i" LJ MAJA AR IVI di RA S JEL ši ' KG f % a hu, BD e. nena na Kia “ koa PEDBONEA BOL ECO OR ; A VI mh "i DUDOL ID KRR g Krpa rho mo : A ' ' PD E OK MEGAN ine D ' i DOE E DET RODE ž ' i i B , BIRBO DODO v , ho I BA) OCE DO ĆE a VA PIK ; . la PREK MIKI PRN POr RNB BrNI Kara : “e TIPKE dak: (. . .. , ., GLJETI i i paše ' TA "a i uha "ro he Pi i Volan ' DEPR KOKE: nrdna tea nn , oo i sed op vlajam vd odprege poda ' Dra desk, ke Ara Ta ne rnostvair : Da KA ne 1 Pa . KA Om jaala dd Pad abepzpiia o raa ao o ram: ; CR bn: Nr dla side ao ha re ao naratora naa ; , š, ALE KRIK ORO GET O BL KONGA VAGE KB LB ri rear aasr : ' '.." "nr" Ma hi ' še =, Hain ić ri potre “ / sa E: RAK rak LUDIDDII Dmari iaai ve vie , ; Panu Nje KADA GT Da roden DIGAO PEN e PBHEnA s j Pao ge . nr H mdbjkn rr pere ' 0 ,. , "o. ' e" DODGE *“ "o... i . D Dra ' \! PT TK OOLEN DS + Dooa .u ODD (hn f : £ nio iN SA la ak poka Pili po de dsfaviraa V IK Mu : s, N ar KE E Ir PGO Mohr e sta kike jer bis ka Prde pri dpi HE a j ; . . ve e PPR ORO Ra AP s KILA GL A, : VA PRVI Mrs A Hlusinla du es praja vu ' Kir i Na PONGUCE DE ! VEDRE RE DBL AI h : ; ' , EI S ranga nja «oda ' “i DD NEEE Nr raka nb, a to i. di Pura te ' . Popmnao o "e ' area M TOL dopler ra nj pje aj E ei " NOIR KANI . A + i. R sai ralje dari CIK ' S. Nd ojos dna vo . ' . B NEJ HI odvaja eni vie " . ' Pa mk td "e. “.. ' DE "< , , \ \ . " ro f ' i ' : , u : ti ti . .. D * " t t. ' "a. oj d | ! t. U n Ki Y ' ' ib L bia kra Pa Tek) ' MM . IGA rka ' ' H : vi . i ' i ' Nana MZ ON U \ DJ ' * 3. a ; : f + » ; aru i) Va ena “ i KU koa re h ; den ' . t ' DRVO OTA i. PONEOELNI B ' | i ni taman rad “ u +" U MIOS , ć ' ' a ua Ir! ČTa D Pu ' SK i ' PN r ) DE O Kaaa Jana pa . ' 1 gda keg Pee da " . "o " Ki ' PEZ ... "4+ da dif Maki prika dii, pini adi AVA PR Pr DEI T E NSHE Na F. ' s daa ap do Ma elita bd aae X io x E) a ghan ; sjušl ga BR U pi post ; 4 ' , kapama pp oka Pg da ana oaijja ra dp avi S Le e « PI ZEL D Nu LE PDT kote na nar * sd dodao do PARTI Ska padine pe to asi dia Mr rOrI 5 Por Ve RAPRITON doša a aka soi ća Rod 6 41 rana rene , la dane Pau s dveds van bp Ma K Br NOO RT IA ETA rr ri ra Prata ri ." mape sA M Gilu i preioniu AE NR e Has i : KUREREV DODA Konja stete pitt Irm ' 4 Di kasu JAJNE UDEERRLELI missing PITI u i « PRDODNNKH Mani slast vs voj fa Hedi di : : 4.4 « o daria nosio solo, Pojda M Mol andpeise sdotrer anni , ei vijeka ad da šaš mv PB šare “ Vramg nadan ajenusko si Nate ri poi nad 0) i bok s o aa , ' rerni rr A / , Prive net grervera "+ ra ,. CrreeTIFrLrerinEkrer PJ sato inonpoi por eee ka SVE JANE ona oi Tr trdčaco a Pao in siii mima bona Phu es DOr , GET Na nea POVEO Ž zo draoaaglog pra dk po pdinnne ase drarda P ša k a alada pusi dnetako ss suda plot oke mč ja LAKE . VL DOO DEERE METE PI Ebra ri , u i f n giba aka ps loo a ad i op Pata ki at Id poi od Plo: dalo ai paid Pia Pr rr B " Mg prerasla dob oi E O OOO I OUEDENETA ta ioni vo reko ' pona VEKI na rnnaenorerenean E NO O DODO E DEDOD sad aiai sina si iman ii , VI / nsak og. o Sud dna ri Epi reno HPLLLTNNIOTI I ra nE P rei gigas const da : “rije SPA NOR ALI NA VE ee plane sra riedko o OLDIE COLI dla pada od pa 4 ed ha j Moga srne hp nastao MA Er AE TE OCI EEE DONA Fer f i "m h hr DOE NDH OIB OKDČLEO KARTONE PLI Kava nofik PR POBURAKI upa dole iđu : AKI BUDAK no hi , mor ; “ RA IANA RI VRTA I ' A PIE EG ira ".. (. fi LI LJ : a : A PR GOR NIA NOĆ N DEDE KROZ DODN KAK : PODLNKI DUDA NEREDA a it Ha ' i. , “i AMA ara / DEE E OOOD OB E KOME , ENTI SZV V STAR nar oka A a floka nie PPPrI sa M ' di ' ' iu spa lado Hina Prinos DE A osma odoini dA sada me a Nos ha mre naka dalek ra uree Prada dr Bo odala T PIVO DLERENErPrr reno nem + 4 DI ".. DEIR KE I Pura BLDOKLLINEPETI imatotu. a ". . D i. ". LOOKED ULEKELLEO maa datei ni . : ade i Kang vraladno ang POOL L EO DDETE LCD ' BU ka 6 Paoa dve ao e pd mak uobie" pandan KO Rda Dr DO RE BGE BEBE PLENOLE DOLA nd B popa di sla an ae dV of AAM sadaka i e ir OTT PNVE E DOBLILI deee i nara daka dia KAVE dd tla dabi ei pirs ok Pi Pit nn a da hi i "a ' MEL KOLONA TLA MR ani obod Pre zi , Z Ne DO KELONEIKErNItA dau oi pd ag . A « Und ad aje VELE Dren VIZE Sri Br i isu DAME RE LO oj dai os obada LI u DJ KLANI +. LEI UI , ra. Niaofe FR fa KITI Di / Fuka oka : u FI VA Miri LJ ".. i ' Hank e et ek det Kada ke iotakava Kota Mann rk ooo i genie Nai "u PO DRV DEDE TLIJOKU DNDGI sei .. ' m + a Pipig i duga kg ' Kala e PRALI EGULOBRRNG ! \ “r ' PRDLEDE RI Bi m i. LEVI o KE II g i... SLOJ ' draanisena sE ' : oi Mi +. DODIK DU ni beki o E a RADI Kia ' Karas Mojoj jn trka a dj Pon i ije KENA (En gAo Nha, . a m ' : ' u kodu jata * B ri 3 MNL LEDDISKOI Kila DEODSLSKa DLUELLEDCI ' A !' mp BUOLOK mea g Ke KJE RE OH O RL TJ HO R ETGNa ' + Bo la a pir o Kk ra iste piti tas. padini bo .. " Koa Mated pla proda blank o 4 PROBIO ILA RR AL JK to, ODOBREN ZODIKE D a ' . Ko ODLETI ENOVETIK mj sli a i ' JA HE " ROKA PELUDA : a i Pi uno heitni i ; Š K sk A Dj , m METI amar ple te fo AR eh | “. O i o 9 ZAEE u |FOR THE PEOPLE FOR EDVCATION FOR SCIENCE LIBRARY OF THE AMERICAN MUSEUM OF NATURAL HISTORY ra i o Bonda? IJA.M,N.H. 11939 VSE a VA PDT OD O E RA a PE LJ e manire mo pumpe m a PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRVATSKE 1 SLAVONIJE POTAKNUTA MATEMATIČKO-PRIRODOSLOVNIM RAZREDOM JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI | UMJETNOSTI. ZA 5.06 (443.74) | S POTPOROM KR. HRVATSKO-SLAVONSKO-DALMATINSKE ZEMALJSKE VLADE IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI. dk I ss SVEZAK 9. i 10.: Dr. J. HADŽI: REZULTATI BIOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA JADRAN- SKOGA MORA. — PORIFERA. CALCAREA I. CLATHRINA BLANCA (MIKLUCHO-MACLAY); građa i razvoj s osobitim obzirom na opća pitanja o spužvama. Sa 38 slika u tekstu i 1 tablicom. CIJENA K. 5— U ZAGREBU 1916.—7. — M414 KNJIŽARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE L. HARTMAN (ST. KUGLI). TISAK DIONIČKE TISKARE. ; d d Res Kr Ini ke g DE DONATA KE. : Pdibi dg Ka ' SEA nA ruhm Še O VROIEI JARNI KAK E) dn Kad syiyas u * x d u : td h a / EL j S KVM O" + ao sg -ok : m. | | > “o mon KADETI m : " a “GA VENE Meko U ES. oddiktoj: * :> zi teti . 5 ' PR k mn sra on s MANGA AMA VIŠATI ZL ZOOM i Piti KJAKJE KASUGIAJI 1 ABRAGHKO MOKERANNI sio an monsto nino # opna i dlana ć: | HjGoRGa! H>Eo Gone e AAE o. Asa. A m sau? M : Vo ATE O JAKIKA Ia ADI TE. RAMA ANA DE KA Pie KRETE m HK KAZ KE SEIN a AK Rezultati bioloških istraživanja Jadranskoga mora ' Porifera. Calearea I. Clathrina blanca (Mikloucho-Maclay); građa i razvoj s osobitim obzirom na opća pitanja o spužvama. Sa 38 slika u tekstu i 1 tablicom. Napisao DR. Jovan Hap»ži. . Uvod. Na busenju plutajućeg sargasa, što sam ga za četvrte plovidbe na ,, Vili Velebita“ dne 17. maja 1914. izvukao iz mora u Kvarnerolu kod postaje C8a? bilo je pored raznih hidroida, briozoa i ascidija, osobito na bobama, koje služe za plutanje, mnogo najjednostavnijih spužvica (askona. homocelnih ejevčica), Veliki dio askona pokazivao je osnovni oblik, što ga po Haeekelu nazivamo olintom (Olynthus). Drugi askoni su pokazivali rastuću komplikaciju vanjskoga oblika s očitim znakovima nespolnog umnažanja (dioba, pupanje) s toliko raznoličnosti, da sam odmah prekinuo na hidroidima započeti rad i poduzeo is- crpljiva istraživanja na toj rijetkoj lovini. Uspjelo mi je postići rezultate, koji svojim značenjem prelaze daleko preko granica specijalnoga područja, te sam u svezi s faktičnim nalazima a uz uporabu dosadašnjih rezultata prijašnjih pisaca pokušao produbiti naše shvaćanje organizma spužve uopće, te njezina odnosa prema ostalim životinjskim hrpama s osobitog stajališta razvojne povjesti. Osim toga sam upotrijebio zgodnu priliku, da unesem više svijetla u prilike nespolnoga umnažanja u spužava, nastojeći dovesti nađene raznoličnosti pod jedinstveno shva- ćanje i u međusobnu zakonitu svezu. Režući spužvice mikrotomom, naišao sam u njima na embrione, te sam bio tako sretan, da sam se namjerio baš na razvojne stadije odlučne važnosti, o ko- jima postoje nesuglasice među piscima, koji su isti oblik izučavali s obzirom na razvoj (Metsehnfikoff, 108, Minehin. 126, 116). I tu sam mogao sporno pi- tanje razbistriti i nalaze teoretski upotrijebiti za izradnju jedinstvenoga shvaćanja prilika kod spužva. Savjesno opredjeljivanje nađenih askona dovelo je do spoznaje, da se radi o oblikovnoj hrpi (,vrsti“) Clathrina blanca, koju je Nik. Mikloueho-Maclay (109) god. 1868. opisao sa Kanarskih otoka kao Guancha blanea. a koja je po- slije nađena u različnim morima, pa i u Jadranskom moru (v. Lendenfeld 81, str. 218. kao Aseetta blanca) sa otoka Hvara. ! Izrađeno u komparativno-anatomijskoj zbirci kr. sveučilišta Franje Josipa 1. u Zagrebu. Ovo je druga specijalna zoološka radnja o materijalu, koji je sabran lađom »Vila Velebita“. > Isporedi: ,Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije“, sv. 5: Izvještaj o 3. i 4. naučnom istraživanju Jadranskoga mora. 1914. Car-Hadži. Biologijska opašanja, s nacrtom putovanja, PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA rimv. 1 srav.. sve 9) g 10, 1 žudući da sam svoje askone našao na plutajućem. dakle od dna otkinutom sargasu. moglo bi se možda pomisliti, da oni uslijed toga eventualno ne će poka- zivati normalnih svojstava; moram zato istaknuti. da su askoni najvećim dijelom imali oskule i pore otvorene, pa da nijesu kao ni hidroidi, briozoji ni aseidije, u čijem su društvu bili. pokazivali napadne znakove redukcije ili kakove degene- racije; naprotiv su se nalazili u živom spolnom i nespolnom rasplodu. Sav materijal s kojim sam raspolagao, fiksiran je u Pfeitferovoj tekućini te je u njoj ostao. očito bez ikakove štete, sve do časa osobite preparacije. Kako ta tekućina sadržava dosta octene kiseline, to_ su naravno skeletne iglice (vapnena spikula) posve otopljene. Međutim je to za naše svrhe bilo samo korisno, jer bi te iglice kod rezanja i onako samo smetale. Iglice pak poslije otopljenja ostav- ljaju u hladetinastoj osnovnoj tvari (galerti) točne odljevke, po kojima. se može položaj, oblik i veličina svake pojedine iglice sasvim točno opredijeliti. Samo po- bliže izučavanje razvoja skeletnih iglica moralo je otpasti. Jedan je dio objekata prepariran u cijelome tako, da su askoni, oprani od Pieifferove tekućine. prevedeni u postepeno sve jači alkohol, bojadisani usput s karminom te uz pomoć apsolutnog alkohola i ksiluola uklopljeni u kanadski balzam. Na takvim je preparatima (prema njima su nacrtane i mnoge slike) mo- guća veoma lijepa orijentacija u općoj morfologiji askona i njihovih skeleta. Veći dio objekata, mjesto da je poslije istraživanja u cijelome bio uklopljen u kanadski balzam, preveden je u parafin i srezan u serije od 5-6 u debelih rezova. koje sam po Heidenhainovoj metodi s velikim uspjehom bojadisao t. zv željeznim hematoksilinom. Da je materijal bio svjež i dobro fiksiran, vidi se naj- bolje po tome, što su na rezovima sačuvani i najnježniji plazmatski nastavci stanica, a našao sam na preparatima cijeli niz stanica u kariokinetskoj diobi, odbacivanje polarnog tjelešca na zreloj jajnoj stanici 1 t. d. Kao dokazala svim mojim važnijim navodima pripravio sam cijeli niz crteža, izvađenih olovkom i tušem točno prema preparatima, koji stoje u mene svakome na uvid, a sve uz pomoć sprave za crtanje. Na slikama, crtanim po preparatima u cijelome, redovito nijesu skeletne iglice unesene, jer bi to crtariju bez nužde i osobite koristi kompliciralo. Vanjski je ,sloj“ uvijek svjetlije omašten, a nu- tarnji tamnije; to odgovara i prirodnim prilikama. Slikama pridodano mjerilo daje razjašnjenje pogledom na prirodne veličine nacrtanih objekata, koje repro- dukeijom nije promijenjeno. Kao jedinica za mjerilo razumije se uvijek milime- tar, pa oznaka n. pr. 0:1 znači jednu desetinu milimetra. Kako se sve slike od- nose na jedan te isti oblik, nije pred tumačem k sm pojedinoj slici praaieno ime objekta. Sto se literature tiče. to sam živo nastojao, a mnogo truda i vremena u to uložio, da je sakupim što potpunije. Ipak mi ratne prilike nijesu dopustile, da u tome sasvim uspijem. Za sadržaj nekojih važnih radnja mogao sam doznati tek iz druge ruke (djelimice iz opširnih referata); takve sam radnje ili djela u po- pisu literature označio zvjezdicom. Uviđam potpuno nedostatak takvog postupka. ali sam se morao odlučiti na to, budući da nije bilo izgleda, da bi inače tako skoro mogao svoje rezultate objelodaniti. Napose sam zahvalan upravi kr. sveuči- lišne_ knjižnice u Zagrebu, koja se obraćala na sve strane, pa mi dobavila niz nužnih publikacija iz vana. Nešto o nazivlju u morfologiji askona. Prije nego prijeđem na razlaganje o mojim nalazima za morfologiju askona. moram se časak zadržati kod nazivlja, koje kanim upotrijebiti. U tome pogledu vlada u stručnoj literaturi najveća zbrka. Gotovo svaki specijalni istraživač spu- žava upotrebljava za pojedine dijelove spužvina organizma druga nazivlja, a to je sve posljedica raznog shvaćanja bića spužve. U principu se radi o tome, mogu li Me tektološki 1 morfološki bitni dijelovi spužve imati ista nazivlja. kao na oko odgovarajući dijelovi ostalih mnogostaničnih životinja (Metazoa): n. pr. vanjski sloj, ektoderm ; nutarnji, entoderm; srednji, mesoderm ; probavna ili ga- stralna šupljina (crijevo), usni pol s usnim otvorom (oskulum) i t. d. Banu. Po načelima racionalne komparativne anatomije i embriologije, koja stoji na temelju nauke o descendenciji, treba da samo potpuno homologni komadi imaju isto nazivlje. Unatoč konzervativnom shvaćanju i uglednih starijih zoologa (što se ističe osobito u njihovim udžbenicima). koji se većim dijelom i nijesu sami bavili podrobnim istraživanjem na spužvama, danas je sigurno utvrđeno. da su spužve faktično bez postojeće sveze (a niti iz geologijske prošlosti nijesu takve poznate) s ostalim mnogostaničnim životinjama, te da stoje posve na strani i čine samostalnu granu, ili bolje: u drvce izvrgnutu granu filogenetskog stabla. koja se odmah od korijena odijelila od glavnog stabla i samostalno se razvila. Osim najosnovnijih svojstava životinjskog organizma (povrh toga idu ovamo pro- cesi, koji se odigravaju na spolnim produktima, kao spermatogeneza, oogeneza, zrelenje jajeta, oplodnja, brazdenje. a kojima se obično pripisuje i odviše velika važnost, jer ovi više modificirani dolaze i u biljnom carstvu, te se ne mogu iznositi kao dokaz apsolutne pripadnosti spužava ostalim, pravim metazoima ) po? kazuju spužve i u fiziološko-morfološkom kao i u embriološkom pogledu na sve strane osobitosti, koje se moraju i te kako uzeti u obzir. Ostavljajući dalje ras- pravljanje o tom zanimljivom pitanju za kasniju priliku, upućujem samo na nuždu, da se računa s tim stanjem stvari, pa da se odustane od uporabe takovih morfo- loških i tektoloških izraza za spužvu, koji su uobičajeni za metazoa. Ako mimoiđemo većinu (osobito starijih) pisaca, koji govore kod askona o ektodermu, entodermu, gastralnoj šupljini, mesodermu i usnom otvoru ili o samo neznatnoj modifikaciji tih izraza, te se obratimo na same spongiologe, vidjet ćemo, da su u uporabi različni izrazi a da nije postignuto jedinstvo za sve hrpe spužava. Tako n. pr. jedan od prvih poznavalaca spužava E. A. Minehin (116) naziva s jedne strane centralnu šupljinu u olinta, obloženu hoanocitama, gastral- nom šupljinom, s druge pak strane upotrebljava isto nazivlje kod Hexaeti- nellida za centralnu šupljinu, opkoljenu tako zvanim subgastralnim trabekularnim slojem. Dakle isti izraz za dvije posve različne stvari; k tome se inače gastral- nom šupljinom zove prava probavna, entodermom obložena šupljina u pravih metazoa. Za izraze, uvedene baš za spužve od Delagea i Minehina, nijesam se mogao odlučiti, jer i jedni i drugi pokazuju izvjesne nedostatke. te se ne mogu općenito upotrijebiti za 'sve hrpe spužava. Delage (24), str. 90., razlikuje na olintu tri sloja. Vanjski plosni epitel sam za sebe naziva jednostavno posve indi- ferentnim imenom: epidermis (dakle izraz, koji je već upotrebljen za kožni sloj u metazoa, a taj nije nimalo homologan vanjskom sloju u spužava ). Dočim Delage nastoji, što je sasvim ispravno, da ne govori o ektodermu u spužava, naziva ipak mesodermom sloj“, što se nalazi idkod površnog epitela. a nije drugo negoli hladetinasta izlučnina toga epitela s pojedinim stanicama, koje s izuzetkom indiferentnih (a te ne čine nikakova sloja) stoje u najužoj svezi s površinskim epitelom. Stvar je veoma slična onoj u Coelenterata; ipak idila Delage ne govori o mesodermu. Raznolično upotrebljavani izraz mesoderm neka bolje ostane primijenjen samo na ona metazoa, koji doista imaju mesoderm. Hoanocitni epitel naziva Delage atrijalnim epitelijem. jer centralnu šup- ljinu obloženu ovdje hoanocitama naziva atrijem. No Delage govori i onda o atrijalnoj šupljini (kod viših spužava), kad je obložena pljosnim ,dermalnim“ slojem, isto kao što Minehin govori u oba slučaja o gastralnoj šupljini. Ovo neizrazito nazivlje. koje postaje još nezgodnije, kad uzmemo u obzir spužve s više kompliciranim sistemom šupljina, moramo otkloniti. Pored gastralne šupljine. o kojoj sam već izrekao mišljenje, razlikuje Min ehin u spužve samo dva sloja. što je svakako ispravno. Vanjski naziva jednostavno dermalnim slojem a nutarnji gastralnim. Što se tiče izraza , dermalni sloj “ vrijedi isto, što sam rekao za epidermalni, a izraz , gastralni sloj “ otpada zajedno s izrazom ,gastralna šupljina“. Stvarajući uslijed osjećane potrebe nove izraze, pazio sam na tri stvari: prva je više formalna a sastoji u tome, da bude izrazom jedna sastavljena grčka riječ, u koje je druga polovina kao u odgovarajućih izraza u metazoa za slojeve -derm, a za šupljine -eoel; dalje da prednje polovine izraza budu baš za prilike spužava karakteristične. te od izraza upotrebljavanih za metazoa skroz različne i a napokon, da budu posve općeno uporabljive (za sve hrpe spužava), a da se niži pojmovi, dotično izrazi, mogu lako izvesti. U tome sam smislu izabrao za , der- malni sloj “ u smislu Minehinovu (još nešto proširenom, što se tiče viših spužava) izraz pinakoderm. m j d Pod pinakodermom (po Sollasovu izrazu pinakocita, t. j. sve, epitelijalne, pljosne stanice bez kolara) razumijem svu tkaninu (ne samo epitel nego i eventualnu vezivnu tkaninu i pojedine raštrkane stanice), u kojoj je u- klopljena probavna tkaninailihoanoderm. Pinakodermu je analogan ektoderm, ahoanodermu (izraz uzet po hoanocitama, koje su za taj sloj u svih spužvi karak- teristične. a uopće jedine izgrađuju hoanoderm)!, entoderm pravih metazoa. Dioba svih spužvinih tkanina u samo dvije skupine: pinakoderm i hoano- derm, ima svoj dobar razlog ne samo u morfologiji i fiziologiji, nego i u. razvojnoj povijesti. Epitelijalni se dio vanjskoga sloja od subepitelijalnoga ne da Oštro odijeliti, pa tako naš pinakoderm odgovara ektodermui meso- dermu kod većine pisaca ili ekto-mesodermu po F. E. Sehulzu i dermo- parenhimalnom sloju po Maas u. Pinakoderm daje spužvi oblik i držanje (skeletogeni sloj), te zakriljuje probavljajući dio kao i spolne produkte i njihove preteče (indiferentne stanice). Pinakoderm može biti u glavnom epitelijalan sa manje ili više baziepitelijalne ili subepitelijalne hladetinaste tvari s pojedinačnim stanicama, koje ne čine nikakvu jedinstvenu tkaninu. Kao epitel oblaže ne samo vanjsku površinu, nego i čitavu nutarnju površinu s izuzetkom onog dijela, što ga oblaže hoanoderm. Hoanoderm može razviti znatan subepitelijalni dio s karakterom ve- Zivne tvari, a može biti i posve trabekularan (Hexactinellida),taj pako može dakle biti vanjski a i nutarnji. Glede hoanoderma se ne može mnogo reći. To je u pravilu jednoslojni epitel, koji je u najrjeđem slučaju jedinstven (Calearea homoeoela); obično je razdijeljen u pojedine posebne dijelove (komorica, Geisselkammer, corbeille, chamber) Supljina, što je oblaže hoanoderm, jest hoanocel, pa i odgovara probavnoj šupljini (samo po analogiji; faktično se u njoj ništa ne probavlja za razliku prema pravim metazoama). Hoanocel je jedinstven jedino kod Calearea homocoela ili askona; inače je svuda sekundarno razdijeljen u mnogo manjih jedinica. Sve ostale šupljine u spužava, optočene pinakodermnim epitelom,supsumitam pod jedinstveni izraz: spongocel“ Spongocel se može dijeliti u različne niže kategorije (prostore, kanale), što nas se ovdje dalje ne tiče. Samo tu i tamo može se govo- riti o tragovima prolaznog gonocela, gdje je prostor s nakupinom spolnih stanica u pleromu (galerti) opkoljen posebnim folikulom. Na ovome smo mjestu predloženu promjenu nazivlja iznijeli više programa- tički, podupirajući se pretežno o formalne razloge, a u drugom, teoretskom dijelu ove rasprave, dati će se zgodnija prilika, pošto ćemo u opisnom dijelu iznijeti fakta, za potporu argumenata, koji su bili odlučni za poduzimanje ovog našeg koraka. Radi se o tome, da se zaključci s obzirom na shvaćanje spužava do kraja konzekventno provedu, a ne samo djelimice. kako se to činilo dosada. I. Opisni dio. 1. Oblik i građa askona. 1. Vanjska morfologija olinta. Kao izlazište za morfološko proučavanje priznato (Mikloueho-Maelay 109, Haeckel 46, i t. d.) polimorfnog oblika, odabiram kao najzgodniji, naj- jednostavniji askon (Olynthus Haeekelov, slika 1.), u koga je pitanje individualnosti posve jasno. Realni olint. poznat je samo kao razvojno stanje, većinom samo prolazno, razlikuje se od Haeckelove sheme. Na jednu bitnu raz- liku upozorio je već E. A. Minehin (116, str. 27.). Ta se razlika tiče osku- ! Vosmaer (163) govori o hoanoepitelu (dotično o ,Kragenepithel-u“). * Izraz taj već se upotrebljava (vidi Lameere-a, 74, str, 110.). larnoga kraja olinta. Haecekelov olint ima na slobodnom kraju oskulum. koj, nije dalje ništa, nego jednostavni otvor kao i svaka pora, samo je veći od nje Na rubu otvora stiču se kao kod pore pinakodevm 1 hoanoderm. Prema tome sižu pore sve do oskularnog ruba. Realni pak olint ima na svom slobodnom kraju posebnu oskularnu cijev, dimnjaku sličan nastavak, koji je izvana i iznutra obložen pi- nakodermom. te nije nikad probijen porama. Tek na donjem nutarnjem rubu oskularne cijevi na- dovezuje se, 1 to neposredno na pinakoderm, hoanoderm. Nutarnji oblog oskularne cijevi predstavlja nam analogon (ali nikako homologon) ektodermnog ždri- jela u metazoa. Oskulumsedokumentira uslijed togakao nesumnjivo sekundarna tvorevina prema porama kao primarnim otvorima u spužve. Sekundarno nastupljelom komplikacijom hoanoćela (tvorba divertikula ili komorica) postali su od jednostavnih otvora (pora) dovodni kanali, koji su obloženi pinakodermom (i pore su zapravo obložene pinakodermom : poro- citama), pa je uslijed toga prvobitna oštra razlika SLIKE MfEdi Optika o KiB: između oskula i pore donekle umanjena. # su se jamačno razvili iz .parenchy- Na drugu razliku između olinta . najjedno- mule“; a, još posve bez diferencira- — stavnijeg askona želimo mi upozoriti, a ta se tiče nog drškasto» dijela; & nešto dalje = protivnog. bazalnog, ili kako ga mi želimo i difereneirani stadij s nožnom pločom dalje nazivati, nožnog kraja. Haeekelov vazi na- (np); o oskulum; cs hoanodermalni iš S The Ši S 12 S A 0, ODEČ GRKE VP ŠEN aprila "dice: ličan olint DRoRi se thazalna u drškasti dio, koji tana, u o jesu. Po bojadisanim pre- se u kontaktu s podlogom proširuje u adhezivnu paratima u cijelome. ili nožnu ploču. Po Haeckelovu prikazu nosi i ta nožna ploča (naravno osim na tabanu) pore ; prema tome se proširuje 1 u nju hoanocel. Za nas je specijalno važno, što možemo konstatirati, da tome nijetako. U periferni dio nožne ploče ne zalazi hoanocel, nego ga izgrađuje samo pinakoderm,. patunema pora. Prethodno možemo reći, da takva nožna ploča (bar u jed- nostavnoga askona). predstavlja posebni organ za aktivno giba nje, dotično puzanje po podlozi. Imamo dobrih razloga za mišljenje. da je ta sposobnost aktivnog gibanja uz podlogu jedno starinsko svojstvo, te da ga je posjedovao već olint u Haeckelovu smislu. Među mnogobrojnim askonima različnih veličina (sve do 29 mm) našao sam i posve. malih oko 05 mm dugih, jedva 0:15 mm širokih cjevčica vrećasta oblika (slika 1. a), dakle bez onoga za olint karakterističnog drškastog dijela. Uzgred spominjem, da taj drškasti nožni dio olinta (mladog askona) nipošto ne odgovara pravom, solidnom dršku odraslog askona. dotično askonskog korma (čemu odgovara po našem mišljenju tako zvani drškasti ,nardorus“ ili ,soleniscus“ prema Haeckelovu nazivlju). I ti posve mladi askoni, koji su se jamačno razvili bilo iz ličinke bilo iz rasplodnog tjelešca, nastalog nespolnim putem (naše spargule, o kojima će kas- nije biti govor), imaju izrazitu nožnu ploču s odebljanim pinakodermnim rubom (izraziti taban). Prema onome,što otprije znamo o ontogenezi askona (osobito na temelju istraživanja E. A. Min china, 116) sigurno je. da je takov vrećasti askon s izrazitom oskularnom cijevi postao od gomoljastoga, u koga je adhezivna ploha bila razmjerno mnogo veća. Gomoljasti pak stadij razvio se iz posve pljos- natog, korastog stadija, koji se pogotovu priljubio sasvim uz podlogu, nalikujući više kakvoj ogromnoj plazećoj amebi (E. A. Minehin 116, slika 57. i D8. 1 opis na stranama 69., 13.). Vidimo postepeno emancipiranje od podloge i nadvi- sivanje podloge uz neprestano povećavanje površine. U vrećastoga askona siže hoanocel još sasvim do dna u potpunoj svojoj širini. Rub nožne ploče ima krpastu konturu, što sjeća na ameboidne nastavke. Može se naći vrećastih askona (slika 1. b; taj ima slučajno stegnutu oskularnu cijev) sa jasnim znakovima započetog odjeljivanja nožne ploče od same askonske cijevi. Pri tome se bazalni kraj hoanocela sužuje. dok se napokon cijeli bazalni dio iznad nožne ploče postepeno ne izvuče u vretenasti, drškasti dio sa gotovo dolje zašiljenim hoanocelom. Te su promjene skopčane ujedno s dužinskim rastom. Askon postaje više nego tri put tako velik ' (slike 2a 1 2.b). te mu je cijev vitka, u Pid gornjoj trećini vešto preko 08 mm široka, a ba- | zalno se postepeno suzuje do na desetak stoti- naka milimetara; poradi toga se nožna ploča tim jače ističe. Askon se u tome stanju rijetko drži posve ravno, nego je obično na jednu stranu nešto nagnut ili inače svijen; očiti dokaz, da cijev nešto učvršćena skeletnim igli- cama. no ipak nije kruta. nego pomična, pa da je svakako u stanju mijenjati oblik i položaj. I ako se ne može reći. da je askon u tome stanju potpuno razvijen organizam, ipak je sigurno. da čini važnu točku u životnom ciklu spužve — radi se o postlarvalnom stadiju olintsko stanje). koji čini jednostavno izlazište najrazličitijih oblikovnih promjena. Te obli- kovne promjene —> mnogo naglašavana poli- morfija baš slučajno na našem obliku prvi put od Mikloueho-Maecelaya opisana, ali MJ a na sg zadavaju nauci * pana thus-oblika Oka BBNBJA Bdgiti dosta teškoća, pa ćemo se njima potanje baviti. e kraj izvukao u drškastu nogu (dr), Prije toga želim jednostavni askon podvrći koja se svršava s nožnom pločom (np). točnijem morfološkom (za sad ne i histološkom) IIoanodermalni epitel (ćs! ne ulazi u ispitivanju. jer je to nužni preduvjet za us- 79%mu ploća PBSO, E bojadisinom pješno prikazivanje slijedećih. morfološki često Dani: veoma kompliciranih stanja. Na jednostavnom askonu (olintu) razlikujemo tri glavna dijela: na slobodnom kraju oskularni dio. nabazalnom kraju, koji se drži podloge, nožni dio. a između njih je najveći srednji dio (sama probavna cijev ili vreća; odatle ime ,askon“). Dok je gra- nica između oskularnog dijela (anožemo je nazvati i oskularnom cijevi, jer od- govara u normalnom, ispruženom stanju prema slobodnom rubu suženoj cijevi tanke stijene) i srednjeg, probavnog dijela, posve oštra. dotle taj srednji dio prelazi prema dolje sasvim postepeno u nožni dio, sužujući se sve više prema konačnoj, proširenoj nožnoj ploči. U naših askona nijesmo niti u starijih našli na tome pri- jelazu razvijen pravi, solidni držak. Inače ga pisci češće spominju, osobito za odrasle korme, t. j. nespolnim putem nastale skupine askona, koji čine morfološku jedinicu višeg stepena. Ali i sasvim jednostavne askone našega oblika, pod ime- nom Leucosolenia blanca, crtaju na primjer Korsehelt i Heider (72, IV. dio. IX. poglavlje, slika 322. na strani 476.) s izrazitim drškom, a i Metsehnikoff ( 108. str. 561.) govori o dršku na olintskom obliku. Da li hoanocel ulazi u taj držak, to se iz opisa ne razabira, ali bi se moglo iz slike zaključiti, da su dršei doista solidni. Pitanje: čini li držak samo kvantitativnu ili i pravu kvalitativnu razliku, koja bi se u sistematici imala upotrijebiti (Polćjaeff. 123. naginje na ovo posljednje). ostavljamo za poslije. kad se bude sovorilo o sistematici. A. Bazalni ili nožni dio olinta; puzanje olinta po podlozi. Poradi osobitog interesa, što ga taj od dosadašnjih pisaca gotovo posve za nemareni dio u nama probudio. počinjemo naše razmatranje baš s tim dijelom. Živo žalimo, što nismo imali prilike motriti žive mlade askone, jer bi ovako jednim mahom i apsolutnom sigurnošću bili konstatirali ono, čemu smo se do- vinuli tek poslije mnogobrojnih pojedinačnih opažanja s pomoću zaključivanja. Zaključak, kojemu mipripisujemone malu teoretsku važnost, jest taj, dajemladiaskon ustanju, spomoću svoje noge (tabana. nožne ploče) gibati se aktivno puzanjem po podlozi. Proces diobe ili cije- panja. kako smo ga mnogostruko opažavali. ne može se ni shvatiti bez supozicije aktivne lokomocije, no već i pažljiv morfološki studij nožnog dijela dovodi nas do zaključka, da nožna Mločsli nije jednostavna uredba za pričvršćenje askona o podlogu, nego ujedno i lokomotorni aparat. Već za površna motrenja sjeća nas askonova nožna ploča živo bazalnog kraja hidre ili još više skifopolipa (Hadži, 47), a za obadva znamo, da su za polaganu lokomociju sposobni ma i samo prolazno ili na mahove (skifopolip). Baš se čovjek mora čuditi, da na to nijesu već prije došli, stim više. što su mnogi pisci opažali žive objekte u posu- dama ili akvarijima. Naprotiv se posve općeno prikazuju spužve kao sasvim nepo- mični organizmi, koji jedino proizvađanjem struje i slabim lokalnim ili općim kontrakeijama odavaju znak života; aktivno da se gibaju jedino slobodne larve s pomoću bičastoga epitela. Sto više, ni mogućnost puzanja za spužve ne nalazimo u nama pristupnoj literaturi nabačenu. Da spomenemo samo nekoje skupne obradbe priznatih spon- giologa. Delage (u krasnom udžbeniku: Delage-Hćrouard, Traitć de zoo- logie conerete. T. II *, 1% partie, str. D8.) veli za spužvu ,il reste immobile, fixć A son support“. E. A. Minehin (116), izvrsni poznavalac spužava, csobito nižih (askon4), u općem poglavlju o fiziologiji i biologiji spužava lokomociju i ne spo- minje, a u poglavlju fo) morfologiji iu životopisu spužava (str. 2.-8.) veli izrično : .No sponge is known which, in the adult state, is possessed of locomotor organs, or has any power of free movement. After passing through a transitory larval stage, during which it swims freele by means of cilia, the sponge passes its whole subsequent existence fixed, except in very few instances. to some foreign objeot«. Sto Mincehin pod tim izuzecima misli, to se vidi iz njegova daljeg razlaganja; misli naime na oblike, koji su s pomoću korenima sličnih nastavak: samo utaknuti u mekan supstrat (mulj). G. C.J. Vosmaer (165). obrađivač spužava u Bronnovu djelu o životinjskim razredima i redovima, veli na strani 444.: .50 weit bekannt, sitzen alle erwachsenen Spengien mehr oder _weniger fest. und es erscheint darum auf den ersten Blick sinnlos, bel ihnen von einer Ortsbewegung zu reden“. Ipak drži Vosmaer, da bi se bar s nekom vjerojat- nošću moglo gibanje tražiti u oblika. na koje je 1 Minchin gore pomenutom prilikom mislio, t t.j. Vhenea, Rhizavinella, Hyalonema i drugih “stanovnika dub- ljeg mora, koji su s bazalnim nastavcima samo utaknuti u mekan mulj, a ne u pravom smislu riječi prirasli. Potpuno se slažemo s Vosmaerom, kad drži, da bi bilo od velike važnosti tu stvar potanje istraživati (koliko je nama poznato nije nažalost u tom pogledu ništa učinjeno), a domišljamo se, na što je Vosmaer mislio, kad je nadovezao, da bi konstatiranje lokomobilnosti u tih spužava m dati povoda ,zu nicht uninteressanten Spekulationen“. Budući da smo makar i na drugoj strani porifernog sistema negoli jeto Vosmaer očekivao, naišli na jA mobilnost, povući ćemo kasnijom prilikom iz te činjenice teoretske konsekven- cije, koje su po našem mišljenju od znatnog zamašaja. Time što tvrdimo, da smo otkrili u askona sposobnost aktivnog gibanja po podlozi prema tipu amebe (mogli bismo ga nazvati makroameboidno gibanje), ne mislimo taj pojav generalizirati, jer ne samo da ne postoje nikakva opažanja o toj sposobnosti (nijesu predležala ni za askona), nego već a priori nije vjero- jatno, da bi se kormi spužve od tipa Euspongije ili Spongille i sličnih oblika čitavome pomicali po podlozi. Ipak nam se čini vrlo vjerojatno, da će se s vremenom još naći i među već poznatim spužvama oblici sa bilo kako neznatnom sposobnošću gibanja po podlozi, pa makar samo u većim vremenskim intervalima i pod osobitim za to zgodnim prilikama ili napokon samo u osobitim razvojnim ili fizicloškim stanjima. Već pri snimanju fiksiranih askona s podloge (bobice i lišće sargasa) opa- zio sam, da pinakoderm nožne ploče istina adherira, dakle da se točno priljubljuje podlozi, ali je snimanje razmjerno lako polazilo za rukom, premda su rubni dijelovi nožne ploče vanredno tanki, izvučeni u membranu od samo jednog sloja s pinakodermnih stanica. Bilo je jasno, da između tabana nožne ploče i podloge nema osobitog ljepljivog sekreta, to jest, da se gola plazma (kutikule uopće nema) direktno drži podloge. To bi već govorilo za eventualnu nepostojanost te sveze između tabana i podloge. Šjetio sam se opisa i slike Zykoffa (175) glede ten- takula hidre. koja se svojim ektodermnim stanicama može pričvrstiti o podlogu poput amebe. pa da se onda, otkinuvši nogu od podloge, čitava privuče novom uporištu. pripravljenom s pomoću ektoderma tentakula, i tako se brže pomiče na- prijed nego samo puzanjem tabana po podlozi. To me je potaklo, da stvar bliže razvidim. Slika 3. Bazalni (nožni) dijelovi mladih askoni za demonstraciju nožne ploče (np). Nacrtano s pomoća sprave za crtanje po bojadisanim preparatima u čitavome. Svjetlije površine odgovaraju pinakodermu, a tamnije hoanodermu, Skelet je samo djelimice nacrtan (u slici & nikako). U slici «e prikazan je pogled koso odozgo, u b i e posve odozdo (s tabana nožne ploče); es, ho- anoderm; cc, hoanocel. Na slici 5. prikazane. su. tri nožne ploče bar u konturama točno, jer meni nije moguće. stanje prozirnosti i debljine vijerno prikazati. Prvi crtež prikazuje nožnu ploču, viđenu koso odozdo. Tko može poreći sličnost nožne ploče s golemom amebom ? I to s amebom, koja ne miruje, nego koja je fiksirana u času gibanja. Rub, koji je u prirodnom stanju posve proziran, nije ejelovit, niti omeđen kao s odsječenim crtama, nego je izvučen u manje i veće izbočine, šiljastije i tu- baste ili krpaste, kako smo to navikli vidjeti kod aktivne amebe. Budući da po svom izgledu odgovaraju pseudopodijima nazvanim nastavcima ameboidnih orga- nizama. no ne odgovaraju samo dijelovima jedne stanice, nego skupinama mnogih, tako da mjestimice i po više stanica čini po jedan ,pseudopodij“, bilo bi zgodno za bolje razlikovanje nazvati te velike pseudopodije mak ro- pseudopodijima. Y Ako i bez obzira na pojedine makropseudopodije motrimo konture nožne ploče i isporedimo položaj tog ocrta prema mjestu, gdje nožna ploča prelazi u drškasti dio askona, veoma ćemo često naći (i za slike su upotrebljeni takvi slučaji), kako veći dio nožne ploče stoji ekscentrično od tog mjesta. To nas upućuje na strujanje amebi slične nožne ploče u stanovitom smjeru, u kojem je taj ekscentritet najveći. To se može tumačiti jedino kao izražaj puzanja nožne ploče u stanovitom smjeru, a bazalni kraj samog askona uslijed postojanosti nešto zaostaje (jer je pasivan). To se dobro razabira iz crteža 10. na tablici, gdje je prikazana donja polovica mladoga askona, koji je fiksiran očito za pre- laženja preko stolonskoga nastavka Perophore (ascidija). Na histološka opažanja, koja nam također pružaju niz dokaza za gibljivost nožne ploče, vratit ćemo se kasnije, a da izbjegnemo nepotrebnom ponavljanju, ostavljamo sada po strani i fenomene diobe ili cijepanje nožne ploče, koji nepo- bitno govore za lokomociona svojstva nožne ploče a po tome i čitavog askona. Sad želim samo još upozoriti na skeletne iglice (trokrake), koje nalazimo i u nožnoj ploči, pa koji nam mogu služiti kao indikatori za ustanovljivanje gibanja. Samo krajni, posve istanjeni i ispruženi rub nožne ploče sastavljen je od jedno- stavnog sloja upravo ameboidnih pinakodermnih stanica (kaošto je to kod klinasto izvučenog nabora samo prirodno). Od izvučenog ruba prema središtu KOL nožne ploče dotično prema hvatištu bazalnog dijela askona, podebljava se poste- peno nožna ploča, uslijed umetnutog hladetinastog sloja, pokrivenog odozgo i odozdo pinakodermnim epitelom. U tom hladetinastom sloju uklopljene su kao svuda u askona trokrake sagitalne skeletne iglice. Razumljivo je, da se gibanje pinako- dermnog epitela priopćuje podatnoj hladetinastoj tvari (sasvim je naopako, kad se pripisuje toj tvari sposobnost aktivne kontrakcije, kako su to neki stariji pisci kušali). Krute pak iglice, uklopljene u podatnoj tvari, koja sama biva pasivno potiskivana, bivaju također aficirane od tog gibanja, pa mijenjaju prema tome svoje položaje. Gdjegod je pinakoderm na miru, stoje skeletne iglice pravilno poređane. Bazalni, duži krak stoji u smjeru dužinske osi askona. U nožnoj ploči stoje te iglice na oko nepravilno poređane. Kod potanjeg motrenja možemo konstatirati, da se iglice prilagođuju (naravno posve pasivno) smjeru gibanja okolišne partije pinakoderma. To se najljepše može vidjeti na rubu, gdje se stvaraju makropseudopodiji (vidi sliku 3.6). Izrazito ameboidne nožne ploče nalazio sam poglavito u pojedinačnih mladih askona, pa i u onih, koji su se nalazili u živom rastu, dijeleći se i tjerajući »pupove“. Sto veći bivaju askoni, to su im i nožne ploče omašnije, pa se čine sve manje zgodne za aktivno gibanje. S jedne strane biva hvatište askonove baze sve deblje, a s druge se strane sve više nakuplja hladetinasta tvar među pinakodermnim epitelom. Držim da ne idem krivim putem, ako odatle zaključujem, da poradi toga biva i gibljivost askona u cijelome manja. Za komplicirane askonske korme (soleniscus, auloplegma, nardorus i t. d. po Haeckelovoj nomenklaturi), osobito ako se drže podloge s više nožnih dijelova, a ne samo s pomoću jednog drška, mislim, da se uopće ne mogu više u cijelosti gibati s jednog mjesta na drugo. Za askonski stadij Syeona (Olynthus) živo sam uvjeren, da se može gibati, dok za odrasli oblik nije sigurno, ali bi svakako valjalo živi objekt baš za tu svrhu istražiti. Da se ličinke iza ,pričvršćenja“ gibaju, puzajući po podlozi, to se čita jasno i razabira se iz slika svih pisaca, koji su istraživali razvoj kalkarnih spužava. Svi oni jednoglasno opisuju i rišu pseudopodijima slične nastavke ame- boidnih rubnih nastavaka, (,marginal pseudopodia“ Minchin), pa je li onda vje- rojatuno, da sve to služi samo boljem pričvršćenju? Minehin (116, str. 69.) nije se mogao oteti napadnoj slici mlade ličinke oblika Clathrina blanea, a da ne kaže: ,In fact, at the metamorphosis it resembles nothing so much as a small (?) Amoeba“. Iza riječi ,small“ metnuo sam znak upitnika, jer je očito, da treba da stoji ,great“, i to jer je prava jednostanična ameba mnogo puta manja od ovakve amebi zaista slične spužvine ličinke. Sličnost jedva ,prirasle“ ličinke vapnenastih spužava s amebom ističu i mnogi drugi pisci, a bazalni dio mlade spužve pridržava još dugo iza metamorfoze svoju sličnost s velikom amebom. Za mene nema nikakve sumnje, da su te prilike sasvim iste i u ostalih spužava (,porifera noncalearea“). Pored cijelog niza opisa i crteža različnih pisaca pogledom na ,prirasle“ ličinke spužava, iz kojih se odmah može zaključiti na pomičnost ličinaka, upućujem ovdje samo na dva navoda. Delage (20, 21) je na ličinki Aplysille i to upravo na živome objektu motrio, kako se pseudopodiji na rubu ispružaju i kako upravo napreduju. Delage je odatle za čudo zaključio samo na rast spužve u širinu. Dragoejen nam je navod Maasov (8%, strana 428.) o ,prirasloj“ ličinki Esperie, da puza po podlozi; evo kako to Maas opisuje: ,FEine sehr eigentiimliche und zuerst frappierende Erseheinung kann man auf diesem Stadium (se. etwas metamorphosierte Larve) čfters beobachten, nimlich ein verhiltnismiđig rasehes kriechen des ganzen Sehwammes“. Dalje veli Maas, da se spužva giba poput ogromne amebe, koja je slična plosnoj kori. Još prije je Metsehnikoff (108, strana 369.) opažao isti pojav na ličinkama sikandre, kad su zasjele na dno. On veli: ,Solehe verwandelte Schwimme setzen sich oft auf die Oberfliche des Deekglisehens und bewegen sich ganz nach der_Art der Amčben. Die Ectodermzellen senden dabei konisehe Ausliufer aus“. I Zykoff (174) je opažao, da mlade spužvice Spongille, ostavljajući ovoj gemule, aktivno puzaju. Uvjeren sam, da me ne će budući istraživači oprovrgnuti, kad sad ustvrdim, da je vjerojatno, da sve mlade ličinke spužava poslije »sjedanja“ na dno puzaju dužeilikraće vrijeme, pada tek kasnije postaju (možda i ne sve bez izuzetka) u pravom smislu riječi PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV. 9. 1 10. la 10 sjedave ili sesilne. Za tu biološku pojavu držim, da je u životnoj povijesti spužava imala znatnu ulogu, no o tome kasnije više. Da još bolje uvjerim svoje čitaoce o ispravnosti mojega mišljenja, želio bih još upozoriti na neka mnogostruko činjena opažanja na spužvama o gibljivosti histoloških elemenata i tkanine. Među mnogostaničnim životinjama nema ni jedne druge hrpe, u kojoj bi bilo toliko spomena o ameboidnosti stanica i tkanine, pa o pseudopodijskim nastavcima, kao u spužava. Histološke sveze tako su malo postojane. te možemo posve sigurno ustvrditi, da u spužvama gotovo nema tih stanica, koje ne bi pod danim prilikama mogle poprimiti karaktere ameboidne stanice. Ne čine izuzetka ni hoanocite, te još najviše specijalizirane. stanice. Poradi toga držim, da je bolje ne upotrebljavati nazivlje ameboidne ili piitujuće stanice za neku određenu histološku kategoriju, jer sam duboko uvjeren, da nekih posebnih amebocita nema, nego samo ameboidnih stanja bilo pinakodermnih bilo hoanodermnih stanica. Indiferentne stanice pak (arheocite mnogih pisaca, osobito kod Maasa) čine kategoriju za sebe, pa su svakako bolje karakterizirane nazivljem indiferentne stanice, jer se istom imaju diferencirati bilo u stanice somatičke (pinakodermne ili hoanodermne) bilo u spolne ili njima pridijeljene po- moćne stanice, nego da ih zovemo ameboidnim ili putujućim stanicama. jer imaju s drugim stanicama zajednički izgled ameboidni, te su zaista u stanju, da se pomiču kroz hladetinastu tvar poput ameba. Da se iz slika neživih, fiksiranih preparata i rezova može s uspjehom i ispravno zaključiti na postojeće ameboidno gibanje ne samo pojedinih stanica, nego i cijelih hrpa ili skupina, vidi se iz mnogobrojnih primjera u literaturi. Navesti ću samo s našeg sadanjeg radnog područja nekoje: Maas (96) i Eiehenauer (32, 38) ustanovili su, da kod začetka “podkožnih pupova (,Brut- knospen“) u Tethya ili Donatia putuju iz srži materinske spužve cijele povorke indiferentnih stanica do ispod kože, gdje stvaraju osnovu pupa, a sve to na te- melju slika na rezovima. Iz ,časovite snimke“ zaključuje se na sam događaj. Slično je s izlaženjem mlade spužve iz gemule spongile (Wierzejsky, 170; Zykoff, 174). Dalje se može iz preparata zaključiti, da mlade Clione (Nassonow, 121) puzaju aktivno i da prodiru s pomoću makropseudopodija u same klopke školjaka. Pored takvog stanja stvari, koje su svakom spongiologu (kojemu nije baš stalo samo do iglica i sistematskih pitanja) poznate, ne treba nikoga da začuđuje to, da je napokon bar za askona konstatirano, da pored te opće gibljivosti svakog pojedinog dijela postoji i pomicanje u cijelome. Da tome pomicanju nijesu ni najmanje na uštrb skeletne iglice, kako bi možda tkogod pomislio, vidjet ćemo iz naših opažanja glede gibanja, što ih izvodi oskularna cijev, usuprot tomu, što je obilno snabdjevena skeletnim iglicama. Još bi na kraju toga poglavlja upozorio na biologijsku važnost lokomotorne sposobnosti. Mlade ličinke spužava plivaju s pomoću svojih flagela slobodno (obično ne duže nego 24 sata), pa je time omogućeno raširenje zametaka (prema tome i vrste). Smjer toga gibanja u velikome je određen strujom vode, a ne zavisi o aktivitetu, dakle ni o ,volji“ ličinke. Od vanjskih faktora zavisi, gdje će se ličinka iza završenog planktoskog života morati spustiti na dno (podlogu). Uslijed sposobnosti puzanja bar za neki odsjek tog bentoskog života omogućeno je mladoj spužvi potražiti što zgodnije mjesto za kasniji eventualno stalni boravak. U tome leži nesumnjiva biologijska znatnost puzavosti za spužvu: mogućnost izbje- gavanja nepoćudnog staništa. Dalja biologijska prednost te sposobnosti pokazuje se za vegetativnih rasplodnih procesa: novo nastali pojedinci mogu se razilaziti, i tako se doprinosi raširenju oblika. B. Oskularna cijev olinta. Kao na bazalnom kraju, tako imamo i na slobodnom kraju askona morfo- logijsku (po sebi se razumije kao izraz fiziologijske razlikosti) diferencijaciju u obliku oskularne cijevi. Svaki askon u olintskom stanju ima svoju oskularnu cijev s oskularnim otvorom na slobodnom kraju. Minehin (116) ima potpuno pravo, kad sasvim zabacuje Haeekelov pojam i izraz lipostomije (isto tako kao i lipogastrije) U najviše slučaja ne vidimo oskularnoga otvora, jer ga je askon mE bilo s kojeg razloga prolazno stegnuo, zatvorio, pa se upravo zato i difereneirala oskularna cijev, da askon uzmogne lako i brzo prema potrebi zaštite od nepovoljnih vanjskih utjecaja zatvoriti hoanocel i s te strane, kako ga mogu zatvoriti pore na čitavoj površini askonske cijevi (samoga tijela) djelovanjem porocita. Za jake kontrakcije može prolazno biti i sama oskularna cijev, ane samo oskularni otvor, sasvim nevidljiva. No ima još i drugih prilika za motrenje ,lipostomnih“ askona. U periodu jakog rasta i s tim spojenog vegetativnog rasploda možemo lako vidjeti više askona, koji su pupanjem ili cijepanjem (diobom) nastali, još bez diferencirane oskularne cijevi i otvora, no i to je samo prolazno stanje, premda može i duže potrajati. Na koneu ipak dobije svaki novi askon svoj oskulum, kao posve specifični karakter spužava. Napokon može oskulum naknadno nestati uslijed redukcije (degeneracije), a to je obično spojeno s ,lipogastrijom“ t. j. s redukcijom hovanocela (zrnata degeneracija hoanocita). O histološkim prilikama te pojave bit će kasnije još govor. Dakle lipostomije kao redovitog karaktera, ma bilo i samo lokalne odlike, nema i ne može biti, jer je stalna lipostomija jednostavno fiziološki nemoguća stvar. Dok pore funkcioniraju kao ulazišta vodenih struja, dotle mora i oskularni otvor funkcionirati kao izlazište nakupljene vode. Prestanu li hoanocite raditi svojim bičevima, prestaje strujanje vode, pore se zatvaraju, a onda se zatvara i oskulum. S druge strane držim vjerojatno — a trebalo bi stvar eksperimentom na živome primjerku ispitati — da bi u slučaju, ako bi bilo kakvim umjetnim podražajem prisilili askon na zatvaranje oskularne cijevi, kao posljedica toga zatvaranja nastupilo zatvaranje pora pa da bi prestao aktivitet hoanocita kao motora. Nijesam motrio zatvaranje oskula na živim objektima, no mogao sam na fiksiranim različnim stadijima zatvaranja proučiti cijeli slijed procesa, koji nije bez posebnog interesa, a ovamo vidim iz studija literature, da se toj pojavi nije posvećivala baš osobita pažnja. Gibanje oskularne cijevi spada među najizrazitija gibanja u spužve, pa je to za starije pisce pored udaranja bičeva u hoanocita bio najizrazitiji znak životinjske prirode spužava. Kao nožnu ploču tako i oskularnu cijev izrađuje samo pinakoderm; to nije nikako slučajno, nego stoji u uzročnoj svezi s fiziološkom zadaćom obadvaju dijelova: a to je gibljivost. Dok na nožnoj ploči, bar prema njezinom središtu, nalazim jaču nakupinu galertaste tvari, dotle je u askonske cijevi, među obadvjema pinakodermnim epitelima taj sloj veoma neznatan. I to biva razumljivo, kad uzmemo u obzir fiziološku zadaću obadviju uredaba. Nožna je ploča više na svojoj periferiji i donjoj površini (tabanu) organ za puzanje; ujedno ona osobito svojim centrumom vrši zadaću stalka, kao uporišta čitave askonske cijevi. Oskularna cijev mora biti u većem stepenu pomična (kružno kontraktilna). Znatnija količina pasivne intercelularne tvari bila bi samo na putu nožnoj pomičnosti. Među obadva epitela ima samo toliko te tvari (osobito, kad se oskularna cijev nalazi u normalnom ispruženom stanju), da se oni baš ne dotiču direktno (kako to drži E. A. Minehin, 118, za oblik Leucosolenia elathrus), pa da imaju mjesta skeletne iglice, njihove stanice, a onda što je veoma znatno, da i rastopljena hrana može doprijeti sve do slobodnoga ruba oskularne cijevi, jer tu nema hoanocita, koje bi direktnim putem mogle dodavati prerađenu hranu. Promotrimo sad oskularne cijevi našega oblika u raznim fiziološkim stanjima (vidi sliku 4). Za običnog držanja čini oskularna cijev direktni nastavak askonske cijevi sužujući se ponešto prema svojem slobodnom rubu. Visina oskularne cijevi iznosi oko 01mm. Više su oskularne cijevi rijetke, dok se češće znadu znatno sniziti, a da se sam otvor kod toga ne suzuje, nego naprotiv još proširuje. Kako je u takvom slučaju stijena oskularne cijevi podebljana, to je dozvoljen zaključak, da se uzato i vanjski i nutarnji pinakoderm skupio, pa da su pojedine pinakocite postale više, ali da zauzimaju manju površinu (pod- robnija histološka opažanja izvesti ćemo u posebnom poglavlju). Na bazalnom rubu mjeri promjer oskularne cievi oko 025mm, a na slobodnom oko 02mm. Od bazalnog ruba prema slobodnome biva stijena oskularne cijevi sve tanja tako da je sam slobodni rub gotovo tako tanak kao i rub nožne ploče. no tu ostaje stijena ipak sve do kraja dvostruka (dvoslojni pinakodermni epitel) 12 Slobodni je rub izvučen u krpaste nastavke (vidi sliku 4.4), pa nam to svjedoči, da taj rub nije krut nego pomičan, aktivan, kao i rub nožne ploče. Oskularna je cijev prozirna, jer u njezinoj stijeni. nema hoanocita, koje čine askon neprozirnim. U stijeni se ističu skeletne iglice, koje su tu veoma pravilno poređane. Osobito jedan red paralelno poređanih sagitalnih iglica čini vijenac. Lateralne se zrake međusobno donekle prekrštavaju i čine tako donekle jedin- stven skelet za učvršćenje toga njezina ovratnika (kao od žice ili od riblje kosti priređen ,skelet“ na čipkastim ovratnicima gospođi). Taj skelet ima veliku prednost pred krutim, jer je podatljiv, pomičan, već prema tlaku što ga izvode lika 4. Oskularni dijelovi mladih askond. a, jednostavno otvoreni oskulum; b, stegnuto otvo- reni oskulum; €, oskulum u času zatvaranja; (dd, posve zatvoreni oskulum; s, spikula; e, pinako- derm; ro, rub oskularne cijevi; cs, hoanoderm; «, mjesto, gdje se zatvorio oskularni otvor, sada pinakodermna membrana. Po \bojadisanim preparatima u cijelome crtano s pomoću sprave za crtanje (Zeiss), kontrakcije opkoljujućeg pinakoderma. Na rubni vijenac skeletnih iglica, koje svojim lateralnim zrakama dopiru često do krajnjeg ruba oskularne cijevi. te ga mogu i izbočiti preko općene razine, nadovezuju se dalji redovi, no ne u strogo jednakim razmacima. Pored skeletnih iglica (na našim preparatima ostaju samo njihovi negativi) vide se svuda raštrkana zruca. Tu su jezgre vanjskih i nutarnjih pinakodermnih stanica; zato se dobiva lako utisak Haeckelova sincicija (,sarkoda“ kod starih pisaca). Bit će da se pinakocite drže veoma intenzivno jedna druge na svim li- nijama doticaja, a pored toga bit će da spužvine stanice nasuprot epitelijalnim stanicama ostalih metazoa ne čine među sobom tanki sloj ljepljive tvari (,Kitt- leiste“ kod €. K. Sehneidera i drugih), koji se bojadiše inače negoli jedno- stavna plazma, pa se stoga te granice optički ističu. Vjerojatno je, da razlog za tu morfološku razliku leži na fiziološkom području. Pinakodermni je epitel u cijelosti kontraktilan i to tako, da je svaka stanica u čitavoj svojoj prostornosti gibljiva, a da pored toga ima i druge funkcije (dakle nije specijalizirana kontrak- tilna ili mišična stanica). i U prilog ovom mojem mišljenju mogu navesti dvije činjenice. F.A. Minehin 111) opisuje pinakodermnu dijafragmu na dnu oskularne cijevi u askonskog oblika Leucosolenia clathrus_O. S. koja je sfinkteru slična, pa koja poprijeko zatvara ulaz u hoanocel, te predstavlja posve specificiranu uredbu izrazitog kontraktiliteta. Na jednoj strani te dijafragme osobito su se stanice diferencirale s. kontraktilne, tako da bi ih lako mogli nazvati muskularnima (Mincehin, 111, . 434. veli za te stanice: ,We have in this sphinkter perhaps the most pri- dis type of musele-cell in the animal kingdom“). Na tome sfinkteru vide se granice stanica i bez osobite preparacije (tabla XXIX, slika 12. u Minchina). Druga se činjenića tiče hidroida. U ektodermu cenosarka nije ektoderm diferenciran u izraziti mišično-epitelijski sloj, no ipak je u cijelosti kontraktilan, te živo sjeća na pinakodermni epitel spužava. U tome epitelu nije moguće bez osobite preparacije otkriti granice pojedinih stanica. Ektodermne stanice hidranta, snabdjevene bazalnim mišičnim vlakancem, imaju na međusobnim plohama doti- caja pomenuti tanki vezivni sloj (,Kittleiste“), pa im se razabiru granice. Nutarnja stijena oskularne cijevi posve je glatka; vanjska pak, osobito bliže k bazi, ima na površini manje kvržice. Lateralni krakovi skeletnih iglica ne ostaju do svojih vršaka zaronjeni u zaobljenom sloju hladetinaste tvari, jer ne stoje u istoj ravnini. Ti vršci nadižu ponešto pinakodermni epitel. >to više je proširena oskularna cijev, to manje vire iglice iznad površine. Nailazio sam na askone s nešto stegnutijom oskularnom cijevi, tako da je na mjestu prijelaza od askonske ćčijevi k oskulu nastala lijepo zavinuta ploha. Još ljepši vid dobiva askon, kad je pored stegnute donje dvije trećine ostala gornja trećina proširena (slika 4.b). Ta opažanja govore za to, da se oskularna cijev (pinakodermni epitel) može i parcijalno kontrahirati, očito po svojoj volji. Postanku takvog oblika oskularne cijevi (slika 4.b) doprinosi bez sumnje 1 po- ređaj skeletnih iglica i njihov oblik. Duži bazalni krakovi približuju se, te ne smetaju dalje stezanje cijele stijene; uza slobodni rub stoje lateralni krakovi i, oni se mogu sgusnuti (interpolirati), ali imaju veću (pasivnu) tendenciju, da drže rub proširen. Zanimljiv je studij zatvaranja i otvaranja oskularnoga otvora. Kako se iz literature razabira (n. pr. Mćrejkowski, 104), treba spužva za zatvaranje i ponovno otvaranje oskularnoga otvora dosta vremena (oko 5 minuta za oblik Rinalda aretica); za askone “toplije vode držim, da će i brže moći zatvorati otvor, pogotovu to vrijedi za oblike sa specijalnim uredbama (sfinkter, oskularna membrana). Kod našeg oblika bit će da zatvaranje ne ide suviše brzo, jer su fiksirani primjerci velikom većinom u posve otvorenom stanju, a samo nekoji u napola ili sasvim zatvorenom (slika 4.6, d). f Zatvaranje t. j. stezanje izgleda da polazi sa slobodna ruba. Epitel kao da se na rubu srašćuje; uslijed toga biva otvor sve manji. Rub dakle ne zatvora otvor, kaošto usne na ustima, gdje usta, ma da su zatvorena, virtuelno postoje. Ovdje ,usta“ zarašćuju, dok u krajnjem slučaju posve oblite- riraju (tone mora uvijek biti, nego očito samo onda, kad povod zatvaranju duže potraje). U tome nazirem jednu od principi jelnih razlika između tog glavnog otvora spužvina tijelai ustiju ostalih metazoa. U hidre se na primjer usta normalno samo stegnu (kao duhankesa s pomoću konopca), tek za potpune degeneracije (redukcije) mogu potpuno i trajno obliterirati. S druge strane nalazim u tome načinu zatvaranja oskularnog otvora znatnu sličnost s porama, jer i one za zatvaranja sasvim obliteriraju, pa se što više ne moraju niti na istom mjestu ponovno otvoriti. Zato je oskularni otvor, pored ostalih razloga, više specijalizirani otvor, negoli su više prolazne pore. To što sam opažao glede zatvaranja oskularnoga otvora u našeg oblika, sigurno ne vrijedi za sve spužve. Već među askonima ima oblika, koji su u specijalizaciji dalje došli od našega: Leucosolenia (Clathrina) ehlathrus po Minchinu (111) s kontraktilnom dijafragmom, koja brzo stegne oskularnu cijev, tako da se ona skupi u bradavku. Nije ipak isključeno, da može i pored toga doći do srašćivanja, ako je podražaj žešći ili dugotrajniji. Svakako je srašćivanje veoma rašireno (većim je dijelom odatle nastao Haeekelov pojam ,lipostomije“ 1 posebnih kategorija različnih oblika n. pr. od Olynthus: Clistolynthus, Auloplegma, i t. d.; manje toga navodi Haeckel za Calearea heterocoela) a vjerojatno je, da dolazi u većini spužava. za 1E— Zarašćivanje oskularnoga otvora ne može biti jednako jednostavnoj kontrak- ciji pinakodermnih epitela. premda stezanje bez sumnje ima znatnu ulogu. Stanice se na rubu prihvaćaju; nutarnji se sloj na rubu odjeljuje od izvanjskoga tako, da nastaje kontinuitet svakog obloga za sebe i međuepitelijalnoga sloja hladetinaste tvari. Oskularna se eijev očito smanjuje (stanice bivaju više). Za- nimljivo je, da skeletne iglice, premda su krute, ne smetaju tome procesu; one bivaju pasivno potiskivane prema debljoj stijeni askonske cijevi, dok ih napokon, kad se otvor sasvim stegne, pa mjesto oskularne cijevi nastaje jednostavni svod, vidimo, kako kao rukama taj svod opkoljuju, dajući mu neku čvrstoću. Kod ponovnog otvaranja i uspostavljenja oskula dospijevaju skeletne iglice, sigurno pasivnim načinom, natrag na svoja stara mjesta. To je omogućeno jedino čvrstim vezom među epitelijalnim stanicama, koje svoj pritisak prenose na podatnu, ali pod pritiskom ipak elastičnu hladetinastu subepitelijalnu tvar. Haeekel (46, strana 267.-2170.) očito je motrio spužve sa zaraštenim osku- larnim otvorom, ali je svoje opažanje krivo shvatio kao stalni karakter, stečen naknadno putem prilagodbe (na što?), a ovamo bez stalnog ekshalacionog otvora ne bi mogla spužva opstojati. U nekih bi oblika razlog za stalnu obliteraciju po Haeekelu bila nazočnost oskularne membrane (?), a ovamo oskularna mem- brana i ne može funkcionirati, ako je preraštena. Druga bi stvar bila, kad bi na mjestu zaraslog oskularnog otvora nastale pore, kroz koje bi vodena struja izlazila. Takova što nijesam ni ja, niti je tko drugi opažao. Primjer Euplectelle i Geodije ne može se u tu svrhu navoditi, kako to Haeekel čini, jerse tu radi o drugotnim prilikama (sitasta membrana, koja dolazi i u nekih askona). Oskularna se cijev u našeg oblika u morfološkom pogledu vlada jednostavno, jer ne pokazuje dalje nikakvih osobitih uredaba. U nekih sikona i leukona opažao je. kako se čini prvi Haeekel (46.I, strana 266-267.) na nutarnjem ba- zalnom rubu oskularne cijevi posebnu zapornu membranu (,Mundhaut“) u obliku tanke dijafragme (eksodermni sincicij Haecekelov); što se tiče askona, ostao je u dvojbi. Poslije je E. A. Mincehin (111) našao u oblika Leucosolenia elathrus (poslije Clathrina) takvu oskularnu membranu ili sfinkter, kakovu smo već prije spomenuli. Valjano funkcioniranje te posebne zaporne uredbe objašnjuje najbolje činjenica, da je Haeekel isti taj oblik naveo na prvom mjestu (Haeckel, 46, I. strana 268.) kao primjer stalne lipogastrije (nestašica oskularnog otvora), dok Minehin (111) utvrđuje. da u toga oblika dolazi ne samo stalno oskularni otvor na kraju posebne oskularne cijevi, nego da je taj otvor osobito prostran, ako se isporedi s ostalim askonima. Poradi prisutnosti zaporne membrane obavlja se zatvoranje oskularnoga otvora očito znatno brže, negoli u askonA, koji su ostali bez te uredbe. Za manipulacije oko vađenja tih askona iz mora, pa oko pre- paracije i konzerviranja, imali su uvijek dosta vremena, da poradi zaštite zatvore sve otvore, i tako je Haeekel dobivao uvijek lipostomne auloplegme. Minchin ih je motrio žive u posudi s mirnom vodom, gdje su ti askoni primireni ponovno otvorili oskule. Po Haeekelu (no to se ne tiče baš askona) zatvaranje osku- larne_ membrane ne dovodi nužno sa sobom skupljanje oskularne cijevi. Minehin navodi, da se i pored zatvorene oskularne membrane i cijev posve stegne. Cini se, da će to osim od razlika među različnim oblicima zavisiti i od prilika (jači ili slabiji, kraći ili trajniji podražaj, koji dovodi do zatvaranja). U drugog jednog askona (Leucosolenia coriacea) našao je Minehin (112) mjesto sfinkteru slične dijafragme na nutarnjem rubu oskularne cijevi sitastu membranu (,sieve-like membrane“). Po prikazu Minehinovu izgledalo bi, kao da se radi o dvjema principijelno različnim uredbama. Kontraktilni sfinkter s centralnim otvorom, koji je za vrijeme mira širom zatvoren (dakle sam sfinkter kontrahiran), obložen je izvana kao i iznutra slojem kontraktilnih pinakodermnih (po Minehinu ektodermnih) stanica. Sitasta je membrana isto kao dvoslojna opnica razapeta na ulazu u hoanocel (stalno?) i probušena otvorima (inter- ili intracelularnim? Držim prvo vjerojatnijim, jer je i vanjski otvor pora u pinako- dermnom epitelu intereelularan), Minehin uzima, da je vanjski sloj sitaste membrane pinakoderman (ektoderman), a nutarnji da je hoanoderman (ento- derman). Do toga je mišljenja došao Minehin, kako razabiram., samo tako, što je držao, da je sitasta membrana primarna tvorevina, t. j. da odgovara svodu mladoga askona još prije, negoli se razvija oskularna cijev. Jedno i drugo držim da je posve krivo. I sitasta je membrana poput kontraktilne dijafragme kružna bora pinakoderma; prema tome je i vanjski i nutarnji oblog sitaste membrane pinakodermni epitel. To dokazuje i histološki izgled i mnogostruko opisani proces razvoja oskula (kako ga je među ostalima i sam Minehin opisao). Mjesto postanka oskula drekriveho je dvostrukim pinakodermnim slojem (po Minehinu čine nutarnji sloj same porocite; time on indirektno sam obara svoje starije mišljenje, što ga ja sad izrijekom pobijam). U sredini te primarne oskularne membrane nastaje pukotina, koja se širi, a u isto se vrijeme ovako nastali rub diže i izvlači u često dugu i nježnu cijev (isporedi Maasa, 89 idalje, Millera, 119, Wierzejskoga 170). Kad bi se svod askonov (to jest mjesto. na kojem se ima razviti oskul), prometnuo u sitastu membranu, morala bi oskularna cijev kao potpuna novotvorevina postati iz kružnog nasipa oko ruba sitaste membrane. Takova što nije nitko opažao, pa to stoji u protivnosti sa svim onim, što je opažano. Za nas ne može biti sumnje, da se i sfinkter 1 sitasta membrana razviše iz iste osnove, kao od oskularne cijevi mlađa tvorevina u obliku kružne bore. Nema vrijednosti raspravljati o tome, koja je od obadviju uredaba primarna, jer je vjerojatnije, da se svaka razvijala u svome smjeru, a iz iste osnove. Funkcija im je svakako različna. Sfinkter funkeionira samo časovito kao zaporna uredba, pa mu je priroda izrazitije muskularna. Sitasta membrana funkcionira neprestano; po Minehinu ima ona da priječi provalu većih organizama u hoanocel, a to je veoma vjerojatno, dok naprotiv izlazak vodene struje ne priječi. Nije isklju: čeno, da ona služi i za svrhu regulacije te vodene struje. Morfologija oskularne cijevi stoji u potpunom suglasju s fiziološkom zadaćom. Kroz mnogo malih pora struji voda u hoanocel; kroz jedan, ali zato veći, dospi- jeva ta vodena struja pod izvjestnim tlakom (VosmaerPekelharin g, 164) opet napolje. Jasno je, da je uslijed tog tlaka i trenja o prvobitni jednostavni rub oskularnog otvora nastalo produživanje toga ruba ili izvlačenje u nastavak sličan dimnjaku. Ujedno je time postignuta još jedna korist: izbačena voda dolazi teže do toga, da eventualno dospije ponovno u struju, koja dovodi vodu porama. Sličan je to princip, koji uporabljujemo u praksi dizanjem visokih dimnjaka, da se zaštitimo od škodljivih plinova i dima tvorničkih uredaba. To nam razjašnjuje, zašto je odabrano najviše mjesto za postavljanje oskularnoga otvora. Kako se iz literature može razabrati, a jedino se to može i očekivati, funkcionira oskulum pod iole normalnim prilikama uvijek za odvođenje struje, premda nema posebnih morfoloških uredaba, koje bi svagda onemogućile ulaženje vode na oskularni otvor. Opažanja, što ih navode neki pisei (Mikloueho-Maelay, 109, Haeekel. 46) vjerojatno su samo prividna, pa se potpuno slažemo s tumačenjem V os- maerovim (168, strana 432.), da se radi samo o pobočnim sekundarnim strujama, koje napreduju prema rubu oak cijevi kao reakcija, no ne zalaze unutra, nego idu mimo, pa kako možemo dodati, mogu eventualno dospjeti do por: gornjega dijela askonske cijevi i tako doprinijeti pojačavanju opće dovodne struje. U askonskih korma može uslijed nestašice koordinacije u radu hoanocita kao motora doći do momentane pojave dovodne struje na oskulu, kako su to rastumačili Vosmaer i Pekelharing (164). Oskularna je cijev i s općeg histogenetičkog stajališta od osobitog .inte- resa. Tu je, kako i Minehin dobro ističe, kolijevka specifičnoj mišičnoj tkanini. Glavna je karakteristika mišične stanice, kako je poznato, u tome, što joj je glavna funkcija: stezanje i rastezanje u jednom određenom smjeru. U morfologijskom pogledu očituje se ta fiziološka specifikacija u produkciji posebne kontraktilne apoplasme (Hatsehek): jednostavna, glatka ili poprijeko prutana mišična vlakanca. Tome naprotiv stoji ameboidna stanica, koja je samo opće kontraktilna u svakom mogućem smjeru (pružanje nastavaka i stezanje). Te ne- specijalizirane kretnje očituju se znatnom polaganošću protivno prema brzom stezanju prave mišične stanice. Obična pinakocita spužve odgovara gotovo jedno- stavnoj ameboidnoj stanici. I u epitelijalnoj svezi gibaju se pinakocite u tome smislu ameboidno, t. j. prema potrebi na sve strane jednako; još ne dolazi, da bi gibanje u stanovitom smjeru nadjačalo. To pak nalazimo već donekle izraženo na oskularnoj cijevi. Tu prevladavaju poglavito dva smjera: uzdužni, kod skraćivanja 16 oskularne cijevi i poprečno na taj smjer: kod raširivanja otvora. Bilo bi zanimljivo istražiti i konstatirati, nijesu li možda ipak ta dva glavna smjera razdijeljena na vanjski i nutarnji pinakodermni sloj. Vidljive histološke diferencijacije tu još nema. Još mali korak dalje učinile su pinakodermne stanice sfinktera, koje su zadobile već duguljasti oblik (produženje u smjeru najčešće kontrakcije), a i stanične granice su postale oštrije. Ipak ne možemo ni te stanice nazvati mi- šičnima, jer morfološki posebne kontraktilne supstancije u njima nema. Gibljivost višeg stepena postignuta je s jedne strane neobično čvrstim kon- taktom među pinakocitama epitela, uslijed čega se, kako se vidi. ipak postizava neka koordinacija u gibanju, dok takve među labavo spojenim hoanocitama (Vosmaer-Pekelharing. 164) nema; s druge pak strane služi kao uporište tom primitivnom kontraktilnom epitelu na bazi njegovoj izlučena hladetinasta tvar. koja pod djelovanjem epitela, dakle pasivno, postaje elastična, ali je sama po sebi podatna. To se zaključuje sigurno iz prije opisane pojave zatvoranja oskularnoga otvora i retrakcije te protrakcije oskularne cijevi, kao 1 iz vladanja skeletnih iglica, koje su u toj tvari uklopljene. Ipak ne može biti sumnje, da neku ulogu ima i napetost, uzročena pritiskom vode, koja se u hoanocel na- tiskuje, i koja pod stanovitim tlakom, kušajući raširiti stijenu oskularne cijevi, iz- lazi kroz oskularnu cijev napolje. Potonjim faktorima pripisuje Bidder (4) svakako previše znatnu ulogu. Po tome bi bez obzira na živi i pouzdano aktivni epitel imao glavnu ulogu elasticitet strujom napete ,mesogleje“, koja ima ten- tendenciju suziti cijevi, čemu se jedino struja opire. Kad dakle popusti struja (,aktivitet kanalnog sistema“ s hoanocitama), nastupilo bi automatsko ste- zanje ejeline. Bez obzira na opstojnost sfinktera, koja — kako to ispravno navodi Minehin (116, strana 87.) — govori protiv toga mišljenja, dosta je upozoriti na to, da se direktnim draženjem oskularne cijevi (Mćrejkowski, 104, strana 13.) i pored aktiviteta hoanocita dovede cijev kontrakciji. Prema tomu je ne samo direktni aktivitet nego i glavni udjel kod cijeloga procesa za sam pinakodermni epitel utvrđen. Naravno je, da uslijed toga možemo još manje držati do mišljenja Loiselova (84). po kojem bi;mesogleja bila ne samo stalno elastična (da je pod tlakom poput kakve guste tekućine elastična, na to smo već upozorili), nego aktivno kontraktilna. Do takvog se mišljenja može lako doći, ako se ne uzme dostatno u obzir sitna morfologija ili histologija, pa nam se čini, kao da je to vraćanje prema zastarjelom te davno preturenom stajalištu o kontraktilnom sinciciju (sarkodi), kod čega bi cijela masa bila plazmatska i aktivna s uklopljenim jezgrama. Moderna histologija dijeli točno stanice i epitelija od međustanične tvari, što je izlučuju stanice. Mehanički elementi za učvršćenje mogu nastati u neživoj među- staničnoj tvari pod utjecajem živih stanica, ali međustanična tvar je sama za sebe pasivna i ne može izvoditi diferencijacija, koje bi mogle služiti aktivitetu. Prije nego završim morfologiju oskularnoga dijela, moram još raspraviti morfološki poredbeno važno i zanimljivo pitanje o odnosu oskula prema pori osobito u genetskom smislu. I pore i oskula jesu otvori samo interimistički zatvoreni, pa u tome više sjećaju na različne stanične otvore protozofi, koji se eventualno pokazuju na istom mjestu. ali su većinom samo virtuelni; realni su samo u času aktivne funkcije. Tome stoje naprotiv u mnogih viših spužvi kao i uopće kod ostalih metazoa stalni tjelesni otvori, koji su za vrijeme nefunkcioni- ranja samo stegnuti ili stisnuti (sfinkteri, od kojih prve tragove nalazimo u najnižih spužava). Na prvi je pogled razlika između oskula i pora znatna, no ipak se sve te razlike mogu bez osobitih teškoća svesti na razlike u funkciji, pa se mogu izvesti iz jedne te iste osnove. Najveću morfološku razliku čini to, da je osku- larna cijev intereelularna tvorevina. Što je ta cijev prema vani izvučena, ne čini bitne razlike prema onome, što smo prije spomenuli (izvlačenje ruba na otvoru uslijed djelovanja trajne struje u smjeru prema napolje). U pore je ,cijev“, ma da je veoma kratka, intracelularna. Zapravo vrijedi to samo za srednji dio. Vanjski rub pore opkoljuje veći broj pinakodermnih stanica. Prema tome je izvana motren otvor pore. dotično njezin vanjski dio, intereelularan. Slično je s rubom nutarnjeg otvora, kojega opkoljuje vijenac hoanocita. Razlika dakle kite nije apsolutna, nego samo kvantitativna, jer samo srednji dio kratkoga dovodnoga kanala oblaže neka pojedina porocita t. j. specijalna pinakocita. U neaskonskih spužvi, u kojih nije dovodni kanal jednostavna pora, nego odugi i širi kanal, obložen je on svagda pinakodermnim epitelom. Moje je duboko uvjerenje, da je uredba sa specijalnom porocitom upravo tako drugotna tvorevina, kao na primjer sfinkter u oskularne cijevi. Shodnost te uredbe veoma je očigledna. ali isto tako možemo zamisliti i još primitivniju pora bez posebne porocite. U tome bi slučaju morale nekolike pinakocite, koje baš opkoljuju mjesto, gdje nastaje pukotina, oblažući pukotinu, koja se pro- dubljuje, razvoditi mesogleju i rastaviti hoanocite. Tu bi službu preuzela kasnije pojedina i otprije ameboidna, samo sad još nešto specijalizirana pinakocita. Ni onda nije morao kanal odmah teći intracelularno, nego tek kasnije, jer se to pokazalo još shodnijim, da se postigne što brže zatvaranje i otvaranje pora. Veoma je instruktivno promotriti razvojnu povijest oskula, osobito kako ju je prikazao Minehin (116) upravo za naš objekt. Na jednome mjestu slobodne površine ,pupe“ (kukuljičin razvojni stadij) nakupi se ispod vanjskog sloja pinakocita nekoliko porocitama najbliže stojećih pinakocita (iz njih po Minehinu postaju kasnije redom pojedinačne pinakocite), koje na tom mjestu razmiču hoanocite. To je prva osnova oskula. Osnove pora izgledaju upravo tako, samo što mjesto nekoliko porocita stoji tu pod vanjskim pinakodermnim epitelom samo po jedna porocita. Razlika je dakle čisto kvantitativna i nebitna. Razvoj je pore time gotovo i završen; treba samo porocita da stupi u akciju i da dade povoda pinakocitama i hoanoeitama da se rastave. Kad se otvori pukotina oskula, a to biva, kako pisei suglasno navode. kad su hoanocite (bičevi) a po tom 1 pore stupile već u akciju, dakle kad su pod pritiskom u hoanocel navrnule vodene mase, tad se pukotina jače rastvara, pinakocite se (izvana) i porocite (iznutra) na rubu slijepe, a po tome se taj rub, popuštajući tlaku i vlaku vodene struje izvuče u dimnjak — u oskularnu cijev. Za nas nema sumnje, da su pore i oskula u svojoj osnovi identične (homo- logne ili homotipne) morfološke tvorevine. Tek poradi diobe rada nastale su sekun- darno one neznatne razlike, što ih među njima nalazimo sada u askona. To je išlo paralelno s pravilnim uređenjem strujanja. Povećavanjem sve intenzivnije funkcionirajuće najviše položene pore za izvođenje struje postajale su dalje izvodne pore suviše —— dostajala je jedna prostranija. Te prilike tjelesnih otvora čine jednu od kardinalnih razlika između spužava i ostalih metazoa, koju je Huxley (97) još god. 1874. (publicirano god. 1876.) divno izrekao, podijelivši Metazoa u Polystomata (spužve) i Monostomata (sva ostala metazoa). Ipak nijesu ,stomata“ u obadvjema hrpama homologna, nego samo analogna. Razlika je gotovo kao između amebe, koja prima hranu na svakoj točki površine i infusora sa markiranim staničnim ustima. C. Srednji dio olinta. Raširujući se od stegnutog nožnog dijela prema oskularnom, ne odlikuje se cjevasti srednji dio nikakvim oblikovnim osobitostima niti prema drugim asko- nima olintskoga stanja, pa tu ostaju gotovo samo skeletne iglice, da možemo razlikovati među sobom posve slične askone. Bitni je karakter srednjega dijela askona u tome, što je nutarnja površina pinakodermnog sloja prekrivena hoanodermnim epitelom. Vanjski pinakodermni sloj ističe se na cjelovitim preparatima osobito na rubu svojom prozirnošću naprotiv znatno manje prozirnog, premda često tanjeg hoanodermnog sloja slika 4.b). Površina pinakoderma puna je izbočina, koje potječu kao i na oskularnoj cijevi od lateralnih krakova skeletnih iglica, a ti nadižu epitel preko općene površine. Debljina pinakodermnog sloja (zajedno s mesoglejom) uvelike zavisi od kontrakeionog stanja askona. Kad je askon posve rastegnut (cirkulacija vode u punom tijeku), tad je pinakoderm tanak; obrnuto on znatno deblja za opće kontrakcije. Za motrenja na cijelome moglo bi to lako navesti na mišljenje, da je pinakoderm u čitavome (sarkoda), dakle i međustanična tvar kontraktilna (Loisel 84), dok sve upućuje na to, da je samo pinakodermni epitel za kontrakcije aktivan (kod rastezanja lako da dolazi u PRIRODOSLOVNA. ISTRAŽIVANJA HRV. 1 SLAV., Sv. 9. 1 10. o 15 obzir tlak navrnule vode). | sam hoanodermni epitel sigurno je kod toga posve pasivan. Za to govori osim histoloških detalja, o kojima će poslije biti govor, u glavnome to. što za rastegnuta stanja stoje hoanocite posve narijetko (slika 4.a), te se među njima nalaze znatni razmaci. Već na cjelovitim preparatima može se u hoanodermu svaka pojedina hoano- cita razabrati za sebe. Citav pak pinakoderm čini od gornjeg oskularnog ruba sve do tabana nožne ploče jedno jedinstvo. Slabo se ističu pojedina zrnca, koja odgovaraju staničnim jezgrama, dok od staničnih granica nema traga (prvi ih je u našeg oblika vidio Metsehnikoff (108) iza djelovanja srebrnog nitrata). Jedine vidljive morfološke diferencijacije čine pore i skeletne iglice. Pore su oko O'Olmm velike, okrugle i stoje dosta na gusto. Na većini se individua i ne vide potpuno (to jei Mikloueho-Maelay (109), cit.po Haeekelu, 46, opažao), nego se po tome prepoznavaju. što su na njihovim mjestima hoanocite rastavljene, te opkoljuju okrugao prostor (nutarnji otvor pore). Bit će da se radi o opažanju, što ga je već Lieberkiihn (52 i 88, cit. po Haceek elu, 46), činio, da naime hoano- cite ostaju rastavljene i neko vrijeme iza kako se sama pora zatvorila. Kod kon zerviranja dospijeva još više aktivni pinakoderm i porocita da zatvori poru izvana, a tromije porocite svakako zaostaju 1 budu međutim od fiksirajuće tekućine ubijene. Ako je kontakcija askona dalje uznapredovala (slika 4.d), onda se porama ne vidi ni traga, a hoanoderm se silno zgusne, te može, kako je to Minehin (116) pokazao, postati (pasivnim načinom) višeslojan, uslijed čega biva hoanocel sve više potiskivan, dok ne nastaje Haeekelova ,lipogastrija“ — to je naravno sve samo prolazno. Skeletne iglice, koje su utaknute u hladetinastoj tvari pinakoderma, pore- đane su u pravilu posve pravilno, kako sam to opisao za oskularnu cijev; za kontrakcije stoje na gušće. To je dokaz, da nevezani skelet, što ga one čine, ne daje askonu krut oblik, makar pomaže, da se pridržava vrećast oblik. U poljima. što ostaju među krakovima iglica javljaju se pore. Mnogi pisci drže, da su ta mjesta promjenljiva (n. pr. Haeckel, 46, L., strana 222.). Moguće je. da je ta promjenljivost samo prividna, a da se zapravo ipak radi o istim mjestima. Mora se naime uzeti u račun opća pomičnost pinakoderma, koja može biti već prema prilikama lokalno i znatnija. Uslijed toga može doći do toga, da se cijelo mjesto pore prema okolini pomakne, a to će se pod mikroskopom na živom objektu moći teško ustanoviti, pa će izgledati. kao da se pora ponovno otvara na drugom, makar i bližem mjestu. Još se mora i to uzeti u obzir, da stariji pisci nijesu znali za sudjelovanje posebne porocite kod postajanja i nestajanja pore. S druge je strane poznato, da i porocite lako ostavljaju svoje mjesto (osobito za jake opće kontrakcije), pa nije sigurno, da bi te porocite kod slijedeće dilatacije ponovno došle svaka baš na isto mjesto, gdje je prije bio otvor pore. Stvar bi svakako bila vrijedna, da se potanje prouči na živom objektu. jer je može zapasti i teoretska znatnost. U viših spužvi s više kompliciranim dovodnim kanalskim sistemom vanjski su otvori sigurno stalni. Ako bi se doista utvrdilo, što je napokon i vjerojatno, da pore u najjednostavnijih spužava nijesu stalne morfološke tvorevine, nego da se mogu na svakom inače zgodnom mjestu (položaj skeletnih iglica) prema potrebi i ,volji“ otvoriti/ onda bi tek odskočila njihova osobitost prema tjelesnim otvorima ostalih metazoa. Ne treba zaboraviti ni na prolaznost oskularnoga otvora, ma da je mjesto, na kojem se oskulum ponovno otvara, manje izvrženo promjeni, negoli što se to može očekivati kod pora. Svakako to stoji u svezi s izvjesnom neustaljenošću i slabom morfološkom diferencijacijom: mnogo dalje od nabiranja hoanoderma i razdjeljenja jedinstvenog hoanocela u više manjih posve odijeljenih, nije razvoj u toj hrpi životinja uopće pokročio. Samo u jednoj liniji (porodica Stelletidae, Sol. s oblicima, kakva je Disyringa, Soll.) došlo je na primjer u tome smjeru do stanovitog napretka u organizaciji. Mjesto velikoga broja raštrkanih i inkonstantnih otvora za dovađanje vodene struje. razvio se jedan jedinstven otvor uz jedinstven otvor za odvođenje struje (oskulum). Jedan i drugi otvor nalazi se na kraju posebne cijevi (FR. A. Minehin. 116). 19 — Pod običnim prilikama ne ide aktivitet pinakoderma srednjega dijela askona mnogo dalje od obične opće ili lokalne kontrakeije. Iz opažanja, koja ćemo iz- nijeti u slijedećem poglavlju o histologiji izlazi, da-se pinakodermni epitel sred- njega dijela može isto tako izvlačiti u makropseudopodija ili u nastavke, kao i nožna ploča. no zato su nužni neki uvjeti, s kojima ćemo se upoznati kasnije. Dalji razvoj (rast) jednostavnoga askona (olinta). A. Odsjeci u životu askona. Razdijelimo li životni krug jedne homocelne spužve (askona) u pojedine odsjeke, moći ćemo razlikovati ovo: 1. odsjek, od oplodnje jajeta do oslobođenja plivajuće ličinke (život embri- onalni ili u materinjem tijelu). 2. odsjek, stanje ličinke, koja slobodno pliva (planktonski odsjek). 3. odsjek čini stanje puzave ličinke (.,kukuljice“) u metamorfozi (pu- palno stanje). 4. odsjek, mladenačko ili olintsko stanje; i za toga stanja traje još puzanje, ali se životinja uslijed rasta u jednom smjeru uzdiže nad podlogu. D. odsjek s intenzivnim rastom, vegetativnim rasplodom i stvaranjem korma. 6. i posljednji odsjek sa spolnim rasplodom završava smrću individua do- tično korma (zajedničke skupine individua). Koliko ovo vazdjeljenje životnoga cikla vrijedi uopće za sve spužve, teško je reći, jer je dosada samo za neke hrpe spužava poznat čitav ciklus života. Razlike se mogu vjerojatno samo toliko očekivati, što će se u jednoj hrpi više isticati ovaj a u drugoj onaj odsjek. Dosada smo se bavili 4. odsjekom života našega askona. U tom odsjeku čini gotovo čitavu morfološku promjenu jednolični rast, koji teče poglavito u visinu, ali tako, da se opći razmjeri iza adds nožnoga dijela i ne mijenjaju. Većina istraživanja spužava pratila je životnu povijest objekata samo do tog od- sjeka, do kojega razvoj teče jednolično. Pogledom na homocelne kalcispongije koje imamo u prvom redu pred očima, postoji za dalje životne odsjeke slabo jedinstvena slika. Obično se i nije uzimalo, da promjene, koje slijede na olintus- stadij, pripadaju razvojnoj povijesti, pa vidimo, gdje različna prelazna morfolo- gijska stanja fungiraju kao različne odlike, vrste pa i rodovi, kako je to obično u historiji gotovo svake životinjske hrpe. U nižih spužava trajalo je to prelazno stanje razmjerno dugo, a posve izjašnjeno nije ni danas. B. Literarni navodi i njihova kritika. Jedan od prvih istraživača, ako ne možda i prvi koji je uneo nešto svjetla u neobične oblikovne prilike najnižih spužava, bio je Nikola Mikloueho- Macelay (109). Njegova se istraživanja tiču baš našeg objekta, pa veoma teško osjećam nepriliku, što mi nije uspjelo dobaviti njegove radnje, nego se moram osloniti na različne, premda dijelom veoma iserpljive referate (Haeckel, 46. Vosmaer. 163, Minehin, 116, i t. d.) o njegovim rezultatima. Mikloueho- Maelay je ustanovio dalekosežnu polimorfozu u krilu jedne te iste vrste, pa naziva te raznolične oblike ,Zustinde eines und desselben Sehwammes“, odakle se nažalost ne vidi, koliko te raznoličnosti pripisuje razvojnim stanjima, a koliko odraslim. Izgleda mi po onome, što o tome vele Haeekel (46. strana 17.) i Vosmaer (163. strana 78.), da je Mikloueho-Maelay držao raznolične ob- like odraslima, koji su uslijed srašćenja ili konkreseencije postali od olinta kormima. Slijed, kojim postaju od jednostavnog olinta raznolični kormi, izgleda da pisac nije utvrdio. Iz prikaza Haeckelova (46, IL, strana 39.-40.) izlazi, da bi kormi tipa soleniskus, nardorus i auloplegma imali postati iz korma tipa soleniskus putem srašćenja i anastomose. No odatle se ne vidi, kako bi iz jedno- stavnog olinta imao postati Haeckelov ,soleniseus*; samo okolišanjem moglo bi se zaključiti, da se uzimao u pomoć pojam poliblastije. Po tome bi ishodište korma bila skupina olinta, koja se razvila iz slučajno na blizu zasjelih ličinka. a susjedni bi se olinti srasli. To vrijedi osobito za hrpe (korme) s više ,nogu“ 20 — Hacekel (46), koji je u svojoj velikoj monograliji kalcispongija svrstao sve dotadašnje znanje otoj hrpi spužava, te ga i sam znatno proširio, očito ne broji promjene, koje se na askonu događaju, iza kako je taj postigao stanje olinta. u ontogeniju. Poučen nalazom Mikloueho-Maelay-evim na njegovu obliku Guancha blanca o polimorfozi (i metrokormiji, t. j. o pojavi različnih tipova korma na jednom te istom većem kormu), proširio je taj nalaz na mnoge druge askone, ali do potpunog poimanja te polimorfoze nije se dovinuo. Prema onome, što je Haeckel izneo u svome .Prodromu“ (priprava za samu monografiju kaleispongija, izašlu god. 1869.), svakako se može konstatirati znatan napredak, koji je nastao pod utjecajem Mikloucho-Maclaya. Umjetni je karakter sistema nešto smanjen, ali je zato ,prirodnom sistemu“ dodan u drugom svesku monografije umjetni sistem, čijim je elementima međutim protkan i skelet toga ,prirodnoga sistema“. Zaista neobična metoda! Formalni rezultat te operacije čine Haeekelovi ,generični varijeteti“ (rodne odlike), koji nas ovdje u prvom redu zanimaju, dok njegovi specifični varijeteti (vrsne odlike) pripadaju potpuno sistematici. pa nas se ovdje dalje ne tiču. Svaka vrsta askona ima prema vanjskom obliku i sastavu individua dotično korma stalan niz tih rodnih oblika, koji se gotovo u svih vrsta ponavlja. Važno je, da već Haeckel konstatira, kako kod pojedine vrste ova ili ona ,rodna odlika“ prevladava. Svezu između životnih prilika u spužava unutar svake pri- rodne vrste i pojavnog oblika (generičke varijetete) spominje Haeckel jedva tu i tamo ili još ispravnije: na tu se svezu može ovdje ili ondje iz njegovih navoda zaključivati. Po našem mišljenju ima ta stvar znatan utjecaj. O tome, da sve te generičke varijetete unutar svake pojedine prirodne vrste postaju iz zajedničke osnovne forme, bio je Haeckel uvjeren poslije na- laza Mikloucho Maelay-eva na Guancha (Olathrina) blanea-obliku i na svojim nalazima, učinjenima osobito na Ascetta (Clathrina) coriacea. Vidi se to osobito iz rečenice u specijalnom dijelu (strana 26.), da mu je uspjelo dokazati nepo- srednu svezu i postanak svih 11 različnih oblika (generičkih varijeteta) iz jednog zajedničkog osnovnog oblika (Olynthus coriaceus). No slike (46, tabla 3.) poka- zuju nam mnogo više, nego što Haeekel sam u tekstu iznosi. Među slikama nalazimo velik broj prelaznih stadija od najvećeg interesa. koje smo i mi u našeg objekta našli, a Haeekel ih u tekstu samo letimice ili skupno spominje. Od solitarnog olinta prelazi Haeckel opisujući razne forme, smjesta na korme tipa soleniskus (skupina drškastih olinta na zajedničkoj nozi), a da iznajprije ne tumači, kako je došlo do stvaranja takvog korma. Dalje izvodi, da od soleniskus- korma postaje ,tarus“ time, što se pojedini olinti među sobom srašćuju. Haeckel ne opisuje dalje nigdje sam proces stvaranja korma, pa ipak veli općeno (46, IL, strana 28.) za sve monoblastične korme,.a to su oni samo s jednom nogom, postali iz jedne ličinke, da nastaju ,dureh Verzweigung oder Knospenbildung einer einzigen Person“ (t. j. Olinthus). No ima mnogo korma sa po dva i više nožnih dijelova.. Takvi .,poliblastični“ kormi imali bi nastati iz više osoba (olinta), u početku razvoja samostalnih, koje su postale iz ličinaka; te su zasjele slučajno jedna veoma blizu druge, pa su im olinti došli do doticaja, a spužve se kod trajnijeg doticaja svagda srašćuju. Ni Haeckel ni ostali mnogobrojni pisci, koji govore o poliblastičnim kormima u askona, nijesu motrili takvo hrpimično zasjedanje ličinaka i srašćivanje razvijenih olinata. Puko mišljenje stavljeno je na mjesto činjenice, i jednom u literaturu uvedeno, uvriježilo se i sačuvalo, ma da je ostalo sve do sada bez svake stvarne podloge. Pojav poliblastije (opažavan samo pod uvjetnim labora- torijskim prilikama u formi sraštenja ili splinjavanja nekolikih blizu ležećih ličinaka, nije ni najmanje vjerojatan, jer kako bi se pod prirodnim prilikama, gdje se ličinke razlijeću plivajući strujom, moglo dogoditi, da će više njih za- sjesti gotovo na isto mjesto! Još prije moramo zabaciti poliblastiju kao običnu pojavu, kad nam je uspjelo utvrditi, kako ćemo dalje iserpljivo prikazati, pravi način postanka korma s više ,nogu“. Osim poliblastije možemo iz različnih navoda Haeekelove monografije uz- tvrditi tri načina. kojim se iz pojedinačnog olinta stvaraju kormi: prvi mu je i glavni faktor razgranjivanje (zapravo je to dužinski rast i pupanje, jer razgranjivati se može samo ono. što raste i tjera pupove). Drugi je faktor srašćivanje, bilo razgranjivanjem nastalih grana, bilo uslijed poliblastije nastalih olintskih skupina. Treći je faktor nepotpuna uzdužna dioba. Potonji faktor, kojemu ćemo pripisati znatnu ulogu, Haeekel i ne navodi u opisnom specijalnom dijelu, nego uzgredno u općenom dijelu, raspravljajući o rastu (46, I., strana 392.-B93.). Ne razabira se. na temelju kojega je opažanja Haeckel došao do toga faktora i kako on raz: likuje, što je postalo srašćenjem zasebno rastom nastalih grana, a što nepotpunom uzdužnom diobom, jer se to naprosto i ne da razlikovati. Glavnim faktorom drži .Haeekel pupanje, a da u specijalnom dijelu nije nigdje uz pomoć realnog primjera i slika prikazao akt pupanja. Haeekel (46, I, strana 392-393.) veli: »Diese Vermehrung (se. der konstitulerenden Personen) gesehieht meistens durelh Knospenbildung, seltener dureh unvollstindige longitudinale Teilung der Person. Bei den geflochtenen Stčeken, Askonen und Leuconen ...... gesehieht dic Vermehrung der anastomosierenden rč&hrenfćrmigen Personen dureh longitudinale Teilung, wobei die beiden, neu entstehenden Rčhren sich in ihrer ganzen Linge von einander absehniiren, und nur an den beiden Einmiindungsstellen mit cinander in offener Communication bleiben“. Osobito važnim faktorom kod stvaranja većih korma u spužava pred svim drugim životinjama drži Haeckel srašćivanje ili konkrescenciju. Srašćivanje imalo bi dolaziti i kod monoblastičnih i poliblastičnih kormi, gdjegod se ,grane“ dotiču. Ipak se vidi, da to može biti tek drugotni faktor, jer srašćivanje pret- postavlja izrasle izdanke, ,grane“ ili pupove. Koliko je pretjeranu ulogu Haeeke] (naravno po kombinaciji, ne po opažanjima) pripisivao srašćivanju u svezi sa poli- blastijom, vidi se iz ove rečenice: ,Alle groBeren Aseon-St&eke sind. dureh secundiire Verwachsung von zwei oder mehreren, oft sehr zahlreichen, pri- miiren monoblasten Stš&eken oder urspriinglich getrennten Personen entstanden “ (1. e., strana 394.), Ne treba posebno ni isticati, da je to sasvim neopravdano. Ipak se mora Haeekelu priznati, da je sve važnije faktore, koji dovode do tvorbe korma u kalcispongija, uzeo u račun, samo nije funkciju svih tih faktora ispravno ocijenio, a što je još važnije, nije sudjelovanje tih faktora proveo sistematski. Nije nigdje istaknuta eventualna sveza između određenog načina rasta i pojedinih sistematskih kategorija askona. Dobiva se utisak, kao da sve prirodne vrste mogu manje više na različnije načine bez utvrđenih pravila izvesti 'sve oblike ,umjetnoga sistema“. Na to iznalaženje zakonitosti mogla je nauka o spužvama još dugo čekati, pa je u tome pogledu sve do danas prilično malo učinjeno, jer su za tu svrhu nužna mnogobrojna specijalna istraživanja na svakoj pojedinoj vrsti na veoma velikom broju objekata. Posve suvisli niz promjena nije Haeekel zapravo ustanovio ni za jednu prirodnu vrstu, premda mu je to materijal, s kojim je raspolagao, sigurno bar za neke vrste, dopuštao, kako se jasno vidi iz slika na trećoj tabli, koje se tiču oblika Aseetta (Clathrina) ćoriacea. Prema primjeru ostalih životinja. koje naginju stvaranju korma, moglo bi se i u askona očekivati, da se eventualno produkti diobe ili pupanja posve odjeljuju. te da tako od vegetativnog rasta dolazi do nespolnog rasploda. Nešto, što bi ovamo pripadalo (pod očito krivim imenom stvaranja gemul4), izneo je prije Haeekela Mikloueho-Maelay za Guaneha blanca. Međutim je Haeckel, kako ćemo vidjeti, natjerao Mikloucho-Macelaya direktno u laž, a nije imao pravo (1. e., I, strana 3897.-399.), tvrdeći, da ne samo u kaleispongija nema gemu- lacije, nego uopće nikakvog nespolnog rasploda, jer se pupovi nikada ne odjeljuju. Mikloueho-Macelay-ove tobožnje gemule da uopće nijesu životinj- skoga podrijetla, nego po svoj prilici vegetabilnoga. U daljih petnaest godina, to jest do objelodanjenja Vosmaerove skupne obradbe spužava (u ,Bronn's Klassen und Ordnungen des Tierreiches“) nije u pitanju postolintskog razvoja askon4 urađeno ništa bitna. Jedino je Vasseur (160) opisao u oblika ZLeucosolenia botryoides potpuno odjeljivanje pobočnih di- vertikula (zovu ih rado pupovima). To ne bi bilo ništa neočekivana. Ali po Vasseuru postaje oskulom ,pupa“ bazalni otvor, to jest onaj, koji je nastao odjeljivanjem od materinskoga organizma. a i poređaj je štapičastih iglica na pupu prema tome udešen. To se nikako ne slaže s onim, što se znalo, a što se i danas zna za pupove u ostalih životinja. Vosmaer kao i Delage prelaze u svom priručniku bez posebne primjedbe preko toga nalaza. Naprotiv ustanovljuje Minehin (116. strana 104. slika 73.) za cijelu porodicu Leucosoleniidae, da pobočni njihovi divertikuli. bar prije nego postaju potpune ,osobe“. imaju skeletne iglice obrnuto postavljene. negoli materinski izlazni askon, kako je to Vasseur opisao za .pupove“ u Leucosolenia botryoides. Po Minehinu dobi- vaju međutim ti divertikuli oskularni otvor na svojem slijepom kraju, pa se sve skeletne iglice moraju obrnuti, to jest na novo orijentirati prema smjeru struje i to tako. da bazalni krak leži paralelno sa smjerom struje a da su lateralne zrake okrenute naprijed prema oskularnom otvoru. U Vasseurovu slučaju otpada nužda te nove orijentacije, budući da otvor, nastao otkidanjem od izlaznog askona. postaje direktno oskulom. Ta bi anomalija bila razumljiva samo onome, koji kao 1 mi, oskularni otvor ne drži homolognim s ustima; prema tome mjesto za postanak oskula nije nužno fiksirano. kaošto to vrijedi za usta. Korsehelt i Heider (72. IV., str. 478., 419.) drže još uvijek stvar poradi neočekivane orijentacije oskula na ,pupu“ nešto nejasnom, pa misle, da bi je trebalo ponovno istražiti. Na temelju iskustva, što smo ga stekli kod našega istraživanja, možemo tu na oko neobičnu pojavu sasvim dovoljno razjasniti. Prije svega ,divertikuli“ Leucosolenije ne odgovaraju tipičnim pupovima. Korsehelt i Heider (1 e. strana 479.) vide u njima čak prijelaz posve specijaliziranim rasplodnim tijelima spužava (.,Brutknospen“), dok oni čine tek početak niza, koji onamo vodi. Među- tim se tu radi o posve primitivnom procesu, koji stoji između uzdužnog dije- ljenja ili cijepanja i najjednostavnijeg pupanja u formi lokalnog izrašćivanja, a put od tog procesa do specijalnih rasplodnih tijela još je dug. Orientacija svakog dijela. koji se odjeljuje, zavisi od smjera, u kojem se ocjepljuje; ako je taj dio naličan više divertikulu, onda postaje bazalnim ili nožnim dijelom onaj krak, koji se dotakne podloge. Dio pak, koji se ocijepi ili izraste bliže oskularnom kraju izlaznog askona, tvoriti će vjerojatno na svom slijepom kraju oskularni otvor, a dio, koji potječe s bazalnoga dijela (a na slici Vasseurovoj prika- zani su sami takvi bazalni divertikuli), tvorit će vjerojatno na slobodnom ili slijepom kraju nožnu ploču. Poslije ćemo imati priliku. da na našem objektu stvar bolje demonstriramo. Vosmaer ne raspravlja uopće za sebe pitanje postolintskog razvoja i stvaranja korma; spominje nuzgredno, damu se čini, te je pupanje glavni faktor kod stvaranja korma za spužve uopće. Srašćenje spominje kao općeno svojstvo u spužava; Haeckelove nepotpune uzdužne diobe uopće ne spominje, samo o pravoj diobi kao načinu za nespolno umnažanje veli, da mu se čini. kako u spužava uopće ne dolazi. U novije se doba najviše bavio pitanjem stvaranja korma u askona E. A. Minehin (116! Najveći dio svojih opažanja iznio je u svojem priručniku, osno- vanom po E. Ray Lankesteru. S obzirom na mjesto i na formu publikacije ne iznose se specijalni opisi. nego je stvar više općenito prikazana. Minehin se sasvim oslobodio Haeekelovih mišljenja u toj stvari. O kakvoj razlici između monoblastičnih i poliblastičnih korma, koju je Haeekel toliko naglaši- vao, nema u Minchina ni spomena. Kormi nastaju iz pojedinačkih olinta uslijed nastavljenog rasta. Minehin, da izbjegne nekim poteškoćama u prosuđivanju kompliciranijih postolintskih stanja (s obzirom na pitanje individualnost), rađe ne govori o .pupanju* i o ,pupovima“, nego upotrebljava indifereutniji izraz: stvaranje divertikula. Ovi mogu zadobiti karakter potpunog askona (sa svojim oskulom), no ne moraju primiti takov karakter (Clathrina reticulum). Divertikuli mogu biti puzavi (stolonima slični) ili se mogu dizati i anastomozirati, stvarajući raznolične_ korme. Minehin ne ističe mnogo srašćivanje, a jo$ manje uzdužnu diobu, koju poglavito navodi kao način umnažanja oskularnih cijevi, l. e. str. 93. Uzdužna dioba kao da dolazi u nekih drškastih oblika, među koje pripada i naš objekt. U ostalih Clathrinida kao i svih Leucosoleniida jedini je faktor kod stvaranja korma. dotično na daljem razvoju olinta. tjeranje diver- tukula i njihovo anastomoziranje. Mincehin postavlja što više za obje od njega postavljene porodice askonA (Clathrinidae, Leucosoleniidae)ipravila za način stvaranja tih divertikula. Među askonima (Homocoela po Polćjaeffu) razlikuje Minehin dva raz- lična tipa u stvaranju korma (ili kanalnog sistema, kako se također Minehin izražava, što zapravo znači uzimati dio za cjelinu). Oblici, koje je Minehin još i s više drugih razloga sjedinio u posebnu porodicu Clathrinidae, odlikuju se time, što u njih primarni olint — ishodište svakoga daljeg rasta — samo polagano raste u visinu, a pobočni divertikuli rastu brzo i bujno. Rezultat je takvog načina rasta taj, da je .tipična askonska persona“ (svakako persona višeg “stepena, negoli olint) u roda Clathrina mrežotina askonskih cijevi s osku- larnom cijevi, koja se slabo ističe U drugog tipa, karakteristična za porodicu i rod Leucosolenia, ima kod postolintskog razvoja primarni olint glavnu ulogu. Pobočni su divertikuli uski. pa tjeraju poput pupova nove jasno omeđene drugotne olinte (koloniji slične korme). Prema posebnom načinu izrašćivanja pobočnih divertikula mogu rezul- tirati grmoliki, stablasti ili puzavi kormi, u kojima se ističe oskularna cijev primarnog olinta. Za Leucosolenia-tip ne navodi Minehin dalje komplikacije. U Clathrine može na dva načina doći do dalje komplikacije. Spužvasto razrasli askon s jedinom primarnom oskularnom cijevi postizava neki viši stepen time. što se onaj dio hoanocela, koji pripada primarnom olintu, znatno proširuje, te imponira kao kakav posebni centralni hoanocel (Dendyev tip ili ,nardorus“ Haeckelov, 46. str. slika 12., tabla 20.). Još viši stepen komplikacije, ali ujedno i individu- alnosti, postizava se (u različnih ,vrsta“?) tako. da se cijela skupina spužvastih Clathrina-askona sa po jednom oskularnom cijevi zaobljuje u novu jedinicu. Sve oskularne cijevi utječu u jedinstvenu šupljinu — tobožnji centralni hoanocel (pseudogaster po Haeekelu) — a ta se terminalno otvara na kraju cijevi, koja se može radi velike sličnosti lako zamijeniti s pravom oskularnom cijevi. Taj zaista zanimljiv tip, koji dovodi do razvoja oštro izrađenog ,individualiteta višega stepena“ mogli bi nazvati ,Haeckelovim tipom“ (njegova auloplegma na shem. sl. 17. tab, 20.), jer je on prvi podrobnije analizirao taj slučaj. Prvo spo- minjanje izgleda da je u O. Sehmidta (131) a poslije Haeekela se Dendy (26, 27) bavio s tom pojavom i proširio o njoj naše znanje. Sam je Haeekel (toga Minehin ne navodi) našao i ispravno opisao još 1 dalju komplikaciju (u njegova oblika Asealtis cerebrum, tabla 8., slika 11; shema na slici 18., tab. 20.), gdje se više njegovih auloplegma- -korma konstituira u jedinicu još višeg stepena. U tog korma višeg stepena ima toliko pseudoskula (pravi oskuli su izvana ne- vidljivi), koliko je auloplegma prvoga reda združeno u auloplegmu drugoga reda. To sam spomenuo, da nadopunim prijegled Minehinov. Ipak je više nego sigurno, da ovime nijesu iserpene sve realizirane mo- gućnosti u stvaranju askonskih korma. S jedne strane već sam Minchin upozo- rava na drškaste vrste roda Clathrina (koje se, usput rečeno, i inače odlikuju nekolikim osobitostima, te je već Polćjaeff (123) nabacio pitanje, da se postavi posebni rod s nazivljem Miklouceho-Maelayevim: Guancha). U njih kao da nastaje sistem cijevi (tubar system) — zapravo se radi o kormu, što ga Haeekel naziva nardorus — poglavito uslijed nepotpunog cijepanja (incomplet fission) olinta, dok tjeranje divertikula ima manju ulogu. Mi pak dodajemo, da taj put vodi opet do dalje komplikacije: Iz korma nižeg reda koji je postao cijepanjem. postaje s pomoću pobočnog divertikula, iz kojeg redom nastaju novi nardorus- kormi, jedinica ili kormus još višeg stepena: tarrus posebne vrste. Sam je Mincehin (116. slika 7.. na strani 6.) nacrtao veoma instruktivan primjer takvog korma u postanku (za oblik Clathrina elathrus) O. S. Još ima jedan za askone veoma karakterističan oblik korma, kojega Minehin posebno ne spominje, ali ga Haeckel, kao veoma raširena posebno imenovao; to je ,soleniseus“. Pogledom na postanak soleniskus-korma nije nauka na čistu. Po Haeckelu postaje soleniskus na različne načine (pupanjem, cijepa- njemi srašćivanjem olinta) ali glavni način je lateralno pupanje. ai Haeckela, koliko mi je poznato, jedino su se Korsehelt i Heider (72, IV., strana 415-411, slika 322.) dotakli toga pitanja, iznesavši niz originalnih slika glede S Rom e oblika Leucosolenia (Clathrina) blanca. dakle našeg obllika, što nas stim više za- nima. Vjerojatnim im se čini, da se radi o diobi (cijepanju); mogućnost srašći- vanja izlučuju sasvim, dok dopuštaju mogućnost, da pored diobe ima i pupanja. Do definitivnog rezultata svakako nijesu došli, a to se vidi po tome, što ističu, da bi bilo vrijedno stvar točnije ispitati. To smo mi međutim s uspjehom učinili. Minehin je samo donekle došao dalje od onoga, što je već Haeekel postigao u pitanju stvaranja korma, a djelimice i zaostao za onim. To posljednje vrijedi po našem mišljenju osobito u pitanju individualiteta. C. Pitanje individualiteta naše spužve. Pitanje individualiteta, kako je poznato, čini za spužve specijalnih teškoća, te nije sve do danas definitivno riješeno. Baš askoni, kao najjednostavnije spužve Hexactinellida dolaze poradi rijetkosti manje u obzir, premda se čini, da je u njih to pitanje još jednostavnije), veoma su zgodni objekti za podlogu u općem rješavanju toga pitanja. Haeekel, imajući neprestano pred očima korale lAnthozoa), što je na to pitanje slučajno povoljno utjecalo, dovinuo se do veoma ispravnog stajališta. U askona prestaje biti jednostavna persona sve što ide preko jednostavnog olinta (makar taj bio prolazno, po Haeekelu i stalno, bez oskularnog otvora). Haeekel se kod toga oslanjao na definiciju O. Schmidta (130), da je oskulum indicij individualnosti, no jer je vidio, da s time ne izlazi na kraj, uzeo je kao indicij ,Magenhohle“ (Haupthohle) ili ,kloaku“ engleskih autora, hoanocel po našoj terminologiji. U dalje se pojedinosti sad ne ćemo upuštati. Ipak je za nas sigurno, daje Haeekel učinio korisno djelo, kad je makar uz krivo nazivlje , generički varijeteti“ (koji lako zavodi na krivi za- ključak) i s tragom sveze prema umjetnom sistemu stvorio zaista upotrebljiva nazivlja za raznolične korme, a s kojima se u askona sretamo na svakom koraku. Mincehin nikako ne spominje ta Haeekelova nazivlja. Po mojem mi- šljenju nije logično upotrijebiti s jedne strane pojmovni izraz, kao štoje ,Olynthus“, a taj se dade zaista veoma dobro upotrijebiti, te prezirati izraze, kao što su soleniscus, nardorus, auloplegma it. d. samo zato (mislimo da dru- gog razloga nema). što pojmovno nijesu sasvim čisti. Miih pročišćujemo i činimo upotrebljivima bez suzdržavanja time, što im značenje suzujemo na faktična stanja, u kojima nalazimo prirodne vrste askonske, kad prijeđu preko izlaznog olintskog stanja. Već se sam Haeekel približio tome stajalištu, označujući na primjer na tumaču ktabli 20. (sheme ,kanalskih sustava“ askona) pojedine poli- morfne forme (samo u zaporkama ,generičke varijetete“) ovako: Soleniseus-Stock. Nardorus Stock i t.d. Tako i mi mislimo upotrebljavati te izraze za označivanje samo pojedinih karakteristično formiranih korma ili još općenije: postolintskih stanja, što u prvu ruku nema sa sistemom nikakve sveze. Minehin kao da još zazire od preciznog i dosljednog označivanja indi- vidualitetskog stupnja, očito s obzirom na zamršenije prilike viših spužva. Minehin najrađe govori o askonima ,with distinet individuals“ ili ,without distinet Olynthus individuals“. a samo tu i tamo naziva očitu skupinu askona, koji su iz jednog olinta postali, ,kolonijom“ (svakako je bolji izraz kormus, dok bi kolonijom bolje nazvali na primjer ono, što Haeckel zove poliblastičnim kormom ili uopće na gusto, makar i ne među sobom sraštenu skupinu istovrsnih organizama). U općem pak poglavlju o individualitetu u spužava (strana 89.-91.) zabacuje Minehin izrijekom Haeekelovo mišljenje o individualitetu spužava, što više i za same askone, za koje bi još najprije moglo vrijediti, kako to sam ističe. Minehin to čini poradi teškoća, koje ga susreću kod izvođenja viših tipova iz askona. Mi se u tome ne možemo Minehinu priključiti, jer držimo, da se Haeekelovo mišljenje poslije nekih nužnih promjena može sasvim dobro uporabiti, pa da je pored sve principijelne različnosti, što vlada između spužava | knidarija, ipak veoma korisno u pogledu pitanja individualiteta u spužava imati pred očima prilike individualiteta u knidarija, osobito hidroida među njima, uo moraju se uzeti u obzir i mnogobrojne osobitosti spužava. Kao što je u hidroida izlazna točka kod svakog raspravljanja o individualnosti SORTE jednostavni polip s bazalnim ili nožnim zatvorenim i slobod- nim oralnim krajem, koji je proviđen tentakulima (ti mogu sekun- darno i otpasti, tako čini izlazište u spužava olintsko stanje askona, kako ga nalazimo u ontogeniji kaleispongija. Olint je jedinica prvoga reda, pa se može nazvati personom s. str. (indi- vidualitet prvog, osnovnog stepena). Nazvati ga jednostavno individuom vi- (pojedincem: nije zgodno, jer se isto tako individuom može nazvati 1 jedinica šega reda (auloplegma-kormus). Za askone je stvar dalje veoma jednostavna. Sve, što iz olintskog stanja dalje postaje, ne čini više jednostavne persone ili individualitet prvoga stepena; to je već kormus (,der Stock“), stablo ili kako se najčešće kaže ,kolonija“. To je tako, kao kad iz embrija postali primarni polip kakvog eudendrija ili koje aglaofenije potjera dolje hidrorizu a gore hidrokaulus. Iz toga još ne slijedi, da svaki dalji dio novo nastalog individua drugog ste- pena mora odgovarati točno pojedinoj askonskoj personi — olintu. Isto tako kao što u hidroidskom kormu ne mora svaki dio odgovarati baš hidrantu, koji jedini (na spolne i aberantne specijalne persone sad ne mislimo) prikazuju potpune persone. Ima na kormu dijelova, za koje se apsolutno ne može reći, kojoj personi pripadaju; oni pripadaju kao zajednički dijelovi novo nastaloj cijelosti (individualitet drugoga stepena) uopće. Drugotno, dotično tijekom daljega razvoja, mogu persone A ak ili sve do jedne, ili na- pokon uopće sve izgubiti biljeg svoje personalnosti (uolinta:odijeljen hoanocel i Meje Bali erdaje ,auloplegma- stanje“). To je sastavljanje persona upravo za spužve karak- teristično, alinas ne smije zbuniti u prosuđivanjuindividualiteta. Drugotno dakle može doći do tvorbe individua (fenomenalne jedinice), koji može imati sve vanjske karaktere izlazne, osnovne persone. Potanja nas morfološka analiza, a osobito razvojna povijest upućuje, da se ne radi o ,personi“, nego o individuu drugoga stepena, kormu ili stablu. Spužve ne naginju stvaranju specijalnih persona (korminih organa! — ipak je pseudoskulum takav ,kormusov organ“. Već u askona nalazimo razvijen i treći stepen individualnosti ili složeni kormus. koji za sebe čini opet individuum \,pseudotarrus“ po Haecekelu). Tu bi bio zališan trud, tražiti pojedine persone. Specijalitet askona naprotiv hidroida i svakih drugih metazoa, koji čine korme, jest u tome, da način stvaranja i forma korma nije ustaljena za svaku sistematsku jedinicu (po Minehinu i to tek do- nekle 1 sasvim općeno vrijedi obrnuto tek za dvije najviše jedinice — porodice), a tek je stvar budućih istraživanja, da se pobliže odrede faktori, koji odlučuju o tome, kojim će putem udariti izlazni olint za svoga daljega rasta i razvoja. U prvom redu nadaje se pitanje, da li su to pretežno vanjski ili pretežno nutarnji faktori? Ako obadva djeluju, a to je najvjerojatnije, onda se dalje pita, po kakvim to pravilima teče? U tome je pogledu nažalost malo toga poznato, tek toliko je sigurno, da je karakter podloge izvjesnoga značenja (čvrsto, meko dno ili nepomična i pomična podloga (alge , ili duboka i plitka voda i t. d.). Prema tome je pitanje individualnosti s obzirom na askone za nas defini- tivno u principu riješeno. 5 pojedinostima se ovdje ne možemo baviti, to pripada specijalnom istraživanju. Već kod heterocelnih kaleispongija izbijaju prema do- sadašnjem mišljenju u prosuđivanju individualiteta znatne teškoće, a pogotovu to vrijedi za ostale spužve. Radi se o pojavi radijalnih cijevi ili tuba u postolintskom stanju, dotično o komoricama ragona u demospongija. Oskulum je istina i u tim morfološkim stanjima u pravilu jedan, no općeno se misli, da izbočine primarnog nerazdijeljenog hoanocela u olintskom stanju sikona, a to su te radijalne tube, odgovaraju pobočnim divertikulima ili izrascima askona, dakle to ide preko granice jednostavne askonske persone. Sikon ili ragon ne bi po tome odgovarali u pogledu individualnosti plinu, Minehin (116, strana 90.) tvrdi upravo, da je identitet radijalnih tuba s divertikulima askona dokazan, a to da vrijedi i za bičaste komorice ostalih spužava, jer su one u svih hrpa homologne, pa odgovaraju radijalnim tubama. Suglasni smo s time, da su radijalne tube i bičaste komorice svih spu- žavan kojeih imaju homolognetvorevine, no ne pristajemo 2a ope nikako na to, da one odgovaraju pobočnim izraslinamaili -pupovima“ jedinstvenog hoanoderma u askona. Da izbjeg- nemo ponavljanju, upućujemo na naša razlaganja u drugom dijelu ove rasprave. Homocelni olint ne može služiti kao ishodište za prosuđivanje sikona, ra- gona i korespondentnog još neimenovanog stanja u Hexacetinellida (zovimo ga .heksaktonom“). Olint predstavlja izlazište za jednu posebnu granu, pa bi se Homoeela mogla postaviti kao posebni ,subphylum“. Među Acalcarea-ma nema homocelnog tipa; najvjerojatnije je. da ga nije nikada ni bilo, pa nema nade, da će se ikada naći, pače ni među Hexactinellidima. Jednostavne persone heterocelnih spužava imam tunaumusve spužve nad askonimabezobzirana kvalitet skeleta) dakle sikon, ragon. naš ,heksakton“ i eventualno drugi još nepoznati ili neprepoznati tipovi. u osnovi su drugojačije organi- zirane(svejedno, dali ,više“ ili ,niže“,štoje ionako stvar prilično relativna)asobzirom na pitanje individualiteta odgovaraju potpuno olintu, dakle predstavljaju individu- alitet prvoga reda; što stoji nad njima, nije više jedno- stavna persona. Ontogenija demospongija upravo nas sili na takvo shva- ćanje. Jedino razvoj sikona (dok leukov i sileibidon jama kaleispongiu odgo- varaju principijelno ragonu) prividno govori protiv toga. To pitanje moramo međutim ostaviti za kasnije (vidi drugi dio ove rasprave). U našem mišljenju. do kojega smo došli posve nezavisno od studija litera- ture u pitanju individualnosti, utvrđuju nas pored drugoga i prilike individual- nostiu Hexactinellida S više se strana čuje. da bi se Hexactinellidi imali držati primitivnim tipom (Vosmaer, 68, strana 473., Minehin, 117). Po našem mišljenju ne vrijedi to istina u svakom pogledu, jer oni predstavljaju jedan posebni tip sa spužvastim ili trabekularnim vanjskim i nutarnjim pinako- dermom, a to ne mora biti nikakov primitivni karakter; u pogledu individualnosti vladaju međutim kod njih doista veoma jednostavne prilike. Odlučna je u pitanju individualiteta ontogenija, a ta nije za cijelu tu hrpu pobliže poznata. Za naše svrhe međutim potpuno dostaje poznavanje mladenačkog stanja oblika Lanuginella pupa 0. 5., kako ga je opisao F. E. Sehulze (149). Premda u te ličinke“, ili bolje .kukuljice“. nije oskulum probio (a to je poznato posljednji akt u personalnoj ontogeniji spužvina zametka), ipak je hoanocel razdijeljen u poje- dine za tu hrpu karakteristično formirane bičaste komorice; tu dakle vladaju prilike kao u ragona. Za nasnema sumnje, da uontogeniji Hexac- tinellidainemaolintskog stanja kakoganemani uostalih beterocelnih spužava (u najširem smislu' osim u sikona; prema tome nije ni u filogeniji te hrpe bilo askonskoga stanja naprotiv Minehinova mišljenja (Minehin 117). o Ovoliko sam držao nužno, da o tome pitanju rečem uopće, a iznoseći svoja opažanja, nadati će mi se češće prilika. da izneseno mišljenje utvrdim. Koliko mi je poznato. bit će to prvi puta, da se podrobno prikazuju siste- matskim redom postolintska stanja askona i postepeni razvoj korma. Krajnje produkte toga razvoja nijesam doduše imao u rukama, ali su poznati od drukuda; spolno zrele korme ipak sam imao. D. Uzdužno cijepanje ili dijeljenje olinta. Tipične olintus-oblike, kao što sam ih sprijeda opisao, nalazio sam u glav- nome izrasle samo do određene veličine (oko 1'2 mm visoke). Kad askoni u svome razvoju prijeđu jedamput tu veličinu, tad prestaje u pravilu rast biti jednoličan, to jest, askon se ne povećava, a da je kod toga sačuvao proporcije svoga oblika. Omjer je između najveće širine i visine otprilike 1: 5—6. Tu se nalazi granica između 4. i5, odsjeka u životnome krugu askona. Kad iza obavljene metamorfoze askon postigne vrećast oblik, teče rast jednomjerno, dok se ne postigne naznačena veličina. Taj olintski odsjek odlikuje se time, da je individualitet nad svaku sumnju jasan (poliblastije nijesam motrio'. Imamo jedno- stavni hoanocel vrećasta oblika, nožni dio s puzavim tabanom ili s nožnom pločom i na slobodnom kraju oskularnu cijev s otvorom. Individualitet (ovdje persona) vlada čitavim morfonom i svakim dijelom tijela (pravilni poređaj iglica!). To je vladajuće jedinstvo onaj pojam ili faktor, što ga Drieseh zove entelehijom, a koji se u psihologiji označuje ,jastvom“. Od “obavljene oplodnje pa dalje do potpunog olinta vlada to jedinstvo vrhovne entelehije nesmetano nad čitavom živom masom. te se to stanje harmonije između dijelova i cijelosti može ispo- rediti sa normalnom nukleo-plazmatičkom relacijom (Herwig) u jednostaničnih organizama ili u pojedine stanice tkanine. Ta harmonija ili relacija samo je prividno stalna, jer već iza oplodnje jajne stanice biva prolazno smetana (nukleo- plazmatska disproporcija\, te se prvim brazdenjem samo donekle izravnava, no ne za dugo. Možemo zamisliti, da taj proces izravnavanja u ontogeniji teče kao u nekoj cik-cak liniji, a jedinstvo postizava kod toga na svakom koraku sve viši stepen. Do raspada organizacije normalno ne dolazi, jer tendencija jedinstva (moć persone ili ta ,entelehija“) uvijek nadvladava, budući da je tijekom filo- genije, dakle historijski, utvrđena. Centrifugalna tendencija, čija je posljedica dioba pojedinih stanica u askona, a time posredno njegov rast ili povećavanje, pe može u prvi mah prodrijeti, jer je princip organizacione sveze ili zajedništva do postignutog olintskog stanja jači. Ulaz askona u peti odsjek znači znatnu promjenu u tome pogledu. Na pragu toga prijelaza nestaje postepeno te harmonije, koja u strogo jedno-personalne životinje, kakav je na primjer morski jež. traje do na kraj života te pojedinične persone. U mE su tekto-morfološke prilike (relativna 1 apsolutna veličina cjeline i dijelova) tijekom filogenije približno ustaljene, kristalizirane i jedno- stavne samo do konca olintskog stanja. U drugih spužava: u sikona, heksaktinelida, postignut je dalji napredak, pa ta harmorija. traje usuprot sesilnom načinu ži- vota, koji ne pogoduje toj harmoniji) do konca individualnog života, te se svaki dio podređuje točno cijelosti; izuzetak čine spolni elementi a i eventualna ne- spolna rasplodna tijela. Jedno i drugo predstavlja klice, koje se odjeljuju za osnivanje novih persona (individua u svrhu očuvanja kontinuiteta ili drugim riječima, sređeni put rasta preko invidualne granice uz čuvanje integriteta izlazne persone kao individualiteta prvoga stepena. Kao prvi znak popuštanja te harmonije ili prevlasti principa jedinstvanad centrifugalnom 'moglibijenazvati i persofugalnom) tendencijom možemo opaziti rast u širinu. To nije ni lokalni ni posve općeni rast preko granice individua, nego u glavnome dvodimenzionalni (u širinu). Taj prvi korak u postolintsko stanje nije sigurno za sve askone istovrstan. Veoma je vjerojatno. po onome što je dosada o tome poznato, da se pomenuti rast preko individualne granice u askona češće zbiva lokalno, te da odatle na- staju bazalni ili pobočni divertikuli (izrasline, ,pupovi“); to je valjada 1 općeniji slučaj, ali je svakako više izveden, nego onaj u našega oblika. Već je ta razlika među inače tako blizu među sobom stojećim oblicima znak velike neustaljenosti morfoloških procesa u askona, a istu razliku nalazimo i na svakom daljem koraku. Uvijek susrećemo više realiziranih puteva, kojima se postizava dalji stepen; vlada dakle velika indeterminacija. Taj u neku ruku jednostrani rast askona, koji dovodi do raspada jedin- stva u individualitetu. može se isporediti s povećanjem staničnoga tijela u jedno- staničnom organizmu. Iznos toga povećanja može dosegnuti samo određenu granicu, jer inače dovodi rastom nastala disharmonija do raspada individualiteta (najčešće do dvojne diobe). Drži se obično, da je diobi razlog u nekoj disproporciji, koja je rastom nastala, i to između mase i površine. Cini se, da to nije jedini razlog, ma da je vjerojatno jedan od faktora, koji tu odlučno sudjeluju. U istoj životinjskoj hrpi ima vrsta s različnim specifičnim veličinama persona, a sigurno je. da je ta veličina uvelike zavisna od životnih prilika i staništa. Granica dopustive veličine kao da je u-prvom redu historijski utvrđena, te se prema tome može tijekom vremena i mijenjati. U tom je pogledu veoma zanimljivo, da su nađene persone našega oblika (Haeekel, 46, Metsehnikoff, 108) u olint- skom obliku i do 3 mm velike, a što je glavno,i spolno zrele. Protivština tih nalaza s našim izvodima samo je prividna. Sve da apsolutno ne niječemo mo- gućnost. da pojedini olinti ili čak i pojedine lokalne rase olinta vrste Clathrina hlanca nastavljaju bez promjene započet jednomjerni rast, te postizavaju direktno za dotične prilike odgovarajuću maksimalnu veličinu, i tako kao olinti spolno sazrijevaju i završuju svoj životni krug, možemo na temelju naših nalaza upo- zoriti i na drugi put, kojim se isti cilj — spolno zreli do 3 mm visoki olint — postizava, i to tako, da harmonija bude samo prolazno poremećena, te da se poslije promjeni, koje ćemo kasnije opisati, opet uspostavlja. U pravilu biva apsolutna moć personine vlade (gospodstvo individualiteta prvog stepena) daljim rastom slabljena pa i oborena. Poslije raznoličnih morfoloških procesa, koji se mogu djelimice i odjeljenjem živih dijelova završiti, dolazi do uspostave nove vlade, novog jedinstva — nove ,entelehije“. U početku novoga životnog odsjeka mijenja se razmjer proporcije uslijed nejednakog rasta tako, da uz poprečnu visinu od 15 mm dolazi širina od 05 mm (3:1). Uzato se može opaziti, kako u najširem, otprilike srednjem dijelu vrećastoga tijela po malo nestaje reda u poređaju skeletnih iglica. Stari se red razrješuje, a da se ne može još opaziti kakov nov sistem — nastaje anarhija. kao očiti znak popuštanja onoga faktora. (vrhovne ,entelehije“ personalne), koji je dosada držao te igliee u pravilnom redu. U oskularnom kraju održava se red i dalje; u tome kraju izgleda, da se moć prvobitne individualnosti najduže odr- žava. Dalje promjene nijesu dakako kontinuirano opa- žavane, jer živi objekt uopće nijesam motrio, nego se po već uobičajenoj me- todi, koju potpomaže obilje objekata, konzerviranih u svim mogućim stanjima, za- ključuje na procese, pa tu ima kritično kombiniranje i prosuđivanje znatnu ulogu. a da se vrijednost rezultata ne mora umanjiti. Svaki je pojedini objekt nacrtan i analiziran, te s drugima po- tanko ispoređen. Slika 8. Askoni u početnom stanju uzdužne diobe; «e, dioba Kod rasta u širinu pre: započinje u obliku cijepanja (+) nožne ploče; b. dioba za- staje prerez askona biti počinje na drškastom če noirom asi tu (9: okrugao. Askon se dakle €, na prosirenom gornjem di nastala je uz žni 2 : x 1 1 1 (b). PI bojadisanim RRDAadNATa kisi MAMib Seri proširuje poglavito u jednoj sprave za ertanje. ravnini, te je cijev kao spljosnuta. To se spljo- štenje događa u isto vrijeme s nastupom nereda među skeletnim iglicama, te se može držati uvodom u uzdužno cijepanje, koje sada slijedi. U središnjoj ili medijanoj crti približavaju se suprotne stijene askona tako, da u prerezu mjesto ovala nastaje osmica. Prerezna nam kontura predočuje stanicu u diobi. pa se faktično i radi o posve homo- lognom procesu. Onoga centra diobenog procesa u stanici, što ga citolozi tako rado stavljaju u jezgru staničnu, a faktično dioba jezgre dolazi prije diobe staničnog tijela (jedinice), ovdje nema; bar je nevidljiv, a mi ga držimo iden- tičnim s individualitetom (s personalnošću ili s ,entelehijom“ u jeziku Drieseh- evu). Mjesto, na kojem počinje to cijepanje ili dijeljenje prvobitne persone, nije točno lokalizirano; u pravilu je to mjesto između nožnog i oskularnog dijela. Izgleda, da je prvi nastup ,brazde“ “doista odgovara brazdi na jajetu, koje se moore dijeli) vezan na mjesto najvećeg aktiviteta (rast i pomicanje) pinakoderma, a to je ujedno mjesto najveće anarhije među skeletnim iglicama, što upućuje na velik aktivitet pinakoderma, u kojem su iglice utaknute: te bivaju pasivno pomicane. Spljoštena stijena askona kao da ima tendenciju zaoblivanja. jer se s obje strane brazde zaobljuje u pojedinu užu cijev slično kao prve blastomere. Brazda slika 6. Uzdužno dijeljenje (cijepanje) prvotnog askona. a, iz medijalne uzdužne brazde nastao je rasejep s pojedinim oknima (ol); nožna se ploča (np) naknadno podijelila (rascijepala); db. detaljna slika rasejepa s nizom okanaca (ok), koji se slijevaju u jedno, hoanoderm (cs) tamniji, pinakoderm (€) svjetliji; €, osim jednostavnog medijalnog rasejepa (ok) nastupilo je nezavisno od toga dvostruko cijepanje oskularnog kraja (0). Sve ertano po bojadisanim preparatima u cijelome. zarezuje sve dublje (slika 5. 1 6.) dotično suprotne se stijene spljoštenog askona približuju sve više, dok se njihovi hoanodermi ne dotaknu i srastu. Pinakoderm prodire dalje, rastavljajući stopljeni hoanoderm, koji već, bar na tome mjestu. opkoljuje po dvije posve odijeljene cijevi — dva hoanocela (slika 11. na tablici). Na to se 1 suprotni pinakodermi, probivši se kroz hoanoderm, sastaju iza kako je hladetinasti sloj sve više stanjen, pa srastu kao na rubovima dviju otvorenih bora, koje se odmah kao zatvorene i rastave. Od brazde postaje pukotinica, koja se može proširiti i u okance ili veće okno, prije negoli sama brazda zareže dalje prema gore i dolje. Slika 6. b prikazuje čas, kad brazda prorezuje i pinakoderm (svjetlije označen sloj). Mjestimice su nastala uzdužna okanca, a mjestimice se pinakocite još drže kao s nekim pseudopodijima. Kad se i te rastave, nastala bi uzdužna pukotina, koja zasada odjeljuje samo srednji dio askona u dvije paralelne cijevi. Takav askon predstavlja prolazno djelimice udvojeni individualitet, te bi taj proces odgovarao onoj nepotpunoj uzdužnoj diobi, što je, kako navedosmo, spominje Haeckel 46, [.), a za drškaste Clathrine 1 Minehin. Brazda može zarezati i dalje, i rasporiti uzdužno askon (slika 6. a), pa ne sumnjam, da može doći i do potpunog odjeljivanja obadviju polovina u samostalne olintske per- sone — premda toga nijesam direktno motrio, a ni u literaturi se što takvo navodi. Slike, kao što je Gia pa 8. i druge, govore jasno za tu mogućnost. a isto tako i slike, što ih Haeckel donosi za oblik Ascetta (Clathrina) coriacea (46, tabla 3, slike 8. 9., 23. i t. d.), premda ih Haeckel drugačije tumači (tobožnji poliblastični kormi). Slike Mikloueho-Macelaye ve (109), koje nažalost nijesam vidio. pokazuju vjerojatno također sličan proces uzdužne diobe. ra * suis — 30 Haeckel uči. da se askoni ne dijele potpuno. jer ne dopušta nikakov nespolni rasplod u kalcispongija, a vjerojatno je na taj sud imalo utjecaja i mišljenje o apsolutnoj sjedavosti olinta. I Vosmaer (168, strana 426.) drži, da prave diobe u spužava uopće i nema. Delage (24) i Minehin (116) nikako ne spominju ni mogućnost potpune diobe (može biti govor samo o uzdužnoj diobi). Jedino Korsehelt i Heider (72, IV., strana 471.) dopuštaju. da bi se neka po njima opažana stanja askona mogla tako shvatiti, kao da se radi o potpunom odjeljivanju novo nastalog olinta “(80 dass es den Eindruck erweekt, als ob sich hier eine Knospe von de >m Muttertier abzuspalten im Begriffe steht, nachdem sie zu dessen GroBe und Gestalt herangewachsen ist);* no stojeći pod utiskom starog mišljenja o polibla- stičnim kormima, nadovezuju zatim: .Freilich ist in solehen Fillen die Mčglichkeit nich auszusehliessen, dass es sich um Individuen handelt. die aus dicht neben einader auf- gewachsenen Individuen hervorgin- gen“. Ovo je potonje već po sli- kama, što ih ovi pisci donose. sa- svim isključeno. Dalje izlazi iz samih slika, da se tu ne radi toliko o pu- panju 1 o pupovima, nego o uzduž- bao: sE : : . nom cijepanju. To će se vidjeti. Slika 7. Dioba nožne ploče (prikazan je samo Naj- kad izložimo naša opažanja. Slika bazalniji dio askona). Prvobitna jedinstvena nožna 399. PB KET ceb Il-H ć KE ploča razdijelila se u dvije (n, i nz), koje se razi- “22. -*: U Norsene Genovu. laze. pa nastaje rasejep (1); ps, pseudopodijima = udžbeniku prikazuje sasvim tipičan nalični krpasti nastavei; €, pinakoderm; ćs, hoano- od nas upravo opisan slučaj po- derm; po, pore (puči). Crtano po bojadisanom pre- zetnog stanja uzdužnog cijepanja, paratu u čitavome s pomoću sprave za crtanje. Es i BE Skeletne iglice crtane su samo djelimice. koje je započelo u srednjem dijelu askona. Već smo spomenuli, da prva pojava brazde nije točno vezana na određeno mjesto. Osim u sredini vrećastoga dijela može brazda kao izvana vidljiv znak započete diobe (cijepanja) nastupiti dalje gore blizu oskularne cijevi. Još češće biva, da se to opaža na nožnom dijelu (slika 9. 6). Najzanimljiviji je veoma česti slučaj. gdje cijepanje počinje baš na samoj nožnoj ploči (slika Đ.a, 1.) tom se prilikom vanredno manifestira mobilnost nožne ploče. a osim toga se za te slućaje može potpuno odjeljivanje rascijepanih askona najlakše konstatirati. Najzanimljiviji su početni stadiji cijepanja na samoj nožnoj ploči. Kao da se dijeli ogromna ameba, stane se pinakoderm nožne ploče odjeljivati zarezom u dvije pole i to u smjeru, u kojem je askon spljošten. Rub nožne ploče. koja je u diobi, pokazuje znakove velike aktivnosti u gibanju. Vide se veliki pseudopodiji, te pokazuju ujedno i smjer. kojim se svaka od obadviju diobom nastalih polovina nožne ploče udaljuje jedna od druge. Tu nema mjesta mišljenju, da se možda radi o završetku srašćivanjadvaju olinta, koji su slučajno posve u susjedstvu. U tome bi slučaju očekivali drugi položaj obadviju nožnih ploča. I namještaj skeletnih iglica govori jasno, da se radi o udaljivanju upravo podijeljenih nožnih ploča. Da je to početni, a ne dočetni stadij, govori još i to, što je dno hoanocela sasvim neaficirano, pore su otvorene. Da se radi o sraš- ćivanju, onda bi se vjerojatno još ovdje mogao vidjeti neki trag obavljenog srascivanja. Kod primjeraka, u kojih je dioba počela posve odozdo, napreduje ona u obliku rascjepa prema gore. Takvi nešto napredniji stadiji cijepanja odlučno dokazuju, da se radi o diobi, a neo srašćivanju (slike 8. bi €). Uporedo naime s napredovanjem zareza upravo se razilaze oba nožna dijela u protivnim pravcima; takov dvostruki olint izgleda kao da se raskrečio. Isključeno je, da bi srašćivanje moglo početi, dok su oba prvobitno tobože samostalna olinta bila tako razdaleko jedan od drugoga. Da se to mišljenje održi, moralo bi se pretpostaviti, da su se askoni već na stanovitu ne baš neznatnu udaljenost nagnuli jedan prema drugome, dotično da su pošli u susret svojim oskularnim dijelovima. Još ni ta sigurno kriva pret- postavka ne bi dostajala; nuždan je ne samo neznatni kontakt površina, nego i stanoviti međusobni tlak. Tako pored ostalih Vosmaer (163, strana 440) navodi, Slika 8. Askon za uzdužne diobe (cijepanja); a, dioba je najdalje došla, oba se ,kraka“ (a i b) veoma raziđože; osim rasejepa odozdo (+), nastupio je i drugi odozgo (7), tako predstoji potpuno odjeljenja obadvaju drugotnih askona; iz jednog od njih izrastao je pup (00) ili izras- lina kao osnova noxog askona; 6 i € dva askona u naprednom stanju uzdužne diobe (cijepanja); u o su se ,kraci“ više razišli nego u €; oskularni dio još netaknut. Crtano po bojadisanim pre- paratima u cijelome s pomoću sprave za crtanje. da se Tuberelle onda srastu, ako ih metnemo u usku posudu. Otkinuta Tethya opet priraste položena na dno, jer sama sobom tlači. Dva divertikula srastu se onda, kad rastu jedan prama drugom. Kad se uslijed rasta sastanu, ne dolazi samo do lakog doticaja, nego jedan i drugi vršak sigurno izvodi stanovit tlak koji onda dovodi do srašćivanja. Zanimljivo je promotriti prilike skeletnih iglica na tim početnim stadijima uzdužne diobe. U kritičnom stadiju (nastup oslabljenja nutarnje sveze ili per- sonalne moći) vidi se desorganizacija u poređaju iglica i to poglavito u pro- širenom srednjem dijelu (slika 9.a). Kad su se nožni dijelovi jedamput već odi- jelili i razišli (slika 9.6) vidimo, da je u svakoj polovini nastupio nov red; jedino na mjestu, gdje zarez napreduje, gdje je proces cijepanja i odjeljivanja baš u tečaju, tamo se još opaža neka nesigurnost u orijentaciji iglica. U oblika sa središnjom pukotinom dva su takva mjesta oslabljene redajuće sile na obadva kraja pukotine. Nijesam naišao na takov početni stadij uzdužnog cijepanja, gdje bi rasejep bio nastupio baš na samoj oskularnoj cijevi. Ne može biti sumnje, da i taj slučaj _ #B dolazi. To se može sasvim sigurno zaključiti iz nešto dalje kompliciranih slučaja. gdje je pored rasejepa na nožnoj ploči i nekud nezavisno od toga nastao i ras- cjep odozgo — s oskularne cijevi (slike 8.a, 10.c). Rasejep oskularne cijevi na kormu od ZLeucosolenia bitryoides opažao je Minehin (112). A i slike 322. G, Slika 9%. Položaj skeletnih iglica (spikul4) u askona u različ- nim stanjima uzdužne diobe (cijepanja); aa, prvi nastup nepravil- nosti u poređaju iglice još prije početka diobenog procesa; &, dioba odozdo znatno je uznapredovala, te su se ,kraci“ razišli; €, pored ,primarnog bazalnog rascjepa nastupio je još i sekun- darni (trokraki oblik); d, osim bazalnog rasejepa još su i dva središnja (dva okna). Kod crtanja položena je glavna važnost u položaj sagitalno građenih spikula, a te su samo djelimice na- crtane po cjelovitim preparatima. Hi K u Korsehelt- Heidera (72) govore potpuno za rascjep, koji polazi od oskularne cijevi; odalje više. slučaja na- crtanih od Haeekela (46, III, tabla 3., slike 4., 8., 9. za Ascetta coria- cea, te tabla 8., slika 3.. za Ascaltis cerebrum). Ova- kav tečaj uzdužnog cije- panja ima se očekivati sosobito u oblika s izra- .zitim drškom, osobito ako je solidan, kako to neki pisci navode baš za naš objekt. Sad nastaje pitanje, do- lazi li u askona u daljem tečaju opisanog procesa do potpunog odjeljivanja obadviju polovina; može li se prvotno jedna per- sona razdijeliti u dvije potpuno samostalne i ne- zavisne, koje se svaka svojim putem udaljuju? O uobičajenom izrazu: materinski individuum i kćeri ne može biti go- vora, jer izlazna persona kao takva nestaje, nje- zine se polovine nado- punjuju. Znatno je, da se potpuno odjelji- vanje sigurno utvrdi, jerje takvo dijelje- nje uslijed rasta preko graniceindi- vidua (ovdje per sone) svakako naj: primitivniji način nespolnoga rasplo- da ili bolje umna žanje persona. Osta- nu li cijepanjem nastale persone ipak u organ- skoj svezi, onda to ne bi više bilo umnažanje, nego prije povećavanje indi- vidualnosti ili organičko udruženje od više persona. Dok je u jednostaničkih životinja dioba kao sredstvo umnažanja veoma raširena, dotle je u metazoa veoma rijetka; osobito to vrijedi za uzdužnu diobu. Za mnoge slučaje diobe imamo pravo uzeti. da ova i ne predočuje prvotnu promjenu. nego tek sekundarno nastalu kao posebno prilagođivanje, == 30) == koje izlazi iz povećane regeneracione moći, a ova opet stoji u uzročnoj (kon- dicionalnoj) svezi sa specijalnim biološkim prilikama i s &rađom (n. pr. metamerni crvl). Znak je sekundarnosti najviše u tome, što bar djelimice još prije (po- prečne!) diobe regenerira svakoj polovini dio, koji bi kod diobe bio izeubljen Slika 10. Askoni za uzdužne diobe. «e, s medijalnom brazdom (0), koja je djelimice prešla u »okno“ (ok) ili potpun rasejep; &. rascjepom (+) nastali dvostruki bazalni krajevi 3 nožnim pločama (") razilaze se; odozgo je novim rasejepom (1) raspolovljen i oskularni dio (0), jedan od askona kćeri počeo se dalje uzdužno cijepati (ok); e, slično kao o, oba askona kćeri drže se samo još sredinom; inače ima svaki svoj oskulum (0, 0,), i nogu. Po bojadisanim preparatima u čitavome citano s pomoću sprave za erranje. (paratomija i shizogamija). Razmjerno je češća dioba u embriona ili mladih pu- pova, osobito u sjedavih životinja (Bryozoa, Tunieata). ' U najnižih pravih metazoa — Coelenterata — nalazimo diobu kao na- čin nespolnoga rasploda, i to pored poprečne diobe i uzdužnu. U prvi čas izgleda čudno, da baš u najniže hrpe Coelenterata — u Hydrozoa — gdje bi se najviše imala očekivati uzdužna dioba, dolazi ona rijetko, naprotiv dolazi češće u najviše hrpe, u Anthozoa. Pogledamo li stvar pobliže, moći ćemo prividnu protivštinu shvatiti. Potpuna dioba kao sredstvo za umnažanje vezana je uvelike na pomičnost; za dijelove, kao rezultat diobe, mora se pokazati, da se mogu razići. U potpuno priraslih životinja to ne ide, tamo dakle ne možemo ni očekivati potpune diobe; naprotiv možemo to prije očekivati kod pomičnih, makar i samo sporo po podlozi puzavih životinja. Da smo time utvrdili općeno pravilo, vidimo jasno, ako isporedimo više životinjskih hrpa, u kojih ima nespolnoga umnažanja bilo diobom, bilo pupanjem, pa ako uzmemo još u obzir, da li su potpuno sjedave ili pomične. IRXI Osobito ističem, da to vrijedi već za protozoa. Plazavi i slobodno plivajući oblici (bez posebnog obzira na sistem, dakle Rhizopoda. Flagellata, Ciliata, a tih je većina), dijele se. Nešto kompliciraniju diobu, koja graniči s pupanjem, nalazimo na primjer u Infusoria (Ciliata), koja većinom sjede, a samo od vremena do vremena plivaju slobodno, otkidajući se od podloge (Stentor); u manje ili više stalno priraslih oblika (Vorticella, Ephalota (Podophrya), Dendrosoma i t. d.) dolazi eto već među Protozoama pupanje, u potonjeg oblika što više pored vanjskih i neke vrste nutarnjih pupova kao viši stepen razvoja (isp. Langov udžbenik komparativne anatomije, S. Kent: Protozoa). HOT Ne obazirući se sada na dalje hrpe, moramo se časak zadržati kod najbližih susjeda spužava, kod Coelentarata. Hidropolipi su pretežnim dijelom posve sjedavi. Nije mi poznat nijedan sigurni i normalni slučaj među sjedavim hidro- > r vw 2 PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV. 9). 1 10. 3 = A idima. gdje bi dolazila dioba ili cijepanje! Ono malo slučajeva diobe (bilo rjeđe uzdužne ili češće poprečne), odnosi se na hidroide, koji su makar i neznatno pomični (Protohydra, Hydra, Hypolitus). U Anthozoa, u kojih češće nalazimo potpunu diobu. vezana je dioba na pomične, pojedinačne (solitarne) oblike (akti- nije, na primjer Gonactinia). Sasvim je očito, da se tu radi o jednom općem zakonu, koji vrijedi jednako za sve životinjske organizme. pa da su te pojave sasvim identične (homologni) i za Protozoa i za Porifera i za Metazoa. Naproti sumnji, izrečenoj od Korsehelt- Heidera (72, 1V., strana 865.) o tome, kako bi sposobnost diobe ili pupanja mogla biti prenesena s jednostaničnih protozoa na mnogostanične metazoe, mo- vamo istaći, da tu zapravo nema nikakve teškoće. Što više, svejedno je u tom pogledu, izvodili mi Metazoe iz kolonija protozojskih, koje bi se zgusnule u novo jedinstvo višega stepena, ili iz pojedinih ali povećanih protozoa. koji se poradi disproporcije između mase i površine (analogno narušenoj nukleo-plaz- matskoj relaciji) najednom raspadoše u hrpu stanica, koje su naravno ostale na okupu, tvoreći novo jedinstvo. U oba slučaja radi se o personalnosti. Persona (jedinstveno .entelehijom“ upravljan pojedinac) dijeli se ili pupa, bila ona nižeg ili višeg stepena (jednostanična, mnogostanična ili još više komplicirana). Sa protozojskog pređa kao persone preneseno je svojstvo diobe (pupanja) kao posljedica prekomjernog rasta na metazojsku personu, koja je od njega nastala. Sa spolnim rasplodom nema to u prvu ruku baš nikakve sveze. Sasvim sekundarno može, kako ćemo to kasnije podrobnije izvesti, nastati posve vanjska sveza između oba procesa (,gonoblastija“ Braemova u Margelidae), no to nije genetska sveza, nego se radi o sekundarno veoma specijaliziranom, ne samo morfološki nego i histo- loški točno lokaliziranom pupanju ili općeno o rastu preko granice, do koje seže »entelehija“ dotične individualne jedinice, t. j. moć uzdržavanja harmonije (je- dinstva). Samo u tome smjeru opravdana su po našem mišljenju očekivanja, što ih iz daljih istraživanja navješćuju Korsehelt i Heider (IV., strana 872.). Nespolni proces rasploda (dioba mu je najstarija forma) svakako je prvobitan. a njegova prvobitna sveza sa sekundarnim spolnim rasplodom posve je neizvjesna i za sad tamna. Jedan je proces od drugoga tako oštro odijeljen, te se čini, kao da oba i nemaju nikakvih sveza ni iz najstarije historije. Braem (8) pravo upo- zoruje na to, da se nespolni rasplod veoma rado odigrava u mladenačkoj dobi individua, prije negoli dođe do spolnoga rasploda, ili u našem jeziku: u periodu neustaljene personalne harmonije. Cinit će se možda kome, da smo zastranili. no sve to stoji u organičkoj međusobnoj svezi. Studij postolintskoga razvoja u askona nužno nas dovodi do razmišljanja o tim veoma znatnim i zanimljivim biološkim problemima. Poradi upravo neobično primitivne organizacije i njezine općene neustaljenosti daje askon idealni objekt za ispitivanje problema individualnosti, rasta, rasploda, a to nas ispitivanje vodi postepeno i u područje prave teoretske biologije, kojoj pripadaju najviša biološka pitanja (Flaskamper, 38). Ne sumnjamo, da se oba diobom nastala olinta mogu potpuno odijeliti, pa da se i odjeljuju. Stanja, prikazana u nekim slučajima, nacrtanim na slikama 8.1 10. govore dosta jasno. Ne samo da zarez od nožne ploče ovamo neprestano napreduje i dogiže već gotovo do oskularne cijevi, nego se veoma često ta ten- dencija za odjeljivanje očituje još u tome, što i s protivne strane nastaje rasejep (slika 8.4, 10.0, c), ili ako je dioba započela s medijanom brazdom, da se i nožna ploča stane dijeliti (slika 6. a). Uporedo s daljim vegetativnim rastom biva ta tendencija odjeljivanja (oslabljivanje ejeline individualnosti) sve jača, kako ćemo dalje vidjeti, pa dovodi do odjeljivanja i drugim bržim putevima. Ipak ne ćemo ustvrditi, da toj tendenciji biva uvijek potpuno udovoljeno. Sigurno je što više. da se započeti proces odjeljivanja (cijepanja) ne završava s tim najjedno- stavnijim efektom, pa da obje polovine postaju samostalne, te se opet tako dalje Odjeljivanju slični proces na vegetacionim vršeima kormidijskih Thecata, kako ga je opisno A. Kiihn (75), drugotne je naravi. sb dijele bez kraja. Da se utvrde faktori. koji kod toga odlučuju, bilo bi nužno motriti veoma obilat živ materijal, a po mogućnosti provesti i niz eksperimenata. Naša nas opažanja dovode do misli. da su pored _ prirođenog nagnuća po srijedi osobito dva faktora: 1. intenzitet lokomobilnosti i 2. intenzitet i smjer rasta. Prvi će faktor biti svakako važniji. Jasno je, da do potpunog odjeljivanja može samo onda doći, kad uporedo sa cijepanjem teče razilaženje rascijepanog nožnog dijela. Nije li cijepanje započelo odozdo. onda može uopće do potpunog odjeljivanja doći samo u onom slučaju, kad to cijepanje (brazdenje) dopre do nožne ploče, koja mora biti aktivna, ili se ona već unaprijed sama od sebe počne dijeliti — a i to je, kako već spomenusmo, bilo opaženo. Znatno je konstatirati, da je aktivitet nožne ploče ograničen, te da postaje očito tijekom daljega razvoja sve neznatnijim. Bit će da to nije kod svake per- sone jednako. Pogotovu pak to ne će biti jednako u različnih prirodnih vrsta. Vjerojatno je. da ima askona, koji gube sposobnost puzanja skoro iza obavljene metamorfoze, dakle još prije, nego postignu olintsko stanje, i prije negoli putem daljega rasta (preko granice jedinstvenoga olinta) prijeđu u više komplicirano stanje. U takvih se oblika nikako ne može očekivati pojava potpune diobe, kao sredstva za umnažanje. Tamo se jedino putem pupanja ili stvaranja izraslina (ako se ove odjeljuju, a to je moguće) mogu askoni razmnažati nespolno. Glede drugoga faktora (intenzitet i smjer rasta), možemo samo toliko reći. da je on svakako drugotne znatnosti, pa da dolazi u obzir samo u svezi s prvim faktorom (pokretnost). Možemo zamisliti slučaj, gdje se odmah poslije započetog cijepanja primarnog olinta nastavio na obadva dijela veoma bujan rast (pogla- vito u širinu), te da na tim polovičnim personama nastupa dalje cijepanje (ili 1 stvaranje izraslina, s kojim ćemo se nabrzo sresti), čime bi se ono prvobitno ci- jepanje zaustavljalo. Na to nas upućuju faktično opažani slučaji, prikazani na različnim slikama (slika 11.. 13., pa na tablici slika 1.—9.). Moguće je, da stvar stoji i ovako: u olinta koji je nastao spolnim putem, ima u svakom slučaju dosta aktiviteta i energije, da se uslijed prekomjernog rasta nastalo rušenje harmonije (personalne entelehije) uspostavlja time, da se provodi potpuno odjeljivanje obadvaju polovičnih olinata. To su sada već sekun- darni olinti, koji jamačno po svojim svojstvima i dispozicijama već ne odgova- raju potpuno onim primarnim olintima. Budući da uz povoljne životne prilike pove- ćavanje (rast) traje i dalje, to dolazi opet do poremećenja ravnoteže ili reda (harmonije među dijelovima cijelosti). Sekundarni olint vjerojatno je manje u stanju ili manje sklon (manjak aktiviteta u vrhovništvu), da uspostavi prvobitno stanje putem potpunog odjeljivanja. Na materijalu nikako nije moguće odlučiti, imamo li posla s primarnim ili sa sekundarnim olintom. Zato bi bilo nužno veoma iserpljivo i trajno opažanje na makar kakovim živim kulturama, pogotovu kad znamo, da ima još i olinta od dvije druge, posve heterogeno nastale vrste: iz većih, pupovima sličnih i malih više gemulama sličnih izraslina (spargula). koje se posve odjeljuju. Moguće je, da se na tim putevima nastali olinti opet po- nešto razlikuju u svojim svojstvima, od primarnih olinata. Već na prvom koraku postolintskog razvoja susrećemo u našeg askons raznoličnost, koju izvodimo iz neustaljenosti karaktera, jer je zapažamo i na svim morfološkim stranama našeg oblika. Naše je duboko uvjerenje, da nije tek slučaj, što te prve promjene dovode putem cijepanja (brazdenja) do potpunog odjelji- vanja, već da se time dokumentira prvobitnost toga procesa nespolnoga rasploda, koji je među protozoima, iz čijih su redova spužve svakako nastale, tako općeno raširen. Ujedno smo na objektu, koji je za tu svrhu tako povoljan, mogli vidjeti, da je zaista rast ili povećavanje some onaj faktor, koji uzdrmavši nutarnju harmo- niju (historijski utvrđenu, za svaki oblik manje više specifičnu relaciju između mase i površine!) dovodi do konflikta, koji se po prvobitnom receptu (uz na- zočnost pomičnosti) lijepo rješava uspostavom posebne harmonije za svaki od dva dijela, u koji se razdijelila prvobitna cijelost. Koliko nas to s jedne strane sjeća homolognoga procesa diobe ponaraslog infuzorija, toliko to opet s druge strane upućuje i na umjetno odjeljivanje prvih dviju blastomera morskoga ježa. Svaka od njih razvija se u potpun organizam. Ostaju li u zajednici, daju one samo jedan organizam. Stisnemo li dva“ jajeta u stanovitoj orijentaciji jedno uz drugo, daju opet, mjesto dva, samo jedan veći organizam (Sehaxel: ,Die Lei- stungen der Zellen bei der _ Entwicklung der Metazoen“). Ne može biti sumnje. da bi i u našeg olinta mogli umjetnim zahvatom svjesno i određeno djelovati na put. kojim bi pošao proces rasta (morfogenije s obzirom na individualnost). Ako bi puštali, da djeluju sredstva. koja povećavaju ujedno aktivitet (u gibljivosti) i rast. postigli bi brže i potpune diobe. Kad bi zatim zapriječili gibanje, onemo- gućili bi odjeljivanje. a mogli bi ga uz upotrebu određenoga tlaka pretvoriti u obrnut proces srašćivanja stim više, što je to faktično uspjelo na inače stranim individuima (vidi Vosmaera, 163). E. Stvaranje korma putem nepotpune diobe (cijepanja). Od raznoličnih puteva, što ih za daljeg bujanja može askon poduzeti, ozna- čen je jedan osobito karakteristični put stadijem, prikazanim na slici D.c. Izlu- čujemo ga najprije iz ostalog oblikovnog kaosa, jer držimo, da je to osnova, iz koje se dalje razvija tip korma askonskoga, koji je vrlo raširen; prema termino- logiji Haeekelovoj možemo ga nazvati soleniskus, čime ne želimo ništa drugo istaći, negoli nazivno opredjeljenje korma, u kojega se više jasno indi- vidualiziranih askona u olintskom stanju (dakle s oskulima, bili oni otvoreni ili zatvoreni) uz jedan svima zajednički nožni dio grupiralo u individualitetnu je- dinicu višeg stepena (kormus). g Soleniskus-tip korma nije karakterističan samo za našu vrstu (Clathrina blanca). Sto više, koliko se iz literature može razabrati (Miklueho-Maclay. 109, Haeckel, 46, Lendenfeld, 81, Polćjaeff, 128, Breitfub, 10, i t. d., običajniji su u naše vrste kormijski tipovi nardorus i osobito auloplegma, bez izrazitih persona. koje čine kormus, ali su zato proviđeni dugim dršeima. Ipak nevezanost u načinu formiranja korma ne ide tako daleko, da bi svaka askonska vrsta činila sve kormijske tipove, u našem slučaju soleniske. Stvaranju takvih korma naginju one vrste, koje naginju stvaranju držaka (lijep primjer pruža Asela gracilis, Haeekel, slika 3., tabla 6.). U vrste Clathrina clathrus čini se. da soleniskus-tip nikada ne dolazi. Iz olinta nastaje soleniskus uslijed ponovnog uzdužnog cijepanja, koje ostaje samo toliko nepotpuno, što ne tangira bazalni ili nožni dio. Čini se, da tu cije- panje obično počinje s oskularnoga dijela, ali i medijano cijepanje (brazdenje) dolazi bez sumnje. Završenje diobe na nožnom dijelu izgleda da priječi započeto stvaranje solidnog drška. U početnom stadiju kod stvaranja soleniskus-korma islika 6.6) vidi se jasno početak stvaranja toga drška. Hoanodermom opkoljeni hoanocel povlači se iz nožnoga dijela, a taj suženi dio ispunjava obilno skeletnim iglicama (koje su po Metsehnikoffu specijalno formirane) snabdjeveni hla- detinasti sloj, i tako nastaje solidni držak, koji se jamačno odupire cijepanju, kad rasejep do njega dopre. Iz navoda Metsehnikoffljevih (108), te slika Korseheltovih i Heiderovih (72, IV., strana 476.) može se zaključiti, da u Clathrina blanca može već pojedinačni olint (jamačno ne više. primarni) dobiti solidni držak. Predmnijevam, da je sticanjem takvog drška skopčan gubitak spo- sobnosti puzanja po podlozi, a stime i potpunog odjeljivanje cijepanjem na- stalih dijelova. Držimo, da je soleniskus konačni oblik za one askone, koji su u svojem postolintskom razvoju pošli tim putem. Nemamo baš nikakva povoda uzeti, a nije ni vjerojatno, da bi sekundarnim sraštenjem soleniskus-persona, od kojih još svaka ima svoj oskulum, mogao postati, pa da i postaje, nardorus dotično tarus ili auloplegma-kormus. Atipičnost bi mogla nastupiti samo toliko, da u pojedinim slučajima pored uzdužnog cijepanja nastupa lokalno tjeranje diver- tikula (pupanjel. te da se i na taj način broj individua na kormu povećava. Donekle se može soleniskus-kormus dalje razviti tako, da svi soleno-olinti ne dopiru do zajedničkog drška, nego da uvijek po nekoliko njih ima zajednički držak (izraz uže genetske sveze), a tek ti dršej drugog reda spajaju se u glavni držak korma. U drugih oblika opažane su varijacije kormova tipa u drugom smjeru. Tako na primjer po Haeekelu (46. tabla 17., slika 6., dotično 7.) u — 31 — njegove vrste Ascandra cordata sa karakterističnim srcu naličnim srednjim di- jelom olinta nema soleniskus-kormus zajedničkog jedinstvenog drška; više raz- granjenom kormu sličan je očiti soleniskus vrste Ascandra nitida. Drugi i običajni put, ne samo u našeg oblika, nego u Clathrinida uopće, koji slijedi dalji postolintski razvoj, jošje manje potpuno cijepanje ili odjeljivanje olintskih persona. tako, da one ostaju pogotovu nepotpune; zato ih Minehin rađe i ne drži takvima. Tu se susrećemo sa znatno većom razno- ličnošću, dotično s tim manjom pravilnošću u procesima, koji ipak dovode do manje više utvrđenog tipa korma: nardorus ili auloplegma. Rađe ćemo se držati Slika 11. Dalje komplicirana uzdužna dioba askoni; a, prvi rasejep (vz) razdijelio je tek?nožnu ploču, a već se pojavio drugi (mz) na desnoj nožnoj ploči; &, dalje razvijeni slučaj, oba ras- ejepa napredovala su i dalje, te su se noge još dalje razišle (4 izrastak); e, srednji se dio dvostruko rascijepao, tako da su nastale tri cijevi; oskulum je ostao još jedinstven, a odozdo napreduje jedan rasejep (2); d. sličan slučaj, no ovdje jerascjep trostruk, tako da ima četiri cijevi. Crtano po ejelovitim, bojadisanim preparatima s pomoću sprave za crtanje. nazivlja nardorus, jer ,auloplegma“ i odviše sjeća na krivu nauku o lipostomiji (olinti dotično kormi bez oskula). Nardorus-tip korma svakako je više specijali- ziran negoli soleniskus-tip. Centrifugalna tendencija nije više ni tako daleko napredovala, kao u soleniskus-tipa. Porušena harmonija (izlazni olint) s obzirom na individualnost uspostavlja se na drugi način, a rezultira nova harmonija u individuu višega stepena. koji se odlikuje velikim jedinstvom, dotično subordi- nacijom dijelova ejelini. Oskulum i eventualno držak jesu organi cjeline — korma, kojih pojedina nesamostalna persona više nema. Zanimljivo je, da početni stadiji u stvaranju nardorus-*korma pokazuju često znak započetog bazalnog cijepanja (slika 11.) kao trag neke trzavice prije negoli je uslijedila definitivna odluka pogledom na put, kojim će udariti formiranje korma. 38 — Moguće je, da pored laktora, koje sam ve ć spomenuo (sniženi aktivitet u pomicanju, intenzitet i način rasta), ima kod toga odlučivanja neku ulogu i to, što je veličina oskularnoga otvora jednog olinta sasvim dostatna i za odvod mnogo veće količine vode, nego što ulazi kroz pore pojedinačnog olinta. Moguće je što više, da se komplikacijom hoanocela (,kanalni sistem“) postizavaju sekun- darne neke prednosti u izrabljivanju uvedene vodene struje i to tako, da s jedne strane budu po mogućnosti sve hranive čestice uhvaćene, a da se s druge strage bolje provede odjeljivanje svježe vode od one već upotrebljene, analogno rastav- ljanju arterijalne krvi od venozne u kralježnjaka. Da u organizmu spužava ta tendencija (razvojni smjer) postoji. vidi se veoma jasno u viših spužava; svi poznavaoci spužava pridavaju toj tendenciji veliku važnost. Upravo se čitav dalji razvoj ili organizaciona diferencijacija kreće oko ,kanalarnog sistema“. Već su heterocelne kaleispongije postale od homocelnih na temelju te razvojne tendencije (Vosmaer, 162, 163. Polćjaeff, 128, i t. d.); kod toga je prilično zališna_ prepirka, jesu li radijalne tube ili bičaste komorice postale od olintovih divertikula (dakle kao pupovi) ili uslijed nabiranja hoanoderma i sekundarnog podebljanja hladetinastog sloja, koji se sve više razvijao u posebnu vezivnu tkaninu oslanjajući se ipak uvijek na pinakoderm. Izlazište za razvojnu liniju heterocelnih kalcispongija čini svakako individuum prvog stepena (persona: >yeon), koji stoji po svojoj organizaciji povrh askona. Po Polćjaeffu (125) razvio se Leucon-tip iz Syeon-tipa. Ipak mi se čini vjerojatnije. da je već u askona zapažena tendencija diferencijacije kanalnog sistema (pored hoanocela nastupa spongocel), pošla u kalcispongija bar u dva smjera, u kojima se neza- visno među sobom razvijala dalje. Među nekalkarnim spužvama imamo cijeli niz paralelnih. divergentnih i konvergentnih razvojnih linija, a sve se poglavito tiču kanalnog sistema. Jedna te ista razvojna tendencija javlja se u najudaljenijim pododjelima iste hrpe. Eto drvoliki oblik nalazimo među askonima (mnoge Leucosolenije), među sikonima (Haeekelov Sycophyllum ramosum), ili uopće među hetero- celnim kaleispongijama, a nerijetko među demospongijama, i to u različnim pododjelima (Spongilla, Chalina, Phakellia, i t. d.). To isto vrijedi i za druge kormijske tipove (soleniskus. nardorus). Među našim materijalom našli smo samo početne stadije u stvaranju nardorus- korma. no baš su ti najviše znatni za upoznanje genetskoga momenta, jer su od- rasli kormi dobro poznati. Interes je stim veći, što je nardorus-tip zajedno sa svojim modifikacijama najobičajniji kormijski oblik u Clathrinida, pa je 1 inače u spužava. osobito u kaleispongija, veoma raširen. Već kad olint dosegne visinu od po prilici 1'5 mm, a širinu od 06 mm. nastupa prva brazda, koja proreže, ali se zaustavlja ispod oskularne cijevi i nad nožnim dijelom; to je ono nepotpuno dijeljenje, što ga Haeckel (46) spominje općem dijelu. Za nas nema sumnje, da taj proces nije drugo, nego obustav- ljena ili nesvršena uzdužna dioba. U naših askona, koji predstavljaju nardorus- korme u stanju postanka, vidi se kao neki trag borbe obadviju tendencija (potpune diobe person i stapanje nepotpuno odijeljenih persona u jedinicu višeg stepena): rascjep nožne ploče (slika 11. «, €, d). Budući da se u tipičnih nardorus-korma našega oblika vidi samo jedan držak, koji nastaje solidiranjem nožnog dijela, moramo uzeti. da se i tu obje noge reduciraju naknadno, bilo stapanjem, ili što je vjerojatnije, redukcijom jedne, i to one, koja pada izvan težišta korma. Iz navoda Miklueho-Maelaya (109 cit. po Haeekelu) izlazi, da i uaš oblik može producirati nardorus-korme, koji ne nadvisuju podlogu s pomoću solidnog dugog drška, nego su plazavi (jastucima slični). Ako uzmemo još u obzir i pri like Eormogonije, kako ih je Haeekel nacrtao (46, tabla 3., slike 4., D., 9-12. 14., 19. 18., 21.-26., 30., 32. 1 33.) za vrstu Clathrina coriacea, srodnu našoj vrsti, onda možemo konstatirati, da se s obzirom na bazalni ili nožni dio mogu razvi- jati nardorus-kormi u dva smjera. Jedamput imamo jednostavni nardorus s jed- nim Popa drškom. Takav je kormus za vrstu Clathrina blanca tipičan, ali dolazi i u drugih vrsta. Sam držak može biti i slabije razvijen. ili ga nikako nema. U malin slučaju imponira takav kormus kao morfološka jedinica, pa a bi ga lako uzeli za personu, no on predstavlja zapravo, kako bi mogli reći, personificirani kormus. = = U drugom se slučaju tipično formiranje jednostavnog nardorus«+korma pu- tem uzdužnih nepotpunih cijepanja izlaznog jedinstvenog olinta dalje komplicira time, što se taj kormus u stanju postanka vlada kao individualna jedinica (ali drugoga reda), te što se u cijelosti, no nepotpuno, dijeli uzduž u dva podkorma. Podvostručuje se oskularna cijev i nožni dio (ako je postojao, jer izlazni kor- mus može biti i sjedav), koji su bili ostali jednostruki. Srednji mnogostruko iscijepani (mrežasti) dijelovi ostaju u svezi na najširem mjestu. Taj se proces može više puta ponoviti, i tako nastaje cijela nakupina ili složeni kormus. Kad je izlazni kormus drškast, pretpostavlja se. da mu je nožna ploča puzava; kako ćemo poslije čuti. može novi nožni dio postati i putem izrašćivanja (pupanja). Ako se konstituirajući kormi nejasno među sobom odijele, onda nastaje složeni kormus, koji naliči jedinstvenoj mrežastoj prevlaci. Prije se ovakvi kormi nijesu mogli inače tumačiti, nego tako, da su nastali poliblastično, jer su imali više nožnih dijelova, no, takvi kormi mogu biti i posve puzavi, prionuti direktno mrežotinom uz podlogu. Takvi komplicirani nardorus-kormi, koji su na primjer u Clathrina clathrus, CI. coriacea i u drugih oblika veoma česti, naveli su Mincehina (116, strana 90.), te je odustao od mišljenja, da bi ti mnogostruki produkti nepotpunog odje- ljivanja odgovarali individuima prvoga stepena. Pošto smo razmotrili ge- nezu takve skupine, postaje jasno, da imamo posla s kormom, samo što su u njem (nardoruskormus) ,persone“ manje samo- stalne i manje potpune nego u solenisku. Neobično je svakako prema iskustvu, što ga imamo od drugih životinja, koje čine korme, to, da jedna ista vrsta može udariti tako raznoličnim morfogenetskim putevima; u tome ima jedan principijelni pr o- blem, vrijedan, da se potanko i svestrano istraži, jer obećava rezul- tate, koji će biti za vanjsku morfogenezu osobito sjedavih životinja od vanredno općene znatnosti. F. Stvaranje izraslina (,pupova“). Putem nepotpunog medijanog cijepanja i dijeljenja kako se iz literarnih navoda dade razabrati, može, nastati pored spomenutih soleniskus- korma i nardorus-korma tipične građe još množina drugih formacija kormidijskih, koje bi sve mogli s našeg ovdje raspravljenog stajališta razumjeti i rastumačiti, ali se u to dalje ne ćemo upuštati. Samo bi toliko istakli, da nam naš materijal dopušta zaključiti, kako pored svega rasta preko individualne granice dosta često ne dolazi do tipičnog korma, koji rezultira. Individualitetna kriza, što na- staje prekomjernim rastom (možda onda. kad nije dosta bujan i ustrajan), kao da popušta; rast nije jednomjeran, pa dolazi do procesa rasploda, koje opisujemo dalje dolje. Tim putem nastaju kormidijske ,nakaze“ (slike 1.—9. na tablici). Rezultat takve krize može biti i taj, da na koneu rezultira jednostavni ali po- većani olint, koji postaje spolno zrio. Spolnu sam zrelost našao i u askona, koji još nijesu prebrodili krizu, te nijesu bili zauzeli izrazit oblik povećanog olinta ili korma određenoga tipa. Spolna zrelost nije doduše sigurni znak morfološke zre- losti (završetak morfogeneze i rasta) ali nam služi kao indicij za makar prolaznu fiziološku zrelost (,depresiju“). Kod dosada opisivanih procesa bila je glavna stvar: MADE ili više harmo- nijski rast, koji se ticao uvijek bar srednjeg vrećastog dijela olinta. Proširena stijena kao da nije podnosila te prilike, te se odmah pojavila tendencija savijanja askonske stijene. kojom se postizava ponovno umanjenje valjkastog hoanocela. Pod utjecajem ma i oslabljene upravne moći olinta (njegove ,entelehije“ za diobe) išlo je to savijanje općeno pravilnim putem uzdužne diobe (cijepanja) ei- jelosti, koja je opet prema prilikama (nešto nutarnjima a sigurno i nešto vanj- skima) bila provedena ili potpuno (nespolni rasplod najprimitivnijeg načina), te su rezultirale dvije potpune jedinice, ili je pak ta dioba zapela (na oskularnom ili bazalnom, dotično na obadvjem krajevima), te je poslije ponavljanja toga pro- cesa a možda i uz pojavu proširivanja, koju mi međutim nijesmo motrili), nastala aglomeracija nepotpunih persona u individuum višega stepena. tako da = se taj mogao dalje vladati jedinstveno kao kormus. | u tome smo pogledu mogli konstatirati najveću raznoličnost u putevima i načinima, kojima je proces tekao (morfogeneza\, a i u rezultatu (morfološka raznoličnost). Sad ćemo obratiti našu pažnju daljoj pojavi, koju smo opažali na askonima postolintskog stanja. a to je tjeranje izraslina (divertikuliranje) kao preteča pu- panja, te odgovara rastu rizoma i kauloma hidroida, dok specijalne persone u njih nastaju primarno putem pravog pupanja. Na sam morfogeunetički rezultat ne ima bar u naše vrste ta pojava osobitog utjecaja, 1 to jer uzdužno cijepanje prevladava, a onda ni zato, jer_ dovodi ili do potpunog ocjepljenja ,pupa“, ili slika 12. Uz uzdužno cijepanje javljaju se na starijim askonima još i izrasline (bazalne i api- kalne). « cijelom kormu naličan askon, poslije jednostavne diobe nožnog dijela (N,, 1,), nastala je, iza kako se ovi raziđoše, na rasejepu izraslina, a ova se opet rastući bazipetalno rascijepala (my) u dvije nožne osnove (on); osim medijalnog nejedinstvenog rasejepa (ok) javlja se nova medijalna brazda (b); kod +, osnova oskularne izrasline (,pupa“); &, s više razvijenom oskular- nom izraslinom (00) (2); €, pored cijepanjem nastale dvostruke noge vidimo osnovu treće noge (on) u obliku bazipetalne izrasline (,pupa“). Crtano po ejelovitim i bojadisanim preparatima s pomoću sprave za crtanje. je rezultat izraslina, koja se od oecjepine bitno ne razlikuje. To vrijedi naravno samo za naš oblik i njemu srodne oblike (većinom Clathrinidae), dok u drugih askona (Leuceosoleniidae), kako je to Mincehin iznio, baš metoda lokalnog izrašćivanja u rastu askona prevladava, te rezultiraju kormi više den- dritičnog oblika; ako se pak prvi divertikuli drže podloge, te ovi tek potjeraju olintske persone, rezultiraju više kolonijama slični kormi (tratine). U našeg oblika nijesmo našli, da bi sam primarni olint činio izraslinu. Svaka dalja promjena započela je uzdužnom diobom. Tek kad je cijepanje započelo, a pogotovu na starijim stadijima, našao sam često izrasline u svim razvojnim sta- njima, no ni tu nema na oko ni traga kakvoj pravilnosti (slika 11.6, 12., 13.; KAN = tabla, slike 1.—9.). Ipak se može reći, bar za mnoge slučaje, da su neka od- ređena mjesta predisponirana za jači lokalni rast, koji vodi k stvaranju izrasline. U pravilu teče rast, to jest povećavanje epitelijalne površine uslijed umnažanja pinakocita i hoanocita, naokolo i uzduž glavne dužinske osi. Kad je cijepanje nastupilo kao posljedica toga povećavanja površine, stane se na makar kojem mjestu javljati jači lokalni rast. Najčešće se to mjesto nalazi na bazalnom kraju, gdje i cijepanje rado započinje (slika 12. 