Alouettes du genere Otocorys Bruxelles 1884. 3) Beitrag zur Könntnis der Ornithologischen Fauna an der Nordseite des Kaukasus, Moskau, 1887., str. 38. 214 ili fulva, Gold- ili Steinadler), ne za to, što bi ova vrst orla bila rijetka kod nas n. pr. po Hrvatskom Primorju, nego za to, što kod nas ne ima nego veoma malo diletanta, a gotovo nikakvih ornitologa od zanata, koji bi tu pticu znali i htjeli priskrbiti na- rodnomu zavodu. — Strpljen spasen — napokon smo na jednom dobili ovih dana dva živa eksemplara. — Na prvom se imamo zahvaliti gosp. ljekarniku Konradu pl. Ceraj-Ceriću u Zagrebu, koji ga je dobio iz Hercegovine. Uhvaćen je na brdu Jarebici 1885 stopa visoku, nedaleko od mjesta Vrbanja na crnogorskoj granici 7. kolovoza g. 1888. Bio je mlad, ali podpuno razvit orao ; imao je još samo malo pahuljica, pera su ma inače bila već po- narasla. Pokle je bila ustrijeljena stara ženka, strmoglavio se je i ovaj mladi sa gnijezda, ali još nije mogao leljeti. — Za drugi eksemplar zahvaliti nam je g. Kamilu pl. Zajeu, sada u Bagu. Orao bješe živ ulovljen u gvoždja, nametnuta janjetinom, dne 9. siječnja o. g. u Kraškom, predjelu nazvanom „Karaula“, u kojem ima samo mjestimice šume, 546 met. nad morem. Od Baga je to mjesto od prilike 3 sata gorskog hoda, a od morske obale 1 sat. Dan, kad je bio uhvaćen, bijaše vrlo hladan, mećava i u opće tmurno vrijeme. Gvoždja bijahu nastavljena za grabežljive zvieri, te se je orao uhvatio pukim slučajem. — Gospodin je Zaje orla hranio tako, da mu je sam otvarao kljun i turao komad po ko- mad mesa, koje bi orao svaki put progutao, a nije htio sam da jede. Kušao je više puta metnuti meso pred njega; ali on ga se nije nikada dodirnuo; koji put ostalo je to čak i do tri dana. Bojeći se, da mu orao ne pogine, morao je g. Zaje uvijek sam hraniti, a pojeo je obično '/, klg. mesa na dan. Dne 19. ožujka o. g. olpremio ga je g. Zaje riječkim parobrodom, a 21. o. mj. stigao je u Zagreb, gladan dakako i žedan. Baški orao ne će niti sada da sam jede, valja ga uvijek hraniti. — Budući da bi prava šteta bila žive orlove ubijati, to će se za njih načinili velika kr- letka, koja bi se mogla smjestili u dvorištu muzealne sgrade, nu nijesmo još ništa mogli odlučili pošto, budući se za ovakovu kerletku odveć traži. IV. Coccystes glandarius, L. — Kukavica afrička. 1766. Cuculus glandarius L. Syst. Nat. I., 169. 1788. 1788. 1831. 1831. 1840. 1844 1859. 1859. 1858. 1862. 1867. 1867. 1869. 1869. 1870 1871. 1872. 1873. 1874. 1878. 1878. 1880, 1883. 1886. 1886. 1887. 1887. Cuculus glandarius N pisanus g macrourus gracilis Goceystes glandarius Cuculus Oxylophus Coceystes Oxilophus Coccystes Oxylophus Coceystes Coccyzus Coceystes Cuculus Coceystes Oxylophus Coccystes ” ” » minor glandarius » Gm. Syst. Nat. I, 411. Gm. 1. c. 416. Brehm, Vögel Deutsch. 153. Brehm, 1. c. 154. Keys. u. Blas. Wirbelth. Europ. 34. Crespon, Faune méridion. 288. Brehm, Naumannia V. 271. Brehm, 1. c. Fritsch, Vög. Europ. 78., t. 13. fa 2: Fitzinger, Wiss. - popul. Naturg. d. Vögel. I. 530.,.1.59. Degl. et Gerbe, Ornithol. Europ. 1.,.165. Brehm A. E. Illustr. Thierleb. IV., 201. Heuglin, Ornith. Nordost-Afr. I., 186. Doderlein, Avif. Moden. e Sicilia 54., 327. Gray, Hand-list Gen. and Species of Birds, II., 220. Salvadori, Fauna Ital. Ucc., 42. Giebel, Thesaur. Ornith.. I., 728. Savi, Ornitol. Ital. II., 296. Dresser, Birds of Eur. V.,219.,t. 300. Heldreich, Faune de Grèce, 37. Brehms Thierleben, IV. 227. Alléon, Bullet. Soc. Zool. de France, V, 82. A List of Britisch Birds, 84. Giglioli, Avifauna Italica, 210. V. de los Reyes y Prosper, Ca- talogo de las Aves de Espana, Portug. é Isl. Baleares, 28. Salvad., Elenco Uce. Ital., 72. Kronprinz Rudolf, Jagden u. Be- obachtungen, 563. , 216 1587. Coccystes glandarius Giglioli, Iconogr. dell’ Avifauna Ital. nr. 5750-861. Navedena sad sinonimija nije dakako potpuna, protegne se li na pisce, kojih su djela u biblioteci nar. zoološkoga muzeja. Kao što kaže hrvatsko ime, koje smo predložili za pticu, ona je prava afrička ptica, a prebiva po sjevernoj i srednjoj Alrici, ali ne ide do južne Afrike — sudeći po tom, šte je ni- jesmo našli u djelu Holubovu. Pokojni kraljević Rudolf ubio je dva primjerka u gornjem Egiptu. Iz Afrike rasprostire se ta ptica do Perzije, gdje ju je neke godine naći u veliku broju; dosta je obična u Maloj Aziji i u Siriji. Što se južne Evrope tiče, ova je ptica gdjegdje dosla obična, gdjegdje rijetka ili samo slučajna, prema tomu dakako, da li je koji kraj bliže ili dalje Africi. Ima ih n. pr. na Malti. U Siciliji nema gotovo muzeja, gdje se ne bi po koja našla; naš zemljak dr. Pero Doderlein izvješćuje o primjerku, ubijenu ljeti g. 1572. u vinogradu baruna Caruso-a kod Girgentija. U obće u Italiji, poglavito na zapadnim stranama poluotoka, od Napulja do Ge- nove, ubijena je više puta; zato Giglioli kaže, da se ne može reći, da bi bila vrlo rijetka. Pojavljuje se uvijek mjeseca ožujka, travnja i svibnja, ali nije još sigurno dokazano, da je tada ondje gnijezdila. To se nije dosele dalo saznali, pošto i onako po obi- čaju naše obične kukavice (Cuculus canorus, L.) podmeće jaja drugim pticama. — U južnoj Francuskoj već je prilično rijetka. | Na iberskom poluotoku naći ju je često, osobito u južnim stranama, gdje gnijezdi; zato je tamošnjemu narodu dobro po- znata, a Don Ventura de los Reyes y Prosper tvrdi, da joj je na- rodno kastilijansko ime „euco real“; porlugisko pak „euco rabilongo“, al je u Portugalskoj rijetka. Prema popisu, koji su ga složili ingleski ornitolozi za mo- tritelje ptica-selica u Ingleskoj, ulovljena je afrička kukavica jedan put god. 1842. u Irskoj. Dresser medjulim hoće, da je ubijena i u Ingleskoj g. 1870. Po Brehm-u star. njeki je trgovac Miiller u Liibbenu u do- lini Spreve vidio početkom našega vijeka dva komada ove vrste ; jedan je komad ubijen, te ga je-Brehm st. opisao. Brehm ml. dodaje, da zna za drugi njeki slučaj. Nu usprkos ove tvrdnje 217 obiju Brehm-a, africku kukavicu nije naći u Homeyer-ovom po- pisu ptica Njemačke, objelodanjenu po internacijonalnom odboru za motrenje ptica-selica od god. 1885. Isto je tako nema u po- pisu ptica Austro-Ugarske od Homeyer-a i Tschusi-a od godine 1886. Po Dresser-u rijetka je i u južnoj Rusiji. — Na Kavkazu je nema, sudeći, što je nema u „Ornis Caucasica“ od Radde-a. Sto se napokon tiče Balkanskoga poluotoka, ta je ptica mo- trena okolo na okolo po svima obalama od Crnoga do Ja- dranskoga mora; ali nije nigdje obična. Da li je pak vidjena po srednjim dijelovima Bugarske i Srbije, ne znamo, pošlo je fauna centralnoga Balkana golovo nepoznala. — Norman tvrdi, da ju je vidio u Besarabiji. — Po Alléon-u znamo, da ju je Robson ulovio u šumi kod Biograda blizu Carigrada. — Heldreich kaže, da ju je rijetko vidjeti u Grčkoj, ali budući obična u Maloj Aziji i Siriji, kako smo rekli, to je naravski da ima grčko-narodno ime ,zodvoc“. — Fauna Epirska i Arbanaška veoma je slabo po- znata, ali će se po svoj prilici i do onamo zaletiti, kad je jedna evo sada zabasala sve do sjeverne Dalmacije. Lako je pojmiti naše veselje, kad sam primio pisamce od