6). Kako se oba nožna dijela dalje razi- laze i rasejep među njima napreduje dalje, tako raste i ta izraslina dalje prema dolje, i dospjevši do podloge, razvija se u nogu s nožnom pločom. Iz toga se vidi, kako je bolje ne govoriti o pupanju. Bez obzira na to, da li se izraslina odjeljuje ili ne, razlikuje se ona od tipičnog pupa u tome, što iz izrasline ne postaje ili bar ne mora postati nov individuum. Razlika je ipak samo kvantitativna, jer ne može biti sumnje, da je od stvaranja takvih izraslina došlo tijekom razvoja do tipičnog pupanja. Već u naprednijim stanjima postolintskog razvoja u našeg oblika dolazi do procesa, koji stoji pravom pupanju posve blizu. Kako se dalje kombinira uzdužna dioba i tjeranje izraslina, prikazuje dobro slika 12.a. Iz bazalnog rasejepa, koji je već dobro napredovao, te su se obje noge daleko razišle, potjerala je izraslina, koja je uslijed svoga položaja una- prijed opredijeljena, da se razvije u novi bazalni ili nožni dio. Očito je uslijed bujnog rasta postao taj izrasli dio kao i cijeli srednji dio askona preširok (dis- hermonija), pa se odmah pojavila tendencija za cijepanje. Bazalna je izraslina odozdo razrezana u dvoje. Srednji dio već je jedna brazda stala dijeliti, no ta još nije potpuno prodrla, a eno se već stala pojavljivati dalja brazda. Uslijed znatnog proširenja srednjeg dijela i asimetričnog položaja oskularne cijevi nastala je na jednom boku znatna izbočina. Tim je nastupio slučaj, gdje su prilike veoma povoljne. da dođe do lokalnog rasta — stvaranje izrasline. Kad se pak izraslina osniva bliže oskularnom dijelu, onda mu je time i dalja sudbina opredijeljena; takva se izraslina razvija sigurno u oskularnu cijev. Od daljih prilika zavisjet će, hoće li se putem izrasline osnovani zametak novog olinta doskoro potpuno raz- viti u posebnu personu, koja se može i odijeliti od olinta-matere. .Oskularnu“ izraslinu nalazimo u pravilu na mjestu, koje je uslijed općeg rasta u širinu dospjelo ponajdalje od dužinske osi askona, te je posve okrenuto od podloge (isporedi slike 12.4, 11.6; na tablici slike 1. i 4). Na mjestima, koja su okrenuta prama podlozi, nastaju izrasline, koje se u prvi mah razvijaju u nožni dio (isporedi slike 12. a, €; na tablici slike 1. — 3.). To su jedine pravilnosti. koje se daju izvesti. Glede faktora pak, koji odlučuju, hoće li se opći rast (širinski), koji vodi do diobe. prometnuti u manje više lokalni rast, koji opet dovodi do tjeranja izraslina (divertikula), možemo iznijeti samo neka nagađanja. Pazimo li i na druge oblike, a ne samo na naš, naći ćemo, da jedamput prevladava tendencija za jednomjerni rast (poglavito u širinu), a taj dovodi do uzdužnog cijepanja, a da drugi put prevladava tendencija za lokalizirani rast (divertikuliranje). Iz toga se dade zaključiti, da je naginjanje na jedan ili drugi način rasta (sa rezultirajućim načinom nespolnog rasploda) svakoj pojedinoj vrsti bar donekle inherentno, ali da može variirati za istu vrstu. To vrijedi u opće nome. U posebnom pak možemo utvrditi, da je opći rast (u širinu) preko indi- vidualne granice svakako prvobitnija pojava, nego lokalizirani rast (divertikuli- ranje). U svakom se slučaju (bar u našeg oblika) izlazni olint prekomjerno pove- ćao i uslijed toga počeo dijeliti. Tim putem ide uvijek prvi pokušaj za postiza- vanjem nove ravnoteže. Tek kad dalje ojača centrifugalna tendencija, kad metež ili disharmonija među dijelovima ejeline, koja je postala prevelikom, posve oslabi vrhovnu vlast, nastupa na zgodnim mjestima lokalni rast, a to su ona mjesta. koja su poradi vćće udaljenosti od središta (glavna dužinska os, što spaja nožnu ploču s oskularnom cijevi) izmakla utjecaju cijelosti u pojačanoj mjeri. Po svemu se čini, da mi tu imamo posla s korijenom, iz kojega je s jedne strane i najprije iz jednostavnog rasta postalo nespolno (vegetativno) umnažanje putem diobe, a s druge strane i očito drugotno, pupanje. Prema onome, što smo već prije iznijeli, slobodna je gibljivost (puzanje, hodanje, plutanje i plivanje) pogodovala diobi. a sjedavost pupanje. Zgodno ističu Korsehelt i Heider Ja 42 (72), da životinje, koje pupaju, a žive slobodno (salpe, meduze, sifonofore), potječu pouzdano od sjedavih životinja. I dioba i pupanje (izvedeno divertikuliranje) može biti potpuno ili nepot- puno. U bitnosti je to doduše svejedno. jer svakako dolazi kod toga do pomno- ženja individualnosti (drugotne persone), bilo da se novo nastale persone odje- ljuju u zasebične jedinice (persone), bilo da rezultiraju jedinice višega reda (obično kormi) s većim brojem manje ili više stopljenih persona (individua prvo- ga reda). Sto se spužava tiče, to prevladava tendencija za nepotpunim odje- ljivanjem, dotično pupanjem. Još više to vrijedi za diobu. koja je uopće rjeđa, negoli za pupanje. Za potpunu diobu nijesmo osim već pomenutog po samoj izjavi Korsehelta i Heidera (72) nesigurnog navoda mogli u nama pristupačnoj literaturi naći nikakav dalji navod Za oblik Clathrina blanca, prema onome, što smo iznijeli u pređašnjem poglavlju, posve je sigurno, da se olint prije nego što se započne razvijati kormus. može umnažati potpunom uzdužnem diobom. Ne može biti sumnje, da će se to naći i u nekih drugih oblika, koji u olintskom stanju puzaju po podlozi. Uzdužna dioba izgleda da nije zgodno izlazište za dalji specijalniji razvoj. Ne samo da je potpuna uzdužna dioba rijetka u drugih hrpa metazoa, nego ona nije nigdje dotjerala ni do posebnih, adaptacijom stečenih uredaba. Nešto češće nalazimo u životinja, koje rastu poglavito u dužinu, a rast im nije odviše ograničen, poprečnu diobu (osobito među različnim crvima); no ipak nije sigurno, nije li u tim slučajima dioba kao sekundarna pojava nastala u svezi s terminalnim rastom, koji je način svakako drugotan prema jednoličnom rastu na cijeloj površini. I s obzirom na potpuno odjeljivanje pupa (izrasline i divertikula osim spe- cijalnih rasplodnih tijela) kod spužava, imamo samo slabih navoda u literaturi. Već sam prije spomenuo Vasseurov (160) slučaj za oblik Leucosolenia botry- oules. u kojega ima na oko neobična orijentacija izraslina koje se odjeljuju. Još dalje od jednostavnoga tipa stoji slučaj F. E. Sehulzeov (147) s oblikom Osearella, gdje se posve maleni dijelovi (kuglice od 2—3 mm) s građom koras- toga dijela materinske spužve otkidaju, te ih struja odnosi. Tu pojavu rađe pri- brajam kategoriji posebnih rasplodnih tjelešaca, o kojima ćemo kasnije govoriti. Mnoga opažanja na našem objektu govore za to, da se izrasline u manje ili više gotovom olintskom stanju posve otkidaju od materinskoga organizma, te od- lazeći dalje. napokon se sasvim razvijaju u posebni olintski oblik. Na kormima, koji se nalaze u bujnom rastu (jedan ovakov kormus prikazan je u slici 1. na tablici) te naginju tjeranju izraslina, možemo naći i takovih izraslina, koje su u svojem razvoju veoma uznapredovale, te su s jedne strane dostigle oblik olinta (katkad imaju već i oskularnu cijev s otvorom), a s druge strane se bazalnim dijelom samo slabo drže materinskvga korma, pa je jasno. da će se skoro posve otkinuti. Pored takvih korma našao sam više olinata (slika 6.—8. na tablici), za koje je sva prilika (veličina, oblik, položaj i građa govore za to), da su postali kao ,pupovi“ putem izrašćivanja. Djelimice nijesu još imali ni oskula. dok spolno nastali mlađahni još mnogo manji olint razvija oskularnu cijev. Za tipično dalje razvijene korme našega oblika nije vjerojatno, da bi se na taj način umnažali. .To primitivno pupanje u obliku jednostavnog lokalnog izrašćivanja askonske cijevi te uzdužna dioba ne ima kao nespolno umnažanje nikakvu znatniju ulogu ni u našeg oblika, a vjerojatnije ni u ostalih askona, još manje pak u viših spužvi, 1 to stoga, što to nespolno umnažanje na ovako primitivan način (bez utvrđenih modaliteta) može imati znatniju ulogu samo u oblika, koji se slobodno Zibaju. Naš oblik i njegovi srodnici gibaju se samo u prvom odsjeku vegeta- tivnog života. Onim korakom, kojim nestaje gibljivosti, popušta i slabi tendencija za potpunim odjeljivanjem primitivnih produkata prekomjernog rasta. Sjedavost je svakako sekundarni karakter, a izvršava vanredni utjecaj na dalji morfogenetski proces, osobito svojim djelovanjem na individualitetne prilike. Centrifugalnoj tendenciji izrasline ili ocjepine biva zadovoljeno time, što se one donekle odje- ljuju od ishodnog individua, ali ostaju ipak s njime u svezi. Ta se pojava ope- tovala sigurno nezavisno u cijelom nizu životinjskih hrpa počevši od protozoa, — 493 — a česta i u jednoj te istoj hrpi i po više linija, eto na pr. odmah među pro- tozoama u Flagellata, Rhizopoda i Infusoria. Time što su spužve napokon postale posve. sjedave, tvoreći raznolične korme, nastala je u njih kao i u ostalih sjedavih životinjskih hrpa biologijska potreba za produkcijom nespolnih rasplodnih tijela, koja bi se otkidala od korma i tako raširivala oblik, da nadomjeste biologijski manjak, koji je nastao uslijed sjedavosti. Dok su spužve općeno puzale i uzato se dijelile, raširili su se pri- padnici vrste, pa su tako upotpunili raširenje, koje donosi spolni rasplod. Pod utjecajem sjedavosti a iz primitivnog cijepanja. zatim putem lokalizacije rasta, razvio se dalje paralelno s morfo-histološkim razvojem spužava sve specijalniji način nespolnog rasploda, kojega danas nalazimo dosta raširena među potpuno sjedavim spužvama. To su raznolični vanjski i nutarnji specijalni pupovi ili rasplodna tijela (,Brutknospen“, gemule, soriti), od kojih se po Prellu (129) mogu razlikovati bar tri tipa, pa je sigurno, da su se u svakoj od glavnih linija, u kojima su se spužve razvijale, razvili samostalno uza sve to, što dakako izlaze iz iste i zajedničke osnove zajedničkog pređa. Takvu specijalizaciju rasplodnih tijela nespolnih, koja polazi iz primitivnog pupanja, vidimo i u ostalih životinjskih hrpa sa sličnim biologijskim prilikama (Infusoria, Cnidaria, Bryozoa, Tunicata). ž U homocelnih kaleispongija ne može se očekivati nalaz specijalnih rasplod- nih tijela, to jest takovih, koja ne bi imala građu askonske cijevi. Askoni su u glavnom epitelijalne životinje s epitelima, koji nijesu odviše specijalizirani. Rast je svuda moguć, a zgađa se putem umnažanja samih epitelijskih stanica (pinakocita i hoanocita) s pomoću kariokinetske diobe. Subepitelijalne indiferentne stanice (spongiolozi ih rado zovu arheocitama), imaju manje znatnu ulogu nego u viših spužava. Vegetativno umnažanje događa se u prvom periodu postolintskog stanja putem jednostavnog odjeljivanja manje više potpunih sekundarnih ocijepljenih ili izraslih olinata. U viših spužava zauzimaju sve veću znatnost indiferentne stanice mesen- himatske arheocite), jer se epitelne stanice specijaliziraju kao i mnogi subepite- lijalni stanični elementi. Svaki rast postaje zavisan od sudjelovanja indiferentnih stanica. Jednostavno izrašćivanie površine, kao u askona, postaje sve više nemo- guće; uslijed toga otpada najprije sudjelovanje najnutarnjijega sloja — hoano- derma, a zato uzimaju indiferentne stanice, koje se tek nakuadno specijaliziraju, sve veći udjel (vanjski rasplodni pupovi, ,Brutknospen“ njemačkih pisaca). K tome histološkom specializiranju dolazi i morfološko. Stvara se prava osno- va pupa još u nutarnjosti materinskoga organizma, pa su često nužni dosta komplicirani procesi, da se takvi ,pupovi“ oslobode i odijele. Zapreke sa strane komplicirano građene površine materinske bivaju sve veće (dermalne membrane. skeletni slojevi). pa je postalo nužno, da osnova tako specijaliziranog tijela postaje aktivno puzava (Maas 96, EFiehenauner 32, 33), vraćajući se tako na primitivne prilike ličinke. To aktivno prodiranje pupove osnove na površinu materinskoga organizma za svrhu oslobođenja može napokon i izostati, pa tako dobivamo nutarnja ras- plodna tijela, koje je već nezgodno nazvati pupovima (gemule, soriti) a oslo- bađaju se pasivno tek poslije raspada materinskog organizma. Posve specijalni vanjski i nutarnji pupovi postaju već sasvim isključivo na račun indiferentnih stanica, koje se u posebnim slučajima diferenciraju u spužvinu tkaninu tek poslije duge stanke (gemule poslije prezimljenja). Tim putem, dakle posve sekun- darno, dolazi do izvjesnih sličnosti (derivati indiferentnih stanica) ili bolje do dodirnih točaka između tog izvedenog nespolnog rasploda i od početka posve odijeljenog spolnog rasploda. Uslijed posebnih prilika neki su pisci (osobito H. V. Wilson, 171), ne imajući onako jasnu sliku o rasplodnim prilikama, došli posve u zabunu pogledom na to, što je spolni a što nespolni rasplod, pa nije ni do danas ta stvar do kraja razjašnjena (isporedi u Korsehelta i Heidera, 72, IV., strana 485.). Dezsč (28, 29) htio je slično kao Lang i Weismann (77) u hidroida svesti rasplodno tijelo Donacije (Tethya) na jednu jedinu embrio- nalnu stanicu, koja bi se razvijala poput kakvog partenogenetskog jajeta (gono- blastija Braemova). Za hidroide smo stvar razjasnili (Hadži, 48), a sasvim 4 — analogan slučaj imamo ovdje. Svaka bliža, primarna sveza između spolnoga rasploda i stvaranja specijalnih rasplodnih tijela u spužava mora se zabaciti. Do nekih nesumnjivih sličnosti između obadvaju procesa svakako je došlo. a to nas ne smije čuditi, kad uzmemo na um, da je osnova rasplodnoga tijela spala na hrpicu indiferentnih stanica, koje stoje spol- nim stanicama veoma blizu. I spolne stanice postaju iz sličnih indiferentnih stanica, pa nema sredstva, kojim bi mogli zapaziti razlike među njima. K tome dolazi, da .ovarij“. ako o takvom možemo govoriti. pored difuznog načina stva- ranja jajnih stanica u prvi čas ima isti izgled, kao i osnova rasplodnog tijela (hrpica arheocita),a po Topsentu (195) mogu oba rasploda pasti u isto vrijeme. Uvjerenje o spolnom karakteru rasplodnih tijela povećavao je još i navod. da se oblici. u kojih je stvaranje rasplodnih tijela veoma intenzivno (Donatia), uopće spolno ne rasplođuju (Maas, 96), pa da tako nespolni rasplod potpuno nadomještava spolni. S našeg stajališta postaje stvar posve jasna; prividne pro- tivnosti mogu postati samo tamo, gdje stvar nije dostatno istražena. G. Stvaranje spargula. Stvaranjem izraslina (,pupova“) nije još bio postignut maksimum centrifugalne ili separatističke tendencije, koja se javlja u postolintskom stanju askona. Lokalno, osobito na mjestima znatnijih izbočina, i to na kormima, koji nijesu pošli uobi- čajenim putem uzdužnog cijepanja, dolazi dalje do gotovo eksplozivnog rasta. Razvijaju se mala nepravilno formirana tjelešca, koja se skoro odjeljuju od askona a napokon i posve otkidaju prepuštajući se eventualnoj morskoj struji za svrhu prijenosa. Premda je razlika između prije opisanih izraslina (pupova) i tih tjelešaca u bitnosti samo kvanti- tativna. ipak je na pogled a i u biologijskom smjeru dosta znatna. pa je vrijedno. da se obe tvorbe razlikuju i da se toj razlici dade poseban izražaj. Nazvao sam ta tjelešca: sparguli (spargulum po glagolu spargere), jer im je. kako se vidi. glavna značajka, da se prepuštaju morskoj struji te da se tako pasivno raširuju proširujući obitavalište vrste. Pogledom na način postanka spargula, koje postaju obično u skupovima na jedamput, zanimljivo je promotriti sliku 18. a i 3. te 5. na tablici. Mjesti- miee dolazi do potpune anarhije u organizaciji askona. Stijena askona kao da pruža makropseudopodije, koji su najprije sastavljeni samo od pinakoderma, znak. da je taj odgovoran za gibanja i za oblikovne promjene, a tek kad nastavak postaje veći, ulazi i hoanocel s hoanodermom (slika 18. b, e). Cijeli više izbočeni dijelovi nepravilnoga korma pretvaraju se stezanjem i izvlačenjem u skupinu tjelešaca, koja se iz kaosa postepeno formiraju i individualiziraju postizavajući neku donekle određenu veličinu Slika 18. a predstavlja više početni stadij toga stvaranja, a slika 8. na tabli završni stadij; pojedini sparguli, koliko se već nijesu otkinuli, drže se još samo s pomoću tankog mostića pinakoderma s kormom. Oblik se pojedine spargule donekle zaokružuje, no do potpuno pravilnih kuglica čini se da ne dolazi, možda to biva tek za plutanja. no to nijesam motrio. o Oslobođeni sparguli predstavljaju oko 02 mm velike mjehuriće. Kako nijesu drugo, nego u mjehur svinut komadić askonske cijevi. imaju histo- lošku građu potpuno istu. Hoanoeel je sa svih strana opkoljen hoanodermom, u ovaj pinakodermom, koji pokazuje jasne znakove znatne gibljivosti. U subepi- teliju pinakoderma (galerta ili mesogleja) uklopljene su skeletne iglice, a da u njihovu postavu u taj mah nema nikakva reda. znaka narhije, dotično nestašice ređajuće organizacije (vrhovništvo personalno ili .cntelehija“). Čini se. da u tome stanju (za formiranja, otkidanja i lutanja) spargulum ne otvara por. nego tek onda, kad se opet prihvati podloge. Na jednostavnim olintima nijesam nikada motrio stvaranje spargula, nego tek na takovima, koji su bili u kormogeniji, ali proces nije išao tipičnim putem (neprestano nepotpuno cijepanje jednosmjerno). Najjednostavniji je slučaj pri- kazan na slici 4 tablice: vanredno je dugi olint ,raskrečen“, a na boku tjera hrpa spargula. Ipak nijesam sklon uzeti, da je stvaranje spargula = An slučajna pojava, koja dolazi kao posljedica propadanja ili degeneracije. Stvar je budućih istraživanja na živom objektu pod raznoličnim prilikama. koje možemo po volji mijenjati. da se nedvoumno utvrdi, koje životne prilike pogoduju S lika 13. Stvaranje rasplodnih tjelesaca nespolnim putem (spargula). a, askon u uzdužnoj diobi (dvostrukoj, bazalnoj; prema tome ima 4 noge); osim veće izrasline (1), odjeljuje se na ,boku“ cijeli niz rasplodwih tjelešaca (spareul4) (11); b i e, rasplodna tjelešca još neodijeljena jače po- većana; e, pinakoderm (iglice nijesu crtane); ćs, hoanoderm; ps, pseudopodijima nalični nastavej; s. posve odijeljeni spargul, iza pričvršćenja na podlozi postaje nov askon; np, nožna ploča; d. spikula (iglice). Crtano po cjelovitim, bojadisanim preparatima s pomoću sprave za crtanje, stvaranju spargula. U viših je spužava opažano dosta često, da pred zimu (Spongilla po K. Milleru, 120, gdje je 1 ostala literatura navedena), ili inače za nastupa nepovoljnih životnih prilika, nastupa neko raspadanje spužava u manje kuglice (redukciona tjelešea ili redukti po Milleru). Bez obzira na to, da su ti redukti nutarnje tvorevine, a naši sparguli površne tvorevine, postoje među njima znatne razlike u svakom pogledu, osobito pak u histogenetskom. U tom pogledu pokazuju redukti više sličnosti s gemulama, premda se slažemo s mišljenjem, da redukti nemaju direktne genetske sveze s gemulama. Redukti su solidna tjelešca, a čine ih indiferentne stanice iza kako su uslijed općene redukcije spužvina tijela svi diferencirani histološki elementi bilo potpali re- dukciji, bilo kako Miller drži, putem fagocitoze od arheocita (indiferentnih stanica) uništeni. Za stvaranja spargula nema traga nikakvoj redukciji, naprotiv vlada živahno proliferiranje svih histoloških elemenata, a osobit aktivitet zasvje- dočuje pinakoderm. Sparguli nastaju kao rezultat upravo obrnutoga procesa nego što je redukcija. kao rezultat prekomjerne proli- feracije. koja vodi do krajnje desorganizacije većega dijela ejeline. Kao dalja posljedica te desorganizacije javlja se postanak cijelog niza novih organizacionih centara. koji čine. te se pojedini dijelovi zaobljuju 1 AB otkidaju kao klice novih persona. To je dakle izričiti nespolni rasplod, koji ni propast materinskog organizma ne dovodi sa sobom. Analogna je no po svojem postanku drugotna pojava toli intenzivne pro- liferacije i kod nekih rasplodnih tijela (, Brutknospen“) viših spužava. Mćrej- kowski (105) opisuje na jednoj vrsti roda Jethya (Donatia) takvu proliferaciju kao pupanje. te izrijekom naglašuje velik aktivitet staničja. koje se aktivno po- miče i plazi kao pinakoderm naših spargula. Ipak se i ovdje radi o posve spe- cijalnim rasplodnim tjelešeima, koja su solidna, a sastavljena su od samih indi- ferentnih stanica (Maas, 96. Eiebenauer, 32, 33). O značenju spargula kao rasplodnih tijela ne može biti sumnje. Uspjelo mi je naći u neposrednoj blizini korma sa spargulima već za podlogu prihvaćen maliaskon,kojisesvojom veličinom, oblikom i građom pokazao kao spargul, na putu razvoja uolint (slika 13. dd). Uprav o otkinuti spargul nije pokazivao nikakve p: larizacije (orijentacije), te je sva prilika. da je spargul otkinuvši se od materinskoga organizma, u tome po- gledu sasvim indiferentan. To se najbolje razabira iz nepravilnog poređaja ske- letnih iglica. Pinakoderm spargula rado se izvlači u nastavke slične pseupodijima. kao kakve hvataljke. Na mjestu, gdje se pinakoderm iza obavljena plutanja do- takne podloge, izvuče se pinakoderm u solidni omašniji nastavak, koji se na kraju proširuje u pločicu; to je nožna ploča. Sasvim je sigurno, da se mladi askon u tomestanjugiba puzajući po podlozi isto onako, kaoi spolnim putem nastali mladi olint. Dalji znak za konstituiranje nove persone i prema tome nove orijentacije jest nastup poređuja među skeletnim iglicama. kojih biva sve više. Na slobodnom se kraju pinakoderm isto izvlači pripravljajući očito stvaranje oskularne cijevi, jer se već i pore počinju otvarati. Sam askon uzima pomalo dugoljast oblik; hoanocel pomalo prodire _ prema dolje u novi nožni (drškasti) dio, a prema gore u oskularni dio. Slijedeći je stadij prikazan na slici 9 tablice. Vidi se pot- puni olint s malom oskularnom cijevi, s lijepo razvijenim nožnim dijelom is prilično sređenim skeletnim iglicama. Pored svega toga, što se određena neka sličnost spargula s izraslinama mora priznati, jer se 1 izraslina može posve odijeliti te iz nje kao i iz spargula postaje nov olint, ipak možemo između obadvaju stvaranja konstatirati i bitnih razlika. Sparguli su više lokalne tvorevine. te kod njihova stva- ranja preteže znatno eentrifugalna tendencija, koja ide za brzim i posvemašnjim odjeljenjem, a odjeljivanje se događa sasvim bez obzira na podlogu. Odijeljeni sparguli predstavljaju više indi- ferentno, embrionalno stanje askona, koje ne preuzima polaritetnu orijentaciju direktuo od materinskog organizma. I jedni su i drugi izrasci askonske stijene. Stvaranje izraslina vezano je više na sposobnost puzanja materinskog askona, a sparguli se mogu lako otkidati i u potpuno sjedavom stanju askona. I jedan i drugi način nespolnoga rasploda ima zajedničko podrijetlo u suvišku rasta, no oni se zarana raziđoše uslijed prilagodbe na različne prilike. Stvaranje nespolnih tijela čistim pupanjem (otkidanje izraslina većega obujma. koje ostaju u neprekinutom kontaktu s podlogom), mogla je vladati u ranijem razvojnom razdoblju, kad je uslijed općene pomičnosti askona odjeljivanje bilo lako. Samo stvaranje izraslina postalo je. kako smo to već izveli, iz još primi- tivnijeg 1 općenijeg rasplodnog procesa jednostavnom diobom. Ta je bila vezana na još intenzivniju pomičnost. Kako je pomičnost bivala sve manja, diferencirali su se ti vegetativni procesi rasta u dva smjera. S jedne je strane odjeljivanje izrašćivanjem (pupanjem) nastalih persona postajalo sve nepotpunije, te se razvila zajedno sa sje- davošću tendencija za stvaranje kovma. S druge je strane obu- jam izraslina postajao sve manji, a sama je izraslina postajala sve manje zavisna o podlozi i o materinskom askonu. te se ot- kidala u sve indiferentnijem stanju. To se sve čita iz prirodne histo- rije našega oblika. Prema onome, što smo već prije iznijeli o postanku specijalnih rasplodnih tijela viših spužava, u kojih se međusloj s indiferentnim stanicama obilno razvio. a prilike su se hoanocela komplicirale (stvaranje kanalarnog 41 — sistema), može se izvesti. kako su baš sparguli. kao najprimitivnija rasplodna tijela (poslije tipičnih pupova) bila ishodištem za stvaranje solidnih specijaliziranih rasplodnih tijela (,,Brutknospen“, gemulae) time, što su na mjesto jednostavnih epitelija stupile arheocite ili indiferentne stanice, često uz potporu specijalnih skeletogenih stanica. Od rasplodnih tijela, što su za više spužve opisana, stoje još ponajbliže našim spargulima ona, što ih je F. E. Sehulze (147) opisao za oblik 0sea- rella lobularis (,freisehwebende Brutknospen“). Na akvarijskim primjercima toga oblika opažao je F. E. Sehulze, da se korast dio izrašćuje u 2—3 a1 do b mm debele kuglice, koje se otkidaju i plutaju poput mjehurića. Naiđu li one plutajući na ulvu, pružaju pseudopodijske nastavke. ne bi li im uspjelo prihvatiti se kakve podloge. Tek poslije 14 dana padaju svi mjehurići na dno, postaju pljosno korasti i razvijaju se u male spužvice. Bilo bi zanimljivo znati. pomažu li siti mjehurići u plivanju s trepavicama, jer pinako- cite Oscarelle imaju trepavice. Premda se ti plutajući mjehu- rasti pupovi razlikuju odjednostavnespargule Clathrine, budući da im je stijena debela, te sadržava kanale i bičaste komorice, ipak se mogu supsumirati pod pojam spargula, ako se pokaže, što međutim još nije razjašnjeno, da Pollack mjehurići ne nastaju kao druge ,Brutknospen“ iz posebne nakupine indife- rentnih stanica pod površinom, koje bi se rastući diferencirale. nego kao direktna izbočina stijene kore. Korsehelti Heider (72, IV., strana 483.) predmnijevaju takov razvoj tih plutajućih pupova, no sami naglasuju potrebu ponovnog istraživanja. Ostaje još, da se raspravi jedno prijeporno pitanje. Prvi opisivač našega oblika Miklueho-Maelay (109, strana 228. od riječi do riječi citirano u Haeekla, 46, [., strana 397.-8.) opisuje. koliko se izvana može vidjeti. prilično točno stvaranje posebnih mjehurastih rasplodnih tjelešaca, teih naziva gemulama. Njihov dalji razvoj u olinta nije direktno opažao, jer se nijesu ni poslije 14 dana čekanja u akvariju dalje razvile. Za pojedinačne olinte, oko kojih je na podnožju našao bjelkastu membranu, drži Miklueho-Maelay. da su postali iz tih gemula. Na pojedinim predmetima u moru nalazio je taj pisac bjelkaste kuglice. koje je držao gemulama. Poslije je samo u akvariju motrio na guanhi otkidanje tjelešaca, pa je odatle zaključivao, da su i one bjelkaste kuglice u slobodnom moru ista takva tjelešca. U: toj je okolnosti po mojem mišljenju glavni razlog cijelom nesporazumku, koji je poslije nastao u tome pitanju. Jedan dio opisa slaže se potpuno s našim nalazom na istoj Clatbrinia Na askonima (očito _kormu, jer veli Guancha-Gruppe) javljaju se otekline, koje se poslije O sati otkidaju. Bit će to samo pogrješka u motrenju; neki dio krivnje ide svakako i nedostatne predodžbe piščeve o histološkoj građi askona, kad se opisuje tjelešce kao da je opkoljeno tankom vanjskom stijenkom, što ima da odgovara očito pinakodermu, a nutarnjost da ispunjava stanična tvar sa skeletnim iglicama, koje bi imale potjecati od materinjeg tijela. Ako se ne prirede rezovi. pa ako se uopće nikakva preparacija ne provede. može se lake dogoditi. da se hoanoderm, jer je neproziran. premda čini samo jedan sloj, drži solidnom masom stanica; za iglice se lako može držati, da su uklopljene u tu staničnu masu, osobito zato, jer su nesređene. Sigurno je čisto zaključivanje po analogiji prema gemulama Spongille, kad Miklueho-Maclay dalje navodi, da se vanjska stijena pretvara u ovojak gemule a stanična masa da postaje sadržina #emule. Treba imati na umu, da taj pisac nije znao za celularnu građu pinakodermnog epitela poradi nepotpunosti metoda te prema tadašnjem općenom mišljenju; cijeli je pinakoderm držao kutikulom. Da tom tumačenju svoga nalaza poda više vjerojatnosti, pripovijeda dalje Miklueho-Maelay, da je u slobodnoj prirodi nalazio olinata, kojima su na nožnoj ploči visjele krpice sa skeletnim iglicama. Poredba tih kožica s ovojem » gemule “ bez strukture. pokazala je identitet obadviju tvorevina. Miklu- cho- Maelay je faktično mogao naći takve kožice, prionute uz nožnu ploču askona, i to kožice hitinoznog karaktera, no te nemaju nikakve sveze s gemu- lacijom, a izlučene su pinakodermnim epitelom nožne ploče, kako ćemo poslije 2 ARJE čuti. To identificiranje samo je nastavak pogrješke. kad je Miklueho-Maelay uzeo, da je tjelešee obloženo kutikularnim ovojem kao kakvom kapsulom, a kad tamo to je bio samo pinakodermni epitel. Haeckel nije ni u jednom slučaju u kalcispongija našao gemula niti štogod njima slična, pa je silom svoga autoriteta najenergičnije pobijao navode Miklu- eho-Macelaya pripisujući mu, da se dao potpuno zavarati. Na nevolju donio mu je isti nekoliko tobožnjih gemula (sabranih očito u slobodnoj prirodi, a ne odbijenih na očigled u akvariju). Haeckel je konstatirao, da su to ciste. čvrste 2—3 mm velike smeđe kapsule, pune smeđe prašinaste tvari. Niti stanice niti skeletne iglice nijesu se u njima našle. Haeekel je odatle zaključivao. da su to biljne tvorevine, pa da nemaju nikakva posla sa spužvama. Uzato je Haeckel naveo neke druge pogrješke, što ih je počinio Miklueho-Maelay, te koje čine. da se njegovi navodi imaju držati nepouzdanima. To je bilo i više nego dosta, da se izgubi svako pouzdanje u navod Miklueho-Maelayev. Međutim ima Haeekel u svojoj oštrini sigurno krivo. Jezgra je Miklueho-Maelayeva navoda istinita. Za mene nema sumnje. da je on doista prvi motrio stvaranje spargula. Pogriješio je, kad je držao pinakoderm ovojem, kao i onda, kad je držao, da je to rasplodno tijelo solidno. a još više, kad je identificirao spargule sa cistama, što ih je nalazio u slobodnom moru. Takvih cista ima doista u obalnom području mora veoma mnogo, a pri- padaju najraznoličnijim organizmima; sjećam ovdje samo na podociste skitopolipa. Miklueho-Maclay sigurno je predao Haeekelu takve ciste na istraživanje. a ne spargule. Posljedica toga je bila, da se navod Miklueho-Maclayev uvijek samo s najvećom rezervom kratko spominjao, ili se pak uopće prešućivao (Korsehelt-Heider, 72, IV.) Još u Minehina (116. strana 64.) nalazim jedan navod, koje se tiče toga predmeta. Za Clathrinu spominje Minehin, da u posve kontrahiranom stanju, kad je hoanocel ispunjen zaobljenim hoanocitama, dolazi do odebljanja vršaka, koji se otkidaju kao solidna rasplodna tjelešca, a ova se poslije plutanja pri- hvate dna, proširuju obliterirani hoanocel i uspostavljaju olint. Iz kratkog opisa jedva se može zaključiti definitivni sud, ali je sva prilika, da se tu radi o Clathrini, koja se nalazi pod neprijatnim životnim prilikama. u depresionom stanju. Odatle bi se opet moglo lako zaključiti, da je taj proces u svezi s invo- lucijom ili redukcijom. Na to upućuje potpuno kontrahirano dotično solidno stanje hoanoderma, a još više i ta okolnost, da se već postojali ejevasti dio otkida. Mincehinova tjelešca nijesu u pravom smislu riječi nove tvorevine ili lokalne izrasline, što je za prave spargule karakteristično, nego više odgovaraju frustulama (propagule po Billardu, 6, a) ako se i ne mogu s njima posve identificirati. 3. Histološka građa askona. A. Uvodna razmatranja. Već s jednostavnim obzirom na sistematsku stranu pitanja nužno je kod spužvi, osobito pak kod najnižih, proučiti izbližega i mikroskopsku anatomiju te histologiju objekata za istraživanje. U prvome dijelu rasprave mogli smo se uvjeriti o slaboj uporabljivosti krupno-morfoloških karaktera za sistematske svrhe, jer tu vlada neobično velika raznoličnost i nepostojanost u morfogeniji. Obično se u toj neprilici uzelo utočište u malom, gotovo najmanjem području histolo- Zije, koje se tiče skeletnih iglica. Vrhunac je u tome pogledu za kalcispongije postignut u postupku Haeekelovu (46), koji je za svaku od njegove tri poro- dice (Ascones, Leucones, Syeones) sve rodove i vrste razredio samo na temelju oblika i kombinacija skeletnih iglica. Postavljena je za praksu determi- nacije veoma zgodna shema, slična matematskoj formuli. Neprilika je bila, što se u prirodi nađeni askoni nijesu dali lako vrstati u pripravljene i točno omeđene okvire. Određena vrsta jednog roda posudila si je kojom prilikom i iglice, koje bi smjele dolaziti samo u drugom rodu! Haeekel se kušao iz te neprilike izvući tako, da je pored tipične vrste postavljao cijele nizove odlika. a te je 49 — svrstao opet u tri kategorije (vrsne odlike ili specifični varijeteti [beginnende Arten], vezivne odlike ili koneksivni varijeteti [verbindende Arten], te prelazne odlike ili transitorni varijeteti [Ubergangsarten]). “Takav umjetni sistem nije mogao izdržati kritike (Polćjaeff, 123, Vosmaer, 1683, v. Lendenfeld. 78, Bidder, 6, Minehin, 116). Već sa sistematskog stajališta nužno je dakle podrobnije histološko istra- živanje. K tome dolazi, da je naše znanje o histološkim prilikama askona dosta nepotpuno, jer se većina pisaca, koji su te objekte dobili u ruke, zadovoljavala određenjem vrste, obazirući se ponajviše samo na oblik u cijelome i na prilike skeletnih iglica. Istražujući s velikim interesom histološke prilike objekta za istraživanje, imao sam uvijek pred očima i fiziološki moment, kolikogod je bilo moguće. Askoni stoje u histološkom pogledu svakako iza hidroida, pa i onih najjednostavnije građenih. Pored izvjesnih dodirnih točaka s histologijom živo- tinjskih organizama, koji stoje askonima najbliže <-> Cnidaria, nalazimo i znatnih razlika, koje doista pored činjenica razvojne povijesti opravdavaju pot- puno odjeljivanje spužava od Cnidaria, a po tome od Metazoa uopće. To posljednje vrijedilo bi samo onda, ako stojimo na stajalištu, koje je općeno rašireno, da sva Metazoa (bez spužava) čine jedinstvo i u genetskom pogledu, t.j. da su sva monofilogenetski postala iz zajedničkog praoblika (gastrea). Međutim nam se čini, da je to apstrakcijom i shematizacijom postignuto genetsko jedinstvo (opstojnost samo jedne izlazne linije iz hrpe jednostaničnjaka) više nego nesigurno. Ne htijući sada tom prilikom dalje dirati u pojedinosti toga pitanja, mogli bi dakle kraj svih razlika između spužava i knidarija staviti i spužve među Metazoa, a da ih u toj vrhovnoj kategoriji ipak odijelimo od svih ostalih hrpa bez obzira na to. čine li sve te ostale hrpe jedinstvo za sebe ili ne čine. Ostaje zato netaknuto stajalište, koje je u početku rasprave istaknuto, po kojem se imaju tjelesni slojevi spužve imenovati posebnim izrazima. Ako za čas uzmemo u obzir oskularni i nožni dio olinta, vidimo, da je stijena šupljega askona sastavljena od dva sloja. Izvana oblaže cijev u pravilu posve pljosnat jednoslojni epitel. složen od samih pinakocita; mi ga stoga nazi- vamo pinakodermom, dok ga pisci obično obilježuju ektodermom ili dermalnim slojem. Međutim ne čini pinakodermni epitel sam za sebe potpunu jedinicu; on čini sa hladetinastom tvari (mesoglejom. enhimom ispunje- nim pleromom ili skeletogenim slojem). koja se nalazi pod njim te od koje i potječe. dalje sa staničnim i skeletnim elementima, koji su u njoj uklopljeni, a istog su podrijetla kao i epitel, potpunu morfološku, fiziološku i genetsku jedi- nicu (sarkoda ili sincieij starih pisaca). Stanični elementi pleroma, koji se nalaze ispod pinakodermnog epitela. pripadaju njegovu subepitelu, a ne čine mesoderm ili posebni srednji sloj. Prema hoanocelu pokriven je pinakoderm opet jednoslojnim epitelom. hoanodermom (entodermom ili gastralnim slojem pisaca), sto ga izrađuju posve jednolične. za sve spužve tako karakteristične hoanocite — stanice s ovratnikom i bičem ili hranidbene stanice (analogne entodermnim stanicama ostalih metazoa). U našeg oblika. a jamačno i u ostalih homocelnih kaleispongija (za ostale spužve izgleda da to ne vrijedi), dolaze u neposrednom subepiteliju hoanoderma ili poje- dinački raštrkane ili u omanjim skupinama (gnijezdima ili leglima) stanični elementi indiferentnog histološkog karaktera, koji se morfologijski (s obzirom na položaj) mogu pribrajati hoanodermu: U genetskom su pogledu te stanice samo- stalne, no ne čine samostalnoga sloja (slično je u nekih hidroida). Sekundarno. a osobito kod viših spužva, zalaze te stanice i u pinakodermni subepitel u meso- gleju, a predstavljaju indiferentan ,kvas“. iz kojega mogu postati svi postojeći histološki elementi, a osim toga još i spolni produkti. Oštre položajne i morfološke granice između oba temeljna sloja nema. S jedne strane mogu hoanocite uzeti indiferentan karakter i spustiti se u meso- gleju, a s druge strane mogu iz pinakoderma prodrijeti stanice i u većoj množini (porocite kroz mesogleju među hoanocite i između njih do hoanocela. Svi su ti procesi povratni upravo kao što može prolazno biti hoanocel i višeslojan. no u tom slučaju ne djeluju hoanocite kao motorne stanice. Kaošto smo mogli utvrditi za opće oblikovne prilike neobično veliku nepostojanost, tako ćemo isto moći PRIRODOSLOVNA. ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV.. SV. 9). 1 10. 4 = 50 = pokazati i za područje histologije. Svi gotovo histološki elementi mogu već prema fiziološkom stanju toliko promijeniti svoj izgled, da često teško pada njihovo identificiranje. Odatle dolazi, da u histološkoj terminologiji spužava postoji isto tako velika zbrka. Ima tu sva sila suvišnih nazivlja, koji su pojmovno loše određeni. Sve su stanice od reda u stanju, da uzmu oblik amebe, što mogućnost zbrke još i povećava. U stvari je bar kod najnižih spužava broj vrsta histoloških elemenata veoma ograničen. Pored embrionalnih ili indife- rentnih stanica (s jajnim, spermatskim i njihovim pomoćnim stanicama, o kojima | ćemo najkasnije govoriti), razlikujemo samo dvije doista različne kategorije: pinakodermne stanice i hoanocite. Između obadviju tih katego- rija razlika je apsolutna i bez prijelaza. Pinakodermne stanice javljaju se ili kao tipične pinakocite (u epitelijalnoj svezi) ili kao skeletoblasti, ili kao porocite. Teško je to bez opažanja na živom materijalu nepobitno dokazati. ali bih po onome, što pokazuju preparati, bio sklon uzeti, da bar u najnižih askona nijesu ti oblici pinakodermnih stanica apsolutno različni. te da se samo povre- meno specijailziraju, a da mogu prema potrebi i fiziološkom stanju cijelosti po- primiti koji god od navedenih oblika. Natemelju mojih opažanjanije minužno uzeti, da postoje posebne kategorijeameboidnih stanica (bilozrnatetesociteilitrofocite. fagocite ili što slično) niti posebne vezivne stanice. B. Pinakoderm. a. Epitel pločasti. Na neke osobitosti pinakodermnog epitela u cijelosti već sam prije upozorio. Sve osobitosti (morfološka promjenljivost, nevidljivost staničnih granica i t. d.), što ih pokazuje pinakodermni epitel našega oblika pred kožnim epitelima svih ostalih metazoa (a i većine viših spužava), imaju svoj razlog u tome, što je taj epitel u svojoj ejelini gibljiv. pa što je svaki stanični elemenat toga epitela u cijelosti gibljiv i to ne jednostrano kontraktilan, a nije se ni tek jedan dio svake stanice, iz kojih se epitel izgrađuje, specijalizirao fiziološki i morfološki za kon- trakciju, kao što je to kod mišično-epitelijskih stanica u Cnidaria. Stoga imamo potpuno pravo uzeti, da pinakodermni epitel askona, kaoonajunašegaoblika, reprezentira najprimitivnijitip jednog vanjskog epitela Takav epitel možemo direktno isporediti s pločom, koja je složena od samih ameba. Po- larizacija svake pojedine stanice epitela jedva je razvijena. Svaki drugi vanjsk epitel s krutom, stalnom strukturom, u kojega pojedine kubične ili prizmatske stanice nose bilo na bazalnom kraju mišično vlakanee, bilo na slobodnom kraju kutikulu, trepavice ili kakvu drugu diferencijaciju, moramo računati u specijalne ili u izvedene epitele. U takvim se epitelima mogu pojedine stanice samo u jednom određenom smjeru stezati i rastezati; one mogu postati uže i više ili niže i šire, a da se kod toga osnovni oblik pojedine stanice ne mijenja. Razlika je u oblikovnom pogledu između oba epitelijalna tipa, kao što je na primjer u jednostaničnjaka između hrpe Cytomorpha ( s mekšom, tečnijom i gibljivi- jom plazmom), i Cytoidea (s čvršćom i više krutom plazmom). Spomenuli smo sprijeda, da se ni na živom. ni na konzerviranom i ,u či- tavom“ bojadisanom objektu ne razabira pinakodermni epitel. F. E. Sehulze (188—146) uveo je metodu srebrnoga nitrata u histologiju spužava, pa je tako uspjelo bar pobočne granice epitelijalnih stanica učiniti vidljivima. Za naš je oblik Metsehnikoff (108) prvi vidio poligonalne pobočne konture pinakocita. Na uzdužnim i poprečnim rezovima, bojadisanim željeznim hematoksilinom, ne mogu se jasno raspoznati pogranične linije ni među susjednim epitelijalnim stanicama, ni prema galerti. To nam dokazuje, da nije jasno razvijena posebna vezivna tvar (Kittsubstanz i SehluBleiste) među pojedinim stanicama, a ni tako zvana bazalna membrana, kojom se obično tipični epiteli (osobito jednoslojni) omeđuju na bazi prema susjedstvu. Oboje smo već sprijeda tumačili aktivitetom os PR pinakocita. Nestašica bazalne membrane ima se povrh toga pripisati i drugoj akciji pinakocita. One izlučuju na svom bazalnom kraju hladetinastu tvar (galertu, mesogleju). Ne može ni biti drugojačije, nego da to: izlučivanje traje u jačem ili slabijem stepenu, ili makar uz prekide neprestano za cijelo vrijeme rasta. S pomoću octene kiseline može se postići (Metsehnikoff, 108) ocjepljenje pinakocite od galerte, pa mi se čini, da linearne granice između plazme stanice i galerte ne možemo ni očekivati, jer na toj granici, i to na veoma uskoj zoni, kao da je ispremiješana plazma s galertom, 'pa tako nastaje veoma intenzivni kontakt. Pinakocita može od svoje volje ili pod utjecajem jačega agensa (n. pr. octene kiseline: svoj pogranični plazmatski dio sasvim od galerte povući, to j. može se odijeliti. Nijesam opažao. da bi tipična mirujuća pinakocita pružala u galertu oduže pseudopodične nastavke. Bit će, da pinakocita upija na cijeloj površini kontakta s galertom rastopljenu hranu. Što se dakle tiče hranidbenog sustava vanjskog epitela, vladat će iste prilike, kao u Cnidaria. Nikada nijesam opažao u nutarnjosti pinakocita štogod, što bi se dalo tumačiti kao izvana uzeto hranidbeno tijelo (plijen). Najljepše sam slike pi- nakodermnog epitela do- bio. kad sam režući ih mikrotomom. zahvatio sa- svim po površini tangen- cijalno. slika 14. Ako je objekt u ispruženom i mirujućem stanju. dobivamo veoma karak- terističnu sliku poligo- nalnog taraca (mozaika. Većinom su pinakocite pentagonalne, a pojedine stranice su nejednako duge i samo otprilike pravilne. Topsent (157) donosi sliku pinakocita s valovitim konturama, što dolazi od epitela, koji je u akciji. Stanično ti- Slika 14. Malen dio tangencijalnog reza, krozZpređašnji pinako- dermni epitel, koji je sastavljen od samih pljosnih pinakocita, jelo čini plazma pjenaste omeđenih jedva vidljivim granicama; n, nukleus ili jezgra sta- strukture. Pojedine su nična. Crtano po rezu, koji je bojadisan hematoksilinom, s po- vakuole veoma sitne, zato MANS JO ESEJ: plazma čini obično uti- sak potpuno hijaline tvari. Na mjestima, gdje se dotiče po više vakuola (na uz- lištima). viđaju se većinom veoma sitna zrnca. U citoplazmi nema nikakvih posebnih diferencijacija, a i pogranične su linije na slici nešto pretjerano pri- kazane; u naravi se još slabije ističu (nestašica cementirajuće tvari). Veličina mirujućih pinakocita u takovu epitelu iznosi poprečno oko 20 u; za jednostrane ekspanzije mogu biti znatno dulje ali i uže. Kod toga mogu postati tako pljosne, da nukleus, koji je oko 3 u debeo, čini na slobodnoj površini stanice izbočinu. To može tako daleko dotjerati, da se na poprečnom prerezu podalje od centruma sa nukleom ni kod jačeg povećavanja ne može sigurno ustanoviti plazmatska prevlaka na površini galerte. Jezgra je manje više kuglasta, a veoma se intenzivno bojadiše, te se nutarnja struktura može zamijetiti, samo ako je bojadisanje dobro diferencirano; inače je nukleus jednoliko ern (hema- toksilin). Hromatičkih zrnaca ima u nukleu više, obično je jedno zrnce nešto veće (nukleolus). Oblik se, a prividno i veličina “jezgre mijenja pod utjecajem tlaka citoplazme. U veoma spljoštenom epitelu jezgre su okrugle 1 velike. Koji put može jezgra uzeti sasvim valjkast oblik (u cilindrično izvučenoj * stanici). Koji put sam dobio sasvim različnu sliku spljoštenog pinakodermnog epitela (slika 15). Galerta je pokrivena kao nekom mrežotinom, što je čine multipo- larne razvučene pinakocite. Stanične se granice ne vide. bit će da nijesu ravne Go E (Topsent, 157); stanice kao da su se splinule u sincicij, ali ne kompaktno. nego putem mnogobrojnih pseudopodija. Nema sumnje, da se tu radi o osobitom fiziološkom stanju pinakodermnog epitela, valjada o veoma intenzivnoj i aktivnoj ekspanziji. Oka ili vakuole mrežotine bit će da odgovaraju veoma povećanim okancima u običnom stanju (slika 15). Ne čini mi se vjerojatno, da bi na mje- stima povećanih ,vakuola“ bila galerta posve odriješena od plazme; vjerojatnije je, da je na tim mjestima plazmatski sloj vanredno tanak. U centrumima stanica. gdje je plazma kompaktna, uklopljena su veća zrnea, koja se intenzivnije bojadišu. slika 15. Dio tangencijalnoga reza kroz pinakoderm sa slikom sincicija. Granice se pinakocita ne raspoznavaju. Preparat je tamno bojadisan, pa su stanične jezgre posvema crne. Razlike u tonovima izrađene su nešto pretjerano; u naravi se teže raspoznaje vakuolizirana plazma od galerte; 4, odljevak skeletne iglice. Crtano po preparatu, bojadisanom hematoksilinom, s pomoću sprave za crtanje. Za razliku prema ostalim vrstama stanica, nijesam nikada našao u epitelnoj svezi pinakocitu, koja bi se putem kariokineze dijelila (Maas). Tu i tamo dobio sam slike, koje bi se mogle tumačiti direktnom diobom (slika 12. na tablici). no stvar nije posve sigurna. S više su se strana navodila opažanja, koja govore o eksistenciji direktne diobe u stanicama spužava (Wierzejski, 170). Već Metsehnikoff (108) pa Bidder (5) i Minehin (116 opažali su. kako inače pljosne pinakocite mogu uslijed kontrakcije postati cilindrične. Oba pisca (prvi i potonji) prikazuju kontrahirane pinakocite, kao da stoje razdaleko ne samo na bazi, nego i na svoj visini sve do površine, gdje se tek stapaju kao u neku površinsku ploču. Metsehnikoff (108, slika 10. i 11. na tabli XXII.) crta povrh toga i opisuje čudno stanje pinakocita u epitelu. Svaka se odijelila u dva dijela, koji se samo slabo drže zajedno. Na površini je pljosnat dio, (»deekender Teil“ po Sehneideru, koji čini pločasti epitel, a u galertu je uniknuo kuglasti dio (,aufreehter Teil“). Lendenfeld je što više držao, da su to dvije stanice odijeljene posve jedna od druge, svaka sa svojim nukleom. Minehin (116) prikazuje taj bazalni dio kao cilindričan s raširenom bazom. koja pridržava kontinuitet. Čudno je uzato, da bi između srednjih dijelova takvih pinakocita imali postati prazni prostori (po Minehinu) dok Metseh- nikoff (slika 10., na tabli XXII) erta bazalni dio stanice uklopljen u galertu. Ni na jednom od mojih mnogobrojnih preparata nijesam naišao na ovako pro- mijenjen epitel pinakocita. Dendy (26, cit. po K. C. Sehneideru, 134) drži te stanice žljezdastima; za naš oblik to sigurno ne vrijedi, jer ćemo vidjeti, da ovdje cilindrične epitelijalne stanice izlučuju tvar, koja služi pričvršćenju nožne ploče. Metsehnikoff je (116, strana 361.) samo na olintima, koji su prepari- rani oetenom kiselinom, nalazio gljivaste pinakocite (,pilzf&rmige Zellen“, po tome i engleski pisci govore: mushroom-like eells), a da su inače u Clathrina blanea - olintima_ pinakocite cilindrične; i to se ne slaže s našim nalazima. — 5 — Minehin (116, strana 46.) drži, da pinakocite postaju gljivaste samo prolazno uslijed kontrakcije. Zanimljivo je. da u viših kaleispongija, gdje pinakocite gube na aktivitetu, dolazi do redovitog odjeljivanja svake pinakocite u pljosni pokrovni dio i masivni u galerti uklopljen dio. Na slobodnoj mirujućoj površini askona ni u kojem slučaju nijesam opažao, da bi pinakocite uzimale cilindrični oblik. Gdje se pinakodermni epitel nalazi u stanovitom aktivitetu (rast i s rastom spojeno gibanje, cijepanje, odlu- čivanje spargula i sli- čno), tamo mogu pinako- cite postati nešto deblje i uže. U tipični visoki epitel vidio sam ih pri- jeći samo ondje, gdje su stupile u aktivni kontakt s okolinom, ili se pinako- derm pružao, da dopre —— do podloge. Na slici b M podlog 16. a prikazan je komadić Slika 16. a, komadić uzdužnoga reza kroz stijenu askona s uzdužnoga reza s ispru- povišenim pinakocitama (0); m, mesogleja; Ba hosnodem, b, S G uzdužni rez kroz izraslinu, koja je sastavljena samo od pinako- ženog a ne s kontrahi- (qerma, te su pinakocite prizmatičkog oblika. Kod d se jedna ranog dijela askona, pa pinakocita podijelila. Crtano po preparatima, bojadisanima hema- se vide pinakocite visoke, toksilinom, a uz pomoć sprave za crtanje. znatno uže, a na povr- Šini izvučene u krpaste nastavke, koji se pružaju svi u jednom smjeru; ujedno se vidi tendencija za prihvaćanje na bližu podlogu. Drugi je slučaj prikazan na slici 16. 6. Izraslina, koja se pružala prema podlozi, dakle se razvijala u novu nogu. prerezana je poprečno i to tako bazalno, da hoanocel i hoanocite nijesu ni zahvaćene. Slika vanredno naliči rezu kroz solidni tentakul kakvog hidroida. Stanice su tipično cilindrične sa nešto izbočenim i zaobljenim slobodnim krajem. te se klinasto suzuju prema bazi, gdje se izlučuje galertasta tvar; ta je mjesti- mice zgusnuta kao u neke fibrile. Taj primjer može služiti kao dokaz, da do- ista pinakocite izlučuju hladetinastu tvar, jer tu drugih stanica nema. Na mjestu, označenu slovom d, baš se odigrava posljednja faza stanične diobe. Jezgre-kćeri već su konstituirane, ali se plazmatska tijela još nijesu podijelila. Nažalost se odatle ne vidi, da li je dioba bila direktna ili kariokinetska. b. Pinakoderm nošne ploče i proces puzanja. Još zanimljivije slike dobivamo na uzdužnim rezovima kroz aktivnu nožnu ploču, ako je fiksirana baš usred najživljeg gibanja (slika 17. a, b). Već od drškastoga dijela ovamo postaju pinakocite sve kompaktnije, dok se blizu ruba nožne ploče konstituiraju u tipični cilindrični epitel s tom osobitošću, da nijesu krute. Različnom obliku pinakocita na tim mjestima odgovara i različna funkcija. Na samom rubu izvlače se pojedine pinakocite kao kakve amehbe, te su često većim dijelom svoje površine slobodne, a manjim se dijelem drže tkanine, ne dopirući uvijek do subepitelijalne hladetinaste tvari (slika 17. a; stanice ozna- čene s ap). Jasno je, da su to rubne, amebama slične pinakocite, koje napre- duju puzajući po podlozi. Njihov je način gibanja način najprimitivnije forme, što ga supsumiramo strujanju plazme. To strujanje (ispruživanje aktivno a ne relak- sacija iza kontrakcije ili automatsko pružanje) samo je početna faza gibanja, te je mora slijediti kontrakcija, uslijed koje se čitava pinakocita privlači prema izvučenom pseudopodičkom nastavku. U isti čas privuče svaka rubna pinakocita i dio cijelosti, jer samo tako može rezultirati puzanje cijelosti u određenom smjeru. Početna faza toga privlačenja ili stezanja rubnih pinakocita prikazana je na slici 17. a. Tu su pinakocite visoko cilindrične, a pseudopodiji se ne vide. Znak znatnog potega jest način, kako se bazalni krajevi aktivnih pinakocita b4 - inteuzivno prihvaćaju ovdje zgusnute i nekud fibrilarno struirane hladetinaste tvari. Manje se ističe pjenasta struktura citoplazme, a prevladava zrnata struktura. U citoplazmi samoj nijesmo mogli konstatirati, da bi se ta zrnca poređala line- arno stvarajući fibrile; tako daleko diferencijacija plazme očito ne dopire. Slika 17. a i h, dijelovi uzdužnih rezova kroz rub nožne ploče, tako da hoanoderm i nije pri- kazan. U «e prelazi pinakoderm iz pljosnih pinakocita (p) u visoke s izvučenim pseudopodijima (a, p), koji služe prihvaćanju za podlogu. a p, ameboidne pinakocite; m, mesogleja (galerta); s, mjesta otopljenih skeletnih iglica. Crtano po preparatima, bojadisanima hematoksilinom, s po- moću sprave za crtanje. Kad postaju pinakocite uslijed aktiviranja cilindrične i uske, zauzimaju na- ravno kud i kamo manju površinu. nego kad se nalaze u pljosnatom mirujućem stanju. Uslijed toga dolazi do dviju pojava. Podalje od ruba, i to obično na ta- banu, ostaje dio površine bar prolazno nepokriven stanicama (slike 17. 6, 18.), te izgleda kao da se taban rascijepao. Cesto se vidi, kako na takva mjesta do- laze iz ovdje debe- log sloja hladeti- naste tvari amebo- idne aktivno putu- juće stanice, te kako prodiru do slobodne površine i pokrivaju golo mjesto. To je konstatiranjeznatno, jer pokazuje, da b a- ' a ziepitelijalni pi- +! n nakodermni sta- Slika 18. Uzdužni rez kroz cijeli nožni dio askona, koji sebaš gibao. Vični elementi Kod n se taban drži podloge; kod 1, se ispružio, da se prihvati daljeg doista nij esu po esisi koj msoaijećAva posu sa podložom na prodanom ik ch, različni od sa anocel; €, pljosn 18 )aermn >pitel; 8, £ B 5; 8, xd 2 " 13 1 topljene akGibike iglice u Salem Si Hitinsznš- plodićas Eg ja dabanREg mih epitelijal pinakodermni epitel izlučuje na podlogu. Crtano po preparatu, bojadi- 10 postavljenih sanom hematoksilinom, s pomoću sprave za crtanje, pinakocita. Isto smo to opažali za druge pojave. Pojedine ,amebocite“, kojih u galerti nožnog dijela ima mnogo, a izlučuju tu i skeletne iglice. guraju se među cilindrične pinakocite na površinu, — DB i pretvaraju se u isto takve pinakocite (slika 17. a, b). Tim je procesom olak- šan aktivitet nožnog dijela. S obzirom na mehanizam puzanja zanimljivi su uzdužni rezovi, od kojih je jedan prikazan na slici 18. Iz općene se situacije može zaključiti, da se rezani askon gibao na lijevu stranu. Samo lijevi rub nožne ploče pokazuje znak najvećeg aktiviteta, te je izvučen u smjeru napredovanja. Slijedeći je (prema sre- dini) dio tabana gol, dotično pokriven provizorno s novo nadošlim zasada pljosnima pinakocitama. U centrumu tabana adheriraju podebljane pinakocite uz podlogu, no ne čine gust i neprodušiv epitel. Na protivnom rubu nožne ploče ne drže se spljoštene i veoma raširene pinakocite uz podlogu. Samo kod » drži se taban još podloge; to je znak završetka u otkidanju od podloge. Iz svega se toga može zaključiti, da akt puzanja nije tako jednostavan proces, nego da je složen iz niza faza. Uitav tijek procesa dao bi se ovako rekonstruirati. Na onoj strani nožne ploče, gdje ima gibanje započeti, a koja je određena smjerom, što ga kani askon uzeti (askon odlučuje jamačno glede smjera po svojoj volji makar i na ponuku došlu izvana) lupe se od pod- loge i pružaju rubne pinakocite naprijed ameboidno, dok na ostaloj površini tabana adheriraju, kako ćemo čuti, s pomoću posebno za tu svrhu izlučene ljepljive tvari. Prihvativši se pod- loge, prilijepe se za nju, a na to slijedinjihovakontrakcija, koja se prenosi u formi potega putem hladetinaste tvari na nožni dio i time na cijelost. Pod utjecajem toga potega otkidaju se redom do tada adherirajuće pinakocite od podloge, te se u parti- jama premještaju bliže međutim odmaklom rubu. To se gibanje prenosi dalje prema protivnoj periferiji, koja se posljednja po- vlači u smjeru općenog gibanja. Puzanje dakle nije kontinuirano. kao kad infusor ili turbelar najviše uz pomoć trepavica po podlozi skliže. Sličan način gibanja po podlozi veoma je raširen u životinjstvu, pa nema sumnje (poradi identiteta anatomsko-histoloških prilika). da se 1 hidra i aktinija i skifo- polip istim načinom gibaju iJennings [60, 1906.| drži, da puzanje hidre nije razjašnjeno). Samo u pojedinostima promijenjeno je gibanje u hidre s pomoću tentakula, kad mjesto ruba nožne ploče, koji ne može za znatniji iznos napre- dovati, ispruži hidra tentakul prema podlozi dosta udaljeno od hvatišta nožne ploče, pa prilijepivši ga za podlogu, odlijepi samu nogu i privuče zatim cijelo tijelo jakom općenom kontrakcijom uzdužnih mišičnih vlakanaca i dovuče tako nogu tik do pričvrštenog tentakula. Cim je adhezija tabana uz podlogu postignuta, oslobađa se tentakul, a hidra se na novom staništu ispruži, pa postupak započinje nanovo. Uvijek se kod toga puzanja radi o tome, da pričvršćenje za podlogu bar jednim dijelom ustraje, inače bi i slabija struja vode izvrnula i ponijela životinju, koja bi tako izgubila vlast i upravu (samoopredjeljenje) u gibanju, a tome se očito hoće izbjeći. Iza kako smo se upoznali s pojedinostima u načinu puzanja nožne ploče olinta, postat će nam razumljiva i pojava cijepanja ili diobe, koja tako često za- počinje baš na samoj nožnoj ploči. Da dođe do stalnoga gibanja (cijele životinje) u jednom smjeru, nužno je da postoji jedinstvo u postupku tabana. Sve ako 1 dolazi do diskontinuiteta u epitelu tabana. uvijek se taj nanovo izjednačuje pod utjecajem cijelosti (vrhovne ,entelehije“ personalne). Pomislimo li, da je ta harmonija narušena, te da tendencija istosmjernosti u gibanju tabana slabi, lako bi poslije prve faze puzanja, kad se jedan dio tabana dalje prihvatio podloge, a inače je nastao samo provizorni rasejep (diskontinuitet), moglo doći do toga, da ostali dio nožne ploče (tabana) krene drugim (protivnim) smjerom, pa da tako nastane pravi rascjep, kako smo ga već sprijeda opisali. Za nas bi bilo veoma zanimljivo, da saznamo pouzdano prilike puzanja u ličinaka spužava, kad zasjedaju na dno (za metamorfoze ili za pupalnog stanja). Da te ličinke aktivno puzaju, to su opažali, kako smo utvrdili, Metsehnikoff (108) i Maas direktno u živome za oblik Sycandra dotično Esperia lorenzi (Maas, 87) a indirektno se isto može zaključiti za sve oblike spužava, u kojih je samo razvojna povijest proučavana, već po obliku i vladanju adhezivne ploče D6 — zasjelih ličinaka (F. E. Sehulze, 136—146, Metsehnikoff, 106. 105, Delag e. 21, Minehin, 116, it. d.), koja je na rubu uvijek izvučena u lijepo razvijene pseudopodične nastavke. Takovo napadno izvlačenje pseudopodija, za koje sami pisci navode, da se nalaze u neprestanom gibanju, bilo bi sasvim nerazumljivo. kad bismo pristali uz tvrdnju nekojih od tih pisaca, da su naime ti nastavci stvoreni samo poradi što boljeg učvršćenja za podlogu. To bi pored razmjerno velikog opsega same adhezivne ploštine (tabana) bilo posve suvišno dok bi shod- nije bilo obilno izlučivanje ljepljive ili cementirajuće tvari (adhezivna ploča). Nažalost su pomenuti pisei veoma rijetko prikazali puzave ličinke u pravim uzdužnim ili poprečnim rezovima zajedno s podlogom ili bar "u optičkom rezu u profilu (pogled sa strane). Za Esperiju, koja bi nas u prvom redu zanimala. jer je baš na tom obliku Maas opažao aktivno puzanje, reproducirana je slika uz- dužnog prereza, ali ta nam ne može mnogo pomoći. Naprotiv opisuje i erta Heider (92) sasvim jasno za ličinku Oscarelle, da se ona ne drži podloge cijelim tabanom, nego s pomoću ,nožica“. Pisae taj naravno misli, da je to adheriranje stalno. no dosta je da pogledamo slike ličinaka odozgo ili ragona u čitavome sa strane, pa ćemo uvidjeti, da se radi o puzavim životinjama, u kojih puzanje teče očito načinom, kakov smo upravo ustanovili za našeg askona. I larva sikandre, kako je F. E. Schulze (131. 141) erta gledanu sa strane a u stanju metamorfoze, ne drži se podloge glatko i potpuno svom površinom tabana, nego samo pojedinim partijama (nožicama). Takvih bi primjera mogli navesti i više. a buduća opažanja na živome objektu imaju potvrditi naše mišljenje. da se u svim tim puzavim stanjima radi o pomicanju valovitim načinom putem nožica, aneokontinuiranomklizanju uz podlogu. Nastaje pitanje, slaže li se to s načinom gibanja, opažanim u amebe (Rhizo- poda uopće). I za amebu se do pred kratko vrijeme držalo, da ona puzajući uvijek cijelom adhezivnom ploštinom prijanja uz podlogu, te da bilo izlijeva žitkiju nutarnju plazmu u istureni pseudopod, a čvršća se vanjska plazma privuče u smjeru pseudopodija. ili prema drugom mišljenju, da se ameba jednostavno valja uslijed strujanja nutarnje plazme tako te bi uvjek drugi dio površinske plazme postao tabanom (Jennings, 60). Međutim je opažanje puzajuće amebe u profilu (po Dellingeru, 29, citirano po Jenningsu, 60) iznijelo još i jedan nov način gibanja, gdje ameba za puzanja ne prijanja svom ,trbušnom“ plohom uz podlogu, nego samo nekim kao pljosnim, niskim nožicama, koje se redom isturuju. hvataju 1 opet otkidaju od podloge. Prema tomu ne bi puzanje bilo uvijek jedno- stavno strujanje u ispružen nastavak. niti valjanje, nego bi teklo po istoj shemi. po kojoj to biva u našeg askona, te bi odgovaralo nekoj vrsti hodanja. Dolazimo do rezultata, kojem pripisujemo najveći zamašaj, to jest da puzanje mladoga askona (i puzavih mladenačkih stanja u spužava uopće) odgovara puzanju amebe. kako ga je opisao Dellinger (25) ne samo u pružanju pseudopodija u smjeru gibanja u dvodimenzionalnom smislu (izvlačenje uz neprestani kontakt s pod- logom), nego je to pružanje odijeljenih nožica, koje prihvaćene za novo mjesto čine novo uporište, prema kojemu se onda uz pomoć stezanja te nožice (u amebe dio stanice, a u spužvice skupina stanica s pripadnim dijelom galerte) ejelina privuče 1 prenosi te tako rezultira neko hodanje s priljepljivim i stezljivim noži- cama. U jednom se i drugom slučaju radi o principijelno istom procesu izmje- ničnog i djelomičnog otkidanja od podloge i prihvaćanja (priljepljivanja) za podlogu. Sigurno ne griješimo, ako u toj istovetnosti tako znatne funkcije u Rhizopoda i spužava vidimo za ove posljednje znak osobite primitivvosti, koji nam dozvoljava, da tu pojavu upotrebimo kao veoma vrijedan argument u prilici upopunjenja našega shvaćanja o filogeniji spužava. Pinakocite postaju dakle cilindrične samo na nožnome kraju, te je taj oblik potpuno u svezi s posebnom funkcijom: s ispruženjem i s kontrakcijom u polarnom smjeru stanice (od slobodnog pola stanice k bazalnome). Bazalni je pol stanice stalno pričvršten za bazalno hvatište, a to je ovdje dosta čvrsta galerta, dok se slobodni kraj pinakocite prolazno rješava od podloge, te se na promijenjenom mjestu opet čvrsto prihvaća podloge. Upozorujem osobito na tu razliku u načinu i smjeru gibanja pinakocite nožne ploče prema pinakociti drugog kraja, na primjer oskularne cijevi. kojoj je poglavita funkcija ta. da se steže i opet ispruži u smjeru, okomitom na onaj smjer, u kojem to čini cilindrična pinakocita nožne ploče. Samo oskularna pinakocita (osobito ona na oskularnoj membrani, kako ju je Minehin, 111, opisao) može se držati pretečom epite- lijsko-mišične i po tome mišične stanice uopće, ako uzmemo, kako smo to već prije izveli, da se stezanje zbiva u jednom samo smjeru, a da se plazma diferen - cira u posebnu mišičnu apoplazmu, kako je to u hidroida na primjer samo jedan (bazalni) dio epitelijske stanice učinio, dok je u viših spužava subepiteli- jalna pinakocita u čitavome donekle postala miocitom. Pinakocite nožne ploče pošle su sasvim drugim razvojnim smjerom. Nije mi još jasno, da li je taj smjer uopće preko spužava kamo dalje dopr'o i nekud doveo. U samih spužava izgleda da je s vremenom pretegnula žljezdasta funkcija, koja je u manjem opsegu bila razvijena od početka. Sve pinakocite nožne ploče izlučuju prema potrebi na svom slobodnom kraju organsku ljepljivu ili eementirajuću tvar, kako smo vidjeli već za pripadne stanice na nožnoj ploči hidre i skifopolipa. Plazma pinakocita ne prihvaća se direktno podloge, nego posredovanjem te specijalne ljepljive tvari. To naravno ne znači, da ta sveza mora biti stalna. Kao u hidre i skifopolipa, tako i ovdje (a tako je sigurno i u amebe) zavisi samo od volje životinje, da tu svezu razriješi isto tako, kao što se može pinakocita na svom bazalnom kraju riješiti sveze s hladetinastom tvari, ma da je inače ta sveza veoma čvrsta. Stoji li životinja duže vrijeme na istom mjestu, izlučuju se veće množine toga cementa (hitinozne prirode?) pa dobivamo cijelu pločicu (slika 18.). kao što smo nalazili i u skifopolipa. Naravno, da ni takva veća ploča na mora biti zaprijeka za dalje gibanje, jer pinakocite mogu isto tako tu svezu po volji ostaviti. Kad spužve ostavljaju puzanje sasvim, onda je glavna funkcija tih stanica žljezdasta. Kod našeg askona nijesam sklon pribrojiti te pinakocite nožne ploče kraj svih osobitosti, što pokazuju prema ostalim stanicama, posebnoj kakvoj kategoriji, a to zato, što sam opažao, da je svaka pinakocita u stenju, da preuzme te posebne zadaće u svrhu puzanja, a u drugu ruku, jer sam opažao, da prolazno stim na- činom specijalizirana pinakocita može opet zauzeti ne samo oblik pljosne povr- šinske pinakocite, nego i oblik indiferentne ameboidne stanice. U tome vidim opet jedan dokaz više, kako je histološka diferencijacija, slično morfološkoj diferencijaciji u tih askona gipka, prolazna i obratljiva, pa da dosljedno klasificiranje stanica preko okvira: pinakocite — hoanocite — arheocite (indi- ferentne stanice) nije bar za askone provedivo. €. Pinakoderm srednjeg i oskularnog dijela. Još ćemo se jedan čas zadržati kod običnih pinakocita srednjega dijela olinta. Njihova se funkcija ne iserpljuje u jednolikom i općenom stezanju i pružanju, što ima za posljedicu kontrakciju i dilataciju čitavoga askona. Na mjestima. na kojima se stiču tri ili četiri pinakocite u ispruženom, dakle pljosnom stanju, mogu se susjedne partije tih pinakocita povući od tog stjecališta, pa tako nastaje vanjski dio pore (slika 19.) Ostaje da se ispita na živom objektu, kako dolazi do koordinacije tih specijalnih gibanja pinakocita s gibanjem tako zvane porocite i hoanocita, što se nalaze na teritoriju pore. Pore mora da su filogenetski davne stečevine spužava, jer se kod potanje analize pokazuju kao sasvim osobite naprave. Meni se čini vjerojatnije, da su pore bez porocite prvo- bitnije. U tom bi slučaju sve one pinakocite, koje sudjeluju kod stvaranja pore, zašle svojim rubovima prema mesogleji, makle je s puta i doprle do hoanocita probijajući potpuno cijelu askonsku stijenu. Taj se posao ne bi mogao dosta brzo obaviti, jer je poradi tankoće hladetinastog sloja (što je razlog, da nije moglo doći do diferenciranja posebnog dovodnog kanala) hoanoderm veoma blizu površini, dakle kod nastupa nepovoljnih okolnosti neposredno ugrožen, pa je bilo nužno mehanizam zatvaranja pora popraviti. Uslijed daljeg morfologijskog i fiziologijskog usavršivanja moglo je doći do toga, da se posao razdijelio i jedna od pinakocita preuzela onaj dio zadaće produbljivanja kanala pore prema hoano- celu i stvaranja srednjeg dijela kanala. Stime je postignuto to, da se vanjski da x M9 otvor pore, a to je u času pogibelji najglavnije, može veoma brzo zatvoriti. Mora da je otvoranje pora moguće samo za ispruženog stanja askona. To se može zaključiti odatle. što se od skupljenih pinakocita u cijelom ne može očekivati, da će se one moći još i parcijalno = , kontrahirati, te se tako rastaviti na i. ( stjecištnim točkama. U drugu se ruku FPkrukje Pira za općene kontrakcije znatno pode- bljava hladetinasti sloj. koji bi trebalo prodrijeti. a 1 hoanocite su više stisnute. Nikakve histološke osobitosti ne pokazuju pinakocite oskularnoga dijela, pa tako i nema na vanjskoj površini askona nikakve vidljive granice između srednjeg i oskularnog dijela. Međutim nema sumnje, da su pinakocite osku- M larnoga dijela funkcionalno ipak nešto oo različne od ostalih. One ne čine pora, Slika 19. Posve tangencijalni rez kroz površni a i njihovo stezanje i rastezanje mora pinakoderm askona. p, pinakocite; op, otvor da je izrazitije, brže i više sređeno. O pore među pinakocitama; m. mesogleja (galerta); xki E : s, mjesta otopljenih skeletnih iglica. Crtano po morfološkim promjenama oskularnih preparatu, bojadisanom hematoksilinom, a uz pinakocita u cijelome već smo prije pomoć sprave za ertanje. govorili. Sad upućujem samo na neke rezove (slika 20.), iz kojih se vidi. da pinakocite oskula ni onda, kad se oskul stegnuo, ne postaju cilindrične, nego da se više utiskavaju u podatnu galertn. Po Minehinu bi (116) između vanjske Slika 20. Uzdužni rezovi krož stijenu oskularne cijevi. «a, s nešto kontrahiranim pinakocitama; b, 8 više kontrahiranim pinakocitama; €, s ekspandiranim pinakocitama. p, pinakocita; a p, ameboidna pinakocita (u galerti m); # 0, rub oskularnoga otvora; s, mjesto otopljene skeletne iglice; < 1, skeletogena stanica; h, hoanocita. Crtano po preparatima, bojadisanima hematoksilinom, s pomoću sprave za crtanje. i nutarnje obloge oskularne cijevi morala biti razlika. Vanjska bi obloga imala činiti obične pinakocite, a od ruba otvora prema hoanocelu bile bi njegove porocite, — (59 d. ,Porocite“, Porocite razlikovale bi se od običnih pinakocita po veličini, po većem ak- tivitetu (jača ameboidna gibljivost) i većim zrnima. Sve su te razlike zapravo samo kvantitativne naravi; prije svega veličina stanice i nuklea. Apsolutnu je veličinu uopće teško ustanoviti, kraj velikog metabolizma u obliku. Treba samo isporediti sliku 14. sa slikom 29., pa onu, gdje su prikazane izolirane porocite iz hoano- cela. Jezgre pogotovu ne pokazuju različnosti. Pogledom na strukturu moram pak upozoriti na veliku promjenljivost. Naši su rezovi svi fiksirani i bojadisani istim načinom, pa se moraju nađene razlike (osim onih, koje potječu iz nejednake diferencijacije kod bojadisanja, a te se lako upoznavaju) svesti na fiziološka različna stanja. Minehin opisuje i crta u porocitama veća zrnca, koja se intenzivno boja- dišu. I mi smo često našli takva zrnea (slika 21.), no jednako često i u tipičnim (po položaju) pinakocitama (slike 15., 20.). Drugi put sam našao u Minehinovu smislu nesumnjive porocite bez krupnih zrnaca i s manje više pjenastom strukturom plazme. Po svemu mi se čini, da su ta zrnca kao rezerva stovarena hranidbena tvar (po svoj prilici bjelančevine), te da se prema hranid- benom stanju uopće a i inače prema fiziološkom lokalnom stanju manje ili više nakupljaju. Moguće je, da se dio pinakocita (dotično porocita) u viših spužava specijalizirao baš za to stovarivanje hranidbene rezerve ostajući ameboidno gibljiv no napuštajući posao oko pora (tesocite). Ne uviđamo opravdanost teorije, što je Minehin (116, strana 49.) iznosi kao moguću pogledom na postanak porocita. Po toj bi teoriji pojedine pinakocite iz okoline pora preuzele ingestivnu ili fagocitarnu ulogu. Minehin potkrepljuje tu nauku s nekim argumentima: povoljan položaj prema ingestivnoj struji, ne- jednakost u položaju porocita među kaleispongijama i silicispongijama, a što je glavno time, da u kaleispongija mogu porocite pograbiti i u sebe uzeti i veća hranidbena tijela (na primjer dijatomaeceje). Jedino ovo posljednje moglo bi vri- jediti kao argumenat. Na stotinama naših rezova nijesmo ni u jednom slučaju našli, da bi koja porocita ili pinakocita uopće sadržavala kakov plijen, dok smo za hoanocite, kako ćemo kasnije pokazati, motrili cijeli niz takvih slučaja. U viših je spužava eksistencija posebnih porocita (s intracelularnim kanalom) po- gotovu nesigurna, jer su pore izvučene u stalne kanale, pa su porocite askona izgubile rajson d' ćtre. To uviđa i Minehin, pa drži (116. strana 1.) ipak vjerojatnije, da su se njegove porocite u viših spužava više priklonile poslu oko stvaranja skeletnih iglica (cellules sphćruleuses), što napokon može učiniti svaka pinakocita. Pridržavamo nazivlje ,porocite“ za one pinakocite, koje su napustile epiteli- jalnu svezu ili prolazno ili da u opće nijesu bile u epitelu, premda ne pred- stavljaju posebnu vrstu stanica. Još je teže dijeliti porocite od skleroblasta ili od formativnih stanica. koje izlučuju skeletne iglice. Sam Minchin, koji naj- više ističe posebni značaj porocita, iznosi, da u kaleispongija, koje imaju četvero- krake skeletne iglice. same porocite izlučuju četvrti ili gastralni krak; porocita je dakle ujedno skleroblast. Ostale pak krakove izlučuju skleroblasti, koji su postali diobom iz pinakocite, a svršivši taj posao (osobito to vrijedi za kalei- spongije), vraćaju se opet u pinakodermni epitel. Ni ja nijesam mogao naći između skleroblasta i tipičnih epitelijalnih pinakocita nikakvu bitnu razliku. Ni skleroblasti (bar u nižih spužava) nijesu drugo negoli pinakocite, koje su napustile epitelijalnu svezu, te poput ameba plaze po hladetinastoj tvari i skeletnim igli- cama (slika 22. a, 0). Nađemo li među njima i manjih s razmjerno manjom jezgrom, to se radi sigurno o takvima, koje su se nedavno dijelile, te još nijesu postigle normalne veličine za pinakocitu, što bi se moralo ustanoviti točnim opažanjem 1 mjerenjem na živom objektu. oto se našeg oblika tiče, možemo mirne duše ustvrditi, da u pinakodermu imamo samo jednu vrstu stanica, a to su pinakocite, koje mogu prema mjestu i potrebi preuzeti različne funkcije, a uslijed zaista velike promjenljivosti u obliku (metabolizam) i različne oblike. Izlazni i najobičniji je oblik amebe (indi: ferentan oblik), a zatim oblik pljosne poligonalne epitelijalne stanice. Svakom — (Br prilikom dokumentiraju pinakocite svoju rizopodnu narav. Već sam spomenuo obrnut proces na nožnoj ploči. Cesto se može amebiziranje opažati na prijelazu nutarnjeg pinakodermnog obloga oskularne cijevi prema hoanodermu. To stoji sigurno u svezi s aktom otvaranja i zatvaranja oskularnoga otvora. Minehin drži. da je to mjesto postanka porocita. Po njemu je cijeli nutarnji oblog osku- larne cijevi složen od porocita. Kod toga se pitanja moramo nešto zadržati. Minehin temelji potonje mišljenje na embriološkim opažanjima. Za prvu šupljinu, koja postaje u ,pupi“. drži da je opkoljuju porocite. Međutim one stanične elemente, što ih Minehin već u tim ranim razvojnim stanjima naziv: porocitama, ne možemo priznati posebnom staničnom vrstom. Po prikazu Miu- chinovu (116, strana 69. —72.) postale su te porocite istim načinom 1 iz istih stanica kao i pinakocite (metamorfozom bičastih stanica larve), a ni na slikama Minehinovim ne može se opažati nikakva razlika među njima; čitava je raz- lika u položaju. One od metamorfoziranih stanica, koje prodru za opće meta- morfoze na površinu, stvaraju epitel, ali poslije ulaze opet u subepitelij, da postanu skleroblasti. One od metamorfoziranih bičastih stanica, koje ostaju unutri. postaju ,poroeite“ i opkoljuju prvu tjelesnu šupljinu. Kad se hoanocite konstituiraju u epitel. zađu te ,porocite“ među nje pojedinačno; samo na mjestu. gdje ima postati oskulum. čine epitel. Odatle postulat Minehi- nov, da je nutarnji oblog osku- larne cijevi složen od porocita; kad mladi askon raste, onda da prodiru hoanocite uvijek dalje gore među porocite oskularne cijevi, te postepeno opkoljuju pojedine porocite i odjeljuju ih iz epitelne sveze. Tim načinom da se umnožava broj porocita u hoanodermu. To je potonje svakako više zaključak nego opažanje. Opa- žanja govore kud i kamo više za to, da rast askona u visinu ne ide zonalno ili kao na nekom a vagetacionom krugu, nego jedno- Slika 21. Malen dio uzdužnoga reza kroz dno hoano- mjerno. Ništa ne Aa: 10, cela (kod nožnog kraja). eh, hoanocel; e, hoanocita; da hoanoderm prodire prema nu- * D, pinakocita; a p, ameboidna pinakocita posve u- tarnjem pinakodermu oskularne klopljena u mesogleji (m) ili salerti; s, mjesta otopljenih cijevi. ,Porocite“ se sigurno isto skeletnih iglica u galerti. OCrtano po preparatu, boja- tako množe diobom kao i sve disanom hematoksilinom, uz pomoć sprave za crtanje. 4 > z ; : druge stanice. Osobitim sam zanimanjem mo- trio ameboidne pinakocite. Nalazio sam ih u mirujućem i: u obliku kuglica. ponajviše u debelom sloju galerte nožne ploče (slika 21.). Njihovu zadaću na tome mjestu već sam opisao. Drugi put plaze po pilu ispod pinakodermnog epitela osobito kod stvaranja skeletnih iglica (slika 21., 22. e). Kadgod sam ih našao u nutarnjosti kanala, što ga skeletna iglica ostavlja u galerti (slika 22. (/). Nije naprosto sigurno, kako u žive spužvice nastaju takve šupljine. Međutim je za nekoje slučaje moguće, da se radi o osobitostima, nastalim prilikom rezanja. Ipak slučaj, nacrtan na slici 22. d, gdje je takov kanal poprijeko prerezan, govori za mogućnost rastopljenja stare skeletne iglice i stvaranja nove iglice na mjesto stare (već opažano djelovanje .skeletoklasta“) Najnapadnije je porocitno stanje pinakocite. Potdsit se mogu naći u svim mogućim položajima i stanjima. Na slici 22. a prikazana je porocita, koja kao da čini direktni nastavak pinakodermnog epitela. Ipak je na tom mjestu površina udubena, a stanično je tijelo porocite spušteno u galertu. Očito je na tome mjestu za fiksiranja objekta pora zatvorena, kaošto se vidi i na slici 28., a gdje hoanocite nijesu više imale vremena, da se slože. Isto to, samo tangencijalno — 61 — rezano, vidi se (s nutarnje plohe) na slici 23. b. Kanal se nažalost ne vidi. Uopće nijedna pora nije rezana u potpuno rastvorenom stanju s vidljivim kanalom. Na mjestima, gdje su hoanocite vrlo rijetke ili se bilo s kojih povoda povlače d mn Slika 22. a, malen dio uzdužnoga reza kroz stijenu askona; b, šiljak kraka skeletne iglice sa skeletogenom pinakocitom; €, dio kosoga reza kroz nožni dio askona; đ, poprečni prerez kroz mjesto otopljene skeletne iglice. ap, ameboidna pinakocita; €, hoanocita; ć, indiferentna stanica; m, galerta (mesogleja); pc, ,porocita“; p, pinakocita tipična; s, mjesto otopljene skeletne iglice; st, skeletogena pinakocita. Crtano prema preparatima, bojadisanima hematoksilinom, s pomoću sprave za crtanje. (osobito na dnu hoanocela), dopiru ,porocite“ na nutarnju površinu galerte, kao da je hoće pokriti i golo mjesto zaštititi (slika 21), a često sjede i pojedinačno upravo u hoanodermnom epitelu. No sigurno je najčudnovatiji slu- čaj, kad porocite napuštaju i ga- lertu i hoanoderm, pa prodiru u hoanocel. Cini se, da je Haeckel (46) bio prvi, koji je motrio stanice u hoanocelu askona. Ipak je veoma nesigurno, da li se u njegovim opažanjima radi o istim stvarima, koje sam i ja opažao. Za oblik ' MEHE | Clathrina primordiališ može se PA Rk Ha priličnom sigurnošću reći, bar Sd ž po opisu (46, II. strana 23.), da se ne radi o porocitama (,,endo- gastrisehe Septa“), jer su dotična stvaranja u hoanocelu višeslojna, te prelaze kontinuirano u opet višeslojni hoanoderm. Osim toga bi ta stvaranja u hoanocelu sto- Tra # im. Slika 23. a malen dio uzdužnoga reza kroz stijenu askona i to u mjestu, na kojem se jamačno netom za- tvorila pora. &, isto takvo mjesto u tangencijalnom rezu, jala u svezi s embrionima (pre- graći za embrione), no ni to se ne slaže s našim opažanjima. Lendenfeld (81) pobija koji prolazi pljoštimice kroz hoanoderm. e, uzdužni rez kroz mjesto, gdje se pinakoderm odjeljuje (za uzdužne diobe askona), hoanoderm nije unesen. c, hoanocita; ch, hoanocel; m, mesogleja (galerta); pe, pinakocita s 'akterom porocite. Sve ertano po preparatima, boja- disanima hematoksilinom, uz pomoć sprave za ertanje. obstanak endogastričnih septa u Clathrina clathrus. U odlikama. označenim sa B, C, D, našao je on samo više- struki hoanoderm. U Clathrina primordialis opažao je v. Lendenfeld sigurno porocite među hoanocitama, zove ih ,die groBen kernhaltigen multipolaren Zellen“, 62 a drži ih naravno entodermnim, i krivo ih određuje kao ,Kragenmutterzellen“. Očito ih zamjenjuje i miješa s indiferentnim stanicama. koje se nalaze u hoano- dermnom subepiteliju, jer veli. da se često dijele, pa da iz produkata tih dioba nastaju hoanocite. Metsehnikoff je (108. strana 362.) u oblika Clathrina clathrus vidio u hoanocelu primjeraka s jajima ili embrionima pojedine i u hrpe aglomerirane stanice. a od njih kao da nastaju i pregradne stijenke oko embriona. Metsch- nikoff ih sam drži hoanocitama. koje su postale ameboidne. Ne može se od- lučiti. da li su to bile porocite. Vjerojatnije mi se čini, da nijesu porocite, nego amebizirane hoanocite, jer sam u primjeraka s jajima i embrionima i u mojeg oblika nalazio u hoanocelu nesumnjivo amebizirane hoanocite. Dendy (26, strana 18., cit.po Minehinu, strana 259.) opažao je u oblika Leucosolenia prosima i wilsoni u hoanocelu ,mesodermal network“. Minehin ispoređuje tu tvorbu sa svojom sitastom membranom. Nema sumnje. da se tu radi o porocitama, kako ih je poslije opisao Minehin (116, strana 48.) za oblik Olathrina coriacea. Već za jake kontrakcije, kad hoanoderm postaje višeslojan, izguraju se ,porocite“ po Minehinu (116, strana 30.) između hoanocita. i prošire se preko njihova površna sloja, pa čine kao neki pnajnutarnjiji epitel. Drugi put pak (Minehin, 116, strana 48.) čine u hoanocelu mrežotinu tako, da se izvučene porocite drže svojim krajevima. Svaka porocita izlučuje u svojoj dužinskoj osi nježnu nit putem neke intracelularne sekrecije. Te se elastične niti vladaju slično kao organska tvar, što se nalazi u osi skeletnih iglica. Tako nastaje mrežotina poput neke elastične pjene. Minehin ne navodi, ima li to stvaranje kakve sveze sa stvaranjem embriona. Slika 24. Dva ulomka uzdužnih rezova kroz stijenu askona; € s pinakocitom, koja baš zalazi u hoanocel; b, s pinakocitama (,porocitama“), koje se u hoanocelu već konstituiraju u intra- hoanocelni pinakodermni epitel; c, hoanocita; ch, hoanocel; i, indiferentne stanice; "m, mesogleja; p. vanjski pinakodermni epitel; pe, intrahoanocelni pinakodermni epitel. Sve crtano po prepa- ratima, bojadisanima hematoksilinom, s pomoću sprave za crtanje. 2 / . Pojava, što sam je ja motrio, svakako je srodna potonjoj po Minehinu opisanoj pojavi. Ipak joj ne odgovara i može služiti daljim dokazom bezgranične raznoličnosti u vladanju staničnih elemenata tih po obliku i organizaciji jedno- stavnih spužava. Nema sumnje, da je i ta pojava reverzibilna, pa da iste poro- cite, koje su otišle iz organske sveze u hoanocel, i iza kako su tamo stvorile nov epitel, za koji bi pristaše homologizacije spužve s celenteratom (ektoderm — entoderm) došli u najveću nepriliku, vraćaju se opet u međusloj, pa mogu preuzeti sasvim drugu zadaću, kao što je izlučivanje skeletne iglice, otvaranje pore, pokrivanje vanjske površine i izvršivanje kontrakcija u tome položaju ! |, Naišao sam baš na početni stadij pojave. U galerti i među hoanocitama javlja se veći broj povelikih, i kako se po raznoličnim oblicima može razabrati. napadno aktivnih (amebiziranih) porocita (slika 24.) Nadaje se prilika, da se pokaže neodrživost apsolutne granice između epitelne pinakocite i posebne 63 — porocite. Tom prilikom nastupa naime mnogo više tih ,porocita“, nega što bi ih moglo biti, da se radi samo o pinakocitama ,vratarima“. One plaze između h oanocita i preko njih. 1ieto nekoje su se već vinule u šupljinu hoanocela, napunjenu s vodom, pa pružaju duge krpaste pseudo- podije držeći se još samo lako podloge. Susjedna porocita prihvati se ovakve lebdeće porocite i napušta svaku svezu s ostalom podlogom (hoanoder- mom). Za nekoje se čini, kao da su se sasvim odbile, pa da slobodno lebde. Kod toga se stanično tijelo njihovo silno splošnjava i proširuje. tako da postaju Slika 29. Pinakocite s karakterom porocita u hoanocelu askonau. «e, komadić tangencijalno narezane membrane ili intrahoanocelnog epitela, što ga čine iz pinakoderma izišle pinakocite (,porocite“); n, nukleus diferenciran; & — f, različna stanja takvih slobodnih pinakocita s ame- boidnim karakterom prije nego su se uhvatile u epitel: &, «di e, sprijeda, € u profilu, /, sasvim kontrahirana stanica. g, komadić uzdužnoga reza kroz stijenu askona; intrahoanocelne pinakocite (,porocite“) složene u pljosni epitel. ch, hoanocel; cs, hoanocite; €, pinakodermni vanjski epitel; m, mesogleja; s, mjesta otopljenih skeletnih iglica; spć, intrahoanocelni pinakodermi epitel. Sve slike crtane po preparatima, bojadisanima hematoksilinom, s pomoću sprave za ertanje. prozirne (slika 24. i 25.). Tu i tamo kao da povlače sa sobom i po koju hoano- eitu (slika 24. 0). Iz tog kaosa nastaje pomalo red. Sve oslobođene porocite kao da traže međusobni kontakt, pa se uskim rubovima na sve strane prihvaćaju jedna druge, kao do si pružaju ruke. Skoro zatim čine te porocite jednu jedin- stvenu tanku opnicu, pravi pravcati veoma pljosni jednoslojni epitel (slike 24. b i 25. a), koji upravo na vlas odgovara pinako- dermnom epitelu na vanjskoj površini askona. Treba samo pogledati sprijeda tu opnicu (slika 25. a) i isporediti je s pripadnom slikom pinakoderma (slika 14). Sličnost je velika do zamjene. Ne može biti sumnje, da su obje tvorevine jedna te ista stvar. Pinakocite mogu stvoritiinutarnji pinako: derm. U tome su spužve sigurno nedostižno. Na tu činjenicu po- lažem veliku poredbenomorfologijsku znatnost, jer se tim po- stupkom pinakocita očituje neka sklonost ili tendencija, da se odijele i zakrile hranidbeni stanični elementi od bližega kon takta s vanjskim svijetom, kojiputem širokog oskularnog otvora može i previše lako nepovoljno djelovati na hoanoderm, to u isti mah srce i probavilo spužvino. U heterocelnih spužava (t. j. u svih onih, koje imaju pojedinačne komorice) taj je organizacioni problem riješen još mnogo naprednije uz pomoć jačeg sudjelovanja hladetinom ispunjenog pleroma (tjelesne šupljine). a U askona dolazi ta uredba. kako se čini, samo fakultativno tu i tamo. naj više samo pod osobitim prilikama Tendencija za stvaranje nutarnje pinakodermne zaštite hoanodermu razvila se do višeg stepena organizacije i stalnosti u Hex- actinellida. Prema tome bi se tu radilo o sasvim udaljenom i prema osobitim prilikama modificiranom slučaju konvergencije. Iz primarnog. vanjskog pinako- derma postao je sekundarno nutarnji, ovdje u svezi sa stvaranjem komorica, a pored trabekularne (spužvaste) građe pinakoderma, koja je povoljna za što bolje izko- rišćivanje uvedene vodene struje. U heterocelnih kalcispongija i demospongija pošla je stvar drugim putem, jer su komorice s hoanodermom, uklopljene u debeli sloj hladetinaste tvari, dostatno zaštićene, jer ne stoje u direktnoj svezi s vanjskim svijetom. nego većinom tek posredovanjem dužih i uskih dovodnih i odvodnih kanala. Gdje i dolazi do stvaranja prostranijeg centralnog spongocela (Syeon), ondje je on pokriven pinakodermom, koji onda možemo mirne duše nazvati nutarnjim pinakodermom, kad znamo od Maasa (93), da ne postaje direktnom pretvorbom iz hoanocita. nego provalom vanjskih pinakocita kroz hoanoderm. Opet dakle stvar, koja živo sjeća na prolaz ,porocita“ u hoanocel, kako smo ga motrili za askona. Pita se sad, kakvo fiziološko značenje ima prolazno stvaranje nutarnjeg pinakoderma u našeg oblika? Minehinov slučaj prekrivanja hoanoderma stoji u uzročnoj svezi s općom kontrakcijom. Iz pinakoderma izišle porocite drže se slobodne površine hoanocita, a te su postale višeslojne. U našeg oblika nije ta pojava vezana za kontrakciju. a posve pravilni epitel. što ga čine porocite, stoji ponešto nad hoanodermom. Nis Dendy-Minchinovom nis Haeekelovom nutarnjom mrežotinom (,endogastrisehe Septa“. ,mesodermal network“, ,cellu- lar network“ s rezultirajućim ,elastic framwork“) nema naša pojava veće slič- nosti. Nikakva sveza s produkcijom embriona, kao što je to u Haecekelovim slučajima, nije ovdje opažena. Bez daljih opažanja na živim životinjama nije moguće doći do definitivnog suda. Vjerojatnije su dvije mogućnosti. Svakako dolazi na prvom mjestu u obzir zaštita hoanocita u slučaju, da spužva dospije u manje povoljne životne prilike. Druga je mogućnost u regulaciji i boljem iskorišćivanju vodene struje. Ja sam opažao stvaranje spongocelnog pinakoderma kod primjeraka s otvorenim oskularnim otvorom; sva je dakle prilika, da je strujanje i pored nutarnjeg pinakodermnog epitela dalje teklo, premda nije bilo moguće ustanoviti, u kakvom odnosu stoji taj epitel prema donjem nutarnjem rubu oskularne cijevi, a od toga zavisi, može li voda doista strujati, sve ako je oskulum i otvoren, ili ne može. U stvari struje moglo bi se misliti i na svezu s razvojem embrionA. Ti se razvijaju flo- tirajući u hoanocelu već od stadija zrelog jajeta. Kako struja, koja je u hoanocelu. ima tendenciju, da ih tjera kroz oskularnu cijev, mogli bi biti izbačeni prije reda. U tom bi slučaju odjeljivanje centralnog dijela šupljine bilo razumljivo. C. Mesogleja ili plerom (enhim). a. Hladetinasta tvar ili galerta. Sad širi, sad uži prostor među vanjskim pinakodermnim epitelom i hoano- dermom (,tjelesna šupljina“) ispunjen je hladetinastom tvari (galertom)\, te za- jedno sa staničnim elementima i njihovim specifičnim izlučninama (skelet) čini kao neku vezivnu tkaninu (mesogleja). Mi pribrajamo cijeli taj sloj pinakodermu (to vrijedi bar za askone), jer on čini samo subepitelij pinakoderma. U viših spužava zauzima taj sloj mahom veliki dio spužve, te daje podlogu za svako- vrsna histološka diferenciranja (skeletogenous layer po Minehinu). Prema tome, uzme li se više obzira na niže ili više spužve, priznat će se manja ili veća samo- stalnost tome sloju. U tome je pogledu dobro imati pred očima prilike u kni- darija. Ipak pisci, koji se za knidarije suzdržavaju govoriti o mesodermu, lakše se odlučuju, da govore o mesodermu u spužava. S obzirom na podrijetlo toga sloja i na odnos osnovne tvari (hladetine ili galerte) te u njoj uklopljenih staničnih elemenata, bolje je govoriti o potkožnom sloju, kao dijelu pinakoderma (kožni 6B — sloj). Sekundarno, uslijed daljeg diferenciranja hoanoderma, proširuje se funkelja mesogleje, jer u nju prodiru i prave arheocite ili indiferentne stanice, iz kojih dijelom postaju spolni produkti. Nije u principu loše, kad K. C. Schneider (134) govori o ,enehymu“, koji ispunjava ,plerom“, no ipak je poradi teoretskog zaleđa tih pojmovnih izraza bolje kloniti ih se zasada, jer kolikogod nijesmo skloni, da spužve pri- brajamo celenteratima, čemu se Sehneider osobito protivi, toliko smo manje skloni dovoditi ih u bližu svezu s pleromatima u smiglu Sehneiderovu. Baš s obzirom na ,srednji sloj“ postoji znatna sličnostizmeđu spužava i knidarija. Ta već je F. E. Sehulze (137) upozorio na hladetinasti sloj u meduza, pa je upravo čudno, da Sehneider može preko toga bez obzira prijeći! Hladetinasta tvar knidarija ne dolazi samo u klobuku meduze, nego svuda, jednako i u polipa na bazi ektodermnog epitela. te pokazuje najveću srodnost s galertastom tvari u spužava. Tvar je to po sebi hijalina, ali ni iz daleka nije jednolična i nepromjenljiva. Promjene u konzistenciji i strukturi. ako se smije tako reći, zavise očito od fiziološkoga stanja pinakodermnih stanica, a nijesu uzrokovane indirektnim skroz mehaničkim djelovanjem stanica, koje galertu opko- ljuju. Prije svega upada u oči promjenljivost u gustoći. Jedamput je galerta gotovo žitka, te joj struktura dolazi malo ne pjenava (slika 20.); to vrijedi osobito za oskularnu cijev, gdje se u času zatvaranja oskula i mora očekivati najveća podatljivost. To ne priječi, da kod posve otvorena oskula isti sloj dobiva veću gustoću i elastičnu rezistenciju. Nije vjerojatno, da se ta promjena zgađa samo pod utjecajem tlaka od pinakodermnog epitela. Po mojem mišljenju mora se uzeti u obzir i mogućnost, da pinakocite za dilatacije oduzimaju galerti aktivno vode, i time je čine gušćom i elastičnijom (,Wasserentziehung“). Ponovnim dodavanjem vode zadobila bi galerta za zatvaranja oskula opet žitkiji, podatniji karakter. Za to govori i vladanje skeletnih iglica, koje su u času promjeni lako pomične, što odgovara žitkijem stanju galerte; u proširenoj oskularnoj cijevi stoje iglice čvrsto i povećavaju krutost stijenke, koja je po sebi tanahna. I nožni dio pruža zgodne prilike za opažanje različnih promjena u konzis- tenciji galerte. U prelaznom dijelu od nožne ploče k vrećastom dijelu (držak) prevladava čvrsta konzistencija, pa je osobito za oblike s izrazitim (slika 26.) ili čak solidnim drškom najvjerojatnije, da je tu galerta stalno zgusnuta 1 ela- stična, a mnogobrojne, često specijalne iglice ograničuju donekle elastičnost, no povećavaju svakako čvrstoću protiv napadaja, koji dolaze sa strane, a ti su u vodi (struja, mlatenje) najobičniji. U samoj nožnoj ploči galerta je za vrijeme puzavosti podvržena najvećim promjenama. Tu dolazi do lokalnoga zgušćivanja, uslijed kojega postaju često vidljive trajektorne linije (slika 17.), a te bi se lako mogle zamijeniti sa stalnim histološkim tvorevinama (fibrilama). U tom slučaju preteže nesumnjivo mehaničko djelovanje (poteg); manju ulogu moglo bi imati oduzimanje vode. Dobar je indikator za poznavanje galertine konzistencije vladanje stanica, uklopljenih u galerti. U pravilu je galerta razdjeljiva, pa stanice mogu njome prolaziti (pojedinosti tog prodiranja kroz galertu bilo bi vrijedno potanje istra- žiti). U zgusnutoj galerti, na primjer u drškastom dijelu, naći ćemo većinom u kuglice formirane ,amebocite“ (slike 21., 22. e); bit će da poradi velikoga otpora. što im ga uzrokuje zgusnuta galerta, amebocite u tome stanju miruju. čekajući kad će galerta postati opet žitkija i prohodnija. U žitkijoj galerti po- kazuju stanice tipični ameboidni oblik. U samoj stijeni askona jedva se može očekivati, da će galerta u normalnom stanju postati ikada tako gusta, da za- priječi svako gibanje stanica. Da promjena konzistencije galerte nije automatska, to jest, da nije dostatno, da galerta bude gola pa da stupi u direktni kontakt s vodom, da odmah nabubri i postane žitka ili da se raspline (bar dok je u svezi sa živom tkaninom). vidi se odatle, što se češće može opažati, da su i poveće partije galerte prema hoano- celu gole, a da poradi toga ne nastaje nikakva primjetljiva promjena u konzis- tenciji galerte. Što više, u pravilu i ne stoje hoanocite tako nagusto, da bi točno prekrile svu nutarnju površinu galerte, a poznato je, da u drugih spužava (osobito Hexactinellida) mogu ti razmaci biti još znatniji, te da su baze hoanocita PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., Sv. 9. 1 10. Đ, 66 -— spojene među sobom tek tankim plazmatskim izdancima tako. da galerta većim dijelom gola stoji prema hoanocelu. koji je upravo tako vodom ispunjen, kao i vanjski prostor oko spužve. I ova na oko tako jednostavna ,neživa“ galerta ili hladetinasta tvar. koju žive stanice izlučuju kao kakvu sluz, vidi se kod po- bližeg posmatranja kao komplicirana uredba, koja se ne da tako jednostavnim mehaničkim sredstvima shvatiti u svojim promjenama. Pored krupno-mehaničkih elemenata dolaze u obzir i osobito fini kemičko-fizikalni procesi, kojima vladaju žive stanice, a pod njihovim samo utjecajem funkcionira ta galerta. Stanične elemente mesogleje, koliko pripadaju pinakodermu, već pozna- jemo. Stvaranjem skeletnih iglica ne kanimo se bliže baviti i to s razloga, koji je sprijeda spomenut. Samo bi se još jedne pojave dotakli. Oko svakog odljevka otopljene iglice vidimo na rezovima tamnije bojadisan, jasno izražen sloj. Stariji pisci (osobito Kolliker 71, i Lieberkiihn. 82,83), držali su taj sloj za pravi tok iglica. Kasnije je Haeckel (46.1. strana 167.) ustvrdio, da je tok igliea samo diferencijacioni produkt ,sarkodine“ (zapravo galerte), no da je ipak neka stalna i histološki opredijeljena tvorevina. Već iz opisa i navoda po- menutih pisaca (sve po Haeekelu) može se zaključiti na pravu prirodu tih tokova. Tokovi nijesu uvijek jednako razvijeni, na nekim se iglicama uopće ne vide. a što je glavno, još neizraštene iglice uopće nemaju tokova. Haeekel veli, da se tokovi stvaraju oko iglice, kad je ona već gotova. Ako uzmemo u obzir s jedne strane navedena opažanja o dolaženju tokova. s druge ono što smo rekli o stanju konzistencije galerte. onda ne može biti sumnje. da ti tokovi nastaju u isto vrijeme s iglicama, i to baš povodom njihova ,rasta“, jer se kod toga galerta potiskuje, i na potiskivanoj plohi zgušćuje. Tokovi se mogu opažati. ma da su slabiji. i oko pinakocita, koje su u galerti. A sad ćemo razumjeti, zašto veće iglice imaju jače tokove. Ako bi iglice veoma polagano rasle, ne bi vjerojatno do stvaranja tokova ni došlo. I zaista po navodima pisaca (Maas, 93) izrašćuju vapnene iglice upravo eksplozivno; kod toga mora nastati naglo zguš- ćivanje potisnute galerte, a to što tok ostaje (što se gustoća naknadno ne iz- jednačuje), dokazuje. da galerta nije apsolutno elastična, nego da je donekle kompresibilna. Za spikule silicispongija navodi se. da polako rastu; ondje se ne mogu očekivati izraziti tokovi. Hladetinasta tvar zajedno s uklopljenim iglicama služi kao nutarnji skelet. jer se te tvari kao svoga uporišta hvataju kontraktilni stanični elementi. Oblik i držanje cijele spužve podržava galerta; skeletne iglice koje same među sobom nijesu inače ničim spojene, ne bi toga činile. Analogija prema galertastom klo- buku hidromedđuze ipak nije potpuna, jer u hidromeduze je galerta sama o sebi skelet, te je stalno elastična djelujući kao protuteža subumbrelarnom mišičju. Međutim ima i među spužvama oblika, gdje je hladetinasta tvar, poduprta speci- jalnim vezivnim stanicama, preuzela istu ulogu služeći sama bez posebnih krutih skeletnih elemenata kao potpora čitavoga organizma (Myxospongida 5oll.). Tom više mehaničkom funkcijom galerte nije još iserpena njezina zadaća u tijelu spužva. I čisto histološko motrenje pogledom na hranidbene prilike askona dovodi nas nužno do zaključka, da u tome poslu sudjeluje i galerta. I primanje kao i probavu uhvaćene hrane obavljaju samo hoanocite. Između hoano- cita i-pinakocita ne postoje ni stalne vi prolazne direktne plazmatske sveze. Nikakova opažanja ne upućuju na to, da bi kakve specijalne stanice (amebocite ili trofocite) posredovale u prenošenju pripravljene hrane od hoanocita ostalim stanicama, koje se sigurno ne opskrbljuju hranom. Ne ostaje nikakov drugi zaključak, nego da hoanocite hranidbeni sok. koliko ga same za sebe ne upotrebe, ispuštaju u hladetinastu tvar. pa da je odatle sve ostale stanice upijaju prema potrebi. U tome nema ništa čudna, jer smo i za mnoge druge niže organizirane životinje prinuždeni isto uzeti. Hranidbene prilike oskularne cijevi, gdje hoanocita uopće nema, ne bi si mogli pogotovu predstaviti. ako ne uzmemo, da je galerta posrednik u dodavanju rastopljene (svejedno, radi li se o sol- stanju ili gel- stanju hranidbena soka) i preparirane hrane. U tome nema principijelne razlike prema višim životinjama. Mjesto ,pleroma“, ispunjena jednomjerno hladetinastom tvari, nastupaju u viših ZINE životinja pukotine, 1 to najprije samo djelimice, koje budu opkoljene stanicama. i tako zadobivaju posebne stijene (,krvni sudovi“). Ipak ni u najviših životinja ne dopiru ti specijalni sudovi (krvne cijevi ili žile) do svake pojedine stanice tijela, a ni svaka od njih ne stoji u direktnom kontaktu sa staničnom stijenom kapilara. U svakom slučaju mora rastopljena hrana transudirati -— izići iz do- vodnih cjevčica, da je stanice mogu upijati. To čine epitelijalne pinakocite stojeći u najužem kontaktu s galertom. Da je galerta za izvjesne rastopine ili tekuće tvari prohodna, to se jasno vidi iz njezina držanja prema vodenim bojama. Dok je galerta u živoj i svježoj normalnoj životinji, te dok stoji pod vladom stanica, koje su je izlučile. dotle će vjerojatno u njoj sadržane hranidbene tvari ostati u neformiranom stanju; ona je morfološki nevidljiva i ne mijenja struk- ture same galerte. Pustimo li, da na galertu djeluju kemičke reagencije, koje mogu na rastopljenu hranu tako djelovati. da se obori i formira (u kuglice). dobit će galerta zrnatu strukturu. Odatle dolazi, da su mnogi pisci nalazili i u galerti zrnca. Drugi put dobiva galerta na preparatu pjenavu ili vakuolarnu strukturu, sve jamačno kao posljedica kemičko-fizikalnih promjena hranidbenog soka. kojim je galerta sad manje sad više imbibirana već prema hranidbenom stanju. (. Zrnata degeneracija. I u samoj prirodi mogu u askona nastupiti takva stanja, gdje se u galerti formiraju kuglice razmjerno znatne veličine. Tako sam na jednom mladom kormu već u čitavom opazio, da je napadno neproziran; hoanoeel se uopće nije vidio, a i osku- larna je eijev bila reducirana. Kad sam taj kormus rastavio u rezove, mogao sam odmah kon- statirati, da je hoanocel restrin- giran na usku pukotinu (slika 26. b), a da se ipak nije radilo o ekscesivno kontrahiranom askonu, kako su to već sta- riji pisei (O. Sehmidt, Hae- ekel, v. Lendenfeld it. d.) opažali. Cijeli pinakoderm i ho- anoderm ispunjeni su većim kuglicama (oko 5 &), koje su se prema boji različno držale. Nekoje su ostale posve ne- bojadisane i svijetle, te su svijetlo jače lomile nego ga- lerta; druge su se sasvim di- fuzno bojadisale, nekoje opet posve tamno. kao da su izgra- dene od samog hromatina. Kako proces pretvaranja nije jed- nako zahvatio sve individue korma, moglo se razabrati, ko- jim redom promjene teku. Bit će da se radi o procesu, koji zadire dublje u bitnost organizma. pa ga možemo označiti degeneracijom. Oblik spužve ostaje iznajprije netak- nut, jedino oskularne cijevi kao slika 26. a, poprečni prerez kroz drškasti dio askona. da se vidi debljina mesogleje (galerte); skeletne iglice uklopljene su samo u rubnom (vanjskom) dijelu hladeti- naste tvari. &, poprečni prerez kroz ,zrnato degenerirani askon s posve suženim hoanocelom; samo jedan isječak slike crtan je do kraja. €, mali dio uzdužnog (nešto tan- gencijalnog) reza kroz stijenu tijela ,zrnato degeneriranog“ askona. «4, pojedina stanica neopredjeljive vrste s kuglicom. koja se razvila kao u velikoj vakuoli stanice (znak ,zmate degeneracije“); ch, hoanocel; m, mesogleja; X, kuglice kao produkti stanične degeneracije ; s, mjesta otopljenih skelet- nih iglica; st, stanice s jezgrama. Sve crtano po prepara- tima, bojadisanima hematoksilinom uz pomoć sprave za Grtanje. takve nestaje. Stanice se zvsokruže 1 gube svaku osobitost. U galerti nastupaju kuglice, opkoljene zgusnutom galertom (slika 26. 6). te izleda, kao da su u vakuolama. a zgusnuta galerta dobiva pjenastu strukturu. I u plazmi stanica i 68 to najprije hoanocita, stvaraju se isto onakve kuglice kao u galerti (26. d). Odatle dolazi. da se hoanoderm silno podebljava. Granice stanica ne mogu se raspoznavati, razabiraju se samo jezgre. Iz stanica izlaze te kuglice, i pune sav raspoloživ prostor. U pinakodermu se zgađa isto. Na koncu ima tih kuglica to- liko, da je hoanocel sasvim istisnut, pojedine se stanice uopće ne razabiraju, jer ih kuglice deformiraju i stišću; vide se samo skeletne iglice, koje ne stoje u starom redu. Te promjene napreduju od oskularnog kraja prema drškastome. Najdulje se uzdržavaju porocite. koje su izišle iz tkanine i koje oblažu hoanocel. Iz toga se pojedinačkog opažanja ne može vidjeti, što iz takvog korma dalje biva. da li definitivno propada, ili se radi samo o stanju velike depresije, te je proces regresivan. Takva zrnata degeneracija češće je opažana u različnih životinja, pa i u hidre. Ipak se većinom radi o procesu, koji bolje karakterizira izraz redukcija (opažao sam je u skifopolipa, Hadži. 47). Redukcija je i u spužava često opažana (literaturu vidi u K. Millera, 120). Po opažanjima Miillerovim na slatkovodnim spužvama Spongilla lacustris i Ephydatia miilleri nije redukcija spojena sa zrnatom degeneracijom, kako sam to kadgod opažao u skifopolipa, pa niti u galerti redukta ne crta Miiller kuglica; takve se vide tek u stanicama. Čini se. da se radi o principijelno istoj pojavi to jest o redukciji, nastaloj pod utjeeajem depresije, koja potječe od nepovoljnog stanja, a to opet može nastati iz vanjskih, vjerojatno i nutarnjih razloga. Odigrava li se taj proces manje burno i brzo, tad se ne javlja zrnata degeneracija, to jest formiranje inače bezlične organske hranidbene tvari (poput stvaranja rezervnih hranidbenih kuglica ili žutanjskih zrnaca) u odviše jakoj mjeri. pa redukcija teče pravilnije i postepeno. tako da rezultiraju redukti. koji su u stanju, da se pod boljim životnim prilikama opet diferenciraju. Nastupa li degeneracija naglo, tad preotima mah stvaranje zrnaca i naglije raspadanje stanica. U tome slučaju galerta više stradava, a veća je vjerojatnost, da nagla redukcija dovodi do prave degeneracije ili do raspadanja, kako je to Lieberkiihn (835) opažao za Spongillu, gdje je često na običnu redukciju sli- jedila posvemašnja degeneracija ili raspadanje. Weltner, 168, cit. po K. Milleru, 120, koliko mi je poznato, jedini opisuje za oblik Spongilla (?) sara- sinorum degeneraciona stanja, dje nastupaju same svijetle kuglice. Po Urbanu, (199, cit po K. Milleru) dolazi degeneracija i u srodnika našeg oblika Clathrina clathrus, koji se raspada u kuglasta tijela (redukte), ali tu je bolje govoriti o redukciji, negoli o degeneraciji. D. Hoanoderm. a. Općena razmatranja. : Nutarnju stranu askonske cijevi osim oskularnoga dijela oblaže hoanoderm. U normalnom ispruženom stanju spužve sastavljen je hoanoderm uvijek samo od jednog reda posve istovrsnih hoanocita. Pored morfoloških karaktera samih hoanocita osobitost je spužava nasuprot svim ostalim metazoima s posebnim probavnim ustrojem u tome, što tu nema nikakvih posebnih žljezdastih stanica, koje bi izlučivale probavni sok (encime) u probavnu šupljinu. Zato se u spužava i ne može govoriti o probavnoj ili gastralnoj šupljini, nego samo o hoanocelu. u kojem hranidbene stanice dolaze s ,prijesnim“ plijenom u kontakt, hvataju ga i uvlače svaka na svoj način u svoju nutarnjost, da ga u sebi probave. Za razliku prema hidroidima ne izbacuju opet hranidbene stanice ništa od preparirane (pro- bavljene) hrane ili hranidbena soka u ,probavnu šupljinu“ (gastrovaskularni sistem), nego ga odvode putem bazalnih plazmatskih nastavaka u subepitelijalni, zalertom ispunjen prostor, odakle ga ostale stanice tijela upijaju (apsorbiraju). Stogod bi hrane dospijevalo u hoanocel, bilo bi svakako izgubljeno, jer bi je struja ponijela sa sobom kroz oskularni otvor. Tu ne bi pomogle ni sitaste mem - brane ni drugi mehanički zapori. Probavni dio morao bi biti odijeljen od fil- trirajućeg dijela, kako je to na primjer u Bryozoa ili još bolje u Tunicata. ZA GOM= U svezi s načinom hranidbe i s funkcijom hoanocita stoji. da na osnovci hoanoderma nema bazalne membrane. Ako ćemo postupati strogo i konzekventno. onda ne bi smjeli |hoanoderm uopće nazivati epitelom. Hoanocite stoje u više nego labavoj svezi među sobom; svaka živi i radi na svoj način, pa se može s najvećom lakoćom riješiti uopće svake sveze. Odatle dolazi u prvi mah para- doksna činjenica, da udaranje hoanocita bičevima nije uvijek koordinirano (Vosmaer i Pekelharing 164). Pošto sam upoznao hoanocite sopstvenim motrenjem, postala mi je razumljiva inače čudnovata nauka (Dujardin. 31. Lieberkihn, 83, Carter, 14, James-Clark, 16, i Saville-Kentova, 10), da je spužva protozoon, da je svaka hoanocita persona za sebe, samo slabo u koloniju vezana. Zaista je vlast, što ju cijelost ima nad pojedinim dijelovima askona (vrhovna ,entelehija“) veoma slaba, te oscilira, da joj svaki čas pojedini elemenat može izbjeći. ,Epitel“, koji ima jedan sloj, može za čas dobiti više slojeva ili pak epitelne i subepitelne stanice ispunjavaju gotovo svu ,probavnu“ šupljinu. Sve su to pojave, kojih nema u nijedne druge životinje u tolikom stepenu i raznoličnosti. Kako je labilna organizacija u pojedinosti, što se tiče pojedine hoanocite. vidi se po tome, što u mojem tako mnogobrojnom materijalu nalazim tipične hoanocite s ovratnikom i s bičem gotovo samo izuzetno, a u pretežnoj većini slučaja pokazuju svaki mogući oblik promjenljive amebe. Bit će, da je to u svezi s time, što sam rezao askone, koji su bili u živoj proliferaciji i zasićenosti. Hoa- nocita vitkog oblika i dugog ovratnika nijesam nikada motrio. Kao u pinakocita, tako možemo i u hoanocita razlikovati dva glavna stanja ili faze. Tipičnom stanju epitelijalne pinakocite odgovara tipična, mirujuća hoanocita s kolarom i bičem; u svakom drugom stanju snizuje se hoanocita na ameboidni stepen. b. Tipične hoanocite. Tipična hoanocita u našega oblika visoka je oko 10 pa široka oko 4 u. Na bazalnom kraju, gdje se u pravilu nalazi , nukleus, obično je nešto šira i tako rezul- ida b : LOK ] tira oblik nalik na boeu (slika 27.). Nizak # : %, kolar na slobodnom se kraju rijetko kad \ KITE potpuno vidi, isto tako odugi bič. Obično (41 M Am se hoanocita proširuje i snizuje, a us- \ lijed toga postaje i kolar širi i niži. I ' i kad nema traga kolaru, možemo uvijek 2 au, g i lako prepoznati hoanocitu po strukturi 901 e ; df: stanične plazme. U gustoj ne odviše pro zirnoj “plazmi, koja se bojom više omaš- ćuje, nego plazma pinakocite. vide se uvijek ovelike vakuole s tekućim hijalinim ili zrnatim sadržajem. Ispunjene su po svoj prilici probavnim sokom (encimi). U plazmi između vakuola ima obligatno manjih i većih zrnaca, koja se djelimice veoma intenzivno bojadišu. Nukleus (oko 3 1) leži za mirujućeg stanja bliže zaob- ljenoj bazi stanice, obilan je hromatin- skom tvarju, a nije direktno spojen s bazom biča. Glede poređaja tipičnih hoanocita Slika 21. a—g hoanocite u različnim mor- možemo reći. da rjeđe stoje na gusto fološkim stanjima (tipične a, b i e.atipične e, (slika 3. a) i ispunjavaju cijelu površinu; Gj g, posljednja s dugim pseudopodijskim običko VET odijeljene a Meso dea Već je ea TAjEno pripada Zo \ sas: ž slikama o, d. h, tangencijalno narezan ho uopće prema promjeni kontrakcionog anoderm. Među hoanocitama vide se plazma- stanja mijenja 1 njihov poređaj. Obično tičke sveze (plazmodezme). Sve su slike cr- se opisuje i crta za askone, kako su hoano- tanepo rezovima, bojadisanima hematoksilinom, cite zaobljenim bazalnim krajem utaknute UZK POD ASPra vo), Za, Ortanje, — 10 u galertu. Ako rez vodimo potpuno okomito na stijenu askonske cijevi, pa režemo hoanocite paralelno s njihovom dužinskom osju, zaista ćemo lako dobiti sliku stanica, koje su jednostavno utaknute u galerti. Drugačije su slike, ako režemo nešto koso ili posve tangencijalno. Prije svega ćemo vidjeti. kako galerta prema bazi hoanoderma postaje žitkija, te pokazuje manje više pjenastu strukturu (slika 28.). Baza hoanocita kao da postepeno prelazi u pjenavu galertu ili kao da je.s njom srasla, te pušta fine plazmatske nastavke, koji se tako polagano gube, da im se ne može opažati kraj. Hoanocite su dakle ukorjenjene u galerti. pa podržavaju intimnu svezu, uvijek spremne da je razriješe, ako nastane po- treba. Kako ti plazmatski nastavci ne idu samo okomito u galertu, nego i koso, dolazi do anastomoza sa nastavcima susjednih hoanocita, 1 tako se stvara živ kontakt među hoanocitama, što se osobito lijepo vidi na sasvim tangencijalnim rezovima (slika 27. h). Haeckel (46) crta uvijek hoanocite s glatkim i zaobljenim bazalnim krajem, a Vosmaer (163) se uopće ne dotiče pitanja, kako su hoanocite pričvrštene u galerti; v. Lendenfeld (81) čini se, da je prvi opisao plazmatske nastavke na bazi hoanocita i to većinom kao sveze među pojedinim stanicama. dok je u oblika Sycandra raphanus motrio i centrifugalne nastavke u galerti. Kasniji is- traživači (Dendy. 27, pa Vosmaer i Pekelharing, 169) niječu eksistenciju takvih nastavaka, jedino Sollas potvrđuje opstojnost centrifugalnih nastavaka. no stvar još uvijek ne nalazi vjere među spongiolozima (Delage. 24, strana D1.) Minehin (116) istražujući oblik Clathrina coriacea nije mogao vidjeti plazmatske sveze, ali drži, da ih ipak ima, dok u skupnoj obradbi histologije spužava prelazi mučke preko tog pitanja. Sehneider (134) naglašava, da su hoanocite (osim u Hexactinellida) na bazi oštro i glatko konturirane. Razlog ovoj razrož- nosti istraživača držim da leži u velikoj promjenljivosti tih spužvinih stanica, a neku krivnju imaju i različne metode istraživanja. Kod prepariranja u živome (izolacija) pokazuju hoanocite tendenciju, da se zaoble (Haeekel 46), u čita- vome se pak ovakvi fini nastavci i ne mogu vidjeti. Kod rezova pak u velike zavisi slika o sredstvu za fiksiranje i o stanju spužve, u kojem je fiksaciono sredstvo umrtvilo stanice. Našim slikama možemo poklaniti potpunu vjeru, jer nalazimo uzdržane veoma duge i fine plazmatske nastavke atipičnih hoanocita. što dokazuje veoma naglo i temeljito fiksiranje. Češće sam motrio na rezovima hoanocite u kariokinetskoj diobi. Stanica se zaobli, uvuče sve plazmatske nastavke na bazalnom kraju, kao i ovratnik i bič na slobodnom krajv. Čini se. kao da se hoanocita, spremajući se na diobu, rješava svake uže sveze s ostalim stanicama. Nukleus, koji je do- tada ležao bazalno, približi se slobodnom kraju. Citoplazma je nešto više zgusnuta, ali se vakuo- larna struktura ne gubi posve (slika 28.). Tik uz površinu slo- bodnoga kraja stvara se dugu- ljasto vretence u smjeru okomitom na dužinsku os stanice, koja se u istom smjeru produžuje. U vre- tencu se razabiraju zrakaste niti. koje prema obadvjema polovima konvergiraju prema veoma sitnim olika 25. Dio uzdužnogra reza k 4 stijenu askona. hoanocel; cs, hoanoderm; i, indiferentne stanice; m, mesogleja; p. pinakocita; ps, pseudopodijski nastavci hoanocita; «. mjesta otopljenih skeletnih iglica; st, skeletogena pi- nakocita u takvom mjestu otopljene iglice. Crtano po preparata, bojadisanom hematoksilinom uz pomoć sprave Za crtanje. *;, hoanocita u kariokinetskoj diobi: ch, centrosomama (te se bolje vide za zrelenja jajne stanice). Po Robertson-Minehinu (128) nastaju obje centrosome diobom bazalnog tjelešca bičeva. Hro- matinska vrvea raspada se u sitne malo ne kuglaste hromosome. kojih će biti oko desetak. Kariokineza teče uopće sasvim tipično. I ee Množanje hoanocita još ponajviše specijaliziranih stanica spužve diobom dokaz je primitivnosti. Prije same diobe mora se hoanocita donekle dediferencirati. Mnogo rjeđe nego boanocita nalazi se u diobi probavna stanica u hidre. U spu- žava je tek u novije doba prvi put konstatirana kariokinetska dioba. Po Maasu (95) prvi ju je Weltner motrio u Spongille. Za svoga prvog istraživanja na Clathrini nije Minehin mogao motriti kariokineze na hoanocitama, nego je iz toga, što su se tu i tamo po dvije hoanocite držale zajedno. zaključio, da su valjda potekle iz diobe. Tek kasnije uspjelo je Mincehinu u zajednici s Robertsonom naći i proučiti kariokinezu u hoanocita za oblik Clathrina coriacea (Mont.). Mogu potvrditi nalaz Robertsonov (129). da centrosome ne čine zraka, nego samo leže u svijetlom polju, prema kojem konvergiraju zrake vretenca. Atipične (ameboidne) hoanocite. Neobično sam često motrio hoanocite atipičnoga oblika, slične amebama. Najjednostavniji je slučaj, da inače tipična epitelijalna hoanocita mjesto ovratnika i biča ispruži duži ili kraći, deblji ili tanahni plazmatski nastavak poput kakvog rizopoda (slike 21. 28., 29.). To biva osobito onda, kad u blizinu hoanocite dođe kakov živi mikroorganizam, što ga je struja kroz poru unijela u hoanocel. Takvi pseudopodij može biti i veoma dug, na kraju ili drugdje podebljan (slika 27. g. 28. 29.). Ako je plijen veći (sli ka 30.), vidimo. gdje po više susjednih hoano- cita pruža lapove i direktno hvata plijen (u ovome slučaju neku Rhizosoleniju). Jedna se od hoanocita što više oslo- € (I bodila galerte, te se drži pli- slika 29. Dio uzdužnoga reza kroz stijenu askona. ch, jena. nastojeći da dođe do hoanocel; e, (hoanocita, koja se samo s pomoću pseudo- njegovog plazmatskog sadržaja. podija drži u svezi s hoanodermom; 1. indiferentna stanica, + SE E m, mesogleja; py, pinakoderm; s, mjesto otopljenih iglica. Drugi. put cijela hoanocita Crtano ,po preparatu, bojadisanom hematoksilinom s po- promijeni svoje držanje, uzme moću sprave za ertanje. posve nepravilni oblik amebe. | izvlači plazmu na više strana u nastavke, kao da njima opipava okolinu. Ovakvi se nastavci stapljaju i u cijele mrežotine (slika 30.), a pojedine hoanocite u slika 30. Dva primjera uzimanja Erupnije hrane. Dijelovi uzdužnih rezova kroz stijenu askona. Hoanocite drže plijen i isisavaju ga. c, hoanocite; ch, hoanocel; d, diatomaceja; pc, pinakocite; s, mjesta otopljenih skeletnih iglica. Ortano po preparatima, bojadisanima hematoksilinom. a uz pomoć sprave za crtanje. plazmatskoj svezi s okolišnima ostavljaju galertu i plaze preko drugih hoanocita, prema galerti ili se pružaju u hoanocel, da što dalje u šupljinu dosegnu te se samo najtanjim plazmatskim nitima drže ostalih hoanocita (slika 30.). U kraj- njem slučaju može se hoanocita svojom voljom i aktivitetom posve osloboditi, pa onda flotira po hoanocelu poput porocite hvatajući se eventualnoga plijena. Cesto se vidi cijela hrpa. gdje se flotirajući u hoanocelu, hoanocite drže skupa ili opet opkoljuju kakov veći plijen. I takve se oslobođene hoanocite uvijek mogu prepoznati po građi plazme i razlikovati od porocita (pinakocita), za koje smo već čuli, da mogu zaći u hoanocel. d. Hranidba s pomoću hoanocita; uzimanje hrane. Moja histološka opažanja dozvoljavaju mi i važne zaključke glede hranidbe u askona. Sva moja opažanja govore za to, da formiranu hranu (rastopljena hrana i onako ne dolazi u obzir) uzimaju samo hoanocite svojim aktivitetom, i da samo one prerađuju sirovu hranu u hraniv sok (himus). Suvišak tog hranivog soka dodavaju hoanocite odvodeći ga putem plazmatskih nastavaka bilo u galertu bilo direktno ili neposredno u druge stanice (indiferentne i spolne stanice). Cudno nam se čini, kako je mogla uopće nastati sumnja o tome, kako teče hranidbeni proces (cirkulacija hrane). Moguće je, da u viših spužava postoje kakve oso- bitosti pogledom na razdjeljenje hrane (trofocite), no nije vjerojatno, da bi i tamo koje druge stanice osim hoanoeita sudjelovale u lovu i u prvoj preradbi hranidbenog plijena. U literaturi vladaju najveće protivštine s obzirom na hranidbeni proces usuprot mnogobrojnim djelimice i eksperimentalnim istraživanjima na živim objektima. Najznatniji dio nesuglasica sklon sam pripisati nepotpunosti pozna- vanja histoloških pojedinosti. U većine pisaca imaju kud i kamo preveliku ulogu svakojake amebocite, a nije se dosta uzimala u obzir ni promjenljivost osnovnih dvaju staničnih oblika Osobito su se hoanocite držale odviše krutima, te je došlo čak do mišljenja, da u mnogih, osobito viših spužava, hoanocite uopće nijesu hranidbene stanice, nego samo motorne za proizvađanje struje, pa da hranu hvataju ili pinakocite (v. Lendenfeld, 79, Polćjaeff, 123) ili mesen- himatske amebocite (Loisel, 84, Topsent, 154, 156,). Polćjaeff (123. strana) kaže ovako: ,the flagellated cells are notto be regarded as special organs eon- cerned in the feeding of the sponge“. Do toga zaključka dovodi ga opažanje struje, jer da pored tolike brzine vode hoanocite nemaju priliku, da štogod uhvate iz struje. Osim toga je opažao u pinakocitama zrnca, pa odatle zaključuje, da se uopće svaka stanica u spužve hrani na svoj račun; jedino da ekskretornu funkciju obavljaju za sve, kako to tvrdi i v. Lendenfeld, hoanocite. U tome se pogledu nije uzelo dostatno u obzir ono, što su Haeckel i stariji pisci (Lieberktihn, Carter, Bowerbank i drugi) već u toj stvari iznijeli. Špužve ne podržavaju struje neprestano. Uđe li strujom dosta hrane u hoanocel, tad spužva obustavlja strujanje, zatvara otvore, a hoanocite se bacaju na plijen zatvoren u hoanocelu. Takvo stanje mirovanja (s obzirom na otvore i strujanje) može potrajati duže vrijeme. pa čak i čitave dane (Haeckel, 46, I, strana 372.). U takvoj spužvi pokazuju hoanocite samo atipične oblike; one naime ne funkcioniraju kao motori. nego kao hranu hvatajući organi, dakle obavljaju dvije funkcije izmjenično, pa otpada prigovor Polćjaeffa. da hoanocita za strujanja i ne može ništa hvatati, u još bi manje to vrijedilo za pravu mikrofagiju (Kemna, 67), to jest hvatanje najsitnijih tjelešaca (zrnaca, detritusa, bakterija i slično), gdje je eksperimentalno dokazano (Metsehnikoff, 108, v. Lendenfeld, 79, Zemlitsehka, 178, i mnogi drugi), da i za strujanja dospijevaju pojedina zrnca boje ili sitne kapljice masti u hoanocite. Tu će se po mojem mišljenju raditi o posve drugom procesu, nego što je uzimanje krupnije hrane (plijena) s pomoću pseudopodija. |U tome pogledu moramo misliti na Choanoflagellata, koji su mikrofazi. Strujom, koja nastaje uslijed gibanja biča, dolaze čestice u nutarnjost ovratnika. U principu je svejedno, dalije taj ovratnik sličan spiralnom lijevku, kako je to u Flagellata (Sehouteden. 135) ili jednostavnom zatvorenom volanu, kako je to u hoanocite spužava. Kao u kakvu lovku zapale čestice utonu u žitki površinski sloj plazme, koja se nalazi na dnu ovratnika. Tu se dakle radi o dva principijelno različna načina sticanja hranidbenih tje- lešaca: jedno je mikrofagija u užem smislu riječi, kod česa hra- nidbena stanica ujedno i uisti čas radi i kao motor za proizvo- đenje struje, a drugo je hranjenje s većim hranidbenim tijelima (mezofagija) djelovanjem amebizirane hoanocite. Izgleda, da u jednih spužava prevladava apsolutna mikrofagija (u našem smislu), u drugih mezofagija (samo stupnjevito različna od makrofagije putem gutanja i inter- celularnog rastapanja s naknadnom apsorpcijom tako preparirane hrane), a vjerojatno je, da ima oblika. koji se služe prema prilikama i prema potrebi čas jednim, čas drugim načinom. ; Do danas je poznato dosta malo pouzdanih slučaja uzimanja prirodnih čvrstih hranidbenih tijela (ne boje i drugoga) sa strane spužava. No sasvim je krivo, kad se iz toga hoće zaključiti, da tu prevladava uzimanje rastopljene hrane, kako je Piitter (127) htjeo. Rijetkost navoda dolazi samo od teškoća za opažanje takvih nutarnjih događaja na živom, tako nježnom i osjetljivom organizmu. Mi smo na našem naglo fiksiranom materijalu opažali toliko slučaja uzimanja hrane sa strane hoanocita u atipičnom stanju, da za nas ne može biti sumnje, da se naš oblik hrani redovito putem mezofagije, što ne isključuje 1 mogućnost mikrofagije. Ako je Metsehnikoff (103) opažao u oblika Clathrina primordialis, da hoanocite uzimaju u vodi suspendirana zrnea karmina, ali da se vide i u ,meso- dermalnim stanicama“, to još ne znači, da su to probavne stanice. 5 jedne strane postoji mogućnost, da se ne radi o kakvim osobitim amebocitama (mesoder- malnim stanicama po Metsehnikoffu), nego opet o hoanocitama, koje su zašle ispod hoanodermnog epitela. Taj sam slučaj i sam motrio, a navodi ga i sam Metsehnikoff za oblik Halisarea; to napuštanje tipičnog oblika i samog epitela može se očekivati osobito od zasićenih hoanocita. S druge se strane može misliti i na plazmatske sveze hoanocita sa subepitelijalnim staničnim elementima, kako smo ih mi opisali. Mjesto putem galerte prelaze u tom slučaju hranidbene tvari direktno iz hoanocita u druge stanice. U pravilu će se dakako raditi o rastopljenoj, tekućoj hrani. Zrnca karmina ne predstavljaju hrane, ali je tvar za hoanocite spužava svakako neobična, pa se iz postupka hoanocita prema takvoj stranoj tvari ne mogu praviti zaklučei općene vrijednosti. U našeg oblika nijesam ništa opažao, što bi bilo slično prijelazu krutih tijela od hoanocita na subepiteli- jalne. stanice. Time još neću da tvrdim, da u viših spužava možda ipak nema posebnih fagocita, ali za normalnu cirkulaciju hranidbenog soka svakako nijesu nužne, jer se za podjednako razdjeljenje hrane dovoljno pobrinulo time, što je probavni sloj i šupljina porazdijeljena u sve krajeve spužvina tijela, slično kao gastrovaskularni prostor u Coelenterata ili krvni sustav u viših životinja. Metsehnikoff se oslanja na Lieberkiihna i pripisuje parenhimu znatnu ulogu u probavi. Međutim se nalaz čitavih životinjica ili alga u meso- gleji može temeljiti ili na abnormalnom slučaju (ozljeda, pritisak il slično) ili na pogrješći u motrenju. Na živom i nerazrezanom objektu teško će se moči raza- znati, da li se uhvaćena životinja nalazi u kanalu (spongoeelu ili hoandcelu) ili u galerti, pa je zamjena lako moguća. Ako se radi o organizmu, koji je jednako velik, ili veći od same hoanocite ili pinakocite, a o takvima bi se moralo raditi (Metsehnikoff, 108, strana 374., spominje: Ogytricha, Trachelius), onda on u cijelome uopće ne može dospjeti u ,mesoderm“; kako da prođe kroz epitel? Sa- svim bi nerazumljivo bilo, kad Lieberkiihn (83. citirano po Metsehnikoffu, 108) spominje, da infuzorije prodiru u parenhim Spongille i tamo se raspadaju. Za Lieberkihna, koji nije poznavao histologiju spužava u takve tančine kao Metsehnikoff, još je stvar razumljiva. On si je predstavljao taj proces slično onako, kao kad Aetinophrys s pomoću pseudopodija pograbi i u svoju nutarnjost povuče kakov infuzorij. Ne može biti sumnje, da se radi o pojavi, koju sam opažao kod mojega objekta. U hoanocelu jednog korma, i to u izraslini, koja još nije imala oskula, flotiralo je zrelo, golo jaje, koje je pokazivalo znakove raspadanja. Očito se radilo o jajetu, koje je sazrelo, no budući da je zašlo na nezgodno mjesto, nije Da W= dospjelo na slobodu, a nije bilo ni oplođeno, pa se nije moglo dalje razvijati. Hoanocite su to jaje uzimale kao strano tijelo, pa su sa svih strana ostavile epitel. i prihvatile se jajeta opkoljujući ga sa svih strana, te ga tako reći ispijale. To je veoma zgodna uredba. da se na što brži način utjelovi tako fini plijen. Minehin u tome slučaju (Lieberkiihnovo opažavanje) govori o intercelularnoj probavi, no to nije ispravno. Budući da vanjske probave nema, poduzimaju hoanocite neku pseudointereelularnu probavu zaista na onaj način kako to nalazimo u grabežljivih protozoa. Kad se žrtva ili plijen ne može pro- gutati, jer. je prevelika, a ono se ona ispija. U principu to nije drugojačije nego su oni od nas već opisani i nacrtani slučaji (slika 30.). Sad je razumljivo, zašto u hoanocita pored onih obligatnih malih vakuola. koje jamačno sadržavaju pro- bavni sok. pripravljen u formirane kuglice. nalazimo u dobro hranjenih primje- raka i veće vakuole s osobitim sadržajem osim probavne tekućine, no nikada nijesam motrio skeletne stijenke žrtava (najčešće diatomaceje) u citoplazmi hoanocita. Kako može sugestivno djelovati jednom u nauci izneseno mišljenje, vidi se u našem primjeru. Minehin, koji inače poznaje spužve, osobito niže, iz svojih intenzivnih studija. ne nalazi ipak drugi način za tumačenje, kako bi spužva utjelovila oveću formiranu hranu, gdje je pojedine hoanocite ne bi mogle pro- gutati, nego navodi sad od nas pobijeno staro mišljenje: ,Food of the latter kind (se. Infusoria, Diatoms) could only be absorbed by becoming entangled in the _webs of tissue in the incurrent canal system, there to be absorbed by pha- goeytie wandering cells, or, it may be by poroeytes“. (Minehin, 108, strana 86.). Kao da time ne ostaje teškoća za pomišljanje ista, jer ako hoanocite ne mogu primiti velik plijen u sebe, kako će subepitelijalne stanice taj posao izvršiti? Takvo štogod je neizvedivo. pa dok netko to ne bude direktno motrio, a za to nema ni najmanje vjerojatnosti, moramo tu nauku posve zabaciti i pre- pustiti je historiji Minehin tvrdi, da u askona porocite već kod ulaza u hoanocel hvataju svaku veću hranu kao u kakvu lovku, te je probavljaju (Minehin. 116, strana 86.) Ni jedan jedini put nijesam vidio pinakocite (ili porocite), da bi gutala kakov organizam. Nalazio sam naprotiv veoma često u hoanocelu diatomaceje. gdje ih hoanocite drže; to pak ne bi smjelo biti, ako tvrdnja Minehinova stoji, jer bi sve morale biti pohvatane već na ulazu u pore. Nego drugo bi nešto moglo biti po srijedi. Otvor je pore ograničen. Glatko može njim proći samo diatomaceja (o njima se u glavnome i radi). ako dođe u uzdužnom smjeru. Dođe li nešto koso, ili više poprijeko, mora se zadjenuti o porocitu ili o pinakocite, koje opkoljuju poru. To zadijevanje (rizosolenija na primjer završava u šiljak!) mora da poro- citu kao i pinakocite mehanički podraži; one će jamačno odgovoriti najobičaj- nijom reakeijom, one će se stegnuti i poru zatvoriti, a diatomaceja će eventualno ostati visjeti. Bit će. da je Minehin takvo što motrio (dotično samo završetak takvog događaja), pa je iz toga zaključio na hranidbenu funkciju porocita. Odatle se još ne doznaje, što biva dalje iz diatomaceje, koja se zadjela. Slabo je vjero- jatno, da je porocita probavlja, kad znamo. da ona nije drugo. nego pinakocita, a ove ne običavaju uzimati direktno hranu i probavljati je, jer nemaju probavnih vakuola. Da porocite nijesu zato tu, da aktivno love, vidi se i po tome, što nemaju (a ni ne čine) nikakvih slobodnih pseudopodijskih nastavaka poput hoanocita, kojima bi mogle plijen zadržati na ulazu u pore, ako se ovaj slu- čajno ne zadjene u njih. Još govori i to protiv navedena mišljenja, kao da porocit* djeluju kao hvataljke, što je poznato, da se porocite prilično sporo zatvaraju, a kad bi htjele zahvatiti strujom brzajući plijen, morale bi se strje- lovito brzo stegnuti. Ostaje dakle samo naše tumačenje, da se nezgodno nadošle. duguljaste i Siljaste diatomaceje mogu zadjenuti o porocite na ulazu u poru, i time prouzročiti zatvaranje pore ostajući eventualno visjeti. . Glede uzimanja hrane u viših spužava nemam svojega iskustva. Jordan, koji je s isporednog stanovišta proučio raspoloživa literarna data, prijanja uz mišljenje, zastupano u novije doba osobito po Cotte-u (18, citirano po Jordanu, 62), da samo uzimanje hrane (kako bi rekli upijanje) obavljaju isključivo hoano- Cite, no da uzetu hranu ne probavljaju, nego da je smjesta predavaju specijalnim — 19 — subepitelijalnim amebocitama, koje onda obavljaju probavu. Držim, da to svakako nije posljednja riječ. Koliko se može vidjeti iz opisa i slika pisaca glede hoano- cita viših spužava, one su isto tako građene, pa imaju istu strukturu (s vakuo- lama za probavni sok), kao i hoanocite u našeg oblika. Čudno bi bilo, da bi one posve napustile probavu, pa da bi uzimale hranu u sebe (već kod toga se nužno moraju odigravati kemički procesi, koji pripadaju pojavi probave), no da bi je odmah dalje dodavale. I pogledom na te stanice, što probavljaju u paren- himu, bit će nužno više izjasniti, imaju li kakvu genetsku svezu s hoanocitama, pa nijesu li možda samo prolazno amebizirane hoanocite ? e. Cirkulacija preparirane hrane. Pogledom na cirkulaciju prepariranog hranidbenog soka već smo izrekli svoje mišljenje. U našeg oblika dolazi u obzir u pravilu samo galerta. Izuzetno mogu (osobito indiferentne stanice, koje se drže baze hoanocita) pojedine stanice primiti tu hranu direktno od hoanocita. Sasvim je nevjerojatno, da bi u viših spužava bilo principijelno drugojačije. Nije si moguće ni predstaviti posve ne- ekonomički način, da bi samo amebocite raznosile probavljenu hranu svakoj pojedinoj pinakociti. Tome se protivi sve što inače znamo o razdiobi ili o cir- kulaciji probavljene hrane u nižih životinja, osobito u knidarija. Ne može se govoriti ni o lakunama u mesogleji (Jordan, 62, strana 110.), jer ne samo, da se takve lakune ne vide, nego ni fizikalne prilike hladetinaste tvari ne dopuš- taju zamišljati ili pretpostaviti njihovu eksistenciju; ako se pak govori o laku- nama, koje su ispunjene galertom (osnovuom tvari), onda to tek nema smisla, jer bi se cijeli prostor između pinakodermnog epitela i hoanodermnog, koji je ispunjen galertom, morao nazvati lakunom. Najispravnije je. ako se uzme, da je galerta podjednako imbibirana hranivom limfom (hilusom) ili mezgrom. Na drugi opet način griješi po našem mišljenju Loisel (84, citirano po Minehinu. 116), kad drži aktivitet mesogleje nužnim u svrhu obavljanja cirkulacije mezere u galerti. Ni aktivitet amebocita u svrhu izvođenja čitavog strujanja mezgre u galerti nije nuždan, kako ga predstavljaju F. E. Sehulze i Cotte (cit. po Jordanu, 62). S jedne strane, no svakako u manjoj mjeri, može sam aktivitet pinakoderma, dakle kontrakcije pinakocita, dovesti do pomicanja mezgre, kojom je galerta imbibirana. Glavni faktor držimo da je aktivno uzimanje ili apsorbiranje mezgre od strane stanica, koje trebaju hrane. Svaka stanica vadi iz galerte ono, što treba. Ta akcija samih interesiranih stanica dostaje sigurno potpuno, da se cirkulacija obavi najkraćim putem. Općene kretnje pinakoderma ili pojedinih amebiziranih stanica u mesogleji mogu bez sumnje pomoći jačem miješanju mezgre. Nemamo apsolutno nikakve stvarne ni histološke ni fiziološke podloge za mišljenje, što ga poglavito zastupa Loisel (84), kao da je galerta u stanju, da se aktivno kontrahira, pa da na taj način podržava samostalnu aktivnu cirkulaciju mezgre. Aktivno kontrahirati može se samo živa plazma bilo nediferencirana, bilo mišičasto diferencirana; o jednoj staničnoj izlučnini ne možemo reći da je živa, makar obavlja i te kako važnu funkciju u životinjskom tijelu; ona to čini samo pasivno kao sredstvo žive plazme. Elastična može biti galerta, konzistenciju može mijenjati pod utjecajem živih stanica, no aktivno se kontrahirati ne može. Umanjenje obujma uslijed oduzimanja vode ne smijemo nazivati kontrakcijom, upravo tako, kao što to ne smijemo činiti, ako iz naduvene elastične lopte pustimo zrak, tako da se ona splasne; volum je znatno smanjila, ali ne uslijed aktivne kontrakcije, nego uslijed elas- ticiteta nežive stijene. f. likskrecija. Još nam ostaje da raspravimo pitanje ekskretorne funkeije. LL tu se u lite- raturi pitanje komplicira preko potrebe, pa se iznose prerazličite nauke. Najmanje vjerojatnosti ima mišljenje Bidderovo (4, citirano po Minehinu. 116), da bi porocite služile ekskreciji. Kako se može stanicama, koje u prvom redu služe energičnom i specijaliziranom gibanju, pripisati u isti mah specijalna ekskretorna pda, Es funkcija? Ekskreti čine i u kemičkom i fizičkom pogledu balast. Zrnca, što ih vidimo u porocitama, a dolaze isto takova uopće u svih pinakocita, ne čine ni najmanje utisak ekskretnih zrnaca, jer se prema bojama i reagencijama vladaju potpuno kao bjelančaste tvari; zato ih držimo bjelančastum, formiranom rezervnom hranom. Kako u našeg oblika, a jamačno i u cstalih nižih spužava, nema po- sebnih amebocita s karakterom ekskretornih stanica. ne ostaju nego hoanocite. Po Cotte-u (118, citirano po Jordanu, 62, strana 110.) sabiru amebocite (od svake pojedine stanice?) ekskretna zrnea i tvari, te ih stovarivaju u galertu, odakle onda .,lakunarnim strujama“ dospijevaju napolje (kako. između stanica ili kroz stanice?). a to bi vrijedilo u prvome redu za više spužve. Nalaz ekskretnih tvari u mesogleji i amebocitama još ne dokazuje. da izlučivanje ide baš tim smjerom, kako to Cotte hoće. jer je još uvijek moguće i vjerojatnije, da na koncu hoanocite primaju sve ekskretorne produkte u sebe, te ih onda izbacuju u hoanocel. Loisel (84, citirano po Minehinu, 116, strana 21.) ostaje konzekventan, pa i za ekskretornu funkciju pripisuje mesogleji aktivnu ulogu. U mesogleji da ima vakuola i lakuna, koje se pune produktima ekskrecije, no same ekskrete zato ipak produciraju same stanice! Mesogleja bi se njih rješavala aktivnom kontrak- cijom, to jest ona bi ih imala istisnuti! (Gdje opći mesogleja redovito s vanjskim svijetom ?). U našeg smo oblika našli zrnca, koja po nepravilnom ili uglastom obliku i po vladanju prema boji i drugim reagencijama smijemo držati ekskretnim Zrncima i to jedino u hoanocita. Stoga držim najprirodnijim i najlogičnijim, da samo formiranje i izlučivanje ekskretnih tvari pripišemo baš hoanocitama. Svoje tekuće ekskretne produkte izlučuje svaka pinakocita za sebe ali vjerojatno ne na svojoj slobodnoj površini, jer bi time onečistila vodu, koja s površine ulazi kroz pore u hoanocel. Onim putem, kojim pinakocita prima hranu. izdaje sigurno i otpadke hranidbenog procesa, i to putem one pljoštine, kojom se pinakocita drži hladetinaste tvari. Hoanocite pak primaju iz galerte te otpatke, formiraju ih (koliko je nužno) i izbacuju ih u hoanocel. Miješanje hranivih sokova i pro- dukata raspadanja dolazi općeno do u najviše organizovanih životinja (krv). U pogledu ekskrecije vladaju dakle u askona sasvim iste prilike, kao u hidre, i ondje je sigurno, da hranidbene stanice apsorbiraju u gastralnoj šupljini prepa: riranu i rastopljenu hranu, samo s tom razlikom prema askonu, što ovdje pored hranidbenih stanica, koje su svojim bazalnim krajem ujedno i mišičaste, eksi- stiraju i posebne žljezdaste stanice, koje svoj sekret izlučuju u gastralnu ili pravu probavnu šupljinu. Pretprobavljenu hranu upijaju te hranidbene stanice, te ju djelimice, to jest koliko je same ne upotrebe, odavaju opet putem finih plaz- matskih nastavaka, spuštenih u tu galertu, u međuslojnu galertu, odakle je usisavaju sve ostale stanice. Istim putem dolaze produkti raspadanja opet u hranidbene stanice, da ih one izluče. Nije ipak isključeno, da je u viših spužvi došlo do diferencijacije, te da su se razvile i posebne ameboidne stanice, koje su dio posla hoanociti preuzele na se. U tome bi pogledu opažanja na oblicima, koji sadržavaju jednostanične alge ili njima slične organizme (Zooehlorelle, Zooxanthelle) mogla biti od koristi. Ti se intracelularno živući organizmi mogu očekivati, a faktično se i nalaze samo u takvim stanicama, gdje se odigravaju veoma živi hranidbeni procesi. U Coelenterata ih ima gotovo isključivo samo u entodermnim hranidbenim stanicama. U Spongille (po Delageu. 24) ima zoohlorela u ameboidnim stani- ama, a u Carteria kao da dolaze neke druge zelene alge (Scenedesmus) direktno u galerti. To bi bio svakako dobar indicij za opstojnost hranidbenih produkata na dotičnim mjestima. Bilo bi vrijedno čitavu stvar s tog gledišta izbliže istražiti. U našeg oblika nije bilo ni Zooehlorella ni Zooxanthella. E. Indiferentne stanice ili arheocite. Pored pinakodermnih i hoanodermnih stanica ima u našeg askona amebo- idnih stanica posve indiferentnog ili embrionalnog karaktera. koje potpuno odgovaraju indiferentnim stanicama u hidre. Dok su u hidre te indiferentne -1 stanice priključene bliže ektodermu, te se nalaze upravo u ektodermnom sub- epiteliju, a samo ih nešto ima u subepiteliju entodermnom, dotle su u našeg askona indiferentne stanice poglavito u subepiteliju hoanoderma u onom više žitkom i pjenavom površnom sloju galerte; tu im je kolijevka, no to ne znači, da one ne zalaze i drugamo, jer su kao i sve ostale stanice u askona amebo- idno gibljive. Histološko razlikovanje indiferentnih stanica pada u prvu ruku teško, jer baš poradi toga, što su te stanice indiferentne ili nediferencirane, nemaju nikakve karakteristične oznake. Poslije dužeg bavljenja s histologijom askond učimo ih lako prepoznavati. Indiferentne su stanice malene, plazma im je gusta i ponajviše hijalina. Zrnaca se u plazmi još katkad nađe, ali krupno pjenave ili vakuolarne strukture ne pokazuju nikad. Obično ih stoji po nekoliko u hrpi, a često su spojene plazmatskim nastavcima direktno s hoanocitama, ispod kojih leže. Jezgre su samo prividno dotično relativno velike, a to dolazi odatle, što im je stanično tijelo manje nego u ostalih stanica. Značenje indiferentnih stanica u askona sasvim je isto kao u hidre. Već za najranijih stadija embrionalnoga razvoja izlučuju se neke stanice od dalje diferencijacije i čuvaju svoj embrionalni karakter, te predstavljaju materijal, iz koga imaju u prvom redu nastati spolne stanice. Indiferentne stanice međutim ne ostaju nedjelatne sve do nastupa spolnog aktiviteta. Već u doba bujnog rasta vidimo, gdje se indiferentne stanice umnažaju diobom, te se prema potrebi diferenciraju bilo u hoanocite, bilo u pinakocite, i tako znatno doprinose rastu a prema tome i nespolnom umnažanju dti 93) b s (h9. isključivo iz tih arheocita; to je, kako smo već prije razložili, drugotna po- '—s94_— tativnih procesa rasta tek sekundarno ljenih skeletnh iglica. Crtano po preparatima, i uvjetovano znatnijom specifikacijom bojadisanima hematoks1nom, s pomoću sprave (slike 28.—31.). U viših spužvi imaju te 0 java, što smo već prije uglavili za tjelesnih stanica. zh Granje indiferentne stanice pod imenom arheo- cita još izrazitiju ulogu, jer su čiste somatske stanice uslijed znatnije spe- cijalizacije manje ili nikako djelatne u proliferaciji, pa stvaranje nespolnih hidroide. Sva je prilika, da su prvo- glika 31. a, dio uzdužnoga reza kroz askonovu bitno pojedine embrionalne stanice stijenu s ,gnijezdom“ indiferentnih stanica; b, iz bile ostavljene ,za sjeme“ samo kao drugog reza uzete indiferentne stanice i hoano- osnova za stvaranje spolnih stanica, ie koje su iz njih postale (subepitelijalno); €, 1oanocite; ch, hoanocel; hc, mlade hoanocite; 1, in rasplodnih tijela polazi manje ili više dok je njihovo sudjelovanje u vege- diferentne stan ce; p, pnakocta; s, mjesta otop- F. Spolne stanice. a. O spolnim prilikama u opće. U pravilu nastupaju spolne stanice tek onda, kad individuum postigne vrhunac vegetativnog razvoja. Međutim već kod životinja, u kojih vlada mnogo veća pravilnost u morfogeniji i u individualiziranju, dolazi pod osobitim prili- kama do toga, da pojedini individui prije reda ,sazrijevaju“. Još češće nego u oblika, gdje je individuum pojedinačna persona, može se preuranjeno zrelenje očekivati u kormidijskih oblika. I zaista se u hidroida. koji čine korme, vide često posve patuljasti kormi (na primjer Zudendrium ili Bougainvillea), kako tjeraju spolne persone. I u našega askona nailazimo vrlo često na individue sa spolnim produktima ili embrionima, premda nijesmo uopće imali posve izrasle korme, kako ih drugi pisci opisuju. Metsehnikoff (108), koji je proučavao razvojnu povijest našega oblika, imao je uopće posao isključivo s olintskim stanjima askona. dakle mogu u nekim prilikama i sami olinti postati spolno zreli. S druge je strane među našim materijalom bilo i naprednijih korma bez ILE znaka spolnog aktiviteta. No svakako stoji, da vegetativni i spolno rasplodni procesi mogu paralelno teći. Pogledom na spolni proces vjerojatno je pak, da on poslije prvog nastupa može jenjati, a kasnije opetovano nastupiti, dakle da nije sa dokrajčenjem spolne djelatnosti dostignut kraj individualne eksistencije. Sto se tiče razdjeljenja spolova, moram iznijeti, da kod korma, u kojem sam našao jajne stanice, nije bilo spermatozoa. Iz toga još ne slijedi, da su spo- lovi razdijeljeni. Što više, budući da je među askonima jednog te istog naselja bilo i takvih s jajima, kao i takvih sa zoospermijama, pa jer sam u jednog korma, koji je sadržavao zrele embrione, našao i veliku spermatofornu stanicu sa sazrijevajućim spermatozoima, izlazi najvjerojatnije, da je naš oblik hermafrodit, ali da se obje vrste spolnih stanica razvijaju redom. Vlada li protandrija ili protoginija. to nijesam mogao sigurno iznaći, ali izgleda da vlada protoginija, jer je najprije stvoren embrion, a onda je nastupila spermatogonija. Slične je prilike našao Polćjaeff (124) u sikandre. Haeckel (46, I., strana 395.) navodi, da je svaka kaleispongija, u koje je bilo spermatozoa, imala i jajnih stanica, no bilo je i individua samo s jajnim stanicama. I Polćjaeff naglašuje dominant- nost ženskoga spola. Spolne prastanice ne mogu se već od početka raspoznati kao takve, kako to navode: Maas, 90, K. €. Sehneider, 134, i drugi za neke više spužve. To u našega oblika već zato nije moguće; što se u njega sve blastomere na koncu brazdenja pretvaraju u bičaste cilindrične epitelne stanice. Po Minehinu (116) ostaju dvije blastomere nedifereneirane, pa bi one činile izlazište za spolne prastanice. Kako ćemo poslije vidjeti, ni moja a ni Metsehnikoffljeva se opažanja ne slažu s Minehinovim navodom. Jedamput dakle prolazno diferen- cirane blastomere moraju se opet dediferencirati, da iz njib postanu indiferentne stanice. Usuprot ono- me, što navode različni pisci za više spužve, ne mogu se u našega oblika prije nastupa spolnog aktiviteta ras- poznati buduće geni- talne stanice među in- diferentnim stanicama. Pojava mjehurastog nukleusa s pojedinim ovećim nukleolom pada zajedno s aktiviranjem spolnih elemenata. O ovarijima ili tes- tikulima u našega ob- lika jedva se može govoriti. Kod hidre se bar spolne stanice nakupljaju na pojedi- nim mjestima ektoder- mnog subepitelija u poveće hrpe, koje se i izvana vide, te su nekako lokalizi- rane. U našega oblika slika 82. Uzdužni rezovi kroz stijenu askona, koji se nalazi u početku spolne djelatnosti. Razvijaju se jajne stanice u subepi- teliju hoanoderma iz indiferentnih stanica. Svuda su pogođene mlade jajne stanice, koje se sporo pomiču s pomoću kratkih i bar širokih pseudopodija u galerti. U slici & vidi se jajna stanica. koja je dospjela u stijenu oskularne cijevi. €, hoanocite; ch, ho- amocel; 4, indiferentna stanica; m, mesogleja; oc, mlada jajna stanica; p. pinakoderm; pe, pinakocita; s, mjesto otopljene skeletne iglice; "p, nutarnji pinakoderm; vp, vanjski pinakoderm. Sve crtano prema preparatima, bojadisanima hematoksilinom, a s po- moću sprave za ertanje. nastaju posve mjesti- mice i to tik ispod hoanoderma pojedinač- na jaja (slike 32.133.); ona ne prodiru dublje u galertu te uopće ostavljaju veoma brzo svaku svezu s tijelom i zalaze u hoanocel. Jajne stanice naše klatrine postaju iz pojedine indiferentne stanice, a da se prije toga ne none opažava kakva proliferacija indiferentnih “stanica (oogoniji, oocite). Cesto ne na- lazimo oko mlade stanice baš ni jednu indiferentnu stanicu (slika 38.4) ili tek dvije. tri (slika 33.c). h. Oogeneza. * Prvi znak pretvaranja indiferentne stanice u jaje sastoji se u povećavanju same stanice i u granulaciji stanične plazme, što upućuje na pojačanu hranid- benu djelatnost i na stovarivanje hrane u plazmi (slika 32.4). Uporedo s tim Slika 33. Jajna stanica u fazi rasta. Najprije baziepitelijalna (a i b), dospijeva kasnije u epi- tel (€, d). a—d, uzdužni rezovi kroz stijenu askona:; e, vretence jajne stanice za izbacivanja prvog polarnog tjelešca. e, hoanocite; ch, hoanocel; +, indiferentna stanica; m, mesogleja; p, pi- nakoderm: oc, oocita (jajna stanica); s, mjesta otopljenih skeletnih iglica; fc, hoanocite, koje direktno hrane jajnu stanicu (trofocite). Sve crtano po preparatima, bojadisanima hematoksilinom, a uz pomoć sprave za crtanje. povećava se nukleus. Sto veći biva nukleus, to se više ističe nukleolus, a hro- matin se stipe u pojedina zrnca, koja se rado drže jezgrine membrane. Mlađa jajna stanica raste prilično jednomjerno, pa zadobiva zarana kuglast oblik (slika 32.) te po tome ne odgovara prilikama, kakve je opisao Haeekel (46) za oblik Clathrina primordialis, nego više prilikama u Clathrina cerebrum. S time u svezi stoji i manja _pomičnost jajnih stanica. U mladih se oblika mogu još tu i tamo naći široki krpasti pseudopodiji (slika 32.0); u starijim su oblicima sasvim zaobljeni. Zanimljivo je. da sam jednu mladu jajnu stanicu našao u galerti oskularne cijevi između obadva pinakodermna epitela (slika 32. d). To dokazuje, kako jajna stanica može postati iz ma koje i ma gdje položene indiferentne stanice, a zatim i to, da je galerta zaista provodnik hranive mezgre. Za svoga daljeg rasta dobiva stanična plazma krupnu vakuolarnu strukturu, a pored sitnijih zrnaca, koja se drže stijena tih mjehurića pjene, nastupaju i * krupnija žutanjkasta zrnea. Mnoge slike govore za to (slika 33. c, d), da jajne stanice mogu za rasta stupiti i u direktni kontakt s hoanocitama, očito u svrhu što boljeg hranjenja. Samo rijetko nalazim, da bi koja indiferentna stanica u susjedstvu rastuće jajne stanice nakupila više hranivih zrnaca, pa da bi se pretopila u jaje. U tome se slučaju vidi u plazmi jajeta promijenjen nukleus indiferentne stanice, koja bi time obavila službu pomoćne stanice ili auksocite (slika 33. c). Za Sycon imao bi taj postupak po K. C. Sehneideru, 134, Gčrichu, 42, i 80 — drugima, biti pravilom; u našeg oblika događa se to sigurno samo izuzetno. te je stim samo manifestirana postojeća, no ne razvijena tendencija za stvaranje auksocita, dok u pravilu svaka indiferentna stanica zna zadržavati uvelike svoju Samostalnost — opet znak slabije provedene jedinstvene organizacije, što je su- srećemo na svakom koraku u našeg askona. Rastuće jaje pokazuje već zarana tendenciju za napredovanje prema hoano- celu (slike 32. i 33) u protivštini prema prilikama u heterocelnih kaleispon- sija. gdje se jaja razvijaju posve uklopljena u galertu, sve do kraja embrio- nalnog razvoja. Ovdje su mjesne prilike nezgodne za to. Kako su hoanocite slabo međusobno vezane. popuštaju one odmah tlaku rastućeg jajeta, te se razilaze, pa tako dolazi jajna stanica doskora u doticaj s vodom hoanocela, dakle s vanjskim svijetom, što olakšava oplodnju. Za neke druge askone prikazuju različni pisci (Haeckel, 46, za Clathrina cerebrum, Vosmaer, 163, za Leucosolenia, Breit- fu, 12, za Ascandra_hermesi. i t. d.), kako jajnu stanicu do kraja perioda rasta prekriva hoanoderm. U to vrijeme, kad se jaje izboči slobodno u hoanocel, mo- žemo vidjeti, kako se jednim plazmatskim nastavkom drži galerte (slika 33. d). sigurno u svrhu dobave hrane. Kad jaje doraste, otkida se posve od galerte, i lebdi u vodi hoanocela. Tako slobodno lebdeći sazrijeva jaje. Ja sam na rezovima našao samo jedno jaje za vrijeme procesa zrelenja. Sva je prilika, da se radi o izbacivanju prvog polnog tjelešca, jer se drugo i ne vidi. Nukleus dospijeva posve na površinu voluminoznoga jajeta; stvara se tipično vretence (slika 33. 6) s malim brojem kuglastih hromosoma. Obje se centro- some (dotično centriole) jasno vide u svijetlom polju. ali iz njih ne izlaze zrake, kao što toga nije bilo ni u hoanocita za kariokineze. Odbacivanje polnih tjele- šaca vidio je kod spužava prvi Nassonow (121) ali samo toliko, koliko se može vidjeti izvana — u Clione zbiva se i zrelenje jajeta već posve izvan tijela matere. Odbacivanje je polnih tjelešaca motrio tek nedavno Maas (94) u Sycon-a. Fiedler (37) ima svakako krivo, kad drži, da odbacivanje polnih tjelešaca biva putem direktne diobe. Jaje je u našeg oblika uvijek golo; ono ne stvara ni samo membrane, a ni druge stanice ne čine oko njega ovoja. e. Spermatogeneza. Premda je spermijske stanice u spužve motrio prvi Lieberkiihn (82. citirano po Haeekelu, 46. I, strana 144.) već godine 1856. u Spongille. ipak je naše znanje glede tančina o njihovu razvoju dosta slabo i nepotpuno. Poslije Haeekelai F.F. Sehulzea pridonijeli su nešto Polćjaeff (124), Fiedler (37) i Vosmaer (168), a u novije doba Weltner (168) i G&rieh (42); u jednu se ruku navodi razilaze, a u drugu se ruku tiču viših spužava, samo se posve kratka bilješka Vosmaerova tiče oblika Leucosolenia. Nešto je tome bez sumnje kriva i veća rijetkost primjeraka s muškim spolnim stanicama, a bit će, da se one mnogo brže razvijaju, pa je manja vjerojatnost, da će se naići na spužve, koje produciraju baš spermatozoe. Jedini je Haeckel tvrdio, da zoospermije isto tako kao i jajne stanice nastaju direktno iz hoanocita. Kolikogod je to velika pogrješka, ipak se može dostatno ispričati, što u askonima, koje je Haeckel najviše istraživao, dolazi razmjerno često do toga, da gola jaja stoje prividno u hoanodermu, kao da su nastala povećavanjem pojedinih hoanocita. Shvaćanje, do kojega je došao Haeckel na taj način u askona, prenio je jednostavno i na heterocelne kalcispongije, premda su ga prvobitna opažanja upućivala na subepitelijalno podrijetlo spolnih prastanica. Glede muških spolnih stanica odlučio se Haeekel začudo još lakše za entodermno njihovo podrijetlo. Krivnja je opet u tome, što svoja opažanja ' temelji poglavito na opažanjima homocelnih kaleispongija, gdje skupine sperma- tocita dospijevaju zbilja među homocite, a i njihovo nastajalište stoji tik pod hoanocitama, tako da se može veoma lako zamijeniti sa samim boanoepitelom; zato mi i velimo, da se indiferentne stanice nalaze u hoanodermu, ali je naše mišljenje posve različno od Haecekelova. Indiferentne stanice, iz kojih postaju spolne stanice, pripadaju samo položajno hoanodermu, nemaju genetsko sveze, te = Mik ih samo zato ne pribrajamo posebnom sloju, što faktično ne čine čitav poseban sloj. Slična je stvar s indiferentnim stanicama u hidre, koje tamo leže poglavito u subepiteliju ektoderma. ali ih ima i u subepitelu entoderma. Već F. E. Sehulze (136) pobija godine 1875. nauku Haecekelovu. da spolne stanice u spužve postaju, kako bi rekli, metamorfozom somatičke stanice (hoanocite ili kako su je ovi zvali ,entodermne“ stanice). Opažanja na višim spužvama s više razvijenim galertastim slojem pogotovu su opovrgnula miš- ljenje Haeckelovo. Još i u drugom pogledu stoje navodi Haeekelovi glede spermatogeneze u protivštini sa svim kasnijim navodima, no ovaj put, kako ćemo pokazati, nije Haeekel u krivnji. Na nekim askonima (Asectta primordialis i Ascaltis gegen- bauri po nazivlju Haeekelovu) raspada se izlazna stanica u više manjih (4—16). od kojih se svaka pretvara u bičasti spermatozoon. koji maše bičem (repom) po vodi hoanocela te se napokon otkida i zapliva. Spermatozooni se dakle razvijaju slobodni. nezaklonjeni u nikakve ovoje. a nijesu ni pod zaštitom galerte, samo su im glavice zabodene u galertu. Isti razvojni način opisao je Haeekel i za leukone (Leucissa inerustans), dok glede sikona nalaz nije bio jasan. Na slici (46. tabla 48. slika 8., za oblik Syeortis guadrangulata) crta Haeckel u hoano- epitelu gustu kuglastu nakupinu spermatozoa, a ti su opkoljeni membranom, tako da bičevi ne vire slobodno u hoanocel. U tekstu prelazi Haeckel ipak preko toga nalaza razlike. jer se nije slagao s primljenim mišljenjem pogledom na spermatogenezu. Ako su one hiljade spermatozoona postale ponovnom diobom jedne hoanocite, zašto su sad najednom umotane? Haeckel zove tu nakupinu ,Sper- maballen“, kako ju je Eimer (34). a još prije Lieberkiihn (82) opisao. Začudo Haeckel reproducira opis Lieberkiihnov, koji se tiče spongile, a ne uviđa, da kapsule Lieberkiihnove odgovaraju posve stvaranju, što ga sam crta za sikona. Razlika je samo u tome, što su spermatične kapsule spongile uklopljene dublje u galertu, a u sikona su u epitelu. Kasniji pisci opisuju grublji tijek spermatogeneze manje više jednolično. Minehin konstatira dva tipa. U prvome tipu (Polćjaeff, 124, za Sycon, Fiedler, 37. za Spongilla) dijeli se nukleus izlazne stanice u dvoje. Jedan putuje na periferiju, te se dalje ne dijeli; taj eventualno još jednom podijeljen čini s otpadajućom plazmom ovoj za nutarnju jezgru, koja predstavlja spermatogonij. Nutarnja se stanica silno umnaža diobom (spermatocite); od svake sitne stanice postaje po jedan sperma- tozoon. U drugom tipu ne čini izlazna stanica ovoja, čitav se spermatogonij raspada diobom u množinu spermatocita. a sa strane parenhima stvara se folikul. U svim tim slučajima leži hrpa spermatozoona u galerti, pa bi oni, probivši ovoj, imali pojedinačno proći galertom i među hoanocitama, da napokon dospiju u hoanocel. Kasnije je Polćjaeff (123) u oblika Leucosolenia potevium (?) našao na- kupinu spermatozoona najčešće izvan askonove stijene uz same hoanocite; to je zatim opažao Vosmaer (163) u drugih vrsta roda Leucosolenia, pa iznosi, da spermatogoniji nastaju u ,mesoblastu“ (to jest od indiferentnih stanica), te da zatim plaze do ispod hoanocita. Hrpa spermatocita, koja nastaje diobom, gura se zatim prema hoanocelu ,povlačeći sa sobom jedan dio (intereelularne ?) mase.“. Pime nastaje na nutarnjoj površini hoanoderma kao nekakva papila, koja strši u hoanocel. Izgleda, da je Vosmaer pregledao ovojnu stanicu, jer je sasvim ne- vjerojatno, da bi bezlična galerta mogla stvoriti ovoj na taj način. Prema tome bi se Polćjaeff—Vosmaerov tip razlikovao od prvoga samo time. što bi ovdje skup spermatozoona zajedno s ovojem dospijevao u cijelome u hoanocel, gdje bi se istom ovoj raspuknuo. a spermatozooni bi došli do slobode. Vosmae r pobija Haeekela, jer da nije nikada vidio, da bi spermatozooni slobodno mahali biče- vima prije konačnog oslobođenja. Kako drugih navoda nijesam našao u literaturi. do koje sam mogao doći, držim da mogu tvrditi, da sam za mojega askona našao za spužve nov tip. sper- matogonije, no koji se tu i tamo već našao u drugih nekih životinjskih tipova; to je spermatogonija s pomoću specijalne trofocite ili spermatoforne stanice. Ovojnoj stanici u spermatogoniji sikona (prvi tip po Minehinu) odgovara u mojem obliku ta hranidbena ili noseća stanica. Nažalost nijesam imao priliku, PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV.. SV. 9. 1 10, 0 E (89 la da na rezovima motrim sve razvojne stadije redom, kako bi mogao konstruirati čitav razvojni proces, ali se na ono, što nije opažano, može zaključiti priličnom vjerojatnošću. pa je stvar budućih istraživanja, da potvrde ili korigiraju naše navode. Izlazište spermatogeneze čini indiferentna stanica, koja se dijeli u ne baš veliku hrpicu malih stanica, što leže ispod hoanocita. Nijesam opažao, da bi odmah u početku uza te male stanice, očito spermatocite, ležala kakva poveća stanica; zato je vjerojatnije, da spermatocitama pristupa naknadno jedna indife- rentna stanica, koja naliči uvelike mladoj jajnoj stanici. Ona se silno povećava nakrcavajući u se hranidbena zrnca, a njezin nukleus dobiva mjehurast izgled, baš kao u rastućeg jajeta. Spermatocite stupaju u kontakt s tom pomoćnom stanicom m (auksoeitom) ostajući uvijek “4 na površini. Auksocita ili spermatoforna stanica na: preduje doskora, dorastavši kroz red hoanocita, a sper- matocite, koje se međutim pretvaraju u spermatozoa, drže se obično jednog kraja plazeće stanice (stražnjeg kraja, gdje je trenje naj- manje). Čitava skupina do- spijeva doskora u hoanocel i tu vidimo čudnu sliku: jajetu nalična kuglasta sta- nica flotira, a s njezina ruba visi čuperak posve nagusto poređanih bičeva. Samo su glavice spermatozoona (slik: slika 34. Zadnji akt spermatogeneze. U hoanocelu slo- 34.) utaknute u plazmu auk- bodno flotirajući citofori (spt) ili stanice nosilice s nizo- = socite. vratni dijelovi već vima sazrijevajućih spermatocita (sp); ", nukleus citoforne strše, a pogotovu dugi re- KRG: Sve crtano po uzdužnim rezovima, bojadisanima povi ili bičevi vise sasvim iematoksilinom, a uz pomoć sprave za ertanje. slobodno. Međutim se na auksociti opažaju tragovi nazadnog razvoja (slika 34. a—e). Nukleus degenerira. postaje još više mjehurast. hromatin se krnji i propada u plazmi ; sama plazma postaje krupno vakuolasta, a u tom se stanju (slika 38. e) čini, pa su spermatozooni dozreli. te da rješavaju svezu s auksocitom, držeći se još neko vrijeme u zajednici. Jedna slika (53.€) upućuje na to, da se po dvije auksocite, jamačno naknadno u hoanocelu, mogu sljubiti ; manje je vjerojatno, da se prvobitno jedinstvena auksocita podijelila u dvoje. Kad bi se potonji slučaj konstatirao, bilo bi to zanimljivo. jer auksocite imaju toliko (bar vanjske) sličnosti s jajnom stanicom. Uz dva otprije poznata tipa stvaranja spermatozoona, od kojih je prvi spojen sa stvaranjem tako zvane spermatociste, što se može i u mni gih drugih životinjskih hrpa naći (Korsehelt-Heider 72, Opći dio), osobito u insekata, a drugi s opkoljivanjem spermatocita sa strane parenhimalnih stanica (stvaranje folikula), dolazi eto treći tip s jednom specijalnom auksocitom. Na prvi pogled izgleda, kao da se radi o spermatogenezi, poznatoj za mnoge crve (Turbellaria, Annelida), gdje imano tako zvani citofor ili blastofor. I tu se spermatocite drže glavicama zajedničke plazmatske mase. 'Takov citofor oblika Clitellio are- nartus (Jensen, 61, citirano po Korsehelt-Heideru, 72) nalikuje van- redno na prilike u našeg askona. No u pravilu sama citoforna plazmatska masa ne odgovara stanici, nego nastaje stapanjem plazmatskih dijelova samih sperma- togonija te prema tome predstavlja zajedničku hranidbenu masu, koja je živa te koja raste i povećava se, a kasnije se sasvim odjeljuje od spermatocita. U spo- menutog anelidnog oblika (Clitellto arenarins) postaje po Jensenu citofor opet na drugi način. Središnje stanice spermatogonijske nakupine (,spermatogema“) oni degeneriraju i stapljaju se u zajedničku masu; ta sadržava i degenerirane jezgre, nje se na površini drže spermatocite dotično spermatozooni. Ako se smije istim imenom nazivati hranidbena plazmatska masa, sastojala se ona od same plazme bez jezgri ili od stopljenih i degeneriranih stanica, onda bi mogli i našu aukso- citu zvati citoforom.. Sasvim blizu toj uredbi stoji iu Mollusea tako česta bazalna stanica, u koju su utaknute spermatocite. samo s tom razlikom. da bazalna stanica ne napušta epitelijalne sveze. Uredba s citoforom u našeg je askona veoma razumljiva. Galertasti je sloj ovdje ne samo pretanak za tolike ,,spermatogeme“. nego nema ni potrebnog mira. Uslijed znatne kontraktilnosti pinakoderma neprestano se mijenja konzistencija i položaj (debljina) galerte. Očito je do te uredbe došlo zato, da spermatocite mogu što prije, dakle još u nezrelom stanju. ostaviti nemirnu kolijevku. S time u svezi bilo je nužno pobrinuti se za hranidbu spermatocita. Rješenje je uslijedilo u dva smjera. Nalaz Polćjaeffai Vosmaera u nekih askona (Leucoso- lenia), ai neki Haeekelovi slučajevi spadaju ovamo. možemo tumačiti tako, da u celularnu cistu omotana spermatogema dolazi u hoanocel, ali da sama cista ostaje duže vremena u svezi s hranidbenom podlogom bilo s hoanocitama, bilo s galertom). Kad su spermatozooni dozreli, može nadoći i posvemašnje odje- ljivanje ciste. Drugim je putem udario naš tip. Spermatogemi se priključuje spe- cijalna auksocita (citoforna stanica), koja na putu u hoanocel nakuplja toliko hrane, da se može čitava skupina odmah posve odijeliti i plutati po hoanocelu. Da će se taj tip, eventualno nešto modificiran, naći i u drugih spužava, nema nikakve sumnje. Haeckelovi mnogobrojni navodi za kalcispongija, da se po- jedine hoanocite diobom raspadaju na mjestu u spermatocite, pa da tako nastale spermatogeme stoje u hoanoepitelu. dok bičevi spermatozoa slobodno udaraju po hoanocelu, upućuju na opstojnost tipa s citofornom stanicom. Kad se radi o ženskim spolnim stanicama — o jajima, tad iz svake pojedine lokalno posve omeđene i osamljene indiferentne stanice postaje pojedina jajna stanica, tako da se o pojedinom ovariju ine može govoriti. Kod spermatogeneze postaje iz pojedine isto tako izolirane indiferentne stanice cijela nakupina malih ali mnogobrojnih stanica, tako da bi prije mogli govoriti o testikulu. Međutim je ipak bolje da se ne govori o testikulu, jer u viših životinja vidimo, da u pravom testikulu ili u muškoj gonadi ima mnogo takvih nakupina ili spermatogema na okupu, od kojih svaka nastaje iz pojedinog praspermatogonija. U prvi bi čas pristali uz F. E. Sehulzea (137), kad veli, da pojedino jaje odgovara u tih spužava cijeloj spermatogemi (,Spermaballen“). Takvo izjednačivanje nema ni- kakvog dubljeg značenja kad uzmemo na um, da jajna stanica s polnim tjelešcima (svega četiri stanice) ne odgovara pojedinom spermatogoniju. nego spermatociti, iz koje dvokratnom diobom nastaju četiri spermatide tako. da zrelom jajetu (po- slije odbacivanja polnih tjelešaca) odgovara pojedini spermatozoon, dotično ako svakom zrelom jajetu pribrojimo tri polna tjelešca, dobivamo hrpu od četiri stanice, koja odgovara hrpi od četiri spermatozoa. nastale iz jedne spermatocite prvoga reda. Dok se izlazni oogonij kao takov dalje ne dijeli, nego zapravo po- staje i bez inače (u viših životinja) obligatnih dioba u oocitu prvoga reda, dotle se izlazni spermatogonij, to jest spolno aktivirana indiferentna stanica i više puta uzastopce dijeli prije negoli dođe u stadij spermatocite prvoga reda. Ta je raz lika biologijski shvatljiva, pa je naš oblik veoma zgodan objekt za demonstraciju o biološkoj potrebi veće količine spermatozoona, da se postigne njihova svrha, to jest sastanak sa zrelim jajetom drugoga individua u svrhu oplodnje. Vjerojatnost. da će to biti uspješno, umanjuje se time, što spermatozoon mora isplivati u slo bodno more, te ga struja mora slučajno nanijeti kroz pore kakvog bližnjeg askona u hoanocelnu šupljinu, gdje flotiraju zrela jaja. Praktično se to pomnožavanje spermatozooni tim lakše provodi, što po organskoj i živoj masi veliko jaje odgo vara golemoj množini sitnih spermatozoona. 2. Nekoja poglavlja iz razvojne povijesti. 1. Oblik 1 građa najranije spongule. I preko očekivanja našao sam u rezanim askonima embrione, gdje plutaju hoanocelom. Potpunu povijest razvoja ne mogu iz mojih preparata rekonstruirati, i, jer osim što pored takvog načina sabiranja materijala i nije moguće doći do slobodnih embriona (za tu se svrhu moraju živi askoni držati u akvariju), nijesam ni za prvi (intraaskularni) odsjek razvojne povijesti naišao na sva nužna stadija i prelaze. Sasvim mi manjkaju stadiji brazdenja i pretvaranja blastomera u blastodermne bičaste stanice. Taj prvi odsjek razvoja istražili su baš na našem objektu Metsehnikoff i poslije Minehin, pa nije tolika šteta po stvar. Odlučne promjene. o kojima postoji potpuno protivurječje prijašnjih istraži- vača, događaju se za prijelaza od stanja ,blastula“* k parenhimuli, a baš sam te našao u dostatnom broju zgodno rezane i bojadisane, tako da sam mogao s naj- većom jasnoćom uočiti sve važne promjene. kako to svjedoče priložene slike. Pored stadija metamorfoze. što ih je jedino Minehin proučio, a mi bi gai te kako željeli ponoviti. baš je stadij diferenciranja jednolikog blastodermnog epitela najviše znatan ne samo po opisnu ili komparativnu embriologiju, nego i po teo-- retsko shvaćanje s obzirom na filogeniju askona i spužava uopće. Razvojna povijest od stanja zrelog jajeta do parenhimule odigrava se u hoanocelu bez ikakve neposredne sveze s materinjim tijelom. U drugih askona čini se, da ima uredaba za posebnu zaštitu embriona. koji se razvija (pretinci ili kompartimenti); u našeg oblika nijesmo toga mogli naći. Valjalo hi ispitati, kako je udešeno. da jaje ili embrion ne bude prije vremena izbačen strujom kroz oskularni otvor (je li je taj u to vrijeme zatvoren ?), dok još nema bičastoga epitela. koji mu tek omogućuje plutanje i priključenje planktonu. Našao sam, da je rezultat brazdenja ovalna oko 015 mm duga i prosječno 0:05 m široka mjehurasta larva. Prostranu centralnu šupljinu, koja je ispunjena samo veoma žitkom hijalinom tvari bez ikakovih formiranih ili čak staničnih elemenata, opkoljuje jedan jedini red na gusto poređanih, oko 0025 mm dugih. jedva 0002 mm debelih stanica. Osim tih uskih epitelijalnih, bičastih stanica, koje ćemo još podrobnije opisati, nema ni u samnom epitelu ni u subepitelu ili na kojem bilo polu u većine ličinaka nikakvih drugih stanica. Blastomere se dakle sve umeću u te karakteristične blastodermne, ili kako ih još rado zovu cilindrične bičaste stanice (,zvlindrisehe GeiBelzellen“ njemačkih pisaca — ,columnar fla- gellated cells“, .cellules flagellćes“). Naravno. da takva larva toliko odgovara blastuli drugih životinja, da ne pada teško i nju zvati blastulom. Hoćemo li biti dosljedni, pa uzeti u obzir sve komparativno anatomske prilike spužava, a osobito dalju sudbinu spužvine bla- stule, bit će bolje. da napustimo naziv blastula, pa da rađe upotrebimo naziv spongoblastula ili kraće spongula, tako da _ možemo pod tim nazivljem razumijevati i odgovarajuća stanja drugih spužava, koja se (već kod najbližih srodnika našega oblika) na prvi pogled znatno razlikuju od naše blastule, a po- znate su pod imenom amfiblastule. Jedinstveno je nazivlje potrebno stim više, što ima ne samo među različnim oblicima spužava svih prijelaza od tipične blastule na amfiblastule, nego što je utvrđeno, kako ćemo pokazati, da i u jedne te iste »vrste“ može nastati kao rezultat brazdenja jedamput čista blastula, drugiput takva s karakterom amfiblastule. već prema tomu, da li nastupaju prije ili kasnije nediferencirane larvalne stanice. U svakom slučaju imamo posao sa spongulom, koja doskora prelazi u stanje parenhimule. U viših spužava prelazi larva često u razvoju preko stanja spongule sa centralnom šupljinom (spongula I. ili blastosfera po IIeideru, celoblastula po Korsehelt-Heideru) i postizava direktno stanje parenhimule (spongula II.). A. Histologija bičastoga epitela spongule. Histologija spongodermnog epitela — kako ćemo ga odsada zvati — veoma je zanimljiva i dokazuje, da spongodermne stanice nipošto ne odgovaraju indi- lerentnim ili embrionalnim stanicama. Takvih u naše spongule uopće nema, pa je tako kontinuitet klične plazme bar na kratko vrijeme prekinut. Sasvim je razumljivo, da to ne držimo primarnim karakterom. pa da prema tome za nas spongula našega oblika i nije najprimitivnija moguća larva u spužava, premda sim odrastao oblik pripada svakako najprimitivnijem tipu. To nije nipošto pa- radoksno. Iz toga još uvijek ne slijedi. da je amfiblastula, u koje se samo dio blastomera prometnuo u cilindrične bičaste stanice, svakakc primitivniji tip spongule, jer je najprije mogla 1 amfiblastula biti sastavljena od samih bičastih stanica, a tek je sekundarno (kao što biva u ontogeniji naše spongule) dedife- renciranje jednog dijela bičastih staniea uvijek više uranilo i napokon uopće njihova diferencijacija otpala sve u svezi sa zakašnjenim oslobođenjem spongule , a to opet dolazi u svezi s razvojem ličinke u podebljanoj galerti, dakle u zako: renom i zaštićenom prostoru. Pojedina bičasta stanicu (na rezovima su stanice ve- ćinom bez bičeva, jer su oni djelovanjem reagencija uni- šteni), prilično je jasno ome- đena, premda su one tako stisnute, da i onako sitni nukleji nemaju dosta mjesta u jednoj liniji, nego se stavljaju jedni niže, drugi više od glavne vi- sine. Ima ličinaka u viših spu- žava, u kojima su bičaste sta- niee još uže i duže, te izgledaju poput samih cilija (Maas za oblik Axinella). Uslijed po- bočnog međusobnog tlaka dobi- vaju bičaste stanice prizmatski oblik, te se na poprečnom rezu vide peterostrane (slika 59.). Uzduž svake stanice možemo gliku 39. Dijelovi različnih rezova kroz mladu spongulu, razlikovati četiri zone. koja lebdi u hoanocelu matere. a, stražnji pol spongule u Na slobodnoj površini na- medijalnom longitudinalnom rezu, b—e, bičaste stanice spon- žig jedva omadsbeliizonu sule tangencijalno (s obzirom na cijelu spongulu) narezane ane : u različnim visinama i to kroz prve tri zone. IJE medijalni gotovo hijaline plazme galer- longitudinalni rez kroz mladu sponeulu s nastupom prve tasta karaktera. Ta se plazma velike nutarnje stanice na strani. g. posve mali dio istoga slabo ih nikako ne bojadiše, reza s tom prvom nutarnjom stanicom. a, nutarnja ili no sredinom prolazi kao malen indiferentna stanica velikoga tipa (arheocita); hc, spongu- y Pia 1 . > loeel (,,blastocel“):; ce. bičaste stanice ; ;. žumanjasta zruca mjoćag rmp,znnate Pe koja u bičastim stanicama. Sve crtano po rezovima, bojadisanimu se tamno bojadiše. Svaki stožac hematoksilinom, a uz pomoć sprave za ertanje. dopire s vrškom do slobodne površine, gdje se jamačno nastavlja u bič, a prema dolje se raširuje tako, da se baze svih stožaca sastavljaju i čine na rezu tamnu liniju, koja dijeli najgornju zonu stanice od slijedeće (slika 30.). Dalja je zona nešto šira (b—8 4), te siže do nukleusa. U toj je zoni plazma krupnijega zrna i tamnije bojadisana, kao ona u stošca prve zone. Sre- dinom. i to uzduž, prolazi tom zonom nitasta os. koja se bazalno drži jezgre, a distalno se nastavlja po svoj prilici u bič (slika 35. 1 56.); na poprečnim se rezovima vidi kao tamnija točka (slika 30. 0). Slijedeću zonu zauzima nukleus. koji leži jedno 17—10 u ispod površine ; on zauzima čitavu debljinu stanice. te je oko 4 u dugačak. Hromatske tvari imade mnogo. zato se hematoksilinom rado bojadiše posve erno. Oblika je dugoljasta, ali se prema vanjskoj površini ne zašiljuje,. te se produljuje direktno u nit, koja vodi do biča. kako prikazuje Minehin za naš oblik. Ako se boja iz rezova jako izvuče, vidi se odebela kon- tura jezgre i oveliki nukleolus. Izgleda. da jezgre u veličini dosta variiraju. pa je moguće. da se time očituje njihova nejednaka kasnija sudbina. Na mjestu, gdje se eentralna nit nadovezuje na nukleus. nijesam na mojim preparatima mogao naći zrnca (bazalno zrnee ili blefaroplast.) Nutarnja je zona najšira. pa zaprema cijelu polovinu svake stanice (oko 10 pv. široka). Plazma je hijalina. te se slabo bojadiše, a u vakuolama plazme uklopljena zvnea sitnija su i krupnija. sve do širine same stanice, te su nanizana od jezgre 86 sve do nutarnjega kraja, koji je manje više zaobljen, ali u cijelome nepravilno konturiran. Zrnea se sad manje sad više bojadišu, a predstavljaju očito formiranu rezervnu hranu. koju su preuzeli od jajeta kao žumanjastu tvar. Svaka dakle bičasta stanica spongoderma ima jednu za motorne svrhe di- ferenciranu polovinu (vanjska polovina) i jednu nediferenciranu, koja djeluje kao stovarište rezervne hrane. Odatle rezultira dvostruka narav tih stanica. te se one ne mogu ispoređivati ili čak izjednačivati s bilo kojom pravom epitelnom sta- niecom “metazojskoga organizma. U pravom epiteliju ima svaka stanica samo jedan slobodni kraj. ona je monopolarna: bazalnim se krajem drži podloge. obično bazalne membrane. Bičaste su stanice nekud bipolarne, jer i nutarnji kraj ima svoju slobodnu površinu. Mogli bi reći, da su vanjske polovine svih bičastih stanica analogne ektodermu. a nutarnje polovine entodermu (dotično pinakodermu i hoanodermu), pa bi očekivali, da će za daljeg razvoja nastati tangencijalne diobe, pa da će tako iz jednog ali dvogubog sloja postati dva. vanjski motorni i nutarnji, hranidbeni (to bi odgovaralo diblastuli po teoriji Ray-Lankestera). No to se ne događa, nego nastupa pojedinačna metamorfoza spojena upravo sa de- diferencijacijom motorne polovine pojedine bičaste stanice. Ta čudnovata pojava upravo izaziva na razmišljanje, a ja držim, da mi je uspjelo to pitanje čestito riješiti. Dalje raspravljanje o tome pitanju moramo pustiti za kasniju zgodu. da ne prekinemo započeti put. B. Osvrt na literarne navode. Isporedimo li naš nalaz pogledom ra najranije spongule s navodima ostalih pisaca, naći ćemo dosta razlika, što nas po onome, što dosada znamo o razno- ličnostima u organizaciji našega askona ne smije čuditi. I obretnik našega oblika Miklueho-Maclay motrio je spongulu, no on je vidio samo toliko, koliko se na živoj i nerazrezanoj ličinki može vidjeti. a to je malo. Vidio je, da je obrasla bičevima, pa da je čini jedan odebeli i svijetli sloj, sredinu pak da ispunjava smeđasta masa, za koju mu se čini, da sastoji od velikih stanica (Miklucho- Maelay. 109. strana 206., citirano po Haeckelu. Kako Miklueho-Macelay ne spominje. da bi na jednom polu ličinke bilo zrnatih stanica bez bičeva, smijem zaključiti, da su njegove ličinke baš tako građene kao moje, jer bi on Min- ehinove polarne stanice. da ih je bilo. bio sigurno opazio. Više je toga iznio Metsehnikoff (118), čiji se navodi potpuno slažu s mojima. samo u detalju zaostaju za njima noradi veće jednostavnosti metode istraživanja, koju je on upotrebljavao. Iz njegovih se slika može zaključiti na opstojnost opisanih zona, samo što Metsehnikoff erta bičaste stanice niže i šire, nego što smo ih mi motrili (ni Minehinovi opisi. a ni slike, ne diferiraju bitno od mojih, samo su njegove slike više polushematičke). Primjećujem još samo to, da je Metsehnikoff jednako građeuu mladu spongulu opisao i za oblik Clathrina primordialis, a sE se potpuno slaže s navodom 0. Sehmidta (133) za isti oblik kao i za oblik Clathrina clathrus. Po Minehinu pak (113, 116) imaju jednake spongule još i ovi oblici: C/. cerebrum, reticulum i coriacea. Možemo dakle zuista reći, da je spongula (I.) s jednim slojem posve jednakih bičastih stanica karakteristična za rod Clathrina. Po Minehinu (116, 126) ne diferenciraju se sve blastomere na koncu brazdenja u bičaste stanice, nego dvije blastomere. koje leže baš na stražnjemu polu ličinke. pridržavaju indiferentni blastomerski karakter; krupno su zrnate, pa imaju mjehuraste jezgre. Te blastomere imaju biti izlazište za stvaranje arheocita, pa bi se morale držati upravo praspolnim stanicama. Takvo odlučivanje jednog para prastanica na prvome koraku razvoja bio bi svakako znak osobite specifi- kacije (kao kod odlučivanja pramesodermnih ili praspolnih stanica u veoma determiniranim ontogenijama različnih više organiziranih žavošioja) pa bi nas takav nalaz začudio. Koliko mi je poznato, nije inače ni za jednu spužvu poznato, da bi u ontogeniji pokazivala tako osobite prilike: rano odlučivanje baš jednog para blastomera. koje bi naime ostale dalje nepromijenjene (bez diobe), sve do fiksacije larve i do početka općene metamorfoze. | Sve ako i taj navod Minehinov stoji. eto mu stoje u oprjeci nalazi Metsehnikoffljevi i naši, pa izlazi bar to, da odjeljivanje jednog para indife - rentnih prastanica u oblika Clathrina blanca svakako nije općenita pojava, te joj ne pripada ona znatnost, koja bi joj pripadala, da se ta pojava iskazala općeno kao konstantna. Opisujući Minehin (116. strana 68.—73.) razvoj našega oblika kao tip spužvine ontogenije, ne spominje. da s obzirom na pojavu obadviju polarnih stanica postoje i 'kakve različnosti. Tek naknadno kod ispoređivanja opisanoga tipa s prilikama drugih askona, za koje sam ustanovljuje, da veoma variiraju, te da dolazi ili nijedna, jedna ili više arheocita, domeće Minehin: ,It is interesting to note that all these variations in the condition of the posterior granular cells or amoebocytes may occur as abnormalities in one species (e. g. Clathrina blanca)“. "Time stvar dobiva sasvim drugi izgled. Pozivajući se na nalaz Metsehnikoff-ljev i moj (a taj je učinjen na materijalu, koji je smjesta konzerviran, a nije bio hranjen u akvariju, mogli bi ustvrditi, da je bolje držati Minehinov tip rjeđim slu- čajem, dakle atipičnim (izraz ,abnormni“ rađe ćemo izbjegavati, kad se radi o organizmu, za koji se na svakom koraku susrećemo s velikom neustaljenošću). Ako time nalaz Minchinov u jednu ruku i gubi (rana i kruta determi- nacija arheocita i time strogo proveden kontinuitet klične plazme). ipak u drugu ruku sama pojava postaje zanimljivija. Ispoređujući te razvojne prilike u Clathrina blanca s prilikama srodnih spužava (osobito leukosolenije i sikona), naći ćemo, da nam naš oblik predstavlja dragocjeno prelazno stanje. 5 jedne strane stoje klatrine, kod kojih se sve blastomere, možemo slobodno reći, diferenciraju u bičaste, cilindrične larvalne stanice, a tek naknadno nastupa ponovna dediferen- cijacija ili natražna metamorfoza diferenciranih stanica (u morfološkom smislu) i to tako, da se javljaju bilo pojedine bičaste stanice na točno određenom mjestu, bilo više njih na jednom mjestu (polarno), bilo opet više njih difuzno (multipo- larno). Redovno zalaze metamorfozirane stanice u tjelesnu šupljinu (osim u amfi- blastule), samo u našeg oblika ostaju one po Minehinu do konačne metamor- foze u ,epitelu“ dotično u spongodermu. S druge strane stoje oblici (Leueosolenia, Sycon), u kojih se manji dio ili polovina blastomera (ne po broju, nego po zauzetoj površini na sponguli) stalno ne diferencira u bičaste stanice, nego koje zadržavaju indiferentan oblik. Takve ličinke nazivaju amfiblastulama. Clathrina blanca dakle jedamput (po našem mi- šljenju u pravilu) ima tipičnu spongulu s jedinstvenim spongodermom, drugi put (po Minehinovim navodima) nosi i laku natruhu amfiblastične osobine. Ja- mačno ima među askonima oblika, koji u pravilu imaju spongule, a te stoje amfi- blastuli blizu toliko, što samo neznatni dio blastomera ostaje nediferenciran, no ipak u jedinstvenom sloju. Sam Minehin (113) daje nam sliku spongule askona Leucosolenia variabilis, koja istina pripada tipu amfiblastule, no u prvo vrijeme ima tek nekoliko nediferenciranih stanica (na slici se može nabrojati njih pet, a veoma je vjerojatno, da ih u još ranijem stadiju ima i manje; Minchin opi- sujući njihov razvoj. toga se pitanja nažalost ne dotiče). »to je pak najvažnije, broj se dakle ,arheocita“ naknadno povećava, i to ne možda diobom, nego me- tamorfozom diferenciranih bičastih stanica. Cudno je i na prvi pogled nerazumljivo, što se to, kako ćemo čuti, i u tipične spongule našega oblika opaža, samo nešto zakašnjeno. I za amfiblastulu sikona, koja predstavlja prototip karakteristične amfiblas- tule, imamo navoda, da glede nediferencirane polovine postoji znatan varijabilitet (0. Sehmidt. 133), pa da u mladih spongula ima uopće nediferenciranih stanica (obično ih pisci nazivaju zrnatim stanicama) znatno manje, nego u starijih; 1 tu se dakle njihov broj povećava naknadno i to ne diobom, nego progresivnom metamorfozom iz. diferenciranih, bičastih stanica. Po Lieberkiihnu (52) ima i »amfiblastuli“ u sikona bez i jedne zrnate stanice. To zanimljivo opažanje ne gubi znatnost izrekom F. E. Schulzea. da se radi o abnormnim slučajima. U viših spužava (imam u prvom redu pred očima silicispongije) nalazimo istu tu razvojnu tendenciju (jednostavna spongula — amfiblastična spongula) među spongulama uz nešto inače promijenjene prilike, koje donekle potamnjuju prvotnu tendenciju, no ipak je možemo bez muke iznaći i demonstrirati. Spongula kale1- kg spongija (možemo je označiti spougula A, ili kaleispongula) odlikuje se tim. što bar u početku razvoja ima tjelesnu šupljinu ili »plerom “ (spongulocel za razliku od spongocela). koju tek naknadno istiskavaju iz spongoderma useljene stanice (parenhimulin stadij) Spongula silicispongija (spongula B.. demospongula ili sili- cispongula) redovno već za brazdenja gubi spongulocel (uranjeno postizavanje stadija parenhimule. karakterizirano ranim nastupom spikula). Ipak ima među njima oblika (Oscarella, Heider, 52, Maas, 92, pa fPlacina, Maas, 99) sa lijepo razvijenim spogulocelom. I tu ima spongula, u kojih se sve blastomere diferen- ciraju u bičaste stanice (Oscarella). a tek naknadno nastupa na stražnjem polu dediferencijacija bičastih stanica u ,arheocite“, koje dijelom ulaze u spongulocel. Zatim ima takvih oblika, gdje se pretežna većina blastomera diferencira. samo nekoliko njih ostaje nediferencirano, no te ne ostaju u spongodermu (/lacina, Maas, 99), nego se drže njega iznutra. Najčešće ostaje već za brazdenja povelik dio blastomera nediferenciran, a te potiskuju odmah spongulocel. Jedan dio tih spongula ima jedinstven diferenciran spongoderm (Azinella, Maas. 89. Reniera, Marsehall, 102, Spongelia. F. E. Schulze, 142). Te spongule odgovaraju na- ravno s nekim promjenama (uranjeno parenhimiranje spongulocela) tipičnoj spon- guli askona. Drugi dio parenhimuli sličnih spongula ima na stražnjem polu veći ili manji dio spongoderma, koji je složen od arheocita (Mygilla. Maas, 89. Aplysilla, Delage, 21, Chalinula, Maas. 89.). Te bi silicispongule_ odgovarale amfiblastičnom tipu spongule među kaleispongulama. C. Nastup velikih ili zrnatih indiferentnih stanica (arheocita). Još za boravka spongule u hoanocelu matere javlja se pomenuta pretvorba ili celularna metamorfoza pojedinih bičastih stanica u protoarheocite. Najbolje je. da im se dade posebno nazivlje, jer arheocite ili indiferentne stanice mogu biti tek njihovi eventualni descendenti, a razlikuju se i od ,arheocita“ amfi- blastule, budući da one odgovaraju nopromijenjenim blastomerama, dok su ove postale dediferencijacijom bičastih stanica. Potonja razlika čini se da nije od veće znatnosti, jer u amfiblastule potječe samo jedan dio ,arheocita“ direktno od blastomera. dok drugi dio nastaje upravo tako metamorfozom bičastih stanica, kao u naše spongule sve ,arheocite“. Prospektivna vrijednost jednih i drugih izgleda da je ista, te se od stanovitog časa razvoja (zrela amfiblastula) čini, bar po pokusu Maasovu (98). da nastupa oštra razlika u prospektivnoj vrijednosti i mogućnosti ,arheocita“ (zrnatih stanica) svih zajedno prema bičastima. Već smo uglavili iz Metsehnikoffljevih (108). Minchinovih (116) 1 naših navoda znatan varijabilitet ili nepostojanost pogledom na karakter do aigedbtni najmlađe spongule. Po Minehinu ima najmlađa spongula u oblika Clathrina blanca samo dvije polarne protoarheocite. Po našim opažanjima nema ona ni jedne, ali još za boravka u materinjem spongocelu dolazi do naknadnog stvaranja protoarheocita. Na materijalu iste vrste iz Napulja, što ga je proučavao Metsehnikoff. ostaje spongula tipična i jednostavna sve dotle, dok se ne oslobodi. pa tek za plutanja (planktonski život) počinje stvaranje .zrnatih sta- nica“, koje ne ostaju dugo na površini; još prije nego spongula pođe na dno. ispune ,zrnate stanice“ spongulocel, a spongoderm je tipičan i jednoličan kao na početku slobodnog života; polarnih stanica tu dakle uopće nema. Kako o vjerodostojnosti Metsehnikoffa, a niti Minehina, ne može biti sumnje. ne ostaje drugo. nego uzeti, da imamo posao s osobinama eventualno lokalnih odlika ili pasmina, ako ne ćemo jednostavno uzeti, da se radi o varijacijama, koje na- stupaju već prema osobitostima milieu-a, a mogu se i javiti na istom lokalitetu. Već je Oskar Sehmidt (133) na živome objektu (Clathrina primordialis) motrio pretvorbu bičaste stanice u zrnatu. i njezino ulaženje u spongulocel. Na preparatima istoga oblika proučavao jeto Metsehnikoff (108). Bazalni se kraj stanice podeblja. bič se gubi, slobodni se kraj izvuče iz spongoderma i zrnata stanica klizne u spongulocel. Po Minehinu (116) ne postaju prave zrnate - 89 stanice (protoarhcocite) u našega oblika uopće iz bičastih stanica, no zato on ilustrira na prilično shematski izvedenim slikama (116, strana 70. slika 1. a—d) »four stages in the modification and imigration of a ciliated cell into the inner mass“. t. j. indiferentne Stanice, iz kojih za općene metamorfoze postaju pinako- derme stanice. Zašiljeni i končićem za bazu biča spojeni nukleus spušta se i kao da povlači svoj bič u stanično tijelo. Dok končića nestaje, nukleus se zaokruži. te dobiva tipičnu strukturu nukleja pinakocite. U isto se vrijeme i distalni dio staničnog tijela suzuje. i kao da se spušta prema bazi. koja deblja, te se izboči prema spongulocelu; međutim se gubii kontakt sa slobodnom površinom, a kuglasta stanica sa sitnim zrncima, kakva su bila i u bičaste stanice. klizne ispod epitela. Prema mojim opažanjima događaju se osim promjene položaja za vrijeme pretvorbe bičaste stanice u protoarheocitu ili zrnatu stanicu tri bitne promjene. Prvo: distalna polovina bičaste stanice, koja pokazuje tako karakteristične di- ferencijacije. posve se dediferencira (pisci začudo izbjegavaju taj izraz, premda baš on najbolje karakterizira samu pojavu). Bič. vanjska zona s čunjićem, kon- časta os druge zone s fino zrnatom plazmom. sve se to stali i utopi u jednoliku indiferentnu plazmu. kao da je sama stanica sve to požderala (fagoeitirala). Drugo: nukleus postaje velik, okru- gao. mjehurast, a uz više manjih hro- matičkih zrnaca javlja se veliki nu- kleolus (sli ke 89. 136.) tako. da sada pokazuje nukleus upravo napadnu sličnost s nukleom mladoga jajeta. Treće: stanično tijelo mijenja svoju strukturu. Plazma postaje pjenasta, u stijenama i u uzlovima očiju ili mje- hurića nastupaju sitna zrnca, koja se tamno bojadišu, dok je onih krup- nijih žumanjastih zrnaca nestalo. a sama se stanica obujmom znatno po- većala (10 » u promjeru, kad je ku- glasta. a do 20 u. kad je izvučena). Taj sasvim očit rast metamorfozirane sta- nice postaje očito na račun hranive tvari, koja puni spongulocel, a onamo Slika 36. Dijelovi uzdužnih rezova bičastogu dospijeva iz bazalnih polovina bičastih epitela spongule s različnim lazama meri stanica. jamačno putem otapljanja ža voki ota (nn maujastih zrnaca — veoma obična po- ili praspolne stanice). €—g, male nutarnje sta- java u hranidbenom procesu embriona. nice ili pinakocite. Sve crtano po rezovima, boja- To povećavanje ili rast zrnatih disanima hematoksilinom, a uz pomoć sprave stanica može se čitati i iz slika drugih NAD pisaca, no oni sami pojavu i ne bilježe. Jedino se F. E. Sehulze-u (136) i O. Sehmidtu (133) učinilo povećavanje zrnatih stanica napadno. Sehmidt je pojavu tako tumačio, da je uzeo stapanje blastomera u jedno. jer su mu se blastomere činile mnogo manje. F. E. Sehulze je pak dovodio povećanje zrnatih stanica (njemu je zapravo više upadalo u oči izbočenje zrnatih stanica u času prijelaza amfiblastule iz galerte u hoanocel) sa imbibiranjem vode; to se shvaćanje dakako ne može održati, jer se ne radi o na- bubrenju' stanica, nego o rastu. Po našem opažanju počinje ta metamorfoza redovno na jednom (jamačno stražnjem više zašiljenom) polu. Promjene se zgađaju redom na više susjednih stanica. Poradi toga nastaje faktična slika, kao da imamo pred sobom polarne stanice, jer one donekle ostaju u ,epitelu“. te se podebljanim dijelom izboče prema površini, dok se prema bazi suzuju kao u držak (slika 39.) Imamo li po- jedini uzdužni rez. koji zahvaća baš dvije susjedne zrnate stanice, kako je repro- duciranoZna“slici 35. a. izgledalo bi, da vladaju potpuno iste prilike, kako ih opisuje Minehin (dvije polarne protoarheocite u spongodermu). Susjedni nas Ga = (90 — rezovi međutim upućuju, da ima još tri takve stanice, dakle svega njih pet. Metsehnikoff (106, tabla XXIII. slika 17.) crta spongulu toga stanja sa šest ovako izbočenih zrnatih stanica, pa tako naša spongula, makar samo prolazno. odgovara mladoj netipičnoj amfiblastuli. Sasvim je naravno. da je tamo. gdje sad ima D ili 6 zrnatih stanica na stražnjem polu, prije bilo i stanja samo sa dvije stanice, kako Minehin hoće. da bude tipično. Pripominjem, da obje roi i- nove protoarheocite (.posterior granular cells“) pokazuju istu građu, kao naše metamorfozom postale ,zrnate stanice“ (zapravo osnove indiferentnih staniee ili praindiferentne stanice). U svih spongula kalcispongija dolazi opisana pojava metamorfoze diferen- ciranih bičastih stanica u indiferentne više ameboidne zrnate stanice. Čini se međutim, da se ta tendencija pomalo gubi ili slabi, jer dio blastomera propušta sve češće diferencijaciju u bičaste stanice. i tako otpada sve više potreba dedi- ferencijacije ili metamorfoze. U pojačanoj mjeri izbija slabljenje te tendencije u spongula silicispongija; bit će samo malo oblika (poznata je. koliko znam, samo Osearella). u kojih sve zrnate stanice postaju na tome okolišnom putu. Kod ve- ćine Sihninponedla čini se, da je pojava ove metamorfoze sasvim otpala. Odmah na kraju brazdenja diferenciraju se blastomere direktno u dvije dotično tri kate- gorije stanica, pa metamorfoza pogađa kasnije, za prijelaza u puzav način života, samo bičasto diferencirane stanice. od kojih svagda postaju hoanocite. Polarno lokaliziranje metamorfoze bičastih stanica u krupne zrnate stanice nije obligatno. Uz polarnu metamorfozu može u isto vrijeme nastupiti i multi- polarna. Što više, pojedine bičaste stanice mogu se na strani spongoderma redu cirati u velike. a da se na polu ne zapaža nik akva promjena (slika 35. /). Razlika je u tome, što u tom slučaju dolazi samo do pojedinačne dediferencijacije, te samo pojedina zrnata stanica odmah ponire ostavljajući spongoderm. Moguće je to opažao i Metsehnikoff, jer veli (108, strana _866.): .,Bald aber fingt die Bildung der inneren Elemente an, welehe_ gewčhnlich am unteren Ende statt- findet“. Ipak se to ne može svom sigurnošću zaključiti iz navedene rečenice, jer Metsehnikoff, kako ću pokazati. nije u našega oblika razlikovao postanak velikih zrnatih stanica od manjih hijalinih, o kojima će doskora biti govora. Ali zato je Metsehnikoff u oblika Clathrina primordialis ustanovio multipolarno nastajanje zrnatih stanica. D. Pojava manjih indiferentnih stanica (pinakocita). Osim polarnih zrnatih stanica postaju na različnim mjestima ali pojedinačno, po Minehinu. iz bičastih stanica neke manje zrnate stanice, koje odmah zalaze u spongulocel, a osim toga zato što su manje, razlikuju se od velikih polarnih stanica nukleom. koji ima više strukturu pinakocita. Metsehnikoff začudo nije opazio. da ima razlike među zrnatim stanicama u spongule našega oblika, dok je za spongulu Clathrine primordialis opisao ispravno obje vrste zrnatih ili ameboidnih stanica, i još je k tome našao znatno variiranje. Obično imaju u po- četku velike zrnate stanice glavnu ulogu; kasnije nastupaju male stanice, za koje se kaže: ,welehe sich durch Armut an Kčrnehen auszeichnen“. Na drugom mjestu veli isti pisac: .Es kommt vor, dab man bei einigen Larven nur die letzteren (d. i. kčrnehenreiche Zellen) sieht, wihrend die kčrnehenarmen Zellen sieh noch nicht gebildet haben. Auf der anderen Seite findet man dagegen Larven, welehe fast aussehlieDlich diese kleineren Elemente enthalten“ (strana 306.) Metamorfoza bičastih stanica u male ameboidne stanice razlikuje se od prije opisane prilično (i od Minehinova se prikaza razlikuje naš nalaz). I ovdje ne- staje svake diferencijacije vanjskih dviju zona (slika 36. ć—g); sve se utaplja u hijalinu plazmu; ujedno se stanica povlači. potpomognuta očito potiskivanjem susjednih bičastih stanica. Jezgra se bitno ne mijenja; oslobođena tlaka jedino uzima oblik kuglice, pa kao da se tek nešto povećava. Struktura je gusta, pa se i dalje tamno bojadiše. Krupna žumanjasta zrnca nestaju, te sva plazma dobiva jednolik gust izgled s posve sitnim zrncima. Za razliku prema velikim zrnatim — 91 — stanicama vide se te male veoma aktivne stanice. Tijelo im se izvlači u izrazite pseudopodije, pa nema sumnje, da se gibaju aktivno poput ameba. Na mojim spongulama, koje su plutale u hoanocelu matere, tek su pojedinačne bičaste sta- nice obavile pretvorbu u Obje vrste nutarnjih stanica. Prema navodima Mets e h- nikoffa (108), Minehina (116) i drugih pisaca vidi se, da se iza oslobođenja spongule taj proces nastavlja, dok obje vrste stanica ne ispune svu centralnu šupljinu. Po sebi se razumije, da su velike zrnate stanice morale potrošiti ne samo rastopljenu hranu, koja se nalazila u toj centralnoj šupljini, nego i onu. što su je izbacile bičaste stanice za pretvorbe u male nutarnje stanice. Kako nijesu s nikoje strane bile motrene diobe nutarnjih stanica, nema sumnje, da se one ne množe direktno, nego da postaju samo putem metamorfoze bičastih stanica. rs Prilike kod naprednije spongule 1 sudbina Simarenenonnbhestanioa« Tik prije oslobođenja spongule, kao i za vrijeme planktonskoga života, 1iz- građuju dakle spongulu tri vrste stanica. Površinski sloj čine specijalizirane larvalne bičaste stanice. koje potječu iz diferenciranih blastomera. U pravilu mogu tu diferencijaciju pretrpjeti sve blastomere bez izuzetka. Po Mincehinu može jedan par blastomera zadržati indiferentni karakter. Naknadno, i to bilo još prije oslo- bođenja spongula bilo poslije, potpadaju pojedine bičaste stanice, najrađe na stražnjem polu ličinke (kasnije ćemo razjasniti, zašto je baš to mjesto predispo- nirano za tu pojavu), ali i drugdje, osim baš na samome prednjem polu, reduk- ciji, te se dediferenciraju u velike zrnate stanice, koje doskora kliznu u centralnu šupljinu. Druge opet bičaste stanice između polova potpadaju isto tako redukciji, ali uzato ne rastu, te dobivaju karaktere posve indiferentnih, embrionalnih sta- nica. Pitanje je. kakvo značenje ima svaka od tih triju vrsta stanica ličinke ? S obzirom na to. što je osobito zaslugom Maasa, 87—99, pa onda cijelog niza drugih pisaca nađeno, da kod svih ličinaka u spužava prije njihove metamorfoze u puzavoj ,pupi“ nastupa diferenciranje: blastomera u tri vrste stanica: jedna vrsta bičastih i dvije vrste manje više ameboidnih (za mnoge je oblike sudbina svake od tih vrsta stanica nedvojbeno ustanovljena), možemo se odvažiti da rije- šimo to pitanje i za naš oblik, premda nijesmo direktno motrili daljega razvoja. Tu nam može uz poredbu uvelike pomoći i poznavanje histoloških detalja od- raslijeg oblika, jer smo etoi za olinta mogli ustanoviti, da ga izgrađuju samo tri zaista različne vrste stanica: pinakodermne, hoanodermne 1 indiferentne. O sudbini ostalox dijela bičastoga ,epitela“ iznijei su Delage (1991, i 1892.) i Maas (1892.) sasvim neočekivanu istinu. Svi stariji pisci držali su suglasno. da iz bičastog epitela postaje pinakoderm, kako bi rekli, histološkom metamorfozom na mjestu. Marsehall (102) mislio je na primjer, da direktno motri stapljanje i snizivanje bičastih stanica u vrijeme zasjedanja ličinke oblika Reniera. Delage (19—21) i Maas (87) nađoše gotovo u isto vrijeme, da u silicispongule bičaste stanice ne čine ,ektoderma“ (pinakoderma), nego da po- niru, a da na njihovo mjesto dolaze nutarnje stanice j čine definitivni vanjski sloj. Bičaste stanice moraju pretrpjeti ponovnu metamorfozu, te čine hoanocite. Minehin je to potvrdio za kalcispongule, a N&ldeeke (122) uz neke modi- fikacije za silicispongulu. Čudno je. što je ta pojava izmakla oštrom pogledu Metsehnikoffa i F. E. Sehulze-a, stim više, što su njihova opažanja na amfiblastuli sikona dokazivala pretvorbu bičastih stanica u hoanocite. 1 najbolji embriološki teoretičar Balfour, kojemu neobičnost toga opažanja nije izbjegla, te koji je prvi izvodio konzekvencije. nije ih ipak mogao do kraja izvesti, jer je tako zvani ,obrat slojeva“ bio poznat samo za amfiblastulu. Za naš je oblik Minehin (116) pokazao, da se bičaste stanice preustrajaju u hoanocite — to je zajamčena istina. Početak te histološke metamorfoze motrio sam i sam. Jedna spongula zašla je, tjerana strujom, u divertikul korma, koji je bio slijepo zatvoren. Bičaste stanice sve do zadnje već su izgubile diferencijaciju prvih dviju zona, a i žumanjasta su zrnca nestala, pa im je plazma bila jednolično — 92 larne stanice čine indiferentne (dakle i spolne) ' spolnice, a malene ameboidne stanice čitav pina- "0 o ojer on za čudo nije razlikovao velike od malih na slobodu. pa se one pretvaraju na rekture (u smislu Delageovu o postanku hoa- sanima hematoksilinom, a uz pomoć .entoderm“ po O. Sehmidtu, (t.j. indiferentne njegov ektoderm po Delage-u). Ipak se Metsehnikoff-ljevo mišljenje ne stanice). Za ispravnost toga mišljenja govori i to, što se velike zrnate stanice u stanicama, kakove smo mi našli. S tim se opažanjem Minehinovim' slažu i tarnje stanice (krivo ih je držao za entodermne). To bi se slagalo i s onim, što te podržavaju kontinuitet klične plazme. Ovdje se to još više ističe, gdje histo- s jednostavnim konstatiranjem činjenica, koje su i strane i čudne, te zahtijevaju. da sasvim jednostrano samo za plutanje. S druge strane neke od njih. gotovo prije nice, izvršivši zadaću do kraja. Sve se to događa u ontogeniji posve revolucio- ili reverzija). Ta burna metamorfoza započela je zapravo već onda, kad se prva a još je nešto potencirana ta neobičnost u spongile, gdje po nekim piscima cijeli našim shvaćanjem o postanku i bitnosti organizma spužve osvijetlit ćemo sad i S sitnozrnata ; mnoge su već pružale pseudopodijske ( nastavke. a nekoje su se oslobađale sveze i do- | bile posve ameboidni izgled (slika 37.) ; izrazit karakter hoanocita nije još dobila (slika 37.) \ nijedna. Ostaju obje vrste nutarnjih stanica. Po Minehinu bi stvar bila jednostavna. Obje po- koderm. Metsehnikoffljevi se navodi po- gledom na naš oblik ne mogu upotrijebiti nikako. Slika 37 Bi : S nutarnjih stanica, a navodi pogledom na oblik Slika 37. Bičaste stanice (,GeiBel- , : si FINE rle i Ž zellen“) spongule, koja nije dospjela Clathrina primordialis tek donekle iza nužne ko- nu u a pinakocite. Cr- — nocita). O C/. primordialis drži Metsehnikoff. ano Po uzcužnim vezovima, bojadi- qu postaje od velikih zrnatih stanica mesoderm, sprave za crtanje. S A S S . : : stanice), no kojemu je Metschnikoff pribrajao skeletoblaste ; iz manjih nutarnjih stanica imao bi postajati ,entoderm“ (zapravo temelji na direktnom opažanju. Slagalo bi se dakle otprilike s mišljenjem Min- ehinovim, da velike zrnate stanice daju praspolne stanice (naše indiferentne kasnijem stadiju razvoja po opažanju Minehinovu (116, strana 71.) diobom raspadaju u male leukocitama slične stanice, a te bi zaista odgovarale indiferentnim primjedbe Metsehnikoffljeve (108. strana 365.). kako se broj zrnatih velikih stanica sve više smanjuje, a on predmnijeva, da se one pretvaraju u male nu- se zna o ličinkama viših spužava (osobito zaslugom Maasa), t. j. da se najprije odjeljuje manja količina blastomera, koje ostaju kod daljih promjena netaknute, geneza teče paralelno s blastogenezom, pa se nutarnja masa ranije diferencira. Va čisto opisnog stajališta bila bi stvar riješena, no kako da se zadovoljimo im tražimo dublje razloge. Vidimo, gdje blastomere zametka poprimaju značaj specijalnih stanica, koje nijesu u stanju, da sebe i cijelost hrane, nego su udešene nego što su počele obavljati novu funkciju, napuštaju redove svojih drugarica, pa se povlače u neutralno stanje. To isto čine napokon poslije sve bičaste sta- narno, tako da se cijelost raspada u kaos, svaka jedinica gotovo promijeni mjesto i karakter, da se stvori nov organizam na sasvim drugim temeljima (obrat slojeva bičasta stanica pretvorila u zrnatu. Uz neke modifikacije. koje nijesu bitne. nailazimo te za razvojnu povijest nižih Životinja neobične procese u svih spužava, sponguloderm, dakle sve bičaste stanice, bez traga propadaju, jer ih žderu ame- boidne stanice, pa se sva spužva izgrađuje iz novih osnova. U svezi s iznesenim pomenuta pitanja u općem dijelu ove razprave. jer držimo. da nam je uspjelo doista unijeti svijetla u taj taman dio zoologije. 3. O sistematskom položaju našega oblika. U svakoj životinjskoj hrpi zadaje smještavanje pojedinoga objekta u ,naš sistem“ stanovitih teškoća; dolazi to odatle, što nemamo posla s krutim i nepro- fa] — 6) mjenljivim tvorevinama, nego sa živim tek donekle manje ili više ustaljenim organizacijama, koje teško podnose, da ih trpamo u usko odmjerene okvire po našoj dobroj volji i prema nepotpunom znanju. Uz neprestana dotjerivanja (,pri- rodnoga sistema“) uspijeva nam to u viših životinja kako tako. a i kod nekih nižih životinja još uvijek prilično. Kod spužava, koje su poput iglokožaca na sve strane prema drugim hrpama tako jasno odijeljene, nailazimo kod pokušaja dodjeljivanja pojedinog objekta nižim EEE aipa sistema na najveće teškoće. To je u prirodi stvari, a često i u nepotpunosti našega znanja. Za najniže spužve vrijedi to još u kud i kamo jačoj mjeri, negoli za više. Tijekom cijelog opisivanja upozoravao sam na veliku nesređenost i labilnost organizacije i osobina. koje zadiru sve do pojedinih stanica, što izgrađuju našu spužvu. Jasno je, da svaki pokušaj registriranja ili sistemiziranja, koji se temelji na obaziranju na jedan ili na dva karaktera, mora propasti. Sjajan primjer daje u tom pogledu pokušaj Haeekelov. Haeckelov je sistem porušen, no izgradnja novoga sistema (imam u prvom redu pred očima kaleispongije) na prvom je koraku zapela. a ostao je provizorij, koji će jamačno još dulje potrajati, jer će biti nužno mnogo još specijalnih i potpunih obradbi na oblicima sviju dijelova zemlje. da se sabere materijal, te pripravi podloga za konačni sistem. Zasada stvar izgleda tako, da je bolje 1 ne govoriti o rodovima i vrstama. nego o većim i manjim točkama u prividno neprekinutim nizovima. Naše vrste u askona samo su po oblicima hrpe, kojim ne možemo odrediti gra- nice, i to baš ni za jednu od njih. Zgodno kaže Hentsehl (citirano po Eiehenaueru, 52), da se moramo zadovoljiti time, da odredimo, kojoj od markantnih točaka niza stoji interesirani oblik najbliže. Gdje određujemo pojam roda samo nejasno i jedva približno. a za vrste smo u najvećoj neprilici, bilo bi upravo zališno baviti se postavljanjem ili pobijanjem 1 imenovanjem pojedinih odlika. Tu je apsolutno nužno, da se stavimo na više stajalište. 2. Sistematika Kaleispongija. Jedina je solidna podloga za odjeljivanje Haeekelovih askona jedinstvo hoanocela. Polćjaeft (123) je ustalio Haeekelom priređen pojam: Homo- coela. Ipak je Polćjaeff bio u oprjeci prema Haeekelu preradikalan, kad je sedam njegovih askonskih rodova stopio u jedan jedini (Leueosolenia_Bower- bank). Kao neku reakciju na to preve liko stezanje, proveo je v. Lendenfeld (75, 81) novo grupiranje. Podređen red (subordo) Homocoela razdijelio je u tri deo (Aseconidae, Homodermidae. Leucopsidae). Nas ovdje zanima samo prva porodica, ostale dvije nijesu i onako našle priznanja među poznavaocćima Kalcispongija (Vosmaer. 168, Minehin, 115, 116, Bidder, 6, Dendy, 26). Od sedam rodova Haecekelovih načinio je v. Lendenfeld tri (Asecetta, Ascaltis, Aseandra) u familiji Aseonidace. Tu se dakle uzima još uvijek dosta obzir na prilike skeletnih iglica, a sličnim su putem udarili i Delage-Hćrouard, samo su uzeli. da je u porodici Aseoninae glavni rod Leucosolenia, a scetta i Ascandra bili bi podređeni rodovi (subgenera), “dok bi za hrpu Aseyssa bili skloni uzeti, da je posebni rod naglašavajući provizornost čitavog tog dijeljenja (primili su među Homocoelide i porodicu Homoderminae. promijenjeno po v. Lendenfeldu). Na temelju, što ga je položio Polćjaeff, izgradio je zatim Minehin sistem Caleispongia (Calearea) dalje. Ostavljajući sve Asconae zajedno kao prvi stepen Homocoela, rastavlja ih on u dvije porodice: 1. Clathri- nidae s kratkim oskularnim cijevima, koje se ne ističu među mrežotinom tje- lesnih tuba; stalno sa trokrakim. istokutnim iglicama (ali i drugih osobito jednoosnih može biti); kuglasti nukleus hoanocite leži “bazalno i i nije direktno spojen s bičem ; larva je tipa parenhimule. 9, Leueosoleniidac s uspravnim izrazitim askonima i oskularnim cijevima: neke s jednoosnim iglicama. te katkad sa simetričkim trokrakim iglicama (s obzirom na oba pobočna kuta); nukleus hoanocite bliži je slobodnom Kraju i spojen je s bičem; larva je tipa amfiblastule. Iz ii od tih dviju glavnih linija (Aseetta i Aseyssa-linija) razviše se najmanje u po jednom smjeru heterocelni oblici (dakle polifilogenetski), no najveći dio iz Aseyssa- “linije. Prvoj porodici pribraja Minehin pored glavnog roda (Clathrina Gray, još Ascandra H. emnd. i Dendya. Bidder. U drugoj je porodici pored glavnog roda Leucosolenia još i rod Aseyssa H. Tu se dakle pored skeletnih iglica još uzima obzir i na niz drugih morfoloških i razvojnih oznaka, ali se ipak čini, da je s obzirom na dvije najniže kategorije (rod i vrste) odviše općeno provedena razdioba. pa se i ta ima držati samo provizornom; pogledom na ograničenje vrsta ne donosi Minehin (116) nikakvih općenih načela. Za praksu opredjelji- vanja ne ostaje drugo, nego se držati iglica, i s pomoću rezova razjasniti pitanje građe; tek u poslednjoj liniji dolaze osobitosti obličja u obzir. Još mnogo radikalnije proveo je Bidder (6) na sličnom temelju klasifi- kaciju hrpe Calearea rušeći ogradu, podignutu Polćjaeff-om (Homocoela, Heteroceoela) 1 odjeljujući Aseyssa i Ascetta-liniju već kod korijena. Tu su obje Minehinove porodice (Leucosoleniidae s rodovima leucosolenia i Aseyssa te Clathrinidae s rodovima Clathrina i Guancha) svaka na korijenu od po jednog podrazreda, koji sadržavaju i heterocelne porodice. Pored svog priznanja za konsekventnu provedbu Minchinova stajališta teško se može odlučiti za napuštanje izričnog razlikovanja homocelnih (askonskih) i heterocelnih kalei- spongija, pa će trebati na širokoj poredbenoj osnovi provedenih opširnih istra- živanja, da se to pitanje definitivno riješi. Zasada nije pitanje zrelo za rješenje. 3. Smještenje našega oblika u sistem. Za oblik, što smo ga istražili, sigurno je, da pripada porodici Olathri- nidae; to se vidi iz rezultata histoloških i embrioloških istraživanja. Pri odre- đivanju roda nailazimo već na veće teškoće. Prvi opisivač našega oblika M i- klueho-Maelay ustanovio je samo za nj novi rod: Guancha, ali nije po svjedo- čanstvu Haeckelovu (46 I. strana 64.) dao karakteristike za novi rod. Postavio je pak novi rod samo zato. što ga poradi polimorfoze nije mogao smjestiti u nijedan tada poznati rod, odnosno bio bi morao nesumnjivo jednu te istu vrstu (s istim skeletnim Bam poređajem i nutarnjom građom) staviti u više raznih rodova Sehmidt-ova (130) sistema. Kad je Haeckel zatim istu polimorfozu našao 1 za druge spužvice, koje su se u glavnom po obliku i veličini iglica raz- likovale. priključi on rod Guancha M. M. u njegov rod Aseetta s kratkom la- tinskom definicijom : ,Aseones spiculis trieruribus“. "To su prihvatili veoma mnogi pisci (Metsehnikoff 108, Keller 64, O. Sehmidt 133, v. Lendenfeld Blit. d). Po Polć jaeffu pripao je rod Ascetta jedinom askonskom rodu Leucosolenia_Bwk, a za njim su se poveli opet neki pisci (Vlosmaer 163, Delage i Hćrouard 24, Korsehelti Heider 721t.d.) U novije vrijeme je Minchin uspostavio nazivlje roda Clathrina Gray (drugi rod Minehinove porodice Clathrinidae ne dolazi za naš oblik u obzir). Držeći se Minehina, imali bi dakle pribrojati naš oblik rodu Clathrina Gray. Veliko je pitanje, hoće li zaista biti uputno. sve oblike. koji po Minehinu potpadaju rodu Clathrina, s razloga praktičnosti ostaviti u tom jednom rodu. Već je Polćjaeff za oblike s izričitim solidnim drškom rekao, da bi se taj karakter mogao uzeti generičnim. te uspostaviti za njih Miklueho-Maelayevo nazivlje (ruaneha, jer baš blanca-oblici dolaze sa solidnim dršcima. Bidder (6) vodi pored (lathrina 4 rod Guaneha; no nije mi poznato na kojem temelju. Koliko se može za sada razabrati, nema izgleda, da bi se opstojnost drška mogla sistematski upo- trijebiti, jer se čini. da se tendencija stvar anja drška javlja u raznih sistematski sigurno vrlo diferentnih oblika kao samo o životnim bediiii na zavisni način rasta (stvaranje korma), a o nesređenosti toga čuli smo u morfološkom dijelu rasprave dosta. Jedan te isti oblik čini na primjer u dubokoj tihoj vodi drškaste korme, au plićoj uzbibanoj vodi puzave. pljosne korme. Nema druge, nego provizorno zadržati rod Clafhrina u smislu Minehinovu, a dok se nakupe specijalna istraživanja mnogih oblika iz raznih mora s opisima potpunih životnih krugova (cielus vitae), bit će moguće podati točniju sliku generičkog sistema. Oblici slični našemu. nađeni su više puta u najrazličnijim krajevima : u Atlantskom oceanu (Kanarski otoci, Mielueho-Maelay, 109. Haeekel, 46. na obali Brazila. (Haeekel. 46). u Tihom oceanu (Filipinski otoci, Haeekel. 46). Sredozemnom moru (Metsehnikoff, 109, Polćjaeff. 1235. Keller, 74. Kor- sehelt-Heider, 72 it. d.). Sjevernom ledenom moru (Breitfuf, 11), Istočnom moru (Grenzenberg, 44) a možda još i drugdje. U Jadranskom moru konsta- tiran je, koliko je meni poznato, naš oblik samo jedamput. v. Lendenfeld (81) navodi ga sa otoka Hvara. a mi ga eto imamo iz Kvarnerola. Jamačno ga ima svuda po Jadranskom moru osobito uz istočnu obalu, gdje su prilike za nj vrlo povoljne, a rijetko je nađen očito samo stoga, što su jadranske spužve, osobito najniže, slabo istraživali. Polćjaeff (125) spominje, da je vidio naš oblik u zbirci gradačkoga zoološkoga zavoda, a da potječe iz Jadrana. Oblikovna raznoličnost je vrlo velika, ali se ne može ustanoviti. da bi re- gionalno prevladao ovaj ili onaj tip korma. Na jednom te istom staništu stoje najraznoličniji kormi jedan do drugog, kako je to prvi pokazao Miklueho- Maelay, a evo smo se i mi mogli o tome uvjeriti. Polćjaeff (123) je htjeo za svoja dva primjerka s dugim, soiidnim dršeima ustanoviti posebnu odliku bathybia. v. Len denfeld s pravom zabacuje tu odliku. jer nalazi iste drškaste auloplegme i u plićoj vodi, a da ne pokazuju inače u građi nikakvu razliku prema tipu. Kao za hidroide tako vrijedi i za niže spužve. da u hladnijoj vodi (u sje- vernim morima) i u većoj dubljini izrastu ljepši i veći primjerci, a najmanji su oni, koji se drže pokretne podloge (epifitični primjerci). Polćjaeff (124) je za sikandru ustanovio, da na algama izrasli primjerci budu mnogo manji od onih sa stupova (tršćanska luka). O. Sehmidt, 152, i M&rejkowski, 105, su konsta- tirali, da sredozemne spužve istoga oblika znatno zaostaju u veličini za spuž- vama hladnoga mora. Za razliku od mnogih drugih askona odlikuje se naš oblik priličnom kon- stantnošću s obzirom na oblik iglica. Razlike se najviše tiču veličine i debljine (dakle samo kvantitativnih odnosa), a i tu ima svih prijelaza. Haeekel (46, II. 38.) ovako je karakterizirao skeletnu ielicu našega oblika (bila mu je samo jedna vrsta iglica poznata): ,Trokraci jednakokutni i parnozračni, bazalna zraka dvaput tako duga, koliko obje lateralne ; zrake su vrlo vitke i tanke, prave. cilindrične, gotovo čitavom dužinom jednako debele; vršci jednostavni. tupo zaobljeni“ Haeekel je uzeo za normu dvostruku dužinu bazalne zrake, što nije ispravno, ako se isporede mjere, što su ih kasniji pisci iznijeli (vidi tabelu u BreitfuBa, 11), s našima (0:08—0'01 mm za bazalnu zraku, 006—0'08 mm za lateralne zrake 1 oko 0006 srednja debljina). Izlazi, da je običajnije, da bazalna zraka nije baš dvaput duža od lateralnih. Haeekel je mislio. da može postaviti dvije odlike : Aseetta philippina s iglicama, u kojih je dvostruko duga bazalna zraka i Aseefta guancha s 11/,—19 1 puta tako dugom bazalnom zrakom. Međutim i na jednom te istom primjerknih variiraju te relacije dužina iglice znatno, pa sam i ja kao i Breitfub (11) našao iglice sa svim trima jednako dugim zrakama ; osobito se to u manjih ia često može naći. Kutovi su redovito svi jednaki (120“), pa se samo tu i tame nađe za nekoliko stupnjeva većih ili manjih kutova. U solidnim dršcima auloplegme našli su Metsehnikoff i BreitfuB nešto promijenjene iglice : obje lateralne zrake bile su svinute kao rogovi u obliku slova 5. Na nožnoj ploči puzavih olinata lako je naći igliee s nejednakim lateralnim zrakama ili samo pojedine zrake. što je sigurno u svezi sa znatnim gibanjima toga dijela. — 96 - II. Opći dio. 1. O shvaćanju organizacije i ontogenije spužve na temelju poredbe. 1. Potreba 1 korist teoretske sinteze. Naš se intelekt nipošto ne može zadovoljiti samo točnim opisivanjem istra- živanog objekta i nizanjem makar kako detaljnih opisa ; moramo ujedno 1 ispo- ređivati. U našem se slučaju radi o poredbi organizacije spužve s organizacijom najbližih srodnika među mnogostaničnim životinjama, a to su bez sumnje celen- terati. ili još bolje knidariji. Provedemo li tu poredbu. kako su već učinili mnogi. koji su se spužvama bavili dublje, nailazimo na neobične razlike. Sto je više nona naše poznavanje spužava (to se može razabrati iz historije onoga pi: tanja lako) tim se više isticala ta razlika u cijelome kao i u mnogim pojedino: stima. Proučili smo publicirane rezultate takvih poredaba 1 shvaćanja organizacije spužve svih priznatijih pisaca, a mora se reći, da je zanimljivost pitanja privukla mnoge, da se na tom polju okušaju. Ni jedno od pruženih shvaćanja nije nas moglo zadovoljiti, jer smo našli. da ni jedno ne računa sa svim bitnim stvarima, pa ako se obazire intenzivno na jednu skupinu pojava ili osobitosti, zanemaruje ili ostavlja neriješenu drugu skupinu. Vrhovni je cilj svih tih nastojanja rekon- strukcija filogenije; u tome je jezgra čitavog razumijevanja organizacije i onto- genije te srodstvenih prilika u spužava. Potpuno smo svjesni, da upuštajući se u razlaganja o filogeniji spužava, napuštamo najsolidniju podlogu svakog prirodo- pisa: stvarne ili faktične strane, pa da prelazimo na područje hipotetsko ili speku- lativno, a znamo. kakve to opasnosti krije u sebi. Međutim nam dosadanje naše znanje o spužvama pruža toliko obilje činjenica, dijelom već skupno obrađenih. da se pored naravno potrebne stege u istraživanju možemo vinuti do visine, jer treba da prodremo do površine, da shvatimo nutarnje sveze. tako da možemo razumno pregledati cijelost 1 sveze te cijelosti s drugim skupinama. Uspije li nam makar i prolazno. kako već može biti prema sadašnjem stanju specijalnog znanja, da zadobijemo zaobljenu teoretsku sliku, osjećamo se zadovoljni. Bez ne- koga stepena fantazije ne bi mogla ui jedna nauka, najmanje biologija. polučiti znatnoga napretka. Jer s pomoću nešto fantazije ili bolje domišljanja, može ste- čeno stajalište dati pobude za praktično istraživanje 1 uputiti ga na nove putove, na nove strane i na nova pitanja. Biologija je izvrsno podnijela cijeli niz teorija i hipoteza, te se njima neočekivano unaprijedila; dosta je da spomenem samo jednu od najdalekosežnijih nauka: deseendentnu teoriju. Cudno se doima, kad jedan od modernih vođa teoretske biologije, Yves Delage (68), pisac djela, kakovo je ,La structure du protoplasma et les thćories sur I Herćditć et les grands problemes de la Biologie gćnćrale“ u oprjeci prema pokušaju Kemne (61), da se vine do takvog višeg stajališta u pitanju spužava, ističe skepsu po- gledom na vrijednost takvog poduzeća. Istina je. da nas pokus Kemne nije mogao zadovoljiti. ali on znači svakako korak naprijed. jer nas je upozorio na jednu zaista znatnu razliku između spužava i svih ostalih mnogostaničnjaka. Ipak se na temelju jednog faktora (u tom slučaju ,mikrofagije“) ne može izjasniti čitavo pitanje spužava. Nema nikakve sumnje. da je Kemna svojim pokušajem, kojim hoće tumačiti osobitost spužava. jednim biološkim faktorom, kao što je mikrofagijski način hranidbe (,rćgime mierofage“). više koristio nauci, nego na primjer Vosmaer. kad je prilikom međunarodne ankete o pitanju spužava (na međunarodnom zoološkom kongresu u Cambridge-u, 1899.) rekao: ,we do not know“ (Izv ještaj kongresa, 126. strana 64.). Zar istinu i nauku čine samo zgoljne činjenice i očima motrene pojave ? Prelaženje preko okvira pukog opisivanja direktno motrenih pojava ima naravno samo onda znanstvenu vrijednost, ako se drži stanovitih granica; ono mora odgovarati više sintezi i mora se provoditi u neprestanom i uskom kontaktu s utvrđenim specijalnim istinama, mora biti logično te se ne smije izvrgnuti u pustu spekulaciju. Sintetička ideja, koja veže pojedinosti. upravo je nužna, jer kad ne bi bilo takvih ideja, ne bi to bila nauka, nego pusta zbirka, pa makar — "I — kako lijepo složena 1 opremljena. Takve vezivne ideje mogu biti različnog ka- raktera, nižeg i višeg stepena. Sto je višeg stepena ideja, što veće naučno po- dručje zahvaća, to više dobiva ona spekulativni karakter. I stvarna vrijednost biva stim manja, no to je logična posljedica svake dedukcije i ne treba da nas odvraća od pokušaja. da u mrtvu tjelesinu sređenih činjenica udahnemo ideju, koja ih veže makar i u hipotetsku ili prolaznu cjelinu, čime im se daje nutarnji smisao. Pitanje je, da li je područje, o kojem se radi: nauka o spužvama, u prvom redu njihova komparativna anatomija (histologija, embriologija), dostatno obrađena, da li je kontingent stvarnih nalaza i njihova neposredna poredba dosta napre- dovala, pa da li se smije pouzdano poduzeti pokušaj sinteze. I ako nije nauka o spužvama još ni izdaleka gotova sa sabiranjem pojedinačnih istina, ipak smijemo ustvrditi, da je danas za većinu hrpa spužava njihova organizacija i finija građa kao i razvojna povijest dostatno poznata, da možemo provesti uspješnu poredbu s istim prilikama ostalih životinja, a o tome se u glavnome i radi. O građi i razvoju spužava može se danas konstruirati za sve bitne stvari jedinstvena slika ; otvorenih protivština pogledom na bitna obilježja više nema, kako je na primjer prije razmjerno kratkog vremena bilo s razvojnom povješću spužava. Za nekoje tobožnje protivštine ili je već pokazano, da ne postoje, ili ćemo ih tijekom našeg razlaganja razjasniti i pokazati, da su samo prividne protivštine. Naš pokušaj, da podamo ili konstruiramo jedinstvenu sliku svih bitnih prilika pogledom na građu i razvoj (ontogeniju i filogeniju) u spužava i njihov odnos prema drugim živo- tinjskim hrpama, koje dolaze u obzir, nije prvi, ima ih cijeli niz, te ćemo ih sada ukratko prikazati. Već smo prije spomenuli, da nas ni jedan od tih pokušaja ne zadovoljava. Neki su odviše općeni, nevjerojatni ili već zastarjeli, drugi nijesu u stanju, da tumače bitne pojave ili da ih učine razumljivima, a treći stoje u di- rektnoj protivštini s utvrđenim činjenicama. Nekoji se od tih pokušaja među sobom isključuju. Kemna (67) ističe zgodno, da je najbolji znak nesređenosti i ne- riješenosti, što su spongiolozi i uopće zoolozi, koji su se bavili s tim pitanjem, podijeljeni u mišljenjima, pa se ni za jedno od njih ne može reći, da je domi- nantno. Ta stvar krije u sebi opravdanje za poduzimanje novoga pokušaja, no taj mora najprije kritički svršiti sa starijim pokušajima i mora se temeljiti na još većem kontingentu bitnih činjenica, a ne smije uopće zapasti ni u jednu od prije počinjenih pogrješaka. Pojedini elementi rješenja nalaze se naravno u nekojim starijim pokušajima, nekoje opet (osobito biološke momente) iznosimo po prvi put. Ali sve kad bi i temeljili čitav naš pokušaj na poznatim već elementima, pove- zanim samo u nov sklop, s novog općeg stajališta, pa kad bi time postignuli neke prednosti, smjeli bi nazvati pokušaj novim i vrijednim, da se o njem govori. U kritičnom prijegledu dosadašnjih pokušaja moramo se bar ukratko osvrnuti i na takva, koja su sastavljena od jednostavnog mišljenja, a ne čine neki potpun sistem i to zato, što sadržavaju pojedine elemente, koji su kasnije upotrebljeni u kompleksnijim pokušajima i u drugoj svezi. Kako ćemo vidjeti, nekoji takvi po- kušaji imaju tu pogrješku, da su jednostrani, t. j. da se temelje poglavito na jednoj pojavi, dok se druge zapostavljaju. U spužava je osobitost veoma općena, pa moramo biti obzirni i ne smijemo pridavati sličnostima s ostalim mnogostaničnim životinjama previše veliku znatnost. I ovom prilikom ne mogu da dosta ne na- glasim znatnost razvojne tendencije, koja se može zadržati i ostati djelatna 1 onda, kad su se deseendentne linije već davno razišle, kad je dakle zajedničko podrijetlo u historiji daleko poodmaklo, a spužve su sigurno takva grana ili linija, koja se vanredno davno i u filogeniji rano odijelila od zajedničkoga stabla, a to se najbolje vidi odatle, što nema baš nikakvih prelaznih oblika. Spužve su ne- obično oštro odijeljena ejelina. Velika većina zoologa meće tu razilaznu točku svakako na organizacioni stepen, koji stoji još prije olinta. Zato i dolaze kod pitanja podrijetla spužava u glavnome samo dvije mogućnosti u obzir. Spužve ili vuku lozu direktno iz redova jednostaničnjaka, pa su se prema tome razvijale paralelno i nezavisno od Coelenterata, koji su potekli iz druge linije protozoa nezavisno od prve, ili pak imaju spužve zajedničko podrijetlo s celenteratima. ali su se zarana (organizacioni stadij blastule ili gastrule) odijelile 1 razišle. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV. 9. 1 10. ( 1B Drugo je glavno pitanje, uz koje je morfološke i biološke prilike protekao organizacioni razvoj spužava od onda, otkad su postale samostalne. Posebno se moraju promotriti prilike ontogenetskih stadija (filogenija ličinke ili larve), a posebno razvoj organizacije ili filogenija odraslih stanja. Ne smijemo smetnuti s uma. da ,larvalni stadiji“ mogu poradi različnog biološkog načina živovanja od odrasle životinje udariti svojim putom, pa da tako nastaju dvije linije, koje se moraju u svakoj generaciji iznova nadovezati, i to u svakoga pojedinca, a to biva često neobičnim načinom, koji u sebi ima često značaj organizacione revolucije (metamorfoza). 2. Kritični prijegled dosadašnjih shvaćanja (teorija ili hipoteza) spužava. A. Spužve i eelenterati. Na najstarije pisce, koji su spužve držali bilo biljkama bilo jednostavno koraljima (polipima), i to samo s površnih razloga, jer im organizacija i građa spužava uopće nije bila poznata, ne trebamo se ni osvrtati. Tek od Roberta Granta (18295. datira spoznaja, da spužve predstavljaju posebnu životinjsku hrpu. Sam Grant (498, citirano po Haeckelu, 46) stavio je spužve (,,Porifera“) kao posebni red uz ostala Zoophyta, čemu su se poslije priključili mnogi zoolozi uz manje ili veće varijacije, no još je uvijek bilo povrata k starijim mišljenjima. da su naime spužve biljke ili polipi. Kasnije je mnogo spongiologa. naginjalo mišljenju, da su spužve Protozoa (Dujardin 1884, Huxley 1891., citirano po Vosmaeru, 168, pa Kčolliker, 1864., O. Sehmidt 1dr.), dok je Leuekart (1894.) priključio spužve ukratko k Coelenteratima. Priračunavanje spužava k pro- tozoima ima nešto posebno u sebi; kolikogod to na prvi pogled izgledalo para- doksno, karakteristično je, da je više pisaca, a svaki drugim putem, došlo na misao, da se spužve pribroje protozoima. Huxleya je očito mođusobna sličnost svih stanica kod spužve dovela na misao, da je shvati usuprot pravim metazoima kao neki konglomerat ili slabo organiziranu nakupinu protozoa. O. Sehmidta je pak sincicijski karakter vanjskoga sloja (sarkoda) doveo do istoga zaključka. H.l. Clark (1866.. citirano po Haeekelu, 46) a po njemu Carter, Saville Kent i nekoji drugi, zaključili su po hoanocitama na protozojsku narav spu- žava. Vidi se dakle, da je nepostojanost staničnih elemenata i njihova nediferen- ciranost kao i nestašica (u ono vrijeme poradi nepoznavanja činio se taj nedo- statak još veći) svake znatnije organizacije, navela istraživače spužava na misao, kako bi ih doveli u najbližu svezu s protozoima, t. j. karakteri spužve živo su ih sjećali na osobitosti različnih kolonijalnih protozoa, pa su oni tome dali izra- žaja time, što su ih stavljali najbliže k jednostaničnicima. Dobar je dio istine u toj spoznaji i stim u svezi u pomenutom postupku. Leuekartovo mišljenje izveo je dalje Miklueho-Maelay (1868. citirano po Haeekelu, 46). Po Kčollikeru pripali bi Poriferi protozoima ; iz spužava bi se onda imali razviti najjednostavniji Coelenterati. Po Miklueho- Maelayu razvile su se spužve i celenterati iz zajedničke forme i to tako, da su se spužve slabo napredno ili čak i natražno razvijale. dok su se ostali celen- terati razvijali progresivno; spužve dakle čine posebnu granu celenterata. To je, može se reći, i danas dominantno mišljenje, koje se u različnim varijacijama s obzirom na pojedinosti uvijek ponavlja (vidi n. pr. udžbenik: Claus-Grobben, Hertwig. Lang. Chun it.d.. Jednu specijalniju varijaciju, koja je ponajmanje uspjela, predstavlja skoro zatim (god. 1870.) izneseno mišljenje Haeekel-ovo (citirano po Haeekelu, 46). Haeckel] tu ide tako daleko, te tvrdi, da sta- novite spužve samo nestašica knida priječi, da budu pravi koralji; ,gastro-vasku- larni sistem“ i građa iz ektodermnog i entodermnog lista glavni je stup te nauke. Budući da su pore spužava sekundarne tvorevine i morfološki ,bez vrijednosti“, ostaju samo knide kao glavna razlika, pogotovu kad i neki koralji imaju pojedine kožne pore. Kako je predispozicija pisaca bila jaka za celenterično shvaćanje spužava, vidi se osobito u prikazivanju razvojne povijesti. Haeckel je upravo patvori (nalaz invaginacione gastrule), a kad je istina poslije (prvi Metscehnikoff, 106) ipak prodrla, ustrajao je Haeekel uza sve to u svojem mišljenju, za koje == 95) je bio od početka preokupiran. Ako je spužva celenterat, onda su joj usta oskul; vanjski. sloj je ektoderm, nutarnji sloj je entoderm; tako je Haeckel i naučao. Kasnije je Haeckel (46) donekle modificirao svoju nauku toliko, što najnižu spužvu (arhospongia) i najniži knidarij (on ih zove: Acalephae) izvodi iz zajedničkog praoblika (Protascus), dakle se vratio bliže stajalištu Miklucho- Maelaya. Cnidaria (Acalephae) i Spongia veže Haeekel u Zoophyta (izraz Coelentarata zabacuje). Vrijedno je spomenuti, da je isti Haeckel prije pu- blikacije Miklueho-Maelay-eve (godine 1866., i to u svojoj ,Generelle Mor- phologie“) mećao spužve među Protozoa i to na vršak Rhizopoda, očito pod utjecajem starijih pisaca (O. Sehmidt). Samo utjecaju istog preduvjerenja mora se pripisati, kad vidimo tako ss- vjesnog i točnog istraživača, kao što je F. E. Sehulze (136, godine 1879.), gdje istražujući ontogeniju sikandre ,nalazi“, da se u amfiblastule velike zrnate stanice invaginiraju u visoke bičaste stanice. To se naime moglo očekivati, dok se faktično. kako je najprije Metsahnikoff (106) pokazao, događa obrnuto. Premda je poslije F. E. Sehulze uvidio pogrješku, nije toj pojavi pridavao osobitu znatnost, u ostalom nije to učinio niisti Metsehnikoff, jer je pojava za onda ostala ograničena na amfiblastuli sikona, dok su za ostale larve spongija držali. da se vladaju tipično. F. E. Sehulze je spužve pridijelio kao po- sebnu subdiviziju celenteratima. Praoblik spužve kao da je olintu slično vrećasto biće, izvana pokriveno pljosnim ektodermnim epitelom, iznutra hoanocitama (ento- dermnim epitelom), a između obadva sloja nalazi se naprotiv ostalih celen- terata jasno razvijen srednji sloj ili mesoderm. U spužava kao da ima doduše dva klična lista (s obzirom na embriologiju), ali tri tjelesna sloja, nema knida, a njihove ličinke da zasjedaju usnim polom. Već su to stvari, koje su nukale na razmišljanje o tome, stoje li spužve zbilja tako blizu ostalim celenteratima. Po- gotovu su dalji rezultati (Delage, 21, Maas, 87 i drugi) embrioloških istra- živanja ukazivali sve više na bitne razlike. Konzervatizam bio je ipak tako jak, da i onda, kad su već mnogi spongiolozi povukli konzekvencije iz tih nalaza, ostaje većina zoologa vjerna starom mišljenju, pasei F.E. Sehulze prigodonr rasprave o tome pitanju na spomenutom međunarodnom kongresu zoologa u Cambridge-u (1895.) izjavljuje za dalje provizorno pridržanje spužava uz knida- rije među celenteratima naprotiv teških argumenata većine govornika protiv toga stajališta. U gotovo svim udžbenicima i priručnicima zoologije a i u najnovijima (Claus-Grobben, R. Hertwig, Chun, Lang, Neumayr i dr, vidimo spužve smještene među celenteratima. Primjera radi donosim definiciju spužava po Grobbenu (17, strana 260—261.): ,Mit dem Urmunde festsitzende Coelente- raten, mit Auswurfsoffnung_ (Osculum) am Apicalpole. Zahlreiche Poren der Leibeswand dienen zur Finfuhr der Nahrung. Eine vom Ectoderm gebildete Mesenchymscehichte ist der Sitz von Skelettbildung und der Genitalprodukte“. Prava usta ličinke (prausta) da su zasjedanjem zatvorena, a pore predstavljaju nova muagobrojna usta. oskul je nova tvorevina, te odgovara anusu (iz- vodni otvor). B. Shvaćanje Metsehnikoff-ljevo. Posebno se moramo pozabaviti s pojavom Metsehnikoffa. Već u prvoj svojoj radnji (107, a sve su manje više embriološkoga sadržaja) izlazi M ets e h- nikoff s neočekivanim nalazom. U amfiblastule sikandre postaje prema njemu »entoderm“ od bičastih stanica; time je pobijao ne samo Haeckela, čiji je rad veoma oštro kritizarao, nego i navod F. E. Sehulze-ov (136) koji je po- slije (131) priznao ispravnost Metsehnikoff-ljeva nalaza. Još je prije toga Barrois (3) prikazao razvoj sikona Haeekelovim načinom jedino s tom razlikom, da ličinka još u materinjem tijelu uvlači prolazno bičevima proviđenu polovinu (njegov budući ektoderm) u ,entodermnu“ polovinu (amfigastrula), dakle stvar, koja se i poslije trajno događa. I Keller (64) je malo kasnije u suglasju s Haeekelom s prvim navodom F. E. Sehulzea (136) te Barroisa (8) opisao invaginaciju zrnatoga ,entoderma“ u bičasti ektoderm. NOE Metsehnikoff se s time nije dao smesti, nego je radio u započetom smislu dalje (107, 108); ipak ga nalaz na sikandri nije naveo, da i u askona te kod viših spužava traži i nađe tako zvani obrat. slojeva. Uslijed toga je ostalo kod konstatacije prineipijelne razlike u razvojima između sikona i ostalih spu- žava, što je svakako anomalija. U posljednjoj radnji razvija Metsehnikoff (108) na temelju svojih i tuđih nalaza mišljenje o shvaćanju spužava. On upućuje na to, da su se istraživači kud i kamo odviše trudili oko toga, da dokažu sličnosti između spužava i eelenterata, dok specijalniji studiji pokazuju, da su spužve .mnogo niža grana metazoa“ od njihovih najbližih srodnika — celenterata. Prije svega se odlučno razlikuju u načinu hranidbe, jer se samo spužve .parenhimatski“ hrane (probava samo u stanicama), a osim njih još Turbellaria. Hoanoderm naziva on ,entodermom“, te naglasuje njegovu nepostojanost (pogledom na među- sobnu svezu s ,mesodermom“ nije bilo njegovo mišljenje sasvim ispravno). Metsehnikoff je držao, da u ontogeniji svih spužava osim sikandre i oblika s amfiblastulom nastupa najprije mesoderm, a iz njega da postaje entoderm (krivnja je za to mišljenje u nepoznavanju slojnog obrata). Treba samo svuda, gdje Metsehnikoff navodi ,entoderm“ metnuti pinakoderm, pa je stvar odmah ispravnija. Ako se kod spužava i može govoriti o tri tjelesna sloja, treba uvijek imati na umu. da je njihova diferencijacija znatno zaostala za prilikama u celen- terata i ehinodermata, jer mogu prelaziti jedan i drugi. Genetski se najprije raz- vija epiderm i neutralni meso-entodermni sloj. koji se poslije raspada u dva različna sloja (slično je shvatio stvari Barrois, 3). Spužve nemaju ni fiksirana usta ni odijeljeni hranidbeni organski sistem. Amfiblastula nije tipična niti primitivna ličinka spužava; zato Metseh- nikoff pobija mišljenje F. F. Sehulzea, da je gastrula za spužve karakteri- stična. Premda je eto nauka o spužvinoj gastruli već tako davno svedena na pravu mjeru, vuče se ona po knjigama sve do danas, pa se odlični poredbeni embriolozi kao što su Korsehelti Heider muče, naravno uzalud, da u svakoj ontogeniji spužava nađu gastrula-stadij, a toga za pravo i nema, što je Metseh- nikoff prvi jasno izrekao. Najprimitivnije prilike s obzirom na građu i iglice imaju se po Metsehnikoffu tražiti u askonskih oblika, kakvi su Aseilla 7 Ascyssa. Sto više ni u primitivnijih celentarata nema gastrule, dakle je prava gastrula uopće sekundarna tvorevina. U tome se s Metsehnikoff-om potpuno slažemo. Postanak spužava zamišlja si Metsehnikoff ovako. I spužve i hidroidi (kao najniži tipični celenterati) započeli su bivstvovati kao bičaste blastule. Bla- stulu izgrađuju u jedan red poređane među sobom sasvim jednake stanice. Na to je analogno onome, što znamo za Volvox, nastao nutarnji hranidbeni parenhim amebiziranjem i poniranjem pojedinih bičastih stanica, koje su progutale hranu. Posebna probavna šupljina postaje naknadno, kad se više hrane nabralo. U hi- droida je naknadno došlo do stvaranja jedinstvenog usnog otvora, dok su spužve zadržale sistem razasutih otvora s jednim većim otvorom za izbacivanje. Gastrula je dakle takvim okolišanjem postala u filogeniji, a ne invaginacijom (Haeekel) niti diferenciranjem bazalnih polovina bičastih blastocita u probavni sloj (dibla- stula, planea Ray Lankester). Prema faktičnom temelju, kojim je Metsehnikoff tada raspolagao, iz- gradio je dosta dobru hipotezu, koja pored svojih dobrih strana ima tu glavnu pogrješku, što uzima. da je planktonski oblik bio ishodište za razvoj spužava. te što ne uzima u obzir obrat slojeva niti promjene, nastale zato, što se promijenio način života (biološki moment). Važnost obrata slojeva prvi je upoznao Balfour. C. Balfourovo stajalište i shvaćanje spužava kao kolonije protozoa. Balfourova (112) je teorija o spužvama veoma zanimljiva i poučna, premda danas znamo, da je izgrađena na krivom temelju, t.j. na nedostatnom poznavanju spužava tadašnjega vremena; ipak nam ona pruža lijep primjer, kako se duboko- umnim domišljanjem može makar samo i prolazno podati cjelovita hipotetička slika, koja može zadovoljavati i ujedno podati povod i smjer za dalja istraživanja. — 101 — Balfour je imao potpun prijegled čitavog tadašnjeg znanja životinjske razvojne povijesti, pa mu je Metsehnikoffljev od F. E. Sehulze-a potvrđen nalaz invaginacije za plivanja prednje polovine ličinke u sikandre zapeo za oko; on je odmah upoznao osobitost te pojave, preko koje se ne smije lako prijeći. Da rastumači tu čudnu pojavu, zamišlja Balfour (1 i 2) prema opaženoj ontogeniji ovakvu filogeniju spužava. Izlazište čini jednostavna kolonija protozoa poput bla- stule (blastea). Na njoj je nastala diferencijacija u tome smislu, da je jedna polo- vina stanica (tako je postala prednja) preuzela lokomociju i respiraciju; to su bičaste stanice. Druga polovina stanica služila je probavi. Balfour je naime na temelju jednog priopćenja F. E. Sehulze-a držao, da hoanocite u spužava uopće ne služe hranidbi, nego samo izvođenju struje i respiraciji; tako je došlo da se postavila kriva premisa, uslijed čega propada vrijednost čitave hipotetske građe- vine. Sad dolazi znatan moment : takov amfiblastički organizam napušta planktonski život (zašto ?). Lokomotorna polovina gubi od vrijednosti, jer joj ostaje samo izvo- đenje struje. Vegetativna polovina naprotiv dobiva tendenciju, da se što više pro- širi. Bičasta polovina upada stoga u povećanu hranidbenu polovinu (obrnuta invaginacija). Iz toga slijedi, da tjelesni slojevi takve spužve svojim međusobnim položajem ne odgovaraju tjelesnim slojevima ostalih metazoa, pa se prema tome spužve i ne mogu pribrajati ostalim metazoima, a ne pripadaju ni protozoima : one su ,independent stock“ metazoa. Pogledom na ovo posljednje našao je Balfour donekle odziva. Biitsehli (13) 1 Sollas (153) oslanjajući se dijelom i na starija mišljenja, izvode spužve direktno iz protozoa, pa ih Sollas stavlja između Protozoa i Metazoa kao Parazoa. Osobiti obzir na hoanocite uzeo je Saville-Kent (70). Ishodište spužava čini kuglasta kolonija hoanoflagelatskih monada; ta opet postaje od ameboidne stanice, koja se raspada u hrpu (kao jaje metazoa) cilindričnih flagelatnih stanica (volvoks). Kasnije one izlučuju kao i druge kolonije monada i to putem eksudacije prema vanjskom dijelu ,sincicium“, te se retrahiraju. Iz pojedine retrahirane mo- nade postaju ili gemule ili ,jaja“ (koja da ne trebaju oplodnje) ili bičasta komo- rica; svako od toga odgovara novoj koloniji (kao u volvoksa). U amfiblastule već se zarana javljaju te reproduktivne monade (zrnate stanice). To svoje mišljenje zastupao je Saville-Kent 1 kasnije na spomenutom zoološkom kongresu. D. Heider, Vosmaer. Nov moment u tom pitanju izneo je Heider (52) držeći amfiblastulu se- kundarnom ličinkom, a blastulu oskarele primarnom. Za oskarelu opisao je Heider tipičnu blastulu (celoblastula). koja se invaginacijom (prednje ili stražnje polovine ?) pretvara u gastrulu (zašto?) Ta se prihvaća ustima podloge, dotično usnim krajem, koji se izvlači kao u nožice. Usta se napokon zatvaraju; ,entoderm“ se razvija u hoanoderm, a oskul i pore nastaju sekundarno. Zanimljivo je, što Heider uzima, da je gastrula spužve (a tako i gastrea) prelazeći u bentoski način života, postala puzava, jer da traži hranu i uzima je s pomoću ustiju, koja da su okre- nuta prema podlozi; pore kao da su samo kao respiracioni otvori nastali sekun- darno. To je sve krivo, jer ličinka oskarele nema ustiju za uzimanje hrane, a u tako jednostavnih 1 sitnih životinja nije ni nužna kakva specijalna naprava za respiraciju. Kasnije je Maasov o (94) istraživanje na istom objektu dalo onto- geniji toga oblika sasvim drugo značenje. Po Heideru odgovara spužva celen- taratu sve do stadija gastrule (gastreje), tek odatle divergiraju obje linije. Zato je ipak homologija između tjelesnih slojeva obadviju hrpa potpuna, jedino usta ce- lenterata nijesu homologna oskulu spužava. Samo je sesilnost ili nestašica gibanja (lokomocije) u spužava izvor svih daljih osobitosti spužava (,animalia inpersonalia“ po 0. Seh midtu); a što ih je nagnalo na to, da potraže dno? Od teorija. koje su iznesene prije kn shvaćene metamorfoze kod liči- naka spužve (Delage, Maas, Minchin, N&ldeke) imamo raspraviti još samo Vosmaerovu, koja osim starijih teorija zabacuje 1 Balfourovu i Heide- rovu. | Vosma er izlazi od slobodno plivajućeg praoblika (protozojska kolonija) ; taj da je u svrhu učvršćenja tijela a i za obranu stao izlučivati skeletne iglice 102 (vapnenaste i kremične), uslijed toga da su postale preteške (a radiolarije, pa foraminifere ?), te su dobile bentosku tendenciju, čime je onemogućeno postići organizaciju višega stepena. Glavna je njihova svrha bila, pobrinuti se za hranu i disanje. a to je postignuto uređenjem kanalarnog sistema. Događalo se to u du- bokoj vodi, kao kolijevci bentoskih praspužava; život u plitkoj vodi dovodi de- generativnu tendenciju u razvoju (bolje: natražno razvijanje). To se u prvom redu tiče kaleispongija, u kojih se skelet pojednostavljuje, ali kanalarni sistem zato pokazuje progresivnu tendenciju. To bi bila biološka strana pitanja. Pogledom na tjelesne listove nije Vosmaer došao na čisto, jer pisci stoje odviše u oprjeci (granica između ektoderma i entoderma). Spužve imaju mesoderm, pa ne samo dane pripadaju eelenteratima, nego ni ne potječu od celenterata. Kanalarni sistem spužava ne odgovara gastrovaskularnom sustavu celenterata (zašto ?). Na Cam- bridge-skom kongresu zoologa nije se Vosmaer upuštao u pojedinosti, a nije ni pokušao svoju prije iznesenu teoriju prilagoditi znatnim činjenicama, koje su se međutim otkrile. o općenoj pojavi obrata embrionalnih slojeva. Označio je samo dvije mogućnosti o izvođenju spužava: one su izašle direktno i posebno od ostalih metazoa iz redova protozoa, ili su istekle iz istoga korijena kao i svi ostali me- tazoji, samo da su se zarana odijelili tvoreći sa celenteratima i ehinodermima odjelite divergentne linije. Jedva je nužno, da se podrobnije bavimo naukom Thiele-a (153), koji uzima, da su spužve u cijelosti grana, koja se razvija natražno (degenerirajuća organizacija) a da je istekla iz ktenoforskog praeblika. Svaku vjerojatnost oduzima Thiele svojoj nauei, kad drži, da jednostavnost najnižih spužava nije primarna, nego sekundarna, dakle bi najviše organizirane spužve bile najprimitivnije. Ta nauka nije drugo, nego do skrajnosti izrabljena spoznaja, da u nekim linijama spužava dolazi do izražaja stanovita natražna tendencija (Vosmaer). Na toj osnovi, samo u nešto promijenjenom smislu, izgradio jei Marshall svoju nauku o spužvama kao degeneriranim celenteratima, a 1 Balfour je u svoje vrijeme nabacio mogućnost i ako ne veoma vjerojatnu, da bi spužve postale iz degeneriranih aleionidija. Međutim možemo općeno reći, da bi takve teorije smjeli uzimati samo onda, kad bi se sve spužve odlikovale samo negativnim karakterima prema bilo kojoj grupi metazoa. No dok mi pored tih negativnih karaktera na- lazimo cijeli niz pozitivnih osebina, kojih ne vidimo u nikojih drugih metazoa, dotle moramo odustati od tumačenja spužava kao o produktima nazadnog razvoja (izraz degeneracija ne odgovara sasvim tome smislu). Zato je ipak moguće, da u Vosmaerovu smislu nastupa u pojedinoj od postojećih razvojnih linija spu- žava nazadna razvojna tendencija, koja ni ne mora zadesiti čitavu organizaciju. nego samo jedan sistem (osobito često skeletni-sistem). E. Mišljenje Delage-ovo 1 Maas-ovo. Godina 1890. važna je točka u historiji pitanja, koje nas sad ovdje zanima. Te je godine izašlo u ,Comptes rendus“ pariške akademije prvo priopćenje D e- lage-ovo (19) o razvojnoj povijesti nekih silicispongija. U tome 1 u daljem kratkom priopćenju (20), te u opširnoj radnji, koja je nešto zakašnjeno izišla (Dela ge, 21). iznosi se. da se i ličinke viših spužava vladaju u principu jed- nako kao amfiblastule, t. j. da i u njih iz bičastih stanica ličinke postaje ,ento- derm“ a iz zrnatih ,ektoderm“, dakle sve obrnuto. nego što se inače događa u ličinaka metazoa. Držeći se točno poredbe s ostalim metazoima, morao se D e- lage priključiti mišljenju Kalfour-ovu, da je u spužava za gastrulacije došlo do potpuno i konzekventno provedenog obrata slojeva. Po tome mišljenju odgo- varaju dakle zrnate stanice ličinke kod spužve (bila amfiblastula ili parenhimula) primitivnom entodermu, a bičaste stanice primitivnom ektodermu ostalih metazoa. Delage nije prihvatio shvaćanje, kao da amfiblastula pliva s entodermom naprijed ili da u parenhimule oblaže čitavu površinu entoderm, što bi bio morao uzeti, ako bi konzekventno provodio mišljenje, da je sve ono ektoderm, što je u ličinke naprijed i na površini. Da učini obrat slojeva vjerojatnim, spominje Delage iz opažanja BarroisaiF. RBR Sehulze-a t. zv. pseudogastrule u sikandre. Prije oslobođenja amfiblastule invaginiraju se zrnate stanice prolazno u bičaste (to bi bila normalna invaginacija. ali je najvjerojatnije mehanički uzrokovana pojava bez ikakove po- redbene vrijednosti). Dalje upućuje Delage na pokuse Herbsta, Drieseha i Gurwitseha, kojim su s pomoću litijevih soli izveli umjetnu gastrulaciju s izbočenjem entoderma mjesto s invaginiranjem (eksogastrula). Možemo mirne duše reći, da oba ova upućivanja — argumentima se ne mogu nazvati — ni najmanje ne tumače samu pojavu inverzije slojeva, niti čine pret- postavak te inverzije vjerojatnim. U teškoću o tumačenju inverzije dolaze pisci samo zato, što hoće pod svaku cijenu, da svode razvoj spužava na uobičajenu shemu za razvoj ostalih metazoa. Sve teorije, koje iz tog smjera kušaju tumačiti bistvo spužava, moraju pasti, jer se sudaraju s tom umjetno napravljenom teškoćom. Kad se jednom počne ispoređivati. onda se sve vrti oko te reverzije. Delage ide tako daleko, da na tom temelju dijeli sva Metazoa u Enantioderma (to su spužve) i Enantiozoa (sva ostala metazoa). Samo zato, da ne nastane zbrka, ne zove Delage u odrasle spužve vanjski: pljosni epitel ektodermom, nego epidermom, jer je podrijetla entodermalnog, a probavni stoj odrasle spužve, jer potječe od primitivnog ektoderma, zove atrijalnim epitelom te izbjegava na- zivati nutarnju šupljinu askona gastralnom šupljinom. Dok je Delage prije zajedno sa Sollasom i Biitsehlijem izvodio spužve direktno iz protozoa, pribraja ih kasnije metazoima, među kojima bi one imale činiti posebni filum ili ,embranehement“. Spužve kao da su prvi dio svoje filogenije proživjele zajedno s ostalim metazoima i to sve do organizacion.g stepena blastule (blastea). Za prijelaza u slijedeće organizaciono stanje (dvoslojna životinja, gastrea) pošle su spužve svojim putom, kojim se onda dalje razvijaju. Pojava invaginacije kao da je sekundarni proces, zavisan u velike od fizioloških prilika, pa zato može biti i promijenjen. Pitamo samo. zašto onda ne dolazi do »inversne invaginacije“ i u kojoj drugoj metazoičkoj hrpi, nego baš samo kod spužava? Delage u ostalom dvoji, može li se iz tako ranog razvojnog stadija, kao što je prijelaz iz blastule u gastrulu, zaključivati na tijek filogenije, pa za- vršava s izrazom najveće skepse, pače s poklikom : ,ignorabimus!“ A to sve zato, što je u tome pitanju zašao na krivi put. Odmah poslije Delage-a došao je Maas s istim rezultatima u istraživanju ontogenije viših spužava (87 i dalje), dok je kratko vrijeme prije toga (Maas, 89, 86.) pogledom na spongule našao, da se ličinka silicispongije »normalno“ razvija. Maas se bavio veoma intenzivno s razvojem spužava, te s poredbom nji- hovih prilika s prilikama u ostalih metazoa, pošavši stopama Balfoura i De- lage-a. Maas ističe svakom zgodom osobitost prilika u spužava, a osobito . Umkehrung“ embrionalnih slojeva, pa ipak neprestano operira s izrazima ektoderm i entoderm, ma da mora razlikovati larvalni i definitivni ektoderm. Maasu se čini vjerojatno, da bi ličinka tipa »blastosfere“ mogla biti primitivna, no —ato nas veoma zanima drži neizvjesno i ujedno neutvrdivo to, nije li slobodno plivajuća ličinka uopće nova tečevina, dok bi protozojski pređi spužava bili od početka sjedavi? Vidi se, daje Maas na čas ugledao pravi put. kako bi se moglo izići s toga krivog puta, u koji je čitavo pitanje zapalo uslijed vladanja nauke 0) inverziji; tu je osobito Maas upotpunio i proveo i za takve oblike (Plakina, Osearella), za koje se držalo, da ipak čine izuzetak. Konačno ipak proglašuje Maas (89) spužve za prava Metazoa, jer su s njime imale zajedničke dvoslojne pređe. Poradi napuštanja slobodnog načina života nastala je pojava ,Funktions- wechsel“-a u oba sloja tijela, kako je već Vosmaer tumačio. Zato ipak spužve nijesu celenterati, te se morfološki ne mogu ispoređivati ni s jednom drugom hrpom metazoa. Njihova je osobitost, da u njih prevladava diferencijacija stanica nad diferencijacijom tjelesnih listova (slično se izražava i Wierzejski). Tendencija za stvaranje slojeva nije došla do jasnog izražaja. Na drugome mjestu Maas (92) karakterizira spužve kao dvolisne životinje s obrnutim listovima. * F. Minehinova nauka. Treći od modernih obrađivača embriologije spužve (specijalno za askon), Minchin (126. 116), znao se ponajbolje oduprijeti prošlosti. Samo dvije moguć- — 104 — nosti uzima on u obzir kao vrijedne raspravljanja pogledom na izvođenja spužava. Jedna je od njih celenteratsko podrijetlo spužava (dotično s njima zajedničko sve do stanja ,gastrule“), a druga je izvođenje direktno iz hoanoflagelata. Minehin ističe općeno pojavu hoanocita u spužava, dok bi za prvu mogućnost govorili samo najraniji procesi ontogenije (oplodnja, brazdenje). Budući da po- tonje pojave dolaze i kod bilja i kod životinja sasvim općeno. a brazdenje je uvjetovano više fizično-kemičkim prilikama (količina žumanjaste tvari), nema to kao argumenat u tome pitanju osobite znatnosti; zato se Minehin priklanja više k izvođenju spužava direktno iz hoanotlagelata, osobito s obzirom na neobično vladanje embrionalnih listova. Embriologija govori zato, da se najjednostavnije prilike vide u askona. Li- činka elatrine odgovarala bi koloniji protozoa, složenoj od hranidbenih zoida; samo bi pojedine stanice bile specijalizirane za reprodukciju; to bi odgovaralo prilikama u Volvoxa ili Proterospongije (Saville-Kent). U pređu spužve imali bi hranidbeni zoidi hoanocitni karakter, dakle bi larva, jer se nije morala di- rektno hraniti, izgubila sekundarno kolar, koji bi se na hoanocitama pojavio istom poslije metamorfoze. Primjećujem ovdje sa svoje strane, da je zaista čudno, što se baš ni u jedne spužvine ličinke ne vide bičaste stanice s kolarom. Ako bi Minehin u svom mišljenju imao pravo, moralo bi to biti ipak bar tu i tamo. Haeekel (46. slika 16. na tabli 44. i slika 10. na tabli 30.) crta doduše na .ektodermnim“ stanicama nekojih ličinaka ovratnike, kao i Heider za oskarelu, no obojica čine to bez stvarne podloge. Jasno je, da se radi o našoj prvoj zoni bičastih stanica, u kojoj su vidjeli“ ovratnike, jer su to očekivali. Modificiranjem nutritivnih stanica (hoanocita) postala je treća vrsta stanica. koja je iz početka imala hranidbenu ili razdiobenu zadaću, a poslije djelomice 1 skeletogenu. Te su stanice dobile tendenciju poniranja pod površni sloj izrazito hranidbenih stanica. Dosada Minehin, kako se vidi, jednostavno parafrazira svoja opažanja na ličinki oblika Clathrina blanca. Za ispitivanje vrijednosti čitave teorije može se uzeti tumačenje slijedećeg odsjeka u filogeniji, koji bi imao od- govarati metamorfozi. Minehin sad veli: ,Next followed the very obscure portion of the phylogenetic history in which the ancestor became fixed“ (Min- chin, 116, strana 162.) Značenje dakle najčudnijeg odsjeka kod razvoja ostaje tamno. Minehin veli samo toliko, da ,fixation and the the reversal of the layers“ padaju zajedno; da li je prvo uvjetovalo drugo ili obrnuto, to ne može prosuditi. Pojava metamorfoze upućuje na veće filogenetske promjene, sačuvane u ontogeniji samo skraćeno i nejasno. Za svoj neuspjeh u tumačenju metamorfoze tješi se Minchin time, da se nailazi na sasvim istu teškoću, ako se polazi od pretpo- stavke, da su spužve zajedničkog podrijetla s ostalim metazoima. Minehinovo stajalište, koje se ni malo ne diže nad jednostavno parafra- ziranje ontogenije jednoga oblika, gdje taj nije poduprt nikakvim biološkim mo- mentom, ima ipak prednost pred stajalištem Delagea i Maasa time, što je više neutralno s obzirom na pitanje obrata slojeva, te što ne ispoređuje tako uporno embrionalne listove“ spužvine ličinke s listovima celenterata, nego što svakom prilikom više ističe i posebnim nazivljem dijelova izražava morfološku osobitost spužava pred svim ostalim mnogostaničnjacima. Mi se s onim, što nam Minebin pruža, ne možemo zadovoljiti, jer je premalo i jer bitne stvari i nu kuša razjasniti ostavljajući mnoge upotrebljive činjenice sasvim neupotrebljene. G. Kemnina hipoteza. U historiji je našega pitanja, koliko je meni poznato, jedini Kemna (67—69), koji je posvetio cijelu studiju samo razglabanju pitanja o karakterizaciji i smještenju spužava. Kemna ne temelji svoju nauku, koju možemo nazvati teorijom mikrofagije, na svojim istraživanjima ili uopće na novim nalazima (a to ne znači nikakovo omalovažavanje njegova rada). U vrijeme. kad je Kemna proveo svoj pokušaj, naše je poznavanje spužava, što se tiče bitnosti, stajalo već na istom stepenu, kao danas. Kemna se doista trudio, da prouči sve, što bi takvom pokušaju moglo koristiti. Dakle se Kemnin pokušaj temelji na širokoj — 106 — poredbenoj bazi i odlikuje se oštrinom duha i spretnošću kombinacije u upotrebi bioloških momenata. Tri su glavne osobine spužava: njihove hoanocite pored apsolutne nestašice knida, strujanje vode kroz pore u nutarnjost a kroz oskul napolje, te inversija embrionalnih slojeva za metamorfoze. Sve te osobine imaju svoj zajednički razlog ili ishodište u mikrofagiji. Pored toga imaju spužve i cijeli niz zajedničkih karaktera s ostalim metazoama. Oboje se tumači time, što su i spužve i ostala metazoa izišla iz protozojskih, dotično celularnih kolonija, koje su najprije bile homogene i sferične s planktonskim načinom života, pa su se tek naknadno dalje diferencirale. Odatle izlaze mnoge sličnosti između spužava i metazoa. Razlike pak dolaze odatle, što su spužve izišle iz kolonija hoanoflagelata (po hoano- citama), dok su ostala metazoa izišla iz kolonija kojih drugih protozoa. Toliko uopće, a sad ćemo prijeći na specijalno izvođenje spužava. Veliku znatnost po- laže s pravom Kemna na način hranidbe u spužava, jer pored mikrofagije po- stoji samo intracelularna probava, što ni za jednu hrpu metazoa nije poznato ; gastreja metazoa da je upravo postala uslijed prilagodbe na hranidbu s većim tva- rima i uslijed toga na ekstracelularnu probavu (postanak ustiju i gastralne šu- pljine). U razvoju ne nalazi Kemna za prvi odsjek (prije metamorfoze) ništa osobito. Nestašicu ovratnika na bičastim stanicama tumači on životnim prilikama larve, gdje bičaste stanice moraju djelovati i kao stovarište za rezervnu hranu (no vanjska je polovina bičastih stanica ipak i te kako specijalizirana, pa bi mogla imati i ovratnik!); u ostalom drži on, da i u hoanoflagelata mlađi stadiji nemaju odmah ovratnika, nego da ga tek kasnije razvijaju oko biča, koji se odmah javlja. Hoanocite, koje odgovaraju hoanoflagelatima, nijesu samo motorne nego i hra- nidbene stanice, ali u ličinke djeluju tek sekundarno i prolazno samo kao mo- torne i zato ostaju na površini. U filogeniji je na povećanoj blasteji spužve, kao i na svakoj drugoj blasteji. došlo do disproporcije između povećanja površine 1 obujma. Posljedica je bila ugibanje ili uvijanje blastoderma, što je u metazoa do- velo do gastrulacije i stvaranja nutarnjeg probavila (putem invaginacije), dočim su u blasteje spužve površne stanice zadržale pored motorne i hranidbenu funk- ciju (zašto?). Sad predpostavlja Kemna, da je takva hoanoblastea (mi je tako nazivamo za razliku od tipične metazojske blasteje) zasjela (zašto?) Po načinu Balfoura uzima sad Kemna, da su vanjske hoanocite napustile čistu motornu funkciju, a hranidbenu (hvatanje i probavu hrane) mogu obavljati hoanocite i u nutarnjosti, a to je bilo povoljno i s obzirom na zaštitu kao i na mogućnost daljeg povećavanja hranidbene površine. Ta se promjena mogla dogoditi po- stepeno ali i naglo (Eimerova halmatogeneza); svakako se to u ontogeniji ukratko događa u obliku obrata slojeva. Hoanoflagelatska priroda prvobitno svih stanica primitivne spužve dovela je dakle do pojave obrata u ontogeniji, dok je u filogeniji eventualno odgovarajući proces. t.j. ulaženje jednog dijela hoanocita u nutarnjost teklo postepeno. To bi tumačenje čudne pojave ,obrata slojeva“ imalo svakako neku vrijednost. slično kao i tumačenje, izneseno po Balfouru, ali može vrijediti samo tako dugo, dok uzimamo, da je blasteja, složena od samih hoanocita, filogenetski oblik odrasla organizma. Tumačenje uvijanja blastoderma, kod česa uvijeni blastoderm uopće ne dobiva nikakve funkcije, nedostatno je, a prijelaz k sjedavom načinu života sasvim je nemotiviran. Ostaje dakle samo element, koji je već Balfour iznio uz naglašavanje hoanoflagelatske prirode blastodermnih stanica, što mu se uopće čini kao glavna odlika spužava. Veoma je dobra argumentacija Kemnina, kojom iznosi, da se određene sličnosti u filu spužava s ostalim metazojima daju sasvim lijepo tumačiti sa ,parallćlisme d' ćvolution“ ; to je otprilike isti princip. koji smo mi navodili pod imenom razvojne tendencije (i Kemna jednom pri- likom veli ,tendence evolutive“). Oko teorije Kemnine nastala je pismena diskusija u istom časopisu bel- Zijskoga društva zoologa (68). Delage se u općenome drži prema toj novoj nauci skeptično, kao prema svakoj filogenetskoj spekulaciji, ali priznaje znatnost od Kemne naglašavanog principa mikrofagije u spužava, jer taj princip ,satisfait IT esprit“. Znatan je prigovor Delage-ov, da nas ništa ne sili uzeti, da je kolar : € Ta — 106 — hoanocita mogao nastati samo uslijed hoanoflagelatskoga podrijetla spužava, jer da je takva osobitost mogla nastati .na novo“. To pak dolazi osobito u obzir. pošto je dokazano (Sehouteden je upozorio na tu stvar tijekom provedene diskusije). da se kolar hoanocite bitno razlikuje od kolara u hoanoflagelata. Znatan je taj prigovor zato, jer ako se on uvaži. što ćemo i mi učiniti, pada cijela zgrada teorije, kako ju je izgradio Kemna. [ premještenje probavnih sta- nica u nutarnjost (inversija) nije po mišljenju Delage-ovu Kemna dostatno rasvijetlio. Ni Maasa nije mogao Kemna razuvjeriti, pa je on ostao i dalje kod toga mišljenja. da su se spužve zajedno s ostalim celenteratima razvijale sve do stanja gastreje. Na izvode Maas-ove pogledom na rezultate njegovih eksperime- nata, koje Maas sad navodi kao argumente protiv mišljenja Kemnina. osvrnut ćemo se kasnije ; znatna je samo zaključna primjedba Maas-ova, da je »sjedavost“ u spužava možda starija, negoli različne ličinke spužvine. Drugi sudionici nijesu kod toga raspravljanja iznijeli ništa bitna. Protiv svih prigovora naglašava Kemna znatnost i prvobitnost pojave mikrofagije. koja da je svojstvena flagelatskim pre- đima spužava, što su se hranili animalno. Kolar da je nastao samo u svezi s tim načinom hranidbe (?) a isto tako i tendencija za stvaranje komorica (uvećavanje hranidbene površine). Na koncu se Kemna spretno brani i od iznesenih prigo- vora (Delage, Maas. Sehouteden). S argumentacijom Kemninom bavit ćemo se razvijajući naše mišljenje. H. Giard i Sehneider. Sasvim posebno stajalište zauzima Giard (40). Spužve su se razvijale skupno s ostalim metazoima (napose s celenteratima) sve do polučenja gastreja-organiza- cije. Parenhimula spužava odgovara potpuno planuli celenterata. Amfiblastula nije nikakva blastula. Njezino pseudogastrula-stanje odgovara već tipičnoj gastruli (Barrois, 3) s uvijenim entodermom (zrnate stanice). Sekundarno je nastupio neobičan običaj, da se jednom već invaginirani entoderm izboči natrag (prirodna eksogastrula). Tek od stadija gastrule (parenhimula, eksogastrula) udarile su spužve svojim putem. Tu Giard prihvaća Kemninu nauku pogledom na uleknjivanje -ektoderma“. koji preuzima hranidbenu funkciju ispod ,entoderma“, a ovaj opet pre- uzima zaštitnu funkciju. To Giard zove .nouvelle invagination pseudogastrulaire“. Taj mu se obrat ne čini čudnim, jer treba samo da se riješimo ekstremno fiziološkoga poimanja prvobitnih tjelesnih slojeva i da dademo prednost morfološkom shva- ćanju. pa stvar gubi svu neobičnost. To je samo jedan slučaj kod promjene funkcije (Dohrn-ov princip ,Funktionswechsel-a“) Da učini vjerojatnijim izjednačenje hoanoderma s ektodermom. izjednačuje Giard hoanocitu s ektodermnim diferencijacijama u ostalih životinja (knida. ljepljive stanice ktenofora, štapičaste stanice turbelara, ljuske riba. perje ptica. dlake sisavaca). Sikona ispoređuje Giard s pirosomom, te izjednačuje oskul s cenoproktom (organ korma); usta persona odgovaraju porama radijalnih tuba. koje korespondiraju pojedinim askonima (a ovamo ima sam olint nebrojeno mnogo tih pora, pa bi već olint odgovarao kormu, složenu od vrlo mnogo persona, koje su inače sasvim izgubile svoju individualnost!) S tim se stajalištem ne možemo nikako složiti, jer stoji u očitoj protivštini s poznatim činjenicama. Mišljenje pak Giardovo o homolognosti ličinaka kod spužava prema knidarijima i shvaćanje obrata slojeva pripada već pod iznesene prigovore. >, Samo s nekoliko riječi dotaknut ću se stajališta K. C. Sehneider-ova (154). Spužve on istina broji među Metazoa, ali ih dijeli posve od knidarija. koje meće na korijen drugoga fila: Coelenterija (taj se završava s kralješnja- cima). Spužve dospijevaju na korijen prvoga fila: Pleromata. koji se u glavnom sastoji od Hatsehek-ove hrpe: Zygoneura; tima meće Sehneider na korijen tip Dyskineta, u koji je spojio spužve i rebraše (Ctenophora) U potanju se kritiku toga stajališta i ne upuštamo, samo sjećamo na mišljenje Thiele-ovo (153), koji spužve drži ,degeneriranim“ srodnicima ktenofora. «Ektodermno“ podrijetlo ,/mesoderma“ u spužava svakako je preslaba podloga za vezanje spužava uz ktenofore i pleromate uopće. = LOV I. Lameere-ova hipoteza. Napokon imamo još da se pozabavimo s hipotezom Lameere-ovom La- meere (74) uzima bez daljeg dokazivanja, da se spužve putem knidarija drže ostalih metazoa, te da spužva i polip potječu od zajedničkog pređa; prema tome se moraju staviti u istu sistematsku hrpu. Podavši sličnosti izmedju spužve i polipa, znatnost, trudi se Lameere najviše, da konstruira zajedničkog preteču spužve i polipa. Sasvim je nov način, kako Lameere tumači ličinku klatrine, koju u ostalom drži najprimitivnijim oblikom, zgodnim za zaključke na filogeniju. La- meere se hvata navoda Minehinova, da za metamorfoze nastaje centralna šupljina, opkoljena isprva samo s porocitama. Tu šupljinu proglašuje Lameere pravo gastralnom šupljinom, a porocite entodermom, dok je postavljanje ,ekto- dermnih“ hoanocita oko te šupljine (sad je zove spongocelom) tek drugotna po- java. Prema tome mu i oskul odgovara ustima polipa. Na takvo tumačenje ne možemo nikako pristati, jer ne samo da je samovoljno nazivati porocite entoder- malnima, nego je i mnogo bliže, isporediti tu pojavu u ličinke askona s pojavom u Hexactinellida, «dje je centralna šupljina (prošireni spongocel) od početka pa i trajno opkoljena stanicama, koje odgovaraju tim porocitama u askonske ličinke. Sve se to ima svesti na tendenciju, koja ide za zaštićivanjem hranidbenog hoano- derma. To tumačenje Lameere-ovo na sponguli askona spada u istu kategoriju, kao i tumačenje tako zvane pseudogastrule sikandre (s prelazno ugnutim zrnatim stanicama) kao filogenetski znatne pojave, t. j. kao reminiscencije na nekad nor- malnu gatrulaciju putem tipične invaginacije. Kasniju obrnutu gastrulaciju drži Lameere sekundarnom pojavom. Spužva je toliko primitivniia od polipa, što je zadržala hranidbeni karakter ektoderma, koji je prije stajao vani (,Spongula-linija“), dok je u polipa (metazojska linija) sekundarno preuzeo tu ulogu entoderm (zapravo: gonoderm); tako je na neki način ektoderm postao parazitom entoderma, koji se prestao hraniti putem mikrofagije u smislu Kemninu. Entoderm dakle u praoblika spužve 1 polipa nije uopće imao hranidbene svrhe. Pozivajući se na proterospongiju i volvoks, tumači Lameere pojavu nutarnjih stanica metazojskog praoblika u svezi s re- produkcijom a ne hranidbom ; prvi su dake entoderm činile gonocite, među ko- jima je nastao gonocel. a ovaj se putem gonopora otvarao na površinu. To da dokazuje pojava gonocita u najranijem blastodermu, kao i to, što gonocite uvijek postaju iz entoderma, dotično mesoderma, koji postaje iz entoderma. Tek kasnije su uz gonocite zašle u mesogleju i somatoeite. Od gonocela je postao u polipa enterocel s makrofagijskim načinom hranidbe, a iz gonopora usta, dočim je ektoderm napustio hranidbenu funkciju (zašto?) i time izgubio hoanocitski karakter. Spužva je zadržala mikrofagijski režim s hranidbenom funkcijom hoanocitskog ektoderma (a što je sa gonocelom?). U svezi sa spikulacijom postao je entoderm trabekularan (Minehin, 117. pogledom na Hexactinellida), a porocite se stadoše, tražeći zaštite, povlačiti u šupljinice među trabekulima, slijedeći struju, koja kroz gonopor (?) izlazi opet napolje. Zajednički praoblik spužve i polipa prepatio je te promjene u obliku sjedave kolonije hoanoflagelatske. Samo je neprilika, što za hoanoflagelate nije poznato, da bi se spolno (putem oplodnje jajeta) plodili, zato Lam eere konstruira posebnu hipotezu, prema kojoj su se jednolične zoospore hoanoflagelata tijekom vremena diferencirale u još sitnije flagelatske spermatozoe, pa u krupnije, koji su uslijed tovarenja rezervne hrane gubili flagelatsku prirodu : jaja. Mjesto da se jajne zoospore poslije stapanja sa spermatozojskima raspadaju u velik broj zoospora, postale su ishodište za stvaranje po jedne kolonije, pa je tako došlo do embrionalnog razvoja i stvaranja flotirajuće ličinke (blastule). Bla- stula odgovara dakle skupu zoospora, koje su ostale na okupu. Hipotezi Lameere-ovoj može se mnogo prigovoriti; ona je uopće odviše aprioristička, a slaba je i u argumentima. Nitko se ne će složiti s Lameere-om, da je praoblik metazoa posve fiksiran za podlogu (sedimentaran), jer se u tome stanju ne da postići organizacioni napredak, kao uopće ni s mišljenjem, da je kolonijalna diferencijacija samo u sjedavih kolonija moguća (Volvox ?). Pogotovu je pak slabo argumentirano predpostavljanje pogledom na postanak entoderma, — 108 — Rano odjeljivanje praspolnih stanica, što u ostalom nije baš općena pojava, ima vjerojatnije drugo značenje, negoli je reminiscencija na spolno značenje entodermne osnove. Pretvaranje primarnog gonocela (u celenterata uopće nema gonocela, nego se taj razvija tek naknadno u viših životinja) u enterocel sa hranidbenom zadaćom u polipa skroz je nemotivirano i neprihvatljivo. Na taj način nestali primarni go- nocel morao bi kasnije kod više organizovanih hrpa nastati opet iznova. Gonopor, kad bi ga bilo, imao bi djelovati kao otvor za izbacivanje spolnih produkata, pa je vjerojatno, da bi se otvarao samo u vrijeme spolne zrelosti. S faktičnim či- njenicama ne slaže se ni mišljenje Lameere-ovo, da su usta praoblika, što su nastala iz gonopore, a odgovaraju i oskulu. postala prije poniranja primarnog hranidbenog ektoderma (našeg hoanoderma). Vidimo naprotiv, da se za metamor- foze najprije konstituira hoanoderm, pore se otvore i tek na pritisak vode dolazi do probijanja oskula i do stvaranja oskularne cijevi. Dosta teškoća ima s po- imanjem spužava samih; Lameere je tu teškoću pomnožao, spojivši to pitanje s postankom metazoa uopće. Kad su metazoji uopće hoanoflagelatskog podrijetla. zašto se samo u spužava očuvao hoanoflagelatski karakter, a u celenterata baš nema hoanocitama ni prolazno u razvoju nigdje ni traga? Završujući prikaz stranih mišljenja o prirodi spužava, možemo reći, da je svaki moderni zoolog, koji se izbliže bavio spužvama, došao do zaključka, da se spužve odlikuju cijelim nizom osobitosti, koje ih dijele od ostalih nižih metazoa. Taksonomsko primjenjivanje te spoznaje veoma je raznolično, ato dolazi odatle. što su jedni pisci polagali veću znatnost sličnosti u razvoju i građi spužava prema knidarijima, a drugi pak razlikama između obadvije hrpe. Prema tome su odje- ljivali spužve već prije prijelaza iz protozojskog stanja pređa u metazojsko. ili su uzeli, da se taj prijelaz dogodio uopće samo jedamput (monofilija metazoa), pa su onda spužve imale zajedničkog pređa sa svim ostalim mnogostaničnim ži- votinjama. Većinom se drži, da je ta zajednica tekla sve do organizacionog ste- pena gastreje, kad je već u bitnome građa tijela bila postignuta. Dosta ih pak ima, koji svode čitavu razliku na naknadno pridošli obrat slojeva. Samo malo ima pisaca, koji taj obrat slojeva ne uzimaju osobito u obzir. Gotovo svako od iznesenih shvaćanja ima nešto dobra ili bar prividno dobra. Druga je stvar. ako se stanemo upuštati u analizu i u poredbu pojedinosti. Oštre kritike, koja ima i cijelost i sve znatnije pojedinosti pred očima, ne može izdržati ni jedno od na- vedenih mišljenja, jer su ili odviše općena i apriorna, ili stoje u protivštini s po- znatim činjenicama, ili se pak ne mogu tumačiti, t. |. priklopiti organskoj cjelini. 3. Novo shvaćanje organizacije i razvoja spužve. 1. Kratki prikaz rekonstruirane filogeneze spužve. A. Rizopodsko podrijetlo praspužve (spongamebe) i postanak spolnim putem nastale ličinke (spongule . . Budući da je područje. na kojem ima da se kreće ovo raspravljanje. dobro pripravljeno u dosadašnjem tijeku rasprave, držim, da će biti najzgodnije. da pođem putem razvojne povijesti, te da prije svega izložim filogenezu spužava onako, kako je zamišljam, da time steknem jasnu podlogu, iz koje će isteći »Suočenje“ s najznatnijim opažanim pojavama pogledom na spužve i zatim poredba s mišljenjima drugih pisaca. Podrijetlo spužava među jednostačnim životinjama, iz kojih su izašli i da- našnji protozoji, imamo tražiti još dublje negoli je tako specijalizirana hrpa, kao što su Choanoflagellata, dakle među pređima današnjih Rhizopoda. Iz plazave kolonije rizopoda postala je vezanjem pojedinačnih ameboidnih stanica (koje su postale diobom iz jedne), jedinica višega stepena: pravi metazoon, slično kako iz skupine persona putem pupanja ili nepotpune diobe postaje kormus ili indivi- duum još višeg stepena. Doskora iza toga nastala je postepeno = 19 = diferencijacija somatičkih i generativnih stanica. Sve stanice površine služile su gibanju (puzanju) i uzimanju hrane. Stal- nosti oblika a ni polarizacije nije bilo. Ta je praspužva mogla poput velike amebe svakim dijelom površine poći bilo u kojem smjeru naprijed (stanje spongamebe). Stanice se ne smiju dalje za- mišljati poređane u obliku jednoslojne ploče, nego i kao jedne nad drugima nepravilno aglomerirane, bez ikakvih međuprostora. Sveza između stanica nije kruta. Pojedina stanica, kad dođe do obilnijega plijena, može se povući u nu- tarnjost nakupine, da tamo u miru probavlja. Suvišna hrana (ehymus) dolazi i do ostalih stanica (putem diosmose) a osobito onih, koje su napustile samostalno hranjenje (u prvom redu praspolne staniee ili uopće reproduktivne stanice). Slika 3% Shematičke slike za ilustraciju iznesenog mišljenja o filogenetskom raz- voju spužava. a, spongameba gledana odozgo; b, poprečni rez kroz spongamebu s dijelom međusloja (pleroma); c, nešto naprednije stanje; d, praspužva, u koje čitava slobodna površina služi probavi, plerom razvijen s nešto skeletnih iglica; nožni (puzavi) dio se odijelio; €, poprečni rez kroz probavni dio, koji se dignuo nad podlogu; f; na praspužvi započinje uvijanje površinskog sloja, a u isto se vrijeme javlja vanjski pinakodermni epitel; g, poprečni rez kroz isto stanje; h, nešto na- prednije stanje praspužve, od udubina su postale komorice, donje se srašćuju na mjestima međusobnoga dodira; ć, poprečni rez kroz isto stanje; k, općim stapljanjem komoriea nastao askon; /, poprečni rez k tome; m, iz praspužve, prikazane u slici h, nastali ragon-tip (heterocelni) sa spongocelom; komorice su ostale, ali komuni- ciraju s pomoću kanala s novo nastalom centralnom šupljinom. Ovakva spongameba (slika 38. a, b) ima prirodnu granicu personalne veličine. Kad se uslijed povoljnih životnih osobito hranidbenih prilika, prestigne ta granica, dolazi do cijepanja u dvoje. Svaka od dviju odijeljenih polovina puza na svoju stranu rastući dalje. Cijepanje je glavni način umnažanja. Pored toga“ ima i sporulacije naslijeđene (bar po tendenciji) još od jednostaničnih pređa, koja se izvrgava sve više u spolni rasplod. Spore, koje se s vremenom diferenciraju u mikrospore i makrospore, imaju bičeve (flagelatska tendencija), te umiju slo- PLO= bodno plivati (osobito mikrospore). Dok mikrospore uslijed specijaliziranja. skop- čana sa gamijom (oplodnjom), gube moć. da zadobiju opet ameboidni karakter i sposobnost samostalnog množenja diobom. a stime i osnivanja novih mnogostaničnih persona. dotle se makrospore baš za tu svrhu specijalizirajuu Makrospora se iza stapljanja s pojednom mikrosporom (oplodnja, zigota) naglo dijeli i raspada se tako u hrpu stanica, koje dobivaju u glav- nome karakter mikrospora po obliku i po načinu života (nespo- sobnost samostalne hranidbe. udaranje bičem). Hrpa se ređa tako, da svakoj stanici gleda bič izvan površine. Putem makro- spore prenesena jena tu hrpu tendencija zajedništva sa spon- gamebe (entelehija personalna, Kako se najprije ne u ,blastulu“ formirane hrpe .zoospora“ ne drže podloge, struja ih vode nosi. a stanice mašu njihovim bičevima i tako još lakše flotiraju, te se dohvaćaju uvijek novih sta- ništa brže 1 dalje nego što bi to mogla učiniti lagano puzava spongameba. Kad tim u hrpi plutajućim stanicama (zoosporama),koje čine zapravo embrio spongamebe, pa možemo jedinicu, što je stvaraju, nazvati već spongulom, nestaje hrane, što ju je makrospora (sad već oplođena jajna stanica ili zirota) sabrala u roditeljskoj sponga- mebi, uvlače pojedine mikrosporama slične stanice blasto- dermne) bičeve. Spongula pada na dno a da se ,zoospore“ ne ra- zilaze, jer su putem makrospore naslijedile metazoičku tenden- ciju. Stanice dobivaju više ameboidni karakter, te od spongule postaje spongameba putem jednostavne metamorfoze stanica u svezis promijenjenim načinom života (prijelaz iz plank- tonskoga u bentonski) Takva metamorfoza nađe se i u više diferenci- ranih protozoa, naravno samo na pojedinim stanicama (Suetoria). Običaj plutanja. koristan po cijelost. zadržao se od početka kao specijalitet stanica spongule kroz cijeli lanac ontogenija sve dosada. Prema općenoj. svim organizmima inherentnoj tendenciji, da granicu per- sonalne veličine što više potisnu, rasle su i spongamebe. To povećavanje jedin- stvene mase dovelo je do nekog ograničenja u gibanju, a uporedo je tekla isto tako inherentna tendencija za naprednim ili progresivnim razvojem organizacije kao u pojedinostima tako i u cijelosti (diferencijacija skopčana s diobom rada). Jedan te isti dio površine spongamebe (adhezivni dio ilitaban u dodiru s podlogom) priklonio se isključivo 1lo- komociji, dok je ostali slobodni dio služio za hranidbu islika 38. 6). Tim načinom od dodira s tlom i od puzanja oslobođene stanice prestale su biti isključivo i apsolutno ameboidne, premda su i taj karakter za- držale, pa su pored raznoličnih i nepravilnih pseudopodija, koje su bile osobito potrebne. kad se trebalo prihvatiti plijena, isturile bičasti, više specijalizirani Po svoj prilici i ljepljiv pseudopodij, koji je ostao persistentan, osimč u asu dodira s plijenom. kad su stupale hvataljke pseudopodija u akciju. Plijen je bio sastavljen od živih jednostaničnih organizama. Mogućnost za ustanovljenje bičeva bila je u tim stanicama, naslijeđena još od daljih pređa. Ta se tendencija javljala na sve strane. poslije i kod istih jednostaničnib ameba, koje su se kasnije specijalizirale (Podostoma, Areuothrix), a i kod njihovih spora. Cim je gdjegod nastala potreba za tom diferencijacijom, pojavio se i bič, koji na koncu i nije drugo nego sta- bilizirani i nešto dalje diferencirani filopodij, dotično pseudopodij. B. Stanje prospongije. Sad više nemamo posla sa spongamebom, nego sa prospongijom, ma da se 1 ona još i dalje puzanjem pomiče po podlozi. Dalja posljedica toga raz- vojnoga puta, kojim je spužva udarila, bilo j je podizanje tijela nad podlogu u svrhu povećavanja površine a stim u svezi došlo je do zaobljenja dijela prospongije. koji nadvisuje podlogu. Stalnoga tjelesnoga otvora ili kanala nijebilo, jernije bilo šupljine. Spolne stanice probile su — 111 — put prema potrebi. aistosutako zasićene hranidbene sta- nice moglenasvakom mjestu ponirati. Najprije više gomoljasta spužva bila je na površini pokrivena u epitel složenim inače gipkim bičastim stanicama. Da se omogući povećavanje površine a i zato, jer za udaranje bičevima t.j. za proizvođenje struje, za plazeće stanice a napokon i za držanje cijelosti. treba neke konzistencije ili čvršćeg uporišta, izlučivale su te površinske stanice na svojim bazalnim krajevima galertastu tvar. Sposobnost a i tendencija zato bila .im je inherentna. Vidimo to svojstvo svuda među jednostaničnjacima, gdje je samo bilo potrebno. U tome prostoru, ispunjenom galertom, smjestile su se ne samo stanice. određene da se prometnu, kad vrijeme dođe, u spolne stanice, nego i pojedine tjelesne stanice (n. pr. zasićene) vraćajući se najviše prolazno ame- boidnom stanju. Galerta je izvrsno koristila posredovanju hranidbe nutarnjih sta- ničnih elemenata. Valjda su već uto vrijeme, ili nešto kasnije, stekle bičaste površinske sta- nice najviše izbočenih dijelova i ovu diferencijaciju: ovratnik oko baze biča. Suvišno bi bilo pitati. zašto je ta diferencijacija nastupila baš ovdje; to je upravo tako suvišno, kao što bi bilo i pitanje o postanku kolara kod hoanoflagelata. Takva je bila za te slučaje razvojna tendencija, a pogodovale su prilike: u oba slučaja pričvršćena stanica (prospongija se istina giba po podlozi, ali samo kao čitava, svaka bičasta stanica je pričvršćena na galertu) s bičem za udaranje u tu svrhu, da se izvodi struja, posredno pak u svrhu dobavljanja plijena. Treba držati na umu, da hoanocita svaka za sebe i dalje lovi i probavlja hranu putem mikro- fogije kao hoanoflagelati. U tome je valjda razvojno mehanički povod za manife- staciju te inherentne razvojne tendencije. * Prospongija dobiva oblik (vrećast, čaškast) i biva veća, pa ne dostaje čvrstoća same galerte za uzdržavanje oblika i održavanje cijelosti protiv djelovanja vodene struje, mlatanja ili kakvog drugog inzulta (slika 38. d, e). Nekoje od nu- tarnjih stanicailitakovih, koje su poslije postale nutarnje. aite potječu izvana(budući pinakoderm) stadoše izluči- vati skeletne iglice. Vidimo opet, da jetatendencija bila inherentna, jer se etoikasnije (moždaiistodobno ili još prije, što je svejedno) javlja u različnim hrpama rizopoda. Što više, paralelnokao kod rizopoda (Foraminifera, Radio- laria) grade stanice spužve jedamputiglice od vapnenastih soli (prokaleispongija), drugi put od kremične kiseline (prosilicispongija. Jedinstvena se dakle razvojna Iuimingia spužava već onda raskolila. Nutarnje stanice, izlučivši iglice, ne pro- padaju, nego ostaju. što su i bile — ameboidne stanice. Suma iglica činila je mrežu, spojenu s galertom u neku skeletnu cjelinu. Nastup skeleta omogućio je putem korelacije dalje morfogenetske procese. a uvijek u svezi s fiziološkim prilikama. Uz dalje podržavanje puzavog gibanja, premda je to bivalo sve sporije, stao se onaj dio spužve, što nadvisuje podlogu, dalje diferencirati. Sjećamo pri tome na to. da je i kod protozoičke linije u više mahova došlo u svake persone (ovdje pojedine stanice) do oštrijeg odjeljivanja i vidljivog diferenciranja vanjske zaštitne često ujedno i motorne plazme i nu- tarnje pretežno probavne plazme, koja ili na jednom mjestu (Flagellata, Infu- soria) ili ma gdje (Rhizopoda) stoji u svezi s vanjskim svijetom za tu svrhu, da upija ili uzima hranu. Tu istu razvojnu tendenciju slijede i praspužve. Po- najprije se odijelio morfološki i fiziološki lokomobilni dio: puzava noga, zadrža- vajući i dalje veoma primitivne prilike. Onaj pak dio, koji nadvisuje podlogu, opet se diferencira u dva bitno različna dijela. Jedan pridržava čisto hranidbenu funkciju, usavršujući se i dalje u njoj; to je hoanoderm s hoanocitama, koje su se ustalile sa histološki prilično jedinstvenom slikom za sve spužve. Drugi dio uzima zaštitno-skeletnu funkciju. pokazujući u različnim linijama raznoličnu histo- lošku evoluciju. ako i ne u onom opsegu (histegeneza), kako je to bilo u drugih metazoa. Na obloj površini hranidbenog dijela stale su hranidbene stanice, ostajući u svezi a oslanjajući se na osobitosti skeletne SE mreže na plohama ,očiju“ tih mreža, ponirati postepeno u galertasti sloj. Slobodna je površina doskora dobila kozičav izgled od samih plitkih udubina (slika 38. f, g). U svakoj od tih udu- bina nastalo je udaranjem bičeva hoanocita određeno komešanje vode, koje se istim korakom, kako su udubine postale markantnije, prometalo u pravilnije stru- janje. Tako nastali tlak koristio je daljem produbljivanju uleknini, koje odgova- raju pojedinačno osnovanim komoricama. Već u tom početnom stanju bile su udubine nesumnjivo . korisne, jer plijen, što bi ga strujanje ponijelo makar i u pliću udubinu, ne bi mogao tako lako izbjeći uhićenju kao na obloj površini. Uslijed toga su ona mjesta slobodne površine, koja su se nalazila na uzlištima mreže, gubila sve više vrijednosti za hranidbeni proces. S tih su se mjesta hra- nidbene stanice povukle (ili su prestale biti takve), a na njihova su mjesta pro- drle nutarnje indiferentne dotično skeletogene stanice pokrivajući ih. sto više je konsolidacija udubina napredovala, tim su manji postajali otvori, kojima su udu- bine komunicirale s vanjskim svijetom (zaštita, regulacija strujanja), a tim veća su postajala polja, što su ih pomalo zaposjele prije nutarnje stanice — a sada pinakocite. Taj proces, t. j. početak razvoja jedne osubitosti spužava, kojom se one odlikuju od svih ostalih metazoa, ne možemo zvati obratom slojeva, te vi- dimo, da se on za daljega razvoja događa sasvim općeno u svih metazoa i ako u posebnostima nešto drugojačije, što više i kod istih jednostaničnjaka, gdje se često probavni dio gušće fino- zrne plazme zaštićuje od pokrovnog grubo vakuoliranog čvršćeg dijela, pa gdje tek u formi tankih pseudopodija probavna plazma prodire kroz korastu plazmu napolje. Pseudopodijem uhvaćeni plijen doprema se u probavni sloj plazme. koji leži pod zaštitnim ili korastim slojem. (Radiolaria, n. pr. Aetissa). To zaštićivanje i morfološko premještavanje hoano- citskoga ili uopće probavnoga sloja događalo se na različne načine već u samih praspužava. Već u doba naše prospongije bilo je začetaka od više razvojnih linija (osim onih glavnih dviju s vapnenastim ili kremičnim skeletnim iglicama). Po- gotovu drugim putem išlo je to premještavanje kod drugih hrpa. Samo primjera radi spominjem protozojsku liniju u kojoj su se razvijala kasnija Ciliata a od koje su se odvojili vjerojatno Coelenterati. U toj je liniji, a u svezi s drugojačijim načinom hranidbe (centralizirana preparacija hrane) došlo do toga, da je probavni sloj posve opkoljen od zaštitnog ili pokrovnog ; samo na jednome mjestu (citostom, kasnija usta u mnogostaničnjaka, koji su se od te linije odvojili, a doveli su do razvoja knidarija) ostao je probavni sloj u svezi s vanjskim svijetom u svrhu uzimanja hrane izvana. Dehiseencijom središta nutarnjeg probavnog sloja nastala je u te linije (Coelenterata) gastralna šupljina s usnim otvorom, kako još danas možemo motriti u razvoju knidarijske planule. Premda je dakle naša prospongija dobila šupljine, koje opkoljuju hoanocite, nije se način hranidbe i probave ni u čemu promijenio ; ostalo je kod pojedinačne i posve intracelularne probave, koja je za tu razvojnu liniju karakteristična (mi- krofagija dotično mesofagija). Jasno je dakle, da te pojedinačne hoano- citama opkoljene šupljine ili udubine ne odgovaraju probavnoj šupljini, a u početku i nijesu bile među sobom u svezi. Međutim je taj proces poniranja prvotno vanjskog probavnog sloja dotično njegova opko- ljivanja sa strane dubljih ameboidnih stanica u svrhu zaštite s jedne strane, a u svrhu boljeg iskorišćivanja hoanocitama aktivirane struje napredovao dalje (slika 38. h, i) i to u različnim smjerovima, što odgovara većem broju razvojnih linija, koje često pokazuju znatne paralelizme. Jedinstvo persone time nije bilo ni malo dotaknuto. Preparirana hrana dospijevala je u svakom slučaju u jedinstvenu ga- lertu, te se ne može govoriti o mnogobrojnim probavilima. C. Razvoj homocelnog tipa. U jednoj liniji (koja je u askonima dosegla sadašnje doba samo među kalci- spongijama, u drugim razrednim linijama ili su oblici s tim organizacionim stanjem izumrli ili možda još samo nijesu nađeni), bilo je preraštenje ili poniranje hra- — lis; nidbenog sloja u svezi sa stezanjem otvora (hoanoderma) tako potpuno. da je zaštitni sloj — pinakodermni epitel — ostavio samo sasvim uske prolaze, kojima su hoanodermne partije, razdijeljene u pojedine komorice. općile s vanjskim svijetom, dok su prema unutri ostale slijepo zatvorene. Otvori su, možda već tada zatvorivi, bili ujedno za ulaženje i izlaženje struje. Doskora su te komorice došle do dodira, što je naravno dovelo do sra- štenja njihovih bočnih dijelova, dok suse nutrašnji vršci komorica proderali. pa je tako jednim mahom nastao je- dinstven šupljinski nutarnji sistem, sav obložen hoano- citama — a to je hoanocel (slika 38. &, l) dok su ostali svi otvoriili usta spomoćukojih su pojedine komorice stojale usvezisvanjskim svijetom (polistomija! Galerta s uklopljenim stanicama i sa skeletnim iglicama potisnuta je u prostore između (sad posve ranjskih) zaštitnih stanica, koje čine pinakodermni epitel, i probavnog sloja, koji se oko svakog otvora (sad pore) nadovezuje na taj pinakodermni epitel, pa je prema tome gotovo sa svih strana zatvorena. U toj liniji pošao je razvoj joši korak dalje. pa su se najprije samo komunicirajuće a onda u jedno stopljene komorice otkinule od vanjskog pinakoderma inaonim mjestima, gdje su direktno općile s vanjskim svijetom (,usta“) osim na jednom — najviše položenom — mjestu. Na tim mjestima (pora) postavile su se specijalne pinakodermne (nutarnje) stanice vra- tarice. Ona pora, položena na najvišem mjestu. koja je postala što više proširena i opkoljena od čitavoga vijenca tih stanica, što su kontraktilne i gibljive kako su i bile. izvukle su se u oskularnu cijev, jer je tu posve pretegnula struja, koja izvodi vodu. Na ostalim mjestima (pore za dovođenje struje) preuzela je pojedina pinakocita (vratarica ili porocita) zadaću, da prema potrebi otvara i zatvara prilaz vodenoj struji, koja je sada postala pravilna, pa se uslijed toga sekundarno ujedno sliveni hoanoderm mora svaki put rastvarati, t. j. hoanocite se moraju razmicati, da pripuste struju u hoanoeel, dok je (fakultativno) stalni vršni otvor specijali- ziran poglavito za ispuštanje upotrebljene ili prebrane vode (ekshalacioni otvor), a morao je ostati veći, da odvodi vodu, koja je kroz sve druge otvore ulazila. Uređenje struje uslijedilo je po fizičkim zakonima (princip kamina, samo mjesto topline kao motora _ moramo uzeti razlike u tlaku uslijed udaranja hoanocitskih bičeva). Još bi želio upozoriti na nekoje pojedinosti ovoga veoma važnog odsječka filogenetske povijesti spužvine. Prodiranje nutarnjih stanica (buduće pinakodermne stanice) na pojedinim mjestima površine. te time potiskivanje hoanocita, odijeljenih sve više u pojedine hrpe kao i njihovo uvijanje u prostor (plerom) ispunjen ga- lertom teklo je naporedo i postepeno. To se može slikovito prikazati slika 31.). Kao posljedica izlazi zakretanje hoanocita. Dok su na početku tog razvojnog pro- cesa hoanocite gledale upravo prema vanjskoj strani, čine one kod ulaza svake komorice sa svojom dužinskom osju kut od 90". Iza potpuno obavljenog procesa nutarnjeg stapljanja komorica okreću se još za 90% od prvoga položaja, pa su sad orijentirane upravo obrnuto negoli u početku. Uzmemo li na oko samo početni i krajnji moment procesa, dobivamo utisak obrata. Ovako dakle izgleda obrat slojeva spužve u filogenezi odrasla oblika. D. Prijenos stvaranja komorica i njihova sraštenja na spongulu ontogeniju). Prije negoli prikažemo filogeniju organizacija drugih linija, iznijeti ćemo naše mišljenje o filogenezi ličinke ili razvoju ontogeneze (ontogenetskog lanca po Hertwigu). Vidjeli smo, da je već spongameba imala svoju “spongulu, koja se sastavljala sad sasvim jednakih manje više flagelatskih stanica; te nijesu imale sposobnosti, da se samostalno hrane u tome stanju, pa su se u cijelosti vra- ćale u stanje spongamebskih stanica. Diferencijacije, što su ih dobivale odrasle životinje, djelovale su naravno i na spolne stanice 1 tako su se prenosile (naslje- đivale) u ontogeniju, pa 1 u slijedeću generaciju. Diobe ili cijepanja cijelog orga- nizma postojala su tako dugo, dok je potrajalo i slobodno gibanje puzanjem, pa , PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., Sv. 9. 1 10. Š je dotle bilo samo personalnih individua a nikakvih korma; ti su nastupili tek kad je u odraslih individua bila posve izgubljena moć gibanja. Kao korisna uredba za raširenje oblika zadržan je slobodni larvalni stadij. Sto više je napredovala diferencijacija odraslog oblika, stim je duža i kompliciranija postajala ontogeneza. Uza to pridolazi još to, da se i sama najranija ličinka difereneirala kao takova. Od zoospore postale su nakrcavanjem rezervne hrane i pod utjecajem općene specijalizacije na oko indiferentne blastomere. Jaje se toliko povećalo i oteščalo od nagomilane rezervne hrane. da je posve napustilo stvaranje biča, pa se može samo s pomoću pseudopodija gibati. U prostoru, koji je kasnije sužen (askon-li- nija. dotično uz vanjski sloj pritisnut. galertom ispunjen, nema takvome jajetu više mjesta, pa ono prodire obruč hoanocita, da se brazdi u hoanocelu. U naj- jednostavnijem slučaju preobrazuju se sve blastomere u bičaste stanice; te nijesu drugo negoli dalje specijalizirane mikrospore, koje svojim vanjskim polovinima djeluju poput starinskih flagelata, a nutarnjim polovinama kao stovarište rezervne hrane. U najranijoj dakle ontogeniji razvijale su se stanice ličinke (u našem slu- čaju sve) jedan dio puta progresivno poput kakvih larvalnih organula. To opet biva na temelju jedne općene razvojne tendencije, koja nastupa svuda (u protozoa i u metazoa), kad nerazvijeno stanje (mlado, ličinka, a može odatle nastati i čitava generacija, ako je razvojni ciklus kompliciraniji) živi pod posve drugim biološkim prilikama nego odraslo stanje. U našem slučaju živi ličinka planktonski, a spužva bentonski. Za koliko je ličinka pošla naprijed u svojoj diferencijaciji, za toliko više mora kod povratka u ishodno stanje odrasle životinje ići opet natrag ; ona mora te diferencijacije ili osobitosti dovesti do redukcije. dotično vratiti se na filetski davno stanje odraslog oblika a onda nastaviti progresivni razvoj opetujući (,rekapitulirajući“) u glavnom, koliko je moguće, filogeniju odraslog oblika. Taj se prijelaz zbiva putem metamorfoze, uslijed česa se i sama ontogeneza uvijek kom- plicira i produljuje. Stanice prednjeg pola na sponguli djeluju u najjačem stepenu kao motorne ; njih pogađa redukcija i metamorfoza najposlije. Za bičaste stanice stražnjeg pola vrijedi obrnuto. Uranjeno, to jest još za vrijeme planktonskoga života, potpadaju pojedine stanice domala toj redukciji i ponavljajući filogenetski tijek, povlače se u nutarnjost ispunjenu galertom (plerom). To čine. kako je razumljivo, osobito stanice, određene zato, da budu ishodište spolnih stanica. Iza njih dolaze reduk- cijom i druge indiferentne stanice u nutarnjost. Stvaranje posebnih komorica nije pod takvim prilikama moguće. Kad spongula obustavi plovidbu te se nagiba prema dnu, nastavljaju te nutarnje stanice svoju djelatnost. Dok se bičaste stanice bave svojom redukcijom, da uzmognu preuzeti lik i građu hoanocita, kako im je filo- genijom propisano, s tom razlikom, da one to sada čine pojedinačno a ne u cijelim krpama poradi sile prilika, prodiru već pripravljene pinakocite među njih zašti- čujući ih, te se konstituiraju u zaštitni pinakoderm na slobodnoj površini, dok prema novoj podlozi čine plazavu nožnu ploču opetujući svoju važnu nasljeđenu funkciju. Bičaste stanice poniru, a jer još nijesu prepatile anafazu razvoja, koja je metamorfozom postala nužna, nema smisla, da se to događa kao u filogeniji pravilno u obliku komorica. Stanice se tek naknadno konstituiraju u jedinstven epitel, a da se kod toga svaka od njih morala okrenuti za 180% Na slobodnom polu, koji je okrenut prema nutarnjosti, razvija se bič i kolar; pojedine pinakocite preuzimaju nasljeđenu funkciju vratara. Pore naravno mogu tek naknadno pro drijeti, a pod pritiskom navrle vode proširuje se jedan otvor (onaj koji leži naj- više) u oskularni otvor. Najprije velikoj amebi slična ,pupa“ diže se. poduprta skeletnim iglicama, što ih izlučuju nutarnje stanice, pa dobiva vrećast oblik. Tako smo došli i u filogeniji i u filontogeniji od plazave jednostavne spongamebe, do poznatog olinta ili aškonskoga stadija s ličinkom: jednostavnom spongulom slo: ženom od samih bičastih stanica. "Time naravno nije još ništa rečeno pogledom na primitivnosti askonskoga tipa; taj predstavlja samo recentni vršak jedne od mnogih razvojnih linija spužava. 119. — E. Razvoj heterocelnog tipa (ragon). Druga glavna linija, odvojila se od prve. koja predstavlja sama za sebe jednu pobočnu ne ,primitivnu“ liniju, kad je razvoj praspužve dospio do stanja s višestruko (na više mjesta površine) uvinutim hoanodermom, tako da je svaki od tih dijelova činio zasebičnu komoricu, prema nutarnjosti slijepo zatvorenu, dok je slobodnu površinu pokrio zaštitni epitel. koji je postao dijelom od promijenjenih hoanocita, dijelom od prijašnjih nutrašnjih stanica. Ta je linija, na- suprot askonske s vitkim oblicima. naginjala gomoljastom masivnom obliku s mnogo galerte. Komorice, spuštene posve u tu galertu, dospjele su svojim slijepim kra- jevima među sobom do dodira. Poradi masivnosti međusloja a i opće tendencije, koja je u te linije vladala, nijesu se komorice kao u askonskoj liniji potpuno stopile. nego su osobito poslije razmicanja komorica, koje je nastalo poradi općenog po- debljanja, dospjele posredstvom pokrovnih stanica (nutarnjih još pinakocita) među sobom u svezu (heterocelna organizacija; izraz ,heterocelan“ upotrebljen je u najširem morfološkom značenju). Djelovanjem tlaka bičevima gonjene vode stopili su se u sredini ti vezivni. pinakocitama opkoljeni prostoriili lakune jošiu jedinstvenu centralnu šupljinu, u koju je dospijevala voda iz svih komorica. a na najvišem mjestu, gdje je tlak uslijed novo nastalih prilika strujanja bio najjači, pro- drla je tlačena voda napolje, možda baš na mjestu najviše položene ko- morice, koja je naravno morala obustaviti djelovanje i kao takva nestati (hoanocite), budući da je u njoj nadvladala struja. koja je odvodila vodu iz svih ostalih ko- morica. onu dovodnu struju, kcja je nastala djelovanjem njenih hoanocita. Iz vanjskog otvora te komorice (pore! nastao je zajednički otvor za odvođenje upotrebljene vodene struje — to je oskul, homologan oskulu u askon-linije (slika 38., m). Centralna je šupljina u praspužve te linije (ragomlinija) no- votvorina i odgovara spongocelu, a može se lako komplicirati dolaskom dijelova, izvučenih u kanale. Komorice se mogu povući od vanjske površine tako, da mjesto jednostavnog otvora (pore) dolaze pinakocitama opkoljeni dovodni kanali. I centralna šupljina može s izvodnim otvorom komorica biti posredno spojena sličnim odvodnim kanalima. U tom pogledu kao i nekim drugim sporednim osobitostima može se u glavnoj ragon-liniji razlikovati više sporednih grana. Razvojna je tendencija u svih tih sporednih linija ista, a javlja se i u drugim glavnim linijama. a sastoji se u tome. da se struja, uvedena djelo- vanjem hoanocita, što bolje iskoristi, pa da se i samo djelovanje hoanocita učini što ekonomičnijim (lokaliziranje mitornih centra. a to su komorice, koje se drugotno mogu i umnožiti). U filogeniji razvojne linije ragona stečen napredak prenesen je naravno u ontogeniju. Cijeli preces do nastupa same metamorfoze ostaje u principu isti kao i u askon linije. Kad se bičaste stanice reduciraju i dospijevaju u nutrašnjost li- činke, grupiraju se u pojedine komorice, a pinakocite se brinu za svezu komorica s vanjskim svijetom stvarajući dovodne i odvodne kanale (cijeli sistem spongo- cela). U nekim je granama te linije došlo do nekih larvalnih osobitosti. koje imaju posve drugotni karakter (Plakina, Osearella); stime ćemo se u poglavlju, koje slijedi, izbliže pozabaviti. U bitnosti istim razvojnim putem kao i ragon-linija pošle su dakle paralelno s tom linijom i druge. Tako se može bar jedna linija. a po svoj prilici i dvije razlikovati u kalcispongija; to je sikon-linija, koja ne čini nastavka askon-linije. kako bi se možda moglo zaključiti iz olintskog stanja ontogenije sikona. Za tu pojavu vrijedi ono isto, što ćemo kasnije reći za slučaj Oscarelle; radi se o dru- gotnoj pojavi miješanja larvalnih karaktera s pojavom odrasle životinje. I u demospongija (sve silicispongije osim Hexaetinellida) raspala se ragon-linija bar u četiri smjera, a komplikacije su nastupile dijelom sasvim para- lelno s prilikama u sikon linije kaleispongija (mislimo tu na morfološka heterocela uopće bez obzira na skelet i ostalo). Manjim dijelom zapada komplikacija zaštitni sloj (dermalne ili ektosomatske komplikacije) a većim dijelom hranidbeni sloj (komplikacija hoanosome). Osobito se ističe tendencija uvijanja, pa se mjesto jednorednog sloja hoanocita uvija cijeli red komorica (hoanosoma). U svim tim =— 116 — slučajima daje ontogenija pouzdano dobru sliku filogenije, jer se radi o organi- zacionom napretku. postignutom u razmjerno nedavnoj filogenetskoj prošlosti. To su pojedinosti, koje pripadaju specijalnom području. Još bi se samo s nekoliko riječi dotakli heksaktinelidske linije. Ona zapravo, išto se bitnih karaktera tiče, teče posve paralelno s ragon-linijom i sikon-linijom, no ima svoje osobitosti is obzirom na ektosomu i s obzirom na hoanosomu. Ra- niji razvojni stadiji. koliko znamo, nijesu nažalost poznati ni za jedan heksakti- nelidski oblik. Nama međutim dostaje poznavanje odraslih oblika i onih nešto naprednijih ličinaka oblika Lanuginella pupa po F. E. Sehulze-u (149), da s našeg stajališta pogledom na ostale hrpe prozremo njihovu filogeniju oslanjajući se na Minehinove izvode (116. 117). Linija heksaktinelida ocijepila se već zarana od ishodišnog oblika. možda još prije stvaranja komorica. a možda i nešto kasnije. Ishodište nastalih razlika ima se tražiti uvelike u osobitostima skeleta. Dok je u ostalih linija zaštitni sloj zakriljujući hoanocite, kod kojih se sloj uvijao prema nutarnjosti, uzeo izgled jednoslojnog epitela, ostavljajući u glavnome prosta samo mjesta poniranja pojedinih hoanodermskih partija. dotle je u pređa H e- xactinellida pinakoderm bujnije rastao tvoreći spužvaste nakupine i ostav- ljajući lakune među sobom. To je najprije bilo na vanjskoj površini. pa je voda kroz te lakune ulazila i izlazila. Poradi sličnih prilika i poradi zajedničkih raz: vojnih tendencija za sve spužve. dogodilo se na slijepim krajevima komorica isto što i u ragona. t. j. došlo je do sveze među komoricama. Do onda solidan centrum pleroma postao je pod pritiskom struje iza probijanja komorica lakunaran. Pina- kocite su istim načinom opkolile nutarnje krajeve komorica kao prije vanjske (trabekularni postav), dok je centrum ostao sasvim prost za lakši odvod filtrirane vode. Lakune, koje odgovaraju dovodnim kanalima, dakle spongocelu, isto su se tako stopile na vršku spužve u svezi s najvišom komoricom u veći otvor — oskularni, pa je taj zato homologan (homotipan) oskularnim otvorima drugih spužava. 2. Sistematski položaj spužava kao konsekvenecija iznesena shvaćanja. S našeg stajališta prosuđujemo spužve kao posebni ,phylum“ ili ,embran- chement“ Metazoa, što još uvijek ne znači, da one imaju u prošlosti podcarstva Metazoa zajednički ishodišni oblik sa svim ostalim metazoama. Spužve su se odvojile samostalno iz podcarstva Protozoa i čine sasvim distinktnu liniju, pa ne uviđamo nuždu, da postavimo za njih posebnu kategoriju podcarstva: Parazoa (Sollas), jer ni za ostala ,prava“ metazoa nijesmo sigurni, jesu li sva monofilet- skoga podrijetla. Coelenterata, koja po svojoj organizaciji stoje među metazoama ponajbliže spužvama, vuku lozu iz druge linije protozoa. Jednostanični pređi spužve pripadaju liniji, koja je među protozoama dovela među ostalim do razvoja rizo- podskih hrpa Foraminifera i Radiolaria, dok Coelenterata vuku vjero- jatnije lozu iz korijena linije jednostaničnjaka, koja kulminira u hrpi Infusoria ili Ciliata (znak srodnosti u Infusoria: trihociste, stanična usta, probava s ci- klozom i t.d.) O monofilogenetskom podrijetlu Metazoa ne može dakle biti go- vora, a najvjerojatnije je, da ima još takvih posebnih linija među metazoama, a treba ih ipak stavljati protozoama nasuprot kao: Metazoa. Što se tiče spužava. to za sada ne uviđamo, da bi za njih bilo nužno uzeti polifilogenetsko podrijetlo; za sada izlazimo sasvim dobro na kraj, ako uzmemo, da sve poznate linije spužavi u filogeniji konvergiraju prema natrag k jednoj jedinoj liniji, koja vodi k jedno- staničnim pređima. što su slični rizopodima. Pored takvog shvaćanja srodnosti spužve držali smo. da je zgodnije odustati od svakog izjednačenja ,tjelesnih slojeva“ ili ,embrionalnih listova“, te bitnih morfoloških dijelova odraslog organizma s dijelovima u Coelenterata i ostalih Me- tazoa. Ako bi tkogod ipak htjeo provesti tu poredbu, onda bi bilo jedino ispravno, da se hoanoderm isporedi s entodermom, a pinakoderm s ektodermom, jer i u celenteratskih pređa, a pogotovu u ličinke mlađih njihovih pređa, stojao je pro- bavni sloj (najprije uopće jedini) na površini, pa je tek od nutarnjih stanica postao pravi nutarnji, probavni entoderm, kad je središte dehinseeneijom postalo šupljinom, koja se ustima otvarala prema vanjskoj strani. I u ontogeniji celen- terata dolaze ličinke tipa blastosfera, samo njihove blastodermne stanice nijesu tako specijalizirane kao one u spongule, a u njih ne poniru najprije buduće vanjske stanice, nego probavne u ,plerom“. 5 filogenijom celenterata bavit ćemo se potanje drugom prilikom. j [8] 3. Podrobnije opravdavanje vlastitog mišljenja (hipoteze). A. O rizopodskom podrijetlu praspužve (spongamebe). Opravdavajući prikazano stajalište, moramo najprije argumentirati izvađanje pređa spužve iz tako udaljene hrpe kao što su pređi današnjih rizopoda. Ako već tkogod premješta postanak spužava u područje jednostaničnjaka, onda pokazuje redovno na hoanoflagelata; pisaca, koji to čine, ima veoma mnogo; glavni su povod tome hoanocite. Uzimajući ontogeniju kao prvi izvor, a poredbenu anato- miju i histologiju kao drugi izvor za dobivanje materijala u svrhu stvaranja za- ključaka pogledom na filogeniju (srodstvenih odnosa i odnosa podrijetla), moramo konstatirati, da se u ontogeniji svih recentnih spužava javljaju hoanocite bez izuzetka tek poslije obavljene metamorfoze. Obično se uzima, da je to zakašnji- vanje nastupilo naknadno. Tu stvar isticati vrijedi naravno više onima, koji uzi- maju, da je planktonska ličinka spužve (spongula) direktni filetski praoblik; ali i za nas, kad shvaćamo tu ličinku tvorbom svoje vrste, koja se ne može direktno ispoređivati s odraslim stanjima preda, nije bez važnosti to konstatiranje. Da su gotovi hoanoflagelati direktni pređi spužava, što je u principu apsurdno uzimati, sigurno bi se hoanoflagelatski karakter stanica (najstariji pređi morali su se sa- stojati od samih hoanoflagelatskih stanica!) bio i i na larvalne stanice prije, nego što bi se one diferencirale u drugome smjeru (specijalne bičaste stanice). Kad već nema druge, nego tražiti organizacioni stepen metazojskih pređa, dakle i pređa spužava, među jednostaničnjacima, svakako je bolje, da se ne uzme za ishodište specijalizirana hrpa kao što su hoanoflagelati, jer ovi očito predstav- ljaju vršak jedne sporedne linije protozoa. Ako zatim pođemo još jedan korak natrag ili dublje, nailazimo na jednostavne flagelate. Međutim su i sami flagelati još uvijek odviše osobita hrpa s manje ili više ustaljenim osobinama, a prije svega su planktonski organizmi, koji nemaju pravoga ameboidnog karaktera, dok je za stanice spužava upravo karakteristično, da se lako i svakom prilikom vraćaju u ishodišno ameboidno stanje. Osobito vrijedi to za larvalna stanja kod napuštanja planktonskoga života. Hoćemo li sad pored svega toga ipak uzeti za ishodište spužava plutajuću skupinu (koloniju) flagelatski organiziranih jednostaničnjaka, zapadamo u različne teškoće kod tumačenja promjene u načinu života. Osim što se prijelaz iz planktona u bentos (puzavi) ne može prihvatljivo razjasniti, morali bi još uzeti, da je baš u filogeniji odraslog oblika u to doba prijelaza nastala opća dediferencijacija stanica, dakle natražni razvoj. Puzavost ličinaka i uopće mladih spužava ostaje kod toga sasvim nerazumljiva. Da je ta puzavost dubljeg biološkog značenja izlazi iz toga, što je u svezi s puzavošću došlo do razmnažanja putem diobe. ta je napuštanjem gibanja postala nepotpuna, pa je tako došlo uz pupanje i do stvaranja korma. Ostajemo li kod uobičajenog stajališta, morali bi uzeti, da su spužve za razvoja promijenile tri puta način života (prvo planktonski, zatim bentonski puzavi a najposlije bentonski sjedavi ili sesilni način); uzato bi prvi prijelaz odgovarao prelomljenoj liniji. Cijeli kompleks pojava i konstatiranih činjenica rasvjetljujemo najbolje, ako uzmemo, da je odrasla spužva od početka bentonski orga- nizam, i to najprije, t. j. na nižem organizacionom stepenu, puzav, a poslije pričvršćen za podlogu, dok je ličinka na svoju ruku a prema razvojnoj tendenciji korisnoj za opće- nitost, koju je naslijedila od protozojskih pređa (zoospore u rizopodskih organizama) bila i ostala planktonski organizam. I flagelati su sposobnost produciranja bičeva po- nijeli sa sobom odjeljujući se od pređa, koji su im bili zajednički s pređima rizopoda. I u zoospore rizopoda, i u praflagelata i u prainfusorija kao i u prametazoa postao 115 je bič dotično trepavica svaki put realno ,na novo“, ali na temelju jedne te iste (latentne) razvojne sposobnosti (tendencije), koja je prarizopodima bila inherentna (kao diferencijacija pseudopodija), a ovi čine ishodište ne samo za ostale speci- jalizirane hrpe protozoa, nego i bar za nekoje metazoe. Treba osim toga upozoriti na mogućnost, koju je istakao sigurno dobar poznavalac spužava Vosmaer (163, strana 43.). da bi se mogle naći spužve. u kojih hoanocite uopće nemaju kolara. Po našem se mišljenju može to očekivati u oblika. koji su sasvim napustili pravu mikrofagiju (hranidba detritom i bakterijama), pa se hrane većim jednostaničnja- cima. U tome bi slučaju bila nestašica kolara istina sekundarna, ali opet služi dokazom, da kolar postaje i ostaje samo onđe, gdje su hranidbene (biološke) prilike prema tome udešene. Direktna filetska linija. dotično u ontogenezi ,reminiscencija“ na nju, počinje u ontogeniji završetkom planktonskoga života. To je ona točka. gdje završava filogenija ličinke, a počinje ,rekapitulaciona ontogenija“ odrasle spužve. U to doba imaju sve stanice ličinke ameboidni karakter i ako već nijesu sve jednake po svojoj funkciji. Morali bi uzeti, da su površinske stanice mlađih stadija sekundarno uslijed prilagodbe na larvalni život (hranidba na račun nagomilane, od matere preuzete hrane) izgubile hoanoflagelatski karakter, koji onda tek zakašnjeno nastupa i to što je glavno, tek iza dediferencijacije, dok bi po općem mišljenju, da je larva filetski oblik, morali očekivati direktni prijelaz bičastih stanica u hoanocite. Toga mi ne ćemo pretpostavljati, jer nas ništa na to ne sili. Mnogo bolje izlazimo na kraj s cijelim kompleksom pojava, ako premje- stimo nastup ,hoanoflagelatskog karaktera“ stanica (radi se zapravo samo o ovratniku) na kasniji odsječak filogenetskog razvoja. B. Razlike između Choanoflagellata i hoanocita. Prije svega valja naglasiti, da Choanoflagellata (ili Craspedina! ne zauzimaju najnižeg mjesta među flagelatima, te da se odlikuju cijelim nizom oso- bitosti, koje ih čine specijaliziranom hrpom. Oni napuštaju običaj, da čine pseudo- podijske nastavke. ne gibaju se slobodno, te se s pomoću specijalnih držaka pri- čvršćuju za podlogu. Puštamo po strani općene flagelatske karaktere, kojih u hoanoeita nema, kao što je ždrijelo. pulzirajuće vakuole i diferenciranje citoplasme; ipak moramo istaknuti opetovano spomenutu razliku u ovratniku hoanocite prema ovratniku u hoanoflagelata. Razlika ta nije jednostavno kvantitativna. kako bi se na prvi čas činilo. Cijeli se način dopreme plijena i smjera struje mijenja, ako mjesto spiralnog ovratnika. koji na strani svršava s citofarinksom, uzmemo jedno- stavni zatvoreni ovratnik oko baze biča. K tome dolazi. da hoanocita, kad se radi o onoj glavnoj. izdašnijoj i krupnijoj hrani, postupa sasvim na način amebe u sličnoj prilici. Nama se ne čini, da je stvar time riješena, kad se uzima, da je jednostavni ovratnik postao iz spiralnoga na putu nekoga sraštenja. Treba imati na umu, da je u hoanoflagelata cijela uredba (bič i kolar) udešena za lov posve sitnog plijena (zrnaca, bakterija), a u hoanocite spužava više za proizvađanje struje. Budući dakle, da hoanoflagelati nikako ne dolaze u obzir kao pređi pra- spužve, morali bi uzeti, da su pređi spužve bili ujedno pređi tih hoanoflagelata. Kad je tako, onda mi rađe idemo dalje natrag. Kako nema sumnje, da se pređi hoanoflagelata pa i flagelata uopće imaju tražiti među rizopodskim oblicima, jasno je. da je razvojna mogućnost za produkciju hoane bila usađena već u tih pređa; osnov biča i trepavica te ovratnika mora se i onako tražiti u pseudopodijama. Bič se zaista javlja među rizopodima, a pitanje je, ne će li se među rizopodima naći i oblika s diferencijacijom, koja je ovratniku bar srodna. Zar je tako slabo vjerojatno, da će se jedan stanični organ pojaviti u više grana linije istoga ili zajedničkoga podrijetla na novo? Osobito gdje se radi o modificiranoj pojavi iste diferencijacije, koja je mogla postati samo iz iste osnove u prilikama, koje su za njezin razvoj bile zgodne. Prekidamo dakle s veoma raširenim mišljenjem o hoanoflagetskim pređima spužava. Rhizopoda čine jednu izvanredno mnogostranu hrpu s različnim raz- MIA: — vojnim tendencijama, koje se kasnije u popravljenom izdanju javljaju u najraz- ličnijim hrpama jednostaničnih i mnogostaničnih životinja. Već najjednostavniji, goli rizopodi pokazuju tu i tamo tendenciju*) za stvaranje jedinstvene puzave nakupine bilo bez određene forme (nu. pr. EHuplasmodida) ili da već postiza- vaju stalni oblik zajednice (kolonije?), kako ga ima ervolika: fnteromyra Cien- kovsky (citirano po Delage-Hćrouardu, 24, [.). Imamo dakle potpuno pravo, pripisati rizopodima takvu razvojnu tendenciju, koja je mogla dovesti do stvaranja mnogo- staničnog organizma, slična velikoj složenoj amebi, a da pojedini konstituenti nove veće jedinice zadrže svoju individualnost nižega stepena (nesamostalna per- sonalnost) t. j. da se ne pretope u jedinstven sincicij. U ovakve Enteromyxe svaka se stanica za sebe hrani ali i rasplođuje. U nešto solidnijoj zajednici dolazi do diobe rada bar u toliko, što se konstituenti dijele u čisto somatske i u generativne. Raspadanje rizopodske stanice u veći broj zoospora dolazi već u nižih rizopoda. Princip zajednice treba samo da se prenese 1 na tu skupinu zoospora i eto bla- stosfere, a sposobnost za povrat zoospore (s bičem!) u ameboidno stanje ima već u rizopoda. Tako smo bez mnogo fantazije, držeći se činjenica, došli do hipotetskog ishodišta praspužve. C. Karakter planktonske spongule. Sad treba da pobliže opravdamo izneseno mišljenje, po kojem spongula ni u jednom stanju svoga razvoja za nijednu postojeću vrstu spužava ne reprezentira sliku direktnog pređa ili ascendenta spužve (ni praspužve), i to njezinog odraslog stanja, kako to uzimaju, možemo reći, svi spongiolozi. Držim, da je u napuštanju toga mišljenja jedna od najvećih prednosti našega cijelog shvaćanja. Jedini Maas, koji inače uzima za spužve i celenterate zajedničko podrijetlo, ipak se nuzgredno dotiče mogućnosti (u obliku pitanja), da spongula u svojoj bitnosti ne odgovara slici filetskog stanja odraslog oblika. Cini se, da je baš motrenje žive ličinke spužve za metamorfoze, gdje ona plazi poput velike amebe. učinilo na Maasa osobit utisak. Ipak Maas u podrobnom prikazivanju svoga shvaćanja organizacije i razvoja spužava prelazi preko toga opažanja. Kad sam došao istražujući askone do zaključka, da olint (askon) pouzdano plazi po podlozi, te kad sam doveo taj zaključak u svezu s činjenicama, koje su od drugih poznate pogledom na potan- kosti građe, na izgled i vladanje te zasjele ličinke spužava, te kad sam dalje uzeo u obzir teoretske teškoće izvođenja sjedave spužve od planktonske spongule. sinula mi je misao, da je plazavost starinski karakter spužava, pa da je sama planktonska ličinka samo rezultat larvalne prilagodbe na prolazni planktonski život. Spužva da je dakle prastanovnik bentosa. Dalja poredba poznatih činjenica sve me je više utvrđivala u mojem mišljenju, ne manje i olakšanje shvaćanja o metamorfozi, koje se odatle nadaje samo od sebe kao konzekvencija. Sjetio sam se i analogije s različnim drugim izrazito bentonskim morskim životinjama, koje imaju planktonske ličinke sasvim drugojačijeg izgleda, građe i životnih običaja, negoli odrasle životinje. Iz pilidija s njegovim embrionalnim plo- čama, iz plutea i trohofore postaju tek putem čudnih pretvorba (a te nalazimo i u spongul4) nemertini, ehinodermati i anelidi. Sličnost tih larvalnih organizama s pređima odraslih ne niječemo naprosto zato, jer se stavljamo na osnov refor- mirane (0. Hertwig) nauke o ,biogenetskom osnovnom zakonu“ (Haeekel), po kojem je principijelno krivo uopće ispoređivati larvalna stanja recentnih ži- votinja s odraslim stanjima ascendenata. I ako je ta reforma poznatog ,zakona“ u glavnom ispravna, ona se ipak tiče više jednostranosti u identificiranju embrio- nalnih ili larvalnih stanja recentnih životinja s izumrlim ascendentima. Pored svih osobitosti i principijelnih razlika (,Artzelle“), što postoje između embriona ili ličinke recentnih životinja i izumrlih odraslih ascendenata, mogu nositi i sigurno *) O tim tendencijama i razvojnim mogućnostima radi se tu više nego o obaziranju na recentne oblike rizopoda. Mi znamo dobro, da se faktično radi samo o pređima današnjih rizo- ni te da je postupak hipotetičan; logična nužda nas nuka, da sliku razvoja upotpunimo do kraja. - 120 — nese morfogenetski procesi zametka ,rekapitulacioni“ karakter i ako modificirani; no zato se nedostaci kompenziraju kritičnom poredbom ontogenetskih stadija do- tičnih procesa na mnogim sistematski raznoličnim oblicima. Kod toga se naravno moraju uzeti u obzir posebne larvalne prilike i njihove razvojno-mehaničke funkcije kao i biološki momenti. Pored autonomnih, kako bi mogli reći, larvalnih ili embrio- nalnih osobina (a te moramo prije svega kao takve prepoznati) najviše se mora uzeti u obzir pojava heterohronije. Koji će biolog takvom poslu i postupku, ako je poredbeno i kritično proveden. zanijekati znanstven karakter? Ne treba se dati buniti time, što smo tu i tamo s razloga kratkoće i praktičnosti za pojmove (o ascendentima i njihovoj organizaciji možemo imati samo pojmove) ustanovili imena, koja imaju, premda su osobita, po svom korijenu ipak srodnosti s imenima recentnih, realno poznatih organizama. Tu i tamo upotrebljava se za tu svrhu i direktno ime recentnih životinja. Poradi eventualne takve pogrješke ne mora se zabaciti cijeli postupak ili metoda. Za nas nema sumnje. da su bičaste stanice spongula posve specijalizirane, što se od zbilja embrionalnih stanica ne može očekivati. One prestaju biti embrio- nalne mnogo prije, nego što se diferenciraju kao somatičke stanice odrasle spužve. I u spongule praspužve bila je većina stanica, nastalih razdiobom jajeta, specija- lizirana, t. j. one su bile već tada bičaste stanice. Ipak su bičaste stanice u spon- gule praspužve u stepenu diferencijacije (osim potencijalnih razlika, koje su tijekom filogenije pridolazile) različne od recentnih. One su tada stajale bliže zoosporama ; sigurno nijesu pokazivale diferencijacije u četiri posebne zone. kao recentne bičaste stanice ai sam motorni aparat (bič) bio je jednostavnije građen. I larvalne bičaste stanice imaju dakle svoju filogeniju (odvija se u tako zvanom ontogenetskom lancu [0. Hertwig], a taj se sastoji iz serije svih generacionih ontogeneza), koja dovodi do naprednog razvoja autonomnih osobina larve. Sto više, taj autonomni napredni razvoj ličinke (spongule) nije tekao jednako i jedno- mjerno u svim razvojnim linijama spužava. Među samim homocelnim vapnenim spužvama možemo prema sadašnjem znanju razlikovati bar dvije razvojne linije. Jedna je Clathrina-linija, koju držimo najviše pred očima, a druga je Leueosolenia-linija. Obje su se linije vjerojatno već veoma rano odijelile jedna od druge. Glavne organizacione osobine odraslih oblika iste su u obadvjema razvojnim linijama. Odkad su se rastavile, pošao je i autonomni razvoj njihovih spongula različnim putevima. U Clathrinaliniji sa- stoji se spongula (u izvjesnom razvojnom času) od samih jednakih bičastih sta- nica. U Leueosolenia-liniji ostaju neke (stražnje) blastomere nediferencirane (to biva u Clathrine samo izuzetno), što više. za razvoja spongule dediferenciraju se susjedne bičaste stanice u indiferentne (zrnate polne stanice). Odatle zaključu- jemo, da jednostavna spongula sa prvobitno samim bičastim stanicama predstavlja primitivniji tip spongule, nego amfiblastula, koja se osobito tipično razvija u Syeon-liniji. Morfološki je spongula klatrine (još prije nastanjenja spongulocela) na istom stepenu organizacije, kao spongula praspužve, samo je histološki (na- ravno i potencijalno) naprednija. Amfiblastula se više udaljila od tog tipa. Zanimljiv je u tom pogledu rezultat pokusa, kako ga je proveo Maas. Djelovanjem morske vode bez vapnenih soli dolazi do raspadanja obadviju dife- rentnih polovina amfiblastule. Bičasta polovina nije pod takvim prilikama u stanju, da se popravi; bičaste stanice ne mogu dosta brzo provesti redukciju. Maas (68. strana 133.) pravo je odatle zaključio, da bičaste stanice spongule nemaju hoanoflagelatskog karaktera. Kasnije ćemo se još izbližega baviti s primjerom, gdje je specifikacija bičastih stanica tako daleko došla, da one ni pod normalnim prilikama ne mogu više provesti pretvorbu u indiferentne stanice. iz kojih bi novom diferencijacijom postigle hoanocitski karakter, te propadaju obično putem fagocitoze, a možda i direktno raspadanjem. Bit će, da je to propadanje bičastih stanica i više rašireno, nego što se po dosadašnjim navodima pisaca može raza- brati; trebat će na to uzeti osobit obzir kod budućih istraživanja. Spominjem samo toliko, da je upravo napadna razlika među ogromnim brojem bičastih stanica, koje su često tanke gotovo kao sami bičevi, i brojem hoanocit& poslije obavljene metamorfoze. Sasvim je običajna stvar u ontogenijama životinja, gdje ima meta- išI. — morfoze, da je ona skopčana s propadanjem bilo pojedinih larvalno diferenciranih stanica, bilo čitavih larvalnih organa (Pilidium Pluteus i t. d., histoliza u kukuljice kukaca). Uslijed sekundarno izgubljene sposobnosti bičastih stanica, da se redu- ciraju i metamorfoziraju u hoanocite, morale su druge stanice uzeti drugi dio njihove zadaće; to su indiferentne stanice, koje u takvih oblika (spongila!) i onako imaju znatnu ulogu (gemule). Kad bi spongula odgovarala direktnom ascendentu spužve. zašto ne bi nje- zine stanice postale direktno hoanocite, a ne tek putem metamorfoze ? Najviše govore protiv spongule kao ascendenta spužve silne teškoće za razumijevanje i tumačenje sjedanja larve na dno. Stvaranje skeleta kao razlog tome ne dolazi nikako u obzir, jer ne samo da larve napuštaju plankton 1 prije nego izgrade toliko skeletnih iglica, da bi nastao statički razlog padanju, nego se to događa i u oblika, koji nemaju teškog skeleta ili uopće skeleta. Znamo da i Foraminifera i Radiolaria i pored skeleta plutaju, a isto vrijedi i za pluteus. I tako ne ostaje baš nikakov vjerojatan razlog, koji je mogao biti velik povod za općenu pojavu napuštanja planktonskoga života a za prijelaz k bentonskomu. Isto je tako i u mnogih drugih hrpa morskih životinja. Razvoj puzave praspužve išao je donekle svojim putom bez obzira na život i diferencijaciju ličinke. Što više, događalo se baš protivno: promjene, što su se događale na odraslom obliku, modificirale su i ontogeniju (najviše u obliku hete- rohronija, t. j. pojave kasnije stečenih osobina u ranijem razvojnom stanju), pa su danas rijetke spužve, u kojih je ličinka sačuvala bar za malen dio svoje i onako kratke planktonske eksisteneije potpuno svoje starinske morfološke osobine (histološke su se i onako sasvim promijenile), t. j. da je izgrađena samo “od bičastih stanica, koje nijesu drugo. nego nešto specijalizirane zoospore tflagelatskoga ka- raktera (spongula naše klatrine). Za razliku prema planktonskim eakomo više orga- niziranih bentonskih životinja (poligordius-ličinka, pilidium, različne ehinodermske larve) nijesu spongule uopće dotjerale u svojoj autonomnoj organizaciji daleko; to stoji očito u svezi s time, da ni odrasli oblici nijesu u svojoj organizaciji po- kročili osobito naprijed — takva je bila općena razvojna tendencija u linije spužve. Posebnih larvalnih organa nema nijedna spongula, ako ne ćemo tako nazvati neko osobito pigmentiranje ili vijenac jačih bičeva oko stražnjeg pola. Pretva- ranje pak jednostavne spongule u parenhimulu pripada drugamo. Jednu osobitost spongule moramo ipak još osobito istaknuti, a to je njezin polaritet. Taj se polaritet razvio na ličinki sekundarno uslijed planktonskoga ži- vota, a nema, pa nije ni imao. nikakve sveze s odraslom životinjom. U pravilu spongula zasjeda s prednjim polom na dno, što se moglo i očekivati, jer zasjeda ipak prije, nego _bičeve posve uvuče, prije nego se desarmira. Uslijed toga do- spijeva s polom, kojim pliva naprijed, naravno najprije u dodir s podlogom. Maas je izračunao za jedan slučaj 70%, takvih ,normalnih“ zasjedanja. No ako se ispo- rede navodi svih pisaca, onda se vidi, da spongule veoma često zasjedaju kojekako, a da to nije ni od kakvoga utjecaja za dalji razvoj ličinke. Mlade spužve nemaju uopće određenog oblika, p a se za njih ne može o kakvom polaritetu ni govoriti. Vrijedno mi se čini Kodsjetiti na to, kako ni kod viših bentoskih životinja (ne- mertini, ehinodermati) s planktonskim larvama nema među polaritetom larve 1 odrasle životinje podudaranja; tako dolazi do čudnih slika pluteusa u metamorfozi, gdje je pluteus bilateralno simetričan. a sasvim koso na njegovu glavnu os izrašćuje poput kakvog parazita zametak radijalno (pentaktino) građenog odraslog organizma. Iz svega se toga može vidjeti, kako je opravdano, da se pored filogenije odrasle životinje razlikuje i filogenija ličinke i u većem stepenu, nego bi to bilo dopustivo po O. Hertwigu (176\. Filogenija ličinke, dotično lanac ontogeneza, ima svojih osobitosti, ma da svaki put na koneu rezultira tipična odrasla životinja. Obje su filogenije organski među sobom vezane, te jedna djeluje* na drugu modi- ficirajući. Ta zametak, da dospije do organizacionog stanja odrasle životinje, mora u svakoj ontogenezi proći svim larvalnim stanjima! Do česa može dovesti ta dvogubost filogenije istog objekta, pokazuje slučaj kukaca s potpunom metamor- fozom; treba samo isporediti gusjenicu i leptira jedne te iste vrste. Sa Sto se uče raznoličnosti tipova, ne opažava se među spongulama spužava osobito obilje. Najveće su razlike u poretku, kojim se bičaste stanice dediferen- ciraju, a zatim noslavljaju. U Clathrina-linije vidjeli smo najjednostavnije prilike. Tu se u pravilu sve blastomere, dotično njihovi descendenti diferenciraju u bi- časte moda tvoreći jedinstven sponguloderm sa spongulocelom. Zarana (izuzetno već u stanju blastomere) počinju se pojedine bičaste stanice dediferencirati, no ujedno istim redom napuštaju one »epitelijalni“ položaj. U nekih silicispongula, gdje indiferentne stanice od početka ispunjavaju veći da spongulocela, zaposje- daju one i površinu stražnjeg pola spongule, koji je za plutanje i onako. manje znatan. U Plakine, a osobito u Oscarelle, prevladava sponguloderm, pa uslijed toga nastaje dojam primitivnosti. To istiskivanje bičastih stanica sa stražnjega pola pošlo je u Leueosolenia-liniji i Syeon-liniji već poznatim smjerom, te je došlo do stvaranja amfiblastule sa sekundarno istisnutim spongulocelom. Kaošto ne smijemo uzeti za spongulu klatrine, da je kada živjela kao samostalni orga- nizam, tako bi ta još manje mogli uzeti za demospongulu ili amfiblastulu; to su prave ličinke. D. Shvaćanje metamorfoze. Kod svih osobitosti, kojima se odlikuju spužve, najčudniji je svakako tako zvani obrat slojeva (reverzija), kako je sasvim općeno opažen za metamorfoze u ontogenezama različnih spužava. Delage je stoga nazvao spužve Enantiozoa. Ta je pojava zadala najvećih teškoća za poredbu prilika u spužava, s prilikama drugih metazoa, a racionalnom shvaćanju stavila je najvećih zaprijeka. Iz prijegleda o različnim shvaćanjima spužava može se razabrati, da se s više strana pokušavalo rastumačiti tu pojavu, no ni za jednu ne možemo reći, da je uspjela. Većinom se zato uzima. da je obrat slojeva ne samo larvalna stvar, nego da se dogodio u filogenezi odrasle spužve. Odatle su opet nastale silne težkoće za poredbenu mor- fologiju, iz kojih nema drugog izlaza, nego da se čitava spongula shvati kao larvalni produkt prilagodbe na planktonski način života, kako mi to ovdje činimo. S toga se dakle stajališta mora čitava pojava metamorfoze promotriti, a treba naglasiti. da i kod toga ostaje kao glavni biološko-fiziološki faktor promjena načina života. Postavimo li se na to stajalište, postaju za nas suvišna mnoga pitanja, koja su se prije nadavala, a na koja nije bio moguć odgovor, koji bi zadovoljio. Prije svega nastaje pitanje, u kojem je organizacionom “stanju slobodno plivajuće odrasle spužve došlo do prijelaza k bentoskom načinu života? Ako ih je skelet tek prisilio na taj korak, kako se najčešće uzima, onda to nije mogla biti »blastea“. Je li možda u svake razvojne linije posebno, i u drugom organizacionom stanju, proveden taj prijelaz i zašto? Zašto plazi ličinka za metamorfoze po podlozi? Zašto je invaginacija izuzetak, a neuredni obrat pravilo za metamorfoze spongule ? Zašto baš ,primitivne“ klatrine nemaju invaginacije, nego Osearella ? Iza obavljenog plutanja vraća se spongula svome ishodištu. t. j. dnu. Re- dukcija bičastih stanica i njihovo pojedinačno premještanje u nutarnjost ne bi bilo nužno, da je filogenetski. razvoj tekao neprekinuto od odraslog praoblika, slična sponguli. Ovako pak vidimo jednu regresiju, koja tako duboko zasjeca, da sve stanice dobivaju indiferentan jednoličan izgled, pa da rezultira potpuna slika i prilika plazavog praoblika spužve. Već ličinka naše klatrine ne predstavlja naj- niži mogući tip spongule. U takve bi ličinke početak dediferenciranja bičastih stanica dolazio zajedno s aktom zasjedanja. U naše spongule javlja se početak regresivnog razvoja bičastih stanica odmah pošto je larva sačinjena, još prije vego je isplovila u otvoreno more; to joj naravno odmah skraćuje trajanje te slobode, no pospješuje sam razvoj do odrasle životinje. Ako sad promotrimo, kakve to stanice najprije ostavljaju vesla, pa se po- vlače u mirnu nutarnjost, vidjet ćemo, da su to pored budućih reproduktivnih stanica one. koje imaju služiti poslije kao pomoćne, potporne i zaštitne stanice bitnome dijelu spužve hoanodermu. Upravo bi se protivno imalo očekivati E Ne (osim za arheocite) za slučaj, da bi spongula (dotično sponguli odgovarajući morfološki organizacioni stepen) bila kao takva aseendenat spužve. Pinakocite bi imale ostati na površini, a buduće bi se hoanocite imale uvinuti ili povući u nu- tarnjost, da u miru unaprijed konstituiraju hoanoderm dotično komorice, pa ne bi bilo čitave zagonetne metamorfoze i obrata slojeva, koji je zadavao toliko brige zoolozima. Da pinakocite napokon mogu isturiti bič, dokazuje slučaj halisarke. Kad se već to ne događa, onda bi se bar mogao očekivati direktni prijelaz bi- častih stanica u hoanocite. jer i te imaju tipični bič. Iz slijeda promjena u onto- geniji. koji opažavamo faktično kao pravilo, zaključujem, da su u filogeniji odrasle spužve ostavljale jednoličnu površinu spongamebe najprije pojedine sta- niee u svrhu rasploda, napuštajući hranidbenu zadaću, pa da je hrane družice, koje su toga posla (generativnog) bile odriješene. Tek kasnije počele su ,para- sitirati“ i pojedine bjegunice nalazeći u subepiteliju (galerti ili enhimu) povoljne životne prilike. Kad je tih stanica postalo više, znao ih je organizam (,njegova entelehija“) upotrijebiti u drugom smjeru. Uzimamo dakle, da tek iza potpune dediferencijacije bičastih stanica počinje prava diferencijacija odrasle spužve. Sama metamorfoza nastala je uslijed krize morfološke, do koje je moralo doći na prijelazu od planktonske larve k bentonskoj odrasloj životinji. Sto je dalje došla ličinka u svojem autonomnom razvoju, pa što je dalje odrasla životinja došla u napredovanju organizacije, tim je veći postajao konflikt tih linija za prijelaza. Prema tomu je i metamorfoza postajala sve to kompliciranijom. Da se udovolji principu skraćivanja ontogeneze, jer bi ova na račun odraslog stanja (kukci!) postajala sve dužom, a za razliku prema prilikama u drugih nekih životinja, kao ehinodermata, anelida, nemertina, od kopnenih n. pr. kukaca, nije ovdje ličinka u stanju, da se samostalno hrani, pa se zato ontogeneza mora skraćivati, vidimo u ontogenezi spužve cijeli niz pojava, koje možemo označiti kao uranjene priprave za metamorfozu (dediferencijacija bičastih stanica i ulaženje njihovo u spongulocel). E. K rekonstrukciji najranijeg filetskog odsječka odrasla oblika. U ontogeniji spužava otpala je tako zvana rekapitulacija prvotnih filetskih stadija. Nas to ne iznenađuje, te nam se čini sasvim razumljivo, jer izvodimo spongulu iz produkta sporulacije prastarih, jednostaničnih pređa spužava. Odatle je došlo do ontogenetskog razvoja putem krize — metamorfoze — a uzato je nastupilo postepeno skraćivanje najranijih ontogenetskih stanja. U brazdenju i stvaranju blastoderma ne možemo naći nikakvih filetskih reminiscencija na neka- dašnja odrasla stanja praspužve. Odatle izlazi nužda, da ta najranija filetska stanja konstruiramo putem poredbe. promatranja općih prilika i kombinacije, što me- đutim vrijedi jednako i za rekonstrukciju najstarijih pređa svih ostalih metazoa. No ni tu ne postupamo sasvim bez stvarne podloge. Možemo se pozvati na za- jednički ameboidni karakter (dotično na neprestano naginjanje na nj) svih stanica odrasle spužve. na plazave pinakocite, na plazavi taban u ličinaka i mladih spužava. Da u tome budemo dosljedni, a da nam bude rekonstrukcija vjerojatnija i uvjerljivija, imali smo pred očima prilike. kakove sada nalazimo među recentnim nižim rizopodima. Kod toga ne zaboravljamo, da je taj postupak hipotetičan, no ublažujemo ga. ujedno ističući, da se tu ne rađi toliko o pojavama i realnim orga- nizacionim stanjima, koliko o uočenju razvojnih tendencija i razvojnih mogućnosti, koje su se javljale u različnim linijama rizopoda. Te su tendencije morale postojati i u pređa današnjih rizopoda, dakle su ih. mogli i pređi spužava prenijeti od pređa. koji su bili zajednički njima i rizopodima; na tome se osniva naša su- pozicija, kao radna hipoteza. Na to nas navodi logična nužda, da započeto odma- tanje svih niti provedemo do kraja i tako dospijemo do nekog hipotetskog završetka (zapravo početka). , Uzimamo dakle. da prijelaz iz jednostaničnog stanja u najranije mnogostanično stanje praspužve čini neka vrsta plazmodija, u kojem ipak nijesu bile doista stop- ljene sve integralne ameboidne stanice. Slobodni rub plazavog tabana živo nas sjeća takvog stanja. Za nas je prilično sporedno, da li je taj plazmodij postao iz pojedinog ameboidnog individua, koji je postigao znatnu personalnu veličinu na- jedamput, nekako eksplozivno. kako neki uzimaju, putem mutacije, raspadom u mnogo stanica ili pak sekundarnim združenjem mnogobrojnih ameboidnih stanica, koje su postale uzastopnim diobama. U prvom bi slučaju, za koji govore neke pojave među mesozoima, bilo eventualno pomaknuće individualiteta u viši stepen razumljivije. Dok se pojedina ameboidna stanica u najjednostavnijem slučaju mogla gi- bati valjajući se naprijed, t. j. tako, da je svaki čas drugi dio površine došao u kontakt s podlogom, pa je prema tome svaka točka površine bila sposobna za gibanje i ujedno za uzimanje hrane — a taj sigurno najniži organizacioni stepen nalazimo i danas u nekojih ameba — dotle su u plazmodij združene ameboidne stanice morale taj postupak promijeniti. Već među amebama nalazimo takvih, koje su neprestano s istom stranom tijela priljubljene podlozi, pa se gibaju s po- moću nekog strujanja (stanični taban). Uslijed toga se mogao ostali dio površine više specijalizirati za uzimanje hrane. Ta ista razvojna tendencija, skopčana s diobom rada ne među pojedinim dijelovima iste stanice, nego među stanicama mnogostaničnog organizma, dovodi nas do spoznaje višeg stepena — do plazmo- dija. Da ostanemo kod lokomocije s pomoću puzanja, možemo konstatirati dalji paralelizam između pređa spužve (djelomice i recentnih), pa rizopodi. Već smo prije istakli, da i među amebama ima takvih, koje puzajući ne prijanjaju čitavim svojim staničnim tabanom uz podlogu, nego se gibaju s pomoću staničnih nožica. Na slobodnoj površini takvih ameba moglo je što više doći do diferencijacije pravog biča kao staničnog organula za svrhu lakšega dobavljanja hrane. Taj stepen diferencijacije puzavog tabana postigle su i spužve svojim puzavim tabanom. Oslobođenje jednog dijela površine od podloge bilo je povod za nastup daljeg diferenciranja. Jednu doduše veoma udaljenu analogiju za to imamo u oslobođenju prednjih ekstremiteta od podloge kod postanka čovjeka u svezi s upravnim hodom. Tabanski dio stanica nije u spužava doveo dalje do osobitih diferencijacija. Mjesto da svaka stanica donjim dijelom puza, a gornjim da se hrani, podijelile su taj posao stanice među sobom. Jedan se dio priklonio samo jednoj funkciji, drugi opet drugoj. To je naravno mogla omogućiti samo tijesna međusobna sveza — per- sonalno jedinstvo ili entelehija. Rekonstrukciji dalje diferencijacije površinskih samo hravidbenih stanica ne stavljaju se nikakve teškoće na put. Djelovanjem slične razvojne tendencije došlo je do sličnih diferencijacija u bezbroju proto- zojskih linija. Što se pak tiče spužava, već smo prije skieirali u kratko razvojni put. Ako dakle uzimamo, da se praspužva hranila na čitavoj slobodnoj površini, mi to ne zaključujemo iz prilika najmlađe plutajuće ličinke. Do toga zaključka dolazimo motreći jedva zasjelu spongulu, i iz logičke nužde, da je svakako po- vršina bila prva. koja je služila hranidbi. To moramo uzeti i kad rekonstruiramo postanak ostalih metazojskih linija, jer jednog nutarnjeg sloja nije prvobitno ni moglo biti, a u spužava dolazi još k tome u obzir konstantna intracelularna pro- bava, koja je mogla postati samo na površinskim stanicama. Rekonstruirajući na taj način najstarijeg pređa spužve izlazi, zasada bar za spužve, problem blasteje i njezine pretvorbe u gastreju u sasvim drugom svijetlu. Blastula je dakle skroz larvalna tvorevina; što se tiče spužava, to blasteje nije uopće ni bilo, a gastreje dakako još manje. Iz pločaste ,jednoslojne“ naku- pine rizopoda postala je ,dvoslojna“ ne najednom (delaminacijom), nego poste- peno. Rub spongamebe ostao je zapravo do danas (kao izvučen rub tabana u askonove nožne ploče) jednoslojan, samo je eentar puzajućeg prametazoona odebljao, budući da su jedne stanice ostale dolje, da služe samo lokomociji, a druge se ispele preko njih, da se podadu samo sticanju hrane i probavljanju, dok su mjesto među njima (,plerom“ s ,enhimom“) zauzele indiferentne stanice (pra- spolne), a poslije i druge. Ti procesi odgovaraju ,,blastulaciji“ i ,gastrulaciji“ u morfogenezi odrasle spužve, dok to u ontogenetskoj morfogenezi teče drugojačije. Poglavito od Haeekela ovamo bili smo navikli u blastuli i gastruli svake životinjske hrpe gledati reminiseenciju filogenetske morfogeneze odrasle ži- votinje, a baš je to zadavalo u pitanju spužava toliko neprilika i onemogućivalo pravu spoznaju, tako da se nijesu dali dovesti u sklad morfološki događaji s fizio- loškima i uopće s biološkima (biološki razlog promjena). Nešto se moramo zadržati kod pojave spolnosti,.da nadopunimo ono, što smo u općem dijelu rekli. U tome se pogledu oslanjamo djelomice na izvode Lameere-ove (74). I tu se radi o identičnoj razvojnoj tendenciji, koja se javlja u svim protozojskim linijama s različnim varijacijama, osobito u oblika, koji na- ginju na stvaranje redovitih kolonija (Iolvow). Možemo s priličnom sigurnošću uzeti, da su se pojedine tjelesne stanice već u spongamebe, kad je ona dospjela u pripadno fiziološko stanje, redueirale, da postanu spolne. Jednostavni rast (po- većanje mase) nije još mogao dostajati, da dade povod nastupu spolnog aktiviteta, jer se odatle nastala disharmonija centripetalnih i centrifugalnih tendencija (per- sonalna kriza) rješava, kako još i danas biva, jednostavnom diobom u dvoje (ve- getativni način umnažanja). Radi se tu, kako se čini, o nekoj nutarnjoj depresiji ili o narušavanju nukleoplazmatske relacije svih stanica (O. Hertwig). To me- đutim nije specijalno spongiološko pitanje. U početku su dakle morale spolne ili indiferentne stanice postati sekun- darne tek putem dediferenciranja. Prema tome je direktni ili vanjski kontinuitet zametne plazme (to su jednostavno Hertwigove ,Artzellen“, koje su tim na- činom u sebi nakupljale sve dalje osnove, te su se sve više izlučivale od soma- tičkih diferencijacija) postao tek sekundarno takov. Uslijed uplitanja osobina spongule pogotovu je taj kontinuitet bio prekinut, ali je sekundarno u demo- spongija opet postignut. 