odličnih rodoljuba, naših cijenjenih prijatelja braće Alberta i Hu- berta grofova Borelli-ja, koji mi javiše, da je 8. svibnja 0. g. njeki seljak ubio afričku kukavicu kod Poljice blizu drevnoga hrvat- skoga Nina. Opažena je kroz desetak dana u hrastovoj šumici, a privukla je na se pozornost svojim neobično jakim kıikom, koji je po kazivanju tamošnjih ljudi nalik na krik ,velikih galebova“. dakle galeba klaukavca (Larus cachınnans, Pall.) Ptica nam je usprkos prilične svibanjske topline došla dobro sačuvana II. o. m., budući jako impregnirana karbolnom kiseli- nom, od koje je gdjegdje po koje perce sasvim malo izgorjelo. — Nutarnji organi bijahu dakako vrlo oštećeni, ali se ipak mo- gahu razabrali muška spolovila. Po sivom čubu na glavi vidi se pak, da je to odrasla ptica. Želudac i volja bjehu baš prenatr- pani gusjenicama leptira, kako je sva prilika vrste Bombya quercus, L. Domoljublju i prijateljstvu spomenute gospode imamo za- hvaliti, što je za naš narodni muzej, koji je muzej kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, taj unikum sačuvan,te nije pošao putem drugih rijetkosti i unikuma, koji idu svake godine iz 218 spljetske okolice širom svijeta svakamo, samo ne u Hrvatsku. Unikum je ta plica, pošto još nije nikada vidjena u Austro- Ugarskoj. i Afrička je kukavica sad 295. vrsta pličja centralne hrvatske zbirke nar. zoološkoga muzeja u Zagrebu; uz Baračeva sjever- noga tupika (Fratercula arctica, L.) druga ptica, koja kao austro-ugarska nije zastupljena u nijednom drugom muzeju monarkije. V. Phasianus colchicus, L. = Gnjeteo obični. Općenito je poznato, da su zaslugom g. grofa Marka Bom- belles-a ml. prije ne znam koliko godina nasadjeni fazani u šume njegovih ogromnih lovišta županije varaždinske. Za malo godina uspjeli su preko svakoga očekivanja, a danas su hrvatski fazani na glasu daleko izvan granica naše domovine, jer se mnogo njih šalje u Beč i Budimpeštu, ali najviše se traže iz Pariza. Kad se čovjek vozi od Varaždina do Opeke, prava je mi- lina vidjeti koliko toga blaga imade. U šumama i branama sve vrvi od gnjetelova, trčaka i zeceva tako, da ih je svaki čas opa- ziti izvan šuma po livadama i na cesti. Kad smo se onuda vozili, dolazili bismo njima blizu na 10 do 20 koračaja, a tad bi ptica tek cijenila, da je vrijedno uklonili se. Ptice dakle nijesu plasljive, jer si gosp. grof daje što više truda, da budu na miru. Love ih često žive, osobito kad se imadu poslati u Francesku, osim drži li se lov po nalogu gosp. grofa ili kad mu koji član vladalačke kuće dodje u lov. Judući pak, da se u zaštitu divljači marljivo proganjaju grabežljiva zvjerad i ptice grabljivice, naravna je stvar, da. se svake godme potuče koja stotina velikih i malih više manje škodljivih ptica, kako je čitati u ,Šumarskom listu“. Odlučili smo zato glavom pohoditi gosp. grofa i zamoliti ga za sve one vrste, koje bi dobro došle našemu zavodu, što smo i učinili. Došavši u Opeku 23. o. m. imali smo šta vidjeti. Sav krasno uredjeni veliki hodnik i jedna je dvorana dvorca prepuna rogo- vima jelenjim i srnećim, a uz to ima mnogo ptica poglavito gra- bljivica, zatim dvije prekrasne đivlje mačke: sve nadjeveno od poznatoga bečkoga preparatora Hodeka. — Gosp. nam je grof 219 spremno pokazivao pojedine eksemplare, pa dok smo mi dosele krivo mislili, da se ubijene ptice bacaju, uvjerili smo se, da gosp. grof nije samo strastven lovac, nego i vrstan ornitolog, koji je sastavio zbirku, za koju se čuva štogodj je ikake vrijednosti. — Ima tamo vrlo krasnih eksemplara grabljivica; no osobito su nam oči zapinjale o prekrasan eksemplar orla patuljastog (Iliae- retus pennatus, Gm.) i o vrlo lijepu anomaliju trčke skvr- zulje (Perdix cinerea, Lath.) itd. Gosp. grof obeća, da će veoma rado priteći u pomoć nar. zoološkomu muzeju, a nije mogao bolje dokazati svoju dobru volju, nego što je lišio vlastitu svoju sbirku dviju rijetkosli, po- klonivši ih za zbirku nar. zavoda golovo nadjevene, le se zalo i mogu vidjeli u nar. muzeju. Jedan je naime komad polualbin fazana, a drugi je ženka sa muZkom odjećom (Hahnenfederige Henne). Hvala zato javna gosp. grofu ! Gosp. grof s plemenitom. groficom vodili su mene i moga prijatelja pratioca 1 po divnom perivoju, u kojem ima do 50 vrsta najkrasnijih eksemplara konifera; medju njima krasan eksemplar kalifornijske. Wellingtonia gigantea, Lindl., koja je skoro tako velika kao što je prekrasan eksemplar, koji se nalazi u vrtu gdje. Amalije ud. Nikolinke u Zagrebu. Jedan nam prijatelj još poruči, da su vlastela Turkovići u Kutjevu kod Požege pravili pokuse s fazanima. Kutjevo je na sjevero-izto@nom rubu požeške kotline; prve su godine nasadjeni fazani pobjegli na rub te kolline, koji je izložen sjeveru, te tako došli k vlastelinu Teodoru pl. Kusevicu u Blacko i ondje se odr- žali. Nu Turković jena novo kušao udomili ih kod sebe — može biti, da je po koji fazan i od prije oslao kod Kuljeva — pak mu sada stvar uspijeva. Znamo pako, da su u Zagorju nasadili fazane vlastela: Je- lačić, Vranyczany, Rauch itd. Valja nam pak s potpunim pravom smatrali fazana pripad- nikom hrvatsko-srpske faune, ne samo stoga, sto ih ima polu- divljih u gosp. grofa Bombelles-a i u drugih vlastnika lovista kod Varaždina i Požege, nego još i zato, što ima pravih divljih fazana u Macedoniji, u Arbanaškoj kod rijeke Drine; a mi moramo do Drine protegnuti granice naše crnogorske faune. Prvobitna je domovina običnoga gnjetela — osim jugo- 220 istočne Europe — još mala Azija, Kavkaz, obale Hvalinskoga mora i u opće zapadni krajevi Azije. VI. Tetrao tetrix, L. = Tetrijeb ružovac. Posto nam evo za više od 20 god. nije uspjelo doći do eksemplara ruZovca, a ne znamo za porijetlo jedinoga primjerka muškoga spola, koji se nadjeven čuva u zbirci nar. zooloskoga muzeja u Zagrebu, to smo napokon morali sumnjali, da li te ptice zbilja kod nas ima, ili se samo katkad pojavljuje. Zato smo tu sumnju izrazili u okružnici, koju smo u svoje vrijeme rasposlali širom domovine u interesu našega muzeja. Znali smo dakako za ono što je Etlinger pisao još godine 1875., da se na ime nalazi: „po hrvatskoj Krajini. Poznato mi je, da je prije njekoliko godinah više ove vrsti tetrebah priletilo iz Bosne u Slavoniu, te se nastaniše nedaleko od Novegradiške po livadah grmovilih, po strnjacih, i šikarju u medjami, gdje se za- držaše 3 godine, dok ih lovci poloviše i razplašiše. U Bosni po planini Motavici blizu našeg slavonskog Kobaša nalaze se uviek one ptice“. Nema sumnje, da se ta ptica ima ubrajali u plice hrvatske faune u užem smislu, jer prije svega stoji to, što je Ettinger pisao; jer je u okolici Nove Gradiške i kasnije rijetko kada ulov - ljen po koji primjerak, a da ti dolaze sa visokih šuma Gore Mo- tajice ili Prosare u Bosni, gdje rek bi da ih ima još dovoljno. Bosanski se lovci dakako ne bave ornitologijom, zato ih je tesko odanle dobivati. Kako smo saznali od kolege O. Reiser-a, nema ga sarajevski muzej, a jedini dosele poznali bosanski eksemplar imade njetko nadjeven u Banjojluci. K ovoj vijesti imamo još dodati drugu, za koju mi je za- hvaliti gosp. grofu Marku Bombelles-u. Po 3—4 para ružovaca došla su dakle u jeseni god. 1887. u šume Ravne gore kod Klenovnika ; tamo su god. 1888. gni- jezdili, a gosp. je grof dao strogi nalog, da se ptice štite, ne bi li se ondje stalno udomile. Nu ne znam kako, ubijena je ipak i donesena grofu jedna ženka kao dotle nevidjena ptica; na što je on ponovno naložio. da nitko ne smije tih ptica ubijati 221 Tebrijeba bilo je još prošle zime, ali u proljeću ove godine ni- jesu više vidjeni; po tom je sigurno, da su se izselili. Gosp. grof rado bi nasadio ružovca, ali budući da te plice same dolaze onamo, gdje nadju sebi prijazno i zgodno mjesto ; nasadjene pak odlaze, ako im nije to mjesto po volji, te su one u obće skitnice: to gosp. grof nema dašto prave volje, da se upušta u jalove pokuse. BIBLIOGRAFIJA, Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Urednik : Kosta Hörmann. Godina 1889. Knjiga I. Sarajevo. Završio sam prvu godinu ,Glasnika hrv. naravoslovnoga družtva“ god. 1886., izjavivši želju i namjeru, da podadem svake godine podpunu bi- bliografsku smotru radnja za faunu Hrvatske i ostalih jugosla- venskih krajeva. Sreća te nijesam to tvrdo obećao, jer i onako ne bih mogao obećanja držati. Ne bih držao riječi, jer je od g. 1886. do danas izdano mnogo više od 100 radnja o našoj fauni, a preopterećen radom, nijesam nikako mogao naći vremena da ih objavim. — Napokon nema tu ni pravoga razloga, dok se godj ne radi jednako i u drugim strukama. Ali ako nam prije vremena sile ne malakšu, mi ćemo već i to učiniti. Za sada pak ne možemo, a da ne bi koju rekli o tom pojavu na obzorju pri- rodnoga istraživanja hrvatsko-srpske zemlje naše. U našem govoru prigodom glavne skupštine od 30. prosinca prošle godine mi smo prvi bili te navijestili, da će brzo ugledati svi- jetlo dana glasilo bos.-herceg. muzeja. Uprava toga zavoda poslala nam je okružnicom od 31. marta o. g. gore spomenutu prvu knjigu, ponudivši zamjenu publikacija ,Hrvatskoga naraslovnoga družtva“, na što smo od srca rado pristali. -- Sa žalošću mo- ramo konstatovati jur dobro poznatu stvar, da je Hrvat, namje- šten kod toga zavoda, navijestio rat narodnomu hrvatskomu ar- heološkomu muzeju, dočim je predstojnik prirodopisnoga odjela istoga zavoda, odlični ornitolog, Nijemac i iskren prijatelj narod- noga zoološkoga muzeja u Zagrebu. Čudni su ti naši Hrvati! Nas vodi uvijek čista ljubav nauke, sveta ljubav domovine, pa uz prkos spomenutih opstojnosti, koje nas znadu dasovito uzbuniti — jer su nedostojne pravih učenjaka — mi sa zanosom pozdravljamo začetak , Glasnika“ sarajevskoga muzeja, te ćemo naše čitatelje upozoriti na tu znamenitu publikaciju, drugu te 223 ruke u nas, a obazirat ćemo se dakako samo na radnje priro- dopisnoga sadržaja. Sarajevski se je muzej istina prvi put oglasio god. 1888. svojim popisom : i Katalog des bosnisch-hercegovinischen Lan- desmuseum= Katalog zemaljskoga muzejaza Bosnu i Hercegovinu = Karazor 3emasceror my3eja 3a Bocny mu Xepuerognuny. Sarajevo 1888. Nu mi onda nijesmo držali potrebno baviti se ovim katalogom, jer mu je sa prirodopisne strane slaba vrijednost. Pobiljezeno je tu 11 vrsta sisavaca i 310 eksemplarà ptica, nu mjesto da su navedena lokalna imena, sa- stavitelj popisa sliedio je našu nomenklaturu bečkoga odbora za motrenje ptica selica od g. 1882. i 1886. A što bi tek imali ka- zati od popisa okamina, gdje nalazimo n. pr. na str. 73. popisan pod br. 802. Nummulites, a odmah zatim pod br. 803. Congcriu, pod br. 109. Halobia Hoernesi ; pod br. 822. Nautilus, a odmah zatim pod br. 823. Bos; pod br. 824. do 827. Muschelscha- len, a pod br. 828. i 829. i opet Halobia Hoernesi?! Bolje ni- kakav popis, nego takovi. Predjimo dakle radje na sadrZaj ovogodišnjega „Glasnika“ ! “Ormap Paj3ep: Jernuac (nerehn mu) y Xepueropnunn. Taj je prilog na str. 35. Reiser drži, da je ,letipas“ iz Herce- govine roda Pteropus, Bilo da je taj primjerak veoma lošo saču- van, bilo da spomenuti čuvar ne raspolaže potrebnom literatu- rom, on nije mogao stavno znati za pravo njegovo ime. To ne može biti pravi Pteropus, kako sam odmah pismeno javio piscu, Rod Pteropus spada podrazredu Megachiroptera, a evropska fauna nema a ma baš nijedne vrste ovoga roda. Mi ne možemo sum- njati, da je hercegovački letipas Nyctinomus taeniotis, Rafinesque (isti Dinops Cestonii, Savi) poznat iz Italije, Grčke, a sada i iz Dalmacije, gdje je vidjen jedan jedini put.!) — Budući da je pak to životinja kod nas veoma rijetka, budući se najradje skriva i gni- jezdi u podzemnim gradjevinama i ruševinama, n. pr. sjev.-iztoč. Afrike, gdje joj je glavno prebivalište; budući je zoološko ime Nyeti- nomus a potječe od voš = noć iroudg dom (habitaculum), to držimo, da je za nju najprikladnije narodno-sustavno ime „vukodlak her- 1) Kolombatović u: „Glasnik hrvatskoga naravoslovnoga družtva“. God. II., 1887., str. 308. 224 cegovački.“!) — Rod Nyctinomus spada podrazredu Mierochi- roptera, porodici Emballonuridae, surodici Molossinae. Adamović Alojzo: Naknadno k „flori južne Bosne 1 Hercegovine od dra. viteza G. Becka“. Tako glasi na str. 44. naslov članka mladoga dubrovačkoga biljara Luje Adamovića — (nijesmo znali, da je Alojzo bolje od dubrovačkoga Luje ...'. da, malo ne zaboravismo, da je Lujo u dubrovačkom jeziku, a Alojzo po svoj prilici u ze- maljskom jeziku!) — poznatog nam već iz , Glasnika hrvatskog naravoslovnoga družtva“. — Sam nam naslov kaže, da je to „do- datak“ ili ,nadopunjak“ Beck-ovim radnjama, a nimalo nam se ne svidja onaj ,naknadno“. Ne ćemo se upuštati u ocijenjivanje raspravice same, jer i onako nijesmo nakani nego na prosto ob- javiti sadržaj knjige. Pajsep Ormap: Ilpeöusama uerupnjy Bpcra eBpoucknx Te- mumapa y bocun n Xeruerosnumn, Ovaj treći članak (na str. 51.) sadržaje vrlo zanimivu gradju za poznavanje bosansko-hercegovačkih grabljivica porodice str- vinara t. J.: Vultur monachus, L. = Cusu zemnuap, Gyps fulvus, Gm. = Bjesorsasn 1emnnap, Neophron percnopterus, L. = Ernuarern (muenpern) zemuuap i 1) Da se jednom učini red, evo kako bih ja nazvao njeke rodove razreda Chiroptera, držeći se klasične monografije Dobson-a : Za sve rodove porodice Pteropodid«e naime: Pteropus, Cynopterus, Harpya, itd. može nam rabiti ime letipas. Za porodicu Rhinolophidae t. j. za surodicu Rhynolophinae, rod Rhy- nolophus ime podkovnjak; za surodicu pako Phyllorhininae sa rodo- vima: Triaenops, Phyllorhina itd. ime: listonos, koje i Rusom rabi. Za rodove Megađerma i Nycteris porodice Nyeteridae riječ: lirac. Za svč rodove porodice Emballonuridae, naime: Furia, Emballonura, Molossus, Nyetinomus itd. narodno ime vukodlak. Za sve rodove porodice Phyllostomidae n. pr. Chilonycteris, Vampyrus, Phyllostoma, Vampyrops, Desmodus itd. upir. Napokon za vrste i rodove porodice Vespertilionidae, kamo po Dobson-u spadaju sve ostale naše domaće vrste — osim već spomenutih rodova Rhyno- lophus i Nyetinomus imamo riječi : ljiljak, mišnji, mištpotopir, netopir, pirčac, poljiljak, pomiš, pomiš-poleptir, pomiš-potić, pomiš- pokarpć, potopir, slijepi miš, šišmiš, topir, tutumiš itd. Drugom ćemo prilikom dakle ustanoviti narodno-sustavnu nomenklaturu za sve vrste ove porodice. 