1 u nekim protozojskim linijama vidimo raspadanje nekih dediferenciranih stanica kolonije u mnogobrojne male zoospore (mikrospore, mi- krogamete), dok druge napuštaju to raspadanje (dijeljenje) prije obavljena spol- noga akta, konjugacije, kopule ili ,oplodnje“, koja sastoji u stapljanju makrogameta s po jednom mikrogametom. Iz oplođene makrogamete postaje nova persona. Sve to možemo motriti u jednog kolonijalnog flagelata (Volvox). Pa zar da ono, što je među protozoima postigao neki kolonijalni flagelat, nije uz djelovanje iste razvojne tendencije mogao nezavisno postići mnogostanični aseendent spužve ? Seksualna je tendencija uopće prodrla u svim razvojnim linijama, što više i u biljnim. Pa kako se u volvoksa stanice, nastale raspadanjem makrogamete, ne razilaze, nego ostaju u kolonijalnoj svezi, tako možemo to isto s pravom uzeti i za praspužvu — pa eto spongule. Ta nije morala imati odmah mjehurast izgled, nego ga je postigla tek s vremenom, adaptirajući se na slobodno plivanje, s kojim je ionako odmah započela, a i napredni razvoj odraslog oblika mogao je pri tome biti od nekog utjecaja. Spongula je mogla u početku imati oblik ploče ili nepravilne nakupine. Kako smo već istakli, ide blastula (spongula) za vrijeme svoje autonomne eksistencije donekle svojim putem, no što je dalje u filogeniji, to je sve više podvrgnuta utjecaju promjena odraslog organizma. Proces je povlačenja indife- rentnih i staničnih elemenata iz površine prvi, koji se prenio na spongulu, a taj jeiu filetskoj morfogenezi odrasla organizma bio prvi znatniji događaj. To upli- tanje morfogeneze odraslog organizma u morfogenezu ličinke događalo se sve ranije, pa je došlo do toga, ik nekoje blastomere modificirane zoospore) preskaču stanje bičaste stanice Zi odmah pridržavaju indiferentan karakter (kontinuitet klične plazme nastao bi dakle sekundarno). Primitivniji je slučaj, da se takve indiferentne blastomere odmah povuku u ,blastocel“, ostavljajući površinske: mjesta bičastim stanicama, da SI svoju znatnu funkciju veslanja. Svakako je tek sekundarno došlo do toga, d a tih nediferenciranih blastomera ima mnogo. pa da stoga ostaju na površini (zrnata polovina amfiblastule, mnoge spongule viših spužava) oteščavajući cjelini plutanje. U morfogeneze odrasle životinje nije jamačno bilo posebne lokalizacije za ulaženje indiferentnih stanica u »međusloj“ BSbeo iN koja je postala u ličinke kod plivanja, učinila je stražnji pol upravo predestiniranim za takav proces; vidimo zaista, da najčešće na stražnjem polu ulaze indiferentne (zrnate stanice) u blastocel, a nikad na prednjem. Zrnate sta: nice amfiblastule ne predstavljaju nikakov entoderm, kao što ni bičaste stanice ne predstavljaju ektoderm. Još se to jasnije vidi u askonove spongule, gdje često ulaze najprije praspolne stanice, a te opet ne odgovaraju mesodermu, ni uopće ifo = kakvom ,-dermu“, nego sasvim specijalnim rasplodnim staničnim elementima, za koje međutim mogu descendenti sekundarno preuzeti i druge funkcije: nadomje- štavanja somatskih elemenata, pomlađivanje, nespolnu reprodukciju i regeneraciju. Pogotovu se stvar zamršuje time, što se indiferentnim stanicama priključuju po- jedine tjelesne stanice, koje su napustile samostalnu hranidbu, da preuzmu nove funkcije. u prvom redu izvođenje skeletnih iglica (kasnije i vezivne tkanine). Dok se kod primitivnije spongule (klatrina) mogu razlikovati indiferentne stanice, koje se najprije odjeljuju iz blastoderma od somatskih stanica, pošto su se te kasnije povukle (buduće pinakocite), a to odgovara filogenetskom tijeku, dotle kasnije ta razlika isčezava. pa se odmah za brazdenja odjeljuje skupni indiferentni materijal za pinakoderm i za indiferentne stanice. To je onaj ,entomesoderm“ starijih pi- saca a ,ektomesoderm“ novijih pisaca, pa predstavlja dva genetski i morfološki azlična elementa, koji su uslijed posebnih embrionalnih prilika samo sekundarno stopljeni gotovo u jedno, no samo prividno. Maas ih je kušao razlikovati po strukturi jezgre već od prvog početka pojave. F. Dalji razvoj u ontogenezi i filogenezi te pitanje obrata slojeva. Doveli smo praspužvu do organizacionog stepena, na kojem se mogao razli- kovati puzav nožni dio, priljubljen uz podlogu, i slobodni probavni dio, sastavljen od bičastih stanica. Između njih bile su pojedine indiferentne stanice, iz kojih su uz izvjesne prilike postajali spolni produkti. Da se nakupi hrana za znatan dio stanica, koje su u korist cijelosti napustile direktno uzimanje i prepariranje hrane, nastojao je organizam povećati probavnu površinu i to uz eventualni apsolutni personalni rast ili povrh njega. Najjednostavniji je put, kojim se to moglo postići, izbočenje slobodne površine, a to je bilo skopčano s izlučivanjem hladetinaste tvari na staničnim bazama u međuprostor, koji je nastao upravo uslijed toga. Dosada je taj međuprostor kao jednostavni subepitelij služio samo kao boravište nekolikim indiferentnim i eventualnim somatičkim (u prvom redu probavnim) stanicama, koje su obilnijim plijenom natovarene, došle ovamo, da u miru pro- bavljaju, te da se odmaraju; nekoje su se ovdje dale eventualno na parasitiranje, jer su probavne stanice na njihovim bazama izdavale suvišak izrađene hrane (chylus). Taj se subepitelij izbočivanjem hoanoderma, kako ga već možemo na- zvati. ma da stanice još i nijesu pouzdano imale kolara, sve više povećavao, a hladetinasta tvar, koja je ispunjavala taj prostor (plerom), služila je ujedno kao uporište u jednu ruku hranidbenim stanicama, koje su udarale bičevima, pa su trebale uporišta, au drugu ruku stanicama tabana, koje su kod funkcije puzanja pogotovu trebale takvo uporište. Pored toga je i cijelost, dižući se tako nad pod- logu. trebala sve više neki nutarnji skelet za svoje držanje i za održanje oblika. Tako započetim smjerom nije razvoj mogao poći jednostavno dalje. Uz dalji jednomjerni rast dolazi svakako do konflikta između mase i površine. Dok masa raste u kvadratima, raste obujam u kubima. Već u protozoa, koji imaju kuglaste kolonije, vidimo, da dosižu samo izvjesnu maksimalnu veličinu. I ku- glasta površina hranidbenog epitela mogla je dospjeti skoro do te maksimalne dopustive granice. K tome još dolazi tendencija, koju možemo motriti u cijelom životinjstvu, a koja ide za tim, da se zaštiti hranidbeni epitel. Tim je zahtjevima zadovoljeno u razvojnoj povijesti spužava posve drugojačije nego u celenterata. Razlog je tome osim u općeno različnoj razvojnoj tendenciji poglavito u različnom načinu hranidbe (intracelularna i intercelularna hranidba). I u jednom i u drugom slučaju postao je probavni sloj ili epitel nutarnjim. U eelenterata ima on opkoliti jedinstvenu pravu probavnu šupljinu, u koju će putem jedinoga otvora ,ustiju“ — progutani plijen morati doći u dodir s pro- bavnim sokovima, što ih u tu šupljinu izlučuju probavne dotično posebne žljezdaste stanice. koje su postale daljom diobom rada. Kako je u celenteratskoj filogeniji došlo do toga, ne ćemo sad ovdje podrobno raspraviti, no sigurno je, da to nije bilo putem redovite invaginacije (Haeekel). pa ni delaminacije (diblastula Ra y- Lankester), makar u ontogenezama nekih eelenterata nalazimo bilo jednu bilo drugu pojavu. U spužava je stvar bila sasvim drugojačija. Tu je hranidba vezana na strujanje vode, iz koje se imaju uhvatiti hranidbena tijela (mikrofagija i me- zofagija, ako se radi o nešto krupnijoj hrani). Struju:treba dovesti i odvesti, po- vršina treba da je što veća, izcrpena struja treba da se odijeli od svježe. Svi ti faktori zajedno s morfogenetskim (ovamo spada i raspoloživ građevni materijal) doveli su do onoga, što na spužvama zaista vidimo: do spužvaste građe, koja je uvjetovana stvaranjem nutarnjih komorica i spojnih kanala, no to se nije moglo postići najedamput, a nije to išlo do u pojedinosti ni jednim te istim putem u svim razvojnim linijama. Svakako ne bi spužvama pored njihova načina hranidbe bilo pomoženo stvaranjem jedinstvene nutarnje probavne šupljine. pa makar ona i bila poslije u korma izvučena u cijeli gastrovaskularni aparat, kad je samo jedan otvor na raspolaganju (usta). Bičaste stanice praspužve već su stekle osobitu svoju polarizaciju, t. j. svaka je imala svoj slobodni kraj s bičem i s drugim plazmatskim nastavcima, udešenima za hvatanje plijena, te bazalni kraj, kojim je usađena u galertu, i kojim stoji u organskoj svezi s cijelošću u prvom redu za promet hraniva soka, a i za primanje i davanje osjeta. Ta je polarizacija uvijek nešto konstantno, te se ne da naprosto promijeniti. U funkcionalnom stanju, dakle na odraslom organizmu, mogu te sta- nice postati nutarnjima samo postepenim zakretanjem cijeloga epitela. Samo tako mogu one uz očuvanje svoga prvobitnoga polariteta dospjetr u nutarnji po- ložaj, t. j. svojim slobodnim, bičastim krajem gledati prema nutarnjoj šupljini (okret za 180%). Na praspužvi toga organizacionog stepena možemo razlikovati izraziti pola- ritet ne samo u krupno-morfološkom pogledu, nego i u histološkom, a naravno po tome i u fiziološkom pogledu. Bazalni dio praspužve, i to po svoj prilici ne samo taban, nego i prelazni nešto stegnuti dio prema kuglastom dijelu, koji nad- visuje podlogu, čini nožni dio, koji je skroz pokriven ameboidnim pinakodermnim epitelom, i distalni izbočen dio, s ispunjenim pleromom a pokriven samo hoano- dermom. Tijekom daljega razvoja na odraslom organizmu slabo se mijenjaju pri- like nožnoga dijela. Taj ostaje i dalje pinakodermalan, a stanice čuvaju svoj ne- diferenemwani ameboidni karakter. Na distalnom dijelu naprotiv odigravala se glavna morfološka diferencijacija u naprednom smislu; tu je došlo do postepenog premještanja probavnog hoanoderma (Balfour je naprotiv držao pinakodermni epitel probavnim) u nutarnjost, kako smo istakli, u jednu ruku u svrhu poveća- vanja površine, koju je optočila struja, pa za bolje izrabljivanje uvedene struje, a u drugu ruku u svrhu zaštite hranidbenog epitela, koji je na izbočenoj površini odviše eksponiran. Mjesto ponirućeg hoanoderma zauzima pljosni pinakodermni epitel ito što dalje sve više, tako da u recentnih spužava hoanoderma uopće na površini nema. Pinakoderm je nožnog dijela zauzeo čitavu slobodnu površinu, te je poslije što više zašao i u nutarnjost, da obloži dovodne i odvodne kanale i prostore. Pitamo sada, mogu li se te promjene u filogenezi odrasla oblika, kako ih mi zamišljamo, nazvati obratom slojeva? Premještavanje prvobitno izvana polo- ženog probavnog epitela, kako već napomenusmo, u nutarnjost organizma jedna je sasvim općena pojava, koju moramo suponirati za filogenije svih metazoa bez razlike. U čemu je dakle ta osnovna razlika za način provedbe toga premještenja između spužava i ostalih metazoa, koja je dala povoda mišljenju o obratu slojeva u spužava? Te razlike zaista ima; ona se ističe poimence u ontogenijama, ako ispoređujemo ontogenije spužava i celenterata, kao najbližih susjeda metazojskih spužava. Po srijedi je pitanje polariteta i odnos tog polariteta u ličinaka prema odrasloj životinji. : U jednom su i drugom slučaju ličinke planktonski organizmi, a odrasli oblici bentonski (u celenterata je osnovni oblik, a to je polip, redovno bentonski, dok su meduze, kojih među antozoima uopće nema, izvedeni oblici, naknadno umetnuti u generacioni krug knidarija). Prilike s obzirom na polaritet odrasle praspužve netom smo izložili. Polaritet je u nje jasno istaknut: bazalni dio služi za lokomo- ciju, a distalni poglavito za hranidbu (površina). Ako uzmemo, da je spongula već za tog organizacionog stanja odraslog oblika dosegla oblik blastosfere ili blastule s izrazitom polarizacijom, u svezi sa slobodnim plivanjem u određenom smjeru, ouda vidimo, da u nje služi cijelost površine za gibanje s pomoću udaranja bi- čevima, što u protospongije nalazimo na slobodnom kraju. U tome bi vladala do- nekle kongruencija, u koliko smijemo ispoređivati puzav i sasvim slobodni orga- nizam. Na blastuli gubi stražnji pol na važnosti kod funkcije plivanja. Budući da je prijelaz iz larvalnog stanja u odraslo nužno skopčan metamorfozom, događaju se priprave za tu metamorfozu poglavito na stražnjem polu. Sasvim prirodnim slijedom, koji se oslanja na filogenetski tijek odraslog organizma, rezultat su prve priprave buduće spolne stanice (uopće indiferentne stanice). Na to nastupa onaj dio tjelesnih stanica, koji je od početka zadržao manje difereneiran karakter, a to su pinakocite. Kao zadnje, koje imaju pretrpjeti histološku metamorfozu, ostaju bičaste stanice prednjega pola, od kojih postaju hoanocite. Treba napokon i to imati na umu, da između bičastih stanica i hoanocita postoji neka vrsta fiziološke srodnosti; obje vrste stanica udaraju bičevima, no ipak se ne radi o pravom srodstvu. U tome se naše predpostavke izvrsno slažu s embriološkim činjenicama. Tako je došlo do toga, da na ličinki odgovaraju prednje stanice probavnim sta- nicama na odraslim životinjama. Bilo bi bez smisla stvar ovako izražavati: prednji pol spongule odgovara entodermu (s obzirom na odrasla stanja metazoa), a stražnji ektodermu. To bi bilo određivanje ,tjelesnog sloja“ s obzirom na njegovu sudbinu prema odraslom organizmu. Ako bi pak rekli, poređujući spongulu kao takvu s ličinkom knidarija, da prednji pol spongule odgovara faktično ektodermu, stražnji entodermu, no da za prijelaza u odraslo stanje nastaje ,obrat slojeva“, a knidarijski ektoderm da postaje entodermom spužve i obrnuto, onda to ne bi valjalo. Baš taj način pore- divanja dijelova, koji se ne smiju među sobom poređivati, doveo je do pojma »obrata slojeva“ u lošem smislu (zamjenjivanjć analognih komada s homolognim). Na sponguli nema ektoderma ni entoderma, bolje je što više, da se ne go- vori ni o osnovama za ta dva morfološka dijela. Prvobitna se spongula izgrađuje iz sasvim jednakih larvalnih bičastih stanica. Između organizacije spongule i odrasle protospongije nema baš nikakve sveze, tako isto ni među njihovim prvo- bitnim polarizacijama. Tek prenošenjem osobitosti odrasle spužve u sva mlađa embrionalna stanja dolazi do nekih miješanja osobitosti obadviju organizacija, te .je s vremenom došlo do onoga stanja, koje je već prikazano. U tome su pogledu spužve išle sasvim svojim osobitim putom, pa se njihove prilike ne mogu direktno isporedivati s prilikama kod knidarija. U knidarija postoji među polarizacijom i organizacijom ličinke (blastula, gastrula), pa među organizacijom odrasla oblika (polipa) sasvim zakonit odnos; ondje je autonomija ličinke neznatna. Gastrulacija je putem invaginacije takva larvalna osobitost, a nastala je u svezi s polarizacijom u tome smislu, da u ličinke za plivanja naprijed okrenut pol čini osnovu za vanjski ili zaštitni ektoderm odrasla oblika; taj dakle za metamorfoze prilikom padanja na dno ne treba činiti drugo, nego da reducira bič i da se na mjestu, ostajući u epitelijalnoj svezi, obrati u ektoderm polipa. Stanice stražnjega pola u knidarijske blastule nose u sebi osnovu za stvaranje probavnog nutarnjeg sloja. To oštrije odjeljivanje jedne i druge osnove nastalo je tek tijekom ontogenetskih serija. Kaošto i sada u pri- mitivnijih knidarija (mnogih hidroida) nije premještavanje budućeg entoderma lokalizirano, tako ono nije bilo ni u ontogenezama uopće a najvjerojatnije ni u filogenezi odrasla oblika. Najprije je izlučen prednji pol ličinke od sudjelovanja kod stvaranja entoderma, pa je bilo multipolarnog ulaženja na srednjem i stražnjem polu. Zatim je lokalizacija tako zvane ,gastrulacije“ bila sve oštrija, dok se nije izvrgnula u jasnu invaginaciju. Taj proces, koji se događao u serijama ontogenezi (filontogenija) potpomagan je ili olakšan polaritetnim odnosima između ličinke i odrasla organizma, a u svezi sa stvaranjem jedinstvene probavne šupljine i jedin- stvenih ustiju. Kako ličinka plivajući zasjeda u pravilu prednjim polom, postalo je zgodno, da se usta počinju stvarati na stražnjem polu ličinke, kad je već tamo postajao i nutarnji entoderm. U knidarija, a vjerojatno i u nekih drugih metazojskih linija, razvijale su se te prilike nekud jednostavnije i shvatljivije; uzeli smo ih kao normu, pa smo prema tome htjeli silom prosuditi prilike u spužava (Syeon s amfiblastulom!) prema toj normi. Slučaj je htio, da su prva istraživanja poduzeta na obliku, koji inače za spužve nema tipične razvojne prilike, no zato ima takove, koje su na oko slične prilikama u knidarija, samo u obrnutom smislu. Tako smo došli do nazivlja Enantiozoa (Delage), a da spužve nijesu nikakva prava Enan- tiozoa, t. j. da bi njihov ,entoderm“ zaista bio homologan ,ektodermu“ ostalih metazoa. Krilatica o ,obratu slojeva“ tako je silno djelovala, da se nje nijesu mogli pisci osloboditi ni onda, kad je za većinu spužava nađeno, da su samo bičaste stanice one, koje se pretvaraju u hoanocite, a bičaste su stanice silom držali ektodermom. Samo prilike ontogeneze u spužava, ispoređene s prilikama u knidarija, dovode na pojavu ,obrata slojeva“. U razvoju odraslih spužava nije nikada bilo obrata slojeva upravo tako. kao što ga nije bilo ni u knidarija. Kao konsekvencija toga stajališta izlazi, da je neuputno ispoređivanje larvalnih ,,slo- jeva“, a 1 onih odrasle spužve sa slojevima u knidarija. Isto je tako uzaludan posao tražiti i određivati gastrulacije u ontogenezi spužve. Tu nema gastrule, pa ne može biti ni gastrulacije. Hoćemo li to silom provoditi, dolazimo do nepri- ličnog i bezkorisnog ustanovljivanja dvostruke gastrulacije (n. pr. Korsehelt i Heider moraju razlikovati prvo i drugo gastruloidno stanje; drugi govore o pravoj i o pseudogastrulaciji, a kadkad se nađe samo jedna). Sve te teškoće, koje su umjetno nastale, izbjegavamo, kad uzimamo za spužve potpunu auto- nomiju ili samostalnost njezinih embrioloških prilika kao 1 prilika kod odraslih oblika. Već sam razjasnio, zašto se nijesu najmlađi filogenetski stadiji praspužve sačuvali u ontogenezama recentnih spužava, t. j. oni za pravo nijesu nikada ni bili u njih uneseni, jer su se blastomere od početka smjesta diferencirale u lar- valne bičaste stanice. Isto vrijedi i za drugi glavni organizacioni stepen proto- spongije, koji smo malo prije karakterizirali. Preko toga stepena prelazi ličinka u ontogenezi veoma brzo, pa je tako stepen skraćen i modificiran, te stoji pod tolikim utjecajem metamorfoze, da se samo stvaranje puzave noge bolje sačuvalo. Stanice, koje su određene, da postanu hoanocite, budu još za dediferencijacije opkoljene rano pripravljenim pinakocitama. G. Pojava skeletnih iglica i njihovo značenje. Histološke i morfološke prilike, kako ih nalazimo u različnih spongula, te naše shvaćanje spongula uopće kao razvoja organizacije spužve, nuka nas, da prvu pojavu skeletnih iglica pripišemo odrasloj puzavoj praspužvi, a ne sponguli dotično planktonskoj ličinki praspužve, kako se to obično čini. Za nas spongula uopće ne dolazi u obzir kao slika pređa za spužve. Prema tome mi pobijamo mišljenje, kao da je izdašnije stvaranje skeleta u pređa spužve, koji odgovaraju sponguli, prisililo pređe, da napuste plankton, pa da se priključe bentosu. To se mišljenje ne upire ni na kakvu stvarnu podlogu. Među konstantno planktonskim organizmima ima ih dosta, koji izlučuju raznolične i lijepe skelete od istih tvari, od kojih i spužve grade svoja spikula. To su prije svega Foraminiferai Radiolaria, koji si kod plutanja pomažu izvučenim plazmatskim nastavcima. Sto više 1 među bičastim flagelatima ima planktonskih oblika, koji izlučuju raz- mjerno znatni skelet (Silicoflagellata Borgert n. pr. Distephanus Stčhr). 1 neke planktonske ličinke ehinodermata ističu se svojim vapnenastim skeletom. Mjesto da bi ih taj skelet smetao u plutanju, on im je još od koristi, kako nam primjer pluteja pokazuje, gdje skeletni štapici služe kao sredstvo potpore, koje omogućuje povećavanje tjelesnih nastavaka, proviđenih trepavastom vrvcom, koja služi za lebdenje. ' U spongule, koju u novije doba uzimaju jednodušno kao primitivnu, a to je spongula Clathrine, ni u same amfiblastule ne nastupa skelet za slobodna ži- vovanja ni izdaleka u takvoj mjeri, da bi smjeli zaključivati na statičko njegovo djelovanje. Na dno idu i ličinke bez ikakva skeleta; vuče ih dolje očito jači faktor, nego što je specifično oteščanje putem skeleta, baš kao što selica ptica PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., Sv. 9. I 10. 9 — 1350 — i u krletki osjeća nagon za selidbu, kad dođe vrijeme zato. Napadno je 1 to, da skeletne iglice dolaze. tim ranije, na što višem stepenu organizacije stoji odrasao oblik, kojemu pripada dotična spongula. K tome dolazi i to, da spongule nemaju posebnog larvalnog skeleta, jedino da se poredba iglici_ donekle prilagodi orga- nizaciji spongule (//speria, Maas, 97). Skeletne iglice spongula iste su, koje na- lazimo i u odraslih oblika, pa dok u njima ima korelacije među njihovim oblikom građom odrasle spužve, u spongule te korelacije najčešće nema ili je sasvim nejasna. Iz svega toga zaključujemo, da je stvaranje skeleta tek sekundarno pre- neseno s odraslih spužava na njihove spongule. Sto su naprednija odrasla stanja, to je ranija pojava skeletnih iglica u dotičnoj sponguli. Pogledom na pitanje: zašto u spužava nastupaju baš vapnenaste i kremične iglice, ne postoji za nas nikakva teškoća. Inače to pitanje ostavljaju neriješeno, ako ne će pristati na mišljenje Haeckelovo, za koje držim, da je veoma ishitreno da sadržava okolišanje. Po tome bi mišljenju spužve, postavši bentonskima, dolazile slučajno u dodir s kućicama izumrlih foraminifera ili pak radiolarija. pa bi njihovi skeleti ostali mehanički vezani za površinu spužava. Na to bi spužve zadobile sposobnost, da otapljaju te kućice, i to jedne vapnenaste a druge kre- menaste, a od otopina bi onda stvarale svoj skelet. Cemu to okolišanje? Ako su foraminiferi i radiolariji pogodili uzeti direktno iz mora potrebne soli, pa prema svojoj strukturi izlučiti skelete, zašto to ne bi bile mogle učiniti i praspužve ? Još je to vjerojatnije, kad pomislimo, da su pređi tih rizopoda i praspužve bili za- jednički, dakle su jedni 1 drugi, rastavljajući se iz zajedničkog korijena (diver- girajući u razvoju), ponijeli sa sobom razvojnu mogućnost za stvaranje sličnih skeletnih tvorbi. Time ujedno rješavamo pitanje o dvovrsnosti skeleta spužve. Pogotovu postaje suvišno pitanje, koji je skelet prvobitniji, jer eto nijedan nije morao takov biti; radi se o paralelizmu. Od specijalnog problema spužve postaje opće biološko, koje u prvom redu stoji svakako bliže protozojskome. Držimo, da je zato potreba za stvaranje skeletnih iglica, dotično razvojno mehanička pogodba, nastala u praspužve, kad se nadvisujući probavni dio izrazito razvio. Kao .uporište prema nutarnjim potrebama (općenito držanje i održanje forme, udaranje bičevima, plazenje) i vanjskim potrebama (čvrstoća protiv mla- tanja i druge pogibli izvana), nije sama galert a mogla više dostajati, a k tome dolazi svakako u obzir i neka općena razvojna tendencija, koja je vladala među spužvama. Prve štapičaste iglice mogle su nastati doduše kao nutarnja tvorba, ne kao vanjski skelet, ali u tijesnoj svezi s probavnim slojem, koji je tada bio posve na površini. Pored toga mogle su iglice nastati i u glavnoj osi (u galerti, naravno djelovanjem posebnih nutarnjih stanica), za podavanje veće općene čvrstoće. Uz uzdužni poređaj iglica dolazi u obzir i poprečni (otprilike u smjeru meridijana 1 paralela). Pravilniji poredaj skeletnih iglica kao i više komplicirana građa iglica postala je postepeno mnogostruko u korelativnoj svezi s daljom morfološkom di- ferencijacijom mehkih dijelova. U potankosti pogledom na razvoj skeleta ne ćemo se upuštati; na tom su polju radili mnogi specijalisti spongiolozi, a za nas je dosta, da nabacimo samo glavne erte. Od svih tih osobitosti odrasle praspužve jedva se štogod moglo sačuvati u ontogenezi; krive su tome posebne prilike spongule, koje smo već prikazali; zato smo upućeni samo na kombinaciju. Pored razlike u organizaciji, koja postoji među spongulom i praspužvom (naravno i recentne spužve), koje ne dozvoljavaju skeletnim iglicama, da igraju od početka pravu historijom određenu ulogu, do- laze još u obzir prilike mjesta i metamorfoze koja desorganizira. Potonja čini uranjeno postavljanje skeletnih iglica iluzornim, a ne dopušta iglicama pravilno ređanje, jer su iglice krojene ne samo oblikom nego i i veličinom za veći orga- nizam, negoli je Tarvalha spongula. Tek iza HPlnotiteti kad se stanice ispruže i rastegnu, te im površine postaju velike, mogu pojedine iglice zauzeti karakte- rističan položaj. U tome je pogledu instruktivan tako zvani olint sikona; i tu vire vršći iglica na sve strane napolje, jer su iglice preduge, a da bi stale u tanku stijenu tijela. Međutim se i tu radi o “naprednijem postlarvalnom stanju netipičnog oblika. Ima nade, da ćemo eventualno jasnije prilike naći jednom u Hexactinellida. 131 H. Stvaranje komoricć. kanalnog sistema (za strujanje). Jedan od najvažnijih momenata u filogeniji spužava svakako je prenošenje probavnog epitela u nutarnjost. Već smo razložili, koje su općene prilike po našem mišljenju (a to ne stoji osamljeno), dovele razvoj u taj smjer. Princip prenošenja ili premještavanja probavnog dijela organizma životinjskog iz zaštitnog i specijalnog hranidbenog razloga (povećavanje hranidbene površine) u nutrašnjost, nije uopće specijalno karaktonističan za spužve. Taj se proces, kako smo razložili, događao u svim razvojnim linijama, no prema načinu preparacije i sticanja hrane zbivalo se to različnim načinom. U tome su pogledu spužve pošle posebnim putem. Svakako bi bilo najjednostavnije, da polazeći od protospongije s oblim, iz- bočenim hoanodermom, koji zauzima čitavu slobodnu površinu, uzmemo. da se hranidbeni epitel na vršku počeo utiskivati sve više, potiskujući plerom. Bila bi to tipična invaginacija, kako je običavaju uzimati za sve metazoe uopće. Invagi- nacijom bi spužva iz stanja blasteje prešla u gastreju s jedinstvenom gastralnom šupljinom i s jednim ustima —— sve kao u polipa. Kao u polipa bi jedinstveni otvor, prava usta, služio za ulaz i izlaz struje, koja donosi hranu. Vani ostali dio epitela napuštao bi hranidbenu funkciju, preuzimajući zaštitnu, te bi postao, kako se običava reći, parazitom nutarnjeg hranidbenog epitela. No takva spužva nema još najkarakterističnijeg obilježja spužava — a to su pore. Te bi pore imale jedno- stavno naknadno postati, no kojim razvojno mehaničkim povodom? Preko te teškoće mislimo, da ne može takvo shvaćanje nikako prijeći; tu se jasno razabira neispravnost i neopravdanost takvog izvođenja spužava, Pored svega toga mogu se pristaše tog mišljenja pozivati na nekoje činje- nice. koje u prvi mah odlučno govore u njihovu korist. I tu je slučaj s razvojnom povješću sikona imao znatnu ulogu. Prvi bolje poznat slučaj ontogeneze, pokazivao je doista jedinstvenu invaginaciju bičaste polovine amfiblastule; međutim se imalo očekivati protivno, kako je F. E. Sehulze najprije ustvrdio. Druga teškoća, preko koje se i odviše lako prošlo. bila je u tome, da amfiblastula zasjeda ustima, koja su nastala baš tim načinom. Na koncu dakle ipak oskul ne postaje iz bla- stopora, nego sasvim na novo, upravo tako, kaošto i obične pore. Ipak je. što se činilo glavno, hoanocel jedinstven, te je makar naknadno slika takvog olinta, slična polipu, ako mu se oduzmu samo tentakuli, a to se smije učiniti. Klatrine i demospongije ne pokazuju doduše takve invaginacije, ali je izvrsno došao slučaj Oscarelle, kako ga je Heider (52) opisao. Tu se stvar odigrava gotovo idealno lijepo poput kakve sheme. Idilu smeta ponešto samo to, što ga- strula zasjeda opet ustima. Heider je to tumačio običajem mlade spužve, da ustima po podlozi ,pase“ puzajući kao nekim nožicama. Međutim se ta prava usta ipak posve zatvaraju, a na protivnoj strani probijaju nova kao oskul. Jedinstveni se hoanoderm dijeli kao nekim boranjem u same komorice, a dovodni kanali postaju naknadno kao i oskul. Spužve bi bile nekim načinom pendent deutero- stomiji kod viših životinja. Tim slučajima (reeimo, da ih ima još nekoliko) stoje nasuprot ontogeneze ostalih spužava, gdje se komorice osnivaju napose. K tome dolazi, da sikon ne pripada primitivnom tipu organizacije među kaleispongijama, pa nastaju, kako smo već istakli, teškoće u pitanju individualiteta. ako ćemo izvoditi sikone s njihovim radijalnim tubama od homocelnih spužava. Kod klatrine pak nema invaginacije. U drugu ruku ne važi oskarela među demospongijama kao primitivni tip. U ha- lisarke, koja joj stoji najbliže, postaju komorice zasebno. a nema u nje ni inva- ginacije (Metsehnikoff, 108). Uzevši u obzir sve to i koješta drugo, prinuždeni smo zabaciti homocelnost kao primitivni ili izlazni tip, bez obzira na to, da li je ta homoeelnost postala invaginacijom, koju i u celenterata držimo samo embrionalnim sekundarno nastalim procesom, ili Kojim drugim putem. Prema tome nema ni u koje ontoge- neze među spužvama primarne jedinstvene invaginacije. Više nego igdje nužno je baš tu primijeniti pojave ontogeneze i to samo uz najveću kritičnost i oprez i na najširoj poredbenoj podlozi, za zaključke pogledom na filetske procese odraslih oblika. Spužve daju osobit primjer, kako loše primjenjivani ,biogenetski zakon“ — 132 — može donijeti loših plodova, te zapriječiti uopće ispravno shvaćanje odraslih organizama. KE » Naše negativno stajalište protiv primarnosti homoceliteta u spužava moramo još dalje utvrditi. Već smo spomenuli, da u ontogenezi klatrine nema jedinstvene invaginacije. Po opisu Mincehin-ovu (116), koji svakako stoji na stajalištu, da je homocelnost u spužava prvobitna osobina, teče ontogeneza za metamorfoze tako, da već za planktonskoga odsječka u nutarnjosti pripravljene pinakocite prodiru na površinu kod zasjedanja spongule, obilazeći bičaste stanice, koje se baš po- čimaju dediferencirati. Pinakocite se na površini hvataju jedna druge te čine za- štitnu prevlaku. Bičaste stanice dospijevaju dakle bez stalnoga reda i na mnogo mjesta slobodne površine u dubljinu pleroma. Invaginacija je već poradi nestašice mjesta nemoguća. Ali je vrijedno istaći, kako reducirane bičaste stanice pojedi- načno pretrpe obrat polariteta za 180% Na crtežima se Minehinoyim vidi (116, slika 98.), kako jezgra mijenja svoje mjesto. Toj stvari pridajem veliku znatnost, jer je bičasta stanica protivno postavljena od hoanocite. Tek naknadno konstituira se masivni hoanoderm u epitel. Reći će se možda, da se tu radi o samim cenogenezama. Međutim vrijedi taj prigovor samo donekle. Uzmimo drugu homocelnu liniju (n. pr. za leucosoleniju), gdje spongula stoji posve blizu amfiblastuli (Minehin, 113), pa ipak ni tu ne- mamo invaginacije, ni bičaste stanice, opkoljene stražnjim zrnatim stanicama (pi- nakocite) ne stvaraju odmah hoanoderma, nego najprije solidnu masu, zatim se obraćaju se u hoanocite 1 mijenjaju polaritet. I pore i oskul postaju drugotno. Važno je spomenuti, da te spongule ne sadržavaju znatniji sloj hladetinaste tvari. S postojećim se mišljenjem slažemo toliko, što ne držimo, da ontogeneza klatrine ili leukosolenije podaje sliku filetskog procesa, ali se od shvaćanja odnosa te ontogeneze prema filogenezi odrasla oblika oštro razlikujemo. Ta razlika dolazi još oštrije do izražaja kod shvaćanja ontogeneze sikona. S tim ćemo se pitanjem dalje pobliže baviti. Sa svim raspoloživim činjenicama pogledom na razvojnu povijest spužava. na morfologiju 1 fiziologiju odraslih oblika, a u suglasju s izvođenjem spužve iz puzave praspužve, a ne iz planktonskog organizma, slična sponguli, najbolje se po našem uvjerenju slaže, kad uzmemo, da je na oblom, izbočenom, probavnom dijelu plazave praspužve. ispunjene galertom s uklopljenim stanicama i skeletnim iglicama, i to na mnogo mjesta na jedamput no sasvim postepeno, počelo poniranje epitela prema nutarnjosti, ispunjenoj g galertom i poduprtoj iglicama. Sporedno je kod toga, da li je zaista u svim linijama tekao taj proces u shematskoj mnogo- strukoj invaginaciji. To i nije vjerojatno. ma da se na principu ništa ne mijenja, ako poradi lakšeg razumijevanja uzmemo, da se svuda radilo o prosječnoj inva- ginaciji. Konzistencija hladetinaste tvari, poređaj i karakter igala kao i posebne razvojne tendencije, u svezi s načinom hranidbe, koja je zahtijevala razvedenost probavne šupljine. imale su bez sumnje znatnu ulogu. Tako zamišljam začetak stvaranja kasnije postale izrazite spužvaste strukture. Općene prilike, koje su dovele do te nužde, već su prije prikazane. Cijela komparativna anatomija spužava zajedno s embriologijom govori jasno zato, da su komorice posebne tvorevine. One činjenice (odrasli oblici “homocelnih spužava, razvoj sikona i oskarele), koje prividno govore protiv toga, možemo bez teškoće dovesti u sklad s tom tezom; tih činjenica ima uopće prema onim drugim pozitivnim argumentima i činjenicama tako malo, da zbilja slabo dolaze u obzir. Uzmemo li na oko anatomiju odraslih spužava, možemo utvrditi, da jedini askoni posjeduju homocelnu građu. Budući da zajedno s ostalim zoolozima, koji su se bavili s općenitim pitanjima spužava, ne ćemo uzimati, da su spužve nastale skroz polifiletski, ostaju u prosuđivanju odnos između homocelnih i heterocelnih (u najširem smislu bez obzira na karakter skeleta) samo dvije glavne mogućnosti, Ili homocelna organizac ja predstavlja primitivni i ishodišni tip, iz kojega je po- stala heterocelna organizacija putem dalje komplikacije hoanocela, ili su to dva paralelna tipa, koja su nastala iz zajedničkog pratipa. šez sumnje ima u prvi čas ona prva mogućnost veću vjerojatnost, osobito ako se uzmu prilike sikona za ishodište daljih operacija. Budući da je to mišljenje — 185 — duboko uvriježeno, moramo pitanje podbrobnije raspraviti, da dokažemo neodr- živost toga mišljenja, a opravdanost druge naznačene mogućnosti. Jedan od glavnih argumenata pobijanoga mišljenja rušimo time, što dokazujemo skroz larvalni ka- rakter svih spongula i što dosljedno tome tumačimo bitnost metamorfoze. I u slučaju, gdje u ontogenezi nastupa jednokratna invaginacija, ne odgovara to ni- kako filetskom događaju na odraslom organizmu. U ostalom sam pobio izjedna- čenje ili direktno ispoređivanje ontogenetskih procesa spužava s procesima kod celenterata. Ispoređivati se dakle smiju samo prilike ontogenije samih spužav: među sobom. Prema onome, što smo već prije razložili o organizaciji spongule, izlazi, da su prilike u spongule veoma slabo zgodne, a da bi se mogao konzervirati za ontogenezu originalan način stvaranja komorica. Pored jednostranosti auto- nomnih osobina spongule (različni način života prema odrasloj životinji i poradi toga nastala potreba metamorfoze) dolazi tu kao modificirajući faktor onaj (oso- bito nestašica prostora), koji smo istakli već prilikom raspravljanja o prvoj pojavi skeletnih iglica. I ako u nešto promijenjenom i skraćenom obliku, ipak je u premoćnoj ve- ćini ontogeneza prvobitni način osnivanje komorica prilično sačuvan, što više i među askonima. To je s jedne strane mnogostruko poniranje bičastih stanica, a s druge strane zasebično osnivanje komorica u heterocelnih spužava. To je jedan od najsnažnijih argumenata, koji govore za ispravnost našeg mišljenja. Drugi je od glavnih argumenata, koji govore protiv staroga mišljenja: teškoća tumačenja postanka pora i oskula. Između ,blastopora“ spongule (dolazi jedino u sikona i oskarele, a i tu ne uvijek ili tek samo slabo naglašeno) i oskula mlade spužve nema apsolutno nikakva kontinuiteta. Oskul je ontogenetski potpuna novo- tvorevina isto tako kao i pore. I oskul i pore postaju u svim ontogenezama kao potpune novotvorevine i to uvijek tek poslije obavljene metamorfoze. Kojim se tu pravom smije oskul izjednačivati s ustima polipa? Komparativna histologija i ontogenija govore zato, da su pore i oskul nastali iz istih osnova. Razvojno je mehanički povod njihovu postanku strujanje. Pođemo li od oblika s jedinstvenom tjelesnom šupljinom i jednim otvorom, kojim struja izlazi i ulazi, kakovim bi tad razvojno mehaničkim djelovanjem mogli nestati dalji otvori, kad je pritisak na sve strane osim prema otvoru isti? Ako bi i bilo kakve razvojne tendencije u tome smislu, ipak ne možemo zamisliti, da ikakva razvojna tendencija može djelovati bez faktične, fiziološke, biološke i mehaničko- fizičke podloge. Ne samo činjenice nego i kombinaciona mogućnost ili nemogućnost govori protiv starog mišljenja. Ne odabiramo kao ishodišni oblik ni klatrinu, ni sikon, ni oskarelu, nego tip, koji je najobičniji: demospongiju s tipičnom spongulom, u koje su bičaste stanice na površini, a indiferentne stanice u spongulocelu. Poradi nestašice prostora i diferenciranosti bičastih stanica ne mogu komorice postati suvislim i pravilnim poniranjem ili uvijanjem. Ipak postaje svaka komorica za se, pa tek sekundarno uz pomoć pinakocita dolaze u kontakt i u kanalnu svezu. Pored takvih prilike samo je prirodno, da pore dotično dovodni kanali postaju zakašnjeno, a pogotovu to vrijedi za oskul. Kao jedino ispravno shvaćanje toga ontogenetskog događaja slijedi mnogostrukost komorica i u tiletskom smislu, dakle koliko komorica to- liko ustiju, no ta usta nijesu homologna onim jedinim ustima polipa. Kao nužna dalja posljedica toga zaključka izlazi, da su prvobitno sva ta usta bila jednakopravna. Y Logična je nužda našeg stajališta, da su prvobitne komorice bile slijepo zatvorene. Tome se međutim nikoja činjenica ne protivi. Što više i po starom se mišljenju mora logično uzeti, da je na gastreja-stanju praspužve bio samo jedan otvor (praoskul, homologan ustima polipa) na onoj jedinstvenoj komorici, koju rado zovu gastralnom šupljinom. No kod daljeg izvođenja iskače velika prednost našeg mišljenja pred starim, koje ostaje nemoćno kod pokušaja racio- nalnog tumačenja za pojavu pora. Po našem : mišljenju spuštene su komorice slijepim krajem u podatnu ga- lertu. Postignuto je time znatnije povećanje probavne površine uz očuvanje veće ukupne čvrstoće, nego da je nastala jedinstvena velika udubina. Osim toga je — 134 tako i uloga skeletnih iglica mnogo razumljivija. Postanak komorica išao je ruku u ruku s razvojem poređaja tih iglica; između obojega razvila se dalekosežna korelacija. Kako je ona s vremenom daleko dovela, vidi se iz pokusa Maasovih (97), koji pokazuju, da je stvaranje komorica u recentnih spužvi bez prisutnosti skeletnih iglica postalo nemoguće. Izvođenjem pori od stegnutih otvora zasebičnih komorica dolazimo do jedinstvenog shvaćanja svih tjelesnih otvora u spužava, te stičemo solidniju podlogu za poredbu njihovu s tjelesnim otvorima ostalih metazoa. Sam oskularni otvor, koji svodimo na jednostavnu. samo položajem pro- težiranu poru. osniva se u svih spužava prilično kao jedinstveno stvaranje, tako da ne nastaje sumnje o njegovoj općenoj homolognosti za spužve. Kod ostalih pak tjelesnih otvora nalazimo na odraslim spužvama veoma raznolične prilike tako, da bi lako mogle nastati sumnje o njihovoj homolognosti (pore. dovodni i odvodni kanali, različne ,pyle“ it. d.). To stoji međutim u svezi s različnim raz- vojnim smjerovima, kojim su pošle različne linije spužava i njihovi sistemi stru- janja. S našeg stajališta možemo sve te aberacije lijepo razumjeti, te nam je moguće, da sve vanjske otvore svedemo na prvotne otvore komorica. Njihovim daljim spuštanjem u plerom postali su dovodni kanali kao u cijevi izvučene pore; naravno, da te ne moraju više biti opkoljene hoanocitama, nego aktivnijim pinakocitama. koje su s ruba pora slijedile komoricu kod njezina poniranja u dubljinu. U svakom se dakle slučaju mora uzeti premještenje probavnog epitela u nutrašnjost. Uz sedentarni ili plazavi način života praspužve, a uz zaobljen oblik dijela koji probavlja, nema baš nikakvog opravdanog povoda uzeti, da bi poniranje ili premještavanje hranidbenog epitela u zaštitnu nutarnjost imalo polaziti samo s jednog mjesta površine i to s najvišeg, na kojem se poslije nalazi oskul ili otvor za izvođenje struje. Baš i ta činjenica, da oskul uvijek stoji na najvišem mjestu, pa da uvijek služi za izbacivanje uvedene i iscrpljene vodene struje. u razvojno-mehaničkom smislu, govori jasno protiv jednostruke invaginacije, koja bi bila polazila stog mjesta. Druga je stvar kod organizama, koji su na drugi vačin polarizirani, pa koji bi posve uz podlogu prionuli, plazeći pljosnim tijelom slično kav neki turbelari. U tome bi slučaju prednji kraj bio već time određen, da ima glavnu ulogu kod utjelovljenja hrane. te bi s toga kraja polazilo i premje- štenje probavnog dijela u nutarnjost (stvaranje probavne šupljine invaginacijom). Da učinimo našu konstrukciju morfogenetskog procesa razumljivijom i da joj podamo solidniju osnovu, moramo zaći nešto dublje u analizu procesi gibanja, koji se odigravaju na hoanodermu i na svakoj hoanociti. Realnog uporišta u tome pogledu imamo u rezultatima fizioloških istraživanja Vosmaera i Pekelha- ringa (164 i 165) te Cottea (18) pored ostalih manjih literarnih navoda; a dobro nam dolaze i mnogobrojni literarni navodi o fiziologiji gibanja u F'1la- gellata, specijalno Choanoflagellata (osobito oni kod Delage-a, 24; svezak o Protozoama). I u tome pogledu susrećemo opet neku osobitost spužava usuprot svim ostalim metazoima, u kojih ima bičast ili trepavast epitel. Kako su Vosmaeri Pekelharing za askon utvrdili, nije udaranje hoanocita koordi- nirano ili sređeno. Odatle zaključujemo, da hoanoderm u fiziološkom smislu ne čini potpuno. jedinstvo, kaošto to čine probavni slojevi ostalih metazoa. Do je- dinstvenih fizioloških pojava (općeno strujanje) dolazi tek uslijed pristupa drugih faktora, koji stoje nad vlašću hoanoderma (općeni mjesni oblikovni uvjeti, orga- nizacija kanalnog sistema). : . Svaku hoanocitu moramo držati motorom. jednom jedinicom za sebe. I bez obzira na opažanje Vosmaera i Pekelharinga mogli bi zaključiti na tu sa- mostalnost videći kako hoanocite stoje u hoanodermu narijetko; osobito je na- padna ta izoliranost u Hexaetinellida, gdje su međuprostori zaista znatni, kao da ne će jedna stanica da smeta drugu u funkciji. Normalno udaranje biča u hoanocite slično je kao kod flagelata, a osobito u hoanoflagelata, koji imaju također kolar, ma da je nešto drugačije građen. Tim' se načinom udaranja, a prema tome i efektom toga udaranja, razlikuje hoanocita od bičastih ili trepa- vastih stanica ostalih metazoa. Bič ne udara oštro na jednu stranu, vraćajući se polaganije i uvinuto u ishodišni položaj, uslijed česa bi postala struja određenog — 155 — pa smjera u slučaju, kad je sama stanica fiksirana. Bič hoanocite udara tako, da opisuje svojom dužinom ovoj stošca, kojemu je vršak baza biča, opkoljena ko- larom. Voda navire u smjeru visine toga stošca prema bazi biča. U tome smjeru mora postati neki laki tlak vode. Od baze se struja vode širi kao na kišobranu, zaokrećući prema gore duž nutarnje stijene kolara napolje. Na poprečnom pre- rezu tog staničnog sistema strujanja zauzima sredinu deblji mlaz vode, koji ide prema hoanociti, a oko toga središnjega mlaza ili struje, giba se voda u prste- nastom mlazu u protivnom smjeru — struja se vraća; to je povratna ili #dvodna stanična struja. Središnji mlaz vode. koji dolazi, jači je i aktivniji, jer ga gibanje biča neposredno uzrokuje i goni. Na bazi prestaje to direktno djelovanje, pa ostaje guranje vode, koja dolazi čas kasnije, dakle ova gura1li tlači i nagoni onu vodu, koja je već stigla do baze biča, da se po strani izmakne i periferno iz kolara udaljuje. Da je tome tako, vidi se odatle, što se sitne čestice, suspendirane u vodi, spuštaju na bazu kolara i dolazeći pod nekim tlakom, zabuše se ili prilijepe na po- vršni sloj plazme. Tim se načinom hoanocita domogne sitniša, kojim se hrani (mikrofagija). Sa druge se strane glede eksistencije centralnog tlaka u smjeru na glavnu os hoanocite može doći do spoznaje, kad bi takvu udarajuću stanicu odijelili od fiksirane podloge. Takva bi se stanica, vrteći se oko uzdužne osi. morala gibati u smjeru svog bazalnog kraja naprijed.*) To je dakle obrnuto nego što čine obični flagelati. S hoanocitom je taj pokus teže učiniti, a da ona pri tome svoj kolar ne uvuče, koji kod toga ima znatnu ulogu. Zgodniji su za to hoanotlagelati. Oni su u pravilu bazalno pričvršteni, ali se pojedina persona lako otkida. U tome slučaju pliva takov hoanoflagelat u smjeru bazalnog kraja. t. j. bič ostaje na stražnjem kraju (Delage, 24). Držim, da se to naprosto može uzeti 1 za hoanocitu, jer su bitne fiziološko-mehaničke prilike iste. Plivanje u smjeru centralnog dovodnog mlaza ili struje dokazuje, da u tome smjeru djeluje onaj veći tlak. U sjedavih hoanocita može se taj tlak očitovati samo u nekom pritisku na galertu, pa je taj pritisak svakako jedan od faktora, koji kod prosuđivanja o poniranju hoanoderma dolaze u obzir. Pomislimo sad oblu kuglastu spužvu, koja se bazalnim nešto odijeljenim krajem drži podloge s pomoću puzave nožne ploče. Cijela izbočena površina po- krivena je ne pregusto hoanocitama. od kojih radi svaka na svoju ruku. Prema svakoj od njih dolazi u smjeru njezine glavne osi po jedna izrazito jača struja, a oko svake od tih struja odlazi po jedna vjenčasta struja; te se eventualno kom- biniraju, jer susjedne odvodne vjenčaste struje dolaze u neposredni doticaj, dok su dovodne struje posve odijeljene. Ako sad zamislimo zbroj svih tih pojedinačnih struja, vidjet ćemo, da su podjednako razdijeljene po svoj površini. Na prvi će mah što više izgledati, da na površini spužve vlada neredovito komešanje vode, jer hoanocite ne udaraju u taktu ili redomice. Pomislimo sad, da se cijeli izbočeni i hoanodermom opkoljeni dio spužve odijeli i postane slobodan, taj bi sad stao plutati, no jer ne će naći apsolutno jednake prilike u vodi (voda nije nigdje apsolutno mirna) ne će efekt pojedinih struja, koje već po sebi ne moraju biti sve jednako jake, biti naokolo isti, pa će djelovanje bičeva dovesti do rotacije. Sad je prilika, da ponovno upozorim na veliku razliku, što postoji po našem shvaćanju između bičastih stanica u spongule i hoanocita odrasle spužve. Morfo- loška razlika izlazi iz funkcionalne. Bičaste stanice valjada udaraju u glavnome u jednom smjeru. i to s obzirom na glavnu os spongule prema natrag, pa jer je taj smjer jačeg udarca u svih bičastih stanica isti. rezultira gibanje cijele ličinke u jednom smjeru ito u protivnom nego što je onaj, u kojem se izvode jači udarci pojedinih bičeva. Budući da ti udarci ne će biti u svakom pogledu jednolični i *) Mi se tu stavljamo u protivštinu s Delaseom i njegovim navodom, prema kojem bi oslobođene hoanocite morale plivati poput običnih flagelata s bičem naprijed. Međutim je Delage sam sa sobom u protivurječju, kad kaže, da Choanotlagellati upravo poradi nazočnosti kolara plivaju obrnuto negoli obični flagelati, t. j. tako, kao da stoje neprestano pred nekakvom zaprekom, pa plivaju natrag. Ako je Choanoflagellate prisilio kolar na takov način plivanja. onda to mora vrijediti i za hoanocite, dok imaju kolar. Čim hoanocita kolar uvuče, a to čini na svaki znatniji inzult, plivat će poput običnih flagelata. Za nas taj slučaj ne dolazi u obzir, jer se nas tiče hoanocita, koja funkcionira normalno, t. j. takva, koja udara bičem stožasto, a da je baza biča opkoljena izričitim kolarom. 168 istovremeni, te jednako jaki, ai utjecaj vanjskih prilika nije strogo jednoličan sa svih strana, rezultira eventualno još i rotacija cijelosti. U tome pogledu naliči spongula potpuno eelenteratskoj planuli. I tu se dakle vidi, da su bičaste stanice bitno različne od hoanocita, pa odatle postaje u daljem stadiju embrionalnog razvoja nužda potpune dediferencijacije ili embrionaliziranja, a da iz bičaste sta- nice može postati hoanocita. Direktna je pretvorba nemoguća. Prije će se do- goditi. da organizam pušta, da te bičaste stanice kao pretjerano larvalni elementi propadnu, pa da se hoanocite posve nanovo diferenciraju iz primarno indiferentnih stanica (Spongilla). Da se vratimo k rekonstruiranoj praspužvi! Uz opisane prilike, pod kojima rade hoanocite svaka na svoj račun, ne možemo nikako uvidjeti, zašto bi poni- ranje počelo baš s vrškom, t. j. s najvišim mjestom, na kojem poslije u prave spužve vidimo oskul.*) Tlakovi su u glavnom porazdijeljeni podjednako po svoj slobodnoj površini. pa nemamo povoda niti vršku niti kojem drugom mjestu po- vršine samom za sebe pripisati bilo kakvu prednost, koja bi dovela do jedno- struke invaginacije, te da na taj način dođemo do homocelnog tipa spužava s jednim glavnim otvorom. Još je i ta neprilika, što bii u tom slučaju taj otvor imao služiti ako ne samo za ulaznu struju, a ono bar za ulaznu i za izlaznu. Još bi uvijek ostala nesavladiva teškoća pogledom na fiziološki ili bar tehnički vje- rojatan način o tumačenju postanka pora i k tome postanka njihove funkcije kao čisto ulaznih otvora. Poradi prije već spomenute disproporcije između napretka mase i površine, a možda i u svezi s posebnom razvojnom tendencijom, koja je mogla biti već praspužvi inherentna, pošao je razvoj u tom smjeru, da se površina povećala, dotično time masa relativno smaujila, a ujedno i osjetljivi probavni sloj zaštitio, pai zato, da se može manje smetan vanjskim promjenama i slučajima. prikloniti samo hranidbenoj zadaći. Već je negdje od početka bio običaj. da se kao u nekih kolonijalnih hoanoflagelata (Protospongia) pojedine hoanocite, kad su se nasitile. dotično nahvatale obilnijeg plijena, povlače u galertu; tako su postale i nutarnje stanice (buduće pinakocite). Poslije potpunijeg diferenciranja činile su to hoanocite prolazno. No samo iz tog običaja ne bi mogli konstruirati i općeno premještenje hoanoderma u nutarnjost. Uzimamo, da, se hoanoderm istodobno na mnogo mjesta a u korelativnoj svezi sa skeletnim iglicama, koje su pod hoanodermom. činile mrežotinu, slijedeći pritisak vode u oknima te mrežotine, stao spuštati, ostajući u međusobnom epite- lijalnom odnosu, ma da taj nije onakov, kao u trepavastih epitela. U razvojno- mehaničkom pogledu izlazi takov način mnogostrukog poniranja za prilike spužve i za način hranidbe. koji zahtijeva što veću površinu, mnogo zgodniji od jedin- stvena načina. Tim je načinom postepena progresija u povećanoj površini mnogo povoljnija, nego da udubljivanje ide samo s jednog mjesta. U konačnom je re- zultatu ta prednost pogotovu očita, jer mjesto površine jedne određene kugle, dobivamo pored manje mase velik broj manjih kugala, koje mogu stati u tu ve- liku kuglu poput mjehura sapunice. Takov smjer razvoja, kako ga pretpostavljamo, odgovara bolje duhu ideje, koju upoznasmo kao vladajuću u organizaciji spužava, Postankom udubina podana je mogućnost za osnovanje racionalnog sistema strujanja, koji dosada nije bio moguć. Na obloj površini postala su komešanja i miješanja izrabljene vode sa svježom. Odsada se te prilike svakim korakom po- pravljaju. Kad su udubine postale i samo nešto izrazite, tako da bi se o otvorima jedva moglo govoriti, dobio je napredni razvoj dostatni zamah, da se bržim tempom pomiče naprijed. Sad ćemo razgledati prilike strujanja svake pojedine udubine: osnove ko- morica. Prostor, što ispunjava svaku od tih udubina, čini posve odijeljenu tvore- *) Ako uzmemo pravo, ne bi bilo ni nužno, da se posebno zadržavamo kod te mogućnosti. Staro shvaćanje razvoja spužve i onako izlazi iz plutajuće spongule, a mi to zabacujemo. Ipak še osvrćemo na tu mogućnost, jer bi tkogod mogao prihvatiti naše shvaćanje o prvobitnosti pu- zavog stanja u preda spužve, a da bi ipak pokušao spasiti staru nauku o prvobitnosti homocelnog lipa među spužvama. pa bi mogao nadovezati na stanje prospongije s izbočenim, oblim hoano- dermom i nastaviti sa jednostrukom invaginacijom, koju pobijamo. — 137 — vinu, sistem za sebe, koji stoji samo na jednoj strani u svezi s okolinom. Kad bi rezultiralo samo neredovno komešanje vode, ne bi od te promjene površinskih prilika postala nikakva prednost za spužvu, naprotiv bi se javila opasnost, da će postati neka stagnacija vode, koja je jednom napunila takvu udubinu. Treba po- misliti, da svaka pojedina hoanocita djeluje kao mali centar, koji djelovanjem biča, opkoljena kolarom, izvodi strujanje vode prema središtu slobodnog staničnog kraja. Ta je struja povod za to, da postaje vjenčasta odvodna struja, dotično da je potonja samo nastavak, t. j. protivna od prve; prva je dakle dominantna. Funkeionirajuće stanice. koje tako podjednako opkoljuju udubinu, sumirati će te pojedinačne dovodne struje, jer to prilike i onako dopuštaju. Počevši od ruba udubine. koja se širom otvara, poći će voda kao da je. aspirirana ili usisana tik iznad hoanocita i njihovih motornih organa naokolo sve do slijepoga dna udu- bine. Postat će dakle odatle u umišljenom poprečnom rezu komorice u glavnome vjenčasta struja. Ako to stoji, onda se mora očekivati, da će se uz površinu hoanocita prema dnu komorice napredujuća struja, vjenčasta u prerezu, cjevasta u cijelome, kod dna pretvoriti u jedinstvenu aksijalnu povratnu struju; ta će sredinom. udubine, koja je za dolazeću struju i onako indiferentna, nesmetano napredovati do otvora i ondje se izliti, opkoljena od yjenčaste ulazne struje. Tako bi nastao niz pojedinačnih uređenih struja prema broju udubina ili komorica. Takvim uređenjem struje učinjen je nesumnjivo napredak u ekonomiji si- stema strujanja. Svježa je voda u glavnome odijeljena od iserpene, no uredba je još dosta udaljena od idealnih prilika. Evo zašto. Hoanocite, koje se nalaze uza sam rub otvora, prolaze svakako najbolje. Njih okružuje posve svježa voda, koja prije toga nije bila u dudiru s nikojom hoanocitom. Struja ide prebrzo, a da bi prvi rubni vijenac hoanocita mogao sa svakim dijelom vode doći u bliži dodir; većina još neiserpene vode polazi preko njih do daljeg vijenca. Ipak se toj općoj struji svježe vode priključuje već i od prvog vijenca hoanociti upotrebljena voda. To su one male ili stanične vjenčaste povratne struje, što se vraćaju, lišene hranivih čestica i jednog dijela kisika, a natovarene ekskretnim produktima i ugljičnim dvokisom; ta je dakle voda u biološkom smislu onečišćena i iserpena. Kod drugog se vijenca ponavlja isto, pa što dalje napreduje dovodna struja, to će više biti pomiješana s pojedinačnim odvodnim malenim strujama. Najgore će dakle proći one hoanocite, koje su smještene na samom slijepom dnu udubine; one će morati biti po malo oštećene dotično stavljene izvan funkcije. U potonjoj posljedici ovako uređenog sistema strujanja vidimo jedan od glavnih razvojno-mehaničkih razloga za određenje smjera daljega razvoja u nu- tarnjoj organizaciji organizma spužve. Pored toga dolazi u obzir i inače postojeća tendencija za povećavanje nutarnje površine, potpomognuta tlakom svake poje- dine hoanocite na podlogu baze, a to je hladetinasta tvar, koja takvom konstantnom i jednostranom tlaku, makar i nije osobito znatan. neprestano popušta; uslijed toga dolazi do daljeg produbljivanja udubine sve dotle. dok ne nastupi uslijed prodora posvemašnji preokret općeg stanja, s kojim se dalje dolje bavimo. Ne smijemo zaboraviti ni na to, da ti procesi imaju osobit utjecaj na poredaj i razvoj skeletnih iglica, a da opet prilike skeleta vrše utjecaj na tečaj morfogenetskog procesa mehkih dijelova (korelativni razvoj). U tome su pogledu prilike svake od glavnih razvojnih linija ponešto različne. Ako se postavimo na ekstremno jednostrano i to idealističko morfološko stajalište, onda bi mogli ispoređivati prikazani morfogenetski proces spužave s gastrulacijom u celenterata i ostalih metazoa. Svakom invaginacijom postaje: jedna samostalna probavna šupljina i k tome po jedna usta. Prema tome je Huxley (57) dobro shvatio situaciju, kad je spužve kao Polystomata stavio usuprot svim ostalim metazoima (Monostomata). Međutim to ispoređivanje ne samo da ne bi bilo ni od kakve koristi, nego bi bilo direktno na štetu. Ne smi- jemo postupati bezobzirno morfološki; tu dolazi i funkcionalni ili fiziološki moment u obzir, a preko svega i genetički. Stojeći jedamput na osnovi nauke o descen- denciji ili međusobnoj srodnosti organizama, moramo ih uvijek posmatrati i ispo- ređivati s osobitim obzirom na njihovu historiju, oni su produkt historije; time unosimo, što se potankosti tiče, svakako hipotetski moment u naše operacije. Ja 5. JB8L= Stoga rađe ne govorimo o invaginaciji, o gastralnoj šupljini te o ustima. Spužve nijesu imale i nemaju ustiju, a njihove ličinke ne imaju blastopora. Isto tako nemamo tu posla s gastralnim šupljinama; to su od udubina postale šupljine za provođenje vodene struje. I po svoj bitnosti i po svojem postanku jesu to dakle sasvim heterogene tvorevine. Sto više ni za sama usta metazoa nebih se usudio tvrditi, da su u svake razvojne linije zaista homologne tvorevine. Već među jednostaničnjacima imamo više vrsta staničnih usta u različnih linija (n. pr. Flagellata, Infusoria). Vjerojatno je, da su i usta različnih metazojskih linija po- stala zasebno, premda fiziološki odgovaraju manje više istoj tvorevini (Protostomia, Deuterostomija). Ni za spužve ne ću da tvrdim apodiktički. da su se komorice s otvorima razvijale u svih. linija iz identičnog korijena; možda je samo razvojna tendencija bila ista, a prilike slične. Ovako uređeno upadanje uzimamo, kako ponovno naglasujem, samo kao prosječni nešto shematički proces, dok je u kojoj liniji (Hexaetinellida!) moglo ići i više slično nekom manje sređenom stvaranju lakuna s površine prema nutarnjosti. Budući da je upadanjem hoanoderma postalo odjeljivanie njegovo od slo- bodne površine u svezi s potrebnim povećavanjem ukupne površine, došlo je nužno do diferenciranja epitela. Bilo da je povećavanje išlo samo na račun prvotno vanjskog epitela (bičastog hoanoderma), bilo, što je vjerojatnije, da su kod toga međutim sudjelovale u pleromu bujnije razvijene manje diferencirane stanice (pinakocite u obliku ameboeita ili skeletoblasta) prodirući na površinu, u svakom je slučaju onaj dio površinskih stanica. koji je dospio na mjesta površine među pojedine udubine, gubio postepeno funkciju hoanocita; bio je jednostavno funkcionalno izlučen iz podržavanja struje i hranidbe (dioba rada). Masa pleroma bila je naravno razmjerno smanjena, dok je organizam kao cjelina postizavao sve veću personalnu veličinu. U mjestima među komoricama, dakle u hladetinastoj tvari, imale su pored skeletnih iglica 1 nutarnjih pinakocita dosta mjesta i spolne stanice. Oslobađati su se mogle prodirući u najbliže komorice, od kuda ih je struja iznijela napolje. O posebnom gonocelu nema govora. Spolne su prilike ostale i dalje takve, kakve su i bile, pa su se sve do u recentnih oblika uopće “slabo mijenjale. Dok su u početku komorice bile samo dio vanjske površine, postale su kasnije sve više nutarnjom tvorevinom, sve su se više emancipirale od površine, s kojom su stajale u svezi s oštro omeđenim otvorom, oko kojega su pinakocite preuzele službu pazitelja, te su prirođenim im kontraktilitetom mogle prema po- trebi otvor proširiti ili stegnuti. Osobito je proširenje bilo nužno za propuštanja spolnih produkata. a kasnije samih embriona, t. j. mladih spongula. Odrasle re- centne spužve s takvim organizacionim stanjem čini se da nema, ako i ne bi bilo nemoguće da se nađe; no u ontogenezama spužava, ma koliko larvalne prilike bile nezgodne za očuvanje takvog stanja, nalazimo ipak u prolazu (i to samo s jednom, međutim veoma razumljivom razlikom). da pojedinačno osnovane ko- morice prolazno ne komuniciraju s površinom. Međutim poznajemo razmjerno malo ontogeneza a još manje ih poznajemo do u tančine. Ima cijelih povećih hrpa spužava, za koje ne poznajemo ni jedne ontogeneze, pa nije isključeno. da će se naći i takvih, u kojih su prilike još povoljnije za sačuvanje originalne morfogeneze. Mislimo osobito na oblike dubokih voda. gdje je eventualno vrijednost planktonskih spongula sekundarno smanjena. pa su njihove larvalne osobitosti manje istaknute ili reducirane. U tome pogledu može naše shvaćanje služiti kao radna hipoteza, a istraživanje kao dokaz za valjanost našega shvaćanja. Kad smo sretno došli do slike praspužve sa rastavljenim, jednakopravnim, i. nutarnjosti slijepo zatvorenim komoricama, onda je dalje lako. Dalje po- rećavanje kuglastih komorica (uz otprilike jednoličan, eventualno na slijepom dnu nešto povećan tlak, a jednoličan otpor sa strane galerte, koji se postepeno nad- vladava), dovelo je do kontakta među tim slijepim. krajevima komorica. Kako iz morfogeneze metazoa u tolikim slučajevima znamo, dovode takve prilike uvijek do sraštenja i do prodora. I u odraslih spužava dosta je da između dviju persona dođe do kontakta, makar uz neznatan tlak, pa odmah dolazi do sraštenja, na koje slijedi prodor dotičnog epitela (konkreseenecija). Ovdje su bile prilike za taj JU proces vanredno povoljne, a sam početak t takvog procesa očite je prednosti. Možemo upravo po općenosti pojava u spužava reči, da je razvojna tendencija napose potpomagala razvoj takvog procesa. Onim časom, kad je postao djelomični prodor među susjednim komoricama. došlo je do znatnih promjena u prometu struje. Iz pojedinačnih a mnogobrojnih sistema struje postao je jedan sistem je- dinstven, a prema tome su se razvile i prilike tlaka i oduška. Najprije su se struje u sredini sukobile 1 pomiješale. Tlak sa strana dobio je neku ma i neznatnu prevagu nad sličnim tlakom odozgo. Po fizičkim zakonima moralo je nastati automatsko uređenje jedinstvenog strujanja u tome smislu, da je sumaecijom ili integracijom malih prevaga pojačan tlak, dotično voda pritisnuta tim tlakom, našla je oduška prema najviše položenoj komorici, u kojoj je uslijed toga općena izlazna struja onu posebnu ulaznu i izlaznu morala posve nadvladati. U isti čas nijesu više sve ostale komorice morale svaka za sebe izvoditi istrošenu vodu kroz samu komoricu. pa su njihovi otvori, suživši se do veličine pore, služili samo utjera- vanju struje. Moje se shvaćanje i tumačenje strujanja i njegova postanka razlikuje bitno od shvaćanja Vosmaerova i Pekelharingova. Njihovo mi se tuma- čenje čini već poradi toga nevjerojatno, što dje kei za prvi vijenac hoanocita (oko otvora komorice) funkciju ventila, a pored toga ne uzimaju u obzir način djelovanja svake pojedine hoanocite. Taj preokret ima krasnu i dobru analogiju iz kalorike plinovitih tjelesa; možemo uzeti i posebni primjer: prineip otvorenog ili zatvorenog ognjišta s dim- njakom. Na dnu dimnjaka ili uzidane zračne cijevi treba da grijanjem ili zgodnim okretanjem vjetrenjače (ventilatora) nadvladamo neznatni tlak, što ga čini stupac zvaka u cijevi, a dostatna je 1 razlika u temperaturi između dna i vrška cijevi, pa će nastati strujanje zraka; traži se stanovita visina eijevi kao i r: azmjer između lu- mena cijevi i njezine visine. Držim da s istim glavnim principom imamo posao i u spužava. Samo što je u spužava motor udaranje bičeva, koje ne mora biti pravilno, a voda je materijal strujanja. Nitko ne može o tome sumnjati. da su se takve prilike strujanja morale tek razviti, a kako da ih izvodimo iz prilika askona, kad njihov postanak iz praspužve bez pora ne možemo direktno protumačiti ? Kao nužna fiziološka i po tome morfološka posljedica takvog uređenja je- dinstvenog strujanja nastupila je dalja diferencijacija hoanocela. koji je postao jedinstven. Prije svega stali su gubiti svi oni dijelovi hoanocela na svojim stije- nama hoanodermni Bonalites, pod su odsada služili samo za prolaz izrabljene 1 ekskretima onečišćene vodene struje. a to je poglavito najviša komorica zajedno s priključnim ili spojnim dijelovima, koji su se u nekih linija morali skoro zatim razviti. I tu je mjesto hoanocita zauzeo pinakoderm. Pora najviše komorice pro- metnula se u oskul. Oskul dakle nije apsolutna novotvorevina. nego povećana i funkcionalno specificirana pora, a razvojno.mehaničke prilike dovele su do toga, da se slobodni rub izvodnog otvora pod djelovanjem struje, koja neprestano izlbzi i tare, izvukao samo u cjevast pinakodermni nastavak -— oskularnu cijev. Ta je cijev prema tome novotvorevina. I. Dalji razvoj sistema strujanja. U našoj konstrukciji filetskog razvoja spužava dovinuli smo se do osnovnog tipa prave spužve s jedinstvenim sistemom strujanja. Ne držimo, kako bi se možda kome moglo činiti, da su sve linije spužava polazile svim tim stanjima redom, kako smo to rekonstruirali, nego nam je samo do toga, da prikažemo neku idealnu prosječnu razvojnu liniju, koja ne mora u pojedinostima potpuno odgovarati ni jednoj realnoj liniji. Tim se linijama možemo približiti samo kom- binacijama. Naše poznavanje realnih recentnih prilika u spužava upućuje nas, da je taj razvoj tekao otprilike opisanim načinom, s većim ili manjim modifik acijama s obzirom na pojedine razvojne linije, kojih ima svakako veći broj, a svaka ima svoje osobine. Specijalna poredbena anatomija moći će za svaku od tih linija, čim je pobliže upozna, izbliže odrediti razvojni put. Ovdje ćemo se dotaći pobliže samo onih linija, koje prividno stoje u protivštini s našim izvođenjem, dok ćemo SLOJ prije toga samo u najopćenijim potezima opravdati i dalje razviti sprijeda izne- seno mišljenje o nekim glavnim razvojnim linijama spužve. Možemo odmah reći. da smo uvjereni o tome, a i komparativna anatomija spužve utvrđuje nas u tome uvjerenju, da su u većine razvojnih linija spužve komorice strogo sačuvale svoj, kako bi rekli, organski personalitet u svakoj indi- vidualnoj personi. S obzirom na pretpostavljeno podrijetlo komorica izlazi to sasvim razumljivo, a i način funkcije, kako smo je mi shvatili. đoprineo je oču- vanju njihove osobitosti. Ni uži međusobni kontakt ili direktna sveza nije u pra- vilu izbrisala posebnost svake pojedine komorice. Mnogo je tome doprinijelo dalje pojačavanje hladetinastoga sloja u glavnim razvojnim linijama spužve. uslijed kojeg su se najprije veoma zbližene komorice opet više razmaknule, te su kod toga samo njihove sveze ili anastomose (u glavnom one. što stoje u svezi sa sre- dišnjim izvodnim kanalom) produljene. Krajni njihovi dijelovi. a u svezi s najviše položenom izvodnom komoricom, koja je putem funkcionalne promjene posve izgubila karakter komorice. proširili su se, pa je tako u većine spužava došlo do razvoja centralnog pinakodermom obloženog prostora — centralnog spongocela. Isto odebljavanje galerte u svezi s boljom zaštitom komorica i nekih drugih fak- tora, dovelo je do njihova udaljivanja od površine. Od jednostavnih pora postali su oduži dovodni kanali, opkoljeni naravno pinakodermom, jer je pinakoderm, koji je slijedio struju s ruba, a i odmicanje ustiju komorice, zalazio u dubljinu, slično kao što je bio oko oskula u obliku pore izvučen prema napolju (djelovanje izlazne struje u razvojno-mehaničkom smislu). U različnim pobočnim linijama tekao je različnim načinom dalji razvoj si- stema strujanja, dakle podjela i postav komorica, te dovodnih i odvodnih kanala i prostora za sakupljanje i odvođenje izrabljene struje, a općena razvojna tenden- cija ide očito za tim, da se uvedena struja što bolje i potpunije izrabi, zatim, da se što potpunije i sigurnije postigne odjeljivanje izrabljene struje od svježe, slično kako to nalazimo u krvožilnog sistema u kralješnjaka glede odjeljivanja arterijelne krvi od venozne s pomoću zgodnog razdjeljivanja i udešenja motornog aparata — srca. U obzir dolazi još količina i konsistencija hladetinaste tvari, skeleta, zaštita i neki drugotni faktori. S našeg tako određenog stajališta bila bi laka stvar pro- vesti racionaliziranje svih poznatih razvojnih linija. Polćjaeff i Vosmaer već su uvidjeli morfogenetsku važnost galertastog sloja. Još bismo imali samo nekoliko riječi dodati onome. što smo već sprijeda rekli glede Hexactinellida, koja hrpa stoji nešto dalje od ostalih različnih linija heterocelnih spužava. Pored osobitih skeletnih prilika odlikuje se ta hrpa osobito time, što u nje nema jedinstvenog pleroma, a prema tome ni jednostavnog pinakoderma. Postanak tih prilika možemo si tako predstaviti, ako uzmemo. da je plerom s galertom sekundarno vanredno napučen pinakocitama. Oslanjajući se na skelet, a uporedo s poniranjem hoanoderma, postao je pinakoderm spužvast ili trabekularan. mjesto da je čitavu površinu kod povlačenja hoanocita prekrio, ostavljajući samo mjesta pora prosta, kako je to bilo u ostalih linija. Uslijed toga su pore izgubile prvobitnu vrijednosti funkeiju, a kad su komorice, koje su svoju organsku osobnost“ ipak sačuvale, dublje utonule, nije ni bilo nužde, da se stva- raju posebni dovodni kanali, baš uslijed opće lakunizacije pinakoderma, kojom je on čitav postao prohodan za vodenu struju. Ta je lakunizacija kasnije zahvatila istim načinom i središnji dio prvotno jedinstvenog pleroma, pa se što više u su- glasju s općim prilikama strujanja, kako smo ih prije prikazali, razvio centralni prostor; taj je kao i u drugih linija djelovanjem prodiruće struje prema gore stupio u svezu s izlaznom komoricom, koje je poslije uslijed promjene funkcije nestalo. Ona je uslijed toga svoju poru pretvorila u općen izvodni otvor — u oskul, jer dok je za ulaženje struje trabekularni poređaj pinakoderma bio povoljan (s ekonomskog i zaštitnog razloga), dotle je za odvođenje veće već iskorišćene mase vode trebao širi prolaz. U svezi s time nalazimo dvije osobitosti na komo- ricama heksaktinelida (u ostalom nalazimo slično i u roda Leucilla među ostalim heterocelnim kaleispongijama, gdje su dovodni kanali sekundarno pomnožani), da svaka ima mjesto jedinstvenog ulazišta (,prosopyle“), koje postaje u svezi s pro- duženjem pore u dovodni kanal, sekundarno po više dovodnih otvora (prosopili), = M4 = za koje se ne može reći. da odgovaraju direktno nutarnjem otvoru pore (a gdje je ostao Vosmaer-Pekelharingov ventil ?); izlazni je otvor ostao širom otvoren (,apopyle“), što je za sistem strujanja povoljnije. Time se ponavlja u ,organu“ onaj proces, što se 1 na cijelom u homocelnih spužava dogodio, kao što oskul — povećana pora — gleda napolje, tako ti nutarnji otvori gledaju bilo u veće od- vodne prostore direktno, bilo putem nutarnje trabekularne mrežotine. S načinom i putovima o razvoju daljih komplikacija ,hoanosome“ (boranje cijele hoanosome kao u nekih drugih heterocelnih linija?). ne ćemo se baviti. Od budućih upoznavanja ontogeneza različnih Hexactinellida (zasada ne poznajemo ni jedne potpunije), možemo mnogo očekivati pogledom na spoznaju općenog razvoja u spužava. Upozorujem samo na sliku starijeg razvojnog stanja oblika Lanuginella, koju sam već prije spomenuo, a iz koje se vidi, kako su se i susjedne komorice oskula samo nepotpuno razvile, jer je uslijed prilika strujanja t.j. prevladavanja općene izlazne struje, postalo djelovanje najviše položenih komorica veoma ograničeno, dok je najviša komorica uopće nestala, pa se ni u ontogenezi više ne osniva — ne rekapitulira. Zanimljivo je, da su baš prilike u Hexaetinellida potaknule Minehina (117) na spekulaciju, kojom izvodi njihove komorice iz cjelovitog. no u trabekularni pinakoderm posve uklopljenog hoano- derma i to putem neke mnogostruke invaginacije. dotično. kako Minchin veli. boranja, na koje je onda slijedilo odjeljivanje. Na prvi bi se čas moglo činiti, da se Mincehin tako približava našem mišljenju, no po Minehinu je homocelni sistem svuda s trabekularnim pinakodermom primitivniji, pa je hoanoderm u cijelom, prodirući kao kroz neko sito, a oslanjajući se na skelet, prošao u du- bljinu (!); tako uklopljen u pinakodermu da se borao. Međutim bi boranjem mogle postati samo kružne bore ili poslije odjeljivanja vjenčaste cijevi, a ne po- jedine kuglaste komorice. Nijedna ontogenetska činjenica (sikon? s jedinstvenim pinakodermom) ne može se navesti u korist takvog izvođenja komorica. Pina- koderm askona izvana je uvijek jednostavan i vanjski, a iznutra dolazi samo izuzetno, 1 to najviše kao jednostavni epitel. Uopće Hexactinellida pokazuju odviše osobitosti, a da bi se smjeli uzeti za najprimitivniji ili ishodišni tip. K. Razvoj homocelne razvojne linije. Jedna je od najneobičnijih 1 s postojećim mišljenjem u najvećoj protivštini konzekvencija našega shvaćanja: teza o izvedenosti homocelnih spužava.“ Već sam oertao ukratko prilike, koje su nužno dovele do tog uobičajenog mišljenja. Treba samo pogledati uzdužni ili poprečni rez kroz makar koji jednostavni askon; tko ne će vjerovati u primitivnost te građe, ako je isporedimo s prilikama u ma koje heterocelne spužve! Prilike ontogeneze, ako i nijesu idealno jednostavne (nestašica tipične invaginacije), ipak se daju nekako dovesti u sklad s tobože očitom pri- mitivnošću građe u odraslog oblika. U drugim slučajima, gdje je trebalo doka- zati, da je jednostavnost u građi odraslog organizma sekundarna pojava (poslje- dica redukcije), dobro dolazi studij ontogeneze, jer je embrionalni stadij pokazivao viši stepen organizacije, negoli odrasla životinja. Kao dobar primjer može služiti slučaj Saeculine, gdje se k tome radilo o parasitizmu odrasla oblika usuprot planktonskoj ličinci. Stoga nije laka stvar uvjeriti nekoga o tome, da ni u Askona nije homocelnost prvobitna. Minehin (117) polazeći od Hexaetinellida, kao naj- primitivnijeg tipa, ostaje ipak kod starog shvaćanja, te uzima, da je najprije vanjski hoanoderm. jednoličnim prodiranjem, valjada načinom. kako se to vidi u ontogeneze Clathrine, postao jedinstvenim nutarnjim. Ne uviđamo mogućnost ni vjerojatnost takvog prolaza, gdje pinakoderm nije trabekularan već prije početka takvog procesa, a i obrat polariteta na hoanociti, koja funkeionira, nije uz takve prilike moguć. Izlazištem daljeg izvođenja postaje dakle opet homocelno stanje. pa ni ovako nevjerojatno pretpostavljanje ne pomaže, da se uklone velike teškoće kod izvođenja heterocelnog tipa od homocelnog. Spomenuo sam nemogućnost rješenja za pitanje o postanku pora na stijeni askona na temelju starog shva- ćanja, jer nam ne dostaje racionalno-razvojne mehaničke podloge. Prilike sikona ostavit ćemo zasada, pa ih raspraviti posebno kasnije. — 142 — Po našem mišljenju imamo kod prosuđivanja askona uzeti osobito u obzir, da u njih prevladava rast u visinu, dakle da vladaju cjevasti ili vrećasti oblici, a ne kuglasto-kijačasti ili gomoljasti. Pored toga ne naginju osobitom stvaranju hladetinaste tvari, a to je pored osobitosti skeleta bilo slabo u korist održavanju organske samostalnosti pojedinih komorica. Prilike ontogeneze ukratko smo pri- kazali, pa se vidi, da one nijesu bile ni najmanje povoljne za to, da se sačuva originalan način stvaranja hoanoderma dotično komorica. Kod klatrine ne zalaze ipak bičaste stanice skupno i sređeno u nutarnjost za metamorfoze, a ni u leu- kosolenije nema tipične invaginacije, pa se jedinstven hoanocel tek sekundarno otvara, a oko njega se konstituiraju hoanocite iza pojedinačnog okreta za 180". pretrpjevši uz to histološku metamorfozu. U »kukuljice“ nema jednostavno mjesta za osnivanje pojedinačnih komorica. Međutim poznajemo zasada tako malo askonskih ontogeneza, osobito stadije za vrijeme metamorfoze, da je bolje čekati na dalja istraživanja, jer je moguće, da će se s vremenom naći povoljniji objekt s prostra- nijim pleromom dotično spongulocelom. I u ontogenezama drugih metazojskih hrpa nalazimo s obzirom na stvaranje probavne šupljine veoma promijenjene prilike. Nas ovdje zanimaju najviše kni- dariji. U najnižih knidarija, a to su hidrozoa, među njima pak Hydroida, nikada se gastralni epitelij ne osniva jedinstveno, a sama gastralna šupljina postaje naknadno među solidnom nakupinom nutarnjih (,entodermnih“) stanica putem neke dehiseencije. Isto tako postaju i usta naknadno. U ontogenezi askona po- staju pore i oskul bez ikakve suradnje hoanoderma iza kako se ovaj već konsti- tuirao naokolo jedinstvenog hoanocela, a to se nikako ne slaže sa starim mišljenjem, da je oskul blastoporus, nastao invaginacijom ,entoderma“. Za nas je sigurno, da put. kojim ovdje ide ontogeneza, nimalo ne odgovara putu, kojim je napredak organizacije išao u filogenezi askona. I sam uređaj pora s osobitim pinakocitama (porocitama) kao sposobnost oskula, da se zatvori putem potpunog i prolaznog srašćenja. govori jasno protiv prvobitnosti tih uređaja. Među akalkarnim spužvama nije dosada nađen homocelni tip, niti se taj u ontogenezi njihovoj vidi kao ,rekapitulacioni“ stadij. Analiza ontogeneze u oskarele i plakine, koja se mogla navoditi kao primjer rekapitulacije homocelne organi- zacije, pokazat će, da one ne mogu služiti za tu svrhu. Međutim među samim kaleispongijama imamo dvije homocelne linije, za koje se sve više pokazalo, što je dalje naše znanje napredovalo, da se oštro među sobom razlikuju. tako da su moderni sistematici (Mincehin i Bidder) te dvije linije posve odijelili (Ascetta i Aseyssa-linije). Naravno da oni to zato čine, da stavljaju svaki od ta dva orga- nizaciona tipa na korijen od po jedne heterocelne linije. Bidder (6) pravo radi, kad ruši ogradu, što ju je podigao stariji sistem, između homoeelnih i hete- rocelnih kaleispongija, kao dvaju zasebičnih redova, te više pazi na ostale zajed- ničke osobine. No ima razlike između njegova i našeg shvaćanja, jer mi ne ćemo staviti Ascetta- i Aseyssa-tip na korijen, nego na vršak obadviju razvojnih linija kaleispongija. dotično na vršak od po jedne pobočne linije, koja se od glavne odvija. U dvije linije je dotle sekundarno iz heterocelnog tipa postao homocelni i to, koliko dosada znamo, samo među kalei- spongijama. Razlog će tome biti u građevnim osobitostima, koje su taj razvojni smjer protežirale (prilike skeleta. galerte, sklonost za srašćivanjem komorica, uslijed naginjanja na rast i stvaranje ejevastih oblika); ostale su spužve manje naginjale na taj razvojni smjer, no teoretska mogućnost za to mora se eventualno dopustiti i kojoj drugoj hrpi spužava (osobito među mnogobrojnim linijama demospongija). Mi dakle izvodimo askone (Clathrina, Pong iz heterocelnih pređa; naravno da se to nena shvatiti u tome smislu, kao da su se tipične heterocelne spužve, eventualno već s razvijenim dovodnim i odvodnim kanalima putem neke redukcije i naknadnog stapljanja svih komorica prometnule u homocelne. Premda je 1 taj put moguć. za askone nije vjerojatan. Obje linije homocelnih spužava zarana su se odijelile od glavne linije kaleispongija, koja već onda nije bila jedno- stavna (bila je tu n. pr. pored ostalog Syeandra i Syeissa-linija). Prijelaz iz orga- nizacionog stanja s mnogo zasebičnih, prema nutarnjosti slijepo zatvorenih ko- — 145 — morica (svaka sa svojim otvorom, iz kojega je postala pora) u homoeelno stanje, dogodio se po svoj prilici veoma naglo putem mutacije, dok je stvaranje komorica bilo samo ,in statu nascendi“. Cim je veličina pojedine komorice postala tolika, da je došlo do međusobnog dodira, postalo je naglo srašćivanje hoanodermnih stijena _ počevši od dna komorica prema stranama. a slijedili su smjesta prodori, koji nijesu ostali lokalizirani kao u ostalih linija, u obliku prozorastih komuni- kacija, nego se naglo povećavali i napredovali prema prednjim stijenama. Uslijed toga je bivalo sve manje hoanodermskih stijena, jer im se površina umanjivala, no i galerta je s uklopljenim stanicama i skeletnim iglicama bila potisnuta k vanjskoj površini; iz sredine je bila što više posve istisnuta. Konačni rezultat toga veoma brzoga procesa, što su ga prilike strujanja 1 slaba otpornost galerte samo požu- rivale, bilo je stvaranje opće jedinstvene šupljine, opkoljene sa svih strana hoano- citama, koje su izvele sve od reda potpuni obrat od 180", osim onih, koje su stojale oko otvora (pore). Kao trag izgubljene organske samostalnosti svake po jedine komorice, koja uopće nije bila onako postojana, kao u heterocelnih linija, ostao je za svaku bivšu komoricu po jedan otvor; taj je bio isprva stalan, na kojem je pinakoderm prelazio direktno u hoanoderm. Naravno da posebne porocite nije trebalo. Jasno je, da se probavna površina uslijed stapljanja komoriea i de- hiseencije većeg dijela njihovih stijena sekundarno smanjila, pa bi se to činilo kao gubitak prednosti, koji umanjuje vjerojatnost cijelog hipotetskog procesa, ali paralelno stime išlo je i umanjivanje mase, a baš se o razmjeru između mase i površine radi. O prilikama strujanja nemamo ništa osobita reći, jer su se te razvile gotovo istim načinom, kako smo opisali za heterocelni tip. Svi otvori stali su po hidro- mehaničkim zakonima funkcionirati samo za uvođenje vodene struje; otvor pak najviše položene bivše komorice morao se promijeniti u čisto izlazni otvor (oskul). Tek sekundarno, a u svrhu bolje zaštite hoanoderma, promijenile su se prilike ulaznih otvora. Hoanoderm se odijelio od površine (ta se razvojna tendencija vidi u svim linijama); mjesto da veća množina pinakocita slijedi to povlačenje u svrhu održavanja kontakta (dovodni kanal), specijalizira se u svezi s napravom za po- vremeno zatvaranje otvora (opet u svrhu zaštite) pojedina pivakocita, te postaje porocitom, dok one ostale pinakocite, što opkoljuju otvor, zadržavaju samo jedan dio prijašnjega posla. One se razilaze na ponuku porocite, a za potrebe se opet stežu i otvora nestaje. Slična, samo toliko različna uredba, koliko se radi o većem otvoru, razvila se na oskulu. Od ustiju komorice postala je sekundarno pora. K tome je došlo sigurno do sekundarnog pomnožanja tih pora, jer budući da su . one nužno specifikacijom postale manje, kompenziran je gubitak stvaranjem novih pora. Veći broj pora pridonosi i boljem iskorišćenju uvedene vodene struje; što više ima pora, to više hoanocita dolazi u neposredni doticaj s posve svježom vodom. Svaka pojedinačna struja opkoljuje tim manju površinu hoanoderma. Sasvim je nemoguće. da bi bilo toliko komorica, koliko se pora nalazi; prvotni je broj pora morao biti znatno manji. Bilo bi zanimljivo saznati, kako se za ontogeneze razvija relativni i apsolutni broj pora. Takvo rješenje hoanoeelnog pitanja imalo je dakako odlučno značenje za cijeli dalji razvoj organizacije. Ako ćemo stvar prosuditi sa stajališta tehničkog ili ekonomskog, moramo svakako dati prednost kh tipu pred homo- celnim, jer on omogućuje uopće dalji razvoj poke e He j. dalje popravljanje sistema strujanja, a o tom se u glavnom radi, t. j. o odjeljivanju svježe struje od izrabljene i o što boljem iskorišćivanju te Uma Homocelni tip uopće nije u stanju direktnim putem postići znatnije unapređenje sistema strujanja, te odgo- vara slijepoj ulici ili pobočnoj razvojnoj grani, koja se istim smjerom nije mogla dalje razvijati. Kroz mnogobrojne pore ulazi struja u prostranu šupljinu. opkoljuje samo kratko vrijeme hoanocel, da hoanocite mogu uhvatiti naplavljenu lovinu, a zatim se odmah sukobljuje s onim strujama, koje dolaze iz drugih pora, osobito onih s protivnih strana, pa odozdo i odozgo od dotične pore. Nastaje uslijed toga neko komešanje vode, u kojem u sredini glavne osi svakako prevladava opća struja, koja ima tendenciju, poći u smjeru najmanjeg otpora, t. j. prema oskulu (sistem dimnjaka!) Hoanocite se moraju požuriti, da za ono kratko vrijeme, što — 144 — dolaze u direktni kontakt sa svježom strujom, plijen iz ulazeće struje prihvate, jer to za općeg komešanja teže ide. Donekle se askon pomaže s različnim po- moćnim uredbama (sitasta membrana, zatvaranje pora i drugo), no onolike orga- nizacione i građevne raznoličnosti kao u heterocelnih spužava ovdje ne nalazimo. Mnogi su askoni tim povodom pošli u daljem razvoju drugim smjerom, nastojeći prilike struje učiniti ekonomičnijima. Sto nijesu mogli postići kao personalni individui, mogli su donekle postići kao unifieirani kormi, dakle združivši više persona na zakoniti i zgodni način u individ višega stepena — kormus, koji u osobitim slučajima može postići izgled i funkcionalno jedinstvo persone. To na- lazimo osobito u Clathrinalinije (složeni tarrus- ili auloplegma-kormi s pseudo- porama i pseudoskulom), kako smo prikazali u prvom dijelu rasprave. Kolikogod bi bila zanimljiva i makar koliko govorila u prilog našeg ovdje razvijenog mi- šljenja dalja analiza takvih slučaja, ipak se ne možemo upuštati u pojedinosti, jer ovdje mora dostajati, da se iznesu samo glavne crte organizacionih osobitosti askona. L. Razvojna povijest i organizacija sikona. Sa sikonom se moramo potanje baviti, jer je to glavni oslon starog shvaćanja za izvođenje ne samo heterocelnih kalcispongija iz homocelnih, nego za izvođenje heterocelnih spužava uopće. Već smo istaknuli prilike, koje su doprinijele tome shvaćanju, a neke osobitosti u razvoju smo već ocrtali. Prije nego što za- đemo dalje u pojedinosti, htjeo bih upozoriti na to, da se radi zapravo o dvije stvari ili o dva pitanja. Jedno je izvođenje he- terocelnih kalcispongija iz homocćelnih; drugo je pak pitanje: možemo li u slučaju, da takvo izvođenje za tu hrpu uspije, odmah generalizirati iza sve heterocelne spužve uopće, dakle i za Hex- aetinellida i Demospongiae? Obično to uzimaju kao po sebi razumljivo, te se kod toga pozivaju na razvojnu povijest Osearelle. To ćemo pitanje u sli- jedećem odsječku raspraviti. Iznijeti ćemo naše argumente, koji nas nagone, te mi ne izvodimo heterocelnih kaleispongija iz homocelnog tipa (askona), a još manje naravno ostale heterocelne spužve (Hexactinellida, Demospongiae). Sve kad bi jednom uspjelo pristašama protivnog mišljenja obeskrepiti sve naše argu- mente i uspostaviti potpuno uobičajeno mišljenje o izvođenju heterocelnih kalci- spongija iz askona, još se to uvijek ne bi ticalo našeg shvaćanja o izvođenju ostalih hrpa spužava (akalkarea), koje čine pretežnu većinu spužava. U tom bi slučaju morali pripisati heterocelnim kaleispongijama sasvim osobito značenje, jer u te hrpe ne bi ni u jednom slučaju bio fenomenalni individ pojedinačna per- sona, nego kormus, koji se dovinuo do osobitog stepena višeg jedinstva, daleko preko onoga, što smo navikli vidjeti među knidarijima (Siphonophora, Pen- natulidae it. d). Viši bi stepen organizacije bio tek posljedica potpune inte- gracije potpunih persona, tako da se samo s historijskog stajališta može govoriti o kormu, dok bi zapravo imali posla s personom višega reda. To bi bio personalni prijelaz, sličan onome, kad su životinjski organizmi prešli sa stanja jednostanične u stanje mnogostanične persone, kod česa je doduše zadržan individualitetni eblik, ali ne personalni stupanj ili gradus. To čini cijelo to izvođenje vrlo nevjerojatnim. Neku prividnu potporu za to mišljenje mogli bi naći u prije pomenutim unifici- ranim kormima nekih klatrina, koje za gledanja izvana čine potpuno utisak jedne persone, a mogu biti čak i složeni kormi (individualitet trećeg stepena, ako onu stepenicu između jednostaničnjaka i mnogostaničnjaka ne brojimo posebno). Pokazat ćemo, da prema sadašnjem stanju znanja ne moramo pristati uz potonje mišljenje. pa možemo sve prividne teškoće, koje se našem shvaćanju suprotstavljaju, prebroditi vjerojatnim načinom (o apsolutnim dokazima naravno ne može biti govora). U glsevnome se radi o razvojnoj historiji, a baš u tome pogledu stoji konkretna nauka veoma slabo. Uvijek se istražuje 1 ističe samo sikon kao prototip; međutim znamo, da među heterocelnim kalcispongijama ima bar dvije posve divergentne razvojne linije (Syeettida 1 Asealtida po Bidderu). Do odlučnog suda moći će se doći tek onda, kad bude i potanja — 149 — građa i potpuna razvojna povijest poznata za veći broj oblika iz svih glavnih porodica jedne i druge razvojne linije heterocelnih kaleispongija. Pita se sada. ima li među odraslim oblicima bilo homocelnih bilo hetero- celnih kalcispongija takvih oblika, koji bi po svojoj organizaciji stojali bliže oblicima s posrednom ili prelaznom organizacijom? Takve je oblike opisao u svoje vrijeme v. Lendenfeld (78 i 81). Međutim većinu tih oblika drže sum- njivima, t. j. drže, da se radi o neodraslim primjercima, koji bi bili samo razvojna stanja različnih tipičnih heterocelnih spužava, a time bi se njihova odlučna vri- jednost izgubila. Od većeg su interesa jedino oblici, opisani kao Hometta i Ho- mandra (vidi v. Lendenfeld, 81). Zanimljivo je, daje Haeekel potonji oblik stavio u rod Ascandra ne pripisujući mu osobitu važnost. Sve kad bi se radilo o osobitim odraslim oblicima s prelaznim karakterom, t. j. o takvim oblicima, koji bi imali suvisli hoanocel, opkoljen svuda hoanodermom, no ne potpuno jedinstven, nego izvučen u veće ili manje izbočine, mogli bi te oblike držati samo kao prijelaze od nepotpuno heterocelnih k potpuno homocelnim, dakle baš protivno, nego se obično čini. Eto v. Lendenfeld-ova Homandra nema još jednostavnih pora. jer u tog oblika nije dosegnuto potpuno homocelno stanje. Ako bi se radilo o prijelazu s homocelnog stanja k heterocelnom (ustaljeni intermedijalni oblik), onda bi osnove komorica, jer odgovaraju divertikulima, morale biti nad općenom površinom izbočene, a na vršcima bi još morao postojati spoj pinakoderma s hoanodermom putem jednostavnih pora; moralo bi dakle biti još pora, a ne već kompliciranih dovodnih kanala. Ako uzmemo najprije u obzir samo odrasle oblike, a ne razvojnu povijest, onda ima stari način izvođenja sikona iz askona prednost u tome, što makar i prividno čini razumljivijim oblike, u kojih su radijalne tube direktno izbočene, a nijesu spuštene u deblji sloj galerte. U takvog sikona čine radijalne tube doista lokalnih izraslina, koje su slične pupovima. To naravno vrijedi samo za malo heterocelnih oblika, jer na svim ostalim toga nema, pa se mora uzeti, da se međusloj (galerta) naknadno podebljao, ili da su radijalne tube na svim stranama, dakle okolo naokolo sa svojim pinakodermima srasle, pa da je tako naknadno postala jedinstvena glatka pinakodermna površina s ostijama, koje vode u laku- narne prostore među izraslinama hoanoderma ili tubama. Ipak je za staro shva- ćanje prilična teškoća u tumačenju, kako bi iz lateralnih izraslina (Minehin upozoruje na leukosolenije) s gotovo neograničenim i nepravilnim rastom postala tolika pravilnost i subordinacija ili integracija dijelova, koji sežu preko granice jednostavne ili ishodne personalnosti. Izlazna bi persona morala izgubiti jedan od osnovnih obilježja, morala bi se lišiti svojega hoanoderma i razdijeliti ga među svoje izrasline. Dok su dakle za staro mišljenje vanredno znatni oblici, kakov je n. pr. Syeon_ ciliatum, dotle za nas stoje takvi oblici po strani, pa moramo za njihov postanak. tražiti posebne razvojno-mehaničke razloge, kaošto je slabo na- ginjanje na stvaranje galerte, posebne prilike skeleta, te umanjen aktivitet pina- koderma, koji bi se uslijed toga na mjestima, koja ostaju među nastajućim ko- moricama (naši čvorovi ili uzlovi mrežotine), i to poradi zaostajanja, ugnuo ili postao više trabekularan, nejedinstven, lakuniziran kao u drugih nekih spužava. Sad ćemo se obratiti ontogeniji. Ontogeneza sikona glavni je stup i oslon za izvođenje heterocelnog tipa od homoceelnog. I kolikogod ta ontogeneza izgledala jednostavna, ona ipak dopušta i drugojačije tumačenje i shvaćanje, nego što je ono uobičajeno. Izlazište onto- geneze čini amfiblastula krajnjega tipa, dok nešto blažu amfiblastičnu spongulu, koja čini jasne prijelaze od obične spongule k tipičnoj amfiblastuli, vidimo u leukosolenije. O pojedinim osobitostima amfiblastule već je bilo govora. Mi je ne držimo primitivnom ličinkom; o tome pak, da bi ona predstavljala sliku odrasloga pređa, naravno ne može biti ni govora. Izlazište za prosuđivanje samih spongula, čini za nas posve mlada spongula klatrine, kad još nema nikakvih stanica u spongulocelu, a sav spovguloderm izgrađuju jednake bičaste stanice. Spongula se za svoje larvalne eksistencije u više smjerova razvijala uvijek naravno pod manjim ili većim utjecajem osobina, koje su se razvijale u pripadne razvojne linije na odraslom organizmu ili bar na prijelazu od postlarvalnog sjedavog stanja PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., Sv. 9. I 10. 10 — 146 — k posve odraslom stanju. Vjerojatno je naime. da baš taj odsječak u životnome ciklu ne samo spužava, nego organizama uopće, ima kod razvoja. bio on kao što je u pravilu napredan ili izuzetno nazadan, glavnu ulogu. Svakako te općenim razvojem poodraslog organizma uvjetovane promjene aficiraju svu plazmu vrste (.Artplasma der Artzellen“ po Hertwigu). dakle i zametnu plazmu. koliko uopće iz nje ne bi dolazile, pa se prenose na dalje generacije. Uslijed skraćivanja ili premještanja pojave promjene u sve raniji čas razvoja (heterohronija) može se djelovanje ili realizacija tih promjena, jamačno u modificiranom obliku, pojavlji- vati uvijek ranije u ontogenezi i tamo se mora interpolirati (stupiti u korelaciju) s postojećim osobinama, u našem slučaju prije svega s autonomnim larvalnima. kad se radi o odsjeku razvoja sa slobodnim plivanjem. Mora dakle doći do mo- difikacije ontogenetskog tijeka uslijed međusobnog utjecanja larvalnih osobina s osobitostima nastaloga odraslog organizma. U svim linijama dolazi u spongula uranjeno dediferenciranje bičastih sta- nica kao uranjena priprava za dalji razvoj u izrašten oblik. U većini linija služi spongulocel kao sabiralište tih pripravnih stanica (osnova različnih vrsta stanica), koje se sve od reda više ili manje oštro lokalizirano dediferenciraju na onom kraju spongule. koji je okrenut natrag kod plivanja; znamo i zašto. Samo u nekim manjim linijama pošao je taj razvoj u drugom smjeru, n. pr. u linije leukosolenije i osobito u linije sikona. Možda ih ima još i više. Mjesto poređanja bičastih i dediferenciranih stanica (ili od početka nediferenciranih u larvalnom smislu, što je u principu sve jedno) od izvana prema nutarnjosti, i to tako, da izvana na po- vršini (cijeloj ili na većem dijelu) stoje samo bičaste stanice,.a unutri da zaštićene leže dediferencirane ili nediferencirane, nastalo je u amfiblastične spongule strogo polarno ređanje, dakle uz posve druge mjesne prilike. oKaošto je bilo očekivati, zauzele su prednji pol bičaste stanice, stisnute i sežući bazalnim krajem duboko u irealni spongulocel obavljajući larvalnu funkciju plutanja. Na sličan su način poređane na stražnjem, pasivnom polu, indiferentne stanice, kojima se tijekom razvoja priključuju još i dalje stanice, a te uslijed dediferenciranja postaju iz bičastih stanica na rubnoj zoni. Već te mjesne prilike. koje donose sa sobom znatnu morfološku i fenomenalnu razliku, dale su posve mehanički povod. da je i dalji tijek razvoja bitno promijenjen. To se osobito tiče metamorfoze. no kako ćemo vidjeti. zadrle su i dublje u personalnu mortogenezu, udaljujući je svakako još dalje od prvobitnog puta, kojim je odrasli aseendentni oblik postigao viši stepen organizacije (t. zv. cenogeneze). Radi se tu o procesima razvojno-mehaničke prirode, kakvih nalazimo često u ranijim stadijima ontogeneze, uslijed znatnog nakupljanja žumanjaste tvari. Kad amfiblastula napušta plutanje i pođe k dnu, kao postojbini odrasla oblika, pa se bičaste stanice stanu dediferen- cirati, tada se vidi, kako je fizički nemoguće. da poniranje bivših bičastih stanica i prodiranje pripravljenih pinakocita pođe onim načinom, kako smo ga za zasje- dajuću spongulu većine spužava upoznali. Događa se, kaošto je i najprirodnije, da indiferentne stanice (dotično pinakocite) sa rubne zone obilaze i presvlače bivše bičaste stanice, koje u isti čas poniru, no ostaju pri tome donekle u svezi. -Pa to je gastrulacija najtipičnije vrste putem invaginacije!“, reći će svaki zoolog. Međutim to ne stoji; to je samo slična larvalna metoda ili razvojno-mehaničko sredstvo, pa se radi o analogiji načina, a o homolognosti produkata nema ni go- vora. Ako je amfiblastula primarni larvalni oblik i ujedno rekapitulacioni u smislu starog biogenetskog osnovnog zakona, zašto se ne invaginira stražuji pol kao u celenterata, zašto se blastopor ne održava u obliku usti. dotično oskula, nego na- staje naknadno na protivnoj strani? Poniranje bičastih stanica u zasjele ili zasje- dajuće amfiblastule u ostalom je daleko od toga, da bude tipična invaginacija, ako je iz bližega promotrimo. Isporedimo li navode i slike različnih pisaca, koji su te događaje opažavali, osobito ako uzmemo još obzir i na prilike u leukoso- lenije, dolazimo do zaključka, da se tu radi jednako o obraštenju pinakocita preko bičastih stanica, kao i o njihovu poniranju, da je sporedno i neobligatno stvaranje većinom irealne ,gastralne šupljine“, a pogotovu ,ustiju“. Po Metsehnikoffu nestaje svakako svakoga traga blastopora i invaginacione šupljine, pa se bivše bičaste stanice gnječe u kompaktnu masu; u takvom stanju moraju pretrpjeti =. kite svoju diferencijaciju u hoanocite, a po tome se tek posve nanovo redaju u hoa- noderm. Amfiblastula kao oblik spongule sama je već, ako hoćemo, gastrula (pla- nula); kako se dakle može promjena, koju motrimo kod silaženja amfiblastule na dno, zvati gastrulacijom ? Je li tu štogod čudno, da uz takve mjesne prilike ne dolazi do osnivanja pojedinačnih komorica, kako mi postuliramo : ? Ovakva ,pupa“ ili kukuljica spužve, ako je smijemo tako nazvati, a držim da imamo pravo na to, jer se radi o pravoj histološkoj i formalnoj pretvorbi, sa solidnom nutarnjom staničnom masom, odgo- vara prema svojim prilikama posve kukuljici klatrine. Dok se u klatrine iz takvog stanja razvija homocelnost ne samo kao larvalna osobitost, nego je taj modus protežiran još i time, što je homocelno stanje postignula Nikdndjrto i odrasla životinja, dotle je to ovdje samo jedna larvalna osobina, upriličena ili uvjetovana posebnim mjesnim prilikama, t. j. nestašicom mjesta i poređajem stanica u spon- gule (polarni poređaj). Jedinstvenost hoanoderma u plazajuće kukuljice sikona nije dakle nikakva rekapitulaciona osobina s filetskom važnošću za ascendente odrasle spužve, kao što nije ni zajedničko poniranje bičastih stanica u ličinke nikakva filetska ,reminiseeneija“. Naći ćemo zajedničko poniranje (tobožnju in- vaginaciju) i u nekih demospongija uz doduše posve drugojačije mjesne prilike, no koje su isto tako u razvojno“ -mehaničkom smislu bile za pojavu takvog procesa povoljne (oskarela), dok inače nema nigdje te invaginacije, ni tamo, gdje bi bila moguća, ali nije ujedno i nužna kao stepenica za dalji razvoj. Svakako je karak- teristično, da u linije klatrine nema ,invaginacije“ ili invaginaciji sličnog procesa, a u leukosolenije dolazi općeno; potonje imaju amfiblastulu. prve je nemaju; time je sve rastumačeno u kauzalnom smislu. O tome, da se doista radi samo o larvalnim stvarima, ne može prema svemu tome biti nikakve sumnje. Homocelnost kukuljice sikona nema nikakve bliže (genetičke) sveze s ho- mocelnošću askona (vanjska konvergencija); ona je nastala samo poradi nemo- gućnosti u provađanju multiple ili mnogostruke invaginacije (stvaranje zasebičnih komorica), kako je mi postuliramo. Kad je kukuljica sikona dotjerala jednom do tog razvojnog stanja, onda je i stovarena rezervna hrana (žumanjasta tvar) gotovo iserpljena. Spongula kao slobodno plivajuća larva ne može od matere dobiti veće količine te tvari na put, jer bi je veće mase smetale u gibanju, a za samostalno sticanje hrane, kao n. pr. planktonske ličinke anelida ili ehinodermata, nije ude- šena. stoga joj slobodni život i ne može dugo potrajati. Askoni, kad prispiju jednom na to organizaciono stanje, postaju sposobni za samostalnu hranidbu. U demospongija je stvar ekonomičnije udešena, obilje je stanica mnogo veće, razvoj teče brže i direktnije, priprave za postlarvalni odsječak razvoja čine se ranije 1 temeljitije, te se odmah iza zasjedanja osnivaju posebne komorice. U sikona je umetnut sekundarno u ontogenezu još jedan postpupalni odsječak, u kojem mlađahni, nedorasli organizam nosi ulazna organizacioni plan, sličan planu askona, a da ga nije morao od askona naslijediti (konvergencija). Prema tome olintsko stanje sikona za ontogeneze ne znači ponavljanje homocelnog tipa u filogenetičkom smislu, nego jednu čisto larvalnu prolaznu uredbu. Nastup pora i oskula kao i diferenciranih hoanocita prije potpune uspostave općene organizacije ne znači ništa osobito. Osnove za to ima ličinka; radi se o uranjivanju (heterohroniji) u svezi s potrebom za samostalnom hranidbom. U ostalom nastupaju pore u tipičnoj ontogenezi i onako zakašnjeno, jer uvijek slijede iza stvaranja komorica, dok bi moralo stvaranje komorica s njima započeti; i to je jedna ,eenogeneza“, nastala u svezi s osobitostima sponguloderma, a odgovara zapravo drugotnoj heterohro- niji, koja se sekundarno približava prvotnom postupku. Kad je mladi sikon, sličan askonu ili olintu, neko vrijeme ustrajao u tome stanju i hraneći se stekao toliko snage i materijala, da nastavi prekinuti razvoj. može se napredni razvoj, koji ima dovesti do uspostave tipičnog odraslog hete- rocelnog organizma, opet nastaviti. Zaista mora biti posebnog razloga, da baš sikon ima podulji razvoj, i da prolazi olintskim stanjem, dok u demospongija toga nema. Možda će tkogod našem shvaćanju prigovoriti, upućujući na dalji tijek razvoja, gdje radijalne tube postaju kao aktivne izrasline hoanoderma i pinako- derma, dakle načinom pravih divertikula. Nasuprot moramo upozoriti, da je lar- — 148 — valnim stapljanjem hoanocita u jedan jedinstven nutarnji sloj, dok je praspužva imala isto takov vanjski sloj, koje smo mi razvojno-mehanički razjasnili (polarna diferencijacija amfiblastule), eo ipso onemogućeno mlađahnom organizmu, da po- stigne organizaciju odrasle životinje istim tipičnim načinom, kojim se to postiza- valo u filogenezi odrasla oblika. Stvaranje komorica s pomoću višestrukog uselji- vanja ili invaginacije već je nemoguće. Razvojnoj tendenciji za stvaranjem komorica mora se, u tako promijenjenoj ontogenezi, zadovoljiti posve drugim putem. Vi- dimo, da se uz združeni aktivitet pinakocita i hoanocita odjeljuje hoanoderm u pojedine partije; od svake postaje po jedna komorica. Taj se način stvaranja radijalnih tuba ne slaže s tipičnim pupanjem, a ni s inače poznatim atipičnim načinima. Kao u naše hipotetske praspužve, tako ostaje 1 tu središnji prostor (spongocel) pokriven samim pinakocitama. Kako je Maas (93) pokazao, prodiru kod toga pinakocite. koje je najprije hoanoderm izbočio jednostavno pred sobom, s površine aktivno u nutarnjost, guraju se među spomenute partije hoanocita, tako da ih među sobom dijele i ujedno preuzimaju oblaganje centralnog spongo- cela; sličan se proces odigrava i u oskarele. te plakine. U oblika, koji naginju stvaranju izrazitog galertastog pleroma, ne treba pinakoderm da se zajedno s hoa- nodermom izboči (tobožnji divertikuli), pa otpada vanjska sličnost s pupanjem. Slično stoji stvar u oskarele (analogija). Takov način stvaranja komorica govori više nego išto drugo u prilog našem mišljenju. Kad bi se radilo o rekapitulaciji stvaranja izraslina (leukosolenija). morao bi hoanoderm zajedno s pinakodermom jednomjerno izrašćivati, a ne da pinakoderm urašćuje i nekim načinom gura hoanoderm u divertikule. U tome načinu stvaranja komorica naziramo, silom vanjskih prilika (vanjski uslovi raz- voja!), modificirani prvotni ,nasljeđeni“ način razvoja. Dolazi do neke kao iskre- nute ili obrnute invaginacije hoanoderma, koja je postala takva uslijed toga. što je tek zakašnjeno omogućena, t. j. iza kako je hoanoderm u pinakodermu postao cjelovit silom larvalnih prilika. Kao znak prvobitnosti homocelnog stanja iznosi se činjenica, da ispod oskula ostaje u nekih sikona (Minehin, 116, str. 96.) hoanocel ipak obložen hoanocitama. Mi to možemo tumačiti kao ostatak hoano- derma prvobitne najviše komorice. Ontogeneza sikona krasan je primjer, da se može pokazati. kako se jedna ontogeneza može različno historijski shvatiti. pa se vidi. kako je nužno ispoređivati te uzimati obzir na biološke momente. Kraj svih teškoća i nesigurnosti, što je upotrebljena neeksaktna metoda sa sobom do- nosi, ipak bi bilo štetno napustiti svako ,tumačenje“ ontogeneze u genetskom smislu, jer bi time riješili nauku vrijednog pomagala, koje može kosturu cijelog jednog sistema udahnuti dublji smisao i svezu. pa kad svoje učini, može biti mo- dificirano, no nešto ostaje svakako. Put vodi naprijed, pa ma išao u nepravilnoj, izlomljenoj liniji. Jedna ako i ne baš odlučna, a ono svakako neugodna konzekvencija starog mišljenja sastoji se u tome, da bi se oskuli svih onih askonskih persona, koje bi postale integrirajući dijelovi novog jedinstva, morali sekundarno degradirati na pore, dakle od ,ustiju“ bi morali postati neki ,transpiracioni otvori“. a to su posve heterogene tvorevine po starom shvaćanju. Uopće je to individualitetno pi- tanje ranjava peta cijelog izvođenja sikona iz askona. Istina, i u drugim živo- tinjskim hrpama dolazi do stvaranja korma, kod česa često pojedine persone znaju biti znatno izmijenjene, te gube mnoge atribute samostalnosti za korist cijelosti, kojoj samo dijelom služe poput kakvog organa. Rijedak bi to i gotovo nevjerojatan slučaj bio. da se baš sve persone potpuno stapljaju u novo jedinstvo. Gdjegod inače iz jedinstvenog zametka još tijekom ontogeneze postaju kompleksni individualiteti (sifonofore, penatulide, briozooni, tunikati s pirosomom), svuda se njihov mnogostruki karakter može lako prepoznati, a nije tek nužno poznavanje ontogenetskih pojedinosti. Još bi samo upozorio na osobit oblik komorica u sikona, koji je dao po- voda, da ih nazivaju radijalnim cijevima ili tubama. Već najbliži rođaci sikona, za kojega ontogenezu nažalost ne poznamo dosta potpuno, imaju tipične kuglaste komorice, kako ih imaju sve ostale spužve (demospongije), dok nekoje imaju poput Hexactinellida naprstku slične komorice. Ogobit oblik komorica u sikona — 149 — bit će u svezi sa sekundarnom modifikacijom njihova razvoja u ontogenezi. Pri- stašama izvođenja heterocelnog tipa od homocelnog ne pada lako svesti ontoge- niju (stvaranje komorica) demospongija na ontogeniju sikona. U demospongija nema govora o stvaranju izraslina na olintskom stanju. U tome pogledu imamo laku zadaću, jer smo postavili podlogu s koje se mogu prilike svih heterocelnih razvojnih linija shvatiti jedinstveno. M. Razvoj u demospongija s obzirom na oskarelu. U više smo navrata upozorili na važnost činjenice, da u ontogeniji demo- spongija postaju komorice u pravilu posebno, a ne da postaju poput izraslina je- dinstveno osnovanog hoanoderma. Tek sekundarno uz pomoć pinakocita, koje u spongulocelu često stvaraju već unaprijed kanale, dolaze u međusobnu svezu, kako s našeg stajališta postuliramo. Pored larvalnih osobitosti spongule (spongu- loderm sa specijaliziranim bičastim stanicama) nije provediva mnogostruka inva- ginacija, kako je mi zahtijevamo za filogeniju. Modifikacija tog procesa tijekom niza ontogenija pošla jeiu demospongija sličnim putom kao u klatrine. Početak je metamorfoze u obadva slučaja u principu jednak. Neredovito utonule bičaste stanice obilaze se ili se opkoljuju na površini prodirućim pinakocitama, koje se nad njima zatvaraju u bilo zaštitni, bilo puzavi pinakoderm. U klatrine je po tome svaka bičasta stanica za sebe zabavljena svojom histološkom metamorfozom kao i obratom polarnosti. Ostaje mogućnost, da će se naći i takvi oblici, u čijoj će ontogenezi hoanocite u tome stanju pokazivati bar tragova bivših višestrukih komorica. Brisanju tog prvotnog morfogenetskog procesa u ontogenezi klatrine, pomoglo je pored nezgodnih larvalnih prilika osobito i to, što je i u odrasla oblika stadij posebnih komorica već davno preturen, dotično nije se nikada do kraja razvio, pa je ta promjena naravno djelovala i na ranije ontogenetske stadije. U demospongija potonji faktor uopće ne dolazi u obzir, a i prilike su spongule za uščuvanje filetskih karaktera toliko povoljnije, što je spongulocel redovno pro- straniji, a indiferentne stanice i nutarnje pinakocite manjega su opsega, pa je izlučivanje hladetinaste tvari a i opseg spongulocela veći. U nekojih linija demospongija diferenciranje je pinakoderma ranije, pa zauzima dijelom i stražnju površinu spongule; stvaraju se skeletne iglice, a katkad se diferenciraju i komadi spongocela (plosnim pinakocitama opkoljeni do- vodni ili odvodni kanali); ipak se i pored takvih prilika za zasjedanja stvara puzavi nožni dio. Događajima u pupalnom i postpupalnom stauju (bez olintskih osobina !) nemamo onome, što smo već sprijeda rekli, ništa dodati. U pojedinosti stvaranja sistema strujanja ne marimo se dalje upuštati. Prelazimo odmah na neke specijalne slučaje, za koje se na prvi mah može činiti, da govore protiv našeg shvaćanja. To je u prvom redu ontogeneza Osca- relle. Pogotovu je to vrijedilo za tu ontogenezu, kako ju je prikazao Heider (52); međutim je stvar dobila znatno drugi izgled, kad je Maas (92) ponovno istražio ontogenezu toga oblika kao i Plakine (Maas, 99) iza kako je otkriven »obrat slojeva“ u ostalih spongula tipa parenhimule. Pored sikona bila je onto- geneza oskarele glavni oslon za nauku o primarnosti homocelnog stanja i izjed- načivanja spužava s celenteratima, usuprot tome, što je i u tom slučaju invagi- uacija ,entoderma“ uslijedila na protivnom polu larve, nego što bi smjelo biti i ma da ličinka zasjeda ustima, a oskul postaje kao novotvorevina. Stanoviti pa- ralelizmi, prema onome što se opaža na amfiblastuli, ne daju se poreći, samo se tu radi o sponguli tipa blastosfere s veoma prostranim, galertom ispunjenim spongulocelom. U demospongija išla je diferencijacija stanica na sponguli u pravilu istim smjerom, kao u spongule klatrine, to jest dediferencirane ili uopće indiferentne stanice zašle su zarana u spongulocel i ispunile ga, čime je stvaranje komorica znatno modificirano. U amfiblastule je ta diferencijacija strogo polarno prove- dena, a da je pri tome spongulocel gotovo sasvim reduciran. Trećim smjerom razvila se stvar u oskarele, a dosta slično i u plakine (možda će se naći i više — 150 — tome sličnih spongula među demospongijama). I tu je larvalna stanična i mor fološka diferencijacija polarna. U oskarele međutim dediferencijacija larvalnih bi- častih stanica nastupa mnogo kasnije nego u klatrine. Spongula oskarele pliva u slobodu kao jednostavna blastosfera s otprilike jednolikim bičastim spongulo- dermom, koji opkoljuje prostrani spongulocel. Kao manje aktivne i za plivanje manje potrebne stanice stražnjega pola nose u sebi osnovu za stvaranje pinako- derma i indiferentnih stanica; u plakine se mnogo ranije diferenciraju ili odje- ljuju, te se drže sponguloderma, a otraga su doskora gotovo masivne. Prednji dio sponguloderma, kao u svih ostalih spongula mora se tek za metamorfoze promet- nuti u hoanoderm. Prilike su dakle donekle, koliko se tiču histološke polarizacije, slične prilikama u amfiblastule, ali prilike mjesta su različne, jer ovdje ostaje prostrani spongulocel. Kad dolazi do zasjedanja, prihvaća se ličinka naravno prednjim polom pod- loge. Međutim taj mora biti premješten u nutarnjost, jer su njegove bičaste sta- nice određene, da poslije provedene histološke dediferencijacije čine hoanoderm. To premještanje donekle je nalik na invaginaciju, no osobito se kod plakine vidi, da to nije prava invaginacija, nego da se radi o procesu, slično kao kod sikona. Stanice stražnjega pola aktivno preraštuju ili omataju (Maas to zove ,Umrollung“) bičaste stanice 1 prihvaćaju se tla tvoreći puzavi nožni dio; tako dobivamo opet jednu ,homoceloidnu“ kukuljicu. Mnogostruko poniranje, kako bi ga očekivali, nije uz dane prilike moguće. U filogenezi odrasla oblika ponirale su prave i funkeionirajuće hoanocite, a u ontogenezi oskarele ne samo da se ne radi o hoanocitama nego ni o embrionalnim stanicama; radi se o specijaliziranim bi- častim stanicama. Za takve se ne smijemo čuditi, da se u morfogenezi ne od- nose onako, kako bi očekivali od hoanocita ili njihovih embrionalnih stanja. Osobito primjer plakine pokazuje jasno, da se tu radi o larvalnim prilikama, koje su na nasljeđenu morfogenezu djelovale u modificirajućem smislu. Kako je već Maas naslutio, radi se tu o paralelnom slučaju s ontogenezom sikona među kalcispongijama, a nikako o primitivnom odnosu. Ne smijemo nikako tobožnju invaginaciju plakine (radi se zapravo o aktivnom obrašćivanju od nediferenci- ranih stanica stražnjega pola) pribrojiti gastrulaciji (ili kako Korsehelt i Heider običavaju nazivati: stadij gastruloidni IL). To je jednostavno metamor- foza ili proces prijelaza iz larvalnog stadija u postlarvalno (pupalno), u kojem su svi događaji udešeni tako, da rezultira mlada spužva, dok je u larvalnom od- sječku razvoja prevladavala autonomija ličinke, a uza to su učinjene pripreme za provađanje metamorfoze. Samo u tome općenom smislu može se go- voriti o obratu, no ne ,samo“ o obratu slojeva. Sve se obraća u svezi s promijenjenim načinom života. Na taj ćemo momenat kasnije nadovezati raspravu o sponguli spongile. Da smo u našem shvaćanju na pravome putu, vidi se iz daljeg odsječka o 'azvoju oskarele i plakine. Olintskog stanja u onome smislu kao u sikona, ovdje nema, osim ako baš silom hoćemo taka nazvati stadij čas poslije izvedene metamor- foze, no to nema dubljega smisla. Ovdje nije u razvojni ciklus umetnut postlarvalni stadij, u kojem se mladi samostalno hrane; zato morfogeneza hrli odmah dalje. Već se in statu nascendi dijeli hoanoderm, a uz aktivno sudjelovanje pinako- cita, koje ide izvana prema nutarnjosti., slično kao u sikona, u pojedine _komo- rice. a ne u protivštinu sa shvaćanjem komorica, kao divertikula ; i tu je obrnut proces višestruke invaginacije hoanoderma; mjesto da se udube, on se izboči. Naravno da to dovodi do slike o stvaranju divertikula, no vladanje pinakoderma i pinakocita pokazuje, da se ne radi o divertikulima, nego samo o komoricama, koje u osnovi svojoj naginju samostalnoj tvorbi, pa se odijele, čim im je dana mogućnost, a stupaju opet drugotno u međusobnu svezu s pomoću pinakocita re- petirajući i ako nešto promijenjeno u principu istu ,filetsku morfogenezu“. Iz- među takve samostalnosti komorica i samostalnosti divertikula, hiperorganskih jedinica, velika je razlika. K tome moramo još i to uzeti u obzir, da oskarela i plakina čine izuzetke, te da su to oblici s reduciranim skeletom. Potonje je znatno. jer kasno javljanje skeleta ili uopće nestašica skeletnih iglica djeluje ko- = gn == relativno na stvaranje komorica. Halisarea (Metsehnikoff, 108), koja po krvnom srodstvu stoji najbliže oskareli, čini komorice u ontogenezi načinom, koji je za demospongije tipičan. N. Ontogeneza spongile. Ontogeneza spongile pruža nam krasnu priliku, da pokažemo valjanost našeg stajališta u racionalnom tumačenju neobičnih ontogenetskih događaja u spužava. Ontogeneza slatkovodne spongile zadavala je nauci mnogo teškoća. Budući da je to spužva slatke vode, ne mogu se očekivati prvobitne prilike. Cijeli niz istra- živača bavio se njome, a rezultati su bili veoma različni. Goette (41) je tvrdio, da spongula spongile kod zasjedanja i metamorfoze odbacuje posve larvalni ek- toderm, površinske bičaste stanice, pa da se definitivni ektoderm stvara iz em- brionalnih dotično entodermnih stanica, (on ih zato tako zove, jer su u spongulu po- loženi) koje su već nakupljene ispod bičastih. Kako to ni u jedne druge spužve nije bilo opažano, izazvala je ta tvrdnja nepovjerenje. Ganin (59) zato ,na: lazi“, da se larvalni ektoderm pretvara direktno u definitivni, a komorice čini naravno opet ,entoderm“. Kod toga je ostalo, dok nije Dela ge otkrio pojavu »obrata slojeva“. No za razliku prema ostalim spongulama nije po Delage-u u spongile pretvorba bičastih stanica u hoanocite direktna. Kad bičaste stanice tonu u nutarnju masu (naš spongulocel s pinakocitama i s indiferentnim stani- cama), pograbe neke ameboidne fagocite bičaste stanice. drže ih neko vrijeme u sebi. da se u tom stanju reduciraju. te ih po tome opet izbacuju u reduciranom stanju. Tek onda se diferenciruju u hoanocite. Neke bičaste stanice kod toga ipak zaglave. N&ld6ke (122). koji je poslije istraživao razvojnu povijest spon- gile, tvrdi, da se tu radi o potpunoj fagocitozi. Bičaste stanice. kad stanu to- nuti, propadaju posve, a proždiru ih fagocite lamebocite). Imao bi dakle Goette pravo samo s tom razlikom. što bičasti epitel ne propada u cijelome da bude odbačen, nego propada za metamorfoze putem fagocitoze. Ako bičaste stanice ovim ili onim načinom propadaju, moraju komorice po- stajati iz drugih stanica, a to su indiferentne stanice. Da te indiferentne stanice imaju u spongule veliku ulogu, znalo se odavna. One produciraju ne samo spolne produkte, nego i nespolna rasplodna tijela: gemule. Sigurni dokaz za to, da bar dio komorica postaje doista iz indiferentnih stanica, a ne iz bičastih, kako to inače biva u svih spongula, vidimo u tome, što neke spongule čine po koju komoricu već unaprijed, dok još spongula slobodno pliva, a bičasti je epitel aktivan 1 in- taktan (Wierzejski, 140). Po Evansu (35) postaju komorice svaka iz po jedne indiferentne stanice. Ako već ne sve komorice. postaje ipak jedan dio njih u ličinke spongile iz nutarnjih indiferentnih stanica: za nespolnog rasploda postaju naravno sve (u gemule) tim načinom, koji ima biljeg sekundarnosti. Ta se neobičnost i nepravilnost dade lako rastumačiti s našeg stajališta. U svake više diferencirane spongule ima tri vrste stanica: prije svega uvijek vanj- skih bičastih stanica, koje pokrivaju bilo cijelu površinu, bilo jedan dio (uvijek bar prednji pol. Pored njih ima indiferentnih stanica, koje su prvobitno služile samo produkciji spolnih produkata i pinakocita, većinom nutarnjih. Prva vrsta stanica ima izrazit larvalni karakter. Kako je na njib prenesena osnova za stvaranje hoanoderma, postala je nužda. da se svaki put kod završetka larvalnog perioda života reduciraju najprije bičaste stanice napuštajući povremene larvalne osobine, nastale u svezi sa slobodnim plivanjem. Što su više bičaste stanice ti- jekom ontogenetskih serija postale specijalnije, to radikalnija je postajala nji- hova metamorfoza. Analognih slučaja ima u embriologiji dosta. Ta pretvorba tekla je sve teže. Pored toga su u svezi sa specijalnim metodama nespolnoga rasploda indiferentne stanice osim za spolne svrhe bile sve više povučene u inake morfogenetske procese (pupanje. regeneracija, ponovna diferencijacija iza involucije, stvaranje pupova i gemula, sarađivanje kod općeg rasta). Indiferentne su dakle stanice stekle postepeno sposobnost, da stvaraju bez ikakvog spolnog akta svaki dio spužve. dakle i komorice (regeneracija. gemulacija). To se svojstvo = (102. — javlja uranjeno već u slobodne spongule (heterohronija). Onim korakom, kojim odviše specijalizirane bičaste stanice gube sposobnost i svojstvo potpune redukcije. a prema tome i mogućnost pretvorbe u hoanocite, bez kojih ne može odrasla spužva postati, preuzele su tim korakom indiferentne stanice tu njihovu ulogu. Napokon mogu te indiferentne stanice još prije općene metamorfoze početi s pripravama oko stvaranja komorica; da izgladnjeli organizam može što brže postići organi- zaciju, koja omogućuje samostalnu hranidbu. Upućenog poredbenog embriologa ne će taj proces začuditi. Stanična pa i organska histoliza prati svuda metamorfoze, koje zadiru dublje u organizaciju. gdje se ličinka u svojoj autonomnoj morfogenezi i histogenezi, kako bi rekli. predaleko zaletila (kukci s potpunom metamorfozom, vodozemci). U spongile imamo sigurno jedan od najjednostavnijih slučaja histolize. Krivo bi bilo iz toga zaključivati, da jednom diferencirane stanice nijesu u stanju provesti redukciju ili pomladiti se 1 postati opet embrionalne. Bičaste stanice spongule čine to re- dovito. Općena mogućnost redukeije postoji doista, i to u dosta velikom stepenu, samo ne smije predaleko poći specificiranje, t. j. pretvorba nediferencirane plazme u različne apoplazme, koje se moraju poslije reducirati. Predaleko diferencirane stanice, koje se teško i samo polagano mogu reducirati i pomladiti, postaju u određenom času (metamorfoza u gladujućem stanju, jer je rezerva hrane iserpena). gdje je veća brzina potrebna, teret za organizam, pa ako on ima na raspolaganje mlad, embrionalni stanični materijal, koji može preuzeti zadaću, inače određenu za te predaleko specijalizirane stanice, organizam ih onda odbacuje, pa ih te mlade i onako gladne stanice proždiru, a tako dolaze indirektno u korist cijelosti. Uloga i vladanje indiferentnih stanica u spongile (Miller, 119) i nekih sponguli srodnih morskih spužava (Wilson, 172) vidi se iz pokusa pomenutih pisaca. Spužve rastavljene sve do staničnih elemenata, mogu se pod drugim po- voljnim prilikama opet uspostaviti i to poglavito aktivitetom embrionalnih sta- nica. Ako pri tome bar mnoge hoanocite (ne može se za sve dokazati!) propadaju. ne smije se to svesti na njihovu potpunu nesposobnost za redukciju. Može se uzeti, da tu dolazi do neke konkurencije između bičastih stanica i indiferentnih, u kojoj prve podlegnu. One dolaze tim zahvatom u nezgodnije prilike ispred indiferentnih stanica, pa ih kod pokušaja redukcije (a sve kušaju smjesta redu- cirati momentano suvišne diferencijacije) u velikom broju (jer je to njihov ,,slab čas“) proždiru gladne amebocite. Time još nije rečeno, da je koja postala doista nesposobna za teški pothvat pomlađivanja. no pod tako nepovoljnim prilikama u koje naglo dođe, propada svaka inače životno slaba, oštećena, ostarjela ili slično alterirana hoanocita ili pinakocita. Spongila sa svojom spongulom čini bez sumnje vršak jedne razvojne linije; da li čini ujedno vršak svih razvojnih linija spužava, to je teško reći, jer je samo neznatan broj ontogenez& poznat. Vršak druge jedne linije čini svakako sikon sa svojom amfiblastulom, a opet treći vršak čini oskarela. Ovdje imamo dakako u prvom redu pred očima osobitosti larvalne u ontogenezi. Dalji jedan vršak čini nepoznata ontogeneza i ličinka kojeg pripadnika hrpe Hexactinellida. Zaglavak. Sad možemo raspravljanja. koja su izišla iz istraživanja jednoga objekta, završiti u čvrstom uvjerenju, da nijesmo obavili jalov posao. Držimo, da smo na temelju dokučivog znanja i poznavanja činjenica, a uz pomoć poletne misli — mo- žemo je nazvati i fantazijom. bez koje se čovjek ne može dignuti i dosegnuti prijegled te shvatiti nutarnji smisao — postavili teoretsku solidnu gradnju jedin- stvenog i racionalnog shvaćanja spužava, njihove građevne organizacije (ovo samo u glavnim potezima), te njihova razvoja ontogenetskog i osobito filoge- netskog. Kolikogod se nastoji, da se iz biologije načini eksaktna nauka, može se to postići samo u nekim pogledima (fiziologija, varijacija, nasljeđe), u pitanjima gdje se može vagati i mjeriti; kod _morfogeneze i morfologije teško da će to ikada uspjeti. jer kakogod stvar okrenuli, organizmi su hist: -ki produkti. pa == 5. == otkako smo upoznali istinu o krvnom srodstvu organizama o nepostojanosti nji- hove građe i oblika. ne možemo taj historijski momenat kod ispoređivanja i pro- suđivanja zabaciti. Svaki napredak u tome smislu vrijedi uložena truda, jer su pogledi. koji nam se time otvaraju, veliki. Za obično ljudsko poimanje taj je rad prirode prepolagan, a da bi ga naprosto mogli direktno motriti. Tu nam pored fosila pomaže poredba recentnih organizama. njihove građe i osobito razvoja, tog ,čuda nad čudesima“, pa nam omogućuje preteći tu polaganost. Metoda nije eksaktna, a ni rezultati nijesu sigurni, no pored prirode stvari nije drugo- jačije moguće. Možemo reći, da nam je uspjelo maknuti više nesporazumaka ili protivština. koje su katkada bile samo prividne. našavši dobru općenu osnovu. Nekoje od pretpostavaka. koje su nosile žig svojevoljnosti, učinili smo suvišnima ili smo na njihovo mjesto metnuli bolje utvrđene i potkrepljene s boljim argumentima. Do najvećeg konflikta sa starim mišljenjem došli smo na području nauke o tako zvanim embrionalnim listovima, gdje je shematizovanje 1 uniformiziranje najjače vladalo. Sa starom smo shemom morali sasvim prekinuti, jer ona za spužve nikako ne valja (ektoderm. entoderm, blastula, gastrula, gastroporus, gastralna šupljina). Noviji istraživači (Delage. Maas, Minchin, a u teoretskom pogledu Kemna i Lameere) učinili su mnoge priprave za korak. što smo ga proveli. ali se nije nijedan od njih mogao odlučiti. da podvrgne stvar potpunoj reviziji, pa da izvede iz faktičnih opažanja i poredaba sve konzekvencije. Biti ćemo potpuno zadovoljni. ako naše djelo bude poslužilo nauci o spužvama, da pokroči naprijed. Savršen ne može biti naš pokušaj, jer ima i odviše izvora za pogrješke, a da ih nije nužno nabrajati. Postavivši shvaćanje spužava na novu osuovu, nadala se nužda, da se i u terminologiji anatomskoj i embriološkoj provedu promjene, da osobitost spužava dođe do vidljiva izražaja. Ista nazivlja mogu se upotrijebiti samo za komade, koji su i homologni; analognost ne dostaje. Da prijelaz ne bude sasvim nepo- sredan, upotrijebio sam glavne sastavne dijelove nazivlja s oslonom na uvriježene (-derm, -cel) i to «više s razloga jednoličnosti. jer se n. pr. o kožnim slojevima u spužava baš ne može govoriti. a i prilike šupljini sasvim su različne od prilika u ostalih metazoa. Na koncu ću karakterizirati spužve, kako sam ih shvatio na temelju svoga iskustva i literarnih data, ne u formi definicije, nego slobodnije. 0. Sehmidt ih je karakterizirao kao ,animalia impersonalia“. Meni se čini, da korijen svih osobitosti spužava leži dublje, t. j. u tome, što je u njih subordinacija ili inte- gracija građevnih jedinica (u prvom redu stanica). uopće dosta nepotpuna. Faktor personalnog jedinstva (entelehija) u svakom individualitetnom stepenu nema apso- lutnu premoć nad partikularističnim tendencijama dijelova. To se ne tiče samo načina hranidbe. koja je skroz intracelularna (mikrofagija po Kemni, koja se može razviti do mesofagije), nego i svih ostalih funkcija 1 svojstava. U tome pogledu mogli bi spužvu isporediti s državom, u kojoj se građani ne će vrhovništvu posve prepustiti ili to bar nerado čine. Čim im se pak nadaje prilika, oni od vlasti izmiču; pojedinačne su entelehije prejake. Posljedica je tih prilika. da spužve, usuprot ostalim metazoima, nijesu bile u stanju dovinuti se do osobite visine. ni pogledom na organizaciju (razvoj specijalnih organskih sistema) ni pogledom na finiju građu (histološka diferencijacija pojedinih tkanina, kao što su živčana, mišičasta i t. d.). U tom su pogledu pravi metazooni mnogo dalje do- prli, a njihovu organizaciju uprave možemo isporediti s idealnom monarhijom ili s potpunim skladom između pojedinosti i cijelosti ili s potpunom integracijom: u tome je jamstvo za uspješni napredni razvoj. Držim, da su stime spužve općeno jasno karakterizirane. I0a Popis literature. (Zvjezdicom su označene publikacije, kojih nijesam imao u ruci). . Balfour F. M.,On the morphology and systematie position of the Spongida. Quart Journ. of mier. se., vol. 19, p. 103—109, 1879. . Balfour F. M, Comparative embryology, 1881. Barrois C., Mćmoire_ sur 1 embryologie de quelques Eponges de la Manche. Ann. se. nat., sćr. 6, vol. 3, No. 11, p. 84, pl. 12—16, 1816. . Bidder G, P., Note on excretion in Sponges. Proc. of the royal soc. London vol. 51. p. 474— 484, 4 fig. Bidder G. P., (Quart. Journ. mier. se., v. 38, 1896 . Bidder G. P., The skeleton and classification of calcareous Sponges. Proc. ot the royal soc. London, vol. 64, p. 61—76, 10 fig., 1898. Billard A., Contribution A 1 ćtude des Hydroides. Ann. se, nat. Z00l., v. 20. 1904. #1. Bowerbank J. S., A monograph of the british Spongiadae, 4 vol., London, 1864—1582. . Braem F., Die ungeschlechtliche Fortpflanzung als Vorliufer der gesehlechtliehen. Biol. Centralbl., Vol. 80, p. 364—3149, 1910. . Breitfub L. L., Kalksehwammfauna der Westkiiste Portugals. 2001. Jahrb. (Abt. fir Syst.), Vol. 11, p, 89—102, 1898. . Breitfub L. L., Die Kalksehwammfauna von Spitzbergen (N. d. Sammlung d. Bremer _Exped. nach Ost-Spitzbergen i. J. 1589.), Zool. Jahrb. (Abt. fiir Syst. Vol. 11, p. 103—120, Taf. 12, 13, 1898. . Breitfuf. L. L.. Kalksehwammfauna d. Weiken Meeres u. d. Eismeerkiiste Rublands. Mćm. de VP Acad. St. Petersboure (8.), V. 6, No 2, 4. tables, 1598. 2, Breitful. L. 1, Ascandra hermesi, ein neuer homocoeler. Kalksehwamm aus der Adria. Zeitschr. f. wiss. Zool. Vol. 68, p. 39—42, 2 Textfie, 1898. . Biitsehli 0., Bemerkungen zur Gastraeatheorie. Morph. Jahrb., Bd. 9, p. 416—42%. . Carter H. J., On the Spongia coriacea of Montague, == Leucosolenia coriacea, Bk. ete. Ann. and Mag. of nat. hist., vol. 14, p. 17—39, 1884. . Chun (., Coelenterata in Bronn's Tierreich, 2, p. 86—96, 1891. );. Clark H. J., On the Spongine ciliatae as Infusoria flagellata or observations on Leucosolenia botryoides. Ann and Mag. nat. hist., vol. 1, 1868. . Claus €. — Grobben K., Lehrbuch der Zoologie. 2. Aufl.. Marburg i. H., 1910. . Cotte J., Contribution a 1 ćtuđe de la nutrition chez les Spongiaires. Bull. se. de France et Belgique, vol. 38, p. 420, 1904. . Delage Y., Sur le dćveloppement des Eponges siliceuses et " homologisation des feuillets chez les Spongiaires. (0. R. Ae. Se. Paris, vol. 110, p. 694—691, 1890. 20. Delage Y., Sur le bii des Hponges (Spongilla fluviatilis). C. R. Ae. Se. Paris, vol 113. p. 267—269, 1891. . Delage Y,, E Mih op sRie des Eiponges. Dć iveloppement post-larvaire des Eponges siliceuses et fibreuses marines et d' eau douce. Arch. de 2001, exp. (2), vol 10, 349—498, pl. 14—21, 1892. . Delage Y., Sur la place des Spongiaires dans la classification. C. R. Ae, Se. Paris, vol. 136, p. D45—948, 1898. 23. Delage Y., Les larves des Spongiaires et 1" homologisation des feuillets. C. R. Ae. Paris, vol. 136, p. 161—169, 1598. . Delage Y. — Hćrouard E., Traitć do zoologie conerčte, T. I, II, Paris, 1896, 1899. Delage Y., Diskusiju u Cambridge-u i Bruxelles-u vidi pod broje- vima 68 i 126. . Dellinger 0. P., Locomotion of Amoeba and allied forms, Journ. exper. z00l1., vol. 8, p. 3317—398, 1906. 26. Dendy A., A monograph of the _Victorian Sponges. I. The organisation and elas- sification of the Calearea._ Homocoela., with deseription of the Vietorian species. — 9) = Trans, r. soc. Victoria, vol. 8, p. 1—81, pl. 1—11, 1891. Kritički referat k tome od €. Biddera u: Qart. jour. micr. se., 32, p. 625—632. . Dendy A. Studies on the comp. anat. of Sponges. V. Observations on the structure and classification of the Calcarea heterocoela. Qart. jour. mier. sc., V. 35, 1898. . Dezsć B., Die Histologie und Sprossenentwicklung der Tethyen. Areh. f. mikr. Anat.. vol. 16, p. 626—6Đ1, Taf. 80—33, 1819. . Dezsć B., Fortsetzung der Untersuchungen iiber_ Tethya lyneurium. Areh. f. mikr. Anat., vol. 17,p. 191—164, Taf. 12, 1879. . Drieseh H., Philosophie des Organisehen, 2, Leipzig, 1909. . Dujardin F., Histoire naturelle des Zoophytes. Infusoires. Paris. 1545. . Eichenauer E., Die Knospenentwicklung von Donatia ingalli und Donatia maza. Zool. Anz., V. 45, p. 271—284, 12 Fig, 1919. . Eiehenauer E., Die feineren Bauverhiltnisse bei der Knospenentwicklung der Donatien. Zool. Anz., V. 45, p. 360—311, 21 Fig., 1919. Eimer F., Uber Nesselzellen und Samenfiden. Areh. f£. mikr. Anat., V. 8, p. DBU ei o NoN2« 3). Evans R., The structure and metamorphosis of the larva of Spongilla lacustris. Qart. journ. micr. se., v. 42, p. 363, pl. 830—41, 1599. 36. Evans R., A deseription of Ephydatia blembingia, with an account of the for- mation and structure of the gemmule. Qart. journ. micr. se., 44, p. 71, 1900. . Fiedler K. A., Uber Ei- und Samenbildung bei Spongilla fluviatilis. Zeitsehr, f. wiss. Z001., V. 47, p. 80—128, Tauf. 11—12, 1888. . Flaskimper P., Beitrag zum Problem des Vitalismus. Naturwiss. Woehensehr. 31, p. 481—491, 1916. . Ganin M. S.. Zur Entwicklung der Spongilla fluviatilis. Zool Auz., Bd. 1, p. 195—199, 1878. . Giard A. La gastrula et les feuillets blastodermiques des ćponges. Ann. soc. r. z00l. malac. Belgique, v. 42, p. 199—202, 1907. . Goette A., Abh. z. Entwieklungsgeseh. d Tiere. III. Unters. 2. Entw. von Spon- gilla fluviatilis. Hambure —Leipzig, 1588. . Gčrieh W., Zur Kenntnis der Spermatogenese bei Poriferen und (Coelenteraten, nebst Bemerkungen iiber die Oogenese der ersteren. Zeitsehr. i. wiss. Zool.. 76, 1904. Grant R., Observations and experiments on the structure and functions of the sponge. Edinb. phil. jour., 18, 14, 1529, 1826. . Grenzenberg, Die Spongienfauna der Ostsee, p. +1, Kiel, 1891. . Haeckel E., Uber den Organismus der Sehwimme. Jen. Zeitschr. Nat. V. 9, p. 201—23D, 1870. . Haeckel E., Die Kalksehwiimme. Bd. I—11I, Berlin, 1872. . Hadži J., O podocistama u skifopolipa (Chrysaora). Rad Jugosl. akademije znan. i umjetn., knj. 190. 27 sl., p. 71—116, 1912. . Hadži J., Allgemeines iiber die Knospung bei Hydroiden. IX. Congr. intern, de zool., Monaco. p. 287—293, Rennes, 1914. . Hammer E. Uber Syeandra raphanus H. Verh. d. zool. Ges., 16, Vers., p. 269-—213, 1906. . Hammer E., Neue Beitrige zur Kenntnis der Histologie und Entwicklung von Syeon raphanus. Arch. Biontol., v. 2, p. 391—334, Tat, 23—28, 1908-9. 1. Hatsehek B., Lehrbuch der Zoologie. Jena, 1888. D2. Heider K., Zur Metamorphose der Oscarella lobularis, 0. S. Arb. d. zool. Inst., Wien—Triest, v. 6, p. 175—236. Taf. 19—21, 1886. . Hertwig 0., Allgemeine Biologie. Jena 1912. . Hertwig R., Lehrbuch der Zoologie. Jena, 1912. . Huxley J.S., Some phenomena of regeneration of Syeon, with note of the structure of the epllar cells. Phil. Transact. B, v. 202, p. 165—189, 5 tig. tab. 8. 96. Huxley T. H., Zool. notes and observations. Ann. Mag., VII. VIII, 1891. . Huxley T. H., On the classification of the animal kingdom. Journ. r, Linn. soc. London. Zool. v. XII. 1876. —- 196 — . Jatftć G., Bemerkungen iiber die Gemmulae von Spongilla lacustris L. u. Ephy- datia fluviatiliš L. Zool. Anz. V. 89, p. 657—66%1, 1912. Jaffć G., Die Entwicklung von Spongilla lacustris L. u. Ephydatia fluviatilis L. aus d. Gemmulae, Zool Anz, V. 39, p. 705—719, 21 Fig. 1912. . Jennings H. S., Die_niederen Organismen. ihre Reizphysiologie und Psyeho- logie, Leipzix—Berlin (Teubner), 1914. . Jensen 0. S., Recherehes sur la spermatogenčse. Arch. de Biol., v. 4, 18883. . Jordan H., Vereleichende Physiologie wirbelloser_Tiere. I. Die Erniihrung. Jena, 1913. . Jčrgensen M. Beitrige zur Kenntnis der Eibildung, Reifung, Befruchtung und Furchung bei Schwimmen (Syeonen). Arch. £. Zellforsehung, V. 4, 1910. . Keller 0.. Untersuchungen iiber_ die Anatomie und Eniwicklungsgesehichte einiger Spongien des Mittelmeeres, 39 p., Taf. 2, Basel, 1576. . Keller 0., Uber den Bau von Reniera semitubulosa. Zeitsehr. f. wiss. Z00l., V. 30, 1878. ;. Keller 0., Studien iiber_ die Orgavisation und Entwicklung der Chalineen. Zeitsehr. f. wiss. Zoologie, V. 33, p. 311—350, Tal. 18—20. 1879. . Kemna A., Les caracteres et 1 emplacement des spongiaires. Ann. soc. r. 2001. malacol. Belgique., V. 42, p. 172—97, 190%. . — Discussion (W. J. Sollas, Y. Delage, 0. Maas, G. C.J. Vosmaer, Ed. van Beneden.M.H.Sehouteden, A.Lameere, A. Kemna), ibidem, p-+129==147. 9, Kemna A., Rćponse Aa la note de M. Giard_ sur la position systćmatique des spongiaires, ibidem, p. 228 —230. . Kent Saville W., Notes on the embryology of Sponges. Ann. Mag. nat. hist. (5), v- 2, p. 139—256, pl 6, 7, 1878. 1. Kolliker A. Icones histologicae. I. Abt., Leipzig, 1864. Korsehelt E. Heider K., Lehrbuch der vergl. Entwicklungsgesehichte d. wirbellosen Tiere. Spez. Teil., Allgem. Teil I—IV, Jena, 1890—1910. . Kiihn _A., Sprosswachstum und Polypenknospung bei den Thecaphoren. Zool. Jahrb., Abt. f. Anat. u. Ont, d. Tiere, V. 28, 1909. Lameere A., Eponge et polype. Ann. soe. r. zool. malac. Belgique. V. 48, p. 107—124. 1908. . Lang A. Uber den Einflub der festsitzenden Lebensweise auf die Tiere, u. s. w. Jena, 1888. 16. Lang A., Lehrbuch der _vergl, Anatomie der wirbellosen Tiere. Jena. 1888 —1894. . Lang A., Uber die Knospung bei Hydra und einigen Hydromedusen. Zeitschr. f. wiss. Zoologie. V. 54, 1892. Lendenfeld R. v.. A monograph of the Australian Sponges. I.—lIlI. Proc. | Linn. soc. N. S. Wales, V. 9, 1884. T9. Lendenfeld R. v., Experimentelle Untersuchungen iiber_ die Physiologie der Spongien. Zeitschr, f. wiss. Zool. V. 48, p. 406—700., Taf. 26—40. 1889. . Lendenfeld R. v. Die Clavulina der Adria. Act. Ac. Germ. V. 69, p. 1—291, Taf. 1—12, 1896. . Lendenfeld R. v., Die Spongien der Adria. I. Die Kalksehwiimme. Zeitschr. £. wiss. Zool. V. 58, p. 189—321; 361—433, Taf. 8—15, 1892. 2. Lieberkiihn N., Beitrige zur Entwicklungsgesehichte der Spongien. Miill. Arch., 1856 p. 1. . Lieberkiihn N., Beitriige zur Anatomie der Spongien. Ibidem. 1857. . Loisel G., Contribution a 1 histo-physiologie des Eponges. Journ. anat. phys. V. 84, p. 1—43, 187—234, Tab. 1, 5, 1898. 9. Maas 0., Zur Metamorphose der Spongillalarve, Zool. Anz. V. 12, p. 483—48T. 1889. . Maas 0., Uber die Entwicklung des Sisswassersehwammes. Zeitschr. f. wiss. Zo0l. V. 50, p. 527—544, Taf. 22, 23, 1890. 1. Maas 0., Die Metamorphose von Esperia lorenzi, nebst Beobachtungen an anderen Sehwammlarven. Mitt. Zool. Stat. Neapel. V. 10, p. 408—440, Taf. 27, 28; 1892. #114. — 157 — . Maas 0., Die Auffassung des Spongienkčrpers und einige neuere Arbeiten iiber Sehwiimme. Biol. Centralbl. V, 12, p. D66—9512, 1892. . Maas 0., Die Emryonal-Entwicklung und Metamorphose der Cornacuspongien. Zool. Jahrb. Abt. f. Anat. V. 7, p. 331—448, Taf. 19—23, 1898. . Maas 0., Uber dis erste Differenzierung von Generations- und Somazellen bei den Spongien. Verh. d. d. zool. Ges., p. 217—39., 6_Fig., 1899. . Maas 0., Erledigteund strittige Fragen der Sehwamm-Entwiceklung. Biol. Centralbl. V. 16, p. 281—239, 1896. . Maas 0., Die _ Keimblitter der Spongien und die Metamorphose von Oscarella (Halisarca). Zeitschr. f. wiss. Zool. V. 68, p. 665—619, Taf. 41, 1898. 3. Maas 0., Die Ausbildung des Canalsystems und des Kalkskeletts bei jungen Syeonen. Verh. d. d. Zool. Ges., p. 182—140, 3 Fig., 1898. Maas 0., Uber Reifune and Befruchtung bei Spongien. Anat. Anz. V. 16, 1899. Đ. Maas 0., Die Weiterentwicklung der Syconen nach der Metamorphose. Zeitschr, f. wiss. ZooL., V. 67, p. 219—240, Taf. 9—12, 1900. . Maas 0., Die Knospenentwicklung der Tethya und ihr Vergleich mit der ge- sehlechtlichen Fortpflanzung der Sehwimme. Zeitsehr. f. wiss. Zo0l., V. 70, p. 263—288, 2 Taf., 1901. . Maas 0., Uber den Aufbau des Kalkskelets der Spongien in normalem und CaCO,-freiem Seewasser. Verh. d. d. Zool. Ges., 14. Vers., 1904. 3. Maas 0., Uber die Einwirkung karbonatfreier_ und kalkfreier Salzlčsungen auf erwachsene Kalkschwiimme und auf Entwicklungsstadien derselben. Areh. f. Ent- wicklmeeh. V. 22, p. Đ81—999, 1906. . Maas 0., Zur Entwicklung der Tetractinelliden, Die Metamorphose von Plakina monolopha. Verh. d. d. Zool., Ges., p. 183—200, 11 Fig., 1909. . Maas 0., Uber Niehtregeneration bei Spongien. Festb, fiir Roux. Areh, f. Entwmeeh, V. 20. I. p. 856—318, 4 Fig. 1910. . Maas 0., Uber Involutionserseheinungen bei Sehwiimmen und ihre Bedeutung fiir die Auffassung des Spongienkčrpers. Festsehr. fir Hertwig. V. III, p. 95—190, 1910. . Marshall W., Ontogenie von Reniera filigrana 0. Schm. Zeitsehr. f. wiss. Z00l. V. 37, p. 221—241, Taf. 13—14, 1882. . Marshall W., Bemerkungen iiber die Coelenteraten-Natur der Spongien. Jen. Zeitsehr. f. Nat. wiss. V. 18, p. 868—880, 1880. . Mćrejkowski C. de, Etude sur les Eponges de la Mer blanche. Mćm. Acad, St. Pčtersbourg_ (7.), V. 26, No. 7, tab. 1—3, 1878. .Mćrejkowski (C. de, Reproduction des Eponges par bourgeonnement exterieur. Arch. Zool. exp. gćner. V. 8. p. 411—421, tab. 31, 1849—80. . Metsehnikoff E., Zur _Entwicklungsgeschichte der Kalksehwiimme. Zeitschr. f. wiss. Zool. V. 24, p. 1—19, Taf. 1, 1874. . Metsehnikoff E., Beitrige zur Morphologie der Spongien. Ibidem. V. 27, p. 2179—286, 1876. . Metsehnikoff E., Spongiologisehe Studien, Ibidem, V. 32, p. 849—388, Taf. 20-—23, 1819. . Mikluceho-Maclay N., Beitrige zur Kenntnis der Spongien I. Jen. Zeitschr. f. Nat. wiss. V. 4, p. 221—40. Taf. 4, 5; 1565. . Minehin E. A., Some points in the histology of Leucosolenia (Ascetta) elathrus O. S. Zool. Anz. V. 15, p. 180—184, 1892. . Minehin E. A., The oseula and anatomy of Leucosolenia elathrus 0. S. Qart. Jour. micr. se. V. 383, p. 477—495. tab. 29; 1892. . Minehin E. A.. Note on a sieve-like membrane aeross the oseula of a species of Leucosolenia, with some observations on the histology of the sponge. Ibidem. V. 38, p. 251—272, tab. 10, 11; 1892. . Minehin E. A, Note on the larva and the postlarval developpement of Leu- cosolenia variabilis H. sp., with remarks on the developpement of other Aseo- nidae. Proc. r. soc. London. V. 60, p. 43—92, 17 fig. 1896. Minehin E. A., The position of sponges in the animal kingdom. Science progr. n. s, V. 1, p. 426—460, 1897. — 158 — Mincehin E, A., Materials for a monograph of the Aseons. 1. On the origin and growth of the triradiate and quadriradiate spieules in the family Clathri- nidae. Qart. jour. mier. se. V, 40, p. 469—9581, tab. 38—42, 1898. . Minehin E. A., The Porifera. ,A treatise on zoology“, ed. by E. Ray Lan- kester, p. 1—178, 97 fig., London 1900. . Minehin E. A, A speculation on the phylogeny of the Hexaetinellid Sponges. Zool. Anz..V. 28. p. 439—448, 2 fig.. 1905. . Mincehin E. A. The relation of flagellum to the nueleus in the eollar-cells of Caleareous Sponges. Zool. Anz. V.85, p. 227—231. 6 tig. 1910. . Miiller K., Regenerationsvermčgen der Siifwassersehwiimme. insbes. Unter- suchungen iiber die bei ihnen vorkommende: Regeneration nach Dissociation und Reunition. Areh. f. Entw.-Mech. V. 32, p. 391—446, 28 Fig., 1911. . Miiller K., Reduetionserseheinungen. Ibidem. V, 32, p. BD1—6071, 16 Fig., 1911. . Nassonow N., Zur Biologie und Anatomie der Clione. Zeitschr. f. wiss. Zool. V. 39, p. 285—308, Taf. 18, 19: 1883. . N&ldeke B., Die Metamorphose des SiiBwassersehwammes. Z00l, Jahrb. Abt. f- Anat. V. 8, p. 193—189, Taf. 8, 9; 1894. . PolčjaeftN. Report on the Calcarea. The Voyage of H. M. S, Challenger, Zoology. V. 7, 76 pag., Tab. 9, 1883. 4. Polćjaeff N. Uber das Sperma und die Spermatogenese bei Sycandra ra- phanus H. Sitzungsber. d, k, Akad., Wien, Mathem. naturwiss. K1., V. 36, I. Abt. p. 216—298, Taf. 2, 1882. . Prell H., Zur Kenntnis der Gemmulae bei marinen Schwimmen. Zool. Anz. V. 46, p, 97—116, 14 Fig., 1916. . Proceedings of the internat. congress of Zoology 1898 (Cambridge). London, p. 56-67 1899. . Piitter A. Studien zur vergleichenden Physiologie des Stoffwecehsels. Berlin, 1908. . Robertson M. — Mincehin E. A., The Division of the collar cells of Cla- thrina coriacea (Montagu). A Contribution to the theory of the centrosome and blepharoplast. Qart. jour mier. se. (2), V. 55, p. 611—640, tab. 25, 26. . Robertson M., The division of the collar-cells of the Calcarea Heterocoela Ibidem. V. 57, p. 129—139, Taf. 9. . Sehmidt 0., Die Spongien des adriatisehen Meeres, 88 p., 7 Taf. Leipzig, 1862. 2 Supl. (1864, 1866.). . Sehmidt 0., Die Spongien der Kiiste von Algier, mit Nachtrigen zu den Spon- gien des adriatischen Meeres. 44 p.. D Taf., Leipzig, 1868. .Sehmidt 0., Vorliufige Mitteilungen iiber_ die Spongien der grčnlandisehen Kiiste. Mitteil. d. naturwiss. Ver. f. Steiermark. V. 2, p. 89—95, 1879. .Sehmidt 0., Zur Orientierung iiber die Entwicklung der Spongien. Zeitschr. £. wiss. Zeol. V, 25, Supplbd, p. 127—141, Taf. 8—10; 1875. 133a. Sehmidt 0., Das Larvenstadium von Aseetta primordialis und A. elathra. Arch. 135. 139. 140. 141. 142. 143. f. mikr, Anat. V. 14, p. 249—264, Taf. 19, 16, 1877. Sehneider K. C., Histologisehes Praktikum der 'Tiere. Jena, 1908. Sehouteden H., Notes sur les Choanoflagellates. Ann. soc, r. zool, malac. Bel- gique, V. 43, p. 169—181. 1908. Sehulze F. E., Uber den Bau und die Entwiekelung von Syeandra raphanus Haeckel. Zeitschr. f. wiss. Zool. V. 25, Supplbd, p. 247—280, Taf. 18—21, 1817). . Sehulze F. E., Zur Entwicklungsgesehichte von Sycandra. Ibidem, V. 27, p. 486, 1876. Sehulze F. E. Untersuchungen iiber den Bau und die Entwicklung der Spongien. — IL. Die Gattung Halisarca. Ibidem. V. 28, p. 1—48, Taf. 1—5, 1871. — III. Die Familie der Chondrosidae. Ibidem. V. 29,p. 81—122, Taf. 8, 9, 1877. — IV. Die Familie der Aplysinidae. Ibidem. V. 30, p. 379—420, Taf. 21—24., 1578. — V. Die Metamorphose von Syeandra raphanus, Ibidem. V. 81, p. 262—295, Taf. 18, 19, 1878. — VI. Die Gattung Spongelia. Ibidem, V. 832, p. 117—157, Taf. 5—8, 1818. — VIL. Die Familie der Spongidae. Ibidem. V. 32, p. 593—660, Taf. 34—38, 1879. = 151) = — VIII. Die Gattung Hircinia (Nardo) nnd Oligoceras (n. g.) Ibidem. V. 38, p. 1—38, Taf. 1—4. 1879. — IX. Die Plakiniden. Ibidem. V. 34, p. 407—451, Taf. 20—22, 1880. — X. Corticium candelabrum. Ibidem. V. 35, p. 410— 430, 1881. Sehulze F. E.. Uber die Bildung freisehwebender Brutknospen bei einer Spon- gie (Halisarea lobularis). Zool. Anz. V. 2, p. 636—641, 1879. SehulzeF.E., Uberdas Verhiiltnisder Spongien zu den Choanoflagellaten. Sitzungs- ber. d. Akad. Berlin. V. 1, p_ 149—191, 1889. ' Sehulze F. E., Uber die Ableitung der Hexaetinellida. Rep. Challenger, Zool. V. 21, DIA, p. 13, Fig, 34, Taf. 1881. Seeliger 0. Natur undalleemeine Auffassung der Knospenfortpflanzung der Me- tazoa. Verh. d. d. Zool. Ges., 1896, p. 20—D9. Selenka E., Uber einen Kieselschwamm von achtstrahlizem Bau, uud iiber Ent- wicklung der Sehwammknospen. Zeitsehr. f. wiss. Zool. V. 38, p. 467—416, Taft. 27, 28, 1819. 2. Sollas W. J., Tetractinellida. Challenger Report. Zool. V. 25, 126, 158, p. 44, tab. 1585. Sollas W, J., Sponges. Eneyel. Brit.. 17 p., 26 Fig., 1591. Thiele J., Die Stammesverwandtschaft der Mollusken. Ein Beitrag zur Phylogenie der Thiere. Jen. Zeitschr. f. Naturwiss. V. 25, p. 480—543, 1891. Topsent E., Contribution a 1 ćtude des Clionides. Areh. d. Zool. exp. (2) 5, bis, suppl. 4, M&m. 169, p. %, tab. 188%. 3. Topsent E. Note sur les gemmules de quelques Silicisponges marines, (0. R. Ae. Paris. V. 106, p. 1298—1500, 1888. Topsent E., Deuxičme contribution a 1 ćtude des Clionides. Arch. Zool. exp. (2) V. 9, p. 555—592, tab. 22, 1891. . Topsent E, Notes histologiques au sujet de Leucosolenia coriacea, Bull. soc z00l. de France. V. 17, p. 125—129, 1892. . Topsent E., Contribution a 1 histologie des Spongiaires. (0. R. Ae. Paris. V. 117, 1893. #199. Urban F, Zur Kenntnis der Biologie und Cytologie der Kalksehwimme (Fam. Olathrinidae_ Mineh.) Internat. Rev. ges. Hydrobiol. V. 3, p. 831—48. 6 Fig., 1910. 160. Vasseur G., Reproduetion asexuelle de la Leucosolenia botryoides. Arch. Zool, expćr. V, 8, p. 99—69, 3 fig. 1880. 161. Vosmaer G. €. J., Studies on Sponges I. On Velinea gracilis n. g, n. s. Mitt. Zool. Stat. Neapel. V. 4, p. 437—441, tab. 31, 32: 18583. 162. Vosmaer GC. J., ,Polćjaeff Rep. on Calearea“. Biol. Centralbl V. 4, p. 241 —244, 1885. 163. Vosmaer G. €. J. Spongien (Porifera). Bronn's Kl. u. Ord. d. Tiere. V. 2, 1881. #164. Vosmaer G. €. J. — Pekelharing C. A., Uber die Nahrungsaufnahme bei Schwiimmen. Arch. f. Anat. u. Phys. Abt. £. Phys. V. 1898, p. 168—156. #169. Vosmaer G. (€. J. — Pekelharing C. A., Observations on Sponges. Verh. d. k. Ae. v. Wet. Amsterdam, (2), V. 6, 1895. 166. Weltner W,, Bemerkungen iiber den Bau und die Entwicklung der Gemmula der Spongilliden, Biol. Centralbl. V. 18, p. 119—127, 18958. Weltner W., Der Bau des SiiBwassersechwammes. Blitter_f. Aquar. u. Terrar. V. 7, 1596. : : Weltner W., Spongillidenstudien. 1. — V. Arch. £. Natgeseh,, 1895, 1899, 1901 1907. . Wierzejski A., Le dćveloppement des gemmules des Eponges d'eau douee d' Europe. Arch. slaves de biol. V. 1.p. 26—49, 25 Fig., 1889. Wierzejski A., Studia nad razwojem pakov z gabek stodkowodnych (Spongilli- dae) i gabek z pakow. Bull. internat. de I acad. se. de Cracovie, 1919, No. 3- 4—>5, tab. 8. p. 45—79. . Wilson H. V., Observations on the gemmule and egg developpment of marin sponges. Journ. of morph. V. 9, p. 277—406, tab. 14—25, 1894. — 160 — #172. Wilson H. V., On some phenomena ot coalescence and regeneration in Spongas, Journ. exper. z00l. Baltimore. V. 5, p. 245—298, 4 fig., 1907. 173. Zemlitsehka F., Uber die Aufnehme fester Teilehen durch die Kragenzellen von Syeandra. Zeitschr. f. wissl. Z00. V. 67, p. 241—246. 2 Fig., 1900. 174. Zykoff W., Entwicklungsgesehichte von Ephydatia miilleri, Liebk. aus den Gem - mulae. Biol. Centralbl. V. 12, p. 113—%416, 1892. 179. Zykoff W., Uber die Bewegung der Hydra fusea L. Biol. Centralbl. V. 18, p. 220—272. 1. Fig. 1898. 176. Hertwig 0., Das Werden der Organismen. Jena, 1916. Dodatak. Kad je već radnja bila potpuno dovršena i predana u štampu, uspjelo mi je nabaviti čitav niz rasprava, koje rade o pitanjima, s kojima sam se ovdje bavio. Na bitnim dijelovima mojih rezultata nijesu nužni nikakovi ispravci, a ni moja iz- nesena shvaćanja o građi, funkciji i razvoju askona ne diraju literarni navodi, do kojih sam naknadno došao. Od rasprava, koje sam prije upotrijebio samo u izvacima (u popisu upo- trebljene literature označene su zvjezdicom), dobio sam naknadno ove brojeve: 18. 21, 50, 55, 63. 64, 94, 101, 115, 128 i 169. Osim toga moram navesti još nekoliko djela ili rasprava. kojih u popisu nema. a došao sam do njih tek naknadno: Dotlein F., Lehrbueh der Protozoenkunde. Jena, 1916. Burek C, Zur Kenntnis der Histologie einiger Hornsehwiimme, sowie Studien iiber einige Uhoanoflagellaten. Jena, 1909, 60 p., 2 Tta. Dendy A. — Row H., The elassification and phylogenie of the Caleareous Sponges, with areference list of all the deseribed species, systematically arranged. Proe. of the Zool. soc. of London, 1913, p. 704—813. Miiller K., Gemmula-Studien und allgemein-biologische Untersuehungen an Fieulina ficus Linnć. Wiss. Meeresuntersuch., 16. Bd., Abt. Kiel, Abh. No. 7, p. 291—313. Taf. 4—1, 1913, Mincehin E, A., Materials for a monograph of the aseons. II. The formation of spi- cules in the genus Leueosolenia, with some notes on the histology of the Sponges. Quart. journ, of. micr. se. V. 52. 1908, p. 301—399, tab. 17—21. Minehin E. A., Sponge-Spicules. A summary of present knowledge. 26 fig. Ergeb. u. Fortschritte der Zoologie. Bd. II. p. 171—214, 1909. Parker G. H, The reactions of sponges, with a consideration of the origin of the ner- vous system. Journ. of exper. Zoology. V. 8, 1910, p. 165 —809. Doflein, kao i neki drugi zoolozi, stavlja u sistemu protozoa Rhizopoda iza Flagellata. Biljevni način hranidbe nekih flagelata a i jednostavniji od- nosi spolnoga rasploda u iste hrpe kao da govore za veću jednostavnost flage- lata. Nije sad prilika. da ovdje iserpljivo iznesemo argumente koji nas nukaju, te držimo rizopodima sličnije organizme starijima od tipično tlagelatskih. Po- micanje s pomoću pseudopodija i to prvotno u neprestanom doticaju s čvrstom podlogom, dok je planktonski način života i za rizopoda svakako drugotan. očito je primitivnije i pretpostavlja niži organizacioni stepen plazme, ne- goli je stepen u biča. Bič ili trepavica postala je u svezi sa slobodnim na- činom života, a u puzavih ili pričvrštenih organizama nastali su ti organeli za gibanje od filopodija, kojima su takvi organizmi morali mahati, da dovedu do iz- mjene vode na njihovoj površini, koja je za hranidbu, respiraciju i ekskreciju (uklanjanje škodljivih ekskretornih produkata) veoma znatna. Razvoj rasplodnih prilika nije nikako tekao paralelno s razvojem same organizacije. Rasplodne pri- like s eventualnom znatnom .«komplikacijom životnog cikla, stoje najviše do na- čina života. Kao najbolji primjer mogu nam služiti rasplodne i spolne prilike u pljosnih i oblih crva, koje su veoma komplicirane, ako ih isporedimo s istim prilikama nesumnjivo više organiziranih Echinodermata ili Proehordata. — 161 Usput bi upozorio na najnoviji Do a ov nalaz (F. Doflein, Polytomella agilis. Zool. Anz., XLIL., 1916., p. 213—282.) ameboidnog stanja kod jedne fitomo- nadine. Od velike je zanimljivosti i i obije, Pijte hrysis (H. Doflein, Rhizochrysis. Zool Anz., XLII, 1916, p. 153—1585)., koji ima i rizopodskih i flagelatskih ka- raktera, kako to i sam Doflein ističe. Ipak nas ništa ne sili, da shvaćamo taj oblik prijelazom od flagelata k rizopodima, prije obratno! Iz specijaliziranih filo- podija postaju u tom slučaju tvorevine veoma blize bičevima. Čini se, da je rizozohrizis ipak specijalni oblik (prisutnost hromatofore !). Zanimljivo je, da poslije diobe zadobivaju oba produkta diobe samo pseudopodije kao tipične amebe, a ,bičevi“ se tek kasnije razviju. Doflein zajedno s Burekom pobija mišljenje, da bi kolar u Choano- flagellata (Craspedomonadidae Stein) bio spiralno zavijen. Nijedan od obadvaju pisaca ne spominje opažanja Sehouteden-ova. Svakako se mora pitanje o organizaciji kolara u Choanoflagellata držati neriješenim. Osta- jemo 1 dalje kod mišljenja, da hoanocite spužava nemaju bližih sveza s hoano- flagelatima, sve kad bi se i nedvoumno ispostavilo, da je kolar u oba slučaja jednako građen. Doflein i Burek ističu, da hoanoflagelati uzimaju hranu samo izvan kolara, dok iz dna kolara izbacuju samo otpadke. U tome dakle postoji protivnost između hoanoflagelata i hoanocita, jer potonje uzimaju sitnu u vodi suspendiranu hranu u nutarnjosti kolara. U slučajima, gdje postoji tako zvana Sollasova membrana ili gdje hoanocite stoje zbijene u epitelu, nije ni drugojačiji način uzimanja plutajuće hrane moguć. U ostalom je veliko pitanje, da li je ve- ćini spužava glavna hrana mikroskopski sitniž u veličini bakterija ili su to veće jednostanične alge i životinje. Za naš smo se oblik uvjerili, da se hrani krup- nijom hranom (mesofagija). Od općenije je znatnosti, što je Burek mogao direktno opažati na živom objektu, da bič hoanocite udara u zavojima vijka, dakle da poteže vodu k sebi. To se slaže s navodom Delage-ovim i s onim, što smo ovdje iznijeli. Prema tome nema Cotte pravo, kad tvrdi, da bičevi hoanocita udaraju kojekako bi- často. te da uzburkaju nepravilno vodu. Tako bi imale u vodi suspendirane hra- nive čestice doći u neposredni doticaj s hoanocitama (kako baš u kolar?). Cotte (strana 429.) drži, da bi nastao beskoristan pritisak u komoricama, kad bi svaka hoanocita prema sebi dovodila struju, pa da odatle ne bi moglo nastati pravilno općeno strujanje, budući da se jednoličan pritisak na sve strane stijena komorice ukida. To mišljenje Cotte-ovo ne valja. Cotte zaboravlja, da izolirana hoano- cita pliva s bazalnim krajem naprijed, da se hoanocita tlaku na galerti odupire, pa da postaje odvodna strujica. Mi smo pretpostavili povećani tlak vode u ko- moricama kao nužnu posljedicu akcije hoanocita, a eto Parker je mogao taj tlak direktno mjeriti; on iznosi, kad je oskul otvoren, 85 — 4 mm vode. Kod zatvorenog se oskula taj tlak povećava, pa da se zatvoreni oskul silom otvori, nuždan je tlak od kojih 15 mm vode, no i onda rade još drugi faktori. Bez sumnje utječe kod strujanja i razlika u promjeru dovodnog i odvodnog otvora svake komorice. Dok je dovodni otvor uži od odvodnog, može postati samo ulazna struja. Zato nije Parker nikada mogao motriti obrnute struje, a ne drži takve navode ni vjerojatnima. Parker-ovi fiziološki pokusi o gibanjima odrasle spužve, a i njegovi za- ključci, od velike su općene znanosti, pa pristaju potpuno uz naše izvode. Orga- nizacija je pinakodermnog epitela u fiziološkom 1 morfološkom pogledu za je- dnostavnije spužve zaista primitivna, i stoji najbliže ishodištu, iz kojeg su se raz- vili svi drugi tipovi kožnih slojeva. Svaka stanica za sebe, bez vidljivih diferen- cijacija, služi kao osjetna, motorna, sekretorna i zaštitna jedinica U više organi- zlranih životinja rastavljene su četiri glavne funkcije vanjskoga sloja na bar četiri kategorije histoloških elemenata. Već među izvedenijim spužvama vidimo začetke takve diferencijacije na temelju diobe rada. Zastupamo mišljenje, da su pore i oskuli homotipne tvorevine. Delage se takvom mišljenju protivi. Stoga je za nas znatno, što su Mincehin i Bidder našli u Leucosolenie, da poru u kojoj prilici može činiti i po više porocita. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV. 9. I 10, ll — 162 — Po uzoru Wilsona učinio je Huxley pokuse sa sikonom. Zanimljivo je, da se hoanocite reduciraju (kolar), a da ne moraju skoro propasti, nego što više ponovno isturuju bičeve i kolar. Kao potpun dokaz našemu mišljenju, da bi- časte stanice spongule i hoanocite nijesu isto. možemo držati opažanje H u x- ley-evo na izoliranim hoanocitama, koje se slažu u kuglice. Takve kuglice ne plivaju u određenom smjeru poput volvoksa ili spongule. nego izvode posve ne- pravilna titrajuća gibanja uslijed nekoordiniranog udaranja bičeva. Krivo im» Huxley. kad misli, da je hoanoderm elastičan sam o sebi poradi djelovanja bičeva. Pritisak na bazu postaje svakako. no tek prenašanjem toga pritiska na galertu, u koju su baze hoanocita usađene, postaje sama galerta elastična, koliko je sa svih strana opkoljena epitelom (pinakodermom). I Parkerova opažanja i eksperimenti dovode do zaključka, da je galerta uz određene uslove elastična, te da djeluje kao antagonista kontrakciji pinakoderma. Iz opažanja i eksperimenata Huxley-a, Maas-a 1 mnogih drugih spongio- loga izlazi, da se hoanocite vladaju kao veoma specijalizirane stanice protiv pina- kocita. Bilo bi sasvim krivo uzeti, da su baš hoanocite najprimitivniji tip tje- lesnih stanica spužve, iz kojih su pinakocite postale. To pak moramo uzeti, ako hoćemo spužve izvoditi silom iz hoanoflagelatskih pređa. Upozorujem na opa- žanja Delage-ova na spongulama različnih spužava; u njih postaju bičevi hoanocita iz osnova, sličnih pseudupodijima. Isto vrijedi za postajanje bičeva; ovi postaju najprije slični pseudopodijima. Za naše mišljenje, da je homocelni stadij u razvoju sikona samo jedno fi- ziološko stanje, a ne rekapitulaciono u (ilogenetskom smislu, govori opažanje Huxley-evo, da reparirani primjerci, koji su postali ponovnom integracijom sasvim rastavljenih stanica, ostaju stalno na stadiju askona. Razlog je tomu te- meljito izgladnjenje novog organizma; jasno je, da je tu fiziološki moment od- lučan a ne palingenetički. Kako razabiramo iz Maas-ovih istraživanja o involuciji nižih kaleispon- gija, dolazi 1 on eksperimentalnim putom do rezultata, da pored indiferentnih stanica možemo razlikovati samo dvije vrhovne kategorije histoloških elemenata: boanocite i dermalne stanice; to su naše pinakodermalne stanice. Iz hoanocita ne mogu postati nikakve druge stanice, dok se iz reduciranih pinakocita mogu sve druge stanice razviti. Za općene involucije kušaju se i hoanocite reducirati. Od brzine općene redukcije zavisi, hoće li im to uspjeti ili ne će. Svakako to ide kod njih teže i polaganije nego u pinakocita, pa se time opet hoanocite prikazuju kao više specijalizirane stanice. Iz reducirane hoanocite može postati opet samo hoanocita, to je znak, da redukcija nije potpuna. Za brže općene redukcije pa- daju hoanocite žrtvom fagocitoze, baš kako se to događa za metamorfoze spon- gule u spongile. ovoj smo raspravi pretpostavili, da bi se mladi askoni srasli u jedin- stvenu personu. kad bi ih stavili jedan do drugog i izložili stanovitom među- sobnom tlaku, Sad nalazimo u Maasa navod o sličnom faktičnom opažanju. Ne samo askoni, nego i mladi sikoni, i po više njih, mogu se potpuno sliti, pa imaju samo jedan oskul. To je dakle proces obrnut prema potpunoj diobi za bujnoga rasta. Još bi istakli opažanje Maas-ovo, kako reducirane, dakle pojednostav- ljene spužve, mogu aktivno puzati po podlozi. I gomule sikandre te hondrozije puzaju, a puzanje izvršuju i tu dermalne stanice po Maasu ili pinakodermalne po našem nazivlju. Maas je u Leucosolenie i Sykandre motrio, kako za involucije zalaze po- rocite (pinakocite) u hoanocel, dakle je i involucija ili bar priprema involucije povod useljivanju pinakocita u hoanocel. Uzevši Maas-ova opažanja u pomoć, mogli bi shvatiti Haeekel-ove navode o stvaranju embrionalnih komorica u hoanocelu askona. Ono, što je Haeekel držao embrionima, bile bi kuglaste na- kupine tjelesnih stanica. Ako involueija ne pođe dalje, a nastupe povolinije ži- votne prilike, može doći do toga, da se pinakodermalni stanični elementi opet povuku iz hoanocela, slično, kako je to Minehin opisao za Clathrinu iza jake kontrakcije. Iz svega se vidi, da će biti više povoda i prilika, u kojima pina: kodermalne stanice zalaze u hoanocel. = Ni6as== Za raspravljanja o orijentaciji spikula na divertikulima Leucosolenie (Va s- seur: nijesmo znali za potanje navode Minehin-ove pogledom na oblik Leu- cosolenia lieberkiihnii. Sad postaje još jasnije. da je naše izneseno mišljenje is- pravno. Polarizacija divertikula, a prema tome i orijentacija spikula, zavisi jedino i posve o tome, što će iz slobodnoga kraja divertikula postati (nožni ili osku- larni dio). Prema tome može i naknadno nastati po potrebi nova orijentacija već postavljenih spikula. Odgovorna je za to ređajuća sila novog individualiteta, koji postaje uslijed jakoga rasta. U Hammerovoj radnji moramo prijeći preko mnogih navoda, koje bi bili mogli upotrijebiti, a ovdje upozorujemo samo na jedan fotogram (slika 80., na tabli 28.). Iz tog se fotograma vidi, da u tako zvanom askonskom stadiju si- konova razvoja ne mora hoanocel biti osnovan strogo jedinstveno, nego da može pokazivati znakove sastavljenosti iz više dijelova kao nepotpuno sraslih komo- rica. Mi smo u raspravi naslućivali, da će se naći slučaja neprave homocelnosti kao dokaza za naše mišljenje, da je homocelnost sekundarna pojava. U tome je pogledu zanimljivo čitati kod Delage-a (strana 382.), kako u mlade Aplysille dolazi do stapljanja prvobitno posebno zasnovanih komorica (corbeilles eompo- sćes), što veoma naliči na rečene prilike u mladog sikona; slično navodi D e- lage i za Osearellu. Ako i u nešto blažem stepenu, dolazi dakle 1 u Demonspon- gija za razvoja do pseudohomocelnih stanja, koja su isto tako ,cenogenetska“ kao 1 olintsko stanje sikona. Radnju Cotte-ovu moramo prijeći, jer ako bi htjeli u detalje pobijati nje- gova mišljenja o fiziologiji spužava, trebali bi za to mnogo prostora, a kod njega se radi mnogo više o kombinacijama, negoli o opažanjima. Nešto se moramo zadržati kod radnje Dendy-a 1 Row-a. U toj se radnji sistem Calcispongia postavlja na nov temelj, a bez oš- trog odjeljivanja homocelnih spužava od heterocelnih. Homocelidae dolaze samo kao prva porodica. Pređi te hrpe razvili su se u više heterocelnih linija, koje su od početka bile divergentne. Oba ta pisca drže, da je potpuno odjelji- vanje heterocelnih kalcispongija od homoeelnih već zato zališno, što ima pre- laznih oblika. Dendya bi imao biti takov oblik. Mi to shvaćanje ne držimo is- pravnim, jer je Dendya kao i Leucasus za nas pravi homocelni oblik, a pravilnost divertikula nema prema onom, što smo sprijeda iznijeli o personalnosti u askona, sveze s postankom heterocelnog tipa. Nije doduše isključeno, da je recimo jedan pseudoheterocelni tip postao tim putom. kako to zamišljaju Minehin, Dendy i drugi, a u svezi s unapređenjem individualnog stanja (kormus), pa da bi kod toga ishodna persona sekundarno izgubila hoanodermni oblog. Ipak držimo, da je isključeno, da bi tim putem bila postala većina pravih heterocelnih kaleispon- gija: Stoga mora ostati podjela kaleispongija u homocelne i heterocelne, pa i onda, kad bi Dendy i Row imali pravo, da su heteroceli postali bar difiletskim načinom. Drago nam je, da i ovi pisci zabacuju tako zvane prelazne oblike v. Lendenfelda. Za nas je veoma zanimljivo isticanje Dendy-a i Row-a, da glavna linija heterocelnih kaleispongija počinje sa Syeetta-tipom, koji se nikako ne da nado- vezati na homocelni oblik Dendya (str. 802: ,We are unable to indicate any intermediate forms between the genus Syeetta and the Homocoelidae“). S našeg je stajališta to veoma razumljivo, pa sad postaje nužda, da se sistem u tome smislu reformira. Sto se tiče askona, napušta Dendy u toj radnji svoj prijašnji sistem, u kojem je homocelne kaleispongije prema obliku korma (Dendy veli: kolonije) podijelio u tri sekcije: Simplicia. Reticulata i Radiata; potonja sekcija s dvije podsekcije: Indivisa i Subdivisa (nazočnost odnosno odsutnost t. zv. ,endogastrie network-a“). Samo sekciju Radiata ostavljaju kao rod Dendya (Bidder). Inače podvrgavaju oštroj kritici podjelu askona u porodice Clathri- nidae i Leueosoleniidae, kako je predložio Minehin. Po Dendy-u i Row-u naš bi oblik pripao natrag rodu Leucosolenia Bowerbank. Iz samih =H164:— riječi obadvaju pisaca (strana 119.: ,the wast bulk of the species in the genus Leucosolenia“*) vidi se, da ni oni ne drže stvar definitivno riješenom. Od njihova četiri roda homocelnih kaleispongija imaju samo po dvije vrste: Dendya Bidder (s radijalnim divertikulima), Ascute Dendy—Row (bez radijalnih divertikula, ali s utvrđenim dermalnim skeletom, koji je sastavljen od longitudinalno položenih velikih jednoosnjaka) i Aseyssa Haeckel (s isključivo jednoosnim iglicama). Svih ostalih 98 vrsta svrstavaju ti pisci u rod Leucosolenia Bowerbank. Kako se polaže sva znatnost na način rasta i razvoja korma, imaju tim veću vrijednost analize kormogonije, kako smo je za naš oblik proveli. Tu se spon- giolozima otvara široko polje rada. Sadržaj. Strana Uvod aag o ke Von ie okla MJE 1 BP 1 Nešto o nazivlju u morfologiji askona. . . . Som [Rone oka 2 I. OPISNI DIO. š e kog raje) < adtati I. 4 PEODukkigradavaskonasl sna nona sik PON SAVE o e 4 1. Vanjska morfologia olinta. BRAVE). 4 A. Bazalni ili nožni dio olinta; puzanja olinta po “podlozi MEMA 6 BR(rkularnascije noniusa a ena js LO C. Srednji dio olinta. . . . . Na SL 2. Dalji razvoj (rast) jednostavnoga askona (olinta). zu jeo A. Odsjeci u životu askona. . . . Gi es sode ae so adio it iga NAS 19 B. Literarni navodi i njihova kritika. BEN. Haan saa es. 19 GEPirtanjetindividualiretakuknačet spužvom men mne 24 D. Uzdužno cijepanje ili dijeljenje olinta. . . . sig maco 26 E. Stvaranje korma putem nepotpune diobe (cijepanja). RPG EMI zv. (80 piStvaranjeđizrasinaepupovac a anno emae mk vro 99 GaBivaranješsparsula ina Pm s e I o e Es a se mstćovoskašoenadavaskomasn)anam man mje GG ic. 48 A gUvodna srazmaltranjsa sa raspnaa garnina 1#timmriei“ 148 BRPinskidonak hr E RI o PRAARA NS Ta amarag“ 00 a. Hpitel pločasti. . . .. : SEEK USE NR. 60 b. Pinakoderm nošne ploče i proces puz anja Do HARA Ng (09 Ž e. Pinakoderm srednjeg i oskularnog dijela Ak sj KE SERVE NTI deenEoroctjess Mr o o laku a Je e e: (. Mesogleja ili plerom “(enhim) < polna tpa! Bava anaći Mena A 64 a uHiladennuštostvar, ioxgalerta, (uz 3 Rz PIO MEE I 64 Dezenatak de VER eea vj za 1 MVA JK MBA RI a a. OT D. Hoanoderm. . . . NI zvm. 1? : PuoNAET. MOLE 168 a. Općena razmati anja. DSK javom ia Mupjnoaa 49307. SKL 468 b. Tipične hoanocite. . .. MRKI 1. mo VL OGikaJa “KEANE TIA 69 e. Atipične (ameboidne) hoanocite.. . . VJERNI ARA GE VC d. Hranidba s pomoću hoanocita; uz imanje Mhhuezstavd dra A 72 e. Cirkulacija. preparirane hrane! jaa a KO 0. TO mm ueeleneeija s Pana BROJKI: ih NR RE JR DU DA I KANE BE O E. Indiferentne stanice ili arheocite . . . . LOTU DRE MARNO I. a 6 F. ine stanice. . . . Makić 0 < o OG GLK S KR NET a. O spolnim prilikama | uopće. saa na sa i az BBL SIJ RK I ORAQogeneen, 2 1 Se M a 4 e a ons ke O e. Spermatogeneza. . . ; KRR AVA s pa rase POVO 2. Nekoja poglavlja iz razvojne povijesti. PADNE ALA IP: 89 PS ODLIKE radđatnasnnaniješsponsule. +2 mmen soon kot) A. Histologija bičastoga epitela spongule. . . .. 0.0... ... 54 B. Osvrt na literarne navode. . . . šapu 480 C. Nastup velikih ili zrnatih indiferentnih stanica | (arheocita). ae jd ašjeto D. Pojava manjih indiferentnih stanica (pinakociti). . . . SG 90) 2. Prilike kod naprednije spongule i sudbina ,i ndiferentnih stanica“. . AM A o aa AR O 3. O sistematskom položaju našega oblika DENE e 2 EKO p Ce peiinkeksnsnemalspužva. . . sne Pr a es 92 2. Sistematika Caleispongija. NA Tlo. MEA Kire 93 3. Smještenje našega oblika u sistem. AAE A POS ANE. — 166 — II. OPĆI DIO. ik je 9 la O shvaćanju organizacije i ontogenije E na temelju poredbe. . ..... : so. Potreba i korist teoretske g jinteze. 2, Kritični pratenia dosadašnjih shvaćanja (teorija ili hipoteza) spužava, A. Spužve i celenterati. B. Shaćanje Metsehnikofi- “ljevo A: C. Balfour-ovo stajalište i shvaćanje spužava k: 10 "kolonije protozoa. D. Heider, Vosmaer E. Mišljenje Delage-ovo i Maas-c -0Vvo. SLE 2 x E KIM F. Minehin-ova nauka, Sd je e e s ka at igre SA TE G. Kemnina hi poteza. H. Giard i Schneider. I. Lameere-ova hipoteza Novo shvaćanje organizacije i i razvoja spužve u atki prikaz rekonstruirane filogeneze spužve. \. Rizopodsko podrijetlo praspužve (spongamebe) i postanak spolnim putem nastale ličinka (spongule) : Be Stanje prospongije“ 1 amd hE 2 alke C. Razvoj homocelnog tipa. s D. Prijenos stvaranja komorica i njihov a “graštenja. na \ spongulu (onto- geniju) : E. Razvoj heterocelnog tips 1 (ragon). se Ket Kor Ak zADA SKE: Sistematski položaj spužava kao konsekvencija iznesena shvaćanja. . Ppdrobnije opravdavanje vlastitog. mišljenja (hi- poteze). e A. 0 rizopodskom podrijetlu pri aspužve “ (spongamebe) 1. Razlike između Choanotlagellata i hoanocita (, Karakter planktonske spongule. D. Shvaćanje metamorfoze. KH. K rekonstrukciji najranijeg filetskog odsječ ka odrasla oblika F. Dalji razvoj u ontogenezi i filogenezi, te pitanje obrata slojeva . G. Pojava skeletnih iglica i njihovo značenje. II. Stvaranje komorica i kanalnog sistema (za strujanje) I. Dalji razvoj sistema strujanja... ... K. Razvoj homocelne razvojne linije. I. Razvojna povijest i organizacija sikona, < M. Razvoj u demospongija s obzirom na oskarelu N. Ontogeneza spongile. glavak. Popis literature. DODATAK. JPumačenje tablice. ' bog nez vo i kto maru. doba ph "i Mn kran Yi , a g did u , MIS : ipiko ple Vje Petar rai ka ik gle ona por iii js Tumačenje tablice. Sve se slike tiču oblika: Clathrina blanca Miklucho-Maelay. Slika 1. Napredniji kormus, koji se baš kani razdijeliti u dva korma; obje se polovine drže samo još uskim mostićem. Kormus se nalazi u najbujnijoj vegetativnoj djelatnosti. Vide se nožne i oskularne izrasline (pupovi); uzdužno cijepanje kao i stva- ranje spargula. Dobar primjer prevladavanja centrifugalnih tendencija. Kormus se si- eurno po podlozi aktivno gibao, vidi se to iz položaja nožnih dijelova. Slika 2. Manji kormus, u kojem prevladava stvaranje većih izraslina nožnih i oskularnih, dočim je cijepanje zastalo. Slika 3. Kormus u kojem prevladava stvaranje spargula. Prvotni se oskul ishodne persone ističe, dok je nožni dio rascijepan. Slika 4. Askon na prijelazu od persone kormu. Oskularni dio ostao još jedin- stven; nožni dio samo jedamput rascijepan, a na ,boku“ je postala hrpa spargula, dok se na protivnoj strani javlja začetak veće izrasline (valjada oskularne). Slika D. Nešto jače promijenjen askon. Prvi put rascijepan nožni dio rascijepio se još jednom (svaki za se). Ispod oskularnox dijela (na ,boku“) živahno stvaranje spargula. Slika 6.—10. Mladi olinti, nastali uslijed potpuno provedene uzdužne diobe. Na slikama 1., 8. i 10. vide se znakovi puzanja; askoni puzaju po stolonu Perophore (u 10. slici prikazana je samo nožna polovina s krpastom nožnom pločom). Na slici 6. i. nemaju askoni još oskularnog otvora. Na slici 9. nacrtane su samo pojedine skeletne iglice (zapravo njihovi odljevci), da se vidi njihova orijentacija. Slika 12 prikazuje rez kroz mjesto, na kojem se događa odjeljivanje uslijed ci- jepanja; hoanoderm se baš odijelio, a pinakoderm se pripravlja, pa je mezogleja mje- stimice već istisnuta iz mjesta diobe. Hoanocite su na tome mjestu amebizirane, jedna je od njih više povećano nacrtana na slici 11.a. Slika 12. i 12a tiče se pinakocita, koje se dijele vjerojatno direktnim na- činom. €, hoanocita; es, hoanoderm:; e/, hoanocel; e, pinakoderm; m, mesogleja; 2, nožni dio; »p, nožna ploča; 0, oskul; ok, oknu sličan prorez askona (rascijep); om, izraslina kao osnova nožnog dijela; 00, izraslina kao osnova oskularnog dijela; p, pinakocita s karakterom porocite; »f, spargule; s, mjesto otopljene skeletne iglice; /, pinakocita, Dr. J. Hadži: Clathrina blanca (M. M.). Tablica. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV. SV. 9.I 10, (1916.—7.). 4 > dk U X KZ A JA pr > IZL“ # A pranara pe A u ika Ć, da su ; ' , mA > % . nE s sk. X LI . i š PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA | HRVATSKE 1 SLAVONIJE POTAKNUTA MATEMATIČKO-PRIRODOSLOVNIM RAZREDOM JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI 1 UMJETNOSTI. S POTPOROM KR HRVATSKO-SLAVONSKO-DALMATINSKE ZEMALJSKE VLADE IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI. SVEZAK 11. i 12.: Dr. J. HADŽI: REZULTATI BIOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA JADRAN- SKOGA MORA. Hidroidi II. sa 25 slika u tekstu. D. HIRC: FLORISTIČKE STUDIJE PO HRVATSKOM ZAGORJU. CIJENA K 4'— ZAGREB 1917. KNJIŽARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE L. HARTMAN (ST. KUGLI). TISAK DIONIČKE TISKARE. “ZA E JI NVO zad a gig duri: ms i žr :: -i za nae Kira pe Leia, ere DA sa su zak E Psi Rhttsa! a raju. EI KOTA A i : nd na | “nagi MIK čtuEGa0 giga OADITAN m 2 Ku zu u Dao adi m naa ik. . , Ki 3 ? JE h hd ac : LU U nara NA VE | ak koi sia Me soma Ša ko Nd + ; ALAWSI m m ' e : Me pana i o ot (seka MASLOAL DEE: M2G.IOla vr, mem «iš Dledar usana Sisa dI Mala AHOM ADOA UKIOBAS. MOJETKYSTKOR “Suudure aNAtrenoit ai : j AVI KIO BEĐAVA“ UJDUN Vid MAMINA PG KE Uh ERAVER NOVI Ko. ME Ia MANI Rezultati bioloških istraživanja Jadranskoga mora.) HIDROIDI II. Halocoryne epizoica €. n., sp. n.; Lafočina vilae-velebiti sp. n. Sa 25 slika u tekstu. Primljeno u sjednici razreda matematičko-prirodoslovnoga Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti dne 25. marta 1917. Naris4o Da. Jovan Hapžr. I. Halocoryne epizoica €. n., sp. n. Uvod. Kad sam prije kojih deset godina radio u e. kr. zoologijskoj postaji u Trstu, upozorio me ravnatelj postaje prof. dr. Karl I. Cori, da se neki neobični hidro- polip nalazi u zajednici s izvjesnim mahovnjakom (briozoonom). Korme atekatnog hidropolipa bez tentakula, o kojem je bilo govora, našao je tadanji asistenat po- staje dr. Hans Kupelwieser. Budući da se dr. Kupelwieser nije bavio istra- živanjem hidroida, nije htio obraditi i opisati nađeni oblik, već je na pismeni upit meni prepustio taj posao. Za tadanjeg mog boravka u tršćanskoj postaji nije nažalost uspjelo naći dosta materijala. Crteže i bilješke o toj stvari ostavih za drugu priliku; ali ta nije nadošla tako skoro. Kod pregledavanja životinjskog materijala, što smo ga za vožnje na ,Vili Velebita“ digli s pomoću dredže sa dna Jadranskoga mora, pazio sam na korme vrlo običnog mahovnjaka Sehizoporelle, ne bi li našao neobičnog hidropolipa. U materijalu, koji je dignut sa dna na postaji C 24, (u planinskom prodoru pred Jablaneem), i to iz dubljine od neko 103 metra, dana 17. februara 1914. (III. plo- vidba ,Vile Velebita“) bilo je u izobilju shizoporele. Na nekolicini shizoporelinih korma, koji su slabo ružičasti, gotovo bijeli, našao sam lako smeđu dosta pravilno raspoređanu mrežotinu korjenastih ejevčica (hidroriza). Iz tih se cjevčica dizali mali kijačasti polipi bez tentakula. Odmah sam prepoznao traženi objekt i dao se na potanje istraživanje. Kao što je velika većina ostalog materijala sa ,Vile Ve- 1) Izrađeno u komparativno-anatomijskoj zbirci kr, sveučilišta Franje Josipa 1. u Zagrebu. — Ova se radnja može ujedno držati V, dijelom ,,Poredbenih hidroidskih istra- živanja“, od kojih su prva tri dijela izišla u ,Radu“ Jugoslavenske akademije, knj. 198., 200. i 202., dok je četvrti dio izišao u 7. svesku ,Prirodosl. istvaživanja Hrvatske i Slavonije“. Ovo je peta publikacija zoološkoga sadržaja, a tiče se materijala, koji je sabran na vožnjama s ,Vilom Velebita“. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., Sv. 11. il lebita“ odmah konzervirana Pfeifferovom tekućinom. tako je bilois ovim hidre- polipom. Mogu tvrditi, da je konzerviranje (fiksiranje) veoma uspjelo. jer je većina hidranata, ma da su goli. potpuno spružena a i histološke su pojedinosti izvrsno sačuvane. Najprije sam pregledao shizoporele s hidropolipima s pomoću binoku- larnog mikroskopa, da razvidim način rasta u korma i raspored hidranata. Zatim sam oprezno snimao pojedine dijelove korma s podloge i istražio ik onake kakvi su bili: prozirni u Pfeifferovoj tekućini pod mikroskopom sa slabijim i jačim povećanjima. Ovako istražene objekte isprao sam u vodi i prenio u čisti alkohol i bojadisao ih karminskom bojom. Jedan dio ovako prepariranog materijala prenio sam putem sve jačeg alkohola u ksiluol, gdje su polipi postali potpuno prozirni te sam ih uklopio u kanadski balzam, pokrivši ih tankim stakalcem kao trajne preparate. Ovi se preparati čuvaju u zbirci. Drugi dio polipa, prepariranih na isti način, prenio sam u rastopljeni parafin te sam ih u smrznutom parafinu sasjekao s pomoću mikrotoma u serije tankih rezova. koje sam po običaju bojadisao ,že- ljeznim hematoksilinom“. Slike sam priredio od svih važnijih nalaza s pomoću pera i tuša a uvijek uz pomoć Abbeove sprave za mikroskopsko ertanje; potonje ne ću više isticati kod svake pojedine slike. Svaka slika ima svoje mjerilo. 1. Moriologijski opis korma. A. Karakter podloge. Halocoryne nađena je dosada uvijek na jednoj te istoj podlozi, koju čine živi kormi mahovnjaka Sehizoporella sanguinea Normann. Taj je mahovnjak u Jadranskom moru vrlo običan te se hvata svake podesne podloge, bila ova živa ili neživa, samo ako ova ikako strši nad osnovkom. Kao kakva pločasta prevlaka mozaika obrašćuje taj mahovnjak svoju podlogu, a rjeđe se i više lokalno oslo- bađa podloge, tvoreći gljivaste nakupine, koje su dosta nepravilne. Bit će lako shvatljivo, da će vid hidroiduvog korma uvelike stajati do građe njegove žive podloge, slično. kako sam to prije pokazao za Hebellu (Hadži, 19). Zato je nužno. da bar otprilike prikažem sastav shizoporelina korma (zoarija). Nije ni najmanje isklju- čeno, da ima halokorine i na drugim srodnim mahovnjacima, jer se ova shizoporela ne odli- kuje nikakvim osobitim svoj- stvima, kojima bi se epizoički hidroid isticao med ostalim srodnim mahovnjacima. Zoarij ove shizoporele izgrađuju zoe- ciji, koji su slični kutijicama s pačetvorinastim stijenama a poređani u jednom sloju. Slo- bodnu površinu zoarija čine pačetvorinasti poklopci tih to- božnjih kutijica u vidu vapne- nastih pločica. Pločice su pro- Slika 1. Halocoryne epizoica Hadži. Komadić zoarija — bijene svaka sa jednim orifi- oblika Sehizoporella sanguinea. Norm. s kormom hidroida. «ijem a pored toga većinom Sve što pripada halokorini (hidroriza, h; hidranti, H) uči- : « . njeno je tačkicama tamnije. » je vegetacioni vršak hidro- svaka sa jednim otvorom avi rize. Jedinica je mjerilo ovdje kao i u svih drugih slika: = kularija sa svake strane orifi- 1 milimetar. cija. Osim toga je pločica po- krivena većim brojem malih pora (slika 1.). Zoeciji su poređani u linijama, koje ne teku uvijek paralelno, jer se među stare linije mogu umetnuti nove; tako se zoarij može proširivati. Među zoecijima a osobito među njihovim linijama nalaze se uzdignuti rubovi s nekim žljebićem. Poprijeko na uzdužne linije ti su rubovi slabije istaknuti. Oblik pojedinih zoecija nije ni iz daleka pravilan; samo prosječno je pačetvo- rinast i stoji do smjera, kojim linija raste i do toga, umeću li se nove linije ili pak do toga, dali je opća površina ravna ili svinuta. što ponajviše stoji do oblika mahovnjakove podloge. Veličina pojedinih zoecija variira znatno. Kao prosječni brojevi za dužinu vrijede 0:5—1'0 mm, a za širinu 0(8—0'5 mm. Još valja istaknuti. da su uzdužne granice zoecijskih redova većma istaknute od poprečnih, koje dijele zoecije svakog pojedinog reda. Poprečne granice ne idu redovito ravno, nego su od reda do reda isprekidane, budući da se rijetko događa, da bi.zoeciji dvaju susjednih redova bili točno jednako dugi. Uzdužne granice idu otprilike pravo, a ondje. gdje se redak umeće, dijeli se pogranična linija račvasto. Mi smo se ovdje obazreli na manje ili više pravilne zoarije shizoporeline, koji nijesu suviše svinuti. B. Vid halokorinina korma. Vid halokorinina korma stoji potpuno do karaktera podloge. Kormus je sasvim plazav. Hidrokaulu nema ni traga a u prvi mah se uopće ne vidi nikakvog hitinskog skeleta. tako da izgleda potpuno gola i plazava toli hidroriza koli nježni hidranti. Rast i razvoj korma stoji jedino do vegetacionih vršaka hidrorize. Ovi su pak potpuno tigmotaktički te ni na čas ne napuštaju podloge. Upozorujem na razliku prema inače sličnom primjeru puzavog tekatnog oblika dJfebella parasitica Ciam. (Hadži 19). I hidroriza hebele raste neprekidno u kontaktu s podlogom. Budući da tu podlogu čine stabalca hidroida, većinom prevučena hitinom, koji nadvisuju (općenu) osnovku, onda dospjeva vegetacioni vršak, koji se slabo raz- granjuje, do vrška podloge te je može za čas ostaviti. Može se pak osloboditi od podloge poradi toga, što vegetacioni vršak hidrorize izlučuje očvrsti kutikularni skelet a taj može bar donekle držati i sam po sebi hidrorizu. U halokorine toga nema. Nad podlogu se dižu jedino hidranti. koji rastu neposredno iz plazave hidrorize. Prostim se okom može raspoznati. dali je shizoporela obrasla halokorinom. Na bjelkastoj kori mahovnjaka ističe se smeđe-ervena mrežotina halokorinine hidrorize. Radi li se o potpuno odraslom kormu, tad se čini, kao da svaki zoecij zoarija imade oširoki tamni okvir. Sama se hidroriza većma ističe nego tanahni hidranti. koji stoje uspravno. Mnogo doprinosi tome i to, što su hidranti u izvu- čenom (ispruženom) stanju tanki kao nit; jedino na slobodnom kraju imadu gla- vičasti dio ali 1 taj je bez ikakvih privjesaka. Čini se kao da hidroriza halokorije naznačuje granice zoecija; ona ropski ponavlja crtež zoarija i markira još većma uzdužne pogranične linije pojedinih redova zoecija. I prije nego što potanje istražim razvoj halokorinina korma, njegovu embriologiju, mogu zaključiti iz posmatranja gotovog korma, da vegetacioni vršak hidrorize, dok raste, slijedi pograničnu liniju zoecijskih redova. LI tome je glavna osobitost halokorinina korma. Posebno je pitanje: na koji način u Svakom slučaju nastaje to dosljedno i točno opkoljavanje baš svakog zoeeija. Tim ću se baviti, promatrajući samu hidrorizu i njene vege- tacione vrške. Poređaj hidranata na hidrorizinoj mrežotini nije strogo pravilan ai gustoća nije jednaka. Na nešto udubljenim partijama zoarija, gdje hidroid nalazi više za- štite od gibanja mora, hidranti su gušći nego na izbočenim partijama. Na mje- stima, koja su po položaju povoljna, gotovo svaki zoecij ima po jedan hidrant inače na po dva, tri i više zoecija. Prema pripadnom zoeciju usađen je hidrant većinom tako, da stoji po mogućnosti što bliže orificiju (,čelo glave“). Ovakav je položaj hidranata sa biološkog stanovišta veoma razumljiv. Kad mahovnjakova životinjica ispruži svoj tentakularni aparat te kad stanu raditi njene trepavice, nastaje vrtložno strujanje vode prema zoeciju. Za polipova hidranta je povoljno, da dođe u dodir s tom dovodnom strujom, koja donosi živi plijen. Veoma često stoji hidrant baš među orificijima dvaju zoecija. Moglo bi se pomisliti, da se je poradi takva biološki povoljna običaja razvila jedna morfološka osobitost, koju vidimo na glavičastom kraju halokorinina hidranta. Mislim na bilateralni izgled glavičastog kraja hidranta, koji umjesto tentakula ima samo dvije rozetaste na- E kupine knida. Te su pak nakupine u pravilu namještene tako, da gledaju sprijeda i straga, a ne desno i lijevo, ako uzmemo za osnovicu orientacije smjer hidrorizina rasta. Tomu treba još dometnuti, da hidranti rastu u pravilu na mjestima, gdje se ukrštavaju uzdužne i poprečne linije hidrorize a potom i pogranične linije zoecija. Iz toga slijedi, da je svaka nakupina knida okrenuta prema jednom od obiju susjednih orificija zoecija. I nehotice pomišljamo na odnose u drugog aberantnog hidroida, što ga je Gosse točno prije 60 godina. opisao pod imenom Lar sabellarum (citirano po Hineksu 27). I larov hidrant je bilateralan, samo što mjesto knidnih nakupina ima dva končasta tentakula. Oba tentakula stoje na istoj strani golog hidranta ispod dvousne proboseide. Smještaj obaju tentakula stoji u kondicionalnoj svezi s polo- žajem hidranata. Hidranti stoje oko ustiju cijevi, koju nastava Sabella a ovo je anelid, koji na sličan način kao shizoporela proizvodi struju s pomoću trepavica; za lar je dakle probitačno, da okrene svoje ,ruke“ prema otvoru cijevi a da ipak ne smeta sabelu u njenim kretnjama (izvlačenje i uvlačenje u zaštitnu cijev). Tako se lar domogao bilateralne građe a slično se jamačno dogodilo i u naše halokorine. Stoji li ovo moje shvaćanje, tad bi to bio lijep prilog spoznaji znat- nosti vanjskih odnosa (životni odnosi) za morfogenezu u Lamarekovu smislu. Bilateralni se građevni tip nije razvio u kondicionalnoj svezi s karakterom pod- loge i s načinom života poradi propadanja abilateralnih hidranata (izlučivanje djelovanjem selekcije), nego poradi aktivnog prilagođivanja radijalno osnovanih hidranata (u knidarija vlada tendencija za radijalnom građom). Sve u svem mogu reći za halokorinine_korme, da su to plazavi kormi naj- primitivnijega tipa. Budući da njihova hidroriza samo ponavlja morfološke linije žive podloge, ne ističu se ti kormi, pa ih se može veoma lako pregledati. Jedino svojstvo, koje nas upućuje na prisutnost toga hidroida, jest smeđe-ervena boja hidrorize. Boja ta stoji do zrnaca, koji su uklopljeni u entodermnim stanicama. Za promatranja živih objekata (opažanja iz Trsta) ističu se živa i nagla gibanja hidranata, koji također sadržavaju u entodermnim stanicama crvenkasta pigmentna zrnea u velikom broju. Još bi spomenuo, da gonosome nijesam našao ni jedamput. Nespolni su hidranti od dvije vrste. Većinu hidranata sačinjavaju hranidbeni polipi. među kojima ima nepravilno raštrkanih obrambenih polipa, koji su u znatno manjem broju. Premda su obrambeni polipi nešto veći a i dosta različno gra- đeni od običnih hranidbenih hidranata. ipak je bilo nužno potanje ispitivanje, dok sam otkrio taj dimorfizam nespolnih hidranata. Poredba s drugim epizoičkim hidroidima upućuje nas na mišljenje, da postanak dimorfizma ove vrsti stoji u uzročnoj svezi s epizoičkim načinom života. O tome će biti više govora kod raspravljanja o biologiji i srodstvu naše halokorine. : 2. Građa i način rasta hidrorize. Ne znam, dali ima korma još kojeg plazavog hidroida, u kojih bi hidroriza bila tako plastična i agilna kao što je to u ove halokorine. Prije istraživanja na osobitim “preparatima i s jačim povećanjima, mislio sam, da je u tog oblika hi- droriza uopće sasvim gola, bez ikakve hitinske kutikule. Ne sumnjam, da i ta osobitost stoji u svezi sa životnim običajima halokorine. U većine epizoičkih atekatnih hidroida, koji nastavaju pojedinačne veće životinje, odnosno njihove kućice, vidimo baš obrnuto, jer hidroriza izlučuje obilno kutikule ne samo hi- tinske nego i mineralne (Hydractininae). Stim u svezi razviše se često trnoviti ili skeletni obrambeni polipi. Druga se pak hrpa epizoičkih hidroida iz porodice Corynidae odlikuje slabim kutikularnim ovojem hidrorize. Pripadnici ove hrpe, o kojoj će kasnije biti više govora, drže se više mehke ili žive podloge a ne toliko vanjskog skeleta domadara. Hidroriza raste na vegetacionim vršeima, koji su uvijek gotovo goli. Na tim mjestima dolazi živo staničie u neposredni kontakt s podlogom; tu se razvija međusobni utjecaj epizoičkog hidroida i podloge. Kao što tjemena ploča hidran- tova ili gonantova pupa određuje definitivno i nepromjenljivo vanjski oblik hi- droteke, gonoteke te hidranta i gonanta, tako i vegetacioni vršak hidrorize u =a puzava korma, svojom akcijom određuje oblik plazavog korma. U vegetacionim su vršćima u prvom redu djelatni morfogenetski faktori. Pored primarnih vege- tacionih vršaka, koji nastaju kod osnivanja korma, u prvom odsjeku postembrio- nalnog života kormidijskog hidroida, javljaju se kasnije i sekundarni vegetacioni vršci, 1 to na bokovima gotove hidrorize. I u takvih kormidijskih hidroida, u kojih je hidroriza obavijena često debelim slojem hitinske tvari, mogu se razviti se- kundarni vegetacioni vršci (anastomoze), ali je razumljivo, da u takvim slučaje- vima imade osnova novog vegetacionog vrška svladati znatan otpor. Iste one stanice, koje su čas prije izlučivale na svojoj slobodnoj površini hitinsku kutikulu (ovu ne izlučuje samo vegetacioni vršak), najprije otapaju izlučeni hitin a zatim. se embrionaliziraju, davajući osnovu za novi vegetacioni vršak. Gotovo ni traga tome otporu kutikularnog hitina nema u naše halokorine. Gdjegod treba, mogu za čas nastati novi vegetacioni vršci. Izučavajući hebelu (Hadži 19) mogao sam konstatirati, kako u nje vegetacioni vršak hidrorize, koji ne naginje razgranji- vanju, raste uzduž stabljike aglaofenije kao da opipava put, vijugajući se među nematotekama 1 bazama hidrokladija. Kod motrenja rubne zone halokorinina korma još se većma ističe taj utisak. Vegetacioni se vršak ovdje specijalizirao, te se slijepo drži pogranične skulpture shizoporelinih zoeeija i njihovih redova. Zanimljivo je motriti, kako taj ,instinkt“ vegetacionog vrška — a o instinktu se može s punim pravom govoriti — dolazi u nepriliku, ako vegetacioni vršak dođe na mjesto s nepravilnim građevnim prilikama podloge. U takvim se prigodama Slika 2. Halocoryne epizoica Hadži. « je komadić hidrorize s primarnim (v p) i sekundarnim (vs) vegetacionim vrškom. Unutar je označena samo međa ektoderma i entoderma (g). & ko- madić s ruba korma s vegetacionim vrškom (+) hidrorize (h); H hidrant; X knide u ektodermu hidrorize; / lap ektoderma na hidrorizi (osnova novog sekundarnog vegetacionog vrška); e je hidroriza, kako zaokružuje zoecij shizoporele s pomoću sekundarnih vegetacionih vršaka (v s); d komadić korma.s razgranjenom hidrorizom (h) i ektodermnim lapovima (1); ostali znakovi tumače što i prije. Po cjelovitim preparatima. događa, da vegetacioni vršak zađe s pravog puta. Ipak nijesam ni u kojem slu- čaju opazio, da bi takvi zalutali vegetacioni vršak bezobzirno dalje napredovao preko ,poklopea“ zoarija, on brže bolje skreće i ispravi svoj smjer rasta. Mora dakle da ima vegetacioni vršak halokorine neki fini afinitet prema pograničnoj skulpturi shizoporelinih zoecija (taktizam na dodir, tigmotaktizam). Zanimljivo je proučiti, kako se svaki pojedini zoecij zaokružuje točno i konzekventno; to se može vidjeti iz raznih trenutačnih slika sa ruba korma, gdje raste sam korm. Nijesam vidio slika, koje bi upućivale na dihotomsko ili račvasto dijeljenje samog vegetacionog vrška. Glavni vegetacioni vršci napreduju izravno uzduž glavnih pograničnih linija zoecijskih redova. Nešto iza glavnog ili primarnog vegetacionog vrška, koji napreduje, pojavljuju se prema potrebi desno ili lijevo —_6— akcesorni vegetacioni vršeći; ovi rastu popreko te prema potrebi obilaze zoecije (slika 2), dok ne sretnu susjednu hidrorizinu žilu, s kojom se stope i tako mrežotina postaje sve potpunijom. Novi se vegetacioni vršak zasniva tako, da ponajprije sam ektoderm isturi lap. sličan lobopodiju amebe. Ne postoji li prigoda za razvitak novog vegetacionog vrška, onda taj lap ostaje kao takav sličan nekom pokusnom izdanku, koji ispi- tuje odnose tla. Ova pojava osobito upućuje na ,opipavanje“ i ,okušavanje“ prije definitivne odluke, te sjeća živo na slične pojave. koje su opažene u jednosta- ničnjaka i drugih nižih životinja (Jennings 30 i drugi). I opet se pokazuje, da je ektoderm (zaštitno-motorno-osjetni sloj) aktivni dio, koji započinje akciju, dok entoderm slijedi manje više pasivno. Sve to obavljaju na oko indiferentne stanice. svakako bez sudjelovanja posebnih mišičnih i osjetnih stanica. Vidimo, da za razliku prema većini drugih hidroida ovdje ne vlada u rastu hidrorize potpuna determinacija; vanjski morfološki faktori znatno utječu na određenje smjera rastenju. Bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti halokorinu, gdje raste na kakvoj drugoj podlozi, koja je jedamput pravilno skulpturirana, drugi put glatka. Ja ne vjerujem, da je ,instinkt“ u njene hidorize tako učvršćen, da bi hidroriza tvorila pačetvorine i onda, kad podloga ne bi pružala za to posebne prigode. Nema sumnje, da planule halokorine instinktivno naginje da zasjedne na izvjesnu pod- logu — na mahovnjake izvjesna tipa. Budući da halokorinina hidroriza, koja ovdje nadomješta i hidrokaulus. nema jače hitinske kutikule, nema ona tipični cjevasti oblik, ali nije ni bez lika kao što to vidimo u nekih inkrustirajućih oblika (Hydraetininae); ona stoji posrijedi između obaju tipova hidroidskih hidroriza. U profilu imade hidroriza dosta pravilne poredne konture; ako je gledamo odozgo, vidimo da je omeđena posvema nepravilnim orisima. Na točno poprečnom prerezu ona je spljoštena, jer su joj postrani rubovi izvučeni u oštre bridove. Gdjegod u svom napredovanju naiđe hi- droriza na povoljne odnose, ona se proširuje, tako da ispunja sav raspoloživi prostor među redovima zoeeija. Srednja ši- rina hidrorize varira između 005—0'1 mm, dok je mjesti- mično uža, a to onđe, gdje je pogranična linija uska, ali je zato na takvim mjestima viša. Osobito se proširuje hidroriza na mjestima. gdje se raskršta- vaju pogranične linije zoecij- slika 3. Malocoryne epizoica Hadži. a komadić hidrorize skih redova, Bal So. Das DMA gledane odozgo, da se vidi nepravilnost konture (orisa); / Yazgranjuje (slika 3.). Na lap « knidama (4): g gastrovaskularna cijev; en entoderm obim se stranama hidrorize (točkicama označen). & je uzdužni, medijalni rez kroz hi- ističu mnogobrojni lapovi, koje drorizu; eg gornji ektoderm s knidocitama (h); en entoderm; sam već naveo. a koji čine g v gastrovaskularna cijev; ed donji ektoderm bez knido- z Ž zu, ŽE cit. e komadić korma s čvorištem hidrorize, koja se pro- utisak, kano da kušaju nači širuje i obiluje knidama (4) te hidrantom (11), koji izlazi poprečnih veza. iz čvorišta. U glavnom je samo ekto- derm onaj sloj, koji uvjetuje nepravilni oris hidrorize. Entoderm čini pravilnu cijev i opkoljuje prilično jednolično gastrovaskularni kanal. Entoderm hidrorize građen je svuda podjed- nako od samih kubičnih stanica, visokih neko 001 mm, s ovelikim nukleom (neko Du) 1sbičem na slobodnoj površini. U nutrini plazme vide se žuto-smeđa zrnca. koja čine, da se entoderm može oštro dijeliti od _ektoderma te se uopće hidro- riza ističe od podloge. Zooksantela nijesam našao u entodermnim stanicama. Ektoderm je odozdo pljosnat, sastoji se gotovo samo od spljoštenih epitelnih stanica s jednako spljoštenim nuklejima, koji su nešto veći od onih u entodermnih zi ju stanica. Na slobodnoj površini, to jest na onoj, s kojom se hidroriza drži organske podloge, epitelne stanice izlučuju sasvim tanahni sloj hitinske tvari. s pomoću koje je uopće hidroriza pričvršćena uz podlogu. Sveza.hidrorize s podlogom nije veoma čvrsta, jer se bez veće muke može neozleđena hidroriza skinuti s podloge, tako je bar na konzerviranom materijalu; možda je za života i drukčije. Ostali dio hidrorizina ektoderma imade i mnogo subepitelijalnih elemenata (slika 3.) pored pljosnog epitela, koji isto izlučuje vanredno tanahnu opnicu hitina, tako da se hidroriza prikazuje golom. Pored indiferentnih stanica ima tu sva sila knidocita različnih razvojnih stanja. Uvijek je i veći broj knida, koje su već dogotovljene ali nijesu postavljene, pak je sigurno, da 1 u halokorininom ektodermu hidrorize nastaju knide i da su u njem spremljene, kako sam to dokazao za mnoge druge hidroide (Hadži 17 i 18). Već se kod slabijeg povećanja (slika 3 a) ističu u hidrorizi ovelike kruškolike knide svojim osobitim sjajem, poput malih dragulja. Dogotovljene knide pak i one u razvoju vide se osobito uz obje strane manje prozirne cijevi, gdje sam ektoderm počiva na podlozi, pa je potpuno proziran, kao i u postranim lapovima. Razlika između gornjeg ektoderma“ i donjeg ektoderma“ lijepo se vidi na medijanom uzdužnom rezu kroz hidrorizu DI Jjep J (slika 3 0). 3. Morfologija i histologija hidranata. A. Hranidbena persona (gastropolip ili gastrozoid). Polip halokorine pripada novom, do sada sasvim nepoznatom tipu hidroidskom. Hidrant nema tentakula a ipak je bilateralan; knidni organi čine ga takvim. Osobito se to ističe u obrambenog hidranta, gdje se bilateralnost glavnih knidnih organa potamnjuje njihovim stapanjem, ali se zato pojavljuju jednostrano pore- đani akcesorni knidni organi. Već poznajemo jedan bilateralni oblik atekatnih hidroida, to je već navedeni rod Lar Gosse. Ipak nije vjerojatno, da bi bilate- ralnost obaju oblika stajala do užeg srodstva. Vjerojatnije je, da se radi o slučaju konvergencije; osnova, iz koje se razvila bilateralnost, u oba je slučaja različna. Lar ima dva tentakula. koji inseriraju na istoj strani tijela, pa je vjerojatno, da su ostali članovi tentakularnoga vijenca reducirani poradi prilagodbe na speci- jalne životne prilike (rub cijevi sabele). U lara su i usta bilateralna, dok u halo- korine nijesu. Svakako bi bilo od interesa poznavati knidne odnose roda Lar; iz literature. koja mi je na dohvatu, nijesam mogao da upoznam tih odnosa. Kom- paraciona vrijednost knida, kako sam je zagovarao odavno, ističe se sada sve većma i od drugih autora (isporedi najnoviju radnju Broeha 7). U drugog po- znatog atekatnog hidroida: Polypodiwm hydriforme Ussov. koji je bilateralan s obzirom na položaj tentakula, razvila se bilateralna simetrija poradi parasitizma, dakle ponovno pod utjecajem vanjskih odnosa. a. Nestašica tentakula. Najznatniji morfološki karakter halokorinina hidranta je nestašica tentakula, koji su nadomješteni knidnim nakupinama (rozetama). U epizoičkog oblika hi-- droidskog Monobrachium Meresehkowsky!) (Wagner, 56) ima samo jedan tentakul. Epizoizam monobrahija sasvim je druge vrste nego u naše halokorine. Hidroida bez tentakula ima među atekatima u više porodica, pa je posve vjero- jatno, da su ti različni hidroidi bez tentakula postali u više linija neovisno jedni o drugima. Pitanje je, gdje je nestašica tentakula primarna, a gdje je sekundarna, 1) €. Meresehkowsky: On a new Genus of Hydroids from the White Sea, with a short Deseription of other new Hydroids. Ann. Mag. Nat. Hist. Ser. 4. Vol. XX, p. 220—229, pl. V, VI. Obretnik je nalazio tog neobičnog hidroida isključivo na klopei školjkara: Tellina solidula i to samo na jednom kraju klopaka. ERE a to kao posljedica redukcije. Za pripadnika porodice Hydridae: Protohydra leuckarti Greeff (solitarni morski oblik) vrlo je vjerojatno, da je u nje nestašica tentakula primarna. U protohidre nema oko ustiju ni posebnih nakupina knida. Za rodove Microhydra Potts i Limnocodium Allman znatno je manje vjerojatno, da im je nestašica tentakula primarna, jer se na polipima razvijaju meduze s karakterima trahomeduza. Zbog toga je dosta vjerojatno (slatkovodni solitarni polipoidni oblici!), da to nije prava primarna polipoidna generacija. Trahomeduze su općeno životinje debeloga mora a razvijaju se na tako zvani hipogenetski (di- rektni) način, tako da je polipoidna generacija izostala, jer — poradi prilagođenja na život — polipi ne bi imali prilike, da se uhvate na debelom moru za podlogu. Mikrohidra i limnokodium dospjeli su sekundarno u vode manjeg opsega (slatka voda). pa je vjerojatno, da se njihove planule ne razvijaju kao što su prije činile direktno u meduze. nego živu kao takve a da još nijesu poprimile posvema karakter hidropolipa. Polipoidni oblici mikrohidre i limnokodija bili bi sekun- darni polipi u zametku. Prema tome ne bi nestašica tentakula u tih oblika bila primarna. Sasvim je sigurno sekundarne prirode nestašica tentakula u oblika Myrio- thela mitra Bonnevie (Bonnevie 5). To je veoma specijalizirana hrpa hidroida. gdje sve vrste. osim ove jedne, imaju mnogo tentakula. Glavičasti tentakuli imaju i nešto gastro-vaskularne šupljine, samo što ova ne komunicira s centralnom probavnom šupljinom. Znak sekundarnosti i neobičnosti je i pojava, da u mirio- teline ličinke postaju najprije prelazni tentakuli bez glavičaste nakupine knida na slobodnom vršku. Preostaje za poredbu još jedna hrpa atekatnih hidroida, kojoj po našem mišljenju. što ćemo ga razviti kasnije. pripada i naš oblik. Bez tentakula su barem hranidbeni polipi rodova: Nudiclava Lloyd. /ehtyocodium Jungersen, Hydrichtys Fewkes, Prlilocodiwmn Coward i Hydrichthella_ Stechow. Najjednostavnije odnose pokazuje Ichtyocodium sareotretis Jungersen (31, 32). Ihtiokodium je monomorfni oblik. a Jungersen nije na samom polipu mogao naći uopće nikakvih knida, dok je u ektodermu gotovo inkrustirajuće hidrorize (membrana, koja pokriva anastomose hidrorize) aib »numerous fairly large nematocysts“. Jungersen sam drži, da je njegov polip. sekundarno izgubio tentakule zbog epizoičkog na- čina života. Jungersenovo je mišljenje i nama vrlo vjerojatno, jer sfinkter. koji se nalazi ispod proboscide, kao i oblik hidrorize, pak produkcija meduza sa po dva osnovna tentakula ne zagovaraju primitivnost oblika. Steta što Jungersen nije naertao knide. jer bi tada lakše i sigurnije pridijelili ihtiokodij Porodici Corynidae. I Lloydova Vudiclava (38) monomorfni je oblik, ali se vidi po onome. što Lloyd donosi o histologiji toga hidroida, da tu ne može biti govora o pri- mitivnosti. Zanimljivo je. da uopće nijesu našli knide u ovog oblika. Poradi toga je svaki sud o familijarnoj vripadnosti nesiguran. Čini se, da je u nudiklave adaptacija na osobiti način života dospjela ponajdalje, u svezi su se s njom redu- cirali mnogi karakteri, koji su inače općeni u hidroida. Dok domadar pliva, ovaj hidroid zine širokim ustima i guta planktonske organizme, koji mu dođu na dohvat. Za taj su posao tentakuli i knide postale suvišne. U oblika Hydrichtys Fewkes niti hranidbeni polip ima tentakula niti blastostil, a glede knidnih odnosa nemam navoda, pa je teško stvoriti definitivni sud. Fewkes (12) doduše tvrdi, da taj hidroid žive direktno parasitski, no to mi se ne čini sasvim vjerojatno. Ako sudimo po načinu života (inkrustirajući puzavi kozmi pored anusa ribe Seriola zonata) i po građi meduze. onda će nam se vjerojatnije činiti, da je i tu nestašica tentakula sekundarna pojava (redukcija poradi toga što ih se ne upotrebljuje). Mnogo sigurnije možemo suditi o obliku Ptilocodium repens Coward (11) i Hudrichthella epigorgia Stechow (51, 52). I tu su hranidbeni polipi (dakle glavni polip) bez tentakula, a kako se čini uopće i bez knida, ali zato imade obram- benih polipa. U ptilokodija jedini oblik od obrambenih hidranata ima četiri ten- takula s glavičastim knidnim nakupinama na vršećima. U knidarija se rado uzimlje četvorostrukost kao primitivni karakter. Ako hranidbeni polip nema tentakula a Živi epizoički u specijalnoj prilagodbi s jednim penatulidom (Pfilosarens sinuosus — Gray), i ako gonosomu čine već nešto reducirani meduzoidi s tragovima od četiriju rudimentalnih tentakula. onda je veoma vjerojatno, da je i tu nestašica tentakula sekundarna pojava. Slični odnosi s obzirom na stanje tentakula vladaju i u hi- drihtele. samo što u toga oblika imamo dvije vrste obrambenih polipa. Jedna od tih ima tipične glavičaste tentakule (4—5). Nestašica tentakula u hranidbenih polipa ove hrpe hidroida može se rastu- mačiti epizoičkim načinom života, poradi kojega su se polipi diferencirali putem diobe rada (dimorfizam, polimorfizam). Obrambenu i navalnu funkciju preuzeše specijalni polipi, dok su prvobitni polipi postali isključivo hranidbenim perso- nama. Ipak se mora istaknuti, da je to samo jedan dio faktora i to više vanjskih faktora. koji su utjecali na redukciju tentakula u hranidbenih persona i uopće na nestajanje knida. Tim faktorima moramo dodati i neki unutarnji faktor, izvjesnu razvojnu tendenciju ove razvojne grane u porodice Corynidae. Uvjerit ćemo se lako o ispravnosti toga mišljenja, ako isporedimo prilike tentakula u te hrpe s onima u Hydractinina, u kojoj ima također čitav niz stalno epizoičkih i specijalno prilagođenih oblika. Iz te mi hrpe nije poznata ni jedna vrsta. u koje bi hranidbeni polipi bili bez tentakula. Naprotiv pak ovdje imaju hranidbeni po- lipi veoma velik broj končastih tentakula a za lin prema epizoičkim kori- nidima možemo ovdje konstatovati, da u obrambenih zoida postoji tendencija za redukcijom tentakularnih tvorbi. Lako možemo postaviti red oblika. koji ovo naše mišljenje dokazuje (Kiihn 39. strana 79—81). U nekih hidraktinija imaju obrambeni polipi tentakule. koji su samo- donekle skraćeni ali su zato knidama bolje oboružani (1. sodalis Stimpson, Stechow b1). U oblika 11. echinata po- stali su na obrambenim polipima tentakuli kratki i glavičasti. a u Rodocoryne pa Hydractinia_ epiconcha Stechow ne nose obrambeni polipi uopće više tentakula (Steehow Đ1). I za naš oblik, koji pripada najprije raspravljenoj hrpi epizoičkih Korinida. najvjerojatnije je, da jeu njega nestašica tentakula sekundarna pojava. Treba se osobito obazreti jošina to, da je po općenom, jamačno ispravnom mišljenju hra- nidbeni polip primarni oblik, a obrambeni polip da je izvedeni, specijalni oblik. U vrijeme, kad je diferenciranje polimorfizma započelo. a u svezi s osobitim na- činom života, morali su svi polipi nositi tentakule, jer su onda bili u glavnom hranidbeni polipi. Istim korakom, kojim su nastajali obrambeni polipi, zadržava- jući tentakule, reducirali su se tentakuli u hranidbenih polipa. Na taj su način mogle zapravo izvedene persone sačuvati jedan od primitivnijih karaktera, ali ni hranidbeni polipi. koji su ovako izgubili jedan od svojih prvobitnih karaktera. nijesu više jednaki onim primitivnim gatrozoidima; oni su se time većma speci- jalizirali, jer su redovito zadobili kakvih novih karaktera, koji stoje u osobitoj svezi s njihovom fiziološkom funkcijom (razvijanje jakih mišičnih vlakanaca, sfinktera, velika usta i tako dalje: vidi kao primjer Pfilocodium). Za naš ćemo oblik moći lijepo pokazati, da obrambeni polipi postaju za ontogeneze iz osnove, koja sasvim odgovara osnovi hranidbenog polipa. b. Oblik gastrozoida (hranidbenog polipa). Već sam naveo raspored hranidbenih polipa halokorine. Ako isporedimo naš oblik s drugim epizoičkim srodnim oblicima, onda vidimo, da su po njem polipi najrjeđe raspoređani. Hydrichtella epigorgia Steehow (51) također stoji u žljebi- častim pograničnim prostorima među zoidima gorgonida Anthopleraura dimorpha Kiiekenthal, dakle je oblik korma pravilan i uvjetovan morfološkim osobinama podloge. ali ovdje su polipi tako gusto smješteni jedan pored drugoga, da se upravo bore za mjesto. U naše se hidrokorine nalazi najviše jedan rodkiš na svakom zoeciju shizoporele, koji je dosta velik. Ostali epizoički korinidi čine manje ili više guste prevlake na živoj podlozi, a prema tome im je hidroriza inkrustirajuća i ako ne razvija posebnoga skeleta. U svojoj cjelokupnoj pojavi odlikuju se gastrozoidi halokorine pred svim gastrozoidima do sada poznatih epizoičkih korinida, a svojim se oblikom pribli- 2a — ine žavaju običnim polipima korine, osobito obliku Clavatella. kako ju je naslikao Hineks (21. strana 322., slika 44 a). Dok su gastrozoidi epizoičkih korinida prsto- liki, bez osobite forme. a u kontrahovanom stanju (u takvom su najviše poznati!) Vrh s za inanrtit 2> ZRELE Z PIER BOI PI NII 3 AEL MILTON IELAI USLA id TU Slika 4. Halocoryne epizoica Hedži. Gastrozoidi ili hranidbeni polipi u različnim stanjima kontrakcije. «a je na pola ispruženi hidrant s tijesnom probavnom šupljinom (pš); bice s većma proširenom gastralnom šupljinom; « hidrant s čislastim oblikom poradi lokalnoga stezanja ko- JutastiE mišica; e potpuno ispruženi hidrant, kome se dobro ističe glavičasti dio (gl); 7 polu- ja Gruženi hidrant s veoma proširenom probavnom šupljinom; g i 2 kontrahirani hidranti; u g je udjelomično probavna šupljina veoma proširena. Crtano po cjelovitim nebojadisanim preparatima, ajčešće u t. zv. optičkim uzdužnim rezovima; kn knidne nakupine; pr probosćida de dršk dio hidranta. pak vrećasti, dotle naša halokorina ima lijep oblik. Iz hidrorize se diže jedno ("1 mm visoko a nešto šire podnožje s odebljanim ektodermom (slika 4.), slično = u Hincksove (Clavatelle. Iz tog se podnožja ispinje gotovo sasvim neposredno odug tanak drškast dio polipa, koji se naglo deblja nešto ispod izrazite probo- scide. Probuvscida se završava konično. U posve ispruženom stanju može gastrozoid mjeriti do 1'5 mm, dakle za kormidijskog puzavog hidroida dosta zamjerna ve- ličina (slika 4 €). Za potpune ispruženosti vrlo se ističe u donjega kraja pod- nožje. koje bi mogli isporediti s rudimentom hidrokaula, a na slobodnom kraju glavičasto-odebljali dio. 5 obzirom na histološke odnose ne može biti sumnje, da čitavi nitasti i drškasti dio pripada hidrantovu tijelu a nipošto hidrokaulu a da bi samo glavičasti dio odgovarao hidrantu. Drškasti dio posve ispruženog hidranta mjeri u Širini samo 002—0'035 mm a ektoderm mu je tako tanak, da se uopće ni ne vidi kod slabijeg povećanja. Glavičasti dio mjeri s obzirom na širinu u smjeru knidnih nakupina 01 mm. Ovaj povećani promjer ne potječe samo od knida, koje su ovdje nagusto postavljene, nego i od samoga entoderma, koji je znatno viši. Slično se ističe u ispružene klavatele ,glavica“ i bez obzira na ten- takule. Proboseida može nadvisivati knidne rozete za 01 mm (ako je veoma ispružena). Proboscida se ističe tamnijom bojom; pruga se te boje nastavlja sredinom ispruženog hidranta a da se jedva štogod vidi od eentralnog gastralnog prostora. Sve je ispunjeno mjehurastim probavno-epitelijskim stanicama. U kontrakcionom stanju, koje može biti izraženo u manjoj ili većoj mjeri, mijenja se znatno izgled gastrozoida (slika 4 g, 4). Hidrant je halokorine veoma pruživ ito ne samo u svojoj cijelovitosti nego se i svaki dio za sebe može stegnuti ili rastegnuti (slika 4 a—ce). U rjeđim slučajevima nastaje zbog ne- jednakog stezanja i rastezanja čislasti oblik hidranta (slika 4 d). Od kontrakcije Slika 8. Halocoryne epizoica Hadži. Glavičasti oralni krajevi gastrozoida s knidnim rozetama. a u potpuno ispruženoga gastrozoida, u & su proboscida i knidne rozete nešto kontrahirane, probavna šupljina je proširena; € i e između redovitih knidnih rozeta nalaze se pojedine akce- some knide (a 4); d obje su knidne rozete nešto asimetrijski postavljene; / oralni kraj gastro- zoida gledan odozgo; g kontrahirana proboscida (pr); u usta; pš probavna šupljina. Crtano po cjelovitim, nebojadisanim preparatima. a, 6, «4 i g u optičkom uzdužnom rezu. ji 1 može se hidrant smanjiti i ispod 0:3 mm a da se ujedno odeblja do gotovo 0'1 mm. Prijašnja se posve glatka površina ektoderma namreška a nestaje razlike među pojedinim odsjecima tijela. Ako se i proboseida jako kontrahira, gotovo je ne- stane a knidne nakupine promijene svoj položaj pa dospiju gotovo terminalno (slika 4 %). U napola kontrahiranom stanju jače se ističe centralna gastralna šupljina (slika 4 /) a može se mjestimice i znatno proširiti (slika 4 e. g). e. Knidne nakupine (ružice, rozete). Već sam naveo, da u halokorine vidimo mjesto tentakularnoga vijenca dvije knidne nakupine slične ružicama (rozetama). U hidroida s glavičastim tentaku- lima (sectio Capitata Kiihn 35, Broeh 7) tentakuli se s jedne strane tako zasnivaju. da se najprije pojave krugljaste knidne nakupine a kasnije se izvuku u tentakulum, s druge strane pak kod redukcije glavičastoga tentakula vraćaju se u stanje knidne nakupine. I do kraja kontrahirani glavičasti tentakuli popri- maju vid knidnih nakupina (Clavatella). Potonje je u halokorine postalo pra- vilom. Značajno je, da ovi knidni organi, koji su uzrokom bilateralne simetrije hidranta, pokazuju znatan stepen varijscije (slika D.). U pravilu stoje rozete jedna drugoj nasuprot, a svaku rozetu čini ne baš točno konturirana nakupina od prosječno 30 knida, koji su većinom veliki. Broj knida jednog knidarija znatno varira. I simetrično poređane rozete ne stoje uvijek točno na istom mjestu. Je- damput stoje bliže ustima, dakle većma distalno, drugi put dalje dolje. U tom se smislu položaj dosta mijenja i prolazno u svezi s kontrakcionim stanjem hidranta i njegovih dijelova. : Kadšto stoje rozete na jednoj strani bliže jedna drugoj pa nastaje asime- trija; drugi put stoji jedna rozeta više, druga niže (slika 5 d). U jednom sam, slučaju našao uopće razvijenu samo jednu rozetu, a češće su obje rozete bile međusobno nepotpuno odijeljene tako, da su u obim međuprostorima bile rasijane pojedine akcesorne knide (slika 5 e, €). Potonji je pronalazak zbog toga od posebnog interesa, jer pokazuje na prijelaz ka knidnim prilikama obrambenog polipa. Tu i tamo nijesu bili knidni organi veoma izraziti ili ih uopće nije bilo. a kao posljedni trag bile su postavljene samo pojedine knide. Učinjena opažanja čine takav utisak, kao da se i u našeg oblika javlja tendencija, da se posvema potisnu knidne funkcije u hranidbenih polipa. S druge se strane čini, da su knide prvobitno, jamačno iza redukcije tentakularnog vijenca, koji je sličan onome u klavatelle a ne u korine, opkoljavali bazu proboseide okolo naokolo a da se tek u svezi s epizoičkim načinom života na shizoporeli razvilo iz polisimetrijskog raspoređenja knida bilateralno, odnosno disimetrijsko raspoređenje. B. Histologija hranidbenog polipa. a. Ektoderm. Već na prijelazu od hidrorize k podnožju hidranta mijenja se karakter ektoderma. Ektodermne stanice čine na podnožju visok epitel. Za razliku prema hidrorizi tu nema baziepitelijalnih elemenata (indiferentne stanice, knidocite u razvoju). Jezgre epitelijskih stanica stoje više bazalno, a na slobodnoj površini stanice izlučuju veoma finu kutikulu, koja se naglo gubi dalje gore. Prijelaz je od proširenog bazalnog dijela k drškastom nagao. Ektodermne epitelne stanice u kolu- tastim zonama od neko 3—4 stanice postanu ekseesivno pljosne te pokrivaju jednoliko sav hidrant sve do knidnih rozeta. Taj tanahni, pločasti mišični epitel potpuno je proziran. Stanice imaju velike jezgre (do 14 u). koje su ovalna oblika (slika 6 d—/), te su tako spljoštene (maksimalno 4 4), da stanu u spljoštenim stanicama. Ipak su same epitelne stanice još tanje, jer i ovako spljoštene pogre nadižu nešto opću površinu (slika 6 €). Prosječna dužina pojedinih stanica pljosnog epitela iz nosi u sva tri smjera plohe neko 0'05 mm. Plazma im je fino va- kuolirana a na slobodnoj je površini zgusnut sloj; prave kutikule nema. Nukleopla- zma je gusta, fino granuli- rana a izraziti zrnati nu- kleolus često je opkoljen svjetlijim dvorom (slika 6 d, pod utjecajem reagen- cija ?). Nukleji variraju obli- kom, pa se čini, da su pla- stični 1 da njihov oblik, oso- bito spljoštenost, stoji do stanja kontrakcije samih stanica. Mišično-epitelne sta- nice veoma se intensivno drže pogranične lamele. Hla- detinasti sloj dosta je slabo razvijen, ali se jasno ističe. Značajno je za ektoderm drškastoga dijela hidranta, da ga izgrađuju gotovo isključivo spomenute epite- lijalno-mišične stanice. Bazi- epitelijalno položenih indi- ferentnih stanica ili mladih knidocita uopće nema. Tek se tu i tamo nađe po koja gotova ali putujuća ne po- stavljena knidocita. To je znak, da pored sve spljo- štenosti epitela postoje intra- celularni prostori, po ko- jima mogu putovati ame- boidne stanice (slika 6 4) s kuglastim sitnim zrncima, koja veoma intensivno lome svijetlo. U hranidbenog po- lipa nema nikakvih postav- =slika 6. Halocoryne epizoica Hadži. a entodermna stanica drškastoga dijela hidranta za potpune ekspanzije, ektoderm pokriva iz vana kao ekscesivno tanki epitel. b nešto kontra- hirana entodermna stanica. € mali dio longitudinalnoga reza kroz ektoderm drškastoga dijela hidranta, od entoderma se vide samo baze. d—f jezgre epitelno-mišičastih stanica ekto- derma (drškasti dio hidranta) eledane s plohe. g jednako po- većana jezgra hranidbene stanice. 2 ameboidna zrnata stanica (granulirana amebocita) iz ektodermnog subepitelija drškastoga dijela hidranta. ek jezgra ektodermne epitelijalne stanice. em jezgra entodermne hranidbene stanice; be baza entodermnih stanica; 2% međuslojna lamela; s sokom ispunjeni prostori u hranidbenih stanica. ljenih knida na tom po- dručju. Na površinskim preparatima vide se tu i tamo, među pravilno poređanim velikim nukleima epitelnih stanica, manji nuklei, za koje je vjerojatno, da pri- padaju nervnim stanicama. Na rezovima, koji su bojadisani željeznim hemato- ksilinom, nijesam mogao svom sigurnošću naći nervnih stanica. .., Ektoderm se hidranta mijenja na prijelazu od drškastoga do glavičastoga dijela. Stanice postaju više te svaka zaposjedne manji dio površine. Jezgre po- staju manje ali kuglastije; zbog toga je moguće, da im je sam obujam jednak jezgrama u ostalih mišično-epitelijskih stanica. Ovaj vid zadržava ektodermni epitel sve do ruba centralno postavljenih ustiju. Osobito je visok epitel na teri- toriju knidnih nakupina. U potonjima ima samo postavljenih knida ili pak go- tovih, koje su ovamo doputovale, ali se još nijesu postavile. Nikako nema tu indiferentnih stanica s knidama u razvoju. U halokorine ima dvije vrste knida. U znatnoj su većini velike jajolike knide (slika T.). Dužina same kapsule iznosi neko 18 y, a najveća širina (u donjoj trećini kapsule) neko 12 pw. Eksplozioni kraj šiljatiji je od bazalnoga. I druga vrsta knida ima u glavnom oblik velikih knida, samo je eksplozioni pol nešto manje zašiljen i dužina im iznosi neko 8 » Pe ide a širina neko 5» (slika 7d—f\. U postav- ljenih je knida stanična plazma nakupljena na bazalnom kraju, te je pričvršćena na ga- lertasti pogranični sloj. Stanična se plazma može prema potrebi produljiti u drškast nastavak. kakav se često vidi u korinida (slika 7 0). I taj nas karakter upućuje na to. da su te knidne nakupine nastale poradi redukcije glavičastih tentakula. Na eksplo- zionom polu čini plazma potpunu napravu, ko- jom se potiče eksplozija: plazmatsku kapicu i knidocil, koji znatno nadvisuje opću po- vršinu, tako da svi knidocili zajedno čine površinu knidnih nakupina trnovitom (slika Tbig). Bazalni dio knidne niti ima po tri bodežasta šiljka ili trna. koji su unutra slo- ženi u jedan šiljak. a ovaj se upravo dotiče kapsularnog poklopea. Nema sumnje, da taj trodjelni šiljak ima mehaničku zadaću: po- tiskivan iznutra, istisne iz okvira kapsulin poklopac i tako omogući prilaz obilne vode, da može nastati faza velike eksplozije. I na nebojadisanim knidama, mogu se raspoznati pojedini nutarnji dijelovi (slika 7 4) po raznoličnom svijetlenom lomu (boje od in- terferencije). SlaukasT. Hadži. Halocoruyme Knide i knidocite. a uzdužni rez kroz sti- jenu drškastoga dijela gastrozoida s putu- jućom knidocitom u subepiteliju ektoderma. b velika knida postavljena u oralnoj knidnoj rozeti s plazmatskim tijelom. koje je izvu- epizoica čeno u držak. € velika knida, kad ju se gleda odozgo. d—f male knide; d sama kapsula sa strane. e odozgo, f zajedno s knidocitom. g postavljena knida ve- like vrste s knidocitom. že sama kapsula velike knidocite: različno označeni dijelovi sadržaja imaju različne boje interferencije ako nijesu bojadisani. € veoma povećana putujuća knidocita u subepiteliju ektoderma s aktivnim pseudopodijem (ps). eektoderm: b bodež (stilet) sastavljen od tri trna; dr držak; ke knidocil; kl! poklopčić Poni: p plazmatska kapica eksplozivnoga pola kni- docite ; p k putujuća knidocita; nukleus knidocite. Halokorina podaje divan primjer diobe rada s obzirom na knidne prilike. U hra- nidbenog polipa ima samo dva mjesta, na kojima se knide postavljaju i upotrebljavaju. a to su dvije ružičaste nakupine na glavi- častom dijelu polipa. Mladih knida u raz- voju može se naći samo u površinskom di- jelu hidrorizinog ektoderma. Sto više: ni u ektodermu polipovih: pupova ne nastaju knide, nego dolaze gotove u pup. Kao na- doknada za potrošene knide dolaze knido- cite sa već dogotovljenim knidama. ali još bez knidocila iz hidrorize. U halokorine se može prekrasno motriti to putovanje knida (Hadži 17, 18). Budući da su knide znatno deblje od ektodermnih stanica drškastoga dijela. to one. putujući, poput ameba. naprijed to jest prema gore a uvijek po bazalnom kraju kapsule, nadižu površinu, tvoreći sjajnu kvrgicu, koja se vrlo ističe (slika Tai i) Kad velika knida putuje u vrlo ispruženom ektodermu ugne ona i po- graničnu lamelu prema entodermu, što je veoma razumljivo. Ne može biti sumnje. da je knida, koja putuje pod ovakvim prilikama, izvrgnuta znatnom pritisku, a ipak ona ne eksplodira. Ova pojava govori jasno protiv mišljenja nekih autora (Will 99), da bi pritisak na kapsulu, koji dolazi izvana, bio glavni razlog eksplo- ziji (mehaničko istjeravanje knidne niti). Nipošto nije vjerojatno. da bi slabe kontraktilne niti. koje neki pisci nalaze oko kapsule, mogle izvesti jači pritisak na kapsulu nego što je pritisak, koji nastaje najjačom kontrakcijom tjelesnih mišičnih vlakanaca. b. Entoderm. Glede općene građe entoderma vidimo u halokorine oživotvoren tip, koji je u korinida čest, a vrijedi kao pravilo u roda Myriothela, kako to ističe Broch (8. strana 9.), raspravljajući o sistematskoj vrijednosti nutarnje građe u atekatnih = 1) = hidroida. Pred svim se entodermom ističe krajni dio gastropolipa. koji čini nu- tarnju prevlaku pružive proboscide. Od usnoga ruba pa otprilike do sredine vi- sine knidnih rozeta stere se posve žljezdasti dio entodermnog epitela. Visoke a razmjerno uske stanice na gusto su poređane te i one, koje nijesu bojadisane, čine tamniju zonu; to je još izrazitije na bojadisanom preparatu. Tu stoje žljez- daste stanice jedna do druge. Jezgre su im prema ovima ostalih stanica male 1 bazalno položene (slika 5.). Ova zona prelazi postepeno prema ostalom dijelu probavnog epitela, koji seže sve do podnožja polipa. Probavno-mišičaste stanice mjehuraste su i velike. na bazi i postrance su peterostrane a na slobodnom kraju ispupčene prema probavnoj šupljini (slika 6 a, b. U ispruženom stanju polipa te su stanice duge neko 008 mm, a visoke neko 0025 mm. Uitava se plazma drži slobodnoga kraja a osim plazme, koja se drži uz tanku stijenu, prolaze sre- dinom stanice samo pojedine plazmatske niti. spajajući distalnu plazmatsku na- kupinu sa bazom stanice, u kojoj su uklopljena kolutasta mišična vlakanca. Pretežni je dio staničine nutrine ispunjen vodenastom tekućinom i otuda dobiva stanica mjehurast izgled. Ovako raspoređenje plazme i tekućine (staničnog soka) stoji jamačno u uzročnoj svezi s postankom rigidnosti u ispružena polipa. Kad se naime kolutaste mišice stegnu. izvode na mjehuraste entodermne stanice znatan pritisak a tekućina zatvorena u stanicama, postaje elastična i zamjenjuje tako nutarnji ili vanjski skelet; ona ima tu prednost, da ne priječi izdašno i korisno skraćivanje, jer elasticitet zatvorene tekućine traje samo tako dugo, pok se te- kućina nalazi pod izdašnim pritiskom. Plazma je probavnih stanica alveolarna te ispunjena raznolikim zrncima; među njima ih je mnogo smeđaste boje. Otuda dolaze dva paralelna uzdužna traka. koji se ističu dužinom polipa u prerezu. U glavnoj nakupini plazme uklop- ljena je jezgra s izrazitim nukleolom. Jezgra je kuglasta, često s mrežastom strakturom i mjeri neko 6 u. U manje ili više kontrahovanog polipa probavne stanice postaju manje sočne, prema tome i manje te uže i više (slika 6 a, 0). Prema bazi polipa nestaje sve više mjehurasti karakter probavnih stanica. tako da ove prelaze postepeno u kubične solidne t. j. posve plazmom ispunjene sta- nice hidrorize. C. Obrambeni polip (mahopolip ili mahozoid). Halokorina je dimorfan oblik, možda i trimorfan, jer ne znamo, nema li posebnog blastozoida ili ne niču li gonofori na običnim hranidbenim polipima. S obzirom na veliku sličnost halokorine sa klavatelom je potonje vjerojatnije; i u ptilokodija niču gonofori na bazi gastrozoida. Na prvi se čas ne razabire, da bi pored hranidbenih polipa bilo i drugih, jer se mahozoidi kod slabijeg pove- ćavanja jedva razlikuju od gastrozoida. Ni mahozoidi nemaju tentakula. Mjesta tentakula zauzimaju knidne nakupine, koje se u mladih mahozoida jedva razli- kuju od onih u gastrozoida. Mahozoidi su znatno rjeđi od gastrozoida, ali je teško dati kakvi razmjer u striktnim brojevima, budući da ih katkad uopće nema ni na većoj površini. drugi put je po jedan na svakih 6—10 gastrozoida a rjeđe ih je po više na užem prostoru. Možemo mirne duše tvrditi, da s obzirom na mahozoide ne vlada u halokorine ni u kojem pogledu znatna ustaljenost, te se čini, da se radi o obliku, koji se usred morfološke diferencijacije adaptira na specijalni način života u zajednici sa shizoporelom. Podloga ne daje halokorini nikakve posebne zaštite. olakšava joj samo dobavu hrane pa se hidroid mora sam pobrinuti za obranu. Izrašteni mahozoid u svakom je slučaju veći i jači od prosječnog gastro- polipa. Potpuno ispružen mahozoid mjeri do 2 mm, i on je isto tako rastezljiv kao i gastrozoid a tanak je tek nekoliko stotinaka milimetara. I mahopolip ima na bazi, gdje prelazi u hidrorizu, sad više sad manje izraženo odebljano pod- nožje, a na slobodnom je kraju odebljani glavičasti dio. Na glavičastom dijelu nema proboscidi ni traga, a po tome nema mahozoid ni ustiju, premda je gastro- vaskularna šupljina dobro tazvijena sve do vrška glavičastoga dijela (slika Ziot= 8 di 94). Mjesto dvaju knidnih rozeta nosi mahozoid na glavici jedinstvenu knidnu nakupinu, koja prekriva cijelo oralno polje pa prelazi sad više sad manje daleko preko cijelog glavičastog dijela (slike 8 i 9). Na taj način distalni kraj mahopolipa izgleda kao glavičasti tentakul. Slično izgleda druga vrsta mahozoida u oblika Hydrichthella epigorgia_ Steehow (51, 52) samo s tom razlikom, da je u toga oblika specifikacija pošla još dalje te je nestalo centralne gastralne. šupljine, a entoderm je postao solidnom osi polipa. I za naš je oblik vjerojatno, da će se razvijati dalje u tom smjeru, jer su probavne stanice mahozoida osuđene na nerad čim usta jednom zarastu. Početak redukcije probavnog epitela vidi se u DEVE MIJAT vorenke Ž Mg Tu rTira il Slika 8. Halocoryme epizovca Hadži. Obrambeni polipi ili mahopolipi (mahozoidi). « mahopolip sa pet akcesornih knidnih rozeta (nakupina) na drškastom dijelu hidranta. o jedna od tih rozeta jače povećana. € ispruženi mahopolip samo s jednom akcesornom k nidnom rozetom (ak). 4 sa dvije knidne rozete, uza to je probavna šupljina u glavičastom dijelu hidranta proširena; u € se zameće druga, a u f treća akcesorna knidna nakupina. p 4 putujuća knida. Mjerilo 0:2 mm tiče se slika a, c i d, a O'1 mm samo slika e if. tome, što u mahozoida žljezdasta zona nije jasno razvijena. Da je mahozoid ha- lokorine filogenetski mlada tvorevina, vidi se i po tom, što se u ontogeniji za- sniva kao gastrozoid, te se često i na već dosta zrelom polipu razabire karakter dvostrukosti knidnih nakupina na glavičastom dijelu (slika 8 g, c). Pored glavnog knidnog organa (oralne rozete) dobiva mahozoid i niz akce- sornih organa, po kojima se odlikuje od svih mahozoida u srodnih epizoičkih ko- rinida. Akeesorne knidne nakupine nastaju redom u uzdužnoj liniji na jednoj strani drškastoga tijela polipa, te se pojavljuju naknadno, kad je polip već do- segao znatnu dužinu (slika 8.) Prisutnost knidnih rozeta na drškastom dijelu hidranta također dokazuje, da taj dio pripada samom hidrantu a ne možda kau- ličkom dršku. Za razvoja akeesornih knidnih rozeta najprije se vidi množina putujućih knida (slika 9 e), a tada se nekako iznad sredine cjelokupne visine polipa nakupljaju i postavljaju knide, tvoreći nad općom površinom izbočenu bradavicu (slika 8 6). Potpuno razvijeni središnji akeesorni knidni organ ne zaostaje brojem knida znatno za oralnom knidnom rozetom gastrozoida. Slijedeći se akcesorni knidni organ zameće od doputovanih knida nad prvim, ponovno nešto nad sredinom prostora između prvog knidarija i glavice. Treći se knidni organ zameće u donjoj polovini drškastoga dijela (slika 8 /). Kao maksimum broja tih akeesornih knidnih organa (rozeta) našao sam pet (slika 8 a). Ento Slika 9. Halocoryne epizoica Hadži. Mahopolipi. a i b glavičasti dijelovi mahopolipa; u a je gastralna šupljina (s) znatno proširena a vidi se i najeornja akcesorna knidna rozeta. € mlad mahopolip, knidocite pridolaze u velikom broju, da sačine akcesorne knidne rozete. d komadić drškastoga dijela mahopolipa s putujućom knidom (pk) i sa zrnatom amebocitom (:) u subepi- teliju ektoderma. e mali dio longitudinalnoga reza kroz drškasti dio mahopolipa, koji je u razvoju s povorkom putujućih knidocita u ektodermu. Mjerilo 0:1 mm tiče se slika €—e. derm ne pokazuje na odnosnim mjestima nikakve promjene, a ektoderm je toliko uzdignut koliko su visoke postavljene knide. Površina rozete sva je bodljikasta od mnogih istaknutih knidocila. Inače su histološki odnosi mahozoida veoma slični onima u gastrozoida a i gibljivost je u njih velika. Gastralna šupljina može biti veoma prostrana ili se samo mjestimice veoma proširuje, osobito često u gla- vičastom dijelu, koji tako postaje još deblji (slika 9 a). 4. Razvitak hidranata na kormu. Nijesam motrio ontogenezu korma, već samo ontogenezu pojedinih hidra- nata jedne i druge vrste. Prvu vidljivu osnovu hidranta čini neznatna izbočina PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I sLAV., Sv. 11. 2 sate= hidrorize na njenoj slobodnoj površini (slika 10 a). Ektoderm takvog mjesta obiluje knidana a epitelne se stanice ređaju u visok gust epitel. Prva je osnova pupa presvučena tankom hitinoznom kutikulom. Stanice vegetacionog vrška u obim su slojevima, koji su neprestano oštro odijeljeni, obilne plazmom. pa se tamno bojadišu; to je embrionalni karakter. Već u najmlađu osnovu pupa ulaze gotove knide i napreduju zajedno s rastom pupa (slika 10). Kad je osnova pupa nadvisila površinu hidrorize za neko 01 mm, onda se pojavljuje u njenoj donjoj trećini kružna brazda, koja označuje među podnožja i osnove ostalog hi- dranta (slika 10 e). Podnožje zadržava i dalje do kraja isti histološki karakter kao što ga ima u to doba. I u ostalom dijelu pupa ostaju za sada epiteliji visoki i gusti. Međutim se knide sve većma nakupljaju u okolini vegetacionog vrška, stojeći povaljene naokolo. Kad osnova pupa dosegne visinu od neko 025 mm, postane osnova glavičastoga dijela vidljivom a knide se počinju uspravljati, sa- brane u glavnomd u vjema nakupinama (slika 10). Daljni je razvitak u glavnom rast u visinu 1 diferenciranje stanica. Do ovog se stanja razvijaju pupovi obaju vrsta hidranata na jednaki način, pa se jedva može razabrati po pupu, što će postati od njega. Tek za daljnoga razvitka ne ostaju knidne rozete u mahozoida jasno odijeljene, što se slika 10. Malocoryne epizoica Hadži. Razvitak hidrantova pupa (ontogeneza pupa). a prva osnova (0 p) pupa na hidrorizi. & naprednije stanje pupa, knide već pridolaze na vegetac oni vršak (tje- mena ploča). e brazdom je odijeljena osnova podnožja (pd) od ostalog hidrantovog pupa. 4 i e daljni razvitak pupa s vidljivom osnovom knidnih rozeta. fi g pup je već zadobio oblik hidranta (kontrahiranog) i proboscida je osnovana. g š gastro-vaskularna šupljina hidrorize; / ektodermni lap hidrorize. međutim događa kadikad i kod gastrozoida, a knide se postavljaju i preko oral- noga polja. Akcesorne knidne nakupine postaju još kasnije. 5. Biologija halokorine. Epibioza halokorine i srodnih oblika. S biološkog je pogleda halokorina veoma zanimljiva te vrijedi kao nov tip Životne zajednice ili neopasnog nametništva — epizoizma. Do sada je halokorina uvijek nađena na shizoporeli. Za moga boravka u tršćanskoj postaji propustio sam odrediti specifičnu pripadnost shizoporele, koja je nosila halokorinu, ali koliko mogu razabrati iz svojih bilježaka i ertarija, radi se o istoj vrsti, na kojoj sam i ovt oj put našao halokorinu. Međutim nebi bilo ništa čudno, da se halokorina nađe i na kojim drugim srodnim oblicima mahovnjaka. Svakako stoji, da sveza fatistu hidroida i tog mahovnjaka nije u tom smislu obligatna. da bi svaki kormus 19. — mabovnjaka nosio po jedan kormus halokorine. Još sam u Trstu vidio mnogo shizoporela bez halokorine a isto tako i u materijalu, sabranom na ,Vili Vele- bita“. Naprotiv: veoma je mali procenat shizoporela obrašten halokorinom. Svaki put, kad je halokorina nađena, potjecala je shizoporela iz veće dubljine, ali uvijek iz litoralnog područja. Mora da rasplodni odnosi halokorine ne odgovaraju onima u shizoporele. Shizoporela kao da se brže i više množi od halokorine, s druge strane pak nije posve sigurno, da će planule halokorinine svaki put za plutanja naići na koru shizoporele. Slično jeu nekih epizoičkih hidroida, srodnih halokorini. Zehtyocodinnm sar eotrvetis Jungersen (31, 32) živi epizoički na nametničkom kopepodu Sareotretes seopelit, a ovaj opet otvoreno parasitira na ribici Scopelins glacialis Rhdt; drugdje taj hidroid nije nađen. Niti su svi skopeliji infieirani sarkotretom (samo 6 na 1000 otprilike), niti su svi sarkotreti naseljeni ihtiokodijem (od 22 kopepoda te vrste 7 ih je nosilo hidroide). Veća je konkordancija u odnosu Hydriehthelle i gorgonide Anthopleraura dimorpha, jer se tu nalaze svi kormi gorgonide u za- jednici s epizoičkim hidroidima (Steehow 51). S biologijskog a i sa srodstvenog stajališta zanimljivo je promatrati vrstu podloge, koju odabiru epizoički hidroidi; nuždan je naime afinitet planule prema podlozi, da se može uopće razviti obligatni epizoizam, a onda i specijalna prila- godba korma na osobitosti podloge. Prirodno je, da sad ne mogu cijelu hrpu hi- droida ili ća knidarija proći s ovog pogleda; zadržat ću se samo kod nekoliko najbližih slučaja. Među korinidima jedna je obligatno epizoička hrpa, ska pri- pada i naš oblik. U toj hrpi vidimo dvije biološke tendencije razvijanja. Jedan dio tih epizoičkih oblika, a tima pripada i naš oblik, naseljuje polipersonalnu životinjsku podlogu. Ptilocodium i Hydrichthella sjede na kormidijskim oktaktinijama (penatulid odnosno gorgonid). Polipi tih hidroida stoje oko zoida podloge. Ni u jednom poznatom slučaju nije se epizoizam izrodio u parasitizam. Ipak se ne može reći, da ovi epizoički organizmi ne konkuriraju podlozi s obzirom na hranu. Hranidbeni polipi penatulida i gorgonida podržavaju neprestanu struju udaranjem trepavica, kojima je obloženo ždrijelo, a u mladosti gastropolipa i sami tentakuli. Iako se čini, da je glavna hrana tih oktantida sitniž, što ga je dovola ta struja, ipak je sigurno, da ti antopolipi hvataju sa svojim dobro razvijenim. tentakulima i krupnije planktonske organizme (u prvom redu račiće), a u tome im konkuriraju epizoički hidroidi. Steehow je za Hy- drichthellu mogao konstatovati, da njeni hranidbeni polipi hvataju i gutaju račiće. Sličan je odnos između naše halokorine i shizoporele. Zoidi shizoporele po- državaju neprestano struju, koja im privodi organski detritus i sitniž. Budući da ima mnogo person4, mora da je strujanje vode oko korastih naknpina mahov- njaka živahno. Od tog strujanja ima prednost i epizoički hidroid. U jednu ruku otuda, što je površina zoarija čista poradi živog strujanja, a u drugu se ruku voda neprestano ponavlja (dovoz kisika!) a vjerojatnost dovoza zgodnog plank- tonskog plijena postaje veća zbog jakog strujanja. Za shizoporelu bit će da ne nastaje nikakva korist od nazočnosti halokorine. Takav odnos zovu neki autori parabiozom. Halokorina sigurno ne dodaje hrane a obrane shizoporela i ne treba. Ona je opkoljena dobrim oklopom, u koji se mehki dijelovi uvuku u slučaju po- trebe potpuno. Osim toga ima shizoporela avikularije. Mahopolipi halokorinini služe jamačno samo halokorini, jer ju oniski avikulariji domadara ne mogu štititi. Ni u jednom se od ta tri slučaja ne može govoriti o simbiozi. Simbiozom označujemo usku i posve uzakonjenu životnu zajednicu dvaju heterogenih organizama i to tako, da oba sudionika imadu bitnu i očitu prednost od te životne zajednibe. Neki botanici (n. pr. Vouk 59) idu još dalje i traže intracelularnu vezu obih simbionata. U slučaju potpune često unutarnje simbioze ne može postojati uopće jedan sudionik bez drugoga, te oba pokazuju morfološke karaktere, koji su nastali baš povodom zajedničkog na- čina života. Gdje nema potpune pravilnosti u zajedničkoj pojavi i edje se jedan organizam drži površine drugoga, pak gdje nije ni van sumnje znatna korist po oba sudionika, a ni očita šteta po jednoga od obojice, ondje je bolje govoriti o epizoizmu, osobito, kad je sveza više vanjska (epizoička parabioza ili još bolje — 20 — epibioza). Jamačno se iz epizoizma u najviše slučaja razvija bilo simbioza bilo parasitizam (Hadži 19). Druga polovina epizoičkih korinida odabrala je sasvim različnu podlogu: to su ribe, koje slobodno plivaju. Nudiklava živi direktno na ribljoj površini (Mo- nocanthus). Lloyd krivo naziva ovoga hidroida parasitičkim, gdje sam utvrđuje, da nudiklava ne prodire u kožu ribe i da se hrani planktonom. Nudiklava, je samo nametnik s obzirom na mjesto. Ne može se razumjeti, da bi riba podnosila od hidroida ikakvu znatniju štetu. I hidrihtis živi direktno na ribi (Seriola zo- nata). Fewkes (12) je držao, da je hidrihtis pravi parasit, koji ispija domadara. Ovo je mišljenje potpuno nevjerojatno (i Lloyd mu se protivi), jer hidroriza. ako je k tome inkrustirajuća, ne stoji u organskoj svezi s podlogom. Tentakule su izgubili hranidbeni polipi obih hidroida ne direktno poradi parasitizma, nego poradi promijenjenog načina hranidbe. Obje se ribice drže površine mora, te po- lipi moraju, kako bih rekao, u lijetu loviti, kao lastavice i šišmiši u uzduhu, a to čine otvarajući širom usta, da nalete na plijen i da ga uhvate rubom ustiju, koji se steže zbog jakih mišica. Pravi parasit je Polypodium Ussov (53), koji para- sitira na jajima kečige (Acipenser ruthenus). Ne poznam drugog slučaja parasi- tizma među hidroidima, gdje bi hidroidski nametnik izjedao ili isisavao svoga domadara. Slučaj oblika Lafoća dispolians Warren (zapravo jedan Hebellid [Hadži 19)) ne možemo uvrstit ovamo. Tu se radi o sasvim posebnom slučaju parasitizma, gdje nametnik prodire u domadara i nesumnjivo ga oštećuje, ali se ne hrani tijelom domadara. Domadar mu služi same kao podloga. Warrenov hebelid ima potpuno razvijene hidrante a hrani se direktno i samosvojno uhva- ćenim plijenom. Drugi ću jedan slučaj prodiranja hidrorize epizoičkog tekatnog hidroida i sam kasnije opisati prema nalazu u materijalu sa ,Vile Velebita“. Hi- droriza hidroidska nije u stanju uzimati hrane; ona je uvijek obavijena veoma tankom kutikulom, izuzevši vegetacioni vršak, koji izgrađuju embrionalne sta- nice, a te ne mogu sisati žrtve niti gutati hrane. Slučaj ihtiokodija različit je od onog u nudiklave i hidrihtisa. Ihtiokodium ne živi direktno na koži ribe, nego se drži parasitskog kopepoda, koji se izvana drži ribe (ektoparazit). Sasvim je sigurno, da ihtiokodium ne vuče direktne ko- risti s obzirom na hranidbu niti od kopepoda niti od ribe, premda Jungersen (31) to drži ipak mogućim i ako malo vjerojatnim. Ne mogu priznati ni te mo- gućnosti, sve kad bi ihtiokodium sjedio direktno na ribi. a kamo li kad nije na njoj već na parasitskom račiću. Prednost je te posredne epibioze za hidroida samo u pomičnosti, koja je po njoj uvjetovana, dakle u neprestanoj promjeni okoline. Sve ako Jungersen i nije našao plijena u probavnoj šupljini hranid- benih polipa, kao što ga nijesam ni ja našao u naše halokorine, to je s obzirom na nalaz Steechowa i drugih najvjerojatnije, da se i ihtiokodium hrani krup- nijim planktonskim organizmima, za kojima aktivno ide i njegov domadar. Da bi se hidroid hranio ekskrementima ribljim, to nije ni najmanje vjerojatno, jer se hidroidi ne hrane detritom. Ako se parasit ili epizoički organizam drži analnoga kraja ribe, to može stojati u prvom redu u svezi s time, da izbjegne suvišnom trenju s vodom, koje nastaje za bržeg plivanja ribe, ponajvećma na jače izbo- čenim dijelovima tijela. Ovo bi trenje “moglo epibionta snimiti s podloge, odnosno ne bi mu eventualno dalo, da se uopće u stanju planule naseli na površinu pli- vajuće ribe. Neimaština tentakula pa i samih knida na hranidbenom polipu do- lazi otuda, što taj epibiont ne treba lovaka za lov. jer mu plijen nalijeće sam na usta, koja su širom otvorena a građom i načinom funkcije specijalizovana baš za takav način lova. Ihtiokodium pak ne treba knida, jer u tim odnosima hidroid ne treba da se brani a domadar poradi brzine gibanja ne treba obrambenih sredstava takve vrste; protiv premoćnog pak neprijatelja ne bi i onako knidđe pomogle. Razumljivo je naprotiv, zašto imaju halokorina, ptilokodium i hidrihtela obrambenih uređaja, jer su pričvršćeni na nepomičnoj podlozi. b. Epibioza korinida i klavida. Pripadnici porodice Corynidae, kao i uopće pripadnici sekcije Ca- pitata među atekatnim hidroidima ne naginju na specijalni epizoizam. Izuzetak čine oblici, o kojima sam netom govorio. U sekciji Filifera Kiihn ima jedna hrpa, koja obiluje epizoičkim oblicima; to je subfamilija Hydractininae u porodici Clavidae. U te je hrpe razvojna tendencija i u morfološkom i u bio- loškom pogledu išla drugim putem. nego u srodnika naše halokorine. S obzirom na hidrorizu vlada tendencija za inkrustacijom s obilnim izlučivanjem kutikule. Polimorfizam je razvijen, ali gastrozoidi zadržavaju tentakule. Epizoička tenden- cija razvija se u tom smjeru, da kormi obrašćuju većinom kućice monozoičkih gastropoda, koje najčešće nastavaju raci (samci). Živa se podloga razmjerno po- lagano pomiče po dnu. pa hidroidski kormi žive u glavnom kao da su na neživoj podlozi, dakle trebaju lovke i knide na njima a pored toga 1 posebne naprave za obranu, budući da su hidranti posve goli a niti se ne mogu pukom kontrakcijom sačuvati pred pogibli. Zanimljivo je. da sei jedna hidraktinina naselila epizoički na jednoj ribi (Minous inermis, reete M. monodactylus Bloch i Sehneider, vidi Stechow Đl strana 56., zatim Steehow 52, pa FranziSteehow 13, te Alceocek 2). Aleock, koji j je tog hidroida prvi opisao, pribraja ga rodu Stylactis Allman, dok ga Steehow uvodi provizorno u rod Podocoryne M. Sars (Ste- ehow 91). Po svemu se čini, da će za taj oblik biti nužno postaviti posebni novi rod i to poglavito s obzirom na građu meduze. Prije se držalo (Steehow 51 strana 18.), da je taj hidroid u stalnoj simbiozi s ribom. Kasnije su nađene mnoge ribe iste vrste bez epizoičkih hidroida. U tom pogledu vlada neka sličnost s epi- zoizmom korinidskih oblika i to tako, da se epizoički hidroidi redovito nalaze naseljeni na određenoj životinjskoj podlozi (domadaru), ali da domadar može biti i bez epibionta. U spomenutog epizoičkog klavida nema osobitih morfoloških znamenja. koja bi mogli uzeti kao posljedice prilagođivanja na takav epizoički način života. Posebnih obrambenih polipa nema, ali ni hranidbeni polip nije izgubio tentakula niti knidne opreme, kao ni ostali epizoički hidraktinini. To je razumljivo, budući da se Minous drži dna te ne pliva ustrajno (potpuno planktonski). Zbog toga živi i njegov epizoički hidroid na običan način, to jest s pomoću lovaka, PtjE su oboružane knidama, hvataju se račići i Slično plivajuće životinjice. Hidroid imade samo indirektne koristi od žive podloge (hrani se samosvojno), a riba jedva će imati kakve koristi, ali ne će niti štete trpjeti. To je dakle dobar pri- mjer epizoizma (vanjske parabioze ili epibioze). Spomena je vrijedna jedna mala hrpa epizoičkih hidroida u porodici C1a- vidae. To su oblici roda Campanielava Allman; u toga je roda razvojna tenden- cija pošla opet drugim putem i ako su biološki odnosi dosta slični M u nekih epizoičkih korinida. Cini se, da Campaniclava eleodorac Gegenbaur (15) i Ć. olionis Vanhčffen (54) živi stalno epizoički na pteropodima (/i0 (Cleodora) cuspidata Bose. resp. Clio balantium, koji žive u planktonu. Očito u svezi s epizoičkim na- činom života u planktonu postoji u tih kampaniklava tendencija za redukcijom tentakula. U vrste C. cleodorae imade istina više tentakula, ali su već vrlo ne- jednaki. U vrste Campaniclava elionis jedan je tentakul veoma razvijen, dok su ostali rudimentalni. Pristajem uz mišljenje Vanhočffenovo (D4 strana 282.), da se ovamo nadovezuje i neobični hidroid Monobrachium parasiticum Merejkovski, koga sam već naveo. Nije ispravno govoriti o parasitizmu monobrahija, jer je i to samo epizoizam i ako se tiče školjke (Tellina). Zanimljivo je, da u mono- brahija postoji dimorfizam. Pored hranidbenih hidranta ima i ombrambenih (Wagner 56). e. Epihioza bougainvillida. U sekciji Filifera a porodici Bougainvillidae ponovno je jedna hrpa oblika, koji pokazuju izrazitu tendenciju za epizoizam: to je rod Perigonimus M: Sars. Osobiti prilagodbeni karakteri nijesu se u te hrpe razvili u svezi s epi- zoizmom. Epizoički oblici nijesu dapače napustili ni hidrokaula i ako se obilno ne razgranjuju kao na primjer najbliži rod Bougainvillea_ Lesson. Mnogi perigo- nimus-oblici naseljuju kućice puževa, dakle uživaju gotovo identične životne pri- like kao mnoge hidraktinine, a morfološki su rezultati ipak sasvim različni. Vrste roda Heterocordyjle Allman, koje su perogonimu veoma srodne, žive dje- lomično kao Hydractinia na kućicama istih puževa, koje naseljuju raci samci, a kormi ipak imaju razgranjeni hidrokaul i ne pokazuju ni traga kakvoj osobitoj adaptaciji na epizoički način života. Jasno je, da u te hrpe nema one razvojne tendencije, koja mora doći poradi osobitih životnih prilika, pa da se razvije habituelna promjena kao morfološki izraz epizoičke prilagodbe. Rod Perigonimus vanredno je podesan za poredbu s epizoičkim korinidama u jednu ruku a s epizoičkim hidraktininama u drugu ruku. Najčešće se nalaze perigonimi kao epibionti na puževim kućicama (Murex), ali pojedine su se vrste specijalizirale za osobite podloge. Vrsta Perigonimus sehneideri Motz-Kossowska (42) iz Sredozemnoga mora nalazi se kao naša halokorina na jednom crveno bo- jadisanom mahovnjaku roda Vembranipora. U tog je perigonima hidrokaul sličan onomu vrste RPerigonimus vepens Allman, slabo razvijen, ali ipak nije sasvim re- duciran a polimorfizam ne postoji (Metz-Kossowska 42). Svojim oblikom sjeća (obraštenje zoecija, cilindrični hidranti 1 t. d.) vrlo živo na našu halokorinu. Perigonimus cidaritis Weismann (58) živi epizoički na morskom ježu (Dorocidaris papillata) a da se nije osobito promijenio. Steehow (51) je našao u Japanskom moru jednog perigonima naseljena na holoturiji Synallactes chunt Augustin. Pri- lagodba na tu neobičnu podlogu očituje se jedino u prostornom razređivanju korma. Hartlaub (25) je našao na krajnjem jugu Amerike lijepu priliku, da istakne razlikosti između hidraktinije i perigonima. Na istoj kućici pužića sličnog Nassi, sjede kormi perigonima naporedno s kormima vrste Hydractinia parvispina Hartlaub; svaki oblik s osobitostima svoje hrpe. Perigonimi, ne specijalizirajući se suviše, zadržali su mogućnost, da naseljuju najrazličitije životinjske podloge. Po Heathu (26) se vrsta Perigonimus pugetensis nalazi redovito i ako ne uvijek na ribi Hypsagonus quadricornis; ovaj je hidroid ipak zadržao svoje tentakule a nije ni hidrokaula napustio. U epizoičkim perigonima mijenja se najvećma samo habitus korma (Hartlaub 29), ako ih isporedimo s eksemplarima, koji rastu na nepomičnoj podlozi. U daljne se pojedinosti ne mogu upuštati. d. Epibioza tekatnih hidroida. Razumjet ćemo lako, da će se epizoizam s jasno izraženim morfološkim osobitostima rjeđe naći među tekatnim hidroidima. Prije svega je unaprijed ne- vjerojatno, da će se tekatni hidroidi s krutim kormima naseljavati po živoj pod- lozi, koja se brže giblje. Hidrokaulični kormi već unaprijed ne dolaze u kombi- naciju. Ali je zato zanimljivije, da planule nekih kampanularida barem kušaju, da se prihvate pokretne podloge i to različne vrste. Time se samo manifestira tendencija za epizoizmom, ali drukčija tendencija razvitka u kampanularida očito nije prijala razvitku specijalnog epizoizma. Van Breemen (Plankton van Noordzee en Zuyderzee, teza, Amsterdam, 1905, citirano po A. Kemni 33, strana 269.) našao je u planktonu mnogo malih korma jedne kampanularije, koju je na- zvao Campanularia pelagica. Planktonski su se kormi tako razvili, da su se pla- nule prihvatile pomičnih zrnaca pijeska. Da te planule nastoje, ne bi li se pri- hvatile pomične i po mogućnosti životinjske podloge (epizoizam), vidi se otuda, što su kampanularidi češće nađeni na posve planktonskim životinjama. Agassiz (1, strana 81.) je jedan takav kampanularid opisao kao KFucope parasitica premda se očito radi o slučajnom epizoizmu. Eucope naseljuje račića Penella koji para- sitira na ribi Orthagoriseus mola. Imamo dakle biologijsku analogiju prema slučaju Iehtyocodia, samo u ovom slučaju nemamo istih morfoloških posljedica, jer spe- cijalni način života nije postao pravilom za cijelu vrstu (ne radi se naime o po- sebnoj vrsti, kako je to Agassiz mislio), a niti je tendencija razvitka u te hrpe hidroida bila u tom smislu kao u korinida. U Jungersena (31) ima još neko- = DEE liko primjera iz literature. gdje se navodi, da je sličan kampanularid nađen na kopepodima, koji parasitiraju na raznim ribama. Mnogi od tekatnih hidroida (osobito sertularije, kampanularije i druge) sa razgranjenim kormima rado nastavaju oklope raka, koji po dnu polako gamižu, ili kućice i klopke puževa i školjaka a da se iz toga nije razvio nikakvi speci- jalni epizoizam (epibioza). Puzavi kormi halecidi, lafočida, kampanulinida i t. d. još su češće epizoički, vrlo često baš na samim hidroidima s razgranjenim kor- mima, koji nadvisuju podlogu. Međutim se razvio odnos, koji stoji bliže epibiozi, samo među hebelidama, koje se također drže redovito drugih hidroida. Slučaj vrste Hebella parasitica (Ciam.) drugom sam prilikom potanje analizirao (Hadži 19), pa sad mogu reći, da epizoizam u tog oblika utječe samo na neke pravil- nosti u načinu rasta. Te pravilnosti ipak ne pretstavljaju strogo utvrđeni nasljedni karakter, jer, zasjedne li planula na eudendrij umjesto na aglaofeniju, ne pojav- ljuje se ni pravilnost u rastu, budući da nema pravilnosti u podlozi, koju vege- tacioni vršak plazave hidrorize slijepo imitira. Iz epibioze razvila se djelimice endobioza kod Warrenovog hebelida (tobožnja La/oća dispolians Warren DT). Njen vegetacioni vršak prodire i u unutrašnjost cenosarka domadarova i tako ga oštećuje. Ne pristajem uz mišljenje Warrenovo (957, strana 105.), da je do- madar (Sertularia bidens Bale) morao progutati planulu nametnika, te da je ova na taj način ušla u unutrašnjost domadara. Vjerojatnije je, da se planula izvana naselila, kao što se to događa u drugih epizoičkih hidroida. Vegetacioni vršak nametnikove hidrorize može, kao svaki hidroidski vegetacioni vršak, ne samo izlučivati hitin, nego i rastapati ga (analogija sa spužvama: silikoblasti, silikoklasti, te s kralješnjacima: osteoblasti i osteoklasti). Dok inače vegetacioni vršei hi- droida otapaju samo hitin svoga korma ili tek korma iste hidroidske vrste (sta- panje anastomoza na hidrorizi, probijanje sekundarnih pupova na hidrorizi ili hi- drokaulu, koji su često obavijeni s veoma debelim slojem hitina), razvio se u svezi s epibiozom u ovog hebelida običaj, da vegetacioni vršak otapa i domadarev hitin i tako dospijeva u unutrašnjost domadara. Razvio se svakako čudan slučaj parasitizma, gdje nametnik uništuje ili bar oštećuje domadara, a da od tog ošte- ćivanja nema nikakve posebne koristi. Korist podloge (nadvisivanje opće podloge na tuđi račun) može se postići i bez toga oštećivanja domadara, kako to poka- zuje slučaj vrste Hebella parasitica. Djelimice sličnim putem kao Warrenov hebelid udarila je prije nave- dena, a još neopisana plumularija, koja živi epizoički na jednoj aglaofeniji. U slučaju naše plumularije nije oštećenje domadara tako znatno. 6. Srodstveni odnosi i halokorinino mjesto u sistemu. a. Porodična pripadnost. U prvi se čas čini, da će biti teško odrediti halokorini sigurno mjesto u sistemu atekatnih hidroida. U jednu ruku nespolni zoidi nemaju tentakula, koji sad čine osnovu za razređenje velikih hrpa atekatnih hidroida, a u drugu je ruku ostala nepoznata gonosoma ili spolna generacija, to jest blastostili, ako ih uopće ima, i sami gonofori. Već sam u starijim mojim poredbenim studijama upozorio na znatnost knida po sistematiku hidroida, osobito onda, kad sam raspravljao pripradnost određenih meduza hidroidnim polipima. Znatnost knida za sistematiku hidroida uviđaju pomalo i drugi, pak je eto u najnovije doba Broch upotrijebio taj princip u sistematici velikih hrpa, bar za atekatne hidroide (Broch 7). Broeh potpuno uviđa potrebu, da se obazremo i u sistematici na unutarnju građu polipa, a ne samo na vanjske karaktere skeleta, kako to čini većina sistematičara u svojim popisima. U oblika sa slabo razvijenim skeletom još se većma ističe nužda proučavanja unutarnje građe. Naš oblik pripada među ono malo hidroida, u kojih gotovo nema hitinoznog skeleta. Ona tanka kutikula, što pokriva cenosark hidrorize, jedva se može nazvati skeletom. A ipak nam ne će biti teško spremiti — = naš oblik u sistem. Nužno je ne samo da dobro poznajemo oblik i njegovu građu, već da ga isporedimo s nekim poznatim atekatnim hidroidima. Pripazimo li na oblik i veličinu knida u našega oblika, lako ćemo se odlu- čiti, pored sve nestašice tentakula. da ga uvrstimo u sekciju Capitata. Oba- zremo li se dalje na histološku građu hranidbenog polipa. osobito njegova ento- derma, zaključit ćemo, da halokorina pripada porodici Corynidae. Na taj nas zaključak nagoni još i to, što su knide hranidbenog polipa postavljene u distinktnim nakupinama, koje točno odgovaraju glavicama korinidskih tentakula. Sporedno je pitanje za sistematske svrhe, dali se ima nestašica tentakula svesti na redukciju. ili je ta nestašica prvotna karaktera. Općeno se uzima, da je nakupljivanje knida zametkom tentakula, a na to da se knidna nakupina izvukla kao u kakvi produ- ženi držak, u os kojega je ušao i entoderm, pak da isti samo obrnuti put preva- ljuje tentakul i za redukcije. Karakter gonofora ne može sam o sebi odlučiti o pripadnosti porodičnoj, dosta je ako poznajemo morfološke karaktere trofosome. U drugu se ruku halokorina dosta znatno razlikuje od prosječnog tipa korinidskog hidroida, pa je sva prilika, da stoji bliže hrpi s jednim vijencem tentakula. kojoj pripada Clavatella. Međutim u tom pogledu nije halokorina sama. Pored oblika Hydrichthys mirus, koji je Fewkes (12) opisao još godine 1897., nađena su u novije vrijeme još četiri oblika epizoičkih atekatnih hidroida i to: NVudielava monocanthi Lloyd 1907. (38), Ptilocodium repens Coward 1909. (11). Hydrichthella epigorgia Steehow 1909. (51) i Žehtyocodium sareotretis Jun- gersen 1911. (31). Svi oblici imadu dosta zajedničkih obilježja, pa ih je Steehow udružio u posebnu hrpu: Ptiloeodiinae, kao potporodicu korinida, a K iihn (89) u potporodicu Hydriehthellinae. Prednost ima po našem mišljenju prvo ime. jer je za ptilokodium obretnica toga oblika (Coward 11) htjela osnovat novu porodicu i predložila ime: Ptilocodiidae, a to je očito suvišno. Za ptilocodium i hidrihtelu nema sumnje, da spadaju zajedno kao posebna hrpa u porodicu ko- rinida. Glavičasti tentakuli obrambenih polipa te oblik i veličina knida daju nam sigurno jamstvo. Nešto je manje sigurna pripadnost roda Hydrichthys Fewkes, jer tu nema tentakula niti knidnih nakupina, pak bi trebalo paziti na knide. Po sli- kama Fewkesovim (12) može se razabrati, da mlade meduze hidrihtisove nose na eksumbreli velike korinidske knide. Donekle nam pomaže oblik pripadne me- duze. Pisac je naziva sarsiji sličnom, (po A. G. Mayeru [39, strana 66/67] vje- rojatno je, da hidrihtini pripada Sarsia slammea Hrtlb), a sarsije pripadaju ko- donidskim “meduzama, a ove korinidskim polipima. Sve to podupire mišljenje. da je hidrihtis pravi korinid i ako je veoma reduciran. Slično je 1 sa ihtiokodijem. Za knide ihtiokodija, koje su viđene samo u ektodermu cenosarka, kaže Jun- gersen, da su ,fairly large“; time nas upućuje na korinidski tip knida. Ihtio- kodijeve su meduze poznate samo u sasvim nedoraslom stanju, pričvršćene još na blastostil. Da se radi o kodonidi, zaključujemo otuda, što Jungersen opisuje u eksumbreli mnogo velikih knida. U neoslobođene meduze veoma su razvijena samo dva tentakula, dok se čini, da su ostala dva tentakula ipak već u zametku. Ovo se ne protivi kodonidskoj prirodi tih meduza, jer eto vidimo i u mlade netom oslobođene meduze hidrihtisa tek dva potpuno razvijena tentakula, dok su ostala dva tentakula zaista tek u zametku. Nešto je nesigurno, dali ptilokodiji- nama pripada rod Nudielava Lloyd. Epibioza s ribom i nestašica tentakula jedini su povod, što se nudiklava uvrštava među ptilokodine. Neobični su navodi Lloydovi glede građe gastrozoida, pa će biti nužno ponovno detaljno histološko istraživanje. Kako na ribama ima i hidroida drugih porodica (primjer Stylactis minot Meoek) a i atentakulatnih (inermnih) hidroida i u drugim hrpama, nije pripadnost nudiklave sigurna. Neprilično je joši to, što Lloyd nije u nudiklave našao knida, a ni slobodnih meduza nema, nego samo sporosaka. Neobično je, da u potporodice ptilokodina svaka vrsta čini ujedno i rod za se. Generično je rastavljanje poznatih oblika potpuno opravdano; ako ove oblike isporedimo s vrstama drugih hrpa, razlike su među njima zaista više nego speci- fične. Razlozi bi tome mogli biti dvojaki. Ili je ta pojava privremena, a razlog joj je u tome, što se radi o oblicima, koje rijetko možemo opažati, pa eventualno postoji i više srodnih vrsta, koje vežu poznate rodove, samo što još nijesu otkri- oli E 2 vene, jer žive pod neobičnim prilikama, pa ih možemo otkriti tek slučajno. Ova je mogućnost vjerojatnija od druge, po kojoj bi se radilo o izoliranim specijalnim oblicima, za koje nema kategorija roda ono isto značenje. što ga ima u skupini vrsta, koje se međusobno razlikuju nekako postepeno ili umjereno. Zajednički karakteri stoje u najužoj svezi s osobitim načinom života (epibioza), a u takvim slučajima moramo uvijek imati na umu mogućnost, da karakteri konvergiraju i kod srodstveno udaljenih oblika. Među te zajedničke karaktere spada tendencija hidrorize k inkrustiranju. apsolutna puzavost korma s redukcijom kutikularnog skeleta. nestašica tentakula na hranidbenim polipima, i tendencija ka polimor- fizmu, a u ekološkom je smislu zajednički: epizoički način života. b. Generična pripadnost. Našu halokorinu ne možemo smjestiti ni u jedan od poznatih rodova ptilo- kodina. Po svoj prilici halokorina se već za rana odijelila od zajedničkog isho- dišta i razvila u svom smjeru. Među korinidima izvan potporodice ptilokodina stoji halokorini ponajbliže Clavatella_ Hineks (27) kao uopće oblici s jednim vijencem tentakula. Na raštrkanost tentakula sjećaju jedino akcesorne knidne nakupine u mahopolipa, pa se može uzeti, da su ove izraz sasvim modificirane tendencije za razvitkom tentakula diljem hidrantova tijela. kako je u tipičnih ko- rinida vidimo razvijenu (a dolazi i u klavida!). Među ptilokodinama halokorini još ponajbliže stoji sam ptilokodij sa svojim dimorfnim polipima. Gastrozoid se halokorine razlikuje od gastrozoida ptilokodija kao i svih ostalih vrsta ptiloko- dina po svojim knidnim nakupinama, koje čine polipa disimetričnim. Švi poznati gastrozoidi ptilokodina nemaju tentakula te nijesu uopće armirani knidama. Prema onome, što sam već prije rekao, ta je nestašica knida i tentakula drugotna po- java, prema tome bi naša halokorina stajala ipak najbliže ishodno tipično kori- nidskom obliku s jednim vijencem tentakula (Zlydrocoryne Steehow, Clavatella Hineks). Dvostrukost knidnih nakupina bila bi sekundarna. a imala je da se raz- vije iz četiriju tentakularnih osnova (pretpostavljena prvobitnost četvorozračne radijarne simetrije). Kako su se tentakuli reducirali natrag na ishodne knidne nakupine, stopile se dvije i dvije i to pod utjecajem vanjskih odnosa, a te su uvjetovane epizoizmom na shizoporeli poradi bilateralnosti u serije poređanih zoida. Knide se u mladih pupova hranidbenoga polipa ne postavljaju odmah u dvije posve odijeljene ružice, već su nepravilno poređane unaokolo usnoga pola, a zatim se grupiraju u dvije nakupine. Hranidbeni se polip halokorine odlikuje od onih u drugih ptilokodina još i svojim kijačastim oblikom, a taj je tipičan za prototip korinida, dakle je i po općem obliku halokorina većma sačuvala korinidske karaktere od ostalih ptilo- kodin4. Prisutnost knidnih nakupina svakako utječe donekle na osobine toga oblika, ali sudeći po entodermu. slobodni bi kraj polipa bio i bez njih različit od ostaloga hidranta. Poredba raznovrsnih gastrozoida u ptilokodina oteščana je donekle time, što pisci crtaju većinom sasvim kontrahovane hidrante, koji poradi toga izlaze kratki i debeli. a u ispruženom bi stanju mogli eventualno imati osobiti oblik. Za morfogenezu s obzirom na način, kako postaju novi oblici, od velikoga je interesa poredba obrambenih polipa u hrpi ptilokodina. Ne može biti sumnje, da je u halokorine obrambeni polip filogenetski mlađi od hranidbenoga, te da se paralelno s redukcijom hranidbenog polipa. samo nešto zakašnjeno, razvijala morfogeneza obrambenog polipa. Mahopolip se ontogenetski zasniva na jednak način kao i gastropolip; što više: i knidne se nakupine osnivaju disimetrijski, samo razvitak proboscide zaostaje. Naknadno uzimaju knide mah te zapremaju čitavo oralno polje u svezi s nestašicom ustiju, a i prvobitno odijeljene knidne nakupine stapaju se u jedno, tvoreći čitavu knidnu glavicu. Na sasvim izvedeni način dolazi do sličnosti s pojedinom knidnom glavicom glavičastoga tentakula korinida. Ovo treba imati na umu kad prosuđujemo o mahopolipima u drugih hi- droida, sličnima glavičastim tentakulima. Akcesorne knidne nakupine nastaju na 2a _ 26 — mahopolipima tek kasnije. Nije vjerojatno, da bi se akcesorne knidne nakupine direktno izvodile iz raštrkanih glavičastih tentakula tipičnih korinida (Gymnoco- ryne._ Hineks 28), ali svakako se radi o tendenciji (mogućnosti) razvitka, koja je identična u osnovi. Ostala krupnija i finija građa (osobito centralna gastralna šupljina) ostaje u mahopolipa ista kao u gastropolipa. Apsolutna veličina nije važan karakter, To je sasvim drukčije u ptilokodina. Gastropolip se većma udaljio od ko- rinidskog prototipa, od kojega sigurno potječe, te su tentakuli nestali bez traga. I u tom slučaju moramo uzeti, da je mahopolip izveden oblik i ako nosi tenta- kule s glavičastom nakupinom knida na vršku. S obzirom na njegovo oružanje sa četiri glavičasts tentakula (Plilocodium Coward) uzimamo, da se mahopolip počeo diferencirati još prije nego što je ishodni oblik reducirao svoje tentakule. Mahopolip je zadržao te tentakule, a reducirao je one karaktere, koji stoje u isključivoj svezi s hranidbom: proboseidu s ustima i gastro-vaskularnu šupljinu. Ovdje nema novih osobina u pozitivnom smislu, kao što su na primjer akeesorne knidne nakupine u mahopolipa halokorine. U hidrihtele se stvar slično razvijala samo s tom razlikom, što je uz dediferenciranje oružnih odnosa u gastrozoida pošao razvitak specijalnih obrambenih polipa u dva različna smjera, te je veoma zanimljivo, da je to moguće u jedne te iste vrste. Jedan dio mahopolipa pošao je u redukciji tentakula tako daleko, kao što je to bilo u halokorine (identična razvojna tendencija). Na mjestu tentakula ostala je jedinstvena knidna nakupina tako. da mahopolip postaje sličan pojedinom tentakulu (ta pojava sjeća donekle na nauku o tentakulu kao personi). Sličnost mahopolipa tentakulu postaje to većom, što je ujedno gastro-vaskularna šupljina potpuno reducirana, te je entoderm postao solidan, poput osi solidnih glavičastih tentakula. Ova je stvar znatna po- radi pitanja personalnosti glede tako zvanih nematofora (mahozoida). Druga hrpa polipa zadržala je prvotni veći broj glavičastih tentakula, koji nijesu postavljeni točno u jedinstvenom vijencu, a to je osobitost, koju sretamo u prototipa kori- nida. Ovi većma konservativni mahopolipi sačuvali su gastralnu šupljinu, pa i poradi toga stoje bliže ishodnom hranidbenom obliku (Stechow 52 strana 48., slika 4. A). G Istaknuo bi posebno još samo to, da je u svih ptilokodina hitinski skelet vanredno reduciran. Ne će biti slučajno, da je i u klavatele skelet veoma slabo razvijen. U halokorine ima jedino hidroriza posve tanku kutikulu. U jednom se razlikuje još halokorina od svih ostalih ptilokodina, sjećajući više na klavatelu, ato je oblik eenosarka u hidrorize. U svih ptilokodina razvijena je sad više sad manje tendencija za inkrustiranjem. Jake anastomoze hidrorize vode do općenog dodira i stapanja, tako da ektoderm postaje jedinstven i čini po jedan gornji 1 donji sloj, u kom su uklopljene entodermne cijevi. Ove kore postaju od sve gušće mrežotine. Vidjeli smo, da hidroriza u halokorine naginje anastomoziranju, a osobito da ektoderm ima tendenciju, da se širi, ali se cijevi općeno ne stapaju najviše poradi osobitih odnosa podloge. Epizoizam na jednolikoj podlozi utječe na razvitak inkrustirajuće hidrorize. Paralelni slučaj imamo među klavidama. Ro- dovi Stylactis- Podocoryne-Hydractinia čine niz, koji vodi od odijeljene puzave, do potpuno srasle inkrustirajuće hidrorize. Budući da sam došao do zaključka, da je potrebno za naš novi oblik usta- noviti nov rod, odabrao sam mu ime Gymnocoryne, koje bi mu veoma dobro od- govaralo. Naknadno sam našao, da je to ime upotrebljeno već od Hineksa (28, godine 1571.) za oblik, koji zapravo pripada starijem rodu Z/alocharis [. Agassiz (godine 1862.), pa da ne nastane zbrka, rađe sam uzeo posve novo i ne- upotrebljeno ime: FZalocoryne, kome ne treba posebnoga tumačenja. Specifično sam ime uzeo s obzirom na način, kojim se pojavljuje. Eto kratke diagnoze novoga oblika: Halocoryne epizoica g. n., sp. n; Tro- fosoma: S posve tankom kutikulom pokrivena puzava hidroriza S pravilnim. podlozi (shizoporela) konformnim anastomozama. Gastrozoidiji mahozoidi dižu se iz hidrorize posredovanjem ne- što odebljanog podnožja. Veoma rastezljivi goli gastrozoidi (do 15 mm) nemaju tentakula ali imaju ispod dobro razvijene pro- boseide dvije knidne nakupine u obliku ružice (rozete). Nešto veći mahopolipi imaju gastralnu šupljinu, ali nemaju ustiju. Uitav je slobodni kraj u njih zaposjednut knidama, a osim toga je uzduž hidranta u jednoj crti poređano do 5 akeesornih knidnih nakupina. Gonosoma: nepoznata. I. Lafočina vilae-velebiti sp. Uvod. Sam nalaz jedne nove vrste ne bi bio dovoljan povod, da se o tome piše posebna rasprava, pa ni onda, kada bi se ticalo vrste, koja pripada dobro obra- đenom rodu, a ticalo bi se samo karakterizacije njenih specifičnih razlika bez daljnih posljedica po veliku sistematiku ili po znanje o građi, razvoju i biologiji dotične hrpe. Takav bi slučaj bio, kad bi se imala opisati nova vrsta, recimo. roda Mydractinia, Aglaophenia, Plumularia, bez obzira na općena pitanja. U našem slučaju nije tako jednostavna vrsta, da bi se smjela bez potanka opisa smjestiti u faunističku listinu, koju ću jedamput morat složit za hidroidske oblike, sabrane za svih četiriju vožnja ,Vile Velebita.“ Oblik, o kome ovdje raspravljam, pripada naime slabo poznatom rodu. Što znam opisane su dosad samo tri vrste roda Lafočina M. Sars,') a dvije od njih: L. fenuis M. Sars i L. mazima Levinsen, nađene su češće i to samo u arktičkim i subarktičkim vodama. Podrobnija građa lafoeine nije uopće poznata, a osobito nije izvjesna spolna generacija. Brochu (6) se činilo, da je na rezovima kroz rizokaulični kormus vrste Lafočina mazima Levinsen opažao gonangije, koji su zatvoreni u gonoteku, a ta se ni oblikom ni veličinom ne razlikuje od hidroteke, tako da je Kiihn u svojoj skupnoj obradbi hidroida (Kiihn. 35, strana 136.) navodi kao slučaj osobito primitivnoga gonan- gija. O građi gonofora ne veli Broceh ništa: mora da su mehki dijelovi korma bili slabo konservirani, ali mu se činilo, da se jaja razvijaju u gonoteki, koju ostavljaju tek gotove planule. To ne bi bio za porodicu Campanulinidae običan slučaj, te bi sjećao na neke kampanularide. Poradi tih navoda Broce h-ovih uzima se sasvim općenito, da rod Lafočina ne producira slobodnih meduza, pa se poradi toga kao i poradi razvijenih nematofora (mahozoida) oštrije razlikuje od inače najbližega roda u porodici Campanulinidae: Cuspidella Hineks. Za naših vožnja na ,Vili Velebita“ imao sam sreću po tri puta naći korme majušnog hidroida, uvijek na plutajućem sargasu, što smo ga iz mora digli na palubu. U prvi sam čas mislio, da taj hidroid pripada u rod Cuspidella Hinceks i to u najobičniju vrst C. humilis. Hineks, koju je već Pieper (47) našao u Ja- dranskom moru. Tek podrobnije je ispitivanje dovelo do rezultata, da je to jedna Lafočina. Pogotovu me veselilo, kad sam u većem broju našao gonangije, koji su se svojom “veličinom isticali među sitnim hidrantima kao kakvi divovi. U go- nangijima se razvijahu prave meduze iz porodice Eucopidae, za koje nije moglo biti sumnje, da se oslobađaju, jer su nekoje bile potpuno spremne da isplove. To mi je dalo još veću pobudu, da stvar bolje istražim,.ne bi li našao u kakve će se meduze razvijati gonofori, ne bili tako unaprijedio za jedan stepen prirodni sistem leptomeduza, a time i sistem tekatnih hidroida. U tu sam svrhu gonangije, istraživši ih najprije u cijelome, srezao u serije rezova, te iz rezova 1) Prvi je našao hidroida toga tipa zapravo M. Sars, otac G. 0, Sars-a, te mu je i ime Lajočina tenwis dao M. Sars još god. 1868. (,,Fortsatte_ Bidrag til "Kunds- kaben om Dyrelivets Udbredning i Havets Dybder. Christiania. Vid.-Selskab. Forh. f 1868.). Ipak navodi G. 0. Sars (48, str. 119.) isti oblik ovako: Lafočina tenuis, M. Sars. n. gen, et sp. Jedni pisci navode Sarsa oca kao osnovatelja vrste, a drugi sina. Mislim, da prednost ima M. Sars. = Bt na mučan način rekonstruirao sve razvojne stadije meduza. što je stim teže, što su zrelije međuze mnogostruko i nepravilno složene u pretijesnoj gonoteci. Posao je potpuno uspio. pored dobrog stanja fiksacije i konzerviranja, te uspjelog bojadisanja. Materijal našega oblika nađen je u tri maha. Za prve plovidbe ,Vile Ve- lebita“ bilo je lafoeine u blizini otoka Dolina na prolazu iz Kvarnerola u Pla- ninski prodor na sargasu, izvađenom dne 29. augusta 1913. Taj su put bili go- nangiji lijepo razvijeni. Za druge plovidbe nije lafoeina nađena (novembar 1913.). Za treće plovidbe nađena je lafoeina u Kvarnerolu na sargasu izvučenom iz mora između postaja C 7 i C 9a, dok je parobrod plovio (dne 24. februara 1914.). Za četvrte plovidbe ponovno je lafoeina nađena u južnom Kvarnerolu na plutajućem sargasu kod postaje C 8a (dne 17. maja 1914. Nije isključeno, da jei Pieper (47) imao pred sobom lafoeinu, a ne uvijek kuspidelu, jer ih se veoma lako može zamijeniti. Na to upozoruje i Hineks!), te je sam podvrgavao reviziji stariji ma- terijal. da se uvjeri, nijesu li možda sve kuspidele napokon lafoeine, pak se uvjerio, da tome nije tako?). Ako se može zamijeniti vrstu 1. tenuis M. Sars s kuspidelom, onda će to još lakše biti za L. vilae-velebiti, u koje su mahozoidi mnogo manji i rjeđi. Da naša lafoeina nije ni malo rijetka, razabire se otuda, što sam je u tri maha našao. Isto kao i kuspidela može se i lafoeina poradi sitnoće lako izmaknuti pogledu istraživaoca, osobito ako materijal nije dobro fiksiran i konzerviran. 1. Morfologija trofosome. A. Građa korma. Naša lafoeina ima tipično puzavi stolonički kormus, koji rado živi epizoički na takvim hidroidima, koji tvore stabalčaste korme. Za razliku prema Levinse- novom obliku naš oblik niti ne kuša da tvori rizokaule; u tome je jednak Sarsovom. Ja sam lafoeinu redovito našao na obeliji i boungainvilliji, ne daje dakle prednosti plumularidama, koje imaju nematofore, jer ih sami imaju. Očito je. da planula lafoeine nema specijalizirani afinitet prema stabalčastim hidroidima, koji imaju posebnih obrambenih uređaja. Levinsen je našao vrstu Lafočina tenuis Sars na hidroidu, a vrstu Cuspidela humilis na Halecium crenulatum. Sars je redovito nalazio lafoeinu na drugim hidroidima (i na atekatnim) a jednoć na stabljici mopsee (gorgonid). I po Hineksu*) se L. tenuis drži drugih hidroida, a veoma rijetko mahovnjaka ili cijevi sabele. Pored sitnoće hidranata i potpune puzavosti razumljivo je, da ti hidroidi traže u epizoizmu bolju priliku za eksi- stenciju hidroidima, koji uspravno rastu. Levinsenova vrsta Lafočina mazima po- stala je nezavisna od podloge, jer joj hidroriza može primiti karakter specijaliziranog rizokauloma s centralnim cijevima. koje ne nose hidranata. i s perifernim. koje: podržavaju one prve u uspravnom položaju (Broch 6, Levinsen 36). Kako pisci ne ističu, da bi ova lafoeina nastavala epizoički druge hidroide, to ona ja- mačno postoji 1 sama o sebi. Hitinom obavijena hidroriza imade u poprečnom rezu ovalni prerez tako. da odozgo gledana ima širinu od neko 002 mm, a sa strane gledana tek 0025-—0'03 mm. Hidroriza s pomoću hitina dobro prijanja uz podlogu, te se teško snima s nje. U rastu hidrorize nema nikakve osobite pravilnosti. poprečnih ana- stomoza ima manje, a smjer rasta je u glavnom uzdužan, slijedeći hidrokaulus hidroida. koji služi kao podloga. Bez posebne pravilnosti izlaze iz hidrorize go- tovo sjedavi hidranti, ali nikada nagusto. Još su mnogo rjeđi nematofori (maho- 201di). koji izlaze tu i tamo među hidrantima direktno iz hidrorize. Jednak je !) T. Hineks. On Deep-water_ Hydroida from Iceland. Ann. Mag. Nast. Hist. Ser, 4; Vol. XIII. 1574. P. 190, T. Hineks, Notes on Norwegian Hydroida from Deep-Water Ibid. p. 154. = gat način pojave gonanata, koji se ističu znatnom veličinom. Ni jedan od spomenutih zoida ne izraste strogo okomito i uspravno iz hidrorize, pak kao da nemaju do- statne potpore, svijaju se rado dok rastu. To će stajati u svezi sa tankoćom hi- tinskoga skeleta, a i sa slabim elasticitetom tako tankog hitina. B. Oblik i građa hidranata. a. Hidrant i hidroteka. S obzirom na određivanje oblika, čime se zadovoljava većina obrađivača hidroida, nužno je podrobnije opisati skelet hidranta. Budući da se ističe velika sličnost u građi hidranata, a osobito hidroteka među rodovima Cuspidella i La- Jočina, još je i više potrebno točno morfološko istraživanje, jer, koliko mi je poznato, nije istražen izbliže ni jedan oblik tih dvaju rodova. osim onoliko, ko- liko se u cijelosti vidi izvana. Od osobitog je interesa, da se sigurno ustanovi, kakvi su odnosi na osnovi, a kakvi na slobodnom kraju hidranta. Levinsen (36, 31), koji je još najiscrpnije istraživao 1 sitnije morfološke osobine hidranata u kampanulinida, izrijekom veli, da jedino u roda Campanulina i Opereularella imaju hidranti na bazi jasno razvijenu dijafragmu, koja dijeli oštro šupljinu hi- drorize odnosno hidrokaula od šupljine hidroteke. Prema tome ne bi ni Cuspi- della ni Lafočina imala dijafragme, nego samo vijenae hitinskih tjelešaca, s po- moću kojih se baza polipa drži hidroteke. Ni Broch (6) nije mogao naći dija- fragme. U svezi s time se navodi, da hidranti obaju rodova izlaze neposredno iz hidrorize (sesilni hidranti ili sesilne hidroteke), pa bi jedina razlika među obim tim rodovima činili t. zv. nematofori ili mahozoidi, kojih nema u kuspidele. Meni se čini slabo vjerojatnim, da je doista tako, te da osim nematofora nema druge generičke razlike. Prilike se gonosome ne mogu ozbiljno uzeti u obzir, budući da glede lafoeine nema sigurna i potpuna navoda. Visina hidroteka varira među 0:23 1 044 mm i to tako, da većina hidro- teka, uračunavši napravu za zapor, mjeri 03 mm. Od toga ima zaporni uređaj neko 006 mm (slika 11.) Teško je tu govoriti o poklopeu, jer držimo, da po- klopac ima bar neku krutost i pra- vilnost u obliku, a ovdje se radi o tanahnoj membrani sličnoj volanu, koja se prema dužinskoj osi hidro- teke sakuplja u nabore, kao da joj se slobodni rub steže (stezanje otvora na kesi ili vreći, kad je se hoće zavezati; nitko ne će reći, da vreća ima poklopac). Sama je hi- droteka otprilike cilindrična, dok pravilnost oblika ne postoji. Pro- sječni promjer toga cilindra ima neko 01 mm, odmah ispod baze zapornog uređaja (,poklopea“ ili operkula). U pravilu se teka suzuje postepeno no neznatno prema bazi. Oblik glavnoga, središnjega dijela hidroteke, dosta stoji i do kontrak- cionog stanja hidranta, budući da je stijena teke tanka i prilično po- datna, a baza je teke posredova- njem hitinskih vezivnih tjelešaca organski spojena s međuslojnom la- melom hidranta, a ta služi kao upo- ik ari : is Slika 11. Lafočina vilae-velehiti Hadži. Hidranti rište mišičnim_ vlakancima, Dakle (gastrozoidi) s retrahiranim polipima. Znatne su va- se djelovanje kontrakcije 1 dilata- rijacije u obliku operkularnog aparata i prijelaza od cije prenosi i na hidroteku. Dok je perisarka hidrorize k bazi hidroteke. ome= hidrant ispružen (slika 12.) uža je hidroteka svuda podjednako široka, skoro točno cilindrična. Kad je polip posve kontrahiran ima hidroteka prije opisani oblik (slika 11.). Iz opisa Hineksovih (27), Metsehnikoffljevih (2d), Krampovih (34), Levinsenovih (36) i drugih, koji se tiču različnih vrsta roda kuspidela i lafoeina slijedi, da je baza hidroteke nasađena čitavom širinom neposredno u hidrorizi; o kakvom dršku ili hidrokaulu nema ni spomena. I za naš se oblik činilo u prvi čas, da je u njega isto tako. Gledamo li više hidranata, osobito kod većeg povećanja u cijelome ili u uzdužnom rezu, tad ćemo vidjeti. da prelaz od hidrorize do hidroteke nije nikada sasvim neposredan. Sad više sad manje (slika 11, 12. 13) razvijen je među obim dijelovima trag nekog drška. U jednom Slika 12. Lafočina vilae-velebiti Hadži. Hidranti s različno ispruženim polipima. & potpuno i uspravno ispruženi polip. & nepotpuno ispružen polip, fiksiran za gibanja. ci e manje i više na stranu izvinut polip, u e je i zaporni uređaj svinut. & polip počinje izlaziti iz hidroteke. f stanje polipa napola ispružena, kako se najčešće vidi. krajnjem slučaju teka je potpuno sjedava, ali oštri nam zarez pokazuje, gdje se počinje teka (slika 12.). Na mjestu zareza stegnuta je stijena hidroteke, a hitin u obliku dijafragme dijeli šupljinu teke od hidrorize. Dijafragma je uvijek jasno izražena, premda je to tanahna jednostavna lamela, koja ne seže suviše daleko prema centru valjkaste teke. Kod motrenja za slabijeg povećavanja može se dija- fragmu lako previdjeti. Većinom se to stegnuto mjesto na bazi teke s dija- fragmom ne nalazi baš na samoj hidrorizi, već neko 2-—3 stotinke milimetra nad insereionim mjestom na hidrorizi (slika 13.) Na taj način nastaje drškast hi- drokaulus, koji je veoma rudimentaran. Ovaj drškasti dio hidranta ističe i time svoju osobitost. što ima deblji hitinski ovoj, kako je to karakteristično i za E ote drške hidrokaule. Već na posve mladom pupu hidranta ističe se taj trag drška (slika 19.) Jamačno će generička vrijednost zapasti ovaj trag drška, jer se čini, da vrste roda Cuspidella imaju zaista potpuno sjedave hidroteke; glede pri- sutnosti dijafragme ne mogu ništa po autopsiji reći. Pisei doduše jednoglasno tvrde, da dijafragma nema, a i njihove slike ih ne pokazuju, ali se slično tvrdilo i za lafoeinu, pa će trebati same objekte potanje istražiti. Sam je polip građen slično kao kamelin polip (Hadži 22). Svojim bazalnim krajem pričvršćen je posredovanjem vijenca vezivnih tjelešaca za bazu hidroteke (nešto“povrh dijafragme). Vezivna su tjelešca poređana veoma na rijetko i ne- pravilno, te se vide veoma primitivna (niska su i neizrazita). Tijelo polipa je valjkasto. U kontrahovanom stanju ispunja polip čitavu šupljinu hidroteke i re- dovito vršeći naporedo složenih končastih tentakula dopiru do samog zapornog — FINA Slika 13. Lafočina vilae-velebite Hadži. Hidranti povećani, da se vidi grada i vladanje operku- larnog aparata kao i bazalnih diferencijacija hidroteke. a ispruženi se polip počeo naglije kon- trahirati, pa je operkularna membrana (zaporni uređaj) povučena unutra te izvrnuta (ugnuta). & oralni kraj hidranta, koji se zavukao u teku, fiksiran u času, kad je baza tentakularnoga vijenca stigla do zapornog uredaja (membrane); ističe se međa teke i operkularne membrane. € hidrant fiksiran u času, kad baš započinje tentakularni vijenac prolaziti krajem operkularnoga aparata, te se membrana potpuno nabrala u poprečne nabore. « hidrant za povlačenja, fiksiran čas kasnije, kad je našire mjesto polipa (baza tentakularnoga vijenca) prošla operkularnu membranu, te se ova ispružila, ali se najgornji dio teke nešto nabrao. e hidrant nakon potpune kontrakcije polipa. uređaja (slika 11.). Polip se može i dalje stegnuti, ako je veoma nadražen, tako da prostor ispod zapornog uređaja ostaje prazan ili se zaporni uređaj direktno ugne u šupljinu teke (slika 13 ai 17 g). U takvom se slučaju teka proširi, jer je dosta podatna. Polipi su veoma kontraktilni i uopće gipki. Ekstremno kontrahovani polip, ako ga mjerimo bez tentakula, može se skratiti do 01 mm. Potpuno ispružen može doseći dužinu od 1 mm. Naravno, da kod toga postaje tijelo polipa tanje, a isto tako i sama stijena tijela (ektoderm i entoderm). Ispru- ženi polip nadvisuje teku za veću dužinu, nego što je ima sama teka (slika 12.). Polip, kad se izvlači iz zatvorene teke, pritiskuje vršcima tentakula steg- nuti zaporni uređaj, te se ovaj po malo rastvara, tako da nastaje kružni otvor, koji se sve većma širi (slika 12 d). Citav se rub tanahne i podatne zaporne membrane drži prionut uz površinu izvučena polipa, te se ne rastvara dalje, a (3 Je kako je membrana mekana i dosta visoka (neko 005 mm) dopušta, da se polip naginje na sve strane (slika 12 e, €). Pored svega toga nije zaporna membrana savršeno meka. Da u nje ima nešto elasticiteta, vidimo iz njenoga vladanja, dok se polip natrag uvlači u teku. Različnost slika, koje kod toga vidimo, stoji uvelike i do brzine. kojom to polip čini. Ako se polip polagano povlači, ostaje membrana u istom položaju (na pola ispružena), jer je površina polipa posve glatka. Tentakuli moraju se složiti uz glavnu os, da mogu proći, pak tako pro- širuju ponešto otvor, kad se zavlače. (im je njihova baza prošla preko ruba, onda se steže rub, jer je navikao biti u tom položaju; posebne naprave za za- tvaranje nema i ne treba. Steže li se polip naglo (slika 18.), pa nuadođe li ten- takularni vijenac najednom i još nepotpuno stegnut do zaporne membrane, sva se zaporna membrana može zasukati (nabrati) poprijeko, a kad se polip potpuno za- vukao, ispruži se membrana u prvotni položaj. Drugiput povuče polip, kad se povlači, zapornu membranu za sobom. pa se ova iskrene prema unutarnjosti (slika 12 a), a može u tom položaju i ostati i iza kako se polip potpuno za- vukao, jer očito ne dostaje elasticitet donjega ruba membrane (osobito nešto istrošene). da je sam po sebi opet izvrne. Membrana će dospjeti u običajni po- ložaj tek onda. kad se polip ponovno spremi na izvlačenje iz teke. Svakako će postepeno uvlačenje polipa biti normalno. Na polipovu slobodnom kraju a oko konične probosecide postav- ljen je vijenac od neko 22 konča- sta tentakula. Tentakuli su podjed- nako armirani malim duguljastim knidama, inače nema nigdje postav- ljenih knida. Kad je polip ispružen, proboscida se splosne i proširi, a tako i baza tentakularnog vijenca, tako da izlazi glavičasto proširen dio. Tentakuli se postave kao latice cvijeta u jedan krug. Na kontraho- vanom je polipu proboscida stisnuta, visoka i opkoljena tentakulima kao uspravnim zidom. a tentakuli ispu- Djaju čitav prostor nad probosci- dom, da se mjesto u teki što bolje upotrijebi, pak se tako odozgo vide samo vršci tentakula (slika 14.). Slika 14. Lafočina vilae-velebiti Hadži. a svjež Tentakuli Su solidni ali nijesu su- operkularni aparat, ako ga gledamo koso odozgo sa više pruživi. U histološkom pogledu zasukanim krajem sličnim čuperku. & isti operku- vladaju veoma jednostavni odnosi. larni aparat sa strane, rub operkularne membrane Ektoderm je nizak i mišičast. Samo prema teci nešto je pretjerano istaknut na crtežu. € izrabljeni operkularni aparat. 4 točno odozgo gledan Su u entodermu proboscide okup- operkularni aparat; viđe se sami vršci tentakula. ljene žljezdaste stanice, inače ima samo mjehurastih mišično-epitelnih hranidbenih stanica, koje se za ispružena stanja polipova napune vodenastim sokom. C. Razvitak hidrantovih pupova. a. Tvorenje hidroteke. R Ontogeneza hidranta zanima nas u prvom redu poradi zapornog uređaja. Kramp je potanje istražio ontogenezu kuspidelina hidranta, a ja sam, prikazu- jući razvoj kamele, potanko raspravio to pitanje na poredbenoj osnovi. Za ku- spidelu je najprije Broch (6), a onda Kramp (34) iznio, da u nje postaje oper- kularna membrana od pojasnog ili rubnog dijela tjemene ploče (hidrantova ruba). Krov tjemene ploče qstaje oštro odijeljen a veoma je tanak. Kad se tjemena ploča povuče iza dovršena izlučivanja hitina, nabire se rubni dio hidroteke u preformiranim uzdužnim linijama (naborima), pa se kod toga nježni krović sasvim zgnječiinaskoro otpane. U kamele nema te oštre granice između krovića i oper- kularnog ruba. Glede preformiranja nabornih uzdužnih linija ne vele ti pisci ništa, dok sam ja zakamelu mogao pokazati, da se ektoderm pojasnog dijela tje- mene ploče izdiže u srhove i da se na taj način tobože zupei zapora na mjestu skalupljuju; otuda i njihovo nastojanje, da se vrate uvijek u taj izlazni položaj. u kome su postali. Glede funkcije zapornoga uređaja u kuspidele bio sam do- nekle u sumnji, jer ako rub tjemene ploče izlučuje zapornu membranu zajedno s crtama bora točno u vertikalnom položaju, nije jasno, što zapornu membranu kasnije goni, da se uvijek zatvora, dok je ništa u tome ne priječi. Lafoeina nije u tome pogledu dosada istražena, ali ne možemo očekivati znatnije razlike prema kuspideli. 01 Slika 15. Lafoćina vilae-velebiti Hadži. Ontogeneza hidrantova pupa u koliko se kod slabijeg povećanja vidi izvana (s obzirom na oblik). U «i b drži se ektoderm pupa na čitavoj površini izlučene hitinske kutikule (osnova hidroteke). U € i 4 razvijena je t. zv. tjemena ploča, koja se jedino svojim rubom drži osnove hidroteke, te je i dalje izlučuje, ostali pup se otkinuo od teke osim na bazi. U e i f daljna stanja razvitka s naprednijim tekama. U g je pup dorastao, te se tjemena ploča promeće u glavicu, koja izlučuje tanku operkularnu membranu (2). U # je pri- kazana samo glavica u času, kad se otkida i povlači u promijenjenom obliku iz dogotovljenog operkularnog aparata. U & tvori glavica proboscidu i tentakularni vijenac, dok je zaporni uređaj zatvoren, a vršak mu zasukan. Cim se razvila na slobodnoj strani hidrorize osnova za hidrantov pup (stva- ranje vegetacionog vrška), on prodire hitinsku prevlaku i smjesta se proširuje u tjemenu ploču. Stoji to u svezi s nestašicom izrazitog drška ili hidrokaula. Rub tjemene ploče smjesta izlučuje na svojoj površini hitinsku kutikulu — stijenu bazalnoga dijela teke. U tom je kraju sloj hitina ponajdeblji, a što više napre- duje tjemena ploča, to tanji se izlučuje sloj hitina. U prvo vrijeme nije tjemena ploča odijeljena od ostalog pupa, tako da je sav prostor u tekinoj osnovi ispunjen živom osnovom hidranta (slika 15.). Kao za razvitka drugih tekatnih hidranata, tako i u lafoeine rub tjemene ploče daje oblik i debljinu teki. Rub je tjemene ploče okrugao, a budući da se taj rub postepeno diže, razvije se u obliku valj- kovog plašta. Kad osnova pupa dosegne visinu od neko 02 mm, tada se počne dijeliti tjemena ploča od ostalog tijela pupa (slika 15 c), a pup dobiva poznati PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV. 11. 3 oblik pečatnjaka. Na bazi teke ostaje staničje u kontaktu sa suženom bazom teke; ovdje se na jednostavni način izlučuje prema dolje dijafragma. a na rubu se tvore vezivna tjelešca. Poradi daljnoga rasta osnova se pupa produljuje u vis, a tjemena se ploča s visokim rubnim pojasom diže u cijevi kao čep uglavljen na dršku (slika 19 € i /f). U tom razvojnom stanju dosegne čitavi pup visinu od neko 025 mm; rubni pojas tjemene ploče visok je neko 005 mm. a prijelaz okomite stijene prema položitoj dosta je oštar (slika 16 a). Sad prestaje izluči- vanje hitina u onoj mjeri, u kojoj se do sada izlučivao, i to tako. da se poslije. Q MID dit 905 Slika 16. Lafoćina vilae-velebiti Hadži. Hidrantovi pupovi jače povećani i u optičnom rezu Ektoderm je označen gušćim, a entoderm rjeđim crticama. «e još nedorasli pup s pravilnom tjemenom pločom (,Endplatte“). & dorasli pup s krajnom glavicom, koja sad ima da izluči oper- kularni aparat. e još nešto naprednije stanje, površina ektoderma nije više glatka ni pravilna. d zbog djelovanja sredstva za fiksiranje, povukla se glavica pupa prije nego što je operkularni aparat dogotovljen, tako da se vide osnove uzdužnih nabora na operkularnoj membrani. e i f isto samo što su operkuli razvijeniji. g pup sekundarnog polipa, koji se sam od sebe povukao od dogotovljenog operkularnog aparata; operkularni je aparat primarnog hidranta još sačuvan. hi i odozgo gledana glavica pupa, pa se na rubu vide najprije zaobljene, a onda srhaste izbo- čine ektoderma, koji izlučuje u tom položaju nabranu operkularnu membranu, dakako u povoljnim odnosima svijetla, može vidjeti ponešto oštra međa (kolu- tasta) same teke i njenog nastavka, koji prikazuje osnovu zaporne membrane (slike 1D. i 16.). b. Tvorenje zapornog uređaja (operkularnog aparata). Za daljnog, kako se čini naglijeg rasta, postaje tjemena ploča još višoin, a briše se međa vertikalne i horizontalne stijene. Zbog toga dobiva tjemena ploča sve više vid kijačaste glavice (slike 19 g, 16 6). Hitinska prevlaka tjemene ploče vanredno je tanka i svuda podjednaka. Ne može se u lafoeine razlikovati odijeljeni vodoravni krov tjemene ploče, kako to Kramp (34) navodi za kuspi- delu. Prema tomu je suvišna prepirka, postaje li operkularni aparat iz produžene stijene teke ili iz samog krovića, koji zatvara tekinu osnovu. Kako sam pokazao prigodom istraživanja hidrantova razvoja u kamele (Hadži, 22), može operku- larni aparat nastati baš na prijelazu ed tekine stijene i krovića. U lafoeine se ističe posebna cjelina operkularnoga aparata (zaporne membrane) time, što je osnova vidljivo odijeljena od prave stijene teke. Da ima u nekoliko preformirane granice ako i ne onako izrazite kao u kalicele. vidi se i otuda, što se u podesnoj prilici zaporna membrana izvrće baš u toj liniji, a i običajni uzdužni te rijetki poprečni nabori zaporne membrane (slika 16 6, d) teku baš do te linije. Na ektodermu. a taj je visok s obilnom plazm om, opažaju se tragovi znatnog aktiviteta. Do tada glatke i jednostavne konture tjemene ploče postaju nepra- vilne (slika 16 6). Secernirajući epitel ektoderma dobiva uzdužne grebene. koji bar ponešto konvergiraju prema vršku tjemene ploče. Kad gledamo pupove osnove sa strane, a uz povoljno osvijetljenje. vidimo uzdužno kaneliranje (slika 19 /). «Gledamo li tjemenu ploču u tom stanju razvitka odozgo (slika 16 /, #), vidjet ćemo najprije valovitu konturu, a u naprednijem stanju izbočine s oštrim srho- vima. koji su u većem broju (do 15) dosta nepravilno poređani u vijenac. Nema sumnje, da su se ektodermne stanice svojom slobodnom površinom uzdigle naj- prije poput oblih. a poslije oštrijih valova. da u tom položaju izlučuju hitin, da- jući mu vid uzdužno (donekle konvergentne) nabrane membrane. Kao u kamele, tako iu lafoeine stvaraju žive stanice najprije kalup za neživi zaporni uređaj, te ga onda sliju prema preformiranom kalupu. Budući da hitin i u tankom sloju ima nešto elasticiteta. imati će tendenciju, dogod je čitav i neistrošen, da se vrati u taj položaj. U ostalih kampanulinida (i kamela pripada ovamo !) ima taj živi kalup određenu pravilnost po obliku i broju uzdužnih grebeni. Među srhovima pojedinih konvergentnih valova (poslije nabora) postaju trouglasta pravilna polja, na kojima se izlučuje nešto deblji sloj hitina nego na izbočinama, koji tvore grebene (na- bore). Otuda dobivaju operkularni aparati pravilni vid, te se čini. kao da su slo- ženi od samih trouglastih zubića, jer se tanki nabrani hitin, koji spaja trouglaste komade, lako previdi, a može se i zaderati, pak ga može napokon sasvim nestati. U lafoeine vladaju najjednostavniji i najmanje pravilni odnosi. Ovdje nema seg- menata pravilnih po obliku i broju tako da u tom zaostaje lafoeina za samom kuspidelom. Ali slobodni se rub zaporne membrane zbog toga još mnogo inten- sivnije omata i zatvara (zasuče) nego u ostalih kampanulinida. Od znatnosti je po kvalitet funkcije zaporne membrane i daljni tečaj raz- vitka, a osobito način, kako se ektoderm tjemene ploče otkida od svježe izlučenog hitina i kako se povlači natrag. Ovo se povlačenje dešava u svezi s promjenom vanjskoga oblika cijele glavice pupove (sad se ne može lako govoriti o tjemenoj ploči!). Slobodni se kraj glavice nekud zašilji (postaje koničan), pak se izvuče u neku proboseidu, te se na svom vršku počinje otkidati od hitinske prevlake. U toj mijeni oblika mora ga hitinska membrana slijediti, jer ga se drži. i tako na- stane šiljasti oblik operkula (slike 15 i. 16 g). Najviši se dio hitinske mem- brane poradi toga smežura. jer se mora skupiti na znatno manju površinu, srhovi postaju na grebenima izrazitiji i dospijevaju u položaj, u kome će stalno ostati. Iz izbočenih dijelova zaporne membrane (grebena) najprije se povlači ektoderm, zbog čega postaju bore uske i oštre. Tako čitava zaporna membrana dobiva vid krova. Srhovi se napokon stječu u zašiljenom kraju, gdje j je centralni dio hitinske membrane (krović) do kraja zgužvan. Najvjerojatnije je, da se taj centralni, kasnije suvišni dio membrane probija i sasvim uklanja, tek kad potpuno razvi- jeni polip prvi put ispruži svoju glavicu iz teke. Ja toga nijesam mogao opažati, jer nijesam uopće motrio žive polipe. Kad se glavica (promijenjena tjemena ploča) potpuno odijelila od izlučena hitina i kad se povukla s vrška (slika 1. ko1 16. g). tad je dovršen razvitak zapornoga uređaja. Takav zaporni uređaj funkcionira dalje do kraja polipove eksisteneije sasvim pasivno. te slijedi samo 36 — pritisak živog stanovnika, a kad pritiska nestane, vraća se zbog elasticiteta u svoj prvotni položaj. Nježni i tanahni zaporni uređaj (operkularni aparat) može potrajati i dulje od samoga polipa (slika 16. g). pa ga može zapasti druga, opet pasivna, funkcija: da pojačava naime drugotnu teku. koju je izlučio dru- gotni hidrantov pup na mjesto onoga, koji je uginuo (renovacija). Oralna glavica hidrantova pupa nije ovim završila svoju zadaću. S punim pravom možemo govoriti o nekoj metamorfozi oralnoga dijela pupa. Kad je za- vršen odsjek jednostavnoga rasta, spojena izlučivanjem hitina na slobodnoj po- vršini, a to je neka posebna funkcija ektodermnih epitelnih stanica, ektoderm oralnoga dijela počinje da formira i da izlučuje zaporni uređaj. Kad je i taj posao dovršen, onda te iste stanice obavljaju sasvim drugi morfološki i histološki posao. Iz centra bivše tjemene ploče postaje veoma specijalni hidrantov organ —— pro- boscida (slike 19. k i 16. g). Stanice, koje su izlučivale hitinsku membranu. pretvaraju se u ektodermu u tipične mišično-epitelijske stanice. Rub pak bivše tjemene ploče, koji je imao veoma aktivnu zadaću kod stvaranja zapornoga ure- đaja. diferencira se zatim u tentakularni vijenac. Dakle iste stanice vrše uzastopce dvije različne, a svaki put specifične zadaće, skopčane s diferenciranjem i izlu- čivanjem specifičnih tvari (hitin, mišična vlakanca); a onda ne treba zaboraviti ni na to, da je svaki put dovršen posebni morfološki (oblikotvorni) posao. €. Tvorenje teke u tekata uopće. Poredbeni studij hidrantove ontogeneze, osobito s obzirom na teku, mogao bi biti od znatnosti po poimanje srodstvenih odnosa pojedinih skupina tekatnih bidroida. Pobliže 1 kritično istraživanje objekata pokazalo je. kako je loše mi- šljenje Sehneiderovo (49), koje su i neki drugi prihvatili, glede postanka operkularnih aparata. Uzimalo se, da isbodište za postanak zupčastih poklopaca čine oblici slični obeliji. U nje je rub krute teke nazubljen; od produljenih zu- bića, koji su uzato postali pomičnima, imao bi se razviti poklopac. Poredbena ontogeneza operkularnih aparata u različnih kampanulinida pokazuje, da je po- klopace postao neovisno od zubića ito iz jedinstvene hitinske membrane, koja se čitava zatvorala, kao što se zatvora puna vreća kod stezanja slobodnoga ruba. Zaporni uređaj kao i čitava teka postala je iz bitinske opnice, kojom se svaki hidroidski pup opkoljuje za svoga razvitka u zaštitne svrhe, izlučujući je na po- vršini dok još raste. U kampanulinida gubi se samo minimalni dio jedinstvenoga hitinskoga ovoja hidrantova pupa, a pretežni dio prelazi u službu hidrantovu kao zaštitna hidroteka, čiji je distalni kraj k tome priudešen za automatsko zatvaranje defekta, koji je postao zbog prodiranja polipa. Već u samoj porodici kampanu- linida vidimo, kako je to osobito Broeh (6) pokazao, da se u različnih rodova pojavljuje sve veća određenost i specifikacija omekšanog ruba teke, koji fungira kao zaporni uređaj. Umjesto nepravilnih bora vidimo sve više pravilne trouglaste segmente, koji su se očvrsnuli, dok su njihove spojnice ostale nježne i podatne. U jedne linije (sama porodica kampanulinida s nastavkom prema sertularidama) išla je tendencija razvitka dalje, te je postigla vrhunac u formi operkularnog aparata. kako ga vidimo u roda Lovćnella Hincks. U jednu su ruku tanke vezice među sasvim pravilnim segmentima postale prolazne (nestaje ih već tečajem ontogeneze); u drugu je ruku sveza među očvrsnutim trouglim segmentima i samom tekom ostala tanka i gipka, te fungira kao kakav zglob (,šarnir “). otuda oštar i i pravilno valovit rub krute teke prema operkularnom aparatu. U sertularida je ista ideja u toliko modificirana, što je tamo broj segmenata malen (1—4), a ti segmenti postaju kao derivat samog krovića tjemene ploče. Od ove linije s potpuno očvrsnutom tekom do ruba bivše tjemene ploče a poklopcem. koji postaje od segmentalno očvrsnutog krovića, odijelila se druga linija, u koje je tendencija za stvaranjem poklopca slabila, tako da je krović s ruba teke jednostavno otpadao (sinteeidi). Ista se ta tendencija razvila još u dvije linije (hebelidi i lafoeidi), gdje se s pomoću veće dubljine ejevastih teka postigla gotovo ista zaštita polipa kao s pomoću zapornih uređaja. Oblike s otvo- roli renom tekom, koja ima nazupčan rub. moramo shvatiti kao da su izvedeni iz onih, kojima se teka završava s operkularnim aparatom a ne obrnuto. Isti rub tjemene ploče, koji izlučuje i formira operkularni aparat, izlučuje i zupce kam- panularida. Pomislimo samo, da se veći dio krova odbacuje zajedno sa spojnicama među segmentima bivših poklopaca. Umanjeni i očvrsnuti segmenti prestaju biti pomični i prometnu se u zupce u direktnom nastavku hidroteke. Daljna reduk- cija zubaca može dovesti i ovim putem do otvorene teke glatka i cjelovita ruba. Debljanjem pojedinih rubnih dijelova tjemene ploče mogao bi rub tek postati nanovo zupčast ili inače skulpturiran. Tim se putem vjerojatno razvile ukrašene teke u razvojnoj liniji plumularida s aglaofeninama na vršku. Sasvim protivno nego u kampanulinida razvila se stvar u Halecida. I ovdje vegetacioni vršak hidrantova pupa izlučuje tanahni hitinski ovoj (izrazite tjemene ploče nema, odnosno brzo je nestaje), taj je jedino na bazi nešto čvršći, a naskoro prelazi u prolaznu opnicu, sličnu onoj s krova ostalih tekatnih pupova, koja nije podobna da zadržaje kakvu određenu formu. Ta opnica sjeća na onu, koja ovija slobodne gonofore (pupove meduza i meduzoida), koji se razvijaju u atekatnih bidroida. Nešto ojačana je tendencija za tvorenje teka u linije plumularida, koja se od halecida odijelila. Ovdje su teke nešto dublje, te široka i glatka otvora, a tek u aglaofenina dolaze na čvrstom rubu i skulpture (zupci), koje se ovdje razviše na svoju ruku, ali na osnovi iste tendencije razvijanja kao u linije kam- panularida. Još većma nego u haleeida rudimentarnom postade teka, odnosno hi- tinski ovoj, u kampanopsida, u kojih se jedva može govoriti o teci, dakle se za ontogeneze odbacuje gotovo čitavi pupov ovoj, dok se u kampanulinida gotovo čitav taj ovoj upotrehljuje za definitivnu teku s operkularnim aparatom. D. Redukcija i renovacija hidranata. Kad sam izrađivao svoju radnju o renovaciji hidranata, nijesam raspolagao vlastitim opažanjima na kampanulinidama (Hadži, 21). Međutim jedan sam oblik te porodice istražio (Hadži, 22), a sad imam drugi ali iz drugog roda. Ponovno se ističe, kako se često nailazi na hidrante u redukciji i renovaciji, a to valja da stoji u svezi s otkidanjem sargasa s dna, jer su hidranti lafoeine na plutavom sargasu sigurno većma izloženi “nepogodama, nego za života na dnu. Lakoća, kojom nastaje redukcija i ponovna renovacija, upućuje nas na to, da odnosi fi- ziologije i razvijanja moraju prijati toj pojavi. U nediferenciranom cenosarku naime ima obilno materijala za proizvodnju novih hidranata, pa cjelina (kormus) nekud ne mari da reparira ozleđenog ili inače oštećenog gotovog — ostarjelog — hi- dranta, već se lakše odluči, da staro poruši, pa da na starom mjestu izgradi novu personu ne upotrijebivši ruševina. Redukcija se razvija tako, da ili redukt ostaje u svezi s cenosarkom, ili se odmah otkida u početku od cenosarka. Ovakva re- dukcija razvijene persone, za koje se ta persona potpuno razara, ne odgovara nazadnom razvitku; to je jednostavno uništenje produkta prijašnjeg razvitka. Ovakve se kormidijske persone znatno razlikuju od personalnih individua. Pored sve nježnosti lafoeinine hidroteke, a osobito zapornoga. uređaja, ovaj se ne raspada poslije redukcije ili poslije uništenja samoga stanovnika i tvorca tih kutikularnih tvorevina (slika 16. g, 17.). Elasticitet zapornog uređaja s vre- menom popušta, pa zatvaranje otvora prestaje biti intensivno, a napokon ostaje zaporna membrana onako mlitava sasvim rastvorena, dok je drugotna hidroteka, ako postane dulja od primarne, sačuva, da se ne otkine posvema. Ni sekundarni hidrant ne tvori izrazitijeg drška, a može biti velik kao i primarni, manji ili veći (slika 17,). Ako je sekundarni hidrant veći od primarnog, onda se razvije nova dijafragma povrh stare (slika 17. €). U svakom slučaju raste tjemena ploča sekundarnog pupa u tijesnoj svezi s preostalom tekom primarnoga hidranta, tako da rezultira jedinstvena ali podebljana teka. Katkada otpada zaporna mem- brana primarnoga hidranta, tako da rezultira jedinstvena ali podebljana teka. Katkada otpada zaporna membrana primarnoga hidranta, al onda vidimo na se- kundarnoj teki poprečnu ertu, kojom je označena međa primarne teke. Ne može biti sumnje, da se pasivno ovamo i onamo gibana neaktivna zaporna membrana: mora prije ili kasnije istrošiti i u onim slučajima. gdje je sekundarna teka manja od primarne i gdje zaporna membrana primarne teke slobodno strši, dok. napokon ne otpane suvišna zaporna membrana. To će se događati i onda, kad su obje teke otprilike jednako velike. Elasticitet prvotne zaporne membrane uvijek će: zaostajati za elasticitetom drugotne, pa se ne će moći zatvorati, a čim ta mem- brana ma i samo nešto reži, troši se pod utjecajem uzbibane vode na mjestu najmanjega otpora, a to je na liniji insercije. Zbog toga i vidimo, da se napu- štena zaporna membrana ne otkida u pojedinim komadićima ili krpama nego u cijelosti, kao da je odrezana nožem ili nožicama. E. Mahozoidi ili nematofori. a. Mahozoidi lafoeine. Kad je G. O. Sars (48) potanje opisivao prvu lafoeinu, osnivao je novi rod poglavito na tom, da ima posebnih ,organa urticantia“. koje naziva još i ,tenta- kellignende Organer“. Neobično je bilo, da su ti žareći organi, kojih nema u ku- spidele, najbližega srodnika lafoeine, u ovom slučaju veliki, te da jedva zaostaju I 01 005 Slika 17. Lafočćioa vilae-velebiti Hadži. Redukcija i renovacija. Lijevo mjerilo se tiče slika &đ—f i đesno “lika «—c i g. a ređukcija hidranta (polipa) je napre- dovala, a da je operkul ostao zatvoren, a redukt u svezi = cenosarkom. & redukt otkinut od cenosarka flotira u “upljini hidroteke. € mlađi renovat, operkularna mem- brana primarne teke sačuvana, ali otvorena (razmotana). «l polip se na početku redukcije odijelio ođ cenosarka. e sekundarna hidroteka viša od primarne, obje imaju razmotani operkul. f početak renovacije. g početak re- dukeije s uvinutim operkulom. za samim hidrotekama (,,longitu- dinem hydrothecarum fere ae- quantes U Levinsenova oblika Lafočina magzima žareći su organi također veoma veliki, te zaostaju za samim hidrotekama tek u debljini. Zanimljivo je. da Levinsen na jednom mjestu (Levinsen, 36, strana 89. u » Sinopsis generum“ porodice kam- panulinide) veli: ,organa (vel individua?) elongata eylindriea- elaviformia urticantia“. Dakle već je Levinsen sumnjao, ne radi li se možda ipak o posebnim spe- cijalnim personama, a to je shva- tanje u novije doba postalo opće- nim (Kilhn, 35). I naša lafoeina ima maho- zoide, ali su veličinom, oblikom i raspoređenjem različni od _ma- hozoida u vrsta roda Lafočina do sada poznatih. U L. tenuis ima sva sila mahozoida, kako se to iz slika Sarsovih razabire (G. O. Sars, 48, tab. 5. slike 1.—3.). Sva je hidroriza njima obraštena, pa ih ima mnogo više od samih hidranata. Kako su i hidroteke u vrste L. fenuis go- tovo još jedamput tako velike (nešto preko 05 mm) kao u naše vrste. isključeno je, da bi se moglo previdjeti mahozoide.Slično jei kod vrste L. mazima, u koje su persone uopće još veće (do 2 mm). U našeg se oblika mogu — o) — mahozoidi veoma lako previ- djeti, pa sam i ja u prvi mah mislio, da je to kuspidela. Ma- hozoidi su ovdje prije svega veoma rijetki. Nakon odužeg točnog motrenja može se tek tu i tamo na hidrorizi opaziti po koji mahozoid, pa je to po svoj prilici tvorevina, koje ne- staje. Zaista nije jasno, da li funkcija tih nekoliko maljušnih i slabo armiranih mahozoida može biti od ikakve znatnosti po kormus. gdje veličinom znatno zaostaju za hidrantima, dok se polipi, povučeni u teke, mogu i onako sasvim zatvoriti. Nejednakost u obliku i veličini pojačava utisak, da je to uređaj. koji se unazad razvija, koji postaje rudimen- tarnim. Veličina mahopolipa va- rira između 005—0:1 mm. Po- put hidranta ima i mahozoid potpunu mahoteku. Jedino na slobodnom kraju. koji JA PO Sika: Lafočina vilae-velebiti Hadži. Mahozoidi (nemato- nešto odebljan (kijačica), ima _ fori). a—e pojeđinačno nacrtani; a zajedno s komađićem mali otvor. Oblik je u glavnom korma, da se bolje vidi razmjerna veličina; u € čini se, da cilindričan, ali tanahna maho- iz otvora mahoteke izlazi sincicij (sarkostil?). teka lako se izvine i defor- mira. Promjer mahoteke iznosi neko 19—20 u; ona je na proksimalnom kraju (na mjestu insercije) najtanja, a na distalnom najdeblja. Staničje ispunja šupljinu mahoteke potpuno jedino na distalnom kraju, koji je i onako odebljan, jer se tu nalazi nematoforni organ (slika 18.). Ostali dio staničevine, premda je tanji, ipak ne čini onako tanke niti, kako to G. O. Sars erta za svoju 1. tenuis (48, tab. Đ. slike 3—9). Posve tanku solidnu os čine entodermne stanice opkoljene od ektodermnih. U ektoderm proširenoga kraja utaknute su postavljene knide u malom broju (4—6) (slika 18.. To su duguljaste sabljasto-svinute knide, duge neko 10 u. Katkad se može naći pojedinih putujućih knida u staničjn ispod krajne glavice. Armiranje mahozoida u našeg oblika odgovara onome u Lafočina tenuis, dok je žareći organ u L. magzima sastavljen od velike množine sitnih knida. Cini se, da staničje (sincicij) može ameboidno isplaziti iz otvora mahozoida, te obavljati funkciju sarkostila (slika 18 6). Da se steče u tom pogledu potpuna sigurnost bit će nužna opažanja na živom materijalu. b. Općeno o mahozoidima (nematoforima). 4. Mahopolipi atekatnih hidroida. S poredbenog stanovišta iziskuje mahozoid lafoeine posebni interes, jer čini prelaz od izrazitog mahozoida u atekatnih hidroida, koji je zaista potpuna per- sona. a ne tek organ, k nematofornom mahozoidu, o kojem se još tu i tamo i u novije doba sumnja. da li je persona ili samo organ. Moramo polaziti od atekatnih hidroida, koji su svakako primitivniji od tokotnih. Među atekatnim hidroidima diferencirali su se mahozoidi u više mahova (polifiletski). Ne obzirući se na manje. "== linije. upućujem samo na dvije veće hrpe: hidraktinine i ptilokodinine. Za obje je linije sigurno, da su mahopolipi postali od gastropolipa time, što je funkcija hranidbe napuštana postepeno, a funkcija žarenja pojačavana (diferenciranje s diobom rada poradi kormidijskog načina života uz podlogu). Za ptilokodine u prvoj sam polovini rasprave podrobnije rasvijetlio postanak mahopolipa na osnovi nalaza učinjenih na halokorini. Mahopolip još ima gastralnu šupljinu. mahozoid je više nema. U tom je pogledu osobito zanimljiva hidrihtela; ona ima također mahopolipa, koji se jedva razlikuje od tipičnog gastropolipa (nestašica proboseide s ustima); dok gastropolip iste vrste nema niti tentakula, mahopolip ih ima. Pored toga se mahozoidi sa solidnom entodermnem osi i s glavičastom nakupinom knida nalaze na distalnom kraju, a to su glavna građevna obilježja svih maho- zoida, a onda i nematofora, koji su postali iz mahozoida. Redukcija ide u toliko dalje. što se napušta gibanje s pomoću mišičnih vlakanaca. Najprije nestaju ko- lutasto poređane mišiće entoderma. Zbog toga izvlačenje ameboidnim putem mora biti polagano. a samo kontrakcija može biti nagla, a to s pomoću uzdužnih mi- šičnih vlakanaca ektoderma. Napokon se reduciraju i uzdužna mišična vlakanca u ektodermu (nematofori), a gibljivost se uopće umanjuje ili pak teče sasvim na način ameboidnog sincicija (sarkostili, obično udruženi s nematoforom). Persone ove specijalne vrste, kao i blastostilne. postepeno se reduciraju s obzirom na organizaciju u cjelini kao i s obzirom na diferencijaciju pojedinih staničnih elemenata Rekao sam, da među atekatnim hidroidima ima mahopolipa u različnim li- nijama, koje divergiraju sigurno već od vremena, kad nije bilo specijalnih ma- hopolipa; nastali su dakle polifiletski, ali na osnovi jedne te iste tendencije u razvitku. Na određene životne prilike odgovarali su različni hidroidi razvitkom posebnih obrambenih persona. Ta ista tendencija u razvitku prenesena je i u te- katne hidroide. te se prema prilikama pojavljivala u različnim linijama razvitka. Ne samo da nije dokazano, nego nije ni vjerojatno, da bi tekatni hidroidi bili postali monoftletski, to jest, da se nadovezuju u prošlosti samo na jednu liniju atekatnih hidroida sve one linije, po kojima su se razvili tekatni hidroidi. Što dublje proučavamo srodstvene odnose hidroida, to zamršenijima ih nalazimo. Spa- janje recentnih hrpa s nekoliko divergentnih ili konvergentnih crta ne znači ništa, to je shematiziranje, od koga nema nauka koristi. Ostavljajući za sada po strani pitanje glede ishodve hrpe među atekatnim hidroidima za izvođenje te- katnih, htio bi samo upozoriti na jedan oblik među klavidama (po Steehowu, (52) hrpa hidraktinina), a toje rod Clathrozoon Spencer ili po Hargittu Kera- tosum. Spencer (50) je za taj oblik osnovao posebnu porodicu Hydrocera- tinidae, Kiihn (35) je degradira na subfamiliju Hydroceratinine a Ste- ehow jednostavno meće klatrozoon među hidraktinine. U klatrozoona imadu ga- stropolipi hitinski ovoj, koji mnogo sjeća na hidroteku, a zovu je pseudohidro: tekom ili hidrantoforom, jer misle, (Stechow, 52, Kiihn 35, dok Hargitt, 23, govori o ,ejevastoj hidroteci“), da taj ovoj nema nikakvog bližeg odnosa prema pravoj hidroteci. Isto je s mahopolipima klatrozoona, koji su neobično slični ma- hozoidima naše lafoeine, jer su do vrha zatvoreni u nematoteke, entodermna im je os solidna, a na distalnom su kraju postavljene baterije duguljastih knida. Tako klatrozoon ili njegov najbliži predšasnik nije direktni pređ lafoeine, ipak ta sličnost pokazuje na konvergenciju određene tendencije razvitka, zbog koje je postala ne samo tekalna tvorevina već i mahopolip s potpunom mahotekom, a to je ponovno znak makar i nešto daljnoga srodstva. Svakako je od velikog inte- resa, što obje vrste polipa paralelno stiču ovoj u isto vrijeme; to pak jasno po- dupire nauku, da je mahopolip doista gastropolip, koji se reducirao i preobrazio poradi specificiranja. £. Mahopolipi tekatnih hidroida. Važno je razmotriti odnose mahopolipa u tekatnih hidroida. Kiihn (395, strana 251.) u svojoj općenoj obradbi hidroida zaključuje, da ,die Machozoide sind kein allgemeines Thecaphorenmerkmal“ i da u porodica kampanularida, kampanulinida i sertularida nema uopće mahozoida. Kiihn se očito zabunio u kampanulinidima, jer su dva roda te porodice poznata, u kojih kormi imaju ma- hozoide (Oplorhiza Allman i Lafočina M. Sars). U drugu ruku vidimo, da 1 neke malene porodice, kojih Kiihn ne navodi, imaju mahozoide (Syntheciidae, Hebellidae). Među Kampanopsidama poznajemo još premalo oblika, a da bi smjeli odsjeći, da u njih nema mahozoida; do sada barem nijesu poznati takvi oblici s mahozoidima. Ne radi se međutim o tome, da li sve porodice tekatnih hidroida imaju mahozoida ili ih nemaju, nego o tome, što možemo zaključivati, ako ih nemaju, a što pak ako ih imaju, te iz njihova oblika i građe. Vrijedan je osobite pažnje pojav, da u porodice kampanularida posve manjka tendencija za stvaranjem mahozoida. Kako se ta porodica odlikuje od svih ostalih tekatnih polipa takođe čitavim nizom građevnih osobitosti (proboseidom, subte- kalnim prostorom i t. d.), nema sumnje, da ona stoji sasvim po strani, te da se za rana odijelila sa svojim posebnim smjerom razvijanja. Našem će shvaćanju poradi toga najbolje odgovarati, ako metnemo kampanularide ili na početak ili na kraj slijeda sistematske povorke tekatnih hidroida. Drugo je sa sertularidama. Za njih se općenito i s pravom drži, da vuku lozu od iskona zajedničku s ko: rijenom kampanulinida. U njih je tendencija za stvaranjem mahopolipa potisnuta pouzdano zbog toga, što su polipi uveli obligatno razvijanje operkularnog aparata i tako su mahozoidi postali manje više suvišni. Da to mišljenje ima dobru osnovu, uvidit ćemo, ako promotrimo odnose među kampanulinidama. Među dosta mnogobrojnim do sada poznatim rodovima porodice kampanu- linida samo se dva roda odlikuju razvijenim mahozoidima: Lafočina M. Sars 1869. 