225 Gypačtus barbatus, L. = Bpazan, 6paxara kparyj, sep mau OpKy T. U svojoj pripremi za hrvatsko-srpsku ornitologiju kazao sam razloge, zašto nijesam pridrZao ime ,lješinar“. Moje je mnijenje, da su imena: „strvinar erni* za V. monachus, „str- vinar bjeloglavi“ za G. fulvus, ,strvinar bijeli“ za N. percnopterus, mnogo prikladniji; za G. barbatus je napokon naj- prikladnije ime ,kraguj bradati“. Apfelbeck Viktor: Nove bube (zareznici, koleopteri) u pećinama južne Bosne. Pisac nam je i odveć dobro poznat iz Zagreba: je li on to sve sam pisao, ne spada iztraži- vanje na nas; znamo dakako, da našega jezika ne pozna nimalo, prem da je mnogo godina, što boravi kod nas. Za to ne možemo pravedno njega odgovornim učiniti za naslov malene raspravice (na str. 61.) ,Buba“ je istina prava narodna riječ za Insect, nije onda trebalo dodati kovanicu ,zareznici“, a tek iza toga ka- zati ,koleopteri“. Potonja je riječ bila dovoljna, jer tu zaista nijesu opisane bube u širem smislu ove riječi, nego tek samo njekoje nove vrste koleoptera ili kornjaša, i to: Leptoderus cilindricollis iz pećine kod Golubovca, 4 pygmaeus iz Megara-pećine u Preslici-planini, 3 Hoermanni i Hexaurus nudus iz ustaške planine kod Krbljine, napokon 5 Reitteri iz njeke pećine u kotaru fojničkom ne- daleko od Kreševa. Reiser Otmar: Phileremus (Otocorys) penicillata Gould. Ita je vrlo zanimiva vijest od ,kavkaške alpinske ševe“ u Bosni, koja je nova vrsta ptice za hrvatsko-srpsku faunu. Ulov- ljena je na ime zimi god. 1588. kod Livna, dakle tik dalmatinske granice. Jednako je za nas vrijedno znali, sto Reiser u tom člančiću piše, da je 3. veljače iste godine ulovio kod Sarajeva ženku vrste Plectrophanes nivalis, L., koja je u nas na jugu veoma rijetka, i koju sam nazvao: ,ostrugaš sniježni“. Fiala Franjo: Studijeonekojim biljevnim odnoša- jima u posjednutim zemljama. Na str. 83. nalazi se druga ta botanička radnja ,Glasnika“. Broj prirodopisnih članaka zavr- šuje se pak na str. 88. rudarskom raspravicom : 15 Pannumeku B. Jepnentunn BocHe n BUXOoBN yTBopn (yraouım), 0CO6HTO NCTUBA (CTUBA). — Evo, mi smo u kratko objavili sadržaj prve sveske glasila bosansko-hercegovačkoga muzeja. Od srca čestitamo našemu su- gradjaninu, vladinomu savjetniku K. Hčrmann-u, kojemu imamo jamačno najviše zahvaliti za ovo poduzeće. Gosp. savjetnik se mnogo brine za napredak sarajevskoga muzeja, kojemu je, kako za izvjestno znamo, kod stvaranja kumovao i naš prijatelj, član hrv. naravoslovnoga družtva, dr. Julije Makanec. Cijena ,Glasniku“ udarena je tako nisko (2 for. na godinu za četiri sveske), da će svakomu lako biti nabaviti taj hvale vri- jedni zbornik. Nadati se je nadalje, da će se uzdržati; lakše pače nego naš ,Glasnik“, jer sarajevski „Glasnik* uživa državnu potporu, dočim je naše glasilo samostalnoga društva i ne može za to biti tako cijene. Naš bi ,Glasnik“ dakako imao još mnogo više prijatelja i zatočnika, kad bi bilo velike glavnice, te bi mogao njeke ter njeke naše pisce znatno nagradjivati. Selak dr. Niko. Kratka sudska medicina. Praktični dio ili Vademecum za sudsko-liječničke poslove. Koprivnica 1889. Kad smo već kod toga posla, neka nam bude dozvoljeno ovdje u kratko objaviti i ovu knjigu, koja i ako s jedne strane strogo uzevši ne spada u djelokrug prirodnjaka, s druge strane mora nas ipak jako zanimati; prije svega dakako radi anatomske nomenklature, a osim toga, jer sadržaje mnogo podataka za fizio- logiju čovjeka. Zato, akoijest to djelce namijenjeno praktičnomu liječniku i sudcu, jednako će dobro doći zoologu, kao što sva- komu, komu je stalo da se upozna sa ustrojstvom i funkcijama našega tijela. Mi pače držimo. da se ne bi imao smatrati pravo izobraženim čovjekom onaj, koji ne mari da znade počela anato- mije i fiziologije na vlastitu korist i na korist svoje djece. Kad bi tako bilo, ne bi niti roditelji, niti učitelji mogli zahtjevati od nejake djece od 11. do 15. godine da čuče kod knjige 8 do 10 sati na dan. Da je to knjiga za svakoga, dokazati ćemo sadržajem njekih poglavlja n. pr.: 14. Skrizaljka za noseće (str. 122.) 15. Kako se ustanovljuje doba nošenja (str. 124.) 20. Kako je moći ustanoviti godine i spol po nagjenim ostancima (str. 131.) 22. Znakovi, je li plod dozrio i u kojoj je dobi razvitka (str. 138.) 24. Nekoliko 227 bilježaka (str. 148.) Zatim 10. Kako da prosudimo sadržaj krvi pojedinih organa (str. 162.) itd. Jezik je dobar, kao što je očekivati od pravoga Dubrovča- nina, isto tako i anatomsko-fizioloska nomenklatura, kojoj je po- ložio čvrst temelj pokojni naš dr. A. Schwarz. Za Knochenkern rabi dr. Selaku riječkostni zametak ; ne bi li možda bolja bila kostna jezgra? Nije li može biti kičma bolja riječ od kralješ? Hauer v. Die Cephalopoden des bosnischen Muschelkalkes von Han Bulog bei Sarajevo. (Denkschriften der kais. Akademie der Wissenschaften. Mathemat.-naturwiss. Classe. 54. Band.) Wien 1888.) Veteran austro-ugarskih geologa dr. Franjo vitez pl. Hauer, premda je mnogo zabavljen kao intendant c. kr. prirodopisnoga dvorskoga muzeja u Beću, nadje ipak vremena, da se još i danas bavi kao istraživalac. Moramo mu biti zahvalni, što je spome- nutom krasnom radnjom opisao, a u koliko je od potrebe bilo, i dao naslikati glavonošce sarajevske okolice, za koje se do ne- davno nije nego veoma malo znalo. Mi ne kanimo ovdje podati niti ocijenu, niti izvadak ove znamenite radnje; tko se ovom stru- kom bavi, mora sebi i onako pribaviti samu knjigu. Da se vidi obilnost te faune, navest ćemo ovdje puki popis opisanih vrsta, označivši vrste prvi put po Hauer-u opisane : Atractites secundus Mojsisovics. a obeliscus _ , a Boeckhi Stürzenbaum. È tenuirostris Hauer n. sp. A crassirostris , > kae A cylindricus 2 SM, x macilentus È MONO, > intermedius „ ut A pusillus 1 E” Orthoceras dubium Hauer? - multilabiatum Hauer n. sp. , campanile Mojsisovies ? a lateseptatum Hauer? Nautilus subcarolinus Mojsisovics. 2 Carolinus 4 È salinarıus 2 bo Nautiles Bulogensis Hauer n. sp. f Kellneri Hauer n. sp. Pleuronautilus Pichleri Hauer n. sp. È Mosis Mojsisovics. Temnocheilus ornatus Hauer n. sp. È Augusti Mojsisovies. A binodosus Hauer n. sp. Arcestes extralabiatus Mojsisovies. bi Escheri 4 u Bramantei È i gibbus Hauer n. sp. > quadrilabiatus Hauer n. sp. carinatus Hauer n. sp. Acrochordiceras Damesi Noetling. Ceratites decrescens Hauer n. sp. a Bosnensis Siad. ; ellipticus pese DRE) * trinodosus Mojsisovics. È evolvens Hauer n. sp: Ceratites Balatonitiformis Hauer n. sp. Protensites Kellneri Hauer n. gen. n. sp. Balatonites gemmatus Mojsisovics. R Zitteli g È semilaevis Hauer n. sp. Procladiscites molaris „ Ana X Griesbachi Mojsisovics. Norites subcarinatus Hauer n. sp. Sageceras Haidingeri Hauer. Pinococeras Damesi Mojs. Megaphyllites sandalinus Mojsisovies. Monophyllites sphaerophyllus Hauer. x Suessi Mojsisovics. Gymnites subclausus Hauer n. sp. = incultus Beyrich. x Humboldti Mojsisovics. ù Bosnensis Hauer n. sp. Ptychites eusomus Beyr. a Stachei Mojsisovies? : Oppeli » to Lo e) Ptychites Pauli Mojsisovics. p Suttneri „ È; reductus , È megalodiscus Mojsisovics. 1 evolvens A s progressus 3 q Studeri Hauer. È acutus Mojsisovics. 3 indistinetus Mojsisovics. striatoplicatus Mojsisovics. Sha Sansovinii Mojsisovics. Radnji je dodano 8 prekrasnih tablica, koje je nacrtao i li- tografovao A. Swoboda, a naslikane su sve nove vrste. S, Brusina. RAZLICITE VIJESTI. Berichtigung zu „Ueber einen tertiären Rudisten aus Pod- sused bei Agram“. (,Glasnik hrv. naravosl. družtva“ Bd. IV. 1889. pg. 48.—55. Tb. 1, Fig. 1 u. 2.) Im ersten Hefte dieses Jahr- ganges des ,Glasnik“ habe ich zwei Petrefacten beschrieben, die ich ihren äussern Merkmalen nach als Rudisten bezeichnete und dieselben n. gen. et sp. Geratoconcha costata m. bennante. Nachträglich wurde ich erst gewahr, dass mir bei der Be- stimmung obiger Versteinerungen (aus Mangel an nöthiger Litera- tur) ein Malheur passirte, indem ähnliche Petrefacten bereits im Jahre 1873. von G. Seguenza als der Gattung Pyrgoma und der Fam. Balanidae angehörend beschrieben.) Herrn Prof. Sp. Brusina, welcher die respectiven Publica- tionen Seguenza’s soeben besorgte, habe ich es vor Allem zu danken, da es mir durch diesen freundschaftlichen Akt des ge- nannten Herren allein eine nähere Vergleichung unserer fragli- chen Fossilien mit den Seguenzischen Pyrgomen ermöglicht wurde.?) Ich finde nun, dass unsere Susedaner Petrefacten blos der Gestalt der verlängerten und costulierten Basis nach an die Gattung Pyrgoma, speciell aber an die polimorphe Art Pyrg multicostatum Seg. (1870.) [1. cit. pg. 55., Tab. II., Fig. 7.] erinnern. — Bezüglich der Beschaffenheit der Ringschale aber hegegnen wir zwischen Pyrgoma und unseren in Rede stehenden Petrefacten solchen Verschiedenheiten, die eine Einreihung dieser letzteren in die gennante Gattung als unzulässig erscheinen las- sen. Derartig gestalltete Ringschalen gewahren wir blos bei der Gattung Creusia, und ich verweise diesbezüglich auf die im V. 3%) Ricerche paleontologiche intorno ai Cirripedi terziarii della Provincia di Messina. Napoli 1873. Parte I. Fam. Balanidi e Verrucidi pg. 50 —99. *) Deshalb ist auch diese Berichtigung vollständiger als jene, welche in den Verh. d. k. k. geol. Reichsanstalt in Wien veröffentlicht wird. 231 Bde. von Bronn's ,Classen u. Ordnungen“ (1866.—1879.) auf Tab. IILa. und Fig. 12. abgebildete Art Creusia spinulosa, deren Ringschale ausserordentlich jener aus Podsused stammenden Form ähnelt, nur besitzt die Ringschale dieser letzteren weniger Rippen als die vorerwähnte Art, was indesen von ganz unter- geordneter Bedeutung ist. Ich bezeichne deshalb unsere Susedaner Petrefacten Creusia costata m.!) Im Monate Mai 1889. Dr. Gorjanović-Kramberger, . Primorska „bura“ u šestom stoljeću po Isusu. Prijatelju profesoru V. Klaiću imam zahvaliti za vijest, na koju je vrijedno upozoriti naše mceicorologe. — Spomenuti je profesor u djelu Prokopijevu „De bello Gothico“ našao ovo mjesto: „In Dalmatia vero, quae contra hanc urbem (Beneventum,) in adversa conti- nente sita est, malus ac vehementissimus bacchatur: qui quoties flare coeperit, in via neminem reperire est: ac omnes se domi tenent. Is enim est venti impetus, ut equitem cum equo in su- blime rapiat, ac diu per auras circumactum, quoqunque sors tulerit, proiiciens enecat“ (I. 15. str. 77.) Po tom je dakle vidjeti, da je ,bura“ onda baš tako kao i danas nemilice bijesnila diljem hrvatsko-dalmatinskoga Primorja. Općenito pak rašireno mnijenje, da je ,bura“ onako jaka postala od toga, što su posječene primorske. šume, teško da je osno- vano, jer u Prokopijevo je vrijeme jamačno bilo mnogo šuma, pak eno vidimo, da su se onda baš kao i danas, kad je ,bura“ najviše bijesnila, ljudi zaklanjali u svoje kuće. Saznajemo još, da je onda mogla u zrak dignuti konja i konjanika, kao što danas zna dignuti i odnijeti krov kuće ili izvrnuti željeznički vlak. S, Brusina. Glogovnjak prosti == Aporia crataegi, L. silnu je štetu nanio našim voćnjacima, a poglavito šljivama. Pošav 22. svibnja zagor- skom željeznicom do Varaždina i vrativ se 25, istim putem, bilo 1) Bisher ist eine einzige Creusia-Art bekannt, nämlich €. Rangi, Moulins aus den „Faluns“ der Gironde in Frankreich. Anmerkung d. Redac. mi je dakako posvuda vidjeli silno mnoštvo leptira ove veoma škodljive vrste; no što vidjeh medju Budinšćinom i Varaždinom, vrijedno je da se zabilježi u anale prirodopisne — ma da nije inače stvar za se nikaka novost, nego već zato, šlo take pojave valja uvijek bilježiti. Zaista nijesam nikada vidio taki pojav, a kad sam u knjigama čitao o njem, nijesam si mogao predočiti pravu sliku fenomena. Kako je dakle vlak jurio, a leptiri nasuprot letjeli, tako gledajući ja kroz prozor, činila se brzina leta leptira pođvostručena, upravo kao da silan snieg pada tjeran brzinom oluje. Kod Budinšćine opazim prvi mali šljivik, pa kad tamo: stabla sasvim gola, kao u sred zime! Prvi čas pomislih, da su to stabla zimus sama usahnula, ali spazivši, da je posvuda tako, brzo sam se uvjerio, da su ih ogulile gusjenice spomenute vrste leptira. Bilo je upravo žalostno vidjeti onu prekrasnu zagorsku prirodu, one ubave bre- žuljke, one zelene livade, lijepe one šumice, u opće: bujnu onu vegetaciju, a šljive sasvim gole! Gdje nije bilo više šljiva, stale su se gusjenice hraniti lišćem jabuka, krušaka i drugih vrsta vo- ćaka. Gusjenica ne bijaše dakako više vidjeti, a leptira silno mnoštvo; mjestimice pak, gdje je zemlja bila vlažna, ili na gno- jištu bješe stotine i stotine glogovnjaka, koji jedan do drugoga sišu sok, a iz daleka činili se kao velika bijela hrpa. Kod Vara- ždina stanem usred take hrpe, batinom mašući i nogama gazeći, tako dodjem u gust oblak leptira. Gdjegdje opet, bilo da su počivali, bilo da nijesu imali onaj čas što sisati, visjeli su po gra- nama stabalja, te se je čovjeku činilo, da je zeleno lišće zamije- njeno bijelim. U opće: Kako je taj pojav veoma štetan, tako je fenomen veoma zanimiv za svakoga, a kamo li ne za prirodnjaka. Od Bu- dinšćine do Zagreba bijaše vidjeti razmjerno: mnogo manje le- ptira. U gornjem Zagorju bilo ih je dakle na milijarde, a tako je jamačno bilo i oko Koprivnice, po dopisu u ,Nar. Nov.“ od 25. svibnja o. g. Budući da je ovo naše samo biološka bilješka, ne moramo na dugo i široko kazivati ono, što je i onako poznato svakomu gospodaru, da na ime valja zatirati i uništavati jaja, gusjenice, pa hvatati i same leptire. No naš neuki seljak, koji nije nimalo sam kriv svomu neznanju, gleda to upravo poput turskog fata- liste. Vidio sam Zagorku, koja je kopala, a do nje bila velika 233 hrpa leptira, koji su mirno iz zemlje sisali. Ona ih je mogla go- tovo bez muke polovicu pogaziti, ali nije nimalo marila da to učini. Djece, koja su pasla blago, purice itd., bijaše desetak ondje, gdje bi jedno ili dvoje dovoljno bilo za taj posao. Igrala se djeca, ali nitko ih ne uputi niti nagradom ne ponuka, da love leptire, kao što je to učinio s pohvalnom iznimkom predsjednik gospodar- ske podružnice kutinsko-moslavačke g. M. pl. Thanhoffer, koji je odredio nagradu od 1 novčića za 100 ulovljenih leptira, pa ih tako školska mladež već prvi dan ulovi 7000 komada. Što je to prama miljardama, koje smo mi vidjeli? Nu kad bi se jaja, gu- sjenice i lepliri sustavno posvuda tamanili, to bi ipak mnogo korislilo. 