1 Oplorhiza Allman 1877. Cini se, da je oploriza izveden oblik; međutim je premalo poznat, a da bi mogli izricati sud o njemu. Preostaje lafoeina. Nema sumje, da je lafoeina, uz kuspidelu, najprimitivniji tip kampanulinida, a vjerojatno je, da spada u najprimitivnije oblike tekatnih hidroida uopće. Sars, pa po njemu Broeh (6), Kiihn (39) i drugi, drže da su mahopolipi u lafoeine_ veoma speci- jalizirani, visoko razvijeni (Broeh, 6, veli ,hochentwiekelte Nematophoren“ strana 164.). Sarsu se čine osobito organiziranima, jer ih ispoređuje s onima u svoga roda Ophiodes, gdje su, mahozoidi slični tentakulima, veoma dugi, a imaju razmjerno veoma kratku nematoteku, dok mahozoidi u Sarsova Halecium gor- gonoide uopće nemaju mahoteke. Tako Sars ispoređuje mahozoide lafoeine s avi- kularijima i vibrakularijima briozoa. Ne držimo, da su mahozoidi lafoeine osobito organizirani, te da _nadvisuju svojom organizacijom mahozoide ostalih tekatnih hidroida. Po svojoj organizaciji mahozoid lafoeine ne stoji više od mahozoida u klatrozoona. Zbog toga što gastropolip lafoeine ima potpunu hidroteku, ima i njezin mahozoid potpunu mahoteku. Ako ćemo se u prosuđivanju mahozoidove organizacije obzirati na organizacioni stepen čitave vrste, a samo to je ispravno, onda treba pitati, kako imamo shvatiti lafoeinu u porodici kampanulinida a kako kampanulinide u onoj tekatnih hidroida. S obzirom na građu teke, a osobito oper- kularnoga aparata, pa gonangija i gonoteke, ne može biti sumnje, da je baš lafoeina poslije kuspidele najprimitivniji tip u porodici kampanulinida. Plazavi rizokaulični kormi sa gotovo sjedavim pojedinačnim hidrantima, a ovi pak s primitivnom za- pornom Memhiahini kao operkularnim aparatom, s gonotekama, koje odgovaraju hidrotekama (s istim operkularnim aparatom), svakako su bliži primitivnom tipu, nego oblici s drškastim hidrantima (teke s izvedenim poklopcima) i sa razgra- njenim stabalcima te aberantnim gonangijima. Ako su hidroteke u lafoeine pri- mitivnije, onda su i mahoteke takve, inače mahozoidi lafoeine ne pokazuju po svojoj nutarnjoj građi nikakvih osobitosti prema mahozoidima ostalih tekatnih hidroida. U svakom su slučaju mahozoidi zajedno sa svojom tekom*) slika i pri- lika hidranata s hidrotekom u iste vrste; među objema postoji aK razumljivi paralelizam. Gotovo svi se pisci slažu u tom, da lafoeina, uz kuspidelu, zauzima ponaj- niže mjesto u sistemu kampanulinida i ja se pridružujem tom mišljenju. Iz toga #) Rijetko se ta teka gubi, eventualno rano otpada. kao što je to u Sarsova oblika Halecium gorgonoide (po Hineksu: Hydrođdendron £.). — 42 — slijedi, da su primitivni kampanulinidi doduše preuzeli od svojih pređa tenden- ciju za stvaranjem mahozoida, ali da je ta tendencija veoma oslabila u samoj li- niji razvitka kampanulinida, te da se aktivnom sačuvala samo u te jedne ili dvije podlinije (oploriza. ako doista ovamo pripada !). To oslabljenje tendencije za stva- ranjem posebnih mahozoida, koje se pojavilo pouzdano u svezi s jačim razvitkom operkularnog aparata, koji pruža dovoljno zaštite, prenijelo se i na porodicu ser- tularida, čija se linija razvijanja rano odijelila od linije kampanulinida. Da nije moralo odmah sasvim nestati tendencije za razvitkom mahozoida, vidi se po tome. što u male porodice sintecida postoji oblik s mahozoidima (Hypopyzis Allman 1385.). Za ovu je hrpu najvjerojatnije, da se odijelila od zajedničke linije oblika sa cjevastim hidrotekama na raskršću kampanulinidA i lafoeida ili bar blizu toga raskršća. Sintecide su se odijelile od zajedničke linije sigurno prije, nego što su se odijelile sertularide. Nestašica poklopea nije dopuštala, da sasvim ugasne ten- dencija za stvaranjem mahozoida. Dolazi na red zanimljiva porodica Lafočidae. Neki uvaženi pisci, kao Levinsen (37), Broeh (6) i drugi, drže, da su lafoeidi primitivniji od kam- panulinida, to jest, da je linija s poklopcima (operkularnim aparatima) proizašla iz linije s ejevastim otvorenim tekama, kao što su u lafoeida. Drugi pisci (n. pr. Kiihn, 39, pa Steehow, 52) drže obrnuto vjerojatnijim. Međutim je prepirka i protivnost suvišna. Niti je recentni tip pa i najjednostavnije lafoeide bio isho- dištem diferenciranju obiju linija kao niti ikoji tip recentnih kampanulinida. Kampanulinide su stekle distinktni operkularni aparat (na osnovi opničastog ovoja pupa) tek iza kako su se odijelile od zajedničke linije s lafoeidskim pređima. Tendenciju za razvitak mahopolipa preuzele su obje linije od pređa, a osobitost kampanulinida, zbog koje ih se rado uzima kao primitivnije. u tome je, što u njih gonangiji (osobito gonoteke) nijesu pošli u razvitku onim osobitim smjerom, po- radi kojega su se u lafoeida razvile kopinije ili gonangijske nakupine. Lafoeidi se razvijali poredno dalje, a da i oni nijesu imali od početka na teci gladak i potpun rub. Od bliskoga ishodišta otejepila se i linija hebelida, u koje su hidranti manje divergentni od onih u lafoeida, ali su zato gonangiji veoma različni. Vi- djeli smo, da je u kampanulinida tendencija za razvitkom mahozoida znatno osla- bila. I među hebelidama s velikim hidrantima i tekama nije ta tendencija oso- bito aktivna. Ipak je i u te porodice za sada bar jedan rod s mahopolipima: Bedotella Steehow, koji su obretnici (Pietet i Bedot, 46) htjeli smjestiti među kampanularije. Znatno je, da se mahozoidi bedotele odlikuju od mahozoida la- foeine svojim oblikom (drškastim kuglicama). U lafoeida je tendencija za stvaranjem mahozoida bila aktivnija, ali ponovno vidimo, da razvitak nije u svih podlinija išao jednako. Najtipičniji lafoeidi nemaju mahozoida. Osobito su mahozoidi razvijeni u jedne hrpe, koja je građom korma specijalizirana, a to su rodovi Perisiphonia i Zygophylar (potonjem rodu pripada po Štechowu, (52) i Ritehijeva Brucella). Perisifonija sjeća na hidrihtelu među atekatnim hidroidima, jer ima dvije vrste mahozoida. Jedna od njih ima teku točno istu kao u hidranta: cjevasta teka stoji na tanahnom dršku, a raste iz onih stabalaca (aksialnih tuba), iz kojih niču i hidranti. I u zigofilaksa sjećaju maho- zoidi oblikom svojih teka na hidroteke, te se mogu renovirati poput ovih (Zuygophylax biarmata Bill. Stecehov. 92, slika 88.), U Levinsenova (37) roda Ahetinella imademo rijedak slučaj, da ima mahozoida i pored hidranata s pravim poklopcem (derivat krovića). Nijesmo još sigurni za sistematsku pripadnost ovog neobičnog oblika, jer mu nijesu poznati gonangiji; većinom ga stavljaju u blizinu zigofilaksa*) i perisifonije. Upoznali smo glavne linije razvitka tekata. Jednoj pripadaju samo kampa- nularidi, a drugoj kampanulinidi. lafoeidi, hebelidi, sintecidi i sertularidi. Preostaje još treća linija, kojoj pripadaju haleciidi s kampanopsidama i plumularidi. Glede ove linije stvari su veoma pregledne i jasne. Kampanopsidi čine bez sumnje po- stranu manju liniju, koja nije razvila osobito bogatstvo oblika, i već su se rano odijelili od zajedničkog korijena, napuštajući diferencijaciju teke. U ono malo *) Prvi je Jiderholm (29) opisao taj oblik kao vrstu roda Zygophylar. oblika ove porodice, koji su dosada poznati, nema mahozoida. U njih je kao i u najnižih halecida riješen problem obrane na drugi način. Gastrozoidi sami nose pored lovaka još i posebne uređaje za obranu. Campanopsis elausi ima knidne nakupine razdijeljene po golom hidrantu, a Hydranthea na umbreluli među lov- kama. Tipični se halecidi nijesu pobrinuli za direktnu obranu, i ako im male teke: slabo zaštićuju hidrante, ipak nemaju posebnih mahozoida. Oni se brane time, da lako i brzo nadomještavaju izgubljene polipe, pai one slabo ozleđene rado redu- ciraju i renoviraju (mnogostruko utaknute teke!) Oblici, koji stoje više na prije- lazu k najjednostavnijim plumularidama, razvijaju nematofore. To je posebna la- “teralna linija, koja je proizašla iz glavne linijea od onih praoblika, koji su u isto: vrijeme pošli od korijena halecida u posebnom smjeru: linijom plumularida. Osobito je zanimljiv u tom pogledu rod Phylactotheca Stechow (51): on u jednu ruku ima tendenciju za povećavanjem teke (gotovo je slična zvonu), a u drugu ruku ima velike mahozoide s tekom, koja po obliku potpuno odgovara hidroteci. U jedne: manje linije, koja je pošla opet svojim smjerom, dobro su razvijeni mahozoidi, samo pokazuju tendenciju za napuštanjem mahoteke. Diplocyathus još ima eje- vaste nematoteke oko malih nematophora. Ophiodes ima velike mahozoide ali niske i male mahoteke; u Hydrodendrona nemaju mahozoidi uopće teke, a slično jei u druge lateralne linije, što je čine: Ophionema i Kirehenpaueria. Najveći stepen razvitka postigli su mahozoidi u porodici plumularida. Dok inače u tekatnih hidroida postoji velika nepravilnost u poređenju mahozoida, ovdje vlada znatna pravilnost. Osobito među aglaofeninama svaki hidrant ima određen broj veoma specijalizovanih i polimorfnih mahozoida s pravilnim pore- đajem. Među plumularinama razvili su se mahozoidi poglavito u dva smjera: u nematozoide i sarkozoide (sarkostili ili daktilomeridi i slično). Nematozoidi ili ne- matofori imaju razvijeniju teku, koja je često na bazi pomična. (esto je maho- teka dvoklijetna. Dijafragma, koja dijeli obje klijetke, odgovara vjerojatno jakoj dijafragmi ili dnu u hidroteke. Ako u mahozoida prevlada funkcija čišćenja (pla- zenje i žderanje ameboidnog sincicija), onda se ističe tendencija za redukcijom mahoteke, pa često (za kontrakcije) samo rupica u stabljici (hitinu) pokazuje: mjesto, gdje se nalazi ovakav potpuno reducirani mahozoid ili sarkozoid. Maho- zoidi u aglaofenina imaju redovito teku, a u mesijalnog mahozoida (nematofor) vidimo dvogubost. Distalni je kraj rašljast, pa jedna polovica fungira kao sarko- stil (sarkozoid), a druga kao nematostil (nematozoid). 2. Morfologija gonosome. A. Oblik i građa gonangija. Vrijednost našega nalaza lafoeine povećava se zbog toga, što je na kormima bilo u dostatnom broju gonangija. Gonangiji lafoeine opaženi su dosada. samo je- damput, ali i to je opažanje nepotpuno, a što je glavno, čini se, da se u tom slučaju ne radi o tipičnoj lafoeini, kako ću to dalje dolje izvesti podrobnije. Broch (6) navodi. da je našao gonangije vrste L. marima, te veli za njih, da oblikom i veličinom potpuno odgovaraju hidrantima tako da se gonangiji uopće ne mogu razlikovati od hidranata. Broeh (6, strana 169. slika 23.) donosi do- duše sliku poprečnoga reza kroz rizokaulični kormus te vrste, navodne lafoeine, ali su ucrtani samo hitinski dijelovi, dok se potanja građa živih dijelova nije mogla raspoznati, jer je slabo bila sačuvana. Iz te se slike zaista ne može raza- brati, po čemu bi označene tvorevine bile baš gonangiji. Broehu se činilo, da gonoteka ima nekoliko planula. Prema tome ne bi taj oblik producirao meduze poput kuspidele. nego sjedave gonofore, a embrioni bi se razvijali u gonoteci do gotovih planula kao na primjer u oblika Campanularia ealeeolifera. U svih oblika s gonangijima, u kojima se razvijaju embrioni u gonoteki, vidimo neke osobite uređaje. koji omogućuju i olakšavaju oplodnju jajeta t. j. prilaz spermatozoa. Za Levinsenov oblik nije ništa slično poznato. Svakako će biti nužno ponovno — 4 istraživanje gonangija toga oblika na bolje fiksiranom i konserviranom materi- jalu. Ako ima gonangij u tog oblika gonoteku baš takvu kao što je hidroteka. onda je ona zatvorena, te se može otvoriti samo djelovanjem iznutra, kako se to Slika 19. Lafočina vilae-velehiti Hadži. Različno razvijeui sonangiji u sonotekama, s gonofo- rima (u slici «đ označeni su po starosti gonofori rimskim brojevima 1.—1II.). a nedorasli gonangij s glavicom, koja baš tvori operkularni aparat, na tankom su blastostilu ispupčala dva prva go- nofora. b patuljasti gonangij samo sa jednim gonoforom (meduzin pup). e upravo dorasli go- nangij sa dva prva gonofora, krajna se glavica blastostila umanjila (splasnula), ali se još nije potpuno odijelila od operkula. «đ napredniji gonangij sa tri ronofora, najstariji (1.) dopire gotovo do čvrsto zasukanog operkula. e gonangij, u kome dozrijeva već drugi gonofo r, dok se prvi već oslobodio. f mlađi, nedorasli gonangij sa rebrastim izbočinama na tjemenoj ploči (glavici). g stariji ronangij sa dva gonofora. — 45 događa, kad hidrant izlazi iz teke ili kad se meduza oslobađa. Da se razvijaju planule, moraju se jaja oploditi, a spermatozoi ne mogu unići, dok je zaporni uređaj zatvoren (zasukani šiljak svježe operkularne membrane). Moralo bi se dakle dokazati, da postoji kakva posebna uredba, koja bi prema potrebi otvarala i zatvarala operkul, da spermatozoi mogu uljesti. Na osnovi Brochova navoda provedeno je u svim prijegledima hidroidskog sistema, da rodu Lafočina pripada sjedavi gonofor za razliku prema rodu Cuspidella. Ne će biti slučajno, da su u roda Cuspidella gonangiji izvana vanredno slični ovima u našega oblika. Dok su kuspidelu dosta često nalazili. dotle je njen gonangij, koliko je meni poznato. samo jedamput opažen, a da nije publicirana niti slika niti prikazan potanji opis građe. Po Browneu (9) je gospođica D e- lapova othranjivala vrst Cuspidella costata Hineks, te iz gonangija dobila mlade meduze, koje pripadaju obliku Laodice calcarata A. Ag. Ne znam kako bi rastu- mačio tu rijetkost u opažanju kuspidelinih gonangija. Gonangiji su doduše po obliku jednaki hidrantima (odnosno njihovim tekama), ali su gonoteke dvaput tako velike kao hidroteke, te se dosta ističu, a da ne izbjegnu pažljivom pogledu. Gonangiji rastu tu i tamo iz hidrorize među hidrantima bez osobita reda. Oni imaju u glavnom oblik hidranta, to jest potpuno su zatvoreni u gonoteku, koja je građena kao hidroteka (slika 19.). Cini se, da je stijena gonoteke pre- slaba, a da bi mogla sačuvati prvotnu formu pravilna cilindra. Preteški sadržaj i slaba otpornost prema pomicanju vode čine. da se gonoteka vidi nepravilno amo i tamo savijena, ugnuta i izbočena (slika 19.). Citava dužina potpuno iž- rasle gonoteke mjeri neko 08 mm, a ima i patuljastih sa neko 05 mm. Na mjestu, gdje gonangij inserira na hidrorizi, vidi se obično neznatni drškasti dio, koji sjeća na sličnu stvar u hidranta. Dalje se gore gonangij naglo širi (do 02 mm). te ostaje tako širok sve do slobodnoga kraja, na kome sjedi operkularni aparat baš onakvi kao u hidroteke (slika 20.). Nema pravilnosti nabora. Zaporna je membrana otprilike stegnuta. a posve je tijesna prema sredini, kao da je usu- kana; zapor je dakle potpun. Takav se vidi zaporni uređaj u gonangija, iz koga još nije izašla nijedna meduza (slika 19 d). Cim je jedamput koja meduza izašla, onda se zaporna membrana ne zatvara više onako točno, pa nešto reži kao u istrošene hidroteke (slika 19 c). Starost se gonangija može raspoznati još po broju meduzinih pupova i po prostornim odnosima u gonoteci kao i po objamu i položaju tjemene ploče blastostila. Ni među gonangijima (pupovima) najmlađih stadija razvitka nijesam dosad našao dozrele meduze, fiksirane u momentu kad izlazi. Za razliku prema kameli gra- đen je u naše lafoeine gonangij veoma jednostavno: nema gastro- vaskularnih entodermom obloženih cijevi (osim samog blastostila). Od baze do vrška gonoteke prolazi ta- nak, ejevast blastostil. Blastostil se na slobodnom kraju širi naglo u mjehurastu glavicu (tjemenu ploču), ali i ovdje kao svuda u gonangiju zadržavaju stanice epitelni karakter, Slika #0. Lafoćina vilae-velebiti Hadži. Operku- te ni ektoderm ne čini vezivno larni aparat gonangija gledan odozgo. tkivo (das Fillgewebe) kako je to u kamele aiinače u mnogih gonangija. Po dužini blastostila prolazi jednostavna i veoma uska cijev (gastrovaskularna šupljina), koja se proširuje tek u krajnoj glavici. Drugih izdanaka nema, izuzevši one, što idu u same gonofore, u svaki po jedan. I ektoderm i entoderm tvore niske epitele, te se debljaju samo na mjestu pupanja, a zbog toga je bazalni dio blastostila nešto odebljan. Uzduž bla- stostila stoje otprilike u jednoj liniji poređani gonofori u formi meduzinih pupova slika 19.). Najviši je pup najstariji i najveći, te zaprema najveći dio prostora. isti se mah mogu vidjeti najviše tri gonofora različnih veličina: najmlađi, dakle najdonji, pup je najmanji (slika 19 d). U istrošenih se gonangija vidi BARE — samo po jedan ili po dva gonofora (slika 19.) pak se uopće čini, da je pro- dukcija gonofora u pojedinom gonangiju veoma ograničena (vjerojatno samo na tri gonofora). Svaki je gonofor umotan u tanku ektodermnu epitelijalnu opnicu (plašt ili tuniku), koja se odvaja od blastostila na mjestu gonoforove insercije. Oslobođenjem meduze propada i plašt. Svaka dozrela meduza odmakne s vrška redueiranu glavicu blastostila, da može napolje. B. Razvitak gonangija. Nijesam posmatrao gonangije u najmlađim stadijima razvitka; ipak se i iz nešto naprednijih stadija može pouzdano rekonstruirati čitav tečaj razvitka. Raz- vitak je gonangija veoma sličan onom hidranta. Vegetacioni se vršak nabrzo širi u tjemenu ploču, koja na svome rubu izlučuje gonoteku. Ostala je osnova bla- stostila tanka već od početka, te se vidi kao držak tjemene ploče (slika 19 4). Na jednoj (recimo ventralnoj) strani ejevastog blastostila zametne se jedan go- noforov pup, ali ne neposredno ispod tjemene ploče; među tjemenom pločom i najstarijim pupom ostaje naime prazan prostor. koga postepeno nestaje, jer ga onda ispunja pup. koji se sve većma produžuje (slika 19 a, e, d). Kad se tje- mena ploča jednom digla tako visoko, kolika treba da bude čitava visina gonan- gija, onda nabuja mjehurasto kao u hidrantova pupa (slika 19 a), tako da do- biva prostranu gastro-vaskularnu šupljinu. To je priprava za stvaranje zapornog uređaja. Najprije se tjemena ploča zaobljuje u potpunu okruglu glavicu, zatim gornja hemisfera izlučuje zapornu membranu, zašiljujući se i tvoreći rebraste ra- dijalno poređane izbočine (slika 19 /). Kao za razvitka hidranta povlači se zatim tjemena ploča postepeno, počevši od zašiljenog vrška, a nato se zaporna membrana skuplia u nabrani poklopac. Na slici 19. / prikazan je primjerak go- nangija u tom stanju. Poradi utjecaja sredstva za fiksiranje nešto skupljena se glavica povukla naglije natrag. pa se lijepo vide izbočine na slobodnoj plohi tje- mene ploče. Za razliku prema hidrantovu pupu u gonanta polipoidni zoid zavr- šuje ovim svoj razvitak, tjemena se ploča dalje ne razvija, nego persistira u tom nediferenciranom stanju, umanjujući se postepeno. Nije ipak izuzeto. da bi uz posebne prilike moglo uspjeti tu tjemenu ploču natjerati, da se dalje razvije, kako so to veoma često događa u nekih halecida. Sigurno je, da u tjemenoj ploči gonangija ima mogućnosti za takav razvitak, dok može stvarati zaporni uređaj jednak kao u hidranta. C. Poredbeno shvaćanje lafoeinina gonangija. S poredbeno-anatomskog gledišta od osobitog je interesa gonangij lafoeine i kuspidele. S pravom možemo reći, da je takav gonangij primitivna tipa. Sigurno nije tek slučajno, da kuspidela i lafoeina (po Nuttingu, 45, 1 Stegopoma) imaju ne samo primitivan gonangij, nego među svim kampanulinidama najprimitivniji tip zapornoga uređaja. U ostalih je rodova kampanulinida napušteno stvaranje zapornoga uređaja na gonangiju, te je stvar nešto promijenjena s obzirom na vanjski oblik i na građu. U principu i hebelidi imaju gonangij istoga tipa. Po Levinsenu (31, tab. V., slika 16.) gonangij vrste Hebella contorta ima pače operkularni aparat. U najprimitivnijih haleeida (primjer: Haleciella, Hadži, 20). nalazimo također sličan jednostavan gonangij. Ondje je razlika među hidrantom i gonantom na oko veća. Pup hidranta odbacuje najveći dio hitinskog ovoja, za- državajući samo najdonji dio baze. Gonant zadržava čitavu hitinsku kutikulu (gonoteku), koja treba da zaštiti gonoforne pupove. Zbog toga mlada meduza mora da silom probije put kroz krov gonangija. U halecida kao i u većine kam- panulinida, pa i drugih tekatnih hidroida, ektoderm blastozoida (blastostila) rado napušta epitelijalni položaj, te prihvaća vid nekog vezivnog tkiva; time oblici očito postizavaju čvrstoću, a gonoforni pupovi bolju zaštitu. I u primitivnijih kampanularida (Clythia) nalazimo opet isti tip gonangija. — 4 Prema tome je dosta isprazno prepirat se o tome (Kiihn. 39, protiv K. C. Sehneidera, 30; Hartlauba, 29; Broeha 6 i t. d.), u kojih su od tih hrpa gonangiji najprimitivniji, da li oni u kampanulinida, kako to Kiihn tvrdi, po- najviše poradi zapornoga uređaja ili onaj u haleciida. kako to mnogi pisci drže, a sve poradi polipi, koji često rastu iz gonangija. Slažem se s Kiihnom. da to izrastanje polipa nije ništa osobito, jer izlazi iz dijela tjemene ploče, a ta u svakom slučaju stoji u direktnoj filetskoj svezi s tjemenom pločom hidrantova pupa. Moramo paziti na to, da u svake glavne linije razvitka tekatnih hidroida, kako sam ih prije prikazao, ima oblika s primitivnim tipom gonangija, na koje se uvijek nadovezuju većma specijalizirani gonangiji, koji u svakoj liniji razvitka imaju svoje osobitosti. To nas upućuje, da uvidimo, kako su srodstveni odnosi među životinjskim hrpama više komplicirani, nego što se to obično misli, a sva je sreća po nas. da u svakoj glavnoj liniji razvitka (tipa) ima pored speci- jaliziranih naprednijih oblika i takvih s primitivnijim oznakama (zaostale odlike tipa). Kampanopsidi stoje sasvim po strani s obzirom na gonangij, jer u njih uopće nema posebnih blastozoida, pa su u tom pogledu sigurno veoma primitivni; među atekatnim hidroidima češće se nađe takvih tipova. Da je i kampanopsis pošao za ostalim tekatima, vidi se po tom, što pupovi u gonofora ipak dobivaju stanični plašt (tuniku) kao i oni u svih ostalih tekatnih hidroida. Samo je u tom pogledu djelovala i u njih tendencija razvijanja. koja je zajednička gonantima svih tekatnih hidroida, dok je većma djelovala za razvitka samih gonofora (leptomeduze). D. Razvitsk i građa gonofora. a. Sistematska vrijednost gonoforA. Već sam prije (Hadži, 20, 22) naveo, da. možemo ukloniti anomaliju dvo- strukosti sistema, samo tako, da sigurno odredimo pr»padnost meduza k izvjesnim polipima. Tu svrhu možemo postići na dva načina: ili da othranimo iz spolno zrele meduze polipoidnu generaciju i da time utvrdimo njihovu međusobnu pri- padnost ili pak da iz polipoidne generacije othranimo meduze. Rijetki istraživači imaju priliku pokušati takav posao, jer se zanj iziskuje, da oduže borave na po- voljnoj zoološkoj postaji sa svim nužnim uređajima, i da na sreću nađu podesne objekte. Nešto manje sigurnim načinom možemo postići istu svrhu, istražujući velikom točnošću na rezovima gonangija gonoforne pupove, osobito one, koji su dozreli, da se oslobode. Do sigurnog rezultata može dovesti ova metoda onda, ako i nedorasla meduza ima već karakteristične oznake, po kojima se sigurno može odrediti pripadnost. Tako je bilo u našem slučaju s kamelom (Hadži, 22), gdje smo mogli na osnovi histološkog istraživanja sigurno odrediti, da se gonofor raz- vija u meduzu, poznatu pod imenom tiaropsis. Do manje sigurnog rezultata došao sam, istražujući gonofore haleciele (Hadži, 20); kriva je u prvom redu mlada meduza, koja nije dosta karakteristično građena, dok se oslobađa, a onda su krivi i mnogi rodovi tako zvanih eukopida, jer pokazuju u mladosti isti oblik i građu. Onom sam prilikom rekao, da je vjerojatno Hucheilota meduza haleciele, ali to ne će biti tako. Podvrgao sam rezove reviziji, pa sam našao, da su pored četiriju tentakula još četiri osnove na rubu umbrele; držao sam vjerojatnim. da su to osnove cira. Međutim ako se strogo obazremo na položaj tih osnova, onda se vidi, da su i ostale četiri osnove osnovama lovaka. To se potpuno slaže s opažanjem MotzKossowske (43) u druge vrste istoga roda, gdje je ona motrila svježe oslobođenu meduzu, te našla na rubu umbrele pored osam statocista i osam ten- takula. Eucheilota ima uz tentakule (Hartlaub, 24) također cire, koji djelimice izlaze iz samih rubnih nabreklina; toga pak sigurno nema u meduze halecieline. I tada sam se ustručavao dati definitivni sud, pak nijesam riješio tog pitanja. Navedeni se rod ne može nikako sigurno odrediti, jer mlade meduze mnogih rodova imaju isti vid, a što je glavno, ne može se izvidjeti, da li bi — u nastala meduza sa želudačnim drškom ili bez njega. a osim toga, da li bi ciri mogli nastati eventualno kasnije za slobodna života. U naše su lafoeine odnosi povoljniji, pa ćemo moći točnije odrediti kamo spada njena meduza. b. Prvi odsjek razvitka. O najranijim stadijima razvitka nemam mnogo da kažem. Osnova pupa postaje aktiviranjem ektoderma i entoderma, a kod toga se s površine višeslojnog ekto- derma dijeli jedan sloj veoma spljoštenih stanica, tvoreći zaštitni ovoj jli plašt (tuniku). Entokodon i četiri radijalne cijevi zasnivaju sena normalan način. Sub- umbrelina šupljina postaje veoma prostranom, te se čitav meduzin pup istegne u dužinu (slike 10.i 21.). Iz dna subumbrelarne šupljine izraste omašni manubrij; u to je doba već i velarna ploča izvučena. al se ona u sredini sve većma ista- njuje, dok se napokon ne otvori; kroz taj velarni otvor kasnije navru neobično jako razvijeni tentakuli, jer nemaju dovoljno mjesta u preumbrelarnom prostoru. Neobično se bujno razvija rubni dio umbrele, tako da doskora dosegne visinu čitave umbrele (slike 19.1 21.) Duguljasti oblik meduzina pupa u lafoeine slika 21. Lafočina vilae-velebiti Hadži. Gonotfori u različnom stanju razvitka. a uzdužni rez kroz gonangij; gonofor sa dvije rubne nabrekline i neprobijenim velom. & u tuniku umotani gonofor s probijenim velom. e čitav napredniji gonofor sa četiri rubne nabrekline; ostali se privjesci umbrelarnoga tuba ne mogu raspoznati na cjelovitim preparatima. uvjetuje u velike cjevasti oblik gonoteke; u kamele vidjeli smo, da se meduza mogla razvijati 1 u širinu. Poznavanje diferenciranja umbrelarnog ruba od odlučne je znatnosti po od- ređivanje meduze; na te sam pojave obratio glavnu pažnju. Cim su se radijalne cijevi izvukle i subumbrela se produbila, počinje se i rub umbrele debljati na dva mjesta i to tako, da se gastrovaskularna šupljina nastavlja iz radijalne cijevi u entodermnu osnovu rubne nabrekline (slika 21.4, b: Obje se rubne nabrekline silno povećavaju, jer se povećava i gastrovaskularna šupljina i epitelija. a oso- bito se podebljava ektoderm. U ektodermu rubnih nabreklina kao i čitave eksum- brele pojavljuju se male duguljaste knide. Vršak rubne nabrekline izraste dalje u solidni nastavak, a to je rubni tentakul (slika 22.). Pored tog središnjeg so- lidnog nastavka, koji veoma naglo raste za daljnog razvitka, te se svakojako svija jer nema mjesta i potiskuje velum prama subumbrelarnoj šupljini te prodire u tu šupljinu, izraste iz svake rubne nabrekline desno 1 lijevo po jedan solidni na- stavak, koji u rastu znatno zaostaje za središnjom izraslinom; to su pobočni na- stavci ili ciri (slika 22. i 23.). Osnova cira_može se lijepo raspoznati na rezu, koji je dohvatio rubnu nabreklinu tangencijalno (slika 23 d), pa se može lako raspoznati razlika među osnovom tentakula, u koju se još donekle produžuje ga- strovaskularna šupljina, i obim cirima, kojima je entodermna os solidna od iskona. Još prije, nego što se jasnije razvije drugi par rubnih nabreklina, osnivaju se statički organi. S desna i s lijeva svake rubne nabrekline, a na unutarnjem rubu umbrele, upravo na insereijonom mjestu veluma, u svem dakle na četiri mjesta (slike 23.. 24.), velum tvori kuglaste šuplje izbočine i to tako, da šu- pljina statičkih organa (statocista) komunicira sa subumbrelarnom šupljinom, dok sam statički organ, kao kakav mjehurasti privjesak, visi prama preumbrelarnom prostoru (slika 22.). Statički su organi prema tome čisti derivati veluma, pa jer je velum dvoslojan, onda je i mjehurasta statocista dvoslojna. Vanjski sloj čini ovoj, a unutarnji se diferencira u statolite i osjetne stanice (slika 23 e). Kad osnova statociste dosegne promjer od neko 002 mm, zatvora se mjehurasta izbo- čina, prestaje svaka komunikacija među šupljinom statociste i subumbrelom, a sveza među statocistom i umbrelarnim rubom postaje solidnom. U tome je znatna razlika prema otvorenim statocistama mitrokome, koja se po Metsehnikoffu LO Ba si SRO i č [e] 4 psi Slika 22. Lafočina vilae-velebiti Hadži. Uzđužni rezovi kroz jeđan te isti gonofor (meduzin pup) sa 2 tentakula a 4 statociste, dok se razvijaju. g gastro-vaskularna šupljina želuca (2, manubrij); ss subumbrelarna šupljina; v velum; o osnove statociste; "x rubna nabreklina ; X: kružni kanal; vk radijalni kanal; £ tentakul; oc osnova cira; tu tunika (ovoj). razvija u gonangiju kuspidele. Statoliti se za sada razvijaju u malenom broju iz unutarnjih stanica statocista (slika 29.). Stanje, do kojeg je dospio dosada razvitak, prikazano je shematički na slici 24 ajkao da se gleda na meduzin pup odozdo, s velarne strane: na umbrelarnom rubu stoje suprotno dvije jake nabrekline, od kojih se svaka nastavlja u jedan dugi tentakul, a pored svakog su tentakula po dva tanja cira. Uza svaku na- breklinu stoje na unutarnjoj strani ruba po dvije statociste. Potpuno istu sliku građe umbrelarnoga ruba pokazuje mala ali spolno zrela meduza vrste Huehetlota duodecimalis var. parvum.*) Sliku te meduze donosi A. G. Mayer (39. sv. II. strana 284., slika Bi D). Brooksova mlada Eueheilota ima po eksumbreli *) Moralo bi stajati parva! A. G. Mayer (59) stavio je parvum, jer je Brooks (5) imenovao tu meduzu Dipleuron parvum. Ima li se taj oblik primetnuti vrsti Hucheilota duodecimalis kao posebna odlika, tad se mora parvum promijeniti u parva ! PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV.. SV. late 4 — 50 — raštrkane knide kao i naša mlada meduza (pup), te se razlikuje od naše jedino po tome, što nosi po jedan ovarij na subumbrelarnoj strani dvaju suprotnih radi- jalnih kanala, koji se svršavaju u tentakule. I u ove euheilote_ može izrasti po- slije i drugi par tentakula, ali ovaj drugi par tentakula ne dobiva uvijek po strani statociste, a mjesto tentakula znadu izrasti statociste (po 2 kao i interadi- jalno po 2 svega 6, tako da ima napokon u svemu 12 statocista, 4 tentakula i S cira. e. Kasniji razvitak gonofora. Meduza se lafocine ne oslobađa u tom stanju. U ostalim radijima, u kojima je umbrelarni rub bio prazan, nastaju nove rubne nabrekline s gastro-vaskular- nom šupljinom te se nastavljaju u duge tentakule a pored njih, ali iz same rubne nabrekline niču opet ciri. Izvan rubnih nabreklina, a u samom umbre- larnom kutu ispod insercione linije vela, ugne se velum, tvoreći dva nova para statocista. U isto vrijeme postaje umbrela tanja 1 šira te prozirnija. Vjerojatno je, da se meduza oslobađa u tom stanju raz- vitka, jer vidimo (slika 19 €), da u to doba potpuno ispunja raspoloživi prostor i da već počinje kucati na zaporni ure- đaj. Na shematskoj slici 24 6 prikazan je umbrelarni rub dozrele meduze, gledajuć ga odozgo; u istinu pak mora da je taj rub u omjeru prama debljini rubnih na- breklina mnogo širi, iako ne možemo raspo- znati prave širine. jer je taj rub zgužvan Slika 23. Lafočina vilae-velebiti Hadži. Raz- : Omo zbag tijesna sprešlora grad lični rezovi kroz rubni dio gonofore (mlađe tec1. Rubne se nabrekline zaista gotovo meduze). «i b radijalni rezovi; ci d tangen- = dotiču, a dijelovi su ruba među nabrekli- eijalni rezovi; u € samo statocista, a u (dd baza nama sasvim svinuti. Pojmljivo je, što sam jednog tentakula; eu" eksumbrela ; su subum- manubrij nije osobito dalje rastao, jer su brela ; » velum ; o statocista ; kk kružni kanal; a : č mla DJa : 4 gastro-vaskularna šupljina; 2 baza tenta- dugi tentakuli (četiri njih) pustili BOJE kula ; € osnova cira. nastavke u subumbrelarnu šupljinu. zapre- majući čitav raspoloživi prostor. Prama tome meduza lafoeine, koja je dozrela za slobodu. ima umbrelu visoku neko 04 mm, a barem isto tako široku, ako ne i širu. U umbreli zasad je samo tanak sloj galerte, a u površnom ektodermu mnogo malih duguljastih knida. Sa dna subumbrele visi manubrij jednostavno valjkast, na usnom polu nešto koničan, a neko 02 mm dug i neko 006 mm širok. Od želuca vode četiri uske radijalne cijevi, koje utječu u kružnu cijev na rubu umbrele. Velum je dobro razvijen. U sva četiri radija odebljao je umbrelarni rub u izrazite rubne nabrekline; u njima se gastro-vaskularna šupljina znatno raširila, a ektoderm je odebljao, jer u njemu nastaju knide. Distalno se rubne nabrekline suzuju postepeno, prelazeći u duge rubne tentakule, koji su nagusto armirani duguljastim knidama. Iz samih rubnih nabreklina. a bliže njihovoj bazi. izlazi sa svake strane po jedan solidni tanji cirus (svega ih ima 8). Adradijalno sa svake strane rubne nabrekline postaje po jedna jednostavna zatvorena statocista kao izbočina baze veluma (svega 8). Drugih rubnih organa nema. Iz toga ne slijedi nipošto, da ta mlada meduza. iza kako se oslobodila, ne može producirati daljne tentakule s njihovim cirima i eventualno sa statocistama, kako je to poznato za mnoge leptomedđuze, koje su proučavali u raznim dobama razvitka (osobito ekvorea, fialidium i druge). — BL — E. Pripadnost lafoeinine meduze. Na osnovi naše analize mlade meduze lafoeine možemo tvrditi s velikom vjerojat- nošću, (o sigurnosti ne ću ipak da govorim!) da se razvija u oblik. koji pripada rodu FHuehei- lota Me Crady. Uopće ima malo rodova lepto- meduza, u kojih izlaze iz svake rubne nabrekline po dva cira. Meduze roda Saphenia_Esehseh. ponajviše su slične našoj meduzi. ali su u njih konstantno razvijena samo dva tentakula, a i želudac je na dugom dršku; još pak ne znamo, da li naše meduze dobivaju kasnije taj držak ili ne. Neppii Stiasny (44) navode iz Ja dranskoga mora safenije sa želucem bez drška. Neki sumnjaju, da li su safenije uopće posebni oblici ili možda samo stadiji razvitka roda kutima, dok je za eutime poznato, da stoje u genetičkoj svezi s kampanopsis-polipom (Brooks 8). Znatno je, da u mlade eutime ima cira, a u starih da ih nema; oni dakle otpadaju kasnije (A. G. Mayer, 39. II. strana 29D.); a to bi znalo još većma oteščati iden- tificiranje mladih meduza. S obzirom na svezu meduzinog roda Eirene_ Esehseh. s polipima nijesmo ni najmanje sigurni, dok bi po Clau- sovu (10) mišljenju Eirene bila u svezi s kam- Slika 24. Potpuno shematične slike panulinom. U eirene ima cirai samih za se, a ne samo uz tentakule na rubnoj nabreklini. a znatno je, što je Metsehnikoff (40) iz ja- umbrelarnoga ruba meduze lafoeine za razvitka na blastostilu (a gonoteci). «e stanje sa dva tentakula, 4 cira i 4 sta- tociste. & stanje sa 4 tentakula, S cira i 8 statocista. ty i to primarni i sekun- darni tentakuli; 61 i će primarni i se- kundarni citi; 01i02 primarni i sekun- darni statociste; gv gastro-vaskularni prostor; » velum ; + usta ili otvo vela. jeta eirene othranio polipa. koji nema ni pot- pune teke, a kamo li operkularnoga aparata, pa ga zbog toga stavlja u blizinu polipa tipa kampanopsis, koji je othranjen iz jajeta ekvo- reje. Rod Tima stoji rodu FEirene veoma blizu. ali u njega nema cira. S obzirom na navod Agassiza (1), da je iz jajeta time othranio polipa, koji ima malu teku. moglo bi se misliti, da se radi o halecijeli. To je stim vjerojatnije, što se opis sasvim mlade time, kako ga je dao Claus (10), slaže s onom jedva oslobođenom me- duzom halecijele. kako ju je opisala i nacrtala MotzKossowska (43), ai s. opisom još neoslobođene meduze naše halecijele (Hadži, 22). Cudno je, što A. G. Mayer, protiv pozitivnog navoda A gassiza. ističe mišljenje Graeffeovo (16), koje se ne osniva niti na othranjivanju niti uopće na direktnom opažanju. već samo na vjerojatnosti, da pripada kampanulini. Treba obratiti pažnju na či- njenicu, da je Hartlaub (24) othranio kampanulinu iz jajeta meduze Hutonina (Kutimium). Preostaje još rod Halopsis A. Ag. Ne treba ništa da nas smeta. što meduze toga roda imaju mnogo radijalnih še jer je to osobitost, koja se razvija kasnije, kad oslobođena meduza neko vrijeme proživi u planktonu. Tako je to i u ekvoreje. kako su to pokazali Claus (10) i Mayer (39). Ni veličina statocista a ni množina statolita u njima ne smeta, jer se obje tek kasnije razviju. Međutim eiri u halopse ne izlaze direktno iz rubne nabrekline (bulba) kao u naše meduze. Fewkes (12) je vidio mladu halopsu od 5 mm i ta je bila veća od novo oslo- bođene meduze, a ipak je imala samo +4 radijalna kanala, 8 tentakula 1 16 cira. (Cini mi se vjerojatno. da bi meduza Hartlaubovog (24) hidroida Campanulina hincksii mogla predstavljati mladu halopsu. Hartlaub misli doduše, da se nje- gova mlada meduza razvija u euheilotu. ali u euheilote stoje ciri uvijek s desna is lijeva od tentakula na samoj rubnoj nabreklini, kao što je to u naše meduze. U Hartlaubove meduze stoji uza svaku rubnu nabreklinu samo po jedan cirus, a 4 cira stoje interadijalno sasvim slobodno. Na osnovi svega toga, što sam naveo, veoma je vjerojatno, iako nije doka- zano sa potrebnom sigurnošću, da gonofori naše lafoeine izrastu u euheilotu. Dosta je slična naša mlada meduza onoj, koju je opisao Hartlaub (24), (Campanulina_hineksii), ali je položaj i razdioba cira različna. Građa naše me- duze upućuje na euheilotu, a ona Hartlaubove većma na halopsu. Još bi spo- menuo, da je u Jadranskom$moru nađen jedan oblik euheilote, koji su Neppi i Stiasny (44) opisali kao novu vrstu: Zucheilota maasi. Donosim kopiju (slika 25.) neizraštenog eksemplara te euheilote. Tu vidimo samo četiri potpuno izraštena tentakula,!') a svaka na- breklina nosi po dva cira. Izuzetno mogu ciri otpasti, a to se događa u svih euheilota, osobito ako se razvi- jaju u nepovoljnijim životnim prilikama. Uza svaku rubnu nabreklinu idu po dvije statociste. Dovle se potpuno slažu ta mlada euheilota i naša još neoslobo- đeva meduza. Međutim naša meduza ima jedva 05 mm, dok ova slobodna meduza, iako nije izraštena, ima već 3 mm, ta se dakle dalje razvila. [ u naših meduza, koje ; su zatvorene u gonoteci, može se na rezovima raspo- Slika 25. Hucheilota maasi znati, da je umbrelarni rub među rubnim nabreklinama Neppi-Stiasny. Kopija slike ponešto deblji. nego drukčije. Posve je dakle vjero- mladog primjerka iz Jadran- jatno, da će se za slobodna života razvijati i drugi skoga mora sa 4 tentakula * )V : DELTE : niz (očito kršljavo razvijen pri- tentakuli. Među glavnim radijalnim tentakulima pojav- mjerak). Po: Neppii Stiasny ljuju se u euheilote osnove daljnih tentakula, opet (44. tab. II. slika 32.). svaka s jednim parom cira. Broj se statocista dalje ne množi. U korist našemu mišljenju možemo navesti 1 to, da pisci, koji se bave samo sistematikom meduza, stavljaju euheilotu tik uz mitrokomu poradi velike sličnosti u građi. Za mitrokomu je pak Metsehnikoff (41) nesumnjivo dokazao, da pripada kuspideli. a kuspidela stoji svakako bliže la: foeini nego kampanulini, od koje je Hartlaub dobio meduzu, tobože euheilotu. Istaknuo sam već prije jednom prigodom, da će rod Campanulina jamačno obuhvatati oblike s razlikama, većim od specifičnih (Hadži, 22). Potanje istraživanje Har t- laubova oblika (Campanulina hineksti) valjada će pokazati razlike prema tipičnim kampanulinima. Koliko mi je poznato, dosada su uvijek vidjeli meduze tipične kampanuline bez cira; eto navoda van Benedenova (4), Hineksova (27), Hartlaubova o eutonini (Eutimium), pa Nuttingova o vrsti C. rugosa?) Time što smo našli, da i lafoeina producira prave leptomeduze, opet se umnožao broj kampanulinidnih rodova, koji proizvode meduze. Takvih rodova ima dosada šest (Cuspidella, Lafočina, Camella, Campanulina, Lovćnella i Zygo- dactyla), a bit će ih još barem dva; trebat će jedan od njih odijeliti od roda Campanulina (Hartlaubova (C. hineksii!), a drugi od roda Cuspidella, jer nije nikako vjerojatno, da bi polipi jednog te istog roda producirali u jednu ruku meduze tipa Mitrocoma, a u drugu ruku meduze tipa Laodicea, kako su to ne- sumnjivo dokazali Metsehnikoff i Delapova. Trofosome tih hidroida mora da su veoma slične, a razlike će se moći raspoznati tek nakon potanjeg mikro- skopskog i histološkog istraživanja. Ujedno se broj svih rodova tekatnih hidroida, koji produciraju meduze, uopće povećao na neko 15, dok je broj leptomeduznih rodova preko 495. To je velika diferencija koja dokazuje. da naše znanje nije potpuno. Jedan se dio te razlike tiče već poznatih rodova hidroida, kojima ne znamo go- nofori, a onda bit će da je pretjeran broj meduzinih rodova, jer se često razni stadiji iste meduze broje u razne rodove. Od porodica tekatnih hidroida, koje produciraju meduze: Campanulariidae, Haleciidae, Campanopsidae, Hebellidae i Campanulinidae, potonja porodica sadržava najviše poznatih 1) Slučajno su pisci nacrtali nepotpuno razvijeni primjerak 2) €. €, Nutting, The Hydroids. Papers from the Harriman Alaska Expedition XXI. Proc, of the Washington Acad, of se. Vol. TII. p. 157-—216. May. 1901. — DB — meduzorodnih rodova, a onda porodica Camvanulariidae. Obje ove porodice čine dvije glavne linije razvitka ne samo za polipoidnu nego i za meduzoidnu generaciju. Pri kraju svake linijeima meduza bez statocista (Laodicea, Dipleurosoma, Thaumantias), al 1 treća linija (Haleciidae) ima meduza bez statocista, tako Melicertum, koji po navodu Agassiza najvjerojatnije pripada halecidima. Iz toga se ističe sva neprirodnost porodice Thaumantiadae i čitavog modernog, po- sebnog sistema leptomeduza. Isto vrijedi i za meduzinu porodicu Aequoridae Esehsek: jer se u svakoj od navedenih linija mogao razviti oblik sa sekundarno umnožanim brojem radijalnih kanala, a u nekim se linijama zaista razvio takav oblik. Mlade ekvoride imaju samo četiri radijalna kanala. Velik broj radijalnih kanala postao je sigurno polifiletski u više linija. Za sada znamo sigurno (Metsehnikoff), da ekvoride postaju u jednu ruku iz polipa tipa Campanopsis, a u drugu ruku iz polipa kampanulinidskog tipa (po Wrightu Zygodactyla, a vjerojatno i Halopsis iz Hartlaubove Campanulina hineksit). Da se ne može održati poseban sistem leptomeduza, svjedoči činjenica. što već iz samih kampa- nulinidskih polipa nastaju meduze gotovo svih tipova (Laodicea, Dipleurosoma, Mitrocoma, Tiaropsis, Hucheilota, Hutimium, Zygodactyla). Za rod Lovćnella Hineks nije moguće odrediti kakve meduze producira. Hineks (28, tab. 5. slika 2.) točno je ocrtao 1 opisao netom oslobođene meduze lovenele, pak se iz toga raspo- znaje. da imaju dva razvijena tentakula i četiri statociste, dok se ostala četiri privjeska vide kao ciri, koji stoje slobodno, interadijalno isto kao i statociste. Na mjestu dvaju tentakula tek su neznatne nabrekline. Kasnije je Fraser (14) ukratko opisao mlade meduze oblika Lovćnella elausa (to bi imala biti ista vrsta kao Hineksova!) te veli, da mlada meduza ima najprije dva veoma razvijena tentakula, a kasnije osam njih. Jamačno je Fraser zamijenio tentakule s ci- rima. Ostaju li doista samo dva tentakula potpuno razvijena, a da se ciri množe dalje, onda bi se meduza lovenele razvila u safeniju, za koju i onako ne znamo s kakvim polipom stoji u generacionoj mijeni. 3. Generična i specifična pripadnost našega oblika. 5 obzirom na porodičnu pripadnost našega oblika ne može biti sumnje, da je to kampanulinid. O rodnoj pripadnosti moram reći nešto više. Kako u našeg oblika držak nije izrazit, dok je operkularni aparat sličan onome u kuspidele, a hidroriza ima nematofore, po dosadanjem bi ključu za određivanje bilo nesumnjivo, da se radi o rodu Lafočina M. Sars. Razlikovao bi se dakle prema rodu Cuspi- della Hineks jedino po nazočnosti nematofora. Tome bi se pridružilo još, da la- foeina po Broehu, pored sličnosti u obliku gonangija, ne producira slobodnih meduza nego sjedave gonofore nepoznate građe, a jaja bi se razvijala u gonoteci sve do planule. Potonju razliku (u gonoforama) mnogi autori (među njima i sam Broeh) ne smatraju generičnom s osobitim obzirom na neke rodove atekatnih hidroida ( Tubularia, Corymorpha, gdje pored slobodnih meduza ima i sjedavih gonofora), to sigurno ne vrijedi za sve linije razvitka atekatnih i tekatnih hi- droida. Međutim držim, da bi to mišljenje imalo vrijediti samo za takve rodove, u kojih je trofosoma zaista potpuno jedinstveno građena, al različita samo po go- noforima. (im bi se na blastozoidima ili gonantima isticala znatnija razlika, bilo bi bolje odijeliti oblike u posebne rodove. Na to će nas pogotovu prisiliti svrstavanje mnogobrojnih meduza iz posebnog sistema u jedinstveni sistem hi- droida. Ne mareći za druge slučaje najprije ću porediti vrstu Lafočina maxima Moe za koju je Broch našao aberantne gonangije, s našim oblikom kao s prototipom roda lafoeina Lafočina tenuis M. Sars, da vidimo, ne postoje li Među njima razlike, koje su znatnije od specifičnih. Kormus je i u naše lafoeine i u prototipa posve plazav. Levinsenov oblik tvori rizokavlična drvca s osobitim i veoma određenim načinom rasta. Naravno, kad ne bi bilo nikakve druge razlike, do li načina, po kojem se razvija kormus, ne bi bilo nužno da posebno ističem tu razliku; ovako pak to ima smisla. 5 obzirom na hidroteke prototipa roda Lafočina veli G. O. Sars samo ovako: ,Hydrothecae — 54 hyalinae, cuti tenuissimo, sessiles. subeylindricae, erassiuseulae, opereulo conico produeto ex segmentis numerosis eonvergentibus composito“, (48, strana 119.).!) Mnogo je više pažnje obratio taj pisac opisu mahozoida, jer su mu se hidranti činili suviše slični kuspidelinim hidrantima, dok su mahozoidi činili generičnu diferenciju. Više možemo raspoznati iz Sarsovih slika nego iz opisa. Na slikama raspoznajemo, da su hidroteke kao u našeg oblika na bazi oštro odijeljene od hi- drorize. one su na prijelazu prema hidrorizi upravo stegnute, a moglo bi se po slici zaključiti, da je na dnu hidroteke i dijafragma. Insercija se polipa (vijenac vezivnih tjelešaca) nalazi na dnu teke tik iznad prijelaza u hidrorizu. U Levin- senova oblika nije tako. U dijagnozi (36, strana 40.) veli Levinsen za hi- droteku: ,Hydrothecae elongate eylindricae basi non constricta dimidio inferiore marginibus plus minusve distinete undulatis“. Iz slike (36, tab. VI., slika 11.) se pored toga vidi joši to, da se insercija polipa (vijenac vezivnih tjelešaca) nalazi znatno više iznad prijelaza hidroteke u hidrorizu. Osim toga Levinsen izričito ističe, da u njegove lafoeine nema dijafragme kao ni u kuspidele. K ovim znatnim razlikama pridružuje se još i ta, da mahozoidi Levinsenova uvblika imaju na slobodnom kraju gustu i veliku nakupinu sitnih knida, dok Sarsova i naša ]a- foeina imaju poput klatrozoona i plumularida svežnjić od nekoliko tako zvanih ogromnih, sabljastih knida. Već sam istaknuo Broehov navod o gonangiju Levinsonovog oblika, pa je od znatne važnosti, hoće li se potvrditi B r o- ehov navod. Već iz svega ovoga, što sam mogao utvrditi, slijedi, da između Levinse- nova oblika s jedne strane, te Sarsovog i našeg s druge strane, postoje znatne razlike. Nužnoje, da se Levinsenov oblik generički odijeli od roda Lafočina, koji je postavljen na osnovi Sarsovog oblika. Ako će buduća potanja istraži- vanja potvrditi ovo moje mišljenje, onda predlažem za novi rod naziv Levinsenia u počast vrsnog danskog hidroidologa, koji ima veoma velikih zasluga za pozna- vanje ove hrpe životinja. Rod Levinsenia_ pripadao bi posebnoj hrpi u porodici Kampanulinida, što ju tvore rodovi s primitivnom klopkom: Cuspidella, Lafočina, Stegopoma. Rod bi Levinsenia stajao između rodova Cuspidella i Lafočina. S obzirom na hidrante stajao bi bliže kuspideli, ali bi se od kuspidele razlikovao po nema- tozoidima i po građi gonangija (gonofora); od lafoeine bi se pak razlikovao po gonangiju. po građi hidranata (nestašici dijafragme. visokom položaju vijenca ve- zivnih tjelešaca), a i po građi mahozoida (nematofora), budući da su knidariji mahozoida u levinsenije sastavljeni od guste nakupine nesređenih malih knida. S obzirom na operkularni aparat nema znatnih razlika među svim tim obli- cima. jer pripadaju onoj hrpi kampanulinida, u koje nema oštrije izražene granice (pregiba) među tekom i zapornom membranom. U svih je nižih kampanulinida ta membrana cjelovita, ali se u pojedinim rodovima razlikuje prema načinu, na koji je membrana složena u poklopac. a zbog toga je nešto različan i način, na koji se razvija operkularni uređaj za ontogeneze. Kuspidela je u tom pogledu dobro istražena (K ram p, 84), iako nije utvrđeno, kako postaju uzdužne bore. Iz slika se Krampovih (34, tabla 24. slike 2—6.) može raspoznati, da te uzdužne bore stoje veoma pravilno. te da se nalaze samo uz gornju partiju hidroteke i da pre- staju oštro na rubu potpunog ali prolaznog krovića. Taj je tanji krović odijeljen od same zaporne membrane vidljivom oštrom granicom. Između donjeg ruba za- porne membrane 1 same teke nema pak oštre međe; tu je prijelaz postepen. Kad se zaporna membrana stegne u poklopac, bore se dižu pravilno prema otvoru sve većma, tako da oni mali dijelovi membrane među borama dobivaju vid pravilnih trokutnih segmenata. Zbog toga je slika piramidastog pravilnog poklopca potpu- ') Dijagnoza roda Lafočina, što je daje Marktanner-Turneretseher (Die Hydroiden d, k, k. nathist. Hofmus. Ann, d. k. k, naturhist. Hofmus. Wien. V., 1890. str. 213.), nešto se razlikuje od Sarsove: ,Hydrotheken eylindriseh, sitzend, ihre Hohlung mit der der Hydrorhiza in continuirlichem Zusammenhange, somit kein deutliches Septum an der Basis der Hydrothek vorhanden. Miindung der Hydrothek mit einem aus mehreren dreieckigen Klappen gebildeten Deckelapparat versehliessbar“, O mahozoidima nema spomena, nija, a sam se poklopac svršava s pravilnim vrškom, koji kao da je sastavljen od samih šiljčića. Ako je sve tako i u drugih vrsta roda Cuspidella, kako to Kramp opisuje i crta za vrstu C. procumbens, onda ne može biti sumnje, da s obzirom na operkularni uređaj ima generičke razlike među kuspidelom i našom lafoeinom. Da je pak to tako, vidimo iz opisa i slika gotovih hidranata (na primjer u Hineksa, Metsehnikoffa it. d.). Baš je ta pravilnost potaknula osni- vača roda Cuspidella (Hine ks, 17), da u dijagnozi veli: ,conical opereulum composed of many pieces“, a za vrstu C. huwmilis navodi, da je operkulum složen od ,10—12 convergent segments“. To je bio uzrok, što se tako dugo mislilo, da je operkularni uređaj u svih kampanulinida sastavljen od trouglastih posebnih zubića. U naše kao i u Sarscve lafoeine bio bi mučan posao brojati te tobože zubiće ili segmente, jer su suviše nepravilni i nejednaki, a za potpune retrakcije polipa zasukani su na vršku i u svježem neistrošenom stanju. Šar s se nažalost u opisu ne osvrće na to pitanje, ali u dijagnozi veli: ,. . . opereulo eonieo pro- ducto ex segmentis numerosis convergentibus eomposito“ (48, strana 119.). Da je brojanje bilo lako, S ars bi bio te segmente sigurno pobrojao i naveo broj, kao što to čini, recimo, za kalicelu (,circiter 12“). Sarsove slike pokazuju još bolje od opisu, da su prilike zapornoga uređaja u njegove lafoeine poput onih u naše lafoeine. Na polipu, što ga je Metsehnikoff othranio iz jajeta me- duse Laodice eruciata (41, tab. 4. slika 1.), još se više ističe pravilnost nego na kuspideli. Tu se u jednu ruku vide pravilni zubičasti segmenti, a u drugu je ruku oštro označena međa teke i zapornoga uređaja. Valjada će biti potrebno odijeliti od kuspidele taj kampanulinid, koji je kuspideli dosta sličan, te za njega osnovati nov, poseban rod. Na to upućuje i znatna (bar generična) razlika među njihovim meduzama (Laodice, Mitrocoma), koje meduzolozi stavljaju dapače u raz- lične porodice. Za taj bi slučaj bilo podesno, da se generično ime meduzoidne generacije prenese i na glavnu polipoidnu SBnE GI pa da se i hidroidski rod kampanulinidski nazove: Laodicea (osnovao ga je Lesson god. 1843. za medu- zoidnu generaciju; cit. po A. G. Mayeru I. strana 201.) i Za nas bi bilo znatno, da znamo točno prilike zapornoga uredaja u L e- vinsenova oblika. Iz slika i opisa Levinsenai Broeha ne može se izva- diti sve, što bi trebali; ipak se može raspoznati, da zaporni uređaj Le vin se- nova oblika stoji po građi među onim u naše lafoeine i onim u kuspidele; al je svakako nešto napredniji od onoga u lafoeine. To se slaže s onim, što uopće vi- dimo u kampanulinida s obzirom na operkularni aparat: da su naime ti aparati u pojedinih rodova samo stepenasto različni. Rezultat čitave kritične analize nekih najnižih kampanulinida je taj, da predlažem, neka se odijeli polip sličan kuspideli, što ga je Metsehnikoff othranio iz jajeta meduze Laodicea Lesson!\ od roda Cuspidella Hineks, pa da se ime meduzoidnog roda prenese na njegovu polipoidnu generaciju. Ne samo u go- nosomi već i u trofosomi ima nesumnjivih generičkih razlika prema kuspideli. Za sada se moramo zadovoljiti, da istaknemo konstatovane razlike u zapornom uređaju. Rod Cuspidella, a po svoj prilici i novi rod Laodicea, razlikuje se od roda Lafočina kao i od Levinsenova oblika ne samo po gonosomi (medđuzoidnoj generaciji). Za razliku prema kuspideli ima lafoeina dijafragmu, a hidroteka je i vanjskim znakom oštrije odijeljena od hidrorize. Zatim ima razlike u građi i u postanku zapornoga uređaja. Prema tome bi mogli postaviti slijedeću novu dijagnozu roda Cuspidella Hincks emnd.: Kormi ostane nički plazavi. Hidro- teke potpuno sjedave, izlaze iz hidrorize u potpunoj svojoj ši- rini te nemaju dijafragme. Između teke i zapornoga uređaja nema uvijek vidljive granice. Na cjelovitoj zapornoj membrani, koja u hidrantova pupa čini potpuni n: astavak teke, te je oštro omeđena od prolaznog krovića, nastaju pravilne cjelovite bore; među njima su u određenom broju pravilno trouglasti dijelovi. 1) Jamačno ima među opisanim kuspidelama još kampanulinida, koji ovamo pri- padaju: sigurno jje to za onaj Delapove, iz koga je dobila mlađu laodiceu. — 56 — GGonosoma. Gonanti imaju gonoteku istoga oblika 1 građe kao hidroteke, samo što su veće. Na blastozoidu se razvijaju lepto- meduze roda Meitrocoma Haeekel. Posebno ime roda za medđuzoidnu generaciju ima se voditi samo za P uPlaznoga stanja. a kasnije ima da otpane. jer je sasvim suvišno (isporedi: Hadži, 22, strana 62 Rod Lafočćina M. Sars imu ovu karakteristiku: dora bacimo Puzavi rizo- stolonički kormi. Iz hidrorize izlaze hidranti. kojisu odijeljeni od nje, na bazi su stegnuti, a imaju i dijafragmu Zaporna je membrana samo po svojoj tankoći odijeljena od gornje partije hidroteke, a izlučuje ju zaobljena glavica pupa; između nje i krovića nemazarazvitka oštra brida. Uzdužnisunabori zaporne membrane nepravilni, arub je zatvorene membrane zasukan. Tanki mahozoidi (n ematofori) zatvoreni u mahoteku (nemato- teku) s rupieom na vršku, armirani sa nekoliko velikih knida. Gonosoma: Gonanti s gonotekom, koja je slična hidroteci, ali mnogo veća. Na blastozoidu pupaju leptomeduze, koje se oslo- bađaju sa 4 radijalne cijevi, sa 4 rubna tentakula na omašnim rubnim nabreklinama, iz kojih izlaze podva čira; na objema stra- nama svakog tentakula po 2 zatvorene statociste (derivati veluma, meduza se razvija vjerojatno u euheilotu). Budući da se navodi pisaca o Levinsenovu obliku Lafočina mazima ne slažu s tom karakteristikom. predlažem, da se za taj oblik osnuje nov rod po imenu obretnika: Levinsenia g.n. Kormi izrastu u rizokaulična osobito građena drvca. Veliki hidranti prelaze neposredno u čitavoj širini iz hi- drorize (rizokauloma), a dijafragme nema. Polip je pričvršćen na teki poviše nabrane baze hidranta Operkularni aparat do- nekle sličan onome u kuspidele. Veliki mahozoidi posve zatvo- reni u mahoteku, a ispod krajnog otvora velika je nakupina malih knida. koje nijesu u jednom redu. Gonosoma: Gonanti t.j. gonoteke odgovaraju po obliku i veličini hidrantima, na blasto- zoidu niču sjedavi gonofori, jajeseu gonoteci razvijau planulu. S obzirom na vrstu možemo konstatirati, da. se naš oblik specifično razlikuje od poznatih vrsta roda Lafočina. Najbliže stoji naš oblik prototipu roda, vrsti [,. tenuis M. Sars (opisanoj po G. O. Sarsu, 48, strana 119—120.). Habitus korma u obje je vrste isti (plazava hidroriza s pojedinačnim hidrantima, mahozoidima i gonantima). Hidranti su u naše vrste gotovo za polovicu manji (neko 038 mm, prema neko 09 mm). a još je veća razlika u veličini i obliku mahozoida. pa su i knide mahozoida veće u 1. fenuis. U naše su vrste mahozoidi rijetki, dok u L. tenuis hidroriza je upravo njima načičkana. Gonosome nijesam mogao ispore- đivati. jer koliko znadem nije poznata za vrstu L. tenuis. Još je nešto veća raz- lika, čini se, prema drugoj opisanoj vrsti L. longitheca Juderholm iz antarktika. Našem sam obliku dao ime po hrvatskom istraživalačkom brodu: ,Vila Velebita.“ Ne slijedi iz toga, što je Lajočina vilae-velebiti opisana tekar sada, da je to kakva rijetka vrst. Već taj slučaj, da sam je našao na tri razna mjesta, u mate- rijalu, sabranom samo za četiri vožnje ,Vile Velebita“, dokazom je. da to nije nipošto rijedak oblik. Uvjeren sam, da je Lafočina čest kampanulinid, ne samo u našem Jadranskom, nego i u drugom moru (kosmopolitizam euheilote!), al su ga poradi sitnoće previđeli, pa i zamijenili s kuspidelom. Kad se jednom znade, da mahozoidi mogu biti ne samo mali, nego i na rijetko posijani, pa kad se bude više pazilo na njih, sigurno će se nalaziti lafoeine češće nego dosada. Svakako je čudno, što je kuspidela dosada samo jedamput navedena iz Jadrana (Pieper, 41. s jugoistočne obale). Svaki sam put našao lafoeinu u Kvarnerolu na pluta- jućem sargasu. Iz toga se može zaključiti, da naša lafoeina nije hidroid, koji se drži poglavito duboke vode, jer sargasum ne raste u dubljini. U tome je, čini se, znatna razlika prema vrsti Lafoćcina tenuis M. Sars. Odmah je prvi put nađen taj oblik kod Lofota u dubljini od 300 hvati, a G. O. Sars ga je nalazio u du- bljinama od 60—100 hvati (G. O. Sars, 48. strana 1380—121.). I Hineks (1. GE u bilješei 2. ove rasprave strana 125.) je isti oblik konstatirao iz dubokog norveškog mora (oko 300 hvati), te iz dubokog mora oko Islanda (oko 100 hvati dubljine). Marktanner-Turneretseher!): (str. 413.) spominje istu vrstu s istočnih Spitzbergena iz dubljine od 45—50 hvati. D' Urban?) navodi za Barentsovo more vrstu /. tenuis iz dubljine od 67 hvati, a za mjesto oko Nove Zemlje (Novaja Zemlja) iz dubljine od 62 hvata. Još bi mogli reći, da je i treća od poznatih vrsta roda Lafočina; L. longitheca Jiderholm nađena u du- bokom moru antarktika (isp. Jiderholm E., Hydroiden aus antarktisehen und subantarktisehen Meeren. Wiss. Ergeb. d. sehwed. Siidpolarexped. Bd. V. Stoek- holm. 1909.) Popis upotrebljene literature. 01. Agassiz A. Illustr. catalogue of the Museum of comp. zoology of Harvard college. 11. North American Acalephae. Cambridge. 1865. 2. Aleoek A. A case of commensalism between a Gymnoblastic Anthomedusoid (Sty- lactis minoi) and a Seorpaenoid Fish (Minous inermis). Ann. a, Mag. Nat. Hist. 6. ser, vol. 10, p. 207—214. 5. Allman G. J., Report on the Hydroida coll. during the exploration of the Gulf- stream by LL. F. de Pourtales Mem. Mus. Comp. Z001l., vol. 5.- 1887. 4. Beneden van P. J., Recherches sur la faune littorale de Belgiques (Polypes). Acad. belgique de Bruxelles. T. XXXVI. 1866. 5. Bonnevie K., Zur Systematik der Hydroiden. Zeitschr. fir _wiss. Zool. Vol. 63. 1898. 6. Broch H., Die Hydroiden der arktisehen Meere. (Fauna aretica V. 1.) Jena 1909. 7. Broch H., Hydroida (I). The danish Ingolf-Expedition. Vol. V. 6. Copenhagen, 1916. 8. Brooks W. K., Notes on the Medusae of Beaufort N. C. 2. Stud. Biol. Lab. John Hopkins Univ. Baltimore., vol. 2., p. 465—475., 1883. 9, Browne E. T., A revision of the Medusae belonging to the Fam. Laodieeidae. Ann. Mag., of Nat. Hist. Ser. VII., T. XX., 1907. 10. Claus C., Untersuchungen iiber die Organisation und Entwicklung der Medđusen, Prag —Leipzig. 1883. 11. Coward W. E., On the Ptilocodium repens a new Gymnoblastie Hydroid epizoic on a Pennatulid. (Siboga-Exped.) Kon. Akad. v. Wetenseh. Amsterdam. Versl. v. d. gewone Vergard. d. Wis-en-nat. afd. XXIL 2. p. 129—73D. 1909. 12. Fewkes J. W. On certain Medusae from New England. Bull. Mus. Comp. Zool. Vol. 18., p. 209—240. 1387. 13. Franz V-Stechow K., Symbiose zwisehen einem Fiseh nnd einem Hydroidpolypen. 4001. Ang. B. 32. p. 752—754. 1908. 14. Fraser Mac Lean C., Some Hydroids of Beaufort. N. C. Bull. of the bureau of Fisheries. Vol. XXX. 1910. Washington. 1912. 15. Gegenbaur (., Zur Lehre vom Generationswechsel_und der Fortpllanzune bei Medđusen und Polypen. Wiirzburg. 1554. bI 16. Graeffe K., Ubersicht der Seetierfauna des Golfes von 'Triest. 11. (Coelenteraten. Arb. d. zool. Inst. Wien-—Triest. Bd. XVIL 1907. p. 65-—94. 17. Hadži J., Uber die Nesselzellwanderung bei den Hydroidpolypen. \rb. d. 2001. Inst. Wien—Triest. Bd. XVII. 1907. p. 65—94. I) G. Marktanner-Turneretseher, Zoolog. Ergebnisse d. i. J. 1589 a. Kosten d. Bremer Geogr. Ges. v. d. W. Kiikenthal u. A. Walter ausgefiihrten Expedition naeh Ost-Spitzbereen. Zool. Jahrb. Abt. f. Syst. Bd. ViII. 1895. *) W.s.M. D Urban, The Zoology of Barents Sea. Ann. Mag. Nat. Hist. Ser. Đ. Vol. VI. 1880. str. 268. da — DS — Hadži J. Razmještaji selidba knidocita u hidromeđuza i u hidroida uopće. Knjiga 198. ,Rada“ Jugosl. akad, zn. i umjet. p. 141-247. Zagreb, 1911. Hadži J., Poredbena hidr. istr. 1. Hebella parasitića (Ciamician). Knjiga 198, . Rada“ Jugosl. akad. zn. i umjet. p. 105-210. Zagreb. 1913. Hadži J., Poredb. hidr. istraž. 1IL. Haleciella_ microtheca €. n., sp. n. ete. Knjiga 202. .Rada“ Jugosl akad. zn. i umjet. p. 191—241. Zagreb. 1914. . Hadži J, O regeneraciji (renovaciji) hidranata u tekatnih hidroida. Knjiga 208. »Rada“ Jugosl. akad. zn. i umjet. p. 114-——210. Zagreb. 19195. Hadži J., Rezultati bioloških istraživanja Jadranskoga mora. Hidroidi I. Camella vilae-velebiti g. n.. Sp. n., Croatella g. n. ,Prir. istr. Hrv. i Slav.“ sv. 7. p. 23—81. Zagreb. 1915. Ilargitt C W., A further Note on Keratosum complexum. Biol. Bull. Woods Hole. vol. 20. p. 187—189. 1911. . Hartlaub C., Die Hydromedđusen Heleolands. Wiss. Meeresuntersuch. hrsg. v. d. Komm. z. wiss. Unters. d. deutseh. Meere. Kiel-Helgoland: N. F. Bd. II. X. Abh. Kiel-Leipzig. 1897. 3. Hartlaub C., Die Hydroiden der magalhaensisehen Region und ehilenisehen Kiiste, 2001. Jahrh. Syst. Suppl. VI. p. 497—714. Jena. 1905. '6. Heath H, The association of the fish with a Hydroid. Biol. Bull Woods Hole, vol: +19: ps 43——(8. 1910. . Hineks T. A history of the British Hydroid Zoophyter. London. 15685. ;. Hineks T., Supplement to a catalogue of the Zoophytes of South Devon. Ann. and Mag. of. Nat. Hist. S. 4., V. 8., p. 73—80. 1871. 29, Jiderholm E. Uber aussereuropiisehe Hydroiden des zool. Mus, d, Univ. Upsala. Bih. fill k. svenska Vet. Ak. Handl., v. 21. No. 6. Stockholm. 1896. Jennings H. S., Die niederen Organismen, ihre Reizphysiologie und Psyehologie- Teubner. Leipzig-Berlin. 1914. Jungersen H. F. E.. On a new Gymnoblastic Hydroid, Iehtyoeodium sareotretis. Vidensk. Meddel. Naturh. Foren. Kčbenhavn. v. 64. p. 1—33. 1911. Jungersen H. F. E., Additions and corrections ete. Ibid. p. 211—214. Kemna A., Morphologie des Coelenterćs. Ann. d. 1. soc. roy. zool. et malac. đe Belgique. T. XLII. 1908. t. XLIV. 1909. Bruxelles. 1908. . Kramp P., Report on the Hydroids coll. by the Daomark Exped. at north-east Greenland. (1906 —8). B. V. Nr. 7. Kčbenhavn. 1911. p. 341—396. 9. Kiihn A, Entwieklungsgesehichte und Verwandtsehaftsbeziehungen der Hydrozoen. I. Die. Hydroiden. Ergeh. u. Fortsehr. d. Zool. B. IV. 1. Jena_1918. p- 1—284. 6. kevinsen G. M. R. Meduser, Ctenophorer og Hydroider fra Grčnlands Vestkyst. tillixemed Bemaerkninger om Hydroidernes Systematik. Vid. Medd. fra den naturh. Foren. Kčbenhavn 1895. p. 1—T70. 7. hevinsen G. M. R., Systematic studies on the Sertnlariidae. Vidensk. Medd. fra den naturh. Foren. B. 64. p. 249—325. Kčbenhavn 1915. p. 1—70. Lloyd M. E., Nudielava monocanthi. the type ofa new genus of Hydroids parasitić on fish. Records of the Indian Mus. V. I. p. 281 —289. Calcutta 1907. 9. Mayer A. G., Međusae of the world. Vol. 1, 11. Washineton. Publ. by the Car neeie Inst. 1910, MeauunoBe M.ivb, Marepinani Ib nosnanilo ceueonovopn u menlysn. Man, nmi. o6ni, 106, eer., anrpon, u srnor. Mockna 1871. . Metselnikolff E. Embrvologiseho Studien an Medusen. Wien. 1886. P\ b=] Motz-Kossowska S., Contribution 4 la connaissance des Hydraires de lu Medi- terranće occidentale. 1. IIydraires #ymnoblastiques. Areh. de Z00l. exp. et gćnćr. S. IV. T. 3. p. 39—98. 1905. 3. Motz-Kossowska S., Idem. II. Hydraires valyptoblastiques. Ibidem. S. V, T. 6. p. 325—352. 1911. . Neppi V.- Stiasny (4, Die Hydromeđusen des Golfes von 'Triest. Arb. der zool, Inst. Wien—Triest. T. XX. p. 23—92. 1913. DO. GU. — i) = . Nutting Ch. C., Hydroids of the Hawaiian Islands collected by the steamer ,Alba- tross“ in 1902. Bull. U. S. Fish. Comm. T. 23. 1906. . Picetet C-Bedot M., Hydraires provenant des cempagnes de I Hirondelle. 16. camp. seient. Albert I. Prince d. Monaco. Kase. 18., 59 pp. 1900. . Pieper F. W., Erginzungen zu Heller's Zoophyten . . . des adriat. Meeres. Z00l. Anzeiger. p. 148, 164, 185 i 216. 1884. ;. Sars G. 0.. Bidrag til Kundskaben om Norges Hydroider. Forh. i Vidensk.-Selsk . i Christiania. p. 91—150. 1875. . Sehneider K. C., Hydroidpolypen von Rovigno. Zool. Jahrh. Abt. f. Syst. Bd. 10 p. 4172-—555. 159%. Speneer_W. B., A new family of Hydroidea. Trans. roy soe. Victoria. v. 2. (1), p. 121—140 . 1590. — On the structure of Ceratella fusca. Ib. v. 2 (2). . Steehow E, Hydroidpolypen der Japanisehen Ostkiiste. 1. Athecata und Plumula- ridae. Doflein, Naturgeseh. v. Ostasien. Abh. math.-phys. Kl1. d. k, bayer. Akad. d. Wiss. 1. Suppl. Bd. Abh. 6. p. 1—111. 1909. 2. Steehow E., Idem II. Campanularidae, Halecidae, Lafovidae. Campanulinidae und D Sertularidae nebst Erginzungen zu den Athecata_ und Plumularidae. Ibid. 3. Suppl. Bd. 2. Abh. p. 1—162. 1918. . Ussov M. Eine neue Form von Siisswasser-Coelenteraten, Morph. Jahrb. v. 12. p. 137—153. 1887. 54. Vanhčffen E., Die Hydroiden der deutschen Siidpolar-Hxpedition 1901 —190. Deutsche Siidpolar-Expedition 1901.— 1903.“ Bd. XL. Zool. IIL. Berlin. 1904. 3. Vouk V., Das Problem der pflanzlichen Symbiosen. Biologenkalender 1914. p. 46—68. Leipzig 10H. ). Wagner J., Recherehos sur VP organisation de Monobrachium parasiticum Meroj. Arch. biol. TT. 10. p. 273—309. 1890. . Warren E. On Lafoea dispolians sp. n., a IIydroid parasitic on Dertularim bidens Bale. Anu. Natal Gov. Mus, "I. 2. 1909. \Weismann A, Dice Entstehung der Sexualzellen bei Hydromedusen ote. Jena. 1553. Will L.. Uber das o oVorkommen kontraktiler Elemente in den Nesselzellen der Ovelenteraten. Sitzber. u. Abh. d. naturf. Ges. Rostock N. F. B4. 1. 1909. p. 120! Wright T, S. Journal of mierose. science. London. N. 5., Vol. 9. Badržaj. Strana I. Halocoryne pidzoica o mp2. ET osa ž I. Morfologijski opis korma . A. Karakter podloge B. Vid halokorinina korma 2. Građa i način rasta hidrorize 3. Morfologija i histologija hidranata , A. Pranichoja persona (gastropolip ili gastrozoid) ž Nestašica tentakula h Oblik gastrozoida (hranidbenog polipa). Knidne. nakupine (ružice, rozete) Vo SIn ODO = mB LE B. Iistologija hranidbenog polipa 12 Ektoderm < se sovje GAJE O aE rata ki udarne 12 h Entoderm . . jak. casi M EEK: 14 C. Obrambeni polip (mahopolip ili "mahozoid) . «oz pr A GDR: g) f Razvitak “hidranata na. KOrmu so 2nd oni do ho abs ašće 17 >. Biologija halokorine . . . io genak Raa 13 a. Epibioza halokorine i erodnih oblika... . Bada bksk 15 b*Epibiozatikorinidašu klavida “2. none So a O RE 21 daa bougamvalljdata 9 A A o Epibioza tekatnih hidroida . . . .. s pe a U R2 6. Adena odnosi i halokorinino mjesto u sister id SORTE 23 a. Porodična pripadnost SSM e o. S ea 23 b; Generičnai pripadnosti i: i eekovo 12. 400 Ko aan ao II Tafočinasvijae-velebitiinnvana Sna o GV SA 21 Kite sra Sazi, a sdnčike:, vidi odija Si ni ra GaS ak 21 . Morfologija trofosome : Raka PA a Koali (a 2 Pa rs A. Građa korma. . . . Sjedi: obe. vo e g, a o PEGI s B. Oblik i građa hidranata PEC SM e Lei 0 Ka ra a Hidrant i. hidnotekak Maza g E ajA TG. 2 en E a 29 G. Razvitak hidrantovihspunovsjšsks s I O 2 a, “Tyorenje; hidroteke, s oli a s a a jas 2 b, “Evorenje! zapornogal uredaja ise. Meo OT e? 34 Tvorenje teke u tekata mopbe: o. do 0la. e Sha 3B D. Redukcija 1 renovacija hidranathi: 22 a 0 e a EST E. Mahozoidi ili nematofori . . 2... PR RR ce 38 a. Mahozoidi lafoeine . . šou. A o o b. Općeno o mahozoidima (ne matotorima) s bi u Gi usp i SKOK Moe 39 x: Mahozoidi atekatnih bidroida'. - . -.. «<... < 7287729 3. Mahopalipi*tekstnih mdrordames. 4. o E i 40 = o = 2. Morfologija gonosome č A. Oblik i građa gonangija . B. Razvitak gonangija a C. Poredbeno shvaćanje lafoeinina gonangija D. Razvitak i građa gonofora . SP RANE a. Sistematska vrijednost g gonofora . h% Prvi odsjek razvitka Kasniji razvitak gonofora hoka bra Nk ne meduze . . . . D. Gaadini i specifična pripadnost našega oblika Doštampano 30 juna 1917. Florističke studije po hrvatskom Zagorju. Napisao Daacurix Hine. Primljeno u sjednici matematićko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenske akademije D znanosti i umjetnosti dne 253. oktobra 1916. Napomena. Ljudevit Gaj, valjada ponukom svoga oca ljekarnika. započeo je istra- živanje zagorske flore početkom prošlog vijeka u Krapini. Godine 1826. štampao je kojižicu »Die Sehlčsser bei Krapina sammt einem Anhange von der dortigen Gegend in botaniseher Hinsieht*. Ta knjižica ima 36 a a “od stranice 27—36 nabraja 16-godišnji Gaj biljke iz okolice krapinske, koje je poredao alfabetskim redom po latinskim imenima, dodavši i njemačko ime; žalimo da nije dodao i narodna imena. Zabilježio je u MM više od 200 vrsta, među kojima ima i takih. koje su ostale ,ne određene“. Na svojim botaničkim ekskurzijana u Krapini. pribilježio sam više be 100 vrsta. kojih nema u Gaja. pa bi ta svota bila veća, da sam dodao ono bilje sa Trškog Vrha, iz Dolića, Strahinja. Podgore ili sa Triju Kralja. Udara u oči, da Gaj ne bilježi nekih običnih biljki. a pogotovu da ne navodi izvjesna drveća i grmlja kao n. pr. jalše, klena, lijeske, breze, bijeloga grabra, crnoga grabra, kaline, sviba. drijena, klokoća. Ne bilježi nijedne vrbe E? u Krapini raste Salia alba. S. incana. S. cinerea; isto vrijedi i za divlje ruže. Od drugih običnih i običnijih biljki nema u Gaja n. pr. Fa- slinaca sativa. Petasites officinalis, Plantago media, Polygonum avieulare, Pulmo- naria officinalis, Lathraea squamaria, Stellavia media, Sedum album, Sinapis ar- vensis, Trifoliwm patens, 1. pratense, 1. vepens, Vica eracca, Convolvolus arvensis, Edora mosehatellina, Delphinium consolida, Iuphorbia eyparisstas, Lamium purpu- rem. hquiselum arvense itd. d Godine 1853. krenuli su u Zagorje na kolima iz KriXovaca Sloser i Vukotinović i prošli Novi Marof, Zajezdu, Belec, Zlatar. Mače, Sutinsko. Radoboj i došli u Krapinu. otkuda su se 9. jula preko Macelja zaputili u Tra- košćan, odavle u Bednju, Lepoglavu, Ivanee, Novi Marof, pak u Križevce, kamo su stigli 10. jula o podne. Svoja floristička istraživanja opisali su u posebuom putopisu“. u kojem bilježe šumsko drveće i grmlje, bilje sa vapnenih stijena, sa nizina, sa livada ! Dragutin Hire: Ljudevit Gaj kao fHorista. (,Glasnik“ hrv. naravosl. dr. Go- dina XIII, Zagreb 1902., poseb, ot. p. 1.—38.) č > Naturhistorisehe \Wanderungen dureh cinige_ Gegenden Nord-Croatiens im Jahre 1893. (Oesterr. botan. Wochenbl., IV. Jahrgang (1854.), p. 107, 114. 122, 131, 15%, 143.) Vukotinović je napisao radnju ,) POVE putovanje po Zagorju hćr- vatskom“, ali ne u ,Gospodarskom Listu“, kako to bilježi J. A, Knapp u Vuko- tinovićevu životopisu (Oesterr. botan. Zeitsehrift, 1879. p. 4). već u, Gospodarskim Novinama“ (Zagreb, 1854., p. 8.—11.). i pašnjaka. U Krapinu su došli 9. srpnja, uputili se na Krapinski grad i tamo našli ovo bilje: Asperula longiflora, Dianthus vaginatus, Anthemis tinetoria, Linum hivsutum. Calamintha officinalis. O. thymifolia, Alyssum Sehlosseri, Hyperium hir- sutum, H. elegans, Calamagrostis montana. Poa huybrida. Stlene otites, Sedum ve- Jlegum, Campanula rotundifolta. C. petraea, C. eliptica itd. U svojoj hrvatskoj radnji bilježi Vukotinović za Krapinu kao po- rjeđe bilje samo: Xeranthemuwn eylindraceum, za susjedne bregove pak prama Radoboju Medicago carstiensis, a za planinske šume (strya carpinifolia. Ovo bilje zabilježeno po Vukotinoviću htio sam da ,revidiram“ pak sam ga potražio u njegovu herbaru; u njem sam iz Krapine našao samo ove tipove: Calamintha thymijolia (br. 2238.), Anthemis tinctoria (,Kod staroga grada Kra- pine 22. VII. 1879. U Zagorju kod Krapinskih 'Vopliea 29. VI. 1863. ; br. her- bara 1484.“*) i Medicago carstiensis uz ovu bilješku: ,Na bregovih kod Radoboja i Krapine. Juli, 1893.“ — ,Kod Radoboja i Pregrade. Juni 1869.“ (br. herbara 3221.)! Campanula rotundifolia pohranjena je u Vukotinovićevu herbaru (br. 2014.) sa Vidovćaka kod Varaždina, C. petraća sa Monte Balda iz Italije (br, her- bara 2048.), dok (. eliptica nema uopće; Xeranthemum cylindraceum ima V u k o- tinović iz Podsuseda. gdje je ta biljka u vinogradima brojna (br. herbara 1955.) Dianthus vaginatus iz Francuske (br. herbara "5018.), Nilene otiles sa Vre- bačke staze u Lici (br. herbara 5094.), ali nema sa Krapinskoga grada Asperula cynanehica, Stlene nutans, Dianthus eroaticus, Companula pinijolta, C. bononiensis, Linum flavum, a sigurno je, da ne rastu oko Krapine Inula squarrosa i Ne- necio dalmaticus. »Syllabus Florae Croaticae“ bilježi za Krapinu (p. 53.) Cineraria auran- tiaca, dok sam ja oko ruševina staroga grada našao 29. ožujka g. 1919. C. spatuhijolia. Oko Krapine imala bi da raste i Primula auricula L. (,In rupibus montis Kalnik et Krapina. Apr. Maj. Syll. FI. Cr., p. 98), koju bilježi i ,F1. Cr.“ (p. 98.) za Ivančicu, Radoboj i Krapinu. Tražio sam ovu vrstu jaglaca u Krapini oko ruševina staroga grada, na Jelenskim pećinama kod Podgore i na Pisanim pećinama kod Radoboja, gdje bi joj bila ,prava“ postojbina, mali je nijesam“ našao. a da su je našli Šloser i Vukotinović sigurno bi je bili pohranili u svojim herbarima kao rijetku biljku. Oko krapinskoga grada i drugdje našao sam samo bujne pojedince od Primula vulgaris (= P. acaulis), koju Šloseri Vukotinović ,ne bilježe“ za Krapinu. Na svom putu u Zagorje zaustavio sam se 14. srpnja g. 1915. u Krapini, da ,revidiram“ Gajevu floru i da je, koliko je moguće, dopunim. što mi je i pošlo za rukom. Drugog sam se dana spremio za goru Štrahinčicu. a svoje studije započeo oko Dolića i pribilježio već dovle i do sela Podgore biljki, kojih Gaj ,ne bilježi“. a spadaju među običnije ili obične tipove kra- pinske flore. Kad sam se od Podgore počeo ispinjati prama Jeleunskoj pećini, osvje- dočio sam se. da i tu ima biljki, kojih ,nema“ u Gaja, a bilo je takvih i nu Maloji Velikoj gori. na Frukovim travnicima, na Spanićevoj njivi. a pogotovu na Golešu, najvišem brijegu Strahinčice, s kojega sam se spustio do Židovskog grada i Vilinih jama. Ova je ekskurzija trajala dvanaest ura, a u to sam vrijeme iskrižao Strahinčicu sa krapinske strane.“ Dne 16. srpnja O sam floru u Krapini. u Doleu 1 uz Krapinicu. pak sam 1 tu našao biljki. kojih Gaj ,ne bilježi“. Da proučim i drugu polovitiu Strahinčiee od Jesenja do Kadoboja, krenuo sam 17. srpnja da prvog sela a odavle pod Galovićeve pećine, koje sam obašao kao što i susjednu stijenu Srebrnićcu. Zatim sam pošao pod Sevnicu, ! Ja sam ovu biljku ubrao kod Pregrade 29. lipnja €. 1901. uz kamene, šumske okrajke puta, što vodi na ruševine erada Kostelja. 3 > O ovoj ,reviziji“ i o prilozima“ Gajevoj flori pisat ću u ,Glasniku“ hrv, prirod, društva. 64 — da proučim flloru ,čiste“ bukove šume, šumskih čistina, tamošnjeg sterilnog tla, a onda sam se ispeo na Hajdino zrno, gdje sam našao zanimljivu i bogatu floru. Odavle sam krenuo do Pisanih pećina i Sekoljem pod Veliki i Mali žlijeb kod Radoboja pak preko Trškog Vrba u Krapinu i završio ekskurziju za osam ura hoda. Dne 18. srpnja uređivao sam sabrano gradivo i dnevnik, a drugoga dana obilazio sam zapadnu stranu brijega, na kojem stoje ruševine krapinskoga grada, pak sam baš i tu ugledao tipova, koji su Gaju ostali ,mnepoznati“ kao n. pr. Balota nigra, Centaurea scabiosa. Turgenia latifolia, Stlene nutans, Potentilla av- gentea. Dne 19. srpnja povezao sam se kolima do Gruškovja u Štajerskoj, odavle sam pošao pješice u Cemernicu, gdje je šumarija gospoštije trakošćanske, i tu započeo proučavanje Trakošćanske gore, koja bijaše u florističkom po- gledu, kao i Macelj-gora, potpuno nepoznata. Od Čemernice do Trakošćana imao sam veoma zanimljivu okolinu, jer se tu našlo više formacija, kao formaciju bukove, jelove, smrekove, borove i mje- šovite šume, po kojoj ima i krčevina. U dolini potoka Cemernice ima suhih, vlažnih i mokrih livada, ima čretova, močvarna tla, gorskih jaraka, Trakošćansko jezero sa nekoliko ribnjaka, a ima i osojnih i prisojnih stijena. Kod Čemernice proučavao sam ponajprije floru mješovite šume od Macelja do Trakošćanskog jezera, floru smrekove šume u Pavlinić-grabi i Blaževu jarku, šumu smreke i jele Podškrutom, floru livada i jedan dio obalne flore Tra- košćanskog jezera. Došavši u Trakošćan, obašao sam borovu šumu Širšisovo, a 22. srpnja krenuo sa lugarom na Ravnu goru kod Bednje, koja je znatna poradi svojih Velikih pećina 1 velike borove: šume. Dne 28. srpnja obašao sam onu bukovu šumu pod gradom trakošćanskim, poslije jedan hrastik sa osojnim stijenama, proučavao obalnu floru Bednje, floru čiste smrekove šume, obalnu floru jezera i susjednih livada i krenuo natrag u Cemernicu. Kod Cemernice nijesam minuo Bukova vrha, krčevine kod Hude rupe, obašao popriječnu dolinu Votajnovee i ponovno krenuo u &Gruškovje, da odavle poduzmem ekskurzije u Trakošćansku- i Maceelj-goru i pod Kamenu goru. Proučivši floru oko međašnog potoka Ručice, krenuo sam 21. srpnja u prvu goru od Črne mlake nad Zavinutim i Širokim jarkom i 1 spustio se u veliku dolinu Kal, koja bijaše pokošena, ali sam po brojnim jarcima pri- brao obilatu građu i mnogu biljku odredio po listu. Iz te sam se doline ispeo na Lenkine pećine, i odavle na Veliki Stog. Drugoga sam dana pošao dolinom Bučice pod brijeg istoga imena, gdje sam po livadama našao razne formacije, a prvi put u životu livadu, koju je zapremila Sanguisorba officinalis. Preko sedla Maeelj-gore pošao sam do Lijepe bukve, nadomak Gjurmaneu, da u prvom redu upoznam obalnu floru Maeeljčice. Dune 30. srpnja došao sam u Krapinu, da tu svoja studija nastavim. Obišao gm bregove poviše krapinskog grada. prošao velike livade uz Krapinicu, dne kolovoza kraj oko Sv. Triju Kralja ili Tkalaca, a po podne obišao' u Krapini an pjeskare u Zagradskom jarku. a 2. kolovoza pošao sam do Radoboja da upoznam floru laporna tla. Bilježio sam segetalno i ruderalno bilje, a u velike me zanimala (ralinsoga pareiflora, najnovija biljka selica u našoj Hori, koja je tu i tamo u Zagorju po- stala dosadnim korovom. Osvjedočio sam se, da je u Krapini i jedna krasnica odbjegla vrtove i nastupila selidbu; to je Rudbeckia laciniata, a pobliže sem proučavao selidbu od Solidago serotina, koju sam za Krapinu prvi puta pri- bilježio g. 1900. Dne 9. kolovoza ispeo sam se od Dolića na strmu Brezovieu, koja bi- jaše u florističkom pogledu također nepoznata; drugoga sam dana bilježio bilje na stijenama pod brijegom Šapeem, u smrekovnjaku pod Sv. Trim Kraljima ; kolovoza pošao do Jelenske pećine, da vidim, šta je na njoj naknadno pro- sA ja ali sam našao malo. kao i 10. i. mj. oko ruševina staroga krapinskoga grada, gdje sam dva dana kasnije dovršio svoja istraživanja. Kako mi bijaše mnogo do toga, da upoznam i proljetnu floru krapinske okoline pribirao sam gradivo g. 1916. mjeseca ožujka, travnja, svibnja i lipnja, a vrlo žalim, da mi to poradi daljine ne bijaše moguće i po drugim onim kraje- vima, koje sam obašao g. 1915. Napominjem, da sam g. 1916. zalazio i u flori- stičkom pogledu nepoznati kraj uz rječicu Krapinu i proučavao floru oko Konj- šćine, Hrašćine, Budinšćine, Zajezde i Gotalovca. Rezultate mojih studija prikazuje ,Sistematski popis samoniklih biljki“, u kojem navodim ono bilje, koje sam ubrao i pribilježio, dok se na neke druge biljke osvrćem samo koliko je to nužno. Sabrano gradivo obuhvata 81 porodicu, više od 190 rodova i više od 600 vrsta i varijeteta, među kojima ima i novih biljki za našu floru. Za proučavanje svih gora i krajeva od Krapine do Trakošćana izradio jo pomnu, praktičku i za moja studija veoma izdašnu osnovu g. Bartol Pleške, kr. kotarski šumar u Krapini. Budi mu izrečena i na ovom odličnom mjestu moja topla hvala! Usrdno hvalim i gospođi Antoniji Krejčar, udovi trakošćanskog nad- šumara u Cemernici, koja mi je u onoj osami, u tamošnjem lovačkom dvorcu, omogućila moja studija od Cemerniee do Trakošćana. Lijepa hvala i g. Karlu Ekartu, upravitelju i nadzorniku trakošćanske gospoštije, koji mi je svojom brigom olakšao ekskurzije na Ravnu goru i oko grada trakošćanskoga, a T. Palasiju, šumarskom mjerniku trakošćanske gospoštije, tegotnu ekskurziju po Trakošćanskoj gori oko Maeelja. A. Topografički pregled. Strahinčica. Ovu goru zovu u Zagorju i ,Krapinska gora“, a u Rado- boju 1 ,Radobojska gora“. Glavno se bilo stere vijugastom grbinom od zapada k istoku ili od prodora Krapinice do potoka Očurčice. gdje je Veter- nica (511 m) veže sa gorom Ivančicom. Glavno se bilo ispinje nad okolinu 650 m visoko i poradi toga možemo goru omjeriti jednim pogledom od podanka do sljemena. Na istočnoj strani Strahinčica međi sa potokom Očurom, koji protječe Očurski klanac, a na zapadu sa prodorom Krapinice, koji je kod Dolića dijeli od Brezovice (9381 m) kao istočnu granu Kosteljske gore. Na sjeveru je Strahinčica omeđena prodolom Žutni c e, “dok prama jugu prelazi u Klrapinsko humlje sa Trškim vrhom (288 m). U sljemenu gore najviši je brijeg Goleš (847 m), u južnoj sporednoj kosi Ćuk (446 m) i Gorjanski Vrh (544 m), u sjevernoj sporednoj kosi Brdo (543 m), u Radobojskom humlju Jurovčak (302 m). Značajne su po Strahinčicu njezine strmine i stijene, kakvima se ne bi nadao u pitomu Zagorju. Kod Podgore, nadomak Krapini, udara u oči Jelenska pećina ili Bijele stijene, kod Jesenja ispele se Galovićeve pećine ii Selilo, kojima je na desno pećina Srebrnica ili Pećinka. Raskinut je i Goleš, gdje su stijene Gospodski stol; strmenite su stijene oko V i- linih jama i Židovskog grada kod Krapine, pa one na Hajdinu zrnu kod Radoboja, gdje su i Pisane pećine kod seoca Male Gore, na kojima ima i takvih strmina, da su gdjegdje neprohodne i nedokučive. Strmine se Strahinčice ističu navlastito s proljeća, dok još nije šuma izlistala, kada su jasno isertani njezini grebeni kamena-vapnenca, dok su visovi humlja složeni od lapora i pješčenjaka. Prigorje Strahinčice od Krapine do Radoboja pokriva kulturno tlo, bregovi su zasađeni vinovom lozom ili ih pokrivaju polja, na kojima raste kukuruz, ili su tu njive, rjeđe vrtovi, dok su pusti i propali vinogradi zarasli gorkim pe- 1 Zemljopis Hrvatske. I. Lice naše domovine. Uredio Dragutin Hire. Zagreb. 1905., p. 176. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., Sv. 11. 1 D2% 5 = 06! == linom (Artemisia absynthinm). Prema tjemenicama bregova ima i sada šuma, jer donle još nije dosegnula čovječja ruka. da goji kulturno bilje. dok se po ob- rađenu tlu vide tek šumice ili skupine od drveća, koje je nekoć, kao hrastova šuma, pokrivalo čitavu Strahinčicu. . U većim visinama ima ,travnika“. ali još i pod Golešem obrađena tla n. pr. Spanićeva njiva, a do nje Frukovi travnici, koji slaze i niz pristranke brijega. Ostale bregove. brda i visove, pokriva na Strahinčici šuma, sa sjeverne strane bukova, sa južne hrastova, koja je rijetko ,čista“, već ,mješovita“. Sume pripadaju Krapini. Šemnici, Jesenju i Radoboju a zapremaju po podacima ko- tarske šumarije u Krapini neko 727 jutara. Gdje se je u gori razvio vapnenac, ondje su vrela rijetka, jer je tlo pro- kapljivo; gdje se je pak razvio lapor i pješčenjak, koji žitelji zovu ,pjesnati kamen“, ondje ima vrela, potoka i potočića. Kod Jesenja je Ravinski potok i Srebrnica, kod Strahinja Strahinski potok, kod Zutnice potok istog imena, kod Radoboja jaki i zdeni potok Bijeli zdenci. U Podgori voda iz- bija iz vapnenih stijena tolikom snagom, da u selu kreće mlinska kola pak niz- brdice hrli u Zutnicu, koja se dalje od Dolića sastaje sa Maceljčicom. stva- rajući Krapinicu ili Krapinčicu. Macelj-gora.! Ova se gora počinje kod Sutle. a svršava kod rijeke Drave. Svojim duljim i većim (istočnim) dijelom pripada kao međaš našoj domovini, dok se manji i kraći (zapadni) dio pružio u susjednu Štajersku. Gora ima više kosa. povora, osamljenih bregova i brežuljaka. Od glavnog bila, u kom se ispinje Macelj (622 m). pruža se k istoku od potoka Ručice kratka Kamena gora (489 m). koja je tu i tamo neprohodna, ali šumovita. U prigorju pokrivena je hrastom i smrekom, spram gore bukovom šumom. Glavno njezino bilo, složeno od pet bregova. pruža se prama Previji (750 m), najvišem isponu Macelj-gore. Prama istoku odvaja se od Macelj-gore Trakošćanska gora gdje do- minira pješčenjački Veliki Stog, koji je naokolo obrastao jelovom (70%) i bukovom šumom (30%). S južne strane ima po njemu i hrastove šume. Na kraju je doline Čemerniee Mali Stog, dug 19 km, gore nepro- hodan poradi stijena pješčenjaka, koji se u šumi ispinje poput golemih balvana. Gdje je prohodan. onuda vodi put na Lenkine pećine, koje su se također nagomilale u šumi svojim balvanima.? Zmatniji su još bregovi Trakošćanske gore: Ručica, Mali Vrh, Sijenec, Bukovi Vrh i okarnik. Jedan dio gore kod Cemernice zove se Brezova gora. drugi Bukova gora. U Trakošćanskoj su gori znatne njezine doline, posebice Kali Čemernica. Prva je dolina pod Velikim Stogom, duga do 2 km, prosječno široka 50 m, opasana šumovitim bregovima, a protječe je potok istog imena, koji daje svoju vodu Zutnici. U Kalu su znatni njegovi osojni i prisojni jarei (Siroki jarak, jarak pod Bubnom, jarak za Brežnom pušinom, Slatinski jarak. Juršić jarak. jarak kod Turskog zdenca). Dolina se Cemernica širi od Macelj-Gruškovja k Trakošćanu kao go- lema livada među bregovima lisnate šume i crnogorice; dulja je od 5 km, kod lovačke kuće u Cemernici široka 180 m, ali se prama Trakošćanu širi i dalje. Tu se pod gradom u nju uvalilo Trakošćansko jezero, dugo 1 km 300 m, najveća mu širina 330 m, najmanja u začetku kod Vražje jame (60 m). a najveća mu dubljina 6 m. ! “Tako zove narod ovu goru, a ne zna za ,Maceljsku goru“. 2 Ne ,Stok“. : Šume Velikog i Malog Stoga spadaju pod gospoštiju trakošćansku i obuhvataju do 2500 rali površine. “ Ove sam podatke primio od šumarskog mjernika gospoštije trakošćanske, T. Palasija. == I u dolini Čemernice značajni su njezini jarci uz lijevu obalu potoka istog imena: Kralj-livada. Lamer graba, Hladni potok, Pavlinić- graba, Vitanjevec, Jančić- graba, “Dugi potok, Sijenee. Črna mlaka. Blažev jarak. Uz desnu obala redaju se ovi jarciz Ubita rupa, Mali Jurkov klan, Veliki Jurkov klan, Pustenička graba, jarak pod Bukovim Vrhom, Huda Rupa, tri jarka pod Malim Stogom od kojih jedan dijeli Mali Stog od Velikoga. Kod Maeelja, pod Ovčarovom kućom, Kamečka je graba duga do 500 m. Čemernica iz Bregove gore i Hladni potok sastavljaju Bednju, a ova pak svojom vodom, koja joj pritječe za kiše iz svih navedenih a strme- nitih jaraka, ispunjuje slikovito Trakošćansko jezero. Na njegovu se dnu vidi korito Bednje onda, kad se iz jezera otpusti voda poradi ribolova. Iz jezera teče voda pod grad Trakošćan, a malo se dalje od grada sastajesBednjicom. koja protječe daleku livadu među Trakošćanom i Cvetlinom.! Ravna gora. Trakošćanskoj gori na istoku a rastavljeno od Macelj-gore, ispinje se Ravna gora. Njezine su okomite ili sunovratne, ponajviše gole Velike Pećine, visoke do 520 m nad morem, dok su stijene prama jugu znatno više i rasklimane.? Sa južne se strane uzlazi na Ravnu goru od sela Bednje i dolazi u kraj Meljan. Tu je tlo kulturno, gdje se reda vinograd do vinograda, koje poslije za- mjenjuje hrastova šuma. a na Kameničkoj kosi veliki grebeni i kukovi. Gdje prestaje hrast. ondje je na stijenama porasla bukva, koju poslije zamjenjuje velika borova šuma. B. Pogledi u proljetnu floru Zagorja. Prva je prethodnica i zagorske proljetne flore visibaba (Galanthus ni- valis), poznata u Zagorju kao ,dremavec“ i ,kulavee“? Druga je prethodnica proljeća jaglac (Primula vulgaris ili P. acaulis), poznata u Zagorju kao ,fek, jague, pesmica“, koji uz povoljne prilike pro- cvate već mjeseca studenoga kao n. pr. g. 1901. oko Velikog Trgovišta 10. stu- denoga, što se događa oko Zagreba gotovo svake godine. Oko Krapine raste po čistinama bukove i hrastove šume, u živicama, šikarama, gdje često druguje sa visibabom, no oko krapinskoga grada ima ga na vapnovitu kao i na pjeskovitu tlu. te bijaše do 29. ožujka g. 1916. u plodu i sa potpuno razvitim lišćem, koje bude i tu na naličju baršunasto. Značajna je prethodnica proljeća obična šumarica (Anemone nemorosa), pratilica krapinskih šuma, koja za blage zime procvate mjeseca siječnja, dok se poslije zamodri i njezina srodnica trokrpa (Anemone hepatica), koju zovu u Zagorju žanikar, žgulinak ili opeklinec, a udara u oči svojim krasno- modrim, katkad i ružičastim evijetovima. Sumskim prethodnicama pripada 1 Chryso- splenium alternifolium, koji voli potoke, potočiće, pištaline i promočenu zemlju- crnicu, po kojoj raste udružno. Uz šumske okrajke crvene se opojni cvijetovi likovca (Daohne mezerewm), koji Zagorei zovu »glistenjak“, u šumi se crveni ili modri plućnjak (Pulmonaria officinalis), dok su evijeci u kopitnjaka E europaeum) pokriveni lišćem i gotovo na zemlju povaljeni. ! Bednjicu sastavljaju dva potoka, jedan protječe od Cvetlina, drugi od Višnjice; sastavci su im blizu zemljištu Poljicama. Bednjiea prima i Ribnjački potok, koji dolazi od Jami i utječe u Bednjicu kod Škarnika. ? Pričali su mi 16. lipnja g. 1898. u Cvetlinu, da je u Velikim pećinama spilja- Inna, u kojoj da ima leda i usred ljeta. 3 Ovih imena Šulek ne bilježi, a ne bilježi ni ovih po meni u narodu pri- branih imena: drimavka, drijemak, podremanee, podleskovee, kunjavec, bela minđušica. £ « — 08 — Među prve prethodnice proljeća ide i zlatica (Ranunculus Jicaria), Scilla bifolia!, Gagea lutea, Leucojum vernum, kaljužniea (Caltha palustris), dok se livade bijele od livadne režuhe (Cardamine pratensis). U živicama druguje sa ljubicama Corydalis cava, koja bijelo evate i oko Krapine. Po prisojnim mjestima suha tla udara u oči svojim žutim prašnicima Carez verna i Luzula campestris. Samo oštro oko ugledat će na mršavu tlu u rijetkoj i kratkoj tvari jednu od najsitnijih naših biljčica, koja bude često samo centimetar visoka. Bijeli evjetići odaju biljku krstašicu Draba verna, koja raste u nas valjada diljem domovine, te je u Evropi jedna od prvih proljetnica. Od ljubica prva je prethodnica Viola alba, koja voli prisojna mjesta i vapno- vito tlo. dok je V. odorata zapremila živice, travnate brežuljke i trnace. 1. hi- viniana i V. mirabilis šikarasta mjesta, a V. silvestris šumske čistine. Kad su one ljubice u najbujnijem evijetu, tek se budi V. hirta, koja procvate, kad su joj njezine srodnice već u plodu. U živicama porasla je i Lathraea squamaria, koju zaplođuju i vjetar i insekti. Uz Krapinu, Krapinicu i njezine pritoke erveni se Lamium foliosum, dok je L. purpureum brojan po vrtovima i kuruzištima, gdje se nađe i Veronica Tournefortii, Arabis hirsuta var. multicaulis, Huphorbia helioscopia, Equisetum arvense, Holosteum umbellatum, Capsella bursa pastoris. Za ilovasto vlažno tlo značajne su biljke lopuh (Petasites officinalis) i 1o- pušac ( Tusstlago farfara). Od grmlja prve su prethodnice imela bijela (Viscum album), lijeska (Corylus avellana), koja praši katkad u prosincu, i drijen (Cornus mas), a od stabala vrbe (Salix caprea, S. cinerea, S. incana, S. alba, S. viminalis), pak jagnjed (Populus nigra) i trepetljika (Populus tremula). Od iglasta drveća praši ,prva“ tisa, koja je u Zagorju veoma rijetka. U zagorskoj flori ima i takovih biljki, koje su prethodnice proljeća, ali i .proljetnice“, a ima i biljki, koje ne evatu samo u proljeću, već i u ljetu i jeseni. : Takva je biljka Poa annua, koje trave ima po čitavom Zagorju, a bude katkad i u nas dosadnim korovom. Druga je poznato erijevee (Stellaria media), koje pokriva u vrtovima često sve gredice ili na kukuruzištima sve slogove. Onda je pastirska tor- bica (Capsella bursa pastoris), pak navedene ,mrtve koprive“, od kompozita Senecio vulgaris. Među vazda evatuće biljke ide ,tratinčica“ (Bellis perennis), koja pro- cvate najbujnije u ožujku, a po drugi puta u jeseni tako brojno, da se od nje bijele ,tratine“. Srodan joj je u tome maslačak (Tararacum vulgare), koji je najbujniji s proljeća. Ovih tipova, koje H&ek zove ,Immerbliiher“, ima po fHlorama čita- voga svijeta.“ Nijesam među prethodnicama zagorske flore našao Crocus neapolitanus ni Erythronium dens canis, koje su biljke brojne i značajne u flori okoline zagre- bačke, prvi n. pr. za lugove, ljeskare i dubrave, druga za bukove i hra- stove šume. U drugoj polovini ožujka evatu po krševitu i travnatu tlu ove proljetnice: Arabis arenosa, Veronica chamaedrys, Euphorbia cyvarissias. Krasan je nakit Cy- tisus elongatus, koji svojim bujnim evijetnim grančicama već iz daleka udara u oči, raste na vapnencu i pjeskaru a bude i metar visoko stabalce. Od grmova evate trnula (Prunus spinosa), hrast i crni jasen nijesu još izlistali, na repikovini (Viburnuwm lantana) u razvitku su i uevast i listovi, a u crnog grabra (Ostrya carpinifolia) samo listovi. Do prve polovine travnja proevate 1 Šulek bilježi (po Vuku i Pavčiću) za ovu lilijaceju imena. ,procepak“ i ,proejepak“. Mnogo sam godina u narodu tražio i drugo koje ime i tek ga pri- bilježio 11. travnja g. 1914. u Gračanima (kod Zagreba), dje je zovu ,mrazovice“ sabiru brojno u Zagrebačkoj gori i nose u grad na prodaju. * Vorfriihjahrspflanzen Norddeutsehlands. Eine čkologiseh-pflanzengeographisehe Untersuchung (Engler: Botanisehe Jahrbiicher, 44 Bd.. Leipzig 1910.). "Go Oymbalaria muwvralis i Potentilla recla var. sulphurea, Ervum hirsutum, Vicia la- thyroides i V. segetalis. Početkom svibnja evatu Veronica Jacquini, Salvia pra- tensis, Ranunculus bulbosus, Trifolium pratense. Cephalanthera alba. Myosotis hispida, Hieraciwm transsyivanicum, Galium lucidum, Geranium sanguineum, Alyssum alyssoides. Proevao je i Dianthus eroaticus, Ophrys fuciflora, Phleum Boehmeri. Festuca ovina, Medicago lupulina, Echium vulgare, Cylisus nigricans. U smrekovim šumama vlažna, humozna tla prve su proljetnice Caltha pa- lustris. Oardamine amara. Allium ursinum, Chrysosplentum alternifolium, Pulimo- naria officinalis, Asarum europaeum, Ranunculus lanuginosus. U travnju sam tu pri- bilježio Valeriana dioica. Lamium orvala, L. luteum, Geranium phaeum, Huphorbia amwygdaloides, Glechoma hederacea (na prisoju G. hirsuta), Vincea minor, Viola _su- vestris, Fragaria vesca, Oralis acetosella, Samicula europaea, Galium vernum i G. cructatum. Po travnatim, šikarastim bregovima evatu od proljetnica u travnju Šilene nemoralis, Cerinthe minor, Veronica Jaquimi, V. chamaedrys, Euphorbia verrucosa, E. eyparissias, Ranunculus bulbosus. Geranium rotundifolium, Ajuga genevensis, Po- lygula vulgaris, Orehis tridentata, Arabis Gerardi, Barbarea praecoz; od grmova Evonymus vulgarts, od grmića Cytisus hirsutus. U drugoj polovini svibnja žuti se u kratkoj travi Hippocrepis comosa, pro- evala je Campanula persicifolia, Stachys recta, Helianthus chamaecistus. Melilotus officinalis, Reseda lutea, od trava Koeleria eu-splendens A. grandiflora. otvoraju se cvijetovi od planinea! (Buphthalmum solicifolium), zabijele se opojni evije- tovi kaline (Ligustrum vulgare) i svibovina (Cornus sanguinea). Za proljetnu floru hrastovih šuma i njihovih okrajaka bilježim Lathyrus montanus, L. vernus, Fragaria moschata, F. vesca, Ranunculus lanuginosus, Swym- phuythum tuberosum, Hyoseris foetida, Pulmonaria mollisima, Lithospermum purpureo- coeruleum, Stellaria holostea, Carex flava, Lamium luteum, Senecio spatulifoltus, Convallaria majalis, Hierochloa australis. Glecoma hederacea. Početkom svibnja nađe se Hieracium silvaticum, Astragalus glyeyphyllos, Euphorbia duleis, Duzula nemorosa, Polygonatum officinale, Campanula_patula, Orehis pallens, Knautia drymeia var. Heuffeliana, Geranium Robertianum, Hacquetia epipaetis. Upoznavši glavne prethodnice i proljetnice zagorske proljetne flore prelazim na opis pojedinih vegetacionih formacija šuma, šikar4, formacija bez drveća i for- macija stijena ili tako zvanih ,otvorenih formacija“. C. Biljne formacilie Zagorja. I. Formacija šuma. 1. Formacija hrasta kitnjaka (Quercus sessiliflora) i hrasta cera (Q. cerris). Za južne krajeve Zagrebačke gore, za njezine dubrave i lugove značajan je hrast lužnjak (Quercus pedunculata), a za sjeverne krajeve hrast brdnjak ili kitnjak (Q. sessiliflora), koji je nekoć pokrivao brda i bregove. Na to nas danas sjećaju samo ostaci njegovih velikih šuma, koje su svoje tlo morale pre- pustiti kulturnomu bilju, u prvom redu vinovoj lozi. Hrast kitnjak raste i u Zagorju po pjeskovito-ilovastu tlu, dok njegov drug cer ((). cerris) voli laporastu i vapnovitu tlu. Ima u Zagorju, tamo oko Macelja i Trakošćana, i čistih šuma hrasta kitnjaka, a ima i takovih šumica cera, no inače su šume prvoga hrasta mješovite. Gotovo je čista ona šuma hrasta kitnjaka što je zapremila kod Krapine pristranke brijega, kvji se spuštaju od Sv. Triju Kralja u Dolac, gdje je za- rubljuju umjetni nasadi smreke. Tjemenieu Svetotrikraljskog brijega pokriva 1 Tako zovu ovu biljku oko Cučerja, od koje se žuti laporno tlo brijega Planine, — Ni hrastova šuma, u kojoj prevladava cer i hrast medunac (Q. lanuginosa f. krapinensis). Značajna jn ona šuma hrasta kitnjaka na rasklimanu, vapnovitu brijegu Brezovici kod Dolića, na kojem je valjada nekoć dominirala breza (Betula pendula), dok je danas, osim hrasta, za nju značajna bukva i bijeli grabar. U šumi hrasta kitnjaka i cera raste još i ovo drveće: Fravinus ornus, Ostrya earpinifolia, Populus tremula, P. nigra, FPirus piraster, Castanea sativa, Acer campestre. A. pseudoplatanus (pojedince), Ulmus glabra. Grmoviigrmići. Cornus mas, C. sanguines. Corylus avellana. Mespilus monogyna, M. ozyacantha, Viburnum lantana. V. opulus (rijetko). fvonymus lati- folius, Salix caprea, Ligustrum vulgare, Sorbus torminalis, S. aria var. obtusi- Jolia. Berberis vulgaris, Prunus spinosa, Staphylea pinnata, Calluna vulgaris. Daphne mezerewm, Cytisus elongatus, C. hirsutus, O. nigricans, Genista tinetoria var. elala (brojno), osa dumetorum, Doryenium germanicum, Rubus tomentosus. Penjalice i povijuše. Clematis vitalba. TVamnus communis, Rosa ar- vensis, Astragalus glyeyphyllos, Vicia dumetorum, V. eracca, Lonicera caprijolium. Najznačajnija je penjalica bršljan. Na istočnim pristrancima Brezovice nema gotovo hrasta. kojega ne povija bršljan, dok je rjeđi po grabrovima, jer se teže »priljubi“ uz njihovu glatku koru. To je u našoj flori ,bršljan-šuma“ a Bre- zovići u zimi prekrasnim uresom. Nisko bilje. Knautia drymeja var. Heujjelliana, Pulimonaria officinalis, Pimpinella sazifraga, Trifolinm arvense, 1. medium, T. rubens, 1. pratense. Con- vallaria majalis, Serratula tinctoria, Aegopodium podagraria, Chrysanthemum leu- canthemum, Ch. corymbosum, Salvia glutinosa, Stachys officinalis, S. stlvatica, La- thyrus pratensis, Campanula trachelium, C. bononiensis, C. patula, C. persicifolia, Verbascum nigrum, Oryganum vulgare, Erigeron annuus, Viola silvestris, Cichorium inthybus, Daucus earota, Peucedanum oreoselinum, P. austriacum, P. cervaria, Me- lampyrum silvaticum, M. nemorosum, Symphytumn tuberosum, Ajuga reptans, Seolo- pendrium vulgare, Asplenum adianthum nigrum (pod crnim jasenom), A. tricho- manes, Polypodium vulgare var. commune, Dianthus barbatus, Gali eruciata, (1. silvaticum, Melittis melissophytlum, Linaria vulgaris, Satureja vulgaris, Dhuymus ovatus, Hypericum perforatum, H. montanum, Centaurea nigrescens, Veucerium oha- maedrys, Satureja calamintha, Cyelamen europaeum, Euphorbia eyparissias, H. duleis, Fragaria vesca, FP. moschata, Asarum europaeum, Buphthalmum salicifolinin, Sedum mazimum, Inula conyza, Primula vulgaris, Mereurialis perennis, Valeriana officinalis, Hyoseris foetida, Coronilla varia, Anthericus ramosus, Geranium san- guineum, Ga. Robertianum, Brunella vulgaris, Arabis arenosa, Hieracium silvaticnm, H. brevifolinm, Pieris hieracioides, Achillea millefolinm, Stachys alpina, Galeopsis bifida, Luzula nemorosa. Pod strmim stijenama Brezovice velik je krč, a njegovo šikarasto tlo po- kriva Santeula europaea, pak gorčak! (Centaurium wnbellatum) i karanfil Dianthus barbatus: u velike se rpe pribrala konopljica (kupatorium canna- binum), Torilis anthriscus i Selinum carvifolia. Brojni su Krigeron canadensis, Heraeleum sphondylium, Gnaphalium sylvaticum, Aspidium filir mas; nije rijedak Tamnus communis, Cireaea lutetiana, Epilobium montanum, Cirsium lanceolatum, a tu i tamo istakla se po koja borovica. Na travnatim ili šikarastim čistinama do prikrajaka hrastove šume raste s proljeća ovo nisko bilje: Fuphorbia polyehroma, E. verrucosa, Cerinthe minor, Pulmonaria mollissima, Polygala vulgaris, Ranunculus bulbosus, Lithospermum pur- pureo-coeruleum, Glechoma hirsuta, Orehis pallens, Viola Rivintana, Carex verna, C. Jlaeea, Senecio spatulifolius, Lamium luteum, Polygonatum officinale, Helian- themum chamaecystus, Anthemis tinctoria, Veronica teucrium var. major, Knautia arvensis var. polymorpha f. pratensis, Centaurea jacea, Calamagrostis silvatica, Andropogon isehaemum, Senecio erucifolius, Calamintha acinos, Melilotus officinalis, Crepis foetida, Teuerium botrys, Agrimonia eupatoria, Galeopsis angustifolia, Soli- ! Tako zovu ovu ljekovitu biljku oko Vinkovaca; Šulek je ,ne bilježi“. mu dago virgo aurea var. pracalta, Bellis perennis, Lathyrus vernus; dok tlo cerove šume pokriva L. montanus i Astragalus glyeyphwyllos. Od proljetnih trava zna- čajna je Hierochloa australis i Triticum trichoforum. Na šumskim pjeskovitim čistinama udara u oči Jasione montana. Kod Trakošćana razvila se formacija hrasta kitnjaka po pješčenjaku, u kojoj ima od drveća i Tilia parvifolia, od grmića Cytisus scoparius 1 C. hirsutus, koji bude i 15 m visok. Od niskog bilja ima tu Centaurea stenolepis, Laserpitium pruthenicum, Verbaseum thapsiforme, a mnogobrojno i neobično bujno Dranthus barbatus; značajna je umbelifera Angelica verticillaris. U Trakošćanskoj gori kod Crne mlake zarastao je hrastom kitnjakom V u- zenečki brijeg. kojemu sterilno tlo pokriva Pteridium aquilinum. Na krču hrastove šume kod istoga mjesta pribilježio sam Senecto sarrace- micus, Cirsium arvense, Linaria vulgaris, Calamagrostis epigeios, Chrysanthemum vulgare, a po suhu tlu /rigeron acer. Od parasita živi na hrastu imela žuta (Loranthus europaeus). 2. Formacija bukve (Fagus silvatica). Uza smreku (Picća ereelsa) naj- brojnije je stablo hrvatskog Zagorja buk va, a u bjelogorici najznačajnije stablo pontičke flore, koje tu i tamo pokriva čitave bregove bilo kao niska ili visoka šuma, bilo kao sitnogorica. Ima bregova, na kojima je čista ili je pomiješana s drugim listopadnim i iglastim drvećem. Ako je bukova šuma gusta, onda joj je i u Zagorju najbujnija vegetacija uz njezine prikrajke. gdje imaju biljke dovoljno svijetla i topline. Bujna joj je vegetacija i po čistinama i krčima, a zanimljiva po onim stijenama, koje bijahu nekoć u gustoj šumi, a uništila je čovječja ruka i sjekira. Bujnije je bilje uz vrela, potoke i potočiće. koji protječu bukovu šumu. a najbujnije s proljeća, kad su zastupnici rodova najbrojniji. Pod Jesenjem gornjim istakle se Galovićeve pećine, a njima sučelice kameni vršak Srebrnica, gdje ima u grmlju Anemone hepatica, Knautia dryr meia f. Heufleliana, Aruncus silvester, Hyposeris foetida, Hypericum montanum, Gralium silvaticum, Daucus earota, Coronilla varia. Uz potok Srebrnicu raste Viburnum opulus, Humulus lupulus, Cornus san- guinea, kupatorium eannabinum, kquisetum majus, Holcus lanatus, Pulicaria dy- senterica, bpilobium hirsutum, Lythrum salicaria. Na daljnom isponu dolazimo u regiju bukove šume, koja pokriva kraj Strahinčice, što zovu Podstrmina, gdje dominira bukva, koja druguje sa brijestom (('/mus glabra = U, montana) i bijelim javorom (Acer pseudo- platanus). U sitnogorici raste borovica, Daphne mezereum, D. laureola, Rosa arvensis, brojan je Tamnus communis i bršljan, koji pokriva tlo i stijene u šumi. Nisko rastlinstvo ove bukove šume bijaše zastupano po ovim vrstama: Ohaerophyllum hirsutum, Aegopodium podagraria, Aruncus silvester, Galium eru- tata, (4. vernum, Gi. silvaticum, Vicia oroboides, Astragalus glycyphyllos, Hype- rćum hirsutum, H. montanum, Prenanthes purpurea, Petasites albus, Knautia_dry- meia, Melampyrum silvaticum, M. nemorosum, Paris gquadrifolius, Fpilobium mon- tanum, Valeriana officinalts, Campanula trachelium, Triroltum agrartm, Impatiens noli tangere, Ranuneulus lanuginosus, Cyelamen europeum, Hieracium silvaticum, Luzula nemorosa, Gewm urbanum, Gerantum Robertianum, G. phaeum, Ozalis ace- tosella, Gentiana aselepiadea, Lactuca muralis, Stachys alpina, St. silvatica, Asarum europaeum, Cardamine bulbifera, Centaurea nigriseens, Senecio sarracenicus, Vtola stlvestris, Circaea lutetiana, Lamtum orvala, Brunella vulgaris, Bupatorum canna- binum, Asperula odorata, Serratula tinetoria, Epipaetis viridiflora, E. latifolia, Platanthera bifolia. Od pteridofita žive u Podstrmini Scolopendrium vulgare, Aspidium ita Je- mina var. fissidens, A. lobatum var. subtripinata, A. filir mas var. crenatum, A: montanum, Asplenium trichomanes. Do šume je ,rudina“, na kojoj raste breza, trepetljika (Populus tre- mula), borovica i po rudine značajna bujad. Du Od niskog bilja ima na ovoj rudini Leontodon hispidus var. pratensis, GGna- phalium silvaticum. Hypericum perforatum, Chrysanthemum leucanthemum, Gen- tiana cruciata, Doryenium germanicum, Salvia verticillata, Teucrium chamaedrys, Artemisia absynthium, Lysimachia punctata, Ecehium vulgare, Inula conyza, Eri- geron annuus, Melilotus officinalis, Achillea millefolium, Cirsium arvense, Vicia cracca, Centaurium umbellatum, Ononis spinosa, Erigeron acer, Satureja vulgaris, Hypochaeris radicata. Prama Hajdinu zrnu! čista se bukova šuma gubi i prelazi na samom brijegu pomalo u ,mješovitu šumu“, koja je sa južne strane složena od cera (Quercus cerris), crnog grabra (Ostrya carpinifolia), ernog jasena (Fravinus ornus), divljih krušaka (Pirus piraster), javora-mliječka (Acer platanoides) koji bude i 3 dm debeo, bijelog javora (A. pseudo- platanus) i javora-klena (A. campestre), brijesta (Ulmus glabra) i bijelog grabra (Carpinus betulus). Sjevernu stranu brijega pokriva bukva sa bijelim javorom, brekinja (Sorbus torminalis) i vrba iva (Salix caprea), a gubi se u bukovoj šumi crni grabar. U sitnogorici raste drijen (Cornus mas), glog (Mespilus monogyna), Co- ryllus avellana, Viburnum lantana, Prunus spinosa, Cytisus hirsutus, Genista tinc- toria, a Clematis vitalba kav povijuša debela je kao nadlaktica i stvara u sitno- gorici neprohodne guštike. : Od niskog bilja navodim za ovu mješovitu šumu: (reum urbanum, Valeriana ojficinalis. Achillea millefolinm, Lilium martagon, Digitalis ambigua, Aconitum vulparia, Satureja vulgaris, Vrifolium arvense, T. repens, T. medium, Ranuneulus acer, Galium album, (:. vernum, G. aparine, Oryganum vulgare, Geranium phaeum, GG. Robertianum, G. sanguineum, Urtica divica, Astragalus glyeyphyllos, Dactylis glomerata, Veronica teucrium var. major, V. ehamaedrys, Medicago faleata, Stachys officinalis, Lysimachia punetata, Iris graminea, Peucedanum austriacum, Fragaria moschata, Centaurea stričta, C. jacea, Agrimonia eupatoria, Laserpitium latifolinm, Heracleum sphondylium?, Potentilla recta var. sulphurea, Epilobium montanum, Inula salicina, Chrysanthemum corymbosum, Lathyrus pratensis, Atropa bella donna, Gnaphalinm silvaticum, Cardamine impatiens. Sanieula europaea, Onidium apioides, po prisoju Drunella grandiflora i Linum flavum. Vanredan je ures Hajdina zrna zvončika Campanula bononiensšis, kojoj bude nevast i 3 dm duga a ponese 80—90 evijetaka ! Bukova šuma bez primjese iglastog drveća, pokriva i onaj brijeg, na kojem se osovljuje grad Trakošćan. Porasle su u njoj omašne bukve, Carpinus hetulus, a kao visoko i na 3 dm debelo stablo Acer campestre; glogovi Mespilus ovya- cantha i M. monogyna budu i 1:5 dm debeli, dok je Acer pseudoplatanus ostao grmen. Raste tu i Sambucus nigra i S. ebulus, uz okrajak nađe se i po koji kestenić, dok se po tlu zeleni bršljan. Bukovoj šumi uz Trakošćansko jezero prekrasnim su uresom dvije biljke: vd rozaceja Aruncus silvester, a od krucifera Lunaria rediviva; prva pokriva u hiljade čitavo tlo, podavajući šumi vanredno ugledno lice; druga velika i sreo- lika lista udara u oči u svojim skupinama raspucanim plodovima, koji se na suncu prelijevaju poput sedefa. Brojna je vladisovka Gentiana aselepiadea i Ovalis acetosella. Od niskog bilja ima još u ovoj šumi: Vicia oroboides, V. sepium, Coronilla varia, kuphorbia duleis, KE. amygdaloida, Doronicum eroaticum, Lamium orvala, Epipactis viridiflora, Melica nutans, Festuca gigantea, Calamagrostis epigeios, Ser- ratula tinetoria, Geranium phaewm, Asperula odorata, Dianthus barbatus, Melandryum silvestre, Luzula nemorosa, Sanicula europaea, Galium silvaticum, Ranunenlus lanu- ginosus, Aegopodium podagraria, Heracleum sphondylinm, Pulmonaria officinalis, Hypericum hirsutum, ( 'yelamen ewropaeum, Viola silvestris, Parietaria erecta, Stel- laria aquatica, Geum urhanum, Fragaria mosehata, Achillea millefolium, Kupato- ! Tako narod zove ovaj brijex, a ne zove ga ,Hajdinsko zrno“. “ Krivo rade oni, koji pišu ,H. spondylium“ (Index Kewensis. 1 .. p. 1131.). 2 rium cannabinum, Salvia glutinosa. S. verticillata, Geranium Kobertianum. Glechoma hederacea. Asarum europaeum. Senecio saracenicus, Lotus cornieulatus, Chaero- phytlum. hirsutum. Chrysanthemum leucanthemum, Brunella vulgaris. Pteridofiti. Pteridiwm aquilinum, koju paprat zovu i ovdje ,stelja“, Aspidium filir mas,“ Asplenum trichomanes, Blechnum spicant. | Pristranke brijega Ručice kod Macelja zapremila je kestenova šuma u kojoj se kesten (Castanea_ sativa) razvio u stablo, a zamjenjuje ga poslije bukva i bijeli grabar. Rjeđe su lijeska i jalša, a rasijane smreka ijela. U stabalee se razvila i Ahamnus frangula. Uza šumske prikrajke raste Acer saniculaefolium, od pteridofita Aspidium Jiliv mas, A. filir femina, A: phegopteris i Blechnum spicant. S njima rastu tu i Melandryum silvestre, Senecio saracenicus (rpimice) i Fupatoriuni cannabinum, a uz šumske jarke Ručice brojno /mpatiens noli tangere, Crepis paludosa, Aqgri- monia eupatoria, Hypericum. hirsutum. 3. Formacija bora. Kršno i vapnovito tlo Ravne gore zapremila je po ravngaku i po pristrancima borova šuma; u njoj vlada obični bor (Pinus sil- vestris), koji se odavle siri kao šuma prama Klenovniku, Maruševcu i Vinici; a ima borika i u podgorju Ivančice oko Ivanca, Borja i Lepoglave. Borova šuma na Havnoj gori nije čista, već ima u njoj elemenata iz forma- cije bukve. koji ovoj mrtvoj šumi podavaju živahnije lice. Bor druguje sa brezom. Pod Ravnom gorom oko sela Bohinjaka na ,Beloj zemli“ brezova je šuma, koje je tlo na gusto zaraslo vrijesom (Calluna vul- garis) i steljom (Pteridium aquilinum). Ima u borovoj šumi i Populus tremula, brojno Fraginus ornus, Tilia platyphyllos, Acer campestre, od grmova bukvić, hrastić, Rhamnus frangula, Cornus sanguinea, O. mas, Viburmun lantana, Ber- beris vulgaris, Juniperus communis, Rosa arvensis, od grmića Daphne laureola, Do- ryemimm germanicum, OCytisus elongatus, C. supinus, C. hirsutus i C. nigricans ; povijuše i penjalice zastupa Clematis vitalba i Hedera helir. Na mrtvoj zemlji bo- rove šume ima ovog niskog bilja: Centaurea scabiosa, O. nigrescens, C. variegata, C jacea, Leontodon hispidus, Erigeron acer, Buphthalmwum salicifolium, Aehillea millefolium, Hieracium pilosella, Carlina vulgaris, Solidago virgo aurea, Cichorium inthybus, Antennaria dioica, Senecio erucifolius. Labiatae. Brunella_ grandiflora, B. laciniata, B. vulgaris, Thymus ovatus, Teueriwm chamaedyrys, T'. botrys, Oryganum vulgare, Satureja acinos, S. calamintha, S. vulgaris, Salvia verticillata. , Umbelliferae. Sanicula europaea, Peucedanum oreoselinum, Laserpitium stler, Pimpinella savifraga, Selinum carvifolia, Daucus carota, Hacquetia epipactis. Leguminosae. Anthyllis vulneraria, Medicago lupulina, M. faleata, Tri- folium medium, 1. rvepens, Lotus corniculatus. : Campanulaceae. Campanula bononiensis, C. trachelinm, C. persicifolia. Serophulariaceae. Digitalis ambigua, Melampyrum nemorosum, Ver- basenm nigrum, Veronica Jacquini, V. officinalis. Iz drugih porodica i rodova rastu u boriku Ravne gore: Asperula cynan- chica, A. odorata, Echium vulgare, Hypericum perforatum, Ozalis acetosella, Malva mosehata, Euphorbia ecyparissias, Mereurialis perennis, Helleborus dumetorum. Ane- mone triloba, Knautia drymeia, Scabiosa Hladnikiana, Thestum bavarum, Silene venosa, Plantago lanceolata, Arabis arenosa, Primula vulgaris, Centaurium umbellatum, Cyelamen europaeum, !olygala vulgaris, Geranium sanguinewm, Orchis sambucina, Listera ovata', Cephalanthera alba, Epipactis atropurpurea, Anthericum ramosum, Agrostis vulgaris. Pteridophyta. Aspidium angulare var. hastulata, Scolopendrium vulgare, Cystopteris fragilis var. anthriscifolia. Na travnatim, šikarastim prostorima borika do erkvene kuće ima 'rifolium montanum, T'. pratense, Lappula echinata, Oryganum vulgare, uz grmove Astrantia . * Ove dvije orhidaceje ubrao sam. 12. svibnja g. 1899., a druge nekoje vrste, koje sam pridao, 20. lipnja €. 1888. 5 zi RN major, Genista germanica. Viola silvestris. Uz putove raste Dipsacus laciniatus, oko jedne lokvice do Velikih poćina Lysimachia punetata i Lythrum salicaria. U borovoj šumi ,Širšisovo“ kod Trakošćana pribilježio sam i Melilotus albus, Achilea millefolium, Thymus ovatus, Vicia eracea. Orepis foetida, Hrigeron annuus, Fragaria vesea, Carlina vulgaris, Holeus lanatus, Calamagrostis epigeios, Trifolium agrarium, Melampyrum silvestre, Aegopodiwm podagraria, Dianthus bar- batus, Chrysanthenum leucanthemum, Ecehium vulgare. Lathyrus silvestris, Potentilla recta var. sulphurea, Stachys officinalis, Aspidium filiz mas. 4. Formacija obalnog drveća i grmlja ili formacija jalše i vrbA. Kra- pinu, Krapinicu kao i njihove pritoke zarubljuju i obalne biljke, medu kojima je od drveća najznačajnija jalša ili jova (Alnus rotundifolia), a od vrba Saliv viminalis i S. alba, koja bude visoka poput hrasta. Od ostalog drveća i grmlja ima u obalnoj flori Populus nigra, Acer cam- pestre var. saniculaefolium, A. pseudoplatanus, lihamnus [rangula, Cornus sanguinea, ('. mas, Sambucus niger, Evonymus vulgaris, Corylus avellana, a segne do obale i Grenista tinetoria, Carpinus betulus, Prunus spinosa, Berberis vulgaris, po kojima laze ili ih povijaju (alystegia sepinmn, Hedera helie, Vicia sepium, Rubus caesius, a brojno Clematis vitalba i Humulus lupulus? Nisko bilje. Galega officinalis, Stellaria aquatica, Petasites ofticinalis, Pim-, pinella maior, Saponaria officinalis, Lythrum salicaria, Urtica dioica, Roripa stl- vestris, Lysimachia vulgaris, Cirstum oleraceum, Pulicaria dysenterica, Chelidonium majus, Thalictrum flavum, Malva silvestris, Dycopus europaeus, Heracleum sphon- dylium, Polygonum persicaria, Mentha silvestris var. candicans, Mentha aquatica, Sambueus ebulus, Bidens tripartitus, B. cernuus, Brunella vulgaris; Eehinochlod grus galli, Vussilago farfara, Bpilobium hirsutum, Solidago serotina, Rudbeckia la- ciniata, Oenothera biennis, Kupatorium cannabinum, Scirpus silvaticus, Carer vul- pina, Junus conglomeratus, Aegopodium podagraria, Angelica silvestris, Impatiens noli tangere, Aspidinm fil mas, Melandryum album, Chaerophyllum hirsutun, (reume urbanum, Hypericum hirsutum, H. acutum, Scrophularia alata, a tu i tamo Eehinops spaerocephalus. Kao što među obalne biljke prodire neko drveće i grmlje iz susjednih šuma, tako zalazi u obalnu floru i šumsko bilje ili bilje susjednih livada i polja. Od takovog bilja pribilježio sam: Ranunculus ficaria, Caltha palustris. Cardamine amara, Geranium phaeum, Symphytun officinale, Verbena officinalis, Erigeron annuus, Pastinaca sativa, Cichorium inthybus, Lotus eornieulatus, Artemisia vul- garis, Centaurea nigreseens. Melilotus albus, Holcus lanatus. Coronilla varia, Bal- lota nigra, Leonurus cardiaca, Trifolium repens, T. hybridum, Plantago maior, P. media, Sonchus laevis, Dipsacus silvestris, Potentilla reptans, Salvia glutinosa, V erbaseum nigrum, Achillea millefolinm. Cirsium lanceolahun, Vicia eraeca, Con- volvulus arvensis. Od ekvizetaceja značajna je za Krapinieu /vquisetum arvense, za Ma- celjčicu €. majus, koja tu i tamo pod obalnim drvećem i grmljem daleko za- rubljuje njezinu obalu. Uz Topličicu od Gotalovea do Budinšćine raste i Salir cinerea, od grmića Solanum duleamara, a od drugog obalnog bilja Zypha latifolia, Juncus efjusus, Veron.ca_beccabunga, V. anagallis, Myosotis palustris, Suecisa pra- tensis, Valeriana sambucifolia, Serophularia nodosa, Stachys palustris, Filipendula ulmaria, Epilobium parviflorum var. tomentosum. Umbelifera Simm latifolium u Topličici tako je brojna i bujna, da zaprema čitavo dno korita da sprečava tok vode. Na dnu vode razvio se i Potamogeton crispus, a od gramineja uz obalu i u vodenim jarcima Phalaris arundinacea. Uz potok Ručicu kod Macelja ima i Galeopsis tetrachit, Vicia grandiflora £. Šeopoliana. * Po crnom jagnjedu i vrbama uz Krapinicu živi od parasita imela bijela (Viscum album). gaje 5. Formacija smreke (Picea excelsa) i jele (Abies alba). Sa bukvom graniče također smreka i jela, kao glavni zastupnici iglasta drveća. Na podanku i na pristrancima Bukova vrha raste jela; gore više bukvai jela a na tjemenici bukve stare 120-—-150 godina. Kako bukva zalazi u for- maciju jele i smreke i obrnuto, ima tu biljki, koje prate i jednu i drugu formaciju. Od drveća ima Ulmus glabra, Betula pendula, Populus tremula, Acer pseudoplatanus, A. campestre, od stabalaca, grmova i grmića Rhamnus fran- gula. Sorbus torminalis, Corylus avellana, Prunus spinosa, Ilex aquifolium, Junžt- perus. communis, Vaecinium myrtillus. Calluna vulgaris, Daphne mezereum, D). laureola, Sambueus racemosa, Genista tinetoria, G. germanica, Qytisus hirsutus, 0. nigrićans i C. seoparius, koji je tu i tamo porastao pojedince, nu kod Cemernice je zarubio šumske okrajke sve tamo do Trakošćana često u društvu sa mali- nom (Rubus idaeus) i bjeloglavicom (Doryenium germanicum). Penjalice za- stupa Medera helix. Clematis vitalba, Solanum duleamara, Astragalus glyciphyllos, Od niskog bilja ima u ovoj formaciji po okrajeima Achillea mallefolium. Chrysanthemum vulgare, Ch. leucanthemum, Pimpinella maior, TDrifolium medium, Thymus ovatus, Campanula glomerata, C. tracheliwm, Lythrum salicaria, Hypericum hirsutum, H. perforatum. kErigeron canadense, Galium verum, Cirsium palustre, C. oleraceum, Stachys officinalis, Aruncus silvester, Centaurium wmbellatum, Pieris hieracioides, Gentiana aselepiadea, Lamium orvala, Knautia drymeja, Pteridium aquilinum, Senecio saracenicus, Melandryum silvestre, Lactuca muralis, Aegopodium podagraria, Tussilago fartara, a u vodenim jareima do šume Z'ypha latifolia. U šumi jele 1 smreke na Podškruti kod Uemernice raste i Laserpitium prutenicum. Lathyrus silvestris, Dianthus barbatus, Thalictrum flavum, a pod suhim čistinama Campanula patula, Ć. persicifolia, Digitalis ambigua. Aconitum vulparia, Veronica officinalis, Selinum carvifolia, Sanicula europaea, Gnaphalinm silvaticum, Hupatorium cannabinum, Desehampsia caespitosa, Serratula tinetoria, irigeron annuus, Petasites albus, Epilobium montanum, Galium silvaticum, Silene viridi- flora, Asarum europaeum, Pulmonaria officinalis, Fragaria vesea, Melittis melisso- phyllum, Geranium Robertianum, Viola stlvestris, Mentha pulegium, Verbena o[/i- cinalis, Potentilla erecta, COyelamen europaeum. Ima čistina. gdje po vlažnom tlu raste Ogwalis acetosella, dok je za suho tlo značajan Majanthemum bifolium. Ovaj ima obično ,d v a“ srčasto-jajolika lista, ali ima (iako rijetko) i pojedinaca sa ,je d nim“ listom, koji veličinom zaprema gotovo ,dva“, za koje Aseherson i Graebner (Synopsis, IIL, p. 805) bilježe. da.ne cvatu“ pojedince, da sich die Bliitenstengel an einem Exemplare oft nicht jihrlich ausbilden“. Među tipičkim pojedincima ove &'brekrisne biljčice, takovih je, koji imaju na stabljici po tri omanja lista. To je var. frifoltum. Dosad nijesam našao odlike sa četiri lista, no bilježi je 0. Penzing i dodaje ovo: ,... Jaeger sah einmal die beiden Blatter gleich hoch inserirt und an der Basis verwachsen, so dass eine Ascidie diphvle bildeten“.! U ovoj šumi raste i vranino oko (Paris quadrijolius) koje ima pod evi- jetnom stapkom obično četiri eliptička ili naopako jajolika lista. Tu sam naišao na zanimljiv teratološki pojav: udarilo mi u oči nekoliko egzemplara sa p e t listova (var. quinque/olius), dok Asehersoni Graebner (1. e. p. 318.) poznaju i pojedince sa tri lista, koji često ,ne cvatu“. Ima pojedinaca i sa šest listova (var. sezifolius; Tirol, Innsbruck), dapače i sa sedam listova, kakove je Sehweinfurth našao kod Nižnjeg Novgoroda, al među njima nijedan sa četiri lista,? U Podškruti vidio sam toga dana i drugi teratološki pojav: našao sam od Platanthera bifolia pojedinaca sa jednim listom, dok Asehersoni Graebner 0. pon Pflanzen-Teratologie systematiseh geordnet. II. Bd. Genua 1894, Pp. 401. 2 Nijesu rijetki pojedinci sa pet listova, a takovi imaju katkada u perigonu 5 vanjskih listića ili toliko nutarnjih. a 2X 4 prašnika, (Kirehner, Loew, Sehrčtter le. p. 649). — 16. — (1. e. p. 832) poznaju i odliku sa tri (var. frifoliata) i sa četiri lista (var. quadrifolia).! Na suhom tlu Podškrute brojna je od trava Agrostis vulgaris; od pterido- fita Polypodiuwm vulgare i Pteridium aquilinum, dok je vlažna i osojna mjesta za- okupio Cystopteris fragilis, Aspidium filiz mar i A. filir femina i po ernogoricu značajna Lysimachia nummularia. U Podškrutu uvalila se Pavlinić-£raba, odnosno jarak, u kojem su brojne ove biljke, značajne po vlažno tlo: Asperula odorata, Petasites albus, Glechoma he- deraceum. Sanicula europaea. Brunella vulgaris, Impatiens noli tangere, Aegopodium podagraria, Asarum europaeum, Caltha palustris, Paris quadrifolia sa var. quin- quefolia porastao je tu u stotine egzemplara, Još su u tom jarku bilo po suhom, bilo po vlažnom tlu i Ranunculus lanu- ginosus, Salvia glutinosa, Lycopus europaeus, Lactuca muralis, Anemone triloba, Cardamine bulbifera. Chaerophyllum hirsulum, Stellaria aquatica, kpipaetis viridi- flora, Merceurialis annua. Verbascum blattaria. Po suhim. prisojnim čistinama udara u oči Aehillea_ millefolium var. rosea svojim ružičastim evijecima. koje ima i oko Lepoglave, ali i u Gorskom kotaru (Mrkopalj). Kod susjedne je šume Gorice Blažev jarak. gdje Impatiens stvara udruge, dok je Chaerophyllum hirsutum pokrio tlo, a brojan je Galium silva- ticum i Senecio saracenicus. Tu ima još i Myosotis palustris, M. hispida, Solanum duleamara, Filipendula ulmaria, Eupatorium cannabinum, Cireaea lutettana, po šumskim stajama mnogobrojno (arer Oederi. Na krčevinama crnogoričine ili mješovite šume kod Hude rupe ima (:na- phalium silvaticum, Galeopsis speciosa, Cirsium lanceolatum, Lysimachia vulgaris, Achillea millefolium., Galeopsis tetrachit. Solanum nigrum, od pteridofita Pleridium aquilinum, od gramineja Festuca gigantea i Calamagrostis epigetos. Veliki Stog (690 m) zarastao je na okolo jelom, koju u Macelju zovu hoja; ona bude i 45 m visoka, a po pučkoj je predaji ovdje od vajkada, dok se jesmreka udomila u novije doba. I u ovoj jelovoj šumi ima elemenata iz bukove i hrastove šume, kao b u- kva hrast. crni jasen javormliječak, od grmova Rubus kirtus i f. idaeus. Nisko bilje jelove šume. Atropa bella donna, Petasiles albus, Salvia glu- tinosa, Primula vulgaris, Campanula tracheliwm, C. patula. €. persicifolia, Senecio saracenicus, Mereurialis ovata, Asperula odorata, Cyelamen, Euphorbia amygda- loides. Vicia cracca, Geranium Robertanum. Hieracium murorum, tpilobium mon- tanum, Lactuća muralis. Od pteridofita je brojniji : Scolopendrum vulgare. 11. Formacija šikari. Sikarasta šuma. Ova je formacija zapremila južne pristranke Strahinšćice među selima Podgorom i Strahinjem a razvila se tu kao porub visoke šume po vapnovitu tlu. Sastavljena od razna grmlja, u kom je značajan i brojan crni trn (Prunus spinosa) i glogovae (Mespilus monogyna). Od stabalaca, grmova i grmići ima i po stijenama: Quereus cerris, Frazinus ornus, Pirus torminalis, Berberis vulgaris, Corylus avellana, Viburnum lantana, Amelanchier ovalis, Cytisus nigricans, C. hirsutus, €. elongatus, Doryenium germanicum. Po pristrancima od Podgore do Jelenske pećine raste s proljeća Ajuga reptans, Arabis arenosa, koja je brojua po vapnenim ruševinama, Geranium ro- tundifolium var. caespitulosum, G. sanguineum, Viola alba, Polygala vulgaris, Va- leriana tenuifolia, Alyssum alysoides, Carev flava, Polygonatum officinale, Aristo- lochia pallida, Lactuca perennis, Hieracinm praealtum, Stlene nutans, Knauta drymeta var. Heuffeliana. ! Teratološki materijal iz naše fore pribirem već više godina i naskoro ću ga priopćiti. Nisko bilje zastupaju u ovoj formaciji i ove biljke: Feucrium chamao- drys, T. botrys, Convolvolus arvensis, Lotus corniculatus, Eehium vulgare, Lappula echinata, Galium album, Buphthalmum salicifolium, Medicago lupulina, Euphorbia cyparissias, E. helioscopia, Hypericum perforatum, Crepis foettda, Picris hteracioides, Sherardia arvensis, Artemisia absynthium, Stachys palustris, Salvia verticillata, Thymus ovatus, Galeopsis angustifolia, Brunella vulgaris, Ajuga genevensis, Satureja acinos, Hieracium pilosella, Cerinthe minor, Silene venosa, Sonchus laevis, Anagallis arvensis, Roripa silvestris, Satureja vulgaris, Verbena offeinalis, OCyelamen euro- paeum, Lithospermum officinale, Onopordum acanthium, Campanula persicifolia, Asperula cynanchica, Anthericus ramosus, Primula vulgaris, Galanthus nivalis, So- lanum nigrum ?, Melampyrum nemorosum, Fragaria vesca, Serratula tinctoria, Physalis alkekengi (jabučnjak), Iuula salicina, Verbascum nigrum, Polypodium vulgare. Prije no što dohvatiš vrh Jelenske pećine. iznenadit će te pod šikarastim prikrajcima poslijednje staze u nas rijetka Nola mirabilis, koju ,Flora eroa- tica“ (p. 287.) bilježi samo za Ivančicu, dok je zaista ima i po drugim zagor- skim krajevima, pak i na Kalničkoj gori. na što svjedoče eksikati u Vukotino- vićevu herbaru. Sa apsolutnom visinom terena šikarasta se šuma sve više gubi, a sve se više pojavljuju elementi prave ili visoke šume, dok se dalje od Jelenske pećine na Maloj gori ne zbiju u šumu. U njoj dominiraju crni jasen i brani kit- njak (Quereus sessiliflora), s kojima druguju Pirus torminalis (brojno), P. aria var. obtusifolia, Acer pseudoplatanus, A. campestre, ki piraster, Carpinus be- tulus, Ostrya carpinifolia. Od grmova i grmića ima tu Acer ende mv Cornus mas, O. sanguinea, Daphne laureola, od povijuša i penjalica Hedera helix, Tamnus communis, Astra- galus glyeiphyllos, Polygonum convolvulus. Uz okrajke i po šumskim čistinama gdje je flora najbujnija, rastu: Zac- quetia epipactis, Aegopodium podagraria, Stachys alpina, Astrantia major, Gera- nium Robertianum, Dianthus barbatus, Ohaeroplujilum hirsutum, Hypochoeris Maeu- lata, Epipactis viridiflora (pojedince), Digitalis ambigua, Cirsium pannonicum, £. lanceolatum, Peucedanum austriacum, P. oreoselinum, Mercurtalis ovata, Lathyrus niger, Melittis melissophyllum, Stlene nutans, S. viridiflora, Šatureja vulgaris, Sta- ehys officinalis, Gymnadenia conopoea, Anthericum ramosum, Trifoltum rubens, Cen- taurium umbellatum, Serratula tinetoria, Potentilla erecta, Melampyrum nemorosum, Inula conyza, I. salicina, Hypericum montanum, H. perforatum, Cynoglossum o[fi- cinale, Atropa bella donna (tu i tamo), Geranium phaeum, Fragaria mosehata. Pteridofite zastupa Aspidium Julia mas-genuina, Asplenum trichomanes, A. ruta muraria var. Brunfelsit i Pteridium aquilinum. Od junkaceja brojna je Lu- zula nemorosa, od gramineja Dactylis glomerata, od drugih tipova Hyoseris foe- tida, Laserpitium siler, koji tu i tamo pokriva čitavo tlo šumskih čistina, Buph- thalmum salicifolium, koji se odlikuje svojom visinom i velikim evijetovima, uz prikrajke je brojna Achillea distans, u stotinama se modri "Campanula bonantensis, a na hiljade ima šumske jagode (Fragaria moschata). Prama Velikoj Gori hrast se pomalo gubi, a pojavljuje se bukva, koja se napokon zbije u šumu, u kojoj druguje sa bijelim javorom (Acer pseudopla- tanus), sa javorom- mlječkom (A. platanoides), i sa brojnom mukinjom (Pirus aria obtusifolia). Na višim se isponima gubi bukva u hrastovoj šumi, u kojoj dominira cer. 7 Po čistine Velike gore značajne su ove biljke: Mereurialis ovata, Epipactis viridiflora, od gramineja Brachypodium silvaticum i Phleum Boehmeri, Sa kraja šume ugledat ćeš Frukove travnike, koji pokrivaju zaobljenu tjemenicu brijega i njegove pristranke u mješovitoj šumi. Uza šumske prikrajke i na samim travnicima stvaraju pojedini grmovi Šši- kare i značajne ljeskare. Po njima raste, osim navedenih, i trepetljika (Populus tremula), Rosa dumalis, Genista tinctoria, Daphne mezereum, od povijuša Clematis vitatba. MR Uz prikrajke šikara pribralo se ovo bilje: Centaurea nigreseens, Lilium mar- tagon, Gentiana aseleptadea, Lysimachia punctata, Potentilla recta var. sulphurea, Šenecio_saracenicus, od pteridofita Aspidium lobatum genuinum. Na zračnim prostorima ljeskara raste Cyclamen europaeum, Paris quadri/o- lia, Hacquetta, Sanicula europaea, Glechoma hederacea, Hypericum hirsutwm, Salvia glutinosa, rum maculatum, Geranium phaenm, Ranunculus lanuginosus, kao pe- njalica Mubus hirtus. Do Frukovih je travnika Španićeva njiva, a do nje gusta bukova ši- kara. kojom se ispinješ na kameniti i rasklimani Goleš. Gdje se bukovo grmlje nije zbilo u guštik, ima po čistinama Pulmonaria officinalis, Viola silvestris, Huphorbia duleis, Aruncus silvester, Lamiuwm orvala, Geum urbanum, Phyteuma spicatum, Lathyrus vernus, Asperula odorata, Asarum europaeum, kupatorium cannabinum. Od grmova udara u oči Bvonymus latifolius (»-Popovska kapica“). Na višim se isponima počinje opet šuma cerova, koja nije čista, već je po vjoj rasijan erni jasen i crni gabar, kojim je zarasla čitava sjeverna strana Goleša; to je najveća šuma te vrste. koju poznam u hrvat- skoj flori. U njoj ima stabala od bijelog javora i stabalaca od brekinje, dok je niske pristranke Goleša zapremila bukva. Sumsko tlo Goleša vanredno je bujno; nekoje su vrste brojne, a nekoje mnogobrojne. Brojne su Rubus hirtus, koji je svojim pleterom pokrio čitavo tlo brijega. pak Aconitum vulparia, Chrysanthemum corymbosum, OCytisus hirsutus, Buphthalmum salicifolinm, a mnogobrojne su, stvarajući zasebne udruge: Peuce- danum austriaenm, Laserpitinm siler, L. latifolium, Achillea_distans, Geranium sanguineuwm, a na hiljade Cynanchwm vincetovicum. Ima tu Prenanthes purpurea, Eptlobium montanum, Verbaseum lanatum, Digitalis ambigua. Stellaria holostea, Chelidonium majus (), Trifolinm medium, povijuša Vicia eracca, Thesium bavarum. Na osojnim stijenama Gospodskog dola brojna je Moehringia museosa i Poly- podium vulgare VAT. COmnmune. HI. Formacije bez drveća Livade. Gorske livade. Dolinske livade. Vlažne livade: Močvarne livade. Formacija vodenih biljki. Od Save kod Pod- suseda pak sve do trgovišta Krapine nanizala se tri duga polja: zaprešieko (130—148 m a. v.). svetokriško (148—160 m) i kr apinsko (160—200 m), po kojima teče donja Krapina i njezin pritok Krapinica ili Krapinčica. Kra- pinsko polje okružuju pješčenjački i laporasti isponi, na kojima su ostaci krapin- skoga grada i Trški Vrh. Po tom humlju. pak na Brezovici i na njezinom povoru, razvili su se i vapnenci, koji se ističu oštrim oblicima i pustim stije- nama, dok su isponi lapora i pješčenjaka ponajviše zaobljeni, rastrošeni u rodno tlo a poradi toga ima po njima ponajviše vinograda, tek nešta njiva ili po koje malo polje sa niskom kukuruzom, pa i šumica, u kojima dominira cer (Quereus cerris), udružen sa hrastom kitnjakom (Q. sesstliflora) i kestenom. Livade podavaju zagorskoj flori vanredno zanimljivo i značajno lice i prvi im je nakit proljetna trava, kojoj je Krapinieca u zimi ili u jeseni privela do- voljno hraniva, pretvorivši čitavu svoju dolinu u golemu močvaru. Kad su se livade osušile, počnu se uz travu razvijati i nekoji šaševi, koji se priberu u veće ili manje udruge, a poslije njih, obično u drugoj polovini ožujka, zakite se polja prvim proljetnim evijećem. Od Zaprešića pa do Velikog Trgovišta brojno je proevala Fritillaria me- leagris, koju ,Flora Croatica“ ne biiježi za ove krajeve. Ako je obala Krapinice povisoka i pokrivena kratkom travom. onda se bijeli Anemone nemorosa, od kojih ima u polju i malih udruga. Po suhom tlu tratina_ uzbujala je tratinčica (Bellis perennis), dok se po vlažnim mjestima i pored kaljuža žuti kaljužnica (Caltha palustris), kao prethodnica bujnije proljetne flore. Koncem mjeseca ožujka zabijele se evijetne glavice livadne režuhe (Cardamine pratensis), a za nekoliko toplih dana kav da je sve vlažne i hladne livade pokrio mraz, jer su se rasevali miljuni bijelih evijetaka. STE U ožujku sjaji se među travom lišće od Leucoium aestivum, a kad se u travnju po stupkama razviju zvonasti evijetovi. zabijele se ponovno vlažne livade, dok se dalje od Zaprešića žute od maslačka (Taravacum vulgare). Među ovom čistom bjelinom ističu se udruge od kaljužnice. na suhim livadama modri se Ajuga reptans, koja druguje sa (rehis morio i sa kuminom (Carvum carvi). Pored livadnoga grmlja žuti se Zuphorbia polyehroma, a pored vodenih jaraka rumeni se Valeriuana divica. Mjeseca svibnja zaodjenu se livade u svoje najsvečanije ruho. Velika i vlažna ravan dalje od Zaprešića žuti se od žabnjaka NRanunculus acris, koji je tu porastao bezbrojan. Nad ovim nedoglednim žutim sagom izdižu se hrastovi lužnjaci bilo pojedince bilo u manjim ili većim skupinama i šumicama. Poviše ovog žutila ima udruga od ponešto ernih grmova vrbe Salir cinerea. Među žabnjake oko Bistre zbila se u dulje ili kraće areale rumenika (Lyehnis flos cuculi). Na suhom tlu a u manjim rpama cvate ivančica, po niskom i vlažnom tlu raste tamno-zeleni šaš, okružen rumenikom. Pored vodenih ojaraka bijeli se vodeni zov (Viburnum opulus), žute se sabljići (Iris pseuda- corus) i Roripa palustris, a kod obale se modre prave potočnice (Myosotis palustris). Oko Bistre ima krajeva, gdje uspijeva samo rumenika sa Orehis lati- folius, dok se žabnjak prama Velikom Trgovištu sve to više gubi na suhom tlu, jer ga je zapremio škrobutac ili šuškavac (Alectorolophus minor), Crepis tavaracifolia i Tragopogon pratensis. Ima suhih mjesta. na kojima dominira kumin, a uzanj se lašte veliki listovi mrazovea (Colehirum autumnale) koji su se tek razvili: Budući da dalje od Velikog Trgovišta i oko Zaboka ima opet vlažnih livada. izrastao je po njima navedeni žabnjak udružen sa rumenikom, a po suhom tlu kumin. U vodenim jareima razvila se Oenanthe aquatica, žabnjaci, koji bijelo evatu, 10 po č (.Vuphar luteum), Potamogeton erispus; u njima treperi i suho lišće trske (FPhragmites communis) i razvija se lišće rogoza (Typha latifolia). Osim potočnice zarubio je obalu Seirpus silvaticus i Valeriana divica, kasnije V. officinalis. Od Zaboka prama Začretju tlo je sve više suho i zbog toga se mijenja tlora. Ugare se žute od žabnjaka Ranunculus sardous, ili se modre od potočnice Myo- sotis hispida. Suhe livade ukrasuje kadulja Salvia pratensis ili kumin. Pod ŽZa- čretjem ima i livada, koje je zaokupio Crepis tararacifolia ili Ranuneulns poly- amthemos. i U prvoj polovini mjeseca svibnja g. 1916., iz koje potječe ova moja pro- ljetna vegetaciona snimka, obašao sam i livade oko Krapine. Na vlažnim livadama uz Krapinicu u Docu žuti se dakako Aanunculus acris, a pored nje raste rumenika; po suhim livadama brojan je škrobutnjak i kumin, udružen sa ivančicom i sa navedenim krepisom, rasijana je tra- tinčica, ervena djetelja (Trifolium pratense), a krasan je ures i brojan Tragopogon pratensis, dok su od gramineja brojne Holeus lanatus, Lolium ita- licum, Bromus arvensis, Avena elatior. Na čretnim livadama pod Podgorom hiljadi se Zquisetum palustre, brojan je Tararacum vulgare, od trava zlatno koljeno (Anthoranthum odoratum), koje je nisko. uevast mu kratka i ponešto erna, kao i po čretnim livadama oko Zagreba. Do konca svibnja nestaje te slike sa livada, jer su se po njima razvili novi tipovi. Citav vlažan prostor od Zaprešića do Krapine žuti se sada od dj e- teljice (Trifolium patens), u kojoj se ističe Orehus paluster var. elegans; uz jarke bijeli se u udrugama Galium palustre, a u veliku se formaciju zbio Juneus effusus od kojega bude polje u lipnju zagasito-zeleno. Oko Velikog Trgovišta brojna je kiselica Rwmer crispus i Myosotis palustris, koja se po vlažnim livadama i udružila. Oko Zaboka, Začretja i Velike Vesi do- miniraju Senecio barbaracifolius i navedeni Rumexr. U Docu cvatu još neke biljke iz mjeseca svibnja, ali nove su i značajne Knautia arvensis var. polymorpha £. neglecta, Iumexr acetosa i Lathyrus pratensis, a po vlažnim mjestima bijele se udruge od friophorum latifolium. = Su= Do 12. lipnja &. 1916. isticala se po livadama Stachys officinalis, a pored nje pojedine vodopije (Ciehorium inthybus). ' A Do konca lipnja zaprema suhe livade od Zaprešića do Zaboka ivančica (Chrysanthemum leucanthemum), u vodenim jareima na hiljade Galium palustre, uz obalne grmove porastao je Fhalietrum flavum, a tu i tamo žuti se Oenothera biennas. Mjeseca srpnja bijele se suhe livade od merk ve (Daucus carota) i žute se od broća (Galium verum), dok se vlažne livad još žute od sitnih glavica dj e- teljice male (Trifolium patens). Oko Krapine brojna je djetelina 7. repens, na obali vodenih jaraka Filipendula ulmaria i hrmen (Gagea officinalis), na suhim se livadama crveni Centaurea nigrescens.! U prvoj polovini mjeseca kolovoza zažute se livade dalje od Zaprešića pa sve tamo do Zaboka od smilj-kite (Lotus corniculatus), koja pokriva daleke pro- store, jer je porasla i po mnogim livadama, koje bijahu prije vrućine vlažne. Sada gine djeteljica mala i boja joj se od sumporasto-žute mijenja u na- rančastu, a krasna ona ružičasta boja gladuške Ononis hircina udara sve to više u oči. Po vlažnom tlu gospoduje u drugoj polovini kolovoza Cirsium oleraceum, koji se žuti i u rujnu kad počnu evjetati mrazove sestrice (Colehicum autumnale), s kojima flora zagorska zamire, dok se po kukuruzištima brojno raz- vije Bidens tripartitus, koji je značajan za polja oko Oroslavja. Na gorsku livadu spadaju Frukovi travnici na Strahinčici, koji bijahu 195. srpnja g. 1915. pokošeni. Po lišću i po drugim ostacima odredio sam ove biljke: Plantago media, Antennaria divica, Hieracium pilosella, Bellis pe- rennis, Brunella vulgaris, Chrysanthemum leucanthemum, Trifolium pratense, Me- dicago faleata, Achillea millefolium, Sedum acre, Alectorolophus erista galli, Thymus ovatus, Leontodon autumnalis, Ranunculus acer, Kuphorbia stricta, Cirsium acaule. U Trakošćanskoj gori dalje od Crne mlake vodi put kroz bukove šume nad Zavitim i Širokim jarkom, poviše strmih stijena, u dolinu Kal, gdje je ve- lika .Dolinska livada“ zapremila čitavo dno. Ostaci biljki odavali su, da joj flora nije osobita. U tisućama je uzbujao Leontodon autumnalis i Cirsium olera- ćeum, mnogobrojan je Ranuneulus aeris, Brunella vulgaris; Aspidium filir mas porastao je na livadi u rpama, a uz potok Kal brojne su Dysemachia mumimu- laria, Petasttes albus i Kquisetum palustre. Budući da livada dopire i do šume, spustila se mnoga biljka iz šume i u livadu, kao Hyoseris foetida, Cardamine trifolta, u. savensis, Veratrum album, Se- necio saracenicus, Hacquetia epipactis, Salvia glutinosa, Gentiana aselepiadea, Chaerophytlum hirsutum, Doronieum eroaticum, Sanieula europaea, a jedan trav- nati pristranak te dolinske livade zarastao je konopljicom (Kupatorium can- nabinum). Vlažne livade nijesu u Zagorju rijetke; neke su vlažne s proljeća, neke u ljetu, neke čitave godine. Kako su one uz Krapinu i njezine pritoke i kako Se ovi razlijevaju i poplavljuju susjedno tlo, ima po takovim livadama obi- lato ernice. Među Dolićima, Strahinjom i Podgorom velika je livada, koja je vlažna gotovo čitave godine, jer je natapa Krapinica i Žutnica, a puna je vodenih ja- raka. Crnica, što se je slegla na dno livade, mjestimice je tako debela, da u nju propadaju noge a tlo evrči pod njima. Jer je tlo prevlažno, gube se na njemu slatke trave a zamjenjuju ih kisele trave, navlastito šaševi i sitine, koje da- vaju kiselo sijeno. Na jednoj vlažnoj livadi uz Maceljčieu stvorio je šaš jedno- vitu ili zatvorenu formaciju, u kojoj posvema iščezava drugo bilje. Po vlažnim livadama kod Podgore raste mjeseca lipnja friophorum lati- folium, Carer vulpina, Juncus effusus, Seirpus silvaticus, Bquisetum majus, E. pa- lustre, Holeus lanatus, Briza media, Anthoranthum odoratum, Agrostis canina, Tri- Jolinm uybridum, Symphytum offieinale, Myosotis palustris, Ranunculus sardous, (ralinm palustre, DLyehnis flos euculi, Lysimachia nummularia, Lyćopus europaeus, ! Od Zaprešića do Bistre porasla je gotovo sama mrkva, oko Velikog Trgovišta žuti se djeteljica mala i zaprema velike areale od Zaboka do Začretja. == (9 Lathyrus pratensis, Plantago lanceolata var. altissima, Crepis paludosa, Trifelium patens, Stellaria aquatica, Rwmer conglomeratus, h. erispus, Veronica beccabunga, KV. anagallis 1 Alisma plantago-aquatica. Uz prikrajke livade ili kraj njihovih jaraka ima Zpilobinm hirsutum, Mentha aquatica, M. silvestris var. candicans, M. pulegium, Valeriana dioica, Oenothera biennis, Stum latifolinm, a tu i tamo na gotovo močvarnom tlu i po koji grm jalše. Bujne i šarolike su one vlažne livade uz potok Ručicu u Macelj-gori kod Macelja. Raste tamo Leontodon autumnalis, Iris pseudacorus, Cirstum oleraceum, Pimpinella maior, Pastinaca sativa, Achillea millefolium, Viecia eracca, Plantago maior, P. media, Polygonum persicaria, Alectorolophus crista galli, Brunella vul- garis, Ranuneulus aeris, Rumeg acetosa, Trifolium patens, T. pratense, T'. repens, Lythrum salicavia, Euphrasia Roskoviana, Stachys officinalis, Suecisa pratensis, Stellaria aquatica, Melandryum album, Dipsacus silvestris, Chaerophyllum hirsutum, Ononis hircina, od gramineja ima tamo Typha latifolia, Lolium perenne, Holcus lanatus, Sorghum halepense, Cynosurus eristatus, i brojno Agrostis vulgaris. Tlo ove prve livade djelomice je vlažno, djelomice suho, kako svjedoče i navedene biljke; nu potpuno se vlažne livade steru i dalje uz Ručicu do vi- sokog i strmog brijega istoga imena, al što se tlo više ispinje, one su manje vlažne. Na drugoj vlažnoj livadi na tisuće je Cirstum oleraceum, koji prigušuje svaku drugu biljku. Na susjednoj livadi zapremio je najveći pruvstor neki Carea (koji nije bio više u plodu), veliku udrugu stvara Zrifoliuwm hybridum nad koji se izdiže Sanguisorba officinalis. Treću livadu kao da je pokrio snijeg, jer se bijeli od Pimpinella maior, dok je na četvrtoj brojan Ranunculus acris, a go- lema je formacija od Sanguisorba, kakve do sada nijesam vidio u hrvatskoj Hori. Petu je livadu pokrio Zrifoliwm repens, dok se šesta i najviša žuti od bez- broja Trifolium patens, s kojom druguje Pimpinella maior, Hypochoeris radicata, Huphrasia Roskoviana, Sucetsa pratensis i Ranunculus polyanthemos. Vidi se po koja livadna kadulja (Salvia pratensis), Knautia arvensis var. polymorpha f. neglecta i Sanguisorba. Ove su livade po svojim formacijama i udrugama jedan od najzanimljivijih krajeva u Maeelj-gori. pa bi postale i zanimljivije, kad bi se mogao pratiti razvitak flore od rana proljeća do kasne jeseni. Na vlažnim livadama oko Prosje-Macelja i Lijepe bukve! ima livada, koje se bijele od Pimpinella_ maior i Carvum carvi ili se žute od Pastinaca sativa; tu se nađe uz sitine i Heleocharis palustris. Gdje je tlo više suho, ondje je po- rasao Zragopogon pratense i livadna kadulja (Salvia pratensis), koja je u krajevima ernogvrice rijetka. no što se Macelj-polje više približava Brezovici. postaje sve brojnija, a već pod Brezovicom oko Dolića ima većih i manjih udruga. Od Konjšćine do Budinšćine ima livada, po kojima je porastao samo Juncus eflusus, Carex muricata, Eriophorum latifolium, Phragmites communis, Typha lati- lolia, ŠSenecio barbariaefolius, Galium palustre i Oenanthe media. Veliku livadu od Budinšćine do Zajezde pokrivaju tri formacije: formacija od Cichorium in- Ihybus, Oenanthe media i Leontodon autumnalis var. pratensis, koje se odavaju modrom, bijelom i žutom bojom. U "dolini potoka Cemernice prelaze vlažne livade u močvarnu livadu, koja seže do Trakošćanskog jezera, stvarajući čret, pored kojega raste Alnus rotundi- folia, Salix cinerea, Cia viminalis, S. alba, Ulmus glabra, Carpinus betulus, Cornus mas, C. sanguinea, Rhamnus Jrangula, (orylus avellana i hrast lužnjak ( Quercus pedunculata\, što ga povija Humulus lupulus, koji segne i do vrha krošnje visokih stabala. Od drugog bilja raste na čretu Zqguisetum palustre, Holcus lanalus, Brizu media, Poa trivialis, Scirpus lacustris, S. silvaticus, Carex vulpina, Juncus conglo- meratus, J. effusus, Eriophorum latifolium, Alisma plantago-aquatica, SŠpargantum ramosum, Mentha aquatica, M. silvestris var. candicans, Luythrum salicaria, Lyst- ! Ovdje je valjada nekoć stajala jedna ,lijepa“ bukva, dok su sada tamo jedna stara i dvije mlade lipe. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. 1 SLAV. Sv. 11. 1 12. 6 RBR machia vulgaris, Suceisa pratensis, Stellaria aquatica, Filipendula ulmaria, Lyehnis los euculi, Caltha palustris, Cardamine pratensis, Thalictrum flavum, Epilobium parviflorum var. tomentosum, Hypercium hirsutum, H. acutum, Impatiens noli tan- gere, Circaea lutetiana, Chaerophyllum hirsutum, Galega officinalis, Brunella vul- gariš. Eupatoriuwm cannabinum, Trifolimm patens, Aconitum vulparia, Symphytun offleinale, Stachys officinalis, Solanum duleamara, Glechoma hederacea. Lyeopus turopaeus, Senecio saracenicus, Petasites albus, Polygonum hydropiper, Melandryum silvestre, Ridens cernuus, Galium paluetre, Valeriana officinalis, Pulicaria dysen- trica, Erigeron annuus, Crepis biennis. Dominira Cirsium oleraceum, u guštike se zbija trska (Phragmites communis), u rpama je porasla Desehampsia caespitosa, Agrostis vulgaris i Festuca aruudinacea. Pored obale Trakošćanskog jezera ima i Rubus hirtus, h. idaeus, Trifo- liwm hybridum, Calystegia sepium, Vicia eracca, Melandryum album, Erigeron ea- nadense, Chrysanthemum leucanthemum, lianthus barbatus, Leontodon autumnalis var. pratensis, Roripa silvestris, Equisetum majus, Aspidium filiz mas, A. filia Jemina. Ondje. gdje prestaje močvarna livada, počinje se Trakoščansko jezero sa formacijama vodenih biljki, okruženo pretežno šumom ernogorice, mjestimice bukve i hrasta. Na početku pokriva mu daleke prostore Trapa natans tako gusto. da se čamac samo lagano probija. Uz ovu povodnicu porastao je Myriophwyllum verticillatum i Potamogeton natans. Vodenim čistinama krasnim su uresom (a- stalia alba, Nuphar luteum i Polygonum amphibium. Značajan je Seitrpus lacustris, koji su u vodi zeleni poput otočića, a do njega otočić trske, koja zarubljuje gotovo čitavu obalu jezera, uz koju je žuti /ris pseudacorus, bijela Filipendula ulmaria; tik do vode porasla je i jedna Angelica, koju nijesam mogao dosegnuti, a bude kao nadlaktica debela. Uz lijevu obalu Trakošćanskog jezera dva su ribnjaka u kojima domini- raju vastalia i Typha, a gdje je voda presušila tu ima na hiljade Zquisetum pa- lustre, a među njima su izbujali Lathyrus pratensis, Rumexr conglomeratus, Myo- sotis palustris, Potentilla veptans, Ranunculus repens, Solanum dulcamara, Sambuecus ehulus, Cirsinm lanceolatum, Feracleum sphondylium, Oenothera biennis i neke. koje smo već naveli. IV Formacija stijena. a) Flora trijadičkog vapnenca. Na prisojnoj stijeni Jelenske pećine ovog vapnenca rastu od stabalaca, grmova i grmića: Amelanchier ovalis, Cytisus nigri- cans, C. hirsutus, C. elongatus, Corylus avellana, Viburnum lantana, Frazinus ornus (črni jasen), Quercus cerris (cer), Berberis vulgaris (pesji trn), Pirus torminalis. Od niskog bilja ima tamo: Sedum mazimum, S. album, Sempervirum tecto- rum (treskovnjak), Laserpittum siler var. steno- i macrophyllum, Allium montanum, Stachys recta, Arabis arenosa, Alyssum alyssoides, Sazifraga trydactilites, Potentilla vpaca, Tararacum corniculatum, Thlaspi perfoliatum, Geranium columbinum, Linum /lavum, L. tenuifolium, Centaurea scabiosa, Chondrilla juncea, Calamintha acinos. /nula conyza, Vurgenia latifolia, Arenaria serpyilifolia, Stlene nutans, Geranium sanguineum, Centaurea variegata. Hieracium praealtum, Asplenum ruta murartu var. elatum, A. ceterach. Po razdrobljenu kamenju ovib stijena naselile ge Veronica Jacquim, V. cha- naedrys, Polygonum officinale, Peucedanum oreoselinum, Oryganum vulgare, Cam panula trachelinm, Chrysanthemum corymbosum, Linum catharticum, Medicago fal- vata, Coronilla varia, Scabiosa agrestis, Cynanchum vincetovicum, Achillea distans. Polygonum dumetorum, Galeopsis angustifolia, Satureja calamintha, Aristolochia pal- (uda, Polygonatum officinale, Gerantum rotundifolium, Valeriana tenuifolia, Poly- gala vulgaris, brojno Carer flava, Poterium muricatum, kKrigeron acer, Hieracium pilosella, Lactuca perennis, koja loćika bude i 2—8 dm visoka a na dnu gusto listana. Na Galovićevim pećinama kod Jesenja, ima od bivše bukove šume krupnijih i sitnijih grmića od bukvići, crnoga grabra (koji ima ,kitice“), gđi. hrastića, lijeske 1 ernog jasena, pasdrijena (Rhamnus cathartica), gloga (Mespilus monogyna), smreke, patuljastih grmića od borovice i lise. Na ovim vapnenim stijenama porastao je i Anthericum ramosum, Antennarta divica, Peucedanum austriacum, Galium lucidum, Buphthalmum salicifolium, Hy- pericum perforatum, Campanula persicifolia, Melica ciliata, i naprstak Digitalis laevigata, koji je iz raspuklina izrastao visoko jedan metar i više, a ukrasuje i Pisane pećine kod Radoboja, gdje sam tu vrstu pribilježio već b. srpnja god. 1888. Na podanku Galovićevih pećina ima Onopordon acanthium, Thymus mon- anus (brojno), Satureja vulgaris. Jednu stijenu, koja je također okrenuta k jugu, pokriva bršljan, po njezinim šikarastim ruševinama raste Primula vulgaris, Circea lutettana, Geranium Robertianum, Moehringia museosa, Melampyrum nemo- rosum, Salvia glutinosa, Cirsium palustre, Lysimachia punetata, Thalictrum flavum, Lonicera caprifolium i Clematis vitalba, Antirrhinum orontium, Doriyenium germa- nicum, Linaria vulgaris, Medicago lupulina, Venerium ehamaedrys, Galeopsis angu- stifolia, Verbascum thapsiforme. Na Velikim pećinama Ravne gore druguju bukvići i cerići sa crnim jasenom, brekinjom, borom i tisom. Od niskoga bilja ima pored Sedum maximum i Sedum album, pak Anthericum ramosum, Helianthemum ehamae- cistus f. vulgare, Thesium bavarum, Mereurialis ovata, Potentilla glandulifera i P. argentea, Anemone hepatica, Satureja alpina, Festuća ovina var. duriuscula, Cam- panula pinifolia. Od pteridofita ima po stijenama: Asplenum muraria var. elatum, A. trichomanes i A. ceterach. Na vapnenim stijenama u Docu raste Populus tremula, Salix incana, Genista germanica, Betula pendula, Asperula cynanehica, Picris hieracioides, Trifoliwm agra- riwm, Thymus ovatus, Anemone hepatica, Anthyllis vulneraria, Dianthus croaticus, Scabiosa agrestis, Cytisus nigricans, Solidago virgo aurea, BHrigeron acer, Calluna vulgaris, Aster amellus. Vapnene stijene sa sjeverne strane grada Trakošćana u osoju zarasle su bukovom šumom a prijaju pteridofitima. Seolopendrium vulgare pokriva čitavo tlo i stijene, bujni su po vlažnu humusu Aspidium filix mas, A. jiliv femina, A. phegopteris, u raspuklinama Cystopteris fragilis var. anthriscifolia, Polypodium vul- gare, Asplenum tričhomanes. Od biljki sjemenjača rastu u ovom osoju Linaria rediviva, Aruneus stlve- sler, Luzula nemorosa, Galeopsis speciosa, Aetaea spicata, Astragalus glyeyphyllos, ( helidonium majus, Heracleum sphondylium, Salvia glutinosa, Melandryum stlvestre, (reranium phaeum, Sedum maximum, S. album. Od grmova ima po vlažnu tlu. ali i po stijenama, Corylus avellana i Viburnum opulus. Većina biljki vapnenih prisojnih stijena, nijesu pravi i značajni ,litofiti*, već su se iz susjedne šikaraste ili šumovite okoline preselile i prilagodile prili- kama podloge te se lokalizovale. Neke od biljki, koje su inače gole, tu su pa: huljaste ili dlakave, neke dlakave postaju kudrave, one povisoke postaju niske, sranaju se od korijena, a lišće im se umanjuje. One, koje imaju jednostruku oružicu“ (rozetu), dobivaju kolobarac, složen od više ružica, a ima i takvih. koje promijene boju evijeta i postaju ,bijelci“. b) Flora pješčenjaka. Na pješćenjaku, što se moćno razvio u Krapini od Zagorskog jarka do staroga grada, rastu ove biljke: Partetaria erecta, Polygonatum ojficinale, Genista germanica, Silene nutans, Bromus slerilis, Chaerophyllum temu- lm, Ch. hirsutum, Conium maculatum, Heraeleum sphondylium, Pencedanum austri- acum, Geranium Robertianum, Urtica diočea, Artemisia vulgaris, A. seoparia, Bal lola nigra, Sedum marcimum, Campanula tracheliwm, Centaurea nigrescens, Malva silvestris, Geum urbanum, Astragalus glyeyphyllos, Geranium lucidum, Chelidontum majus, Huphorbia cyparissias, Verbaseum nigrum, Lamium foliosum, Melissa ojfi- cinalis, Lactuca serriola, Cytisus elongatus, Satureja calamintha. Od drveća i grmlja raste na pješčanim stijenama: Fravinus ornus, Berberis vulgaris, Acer campestre i var. saniculaefolium, Prunus spinosa, Corylus avellana, Hvonymus vulgaris, Sambueus nigra, Cornus sanguinea, Clematis vitalba. * mr. ra Na Svetotrikraljskim pećinama raste Ostrya carpinifolia, Populus tremula, 1. nigra, Pirus aria var. obtusifolia, od grmića Calluna vulgaris, Saliz caprea, ( ytisus nigricans. Od niskog bilja ima tu: Viscaria vulgaris, Geranium sangui- neum, Luzula nemorosa, Campanula persicifolia, Digitalis ambigua, Arabis Gerardi, Dianthus eroaticus, Galium lucidum. G. album, Epilobium Dodonaei, Laserpitium pruthenicum, Crepis foetida, Satureja acinos, Calamagrostis silvatica, Filago germa- nica. Achilea lanata, Pimpinella sazifvaga, Erigeron acris, Linaria vulgaris, Tu- nica sarifraga, Artemisia absynthium. Hieracium umbellatum, Euphrasta stricta. Na pješčenjaku ima po vlažnim stijenama Asplenum ruta muraria var. elatum i A. trichomanes. Na pješčenjaku Lenkinih pećina zarasla su neka mjesta sa |aecinium myrtillus i bršljanom, nad koje se izdiže Calluna vulgaris, Cytisus lirsutus i Juniperus communis. Brojne su po njima papradi Pferidinm aquilimnwn. Polypodium vulgare, Aspiditum filia mas i A. Jiliz femina. Ima na tom pješčenjaku jelove šume i Melandryum silvestre, Trifolium ar- rense, Campanula persicifolia, Luzula nemorosa, Galium silvaticum, Stellaria holo- stea, Prenanthes purpurea, Pulmonaria officinalis, Digitalis ambigua, Cyelamen ćuropaeum, Sedum masrimum i Dianthus barbatus, od kojega ima i ,bijelaca“. Za stijene vapnenca i pješčenjaka značajna je Cumbalaria muralis, koja se rado nastanjuje po zidovima i po vlažnim stijenama potoka i potočića, €) Flora lapora. Na laporima brijega Sapca u Krapini, koji su goli ili tankom travom zarasli, nije se razvilo nijedno stablo, ali ima po koje stabalce. ima grmova i grmića, kao Fraginus ornus, Corylus avellana, Ligustrum vulgare, Viburnum lantana, Acer campestre var. saniculaefolium, Cornus sanguinea, C. mas, [runus spinosa, Berberis vulgaris, Ulmus glabra, Clematis vitalba, Lotus cornicu- latus, Erigeron acer, Pimpinella savifraga, Cytisus nigricans, Mespilus monogyna. Nisko bilje. Ciehorium inthybus, Salvia verticillata, Daucus carota, Meli- lotus officinalis, Coronilla varia, Kuphorbia cuparissias, Satureja vulgaris, Peuceda- num oreoselinum, P. austriacum, Achillea millefolium, Artemisia absynthyum, A. vulgaris, Malva rotundifolia, M. moschata, M. silvestris, Dipsacus silvestris, 'eu- crium botrys, Hypericum perforatum, Seabiosa agrestis, Brunella grandiflora, Sta- ehys reeta, S. officinalis, S germanica, Anthericum ramosum, Crepis foetida, Teu- crium ehamaedrys, Thymus ovatus, Asperula cynanchica. Raste na laporu i Crepis fovetida, Viola alba, Torilis infesta, Inula conyza, Campanula bononiensis, C. trachelium, C. patula, Seoum acre, Carlina vulgaris. Solidago virgo aurea, Linaria vulgaris, Erigeron canadense, Agrimonia eupatori«, Satureja acinos, Cirsium lanceolatum, Dactylis glomerata, Cynodon dactylon, Phleum Bohmeri, Cerinthe minor, Centaurea nigrescons, Eehium vulgare, Hippocrepis comosa, Medieago faleata, Verbaseum nigrum, V. phlomoides, Brunella lacintata, Linum Jlavum, Parielaria ereeta, Iretium tomentosum, Cirsium acanthoides, Tussilago far- (ara, Cucubalus baecifer, Anthemis tinetoria, Peucedanum alsaticum, Laserpitium pruthenicum, Aster amellus. 4 Neke biljke pokrivaju na laporu veći ili manji prostor. Sušlov brijeg do ruševina staroga grada bijeli se od Doryenium germanićum, žuti se od Picris lieracioides i Buphthalmum salicifolium ili se erveni od (Centaurea scabiosa i Ory- qamum vulgare. V. Kuderalno i segetalno bilje. Korovi ili ruderalne biljke rastu i u Zagorju na pustu tlu, uz ceste i pu love, uz poljske jarke i plotove po -stovarištima, na ugarima, u zapuštenim vino: gradima, po selima uz ljudske stanove, po ogumecima. Više manje to su biljke. koje nalazimo, osim onih mediteranske flore, i u drugim krajevima domovine. Od gramineja ide među korove Dactylis glomerata, Poa annua, Hordeum (eporimum, Bromus sterilis, Kehinochloa grus gali, Digitaria sanguinalis, Lolinm perenne, od drugih fumer acetosella, ht. puleher, Urtica dioica, Polygonum avicu- (are, koji katkada zaprema velik prostor, Chenopodium viride, Ch. opulifolinn, Atripler patulum, hanunculus vepens, 1. sardous, Lepidium ruderale, Thlaspi ar- SMG vense, Sisymbrium officinale, Aristolochia elematis, Euphorbia helioscopia, Malva silvestris, Contum maculatum, Anthriscus trichosperma (katkad prebuino), Chaero- phujitum temulum, Potentilla veptans, P. anserina, Galega officinalis, Vicia satvu, T'rifolium pratense, T. repens, Medicago sativa, M lupulina. Salvia verticillata, Brunella vulgaris, Lamium purpurenm, Ballota nigra, Verbena officinalis, Litho- spermum officinale, Kehium vulgare, Cynoglossvim officinale, Datura stramonium, Hyoseiamus niger, Physalis alkekengi, Solanum nigrum, Verbascum phlomoides, V. blattaria, Plantago major. manje P. media i 1. lanceolata, Gralinm mollugo, (6. apa- rine, Sambucus ebulus, Dipsacus silvestris, 1). lacintatus, Aehillea millofolium, lr temisia vulgaris, A. absynthinm, Pulicaria dysenterica, Cichorinm inthybus, Sonehus asper, S. oleraceus, Matricaria chamomalla, Brigeron annuus, i. canadensis, Se- necio vulgaris. Lactuca serriola, Lapsana communis, Nanthinm. strumartnim, Ono- pordum acanthiwm, Carduus acanthoides, Aretium tomentosum, A. lappa, Chrysan- then vulgare. : Za sela značajni su korovii u Zagorju (vlica urens, Malva negleeta, Cheno- podinm bonus Henricus, Leonurus cardiaca. Parietaria ereeta. Od segetalnog bilja pribilježio sam u Zagorju: Šinapis urvensis, Viela se getalis, V. eracea, V. grandiflora, Amaranthus eandatus, Chenopodium viride, ku- phorbia eyparissias, #. helioscopia, Veronica TVournefoatit. Arabis hirsuta. kqm- sehum arvense, Hybiseus ternatus, Melampyrum arvense, Leogusi« apeeulum, Bru- nella vulgaris, Krodium cicutarium, Stachys palustris, St. ama, Mentha ar- vensis, Chenopodium polyspermum, Ch. glaucum, Convolvolus arvensis, Papaver rhoeas, Trifolium arvense, Capsella bursa pastoris, Lathyrus tuberosus, Centaurea cyanus, C. seabiosa, Sherardia arvensis, Agrostema githago, Viola arvensis, Di- plotazis muralis, Myagrum perfoliatum, Anagallis arvensis, Myosotis hispida, Cirsinm arvense, Sonchus arvensis, Myosotis hispida, Cirsium arvense, Sonehus arvensis, Polygonum persicaria, Cerinthe minor, Linaria vulgaris, Veronica ser- pillyfolia, V. arvensis, Antirrhimum orontium, Anthemis arvensis, Arenaria ser- pillyfolia, Ramunculus arvensis, Galinosga parviflora, Bromus secalinus, Db. arvensis, Setaria viridis, značajna trava za kukuruzišta, na kojima je u jeseni mnogobrojan Bidens tripavtitus, a ima među poljskim biljem i takovih biljki, koje spadaju u korove i obrnuto. D, Nove biljke selice " zagorskoj flori. Uvod. U nas je Vukotinović bio ,prvi“, koji je opazio, da su na vlastito neke krasnice odbjegle perivoje i evijetnjake, au prvome redu A steri, ali je samo pribilježio u svom herbaru ,samorast“ u. pr. kod Aster Novi Belgi, A. letophyllus. A. fragilis, A. Novae Angliae. Kao:.,s am ora st“ bilježi i Solidago arenata i Aselepias uz koju biljku čitamo riječi: ... ,sve se više množi“. Neke biljke selice pribilježio V. Borbas g. 1977. za otok Krk Del- phinium orientale, pak i pisao o tome. Naše biljke selice počelo se pozorno pratiti tek od g. 1816., kad je V u- kotinović našao kod Zagreba FErechthites hieracifoltus.. Za njegovu sam seobu počeo prikupljati građu, pa sam o tome i pisao i obećao sam, da ću pi- sati i o drugim selicama hrvatske flore, za koje još uvijek pribirem Brađu na svojim putovanjima. U zagorskoj flori ima biljki selica, koje su se tu potpuno udomile i prila- godile tlu i podneblju, a mora da su ovdje odavna, jer je i njihova seoba počela odavna. Takova je biljka Zrigeron canadensis, koji se je g. 1655. doselio iz Ka- nade u Englesku, g. 1800. bio je u nekim krajevima već brojan. U Zagorju, kao i drugdje u domovini, ova je selica poznati drač, koji se u nas udomio. Brojan je po krčevinama, po pustim mjestima, pogotovu po strništima i ugarima. ! Uber die Geschichte der Einwanderung des Delphinium orientale in Ungarn und in Quarnero, (Botan. Centralblatt, XIV. Bd. (1883.), p. 272.). oR. Plodići ovog Solidaga veoma su laki, dapače među kompozitama gotovo najlaglji, zbog toga ih vjetar lako raznaša i u daleke krajeve. Prođemo li kojim strništem. kad je biljka u sjemenu. pak kad zadune vjetar. dignu se oblaci od pernatih 1 lakih plodića. Druga je takova biljk-selica zagorske flor frigeron annus (Stenaetis annua = St. bellidiflora), kojoj je domovina također u Sjevernoj Americi i gojila se sredinom prošloga vijeka u Evropi kao krasnica, no sada je kao takova rijetka. ali brojna kao odbjegla i podivljala. L ona voli krčevine, ako tamo i nije tako brojna kao prijašnja, al se u nas od nje katkad .bi je 1 e“ željeznički nasipi, u rado se nastani i uz naše rijeke i potoke, pa se katkad nađe i po vlažnim livadama. Nije daleko vrijeme. da će se iz varaždinske okoline uvući u naše zagorske krajeve veoma opasna selica. kojoj je domovina također u dalekoj Kanadi ; to je Elodea canadensis.! koju Nijemci zovu ,Wasserpest“ Ima u nas bilja. koje gojimo u vrtovima, ali nam kao krasnice odbjegnu i podivljaju n.pr. : Spireje, Asteri, Chrysanthemum partheniwm, Ch. balsamita, Iris germanica, Antirrhinum majus, Inula helenium, Phalaris canariensis, Portulacca sativa. Calendula officinalis, od grmlja i drveća n. pr. Staphylaea, Negundo ace- roides, Ailanthus, Syringa, Aesculus hippocastanum, Lycium, Symphoricarpus ra- cemosus, Rhus tovicodendron i dr. Kulturno tlo odbjegne i Zvrifolium incarnatum, smokva, vinova loza kruška jabuka trešnja, rogač (Ceratonia siliqua), maslina. dapače podivlja i duhan, kako nam to svjedoči Nicotiana rusticana, koji je povivljao u Dalmaciji kod Sinja, Klisa, a u Boki Kotorskoj na Oštrom rtu. Ima i u nas slučajeva gdje biljka odbjegne staklenik i u povoljnim se pri- likama seli dalje. Mjeseca lipnja g. 1913. proučavao sam floru oko Daruvara, i u tamošnjem kupališnom perivoju i tom prilikom zagledao kod staklenika brojnu neku paprat, koju sam u Zagrebu odredio kao ,Pferis serrulata 1.“ Njena je do- movina u Japanu i Kini, ali se mnogo goji i u staklenicima, koje odbjegne a onda podivlja. I. Rudbeckia laciniata L. Spec. pl. Ed. I. (1753.), p. 906. Domovina je ove kompozite u Sjevernoj Americi, otkuda je brigom Vespazijana Ro bina došla u njegov evjetnjak u Parizu u prvoj polovini XVII. vijeka.“ Kako nam svjedoče vrtlarski katalogi iz konca XVIIL i početkom XVIII. vijeka gojili su Rudbeekiju ne samo u Francuskoj i Engleskoj, već i u Am sterdamu, Leydenu i Uppsali. U Njemačkoj su je počeli gojiti kao krasnieu tek u drugoj polovini XVIII. vijeka, otkuda je početkom XIX. vijeka došla u vrtove seljaka. seoskih mlinara, kovača i drugih obrtnika, gdje se i danas goji kao krasnica. : U generalnom herbaru kr. sveučilišta pohranjena je Rudbeckia iz Gornje Sleske (,In Dčrfern um Falkenberg. August, 1873. Leg. 1. Plojel“), az Gornje Austrije iz ruke C. K e oka (,Advena ex Amerika boreali nune copio- sissima in valle et ad ripam fluvii Aist prope Schwertberg, 4. Aug. 18174.). U istom se herbaru čuvai R. hirta DL. (,Colleeted near Cincinnati, Ohio. June 24, 1833. Leg. C. G. Lloyd.) u Oyllabus Florae eroaticae“ od g. 1897. još ne bilježi Rudbeekiju za našu floru već tek ,Flora croatica“ g. 1869. (p. 841.) ovim riječima: ,E Vir- ginia et Canada olim adlata, modo in hortis hine inde culte et in Slavonia ad rivulos circa Vučin quasi spontanea facta (Kan.) Aug-Sept.“ Vukotinović NF. Košćec: Helodea canadensis u varaždinskoj okolici. (, Glasnik“ H., N. D XXV. 1913. p. 30.). 2 Vespazijan Robin, sin Jeana Robina, nadzornika kr, vrta u Parizu, pre- sadio je god, 1635. u taj vrt ,prvi“ egzemplar od bagrena, koji nosi i njegovo ime (Robinia pseudo-acacia), a koji je poznat u nas općeno kao ,akacija“. (Aseherson i Graebner: Bynopsis, VI. Bd.; 1909.; p. 713.) . “kam. = ubrao je tek g. 1875. u Rasinji, 1 Knapp! kod Voćina g. 1865. ; g. 1894. našao sam jeu Jankoveu oko jezera i pored potoka Drenovea, g. 1900. u Kutini uz potok Kuti- nicu, g. 1909. u Samoboru i u Taboru, otkuda se širi uz podlipovačku Gradnu. Dne 23. srpnja g. 1919. došao sam u Trakošćan i tu sam u vlastelinskom perivoju našao Rudbeekiju na ,rondelima“, ali ne fipičku formu. već odliku, koja je ,gurmata* cvijeta. [stoga dana obilazio sam bukovu šumu i brijeg, na kojem je grad Trakošćan i tu ugledao Rudbeckiju u ,tipičkoj“ formi. Odbjegla je perivoj, kao da joj kultura čovječje ruke ne prija, zaodjela se u svoje ,prvotno“ ruho i nastanila na debeloj. vlažnoj crnici tek u nekoliko egzem- plara. Uz Trakošćansko jezero, uz njegove pritoke, pored vlastelinskih ribnjaka, uz Bednjicu 1 Bednju, nijesam našao te zanimljivo selice. Povrativši se iz Trakošćana u Macelj, odnosno u Gruškovje, u susjednoj Stajerskoj, studirao sam 30. srpnja g. 1919.1 obalnu floru medđašnog potoka R u- čice. Tu sam, mostu na desno, među vrbama i jalšama ugledao Rudbeekij u u cvatu, a poslije podne sam se osvjedočio, da se uz obalu tog potoka širi i prama brijegu Ručici. Nema sumje. da je u Gruškovju odbjegla evjetnjak ta- mošnjeg načelnika, gdje je goji i tik plota.? Kao krasnicu počeli su Rudbeckiju u Zagorju gojiti u novije doba i po seljačkim vrtovima. U Gjurmancu kod Krapine obična je krasnica ali do g. 1916. nije odbjegla evjetnjaka i vrtova, iako su uvjeti povoljni, jer kraj toga mjesta teče potok Maeeljčica. U Krapini nema gotovo vrta, gdje se ne goji, pa i u Docu, gdje je Kneippovo lječilište. Tu je ima u evjetnjaku do glazbenog paviljona, ima je u vrtovima uz lijevu obalu Krapinice, ali do g. 1915. nije još. bila napustila nijednoga staništa; to se dogodilo tek g. 1916. Dne 29. srpnja i. g. dođem u Docu do zgrade spomenutog lječilista 1 ugledam tik plota Rudbeekiju u brojnim pojedincima a razvijenih. evijetnih glavica. Kad sam došao do kraja plota, nađem je tu ali izvan plota, i jedan sam egzemplar pohranio. Odavle sam kolnikom krenuo do Krapinice i njezina mosta, gdje se Rudbecekija žutila u vrtu Vladimira Kalla ya, a jedan bus je evao uz lijevu obalu 16. rujna. Istoga dana našao sam Rudbeekiju u Krapini u Draškovićevoj ulici u vrtu Julija Woehela, koji je također odbjegla, a nije daleko od prvog staništa i Krapinice. Mjeseca lipnja g. 1916. krenuo sam iz Zaboka do Budinšćine i dalje, ali uz Krapinu nijesam ugledao Rudbheecki je, niti sam je našao uz potok 'Topli- čicu od Rudinšćine do Gotalovea. 29. srpnja i. g. krenem ponovno istim kraje vima 1 ugledam rasevalu Rudbecekiju u perivoju grofa Milana Kulmera u Bračaku, gdje se je žutila uz tamošnje jezeree, dok je na postaji ,Zlatar Bistrica“ goji glavar postaje. 2. Solidago serotina Ait. U Hort. Kew. Ed. 1. (1789.), p. 211. po Index Kew. IV., Syn. glabra Desf. Cat. hort. Paris Ed. III. (1829.), p. 402. h. gigantea Ait. Hort. Kew. III. (1789.) p. 211.; Ind. Kew. IV., p. 942. — S. canadensis Moliseh u. Mitth. nat. Ver. Steierm. (1890.) Vol. CVII. Ova je biljka selica donesena iz Udruženih Država Sjeverne Amerike u Veliku Britaniju, a odavle se uselila u Poljsku, Ptajersku i Ugarsku. , Flora Croatica“, p. 791. ne bilježi je za našu floru, već srodni Š. canadensis 1. ovako : .E Canada adlata, in _hortis frequentissime olim eulta et modo ad sepes et in dumetio hune inde quasi spontanea, veluti circa Riekam, Bissag, Bukovee, Božjakovina et alibi . . . Ag.—Sept.“ U Vukotinovićevu herbaru (br. 1596.) im a S. canadensis pored bilješke : »U bašći Rečkoj kod Kalnika; samorast“; ali poredbena građa iz ge- neralnog herbara kr. sveučilišta i dijagnoze, navlastito u Hayeka (1. e. p. 11 Knapp: Botanisehe Streilziige in Slavonien (Oesterr. botan. Ztsehrft. 1867. pe 111. i14/102/): 2 August Hayek bilježi za Štajersku više staništa, med njima Celje i Ma- ribor, ali mu je ostalo nepoznato Gruškovje, koje je dakle novo stanište za štajeršku floru. (Flora von Steiermark. Bd. II., Berlin, 1913., p. 513.). 2 . 480.), odale bi 5. serotina i poradi toga sam u Vukotinovićevu herbaru obavio reviziju. Vukotinović je svoju biljku ubrao mjeseca kolovoza g. 1854. i po tome je već odbjegla vrtove oko Rijeke.! Ne mogu reći. kojoj vrsti pripadaju Solidagi sa ostalih staništa, što ih bilježi , Flora croatica“, jer ih nema u Vu- kotinovićevu herbaru, ali valjada idu i oni u S. serotina. Prvi sam puta pribilježio Solidago serotina u Zagorju 20. kolovoza g. 1900.. kad sam ga našao uz Krapinicu u Dolićima kod Krapine i istoga dana uz Ma- celjđicu kod Gjurmanca u velikim rpama, a g. 1915. i 1916. osvjedočio se, du se seli uz isti potok u gornje krajeve Zagorja, ali da još nije dosegla Macelja. Držim, da je odbjegla vrtove u Dolićima, kao i Oenothera biennis2, jer su neke vrste toga roda poznate krasnice, pa se u Maksimiru goje odavna. Tamo je S. areuata "odbjegla perivoj i naselila se tu i tamo uz ribnjake, dapače raste i uz šumske okrajke oko Borongaja. gdje ima i podivljalih Astera, Mnogobrojan je S. serotina uz Krapinu kod Podsuseda, otkuda zalazi u za- gorske krajeve. ali ne uz Krapinu, već uz obale Krapinice i to ondje, gdje je ovna šikarasta ili gdje su porasle vrbe; ima pak mjesta, gdje je još nema. Od Začretja do Velike Vesi zarubljuje čitavu obalu Krapiniee i druguje sa Fupa- torium cannabinum i Saponaria officinalis, koje stvaraju tu male udruge. Odavle se širi prama Krapini, gdje nije tako brojna i prestaje pred ovim trgovištem ; ali sam g. 1915. našao jednu rpu pored desne obale mosta, koji vodi k željez- ničkoj postaji. Uzalud sam je tražio pored rječice Krapine 29. srpnja g. 1916. iako sam njezine obale pratio, počevši od Bračaka. Od krapinskoga mosta u Podsusedu pa do ušća Krapine u Savu, zapremio je Solidago serotina čitavu obalu u guštiku tako, da se pojedinci pokrivaju listo- vima. Odavle se selio dalje. pa je brojan u grmovima oko savskog mosta i savskih rukava, a bezbrojan n. pr. oko Trnja i Podsuseda. Ona druguje sa znatno sta- rijom selicom Asclepias Cornuti*, koja stvara guštike ali ne raste uz samu obalu Save, već u u vrbicima, rjeđe u presušenim rukavima i na pruđu. Kako Soli- dago raste do vode, ne raznaša samo vjetar njegove plodiće, već sigurno i te- kuća voda, u koju padaju, kao i oni od Rudbeckije. 3. Erechthites hieracifolius.“ (1) Rafin. I ovoj je biljei selici domovina u Americi, otkuda se preselila u Evropu. Prvi je put osvanula u prigorju oko: line zagrebačke. Vukotinović je naime prvi našao 3—4 komada ove vrste navedene godine, polazeći od Pantovčaka na Prekrižje, na novoj krčevini kod vinograda Solarova. Metnuo ju je u herbar i napisao na ceduljici ,Senecio vel Sonchus“. jer nalikuje jednomu i drugomu. Godine 1880, nazvao je Senecio son: choides, a opisao u ,Radu“ Jugoslavenske akademije g[1881. i poslao F. Sehultzu za njegov . Herbarium normale“ (br, 1128.). Iste je godine posvetio Slose r Vukotinoviću kao Senecio Vukotinovići, pod kojim je imenom navedena u Ker- nerovu djelu ,Zlora Easiccata Austro Hungarica“ (br. 658.). Godine 1877., dakle samo godinu dana poslije Vukotinovića, otkrivena je još na dva mjesta, koja nijesu vanredno daleko od Zagreba. Ernest Preiss- mann našao je kod Ljutomera u Donjoj Stajerskoj, a A. Frech kod Kiseka u 1 U Vukotinevićevu herbaru ima 5. canadensis iz Toskane, ali i taj ide pod S. serotina, a u generalnom herbaru kr: sveučilišta (br. 3. b.) pohranjeni 95. serotina (,,Inter frutiees prope Berolinum. Bornosia Advena ex America boreali, ley. T. Voyel). odao mi se kao ,$5. canadensis“ L.. što sam također ispravio. Tipički 5. serotina ima Vukotinović (br. 1597. a) iz Ceške. (,Opočno.“ Ad ripas fluvii Goldbaeh. J. Freyn, 12. IX. 1879.). 2 Ovu sam vrstu pribilježio kao selicu za Maceljčicu. Žutnicu. Krapinu, Krapi- nicu i Bednju. 3 Oko Zagreba je zovu .,Cigansko perje“, a u Trnju , Kinder“ * Ime roda potječe od Rafinesgue-a, koji ga je nazvao Ko hteracifolia“, ali ga valja pisati E. hieracifolius. (Vidi: Murr, Allg. Bot. Zeitsehrft. II. (1897.) p. 78.). >Meo= Željeznoj županiji (u Ugarskoj), a slijedeće godine V. Borba4s u susjednoj Sopronjskoj županiji i odredio ga kao Seneeto sonehoides. Mjeseca kolovoza g. 1883. krenuše bečki botanici A. Kornhuberi A. Heimrl u istu županiju, da kod Kapuvara proučavaju floru Hansag-čreta. Tom su prilikom došli kod spomenutog mjesta u veliki jalšik, edje ih je na okraj- cima iznenadio ,Senceio sonehoides“ Proučivši tu biljku ponovno tačnije, prepoznali su je kao , frechthites hie racifolia“ Raf., koju je vrstu opisao već Linnć u svom djelu 45pee. pl.“ Bd. 1. (1753.), p. 866. kao Senecio hieracifolius.! Pavao Aseherson upozorio je na seobu /srechthitesa u zemljama Austro Ugarske monarkije već g. 1855., ali g. 1902. napisao je raspravu ,, orečhthites hieracifolius in Sehlesien“,* u kojoj upozoruje. da je ta biljka otkrivena g. 1876. kod Zagreba po Vakotitoviću i ubrana u nekoliko egzemplara; osvrće se na Šenecio sonchoides i 5. Vukotinovići, na nedavna otkrića, te na Kornhubera 1 Hei- merla, koji suu njoj prvi upoznali //. hieracifolius. Agseherson bilježi od str. 131.—134. one zemlje naše monarhije, po kojima se dosada raširio /rechthites podaje kronološkim redom sva dotada poznata mu staništa. Na prvom je mjestu .Kraljevina Hrvatska“ i glavni joj grad ,Zagreb“, na drugom kraljevina Ugarska, pa Kranjska, Štajerska, Donja Austrija, Moravska i austrijska Sleska. dok mu iz drugih zemalja do onda ne bijaše još poznata, iako se primakla međama kraljevine (eške.“ Iz Zagorskih krajeva ne bijaše Krechthites poznat do g. 1919., kad sam ga našao na Trakošćanskoj gori na tri mjesta. Dne 19. srpuja na jednoj krčevini bukove šume nadomak (emernici u nekom jarku po pristrancima u gustim rpama. što odaje, da se ovdje tek naselio. Biljke pratilice bile su mu ove: («naphalium silvaticum, Kupatoriwm cannabinum, Impatiens noli tangere (rpimice), Graleopsis speciosa, Hypericum hirsutum, Senecio saracenicus, Cirsium lanceolatum, dok ni- jesam ugledao značajne pratilice Zpilobium angustifolium. Dne 21. srpnja i. g. našao sam Erechthites u Blaž-jarku kod istog mjesta također na pristranku u društvu sa Fypericum hirsutum 1 Šenecio saracenieus tbrojno). Dne 25. srpnja došao sam na iskrčensbrijeg mješovite šume, koji je kod Cemernice do Hude rupe, a što ga je bujno rasevali frechthites pokrio na hi- ljade. Tu sam našao ove biline-pratilice : Fupatorium, (Calamagroshis epigeios, Daucus carota, Lysimachia vulgaris, Pteridium aquilinum, Grnaphalinm silvaticum, Graleopsis tetrachit, Solanum nigrum, Achillea mallefolinm, Cirsnan lanceolatum, Grenista tinctoria, koja raste pojedince, dok su ostale pratilice porasle u manjim ili većim rpama. Dne 27. srpnja ugledao sam Zrechthites na jednoj krčevini kod (Crne mlake, a od pratilica 1 (trsižum arvense, Dinaria vulgaris, Centaurium wmhellatam, Er geron canadense. Na ova staništa preselio se je Krechthites sigurno iz susjedne Dtajerske, gdje je: ,. .. in Holzsehligen dureh Mittel- und das angrenzende Untersteier mark w eit verbreitet“. (Ha y ek, 1. e. p. 554). 1 Vidi: Dragutin Hire: Erechthites ana: Rafinesque u hrvatskoj flori (,Glasnik“ Hrv. prirodosl. dr. God. 1897. p. 176.—182.). 2 Berichte der Deutschen Botanischen Gesel lschaft. Berlin, 1902. Bd. XX, IJeft: 2., p. 129—140. š Hoek 1. e. Bd. II. (1902.), p. 49. bilježeći američke zemlje, piše: ,,. in Europa zuerst in ,Ungarn“ und Kroatien aufgetreten“, što dakako ne stoji. jer je ušla iz Hrvatske u Ugarsku, a ne obrnuto. — Asehersonove podatke za Ugarsku. dopunio je G. Moes (Beiblatt zu den ,,Botanikai Kizlemćnyek“. Budapest 1909. Heft 3. Sonderabdruck p. 16., 17.) sa ,novim“ staništima od g. 1904.—1906., pa im do- daje i ,moja“ nova staništa iz Hrvatske i Slavonije, što je učinio i Aseherson u svojoj navedenoj raspravi u ,Dodatku“ (p. 140.), jer su mu moji ,dankenswerte und ausfiihrliche Mitteilungen“ došli u ruke. kad bijaše njegova rasprava već predana u štampu. Er Dosada dakle poznam Erechthites sa Zagrebačke gore, Topličke gore, Maecelj- zore. Moslavačke gore, Petrove gore, sa Krndije i sa Crnog vrha u Dunajevoj kosi u Požeškom gorju. U Slavoniji oko Garešnice, Gjulavesi. među Konča- nieom i Vrijeskom, oko Pivnice. Nisam ga dosada vidio na Fruškoj gori ni "u Gorskom kotaru. niti ga. poznam iz Istre ni iz Dalmacije. 4. Galinsoga parviflora. Cavanilles. leon. plant. IL. (1794.). tabl. 281., ludex Kewensis II. (15)3.), p. 990. — IFiborgia parviflora Beuth. u Hook. London Journ. Bot. (1844.). p. 364. (Index _ Kew. IV. 1895.) p. 1229.)! Po Carvanillesu dopremljeni su u Evropu već g. 1789. plodići ove biljke iz Perua i zasijani u botaničkom vrtu u Parizu, a nešto kasnije u Madridu. otkuda se raširila kao nova biljka brzo A botaničkim i drugim vrtovima. U Njemačkoj se prvi puta pojavjla oko Bremena g. 1797. ili 1798. U Austro-Ugarskoj pasa Galinsogu od g. 1920. kad se pojavila u južnom Tirolu, oko Beča g. 1850.. u Ugarskoj oko Požunai Pečuha g. 1898. ; g. 1860. evo je oko Krakova, 1860. u Koruškoj i Sedmogradskoj, g. 1871. poje: Kiujce oko štajerskoga Graca, g. 1886. otišla je na Sonnwendsteiu. do 1200 m. Na Balkanskom se je poluotoku pojavila u Srbiji oko Beograda u vrbicima na Du- navu g. 1570.. gdje da je našao J. Pančić? Nije mi poznata iz Bugarske, Bosne, Hereegovine. Dalmacije, Hrvatskog Primorja ni iz Istre. . Syllabus Florae Čroaticae“ i » Flora Croatica“ ne bilježe ove biljke“ selice, ali je ima u ,Bilinaru“, koji je štampan g. 1876. i po tome bijaše tek od. spomenute godine poznata u hrvatskoj flori. Nema je pak ni u generalnom herbaru kr. sveučilišta. ni u Vukotinovićevu ni u Klinggriffovu, ali je pohranjena u herbaru Sloserovu pod br. 879. gdje na eeduljici čitamo: ,ln ruderatis et hortorum rejegtaculis quasi spontanea ad ZAGLAVIO et alibi“. Š loser nije na ovoj eeduljici zabilježio kad ju je našao i na kojim još mjestima osim Zagreba. G. 1894. dne 30. lipnja ubrao je Wormastini1l kod Zagreba s one strane Save na ogumeima puta, što vodi do ciglane Grahorove; a g. 1897. dne 4. rujna nađe je A. Heinz u povrtelnjacima u Božjakovini tako brojno, da je postala korovom. G. 1899. pojavila se u okdlini Zagreba na Vrhovcu u Pavićevu vinogradu, gdje je još Wormastini u evijetu ubrao 20. listopada? Godine 1915. dne 25. kolovoza našao sam je na Mirogoju, na grobu svojih roditelja. kamo je uistinu prenesena iz zagrebačkog botaničkog vrta, jer je na taj grob jedan vrHarski pomoćnik presadio nekoje evijeće 1 a njime prenio sjeme od Galinsoge. Cvala je, otevala, ali se nije pojavila druge godine. Iste godine 11. rujna iznenadila me na osobitu mjestu: našao sam je u Zagrebu na državnom kolodvoru pod olenndrima restauracije, pod kojima je pokrila čitavu zemlju, ali je 1 tu poslije nestalo. dok sam je ponovno ugledao g. 1916 Tako bijaše sa seobom Galinsoge_ oko Zagreba, otkuda valjada je došla u Zagorje, gdje je gone najdosadnijim korovom. G. 1907. primio sam iz Zlatara od g. L. Cara biljku, za koju me moli, da je Oda što sam s mjesta učinio, jer sam prepoznao Galinsogu. Pismom od 19. rujna i. g. priopćuje mi g. Car ovo: ,Srdačna hvala za tako brzu informaciju. Ta Wiborgia zarazila je već pred neko S godina naš vrt tako, da upravo sve drugo ugušuje, a izgleda, kao da je ona sama u vrtu posijana. Ima je i kod nekih susjeda, a i u Krapini. 1 Ostala sinonima gledaj u A. Thellung: Uber die in Mitteleuropa vorkom- menden Galinsoga-Formen. Alle. Botan. Ztsehrit., XXI, Jahrg. (1915.), Karlsruhe. Dra 4)! * Ovo navodim po Kronfeldu (Studien iiber die Verbreitungsmitte!l der Pflanzen. Leipzig. 1900. p. 32.), dok ne nalazim o tome nikakve bilješke u Pančićevoj ,Flori kneževine Srbije“, koja je štampana u Beogradu g.*1874., gdje je nema ni kao ,(Ga- linsoga“, ni kao , Wiborgia“ i poradi toga ne znam, kojim se je vrelom poslužio Kronfeld. 5 D o Hire: Crtice iz zagrebačke flore. (,Glasnik“ Hrv. naravnsl. lr., Zagreb, 1898., str. 183., 184.). Kar — Zovu je ovdje (u Zlataru) ,prokletidrač“. Govedo1 svinje ga jedu, kako sam se upravo sada osvjedočio.“! Godine 1911. dođem 28. kolovoza u Zabok. gdje bijahu gredice 1 krumpi- rište sa Galinsogom tako zarasle. kao da 3 je oprela vilina kosa ih predenee pen Poslije sam je našao i u drugim nidKića i u poljima. Godine 1915. dne 19. srpnja iznenadila me Galinsoga u Krapini, kad sam od kolodvora, među vrtovima. krenuo u mjesto. Tu se je po krumpirištima hi- ljadila 1 bila u najbujnijem evatu. a manje brojna po kuruzištima, ali je ipak za- razila neke vrtove oko Doca. Na ovim mjestima našao sam je 29. srpnja 1 Ib rujna g. 1916.,. ali ne tako brojno i gledao. kako je ljudi marljivo plijeve. Ni jesam je našao na svojim ekskurzijama | g. 1919. od _Gjurmanca_ do Macelja 1 odavle do Trakošćana, pa sam je badava tražio i u susjednoj Štajerskoj oko Gru- škovja, gdje sam točnije pregledao vrtove. (ddine 1916. obilazio sam krajeve od Stubičkih Toplica do Novog Marofa. ali tu još nijesam ugledao Galinsoge, pa sam je uzalud tražio 1 na postaji Zlatar Bistrica, niti sam je našao od Bolieaa do Zaboka. Pregledao sam sve Galinsoge, koje su pohranjene u herbarima kr. sveuči- lišta, pak se osvjedočio. da je naša biljka Galinsoga parviflora var. genuina. Thell.. u koje su po Th ellunguž: .,. . . Kopfstiele und Hiille driisenlos oder mit sehr zerstreuten Stieldriisen besetzt. erstere mit den fiir die Art charakteristisehen kurzen, aufreehten bis unter 30% austehenden, borstlichen, iiber die Driisen iiber- wiegenden Haaren besetzt, >trahlbliiten weiss, selten o.“ Ovo je u Evropi i uopće u starom svijetu ,vorwiegende Form der Art“. U Americi raste 1 6. qua- driradiata var. hispida, koja svojim listom nalikuje na koprivu. Na nju već sada upozorujem. jer se odlika hispida u Njemačkoj udomila već oko Hamburga. Mannheima i drugdje, a u našoj monarhiji u Moravskoj oko Fisgruba. otkuda bi mogla doprijeti i do naših krajeva. E. Sistematski popis. POLYPODIACEAR. Athyrium filix femina Roth. var. /issidlens Milde u vlažnim šumama 1 ši karama lianatos 1 iglastog drveća na Strahinčici (Podstemina, Hajdino zrno), na Trakošćanskoj gori (Lenkine pećine, brijeg Ručica), uz Trakošćansko jezeru. borik Podškrute kod Cemernice, Cystopteris fragilis Bernh. var. anthriseifolta Luerss, voli sjenata, vlažna mjesta na pristrancima, raste po stijenama, oko zdenaca i gorskih izvora. U Tra kešćanu po obzidanim vrelima u perivoju, na prisojnim mjestima bukove šume pod gradom, na Podškruti, na e gori. Aspidium filix mas LL. . crenatune. Milde, na velikoj krčevini Brezovice brojno, na Maloj gori po BAN anna po livadama Kala u rpama, uz gorske po- toke; Podškruta, Lenkine pećine, oko Trakošćanskog jezera. — A. phegopteris Baumg. uz šumske pristranke na Ručici, oko Trakošćana. — A. montanum Aschers. na Strahinčici u šumama Podstrmine. A. lobatum Siv. na šikarastim prikrajcima Frukovih travnika. A. lobatum Huds. var. subtripinnatum Milde u šumama Podstrmine. — A. angulare Sw. var. hastulatum Kunze na Ravnoj gori. Blechnum spicant Sm. na ilovastu. suhu tlu Ručice. u Trakošćanu u "bu kovim šumama oko jezera. Scolopendrium vulgare Sm. (Jezičec)š u hrastovoj šumi oko Triju Kralja, u Maeelj-gori na Velikom Stogu. na Podstrmini, na Ravnoj gori. u jarku Cu- kaveu kod Gotalovea. ! U Njemačkoj hrane Galinsogom krave i svinje već od g, 1818., pa treba da se tako radi i u nas, pogotovu ondje, «dje je mnogobrojna, a ne da uzalud propada. ZLA V Bh ellunje“l 5 Narodna sam imena bilja zabilježio u Krapini, oko Jesenja i Radoboja. — 92 — Asplenum ceterach [.. na prisojnim mjestima Jelenske pećine i na Ve- likim pećinama Ravne gore. Elemenat mediteranske flore. — A. trichomanes L. na stijenama, zidovima, pristrancima; oko Sv. Triju Kralja. na Maloj gori po či- stinama. na Podstrmini, oko Irakošćana po bukovim šumama, na Velikim peći- nama u Krapini pokriva tu i tamo velike prostore po zidovima staroga grada, u Gotaloveu brojno na zidu oko erkve sv. Petra. U spilji pješčenjaka u Svetotri- kraljskim pećinama duge su hvojke u ove vrste 25 dm. a izbija iz podanka neko 40 i više hvojaka a poradi toga su preparirani egzemplari i do 4 dm. ši- voki. -—— A. ruta muraria LL. var. Brunfelsii Heutl. na prisojnim stijenama oko sela Zali nadomak potoku istog imena. — A. ruta muraria var. elatunm Lang. u navedenoj spilji, sa hvojkama, koje su i 19 em duge. a poraste ih i po 30. Ima je i na Jelenskoj pećini i po Velikim pećinama. Bilješke. U Krapini sam našao jednu odliku od Asplenum ruta mu- raria, koja me je u velike iznenadila, jer je dosada nijesam našao u Hrvatskoj. Slavoniji. Dalmaciji ni u Istri. To je ,osojna“ forma. koju san ubrao 18. srpnja g. 1919.. na vapnencu zida do današnjega krapinskoga grada. Iz daleka oponaša Adianthum capillus veneris, i napadno je velika. Iz podanka izbilo je šest hvojaka, tri dulje i tri kraće, najdulja ima 22 em. druga 195 em, treća 17 em. a od kraćih mjeri najdulja 13 em. Plojka je u prve duga 10 em, široka 3:9 em. dok je druga široka D cm, a duga 8 em. U kraćih hvojaka najveća je širina 3 em. Dulje hvojke imaju velike segmente. koji nijesu na rubu narovašeni, već češljasto-zubati, pa bi prema tomu ova forma spadala u A. brevifoliun Ileufl. (Luerssen, Farenpflanzen p. 223) ili pod £. macrophyllum Aseherson i Graebner (Synops.. Bd. I. p. 105.).! Adianthum nigrum I. uza stazu. što iz Dolića vodi pod Brezovieu, uz prikrajke crnog jasena i hrasta. Pteridium aquilinum Kuhn. po šumskim čistinama Male gore. na pustim bregovima oko Macelja. na Vuzenečkom brijegu kod Črne mlake, na rudini do Podstrmine, kod Trakošćana po bukovim šumama i ernogorici, u breziku kod Bohinjaka, u Podškruti, na Lenkinim pećinama. Polypodium vulgare [\. po hrastovim šumama, oko Podgore, na Golešu po stijenama Gospodskog stola. pokriva vapneno kamenje oko Vilinskih jama, kod Cemernice Podškrutom, u jarku Cukaveu kod Gotalovea. Ovu paprat zovu oko Krapine slatki januš“ CONIFERAE. Pinus silvestris IL. Obični bor raste oko Trakošćana, zbija ge u šumu na Ravnoj gori, koja se stere prama Klenovniku, Maruševeu i Vinici, Picea excelsa Lk. Smreka pokriva čitave bregove na Macelj-gori i nje Zanim ograncima i druguje obično sa bukvom n. pr. oko Cemernice. Abies alba Mill. Najljepše su jelove šume na Trakošćanskoj gori, navlastito na Velikom Stogu. Juniperus communis [\. Pojedince na velikoj krčevini Brezovice. na Ga lovićevim pećinama, na pustim bregovima oko Macelja, na rudini Podstrmine. na Lenkinim pećinama. na Ravnoj gori. Taxus baccata 1. Kao grm raste tisa na Galovićevim i Velikim pećinama. TYPHACEAE. Typha latifolia u vodenim jareima uza željezničke pruge. SPARGANIACEAE. Sparganium erectum LL. na močvarnim livadama Cemernice kod 'I'ra- košćana. POTAMOGETONACEAFR, Potamogeton crispus IL. u vodenim jarcima pored zagorske željeznice, u Topličigi kod Budinšćine. — P. natans LL. u Trakošćanskom jezeru. 1 Dne 4. lipnja . 1916. našao sam istu formu kod Krapine na jednoj stijen nadomak potoku Žutnici. ggu—' ALISMATACEAE. Alisma plantago I. var. aquatica A. i G. po močvarnim livadama oko Podgore i Cemernice. GRAMINEAE. Andropogon isehaemum LL. po pustim mjestima, oko Krapine u onom malom boriku pod Sv. Trim Kraljima. : Sorghum halepense Pers. na vlažnim livadama uz Ručicu i u obalnoj flori Digitaria sanguinalis Scop. po pustim mjestima tu i tamo korov. Echinochloa crus galli R. et Seh. uz potoke i vodene jarke. tu i tamo korov. Setaria viridis R. et Seh. med usjevima. pokriva često čitava kukuru- zišta, korov. Phalaris arundinacea. [.. (1798.) — Syn. Arundo colorata Ait. 1789. — 1yphoides arundinacea Mneh. (1794). U vodenim jarcima među Konjšćinom i Hrašćinom u malim udrugama. Bilješka Forma picla (1..) sa bijelo-isprutanim listovima goji se u vrto- vima (Bandgras. Pantlgras). Anthoxanthum odoratum 1. po suhim i vlažnim livadama (n. pr. oko Podgore), po trnacima. Hierochlo& odorata Wahlbg. kod Krapine uz okrajke hrastove šume po- više Doca. Phleum Boehmeri Wibel. Značajna gramineja za šumske čistine Velike gore, koju je Vukotinović pribilježio za Krapinu g. 1894. kao ,,Chilochloa Bohmeri“ Beauv.. ali je nije pohranio u svom herbaru. Na Velikoj gori raste kao var. inferruplum Aseh. i Graebn. (Synopsis II. p. 145.). koja je odlika nova za našu floru. — Ph. pratense 1. brojno po livadama i jedan od glavnih za- stupnika među travama. Agrostis vulgaris With. na livadama tu i tamo brojno. — A. canina L. po vlažnim livadama n. pr. oko Podgore. .Calamagrostis epigeios Roth. značajna gramineja i za krčevine u Zagorju, gdje bude katkada brojna, po čistinama crnogorice oko Čemernice, u boriku Šir- šisovu kod Trakošćana. — C. arundinacea Roth. — Syn. U. silvatica LL. Ova je vrsta rjeđa, našao sam je u boriku pod Trim Kraljima. pod crkvom i na pješčenjaku. Holcus lanatus [.. obično po livadama. a voli suho i vlažno tlo. n. pr. u boriku Siršisovu. vlažne livade oko Podgore i uz Ručicu. Deschampsia caespitosa Beauv. po suhim šumskim čistinama Podškrute. na vlažnim livadama oko Ručice i Cemernice. Avena elatior I. (1758.1. — Syn. Arrhenatherum elatins Mert. (1823.) brojno po suhim livadama. po ogumcima obična gramineja. Phragmites communis Trin. u vodenim jarcima, brojno od Konjšćine do Budinšćine, tu i uz Topličicu, uz potok Ručicu, oko Cemernice, u Trakošćanskom jezeru i po ribnjacima u Trakošćanu. Koeleria eu-splendens A. grandiflora A. i G. brojno po travnatim prosto- rima na brijegu Sapeu i oko tamošnjih ruševina. gdje druguje sa ivančicom ( Chrysanthenvm leucanthemum). Melica ciliata LL. po stijenama i po kamenju Jelenske pećine, na Galovi ćevim pećinama i po šikarastim kamenim mjestima Srebrnice. Hlemenat medi teranske flore. M. nutans L. uz okrajke bukovih šuma i po njihovim čistinama o Briza media 1. na vlažnim livadama u Docu kod Krapine, kod Podgore i Cemernice. Dactylis glomerata |. na Sapćcu kod Krapine, brojno po čistinama Male i Velike gore. na Hajdinu zrnu, po Trakošćanskoj gori, a tu 1 tamo korov. Cynosurus cristatus 1. brojno na vlažnim livadama od Budinšćine do Za- jezde, oko Ručice. Poa annua 1. u Krapini i po selima na ulicama uza zidove, a tu i tamo brojan korov. — P. trivialis L. Jelenska pećina, močvarne livade oko Cemer- nice, Velike pećine na Ravnoj gori. Glyzeria aquatica Wahlbg. uz vodene jarke oko Podgore. oko Prosje- Macelja. Ručice. Trakošćanskog jezera i tamošnjih ribnjaka. Festuca ovina [.. var. duriuscula (1) na svetotrikraljskim stijenama uz tamošnje spilje. na livadama oko krapinskoga grada. F. gigantea Vill. po bukovim šumama, navlastito po čistinama i krčevinama. Bromus secalinus 1. medju usjevima. -—— B. arvensis 1. brojno po liva- dama. B. sterilis I. uza živice pod krapinskim gradom i uz putove. što vode do njega. Brachypodium silvaticum R. et Seh. za čistine Velike gore značajna gramineja. Lolium perenne I. brojno po vlažnim livadama oko Dolića, Macelja, uz Ručicu. tu i tamo korov. — L. multiflorum Lam. po livadama oko Krapine tu i tamo pojedince. Triticum trichophorum Link. (1843.). —> Syn. Agropyrum triphojorum Richter (1890.) na laporastu tlu oko Trikraljskih pećina. Hordeum leporinum 1. po ulicama, tu i tamo korov. CYPERACEAE. Eriophorum latifolium Hoppe. oko pištalina i po mokru tlu u Docu, na vlažnim livadama oko Podgore, od Konjšćine do Budinšćine kao formacija. močvarne livade Cemernice. Scirpus silvaticus L. uz vodene jarke, potoke, potočiće. na livadama oko Podgore, uz Trakošćansko jezero i tamošnje ribnjake. — S. lacustris LL. u Tra- košćanskom jezeru. Heleocharis palustris R. Br. u vodenim jarcima oko Prosje-Macelja. Carex praecox Sehreb. — Syn. t: verna Vill. po šumskim čistinama ka- menita tla oko svetotrikraljskih pećina, oko krapinskoga grada. — C. vulpina [. Na močvarnim livadama oko Podgore, Trakošćana. — C. flava Sehreb. oko Svetotrikraljskih pećina po šikarastim, kamenitim mjestima, brojno od Podgore do Male gore. — C. Oederi Retz. oko Cemernice (Podškruta, u Blaževu jarku) zarasle su ovim šašem šumske staze i putovi, uz šumske pištaline mnogobrojno. ARACEAE. Arum maculatum 1. u šikarama na Frukovim travnicima, ali valjada i drugdje. JUNCACEAE. Juncus effusus I. na vlažnim mjestima u Docu kod Krapine, Podgore. po vlažnim livadama. koje bojadiše zagasito zeleno od Konjšćine do Budinšćine, uz Topličicu. oko Ručice i Cemernice. — J. conglomeratus 1.. uz Krapinu, Krapinicu i njihove pritoke, oko Trakošćanskog jezera. Luzula nemorosa i. Mey. Syn. 4. angustifolia Poll. po šumskim či- stinama tu i tamo brojno n. pr. u bukovoj šumi kod Trakošćana, na Lenkinim pećinama. L. campestris DC. prisojna, šikarasta, travnata mjesta suha thu LILIACEAE. Veratrum album [4 po vlažnim livadama u Kalu. Colehicum autumnale 1. U kasnu jesen stvara mrazovacć posebne for- macije po livadama. koje su znatne navlastito od Začretja do Krapine. Anthericus ramosus A. i G. (Synop. III. p. 48, 49.) Syn. “Anthericum ramosum Lo kod Krapine na Svetotrikraljskim pećinama, u hrastovim šumama po čistinama, na brijegu Sapeu. po pješčenjaku do krapiuskoga grada; od Pod vore do Male i Velike gore, na Galovićevim pećinama, na Velikim pećinama Kavne sore, oko ruševina Cesurgrada, na stijenama Zatreba kod Klanjca. Gagea lutea Kern. po šikarama 1 šumskim čistinama. Allium urginum Lu Docu kod Krapine u tamošnjem smrekovnjaku na promočenoj ernici, brojno. A. montanum Sehm. na Jelenskoj pećini po na rušenom kamenju i u raspuklinauma. Lilium martagon 1. u šikarama na Frukovim travnićima. na Hajdinu zrnu. Fritillaria meleagris 1.. po vlažnim livadama od Zaprešića do Zaboka, a valjada i drugdje. = oi Scilla bifolia I. u lisnatim šumama po šikarastim čistinama. ' Majanthemum bifolium Sehm. u šumama suha tla oko Budinšćine, Cemer- nice i Trakošćana. Poligonatum ofiicinale All. na Svetotrikraljskim pećinama, oko krapin- skoga grada, na Jelenskoj pećini po ruševinama, na Hajdinu zrnu. Convallaria majalis All. po šumama, tu i tamo brojno n. pr. u hrastovoj šumi kod Doea. Paris quadrifolius A. i G. u bukovim šumama Štrahinčice. u šikarama oko Frukovih travnika, oko Čemernice i u šumama ernogorice ; tu i var. guingue- folins. Baenitz. AMARYLLIDACEAE. Galanthus nivalis IL. u šumama bjelogorice, u živicama, na ogumeima, krčevinama, prethodnica proljeća, koja na prisojnu tlu procvate već mjeseca siječnja, poznata u Zagorju i kao ,dremavee“. Leucoium vernum L.. po gorovitim šumama lisnata drveća. — L. aestivum I. po vlažnim, ali 1 močvarnim livadama tu i tamo tako PRino da se bijele. DIOSCORIDACEAE. Tamnus communis [L. u šumama bjelogorice po šikarastim čistinama, uza šumske prikrajke, povijajući grmove i drveće katkad 1 3 m visoko svojim sjajnim, sreoliko-jajastim lišćem i žarko crvenim bobuljama, u Zagorju poznata povijuša kao ,šumski slak“. Brojan u formaciji hrasta kitnjaka, na velikoj krčevini Brezovice, na Maloj gori, u bukovoj šumi Podstrmine. Zastupa i u Za- gorju atlantsku floru“. IRIDACEAE. Iris germanica IL. Ovamo ide valjada ona vrsta sabljića, koja je porasla rpimiee i brojno na Golešu, poznata u Jasenju kao ,sklepnak“, ali još nije cvala. — I. graminea [\. var. silvatica Richter. Pojedinci ove odlike su veći. krupniji, lišće do centimetar široko. Sikarasta mjesta na Hajdinu zrnu. — I, pseudacorus Schur. Uz vodene i željezničke jarke po vlažnim livadama Ručice. oko Trakošćanskog jezera. ORCHIDACKEAE. Ophrys ifuciflora Rehb. na livadama oko krapinskoga grada i na brijegu Sapcu, pojedince. Bilješka. ,Flora eroatica“ (pg. 1092) navodi je kao Ophrys arachnites Rehb., ali autor je Reichard, a ne Reichenbach. Ne smije se pak pisati (). arachnites, već ,adrachnites“. (Vidi: Asehersoni Graebner Synop. IIL. p. 629. i 630). Orehis morio LL. po suhim, travnatim livadama i brežuljeima oko Krapine. a na groblju u Zaboku tako brojno, da se tlo erveni od ovog kaćuna. — 0. pallens IL. na šikarastim mjestima oko Svetih triju Kralja, pojedince. — 0. sambucina [. na Ravnoj gori. O. paluster Jaeq. var. elegans Beck. po vlažnim livadama od Zaprešića do Krapine. -— 0. latifolia I. Na vlažnim liva- dama od Zaprešića sa Lyehnis flos eueuli, brojno. — 0. maculata LL. na šiku rastim, travnatim šumskim čistinama kod Dolića uz tamošnji potočić, gdje dru: guje sa Myosotis palustris, Rquisetum majus, Filipendula ulmaria i Campanula patula u tipičkoj formi, koja je i u nas najobičnija. Pojedinci su D0— 70 em visoki i krupni, lišće gusto pjegavo. evijet jasno grimizne boje, ali može biti i ružičast, dapače sam našao i ,bijelaca“ u kojih je stabljika niža, tanja. lišće manje, biljka nježna; čisti su bijelci (var. candidissima Kraker) po Aseher sonu i Graebneru ,rijetki“. Naši bijelci idu pod O. Biermanni Ortm. u kojega je labellum ukrašen grimiznim potezićima. Gymnadenia conoepa R. Br. po šumskim čistinama Male gore. 1 Šumski slak rijetko poraste, a da se ne povija, što se događa onda, kad ne može da se ulovi za grm ili stablo. U tom je slučaju uspravan, mladice su mu ispre- pletene, stvarajući formu 7. stans Murr., koji raste i u našoj flori. 2190 Platanthera bifolia Rehb. u šumama bjelo- i ernogorice (Podstrmina. Podškruta). Cephalanthera alba Simk, u šikarama oko krapinskoga grada, rijetko. Epipactis atropurpurea R. Br. u šumama Ravne gore, rijetka. - Listera ovata R. Br. na Ravnoj gori. SALICACEAE. Populus tremula [.. na svetotrikraljskim pećinama, na stijenama Hušnja: kova, u Docu kod Krapine, na Frukovim travnicima. na rudini do Podstrmine. uz ernogoricu oko Uemernice, na Ravnoj gori, obično kao grm ili stabalce. — P. nigra L.. uz Krapinu i Krapinieu, na svetotrikraljskim pećinama, na brijegu Ručic). Salix alba [.. uza zagorske rijeke i potoke, oko Trakošćanskog jezera kao golemo stablo. — S. incana Schrank. na Hušnjakovu kod Krapine. — S. vimi- nalis I. uz vode i močvarne livade n. pr. oko Uemernice. — S. cinerea L.. kao grm na vlažnim livadama od Zaprešića do Bistre u udrugama, uz Topličicu kod Budinšćine, oko Cemernice. — S. caprea [.. u živicama oko Krapine. u šumama navlastito po čistinama. BETULACEAEK. Carpinus betulus I, (Beli graber) na Maloj i Velikoj gori, na Hajdovu zrnu, kao šuma na brijegu Ručici, uz Trakošćansko jezero. Ostrya carpinifolia Sco. (Urni graber) u šumi oko Svetih Triju Kralja. na Maloj i Velikoj gori. brojno na Golešu, na Galovićevim pećinama, na Haj dinu zrnul K Corylus avellana L. (Leskva) na svetotrikraljskim pećinama, na Šapcu kod Krapine, na Frukovim travnicima zbija se u ,ljeskare“, na Jelenskim i Galovićevim pećinama, po bukovim šumama i u šumama ernogorice, tu obično uz okrajke.? Betula pendula Roth. — Syn. B. verrucosa Ehrh. kod Krapine u Docu, na Brezovici, na rudini Podstrmine, oko Macelja, kod Trakošćana kao šuma oko sela Bohinjaka. Malih brezika ima i oko Bukovja kod Zlatara. Alnus rotundifolia Mill. — Syn. A. glutinosa_ Gaertn. uz rijeke i potoke. navlastito uza Zutnicu, Maceljčicu, Ručicu 1 Bednju, oko Trakošćanskog jezera. FAGACEAE. (Cupuliferae.) Fagus silvatica IL. kao šuma u sjevernim krajevima Strahinčice, na Bre- zovici, oko Trakošćana, na Ravnoj gori. Castanea sativa Mill. u šumama hrasta kitnjaka i cera, kao šuma na pri- strancima Ručice, oko Trakošćana pojedince. Elemenat mediteranske flore. Quercus lanuginosa Thuill. f. Krapinensis Vukot. oko Svetih triju Kralja. oko ruševina krapinskoga grada. Elemenat mediteranske flore. — Q. sessiliflora salisb. oko Krapine u šumama i šumicama, na Brezovici. oko Macelja i dru- vuda. — Q. pedunculata Ehrh. oko Trakošćanskog jezera. Q. cerris L. oku Svetih "Triju Kralja, na Maloj i Velikoj gori, na Hajdinu zrnu. ULMACEAR. Ulmus glabra Mill. po hrastovim šumama. na Šapcu. — U. scabra Mill. po gorovitim šumama n. pr. Hajdinu zrnu. ! Crni erabar i sada je još arktotercijavni tip u Evropi, a u našoj Hori još su takovi tipovi: (ormus mas, Staphylea pinnata, Cotoneaster integerrima, Amelanchier ovalis. na Balkanu Picea. omorica (P. Graebner: Die Rtwickelung der deutschen Flora. Leipzig 1192., p. 18.). 2 HM oWarming vrsta lijesku u porodicu ,Corylaceae“ (Handbueh d. syste- matisehen Botanik, Dritte Auflage von M. Mobius; Berlin 1911.). “ Glede nomenklature naših brijestova čitaj radnju od Kamila Sehneidera ,Bei- irige zur o Kenntniss der Gattung (Ubmus. 11. Uber die richtige Benennung der euro- pitisehen Ulmen-Arten. (Osterr. bot. Ztsehrft, 1916, No. 3. und 4.) vod = MORACEAE. Humulus lupulus [.. po živicama i šikarama, po plotovima, uz rijeke i po- toke (i gorske), uz Trakošćansko jezero. URTICACEAE. Urtica dioica L. uza živice, plotove, ograde. rijeke. potoke, po čistinama i krčevinama bukovih šuma, u šikarama na Hajdinu zrnu i po pustim mjestima kao korov. — U. urens LL. po ulicama uza zidove, obično uz seoske kuće i korov. — Parietaria erecta Mert. Syn. . officinalis L. oko Sapca, pod krapinskim gradom na pješčenjaku, u bukovim šumama oko Trakošćana i korov. LORANTHACEAEK. Loranthus europaeus 1. Nametnica po hrastovima. Viscum album LL. po vrbama i crnom jagnjedu uz Krapinu i Krapinicu, po voćkama. SANTALACEAE. Thesium bavarum Sehrank. g. 1786. u ,Baier. Reise“, dok je 1. monta- num (kao Aa od Ehrharta samo ,nomen nudum“ od g. 1790. (Aseherson i Graebner 1. e. IV., p. 699.) ARISTOLOCHIACEAE. Asarum europaeum [.. u hrastovim šumama oko Krapine, u smrekovnjaku u Docu, na Frukovim travnicima u ljeskaru, na Golešu, u bukovim šumama Podstrmine, u smrekovim šumama oko Uemernice po suhim čistinama, u Kalu, u bukovim šumama oko Trakošćana, u jarku Cukaveu kod Gotalovea. u šika- rama oko grada Kostelja. — Aristolochia pallida Wild. oko Podgore po raz drobljenu kamenju, na Maloj gori. Elemenat mediteranske Hore. — A. clematitis L. u vinogradima, uz poljske ogumke. tu i tamo korov. POLYGONACEAE. Rumex pulcher L. na obrađenu tlu, tu i tamo korov. — R. conglome- ratus Mnch. uz potoke, potočiće, po mokrim livadama oko Podgore, oko Trako- šćanskog jezera i tamošnjih ribnjaka. — R. crispus L. po oranicama, vlažnim livadama, po ogumcima, tu i tamo mnogobrojno i korov. — R. acetosa L. po vlažnim livadama, u trnacima, po pustim mjestima kao korov. Polygonum persicaria [.. uz vodene jarke. po pustim mjestima, vlažnim livadama, po oranicama, među usjevima. — P. hydropiper L. na naličnim stani- štima, oko Čemernice po vlažnim livadama, u vlažnim šumskim jarcima u Kalu i oko Trakošćana. — P. aviculare L. po pustim mjestima, uz putove, kao korov na kukuruzištima. — P. dumetorum [.. u živicama i šikarama, na Maloj gori. CHENOPODIACEAE. Chenopodium bonus Henricus I. uz putove, zidove, živice, po pustim mjestima, seoskim ulicama. — Ch. polyspermum LL. među usjevima i oranicama. — Ch. opulifolium Sehrad. po orušinama, uz putove, po selima, među usjevima. — Ch. glaucum LL. po orušinama, pustim vlažnim mjestima. -—— Ch. viride L. katkada korov po orušinama i po obrađenu tlu. AMARANTACEAE. Amarantus caudatus IL. u vrtovima. po pustim mjestima. u poljima. CARYOPHYLLACEAE. Agrostemma githago IL. među usjevima. Viscaria vulgaris Rohl. — Syn. Lyehnis visearia L. na svetotrikraljskim pećinama, ali ne brojno. Silene vulgaris Gareke. — Syn. S. venosa Asch. na kamenu tlu oko Pod- gore, na Ravnoj gori. — S. nutans L. na pješčenjaku oko krapinskoga grada, na Jelenskoj pećini, po šumskim čistinama Male gore, na Hajdinu grmu. — S. viridiflora L. po šumskim čistinama Male gore i Podškrute, oko Malog Tabora. — S. nemoralis W. et K. na lapornom tlu brijega Sapca u Krapini tik franje- vačkog samostana, brojno. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV. Sv. 11. 1 12. 7 48 = Lychnis flos cuculi [.. bojadiše u Zagorju neke vlažne livade u crveno n. pr. od Zaprešića do Zaboka. oko Podgore, Trakošćana. Melandryum album Garcke uza zagorske rijeke i potoke, po livadama uz Ručicu. uz Trakošćansko jezero. — M. silvestre Rčbl. u bukovim šumama Tra- košćanske gore, uz okrajke cruogorice, na Lenkinim pećinama, uz vlažne livade, po šumskim jarcima oko Cemernice. : : Cucubalus bacciferus 1. u grmovima na Sapeu, oko Trškog vrha i Ra- đoboja. Tunica saxifraga Scop. na svetotrikraljskim pećinama u Docu kod Kra- pine na Hušnjakovu, oko krapinskoga grada gdje cvate i bijelo. Dianthus barbatus IL. po šumskim čistinama oko 5v, triju kralja, brojno na velikoj krčevini Brezovice, mnogobrojno uza šikare kod Vilinih jama, na či- stinama Male gore, na Lenkinim pećinama, gdje cvate bijelo kao i oko Ma- celja, u bukovim šumama oko Trakošćana, tu bujno na pješčenjaku do vlaste- linske pile. u borovoj šumi Siršisovu, kod Cemernice. u Podškruti uz okrajke smrekove šume, u jarku Cukaveu kod Gotalovea. — D. croaticus Borb4s; na stijenama oko Sv. Triju Kralja. na Hušnjakovu. a najbrojnije oko Krapinskoga grada na žrvenjaku tamošnje spilje. Saponaria officinalis L. uza zagorske rijeke i potoke, u Krapini po zido- vima Krapinice. Stellaria aquatica Scop. uz vodu i uz vodene jarke, oko Podgore, na vlažnim livadama uz Ručicu, kod Cemernice u Pavlinić-grabi i po vlažnim liva- dama, u Trakošćanu i po bukovim šumama. — St. media Vill. po obrađenu tlu, navlastito po vrtnim gredicama. — St. holostea I. po šumama, šikarama i živi- cama navlastito bjelogorice. Holosteum umbellatum 1. među usjevima. Arenaria serpyllifolla L. na Jelenskoj pećini i po zidovima oko Krapine i druguda. Moehringia muscosa L. na Golešu po stijenama Gospodskog stola, po orušinama Galovićevih pećina. NYMPHAEACEAE. Castalia alba Woodv. et Wood. — Syn. Nymphaea alba L. u Trakošćanskom jezeru. Nuphar luteum Sibth. et Sm. u vodenim jarcima uza željezničku prugu od Zaprešića dalje, po rukavima Krapinice i u navedenom jezeru. RANUNCULACEAE. Caltha palustris L. po močvarnim livadama navlastito od Zaprešića do Zaboka. U Docu kod Krapine u tamošnjem smrekovnjaku, uz pištaline po pro- močenoj ernici brojno i bujno, oko Cemernice po» livadama i u jarcima n. pr. brojno u Pavlinić-grabi, na hiljade po livadama uz Bednju. Helleborus dumetorum W. et K. oko Velikog Irgovišta po vlažnim liva- dama, oko Krapine po vapnovitu suhu tlu, pa tako i na Ravnoj gori. Actaea spicata 1. među osojnim stijenama pod gradom 'Prakošćanom. Delphinium consolida [L. među usjevima, tu i tamo korov, Aconitum vulparia Rehb. brojno na Golešu. ua Hajdinu zrnu, na suhim čistinama Podškrute, u Pavlinić-erabi i po vlažnim livadama oko Trakošćana. Anemone hepatica L. (žgulinak ili opeklinec) oko Krapine po šu Imama, ua vapnenim stijenama ok» Hušnjakova. na stijenama Srebrnice, u Pav- linić-grabi kod Cemernice, na Velikim pećinama Ravne gore, u šikarama oko ruševina grada Kostelja. A. nemorosa Lu šikarama uz Krapinu, po šikara- stim livadama i po šumama. Clematis vitalba 1.. uza zagorske vode po stablima i grmovima, po šika- rama i šumama bjelo- i ernogorice. U ljeskaru na Frukovim travnićima, po oru: šinama Galovićevih pećina, na Sapeu, oko krapinskoga grada, na Hajdinu grmu, gdje stvara neprehodne guštike, Ranunculus ficaria [,. uz vodu, po trnacima, u živicama i šikarama, uz šumske okrajke ali i po šumskim, vlažnim čistinama. — R. bulbosus L. po ši- 2.109 — karastim. travnatim mjestima oko Triju Kralja i oko krapinskoga grada. — R sardous Crantz. navlastit» po ugarima, koje se žute od ovog žabnjaka, na vlaž- nim livadama n. pr. oko Podgore, među usjevima i u vinogradima često korov. — R. repens LL. po livadama, po vlažnu obrađenu tlu. u presušenim kalovima i jarcima, među usjevima korov. — R. polyanthemus DC. po livadama, oko Za- čretja po šljivicima, po šumskim travnatim mjestima. — R. lanuginosus [.. na Frukovim travnicima u šikarama, u bukovim šumama Podstrmine, u Pavlinić- grabi kod Čemernice, u šumama oko Trakošćana. — R. acer L. pokriva velike, vlažne livade dalje od Zaprešića, na Frukovim travnicima, na Hajdinu zrnu, mnogobrojno u Kalu. po vlažnim livadama uz Ručicu, u bukovim šumama oko 'Prakošćana. — R. arvensis [.. na oranicama, a brojno među usjevima i katkad korov. Thalictrum flavum L. u šikarama, a uz obalu Krapinice, Krapine i nji- hovih pritoka, na orušinama Galovićevih pećina, u Podškruti. uz obalu Ručice, Maceljčice, Bednje. oko Trakošćanskog jezera. BERBERIDACEAF. Berberis vulgaris [.. u hrastovim šumama. na pješčenjaku do krapinskoga grada. na Sapcu po lapornu tlu, od Podgore do Jelenske pećine i na Galoviće- vim pećinama na kamenu vapnencu, u živicama i šikarama, po poljskim ogum- cima. U okolini Krapine zovu ovu vrstu grma pesji trn. PAPAVERACEAE. Chelidonium majus L. po zidovima, u živicama, uza šumske okrajke, po orušinama, uz vode, do krapinskoga grada po pješčenjaku ; u šumama Goleša po vapnovitu tlu, na osojnim stijenama pod gradom Irakošćanom. Papaver rhoeas IL. među usjevima. — P. argemone LL. na obrađenu tlu, u vinogradima, među usjevima. Corydalis cava Sehw. et K. u živicama oko franjevačkog samostana u Krapini, a valjada i drugdje. CRUCIFERAE. Lepidium ruderale L. po pustim mjestima, tui tamo korov; u Krapini uz kolnik pod franjevačkim samostanom. Thlaspi perfoliatum L. oko Jelenske pećine na razdrobljenu kamenju. — Th. arvense L.. među usjevima oko Dolića kod Krapine. Alliaria officinalis L. u živicama. uz jarke i vodu, po vrtovima. Sisymbrium officinale Seop. po pustim mjestima tu i tamo korov. Myagrum perfoliatum L. među usjevima katkad brojno. ali i uz puste obale potoka i potočića. Sinapis arvensis L. među usjevima, brojno po kukuruzištima i pustim mjestima. Diplotaxis muralis DC. među usjevima, po kukuruzištima 1 pustim mje- stima. A Barbarea praecox R. Br. na Sapeu po lapornu tlu iza franjevačkog samo- stana. Roripa palustris Bess. u vodenim jarcima uza zagorsku željeznicu. — R. silvestris Bess. kraj putova, uz potoke i potočiće, po vlažnim livadama, uz pjeskovitu obalu Krapinice. Cardamine impatiens 1. na Hajdinu zrnu, uz potoke i potočiće, u lisnatim šumama po osojnim, vlažnim mjestima, u jarcima bjelo 1 crnogorice. — UG hirsuta L. pokriva u rano proljeće gredice u vrtu i kukuruzištu. — C. savensis Schulz. u dolini potoka Kala. — C trifolia LL na istom staništu. — C. bulbifera Crantz. po sjenatim šumskim čistinama Podstrmine, u Pavlinić-grabi. — C. amara L. u Docu kod Krapine uz pištaline na humoznu, promočenu tlu i oko tamošnjeg ribnjaka u bujnim pojedincima. C. pratensis L. po vlažnim i poplavljenim livadama uz Krapinu i Krapinicu tako brojno, da se i velike livade zabijele od ove režuhe. Lunaria rediviva LL. mnogobrojno u bukovim šumama oko Vrakošćana po prisojnim čistinama i među osojnim stijenama. 100 — Capsella bursa pastoris Med. u tipskoj formi i kao var. integrifolia_ DC. i var. pinnatijida Sehlecht. po pustim mjestima kao korov, među usjevima. Draba verna LL. var. praecor Stev. naša najsitnija krucifera, koja voli vap- novito tlo i često se gubi u travi. — var. Arockeri Andrz. u Docu u Krapini po vrtnim zidovima. ' Arabis Gerardi Bess. na tjemenici Šapca po travnatim, šikarastim mje- stima. brojno i na svetotrikraljskim pećinama. — A. arenosa Seop. oko erkve Sv. triju Kralja po pješčenjaku i laporu, oko krapinskoga grada, od Podgore do Male gore, na Ravnoj gori. Alysum alyssoides L. Syn. A. calycinum LL. na vapnovitu tlu oko kra- pinskoga grada, od Podgore do Jelenske pećine po razdrobljenu kamenju. Ele- menat mediteranske flore. RESEDACEAE. Reseda lutea I. po pustim mjestima, po ogumcima, u Krapini na lapornu tlu iza franjevačkog samostana, u Dolićima, oko Podgore i Cvetlina. CRASSULACEARK. Sedum maximum Hoffm. (siloživ) po šumskim čistinama u hrasticima oko Sv. triju Kralja, na pješčenjaku, a uz put, što vodi krapinskom gradu, na Jelenskoj pećini (prisoje), na stijenama pod gradom 'Trakošćanom (osoje), po Velikim pećinama na Ravnoj gori. — S. album L. po prisojnim zidovima, kat- kada brojno i po krovovima, na Jelenskoj pećini, kod Gotalovca po zidu oko crkve sv. Petra, u Vrakošćanu pod gradom po osojnim stijenama, na Ravnoj gori na stijenama do crkve. — S. acre LL. po zidovima, vapnenim stijenama, po razdrobljenu kamenju, tu i tamo i po pijesku uz Krapinicu. Sempervivum tectorum LL. (treskovnjak), u raspuklinama na Jelen- skim pećinama. SAXIFRAGACEAE. Saxifraga tridactylites [L. na vapnenim stijenama oko Krapinskoga grada, po razdrobljenu kamenju Jelenske pećine. Chrysosplenium alternifolium 1. uza šumska vrela, pištaline, potočiće bjelo- i crnogorice po promočenoj zemlji u većim ili manjim udrugama. ROSACEAE. Aruncus silvester Kostel. (tičje žito), u mješovitoj, šikarastoj šumi Go- leša, oko Srebrnice, u bukovim šumama Podstrmine, uz okrajke crnogorice od Macelja do Uemernice, a mnogobrojno u bukovim šumama oko Trakošćanskog jezera. Mnogobrojno na krčevinama kod Hrašćine sa Senecio silvaticus, koji tu početkom lipnja dominiraju, u jarku Cukavcu kod Gotalovea. Pirus piraster Borkh. — Syn. DP. communis L., u šumama, navlastito u šu- mama formacije hrasta, u mješovitoj šumi na Hajdinu zrnu. — — P. torminalis Ehrh. (brekina) oko Podgore po kamenu tlu, na Galovićevim pećinama, oko ruševina Cesargrada. — P. aria var. obtusifolia (DC.) na svetotrikraljskim peći- nama oko tamošnjih spilja sa Frasinus ornus, Ostrya carpinifolia, Corylus avel- lana, Quercus sessiliflora kao grm, kao stabalee brojno na Velikoj gori, oko ru- ševina Cesargrada 1 u gradu samom. Amelanchier ovalis Medieus (Geseh. d. Botanik g. 1793., p. 79.) — Syn. A. vulgaris Mčoneh. (Menth. 1794., p. 682) — A. rotundifolia Koch (Dendr. 18569. [, p. 178.) na Jelenskoj pećini. na stijenama oko Cesargrada, Mespilus oxyacantha Crantz. uza šumske okrajke, u živicama, šikarama, u hrastovim i bukovim šumama. M. monogyna All. voli gorovite šume, pa se na Hajdinu zrnu razvije u stablo, debelo 2 dm. Narod zove obje vrsti g1o- govee. Rubus idaeus I. u šumama ernogorice od Macelja do Trakošćana, tu i oko Trakošćanskog jezera, na Velikom Stogu, u šikarama oko Frukovih travnika. U Macelju zovu melinu belinice, u susjednoj Štajerskoj : cevinje. — R. to- mentosus Borkh. u šumskim čistinama oko crkve Sv. triju Kralja. — R. caesius L. u grmlju i šikarama uz potoke i potočiće i uz Krapinicu kod Krapine. — R. — 101 — hirtus W. et K. na Golešu pokriva ova kupina kao gusti pleter čitavo šumsko tlo, na Velikom Stogu po jelovim šumama. Fragaria vesca LL. (jagodnak) po šumskim čistinama bjelo- i crnogorice. u živicama, šikarama, na lapornu tlu Šapca, na krčevinama kod Hrašćine pokriva gotovo čitavo tlo. — F. moschata Duch. čistine Male gore bijele se od ove jagode, u šikarama Erukovih travnika, na Hajdinu zrnu, brojno u bukovim šu- mama oko Trakošćana. Potentilla anserina I. u Krapini brojno uz Podgradski potok, tu i tamo po ledinama i tratinama voli pjeskovito tlo. — P. erecta Hampe. Po šumskim čistinama suha tla u šikarama, živicama. — P. argentea [.. na Velikim pećinama Ravne gore. — P. recta [,. var. sulphurea_ Lapeyr. oko Krapinskoga grada, na Frukovim travnicima, po čistinama Male gore, na Hajdinu zrnu, uz okrajke erno- gorice oko Cemernice i Trakošćana. — P. reptans [.. u živicama, kraj putova, po vlažnim livadama, uz potoke, potočiće, katkada i korov. — P. opaca [.. na razdrobljenu kamenju Jelenske pećine. — P. glandulifera Krašan ; na Ravnoj gori po stijenama i kamenitu tlu. Geum urbanum I. po vlažnim, hladovitim mjestima, u živicama, po trna- cima, šumskim okrajeima, u šikarama na Frukovim travnicima, u Kalu, na Pod- strmini, Hajdinu zrnu, na Golešu, u bukovim šumama oko IVrakošćana, uz gorske potoke i potočiće. Filipendula ulmaria Maxim. uz vodene, šikaraste jarke zagorske željeznice. u Blaževu jarku kod Cemernice. Agrimonia eupatoria I. var. grandis A. i G. bude i metar visoka, lišće znatno veće. više dlakavo, uevast znatno dulja i gušća od tipske forme. — Syn. A. grandis Andrg. uz putove, u živicama, šikarama n. pr. na bDapcu kod Krapine oko Sv. Triju Kralja, na Hajdinu zrnu. Sanguisorba officinalis IL. brojna i značajna biljka za vlažne livade uz potok Ručicu i za Maeelj-Prosje. Rosa arvensis Huds. u hrastovim šumama oko Krapine. u bukovim šu- mama Podstrmine, u boriku Ravne gore. — R. pendulina L. — Syn. R. alpina L.! ova je ruža najugledniji ures kamenoga Goleša svojim živahno ervenim ili grimiznim evijetovima, koju ne mogoh odrediti po varijetetu, jer je nijesam našao u plodovima. — R. dumetorum Thuill. uz okrajke hrastovih šuma, u lje- skaru na Frukovim travnicima. Prunus spinosa L. (črni trn) u živicama, uza šumske okrajke, po pustim mjestima mrtve zemlje. Na Sapeu i oko Radoboja po laporu, u Krapini po pješ- čenjaku, uz Krapinieu, Krapinu i njihove pritoke, u hrastovim šumama, oko Pod- gore po razdrobljenu kamenju vapnenca, na Hajdinu zrnu. LEGUMINOSAFK. Genista sagittalis IL. po travnatim, suhim pristraneima nadomak brijegu Ručici. — G. tinctoria I. po pustim mjestima prisojnih bregova i brežuljaka, uz vode i po pjeskovitu tlu bjelo- i ernogoriee. — G. tinetoria var. elata (Muceh.) značajno i mnogobrojno po čistinama hrastove šume pod Sv. Trim Kraljima. — G. germanica 1. na pješčenjaku pod krapinskim gradom, na vapnenim stijenama Hušnjakova, po čistinama crnogorice oko GhEe he na Ravnoj gori do crkvene kuće — G.ovata Waldstein i Kitaibel (, Deseriptiones et Icones Flantarum Rariorum Hungariae“. Viennae 1802. Vol. I., p. 80. i 81. Tabla 84). Budući da ova genista raste u južnoj Štajerskoj uza šumske okrajke i po šumskim čistinama, pa je ima i oko Kisele vode, Rogaca i Ormuža, dakle blizu Zagorja, naslućivao sam, da ću je ugledati i u zagorskim krajevima i dopuniti njezina rijetka sta- ništa. Dne 12. lipnja g. 1916. krenuo sam iz Podruta priječeem prama Gotaloveu i kod tamošnjeg spomen-kipa ugledao pod živicom u evijetu genistu u bijelo- ! Mnogi botanici upotrebljuju ime ,/. alpina“, no prvenstvo zapada ime ,R. pendulina“ pod kojim ju je Linnć opisao g. 1753. u djelu Sp. fl. Ed. L., dok prvo ime potječe od njega iz g. 1762. (1. e. Ed. IL; vidi Aseherson i Graebner Synop. VI., p. 298). 102 sivoj opremi, jer joj bijahu grančice, ogranci, jajoliki listovi 1 čaške na gusto 1 bijelo-sivo kudrave, pa i komuške su bile kudravo-dlakave, kao 1 plodnica iz me se razviju. Pojedince sa komuškama našao sam na tom staništu 29. srpnja koje bijahu od kudravih dlačica gotovo bijele. Sva ova obilježja kao i po- edline građa, odala mi po Waldsteinu i Kitaibelu opisanu žutenicu Ge- nista ovata, koje ima i po šumskim čistinama oko Podruta, oko sela Babića, a brojno na velikoj krčevini Bojinovoj kod Hrašćine, u koje su komuške gotovo bijele. Cytisus_nigricans [I po hrastovim šumama oko Sv. Triju Kralja, na Huš njakovu, na Sapeu, od Podgore do Jelenske pećine. uz okrajke ernogorice oko Trakošćana, na Ravnoj gori. C. supinus [L. — Syn. (. capilatus Seop., a ne capitus (kako je to krivo štampano u Reviziji). Na Ravnoj gori po šikarastim. kamenim mjestima. C. hirsutus I. od Podgore do Jelenske pećine, brojno na Golešu i Hajdinu zrnu, na Lenkinim pećinama. na šumskim čistinama bjelo i ernogorice oko Trakošćana. tu kao stabalee na pješčenjaku dalje od vlaste linske pile, na Ravnoj gori. C. elongatus W. et K. u hrastovim šumama oko Sv. Triju Kralja, brojno po vapnenu tlu oko krapinskoga grada, od Podgore do Jelenske pećine, na Ravnoj gori. Bilješka. C. sessilifolins L. Syn. (/. sessilis Mill. >> €. Lobeli Tauseh. Ovaj 3 dm do 1 m visoki grmić bilježi Gaj za Krapinu, koji evate mjeseca travnja i svibnja. Obašao sam čitavu okolinu krapinsku nekoliko puta, ali ovoj zanovijeti nigdje ni traga. Da su ovu zanovijet u Krapini gojili po vrtovima 1 da je ona ka i podivljala, sigurno ne bi bila do danas uginula, već bi se bila lokalizirala. Gajev botanik možda je (€. elongatus odredio kao ,(\. sessili- folius“. Ononis hircina Jacq. po suhim livadama u čitavom Zagorju, tu i tamo u većim ili manjim udrugama. — 0. spinosa I. po pustim mjestima mrtve zemlje n. pr. na rudini do Podstrmine, oko Trakošćana i Cvetlina. Medicago sativa I.. sije se za krmu, koja podivlja. — M. falcata IL. na Šapeu kod Krapine po laporu, na razdrobljenu kamenju oko Jelenske pećine, po Frukovim travnicima, na Ravnoj gori. — M. lupulina I. oko Krapine tu i tamo i kao korov, oko Podgore, na ruševinama Galovićevih pećina, na Ravnoj gori. — M. carstiensis Jaeq. na lapornu tlu oko Radoboja. Melilotus albus Desr. oko staroga grada u Krapini tu i tamo brojno, kod Trakošćana u boriku Siršisovu a ponešto u obalnoj fAori. — M. officinalis Desr. na lapornom tlu oko erkve Sv. Triju Kralja, na Sapeun, na rudini do Podstrmine. u boriku Niršisovu. gdjegdje 1 u žitu. Trifolium rubens I. u hrastovim šumama oko Krapine, po šumskim čisti- nama 1 šikarastim mjestima vapnovita tla na Maloj gori. T. medium L. na vlastito po brdovitim šumama, kamenim mjestima oko Krapine, na Golešu i Haj- dinu zrnu, uz okrajke ernogorice među (Cemernicom i Trakošćanom ; tu i po či stinama bukovih šuma, na Ravnoj gori oko Kostelja. LT pratense L. na trav- natim mjestima u šumama, po livadama i travnicima na Ravnoj gori. — T. pan- nonicum [.. na Veternici kod Očure po livadama i oko sv. Jakovn kod Rado- boja. T. arvense L. među usjevima na Hajdinu zrnu. na Lenkinim pećinama. T. montanum LL. (Cedernica) po šumskim čistinama oko erkve Sv. Triju Kralja, uza šumske okrajke Velike gore, na Podstrmini, na Ravnoj gori. — T. repens LL po vlažnim livadama oko. Krapine, uz Ručicu, tu i tamo 1 u obalnoj flori. — T. hybridum [.. na vlažnim i hladnim livadama oko Podgore, uz Ru- čicu, u hiljade po livadama oko Podruta, Budinšćine, Hrašćine. Konjšćine. — T. patens (detelica mala) Sehreb. po vlažnim livadama čitavoga Zagorja, stvarajući zasebne katkada goleme formacije. T. campestre Sehreb. po suhim šumskim čistinama oko Krapine, na Hušnjakovu, u Podstrmini, a boriku SŠiršisovu, na Ravnoj gori. Anthyllis vulneraria [,. na stijenama Hušnjakova, oko krapinskoga grada, na Ravnoj gori, oko ruševina grada Kostelja. Doryenium germanicum Ray. na lapornom tlu oko Sv. Triju Kralja, u hi- ljadama na Sušlovu brijegu iza krapinskoga grada, na ruševinama Galovićevih — 103 — pećina, na_rudini do Podstrmine, na. Ravnoj gori, oko ruševina Cesargrada i "grada Kostelja. : Lotus corniculatus 1. mnogobrojno na suhim livadama od Zaprešića do Zaboka, na Sapeu, tu i tamo i u obalnoj flori, kod Podgore po kamenitu vapno- vitu tlu, oko Trakošćana u bukovim šumama, na Ravnoj gori. Galega officinalis I. značajna biljka po obalnu floru zagorskih voda, na močvarnoj livadi kod Uemernice, oko Trakošćanskog jezera 1 eni ribnjaka. Astragalus glyeyphyllos L. u hrastovoj šumi ča crkvom Sv. Triju Kralja pokriva čitavo tlo hrastove šume, uz put do krapinskog grada po pješčenjaku. u bukovim šumama, rjeđe u ernogorici. Coronilla varia I. po suhim livadama, na ogumeima, među šikarama. u obalnoj flori. a najvoli vapnovito tlo, ali se lokalizira 1 na pijesku. Kod Krapine po čistinama hrastovih šuma, po laporu na Sapeu, oko Hušnjakova, po razdrob- ljenu kamenju od Podgore do Jelenske pećine, brojno na vapneneu oko krapin skoga grada, gdje evate ponajviše bijelo, na Srebrnici i na Hajdovu grnu, oko Trakošćana, na Ravnoj gori. . Hippocrepis comosa 1. mnogobrojno po suhim. travnatim mjestima na Sapeu. Vicia dumetorum T;. na šikarastim mjestima. a uz priječac što vodi od franjevačkog samostana k Sv. Trim Kraljima. — V. cracca LL. po livadama. u zivicama, po šikarama, u obalnoj flori, među usjevima. Na Golešu, na rudini Pod- strmine, na Hajdinu zrnu, po vlažnim livadama uz Sučieu i oko Čemernice, na Velikom Stogu: u boriku Siršisovu. V. oroboides Wulf. kao elemenat sub- alpinske i alpinske flore u šumama gorskim, na Podstrmini, oko Trakošćana. V. lathyroides I. po travnatim mjestima oko krapinskoga grada. V. grandi- flora f.. Kitaibeliana Koch. značajna biljka po zagorske usjeve, ali se nađe i u šumskim šikarama i u grmlju obalne flore. V. segetalis Thuill. među usje- vima. — V. sativa I. kao kultivirana biljka često odbjegne i podivlja. Mao enE pratensis L. po vlažnim livadama u Docu, oko Podgore: u hra- stovim šumama, na Hajdinu zrnu, oko Trakošćanskog jezera i tamošnjih ribnjaka. - L. silvester Li. u šumi crnogorice Podškrute, u boriku Širšisovu. L. tu- BE ORE L. među usjevima. — L. montanus Bernh. brojno u hrastovim šumama oko Sv. Triju Kralja, na Maloj gori. — L. vernus Bernh. brojno u hrastovim šu- mama u Doeu. GERANIACEAE Geranium columbinum IL. po razdrobljenu kamenju od Podgore do Je- lenske pećine. — G. rotundifolium Tu. var. Basel sum (Loj.) na lapornom tlu Šapca, po razdrobljenn kamenju Jelenske pećine. — G. lucidum L. na pješče- njaku, a uz put, što vodi do krapinskoga grada, na svetotrikraljskim pećinama. — G. Podeniino L. po osojnim mjestima oko krapinskoga grada, u šumama bjelo- i ernogorice, po šumskim čistinama Male gore, na Golešu, u Podstrmini. na Hajdinu zrnu, na ruševinama Galovićevih pećina, na Velikom Stogu, u šumama oko Trakošćana (po prisoju i osoju). — G. phaeum LL. var. vulgatius DC. u Docu uz potočiće, po čistinama Male gore, u šikarama Frukovih travnika, na Pod- strmini, na Hajdinu zrnu, u bukovim šumama oko Trakošćana, a pod gradom na- domak Bednji stvara zasebnu formaciju tako gustu. da se pojedinci pokrivaju li- stovima, oko ruševina grada Kostelja. — G. sanguineum 1, na svetotrikraljskim pećinama, oko Hušnjakova i krapinskoga grada (ovdje mnogo); oko Podgore, na Jelenskoj pećini, u stotine na Golešu, na Hajdinu zrnu i Ravnoj gori. Erodium cicutarium I/ Hćrit. na obrađenu tlu, na pustim mjestima, tu i tamo korov. OXALIDACEAE. Oxalis acetosella [L. (zajčova detelina) u smrekovnjaku u Docu, u smrekovim i jelovim šumama pokriva tu i tamo čitavo tlo, oko Trakošćana. na Ravnoj gori. LINACEAE. Linum catharticum IL. po razdrobljenu kamenju oko Jelenskih pećina. = L. flavum L. na Sapeu, oko Jelenske pećine, na Hajdinu zrnu, na Pisanim pe- 4 104t=— ćinama kod Radoboja. — L. tenuifolium IL. na kamenu tlu od Podgore do Je- lenskih pećina, na Hušnjaku, Šapcu. q POLYGALA CEAE. Polygala vulgaris [.. po travnatim, šikarastim mjestima oko Sv. Triju Kralja. brojno oko Jelenske pećine, na Ravnoj gori. EUPHORBIACEAE. _ Mercurialis annua I. u Pavlinić-grabi kod Cemernice. — M. perennis L. po šumskim čistinama, po ugarima. kukuruzištima, pustim mjestima na Ravnoj gori. — M. ovata Sternb. po čistinama Male gore, značajno i brojno po čisti- nama Velike gore; na Velikom Stogu. Ravnoj gori. Elemenat nediteranske flore. Euphorbia polychroma Kern. po šumskim čistinama oko Sv. Triju Kralja. po livadama uz grmove i u šikarama, brojno od Stubičkih toplica do Zaboka. — E. dulcis IL. u formaciji hrasta kitnjaka. u bukovim šumama oko Trakošćana. — E. verrucosa [.. na Šapcu iza franjevačkog samostana. u hrastovim šumama oko Sv. Triju Kralja — E. helioscopia 1.. na obrađenu tlu, po. ruševinama i zido- vima, uz putove. među usjevima, tuitamo korov. — E. amygdaloides L. u Docu kod Krapine uz tamošnji potočak, po gorskim šumama. hladovitim mjestima na Macelj-gori (Veliki Stog), oko Trakošćana. — E. cyparissias L. (kačino mleko). po prisojnim, suhim mjestima, na pjeskovitu tlu. po ruševinama, rudinama, stije- nama. među usjevima. Na Sapeu po lapornom tlu, pod krapinskim gradom na pješčenjaku. oko Jelenske pećine. u boriku Širšisovu, na Ravnoj gori po kame- uitu tlu. AQUIFOLIACEAE. Ilex aquifolium IL. po šumskim čistinama i uza šumske okrajke oko Macelja. CELASTRACEAE. Evonymus latifolia Mill. (popovska kapica) u hrastovim šumama oko Krapine. — E. vulgaris Mill. na Sapeu. po pješčenjaku do krapinskoga grada, u obalnoj flori zagorskih voda. . STAPHYLEACEAE. Staphylea pinnata LL. uza šumske okrajke oko Sv. Triju Kralja. ACERACEAE. Acer pseudoplatanus I. u formaciji hrasta kitnjaka. u bukovim šumama Strahinčice (Mala i Velika gora. Podstrmina, Hajdino zrno), na Macelj-gori. u obalnoj flori kao grm. — A. platanoides I. Velika gora, Hajdino zrno, oko Trakošćana. — A. campestre LL. na pješćenjaku do krapinskoga grada, u for- maciji hrasta kitnjaka, Mala gora. Hajdino zrno. oko Trakošćanskog jezera, na Ravnoj gori. — A. campestre var. saniculaefolium Borb. u obalnoj flori, oko krapinskoga grada. na Šapcu. na Trškom vrhu. oko Radoboja uz pristranke brijega Ručice. BALSAMINACEAFE. Impatiens noli tangere I. na vlažnim. humoznim mjestima bukove šume, uz pištaline. po močvarnim livadama. na Podstrmini. u jarcima Ručice, kod Ce- mernice u jarcima u udrugama, oko Trakošćana. RHAMNACEAE. Rhamnus cathartica L. (pasdren) na Maloj i Velikoj gori uza šumske okrajke. — Rh. frangula LL. u obalnoj flori; kao stabalee uz okrajke Ručice, oko Cemernice, Trakošćanskog jezera i ribnjaka. na Ravnoj gori. TILIACEAE: Tilia platyphylla Seop. oko Budinšćine. Gotalovea kao visoko stablo. — T. ulmifolia Scop.—Syn. T. parvifolia Ehrh. na kamenitu, vapnenu tlu do Male gore. oko Trakošćana. MALVACEAE. . Malva moschata [.. na lapornu tlu Šapca, na Ravnoj gori. — M. silve- stris I u obalnoj fori, na Sapeu. po pješčenjaku do krapinskoga grada, po 106 > pustim mjestima korov. — M. neglecta Wallr.-Syn. M. rotundifolia L. na Sapeu, po selima. uz putove i jarke korov. Althaea officinalis IL. po pustim mjestimai po selima u čitavom Zagorju. Hybiscus ternatus Cavan.—Svn. ZH. trionum Baumg. među usjevima kod Radoboja. GUTTIFERAE. Hypericum hirsutum LL. u obalnoj flori na Frukovim travnicima, na Pod- strmini, uz suhe jarke Ručice, oko Cemarnice, u bukovim šumama oko Trako- šćana. po okrajcima ernogorice. — H. perforatum 1. (železnak) u formaciji hrasta kitnjaka. na Sapeu. po čistinama Male gore, na Frukovim travnicima, oko Podgore, po suhim okrajeima ernogorice, na Podstrmini, na Galovićevim peći- nama, na Ravnoj gori. — H. acutum Much-Syn. //. tetrapterum Fr. u obalnoj flori. na velikim krčevinama kod Hrašćine. uz Trakošćansko jezero. — H. mon- tanum LL. u formaciji hrasta kitnjaka oko Krapine, na Maloj gori po čistinama, na Srebrnici, Podstrmine. CISTACEAE. Helianthemum chamaecistus Mill. var. grandiflorum Fieek. na svetotri- kraljskim pećinama, na Velikim pećinama, oko Podgore. VIOLACEAE. Viola arvensis Murr. među usjevima. — V. odorata [L. u živicama, po travnatim brežuljcima, a u jednom trnacu do franjevačkog samostana u Krapini toli brojno, da modro bojadiše čitavo tlo. — V. alba Bess. na laporu Šapca, oko Podgore, Krapinskoga grada i Radoboja. — V. hirta I. na vapnovitu tlu oko krapinskoga grada. — V. mirabilis I. u šikarama Male gore. — V. silvestris Lam. u hrastovim i bukovim šumama. u crnogorici (u Krapini u Docu), na Go- lešu, na Podstrmini, oko Trakošćana. po suhim čistinama Podškrute, na Ravnoj gori. — V. Riviniana Rchb. u šikarama od franjevačkog samostana u Krapini do Sv. Triju Kralja. THYMELAEACEAE. Daphne mezereum [.. u lisnatim šumama i po ernogorici, oko Sv. Triju Kralja, u ljeskaru na Frukovim travnicima, na Podstrmini, u Pavlinić-grabi kod Čemernice, u bukovim šumama oko Trakošćana. — D. laureola L. na Maloj gori, na Podstrmini i po Ravnoj gori. LYTHRACEAE. Lythrum salicaria I. u obalnoj flori, uz vodene jarke, u orijaškim poje- dincima oko kalova u Zaboku, po livadama uz Ručicu, uz okrajke crnogorice od Macelja do Trakošćana, na Ravnoj gori oko tamošnje mlake. OENOTHERACEAE. Epilobium hirsutum [.. var. grandiflora_ Hoknt. u obalnoj flori. oko Pod- gore, Macelja, Trakošćana; uza Srebrnicu po kamenu, vapnovitu tlu, oko Krapin skih Toplica. — E. parviflorum Sehreb. var. tomentosa Heknt. uz Topličicu kod Gotalovea. oko Trakošćanskog jezera i ribnjaka. — E. montanum LL. na krčevini Bregovice. na Golešu, na Hajdinu zrnu, na Podstrmini, na velikom Stogu. po šumskim čistinama Podškrute. — E. Dodonaei Vill. na pješčenjaku svetotri- kraljskih pećina kod tamošnjih spilja, brojno. Chamaenerion (Epilobium) angustifolium (I) Seop. mjeseca srpnja do- minira sa Angelica silvestris na krčevinama kod Hrašćine. i Oenothera biennis L. uz Krapinu, Krapinicu. Žutnicu, uza Strahinski potok, Maceljčicu, Ručicu ; obično pojedince. K Circaea lutetiana L. brojno na krčevini Brezovice, na Sapeu, po čistinama Male gore; na Macelj.gori oko Crne mlake, oko Cemernice i Trakošćana. HALORRHA GIDA CEAE. Myriophyllum verticillatum IL. u Trakošćanskom jezeru. ARALIACEAE. Hedera helix I. u formaciji hrasta kitnjaka oko Krapine, mnogobrojno na Brezovici, na Maloj gori, Frukovim travnicima (šikare), u Podstrmini po šumskom = 106 — tlu i stijenama. tu 1 tamo pokriva Galovićeve pećine. na Lenkovim pećinama, po vlažnom. osojnom tlu pod gradom Trakošćanom. na Ravnoj gori. u obalnoj flori. Flemenat mediteranske flore. UMBELLIFERAR. Sanicula europaea [u ljeskaru na Frakovim travnicima. na krčevini Brezovice, na Hajdinu zrnu. u dnu Kala. na Podškruti i u Pavlinić-grabi u šumi crnogorice, u bukovim šumama oko Trakošćana, na Ravnoj gori. Hacquetia epipactis I. po čistinama Male gore, u šikarama oko Frukovih travnika. u dnu Kala. na Ravnoj gori. Astrantia major IL. po svježem. bujnom tlu, na Maloj gori po čistinama, na Frukovim travnicima u ljeskaru. na Hajdinu zrnu. na Ravnoj gori do erkvene kuće uza šikare. Chaerophyllum temulum IL. u živicama. po pustim mjestima. po krčevi nama. katkad bude korovom. — Ch. hirsutum [,. po pješčenjaku do krapinskoga grada, po šumskim čistinama Male gore, u dnu Kala. na Podstrmini. u Blaževu jarku kod Cemernice pokriva čitavo tlo, u bukovim sumama oko Trakošćana. Anthriscus trichospermus Sehult. među usjevima, tu i tamo korov. Torilis anthriscus (Gmel. brojno na krčevini Brezovice i kod Hrašćine. T. infesta Koch. na Sapeu iza franjevačkog samostana. Turgenia latifolia_ Hoflm. uza šikare od župnog dvora do krapinskoga grada. od Podgore do Jelenske pećine. Conium maculatum I. uza živice. šikare, šumske okrajke. po pustim mje stima kao korov: u Krapini po pješčenjaku. Carum carvi L. Od kumina bijele se po Zagorju suhe livade. Pimpinella maior Huds. var. /aciniata Hay. u obalnoj flori, po vlažnim l- vadama oko Gjurmanea. Lijepe bukve. Prosje-Macelja; livade uz Bučicu bojadiše bijelo, oko Cemernice uz okrajke crnogorice, kod Trakošćana u bukovim šumama. P. saxifraga L.. po suhim livadama, šumskim čistinama, oko Sv. Triju Kralja po hrastovim šumama. na Šapeu. oko Radoboja. na Ravnoj gori: biljka vapno: vita tla. Aegopodium dodagraria [.. po sjenatim mjestima rodne zemlje. značajna biljka za obalnu floru. Po čistinama hrastove šume oko Krapine. na Maloj gori. na Podstrmini, u boriku Sirsisovu. u šumi ernogorice oko (Cemernice, u bukovoj šumi oko Trakošćana. Oenanthe aquatica Poir. u vodenim jaretma navlastito od Zaprečića do Velikog Trgovišta, u kalovima. — Oe. media. Gris. od Konjšćine do Budinšeine bijele se od ove vrste vlažne livade. Cnidium apioides Sprog. na Hajdinu zrnu. Selinum carvifolia I. po šumskim čistinama, po travnatim šikarama, Angelica silvestris IL. u obalnoj Hori. gdje se katkad razvije u orijaške pojedince. A. verticillaris L. na pješčenjaku do pile u Trakošćanu: kao ori jašica uza šumske okrajke kod Maeelja. Peucedanum cervaria (Cuss. u hrastovim šumama oko Krapine po čisti: nama, oko Velikih pećina. < P. oreoselinum Mnceh. na Sapeu po laporu, u hra- stovim šumama oko Krapine. oko Jelenske pećine, na čistinama Male gore. oko ruševina Cesargrada. P. aloaticum L. na Sapeu po lapornu tlu. — P. austriacum Koch. u hrastovim šumama oko Krapine. u mjestu po pješčenjaku, na Sapeu po laporu, na čistinama Male gore, na Golešu mnogobrojno, na Haj- dinu zrnu, na Galovićevim pećinama. Pastinaca sativa I. u obalnoj flori, po zagorskim livadama obično i nekoje se od ove vrste žute (uz Ručieu. oko Prosje-Macelja). Heracleum čina s L. (medvedova taca) u obalnoj flori, brojno po krčevini Brezovice, u Krapini po pješčenjaku, na Hajdinu zrnu. po osojnim mjestima bukovih šuma "ie. Trakošćana. Laserpitium prutenicum I. na Sapeu na laporu. oko Sv. Triju Kralja (po pješčenjaku), na Podškruti kod Čemernice. oko Trakošćana. — L. latifolium [.. mnogobrojno na Golešu. na Hajdinu zrnu. — L. siler L. na Jelenskim pećinama. mnogobrojno na Maloj gori i Golešu, na Ravnoj gori. Daucus carota IL. po suhim livadama katkad mnogobrojno: na Sapeu. pr suhim čistinama hrastove šume. na Srebrnići 1 Ravnoj gori. CORNACEAER. Cornus mas L. po hrastovim šumama, u obalnoj flori, na Sapeu, na Haj dinu zrnu i Maloj gori. oko Trakošćanskog jezera. na Ravnoj gori. — C. san: guinea T,. na svim staništima kao 1 prva vrsta. ERICA CEAK. Calluna vulgaris I. na hrastovim šumama, oko Sv. Triju Kralja, u breziku kod Bohinjaka pokriva tlo. Vaccinium myrtillus I. na Lenkinim pećinama. PRIMULACEAR. Primula vulgaris Huds. (1762.) — Syn. FP. veris a. acaulis DL (1755.) P. acanlis Hill. (1765.) po hrastovim šumama, u sitnogorici, u obalnoj flori, po ruševinama bjelo- i ernogorice, oko krapinskoga grada po vapnovitu tlu, na Haj- dinu zrnu, na Velikom Stogu, oko Galovićevih pećina. u bukovoj štuni Trako šćana do ribnjaka. Lysimachia vulgaris L. u obalnoj flori, oko močvarnih livada kod Trako šćana, oko Radoboja po pjeskovitu tlu. L. punctata I. na Frukovim travni cima. po ogumecima, na rudini Podstrmine, na Hajdinu zrnu, na Ravnoj gori oko Kala. — L. nummularia L. uza šumske pištaline, uz potoke i potočiće, po šum skom vlažnu tlu, na livadama oko Podgore, uz potok Kal, u jareima Podškrute, u smrekovim šumama oko Vrakošćaza. Anagallis arvensis IL. među usjevima. Cycelamen europaeum L. (soldačeki) po hrastovim šumama oko Kra pine, na Podstrmini, Hajdinu zrnu, Podgori, Krukovim travnicima, na Velikom Štogu, u Podškruti po suhim, šumskim čistinama, u bukovim šumama oko Tra- košćana. na Ravnoj gori, u jarku Cukaveu kod Gotalovca. OLEACEAR. Fraxinus ornus L. (črni jasen) uza šumske okrajke hrastika, oko kra: pinskoga grada na pješčenjaku i po vapnenu tlu, na Šapcu po laporu, gdje ima stabala debelih i do 1 dm, od Podgore do Male gore, na Hajdinu zrnu, na Galo- vićevim pećinama, na Ravnoj gori stvara šumice. Flemenat mediteranske flore Ligustrum vulgare I, u formaciji hrasta kitnjaka, u šikarama na Dapeu, na Ravnoj gori, oko Cvetlina. ZENTIANACEAE Centaurium umbellatum Gilib. — Syu. Zrythraea centanrimm Pers, mnogo: brojno na krčevini Brezovice, po čistinama Male gore (tu i flore albo), na rudini Podstrmine, na krčevini kod Črne mlake, uz okrajke ernogorice oko Cemernice, na Ravnoj gori. Bilješka K. Fritseh bilježi u svom djelu ,Exeursionsflora tiir Osterreich“ (IL Auflage. Wien. 1909., p. 479) ovu vrstu kao (. minus Gars. U svojoj raspravi ,Neue Beitrage zur Flora der Balkanhalbinsel. insbesondere Serbiens, Bosniens und der Herzegovina“ Fritseh daje prvenstvo imenu Centaurium umbellatum Gilibert. koji je gorčak pod tim imenom opisao g. 1781. u FI. Lituan. (p. 55.) i dodaje: .... ,Fin alteres Synonym wire Centaurium minus Garsault, Fig. pl. II. (1764.), t. 206., Deser. fl. (1767.). p. 137. Da aber Gaursalts Werke nicht unter konsequenter Anwen- dung der bin&ren Nomenklatur verfasst wurden. so kann diesem Namen keine Geltung zugesprochen werden“.! ! Mitteilungen des Natarwissensehaftlichen Vereines fir Steiermark“, Jahrgang 1915. Band 52. Graz, 1916., p. 314. Tu K. Fritseh bilježi i C. wmbellahum ssp. transtens (Wittrock) Ronn., koja ima svoj locus elassicus na Marjanu kod Splita, a raste i na Osoršćici (otok Lošinj), u Istri oko Lovrana, na Brionskim otocima, te među Prelukom i Rijekom. — 108 — Gentiana cruciata I. na rudini do Podstrmine. — G. asclepiadea L uza šikare na Frukovim travnicima, uz okrajke bukovih šuma Strahinčice (Pod- strmina), u dnu Kala, na okrajcima ernogorice Macelj-gore. u Pavlinić-grabi kod Čemernice, u bukovim šumama oko 'Vrakošćana. APOCYNACEAE. Vinca minor LL. u smrekovnjaku u Docu na sjenatu, vlažnu tlu. ASCLEPIADACEAE. Cynanchum vincetoxium Pers. po razdrobljenu kamenju od Podgore do Jelenske pećine, po kamenitu, šikarastu tlu Goleša u hiljadama kao nigdje u domovini, na Hajdinu zrnu. CONVOLVOLACEAE. Convolvolus arvensis I. u obalnoj flori čitavoga Zagorja, među usjevima, oko Radoboja povija gotovo svaku vlat žita, kojemu je za evatnje prekrasnim uresom, a gospodaru dosadnim korovom. Calystegia sepium R. Br. po obalnu floru značajna biljka povijuša, koja se po stablima uz Trakošćansko jezero ispinje i po koji metar visoko. BORRAGINACEAE. Cynoglossum officinale IL. po čistinama Male gore. Lappula echinata Gilib. vd Podgore do Jelenske pećine, na Ravnoj gori do crkvene kuće. Symphytum officinale I. u obalnoj flori, po vlašnim livadama oko Pod- gore, uz Maceljčicu, Ručicu, oko Trakošćanskog jezera i tamošnjih ribnjaka. — S. tuberosum [.. po sjenatim, vlažnim mjestima, navlastito u bjelogorici. Pulmonaria officinalis L. u šumama bjelo- i ernogorice, po šikarama; u hrasticima kod Sv. Triju Kralja, po čistinama, u smrekovnjaku u Docu, na Go- lešu, u šumama Podstrmine, na Hajdinu zrnu, u Macelj-gori na Lenkinim peći- nama, kod Cemernice po čistinama Podškruta, u bukovim šumama oko Tra- košćana. — P. mollissima Kerner, po šikarastim mjestima kod Sv. Triju Kralja pred hrastikom pod erkvom. Myosotis palustris IL. uz vodene jarke, u obalnoj flori, na vlažnim liva- dama kod Podgore, uz Topličicu od Gotalovea do Budinšćine, u Blaževu jarku kod Cemernice, uz Trakošćansko jezero i tamošnje ribnjake. — M. hispida Sehlechttd. u vrtovima po gredicama, katkad brojno po kukuruzištima, među usjevima. Lithospermum purpureo-coeruleum TL. uza živice i grmove od franje- vačkog samostana u Krapini do Sv. Triju Kralja. — L. officinale L. po pustim mjestima katkad korov, od Podgore do Jelenske pećine. Cerinthe minor [.. na Sapeu po lapornu tlu, oko Sv. Triju Kralja, Pod- gore, među usjevima. Ž Echium vulgare I. na Sapeu, oko Podgore, među Krapinom i Dolićima, na rudini do Podstrmine, u boriku Siršisovu, na Ravnoj gori, katkad bude i korov. VERBENACEAE. Verbena officinalis IL. u obalnoj flori, po pustim mjestima, uz ceste i pu- teve, ali po šumskim čistinama n. pr. na Podškruti. LABIATAE. Ajuga reptans I. po livadama, u šikarama i živicama, u šumama ; suhe livade od Zaprešića dalje modre se od ove proljetnice, koja cvate i ruži- často, a veoma rijetko bijelo. — A, genevensis IL. po kamenu tlu oko Podgore. : Teucrium botrys I. na Sapeu, oko Sv. Triju Kralja, oko Podgore, na Ravnoj gori. — T. chamaedrys [.. po suhim čistinama hrastovih šuma, na Sapeu, po ogumcima među Krapinom i Dolićima, oko Podgore, na ruševinama Galovi- čevih pećina, oko Podstrmine, na Hajdinu zrnu, na Ravnoj gori, oko ruševina Cesar- i Kostelj-grada. = 109 == Glechoma hederacea LL. u šikarama, živicama, po vrtovima, na kamenitu tlu. Kod Krapine u Docu po vlažnoj, humoznoj zemlji smrekovnjaka, na Maloj gori, po Frukovim travnicima, po bukovim šumama Podstrmine, na Hajdinu zrnu, po močvarnim livadama i u Pavlinić-grabi kod Čemernice, u bukovim Šumama oko Trakošćana. — G. hirsuta W. et K. u Docu uz okrajke smrekove šume kod Sv. Triju Kralja po šikarastim livadicama kamenita tla. Brunella grandiflora Jacq. na Savcu, Hajdinu zrnu, Ravnoj gori po suhim travnatim i puštim mjestima laporna ili vapnovita tla. — B. laciniata L.. Sabac, Ravna gora po naličnu tlu. — B. vulgaris L. u obalnoj flori, u formaciji hrasta kitnjaka, oko Podgore, na Frukovim travnicima, u dnu Kala mnogobrojno, po vlažnim livadama uz Ručicu, u šumama crnogorice i močvarnim livadama oko Macelja i Cemernice, na Podstrmini, u bukovim šumama kod Trakošćana, na Ravnoj gori. — B. variabilis G. Beck. (B. grandiflora x laciniata). Ovaj križanac našao sam u Krapini 31. srpnja g. 1919. na Sušlovu brijegu, na lapornu tlu, među roditeljima. To mi je dosada treće poznato stanište u hrvatskoj flori. Melittis melissophyllum L. po čistinama hrastove šume oko Sv. Triju Kralja, po čistinama Male gore i Podškrute, na vapnovitu tlu. Galeopsis' angustifolia Ehrh. oko Sv. Triju Kralja na laporu, od Podgore do Jelenske pećine po razdrobljenu, vapnovitu kamenju uza stazu brojno, na ru ševinama Galovićevih pećina, među usjevima. — G. tetrahit L. po oranicama kraj putova, po pustim mjestima, u kolosjecima, po krčevinama, u obalnoj tlori. G. speciosa Mill. u obalnoj flori, po osoinim mjestima, krčevinama. — Q. bifida Bčnngh. na krčevini Brezovice. — G. pubescens Bess. na krčevini kod Hrašćine. Lamium orvala L. u šumama na Golešu, na Podstrmini, Hajdinu zrnu, uz okrajke crnogorice od Macelja do Uemernice, po suhim čistinama Podškrute. u Pavlinić-grabi, oko Trakošćana u bukovim šumama. — L. luteum Krock. — Syn. Galeobdolon luteum Huds. u živicama do Sv. Triju Kralja, a uz priječac, što vodi u Dolac, oko Prosje-Macelja. — L. purpureum 1l.. u vrtovima po gre- dicama, katkad korov. — L. foliosum Crantz (Stirp. Austr. IV., 1169. p. 298.). — Syn. L. maculatum 5. nemorale Rehb. — 1. maculatnm var. rubrum Briqu. (Lab. Alp. marit. 1891., p. 308.) u obalnoj flori, u Krapini po pješčenjaku, a uz put, što vodi do grada, ali nigdje tako brojno, kao oko Zagreba.! — L. album L. uz Ručicu kod Macelj-Gruškovja vidio sam mediće bijela cvijeta, ali koje ne bijahu bijelci od L. foliosum. Puzavi korjen, podzemne i nadzemne vriježi, sreoliko-zašiljeno i krupno-pilasto lišće, gusta uevast, na vanjštini dlakavi vjenčić i cijevka, koja se spram gore svija poput S-a, dok ima u dnu kosi kolobarac od dlačica složen (Haarkranz), odali su mi bijeli medić (/.. album). On je brojan oko Gruškovja i dalje prama ptujskoj cesti, pak ga ima s naše strane i oko Prosje-Macelja uz vrtne ograde. U Štajerskoj je (po Hayeku 1. e. p. 262.) 1. album ... ,Gemein durch ganz Ober- und Mittelsteiermark bis Marburg und bis zum Bachergebirge“ , no sad galon i Gruškovje na međi hrvatsko- Štajerskoj: — U Hrvatskoj je običan Ž. foliosum i L. purpureum, u mediteranu 1. macu- latum, u Slavoniji Ž. album (Bedemgrad na Krndiji, oko Našica, Jakšića, Nove Gradiške i t. d.). Leonorus cardiaca I. po selima, u obalnoj flori, tu i tamo korov. Ballota nigra L. u obalnoj flori, uza živice, zidove, šikare, korov. Stachys alpina L. u šikarama. uza šumske okrajke, po šumskim čistinama i krčevinama; oko Sv. Triju Kralja u formaciji hrasta kitnjaka, na Maloj gori, po krčevini Brezovice, u bukovoj šumi Podstrmine, na Hajdinu zrnu. — St. germanica [L. na Sapeu po lapornu tlu. — St. arvensis L. među usjevima, po kuruzištima u jeseni korov. — St. silvatića L. u živicama, uz vodene jarke ! Pod ovo ime ide ona vrsta medića, koju smo dosada bilježili u pozemnoj flori domovine kao LZamium maculatum L., ali ovaj je Lamitum po Briquetu... ,eine Pflanze der Mittelmeerlinder mit kleineren, gesehweift zugespitzten, regelmiissie klein gesiigten, oberseits lings der Mittelnerven mit zwei breiten weissen Streifen versehenen Blattern“ (Hayek 1. e. II.; 1912., Hit 4, p. 261.). — 110 — i šumske okrajke. St. recta LL. na Šapcu, oko Jelenske pećine. — St. pa- lustris 1. u obalnoj flori, oko Podgore. — St. officinalis Trev. — Syn. Beto- nica officinalis L. u formaciji hrasta kitnjaka, po čistinama Male gore, na Haj- dinu zrnu. na livadama uz Ručicu, u boriku Širšisovu, po močvarnim livadama kod Cemernice. I Salvia verticillata I, na Šapcu po laporu, oko krapinskoga grada po vapno- vitu tlu (i flore albo). oko Dolića, na rudini do Podstrmine, u bukovim šumama kod Trakošćana. na Ravnoj gori. — S. glutinosa L. u formaciji hrasta kitnjaka. u šumama crnogorice, u obalnoj flori, oko Podgore, na dnu Kala, na Velikom Stogu. po ruševinama Galovićevih pećina, u Pavlinić-grabi, u bukovim šumama oko Trakošćana u prisoju i osoju. u jarku Cukaveu kod Gotalovea. — S. pra- tensis LL. po suhim livadama u Doeu. oko Dolića. a brojno po livadama od Gjurmanca do Macelja. Satureja vulgaris Fritseh — Syn. Clinopodium vulgare L. u formaciji hrasta kitnjaka, na Šapcu, na čistinama Male gore, na Galovićevim pećinama do Podstrmine, na Hajdinu zrnu, na Ravnoj gori. — S. acinos Scheele, oko Sv. Triju Kralja, na Šapcu, oko krapinskoga grada i Jelenske pećine na Ravnvj gori. — S. alpina Scheele, na Velikim pećinama Ravne gore. * Melissa officinalis LL. u šikarama oko župnog dvora u Krapini i na Trškom vrhu. Nepeta cataria L. u Suhom dolu kod Klanjea, na ogumeima među Kra- pinom i Dolićima. Origanum vulgare I, na Šapcu, oko Sv. Triju Kralja, na Sušlovu brijegu u Krapini tako brojno. da se tlo crveni, po razdrobljenu kamenju od Podgore do Jelenske pećine, na Hajdinu zrnu. na Ravnoj gori, u jarku Cukavcu kod Gotalovca. M Thymus ovatus Mill. (babje dušice) na Sapeu, na Hušnjakovu, oko Podgore, na Frukovim travnicima, po suhim čistinama crnogorice, na Ravnoj gori. — Th. montanus? W. et K. u formaciji hrasta kitnjaka, oko Galovićevih pećina. Lycopus europaeus za obalnu floru značajna biljka, na livadama oko Pod- gore, u Blaževu jarku i Pavlinić-grabi i po močvarnim livadama oko Cemernice, oko Krapinskih Toplica. Mentha aquatica [.. u obalnoj flori čitavoga Zagorja, po mokrim livadama oko Podgore, uz vodene jarke, po močvarnim livadama kod Cemernice. — M. palegium [.. na livadama Podgore. po tratinama i ledinama brojno, po suhim čistinama Podškrute. — M. silvestris L. var. candicans Crantz značajna metvica po obalnu floru Zagorja, brojno i po vlažnim i močvarnim livadama. — M. ar- vensis var. agrestis (sole) među usjevima u Docu, po ugarima. SOLANACEAE. Atropa bella donna [. (devesil) na čistinama Male gore, na Hajdinu zrnu, na Velikom Stogu. Hyosciamus niger I. po pustim nja oko seoskih kuća. uza zidove, tu i tamo korov. Solanum nigrum LL. na obrađenu tlu, po pustim mjestima, katkad i korov. S. duleamara 1. u obalnoj flori, u šikarama po vlažnim mjestima, po krče- vinama. Kod Čemernice u Blaževu jarku i oko Trakošćanskog jezera i ribnjaka. Physalis alkekengi LL. (jabučnak) u živicama. po suhim, kamenitim, šikaraštim mjestima kod Podgore, a katkad i u Zagorju brojno po vinogradima. SCROPHULARIACEAE Verbascum blatlaria 1. po pustim mjestima, pored putova, u vinogradima, katkad korov. — V. thapsitorime Sehrad. na pješčenjaku do vlastelinske pile u Trakošćanu, na ruševinama Galovićevih pećina. — V. phlomoides L. kraj pu- tova, po pustim mjestima, katkad korov. V. lanatum Sehrad. po šumskim či- stinama_ Male i Velike gore. na Golešu, oko Podstrmiue, na Hajdinu zrnu, na krčevini kod Hrašćine. V. nigrum 1. na kamenitim prisojnim mjestima, u obalnoj flori. U Krapini na Sapeu, po pješčenjaku do krapinskoga grada, oko Sv. Triju Kralja i Podgore, na Hajdinu zrnu, na Ravnoj gori. == Junie Cymbalaria muralis G. M. Seh. u Krapini po zidovima uz Krapinieu. oko vrel4, po vlažnim. osojnim stijenama. Linaria vulgaris Mill. uz putove, po zidovima, krčevinama, ruševinama. U formaciji hrasta kitnjaka oko Sv. Triju Kralja, na Sapcu, oko Galovićevih pe- ćina. na krčevini kod Crne mlake. u Suhom dolu kod Klanjca. Antirrhinum orontium 1.. među usjevima po pustim mjestima. Scrophularia nodosa I. uz Topličicu kod Budinšćine. po krčevinama, u obalnoj flori. — S. alata Gilib. u obalnoj flori. uz vodene jarke. po osojnim šumskim mjestima, oko vrela. po vlažnim zidovima. Gratiola officinalis I. po vlažnim livadama u Docu. oko Dolića, kod Podgore. Veronica beccabunga I. uz vodene jarke. u obalnoj flori, uz potočiće i u njihovu koritu n. pr. oko Podgore, u Topličici kod Budinšćine sa V. anagallis L.. koja raste i oko Podgore. — V. chamaedrys LL. u šikarama oko Sv. Triju Kralja, oko Podgore, Jelenske pećine, na Hajdinu zrnu, u jarku Cukavcu kod Gotalovca. — V. officinalis Jacq. po šumskim čistinama Podškrute kod Uemer- nice. na Ravnoj gori, značajna vrsta za suho tlo ernogorice. — V. Jacquini Baumg. — Syn. V. Multifida Scop. po razdrobljenu ksmenju od Podgore do Je lenske pećine, na Ravnoj gori. — V. teucrium [.. var. major Sehrad. na lapornu tlu oko erkve Sv. Triju Kralja. na Hajdinu zrnu. — V. serpyllifolia LL. voli travnata, sjenata mjesta po trnacima. — V. arvensis L. među usjevima. — V. Tournefortii Gmel. u vrtovima po gredicama, po kukuruzištima, među usjevima. Digitalis ambigua Murz. po svetotrikraljskim stijenama, na čistinama Male gore, u šumama Goleša, na suhim čistinama Podškrute. na Hajdinu zrnu, na Lenkinim pećinama, na Ravnoj gori. — D. laevigata W. et K. na vrhu Ga- lovićevih pećina i na Pisanim pećinama kod Radoboja. Elemenat medite- ranske flore. Melampyrum nemorosum LL. u formaciji hrasta kitnjaka. po čistinama Male gore, oko Galovićevih pećina, Podstrmina, na Ravnoj gori. — M. arvense Fritseh. medju usjevima. — M silvaticum I. po šumama. krčevinama, bjelo- i crnogorice; oko Sv. Triju Kralja, na Krčevini Brezovice, i na Podstrmini; na brijegu Ručici, na Lenkinim pećinama, u Pavlinić-grabi, na Siršisovu, dakle u šumama hrasta, bukve, smreke, jele i bora. Euphrasia Rostkoviana Hayne, na livadama oko Vilinih jama, uz Ručieu i Trakošćansko jezero. — E. stricta Host. na Frukovim travnicima. oko Rado- boja. Bistre, Pregrade. Alectorolophus crista galli M. B. po suhim livadama, oko Velikog Trgo- višta pokriva velike prostore, na Frukovim travnicima. OROBANCHACEAE. Lathraea squamaria I. u živicama do franjevačkog samoslana u Krapini. PLANTAGINACEAE. Plantago media IL. po vlažnim livadama, u obalnoj flori, po travnicima u. pr. Frukovim. — P. major l.. uz putove, kolnike. po pustim mjestima, katkad korov. — P. lanceolata I. po livadama, travnatim mjestima, a var. altissima Maly po vlažnim livadama kod Podgore. RUBIACEAR. Sherardia arvensis L. u trnacima među travom, u živicama Asperula odorata L. navlastito po bukovim šumama Strahinčiće, u jelovoj šumi na Velikom Stogu, u smrekovoj šumi oko Uemernice. na Ravnoj gori A _cynanehica 1. na vapnenim stijenama Hušnjakova, oko krapinskoga grada, na Sapcu, oko Podgore, na Ravnoj gori. Galium cruciata Scop. po suhim, šumskim mjestima, u živicama. u Docu kod Krapine, oko Sv. Triju Kralja, na Podstrmini. — G. vernum Scop. na vlažnim livadama, uza šumske okrajke, potočiće i vrela. Dolac, Podstrmine, Haj- dino zrno. —> G. palustre [. uza željezničke, vodene jarke, po wlažnim livadama oko Podgore, po livadama od Konjšćine do Budinšćine bijele se veći ili manji prostori, oko potoka Čemernice. — G. silvaticum L.. u formaciji hrasta kitnjaka, na Podstrmini, na Srebrnici, na Podškruti, brojno u Blaževu jarku, na Lenkinoj pećini. — G. verum [.. po suhim livadama u čitavom Zagorju, koje se katkad žute. — G. lucidum All. na svetotrikraljskim i Galovićevim pećinama, na Hušnja- kovu. oko krapinskoga grada. — G. mollugo [.. uza šikare, u živicama, među usjevima. — G. aparine L.. u živicama, na obrađenu tlu, katkad dosadan korov. CAPRIFOLIACEAE. Sambucus racemosa l.. uz okrajke ernogorice oko Lijepe bukve, Prosje- Macelju, oko Uemernice. — S. nigra L.. oko krapinskoga grada po pješčeujaku, u obalnoj flori. u bukovim šumama oko Trakošćana. — S. ebulos [.. po pustim mjestima, u obalnoj flori, oko Trakošćana u bukovim šumama, oko ribnjaka, po selima, uz poljske putove. Viburnum lantana LL (konoprikovina) u formaciji hrasta kitnjaka, na Šapcu, oko Sv. Triju Kralja, oko Podgore, Doca, Jelenskih pećina, na Haj- dinu zrnu, Ravnoj gori. V. opulus LL. uz vodene jarke, u obalnoj flori, u bu- kovoj šumi pod gradom Trakošćanom u osoju. Lonicera capriiolium l.. po živicama, šikarama, u šumama oko Sv. Triju Kralja, pod Galovićevim stijenama. VALERIANACEAE. Valeriana sambucifolia Mik. po vlažnim, šumskim mjestima, u živicama, u obalnoj Hlori. — V. officinalis LL. u formaciji hrasta kitnjaka, po krčevinama. u obalnoj flori, uza živice. Podstrmina, Hajdinsko zrno. — V. angustifolia Tauseh. od Podgore do Jelenske pećine. — V. dioica L. uz vodene jarke, šumske pi- štaline. Kod Krapine u Docu u smrekovnjaku, po vlažnim livadama oko Podgore. DIPSACEAE. Dipsacus silvestris Iuds. uz putove, po pustim mjestima, ogumcima, u obalnoj flori, na Šapcu, po livadama uz Ručicu. — D. laciniatus [.. na sličnim mjestima, katkad po istim staništima i obje vrsti korovi. Succisa pratensis Much. uz Topličicu kod rr na livadama Ru- čice, po močvarnim livadama oko Cemernice, gdje bude i 1.5 m. visoka; mnogo- brojno u polju Zelenjaka kod Klanjca. Knautia arvensis Duby. var. polymorpha Szb. f. pratensis Szb. po livadama oko Začretja, Krapine (u Docu), oko Sv. Triju Kralja. — K. drymeia Heuff. var. Zleufjeliana Szb. u hrastovim šumama po čistinama; Podgora. uza Srebrnicu, uz okrajke crnogorice među Maceljem i Čemernicom, brojno u bukovim šumama oko Trakošćana. B Scabiosa agrestis W. et K. u Krapini oko Hušnjakova, na Šapcu, po travnatim mjestima oko krapinskoga grada, na Sušlovu brijegu i oko Rado- boja, brojno. CUCURBITA CEAE. Bryonia dioica Jacq. u živicama, u hladnim jarcima, uz potoke, po šika- rama, odično pojedince, katkad sa neobično velikim lišćem. CAMPANULACEARE. Campanula pinifolia Uecht. u Krapini na jednom zidu do franjevačkog samostana, u Docu oko Hušnjakova po pješčenjaku i kamenu vapnencu, po stije- nama na Ravnoj gori. Mjeseca srpnja nađe se i sa korjenitim lišćem, koje odaje srodstvo sa (C. rotundi/olia. Ima u Docu pojedinaca, koji su i 2 dm visoki, od podine jednostruki ili razgranjeni sa lišćem razne duljine i širine, ali ima i pa- tuljaka, koji su samo Đ em visoki, listići im po stabljici kao vlas tanki, evijeće oveće. dok je u razgranjenih pojedinaca evijeće brojnije, ali sitnije. — C. pa- tula I. u formaciji hrasta kitnjaka po čistinama, na Šapeu i Velikom Stogu, po bukovim šumama oko Trakošćana. — C. glomerata L. uz okrajke crnogorice i po suhim, šumskim. čistinama oko Cemernice. — C. persicifolia L. po hra- stovim šumama, na Sapeu, oko Sv. Triju Kralja, na Hajdinu zrnu, na Galovi- ćevim pećinama, na Velikom Stogu, oko Cemernice po čistinama crnogorice, na = s Ravnoj gori. — C. trachelium L. (zvojnčić) po hrastovim šumama, na Šapcu, do krapinskoga grada na pješčenjaku, na Podstrmini, na Hajdinu zrnu, oko Je- lenske pećine, na Podškruti, po bukovim šumama oko Trakošćana, na Ravnoj gori. — C. bononiensis I. u hrastovim šumama, na Šapcu, mnogobrojno po či- stinama Male gore, na Hajdinu zrnu (vanredno bujno), na Ravnoj gori. Legousia (Specularia) speculum Delab. među usjevima. Phyteuma spicatum IL. u šumi Goleša i Podstrmine. Jasione montana I. po pješčenjaku šumskih čistina oko erkve Sv. Triju Kralja. COMPOSITAE. Eupatorium cannabinum LL. značajna biljka po obalnu floru i krčevine, brojno na Brezovini, Crnoj mlaci i oko Hude rupe; po šumskim čistinama Pod- strmine. na Ručici. u Kalu zarastao je sa konopljicom jedan pristranak bukove šume, oko Cemernice u Blaževu jarku, po suhim. šumskim čistinama Podškrute, u bukovim šumama kod Trakošćana, u Suhom dolu kod Klanjca, oko Krapinskih Toplica, Pregrade, Desinića. ž Solidago virga aurea var. latifolia Scehrad. na Sapeu, oko Hušnjakova, Sv. Triju Kralja, na Ravnoj gori. — S. serotina Art. uz Krapinu i Krapinicu. Bellis perennis L. (tratinčica) po tratinama i po suhim livadama u či- tavom Zagorju. Aster amellus LL. na stijenama oko Hušnjakova, brojno na Šapcu. Erigeron annuus Pers. — Syn. Stenactis bellidiflora A. Braun, u obalnoj flori, po šumskim čistinama, na rudini do Podstrmine, u boriku Širšisovu, Pod- škruta, močvarne livade uza Čemernicu. — E. canadensis L. značajna biljka po krčevine (Brezovica, Crna mlaka, Huda rupa), uz Trakošćansko jezero, katkad 1 korov. — E. acer LL. Hušnjakovo, oko Sv. Triju Kralja, na Sapcu, oko Pod- gore 1 Jelenske pećine, po mrtvoj zemlji oko Crne mlake, na rudini do Pod- strmine, Ravna gora. Antennaria dioica Girtn. na Frukovim travnicima, pod Galovićevim peći- nama, na Ravnoj gori. Gnaphalium silvaticum I. Hajdino zrno, rudina do Podškrute, krčevina na Brezovici i kod Crne mlake, na Podškruti, na suhim šumskim čistinama. Filago arvensis I. po krčevinama kod Hrašćine. Inula salicina I. oko Podgore. po čistinama Male gore, na Hajdinu zrnu, oko Cvetlina. — I. conyza DC. po šumskim, suhim čistinama, po Maloj gori, na razdrobljenu kamenju Jelenske pećine, rudina do Podstrmine, u Suhom dolu kod Klanjea. — I. helenium L. u grmlju pod Klanjeem. Pulicaria dysenterica Gray. u obalnoj flori, uza Srebrnicu, uz vodene jarke, uz Trakošćansko jezero. Buphthalmum salicifolium L. po suhim, šumskim čistinama; Šabac, Šušlov brijeg se žuti, oko Podgore ; Goleš (brojno), Galovićeve pećine, mnogobrojno na Ravnoj gori, oko ruševina Cesargrada 1 grada Kostelja. Rudbeckia laciniata IL. oko Krapine, Macelja, u Trakošćanu. Xanthium strumarium IL. oko Krapine i druguda po pustim mjestima. Bidens cernuus I. oko Prosje- Macelja, Trakošćanskog jezera. — B. tri- partitus L. u obalnoj flori, među usjevima. a po kukuruzištima u jeseni do- sadan korov. Galinsoga parviflora Cavan. mnogobrojno oko Krapine. Anthemis arvensis L. među usjevima. — A. tinctoria LL. “. typica G. Beck na laporu oko erkve Sv. Triju Kralja, oko krapinskoga grada po livadicama. Achillea millefolium IL. u formaciji hrasta kitnjaka, na Sapeu; Frukovi travnici, Hajdino zrno, rudina do Podstrmine, vlažne livade Ručice, Siršisovo; u bukovim šumama oko Trakošćana, na Ravnoj gori, u obalnoj flori. — A. mille- folium var. rosea Desft. = rosiflora Vukot. u Pavlinić-grabi kod Cemernice. — A. distans W. et K. (1880,) — Syn. A. seneciofolia Vest. — A. tanacetifolia b. distans Rochel na Maloj gori po čistinama, mnogobrojno po Golešu, oko Je- lenske pećine. na Hajdinu zrnu. — A. lanata Spr. oko crkve Sv. Triju Kralja po laporu. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV. SV. 11. 1 12. 8 ==. ika Matricaria chamomilla IL. po pustim mjestima kao korov, među usjevima. Chrysanthemum leucanthemum LL. po hrastovim šumama, u udrugama po suhim livadama Zagorja, na Frukovim travnicima, na rudini do Podstrmine, na krčevini kod Crne mlake, uz okrajke ernogorice kod Uemernice, u boriku Diršisovu. Na krševinama kod Hrašćine poraste ivančica metar i više visoko, gusto je razgranjena i bijelo sivo kudrava, po čem se vidi iz daleka. To je var. hispidum Bčngh, koja je odlika nova za našu floru. — Ch. vulgare Bernh. mnogobrojno kod Strahinja. uza živice. po pustim mjestima, po čistina erno- gorice. — Ch. corymbosum [.. po čistinama u hrastovim šumama. po razdrobljenu kamenju oko Jelenske pećine, brojno na Golešu, na Hajdinu zrnu, oko ruševina Cesargrada. Artemisia absinthium L. (pelin) oko Krapine pokriva tu i tamo pusta mjesta i nekoje bregove; Podgora. na rudini do Podstrmine, oko Sv. Triju Kralja. — A. vulgaris I. u obalnoj Hlori, po pješčenjaku do krapinskoga grada, na Sapeu, tu i tamo korov, — A. scoparia W. et K. oko krapinskoga grada po ruševinama. Tussilago farfara L. u obalnoj flori, uz jarke po ilovastu tlu, na Šapeu po laporu. Petasites officinalis I. u obalnoj Hori čitavog Zagorja. — P. albus Giirtn. (beli lopušec). Podstrmina. Veliki Stog, Pavlinić-graba. Podškruta uz pišta- line, močvarna livada kod Uemerniee. Doronicum croaticum Vukot. u dolini Kala, u bukovim šumama oko Trakošćana. Erechthites hieraciefolius Raf. na krčevinama i u nekim jarcima Trakošćan- ske gore. oko Cemernice i Urne mlake. Senecio spatulifolius Db. — Syn. Cineraria spahulifolia_ Gmel. oko ruše- vina krapinskoga grada po šikarastim mjestima, a uz put, što vodi k ,ambreli“. uza živice do sela Tkalaca. — S. vulgaris LL. na obrađenu tlu, po pustim mje- stima u čitavom Zagorju. — S. silvaticus IL. mnogobrojno na krčevinama kod Hrašćine. — S. erucifolius I. po šikarastim, travnatim mjestima oko erkve Sv. Triju Kralja, na Ravnoj gori. — S. umbrosus W. et K. u Zagorju kod Klanjea. — S. saracenicus L. (1793.) — Syn. S. Fuchsti Gmel. (1808.) — S. nemo- vensis E. Fuchsii Koeh (1844) u šikarama Frukovih travnika, u šumama Stra- binčice, na dnu Kala, na Velikom Stogu, na brijegu Ručici rpmice, na krčevini do Crne mlake i Hude rupe, uz okrajke ernogorice od Macelja do Cemernice. u bukovim šumama oko Trakošćana. — S. barbaraeifolius Kroeker — Syn. 5. erraticus Bert. po vlažnim livadama u čitavom Zagorju, dominira od Začretja do Velike Vesi, od Konjšćine do Budiušćine ; livade se žute od ove vrste. Echinops sphaerocephalus I. pojedince uz Krapinicu i oko Klanjea/a uz put, što se spušta u Suhi dol. Carlina vulgaris IL. u boriku Siršisovu. po pustim mjestima Ravne gore. Arctium lappa I. po pustim mjestima. uz poljske jarke. kolnike, putove kao i A. tomentosum Mill. (Šabac, Trški vrh, Radoboj.) Carduus acanthoides 1. uz putove, po pustim mjestima, tu i tamo korov. Cirsium oleraceum Seop. u obalnoj flori, po vlažnim i močvarnim liva- dama (mnogobrojno oko Budinšćine) te na dnu Kala i oko C Uemernice na tisuće. — C. lanceolatum Seop. brojno na krčevinama Brezovice, Črne mlake, Hude rupe 1 oko Hrašćine, gdje mjeseca listopada dominira sa Prigeron canadense ; po čistinama Male gore, na Sapeu, u obalnoj flori, oko Trakošćanskog jezera i ribnjaka. — C. palustre oko Galovićevih pećina i suhih čistina Podškrute. uz okrajke ernogorice od Macelja do Trakošćana, u Blaževu jarku. — C. pan- nonicum Gand. po čistinama Male gore. — C. drieate Scop. među usjevima kao korov — var. horridum Wilk. na krčevinama oko Hrašćine i Črne mlake, na rudini do Podstrmine. — C. acaule Web. na Frukovim travnicima i Ravnoj gori. Onopordum acanthium L. (črni ostriček) po pustim mjestima, katkad i korov. Oko Podgore i pod Galovićevim pećinama. Serratula tinetoria IL. f. praealta L. po suhim čistinama hrastovih Sud oko Podgore, na Maloj gori, na Podškruti, u bukovim šumama kod Trakošćana. = 19 Centaurea nigrescens Willd. po hrastovim šumama, suhim livadama, u obalnoj flori, na Sapeu (lapor). oko krapinskoga grada (vapnenac), Frukovi travnici, Podstrmina. Ravna gora. — C. jacea LL. u boriku pod Sv. Trim Kra- ljima; Hajdino zrno, Ravna gora. — C. stenolepis Kern. u Trakošćanu po pješčenjaku do vlastelinske pile. — C. variegata Lam. (1778) — Syn. C. montana_ Seop. (1762.) — €. avillaris Wild. (1800.) i FI. Cr. p. 753. na Je- lenskoj pećini i na Ravnoj gori. — C. cyanus I. među usjevima. — C. sca- biosa LL. brojno po vapnovitu tlu oko krapinskoga grada i po njegovim zido- vima, na Sušlovu brijegu u stotine, po razdrobljenu kamenju oko Podgore, među usjevima, na Ravnoj gori, oko ruševina Cesargrada. — C, stricata W et K. na Hajdovu zrnu. Bilješka. C. macroptilon Borb. Ovu vrstu bilježi za Krapinu Hayek u »Die Centaurea-Arten Osterreich-Ungarns“ (p. 131.—133.), a pohranjena je u herbaru dvorskoga muzeja u Beču. — Syn. C. jacea li. var. pratensis Koch (non Thuill.). : Cichorium inthybus LL. u formaciji hrasta kitnjaka, na Šapcu, u obalnoj flori, među usjevima, na tisuće po livadama od Budinšćine do Zajezde sa Oenanthe media. Lapsana communis LL. u živicama, šikarama. među usjevima. Aposeris foetida Lees brojno na vlažnom tlu po šumama, navlastito bu- kovim. Uza Srebrnicu, po čistinama. Hypochoeris radicata I. na vlažnim livadama Ručice. na rudini do Pod- strmine. — H. maculata LL. po čistinama u bukovim šumama. Leontodon autumnalis L. var. pratensis Koch, na livadama kod Podgore, na Frukovim travnicima. po travnatim pristrancima do Trakošćanskog jezera, po čistinama bukovih šuma oko Cemernice. — L. hispidus L. na hiljade po dnu Kala, po vlažnim livadama Ručice. — L. incanus Sehrank od Kobalijeve krčevine do Cesargrada. Picris hieracioides L. SŠabae, Hušnjakovo, Podgora i Šušlov brijeg se žute od ove vrste, uz okrajke ernogorice. Chondrilla juncea L., oko Jelenske pećine. Taraxacum vulgare Sehrank (1792.). — Syn. 7. officinale Roth (1798.) po zagorskim livadama. — T. laevigatum DC. (1813.) — Syn. 7 corniculatum Guos. (1854.) oko krapinskoga grada i Podgore. Sonchus asper Gars po pustim mjestima i obtađenu tlu. — S. arvensis L. među usjevima. — S. laevis Gars. uza živice, po vrtovima, kraj plotova. Prenanthes purpurea I. na Maloj gori, oko Malog Tabora u ernogorici. Lactuca perennis L. na Jelenskoj pećini, gdje bude ova loćika samo 2—3 dm visoka, u dnu stabljika (ima ih i 8) gusto listana. — L. muralis Fres. po šumskim, osojnim stijenama na Golešu. na Podstrmini, Hajdinu zrnu, Velikom Stogu, na okrajeima ernogorice, u bukovim šumama oko Trakošćana. — L. serriola TL. (u Amoen. IV. p. 328. 1759.) Syn. L. scariola L. (Sp. pl. Ed. IL, p. 1119., 1763.) na pješčenjaku oko krapinskoga grada, među usjevima. Crepis paludosa Mnech. na livadama oko Podgore i uz vlažne jarke na Ručici. — C. foetida I. Šabac, oko Sv. Triju Kralja (po laporu), oko Podgore, Radoboja, u boriku Širšisovu. — C. biennis L. među usjevima, uza živice, šikare. — C. taraxacifolia Thuill. — Syn. Barkhausia tarazacifolia DC. — €. tarazacifolia var. ramosa Vuk. — C. polycephala Vuk. brojno po suhim livadama od Velikog Trgovišta prama Krapini; ovdje u Docu po šljivicima. Hieracium pilosella L. Frukovi travnici, oko Jelenske pećine, Ravna gora. — H. praealtum Vill. oko Podgore ; Jelenska pećina. — H. murorum L. Ve- liki Stog po stijenama pješčenjaka. — H. silvestre Tausch, u formaciji hrasta kitnjaka, na Podstrmini. — H. brevifolium Tauseh u hrastovim šumama oko Sv. Triju Kralja (brojno), Hušnjakovo. — H. transsylvanicum Heuffl. — Syn. H. leptocephalum Vukotinović (u ,Hieracia Croatica in seriem naturalem dis- posita“. Zagrablae, 1858., p. 13.) Ova me runjika iznenadila u krapinskoj flor. Našao sam je 29. ožujka g. 1916. u grmlju krapinskomu gradu prama sjeveru . == 1101 — samo u jednom egzemplaru, ali 13. svibnja i. €. ubrao sam na istom staništu više krasno razvitih pojedinaca. Raste sigurno i po drugim mjestima u kra- pinskoj okolini i po bukovim šumama i krčevinama u Zagorju, jer je Vuko- tinović bilježi za Klanjec, gdje ju je bravo g. 1818. pa i oko |Varaždinskih Toplica, a prije toga u Zagrebačkoj gori, za koju je značajna. a raste i oko Samobora. K. H. Zahn bilježi i Zagreb kao stanište!, a ima je i u Slavo- niji i Bosni?. ! Beitrige zur Kenntniss der Archieracien Ungarns und der Balkanlinder. Ung. botan. Blitter. Budapest, 1906., p. 6.) * Nyman: Conspectus Florae Europeae, p. 443. Doštampano dne 5. septembra 191€. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRVATSKE 1 SLAVONIJE POTAKNUTA MATEMA TIČKO-PRIRODOSLOVNIM RAZREDOM JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI. S POTPOROM KR. HRVATSKO-SLAVONSKO-DALMATINSKE ZEMALJSKE VLADE IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI. SVEZAK 13. Dr. M. SALOPEK : 0 LADINIČKIM ŠEKRILJAVCIMA DONJEG PAZARIŠTA (s 2 table), Dr. M. SALOPEK : MONOGRAFIJA TRIJADIČKE CEFALOPODNE FAUNE KUNA-GORE (2 table). Dr, M. SALOPEK : O NASLAGAMA S DAONELLAMA U HRVATSKOJ (s 2 table). Dr. A. GAVAZZI: PRILOZI HIDROGRAFIJI BAKARSKOGA ZALIVA (s 1 kartom). CIJENA K 4:50 ZAGREB 1418. KNJIZARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE 1. HARTMAN (ST. KUGLI). TISAK NADBISKUPSKE TISKARE. = Od F. Kocha (24, 25, 26) potječu prve vijesti o fauni buchensteinsko-— vengenskih naslaga kog Donjeg Pazarišta. Kao nalazišta navedeni su: gornji tok potoka Popovače i izvor Matrunjače. Sabrana kole keija odaslana je geologijskom zavodu u Budimpeštu na proučavanje. Kako se već dulje vremena bavim izučavanjem mezozoikuma Hrvatske, a naročito njegove cefalopodne faune, zanimala me je ta fauna tim više, što je već unaprijed bilo vjerojatno, da ona prikazuje novi facijes našeg trijasa. Na prijedlog dvor. savjet. K. Gorjanović-Krambergera podijelila mi je Jugoslavenska ak: idemija potporu, da potanje proučim trijadičke cefulo- podne naslage kod Donjeg Pazarišta. U srpnju 1914. bio sam u Donjem Pazarištu. Zapriječen ratom, tek se sada odužujem Akademiji na danoj mi potpori. Razvitak srednjeg trijasa kod Donjeg Pazarišta. Na sjevero-istočnom rubu Velebita u području potoka Popovače, jugo- zapadno Donjem Pazarištu, otvoren je širok prodor srednjeg trijasa. Ovaj tri- jadički prodor prati na njegovu sjeveroistočnom dijelu velika prelomna crta, po kojoj je desno krilo Velebita upalo. Ovaj se prijelom stere u dinarskom smjeru brazdenja, te je označen pravcem ,Tiskovac potok-Bužim“. Bazu toga prodora sačinjavaju tanko slojeni, tamno-sivi i crni škriljavci, koji se izmje- njuju s debljim vrstama vapnenih lapora i pješčenjaka. Ima tu i pločastih vapnenaca i sivih pješčenjaka. Pored potoka Popovače, pa naročito u jarugama Marića bare, koja je u karti krivo označena, vrlo su lijepo otkrivene te na- slage, a tek su neznatno isprevijane. One tvore zaokružen prodor s promjerom od ca. € km. U tom prostranom prodoru škriljavaca, koje okružuju vrhovi Raspavice, Sunderca i Skradeline, okamine su dosta rijetke. Bogatija nalazišta morao sam tek pronaći, jer nijesu bila u literaturi potanje označena. Uspjeh mojih nastojanja, da sakupim faunu cefalopoda, bio je tek relativno povoljan. U škriljavcima i i pješčenjacima ima ostataka okamina; mjestimice su škriljavci bituminozni, pa su puni bilja, ali koje se ne može tačnije odrediti. Tu i tamo nađe se po koji amonit: bogatijih nalazišta nijesam našao u lijepim zarezima Popovače. Samo na jednom mjestu između bregova Stolice i Gredine našao sam na putu što vodi k mostu debelo slojene, modrušasto-sive, laporaste vapnence s eefa- lopodima. Iako ovo nalazište nije bogato, ipak j je bogatije od navedenih, a za- nimljivo je poglavito zbog. toga, što ima u njemu pretežno trahiostraknih amo- nita. U ovom nalazištu sakupio sam oveću faunu cefalopoda. Ima u tim vapne- nastim laporima i školjkara. U jarugi, što vodi desno od pomenuta puta, ima gastropoda i leiostraknih amonita. U jarugi kod Torine u dolini Popovače našao sam također cefalopoda. Drugo glavno nalazište nalazi se u području potoka Tisovca, zapadno- Šuntinici, u okolišu tamošnjem pučanstvu Globo poznatog izvora Matrunjače, "Ti slojevi pripadaju malenu prodoru škriljavaca, koji je od prodora Popovače odijeljen uskom zonom vapnenaca. Nekih 500 koračaja sjeverno Matrunjača-vrelu nalazi se Marinčeva pećina. Tu su otkrivene debele naslage rastrošenih škriljavaca, koji su posve jednaki prije pomenutima iz doline potoka Popovače. Ti škriljavci upadaju na jug pod kutom od 20% U njima ima mnogo cefalo- poda, ali im je fauna vanredno monotona, jer se odlikuje mnoštvom individua ponajviše jedne te iste vrsti. Na ovom ba sakupio sam također velik broj primjeraka. Ove naslage lije po, su razvijene i 1 Krčinama, u prvom jarku južno Marinčevoj pećini, s posve istom faunom.!) 1) Sva ta grada pohranjena je u zbirci geologijsko-paleontologijskog odjela narodnog muzeja u Zagrebu. Kod Marića bare u dolini Popovače sabrao je F. Koch naknadno zbirku okamina.. koja se nalazi u narodnom muzeju, a pripada istoj fauni, = ti Stratigrafijski položaj ovih naslaga opisat ću samo ukratko, jer je isti već «lovoljno poznat. Ujedno nijesu nigdje. otkrivene naslage u podu, pa prema tomu i profilni prikaz ne bi imao značenja. Pješčenjaci i cefalopodni škriljavci stra- tigrafijski su najdublji član trijadičkog prodora. 'Tvorevine ljušturnog vapnenca i donjeg trijasa nigdje se ne pojavljaju u okolišu. Kod Marinčeve se pećine lijepo vidi direktan slijed naslaga. Na škriljav- cima i pješčenjacima, kojih se debljina niti ovdje kao niti u dolini Popovače ne može tačnije odrediti, nalaze se tamni, uslojeni vapnenci, koji prema gore postaju svjetliji, te su mjestimice slični kasijanskom diplopornom vapnencu. U Krčinama nalazimo isti slijed E I na Stolici i u dolini Popovače odnosi su posve analogni. FK. Koch (24, 25, 26) je u novije vrijeme kartirao okoliš Donjeg Pazarišta i potanje opisao Elisa slojeva, koji su povrh cefalopodnih škriljav: aca, Slijed naslaga lijevoga krila trijadičkog prodora Velebita kod Donjeg Pa- zarišta je slijedeći, pored posve aproksimativne debljine slojeva: e) Svjetlo-sivi pretežno gusti dolomit, koji valjada pripada noričkom odjelu gornjeg trijasa. On sačinjava vrh Sovjaka. Na njemu slijedi direktno lijas debljina ca. 200 m. ) Karnička stepenica zastupana je vanredno šarenom tvorevinom rabelj- skih aji Sastoji se ponajviše od crvenih i zelenih laporastih škriljavaca, pješče- njaka, konglomere ata i jaspisa. Uska zona tih naslaga tvori vrhove Raspavice i seže prema Debeljaku, te s desnim protivnim krilom, koje prolazi dolinom Ve- like Plane sve do Suntinice, da se opet nastavi ispod Crne grede, zaokružuje ovaj srednjotrijadički prodor. Na mnogim se mjestima pojavljuje u rabeljskim naslagama boksit debljina ca. 40 m. e) Gromadasti i debelo slojeni, bijeli ili svjetlo-sivi diploporni vapnenci zastupaju kasijanske naslage debljina ca. 250 m. b) Ponajviše pločasti, tamni i svjetlo-sivi vapnenci. Cesto ima u njima kvrga i crvenih šara, a kod Modre ploče uložaka ,pietra verde“. Prema gore prelaze postepeno u diploporni vapnenac debljina ca. 100 m. a) Tamno-sivi i crni škriljavci, koji se izmjenjuju s odebljim sloje- vima modrušasto-sivog vapnenastog lapora i sivog pak smeđeg pješčenjaka. Na ovim slojevima počiva relativno miran slijed naslaga trijasa, jure i krede Vele- bita, koje se u oširokim zonama i dinarskom bražđenju nižu jedni uz druge, te s gornjom kredom sežu do mora (a ca. 150 m. Vratimo se našim cefalopodnim škriljavcima i vapnenastim laporima. Bu- dući da u njihovim donjim slojevima nema cefalopoda, vjerojatno je, da je nji- hova fauna vezana na gornje slojeve. Fauna je sačuvana vanredno nepovoljno. Kod Matrunjače je fauna sačuvana pomenutim modrušasto-sivim, vapnenasto-laporastim škriljavcima. Ona je veoma monotona, te sistematsko iskapanje ne bi imalo nikakove svrhe. Amoniti su u tim škriljavcima redovito deformirani, a sačuvana im je isključivo samo jedna strana. lijušturu nije moguće odijeliti od kamena, u kome je uklopljena, jer oje ŠTE protivna strana posve izgubila svoje konture u škriljaveu. Na Stolici sačuvana je fauna u gustim, modrušasto-sivim, debelo slojenim, Slipknot laporima, koji se nalaze povrh izmjeničnoga slijeda lapora i pješče- njaka. Na njima su vapnenci navedeni pod b). Okamine su nešto povoljnije kon- servirane. Amoniti su manje deformirani, a fauna je raznoličnija. Ovdje sam našao iedan primjerak, u kom su sačuvane obje strane i vanjski dio kućice. Zbog toga je i velika neprilika s određivanjem faune. Naročito je generička «determinacija vanredno oteščana, jer ovi amoniti pripadaju vrstama, kojima je vanjski dio kućice bitno obilježje, pa ih često nije bez njega moguće odrediti. Poradi toga sam nastojao, da bar vanjski dio kućice prepariram, što mi je samo (u rijetkim slučajevima pošlo posve za rukom. Međutim sam ipak kod nekoliko amonita bar mjestimice mogao vidjeti vanjski dio kućice, iako to na fotogra- fijskim snimcima nije moglo doći do izražaja. Šta više i suturnu sam crtu * — 6 mogao kod više primjeraka istražiti. Tako ova fauna, koje se proučavanje: na prvi pogled činilo upravo bez nade, pruža ipak sve nužne uvjete. Stratigrafijsko horizontiranje. Dinarićes avisianus značajna je okamina za one slojeve Južnih Alpi, koji pripadaju međi buchensteinskih i vengenskih naslaga, te ih stavljamo na bazu zone Protrachyceras Archelaus. U tom horizontu ima te vrsti u trijasu Marmolate, pa u okolišu drp E. Mojsisovies je pače postavio posebnu zonu Dina- rites avisianuš. U fauni D. Pazarišta nalazimo tek jednog, novog srodnika ove vrste. Kako u ovoj fauni nema nikakovih tipičnih, već dosad poznatih okamina, po kojima bismo mogli tačnije odrediti horizont, valja nam posmatrati cjelokupni habitus faune, ne bi li nas taj doveo do povoljna rezultata. Na taj način može se utvrditi slijedeće. Fauna D. Pazarišta mlađa je od faune Kunovac-vrela, ona je dakle mlada od faune buloških vapnenaca. To je pomladena fauna zone €. trinodosus, koje se potomci ovdje prikazuju u osobitu obliku. To su ponaj- više nježni oblici tankih zavoja, a viši razvitak faune jasno se očituje u oštro- srhim, jako skulpturiranim Halilueitima. Nadalje možemo konstatirati, da je ta fauna približno iste starosti s faunom Gregurić-brijega, koja ima pak posve drugi facijes. U toj fauni nema nikakovih provodnih okamina buchensteinsko- -vengenskih na- slaga, pogotovu posve manjka rod Prozrachyceras. Posve prevlađuju rodovi Dina- rites i Halilucites, od kojih je prvi zastupan samo s jednom vrstom u velikom mnoštvu primjeraka, dok je potonji također razvijen pretežno u jednoj novoj vrsti. Sasvim je potisnut u pozadinu rod Ptyehites, koji nas sjeća na još starije elemente. Čitav pomlađeni karakter faune, kao i srodnost najraši- renije vrste u toj fauni s vrstom Dinarites avisianus, te velika ras- prostranjenost toga roda u tom horizontu, opravdava zaključak, da ta fauna pripada međi buchensteinsko-vengenskih naslaga, odnosno bazi zone Protrachyceras Archelaus, pa da prema tome zauzima približno onaj stratrigrafijski položaj, koji u Južnim Alpama imaju slojevi s vrstom Dinarites avisianus. To tumačenje potkrepljuje i sam slijed naslaga. Kako je prije navedeno, naslage u podu škriljavaca nijesu poznate. Okamine se pojavljuju tek u gornjem dijelu. škriljavaca, uza slojeve u gredi, koji su izgrađeni od vapnenaca, kako je to potanje navedeno na strani 9. U tim vapnencima ima i uložaka ,pietra verde“. Vjerojatno je dakle, da je u tim vapneneima zastupan najveći dio vengenskih naslaga, a pješčenjaci i škriljavei — iako im je podloga nepoznata — valja da obuhvataju čitav kompleks buchensteinskih naslaga i sežu u donji dio vengen- skih slojeva. Razdioba ladiničkih, gomoljastih vapnenaca Južnih Alpi, kako ju je u naj- novije vrijeme proveo M. Horn (21), te kod većine autora naišao na prigovore, Koje nijesu baš uvijek opravdani, ne može se aplicirati na Velebit, jer je tu facijes drugojačija. Fauna D. Pazarišta bila bi prema tome heteropična facijes gornjih gopijssni vapnenaca Južnih Alpi. Gornjemu dijelu toga horizonta pripadala bi i fauna (Gregurić- brijega. U tim gornjim gomolje astim vapnencima događa se takova promjena i pomlađivanje faune, da mi se čini opravdaniji po- stupak F. Freeha (15) i onih autora, koji te gomoljaste vapnence (fauna Vamos Kitrabocse) pribrajaju donjem dijelu vengenskih naslaga. Postavljanjem novih zona postaje stvar samo kompliciranijom, a nije od općenite raljanosti. U Velebitu nalazimo baš obrnut razvitak facijesa od onog, što ga je M. Horn kon- statirao u Južnim Alpama. Šva su tri horizonta omolkiko vapnenaca razvijena kod D. Pazarišta u obliku pješčenjaka i škriljavaca, a u gornjem dijelu vengen- skih naslaga nalazimo mjesto škriljavaca gomoljaste i pločaste vepnence. To je Hu. neobičan razvitak srednjeg trijasa. Očekivali bismo da bude donji dio tih naslaga razvijen u obliku gomoljastih vapnenaca, a gornji u obliku škriljavaca. U čitavoj zapadnoj Hrvatskoj nema naslaga s Daonellama, koje su poznate već kod sela Peći u susjednoj Bosni (40). Njih zamjenjuju kod Kunovac-vrela gomoljasti lapori, a kod D. Pazarišta gomoljasti 1 pločasti vapnenci. Ladi- nički vapnenci, koji su na škriljavcima, sjećaju nas na razvitak gornjega dijela ladiničke stepenice kod Balatona, na tamošnji faredski vapnenac. Ali lad.nički vapnenci kod D. Pazarišta zapremaju i najveći dio tridentinskog vapnenca Ba- konjske šume. Fauna D. Pazarišta je osobita karaktera, te se razlikuje od ostalih trija- dičkih fauni Hrvatske; a i odnosi s ostalim ladiničkim faunama vrlo su neznatni, jer je lokalni kolorit ove faune jasno istaknut. Facijelna osobitost faune i dinarska geosinklinala. U Južnim Alpama razvijen je donji trijas u obliku pješčenjaka i tinjčastih škriljavaca, u kojima su cefalopodi vanredno rijetki. To su naslage plitkog mora. Zbog toga je i pobudilo u naučnom svijetu velik interes, kad je godine 1908. E. Kittl (22) opisao iz sjeverne Dalmacije i jugozapadne Hrvatske novu faunu cefalopoda donjeg trijasa. Ta se fauna sastoji najvećim dijelom od rodova Dina- rites i Tirolites, koji su se ovdje razvili u velikom broju vrsta. Općenito se je mislilo, da je nađena pelagička facijes donjeg trijasa. Ipak se taj trijadički raz- vitak veoma razlikuje od donjeg trijasa Himalaje 1 drugih azijskih nalazišta, kojih se faune odlikuju velikim brojem raznolikih rodova, a vanrednom 1ijetkošću ro- dova Dinarites i Tirolites. Međutim je god. 1908. opisao G. Arthaber (4, 5) iz crvenih vapnenaca kod Kčire u sjevernoj Albaniji novu, vanredno zanimljivu faunu donjeg trijasa, koja se posve razlikuje od faune Muća. Rodovi Dinarites i Tirolites veoma su rijetki, ali u drugu ruku fauna kod Kčire pokazuje velike analogije s faunom Himalaje, pa se odlikuje velikim obiljem indijskih rodova. Fauna Muća i Zrmanje ima dakle više lokalni karakter, te je značajna za medi- teranski razvitak donjeg trijasa. F. Freceh tumači lokalnu rasprostranjenost roda Dinarites tim, da pripisuje tom rodu bentoničan način života. Mnogo je vje- rojatnije mišljenje G. Arthabera, koji osniva razlike tih fauni na batimetrij- skim 1 zoogeografijskim momentima. Anizička fauna Velike Popine, kao i ona kod Peći u sjeverozapadnoj Bosni, odlikuje se velikim siromaštvom vrsti. Dok je iz buloških ao kod Sarajeva poznato do 200 vrsta cefalopoda, raširenije vrste ovih fauni lako bi izbrojili na prstima jedne ruke. U jugozapadnoj Hrvatskoj i sjeverozapadnoj Bosni morale su u to vrijeme biti nepovoljne prilike po razvitak faune. Ladinička fauna kod Donjeg Pazarišta još je siromašnija od faune Kunovac- vrela. U njoj posve vladaju dvije vrste rodova Dinarites i Halilucites, dakle opet 2 roda Ceratitida. Ali dok su se kod Muća ti rodovi mogli razviti u velik broj vrsta, kod D. Pazarišta je broj vrsta posve ograničen. Koji su tomu uzroci? Permski sedimenti Like i Velebita sastoje se ponajviše od pješčenjaka, koji su analogni gr&denskom pješčenjaku Alpi. To su pretežno kontinentalne tvorevine. U to je vrieme vladala u tim krajevima suha, aridna klima, pa su tako i nastale velike naslage sadre u Lici. S trijadičkom formacijom nastaju novi odnosi u tim krajevima. U čitavom alpinskom području razvijen je donji trijas u obliku, koji nas još veoma sjeća na permsku formaciju. Pomalo se u tim krajevima naseljuje fauna plitkog mora, u kojoj cefalopodi gotovo posve manjkaju. S juga provalilo je more, pa je u sjevernoj Dalmaciji i južnoj Lici izgradilo danas znamenite kampilerske naslage Muća i Zrmanje. Ali u Velebitu nijesu poznate te cefalopodne naslage. U sjever- nom dijelu Velebita ne poznajemo uopće donjeg trijasa. PR: < og Za virglorijena ili ljušturnog vapnenca postalo je more dublje i ostavilo slojeve u okolišu Kunovae-vrela, koji su analogni buloškim naslagama. Ipak mi i za to vrijeme nalazimo u Lici ponajviše konglomerate i breče. Kod Takalica poznajeme verfenske naslage i ljušturni vapnenac. Vertenske naslage i ljušturni vapnenac nijesu nigdje dalje poznate u sjeverozapadnom dijelu Velebita. Mogli bismo pomišljati, da urezi u sjevernim dijelovima Velebita i Like nijesu dosta duboki, pa da se zbog toga ne pojavljuju ti slojevi. Međutim kod Oštarija manjka ljušturni vapnenac, iako je inače razvijen sav slijed trijasa. U Gorskom kotaru nalazimo također vrlo nepotpun slijed trijadičkih naslaga. U hrvatskom dijelu Velebita bolje su razvijeni ladinički slojevi, buehen- steinsko-vengenske naslage. One dopiru sve do Senja.l) Nije manje poznat gornji trijas po čitavom Velebitu i u velikom dijelu Like. U velikom dijelu Gorskog kotara počivaju na paleodijasu crveni pješčenjaci, crveni i zeleni laporasti škriljavci, kojima je teško odrediti starost. Cesto ih je teško odijeliti od paleodijasa. Ali ima mjesta, gdje su ljepše razvijeni kao n. pr. kod Lokava. Tamo se vidi, da je to nova formacija, pa je vjerojatno, da te na- slage pripadaju rabeljskim slojevima. Na toj podlozi škriljavaca i pješčanih na- slaga perma 1 rabeljskih slojeva stere se u Gorskom kotaru više stotina metara debeo pokrov gornjotrijadičkog dolomita sa značajnim paralelnim prugama. Već u srednjem trijasu nalazimo u Bosni velike vapnene naslage anizičke stepenice s bogatom faunom buloških vapnenaca, koji se jamačno nijesu talo- žili u plitkom moru. U sjevernom dijelu Velebita nema tih naslaga. Velik dio Velebita, Like i Gorskog kotara bio je u to vrijeme kopno. To je i glavni uzrok, da su naslage Kunovac-vrela tako siromašne vrstama. Naslage u Lici nastale su u neposrednoj blizini kopna, gdje ne bijahu povoljne prilike za raz- vitak bogate faune, dok su bosanski buloški vapnenci taloženi u znatno du- bljem moru. Za donjeg trijasa bio je dakle velik dio zapadne Hrvatske kopno. U čitavom Velebitu (dalmatinskom i hrvatskom) nema kampilerskih naslaga. V ir- glorijen označuje dakle širenje mora u tim krajevima, iako se to ne ističe u tolikoj mjeri kao u Bosni, jer su ti sedimenti pretežno neritijske taložine, kako to potvrđuju i njihovi konglomerati i breče. U ladiničkoj stepenici more je pokrilo velike dijelove kopna u kraje- vima današnjeg Velebita. Tada su nastale naslage i kod Donjeg Pazarišta, u plitkom moru, na domaku kopna. Pješčenjaci i lapori sačinjavaju te naslage, pa se tako i sam sedimenat slaže s dokazom, koji pružaju brojni biljevni ostaci, da kopno naime nije moglo biti daleko. Tu valja tražiti i razloge, što je fauna D. Pazarišta tako siromašna vrstama. Samo neki jednostavnije građeni i manje osjetljivi oblici mogoše se prilagoditi ovim životnim prilikama, ali se u drugu ruku razviše u golemoj množini. Zbog toga i manjkaju u fauni Paza- rišta sve karakteristične vrste ladiničke stepenice. Osobitost te faune ima dakle svoj uzrok u posebnim životnim prilikama. U ladiničkoj stepenici, naročito u vengenskim naslagama, oživjela je u Južnim Alpama eruptivna djelatnost. U Velebitu i Lici ima doduše vanredno malo eruptivnoga kamenja, a i ono malo tih eruptivnih krpa valjada pripada ladiničkoj stepenici. Na više mjesta provalila je u to vrijeme lava, ponajviše u podmorskim erupcijama. Već u anizičkoj iak nalazimo u južnoj Lici vapnenaca i dolomita, nekadanjih grebena algi i koralja, koji sigurno nijesu nastali u dubokom moru. U gornjem dijelu ladiničkih naslaga kod Donjeg Pazarišta vapnenci zamijeniše škriljavce i pješčenjake. Početkom gornjeg trijasa, komu valjas €. Dienerom pribrojiti već i kasijanske naslage, ima u čitavom Velebitu i u Lici naslaga, koje su sastav- ') I. Poljak: Izvještaj o detaljnom snimanju u opsegu lista Senj—Otočac (1913). Jahres- |erichte der k. ung. geolog. R.-A, Budapest 1914. = 8L ljene isključivo od vapnenaca i dolomita. Diploporni su vapnenci ostaci grebena algi, koji su mogli samo tako narasti do velike debljine, da je morsko dno postepeno slazilo u čitavom kraju njihove rasprostranjenosti. U velikom dijelu Gorskog kotara ne poznajemo naslaga donjeg trijasa, ali nema tamo ni srednjeg trijasa ni kasijanskih slojeva. Za čitavo to vrijeme najveći je dio Gorskog kotara bio kopno. S rabeljskim slojevima prestaje sedimentacija grebenskih vapnenaca u Lici i Velebitu. Mora da su nastale nove prilike u tim krajevima. Ali ni ti slojevi nijesu jamačno nikakove abisičke tvorevine. Mjestimično su oni razvijeni u obliku jaspisa, za koje prije mišljahu, da su doe u velikim dubljinama. Me- đutim u novije vrijeme nauka naginje drugom shvi *anju. Većina geologa ne smatra danas gomoljaste vapnence i jaspise trijasa (a dHdkodhotekehi naslagama. Ali ti su jaspisi sigurno taloženi na dubljim mjestima nego pješčenjaci 1 kon- glomerati, koje nalazimo također u tim rabeljskim naslagama. More je u to vri- jeme nanovo pokrilo velik dio Gorskog kotara. U trijasu dakle nalazimo jasnih znakova neprestane ose ilacije kopna, pro- diranja i regresije mora, očitih dokaza epirogenetskih pomicanja. To je more moralo biti razmjerno plitko. Razlike između dinarskog razvitka trijasa i onog na apeninskom poluotoku možemo samo tako rastumačiti, da zamislimo jednu barijeru, ili, kako C. Diener uzima, jedan dugi otok u tadašnjem moru, na- zvanom ,Tethys“, koji je sezao raljada sve do Apulije, te je, prostirući se sredinom današnjeg Jadrana, odijelio te dvije facijese. Tu barijeru nazivamo ovdje Jadranskim kopnom. Ovo mediteransko more bilo je puno otoka, grebena i školja. Velebit i Lika, koji su u pojedinim dijelovima trijusa bili čas veće čas manje kopno, nijesu morali sačinjavati suvisli, sjeveroistočni dio pomenutog kopna, već su oni valjada pripadali otočnim nizovima, koji su se poređali uz to kopno. U norijskoj stepenici gornjeg trijasa nastadoše moćne naslage dolo- mita, koji u Velebitu, Lici 1 Gorskom kotaru počiva na rabeljskim naslagama; Ret doduše nije faunistički dokazan, ali nije isključeno, da okamine, koje su nađene na nekim mjestima u dolomitu Gorskoga kotara a dosad još nijesu proučene, ne pripadaju toj stepenici. Poradi toga, što u tim krajevima ne nala- Zimo tipičnih naslaga retske stepenice, lako je pomišljati, da se je more koncem noričke stepenice povuklo iz tih krajeva. Ali taj nazor nije toliko potkrijepljen činjenicama i opažanjima, koliko analogijom u drugim prijedjelima. Koliko su do danas prilike poznate, nije isključeno, da se ovdje razvio neprekidan slijed naslaga gornjeg trijasa u nepromijenjenoj facijesi dolomita, nad kojim se ređaju sedimenti naše jurske formacije, koja je toli osobito razvijenu. Jura zapadne Hrvatske znatno se razlikuje od drugih poznatih naslaga mediteranske jurske provincije. Naročito s alpinskim razvitkom pokazuje malene analogije. Nema tu onih elemenata, koji nas u Alpama i Karpatima upućuju, da su te naslage batijski, a često i abisički sedimenti. Potpuno manjkaju na- slage s amonitima, koje u Alpama karakterišu lijas i doger. Tek u gornjoj juri nalazimo amonita, a i to nijesu dubokomorske tvorevine, jer u njihovoj nepo- srednoj blizini nalazimo ostatke koraljnih grebena. U trijasu počela se je već stvarati dinarska geosinklinala. U lijasu bila je njezina dubljina najveća U gornjoj juri postala je ona već plića, jer diljem Velebita susrećemo koralisene sedimente. Ako je rašč lanjenje jurske formacije u zapadnoj Hrvatskoj još u po- čecima, al je i pozn avanje krede još posve nedostatno. Ali se s nekom vjerojat- nosti mogu već i danas utvrditi izvjesne činjenice. U zapadnoj Hrvatskoj nema donje krede ili neokoma. Koncem jurske for- macije nalazimo ovdje nesumnjive dokaze, da se stvara kopno. Nestalo je di- narske geosinklinale u tim krajevima, ona se je već počela pretvarati u geoan- tiklinalu. Za neokoma bijahu ovi krajevi kopno. Ono što se u literaturi citira iz Velebita, Like i Gorskog kotara kao donja kreda, pripada zapravo srednjoj kredi. 10 — Ona je tek ostavila svoje taložine. Velika cenomanska transgresija očituje se u Velebitu tek u turonu, kome pripadaju kredne breče. To su jamaćno obalne tvorevine ili bar nastale u blizini obale. Gornja kreda ili senon, koja je sastav- ljena od vapnenaca s hipuritima, nije također nastala u dubokom moru. Stratigrafijski i tektonski odnosi. Kako sam u pređašnjem odsjeku naveo, većina je sedimenata zapadne Hrvatske taložina relativno plitkog mora. Jadranski otok postojao je vjerojatno i u juri, a na istoku tom kopnu nastala je geosinklinala; njeni sedimenti po- najviše ne prelaze batijske međe i danas izgrađuju planine zapadne Hrvatske. Neki autori naglasuju u novije vrijeme, da slojevi Dinarida imaju izrazit karakter duboka mora. To može vrijediti za pojedine naslage u Bosni, ali ne vrijedi, kako smo vidjeli, općenito. Još je uvijek prijeporno, “dali je opravdano protegnuti naziv ,Dinaride“ i na Južne Alpe. Novija istraživanja dokazuju, da su Južne Alpe ipak donekle vezane na opću alpinsku gradu. Prema tome imale bi Dinaride u užem smislu, koje imaju mnoge stratigrafijsko- tektonske oso- bitosti, početi zapravo tek južno Julskim i Kamničkim Alpama, južno Bača- dolini, dok bi za ostali dio Dinarida vrijedio i nadalje naziv Južne Alpe. Ali to bi razlikovanje razdrlo čitav onaj niz veza, koji veže Južne Alpe s balkan- skim Dinaridama u nerazrješivu cjelinu. Poradi toga se ta dioba može upo- trijebiti samo za razlikovanje alpinskih i balkanskih Dinarida. Ja sam već na drugom mjestu (36) pisao o pokušajima različitih autora, da apliciraju teoriju pokrova i na Dinaride, pa time i na Hrvatsku. Ako posmatramo geologijsku kartu Alpi, vidimo, kako se centralna zonu prema istoku širi i gubi u Panonskoj ravnici. Kao što centralnu zonu Alpi prati zona sedimenata sjevernih i južnih vapnenačkih Alpi, isto se tako mogu i dalje na istok utvrditi analogni tektonski odnosi. Centralna zona utonula je Geb istoku, isprekidala se i propala u Panonskoj ravnici, iz koje strše samo pojedini njeni dijelovi. Ali se ipak njoj analogni tektonski nastavak može sli- jediti kroz hrvatsko otočno gorje, kroz Srbiju sve do u Rodope planinu. Tu prolazi tektonska linija, koja je analogna onoj, koja dijeli Sjeverne od Južnih Alpi. Njoj daleko na sjever izbočio se luk Karpata, koji odgovara Alpama i koji je njihov nastavak, a na jugu zavijaju Dinaride na Balk anski poluotok i dopiru sve do Drina u Albaniji, gdje ih zamjenjuju po k. Frechu nove pla- nine Helenida. Aplikacija teorije pokrova na Istočne Alpe i Karpate uspjela je, a različite ekstremne nazore trebat će i tu svesti na pravu mjeru. Navedena posmatranja o stratigrafiji Hrvatske, u uskoj su vezi s pitanjem, dali u Dinaridama ima većih šarijaža. Jesu li planine zapadne Hrvatske nastale ondje, edje ih danas nalazimo, jesu li one autohtone, ili su i nje izgradili da- lekosežni pokrovi? Kad bi tome bilo tako, kako to u novije vrijeme naglasuju neki moderni naučenjaci, onda bi i čitavu stratigraliju i genezu Dinarida va- ljalo posmatrati s drugoga gledišta. Zasad valja da ostanemo kod činjenica. U Južnim Alpama, pa i u nji- hovu najistočnijem dijelu, u Julskim i Kamničkim Alpama, dokazao je FT. Kossmat velika premaknuća, koja se po njemu ne mogu tumačiti po te oriji pokrova. Što nije dokazano u tim tektonski toli kompliciranim krajevimi još je manje utvrđeno u Dinaridama Balkana. Tektoniku zapadne Hrvatske ne ka- rakterišu, prema onom što je do danas poznato, premaknuća nego prijelomi. Ele- menti. koji su u Alpama i Karpatima potkrije pili teoriju pokrova, kao razno- likost facijesa, pokrovne krpe, tektonski prozori itd. nijesu još u Dinaridama neprijeporno drikjms Boranje u Dinaridama kao da je slabije, mekanije, kao da nije zahvatilo tako duboko u koru zemaljsku, te se očituje više na površini. Tek na krajnom jugu Dinarida nalazimo kompliciranije odnose. 11 Između Velebita i Like lako se raspoznaju stratigrafijske, facijelne razlike. Neke sam već napomenuo. Možda su najviše istaknute one u razvitku ljušturnog vapnenca, između buloških vapnenaca i virglorijena: Velebita. Ima ih i u juri i kredi, ali su te razlike više lokalne naravi. Naslage Velebita i Like pripa- daju dakle istoj stratigrafijskoj 1 tektonskoj seriji. Ne jako boranje, već veliki prijelomi uz Velebit podavaju mu karakter ulančenog gorja, a Lici značaj visoravni. Do danas nemamo dokaza, koji bi potvrđivali mišljenje, da su planine zapadne Hrvatske šarirane, da je paleozojsko-mezozojska serija u abnormalnom kontaktu s obalnom kredno-tercijarnom serijom. Kredne naslage uz hrvatsku obalu pripadaju mezozojskoj seriji Velebita, a razvijene su u slijedu, koji je tektonski normalan s nižim mezozojskim naslagama. Ni eveenske se naslage Vinodola ne mogu smatrati, s obzirom na novija istraživanja, kao niža autoh- rona serija, preko koje je premaknut pokrov mezozoikuma zapadne Hrvatske. Ni u drugim dijelovima Dinarida nemamo sigurnih opažanja, koja bi po- dupirala mišljenje o tektonici pokrova. Danas znamo, da planine nastaju u moru. Nagomilavanjem sedimenata u geosinklinali polagano slazi morsko dno, dok se ne pojave orogenetska i epiro- genetska pomicanja, po kojima se ispinju i isprevijaju ti sedimenti, dok se ne izgrade iz njih planine. Tako su i Dinaride postale po dinarskoj geosinklinali. Već sam napomenuo, kako se u zapadnoj Hrvatskoj može utvrditi sve do paleozoika gotovo neprekidna oscilacija kopna i promjena njegovih međa. Glavna tektonska pomicanja, po kojima su Dinaride, pa time i planine zapadne Hrvatske, dobile svoje današnje lice, zbila su se pak kasnije, one su mlađeg postanka. Kad bi vrijedila za te krajeve teorija pokrova, morali bismo smatrati, da su Dinaride nastale tek poslije eocena. Prema tomu bi najveći dio eocena, koji se stere unutar Dinarida, pripadao donjoj autohtonoj seriji, preko koje su pre- maknuti drugi pokrovi. Time bitaj eocen dobio značaj tektonskih prozora. Amo bi pripadao 1 eocen Vinodola i Bunića u Hrvatskoj. Smatramo li pak, da su navedene planine autohtone, da su nastale tamo, gdje se i danas nalaze, onda možemo protumačiti njihove stratigrafijske i faci- jelne razlike iz samih taložnih prilika tadanjih mora, iz različitite razdiobe kopna i mora, a bez onih velikih tektonskih pomicanja, koje poznajemo iz Alpi i Karpata. U tom slučaju vrijedilo bi i za krajeve zapadne Hrvatske u glavnom ono shvaćanje o postanku Dinarida, koje su već davno zastupali bečki geolozi E. Mojsisovicesi A. Bittner, proučavajući geologiju Bosne. Tektonska pomicanja zapadne Hrvatske možemo slijediti daleko u mezo- zoikum. Slijedeća tri pomicanja valjalo bi pak osobito istaknuti. Prvo je tek- tonsko pomicanje predturonske starosti, te pripada poglavito donjoj kredi. (Go- leme breče srednje krede potvrđuju jasno, da je more tu naišlo već na gotove planine. Drugo tektonsko pomicanje bilo je koncem krede, pa je postsenonske starosti, a zbilo se je svakako prije lutetijena. I to je pomicanje valjada imalo više epirogenetski nego orogenetski karakter. Ipak bijahu već u to vrijeme potpuno označene i izgrađene glavne smjernice Dinarida. U to staro tercijarno kopno urezahu se doline, tako da je eocenska transgresija ostavila svoje talo- žine u kotlinama već otprije pripravljenima. Tek velika posteocenska boranja. koja su započela nakon taloženja prominskih konglomerata, i mladotercijarna orogenetska pomicanja podala su konačno Dinaridama njihov današnji značaj, a ta su se pomicanja nastavila sve do kvartera. Ova postsenonska pomicanja izgradila su iz sedimenata dinarske geosinklinale planine zapadne Hrvatske i dala im sve do danas neizbrisani karakter. Tim postaju Dinaride sličnije Alpama, gdje se takoder podaje u novije vrijeme veliko znamenovanje predgosauskom i starotercijarnom boranju, a ne misli se, da su tek mlada miocenska boranja stvorila Alpe. Tako eto dolazimo do zaključka, da planine nijesu postale samo zbog jednoga pomicanja, koje se je dogodilostalnoj u epohi, već da redovno nalazimo čitav niz sukeesivnih tek- == AŠWe= tonskih pomicanja, koja su se samo jače očitovala u pojedinim vremenskim raz- macima. U mnogim slučajevima ne ćemo smjeti, tako oštro odijeliti epiroge- netska pomicanja od orogenetskih, jer je vrlo vjerojatno, da su se ta pomicanja često događala poredno. U Dinaridama je do danas zatajila teorija pokrova. Kraj vanredno boranih planina Alpi i Karputa, prikazuju se pogotovu balkanske Dinaride kao planine mnogo jednostavnije građe. Sva druga rješavanja ostala su do sada tek zanim- ljivi “pokušaji vrlo hipotetskog karaktera. Jedna od glavnih zadaća budućih istra- živanja tih planina bit će, da potanje osvijetle i rastumače te probleme. Fauna. Genus: Dinarites Mois. Različiti rodovi amonita donjeg trijasa stvaraju međusobno konvergentne vrste, koje su veoma slične po obliku kućice. Zbog toga je često vanredno teško generički odrediti te vrste, a pogotovu onda, kad nijesu povoljno sačuvane, kad im ne znamo duljine nastanjene klijetke, lobne crte i oblika unutarnjih zavoja. Neki od tih rodova mea i u više odjele srednjeg trijasa, «dje su pak rijetki, jer je njihov evat bio u donjem trijasu. Vrste rodova Xenodiseus, Xenaspis, Da- nubites, Lecanites, Celtites, Dinarites i još nekih, bile su zbog toga pod različitim imenima opisane, dok nijesu tek u najnovije vrijeme neki autori nastojali, da isprave te nedostatke u literaturi. Naročito je C. Diener (18) nastojao u svom popisu trijadičkih eefalopoda, da po mogućnosti ukloni te pogrješke, ali pored svega toga još je 1 danas prijepor na ge nerička pripadnost pojedinih vrsta. Današnja si- stematik: cefalopoda još uvijek nije dostatna. a najnoviji pokušaj G. Artha- bera (5) nije uspio 1 nije nas približio prirodnom sistemu. Rodovi cefalopoda još su uvijek polifilskos podrijetla, a takovi će jamačno i ostati, jer samo u rijetkim slučajevima može se istražiti ontogenija kućice. Rod Dinarites pretežno je mediteranski elemenat. U donjem trijasu Dalma- cije zauzima on pored roda Tžrolites odlučno mjesto. Ta se dva roda razlikuju među sobom tim, što se kod roda Dinarites počinju čvorovi na umutrašnjem rubu, a kod roda T'rolites na vanjskom dijelu zavoja. E. Mojsisovies nije potanje karakte- rizovao rod Dinarites. Naknadno su to pokušali Žittel, Kittl (22) 1 Artha- ber (7). Prema tomu iznosi duljina nastanjene klijetke u roda Dinarites 1/4—5/, posljednjeg zavoja. Zavoji mogu biti glatki ili plikatno skulpturirani uz umbili- kalne. rjede i marginalne čvorove. Lobi su i sedla“ zaokruženi, vanjski je lob dvozubast. Samo je jedan lateralni lob razvijen. a jedan se pomoćni elemenat pojavljuje samo katkada. Hi. Mojsisovies ; dao je tome rodu šire granice, pa je amo pribrojio i vrste sa jače razvijenom skulpturom. Zbog toga je A. Hyatt odijelo dva podroda pod imenom Pseudodinarites i Olenekites, a BH. Kittl podrod Liecaites. Pseudodinarites su i Hercegovites Kittl sinonima. Podrod'Olenekites je veoma raširen u arktičkoj provinciji donjeg trijasa. G. Arthaber misli, da (Olenekites zbog svoje naprednije suture pripada rodu Ceratites. U anizičkoj je stepenici rod Dinarites gotovo nepoznat. U novije vrijeme pribrojio je G. Arthahber rodu Dinarites dvije vrste iz Monte Cueeo, iz gornjo- anizičkih slojeva. Još nije utvrđeno. dali i D. Laczkot iz anizičkih slojeva Bala- tona pripada ovom rodu. Tim pak više udara u oči, da u ladiničkoj stepenici ra pai u gornjem trijasu ima vrsta, koje su opisane kao Dinarites. Naročito € D. avisianus upravo provodna okamina u ladiničkoj stepenici Južnih Alpi, gdje se ističe velikom množinom individua. Ovamo spadaju 1 ladiničke vrste D. Misanii Mojs. 1 DD. Doelteri Mojs. Ni u jedne od ovih vrsta nije E. Mojsisgovies tačnije opisao 1 narisao lobne crte, jer se nije dala tačnije promatrati. Al je utvr- đeno. da su lobi nazubljeni. Mia Arthaber misli. da skupina D. avisianus pripada rodu (Ceratites, odnosno njegovu podrodu Semiornites. Ova je skupina zastupana u Velebitu srodnom vrsti, koje ima u velikoj množini primjeraka. Velebitsku vrst odijelit ću kao poseban podrod Velebites. Vrlo je vjerojatno, da amo spadaju 1 i tri prije navedene vrste, a opisane kao Dinarites. Ove se vrste već zbog razvijenije i na- zubljene suture ne mogu pribrojiti rodu Dinarites s. s., ali jer im lobna crta još nije tačno poznata. a i na velebitskim primjercima nije se mogla ispitati željenom tačnosti, ne ću da rješavam pitanje, veže li se Velebites bolje uz rod Dinarites ili Ceratitest Već je E. Mojsisovies s pravom naglasio sličnost ovih vrsta s indijskim rodom Xenodiseus. DINARITES (VELEBITES) DINARICUS n. sp. Tab. IL, sl. 1 a—e. Najrašireniji oblik faune Donjeg Pazarišta je ovaj evolutni, neugledni amonit koji nadinašuje brojem individua sve ostale vrste. Škriljavci kod Matrunjače puni su te vrste. koja ne manjka ni na Stolici, iako je tamo rjeda. Vanredno je teško naći cijelih primjeraka, jer su kućice deformirane 1 loše sačuvane. Naročito posljednji zavoj je redovito utisnut duž polovine visine zavoja. Nasta- njena klijetka sačuvana je na više primjeraka, ali ni na jednom potpuno, tako da nijesam mogao ispitati oblik ušća. Eksterni dio kućice tako je srasao s ka- menom, da se ne može preparirati. Samo na nekoliko primjeraka mogao sam otkriti više od polovine vanjskog dijela kućice, tako da se i debljina zavoja nije mogla tačnije izmjeriti. Svi su primjerci samo na jednoj strani sačuvani, a pro- tivna se strana kućice ne može izvaditi iz kamena, u kom je uklopljena. Ona je s kamenom tako srasla. da se posve gubi na poprečnom prerezu kontura kućice. Skulptura kućice varira kod pojedinih vrsta, čas je jača, čas slabija. ali bitni je karakter uvijek sačuvan. Na osnovi nekih 50 ulomake . od kojih su samo nekolicina potpunije sačuvana, može se rekonstruirati slijedeći oblik kućice. Dimensije : lie PIr III. IV. Promjer . . a! A HENAD U, BZAN, MB 2S iii 246 Gmm?o22O mm Visina posljednjeg Zav oja [PZ H1. KSO DIJKB A onassta ili, o Svo Širina PUpležii, Qai. BIOGT, Den[iE. staji U 13 ki 10 ik 9B a Zavoji su veoma evolutni, tako da se tek neznatno prehvaćaju. Pupkova je stijena relativno visoka 1 nešto koso postavljena, tako da se pupak jasno ističe od pobočnih ploha zavoja. Pupkov:je rub zaokružen. Posljednji je zavoj najdeblji u blizini pupkova ruba. Pobočne su plohe posljednjeg zavoja plosne, te prelaze u neznatno izbočenom luku od. strme pupkove stijene do vanjskog dijela. Eksterni je dio kućice kod manjih primjeraka zaobljen. ali je ipak prema pobočnim plohama odijeljen, oširok, nešto tubast, tek. neznatno la Kod većih primjeraka vanjski je dio slabije odijeljen od pobočnih ploha, znatnije iz- bočen i više zaobljen. Pobočne plohe unutarnjih zavoja nešto su jače zaobljene deblje. Skulptura je posljednjeg zavoja sastavljena od nerazdijeljenih rebara i pri- rasnih crta. Rebra se počinju na gornjoj polovini pupkove stijene, «dje su koso naprijed okrenuta. Na pupkovu se rubu zavijaju u dosta oštrom luk: , te su čas više čas manje natrag upravljena. Skulptura je najjača na donjoj polovini po- bočne plohe, gdje su rebra ponajviše jaka i oštra. Pupkovih čvorova nema. Na nekim su primjercima rebra tako odebljala u blizini pupkova ruba, da gotovo čine slabe čvorove. Na nastanjenoj klijetki rebra su veoma gusto poredana. Nu njezinu se gornjem dijelu gubi jakost i oštrina rebara, a sve jasnije postaju guste. 14 poput slova S zavijene prirasne erte, koje prelaze i na vanjski dio kućice, gdje su oštro naprijed okrenute. Već na pretinjenom dijelu posljednjega zavoja rebra su nešto rjeđa, a još su rjeđe poredana na zbijenim unutrašnjim zavojima. I tu su radijalna rebra najjača u blizini pupkova ruba, gdje su često znatno odebljala. Ona su ravna i ponajviše se gube u gornjoj polovini pobočne plohe. Suturna crta. Kod najvećeg se dijela primjeraka ne vidi ništa od lobne crte. Kako dosad navedeni opis kućice ne dostaje za određenje Svog amonita, nastojao sam, da po mogućnosti prepariram njegovu lobnu crtu. Na 5 primjeraka mogao sam proučavati suturnu ertu, koja je prostim okom skoro ne- vidljiva. Najveć a je neprilika s eksternim lobom, jer se vanjski dio kućice nije mogao potpuno preparirati. Samo na jednom primjerku mogao sam proučiti njegov oblik. Tu treba vanredno oprezno postupati sa solnom kiselinom, jer se nakon malo jačeg izjedanja suturna erta odmah izgubi, tako da se može promatrati gotovo samo jedan čas. Zbog toga je 1 dodana slika nešto shematična i nesigurna. Na ostala četiri primjerka mogao sam istražiti samo lateralne i pomoćne elemente suture. Oni su sastavljeni, ako ih gledamo prostim okom ili slabim povećalom, od zaobljenih loba i sedala. Pod jakom lupom mogao sam bar mjestimice vidjeti, da lobi na bazi imadu veoma sitne zupce. Širina sedala varira kod pojedinih pri- mjeraka. Na pomenutom do kraja pretinjenom primjerku razdijeljen je eksterni lob visokim središnjim zupcem, koji gotovo seže do visine vanjskog sedla. Taj je lob razmjerno širok, a ima tri već prostim okom vidljiva zupea. Eksterno je sedlo široko i zaobljeno, te čini najviši dio suturne erte. Projekcionalna zavojnica zahvaća već prvi lateralni lob, tako da bismo smjeli govoriti samo o jednom pomoćnom lobu. Međutim se u literaturi kod ovakovih oblika s primitivnom suturnom crtom često ne obzire na to. Prvi je pobočni lob dubok i barem na bazi sitno nazubljen, kako se to mjestimice vidi pod jakim povećanjem. On je uži od eksternoga sedla. Pobočno sedlo stoji skoro u istoj visini s eksternim sedlom i zaokruženo je, a nanj se nadovezuje drugo pobočno sedlo, koje je niže od prvoga, te ima karakter pomoćnoga loba, I ovaj je lob na bazi slabo nazubljen. Na pup- kovoj stijeni vidi se još jedno maleno pomoćno sedlo. Suturna erta nije dakle konkavna, već su sedla poredana u jednoj crti, koja je nagnuta prema pupkovoj stijeni. Na primjerku IV lobi su mjestimice pače širi od sedala, a prvi je po- bočni lob tek neznatno dublji od drugoga. Šuturne su crte na svim primjercima relativno gusto poredane, te zahvaćaju jedna u drugu. Po obliku kućice slična je ova vrst na Dinarites avisianus i D. Doelteri, u kojih skulptura također postaje slabija na nastanjenoj klijetki. U ovih vrsta nijesu rebra tako natrag savijena, čvorovi su im jači, nešto su involutniji, a njihovi su zavoji nešto viši. 50 primjeraka. Subgenus: Halilucites Diener. Glavna je karakteristika roda Hungarites trouglast oblik vanjskoga dijela zavoja sličan krovu. Oblik srha se mijenja tečajem razvitka amonita, te se njegova oštrina opet gubi na posve izraslim primjercima. Lateralna skulptura je redovito slabo razvijena. Svi oblici, koji ne odgovaraju pomenutom zahtjevu vanjskoga dijela kućice, nijesu dakle Hungariti u pravom smislu riječi. Neki pravi Ceratiti srednjega trijasa imadu također srh, ali je taj uvijek neznatan, ponajčešće nizak i širok. Od roda Ceratites odijelio je €. Diener kao podrod Halilucites one vrste srednjega trijasa Bosne, koje se odlikuju marginalnim žljebovima na obim stra- nama srha. Ni u jednu od navedenih skupina ne pristaju ovi velebitski primjerci. Njihov visok i oštar srh, što ga s obiju strana prati gusti red marginalnih čvo- rova, koji često imaju oblik bodljika, nasadio se u sredini jasno odijeljenog — M5 - vanjskog dijela zavoja, a nije niti trouglast, niti ga prate žljebovi. Taj žlijeb nastaje kod nekih primjeraka između srha i marginalnih čvorova. Sve te oblike, koji se ne mogu svrstati niti u skupinu Hungarites niti u skupinu Halilucites, s obzirom na današnju definiciju tih rodova, mogli bismo spojiti u posebnu skupinu kao poseban podrod. Ali tome se možemo lako uklo- niti, ako nešto proširimo pojam podroda Halilucites. Pogledamo li pobliže vrste bosanskog srednjeg trijasa, koje je opisao F. Hauer kao Ceratites (Hungarites). vidimo, da je samo na nekim vrstama razvijen žlijeb između marginalnoga ruba i baze srha, dok kod drugih vrsta nema tog žlijeba. Ali svi se zastupnici roda Hašititer odlikuju stubastim odjeljenjem eksternoga dijela od pobočnih ploha zavoja, pa srh nigdje ne seže do marginalnog ruba, već je uvijek znatno uži. Lateralna skulptura prehvaća i na bosanskim primjercima na vanjski dio zavoja i često tvori na marginalnom rubu slabo razvijene čvorove. Eksterni se oblik ku- ćice ne mnijenja tečajem rasta zavoja kao u roda Hungarites. Srh je u roda Halilucites visok i zaokružen. Lateralni i marginalni čvorovi samo su u nekih vrsta slabo razvijeni. U jedne je velebitske vrste srh vanredno oštar, a marginalni su čvorovi poput bodljika razvijeni i sežu gotovo do visine vanredno uska srha. Ali se čini, da ta oštrina srha nije glavna karakteristika, jer je srh zaokružen na jednom velebitskom primjerku. koji ima također marginalne čvorove. G. Arthaber (7) drži. da podrod Halilucites valja pribrojiti rodu Hun- garites zbog njegove skulpture i suture. Ontogenijski razvoj Halilucita, njihova jaka skulptura već u malenih primjeraka, pa onda i to što je rod Mandre razvijen u tipičnim vrstama već u gornjom permu, dokazuje, da su to samo kon- vergentni pojavi. Zbog toga bi bilo najpodesnije odijeliti ovu čitavu skupinu Pseudohungarita kao poseban: rod Halilucites. Osim do sada poznatih Halilucita pripadat će tomu rodu i neke vrste opisane kao Ceratites i Hungarites, od kojih je neke već G. Arthaber naveo. Velebitske vrste prikazuju samo daljni razvitak Halilucita u ladiničkoj ste- penici, gdje se uz plikatnu skulpturu razvija i jaka skulptura čvorova, a zavoji postaju znatno tanji. Ovako skulpturirane zastupnike roda Halilucites, mislim, da nije teško raz- likovati od skupine C. Bosnensis, koja danas nosi ime podroda Kellnerites. Neke vrste opisane kao Balatonites valjada pripadaju također rodu Halilucites, od kojega se Balatonites lako raspoznaje po srhu urešenu čvorovima. Poradi toga mislim, da ne valja pribrajati ovom rodu i skupinu podroda Judicarites. U svakom protivnom slučaju individualno će shvaćanje pojedinih autora biti u tom pogledu veoma znatno. HALILUCITES HAUGI n. sp. Tab: Hsesk 2la=—e: Ovaj amonit je iza vrste Velebites dinarivus najčešći oblik u fauni Donjeg Pazarišta. Naročito kod Stolice je to najobičnija i za ovu faunu vrlo karakte- ristična vrsta. Kućiea je dosta evolutna, jer se širina zavoja razmjerno brzo po- većava rastom kućice. Pobočne plohe većih primjeraka tek su neznatno zaobljene i gotovo plosne. Pupkova je stijena niska 1 zaobljena. Primjerci su sačuvani samo na jednoj strani i nešto su deformirani. Evo otprilike dimensija dvaju ponajbolje sačuvanih primjeraka, od kojih je drugi do kraja pretinjen. TE NI: [Promjersussj SMIBSH eni 462 mm 39 mm Visina posljednjega ZANOJEV s o davea. GU m2 19 Debljina Pm Zeavoja!“:“ guuenq2 38, Pu Širina pupka . ./. g oprošom6u, Koni, 16 Skulptura je zavoja sastavljena od radijalnih rebara i čvorova. Rebra se počinju na pupkovu rubu, gdje imaju umbilikalnih čvorova. Rebra su gotovo ravna, te su samo uz rub eksternoga dijela jače naprijed savijena. Drugi se red čvorova nalazi na donjoj trećini zavoja. Ta čvorna zavojnica također je jasno razvijena, iako su čvorovi nešto slabiji od onih na pupkovoj stijeni. Zavoji su najdeblji u visini ove lateralne čvorne zavojnice, siRebra su široka, nešto plo- sna, ali ipak jaka. Dijelovi su među rebrima uži od samih rebara. Na margi- nalnom dijelu kućice, tamo gdje se rebra naprijed savijaju, razvijen je treći red čvorova. Taj red čvorova osobito je razvijen na većem primjerku na nastanjenoj klijetki. Ovi parabolni čvorovi nešto su koso postavljeni na pravac rebara, te okružuju vanjski dio kućice s obiju strana. Na posljednjem se zavoju često utaknulo među dva glavna rebra još jedno rebro. Ova utaknuta rebra sežu redo- vito samo do lateralne čvorne zavojnice, pa nemaju pobočnih, a katkada ni mar- ginalnih čvorova. Vanjski dio kućice nije vidljiv na dodanim fotogri Uijskim snimcima. Samo na malenim dijelovima kućice mogao sam ga preparirati i proučiti, a njegovo je poznavanje veoma potrebno za određenje ove vrste. Pobočne su plohe jasno odijeljene od eksternoga dijela kućice. a na njegovoj sredini razvijen je oštar, vrlo tanak i visok. srh. Marginalni_ čvorovi prehvaćaju eksterni dio kućice. Srh je na primjerku II. viši od marginalnih čvorova, te njihov gornji dio ne nadvisuje baze srha. Na primjerku 1., na kojemu sačuvana polovina posljednjeg zavoja pripada nastanjenoj klijetki, ima vanjski dio kućice drugačiji oblik, kako sam to na prerezu mogao promatrati. I tu je srh vanredno tanak i visok. Mar- ginalni su čvorovi tako visoki, da gotovo sežu do visine srha. Na mjestima između marginalnih čvorova prijelaz je na vanjski dio kućice oštar. Unutrašnji su zavoji deblji i niži. Rebra su na njima rjeda i nepravilno poređana, ali su zato uža i jača, a interkostalne su brazde šire. Šuturna crta. Na manjenmu primjerku dobro je vidljiva sutura, koja je ceratitno izrezana. Sedla su poput kupule zaokružena i tek tu i tamo ne- znatno nazubljena. Lobi su na stranama i na bazi dobro nazubljeni, a širi su od sedala. Eksterni je lob nizak i uzak, a razdijeljen je visokim središnjim zupcem. Eksterno je sedlo veoma razvijeno, na glavi slabo, a na stranama jače nazub- ljeno. Suturu osobito karakteriše prvo pomoćno sedlo, jer je visoko i razmjerno usko. Odavle su sedla poredana u kosoj erti do pupkova ruba. Drugi lateralni lob jedva seže do duljine eksternoga loba. Drugo je pobočno sedlo dobro razvijeno, ali je znatno niže. Izvan pupkova ruba stoji još prvi nazubljeni i plitki pobočni lob. dok drugi pobočni lob pada već na umbilikalne čvorove pupkove stijene. Lateralna je skulptura slična onoj u vrste (eratites ian Na prvi pogled slični su ovoj vrsti i neki skulpturirani Hungariti, kao n. pr. Hunga- rites sagorensis, poznat iz Zagorja u Kranjskoj. Al je pitanje, dali 1 ova vrsta pripada tome rodu, jer se slika 1 opis u Mojsisoviesa ne slaže s obzirom na vanjski dio zavoja. Kod vrste H. sagorensis vanjski je dio zavoja — kako FE. Mojsisovies (30) navodi — trouglast, pa se već zbog toga ne može identifi- cirati s velebitskom vrstom, bez obzira na to da je i skulptura drugačija, jer su lateralni čvorovi najjači, a mareginalni najslabiji. 