5. Brusina. Zoofenološka viest. Kako je ovog proljeća vegetacija u opće barem za 14 dana _ prema lani u Varaždinu zaostala, tako je i pojavljivanje životinja ovdje zakasnilo. Najranije t. j. već oko 10. ožujka vidjeli smo doduše puno leptirova, velikih ridja, gros- ser Fuchs, Vanessa polyehloros, zatim po gdjekojeg žutaka, Ci- tronenfalter, Colias Rhamni; oko 25. ožujka pojavili su se u gradu i zujci, Rosskifer, Geotrupes stercorarius, ali većina pro- ljetnih insekata za pravo još budna nije. Drveće tek danas dne 15. travnja ponešto lista (zova, jorgovan, vrba, divlji kesten, joha). Prve tri lastavico opažene su tek 12. travnja ito izvan grada na jednoj velikoj sjenokoši pred Dravom. Istoga dana opazio sam uz Dravu i čigre (Sterna hirundo) i čuo sam u dravskom lugu kukati kukavicu (Cuculus canorus‘ i biglisati slavuja, i to sve prigodom pecanja ribe na jednom dravskom rukavcu u šumi. Toga dana t. j. 12. travnja grizla je riba meku od gujavica dosta slatko, te sam i ulovio priličan broj okana (Perca fluvia- tilis), i balavaca (Acerina cernua), jednoga klenića (Squalius ce- phalus) i, koliko me sada moj lovački sudrug podsjećava, jed- noga omanjeg jaza (Idus melanotus). Okani mužjaci (Perca fluviatilis) puštali su iz sebe mlieko (sjeme), kad sam ih skidao sa udice. Opaska: Gujavice (gujine) su ovo doba najbolja meka za udicu, i to za svaku ribu. Kasnije će doći na red kao meka za bielu ribu ,smrčki“ (Grillen) i ,kobilice“ (Heuschrecken), na 234 koje dravski i plitvički klenovi najradje idu. Za danas još nema na prostom polju ni ,šmrčaka“!) ni „kobilica“.?) U Varaždinu dne 15. travnja 1889. Gjuro Sebišanović, Ovogodišnje mrieštenje podusta u Dravi kod Varaždina. Mrieštenje ne biva baš svake godine ni za istu vrstu tačno u isto doba, nego se udešava prema klimatskom i metereologijskom vremenu. Štuke su se u Plitvici (dravskom pritočiću) mriestile koncem februara i početkom marta, a glavatići u Dravi tečajem cielog marta i početkom aprila. Grgeči dravski puštali su iz sebe mlieko i ikru tokom cielog aprila. — Podusti (Nasel, Chondro- stoma nasus (L.) Ag.) puštaju u Dravi od 1. aprila sve do danas t. j. 3. maja ikru i mlieko, te su na glavi i po licu obasuti mnogim sitnim bliedim prištićima (Ausschlag), koji se vide kao nemanjaste,šiljaste bradavice. Najviše podusta hvatasmo u mrežu početkom aprila. U Varaždinu dne 3. maja 1889. Gjuro Sebišanović, Kitovac u kr. zemalj. muzeju u Pragu. Blago onakomu mu- zeju, gdje se za uveličanje i umnažanje njegovih sbiraka toliko brinu, koliko to čine naša braća Česi! U Pragu se diže od dvie godine na Vaclavskom trgu ogromna, divno sagradjena palača — skorašnji prirodoslovni muzej kraljevine Česke, u koji će doskora prenesti bogate sbirke stare muzejalne sgrade. Ova baš prekrasna sgrada (sada još iz nutra nedogotovljena) pobudjuje obću ljubav i mar za ovaj mnogo koristni zavod. Evo nam o tom primjera, koji se baš nedavno desio. Njeko družtvo, hoteći se odazvati pa- triotskoj svojoj dužnosti, nabavilo je za svoj novi muzej kostur velika kita. Ovaj bijaše provizorno izložen na obći uvid mjeseca prosinca pr. g., a sbog svoje osobite veličine smješten je u „Na- prstkovom obrtničkom muzeju“. 1) Jalkovačko-varaždinski izraz za Gryllus campestris L. *) Jalkovačko-varaždinski izraz za Acrididae i Locustidae. 235 Pogledajmo i mi dakle na ovog orijaša morskog! To je ki- tovac sredozemnoga mora, Balaenoptera musculus, Lin. Kitovac ovaj ženka je, ulovljena mrtva mjeseca studenoga g. 1885. kod otoka Lyngö na podbrežju Bergenskom. Bergen je glasovit grad sa svoga skeletiranja kitova, a i ovaj pražki kit bijaše tamo ske- letovan. Tog je kitovca trebalo kod dopreme složiti u više ba- čava, a kosti su mu težale 4030 kg. Sama glava s dolnjom če- ljusti težala je 1553 kg. Postavljanje i montiranje trajalo je puna 3 mjeseca, koje je radnje izvodio bravar gosp. Ante Proška pod umnim nadzorom gosp. Vaclava Friča, glasovitoga trgovca prirod- ninami u Pragu. Zanimljiv bijaše pogled na ovog velikog morskog žitelja, koji je zapremao prostor od 22'/, metra duljine, izpunjujuči či- tave dvie velike dvorane muzejske. Prsna udubina tako je ve- lika, da se u njoj liepo može smjestiti 40 osoba, a u ogromnoj gubici imade 20 osoba na jedan put mjesta. Kosti kitovca malo su kompaktne, bez trnovitih nastavaka i grebena, a što su one slobodnije, to se više mogu opirati silnim valovitim udarcima mora. Na dalje nam izvana oči zapinju za čudnovatu ogromnu glavu, koja obuhvaća gotovo trećinu cieloga tiela; i sbilja! težko bismo u njoj tražili srodnost sa glavom sisavca, da nam to nije obrazložio kodanjski profesor, fiziolog Eschricht (u svom djelu : Zoologisch-anatomisch-physiologische Untersuchungen über die nordischen Walthiere, Leipzig 1849.) Unidjemo li dakle u ovu koštanu sobu, opazimo u prednjem dielu glave ogromnu dolnju čeljust u obliku luka. Ovake lukove radi tog baš dobro upotrebljuju žitelji otoka Borkum-a za ograde i plotove. U čeljustih ne ima zubi, koji se u obće vide samo u embrionalnom stanju, kao što nam je to Geoffroy-Saint- Hilaire još god. 1807. raztumačio uvjeriv se, da se zubi kod dalnjeg razvitka životinje resorbiraju, pošto se gore razviju tro- uglaste rožnate piane (laminae corneae balaenarum), poznate kri- vim imenom „Fischbein“; ovo je loš naziv, jer to u istinu nije ribja kost. Medju objema gornjim čeljustima nalazi se duga tanka medjučeljust (ossa intermazillaria). Kosti lubanje, koje su u inih sisavaca obično srasle, opažamo ovdje slobodne; to je klinasta _ kost (parasphenoid) i krila njezina (ossa pterygoidea). Liepo sa nadalje razvijene, ali poput kamena tvrde kosti uha (os tympani), koje su na obje strane klinastoj kosti (bullae tym- 236 pani); imadu inače jajast oblik, a nalik su veoma na mekusca (Cypraea tygris Lam.) Dolnje čeljusti slobodno se samo zaokru- ženom sglobnom plohom pridružuju šupljinama izbježaka sljepoč- nih kostiju; opaža se, da životinja samo onda i ovom gibati može, kada pliva u moru. Ovo slobodno spajanje kostiju čini baš kita tako okretnim u moru. Na ustnoj šupljini imadu spome- nute već pijanove dašćice (,Fischbein“) oblik sita. Od ostalih slobodnih kostiju vidi se liepo još u ždrelnjaku vratna kost (os hyoideum). | Nadalje se čudimo ogromnoj hrbtenjači, koja sastoji: od 51 kraljezka: i to 7 vratnih, (normalni broj kod sisavaca), 15 prs- nih, 15 bedrenih i 27 repnih, od kojih su njeki okrugli, završu- jući ovako tielo. Svaki gotovo kralježak teži jednu centu. Od ve- likih rebara samo se prvo naslanja na prsnu kost. Samo prednje okončine (ekstremiteti) razvijene su; velika trouglasta lopatica pri- paja se i kod ovog kičmenjaka na ramenu kost, koja se svršava sa 5 koštica pešćaja (metacarpus), sa zapešćem (carpus) i sa 4 prsta. Zadnje okončine zakrnjale su, a samo mali njihovi rudi- menti u zdjelici (pelvis) dokazom su, da su i kitovi bili njekoč četveronogi ozubljeni kičmenjaci. Na ovom kosturu ne ima dakako sada još najglavnijega motora za gibanje živoga eksemplara — veliki polumjesečni rep, koji je od mesastih sastojina, kože, mišica i vlaknaste hrskavice. Ovim će repom muzej valjda kasnije nadopuniti cielu sliku svoga kita. Izložbeni odbor išao je za tim, da učini ovu izložbu koli ugodnom, toli i poučnom. Nuz kostur vidi se u dvorani velika zemljopisna karta s naznakom geografskoga razprostranjenja ki- tova, koje siže u daleke krajeve obaju polova. Prizor popunjaju još odiela eskimska, kitärä i g Vaclavom Fričem izložene ciele sbirke neprijatelja, nametnika i hrane kitova. To bi bio po prilici kratak opis morskoga gorostasa, koji će sigurno biti jedan izmedju najljepših prirodnih objekata u ve- ličanstvenom novom pražkom muzeju. Eugen Kamenar, O albinizmu puževa. Čitamo u časopisu „Vesmir“ (br. 10. godišnjak XVIII.) zanimljivu bilježku o čestom pojavljivanju albi- > 237 nizma kod puževa. Kao što je poznato, taj je pojav posljedicom posvemašnje ili čestimične nestašice pigmenta u koži; tako na-. staje ili podpuni ili djelomični albinizam. Podpuni albinizam vrlo je riedka pojava, te je s toga i vrlo znamenit; poznat je samo u puža Suceinea putris, Lin. (obične jantarice, dosta česte baš i u okolici zagrebačkoj), koji se našao cio biel, on i kućica njegova. Obično je samo prednji dio životinjskoga tiela bojadisan, a okra- jak plašta jest bez pigmenta ; tako isto i kućica, budući da s> ona upravo razvija iz toga plaštova okrajka. Da bi životinjica, koja ima sasvim albinsku kućicu, bila i sama uviek biela, kao što to Kobelt tvrdi, čini se da je sumnjivo; obično je ona odozdo tamna, pače i crna. Kućica bude u albina prema razvoju te bo- lesti, budi staklovito zelenkasto-biela, budi barem prilično blieda, a kod prugastih vrsti ove su pruge ili nebojadisane ili opet sa- svim prozirne. Pisac navodi, da iz českih zemalja do sad slučaj albinizma nije poznat, dok se znade, da albinsku kućicu imade 21 vrsta suhozemskih puževa, koji se ubrajaju u 5 rodova. A to su: Hyalina nitens Mich., H. nitidula Drap., H: pura Ald., H. radiata Gray., H. fulva Mulll, kao i mut. pallescens, Reinh., Pa- tula rotundata Müll., P. pygmaea Drap., H. austriaca Mühlf, H. arbustrorum Lin., H, bidens Chemn., H. incarnata Mùll., H. hor- tensis Müll., H. lapicida Lin., H. unidentata Drap., sa staklenim prugama i bielim površjem Pupa muscorum Lin., P. triplicata Stud., P. costulata Nilss., Clausilia biplicata Montg., Ol. laminata Montg., Cl. orthostoma Mke., CI. turgida Zgl. Uzrokom albinisma navodi se ili preveć vlažno obitavalište (po Clessinu) ili nestašica vapna za izlučivanje kućice (po Harmannu), ali ni ta tvrdnja nije opravdana, i to s toga, što se albini pojavljuju i na suhim i vap- nenim mjestima. Sigurno valja tražiti uzrok u naravi same živo- tinje, kao što to vriedi za druge životinje n. pr. sisavce i ptice. Je li albinizam kod puževa nasljednim svojstvom, nije bilo dosad iztraženo. Valja pripomenuti još i to, da imade i mnogo vrsta puževa, koji imadu uviek kućicu bez boje n. pr. sve vrsti roda Vitrina, mnoge Hyaline (porodica Vitrea) i dr., kod kojih bi se moglo o albinizmu govoriti samo onda, kad bi i sama živolinjica bila biela. Puževi, koji živu u većoj ili manjoj dubini humusa ili u zdencima i špiljama, jesu dakako i sasvim bez boje, ali to se opet ne smije uzeti da je albinizam, jerbo to je stanje nor- 238 malno; takovi puževi jesu na pr. Cionella acicula Müll. i Cary- ‚ chium minimum Müll., naše vrste roda Zospeum itd, I u našoj domovini ima gotovo svih gore spomenutih pu- ževa, nu narodni zooložki muzej u Zagrebu ima samo malo sličnih albina; zato ima veoma mnogo albina morskih puževa i školjaka iz Jadranskoga mora. Bilo bi od velike koristi za hrvat- sku faunu, kad bi koji iztraživalac, naišavši slučajno na što slično, ne žalio truda te priposlao to našem narodnom muzeju za obo- gaćenje naznačene sbirke i iztraživanje dotične životinje. Na koncu ne mogu, a da ne spomenem velike vried- nosti českoga prirodoslovnoga časopisa ,Vesmir-a“. To je jedan od najboljih listova naše struke, a zbilja vriedan i naše svake podpore. ,Vesmir“ izlazi u Pragu dva puta na mjesec ; godišnja mu je predplata 6 for., a šalje se uredničtvu u Prag, muzej (Piikopy br. 858. st.) Izdavatelj lista sveučil. je prof. Dr. Ante Frič, a urednik prof. Fr. Nekut. Eugen Kamenar. „Klub prirodovčdecky“. Ne ima sumnje, da su se prirodne nauke veoma usavršile u prosvietljenom XIX. vieku. K tomu usavršenju dopriniela su poglavito razna učena naravoslovna družtva i akademije. Danas ne ima gotovo većega grada na za- padu Evrope, koje ne bi imalo svojeg posebnog naravoslovnog družtva. Naša braća Česi, koji su u mnogim već stvarima na- predniji od nas, pa tako i u prirodnim znanostima, razmjerno ne zaostaju za drugim velikim narodima. Koliko se n. pr. u Pragu goji prirodna znanost, najbolje vidimo iz broja pražkih družtava, a ta jesu: 1. kr. učeno družtvo (,kr. česka společnost nauk“), izdaje gotovo najviše prirodoslov- nih publikacija; 2. naravoslovni sbor muzeja kraljevine Ceske (piirodovčdecky sbor musea kral. českćho“). podupire novčano razne domaće strukovnjake; 3, muzealno družtvo kraljevine Česke (spoleénost’ musea kräl. českćho“), nabavlja prirodnine za svoj muzej; 4. odbor za iztraživanje Ceske (,komitćt pro vyzkum Čech“), bavi se iztraživanjem prirodnina samo iz Česke; 5. pri- rodoslovni klub (,klub prirodovèdecky*); 6. ,Živa“, družtvo prijatelja prirodnih nauka (prvobitno golo geolozko FIA Bi 239 družtvo e. kr, česke tehnike); 7. naravoslovno družtvo ,Lotos“ (njemačko), osnovano još god. 1852.;i8. družtvo njemačkih pri- rodoznanaca. Osvrnimo se dakle na prirodoslovni klub, znamenit već s toga, što je središtem mladjih prirodoslovaca, a tako reći pripojen e. kr. českom sveučilištu ;- doista liepo i pravo je o njem rekao ovogodišnji mudroslovni dekan českog prazkog sveučilišta Dr. Čenčk Strouhal, kada je o g. XIX. glavnu družtvenu skup- štinu svojim posjetom počastio, medju inim i ovo: ,družtva, kao što je ovaj prirodoslovni klub, imadu veliku cienu, a spa- daju k reorganizaciji sveučilišta“. Glavnim je protektorom kluba Dr. Ante Frič, profesor zoologije c. kr. českoga sveučilišta, dari- vajući ga koli novcem, toli i prirodninama, a poglavito knjigama. Liepu je sebi zadaću postavilo ovo družtvo, da poučava i usa- vršuje prirodoslovce u njihovim naukama, te da svakim načinom pomogne podpunomu polucenju toga cilja. ,Pitrodovčdecky klub“ drži radi toga’ zimi svakoga tjedna (obično nedjeljom) družtveno sielo sa znanstvenim predavanjem, a ljeti opet u sed- mici (nedjeljom) po jednu znanstvenu ekskursiju. Izleti i preda- vanja iz raznih prirodoslovnih struka najboljim su sredstvom, da se članovi za svoj potlašnji učiteljski stalež na srednjim zavo- dima priprave. Članovi se dakle mogu temeljito usavršiti u po- jedinim strukama, pošto su im i bogata knjižnica (od najboljih i najskupljih djela), a navlastito razne sbirke prirodnina pristupne u odredjene satove. Od velike naučne vriednosti osobito je ta po- vlastica, da članovi mogu sve družtvene sbirke i predmete i kući posuditi, što vriedi osobito za mikroskope, koji se daju na 14 ili više dana osobito preko praznika kući. Kolike li predu- sretljivosti ! Iz izvješća za g. 1888. vadimo ove podatke: blagajna ima 1306 frt. 9 né. Fond Borickoga (utemeljen od y sveučil. profe- sora Bofickoga), iz kojeg se nagradjuju najbolje česke radnje struke prirodopisne, imade ljetos glavnicu od 1094 frt. 75 nvč. Izlazni Fričov fond („vychäzkovy fond Fritüv“), utemeljen prof. Drom. Antom Fričem, koji pokriva ubogim članovom putni trošak znanstvenih izleta, imade ukupno 181 frt. 35 nvč. Tečajem god. 1888. držao je klub 33 siela, a 7 ekskursija (od kojih bijahu 3 botaničko-entomoložke, 1 botanička, 1 fitopaleontoložka, a 2 geo- ložke). Ove znanstvene izlete vode profesori českoga sveučilišta 240 ili e. kr. česke tehnike ili koji drugi stručnjaci. Knjižnica, najdra- gocjenije njihovo blago, broji im 2142 svezaka, a osigurana je kod gradskog pražkog družtva na 6000 for.; njom upravljaju 2 družtvena knjižničara. — Ostale inventarne i pomoćne stvari jesu: 3 Zeissova, a 1 Plösslov mikroskop, svaki s njekoliko objek- tiva (2A, 2D, BB, a) i više okulara s kamerom i lećom sabiračom, njekoliko akromatičkih lupa, 173 zooložka (mikroskopička), 101 botanička i 100 mineraložko-petrografskih preparata. Entomoložka sbirka ima: 710 vrsti kukaca (u 9 krasnih posebnih izradjenih Skatulja), 293 vrsti leptira (u 7 staklenih škatulja) i 201 vrst po- lukrilaca (Hemiptera). Herbarija ima klub 3: herbar Bubelov (dar glasovitoga moravskoga botaničara Ivana Bubele) u vried- nosti od 1500 frt., herbar Rudov (dar prof. Dra. A. Friča) u 18 svezaka, vriedan 50 for. i herbar od 32 česke jetrene mahovine skupa sa sbirkom od 26 morskih resina. Mineraložka sbirka (dar gdje. Špottove, supruge + M. Dra. K. Špotta) broji 373 ruda sa 33 ledčana oblika. — Za ove zasluge i liepe družtvene svrhe bi- jaše klub odlikovan vis. ec. kr. ministarstvom nastave u Beču liepim odpisom i podporom od 100 for. Predsjednik družtva bira se na 3 godine; ovaj čas predsjed- nikom je zaslužni prirodoslovac česki, profesor Bohumil Bause. Klub imao je sada 6 začastnih članova, 65 utemeljitelja, 115 po- dupiratelja a 65 djelatnih članova, ukupno 251 člana. Tako dakle liepo napreduje razmjerno najmladje pražko na- ravoslovno družtvo, usavršujući se od godine do godine sve to više i šaljući svake godine omašan broj izučenih stručnjaka na radno polje domovine svoje. O, da bi se htjelo što slična i kod nas roditi! „Klub piirodovčdecky“ zamolio je ove godine i „Hrvatsko naravoslovno druZtvo“ za zamjenu naših publikacija, čemu se naša družtvena uprava drage volje i odazvala. Eugen Kamenar. 241 Škvrlj kriješvar, Pastor roseus, L. = Rosenstaar. Ta se krasna ptica drži Azije i jugo-iztočne Evrope, a gotovo se svake godine pokazuje na dolnjem Dunavu s jedne strane, i u Dalma- ciji s druge strane. Nu rijetko dodje do Hrvatske i Slavonije, još rjedje prelazi naše granice, osim kad dodje jatomice, kao što to bješe god. 1875., kad su u velikom broju prolazile našom domo- vinom, a odavle došle do Austrije, Njemačke, Švicarske i Italije. (Vidi: V. Ritter v. Tschusi zu Schmidhofen. Der Zug des Rosen- staars durch Oesterreich und Ungarn und die angränzenden Länder im Jahre 1775; u: Verhandl. der k.k. zool.-bot. Gesell. in Wien. Jahrg. 1877.) — Gosp. je Karmelo pl. Zaje 3. lipnja o. g. iz jata od preko 100 individua ubio u Karlobagu 5 eksemplara spomenute vrste, — „koja nije dosele vidjena u onom kraju“, — te ih je poslao na dar nar. zoološkomu muzeju. Sva je dakle prilika, da su i ove godine te ptice provalile; zato upozorujemo sve prijatelje domaće faune i lova, neka pomno zabilježe prolaz škvrlja kriješvara, t. j. koliko ih je od prilike gdje vidjeno, odkud su došle, koliko su se gdje zadržale, kada je to bilo itd. Te će se bilješke u ime dotičnoga motritelja priopćiti internacionalnomu odboru za motrenje ptica-selica, te će ući i u ovaj ,Glasnik“ ; bit će pak najbolje poslati sabrane bilješke podpisanomu, t. j. rav- nateljstvu nar. zoološkoga muzeja u Zagrebu. Skvrlj kriješvar stasa je rodjaka mu šarenoga čvrljka ili škvorca = Sturnus vulgaris, L. Staar; na glavi ima podugačku crnu ćubu, koja je u ženke dakako manja. Vrat, krila i rep sa- svim su crni, — u ostalom je ptica prekrasne ružičaste masti, te ju je po tom vrlo lako razpoznati od svake druge vrste doma- ćih ptica. 8, Brusina, 16 u...» 8 -Na strani n 16, redak 16. 16. 37.4 17, 17. 20, 20. È fis DI. sra Errata — Corrige. . . ozgor mjesto: Gassins čitaj: Gassino. | 3 0) 4. ozdol 9. ozgor 16. 4. ozdol 18. ozgor nt in gi LA aka 15% » n Se NE 287 7 Voici ., Voilà. te a 0 Bt i T augmentation de čitaj: I RR a. tion passagere de. > la # passagere de certain čitaj: de certain. | 300 metres d’ Urgonien supérieur de la Donžčre et čitaj: 300 m. d’ Urgonien. Bio de la Donzère en 11.000 ans et. i tl donnć čitaj: donnée. ° Arrege » Ariège.. okolnih vrela čitaj: okolnih zdenaca. Zadreba čitaj: Zagreba. Tab. I: Glasnik hrv. nar. družtva. God. IV. Ceratoconcha costata kramp. Gori. rGer et. SD. w-ıpaederyg ap po 888T-LL8T po eliorzodo 3598 ez yrlusnyour od NIUPIS WIOUABISOUPSFN TUIPIIO ruruure TUITAO99 AT ve 1 l LU + AU0OQLU ES PITE BJouerd PIPI vUPoTS9Aag alta ZO e / ( bi D Sau] VI È 5 4 > | =; g m S| È i Fà 5 suh i RA] ose otel ote” ots Sole ‘ole tolz open snuig | E | u] ae) | Koi Šu VAS i ESL ® | | ] 1 en Tai 5; i IK u g 210 | da i H i nt era i del renden], Î / f ; / | SE 5 a SEA = "Py i / i RE SER j RAR | ATPOHeAzZNAP eu ady yruserg IP E ati SX © -Ioaedenog AL PO '8881 1 2881 po yeltorzodo ez oyıneigod euezexop may mouegd Bu 10 quae) eeroonnsoApog En VS LEA > oe - Balkan, IP SS lien A ATPOHMAIZNAP TEU AI NUUSETI Nu Kr aS È i i j 7 nti È ME .* | £ be LA 2 =; | | LI h o. Ul | 3 3 EZ-A ; . h È ik # e hrv. nar. i bia Ma, ME 72 a Tab: VW; Glasnik hrv. nar. druztva. God. IV. to) Far Og > o o + Sa Rana g os < — > 2 = Pi; de pesi = ses e ooo e > sri gin Amman gen E 4 u, INR d° opznana. / VE dA prva knjiga ima 15 anni tabaka t. j. 5 brojeva, vrijedi dakle čnja do studenoga 1889.; osim toga ima 5 tablica, za koje je društvena na isplatila svotu od 143 for. i 31 novč. Napokon ne promienivši oblik organa skrbili smo, da se štampa na dobrom papiru. Uprava je dakle a što je godj više mogla, a može ravno kazati, da se ova knjiga po sa- i obliku svome može postaviti o bok ma kojoj sličnoj publikaciji. i Ponovno zato molimo onu gg. članove, osobito vanjske, koji još nijesu za- voljili svojoj dužnosti za god. 1886., 1887., 1888. i 1889., da bi imali dobrotu iti se i poslati članarinu ravno blagajniku, gimnazijs u rav- um. dodiel. kr. zem. vladi, gosp. Ignjatu Bartuliću, a nipošto štvenomu predsjedniku ili uredniku, jer bi se ovim načinom samo otešča- N line, budući data će ee skupština biti kao obično 30. prosinca o. g. A rebamo pak isticati da će 6. broj sadržavati svakako više nego 3 štam- E pana tabaka, ali dakako prema tomu, kako će se gg. članovi odazvati pozivu > za uplatu godiš. prinosa. Nadamo se od većine gg. članova, koji su dosele ostali vjerni našemu jaomu druztvu, da će nastojati ‚te družtvu pribaviti novih, postojanih čla- je. da bi. se ovo prvo i jedino naše prirodoslovno društvo moglo uzdržati orist nauke i na čast domovine. — U Zagrebu, 19. lipnja 1889. | | I