15 primjeraka. Neodredive vrste. Ovdje ću da napomenem još nekoliko oblika, koji dobro upotpunjuju sliku faune, iako se ponajčešće ne mogu niti približno specifično odrediti, jer nijesu povoljno sačuvani. A. Genus: Halilucites. Ove kao Halilucites opisane vrste znatno se 'azlikuju od tipičnih primje- raka ovoga roda, ali ih ne možemo ni kojem drugom rodu pribrojiti s većim — 17 pravom. Oblik kućice u prvih dviju vrsta veoma je sličan vrstama roda Balatonites, koje je W. Salomon opisao u raspravi o Marmolati. Na pazarišnim ' ie: ' ] primjercima ne može se odrediti, da li srh nosi čvorove. Samo na ovom pri- mjerku srh je valovit, ali tomu može biti razlog, što je loše sačuvana nastanjena klijetka. Pripadnost ovih vrsta rodu Balatonites ne može se dakle utvrditi. HALILUCITES n. sp. ind To je jedini primjerak iz Stolice, na kojemu je eksterni dio zavoja dobro vidljiv. Sačuvan je samo malen odlomak PEEK dijela nastanjene klijetke. Ža- voji su znatno širi od drugih velebitskih vrsta, koje pripadaju ovoj skupini. Razmjerno nizak, širok i zaobljen srh prate s obiju strana jasno vidljivi žlje- bovi. Lateralna je skulptura zavoja sastavljena od širokih i jakih, pravih i utak- nutih rebara, koja su naprijed. zavijena. Od vrsta roda Halilucites, koje su dosad poznate, razlikuje se ovaj primjerak, jer ima i rebra 1 jake čvorove. Na- ročito su marginalni čvorovi razvijeni poput bodljika, dok je jedan niz lateralnih čvorova slabo razvijen. Marginalna skulptura i oblik srha vrlo su slični skupini (Ceratites Bosnen- sis. Vrste ovoga podroda mnogo su robustnije, a rebra i lateralna skulptura mnogo jača. Poradi toga i mislim, da se velebitske vrste ne mogu pribrojiti skupini Kellnerites, niti iz nje izvoditi, jer pripadaju daljnom . stadiju razvitka anizičkih bosanskih Halilucita. Taj je rod poznat i u fauni Gregurić-brijega Najviše je raširen u Dinaridama, a poznat je i iz Alpi, a možda je za PBa i u trijasu Himalaje. 1 primjerak. HALILUCITES sp. ind. aff. OBLIOUUS Hauer. U ovoga nešto sploštenog i delormiranog primjerka promjer je 50 mm, a Širina pupka ca. 10 mm. Vanjski dio kućice tek je mjestimice slabo vidljiv, upućuje na rod Halilucites. Zavoji su vrlo plosni i tanki, debljina im se ne može izmjeriti. Lateralna skulptura stoji između H. obliquus i H. Boekhi. Rebra su gusta, izbočena i poput slova 5 naprijed zavijena. Ima mnogo utaknutih rebara. Na posljednjem zavoju otpadaju katkada na jedno pravo rebro 2—3 utaknuta, koja sežu ispod polovine zavoja ili sve do blizine pupkova ruba. Marginalnih čvorova nema. Prava rebra nose umbilikalne čvorove, a na mjestima, gdje se sastaju prava i utaknuta rebra, zamjećuju se i slaba debljanja. 1 primjerak, HALILUCITES sp. ind. aff. PLICATUS Hauer. Amo spadaju dva malena primjerka, na kojima su marginalni rubovi razvi- jeni poput brida, pa je oblik srha i vanjskoga dijela zavoja posve sličan onom u vrste H. plicatus Hauer. Zavoji su plosni. Radijalna je skulptura sastavljena od rijetkih, širokih rebara, koja pak sežu sve do vanjskoga dijela zavoja, gdje su nešto naprijed zavijena. Na pupkovu rubu rebra imaju malene čvorove. 2 primjerka. B. Genus: Arcestes Suess. Dva velika primjerka, koji potječu iz pješčenjaka potoka Popovače pripa- daju tomu rodu, i to valjada skupini Pararcestes. Labiji su dobro vidljivi. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV. 18. 2 58. (. Genus: Ptychites Mojs. lako su primjerci ovog roda u ovoj fauni rijetki. ipak se iz sakupljenog materijala razbira. da pripadaj aju trim različitim vrstama. Ti su primjerci sačuvani ili u malenim odlomcima ili su deformirani i korodirani. a i sutura im se ne vidi. Na sekundarnom ležištu u valuću potoka Popovače, našao sam jedan odlomak nastanjene klijetke sa oširokim eksternim dijelom i gotovo plosnim, neizbočenim pobočnim plohama. Iz škriljavaca potječu dva manja primjerka, koja nas također sjećaju na skupinu ,fleruosi“. Pored njih se ističu 2 primjerka sa zašiljenim vanjskim dijelom zavoja. te valjada pripadaju dvjema novim vrstama. D. Genus: Orthoceras Brevnius. Ovaj je rod zastupan sa + deformirana odlomka. koji su slični vrsti O. cam- panile. Našao sam i nekoliko primjeraka školjkara, od kojih su sačuvani ponajviše samo otisci i maleni odlomci kamenih jezgri. Tri nas primjerka sjećaju na ro- dove Pecten i Mysidioptera, ali se ne mogu tačnije odrediti. * Dovršeno u srpnju 1917. Literatura. 1. €. Airaghi: Nuovi Cefalopodi del calcare di Esino. Paleontographia Italica Vol. VIII, Pisa 1902. 2. G. Arthaber: Dic Cephalopodenfauna der Reitlinger Kalke. Beitriige zur Geologie und Palacontologie Ost.-Ung. ete. Band X. Wien 1896. 3. .G. Arthaber: Neue Funde in den Werfener Sehichten und im Musehel- kalk des suidlichen Bakony ete. Resultate der wissenschaftlichen Erfor- schung des Balatonsees. Anhang: Palaeontologie der Umgebung des Ba- latonsees. III. Band. Wien 1911. +. G. Arthaber: Uber die Entdeckung von Untertrias in Albanien und ihre faunistisehe Bewertung. Mitteilungen d. geol. Geselsehaft. B. I, Wien 1908. 5. G. Arthaber: Die Trias von Albanien. Beitr. z. Geologie_ und Palionto- * logie ete. Band XXIV. Wien 1911. 6. G. Arthaber: U ber die Horizontierung der Fossilfuude am Monte Cueco ete. Jahrbueh der k. k. geol. R.-A. Band LXII. Wien 1912. (. G. Arthaber: Die Fossilfiihrung der anisischen Stufe in der Umgebung von Trient. Jahrbuch der k. k. geolog. R.-A. Wien 1915. 3. €. Diener: The Cephalopoda of the Muschelkalk. Himalayan Fossils. Pa- laentologia Indica, ser. XV. Vol. II. Pt. 2. 9. C. Diener: The Fauna of the Himalayan Muschelkalk. Palaeontologia Indica, Vol. V. Pt. 2. Caleutta 1907. 10. €. Diener: Ladinic, Carnic and Noric fauna of Spiti. Palaeontologia Indica. Vol. V. Pt. 3. Calcutta 1008. 11. €. Diener: Entwurf I Systematik der Ceratitiden des Muschelkalkes, Sitzungsberichte d. k. Akademie d. Wissensehaften in Wien. Mat.-natw, 3 Classe, Bd. CXIV. 1905. 12 €. Diener: Triassic Faunae of Kashmir. Palaeont. Indiea, New. ser, Vol. V. No. 1 Caleutta 1913. mo (0 14 do: E. 16. (a nl) 18. 1 19. F ŽU DIETA! VE p3. E 24. F 95. E 26. E Za 0% 28. (a 29. A. 30. E SL. E 32. E EI. 0) 34. K 39. M 30. = NIr= Diener: Cephalopoda triadica. Fossilium Catalogus I: Animalia. Editus a F. Freeh. Pars 8, Berlin. 1915. . Lethaea geognostica. II. Teil. Mesozoicum. I. Bd. Trias. Stuttgart, 1905 —1908. Frech: Neue Cephalopoden aus den Buchensteiner. Wengener und Raibler Schichten des siidlichen Bakony ete. Palaeontologie der Umgebung des Balatonsees. III. Bd. Wien 1911. .QGeyer: Uber ein neues Cephalopoden- Vorkommen aus dem Niveau der Buehensteiner Schichten bei Sappada ete. Verhandlungen der k. k. geo- logisehen R. A. Wien 1898. . Gorjanović-Kramberger: Geologijski odnošaji okolice. Klanjačke i Preeradske. Rad Jugoslavenske akademije znanosti 1 umjetnosti. Matem.- Preg g j prirod. razred, Zagreb 1894. “. Hauer: Die Cephalopoden des bosnisehen. Musehelkalkes von Han Bulog bei Sarajevo. Denksehriften der kuis. Akademie d. Wiss. Mat.-natw. Kl. Bd. LIV. Wien 1887. . Hauer: Beitrige zur Kenntnis der Cephalopoden aus der Trias von Bosnien. I. Neue Funde aus dem Musehelkalk von Han Bulog bei Sa- rajevo. Ibid. Bd. LIX. Wien 1892. . Hauer: Beitrige 2. Kennt. d. Cephalopoden aus d. Trias von Bosnien. IL. Nautilen u. Ammoniten mit ceratitisehen Loben aus dem Musehelkalk von Haliluci bei Sarajevo. Ibidem, Bd. LXIIIL. Wien 1808. .Horn: Uber die ladinisehe Knollenkalkstufe der Sudalpen. Kčnigsberg 1914. . Kittl: Die. Cephalopoden der oberen Werfener Sehichten von Muć in Dalmatien. Abhandlungen der k. k. geolog. R-A. Bd. XX, 1. Wien 1908. ). Kittl: Beitriige zur Kenntnis der Triasbildungen der nordčstliehen Do- brudseha. Denksehriften der kais. Akademie der Wiss. Bd, LXXXI. Wien 1908. . Koch: Prilog geologiji Velebita i hrvatskog krša. Vijesti geološkog po- vjerenstva. Sv. IL. Zagreb 1912. . Koch: Izvještaj o detaljnom snimanju lista. Karlobag-Jablanac (za go- dinu 1911.) Jahresberichte der k. ung. geologisehen R.-A. Budapest 1913. . Koch: Izvještaj o detaljnom snimanju lista Karlobag-Jablanac (za g. 1914. i 1915.). Jahresberichte der k. ung. geolog. R.-A. Budapest 1916. Kraus: (Cefalopodi ljušturnog vapnenca kraj Gacka u Hercegovini. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1914. .Lorenzo: Fossili del Trias. medio die Lagonegro. Palacontographia Italica II. Pisa 1896. Martelli: Contributo al Musehelkalk superiore del Montenegro. Palaeonto- graphia Italica XII. Pisa 1906. . Mojsisovies: Die Cephalopoden der Mediterranen Triasprovina. Ab- handlungen der k. k. geologisehen R.-A. Bd. X. Wien 1582. . Mojsisovics: Arktisehe Triastaunen. Mem. Acad. :Imp. des sciences de St. Petersborg. VII. Serie, Tome XXXIII 6. 1886. . Mojsisovies: Uber cinige arktische Triasammoniten des nčrdliehen Sibirien. Ibidem. T. XXXVI. 1855. . Reis: Eine Fauna des Wetterstcinkalkes. I. Teil: Cephalopoden. Geogno- stische Jahreshefte, Bd. XIII. Miinchen 1900. II. Teil: Nachtrag zu den Cephalopoden. Ibiden, Bd. XVIII Minehen 1905. . Renz: Die mesozoisehen Faunen Griechenlands. TL Teil. Die triadisehen Faunen der Argolis. Palaeontographica, Bd. LVIIIL. Stuttgart 1911. . Salopek: O srednjem trijasu Gregurić-brijega u Samoborskoj gori i o njegovoj fauni. Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Knjiga XX. Zagreb 1912. M. Sa lop ek: Moderna alpinska tektonika i geologija Hrvatske i Slavonije. »Glasnik“ hrvatskog prirodoslovnog društva. Zagreb 1914. ik < DJ +H). +H. 42. zn M. Salopek: O naslagama s okaninama kod gmorao-prala u Lici. Priro- RAS doslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije. Sv. +. Jugoslavenska akade- mija znanosti i umjetnosti. Zagreb 1914. A. Tommasi: La fauna dei ( BIGETA rossi e grigi del Monte Clapsavon nella Carnia occidentale, Palacontographia Italica. Vol. V. Pisa A A. de Toni: Illustrazione della fauna triassica di Valdepena (Cadore). Me- morie dell Instituto Geologico della R. Universita di Padova. Vol. II. Padova 1913. F. Toula: Geologiseh-palacontologisehe Beobachtungen aus der Gegend von Drvag, Peći und Duler in Westbosnien. Jahrbueh der k.k. geologisehen t-A. Bd. LXIII. Wien 1918. I. Turina: Novo nalazište ervenog Han-Buloškog Ptychitnog vapnenca kod Sarajeva. , Glasnik“ zemaljskog muzeja u Bosni 1 Hercegovini. Sveska XXIII. Sarajevo 1911. W. Waagen: Fossils from the Ceratite Formation. Palacont. Indica, ser. XIII. Salt Range Fossils. Vol. IL. 1895. Sadržaj. Strana: Ugo s a ita KEKO ERE 3 Razvitak srednjeg Pama kod MooitE Bazagiška . vs argiktspntd +: u kele afijsko horizontiranje ... 0. , uoHeuljazupati mdnebnera, 6 Facijelna osobitost faune 1 dinarska S oh pa s a 7 SANI STANJSKI 1 Tektonski “Odnos! 2. iona doka ok osto a o RE Eanina, ZESA E cara o dai ZALA S E a a ale Literatura 41 aadsđinakok san ob sah sndstenktndot KRRL guska 8: Monografija trijadičke cefalopodne faune Kuna-gore. (S 2 table.) Prilog I. Primljeno u sjednici matematičko-prirodoslovnog razreda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti od 11. aprila 1915. Napisao dr. Marijan Salopek. U novije vrijeme pobudila je fauna Kuna-gore pozornost alpinskih geologu. Oni pokušaše, da na osnovi cefalopodnih launi Hrvatske riješe ne samo neke stratigrafijske, nego i odlučne tektonske probleme. Prije nego se takova pitanja rasprave, traži se tačno poznavanje dotične faune. Fauna Kuna. gore poznata je jedino iz rasprave K. Gorjanović-Krambergera!), u kojoj su pored popisa faune ukratko prikazani 1 stratigrafijski i tektonski odnosi toga okoliša. Budući da ta rasprava ima tek značaj prethodnoga izvještaja, odlučio je pome- nuti autor, da ovu prvu hrvatsku faunu trijadičkih cefalopoda prikaže u opšir- nijoj monogratiji; međutim je kasnije odustao od te namjere.) Još za vrijeme moga đakovanja zaputih se u Pregradu, da posjetim to - za ono vrijeme — jedino nalazište trijadičkih cefalopoda u Hrvatskoj. Taj se cefalopodni vapnenac nalazi u ošumljenom kraju, a danas ga pokriva debela na- slaga_humusa. pa ga je zbog toga teško naći. Ja sam iskapao na tom mjestu, pa sam mogao veću kolekciju cefalopoda odaslati u Zagreb, koju sam kasnije po- klonio geologijsko-paleontologijskom odjelu > Narodnoga muzeja. Ta je sina pred- metom ove rasprave, koja je 12 tehničkih razloga Darije dona u tri dijela. prvom dijelu bit će prikazani amoniti s ceratitnom suturom, u drugom sva da fauna, dok će treći dio biti namijenjen stratieratijskim 1 ŠRE tektonskim odnosima ove faune. Ugodna mi je dužnost, da izrazim svoju iskrenu hvalu g. dvorskom savjet. o: K. Gorjanović-Krambergeru, sveuč. profesoru i rav natelju ge ologijsko- paleontologijskog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu, što mi je najpripravnije ustupio ne samo svoju građu za poredbu. nego i mnoge lijepe iotografijske snimke te građe. Neke od tih fotografija mogao sam direktno upotrijebiti u ovoj raspravi. 5) C. Gorjanović-Kramberger: Die Fauna des Muschelkalkes der Kuna gora bei Pregrada in Kroatien. Verhandlungen der k. k. geologisehen R.-A. Wien 1896. p. 201—205. 2) a naglasujem, da je već K. Gorjanović-Kramberger tačno odredio starost te faune (1. e. p. 204), jer veli: »Die Fauna von Kuna-gora entsprieht auf das Ge- naueste slike der roten Marmore der Schreyer Alpe bei Hallstatt in Ober- čsterreich und jener von Han Bulog bei Sarajevo in Bosnien. Sie gahort somit dem oberen Muschelkalke oder der Zone des Ceratites trinodosus an.“ Cephalopoda. Tetrabranchiata. I. Ammonoidea. Od sviju amonita laune_ Kuna-gore najzanimljiviji su oni s ceratitnom su- turom. U fauni Kuna-gore prevlađuju rodovi Ptyehites i Gymnites. lako su ro- dovi s ceratitnom suturom u toj fauni veoma rijetki, ipak im valja posvetiti osobitu pažnju, jer oni ponajbolje označuju karakter te faune. Amoniti s eeratitnom suturom najznačajnije su okamine alpinsko-dinarskog virglorijena. Genus: Geratites de Haan. CERATITES sp. ind. Ovdje su navedena tri primjerka iz skupine (0. eimeganus Mojs., koji su sačuvani samo u odlomćima, te se ne mogu specitički odrediti. a) Malen odlomak. pretinjenoga dijela kućice. s visokim i tankim zavojima. Vanjski je dio zavoja uzdienut poput srha. Najbolje se može poređati s vrstom C. elegans Mojs.. koja je poznata iz anizičke stepenice Alpa i Dinarida. b) Na ovom velikom odlomku, koji je gotovo do kraja pretinjen, lateralni su čvorovi slabo razvijeni, a stoje znatno ispod. sredine zavoja, kao u vrste Ceratites brembanus. Zavoji su visoki 1 LR SR: a eksterni je dio uzdignut. Rebra su zavi- jena poput slova 8, a gube se u donjoj trećini školjke ispod lateralnih čvorova. Lateralne_ i umbilikalne dookove! koji su također veoma slabo razvijeni, imaju samo prava rebra. Posljednji zavoj evolvira tačno u visini zavojnice pobočnih čvorova. Pupčana je stijena visoka 1 zaobljena. Ovaj se primjerak prema tome razlikuje od sličnih vrsta €. trinodosus, hrembanus i elegans, te valjada pripada jednoj još nepoznatoj vrsti. Dali je u fauni Kuna-gore dosad nađena i vrsta (C. trinodosus ostaje zasad neriješeno, jer se je izgubio primjerak, koji je bio prvotno pribrojen toj vrsti, a sudeći po jednoj njegovoj slici, nije to baš ni veoma vjerojatno. CERATITES CELTITIFORMIS ilaner. Nah. JE Rila dl: F. Hauer: Beitrige zur Kenntniss der Cephalopoden aus der Trias von Bosnien I. Neue Funde aus dem Musehelkalk von Han Bulog bei Sarajevo. Denk- schriften der kais. Akademie der Wissenschalten, math.-natw. Kl. Bd. LIX. Wien 1882. p. 261, Taf. III. Fig. 2 a, b. Ceratites celtitiformis bijaše dosad poznat u + primjerka samo iz Buloga u Bosni. Ta je vrsta upravo specijalitet bosanskoga trijasa, pa je tim zanimljivije, da je evo nalazimo i u fauni Kuna-gore, jer je ne poznajemo ni iz Paleža, ni iz Gacka, niti iz drugih nalazišta buloškili vapnenaca. Zbog toga je ova vrsta i veoma značajna za faunu Kuna-gore, te živo osvijetljuje razvitak trijasa u sjevernoj Hrvatskoj. Uz jedan maleni odlomak, pripada ovoj vrsti i jedan lijepi velik primjerak s ovim dimensijama : DO Promjen:/'(.//|. Gohdnes aan 98 m4 naina Visina posljednjeg zavoja . du Prenlacnead!27 At; Mebljinarsevjei . o .staliugog ko olanjs ae 1 ob Puni; Gininas pupka 4 2 20 a s ee A4 ima Ovaj se amonit odlikuje relativno veoma niskim i evolutnim zavoj ma, koji su urešeni jakim pravim i utaknutim radijalnim rebrima. Utaknuta rebra sežu samo do donje trećine zavoja, te se ponajviše gube prema onom mjestu, gdje glavna rebra resi samo jedan niz ne baš velikih "lateralnih čvorova, koji je za ovu vrstu veoma značajan. Slabo su razvijeni i umbilikalni i marginalni čvoroavi. Glavn rebra teku gotovo ravno. Na ovom se primjerku nigdje ne sljubljuju pupčani i lateralni čvorovi, nego su na unutarnjim i vanjskim zavojima uvijek odijeljeni. Jedna trećina posljednijega zavoja pripada nastanjenoj klijetki, na kojoj su pobočne plohe tek neznatno svedene. U mlađahnom su stadiju zavoji veoma uski i više zaobljeni, a rebra sežu i na vanjski dio kućice, koji je na posljednjem zavoju širok, neznatno izbočen i gladak. Inače se slaže taj primjerak s opisom F. Hauera, a svojom veličinom nadmašuje bosanske primjerke. Suturna je crta u ove vrste ostala do danas nepoznata, jerije E. Hauwer nije mogao istražiti na onima četirma bosanskim primjercima. I na ovom primjerku bijaše njena preparacija veoma tegotna, ali je ipak barem toliko uspjela, da je mogu tačno karakterizovati. Sutura se odlikuje vanredno širokim, poput kupule zaokruženim sedlima, među oja se utisnuli uski lobi. Prvo je pobočno sedlo znatno više od vanjskoga sedla, te je najviši 1 najširi suturni elemenat. Prvi je pobočni lob uzak i dubok. Na Jalboka eksterno sedlo veže se razmjerno uski vanjski lob, koji ne doseže dubljine prvoga pobočnog loba. Drugi je lateralni lob gotovo za polovinu manji od prvog, a i drugo lateralno sedlo znatno je uže 1 niže. Već prvi pomoćni lob stoji na tso stijeni. Svi su lobi dobrano nazubljeni i to ne samo na bazi nego ponešto i na stranama. Ta suturna je crta slična onoj u vrste Bulogites Pi ndđoši I primjerak. ? Subgenus: Bulogites Arth. E. Philippi: Die Ceratiten des oberen deutsehen Musehelkalkes. Palacontolo- gisehe Abhandlungen v. W. Dames u. E. Koken. N.F. Bad. IV. Jena 1901. p. 94. G.Arthaber: Uber die Horizonticrung der Fossillunde am Monte Cueeo (ita- lienisehe. Carnia) und iiber die systematiseche Stellung von (Cu- coceras_ Dien. Jahrbuch der k. k. geologisehen R-A. Bd. LNII Wien 1912. p. 342. Ovaj je podrod osobito karakterističan za bosanski srednji trijas. Postrani oblik zavoja sličan je rodu Protrachyceras, dok vanjski dio kućice upućuje na rod Ceratites. Zbog toga je E. Philippi s punim pravom odijelio od skupine C. cimeganus novu skupinu Ceratites multinodosus, i lijepo je karakterizovao. G. Arthaber je prihvatio tumačenje E. Phiippija,. i dao toj skupini novo ime Bulogites. Prostorno raširenje ovoga podrpda, vrlo je omeđeno, broj vrsta van- redno je malen, kao i broj primjeraka, Iz al Ipinskoga trijasa poznata je samo vrsta C. multinodosus. G. Arthaber opisao je iz reitllinškoga vapnenca jedan odlomak, kao (Ceratites nov. spec. ex _afi. multinodosi Hauer. Osobito je zanimljivo, da je i u germanskom razvoju trijasa nađen jedan amonit, koji vjerojatno pripada ovome podrodu. K. Picard!) opisao je vrstu Balatonites sondershusanus iz najgornjega dije la donjega ljušturnoga \ vapnenca u Hanleite kod Sondershausena. Ali sačuvani su samo otisci i dio kamene jezgre. Taj amonit ne pripada rodu Balatonites, nego rodu Ceratites, a vjerojatno 1 ovom DKE Picard: Uber Balatonites sondershusanus n. Sp. Zeitschritt der deutschen geologi- sehen Gesellsehaft. Bd. XLIV. Berlin 1892, p. 483-—487. Tal. XXIV. Fig. 1—4. 24 — podrodu Bulogites. On se bitno razlikuje od drugih alpinskih Ceratita german- skog trijasa. Ipak valja naglasiti, da je taj primjerak iz njemačkog trijasa tako nepovoljno sačuvan, da bi se moglo i sumnjati o ispravnosti generičkog odre- đenja ove vrste.!) BULOGITES MULTINODOSUS Hauer. Tab. "a slovu bp. (eratites multinodosus F. Hauer: Beitrige zur Kenntniss der Cephalo- poden aus der Trias von Bosnien 1. Neue Funde aus dem Muschelkalk von Han Bulog bei Sarajevo. Denksehriften der kais. Akademie der Wissenschaften, math.-natw. Klasse, Bd. LIX. Wien 1892, p. 250, Taf. III, Fig. 1 a—e. Philippi: Die (Ceratiten des oberen deutschen Musehelkalkes. Pa- laeontologische Abhandlungen v. W. Dames u. E. Koken, N. F. Bd. IV. Jena 1901, p. 94. . Airaghi: Ammoniti triass. del Mte. Rite. Boll. Sve. Ital. Geol. XXIV. 1905. p. 247. Taf. VIIL Fig. 7. I. Turina: Novo nalazište Han Buloškog ptyehitnog vapnenca kod Sa- rajeva. Glasnik zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu. Sv. XXIII, Sarajevo 1911, p- 26. SI Arthaber: Uber die Horizontierung der Fossilfunde am Monte (ueeo (itahenische_ Carnia) und iiber die systematische Stellung von Cuceoceras Dien. Jahrbuch der k. k. geologisehen R-A. Bd. LXIIL, Wien 1912. p. 342. Ova je vrsta najznačajniji oblik u tauni Kuna-gore. Iz Bosne poznat je Bulogites multinodosus iz nalazišta Bulog 1 Palež. Ta je vrsta glavni zastupnik roda Bulogites. Van Bosne opisao ju je(. Airaghi u gore navedenoj raspravi.?) "Tim sam nabrojio i sva nalazišta odakle je poznata ova vrsta. U mojoj kolekciji faune Kuna-gore, našao sam jedan lijep odlomak. koji valja amo pribrojiti. Ljuštura je samo dijelom SEEM. a kućica je gotovo do kraja pretinjena. c Dimensije: Promjer MR geostntlura keta. HBO mm Visina posljednjega zavoja AR Ars 1OGEASOL o Debljina , $, meueartsrusemH ada 27] ,.5 Strindspupka:sse sik dit deni > tačute als 281, Lateralna skulptura odlikuje se s četiri čvorne zavojnice. Ta je četvrta zavojnica još bolje are nego na bosanskim i alpinskim primjercima ovoga podroda. na kolima ] je 1 GA Tthaber prvotno označio samo im čvorne zavoj- nice. Skulptura se Fieladnoni slaže s opisom i slikom KF. Hauera. Diterencije valja svesti na to, što bosanski primjerci imaju nastanjenu klijetku, na kojoj su rebra gušća i jače prema naprijed upravljena. I razlike u dimensijama valja svesti na jednake uzroke. Vanjski se dio kućice bolje slaže sa slikom u (4. Arthabera, nego s onom u F. Hauera. Međutim i KF. Hauer ističe, da je vanjski dio uzdignut. ali bez srha. Razlog je tome taj, što rebra i interkostalni prostori sežu malo ne sve do sredine vanjskoga dijela. Pupkov je rub veoma visok, ali na ovoj kamenoj jezgri nije okomit, nego ponešto kos. Lobna crta. koju je narisao G. Arthaber, mnogo je tačnija od one F. Hauera. pa se posve slaže i s ovim primjerkom. Već prvo pomoćno sedlo stoji na pupkovu rubu. I primjerak. 1) GG. Arthaber: Die Cephalo, odenfauna der Reiflinger Kalke, Beitriige zur Paliontologie und Geologie ete, Bd. X. Wien 1896. p K. Picard: Uber Cephalopoden aus dem unteren Musehelkalk bei Sondershausen. Zeit- sehrilt der deutschen geologischen Ge-ellschaft, Bd. 51. Berlin 1899, p. 299. 2 *) Toga časopisa nijesam mogao dobiti u Zagrebu, pa to ne baca baš najljepše svijetlo na nase naučne prilike. Genus: Judicarites Mojs. JUDICARITES sp. IMahi NM saa b Razdioba rodova Hungarites, Halilucites i Judicarites zadavala je mnogo poteškoća zbog konvergencije njihovih kućica. Raglikovanje tih rodova osniva se naročito na ne baš velikim razlikama vanjskoga dijela. kućice. Dojakošnji pod- rodi Haolilucites 1 Judicarites odijeljeni su tek u najnovije je kao posebni rodovi. Rod Halilucites zn: čajem je po dinarski o dok je u Alpama i Hima- laji veoma rijedak. Naprotiv je rod Judicarites, t. i aki Vrsta Balatonites arietiformes, vezan na trijas Alpi. Međutim je A. m a kotaca opisao iz Crne Gore jednu vrstu, koja bi imala pripadati tome rodu, a1 F. Frech spominje taj rod iz srednjega trijasa Grčke, pod imenom Balji:h (Judicarites). Ipak je pripadnost tih vrsta rodu Judicarites do danas barem prijeporna. Iz bosanskoga je trijasa taj rod do sada nepoznat. ali je nedavno opisan iz susjedne Her- cegovine. iz Gacka. R. Kraus opisuje dvije vrste, koje bi imale pripadati tome rodu. kao Balatonites (Judicarites) prezzanus i Meneghinii Mojs. Steta, da pored opisa nijesu priložene i slike. Iz faune Kuna-gore sačuvan je samo jedan malen odlomak nastanjene kli- jetke. koji se odlikuje. poput skupine _B. arietiformis, niskim. odebelim zavojima i širokim vanjskim dijelom, nad koji se izdižu nepocijepana radijalna rebra. Pa dok se skulpturom 1 oblikom zavoja ovaj odlomak prislanja uz vrstu Judicarites prezzanus'). ipak mu je srh uži i viši, nego i u jedne vrste toga roda. te je sličan na Halilucites, jer ostaje malen žlijeb između srha i rebara. koja presižu na vanjski dio kućice. Skulptura. četverouglasti oblik zavoja, pa 1 sam oblik vanjskog dijela znatno se dakle razlikuju od rodova Hungaritesi Halilucites. Na ovom je primjerku visina posljednjega zavoja 11 mm, a njegova deb- ljina 10 mm. A. Sftojanov spominje taj rod iz Djulfe, opisujući jednu vrstu kao Ju- dicarites (2) et. euryomphalus?. Cini se dakle. da rod Judicarites ima ono mjesto u Alpama. kojega u Dinaridama ima rod JITalilucites. I primjerak. Genus: Balatonites Mojs. BALATONITES sp. ind. Maballa SE 244) Rod Balatonites, koji je tako lijepo razvijen u alpinskim faunama srednjega trijasa, veoma je rijedak u Dinaridama. pa tako i u launi Kuna-gore. Samo dva malena odlomka pripadaju tomu rodu. a tako su nepovoljno sačuvana, da se ne mogu specifički odrediti. Ipak se može utvrditi, da pripadaju dvim različitim vrstama iz skupine ,gemmati“ a) Veći primjerak prikazuje malen odlomak nastanjene klijetke veoma evo- lutnog Balatonita. kojega su radijalna rebra i oblik zavoja slična vrsti _B. el. Ottonis (Bueh) Mojs. Cvorovi su jedva zamjetljivi, jer se gube u senilnom stadiju, u kom se nalazi i ovaj odlomak. Zbog toga 1 Gae dio“ kućice nije izbočen ') E. Mojsisovich: Die Cephalopoden der Mediteranen Triasprovinz. Abhandlungen der k. k. geologisehen R.-A. Bd. X. Wien 1882. p. 85, Taf. XXXVIII, Fig. 8—5, 7—9. 2) A. Stojanov: On the character of the boundary o! Palaeozoic and Mesozoic near Djulla. Verhandlungen der kais. russ, mineral. Gesellschaft. XLVII, St, Petersburg, 1910. p. 91. PJESVII SG! — 26 = poput krova. nego je spljošten. a rebra su na njemu zavijena u luku. naprijed izbočenom. Visina je zavoja 31 mm, a debljina između rebara 19 mm. b) Ovaj je primjerak još nepovoljnije sačuvan, pa se jedva može i generički odrediti. Sigurno je samo to, da pripada prije navedenoj skupini. 2 primjerka. Genus: Celtites M: js. CELTITES INTERMEDIUS Hau. Tab. II., sl. Celtites? intermedius KF. Hauer: Beitrige zur Kenntniss der Uephalopoden aus der Trias von Bosnien I. Neue Funde aus dem Muschelkalk von Han Bulog bei Sarajevo. Denksehriften der math. -natw. Klasse der kais. Akademie der Wissenschaften. Wien 1891, p. 275, Tat. VII, Fig. 3—d. Celtites ( Reiflingites) intermedius Hau.. €. Renz: Die mesozoisehen Faunen Griechenlands. 1. Tel: Die triadischen Faunen der Argolis. Palaeontographica, Bd. LVIII. Stuttgart 1911. p. 35. Reiflingites intermedius Hau. R. Kraus: Cefalopodi ljušturnoga vapnenca kraj Gacka u Hercegovini. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Sarajevo 1914. p. 515. Različiti autori opisali su pod imenom Celtites vrste. koje ne spadaju u istu skupinu. tako da je u literaturi vladala dugo vremena zbrka u imenima Celtites, Danubites, Reiflingites, Florianites. FK. Hauer pribrojio je oveći broj vrsta iz nalazišta Buloga rodu (Celtites. Međutim danas pribrajamo ove vrste rodu Danubites, koji je naročito veoma razvijen u indijskom srednjemu trijasu. Samo onaj Celtites, što ga je K. Hauer označio s upitnikom, pripada tomu genusu. Celtites intermedius je dakle jedini zastupnik toga roda u bosanskom virglorijenu. To je i opet jedna isključivo balkansko-dinarička vrsta. koja je tek u novije vrijeme opisana iz Gacka u Hercegovini 1 iz Theokalte_ kod Asklepieiona u Grčkoj. €. Renz i R Kraus pribrajaju tu Min rodu Reiflingites Arth.. pa dok je prvi veže kao podrod uz rod Celtites, je drugi spominje kao podrod roda Ceratites. No C. Diener je dokazao. e. su Zeiflingites 1 Florianites tek sinonima. koja nijesu ništa drugo, nego zastupnici indijskog roda Danubites u alpinskom trijasu. Prema tomu valja i ovu vrstu bosanskog trijasa pribrojiti rodu Celtites, a ne rodu Danubites. U fauni Kuna-gore nalaze se 2 odlomka. od kojih je samo jedan nešto bolje sačuvan s promjerom od 55 mm. Ti odlomci pripadaju vrsti C. intermedius, te se slažu s opisom F. Hauera. Vrstama Ceratites celtitiformis 1 Bulogites multinodosus lijepo se priključuje i ovaj Celti'es, podavajući fauni Kuna-gore balkansko-dinarički kolorit. 2 primjerka. Prikazavši tako najzanimljiviji dio faune Kuna-gore, to jest «wmonite s ce- ratitnom suturom, valja već sada naglasiti, da nam oni pokazuju ovu faunu u novom svijetlu. Dinarski kolorit mnogo je jači, nego što se je to prvotno mislilo, tako da se ta fauna uže prislanja uz buloške vapnence, nego uz zonu (. trino- dosus u sjevernim Alpama. Već sam prije jedi imput naglasio, da je vjerojatno, da fauna Kuna-gore nema sjeveroalpinski značaj, nego da zauzimlje ono mjesto, koje ju ide po njenom geografijskom položaju. ') To mišljenje potvrđuju i ova istraživanja, koja nisu mogla potkrijepiti i poduprijeti izvode E. Hauga o korijenu hallstattskoga pokrova, koji se osnivaju naročito na dosadanjem nedo- statnoni_ poznavanju faune Kuna-gore. "M. Salopek: Moderna alpinska toktonika i geologija Hrvatske i Slavonije. Glasnik hrvatskoga prirodoslovnoga društva, sv, XXVI. Zagreb 1914. o: E. Haug je za buloške vapnence izrijekom naglasio, da u bosanskom trijasu ne možemo tražiti korijen pokrova sjevernih Alpi. ,Le Trias de Dalmatie- et Bosnie prćsente un caractčre mixte entre le tvpe sudalpin et le type de Hallstatt. On ne peut done pas songer a chercher ici les racines de 1 une ou de T autre des nappes des Alpes calcaires septentrionales“ 1), To što vrijedi za bo- sanski trijas, vrijedi i za faunu Kuna-gore, jer je ta fauna tek najdaljniji sjevero- zapadni ogranak buloških vapnenaca. Fauna Kuna-gore ne može se doduše po- ređati s velikim brojem rodova i vrsta bosanskog trijasa, ali je ipak uzanj usko vezana. To je osiromašena fauna buloških vapnenaca, kako će to pokazati i daljna istraživanja. Bit će prilike, da se još potanje osvrnemo na facijelne od- nose te faune. : 1) E. Haug: Traitć de Gćologie. Paris 1907, p. 398. O naslagama s Daonellama u Hrvatskoj. (5 2 table.) Primljeno u sjednici matematičko-prirodoslovnog razreda Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti od 11. aprila 1918. Napisao Dr, Marijan Salopek. Kako sam napomenuo u raspravi o srednjem trijasu Gregurić-brijega, !) nije tačno utvrđen stratigratijski slijed naslaga u tom zemljištu, koje je slabo otkriveno. a kulturama obraslo. Ujedno su moja proučavanja na Gregurić-brijegu razmjerno kratko trajala. Naglasio sam, da je priložena skica nekih otkrivenih dijelova na (dregurić-brijegu u mnogim pogledima još prijeporna, a njezina je reprodukcija veoma nepovoljna. Stratigrafijska orađa Gregurić - brijega podaje mnogo zanimljivosti, pa sam potanji studij te okoline odgodio na kasnije vrijeme. Medutim različite prilike sprečavale su me, a sprečavaju me i sada, da obavim potrebna proučavanja u terenu, tako da u dogledno vrijeme ne ću moći, da iz- vršim svoje ni akane. Ovi me razlozi sile, da već sada objelodanim neke podatke o naslagama s Daonellama na Gregurić-brijegu. Kao kod mojih prijašnjih radova vode me i sada u prvom redu stratigrafijski momenti. Dojakošnja stratigr: tija pa- leozojskog i mezozojskog doba Hrvatske stoji još na slabim osnovama, jer iz velikog dijela tih naslaga ne poznajemo ni značajnih okamina, a kamo li boga- tijih fauni. U pomenutoj raspravi naveo sam, da uz cef alopodne vapnence ima na (Gre- gurić-brijegu i sivih laporastih ni koji su puni velikih Daonella. Nala- zište tih okamina u neposrednoj je blizini u karti označenoga križa. Samo uska zona tih tamno-sivih, tvrdih lara obiluje vanrednim mnoštvom školjkaša. Već prije desetak godina sakupio sam na tom mjestu lijepu kolekciju okamina, koje pripadaju značajnom trijadičkom rodu Daonella. Jedna te ista velika vrsta razvila se ovdje u velikom mnoštvu individua. To u ostalom i nije toliko čudno. jer trijadičke Daonellae i Halobiae običavaju graditi naslage školjki samo od jedne vrste. Ako se stratigrafijska važnost ovih školjkaša i ne može porediti s onom amonita, jer 1 najznač ajnije vrste nijesu često vezane samo na jednu zonu, pa ih poradi toga i ne valja precijenjivati, ipak su u pomanjkanju drugih okamina za ilustraciju sveukupne faune i stratigrafijsku SBESdbh od velikoga značenja. Dok su u sjevernim Alpama Halobiidae poglavito razvijene u gornjem trijasu. u Južnim je Alpama već srednji trijas, naročito njegov ladinički odio, ') M. Salopek: O srednjem trijasu Gregurić-brijega u Samoborskoj gori i o njegovoj ianni. Djela Jueoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Knj. XX., Zagreb 1912. = često bogat Daonellama. U novije je vrijeme dokazana njihova rasprostranjenost i na Balka anu, pa tako i u Bosni i Dalmaciji, odakle je opisano više djelomice i novih vrsta. Poglavito su dva autora nastojala, da prikažu razvitak vrsta rodova Dao- nella i Halobia. E. Mojsisivices!) udario je svojom poznatom monografijom prve osnove, dok je u novije vrijeme nastojao EH. K1tt1?), da raščlani te ro- dove u generički srodne skupine, osnovavši velik broj novih vrsta. Te se vrste osnivaju na vanredno minucioznim razlikama, tako da je tačno određivanje Ha- lobiida vanredno tegotan posao. pogotovu ako primjerci nijesu lijepo sačuvani. Te su razlike dakako isključivo bazirane na vanjskom obliku školjke. Bio- logu će se to činiti čudno i neprirodno, ali on bi zapao u golemu pogrješku, kad bi htio palaeontologijske vrste gledati zoologijskim naočarima. Međutim je i u zoologiji, koja razpolaže s s toliko. kriterija, koji manjkaju geologu. oeraniča- vanje vrsta i varijeteta često stvar subjektivne naravi. Geolog mora, da se obzire na stratigrafijske momente, koji često zahtje- vaju 1 opravdavaju vanredno usko shvaćanje vrsta; on je svijestan svoga po- stupka, koji je urodio obilatim plodom. podignuvši stratigrafiju do zamjerne visine; on zna, da se pojam vrste u palaeontologiji ne slaže s pojmom vrste u zoologiji. Takovi prigovori dakle nijesu opravdani, a redovito im je uzrok taj, što su biolozi često slabo ili nikako upućeni u geologijske odnose. Kittlova razdioba Hallobiida jedva će koga zadovoljiti. To je još uvijek problem, kojega rješenje nailazi na mnogo poteškoća Navedeni lapor na Gregurić-brijegu tako je krcat okaminama. da je van- vedno teško preparirati jednu Daonellu, a da druge ne ozlijediš. Zbog toga je teško naći cijelih primjeraka, pa takovih nema ni u ov oj zbirci. DAONELLA sp. ind. aff. LOMMELI Mojs. PabxTSL 1,2 Dimensije mogu se samo otprilike odrediti. U najbolje sačuvanoga pri mjerka mjeri visina neko 60 mm, a duljina neko 80 mm. U mnogo je primjeraka školjka zbog deformacije posve plosna. Na drugim se pak primjercima jasno vidi, da je školjka u normalnom stanju znatno izbočena. Vrh je nizak, veoma malen i nešto naprijed pomaknut. Rubovi su brave ravni. Skulptura je relativno nježna, a pokazuje karakter rebara, sastavljenih u snopiće. Koncentrične prirasne crte vide se samo do visine školjke od neko 7 mm. Već u neznatnoj udaljenosti od vrha cijepaju se primarna rebra, a po- slije se među nje utisnu još nova, te se vežu u snopove, koji se šire prema donjemu rubu školjke. Dva do tri rebra odijeljena su uskom sekundarnom brazdom. Glavne brazde, koje dijele čitavu površinu školjke u dvadesetak sektora, nijesu mnogo šire od navedenih sekundarnih brazda. Uz gornje rubove školjke rebra su uža, vrlo ta- nahna i često nepocijepana. Neposredno uz rubove brave vidi se na nekim pri- mjercima usko, tek slabo isprutano polje. Skulptura varira kod pojedinih primjeraka. Primarne i sekundarne brazde katkada se jedva vide, pa se onda i značaj skulpture gubi, te je slična onoj u vrste Daonella lombardica i D. indica. Zbog ovih prilika kao i diferencija u skulpturi, pak zbog nepoznatih di- mensija i oblika školjke, ne možemo točno odrediti vrste, koja je pak svakako )) E. Mojsisovies: Uber die triadisehen Pelecipoden-Gattungen Daonella und Halobia. Abhandlungen der k., k. geolog. R.-A, Bd, VII. Heit 2, Wien 1874. *) E. Kittl: Materialien zu einer Monographie der Halobiidae und Monotidae der Trias, Resultate der wissenschaftlichen Erlorschung des Balatonsees, Palaeontologie der Umgebung des Balatonsees. II. Bd, Wien 1912. u bliskom srodstvu s vrstom Daonella Lommeli.!) Te bi razlike opravdavale mišljenje. da se ova vrsta odijeli pod posebnim imenom. lako je vjerojatno, da ove naslage pripadaju vengenskim slojevima, ne može se to nesumnjivo utvrditi na osnovi ove jedine vrste iz roda Daonella, prije nego što će biti još potanje ispitana veza, koja postoji među tim nasla- ona. 20 primjeraka. DAONELLA sp. ind. aff. TYROLENSIS Mojs. Tab. II. Na putu od Hamera na Gregurić -brijeg susrećemo nedaleko od cefalopod- noga vapnenca usku zonu svjetlo-sivih vapnenaca. Baš sam pored puta našao trupac gusta, svjetlo-siva, kvrgasta vapnenca, koji je bio pun Daonella. Iz kamena su virila samo pojedina rebra. Dugotrajnom preparacijom priredio sam dva primjerka, da se mogu odrediti barem otprilike. Dijelovi toga trupca s od- lomcima Daonella snimljeni su na dodanoj slici. Već se na prvi pogled vidi, da ove Daonelle ne pripadaju istoj vrsti, kao prije navedene okamine iz lapora, Rebra im nisu povezana u snopiće, dok su lateralne brazde relativno šire. Ovi primjerci spadaju u red onih okamina, koje je E. Kittl svrstao u skupinu Daonella tyrolensis. Na 1). tyrolensis usko su vezane naročito vrste I)aonella badiotica, ni bulogensis, 1). arzelensis i tripartita.?) Primjerci se iz Gregurić-brijega razlikuju od vrste 1). bulogensis već po tome, što se . tin u manjoj udaljenosti od vrha. Ipak valja istaknuti. da se navodi E. Kittla u tekstu ne slažu s dodanim slikama. Samo se pot- puno sačuvani primjerci ovih vrsta mogu pouzdano odrediti. Primjerak a) Za visinu školjke od mm duljina je 1+ mm 1 Primjerak b) . s sg alžuka 2 zg20 i Tečajem daljnoga razvitka školjke ne mogu se dimensije tačno odrediti. Koncentrična. skulptura je na primjerku b) veoma razvijena, pa se jasno vidi ćitav niz koncentričnih valova. Na primjerku a) prirasni su pruci mnogo slabije vidljivi. U mlađahnim je stadijima oblik školjke ponešto koso-ovalan. Veliku promjenljivost te vrste dokazuje i radijalna skulptura. šebra se cijepaju u nejednakoj udaljenosti od vrha. Na primjerku a) veoma su tanka, a sastavlje na od dvodjelnih i trodjelnih primarnih rebara. Na primjerku b) rebra se šire prema rubovima brave, pa su na tim dijelovima školjke plos- nata i cijepaju se tek u velikoj udaljenosti. Sličan poređaj rebara opisao je E. Kittl u vrste D. trivartita, koja je usko vezana s vrstom /). bulogensis. Kon- Borio a krugovi sjećaju nas naprotiv ponajviše na D, mu iu koja se samo onda može sigurno odrediti. ako joj je potpuno sačuvana i stražnja brava. Dimensije primjeraka iz Gregurić-brijega ne slažu se s tipičnim oblicima vrste 1). tyrolensis, jer u mlađih primjeraka visina zaostaje za podacima E. Kittla. (ini se međutim, da školjke to nadoknađuju tečajem rasta, pa su izrasli primjerci iz Gregurić-brijega viši nego dulji. I skulpturne su razlike takove, da ovi oblici imaju neki intermeđijarni položaj. 1). tyrolensis i arzelensis, na koje se valja ponajprije obazreti, značajne su za buchensteinske naslage, a i vrlo slična 2). bulogensis valjada pripada buehen- steinskim naslagama ili najgornjemu odsjeku ljušturnoga vapnenca. Zbog toga možemo 1 ove vapnence (regurić- -brijega smatrati pripadnicima bue ihensteinskih naslaga. ili bar pograničnim anizičko-ladiničkim tvorevinama. 2 primjerka. !) Daonella Lommeli Mojs.. E. Kittl: Materialien zu einer Monographie der Halobiidae ete. be. pe 69, gdje je navedena i ostala literatura. *) d). tyrolensis Mojs., E. Kittl: Materialien zu einer Monographie der Halobiidae ete. pe 45, 1). badiotica Mojs., E. Kitt: ibid. p. 47, D. bulogensis E. K ittl: ibid. p. 43, D. arze- lensis E. Kittl: ibid. p. 47, 1). fripartita E. Kittl: ibid. p. 52. — 81 — DAONELLA sp. ind. af. MOUSSONI Mojs. Pored pomenutih dvaju primjeraka nalazi se u istom kamenu odlomak ma- lene Daonelle. koja ima posve druga obilježja. te se približuje onim vrstama, koje nas sjećaju na rod Posidonia. Skulptura se školjke odlikuje jakim koncentričnim prucima 1 slaže se s onom u vrste 1). Moussoni. \) Skoljka je na ovom primjerku iz Gregurić-brijega znatno viša i koso produžena. 1). Moussoni označuje među ljušturnoga vapnenca i buchensteinskih naslaga. 1 primjerak. Velika agr keh ovih primjeraka s vrstama 1). tyrolensis 1 1. Moussoni do- voljan je dokaz da možemo odrediti starost ovih vapnenaca. koji su u raspravi o srednjem trijasu (rregurić-brijega označeni sa s,. Trupac s Daonellama nađen je doduše na sekundarnom ležištu. ali je posve vjerojatno, da potječe iz nave- denih vapnenaca, u kojima pak nijesam našao drugih okamina. Naslage s Daonellama bile su dosad poznate u Hrvatskoj samo iz malo mjesta. na koja ću se sada još osvrnuti. U raspravi o Samoborskoj gori navodi K. Gorjanović-Kramberger?) odlomak jedne Daonelle iz vengenskog, crvenog vapnenca na Gregurić-brijegu. određen kao Daonella sp. Malen je to odlomak Daonelle s jasno odijeljenim vrhom. ljuštura je u sredini znatno izbočena. (Gornji je dio vrha gladak, tako da se oširoka rebra počinju tek 2 mm ispod vrha, te se obično prvi put cijepaju već u udaljenosti od 5 mm, a po drugi put nešto dalje. Radijalne su brazde dobro razvijene. Koncentrična je skulptura slaba. Na ovom tek jedva 10 mm visokom odlomku nemaju pojedini snopići više od 3 rebra. Oblik je školjke sličan onom u D. Lommeli, od koje se pak tako razlikuje svojom skulpturom, a i jače izbo- čenim vrhom, da je ne možemo pribrojiti toj vrsti. Ovaj lijepo sačuvani odlomak, koji možda pripada jednoj do sada nepoznatoj vrsti, ne može se zasad odrediti točnije. (Tab. I. SI. 3.). Ta je vrsta u fauni Gregurić-brijega svakako veoma rijetka, jer u mome materijalu nije zastupana ni s jednim primjerkom. U raspravi o srednjem trijasu Gregurić-brijega (p. 13.) naveo sam, da je u njegovim crvenim vapnencima česta neka mala Halobia (?), koju nijesam mogao potanje istražiti. Kako sam naknadno utvrdio, ta značajna okamina pripada vrsti Posidonia cf. wengenensis. Wism. Budući da je rod Posidonia u veoma uskom srodstvu s rodom Daonella, te pripada skupini Halobiida, ovdje navodim i ovu vrstu. Zanimljivo je, da su neki autori ovu vrstu smatrali, a neki je smatraju i danas, tek kao embrionalan oblik neke Daonelle. Jedni su je pribrajali vrsti Daonella Lommeli, dok su drugi tvrdili, da pripada jednoj još nepoznatoj vrsti iz roda Daonella. EF. Kittl je posve ispravno dokazao, da P. wengenensis ne može pripadati vrsti D. Lommeli, a to se jasno razbira i na ovim četirma pri- mjercima iz (dregurić-brijega. Da ima Daonella i u navedenom cefalopodnom vapnencu, dokazuju tri pri mjerka neke Daonelle, koji se nalaze u istom kamenu zajedno s cefalopodima. Ita su tri primjerka nepovoljno sačuvana, ali sigurno ne pripadaju vrsti D. Lommeli. Oni se odlikuju relativno jakom koncentričnom skulpturom, a radijalna su rebra vanredno fina, te nas živo sjećaju na vrstu Daonella Moussoni, s kojom ih samo poređujem, jer se ne mogu točnije specifički odrediti. Skoljkaši faune Gregurić-brijega ne pokazuju prema tome još ono pomla- đeno lice, u kojem nam se prikazuje fauna cefalopoda. Mysidioptera Kittlić pa i posljednja navedena Daonella, karakterizuju obično niže horizonte srednjega tri- jasa, dok Daonella sp. i Posidonia wengenensis upućuju nas na ladinički nivo. i) Daonella Moussoni M'er., E, Kittl: Materialien zu einer Monographie der Halobiidae ete; L. e. p. 39 s navodima ostale literature. *) K. Gorjanović-Kramberger: Geologija gore Samoborske i Žumberačke. Rad Jugo- slavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. CXX., mat, prirod. razred XVIII, p. 583. Zagreb 1914. 32 Prema tomu pokazuju i školjkaši veliku primjesu virglorijskih tipova. Ali La- mellibranchiata u ovoj fauni imaju tako sporedno značenje, da ne bi ni mogli utjecati ORI spoznaju, do koje nas je dovelo istraživanje cefalopoda : da naime ovi vapnenci pripadaju bazi vengenskih naslaga. Ujedno su amoniti već po sebi tako golemo važni po str atigrafiju, da školjkari pored njih gube od vrijednosti ; jer jedan amonit vrijedi geologu često više od čitave faune drugih životinjskih skupina. Pored toga je cefalopodna fauna Gregurić-brijega vanredno bogata. U navedenim crvenim i sivim vapnencima (sregurić-brijega nema dakle vrste Daonella Lommeli, a to se posve slaže 1 s razvitkom trijasa u južnom Ti- rolu, gdje se zona sa Daonella Lommeli nalazi povrh vapnenaca s faunom, koja je analogna onoj na Gregurić-brijegu, a na međi buchensteinsko-vengenskih naslaga. U čitavoj zapadnoj Hrvatskoj nigdje ne poznajemo trijadičkih naslaga s Daonellama. Nema ih ni u Gorskom kotaru, ni u Lici, ni u Velebitu. To se tim više ističe, što su takove naslage poznate na mnogo mjesta u Bosni i Dal- maciji. a tek ih je u najnovije vrijeme opisao F. Toula') iz dade Bosne blizu hrvatskoj me di Od drugih nalazišta Daonella u Hrvatskoj valja u prvome redu istaknuti vengenske naslage u okolini Klanjea. K. Gorjanović-Kramberger?*) navodi da u sivom laporastom vapnencu u blizini Cesargradske Vesi ima vrsta Halobia Lommeli i da u pločastim vapnencima ruševine Cesargrada ima Halobia u zajednici sa amonitima na sekundarnom ležištu. Još sam god. 1910. posjetio nalazišta u klanjačkoj okolini 1 sakupio malenu kolektu okamina. Tom sam prilikom našao na putu od Klanjea k Cesargradu i primarno ležište onih, često mrljasto-sivih 1 crvenkastih vapnenastih lapora, koji su služili za građevni materijal Cesargrada. 5) Tačnija proučavanja toga okoliša nijesam mogao dosad provesti, niti sam mogao na navedenom novom nalazištu sakupiti okamina. U tim su vapnenastim laporima školjkaši još nepovoljnije sa- čuvani, a 1 mnogo su rjeđi od onih, koje sam opisao iz lapora na (rregurić-bri- jegu. Ovi školjkaši pripadaju rodu Daonella. Primjerci su tako loše sačuvani, da se ne mogu specifički odrediti. Dok bi se neki primjerci mogli samo s najvećom rezervom odrediti kao Daonella ef. Lommeli, na drugima se jasno vidi, da ne pripadaju toj vrsti. Jedan bolje sačuvani odlomak sjeća nas svojom skulp- turom na vrstu DD. indica Bittn. lako se navedene okamine ne mogu tačno odrediti, ipak je ta fauna za stratigrafiju hrvatskog trijasa od velike važnosti. Pored školjkara daju nam znatno uporište 1 amoniti, koji su nađeni u tim naslagama. K. Gorjanović-Kram- berger navodi (1. e.) amonite na sekundarnom ležištu u građevnom materijalu ruševine Cesargrada, gdje je našao dva primjerka, koje je odredio poznati bečki geolog KF. Mojsisovices kao ?? Proarcestes esinensis Mojs. i Celtites epo- lensis Mojs. Budući da ima u mojoj zbirci iz istoga nalazišta i desetak amonita, nadaje mi se ovdje zgoda, da i o njima istaknem svoja posmatranja na ovoj nanovo sabranoj i većoj građi. Što se tiče prve vrste, koju je E. Mojsisovies odredio kao #7? Proar- cestes esinensis, već je iz dva aju upitnika vidljivo, da ovaj autor nije mogao posve sigurno odrediti te vrste ne samo specifično već ni generično. Lapori kod Čekali grada često su puni malenih, glatkih, veoma U lddnik amonita. Oni su redovno 1) F, Toula: Geologisech-paliiontologisehe Beobachtungen aus der Gegend von Drvar, Peći und Duler in Westbosnien. Jahrbuch der k. k. geologischen R.-A. Bd. LXIII, Wien 1913. 2) K. Gorjanović-Kramberger: Geologijski odnosi okoline Klanjačke i Pregradske. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knj. CXX. mat. prirod, razred. XVIII, p. 86. Zagreb 1894. %) M. Salopek: O trijasu Gregurić-brijega kod Samobora te o vengenskim slojevima kod Klanjea. Vijesti geološkoga povjerenstva za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju za god. 1910. Zagreb 1911. I — posve spljošteni. Posve je razumljivo, da se ovako sačuvani amoniti ne mogu odrediti, pa ih je E. Mojsisovies očito samo zbog toga poredio s vrstom IDroarcestes 'esinensis, jer je ta vrsta u vengenskim naslagama veoma raširena, a jer su slabo sačuvani teško je reći, kojoj bi drugoj vrsti mogli pripadati ovi amoniti Naprotiv se vrsta Celtites epolensis može odrediti dosta sigurno. Ovaj amonit nije rijedak u fauni Cesargrada. Primjerci su redovito nepovoljno saču- vani, a najveći među njima ne premašuje veličinu od 22 mm. Oblik kućice i njezina skulptura posve se slažu s opisom te vrste. koji potječe od E. Moj si- sovicsa. 1) Ipak valja naglasiti, da rod Celtites možemo samo onda bez prijekora odrediti, ako je sačuvana i nastanjena klijetka. Celtites epolensis tako je značajna okamina, da je ta vrsta posve dostatna e određenje vengenske starosti tih na- slaga. Pet primjeraka pripada toj vrsti. T deblje vrstanom kamenu primjerci su dobro sačuvani, dok su u pločastom kamenu redovito spljošteni, deformirani i sačuvani ponajviše samo njihovi otisci. Ujedno ističem. da sam u navedenim laporima na Gregurić-brijegu s vrstom Daonella sp. ind. ag). Lommeli našao na istoj ploči zajedno s Daonellama otisak jednoga amonita, koji po svoj prilici pripada vrsti (eltites epolensis, a tim bi bila utvrđena istovjetnost lapora na Gregurić-brijegu s onima kod Cesargrada. Naslage su s Daonellama pored ljušturnoga vapnenca ponajvažniji članovi hrvatskoga trijasa. Ni u susjednoj Slavoniji nijesu one nepoznate, a njihovo strati- grafijsko značenje moći će objasniti tek dalnja istraživanja. ') &. Mojsisovies: Die Cephalopoden der mediterranen 'Triasprovinz. Abhandlungen dei k. k. geologiseh n R. A. Wien 1882, p. 149. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV. 13. 3 Prilozi za hidrografiju Bakarskoga zaliva. (S jednom kartom). Napisao pravi član dr. Artur Gavazzi. Primljeno u sjednici matematičko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenske akade- mije znanosti i umjetnosti od 6. jula 1915. Po dogovoru sa članovima ,austrijske ekspedicije“, koja je istraživala Jadransko more, imala je ,hrvatska mima da sa ,Vilom Velebita“ prouči prirodne odnose Kvarnerskoga zavalja. Nakon što smo uspješno proveli četiri plovidbe god. 1918. i 1914." buknuo je rat; zbog njega smo ih privremeno obustavili. Nastavak tih studija imalo je da bude paralelno proučavanje Bakar- skoga ZEvaK Plitvičkih jezera, dakle slane i slatke vode. U tu sam svrhu učinio prethodna studija na jednom i na drugom objektu, da u neku ruku služe kao orijentacija za naredna potanja istraživanja. Rat sa Italijom prekiuuo je i ovo poduzeće. Na osnovi tih prethodnih studija pokušat ću da istaknem sada neke oso- bitosti Bakarskoga zaliva. Još ću navesti, da sam istraživanja u tom zalivu izveo kao član a na trošak ,Geologijskoga povjerenstva za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju“ Došavši u Bakar dne 10. maja 1915. spremao sam se — uz izdašnu pomoć zapovjednika Vile Velebita“ g. prof. Nikole Gereehtshammera, da narednoga dana započnem krstariti s barkom po zalivu. Nu već po podne i. d. počeo je duvati jaki ENE, koji je po noćii dne 11. prešao stepen 4. Po podne — iako je vjetar bio jak — odredi g. zapovjednik, da dva mornara dva daka kr. nautičke akademije preuzmu vožnju na četiri vesla, a dva nautičara da mi budu od pomoći u mjerenju. Otisnuli smo se poslije 44 p. m. Uz vješto manevriranje sa veslima, da po mogućnosti lada bude u istom po- ložaju dok Ze mjerenja, dovršio sam do 61,4 p. m. posao na trim verti- kalama (1., 4.). Slijedećih sam dana po mirnom vremenu mogao obaviti mjerenja na ostalim vertikalama (svih je 21). Klor sam odredio u Bakru dne 18./V. al samo za ogletke vertikala 1, 2, k, 11, 12, 138 i 14, dok sam ostale ogletke morao dopremit u Zagreb, jer nijesam mogao dobiti iz Rijeke dostatne množine destilirane vode. U Zagrebu su ih analizirali g. prof. F. Sandor i njegov asistent g. St. Miholić ml. Budi im izrečena moja topla hvala za tu uslugu! Bakarski je zaliv poronjena dolina, koja se protegla ,dinarskim smjerom“ (NW—SO) u duljini od #6 km. Do linije Babno-Gavranić ' Gledaj ,Prirodoslovna istraživanja“ što ih je izdala Jugoslavenska akademija: Zagreb, sv, 11. (1914.) i V. (1914.), — 836 — Tablica 1. isobata obuhvata duga je 0 m 3:06 km? 9:90 km 10, DA, 9:30, 20 ŽEŽO NA Grge 20 2 jeikoria (GO ORKE 40 (UBOJL (gb E 42 , (max) = dis Po ovim podacima, a upotrijebivši hipsografijsku krivulju, ima Bakarski zaliv volumen od 0:979 kmi#, a srednju dubljinu od 25:8 m. Budući da _maksi- malna duljina Bakar-Bakarac — po najdubljim točkama — ima 4:6 km, bila bi prosječna širina 0:67 km. Pristranci su bakarske zavale veoma strmeniti: oni slaze pod vodu do 30 m dubljine pod kutom od 48% dok je dno (od 30 do 40 m dubljine) dosta plosnato. Sva morska voda ulazi u bakarski zaliv i izlazi iz njega kroz tjesnac među Babnom i Gavranićem. Dolazeći iz vana u zaliv ima ona višu temperaturu i veći salimitet; al se i jedno i drugo umanjuje u samom zalivu osobito u gornjim slojevima zbog velike množine slatke vode, koja izbija na sjevero- istočnoj strani. Tu je jako vrlo ,Jaz“ u samom gradu Bakru, zatim ,Stenice“ (pristanište parobroda), ,Podbok“ (pristanište , Vile Velebita“), , Kanal“, »Ma- leniea“, »Dobra“, ,Kovačevo“, ,Bestrič“, ,P...z...a“, ,Portić“, ,Crno“, ,Go- lubince“ i ,Žminac“. Na suprotnoj strani pak nema takvih vrela. Po dnu (30-—40 m) pak teče voda od neko 36:5 do 375%, slanosti, dok po otvorenom jadran- skom moru ona ima ne samo u dubljini od 40 m većina površini preko 38%... To je jasan dokaz, da ovu vodu rastanjuju izvori, koji izbijaju po dnu morskom, djelomice još prije no što je dospjela u sam zaliv, djelomice možda u njemu samom. Navedena vrela slatke vode od znatna su utjecaja na vrijednosti za salinitet površine zaliva. Crpimo li vodu na površini samo za 1 do 2 em dublje — što je veoma lako moguće — bit će slanost i temperatura znatno veća nego upravo sa površine. Dokazom su na pr. opažanja kod Babna (vertikala 15): na istom je mjestu a uisto je vrijeme temperatura bila jedamput 10:89 € a S = 9:34%,, drugi put 960C a S = 189%. Upoznavši ovu činjenicu mjerio sam temperaturu dne 14,V. često puta neko 3 cm. dublje od povšine. Te sam podatke uvrstio u tabele ispod temperature za 0 m. Upozorujem istraživače našega zaliva, da se u buduće osvrnu na ove od- nose prigodom odredivanja temperature i saliniteta na površini. Nešta su realniji podaci za dubljinu od 2 m, iako ni ovi nijesu posve valjani, Donji otvor crpala, što smo ga upotrebljavali i za vožnja sa , Vilom Velebita“, a s njim i kuglica termometra stoji istina u dubljini od 2 m, al gornji je otvor u dubljini od 1:50 m. Po tome je temperatura zaista izmjerena u dubljini od 2 m, dok se salinitet odnosi na mješavinu za sloj vode, koji je debeo 50 em (1:50 do 2:00 m), dakle toliko koliko je visoko (dugo) sano crpalo. Podaci za o; ne mogu dakle biti posve točni; morali bi imati neku prosječnu temperaturu za čitav sloj od 150 do 2:00 m dubljine. Vrijednosti za o; postaju prama dnu sve realniji, jer su i temperatura i salinitet u sloju od 50 em sve jednoličniji. Trebat će za naredna istraživanja konstruirati poseban aparat, koji će erpsti vodu samo iz tanka horizontalna sloja ito iz onoga, u kom se nalazi kuglica termometra. 36 Smatrao sam poradi svega toga podesnim da iz razmatranja posve isključim podatke za površinu, dok sam oprezno upotrijebio one za dubljinu od 2 m. Poradi hladne a slatke vode, koja upravo pliva po površini zaliva, raspored je temperatura do izvjesne dubljine katotermijski, ispod te dubljine do dna ano- termijski. U svakoj vertikali (površina — dno) voda ima dakle istu temperaturu u dvjema raznim dubljinama. Na površini su najviše temperature vode bile 9.69% 1 9.7% C a to na verti- kalama 18. i 17., dakle dosta daleko od Zminca. Nema po tom sumnje da je temperatura slatke vode na samom izvoru bila niža od ovih. Da su temperature na površini 19., 20. i 21. vertikale nešta više od navedenih, kako su bliže iz- voru, razlog je što sam sigurno dublje zagrabio vode, možda ni za 2 em. Sloj pak, koji rastavlja katotermijski od anotermijskoga rasporeda ima naj- višu temperaturu. Ta je bila — u dane mojih opažanja — neko 154," €. Po- ložaj pak toga sloja bio je u dubljini od neko 10 m. Od površine pak do 2 m du- bljine temperatura se naglo povećaje, dok od 2 m do 10 m mnogo polaganije raste. Ispod 10 m temperatura se naglo mijenja: u tom je naime sloju ,skok temperature“ (Sprungschicht), koji se ljeti nalazi u istoj dubljini po srednje- evropskim jezerima. O tom sam se osvjedočio opažanjima. Na vertikali 12. bilo je u dubljini od 10 m : 15:130 €, a onda — nakon što sam izmjerio u dubljini od 20 m—samo 1436" C. Prelazni je sloj dakle bio veoma tanak, tek nekoliko centimetara.! U drugu ruku pak isotermobate nijesu uvijek u istoj dubljini. Na njihov položaj utječu ponajviše atmosferski odnosi. Pod utjecajem — osobito — vjetra isotermobate se pomiču vertikalno: razvijaju se interni valovi, kojih je period ovisan o specif. težini vode, o formi vodene zavale i dakako o jakosti vjetra. Poređujući podatke od _11./V. za 1., 2. i 3. vertikalu_ sa onima od 14./V. 4. vertikalu razabiramo utjecaj vjetra. Tablica 2. Datum = 11./V 14./V. 11./V. 11:/V. Vertikala = + 3! 2: 1. "C 0 m (11:5) (10:8) (15:6) (11:5) (11:6) DG 13:09 14:87 13:40 13:20 Drin 1402 14:75 1401 1402 1044 13:45 1420 13:40 13:50 20 , 12:04 12:50 12:09 12:19 S "go 0 m 13:04 9:43 13:10 (13:46) 21 31.35 3458 31:80 3103 GANA 36:06 BGE! 30:95 30:95 10144 36:36 36:24 35:39 36:29 20, 36:67 36:64 36:64 36:80 Dne 11. dok je duvao ENE, maximum temperature nije bio na površini već u dubljini od neko 7 m; a to je stanje trajalo i slijedećega dana, iako je vjetar bio znatno popustio.* Pod utjecajem vjetra valovi su bili počeli bez sumnje već 10,/V., da .innerhalb ihres Wirkungskreis ausgleichend wirken“ :8 poradi ' Na drugom ću mjestu razložiti kako nastaje taj skok temperature. “ Dne 13. V. nijesam mjerio po zaliva. već analizirao klor. A Merz; Die Sprungsehichte der Seen.,Milteilungen des Verenes d. Geographen a. dl. Universitit Leipzig“: Leipzig. 1911. pg. SH, BTA njih je maximum temperature postepeno slazio sa površine u dubljinu. Da su valovi bili veći ili da su trajali više dana, bila bi zavladala homotermija od po- vršine do dna. Nu taj se proces nije razvio samo poradi kratka trajanja vjetra, već i poradi fizičkih odnosa u vodi zaliva. Malena specitička težina 1 niska_tem- peratura slatke vode, koja neprekidno teče po površini zaliva, znatno oteščava potpuno, nizjednačenje“ temperature i saliniteta. Ta se slatka a hladna voda (površine) sporo miješa sa toplom a slanom vodom donjih slojeva. U slatko- vodnim jezerima lako može zbog vjetra — odnosno zbog valova -— da nastane homotermija do znatnih dubljina, jer je diferencija med specifičkom težinom vode na površini i onom na dnu veoma neznatna. Voda je dne 10. i 11.,/V. morala teći po površini smjerom vjetra (ENE- WSW), dakle sa sjeveroistočne obale, gdje izbijaju slatka a hladna vrela, prama jugozapadnoj obali. Ovdje se gomilala ta voda, protiskujući se kroz vrata. Babno- Gavranić u otvoreno more. Odavle_je pak ulazila u zaliv po dubljinama slanija voda,! koja je dakako u samom zalivu postala ponešto slađa. Dne 14/V., kad je vjetar bio odavna prestao da duva, povratio se ,nor- malni“ 1 raspored temperature, što ga imaju ljeti naše vode : na površini maximum, na dnu minimum. Tek što taj maximum nije bio upravo na površini, već ispod hladnoga sloja slatke vode, koji je prama udaljenosti od izvora tanji ili deblji. Mjereć ći temperaturu na potezima Sansovo- -Žminac i Žminac-Gavranić zapanjili me podaci za dubljinu od 5 m, posebice onaj na 20. vertikali : 13:53 €. Pod Žimincem naime izbija na duu zaliva jako vrelo slatke a veoma hladne vode. Došavši u dodir sa slanom vodom pomiješa se s njom, prihvaća višu temperaturu (pak i veći salinitet), al je ipak još tako hladna, da se to primjećuje dosta da- leko od izvora. Dne 12./V., dok sam mjerio po jugoistočnom dijelu zaliva, taj je hladni sloj (ispod 14" €) u dubljini od 5 m postojao na 19. 20. i 21. verti- kali; dokje na 18. vertikali bilo tek nešta preko 14" (1403 €), kako se vidi iz ovoga pregleda.! Tablica 3. Vertikala = 18. 19. 20. 21. 0 m 921" 1051" 10:86" 10:000 saa 1404 14:28 14:28 I+47 D m 14:03 13:81 13:53*% 13:76*% kos 14:33 14:48* 13:84 13:77 20 , 13:67 13:56 13:52 13:39 30 š 1224 12:34 —t 12:02 (= 28 im) U jugoistočnom kraju zaliva postojala su dakle dva anotermijska i dva katotermijska poređaja temperaturi. Ovi su isti odnosi vladali i pod Gavranićem, gdje sam bio usidren dne 15.V. Tablica +. Gavranić T! 30v a. m. 10/ a. m. 12/ m. 3! pom. om (950%) (1:00) (12:76) (16:459) 2, 15:03 14+85 15:08 15:93 D S 14:90 14.71 15:01 19:15 10.0, 15:13 IT 15:09 12:03 20 ., 13:59 13:62 13:61 12:60 80, 12:50 12:49 1244 14-49 ! Na plovidbama sa Vilom Velebita“ bio je na 1. postaji (neko 4 km daleko od Bakur skoga zaliva) salinitet u 20 m dubjine uvijek oko 38"! ! Zvijezda uz brojeve znači, da je temperatura mjerena dva puta, 38 Navodim odmah, da lađica nije mogla biti uvijek na istom mjestu, već. se polagano pomicala prama jugu: sidro je naime bilo premalo pak se nije duboko zabilo u glib. Odmakao sam se konačno od prvotnoga položaja za neko 150 m. Da me struja gonila uvjerio sam se i mjerenjem njena smjera s pomoću Ekma- nova strujomjera. Do dubljine od neko !, m (atoliko je od prilike ronila lađica u more) struja je neprekidno polazila iz zaliva u more.! Ovaj sloj hladne vode u dubljini od 5 m nijesam opazio ni na 16. ni na 17. vertikali. Vertikala 16. nije identična — s obzirom na položaj — sa _sidrištem kod Gavraniča: ovo je naime puno bliže kopnu od one. Iz svega toga zaklju- čujem da se navedeni sloj od Crna prama Gavraniću sve više istanjuje 1 u hori- zontalnom i u vertikalnom pogledu i da ga nestaje ne daleko od gavranićeve obale. Dne 14./V. usidrio sam se pod Brestićem (vertikala 8.), da dobijem neki pojam o vertikalnom pomicanju isoterma. Pogled na dobivene vrijednosti — uz neki obzir i na one za vertikalu 7. — uvjerava me, da je temperatura od 7/ a. dalje rasla u svim dubljinama, (najslabije dakako u onoj od 30 m). Obrnuto je sa salinitetom. Tako se n. pr. nalazila isoterma od 134 € 140 € dubljini od na vertikale 8: 10 m 5 om u. 74. Om'a. m. a > tan oak BE » 104 0m m s 8: A MOR. , 124 40m p. H g Tu: HSV 11 b ko Oh Fm £ Vidi se očito, da su isoterme slazile u dubljinu, a to pomicanje shvaćam kao temperaturnu ,seiche“. Dakako da nije moguće odrediti vrijeme titranja, jer ima premalo posmatranja. Htio sam se tek uvjeriti dali ima uopće takvih po- micanja u našem zalivu pak da ih podesnom prilikom proučim pobliže. Uvjeren iz navedenih podataka da se mogu razviti interni valovi, pokušao sam da teo- rijski odredim to vrijeme u nadi, da ću ga utvrditi opsežnijim posmatranjima, Po načelima, koja su formulirali B. R. Watson a onda W. Sehmidt, vrijedi ren 1 U našem je slučaju 7 (duljina zaliva) = 459 km, g =9%81 m an = broj linija čvorova. Budući da je ,prelazni sloj“ bio u dane opažanja u dubljini od IO m bio hi = 1:02875 a 4 =100m, = |:0296248E = 198 E RBR B bez obzira na korekcije, koje za h zahtjeva W. Halbfass. Za titranje sa jednom linijom čvorova (u = 1) bio bi € == 40809 sekunda ili neko 17.3/. To- liko je vremena trebao interni val sa jednom linijom čvorova, da se pomakne od Bakra do Bakarca i natrag. Postoji li pak val sa jednom linijom čvorova, koji se pomiče od SW- do VAZ- obale i natrag. onda bi bio € 1.84 za prosječnu širinu zaliva = 0.67 km. Imadđe li u isto vrijeme transversalnih i longitudinalnih internih valova a sa više linija čvorova, onda se problem uvelike komplicira. Razriješit će se* takav za- imršeni problem tek na osnovi simultanih posmatranja na bakarskoj i bakaračkoj strani pak pod Zruom i Brestićem. Uzdam se, da nije to vrijeme predaleko! ! Osobito je | jaka bila ta struja pod Babnom, kuda sam prolazio oko 5/4 p. m., vraćajući se s Gavranića u ka Oba su mornura morala snažno veslati da prevale taj rt. o-—_-——p;nj ij di jj, a. Bit će neko 50 godina što je F. A, Forel počeo da u Lćmanu proučava povremenu ritmičku denivelaciju vode, koja je ondje poznata kao ,,seiche“ (talij. nsessa“; njem. ,Seespiegelsehwankung“). Od tada se našlo, da ima takvih de- nivelacija u svim jezerima, a u novije ih je vrijeme otkrio prof. R. Sterneck!) po lukama, zalivima i kanalima uz našu obalu Jadranskoga mora. Bakarski će zaliv biti vanredno znatan objek za proučavanje takvog pomicanja vode, jer je prostrana zavala, koja je po uskom kanalu spojena sa otvorenim morem. Za određenje titranja vode potrebno je znati položaj uninodalne linije, jer se Srdje voda ne pomiče vertikalno. Budući da još nemamo u Hrvatskoj limnimetra,* pokušao sam da barem teorijski odredim položaje uninodalnih linija i trajanje glavnoga nihanja. Po istraživanjima. R. Sternecka jedna takva linija imala bi da postoji upravo u kanalu (Babno-Gavranić), koji spaja zaliv sa morem; na obali pak na pr. kod Crna imala bi da bude razvijena nabreklina. Čitava bi se vodena masa bakarskoga zaliva pomicala dakle njegovom širinom (od NE- do SW-obale i natrag) a BEKO navedene linije Babno-Gavranić, Za određenje trajanja jednoga nihaja dostaje u prvi mah Merianova formula 2 ei Mor) gdje je t vrijeme u pape, ( udaljenost med linijom čvorova i pao nem (kod Crna), dakle 1120 m, 4 = 25:8 m prosječna dubljina zaliva a g = 9811 Jedno ke trajalo bi E neko 2:54 min. (odnosno 5:08 min.). Drugo glavno titranje moglo bi se razviti po duljini zNa: od Bakra do Bakarca i natrag. Za orijentaciju služi formula P. Du Boysa: E E. ar m i Presjekao sam Bakarski zaliv sa pet ravnina, a poprijeko uzdužnom profilu pak sam dobio ove vrijednosti: Tablica 5. Udaljenost Najveća Pareijalne profila od dubljina pro- sume od ZU re. Jaza u fila u m Jaza u min Tu hh, pa 0 0 0 1674 Ti +20 Žr) 1:674 1:099 do 1010 2 2:173 1:680 Za 1900 32 K459 2:1706 2, 3110 38 6629 1:965 a 390 31 8:197 2202 Za 4600 0 10-399 dakle okruglo : 10:4 minute. LR. v. Sternek: Uber ,Seiches“ć an d, Kiisten der Adria. Sitzber, d. k. Akad. d. Wiss., Math,-Nat. K1., Bd, 128., Abt. Ila. Wien, 1914, * Fabrika u Genevi, koja izrađuje limnimetre. nije htjela da u ovo ratno doba otpremi aparat u Zagreb, 3 Pobliže o tom (med ostalima) razlaže A, Endrćs u svojoj raspravi: Seesehwaukungen am Chiemsee, Trannstein, 1908. pg. 57—60. i) Transversalna linija. čvorova imala bi da bude u polovini toga vremena . t] dakle u neko 5:2 minute t. |. med profilima 4 1 44. Pobližim računom dobijemo, da se ona nalazi na poprečnom profilu, koji je udaljen od Jaza neko 2315 m, Utvrdivši ovako pološaj obiju glavnih linija čvorova, važan nas problem čeka da riješimo: odrediti s pomoću limnimetra trajanje nihanja vodene mase, pak u kojoj mjeri utječu na nje odnosi u atmosleri (pritisak uzduha i vjetrovi). Al onda još nešto: dali naime stoje u kakvoj vezi ove ,seiches“ sa internim valovima, ne utječu li jedne na druge i u kojoj mjeri? Dodatak. A. Meteorologijska posmatranja od 10. do 15. maja 1915. Pritisak uzduha 21 Temperatura uzduha. * € Dies Zra.m. 2! pom. 9p.m. Min. Mar. Tha.m. 2pim. pm. 10. 761 1624 TO 22:3 (19 2) 21:9 15:3 ill GL 595 DT 30130 2 ibes( 9:6 IŽ: 56:0 D495 Db OG SL9:S 134 157 18:0) 1. 540 HD 55:8 14:0 235 17:8 Prebij, 18:3 1+. DTT DTD 582 12:4 22:6 141 ki) 15:5 15. 60:5 DOT G1:5 14:9.- 26:2 16:0 230 (18:6) Naoblaka (1—10) Padaline p2/1 Vjetar — (0—10) 10. 10 7 ID 3 ENE, ENE, NE, lite 108 7 10 IH ENE, ENE, ENE, 12: 10 5) 4 — INE, SW, W, 13. [5 3 0 za NW, WNW, — 14. 0 1 0 — — SW, — 15. b li ( — = SW, NW, “Bije B. Hidrografijska posmatranja. | ž 1 2 | : | | S Er 16 ci I: - siE=| je | 0 So % 1 = km | 9G CLS] % (7) ki S | | | E | SI | A S | 1 g 2 l Profil Podbok-Fabrika dne 11. maja 1915. od 42 30 p. m, do dne 14 maja 1915. od 472 35m p. m. do 54 10m p. m. Db! 15" p. m. Om| 11:6 | 744, 13:46 | 10:80 (10:04) Om| 108 | 516! 934| 748] (6:95) 1. 2,11320 1745 31531 2533/2369] 3 | 2,|1487 1914. 34581 219) 25:70 D»| 1402, 1990. 33:95 | 28:89 | 26:94 B»| 1475. 19:62, 35:14 | 28:48 | 26:37 10 ,, | 13:50 | 20:09 | 36:29 | 29:17 | 27:31 10, | 14:20 | 20:06 | 36:24 | 2912 2711 20 » | 12:19 zd 36/00 | 29:37 | 27:76 20, | 12:50 | 20:18 36:47 | 2931 | 27:65 | | dne 11. maja 1915. od 54 15m p. m. do dne 11. maja 1915. od 640m p. m. do: Bh BON p. m. 64 40m p. m. o. || Om/ 116 | 724] 1310| 1091 | (FTI 4 | Om 115 | T21 | 18:04 10:47 | (9:73) “| 2,|1345| 1760 3180, 25:95 | 23:86 2,11309 1785 | 31:36 | 25:18 | 23:52 i 1401. 19:90, 3590 2889 2694 b, 1402, 19:96 | 36:06 | 28:98 | 27:02 (10,| 1340, 2011. 36:33 | 29:20 | 27:36 10,1, 1345 | 20:13 | 36:36 | 23:23 | 27:39 20 ,| 12:09 | 20:28. 36:64 29:40 | 27:87 20, | 12:04 20:30 | 36:67. 29:47 | 27:90 il | Ul | li li Profil Crno-Babno | | \dne 12. maja 1915. od 74 Qm a. m. do \dne 12. maja 1915. od 9#0m a. m. do | 74 45m a. m. | 9h 4Bm a. m. Om| 107 | 5035, 911, 729, (6:78) || Om/ 106 | 4.78) 8:66 6:93 (6:46) 11. 2, 1408 | 16:79 | 30 26 24:31 | 22:56 13. || 2, | 13:48 | 18:36 | 33:17 | 2665. 24:90 5,1 1449. 1920 3469 2787. 25:85 Bu, 14438 1968/ 35:53 2806 26:93 10, | 1484. 19:96 36:06 | 28:98 26:83 10 , | 15:23 zu 36:36 | 2925 2699 20, | | 20, | I ==) 180,1265, 2030 36:67 29:47 27:80 30,( 1218, 20:35 | sina 2909 | 2794 | daa ei fi ra 36, | 11:38, 20:59 | 37:19 | 2990 28:45 \dne 12 maja 1925. od 7/4 B5m a. m. do dne 12. maja 1915. od 97 595m a. m, do | 8h 40m a. m. 10 50 a, m. Om| 1038 | 389| T05| 5:63 | (5:24) Om 105 | 444. 804. 6:43 (5:98) 12. (| 2, 1364, 1891 3416 | 27:45, 25:63[ 14.2, 1378. 1862 3364 2703 | 2522. "5, 1889/ 1940, 35/05 | 28:16 | 26:26 b, 1455 19:38 | 3501 28:14 2610: 10, *15:11. 20111 36:20 29:20. 26:99 10, | 14:76 | 20:08 | 36:27 | 29:15 | 2702 120, | 1324, 20:18 36:60 | 29:30 | 27:49 20, 1340, 20:18 36:45 29:30 | 27:45 30 , | 12:48 | 20:32 | 36:49 | 29:49 | 27:82 30 , | 1211, 2037, 36:80 | 29:58 | 27:99 (87,1 11:16] 20:93 | 3946 | 30:46 | 29-01 185, | 11:42 | 20:54 | 87:10 | 29.82 | 28:35 Profil Babno-Gavranić dne 12. maja 1915. od 11/7 05" a. m. do dne 12. maja 1915. 124 Om a. m. do 114 50m a. m. | 12/4 50m p. m. Om| 108 | Đ16| 9.:34| 7:18 | (6:95) Om| 11:0 5'67| 1026 8:23 (7:65) 15. | 2.1 14441 19:16 | 34:61 | 27:82 | 25:82 [ 16. || 2, | 13:94] 19:02 34.36 | 27:61 | 25:72 Du (1454, 1959, 30:39 | 28:44 | 26.40 b, | 14711 19:61 | 30.43 | 28:47 | 26:39 10, | 15:45 | 20:10; 36:81 | 29:18 | 26:89 10, | 15:47 | 20:10 | 36:31 | 29:18 | 26:88 20,1, 13:17, 20-20 | 36:49 | 29:33 | 27:53 |20 » | 18:16 | 20:19 | 36:47 | 29:31 | 27:51 30, | 12:11: 20:38 | 36:80 |' 29:08 | 27:79 30, | 11:80, 20:45 | 36:94 | 29:69 | 28:15 | 40 , | 11:26 | 20:76 | 37:50 | 30:14 , 28:69 Profil Zrn-Brestić. | _ a == o == oonecuarmmeno> 7 i Ir ;1 z živici EE SIT Sram a|. = £ |:8 | 2 CI “(oo 9% | g Ž E | 20 CI "00 % | s B|kE |E E E | 2 [= > a > A Profil Sansovo-Žminac, | ll dne 12. maja 1915. od 2! 35m p. m. do | dne 12. maja 1919. od 3/7 30" p. m. do | 3! 20m pom. 4h Om pom. 21 | Om 10:6 471! 803. 683 (6:35)[ 20, | Om 106 461. 835. 6:68 (6:21) ll 2,1 14:47 17:86 | 31:91 | 25:64 | 23:73 2, 1428, 1932. 3490 28:09 | 26:07 (5, 1376| 19:50, 35:28 | 2831 | 26:43 \ ,( 1353. 1949 3521 2830 2648 10, 13:77| 1971 | 35:61 | 2862 | 26:72 410, 1381 1981 3679 28:76. 26:84 120, 13:39 2005 36:22 | 2911 | 27:28 (20, 1852 2015 3640 29:26 27:36 128, | 1202, 20:38. 36:82! 29:59 | 28:02 Profil Žminac-Gavranić. \|dne 12. maja 1915. 44 10" p. m. do ke? 12. maja 1915. od 54 10" p. m. do Dh Om p.om. | 64 Om p. m. 19. || Onr 108 | 391! 709/ 5:66 (6:25) [ 18. || Om/_ 96 | 211] 384 3:08 | (2:81) 2, 1428/ 1909, 34:49, 27: T1 | 25:76 [2 1404 | 1550! 2801 2250, 20:82 15, 138141951 8525 28832 #643 5,1! 14251 19:59] 35:89 - 28 4. 26:46 110, 1448. 2002, 3617. 2907. 2700 110, 1433 | 19:98, 36:09 29:01 | 26:98 20, 13:96 | 20:08 | 36:27 | 29:15 | 27:27 120 , | 18:57 | 20:15 | 3640 29:26 | 27:37 \130 ,1 12834, 20:41. 36:89 | 29:65 | 28:01 130,1 12:24 | 20:36 | 36:78 29:56 | 27:94 | lu. S ls sA oC| 01 |8%,| lo BE | | o s | 5 | A | | \\dne 12. maja 2915. od 6% 10m p. m, do | 74 BOm p. m. 17. || Omni _97 2:36| 429. 339| (314) 2,11411. 1888| 3411, 2741 | 25:50 | 5, 1422 1957, 36:30 2841 | 26:43 10, 14:40 | 19:95 | 36:04. 28:96 | 2691 20, 1840| 20:12 | 36:35 | 29:21 | 27:37 130. | 12:44 | 20:36| 36:78. 29:56, 27:90 | = z < | S | 3 | = & le su | CL [5% % 9 kr | E po o |S %/ %.| m GI a Skida > |a > | A | dne 12. maja 1915. od 7/4 10" p. m. do \dne 12. maja 1925. od 8" O" p. m. do 8B! 40m p. m. | 8" 40" p. m. | 10. | Om] 11:4 | 6911 1250. 10:03 (918)[ g, | Om 114 | 696] 1259 1011 (9:41) 2,| 1426, 1925, 3178. 2795. 25:98 | 2 1420 19:24] 34:76. 27:93 | 25:98 5,| 1445 1971. 3561 28:62 26:58 5, 14410 19:70, 30:69 | 28:60 | 26:57 10, | 1412. 19921 35:99. 28:92. 26:89 10, 14:40. 19:96, 36:06. 28:98. 26:93 20, | 13:30. 2009 36:29 | 2917 27:35 120. 1331 2010, 36:31 | 2918 27:35 30 ,| 1208 2034, 36741 29:53, 27:95 380, 1225 20:35 | 36:76 | 29:55 | 27:98 —— ————> m. do 8:94 | (8:33) 21:99 28:69 28:98 29:43 29:77 | E ži AE CI S oo % gt E | Profil Zrn-Brestić. \\dne 12. maja 1915. od 8" BO" p. m. do | 9420" p. m. g. | Omlil1 615/ 1113| 893 (8:32) 2,| 1412. 1922 34721 27:90. 2996 Đ,. 1457! 19:74. 35:66. 25:66 26:60 10, / 15:24. 20:09 36:29, 2917 26:93 20, 1340/ 20:14. 36:38. 2924 2740 130, — — — = = Brestić (sidrište). dne 14. 1915. od 74 a. m. Om 9.9 2 |O BO 3:99/ 1 (810 148 8.|2,/ 1461 1905. 3442 | 27:69 | 20:62 5, 1398 1992 3999 2892 26917 10, 302/ 2016 3642 2927 2761 20, 12:18, 20:38 36:82 | 29:69 | 2800 30, | 11:33 20:50:| 37:03 . 29:77 | 28:32 10% a. m. Olma==B14: 1 2 m = 14:60" bm== 14: 1085 ==113:682 sE 12:398 20. ='\11: 124 409 p m. Om 103 | 384, 696. 596. (517) 164 | | 2,1 15:30 1901| 3434 | 2760, 20:42 | 8. | 5, 1455, 1982| 35:81 | 2878. 26:71 10, | 13:87| 19:99 | 36:11 | 29:02 | 27:09 20, 1243 20:25, 3608 | 2940. 2774 30, | 11:62 | 20:40 | 36:85 | 29:62 | 28:12 jee zl|ae she: £ = | VO NeG 5 "oo % I | ž El | So CI S o s| = nE | > = = & | Profil Brestić-Fabrika. lj dne 14. maja 1915. od 2/ 5" p. m. dojj dne 14. maja 1919. od 2/4 39" p 2h 49" p. m. \ 3! 35" p. m. 7 Om 1195 7:09 | 12:83 | 10:29 | (9:56) 6 Om| 111 6/16 | 11:15 16:2 z | 16:7 2,| 1533| 1545 | 27/92 | 22:43 | 2049 2, | 15:29 | 1928 34:83 5, | 1459 19:77 | 3511 | 28:70 | 26/64 b,| 1478| 19:76 | 35:70 10/, | 1434 | 19:96 | 36:06 | 28:98 | 26:93 10, , 14:43 19:96 36:06 20, | 12:37 | 20:30 | 36:67 | 29:47 | 27:83 20,1 12:38 | 20:27 36:62 30 , | 1160 | 20:45 | 36:94 | 29:69 | 28:19| 30 , | 11:58 | 20:50 | 37:08 20:80 26/08 26:93 2718 28:27 ===; S | a E ( CI | S %49 9% ot sE Profil Brestić-Fabrika | l\dne 14. maja 1919. od 37 45m p. m. do 4h 20mm p. m 5. Om 108 b25| 951) 7:62 (7:09) | 17-b | 2, 1520/1926 | 31:79 | 27:96 | 25:83 4 5, 15001! 1985 | 35:86 | 28:82 | 26:61 110, 1471 2006 | 36:24 | 29:12. 26:99 117, 12:91! 2017| 36:45.| 29:29 | 27:55 M. Salopek: Ladinički škriljavci kod D. Pazarišta. TABLA I, Ladinički škriljavei u dolini potoka Popovače. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV. 13. . jA ZRALN > mie Z ra RA NB : e AJA E ke so DE peak eko p ; sc) 4 dt HRD! ta nAf je Aha vri 3 DI M. Salopek: Ladinički škriljavci kod D. Pazarišta. SL 1. a—e Dinarites (Velebites) dinaricus m. s. p. Sl. 2. a—e Halilucites Haugi . s. p. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV: 13. M. Salopek: Trijadička fauna Kuna-gor e. TABLA I. SI. 1. a, b. Ceratites celtitiformis Haver. SL 2. a, b. Bulogites multinodosus Haver. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. 1 SLAV., SV. 13. M. Salopek: Trijadička fauna Kuna-gore. TABLA II. .1. a b. Judicarites sp. ind. 2. a b. Balatonites sp. ind. 3. Celtites intermedius Hauer, PRIRUDOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV. 18. M. Salopek: Naslage s Daonellama u Hrvatskoj. TABLA Sl. 1. Daonella sp. ind. af. Lommeli Mojs. Sl. 2. Daonella sp. ind. SI. 3. Daonella sp. “nd. af'. Lommeli Mojs. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV. 138. M. Salopek: Naslage s Daonellama u Hrvatskoj TABLA II. Daonella sp. ind, af. tyrolensis Mojs. PRIRODOSLOVNA ISTAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV. 18. A. Gavazzi: Bakarski zaliv 1:30.000 = r—_m_m_mn=S>H—===—=—SĐ km ; pas Ć (e...... 10 m ----- 20 + > +-+e 304 —-e—.-.. HO « O .\Solubnjee : \ Žminac he ika Bakarac (20 GQ. Bakarski zaliv PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRV. I SLAV., SV. 18. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRVATSKE 1 SLAVONIJE POTAKNUTA MATEMATICKO-PRIRODOSLOVNIM RAZREDOM JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI, S POTPOROM KR. HRVATSKO -SLAVONSKO -DALMATINSKE ZEMALJSKE VLADE IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI. SVEZAK 14. Dr. A. GAVAZZI: PRILOZI ZA LIMNOLOGIJU PLITVICA. (S 2 karte.) Dr. J. HADŽI: REZULTATI BIOLOSKIH ISTRAŽIVANJA JADR. MORA. Hidroidi II. (S 11 slika.) Dr. V. VOUK: BIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA TERMALNIH VODA HRV. I SLAV. (Drugi izvještaj). * Dr. V. VOUK: PRILOZI FLORI SLATKOVODNIH ALGA HRVATSKE. Dr. 1. PEVALEK : PRILOG POZNAVANJU ALGA HRVATSKE I SLAVONIJE Dr. M. SALOPEK : MONOGRAFIJA TRIJADIČKE CEFALOPODNE FAUNE KUNA-GORE. Prilog II CIJENA K 8: ZAGREB 1919. KNJIZARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ST, KUGLI. TISAK NADBISKUPSKE TISKARE. VI SUMOVAN I ozna k KVULAFTOM Ni o pi : mje " . 2 d a m Pao : i i. Ga ; ZOKIY HAŽLJANJS SNZMITAMJAQ: (OXZKOVAJE-OHZTAVAN ELE mie dLAGSI Pe ITEOATALMU 1 PTAOHAKS KLIMAGANA AXAMAVA 20 209W +1 AASAVE.: (ut 8) A GDPEKJA TLO OMOKNLICA idila de, KU dit ZARON AL At VIŠAHTKA MUZEO ME *enisjrui dass) VAN NA KOT HE NA NNEET tora soon sašao AREVA AH KAK RLEBOVOdTLIH LAGAR S (JE 1 RAKA VE ALKA: DEKA VAKSOT BOJI HI gali ga0aa zva HRK grada karo drbtake saeisosna £ 2 iqq0 * .—8 4 AMAUO GIRI HZAVAN NAG KA 92 HUNI ARA GREKE VA JAGODI ANAŠTIKA INA ZKIT HRETIABIHSTAK ZAKIT Prilozi za limnologiju Plitvica. (S 2 karte) Napisao pravi član dr. Artur Gavazzi. Primljeno u sjednici matematičko-prirodoslovnog razreda Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti od 23. oktobra 1916.*) Uvod. Saopćujući ovdje ponajglavnije resultate hidrografijskih istraživanja, što sam ih prigodice izveo dosad na Plitvičkim jezerima, izrijekom ističem, da će se ta moći sistematski učiniti, kad bude ondje osnovana ,hidrobiologijska postaja“, kao što je ima već odavna svaka kulturna država. Uvjeren sam da će naša Jugoslavenska Akademija — dok se srede politički odnosi u državi SHS — poduzeti i u tom pogledu podesne korake, kao što je to i dosad činila, pak da ne ćemo dugo čekati na oživotvorenje takva instituta. Sa svoje strane pak izričem hvalu Jugoslavenskoj Akademiji, što mi je materijalno pomogla, da sam dva puta (1915. i 1916.) mogao posjetiti Jezera zaradi rješenja nekih pitanja. Međutim ima još mnogo neriješenih problema, a ja sam ovom radnjom baš htio da na nje svratim pažnju naših naučenjaka. 1. Morfometrijski podaci. Za rješenje izvjesnih hidrografijskih problema navest ću neke morfometrijske podatke, koje sam mogao dosad dobiti ili iz- računati. a) Apsolutna visina zavala. Da se konačno uklone nesporazumci o dife- rencijama visina između pojedinih zavala plitvičkih, nivelirao sam ih godine 1912.!') Budući da nije bilo vodomjera ni na jednom jezeru, a još ni danas (1919.) ih nema?), nijesam držao potrebnim, da ih niveliram od početka do kraja, jer bi trud bio uzaludan. Spojio sam nivellementom donji kraj Prošća sa gornjim krajem Kozjaka, pa onda donji kraj Kozjaka sa Milanovcem. Izostalo je na taj način određenje slaza vode u Prošću i Kozjaku; ali jer je taj slaz ne- znatan, ne će to biti od utjecaja na konačne rezultate. Ta, brojevi, koje ovdje priopćujem, pouzdani su samo počevši od decimetara baš jer nema vodomjere. Evo tih relativnih visina: Tablica 1. Prošće Batinovac : | IMSI iri s =u247 m Ciginovae Veliko jezero sika“ sreli ZAŠ un . e neaL9JE? Okrugljak Malo jezero i vđafe r=pa21, —=420;9345 Batinovac. Galovac *) Ovu sam raspravu popunio novijim podacima. A. G. !) A. Gavazzi: Relativna i apsolutna visina Plitvičkih jezera. ,Rad“ Jugosl. Akad, knj. 198.; Zagreb, 1913. : *) Žalosno je, što kulturno-tehnički odsjek kr, zem. vlade nije smatrao važnim, da to učini! Galovac Kozjak x g) 19:68 m nae eZ TiTon Milino jezero Milanovac . a st" 1179. Mida * — 890, Gradinovac Gavanovac : — 008 m OMP O a E AE 5 Jezerce Kaluđerovac . — 1801 , . — 192, Kozjak Novak. brod Članovi su bivšega e. i kr. vojno-geografijskoga zavoda u Wienu nivelovali god. 1908. med ostalima i liniju br. 305 od Drežnika do Otočca!) Na njoj su odredili aps. visinu triju važnih tačaka pored Plitvičkih jezera i uzidali u tri objekta po jedan ,biljeg visine“: ' Društveni h6tel nad Kozjakom ima 591'9913 m a. v. Vila Š. Vučetića do Kozjaka, 5498537 , , Vila G. Janečeka do Prošća P6392257 "MUDRI Na zamolbu predsjedništva našega ,geologijskoga povjeremstva“ saopćio je bivši e. i kr. vojno-geografijski zavod da je (ispravljena) aps. visina ,biljega“ na Društvenom hćtelu 591:9829 m. Na ovu su kotu bile vezane visine pojedinih objekata prigodom trasiranja plitvičkog vodovoda: zdenae na desnoj obali Kozjaka (kod mosta) a) hrbat pipća ["Zegovasogav mari srijna 598092 apstvis b) treća (ngjgornja) stepenica Biga 597 4520 mms vodovodni izlijev do Kozjačkog mosta. . , 535359, , vodostaj Kozjaka (ljeti 1908.) . . . .. DINE ZABSNO Labu nue Ovaj niski vodostaj Kozjaka posljedica je veoma sušne godine 1908., kakve ne pamte ni najstariji ljudi onoga kraja.) Vežući na ovu pošljednju točku gore navedene relativne visine, dobijemo za taj niski vodostaj ove aps. visine : T Tablica 2. Prošće 204. # ginnej . 163651 4m Gradinovac . . .. 55297 m Ciginovacii , muerta 62528..5 Jezerce maossjiu .(5ue552:890 Okragljaka imo motts61815u; Kozjakhulesa cid bout 153458885 Bakinovac . .. . <. 61003 , Milanovac ./:.4./1. 04:523' 12, Veliko jezero . . . . 60756 ,, Gavanovac . dobe 514122. Malo jezero*. . . . 60587, Kaluđerovac . . , . 50495 ,, Galovac... 004. 2.0. (58444 Novakovića brod. . 50303 , Milino jezero . . . . 56476 Ove apsolutne visine vrijede za navedeni veoma niski niveau vode, pak će lako biti reducirat ih na nul-potez, kad budu postavljene vodomjere. b) Areal Plitvičkih jezera. Za prvi dio svoje monogralije o jezerima kršaš) izmjerio sam areal Plitvičkih jezera na vojnoj karti 1:25.000. Poradi prigovora da se moji brojevi ne slažu posvema sa podacima katastra nastojao sam da do- bijem valjane vrijednosti. Kr. arkiv mapa u Zagrebu priopćio mi je*) areale Ko) Mitteilungen des k. u, k, militirgeogr, Institutes. Wien, 1910; Bd. 29. (pro 1909.), pag. 75. *') D. Franić Plitvička jezera, Zagreb, 1910., pag. 235. "A. Gavazzi: Die Seen des Karstes. ,Abhandlungen“ d. k. k. geogr. Gesellschaft, Wien; 1904. 4) Posredovanjem €. dra. Zd, Concilije, kome za uslugu srdačno zahvaljujem. dpuhkeosa dos: i i iv O svih jezera i slapnica u ralima i kvadr. hvatima. Ove sam pretvorio u mi, upotrijebivši kao modul!) za jedan ral 575464 m? a za 1 kv. hvat 3:5966 m?. Uvidjevši, da se rezultati ne slažu s Franićevim podacima?), pošao sam drugim putem. Na katastralnoj mapi 17 = 80" (1:5760) izmjerio sam planimetrom kat. čestice 4—11 1 16—22, za koje je na njoj označena površina sve zajedno sa 9 rali i 675 kv. hv. (= 65.73285 m?): dobio sam 195 plan. jedinica. Po tome 1 plan. jedinica na karti ima 33709 m*. Pogrješka dakle od jedne jedin- cate planimctarske jedinice a ta je dakako dopuštena — utječe na četvrtu decimalu podataka, izraženih u kvadr. kilometrima. Tablica 3. Areali Broj o Oznaka nekretnina po arkivu mapa po izmjeri čestica Š AP ral. [1 hv. | km km? 1 5005 | Prošćansko jezero... ...[|118 (145 0:6796 06809 2 :| 4989 Kiginiyvaci dowsosukare odi, di 1425 | 00685 0:0708 | 3 4986 Okrugljak. a, A Te z 8 | 1493 00514 00489 4 4988 Bakinovac!) gornji... ..|— =.) = 00047 | 5 ze Bakinovac?) donji... ... 1 azad 00093 00148 | 6 4987 Velikorjederoš.. “u. SRBE 6) 429 00303 00196 7 - Malajjezero! , ff. < < e — — —_— 00111 S — Vir (iznad Galovca) : — — = 00041 9 4990 Galovac e : “| 20 654 01176 01254 10 4992 Miline jezero DK t — 396 00013 00013 ll 4994 Gradinsko jezerož) . . ..|\ € an. GS 00755 12 # Jezerce (Baget) haeke 2") 13 1180. | 00789 0 0067 13 5002 | Kozjak (bez otočića)!) . . . 143 | 193 08244 08260 (otočić — 0:0125 km*) 14 4055 Milanovo jezero ZU ia VE 6 139 00372 | 00387 19 4056 Gavanovo jezero . Niksvaša obć 2 714 00141 0:0074 i 4057 Kaluđerovo jezero Nase 4 196 00234 00202 17 — Novakovića brod . , . : - = = 0'0054 !) Neki zovu oba jezera ,Bakinovac“ (Bakino jezero), a drugi ,Batinovac“ (Batino je- | zero). »Bato“ se od mila govori za brata, a katkada i za ,baba“ (oca), U iskazu“ kr, arkiva mapa naveden je areal za ,jezero Bakinovac“, a taj se odnosi samo na donji Bakinovac, U tom me mišljenju utvrđuje sama mapa: na njoj je za donju zavalu označeno ime ,Bakinovac“, dok gornja zavala nema imena. *?) Po navedenoj katastralnoj mapi ,Gradinsko jezero“ ( Jezerce nad Kozjakom) sači- njava cjelinu sa ,Bugetom“ pak zbog toga mislim da se areal od 0:0789 km? odnosi na obje zavale. U tom me mišljenju utvrđuje i činjenica, da u popisu ,arkiva mapa“ nema posebna | podatka za areal Bugeta, a niti toga naziva. U tom su popisu navedena tri mala jezera med Gradinskim jezerom i Kozjakom: ,jezeree nad Kozjakom* (0:000288 km"), jezerce Vir nad Kozjakom“ (0:000676 km“) i pjezero Vir med Jezercem (== Gradinskim jezerom) i Kozjakom“ (0:001397 km"). Na katastralnoj mapi pak nacrtano je pet jezerca, 5) Areal po ,arkivu mapa“ vrijedi za ,Gradinovac“ i za ,Jezerce“ (Buget), jer za ovaj nije posebice naveden, 4) U popisu ,arkiva mapa“ ne kaže se da li je u arealu za Kozjak od 0'8244 km? ura- čunan i areal za ostrvo, al se po mojoj izmjeri (0'8260) vidi da toga nije, Pored sve pažnje i ponovnih mjerenja nijesam mogao da postignem sa glasnih resultata med kartom i podacima arkiva: diferencija se ističe ne samo u četvrtoj već i u trećoj a poradi ove i u drugoj decimali. Posebice pak na- ') w. J ordan: Handbuch der Vermessungskunde. Stuttgart. 1893. Bd. 1, pad. [54]. ?) D. Franić: Plitvička jezera. Zagreb, 1910.; pg. 238. 6 vodim poredbu med arealom donjeg Bakinovca i Velikog jezera: po podacima arkiva ovo bi moralo biti preko tri puta veće od onoga, dok bi po karti bilo samo za 00048 km? veće. Poredujući Veliko jezero s Okrugljakom na karti, ovo bi bilo nekako 21'/, puta veće, dok bi po podacima arkiva bilo samo 1:7 puta veće od onoga. Već se prostim okom vidi da ovo potonje ne može biti; zbog toga mislim, da se uvukla pogrješka (možda pisarska) u broj rali za Ve- liko jezero: u mjesto 5 rali bit će valjda 8 rala. Po ovako ispravljenom podatku areal Velikoga jezera bio bi: (0191 km*, a taj bi se dobro slagao s mojom izmjerom na karti (00196 km?). e) Dubljina i volumen vodenih zavala. Na osnovi areala, kakve sam ih dobio od uprave ,arkiva mapa“, ponovno sam izračunao volumen vode i to samo za Prošće i za Kozjak, dok sam za druga jezera zadržao prijašnja svoja određenja, uvjeren da bi se upravo neznatno promijenila. Tablica 4. Najveća dubljina Prosječna dubljina Volumen (okruglo) Prošeeui.« im (403. m 13:24:m 0:00899 km: Ciginovac. . .. 134, 68, 0:00033 Okrugljak.\.gtgs “103.4 So 0:00032 Bakinovac donji . 5r9/15 32 0:00004 Veliko jezero . . 60 S 0:00006 Malo jezero . . 9:6 , 42., 0:00005 Galovagt.... BII 4286.4; 112.) D:00117"7 Gradinovac . . . 140 4% ZO; 000016 JeZeKCe;1,. uo. 84, STE, 0:00004 Kozjsk“/\!, “Galovac. Buiav 132 18:4 18:9 1:0 biss" 132 Brošćeii, # ts:In1 22 17:2 19727 n Prema tome se temperatura vode od Kozjaka do Galovca umanjuje prosječno za 1:58 a, Galovea , Prošća 3 S oma oj SK Budući da je diferencija visina Prošća i Galovea 52 m a Galovca i Ko- zjaka 50 m, temperatura se vode umanjuje od Kozjaka do Galovca za 3:2 na svakih 100 m a.» oGalovea., ,Prošća :-, rel, ao KOJE Dakle ta se diferencija umanjuje prirastom apsolutne visine (gledaj D o- punak na str. 34.). Ako je to istina, onda bi u Kozjaku bilo — ceteris pa- ribus — nekako 21/,%C kad se Prošće smrzava. To je posve vjerojatno, jer je poznato da se Kozjak ne smrzava u isto doba kad i Prošćansko jezero. Gospodin i gđa Dattler preuzeli su hvale vrijednu dužnost, da bilježe temperaturu vode na površini Kozjaka svaki dan, Pored svojih poslova nije im bilo moguće da uvijek odrede temperaturu u isti sat, dapače kroz neko vrijeme ljeti — stanujući kod Prošća!) — bilježili su temperaturu ovoga jezera umjesto Kozjaka. Primjenjujući na njihova posmatranja navedeni moj resultat, reducirao sam prošćanske vrijednosti na vodu za Kozjak, uzevši kao mjeru umanjivanja 27% na 102 m diferencije med Kozjakom i Prošćem. U dodatku su ovoj raspravi navedene te reducirane temperature (od 1. VIII. do 15. IX, 1916.). Bilješke. Zaradi tehničke kratkoće ,sati“ su i ,minuti“ u rubrici ,doba dana“ rastavljeni decimalnom točkom. Oznaka se za ,vrijeme“ odnosi na čitav period prije doba posmatranja. k Dne 14. decembra 1915. stradao je termometar; drugi sam mogao poslati tek početkom marta god. 1916.; zbog toga nema posmatranja za 2 mjeseca i po. Početkom februara 1917. Kozjak se smrznuo, a to je trajalo nekako do početka marta. 3. Dnevni tečaj temperature na površini vode Voda kao loš vodič topline ne pokazuje ni izdaleka onakvih amplituda, kakvih pokazuje uzduh tečajem jednoga dana. Da nekako upoznam te amplitude mjerio sam tempera- turu vode na površini kod kupališta svaki sat od 7! a. m. do 7" pom. dne 11. jula 1898. i dobio sam rezultate, navedene u tablici 8. (str. 9). Po tim je podacima bio maximum temperature vode neko 1 sat poslije onoga uzduha. Tu činjenicu, koja je — u normalnim odnosima — posve obična, opravdava velika specif. toplina vode prama onoj uzduha, Poređujući aritmetičke sredine ekstrema za uzduh (16:3%) 1 za vodu (18:8%), vidi se da je voda bila toplija od uzduha za 25%, Tome je bio uzrok hladan sjevernjak, koji je počeo duvati već u 11" a.m. a koji je u 1/9" pom. doneo malo nevrijeme; to je bilo uzrokom da je temperatura uzduha bila dosta ') od 1. augusta do uklj. 15. rujna 1916. Tablica 8. Kozjak 11. jula 1898. pored kupališta. Nebo = Vjetar Uzduh Voda Minimum 10./11. VIL — — 9 Va (UTEG u Gra. mr) Ta. mi 0 tiho 16:4 18:0 S dla 0 S, 19:8 18:1 9% a. m 1 S, falteli 18:4 10,0, 3 tiho 21:5 185 nage ji N, 21:7. 187 124 m. - 10 N, 205 189 I* nom. 10 —- — (19:1) knj 10 ŽI oba 193 3? no» 9 ST == (19:5) maximum — — 22:9 — oko 3" 30"p. m.*) AN Ras, 7 tiho 21:8 19'6 maximum = == p. (20:0) oko 4% 40" p. m.*) prao 6 tiho 209 199 (Sd ja 7 tiho 192 19:5 PE 5 tiho 185 192 malena upravo u doba najjače insolacije. Aritmetička sredina njenih ekstrema (9:70 i 22:9%) bila bi za 2!/,%C niža od one za vodu. Uvijek je u redovnim prilikama temperatura vode dnevno a poprečno viša od temperature uzduha, a to sve poradi veoma različnih njihovih specif. toplina. Uzduh je, istina, po danu topliji, al je po noći mnogo hladniji od vode. U našem je slučaju do 7!/! a. m. temperatura uzduha bila niža od one za vodu; onda je nastao preokret: temperatura uzduha bila je viša, a to je trajalo otprilike do 55/," p. m. Od tada je uzduh ponovno bio hladniji od vode. Dakle za vrijeme od 24" uzduh je bio topliji od vode kroz 10'/, sata, a hladniji kroz 135/, sata. Al ne samo što je taj hladniji period dulje trajao, već su i temperature u njem bile puno niže od onih za vodu. Oba ova faktora tako snažno utječu, da je i u ljetno doba poprečna temperatura uzduha niža od one za vodu. Uzevši u obzir samo ekstreme, maximum uzduha bio bi morao biti (11. VIL. 1898.) oko 27:8%C, da u vezi s minimumom (9:7%C) podade aritmetičku sredinu (18:8%C), jednaku onoj vode. Pri tom bi bila morala insolacija biti veoma jaka, a ta bi bez sumnje bila povisila i maksimalnu temperaturu vode; pak i u tom slučaju voda bi bila pro- sječno toplija od uzduha. Drukčije bi sigurno bilo, da sam temperaturu uzduha mjerio na kopnu a podalje od vode. Kakve su u takvom slučaju diferencije med vodom i uzduhom nad njom s jedne a uzduhom nad kopnom s druge strane bit će zadatak simul- tanih opažanja podesnom prilikom. Po navedenim opažanjima nije bio utvrđen minimum temperature vode, koji se pojavljuje otprilike rano ujutru. Da i takav minimum upoznam ostavio *) Vrijeme maksimA izračunano na osnovi podataka u 2/4, 44 1 6" p. m. odnosno 41, 5h, 64, a po interpolacionoj formuli Mt = — am 2. GL Hopiner F.: Die Gezeiten im Hafen von Triest. Sitzber, d, k, Akad, d. Wis,; saBihtnita KI. Bd. 122., Abt. Ila; Wien, 1913, 10 sam kod kupališta u Kozjaku termometar u vodi po noći od 13. na 14. i od 14. na 15. IX. 1915. Priopćujem te podatke pored onih, što sam prigodice dobio, mjereći kod kupališta na Kozjaku po danu. Tablica 9. Temperatura vodene površine Kozjaka 13. IX. 1915. u 4 p. m. 15-200 GR Sri Domo 15:0 minimum 13./14. 142 14. [X 1915. u 8 am. 14:3 O 14:5 1, 15:3 64 15" p. m. 143 minimum 14./15. 141 15:.TX. 1915. u“8%* 457 a. m.1+H5 12% 15" pom. 154 0 Zo E svee sd) Sunce izlazi na Plitvicama u te dane oko 5!/,%, a minimum je vode bio nekako 1 sat kasnije (oko 6//," a. m.). Uzrok tome zakašnjenju valjada je bio položaj termometra: nalazio se naime u jednoj kabini; zaštićen od direktnih sunčanih zraka nije se živa počela ispinjati onda kad su one počele padati na nju, već onda kad se voda toliko ugrijala da je termometar mogao označiti tu povišicu temperature; taman prije početka toga procesa voda je imala minimum temperature. Taj se minimum temperature vode pojavljuje mnogo kas- nije od uzduha, jer je njezin kapacitet topline puno veći. Posve je dakle vjerojatna navedena diferencija od jednoga sata, Svakako je pak čudno, što je A. Merz ljeti g. 1909. na jezeru Riesachu (1300 m. a. v.) našao, da je minimum temperature vode bio oko 5% a. m., ,also inlieh wie in der Atmosphire“. Nema sumnje da su u jezeru Riesachu temperature vode niže no u Kozjaku poradi znatnije aps. visine (diferencija od preko 700 m). Zna- demo pak da voda od 0% do 27%C ima sve manju specif. toplinu!), pak da voda u Riesachu — poradi nižih temperatura — ima veću specif. toplinu od one u Kozjaku. Pored svega toga voda se ne može u isto vrijeme ugrijati toliko kao uzduh, da minimum i jednoga i drugoga medija budu u isto doba. Uvjeren sam da podaci Merzovi nijesu realni — on ih doduše ne navodi, već samo ističe di- ferencije med njima od jednoga sata do drugoga. Bit će da mu je termometar kod mjerenja stajao pod direktnim utjecajem sunčanih zraka, umjesto da bude u sjeni — kao što je bilo u mojem slučaju na Kozjaku, 4. Prelazni sloj. U vodi svih jezera, koja ima ljeti temperaturu na po- vršini znatno višu od 4%, postoji u izvjesnoj dubljini t. zv. prelazni sloj (couche critique; Sprungschichte). Taj sloj rastavlja gornje slojeve sa razmjerno visokom temperaturom od donjih slojeva sa razmjerno niskom temperaturom. U tom pre- laznom sloju a u razmaku od nekoliko decimetara (dapače i centimetara) mijenja se naglo temperatura, Takav sam prelazni sloj našao uvijek u ljetn» doba i u ') G. Janke: Uber die Abhingigkeit der spezifischen Wirme des Wassers von der Tem- peratur. Berlin, 1910; pg. 26, 11 Plitvičkim jezerima. Iz svojih opažanja, koja sam pribilježio počevši od god. 1893., istaknut ću kasnije samo neka karakteristička. Tumačenje ovoga pojava zadalo je dosta briga mnogim odličnim hidrogra- fima. Tek je nedavno uspjelo A. Merzu!) da razriješi ta] čvor; on je na os- novi opažanja zaključio slijedeće (pag. 86.): ,der Seegang ist imstande eine (vorhandene) Sprungschichte (die noch in sein Wirkungsbereich fillt, tiefer zu legen und beim Fehlen einer Sprungschichte eine solche) zu schaffen, falls in der betreffenden Wassermasse iiberhaupt ein vertikales Temperaturgefille vorhanden ist“. Odavna je poznata činjenica, da valovi izjednačuju gornje i donje slojeve vode i to sve izdašnije što su dimensije valova veće a što je dubljina vode manja ?). Pod utjecajem vjetra nastaje orbitalno pomicanje vodenih čestica u ver- tikaluom smislu. Posredovanjem valova, dakle jednoga mehaničkoga procesa, toplije se vo- dene čestice prenose sa površine u dubljinu, a odavle hladnije čestice na povr- šinu. Tim se sva voda do izvjesne dubljine mehanički pomiješa pak prihvaća jednaku temperaturu (i jednaku specifičku težinu): u čitavom će sloju nastati homotermija; u ljetno doba temperatura će vode postat na površini niža a ona u izvjesnoj dubljini viša, no što je prije bila. Čitav se taj proces zove m e- hanička konvekcija. Samo na ovu konvekciju može se odnositi zaključak Riehtera i Su- pana.#): ,der Temperatursprung wird darauf zuriickgefiihrt, daB die Konvektion die Temperatur an der unteren Grenze dieser Bewegung erhčhe“. Bez obzira na kozmičke odnose (na duljinu dana i noći, na manji ili veći kut upadanja sunčanih zraka i dr.) moram istaknuti jedan faktor, koji utječe na vertikalni slaz temperature u vodi, a time i na prelazni sloj. Navedena konvekcija nazvana je ,mehaničkom“ za razliku od druge vrste. Zapravo konvekcijom u vodi smatraju danas mnogi hidrografi vertikalno pomi- canje vodenih čestica (a s time i temperaturi) zbog termijskih procesa. Po noći (odnosno u jeseni i zimi) voda se naime postepeno ohlađuje na površini pak njene čestice postaju specifički teže. Te će čestice međutim ostati na površini sve dotle dok bude njihova specif. težina manja od one, što je imaju čestice, koje se nalaze pod njima. Kad se pak njihova specif. težina ohlađenjem tako pojača da postaje veća od one donjih čestica, gornje će čestice slazit u dubljinu, pak će se pomiješati s donjima: obje će skupine čestica tada prihvatiti neku prosječnu specif. težinu a i prosječnu temperaturu. Zbog ovog termijskog pro- cesa — zbog ohlađenja na površini — prenosi se niska temperatura (odnosno viša specif. težina) sa površine u dubljinu. Što se više ohlađuju površinske če- stice do to veće dubljine dopire ta konvekcija. Budući da takva konvekcija na- staje — kako sam naveo — zbog termijskog procesa (na površini) nazvana je ptermijskom konvekcijom“ +). U jeseni, kad se voda na površini počinje ohladivati i po danu, termijske: će konvekcija zahvaćati sve dublje slojeve: prelazni se sloj sve više istanjuje ') A. Merz: Die Sprungschichte der Seen, ,Mitteilungen des Vereins d. Geographen a, d. Universitat Leipzig“, 1911. ?) O. Kriimmel: Ozeanographie I. pg. 381. 3) A. Merz: 0. e. pg: 79. *) Ova bi se konvekcija mogla nazvati i ,kemijskom“ kad se ne bi obzirali na uzrok (t. j. na ohladivanje vode na površini), već na efekt ohladivanja (t. j. na povećavanje specilf, težine vode). 12 (i to s gornje strane) vertikalni slaz temperature u njem postaje sve manji. Za- mišljam pri tom da je prelazni sloj sastavljen od mnogo veoma tankih slojeva vode. Zbog termijske konvekcije postepeno će se oni tanki slojevi ohladiti — počevši dakako od najgornjega — redom će se oni izlučiti iz veze prelaznoga sloja a priključit će se homotermnom sloju. Poradi toga gornja će međašna ploha prelaznoga sloja biti u sve većoj dubljini: prelazni će sloj postat sve tanji. Kad je pak voda na površini — ohlađujući se postepeno — dospjela (negdje koncem jeseni) do one niske temperature, koju ima donja ploha prelaznoga sloja, tada će ovoga posvema nestati. Poradi ove termijske konvekcije homotermni će sloj dopirati od površine do sve većih dubljina pak napokon i do dna. U kratko dakle: a) mehaničkom se konvekcijom gornji slojevi vode ohla- duju, » donji se ugriju, dok je temperatura vode na površini iz- nad 4C; obrnuto je ako je ona ispod 4"0; b) termijskom konvekcijom pak donji se slojevi ohladuju ako se temperatura vode na površini umanjuje do 4"C, a ugriju se ako se ona povisuje od 0% do 400. Med mnogim svojim posmatranjima istaknut ću samo jedan skok tempera- ture u ljetno doba, jer je najveći što sam ga pribilježio. U donjem Kozjaku bile su temperature dne 1. augusta 1916. ove: Tablica 10. 00 m 21400 u 5! Or p. m. Sadi 22 des ska O Paste, NOGO, zar AT u piheš DEPo oi Pon maa i 125 u o 12164 nod SP LABA a do ET RIC ra a Ko ov ZIMOKsA sudo Pagea rede kor s Be SOM. oo Bu Kom SE BORA L Uh. 4510.95, ABG. nogo s GPL OZ | Skok med 111 12!/, m iznosi dakle 2:07%C na svakom metru. U proljeću mora da su duvali jaki vjetrovi, koji su uznemirili čitav sloj vode do nekih 11 m; kasnije se pak voda pod utjecajem insolacije sve jače grijala, al dakako samo do izvjesne dubljine. Na osnovi istraživanja Asehkinassa (u destilovanoj vodi) utvrdio je W. Sehmidt!), da veoma neznatna energija zraka (u sunčanom spektru) do- pire do povećih dubljina. Mal ne sve su zrike, koje imaju duljinu vala (4) od 30 do 06, apsorbirane već u 1 m dubljine; a samo zrike od 2706 u do i/=02 u dopiru do dubljine od preko 10 m. Voda je dakle veoma slabo dija- termana; ona upravo u najgornjim slojevima apsorbira najveći dio zraka. U takvim se prilikama znatno povećala temperatura vode do |. augusta najgornjih slojeva; tim se još jače istakla diferencija temperatura med njima i prelaznim slojem. X Između ono malo opažanja, što ih imam iz Kozjaka za zimsko doba, dvije su serije, u kojima se ponešto ističe prelazni sloj: i") W, Sehmidt: Absorption der Sonnenstrahlung im Wasser. Sitzber, d, k. Akad. d. Wiss., Wien; Math. — nat. K1. Bd. 117. (1908.), pag. 287—253. 3 o Tablica 11. Kozjak 9. XII. 1899. 20. XII. 1899. vjetar NE, A pro 1 m NE, A pro 1 m 0 m 2:60 1:60C Ka KUBIKA ž KO:169 Suk 32 24 . 0:06 sa e LOKO vrst 35 2:9 . 0:03 x 0:08 DONE 3'8 3'3 .00I sk: 0:04 30, 39 S OO DRE E0105) 40 , 4:0 4:0 Med površinom i dubljinom od 5 m slaz je temperature u prvoj seriji O:1%C a u drugoj — nešta jače istaknut — 0:16" pro 1 m. U zimsko doba da- kako ne može u našim jezerima da bude diferencija temperatura velika. Ponaj- prije ako je jezero i smrznuto na površini (0%C), na dnu može biti temperatura najviše 40; u ostalim dubljinama mora biti dakle manje od 400, U takom slučaju vjetar ne može da utječe na razvitak prelaznoga sloja zbog ledene kore, koja pokriva jezero. Ako pak površina jezera nije smrznuta, ako je njena tem- peratura pa i neznatno iznad 0%, onda se može razviti prelazni sloj pod utje- cajem vjetra. U tom pogledu bit će prelazni sloj to više istaknut što je veća diferencija med temperaturom na površini i onom na dnu. Najveća takva diferencija Zimi može biti 39% t. j. med O:1%C na površini ako nije smrz- nuto i 4:0%C na dnu, Postoji li takva diferencija — prije početka mehaničke konvekcije — tad se može u plitkom jezeru razviti dosta istaknuti prelazni sloj; dok će on u dubokom jezeru biti veoma slab. U jednom i u drugom slučaju zamišljam, da se temperatura sa površine (0:10) postepeno, bez skokova, povećava prama dnu (max. 0%). Dakako što je diferencija temperature manja med površinom i dnom to slabije će se isticati prelazni sloj. Zbog toga je 4 pro I m u navedenoj prvoj seriji manja no u drugoj: u jednoj je naime na povr- Šini: 26%, a u drugoj 16%; dok je u obima na dnu 409%. Navedena načela oduzimlju svaku podlogu mišljenju. da od termijske kon- vekcije prelazni sloj slazi u jeseni u sve veće dubljine. Navest ću samo jednoga autora: Sehnabla. On naime veli!): ,von da ab (početkom jeseni) bewirken die bereits kihleren Nichte bei verminderter Finstrahlung (po danu) ein Tiefer- riicken der homothermen Schicht und damit eine Verschiebung der Sprungsehicht; diese Wirkung verstarkt sich dureh den Oktober und No- vember hindurch und hat zur Folge, dab die Sprungscehicht immer mehr nach abwirts riiekt“. Termijska konvekcija nema nikakve, da tako rečem, mehaničke snage, da potisne čitav prelazni sloj u sve veću dubljinu; ona samo umanjuje vertikalni slaz temperature, koji postoji u njem, dok ga konačno sasvim ne uništi. Nije fizikalno moguće, da se poradi termijske konvekcije temperatura vode pove- ćava u donjim slojevima, dok se ona u isto doba na površini umanjuje. 1) o. 6. pag. 23.1 25. Posmatranja, koja Sehnabl navodi (na str. 24. tab. I) kao potvrdu svome mišljenju imaju posve drugo značenje. — Povišenje temperature vode u iz- vjesnim dubljinama, pa i u prelaznom sloju, ovisno je o dvjema faktorima. Zbog mehaničke konvekcije — kako sam naveo — temperatura će se vode u donjim slojevima povisiti i tako će povišena ostati dokle god se ne snizi od termijske konvekcije. Ova povišena temperatura može trajati relativno dosta dugo; dok pak temperatura povišena (tek prividno) zbog drugoga uzroka traje relativno kratko vrijeme. To se događa ako su u prelaznom sloju razvijeni interni (,tempera- turni“) valovi. Isotermne se plohe u ovom slučaju ritmički ispinju i slaze teča- jem izvjesna perioda (npr. od 25 sati u jezeru Madi). Mjerimo li temperaturu u dva maha tečajem toga perioda, a u izvjesnom razmaku vremena (npr. od 12 sati), desi se veoma lako slučaj da temperatura bude u istoj dubljini jednom manja a drugi put veća: isotermne su plohe bile prviput u manjoj, a drugiput u većoj dubljini. Činit će nam se dakle po drugom mjerenju, da su se temperature vode povisile, pak da je prelazni sloj sašao u dubljinu. Na osnovi ovakvih pojava mislio je Sehnabl, da prelazni sloj zaista slazi u sve veće dubljine što se više snizuje temperatura na površini vode. Njegov ,Abwiirtsriicken der Sprungschicht“ (zaradi termijske konvekcije) može se odnositi tek nekako samo na gornju međašnju plohu prelaznoga sloja. Za pravo se vertikalno ne pomiče voda, koja je gornjom međašnjom plohom pre- laznoga sloja, ona ostaje u svojoj prvotnoj dubljini — bez obzira dakako na utjecaj internih valova odnosno mehaničke konvekcije. Tanak sloj vode (I.)!) koji je gornjom međašnjom plohom, termijskom će se konvekcijom samo ohla- diti pak će onda takvom plohom postati onda onaj tanki sloj (II), koji je ispod njega, a I. će se sloj priključiti homotermnoj vodi. Tek kad se temperatura vode na površini snizi do onoga stepena, što ga ima II. sloj, voda će I. sloja biti prisiljena da slazi, jer je postala hladnija a tim i specifički teža. Tako će dalje ići redom, dok voda ne dobije — zbog ohlađivanja — takvu znatnu specifičku težinu, da će doprijeti napokon i do dna, uništivši prije toga čitav prelazni sloj. ' Da vodene čestice sa površine dospiju do dna jezera jasno su ustvrdili J. N. Brčnsted*) i G. Sehikendantzs) analizom vode na O,. Ovaj potonji na toj osnovi zaključuje (pg. 89.): ,dab die dureh Abkiihlung hervorge- rufenen Konvektionsstrčmungen immer tiefer eine Erneuerung des Sauerstoftes herbeifiihren“. Na to ću nadovezati da se u donjim slojevima može povećati kisik i po mehaničkoj kenvekciji, jer i po njoj dopiru vodene čestice sa povr- šine u dubljinu. Pri tom se dakako treba obzirati na dimensije valova pa i na dubljinu jezera. Plitka jezera, u kojima pomicanje vodenih čestica pod utjecajem vjetra dopire do dna, imat će i u najdubljim slojevima veliku množinu apsor- birana kisika, Njega će biti izdašno sve do one dubljine, do koje dopire homo- termni sloj, izveden ne samo od termijske već i od mehaničke konvekcije. x. !) Matematičke tančine! *) JN, Brčnsted u €, Wesenberg-Lund: Chemisch-physikaliseche Untersuchungen der dinisehen Gewiisser. Intern. Revue der gesamten Hydrobiologie u, Hydrographie; Leipzig, 1912., Bd. IV., Helt 3. u. 4., pg. 439— 447. ') G. Sehikendantz: Temperaturen und Sauerstoff im Sakrower See. ,Internat. Revue d. gesamten Hydrobiologie und Hydrographie“, Bd. HI, Helt 1. u, 2.; Leipzig, 19,0. 15 5. Višestruki prelazni sloj. Izmjerivši temperaturu u donjem Kozjaku dne 24. VII. 1897. u dubljini od 8 m, udarila mi jeu oči vrijednost od 16:30, jer je bila za 1:2% C niža od one prijašnjega dana. Umjesto da nastavim mje- renje u većim dubljinama, pošao sam poradi toga natrag pak sam izmjerio u 7 m (= 190% iu 7!/, m (= 177%, a onda od metra do metra sve dublje Ovdje priopćujem te rezultate, a pored njih i aritmetičke sredine temperatura obiju serija. ' Tablica 12. Donji Kozjak 1897. 23. VII. 5"p. m. 24. VIL 8/a. m. — Aritm. sred. Dublj. A pro 1 m Apro lm A pro lm 0 m 20:49C 20:2%C 20:30"0 ai ')0;0892€ Di 20:2 20:1 : 20:15 a OL SSNO KRSTO: 5SKU KI: SOS Cu 19.5 19:0 19:25 u. 94042" 00 hd#142177 A 81285 8, 1745 16:3 16:90 > 410 :12580 g rats k80 24832205 De (15:2) 14:5 14:85 o sue2() See mlE30 : 1:25 10, 140 13:2 13:60 nlehe 0:90 2 54 Ae I1900) i 0:95 tla, (13:1) 12:2 12:65 S. 00 st 000 : 0:95 UZ 12:1 11:3 11:70 4 .dut1:20 1 AN. 10:20 i 1:00 IS (10:9) 10:5 10:70 . usel:0:90 »goruik:80 š 1:10 14, 10:0 92 9:60 o 0560 Bia 0:40 ps 0:50 15, (9:4) (8:8) (9:10) s O:40 le :40;830 : 0:35 i dye 9:0 8'5 8:75 : ZK. 0:80 zu. . 0:40 £*1140:60 17, 82 (81) (8:15) 18 , 7" 8'0 — 208 8'0 7:9 7:95 U ovim se opažanjima ističu dva odnosno tri prelazna sloja, što je svakako rijedak, osamljen slučaj : dne 23. VIL. — dne 24. VII. 1897. —_ aritm. sred. u dubljini od I. je sloj 81, m 15/4 m 2 m u: zo 12/2 13 "/, n 13, TIM 75% 1998: KV £, Koa 5 MOVES U normalnim vremenima na osnovi mojih posmatranja u Plitvičkim jeze- rima kroz više godina (u ljetno doba), jedan je prelazni sloj bio u donjem Kozjaku i to u dubljini od nekih 12m. Mora dakle da su bili vanredni prirodni odnosi, koji su dali povoda, da se razviju dva odnosno tri prelazna sloja. Tumačenje pojava višestruka prelaznoga sloja osnivam na mehaničkoj konvekciji. Razvije li se ona više puta, u izvjesnim razmacima vremena, al sve 10 slabije, nastat će više prelaznih slojeva, U našem slučaju mehanička je kon- vekcija prvi put doprla do nekih 167, m, drugi put do 13 m a treći put pak do 8 m otprilike. Ovaj potonji je izraziti prelazni sloj (7 do 9 m), gdje se temperatura na svaki metar snizuje za preko 2"C, dok se ona u dubljinama od 9—14 m snizuje prosječno za 1"C, a od 14—17 m samo za 0:6" C. * Da je izraziti prelazni sloj u tako malenoj dubljini uzrokom je treća konvekcija, koja je bila mala; zbog razmjerno slaba vjetra bile su male i di- mensije valova a po tom je ,miješanje“ vode doprlo do male dubljine. Drugi je pak uzrok znatnom slazu temperature u najgornjem prelaznom sloju: treća je mehanička konvekcija naime ,izmiješala“ najgornje slojeve, kad je temperatura na površini vode bila razmjerno visoka, a po tome je i homoterman sloj pri- bvatio razmjerno visoku temperaturu prama onoj donjih slojeva. Najdonji skok od O6"C pro 1 m — ako se to smije smatrati prelaznim slojem nastao je doduše od jake mehaničke konvekcije, al u vrijeme kad je temperatura vode na površini bila razmjerno niska. Srednji se skok razvio od slabije mehaničke konvekcije, al kod više temperature površinske vode no što su bile prigodom razvijanja najdonjega skoka. Uopće: što je temperatura vode na povr- šini viša i što dublje zahvaća mehanička konvekcija to istaknu- tiji je prelazni sloj; dok što je temperatura površinske vode niža pa zahvatila mehanička konvekcija i duboke slojeve, pre laz će biti neznatniji. 6. Temperature u dubljinama Plitvičkih jezera. Već sam prigodom svojih prvih mjerenja god. 1897. opazio, da se temperature vode u objema za- valama Kozjaka pa i Prošća ne umanjuju paralelno prama dnu. Evo te prve serije posmatranja : Tablica 18. Kozjak donji Prošće Kozjak gornji 24. VII. 1897. A"pro 24. VII. 1897." A pro * 25. VII. 1897. A pro Dublj. u 8*a. m. Il m U 5“ p.m. I m u 9 30“ a.m. l m 0 m 20:20 C 18:79 C 20:8%C a 20:1 15:8 20:0 8, 16:3 14] (19:2) . 16TC Ak dl OVA Bi lea DALE 10 18:2 813] 18:3 Sao, 1 BOA it Bh) \ 2 11:3 12:3 16:2 1:0 Ko sac 09 . Hopi ra. (8 14 9:2 10:5 13:6 . 0:4 ; .Bi A Samog (1068 16 8'5 97 12:0 20 , 7:0 9'6 10:5 I godine 1898. dobio sam takvih vrijednosti : Kozjak donji T! 45m a. m. 17. VIII. 1898. g! 45 a. m. 18:6%C 189% 18:2 17:4 16:4 11:2 8:4 MED Tablica. 14. Kozjak gornji Kozjak donji. 18. VIL. 1898. 104 45 BOJA OPNSA iifo/e Jive sako a. m. Pp. m. 4 ahm. a. m. p. m. 19:0"C 19:5%C 19:2%C 19:7%C 19:4%C ian pe E7177 ini zA 16:9 174 16:5 16:6 17:4 12:1 JeteL6;2 12:0 12:1 12:4 — 12:5 — 99 10:3 8'6 — 93 = = = E2 = 85 8'6 > -— 81 => . sa Ba 6:6 ENES E Nema sumnje da plohe jednake temperature nijesu bile u donjem Kozjaku u istoj dubljini tečajem mojih posmatranja. Posebice se to dakako vidi u opsegu prelaznog sloja 17. i 18. augusta 1898.: u dubljini od 12 m plohe jednake temperature slaze, čini se dakle da voda postaje toplija. Pored svega toga ipak je — po tim opažanjima — temperatura vode donjega Kozjaka u dubljini od 12 m prosječno niža za preko 4"C od one_u gornjem Kozjaku, Isto sam tako znatne diferencije našao godine 1915. pak i 1916. Dublj. Isa 40 PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA. Sv. 14. il u Kozjak donji IX. 1915. 4 pm. 15:0% € 147 14:3 12:5 81 5.7 (49) 45 44 Tablica 15. Kozjak gornji A pro lm 15. IX. 1915. A pro 1m u 5% 20" P. m. 15:29 C (14:9) (145) PINE PZ a NUŽNE 13:9 17 . 02 13:3 0:5 .1r0 8:5 02 9:2 flo) Lo Tablica 16. Kozjak gornji Kozjak donji Prošće Dublj. 1. VIII, 1916. A pro_1. VIII. 1916. “A pro 2. VIII. 1916. A pro u ,3Č, 32" Pp. Ta I m uy Ska OKA; 1, mjes ptu45%. 12Zipam., Sem 0 m 21:0%C 21490 18:80C sna 201 20:2 16:7 Po 18:7 keg 15:2 . O'89%C R2 OL das U (0 12:54 16:8 ć 12'6 13:9 .15 , sana iles pala ndrs Sika 13:0 9:3 10'6 s AFI 4 80:6 M nagred O 20/3 9'6 04 81 ja 7'8 (5:3) 30.4, = +8 = 40, == +0 . — Poređujući temperature gornjeg sa onima donjega Kozjaka vidi se da su jednake!) do nekih 5 m dubljine; a tek se ispod ove počinju diferencije isticati sve jače. Postoji naime u Kozjaku pregrada, koja se ispela taman do 5 m pod površinu vode: po njoj je Kozjak upravo rastavljen u dvije zavale, tako da je svaka od njih cjelina za se ispod 3 m. Al i poredba temperatura u Prošćanskom i donjem Kozjačkom jezeru do- vodi nas do važnih zaključaka. U Prošćauskom jezeru naime ako je i za 102 m više od Kozjaka, ipak su temperature bile u dubljinama ispod nekih 12 m više od onih u donjem Kozjaku, kako se vidi iz navedenih serija posmatranja. Mora da postoji neki faktor, koji povisuje temperature u dubljinama gor- njega Kozjaka i Prošća. U proljeću naime, kad pada obilnija kiša ili kad se snijeg naglo tali, svi potoci donose u jezera ,muteži“; tako n. pr. ,Matica“. koja utječe u Prošće i ,Rječica“, koja se salijeva u Kozjak. Takva tekućica, nakrcana suspendiranim česticama. ima veću specifičku težinu od jezerske vode; zaradi toga će ona, dospjevši u jezero, zaći u dublje njegove slojeve pa i do dna. Prije no što se takva voda riješi svojih suspendiranih čestica — a to se razvija veoma polagano — postavit će se u termijsku ravnotežu sa susjednim vodenim masama jezera.*) Duboki će se slojevi jezerske vode ugrijati jer potočna (riječna) voda — na ulazu u jezero — ima tek malo nižu temperaturu od vode na površini jezera, a znatno višu od one donjih slojeva. Ova će se ,hidrostatska konvekcija“ razviti u donjim slojevima Prošća i gornjega Kozjaka, kamo se salijeva mutna voda. U donjem Kozjaku pak ne će biti toga procesa ili u veoma maloj mjeri — jer je zaprekom navedena pregrada: preko nje naime prolazi veoma neznatna množina mutne a tople vode, tek onoliko koliko je ima u najgornjim slojevima ') Diferencija od 09% na površini dne 17, augusta 1898. ovisi dakako o insolaciji: u gor- njem je Kozjaku mjereno u 7/ 45" a m. (dakle ne daleko od doba minima). a u donjem u 5! p. m. (dakle u doba maksima). *) F.A. Forel: Handbneh der Seenkunde, Stuttgart. 1901, pag. 1259, 19 (do 5 m dubljine). Daboki će slojevi gornjega Kozjaka — a dakako i Prošća biti topliji od onih u donjoj zavali. S tim u svezi stoji 1 prozirnost vode: u gornjem će Kozjaku biti prozir- nost manja od donjega. Za ovom imam jasan dokaz. Dne 11. Jula 1898. bila je u 11" 30“ a. m. prozirnost vode u gornjem Kozjaku 6:5 m (uz naoblaku 8). U noći od 11. na 12. padala je jaka kiša a pomalo i po danu dne 12.: pored svega toga prozirnost jeu donjem Kozjaku bila 10:1 m dne 13. u 4“ 30“ p. m. (uz naoblaku 7). Dakle pored sve kiše, koja je zamutila vodu jezera dne 12. VII, "ipak je donji Kozjak bio puno prozirniji od gornjega ćak 13. VII. Diferencija u prozirnosti med gornjom i donjom zavalom bila je 3:6 metra. I kad sam mje- rio temperature vode. uvijek je termometra nestalo s vida u većoj dubljini do- njega nego u onoj gornjega Kozjaka. 7. O internim valovima u Plitvicama. Kakogtd ima na površini vode progresivnih (fortsehreitende Wellen) 1 stojećih valova (stehende Wellen) tako ih ima i u dubljim slojevima vode. Treba samo da postoji u dvjema vertikalno susjednim slojevima izvjesna razlika u gustoći. Gustoća je pak u slatkoj vodi ponajviše zavisna o temperaturi: postoje li naime znatne diferencije u tempera- turi, bit će i gustoća različita. Prelazni sloj možemo smatrati kao među, koja rastavlja dvije vodene mase različitih gustoća. Vjetar, koji na površini stvara i najmanje valove, izazivlje ih neizravno i u prelaznom sloju, ako i ne dopire do njega orbitalno pomicanje vodenih če- stica. Udarcem vjetra razvije se u jednom momentu udoljak vala na površini vode; tim se umanjuje pritisak na donje slojeve vode: ovi će se onda ispeti prama površini. Kad pak u slijedećem momentu nastane na istome mjestu a na površini izbrežuk vala. pritisak će na donje slojeve biti jači i ovi će slaziti prama dnu. U kratko: izbrešku vala na površini odgovarat će udoljak vala u donjim slojevima i obrnuto, tek što su visine internih valova puno veće od onih na površini.!) Ovo će se pomicanje osobito isticati u prelaznom sloju prigodom mjerenja temperatura. U njem al u izvjesnom razmaku vremena temperature će vode biti znatno različite. Medutim treba da i u tim internim valovima razlikujemo — kao i u po- vršinskim valovima — dvije vrste: progresivne i stojeće valove (=interne seiches) U progresivnim valovima vodene se čestice pomiču orbitalno, a takvo pomicanje ima da se istakne 1 u temperaturama vode. Već je prije navedeno da se pod utjecajem progresivnih valova koji se razviju na površini vode, nastaje homo- termija do izvjesne dubljine. Isto se mora dogoditi pod utjecajem progresivnih a internih valova: sloj izvjesne debljine, prihvatit će nakon izvjesna perioda jednoličnu temperaturu, postat će dakle homoterman. U stojećim internim valovima pak nema homotermije; vodene se čestice ne miješaju medu sobom. već se vraćaju na prvotno mjesto istim putem. kojim su pošle od- njega. Isotermne plohe dakle samo slaze ili se ispinju: period toga po- micanja, sudeći po opažanjima u drugim jezerima, može trajati dosta dugo (1, 21 3 dana), pa i amplituda može biti znatna (6 do 8 m). U opažanjima, što sam ih istaknuo malo prije za Kozjak (Tabla 12.) jasno se vidi to vertikalno pomicanje isotermnih ploha. Dne 23. VIL. 1897. one su sla- ') Opširno je te pojave razložio 0, Kriimmel u .Handbuch đer Ozeanographie“*, Bd. II. Leipzig, 1911.. pag. 189. » 20 zile (ili su bile već sašle) u dubljinu, dok su se 24. VIL. već ispinjale prama površini. Prvoga su dana temperature osobito od 7 pak do 16 m bile znatno više nego drugoga dana: posebice se pak ističe diferencija u dubljini od 8 m med jednom i drugom serijom : 1:20C. Al ima i znatnijih diferencija! U gornjem dijelu Kozjaka dobio sam 25. VII. 1897. ove serije brojeva: Tablica 17. Kozjak, gornji dio, 25. VII. 1897. ć 94 30" a. m. 1% 15" pora A 0 m 20-890 21:19 + 0:300 BA. 200 17:8 +=n2:2 10, *185 172 2148 12 95 16:2 (15:2) (> 1:0) s void 14:5 13:6 — 09 16 4 12:0 pe čić 19 , (dno) 105 -— — > U ovim podacima vidimo, da su se ploštine jednake temperature pomicale vertikalno: prije podne prama dnu, odnosno po podne prama površini. Svakako je važno istaknuti, da se ,površina“ toga internoga vala jače vertikalno pomi- cala od donjih njegovih dijelova. Sudim o tom po diferencijama temperaturi: dok je naime u dubljini od 14 m bila razlika samo 0:9%C, u dubljini od 5 m bila je 2:2"C. Grafičkom interpolacijom — i to grubom — bila je u 9" 30" a. m. temperatura od 17:8"C u dubljini od 11'/, m n PVA aja: n » ll" a n n 15'2 n » n 13 n n n 136 n » 15 bj Prama tome je diferencija među dubljinama isotermobata prije podne i onih po podne bila za temperaturu od 17:8%C (11! m — 5 m) = 6'/, m , 172. (17/9 = 10.9) = 1 pe 152 I Bajaga. di đagh zadavio s 413061015 Benom din) =alnha; Bmsštovmanje!) U ovim se brojevima jasno vidi, da se ,površina“ internoga vala ispela — po podne — puno više od donjih njegovih dijelova. U jezeru Madii!) ,površina“ se internoga vala pomicala med 18 i 12 m otprilike, dakle za 6 m (upravo kao i u našem slučaju); period vala bio je neko 25 sati. Ne mogu dakako da tu vrijednost apliciram na Kozjak, jer ovaj ima puno manju površinu, pak i puno manji volumen vode (čitavo jezero 0:014 km?) od Madiia (0:73 km?). Uzevši za duljinu gornjega Kozjaka 1==1330m,za h=68m, h, = 120m (ovo je prosječna dubljina u kojoj je bio prelazni sloj), t == 13:10 a t, = 18:4"0 (prosjeci od obaju nizova), pak e= 09995 a 0, = 09985 period vala bio je neko 3:5". U Kozjaku je dakle pored mnogo manjih dimensija vodene zavale i pored mnogo manjeg perioda vala, amplituda bila ista kao u velikom jezeru Madi. i!) W. Halbfass: Gibt es im Madiisee. Temperaturseiches? Internationale Revue der ge- samten Hydrobiologie und Hydrographie“; Hydrogr. Suppl. I, Heft 1; Leipzig, 1910./11. Mjereći međutim dne 15. IX. 1915. na istom mjestu u donjem Kozjaku našao sam, da val može trajati puno manje. Toga dana bilo je u dubljini od. 12!/, m. i u 9 40"a. m. 12:3%C BLA Osa azar WL4: VAZE gi i: 12/2 A5 PAP:hime1257, spilod. zoMasrtenulik7 Uzevši u ovom nizu brojeva 12:7% kao maximum, a 11:4" kao minimum, dobijemo izrazitu sinusoidu: amplituda vala bila je 1:3% a period neko 1 sati 50 minuta, računajući od vrška jednoga do vrška drugoga vala. Taj bi period bio nekako polovinom prije navedenoga perioda od 3:5". Povoljno rješenje pitanja koji su interni valovi progresivnima a koji pak stojećima moći će se imati tek onda kada bude termograf neprekidno bilježio kroz dugo vrijeme promjene temperature u vodi a u izvjesnim dubljinama. U drugu ruku pak kako god se prelazni sloj istanjuje poradi termijske konvekcije, tako i njegova ,gornja“ međašna ploha slazi sve dublje. To ima opet dvostruki efekt: interni će se valovi — ceteris paribus — vertikalno po- micati po sve većim dubljinama, al će i njihova amplituda biti sve manja. Kad pak ,gornja“ međašna ploha dopre do dubljine ,donje“ međašnje plohe, nestalo je prelaznoga sloja a s njime i internih valova. 8. Prirast temperature na dnu jezera. Mnogo se puta opazilo u jeze- rima, da temperatura vode raste i u ljetno doba od izvjesne dubljine do dna umjesto da se umanjuje. Dok su se mjerenja obavljala običnim minimalnim termometrom (sa indeksom), kojega je kuglica bila u neposrednom doticaju sa vodom, činilo se da je ono zbilja istina. Al je to bila tek instrumentalna po- grješka. Pod pritiskom vode (u povećim dubljinama) kuglica se termometra de- formira: njezin se obujam umanjuje o (MR VO | ako i za sitnicu — a tekućina (alkohol, toluol i sl.) ne može da sađe u nju iz cijevi do određene mjere, do onoga stepena temperature (odnosno do one desetine stepena), koju voda zaista ima. Poradi toga indeks zaostaje u slazu za malenkost: za 1, 2 ili tri desetine ste- pena, već prama dubljini, u kojoj se nalazi termometar, Otkako se počeo upotrebljavati (okretljivi) termometar Richterov broj se takvih anomalija znatno umanjio. Ipak još misli F. Sehnabl ,dab ihr gele- gelegentliches Vorhandensein doch nicht geleugnet werden kann“. On je upo- trijebio doduše Richterov termometar (u Bijelom jezeru), al je pored svega toga našao više puta, da temperatura ća od 30 m do dna (97 m) raste umjesto da se umanjuje. Sve je to pak puki slučaj. Naveo sam naime da u jezeru plohe jednake temperature vođe nijesu konstantno u istoj dubljini — da upotrijebim samo jedno vremensko razdoblje — kroz čitav jedan dan; dapače nijesu ni u svim dijelovima istoga jezera u isto doba u istoj dubljini. Te se plohe pomiču verti- kalno a trajanje toga pomicanja veoma je različito. Mjerimo li temperaturu vode kad se plohe ispinju, termometar će pokazivati sve manje temperature no što bi bile da su plohe konstantne; obrnuto je slaze li plohe. Osobito ,nepravilan“ bit će slijed temperatura prama dnu, ako se nave- dene plohe pomiču u kratkim razmacima vremena (npr. u nekoliko desetaka, minuta), U takvim se slučajevima izmjenjuju veće i manje temperature bez one pravilnosti, koja ima da vlada od površine do dna. Sve je to tek prividno pak zbog toga ne mogu da zašutim svoga mišljenja u tom pogledu. Kao što se ne može na osnovi nekoliko opažanja suditi o promjenljivosti temperature uzduha, tako ne mogu niti takva opažanja da nam budu podlogom za proučavanje ter- mijskih odnosa vode jezera. Prošlo je vrijeme kad su nam dostajala pojedina motrenja, potrebna za neku orijentaciju. Treba da se i za vodu upotrebljuju aparati, koji će neprekidno registrirati temperature u raznim dubljinama. Tek na osnovi takvih posmatranja moći ćemo stvarati valjane zaključke. 9. Teorijska razmatranja o stojećim valovima. Poznato je odavna na prostranim i dubokim jezerima, posebice na L6manu, neko ritmičko ispinjanje i slazenje vodene površine u izvjesnim intervalima. Francezi zovu ovo pomicanje vode ,seiche“. Našlo ga se dosad ne samo po jezerima, već i po ribnjacima, a nema sumnje da ga ima i u Plitvičkim jezerima; tek je nevolja što nijesam imao aparata da ga proučim. Međutim uzdam se u spremnost, kojom je Jugo- slavenska Akademija dokumentirala svoju brigu za istraživanje naših krajeva. da ću moći utvrditi s pomoću ,limnimetra“ resultate. što ću ih ovdje raspraviti s teorijske strane. Određivalo se trajanje uninodalne seiche pa i položaj uninodalne linije po Merianovoj formuli T= Bik dKaBad: gdje je 1 == duljina jezera, g = akceleracija teže, a d. = srednja dubljina jezera, sve u metrima. Za jezera, koja imaju jednoličnu vodenu zavalu, ta for- mula daje povoljne resultate. Dok je pak zavala komplicirana. dok u njoj ima više pomanjih zavala, među sobom rastavljenih pregradama, Merianovo načelo ne vrijedi tim manje pak ako se jezero ne širi jednolično od obiju krajeva prama sredini. Ovim je nevoljama doskočio bio Chrystal; al je izračunavanje po nje- govim formulama zadavalo ogromna truda. Godine je 1918. A. Defant iznašao nov metod, koji ima sve prednosti pred ostalima a koji s malo muke udo- voljava svim potrebama.!) Sam je autor A. Defant razložio svoju teoriju (u navedenoj raspravi) i primjerima utvrdio njenu valjanost. Meni preostaje da u kratko razjasnim prak- tičku stranu t. j. tečaj računa. : Tri su veličine, koje treba izračunati da se vidi vrijedi li ili ne vrijedi Merianova formula za izvjesno jezero, t. j. g, 2/1 24qy (odnosno #1): l.« %e+ =. “Ne—1 1 2 28. = ———: (2 + 021) jE p. 4? KR = EE OM i x; Te ša du Au,, du,, dug. Ait, uopće Au; du, je udaljenost (u m ili km) prvoga poprečnoga profila od početka jezera, 4u, udaljenost drugoga od prvoga popreč- A. Defant: Neue Methode zur Ermittlung der Eigenschwingungen von abgesehlossenen Wassermassen. U ,Annalen der Hydrographie u. maritimen Metereologie“ ; Berlin, 1918., pag. 18—85. Pored toga dao mi je autor pismeno neka razjašnjenju, koja ću ovdje saopćiti, jer su znatna s prak- tičke strane, 23 noga profila i. t, d.; Ae, udaljenost kraja jezera od zadnjega profila; Au, uda- ljenost izvjesnoga poprečnoga profila + od pređašnjega. bi, Vo, g +++ O, UOPĆE 0,3 6; je areal jezerske površine među početkom jezera i prvim poprečnim profilom; » isto med prvim i drugim poprečnim profilom ito d.; o», isto med zadnjim poprečnim profilom i krajem jezera: r, isto med izvjesnim popr. profilom » i pređašnjim. Sis 82) Sa <. + Sp, UOPĆE 5,; S, je areal prvoga popr. profila, s, areal zadnjega a s, izvjesnoga " poprečnoga profila. No ŽAlu, ŽAl +++ 2 Nu—9> UOpĆEe 21),; 20), visina je vode na početku jezera od 100 em (samovoljno fiksirana); 2), visina vode na prvom, 2,_, na zadnjem, 219, na izvjesnom popr. profilu: (27, na drugom kraju jezera). ? An je diferencija u visini vode između dva susjedna poprečna profila. di de ds ++ doo UOPĆE q,: volumen vode, koja prolazi kroz prvi, drugi, n-ti, «-ti poprečni profil. Ako je q, za zadnji protil t. j. za drugi kraj jezera jednak nuli, onda je vrijeme titranja po Merianovoj formuli valjano a po njem je valjan i položaj uninodalne linije. Navodim pak da se malo kada događa da q, bude jednak upravo ništici: on ima neku malu bilo pozitivnu bilo negativnu vrijednost. Je- 9 dinc ako kvocijent - g: ima veoma mnogo decimala (nekih 10 do. 12) može NEG g dn biti jednak nuli. Al to nema praktičke vrijednosti, jer bi 7' morao biti _iz- ražen barem u desetinama sekunde: a takvog vremena titranja pa ni u cijelim sekundama ne može da bilježi zasad ni jedan limnograf. Ako prvim računom dobijemo za q, neku pozitivnu vrijednost, treba vrijeme titranja 7 umanjiti i to umanjivanje sve dotle nastaviti dok vrijednost za g, ne postane negativna. Obr- nuto je ako se 7' povećava: eventualna negativna vrijednost za q, postaje sve manja pak prešavši preko nule postaje sve veća a pozitivna. Već po prvom ra- čunu dosta se lako vidi. da li treba 1' mnogo ili malo umanjiti odnosno pove- ćati, da dobijemo povoljan resultat za q,. Dosta je da za q, dobijemo dvije vrijednosti: jednu pozitivnu i jednu negativnu. Na milimetarskom papiru označit ćemo ih na apscisi, dok' na ordinati nek budu odnosne dvije vrijednosti za Ti. Pravac, koji spaja obje točke prolazi kroz nul-liniju (za q,) i na njoj možemo s velikom točnosti odrediti vrijednost za 7'!) Po ovoj sam metodi odredio trajanje i položaj uninodalne linije pomi- canja vode u Prošćanskom i Kozjačkom jezeru. a) Za Prošćansko jezero po Merianovoj je formuli T = 498 sek., uzevši /==2830m, g =98 a d,= 132m. Na osnovi ovoga T-a počeo sam da izvodim račun po Defantovoj metodi, presjekavši jezero sa 14 profila?). Iza ne- koliko računa uvidjeo sam, da je vrijeme preveliko, pak sam ga umanjivao po- stepeno za 10 sek., dok nijesam dospio do 458 sek. Na osnovi ovoga vremena dobio sam ove vrijednosti : 1) A. Defant o. e. pg. 81. *) Profili za Prošće i za Kozjak označeni su brojevima na priloženim kartama. Tablica 18. Prošćansko jezero. T = 458 sek. Prof Am v m: s m? q m5 2& m 2/4nem. 217 em nn 0 0 0 100:0 Nga, 260246"7.. 10? — 209 la i 5:9. 102 2467. 102. — 41:8 801 “mosi saE4li60 ,4189:8 : == MIKI Ze 10.5 3987 — 38/0 6084 < 44260 132217 === 19919 3; 8'6 6195 = 12:0 32'5 ala “oNW0s 4274 mo 12;6 4. 19:7 158'3 =="389 19:9 2.04 245 4220 S M236, 5 31:3 842:3 -—.26'9 143 160 5745 Sr 6 46:5 8842 ==: 50 1:5 240 7118 EE) 7 549 8949 sr r16I8 ==, 6'0 235, KoD: — 105 8 367 851'0 22 == s 250 7212 ==. 2 9 43:0 732'0 — TD 19497 200 61699 => Zo 10 7449 5497, i 77 ==:127:6 +. s koga. sp odak 11. 82'8 3721 ==; 45 pr '290 205: 5125 = 26 12 34:5 2241 =" "65 ==, BOO 150 3701 Eve le 13 23:9 107'2 zra tekao =, 320 o OO VAZA == 82) 15. 0 3:4 (> 85) (> 427) U tablici za Prošćansko jezero a za 15. profil (t. j. upravo za sjeverni kraj jezera) morao bi biti g ==0, dok je ondje +- 3:4. 10%. To znači da je vri- jeme od 458 sek. nešto malo preveliko. Počeo sam da izvedem račun sa 457 sek.; nu već je u 4. profilu bio g = 753. 102m". Diferencija prama prijašnjem re- sultatu bila je dakle 5. 16% ms (t. j. 758. 102 — 753. 10%). Po tome pak g u 15. profilu bio bi negativan i to mnogo veći nego što je pozitivni g za 458 sek. To je dokaz da je vrijeme od 458 sek. posve valjano. U Prošćanskom jezeru vrijeme titranja dakle nekako se slaže s resul- tatom, koji je postignut po Merianovoj formuli, a s razloga što vodena zavala toga jezera nije izgrađena komplicirano, kao što dakako dokazuju i moja batometrijska mjerenja. Linija jednočvorastoga titranja nalazi se med 6. i 7. pro- filom i to za nekih 40 m daleko od 6. profila. Amplituda titranja pak na sje- vernom je kraju jezera za 2:3 puta manja od one na južnom kraju: sjeverni je dio jezera dubok, dok je južni dio veoma plitak. b) Za odre NE vremena uninodalnoga titranja u Kozjak u pan sam to jezero sa 12 poprečnih profila. Za areal jezera = 08244 km? (bez otoka), za duljinu od 3:095 km i za prosječnu dubljinu od 17:3 m bio bi 7 = 476 sek. od 2 OD Merianovoj formuli. Upotrebljujući ovu vrijednost u Defantovoj formuli, zadnji g bio bi veoma znatan a negativan. Postepeno sam onda povećao taj T, dok nijesam dospio do 564. Na osnovi te vrijednosti bio je zadnji q još negativan, a za 566 pak pozitivan. Uvjerio sam se iz toga da je za Kozjak T' = 565 sek. Da na osnovi te vrijednosti ne izvedem po 9. put sve račune — jer su dosta monotoni — uzeo sam naprosto aritmetičku sredinu vrijednosti za 564 i 566. Tablica 19. Kozjak. T = 565 sek. Profil m v m? s mi q ms 2£ m 2A4)em 21)em 0. 0 0 0 100:0 onu Fa: L 30. 90:3. 10? => 39 ll fa IOE 90:3. 102 — 36/1 94:1 a 260 2925 = 210 2. 51 3279 —=—m6#:3 131 s S190/47156819 = Mos SE DIES 743:8 sri 2:3 66'6 sa 23508666:3 — 2601 4 200 1188'5 >" 594 40:5 . 300 10384 — lo 5 58'0 1608:6 = 213 30:1 > IJU 8579 == o 6 224 18659 E MRBSIO == 0 . 370. 7940 —— 166 7 X 51:8 1847'3 =—— gos == eo . 200. 4239 — ula 8 16:1 17619 == "1093 == ddr > 190 LIES —'""29 9 103:4 1245'6 — 120 — 490 . 160 4421 =" 27 10 92:0 1027'5 > EJ =4911+8 . 170. 10658 mas l1 134:2 4775 = e ns . 300. 7940 = ie 12 239 61:9 + 20 E9989 GRB UMNOSt III (—— 21:4) 13. 0 — 101 (74:5) Iz ove se križaljke vidi, da se uninodalna linija nalazi med 5. i 6. pro- filom i to nekih 19 m daleko od 6. profila, dakle otprilike po sredini jezera: ovdje naime 27 mijenja predznak —|- u — . Razlog što se resultat po Merianu ne slaže sa onim po Defantu nalazi se u veoma kompliciranoj zavali jezera. Pored otoka naime postoji još znatna pregrada (profil VIII), koja dijeli gornji od donjega Kozjaka, a na takve se odnose nije obzirao Merian, kad je po- stavljao svoju formulu. Nema sumnje da ta pregrada utječe na pomicanje vode; možda zbog nje ima Kozjak — kao i druga takva jezera!) — tri uninodalne linije: jednu za čitav Kozjak, jednu za gornji i jednu za donji dio. Tek posma- tranja s limnimetrima moći će razriješiti taj problem. 10. Voda Plitvičkih jezera. Na svom službovnom mjestu u Sušaku nijesam imao potrebne aparature, da izradim potpunu kemijsku analizu vode. Morao sam se zadovoljiti drugim metodama, koje doduše ne daju posve točnih resultata, al ipak takvih, da se može po njima suditi o sastavu vode. !) A. Endrčćs: Die Seiches des Waginger-Tachingersees. S. A. Sitzber. d. kgl. bayer. Akad, d. Wiss,, math.-phys. Klasse, Bd. 39. (1905.), pg. 474. 26 Tvrdoću sam vode odredio po Clarku. SŠapunicu sun uvijek dobio gotovu djelomice od Mereka u Darmstadtu, djelomice od _W. Rohrbeeka u Beču. Svaki sam je put prije upotrebe kontrolirao sa izvjesnom rastopinom klorbarija. Vapno (CaO) odredio sam po Mohru, a magnezij (M.O) na dva načina — ili kao diferenciju med tvrdoćom i vapnom ili tzv. franceskom metodom !). U Zagrebu sam zbog izvjesnih razloga mogao da izvedem samo jednu analizu. Zamolio san g. dra. K. Eisenhutha, da dozvoli članovima zem. kemijsko-analitičkoga zavoda u Zagrebu da mi pomognu u toj nevolji. On je to dakako učinio dragovoljno, a spremno su se odazvali mojoj molbi nadzornik g. Vladimir Ožbolt (za mulj kozjački), mag. phar. gđa. Katarina Kamler (za vodu od 30. X. 1918.) i inž. kem. g. Ivan Reitter (za vodu od 19. XII. 1916.). Svima izričem svoju toplu hvalu! Analize za god. 1909. (tabl. 22.) iz- radio je pok. Milan Melkus a prepisao sam ih iz originala, koji se nalaze među spisima zem. kemijsko-analitičkoga zavoda. Tablica 20. Tvrdoća vode sa površine gornjega Kozjaka. Datum Temperatura vode "€ Tvrdoća CaO Mg0 30. VIII. 1905.) — 8:02 +45 Post, 10. XI. 1905. Tj, 9:69 Dra 3/08 5x 1-1905! 2:5 13:32 7:38 4253 27. III. 1906. 62 12:84 ZALI 410 8. VI. 1906. 3) 148 9:26 513 2199. 9, VIII. 1906. 23:8 9'68 5/36 3:09 Tablica 21. 1 . Analize vode sa površine gornjega Kozjaka. Kozjak gornji 25. VIL. 1909. 19.1 XII. 1916. 30. X. 1918 temp..yode .. 8. < +0 10:0"C suspendiranih čestica... 0:72 = isp. ostatak 20:21 21:60 21'40 gubitak žeženjem 3:50 4:24 4:87 S 0, 0:22 0:32 0:48 Fe, 0; --:Al;'Oy=-P,0, 0:10 0:10 0:20 CaO , 578 7:90 "te 46:50 Mg0 3:31 (4:53) 3:74 CI 0:23 EH ju 50, 017 ps za Om 014 014 0:06 specif. težina. kod 0"€. 1:0002 a >. idi 1500, Se 1-0001 — tvrdoća vode (njem. step.) . 1041 (14:24) 11:74 "OK Baneher: Analyse chimique et bactćriologique des eaux potables et minćrales. Piuis, 1904. pg, 68—69. Kiša je padala. U susjednoj Korenici palo je 29. VIII: 09 pon. a 30. VIL: 728 mn. \) Toga je dana padala kiša. U susjednoj Korenici palo je kiše 7, VL: 244 mm, a 8. VL Iz ovih se podataka jasno vidi, da je voda u zimsko doba tvrda nego u ljetu. Vodene su biljke onaj faktor. koji ljeti vodu dekalcificiraju. U prvom redu navodim modrosive alge: one vegetiraju tako da oduzimlju kaleijskom bikar- bonatu, koji je rastopljen u vodi, jednu molekulu ugljične kiseline, a na to se kalcijski monokarbonat taloži na samoj algi. Taj proces traje sve dotle. dok se alga posvema ne inkrustira vapnom da onda ugine. "To će se desiti samo onda, ako do alge dopire neprekidno nova voda: ova treba dakle da ima iz- vjesnu brzinu '). Al ne samo alge već i više razvijene biljke dekalcificiraju vodu, dakako ponajviše u doba svojeg vegetacionog perioda, naime ljeti: 1 one odu- zimlju vodi ugljika iz ugljične kiseline, da ga konačno prerade u organsku supstanciju. Tablica 22. Dne 25. VII. 1909. Prošćansko jezero Kozjak Milanovo jezero iapar. ostatak, , sop ame o 2549 202] 2010 gubitak žeženjem _.. ... 2:67 3:50 3:60 A ORE Poe 0:25 0:22 0:16 Fe, O. +—Al, 04,-- P: 04..4...4. 013 010 005 CAO asia dika 584 5.78 5'88 Mg O, AMA“. +304 331 2:91 Ola kretnji PL NJE 0:37 0448: 0:19 Sopta od rannonia gd:25 017 0:15 Kisika za oksidaciju. . . . 011 0:14 (0:09 Ne ću da se oljazrem na one sastavine, koje pokazuju pomanje diferencije među sobom, jer mogu da potječu od dopuštenih analitičkih pogrješaka. Svakako pak ističem množinu isparnoga ostatka i gubitka žeženjem. Ispareni ostatak sušenjem do 110%C eubi samo jedan dio kristalne vode, vezane na soli, al rastvaranjem i ishlapljenjem gubi ponešto od organskih tvari“). U tom pogledu voda Prošćanskoga jezera gubi manje kristalne vode i org. tvari nego voda Kozjaka i Milanovca. Obrnuto je pak sa vrijednosti za gubitak žeženjem : pro- šćanska voda gubi i zadnje ostatke kristalne vode al i više ostalih sastavina no kozjačka voda. Podaci o množini kaleija neznatno se razlikuju među sobom, dok je diferencija za magnezij med prošćanskom i milanovačkom vodom s jedne a kozjačkom s druge strane dosta znatna (0:27 odnosno 0:40). Prošćanska voda dolazi iz vapnenačkih krajeva; prolazeći pak kroz galovačke dolomite prima mnogo magnezija i takva dopire u gornji Kozjak. U donjoj zavali pak oslabi "azmjerno množina magnezija, jer prima vapnenačke vode, pak zbog toga imu milanovačka voda manje magnezija 5). Da upoznam glavna kemijska svojstva vode na površini i na dnu, odredio sam tvrdoću za Kozjak. ') E. Banmann: Die Vegetation des Untersees (Bodensee). Stuttgart, 1911., pag. 27. *) A. Giirtner: Die Hygiene des Wassers. Braunsehweig, 1915., pag. 805. %) Bit će možda da i u sam Milanovac s njegove neposredne okoline dopire ponešto vapne- načke vode. 28 Tablica 23. Kozjak donji 9. augusta 1906. u 4#* p. m.; temperatura vode na površini 23:8"C; toplo, ponešto oblačno (pod večer kiša); jučer i prekjučer lijepo i vedro površina dno ukupna tvrdoća (njem. step.) . . 968 10:41 RO o Brosa Sa SS 5'66 Me Oubdx: svetu ostna49:09 3:39 BIMDaja il gituse (gra rz taki 01017 0:09 zaltokeidaginuh Qinge gasa narrtseov sja DRLE 0:15 Poređujući ove dvije serije među sobom, vidi se očito da se voda na povr- šini i na dnu ponaša kao kakva voda jezerska ljeti i zimi. Na površini je množina CaO0 i MgO manja nego na dnu, jer je dekaleifikacija znatnija. O jačoj desili- cifikaciji na površini teško je suditi, jer veoma malena diferencija za Si O, (0:02) može lako nastati od analize: ona se nalazi u opsegu mogućih i dopuštenih pogrješaka analitičkih. 11. Mulj na dnu Kozjaka. Gdjegod je olovni uteg, s kojim sam mjerio dubljine pojedinih jezera, dopro do dna a podalje od obale, nekih 10 m pro- sječno, uvijek je na njem bilo ponešto mulja!). To je jasan dokaz, da zavale plitvičke nijesu inkrustirane, da nije ,sedra obložila naslagom jezerske plad- njeve“, kako se to tvrdi). Posebnim aparatom *) izvukao sam sa dna donjega Kozjaka oveću množinu mulja za kemijsku analizu. Sastavljen je od veoma finih bijelo-žućkastih čestica. Evo analize: Tablica 24. netopivo u HCI . ... . :> 468%, gubitak žeženjem . ... . 104 đ Si 0, Tablice 20:40 Hey Ojod nui ruta telad AlUrQ: leaćašaqoh. beO105 PO Kaka HRS, D:96 CA O): 2) 2850027 Ca GOBI Me O : j C O, (računom) . 40:51 860, balast sbunQ116 Svega 10010. Mulj je dakle na dnu donjega Kozjaka pretežno vapnenast. k. Tućan*) analizirao je (med ostalima) jedan dolomit iz okoline Galovea (br. 180) i jedan vapnenac kod Kozjaka (br. 179), pak je dobio ove resultate: e 1) Olovni je uteg imao na donjem kraju malu udubinu, koju sam ispunio lojem; uzanj se lako mogao prilijepiti mulj. Tako sam doznao kakvo je dno jezera. *) M. Hranilović: Geomorfološki problemi iz hrvatskoga krasa. ,Glasnik“ hrv. prirodosl. društva; Zagreb, 1901., 13., pg. 25. (,voda je ispunila kraske kotline, pa im dno cementirala“). Po njem i J. Poljak tvrdi, da jo sedra ,obložila naslagom jezerske pladnjeve“ (,Pećine hrvatskoga krša,. 11. u ,Prirodoslovnim istraživanjima“ izd. Jugosl. Akademija Zn. i Umj., sv. HI., Zagreb, 1914, pg. 3.) %) Šupalj je to cilindar od metala; os je njegova po dvjema unakrštenim šipkama pričvršćena na donjem i gornjem rubu cilindra. Na gornjoj je strani poklopac, koji se po toj osi pomiče verti- kalno. Dok aparat slazi u vodu, poklopac se digne i propušta vodu kroz cilindar; kada pak dolazi na površinu, poklopac se priljubi uz rub i ne propušta vodu: mulj, koji se u cilindru uhvatio, dospije malo ne sav do površine. “) Die Kalksteine und Dolomite des kroatischen Karstgebietes. S.—A. ,Annales gćologique do la Pćninsule balkanique“. Bd. VI. Beograd, 1911. Tablica 25. Galovac Kozjak netopivosii HCL... . 2.008 0:21 Al, O; -EFe, 0, + Fe 0. . 010 0:30 Ga CORN 1. 5 1155,08 98:49 Mg Co, . . 4434 1:10 Svega 99:60 | 10010 Poređujući ove analize kamenja sa onom mulja jasno je da mulj pretežnim dijelom potječe od kamenja oko Kozjaka. Voda iz Prošćanskoga jezera, prola- zeći kroz Galovac, sabire i nosi čestice, koje su ,dolomitične“ i taloži ih poste- peno u slijedećim vodenim zavalama. Dakako da se ne će sedimentirati na ovom putu sve čestice; bit će ih koje će doprijeti i do Kozjaka i ovdje će se talo- žiti zajedno sa onima, koje su dospjele u vodu njegovu sa susjednih vapnenačkih stijena. Mulj naime na dnu Kozjaka nema posve iste količine Ca CO, (odnosno Mg CO,) kao vapnenac oko Kozjaka, a pogotovu je nema kao dolomit oko Ga- lovca. Kad bi iz analize uzeli u obzir samo kaleijski i magnezijski karbonat, a izlučili sve ostale sastavine, onda bi dobili ove brojeve:" Ca CO, Mg CO, Svega Mulj u Kozjaku . . . . 9761 2:39 100:00%, Vapnenac uz Kozjak . . 98:90 a: 10 100:00"4 Diferencija: — 1:29 1:29 Mulj Kozjaka ima za 1:29%, manje kaleijskosza, a za 1:29%, više magne- zijskoga karbonata od vapnenca uz Kozjak. Mulj dakle ne potječe sav od vap- nenca ; ima u njem nešta malo sastavina, koje su unj dospjele sa dolomitnih stijena. Veoma je pak znatna razlika s obzirom na netopive sastavine.!) U Koz- jačkom mulju ima ih 447% više no u Kozjačkom vapnencu. Te sastavine (bez obzira na organsku tvar) potječu ponajviše od onih silikata, koji se ne tope u sonoj kiselini. Nema sumnje, da su to skeleti one silne množine mikro-organi- zama (posebice dijatomeja), koji žive u vodi a koji onda, kad uginu, padaju na dno te se pomiješaju sa ostalim anorganskim česticama. Gospodin dr. Ivo Pevalek pregledao je muij pod mikroskopom pak mi je dao ovo saopćenje s obzirom na organizme: ,Mulj je sastavljen od veoma sitnih čestica, med kojima ima mnogo krhotina kućica raznih dijatomeja. Te su krhotine tako malene, da se tek može konstatovati njihovo podrijetlo. Jasnih je oblika veoma malo (jedva 1—2%/): u glavnom su to vrste iz roda Cyelotella u promjeru 19—32 u. Gotovo je sigurno da je jedna od njih C. operculata Ktz. var. radiosa Grun. Od ostalih kremenjašica ima (veoma rijetko) i po koja Navi- cula. Treba istaknuti da u Plitvičkim jezerima ima Cyelotellć i u planktonu i u litoralu“, Od organske tvari tih uginutih mikro-organizama potječe također veći dio tzv. gubitka žarenjem, koji doseže u mulju do 1%. Spojevi željeza i fosfora puno su znatniji u mulju nego u kozjačkom vapnencu i galovačkom dolomitu. Oni dakle ne potječu svi ni od dolomita ni od vapnenca susjednoga već tako- der od uginutih organizama. Fosfor bit će da je ponajviše ,nuklein“.?) !) na t. zv. ,Gangart“. Dittrich: Anleitung zur Gesteinsanalyse. Leipzig, 1905. pg. 84. 2) Nuklein potječe osobito od uginutih riba. N. pr. 1 kg. krapove tvari ima do 11:6 gr. fos- forne kiseline. (K. Knauthe: Das SiiBwasser. Neudamm, 1907., pag. 204). 30 Dodatak (zl. st. 8): Temperatura vode na površini Kozjaka (do kupališta). Datum o, Puna Vrijeme li € ober Vrijeme opažanja opažanja septembar 1915. | novembar 1915. 1 | 78 | 11:30 a. m, kiša 9 7:2 14449:80 € vjetar 3 Th) 310 p. m. kiša 4 s1 340 # 15) | 80 9:40 a. m. magla 6 BOLA 415 p. m = Ki | 83: 11204. m. | 3 8.48) | B1 510 pom. oblačno 4) | 8'0 20 | . 10 75| 610. vjetar ibi 11 | ll 6:8 BOOL \ vjetar i snijeg 12 6'7 9:40 a. m. vjetar i oblačno 13 | 70 12:00 m. vjetar i snijeg 14 TO) 12:00. Z A 19 | Ted 1200 . | snijeg 16 146 9'30 a. m. | lijepo l: 62.1:12:30:p.: m: magla 17 143 805 -. - halip:2 520,2 Z 18 | 144 900 , : | 52, 8107 kišovito 19 ie 980; magla 583 1140 a. m. snijeg 20 148 315 p. m. x 49 | 1045.4 Ž 81 | 142. 945a. m. lijepo | 4011120", Z 22 13:7 950 , z 43 220 p. m. 5 23 149 3'20 p. m. s 40 340 , , 24 13:3 9'00 a. m. 5 43. 1120 a. m s | 25 141 3:10 p. m. | S |. 44 130 p. m. vedro 26 136 10:00 a. m. kišovito 40 9:15 a. m. | zima | 27 140 300 p. m. | A | 42. 1220 p. m. vedro 28 13:8 D009. s | S D0.l .11:50.a..m. * 29 140 9:00 a. m. | lijepo 59 3:20 p. m. lijepo 30 14:3 5:20 p. m. | kišovito 54 450 vjetar 31 - — | > je x oktobar 1915. 1 decembar 1915. 1 13:8 400 p. m. kiša | 50 9:10 a. m. lijepo 2 140. 1015 a. m. magla 64) PEJO * 3 130 910 . kiša 50 1015 . kišovito 4 12:9 1120, 4 3 D7 2:20 p. an vjetar 5 118 500 p. m : 59, 310", lijepo 6 12:2 [7 1: po B 52 315 . jugovina 1 120 11:40 a, m. oblačno 56 2:30 . a 8B 118 340 p. m 2 bio 11:40 a. m. 4 9 (| 114 11:20 a. m. vedro I 60 1:30 p. m ; 10 llo 410 p. m. = 60 Đ'BDća kiša i vjetar 11 11'9 20b. < D0 10:40 a. m, £ a 12 Ho mogi e | 498] 11:20", Ž j | 13 | 112 .,,1015 a, m. kiša | «40 9:40... kiša i snijeg | 14 tali Do A 19 100 2'10 p. m. snijeg 5. 16 |: 102., 1L:2Dla;m. tmurno = 17 10:8 1'30 p. m. 2 = 16 | 106 2830 , kiša E ET 43 18 101. 1140 4. m : ĆE > El 20 98 420 p. m. a | uo A S 2 | 9% 83% . q le 4 Š 22 8:9 AkO: z x s E | 23 B'6 1120 a. m, kiša i snijez s S k= | 24 88 340 p. m. kiša | S E e O 8'2 10:20 a. m " s s = 26 te) 1200 m . | E z 27 80 310 p. m 4 | K g : 28 82. 510 , . i 29 Tam gonna : PAR 30 12 10:10 a, m ll 2 31 73 | 1210" magla ll | Datum l6 aa Vrijeme | Uo; SA Vrijeme | | | mart 1916. li maj 1916. | | | l4. 1 3 114 900 a. m. lijepo | 2 | 118 | 1040. & 3 | 120 2:30 p: me 8 4 | il'6 | 12:00 m. bo 50/ 8300 p. m. kišovito 123 | 220 p. m. 6 | 52, 220 . 1 | 126 | 520 7 53 1140 a. m. Sd 12:0 Talosao u 8 50 | 1020 zi 12:5 420 g 9 BD 400 p. m. 5 126 | 1U40 a. m. promjenljivo 10 50. 1140 a. m. Ž 11:8 820 5 ll SBI 10 pm. promjenljivo 12:2 1:40 p. m. oblačno 12 bo 410 . š 12:4 RIZNIA kiša 13 60:| 210.4 lijepo 12:8 400 - promjenljiva 14 6'6 11:40 a. m. promjenljivo 132 1:00 m. a | i 15 69 2:30 p. m. lijepo 13'6 | 11:20 a. m. < | 16 13 2:30“. J TAĐII 1I2DA (a lijepo | 17 Tla) Geba 5 i40 915.4. m. s 18 65. Ti0a m ' 146 | 12:00 m. 1 19 ORI LIAO < 144 4:00 p. m. t 20 81 1:30 p. m. kiša 14:8 2:20, * 21 TO 8:40 a. m. 5 15:91 12/3084 5 3 | 22 82 | 2830 p. m 6 19/6 Br 0) s | | 23 80 | 11:00 a. m. lijepo 160 4000 18 | | 24 76 | 1040. 5 16:2 220m 1 | 2 B1. 240 pm 5 Ves a Mi 70) 3 | | 26 Bil 128014: kiša 16:0 2:40 p. m. Ž | 27 80| 840 , 5 16:3 1020 a. m. oblačno 28 824]. 260, a 15:7 440 p. m. kiša 29 831 1240. 7; + 160 9:30 a. m. promjenljivo 30 54 Bt S 16:3 5'00 p. m. i 31 7-80 9:20 a. m. Eh 16:7 3:20 lijepo | | april 1916. | jun 1916. | | il 7'8 500 p. m. lijepo | 169 | 12:20 Pp. om. lijepo D 80 | 1140 a. m. Ha 16:0 9'00 a, m. ' 34 82111 120upitai 3 | 16:8 340 p. m. KI 47726 | T40 a. m. g 170 b00 3 bi .841| 1200 m. š 17:4 | 11:30 a. m. 04 82 | 480mm. 1 H | sIr8 | 11000m e zu e Eni 2:90. L 17/0 800 Š 8 BJ | 140, 2 16:9 EDO U 9 92: 12804; . MD if 1 TED, $ 10 99 9:40 a. m 2 177 | 240 p. m. i 11 104-300 p. m. B 18:2 A ODN Ž 12 108 | 1101 a. m i 18:0 420 ; u | 13 100 | 430 p. m. kiša i snijeg 184 580 i | 14 98) 9204. m. lijepo 18:9 Kio a s alo 10:4 2:00 p. m. A 183 11:00 a. m. g 16 9:7 8:00 a. m. | B 182 300 p. m. E |E 100, 1100 B 184 | 500, a 18 10:3 | 200 p. m. kišovito 180 900 a. m. i 19 9:9 920 a. m. BR Ng:iq 11:40" i 20 104, 240 p. m. 5 19:2 2:20 p. m. a 21 1061 &20m, E 193 1020 a. m. ć | 22 104 DOOM, š 195 D00 p. m. S pe2a 10:8 | 1140 a. m. G | 198 340, % 24 10:5 | 6:00 p. m. | L 19:2 9'00 a, m. 3 25 106 | 900-a. m. | L 19:6 2:40 p. m. S 26 11:2 930 p. m. k 201 6:G0 | ZI 27 11:0 2:000 3 | promjenljivo 204, 1100 a, m. a 28 109 | 1140 a. m. | z 1206 | 320 p. m. bj 29 114| 320 p. m. 3 | 2083 1:40 «| 30 112| 200, » 20'8 300 , 32 |Datum|| “€ Ma | Vrijeme | 20 mača Vrijeme | jul 1916. septembar 1916. l 21'0 | 1000 a. m. lijepo 189 3:20 p. m. kišovito 2 | 2081] 1120 4. b 191| 240 , o 3 | 212 | 12:00 m. ' 187 | 800. m. . 4 || 213 310 p. m. A 18:8 900 p. m. lijepo i) 21:8 900 a. m. 5 19:24| 12:20/ 415 " 6 220 130 p. m. č 187 | 1940, ha ri 216 | 1020 a. m. : 18:4 600 promjenljivo 8 224 2:40 p. m. G 18:0 920 a. m. č 9 22:1 2/00 a » 18:5. 1110:20% 5 Š 10 210 8'20 a. m. 2 18:7 3'20 p. m. kišovito ll 21'6 9:30, » 17:9 440 , " 12 220 3:40 p. m. 5 177 600 , 5 13 POBnha 400 Ž 175 | 1140 a. m. | kiša 14 229 920 , z 17/0 420 p. m. 3 | 15 | 226 | 1130a. m. , lem | “T00 s, , ILEL6 290 |. 1140 E 16:3 | 1020 a. m oblačno 17 21:3 8 20 - 1611 9:00! + s > 18 21:0 2 30 p. m. kišovito 16:6 4:30 p. m kiša i9 21:0 | 1120 a. m. oblačno 15:3 820 a. m promjenljivo 20 20:3 500 p. m. lijepo 15:6 | 1030 , kiša 21 21:0 340 <. | 9 1954 600 p. m oblačno 22 221 200. ; | " 15:0 G:1D im, » 23 214 | 1000 a. m. | . 152. 1100 a. m . 24 20:2 400 p. m. š 19:6 3:20 p. m kiša 25 | 21:8 2:20 i | oblačno 154. 1040 a. m A 26 || 213] IL40 arm; (4: kiša 14:8 | 980 , lijepo 27 20:5 5:20 p. m. oblačno 144. 400 p. m. u 28 21:2 | 1200 m. & 14:0 8:20 a. m. . 29 204 400 p. m. kiša 13:3 | '11:00< 5 s 30 1 206 645 oblačno 13:8 420 p. m. kišovito 31 | 20:9 | 10:00 a. m. ugodno = — a | august 1916. oktobar 1916. | 1 20:7 | 1000 a. m. toplo 141 | 11:30 a. m. kiša 2 214 5'00 p. m. S 13:7 4:20 p. m. lijepo 3 | 216 8:30 a. m. $ 13:2 400 a. m, , 4 || 219 815 >, om 13:6 9:00," 95 || 203 820. kiša i41 2:40 a. m. g 6 | 199 300 p. m. bura 143 | 1200 m. Š 7 a2: 9:30 a. m. lijepo 14:6 | 11:30 a. m. : 8 || 208 | 1020 , 5 144 2:00 p. m. Ž 9 || 210 6/00 p. m. promjenljivo 13:2 DOO " 10 | 42466 320 5 13:8 340 p. m. » ji I e207 7:30 a. m. lijepo 144 | 1120 a. m. oblačno 12 | 21:4 | 11:40 , 14:6 3:00 p- m, Q 13 VII 28 2:10 p. m. Z 14:3 140 , lijepo 14 || 220 | 12:00 m. $ 140 100 , , 15 || 225 1:40 p. m. š 13'8 300m, X 16 22:0 | 1140 a. m. $ 13:6 9:30 a. m. kiša 17 21:8 3:20 p. m. = 130 1:00 p. m. kiša i snijeg 18 21:5 9:10 a. m. 3 128 | 11:30 a. m. kiša 19 PILO | KL204 “3 promjenljivo 132 2'20 p. m. 3 20 20:5 4:30 p. m. g 121 430 magla 21 200 400 kišovito 12:0 8:00 a. m. 3 22 19:7 G:2D 1: » 11:8 600 p. m. 3 23 19:5 480. + m 115 320 |, » 24 190 400 S 116 | 1040 a. m. » 25 19:9 | 11:20 a. m, lijepo 119 | 1100 s » 26 201 2:00 p. m , 1!:3 2:20 p. m kiša 27 19:3 620 " 10:7 400 , " 28 || 199 A:'00 465 promjenljivo 106 600 » 29 || 187 8'00 a. m. " 10:8 | 11:30 a. m magla 30 189 | 1100 a. m a 104 | 300 p. m kiša 31 18:7 4C0 p. m. kiša 10:3 430 5 os) lo2) me ad I a Ko nan o Ta o ENA KL ERIE S LES Ada ODES RER dmi ooo | au | Doba | Dob: | Datum “€ so Vrijeme o a maa opažanja ] opažanja Vrijeme novembar 1916. 1 10:6 | 11:20 a. m. | lijepo 2 (| 108, 810 p. m, | ., 3 10:0 9:45 a. m,_| > | 4 10:4 10:40, | oblačno | 5 9 o Aslospemasi kiša | 6 Jo sU £ | i | ri 10:0 9:15 a. 1,7 f M 9:4 | 10:30, | 6 ho ZA 6 | 240 pr maj a | 10 92 | 10:30. m, k 11 A SLK20R blačno. maglu Me L2 90 4:15 moma Eko magla | 13 88 | 1015 a. m, lijepo | 14 82 BOI | snijeg 19 84 330 p. m. 2 16 Bo g100r m IT 8:81 12100): 5 18 | B4| 520 p. m. kiša 19 | 90 200) 25 magla 20. || 84 1040 a. m. kiša | 21 Br2 i 49901 S 22 8'6 4:20 p. m 2 23 Bi 8:30 a m kiša i snijeg 24 18 940, masla 2D GDI 1IF00) se g 26 19 340 p. m. kiša 27 16 600 oblačno 28 T2 | 1020 a, m, kiša 29 T4 2:40 pm S 30 T2 3:30 31 - - | li decembar 1916. 1 T0 4:20 p. m. kiša 2 6:8 9:20 a. m. magla 3 6'6 340 p. m. d 1 TO 200 , lijepo i 2 Bra E magla, kiša | 6 I 68| 1000 a. m. kiša 7 62 920/49 + 8 D'8 400 p. m. : 9 | 54 420", magla 10 | 582| 1100. m. kiša ll 30 315 p. m. 2 | 12 4:6 | 9204 m 13 4:8 220ep. mii . 14 40 ABU | snijeg 19 43 | 11204. m. | a 16 | 46 | 12:00 m. : UT I LET 3:20 p. m. magla 18 40 | 10:20 a. m. <. 19 49 2:20 p. m. kiša 20 50| 300 . magla DIME | ESKLa ia O ao š 22 501 1000 . | oblačno 23 4:6 3:30 p. m. | : 4 | 48| #00 | lijepo 25 b3/| 1120 a. m. | S 26 0 409 p. m. lijepo, toplo BU 515 10:20 Va Am: lijepo 28 | D'6 140 p. m. : 29 l DB 12:00 m. S 30 | 60 | 1120 a. m. “ Sla er 2:40 p. m. S * PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA. Sv. 14. nB=HBRRoOVDNDoVVWoVREJTIIJMARTI TE RJOJGJJNEE jezeru d n led PEODVOVLEOVEVOVOGVOPDE IVO OVwVEOGIĐH o 11:30 2'00 4:00 10:20 « 12:00 10:40 a. 11:00 3:20 4:30 10:25 a. 11:20 2:00 2:40 400 12:00 11:40 a. 2:00 2:30 400 10:10 a. 11:30 3:20 210 3:00 10:20 11:00 9:20 11:30 +20 310 11:40 : februar 1917. 10:00 2:20 4:00 11:30 2:10 9520 320 240 3:20 12:30 10:40 : 9:30 220 4:00 11:00 a. 10:20 2:30 11:20 a Bri) 3/00 11:40 : 10:30 2:20 4:00 310 12'20 2:30 3:00 januar 1917. a. m, lijepo, toplo a. m. lijepo, smrzlo a. m. smrzlo, vedro » , oblačno snijeg zima snijeg kiča snijeg oblačno kiša snijee n snijeg mećava » n snijeg vedro snijeg vedro snijeg s oblačno lijepo vedro lijepo oblačno rdđdcčš—"AČ“"Č—\_—_-—_—r—rvrnrar—ao—o—a—m:r ——:—:—:—n—————:——:——:—————— S. oba ze 1 € “gasi Datum "4 citati Vrijeme "i pa Vrijeme mart 1917, april 1917. 1 9:30 a. m, lijepo 50 11:20 a. m vedro 2 2:40 p. m. 2 18 310 p. m oblačno. kiša 3 410.7". : snijeg h;2 400. lijepo 4 11:30 a. m, 8 38 11:30 a. m, > D 320 p. m | 2 62 3:20 p. m magla G 4107" | oblačno 22 920 a. m X ci 10:20 a. m, | snijeg 6 3'00 p. m kiša 8 1100 | > 60 11:40 a. m lijepo 9 2:10 p. m. ma ela D4 10:00 = 10 SD. s s | 60 | 400 p. m magla ll 9:30 a. m, lijepo. vedro Bo 20 7. vjetar, kiša 12 d 10:30 _ oblačno 37 M5 I kiša 13 “ 4:00 p. m. | S 4 420. 5 | 14 8 dio gom snijeg | 60 | 1000 a. m, E 15 pm 2:40 p. m. vedro 64 200 p. m. snijeg 16 6 | 1120 a. m, .| B = = = 17 2: 2:40 p. m. | 5 6'8 9:30 a. m. kiša | «la rareovi. sao. | oblačno 62 900 snijeg | «19 2! | LOOL mi snijeg b4 1120. *2 “ 20 | 10 400 p. m. m 6'8 4:30 p. m. kiša, snijeg 21 13 420 , 2 | 64 3 Uke A 22 1:6 11:30 a. m. | : 60 BIO a. m. S | 23 2:6 | 1000 . : 58 | 240.p. m snijeg | 24 30 3'20 p. m. oblačno (6:6 10:30 a. m. > + 2 34, 1120 a. m. | - | 68 320 p. m. oblačno | 26 2:8 4:00 p. m. promjenljivo Imćrf2 DIO |, » 27 3:6 BOLE oblačno ll 7:6 12:00 m. lijepo 28 40 9:30 a. m. lijepo | 74 3:30 p. m. n 29 41 | TE40 2 S | 80 945 a. m. a 30 43 4:20 p. m. > 86 300 p. m. š 31 46 500 , vedro | — — | | | lele seat paugisedaisk i E | | Dopunak str. 8. Dne 19. jula 1919. bila je Ba Prošenes | aca Pana 15:30 u Galoveti ... +... < dal6: 09 u Kozjaku (kod mlinice) 18:09 u 2 (kod kupališta) 18:7" Doštampano n aprilu god, 1920 temperatura vode 164 1 T! 18" | D420 ar BIS) 35 Tab. I, A. GAVAZZI: Plitvice. m 0% 1 0g (0 '01,'C PO LTOFTIZRa no ns 91Fqosj u 995 ri 095 050 1. Tab. Prirod. istr. Hrv. i Slav. sv. 14. = 4 ne Pi jE ronin šk: add ov gd da ro ZM Pa NAI dpi ABis pol ' u ; 1 ž sk yo 3 dA đ rover < praPrare re ror: pda r— tn Tab, Plitvice, GAVAZZI: A 99801] m Op 1 og '0z '0T '€ PO PUNOPUIZLI U NS 270qOSI === Gag LL (I TRKE 000'ZT: T OTILo( u Tab, sv. 14. i Slav, istr. IIrv. Prirod. e : PJENE“ ; P308# Ke zva ra . & b m ps LEI "i Ai ' z : u s : : i 06,02 ,01 ko misamsih u za stedod“ * "mT # Resultati bioloških istraživanja Jadranskog mora.' Hidroidi III. Monogonija s pomoću kompleksnih propagula (kladogonija) u nekih halecija, uz općena razmatranja o stologoniji nižih životinja. S 11 slika u tekstu. Napisao dr. Jovan Hadži. Primljeno u sjednici matematičko-prirodoslovnoga razreda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti od 16. januara 1919. Uvod. U planktonskoj lovini, koja je izvadena za treće plovidbe ,Vile Velebita“ (dne 24. februara 1914. na staciji C 10 a) s pomoću Nansenove mreže na zapor za vertikalni lov, a iz dubine izmedu 50 1 100 metara, našao sam grančicu hi- droidskog korma neobična izgleda (slika 1.). Razvrstavajući planktonte iz lovina .Vile Velebita“ već sam češće nailazio na odlomke hidroidskih korma. Ali u svakom je slučaju bilo očito, da su to silom otkinuti dijelovi, najčešće već sasvim prazni dijelovi periderma (drškaste hidroteke), koji su slučajno poneseni od uzgibanog mora. To bi dakle bili slučajni pseudoplanktonti, kojima se kod raširenja vrste ne može pripisati osobita znatnost. Ovaj put je bila to očito druga stvar. Plutajuća hidroidska grančica nije pokazivala znakova nasilna otkidanja niti degeneracije, a što je ponajglavnije, morfologijske su prilike te grančice odgo- varale potpuno tvorevinama, koje sam za boravka na e. kr. zvologijskoj postaji u Trstu u godini 1912. motrio u velikom broju na koloniji vrste Haleeium pu- sillum (M. Sars), koja je u društvu s hidroidom Haleciella microtheca Hadži (Hadži, 41) porasla po nekoj ljušturi oštrige. Drugom sam prilikom (Hadži, 42 slika 10.) naslikao jedan kormus toga halecija s istom tvorbom. Krajnji pupo- ljak jedne grane, koji bi imao da izraste u jednostavni hidrant, izrašćuje u četiri oduga stolonička nastavka, i to baš u unakrsnom smjeru, Hidroidska grančica iz planktona odgovara potpuno takvu sistemu stoloničkih nastavaka, samo što na- mjesto drška ovdje vidimo jedan hidrant. Podrobnije istraživanje sačuvanog tršćanskog materijala te bilježaka i erteža iz godine 1912. dovedoše do po- voljna rješenja cijelog pitanja, a to je dalo povod ovoj publikaciji. Istraživanja hidroidskog materijala sabrana za sve četiri vožnje ,Vile Vele- bita“ iznijela su na vidjelo dalje vrijedne i mnogobrojne nalaze o toj istoj pojavi na drugoj jednoj vrsti roda Halecium, koja prvašnjoj stoji veoma blizu. Pokazalo 1) Izrađeno u .,Komparativno-anatomijskoj zbirci hrv. sveučilišta u Zagrebu". — Ova se radnja može ujedno smatrati VIL dijelom .,Poredbenih hidroidskih istraživanja“, od kojih su prva tri dijela izašla u Radu“ Jugoslavenske akademije, knj. 198, 200. i 202. Četvrti je dio izišao u 7., a peti u 11/12. svesku .Prirodosl. istraživanja Hrvatske i Slavonije“. Ovo je šesta publikacija zoološkoga sadržuja, a tiče se materijala sabrana na vožnjama Vile Velebita“. 40 se, da se tu ne radi o slučajnoj ili slabo karakterističnoj pojavi nego o osobitoj vrsti monogonije sa specifičnim osebinama za pojedinu vrstu. Moja istraživanja se nadovezuju na pojedinačno opažanje Motz-Kossowske (79) i Billarda (183, 14), te se tako daje prilika za raspravljanje o srodnim vrstama monogonije u hidroida i drugih nižih životinja s osobitim obzirom na sjedavi način života te o međusobnim odnosima raznih monogonija, što je*iza publikacija dvojice uvaženih njemačkih stručnjaka o monogoniji (P. Deegener 26, E. Korsehelt (61) to potrebnije, jer se vidi. kako su shvaćanja glede obiju osnovnih vrsta monogonije, diobe i pupanja — nesređena. Do razbistrenja ovih pojmova može se po našem mišljenju doći samo na temelju poredbenih studija nižih metazoa, osobito spužava, i knidarija. Budući da sam prilike monogonije iscrpljivo istražio na jednoj od najjednostavnije organiziranih spužava (Hadži, 44), zadobio sam solidan temelj, na kome mogu izgraditi preciznije shvaćanje bitnosti monogonija i međusobnog odnosa pojedinih vrsta monogonija, nego je to dosada bilo mo- guće. U tu sam svrhu naravno i svu literaturu, do koje sam mogao doći, upo- trebio. Žalim, što, poradi ratnih prilika, nijesam mogao literaturu potpunije iserpsti. Glede metode istraživanja moram spomenuti, da sam najveći dio izradio na konzerviranu materijalu (Pfeilferova tekućina), samo sam u Trstu imao svjež, živ materijal. Kako nijesam u histološkom pogledu došao do osobitih novih na- laza. to se histološkom ili citološkom analizom ne ću posebice ni baviti. Crteži su priređeni s pomoću sprave za mikroskopsko crtanje, a po preparatima u cije- lome. Svakoj je slici dodano mjerilo, a ovo se uvijek odnosi na milimetre, odnosno dijelove milimetra. I. Specijalni dio. 1. Opis planktoničkog kladogonija vrste Haleciwm pusillum (M. Sars). S obzirom na značenje i način postanka plutajuće grančice hidroidske, koje će izbiti tek za kasnijega raspravljanja, nadjenuo sam takvoj grančici od- ređena oblika i grade ime kladogonija. a sam način postanka zovem kladogo- nijom. Kladogonij je, kako će se poslije razabrati. osobit oblik Billardovih -kompleksnih propagula“ (13). Kladogonij vrste Halecium pusillum (M. Sars) sastoji se iz tri bitna dijela. Slobodni kraj centralnog dijela zauzima hidrant halecijskoga tipa. Ovaj hidrant (slika 1.h) u kontrahiranu stanju ima jedva 02 mm te odgovara veoma kržljavoj polipnoj personi. Bazu polipa opkoljuje tipična halecijska hidroteka glatka ruba te promjera od kojih 0:12 mm na samu dosta proširenu rubu, dok ispod ruba u visini dijafragme ima hidroteka samo ("075 mm. Budući da spoljašni rub dija- tragme, koji se drži teke, ostaje tanak (za razliku od prilika, koje vladaju u vrste Halecinm robustum Pieper), a i s obzirom na ostale biljege ne sumnjam. da taj hidrant pripada vrsti Haleeium pusillum (M. Sars). U prvi sam čas bio sklon da orijentiram cijeli kladogonij tako, da hi- drant gleda prema gore. Kasnije sam upoznao, da ta orijentacija ne odgovara načinu postanka cijelog kladogonija. Hidrant zapravo odgovara bazalnom kraju tvorbe. Prema tome se hidrant prema gore nastavlja u kratki komad hidrokaula s debljinom od 0:1 mm, a s duljinom od niti 04 mm. Hidrokaulički se dio zapravo slijepo završava, a prividno se nastavlja u dva stolonička nastavka. +1 12 centralnog hidrokauličnog dijela izlaze četiri nejednako duga stolonička nastavka. Stolonički su nastavci smješteni kao u dvije etaže te stoje dva i dva nasuprot. U ovom je slučaju razmak između oba etaža gotovo (2 mm dug, dok je inače, kako ćemo vidjeti, obično još nešto manji. Pogledamo li kladogonij ozgora (slika 1 b)ili ozdola, razabrat ćemo lako, kako oba para nastavaka stoje unakrst, dakle se ravnine obiju parova okomito sijeku. Iz toga izilazi, da je svaki nastavak od drugoga, što za njim dolazi, postavljen za 90% ili u pravom otpri like kutu, t. |. da svaki gleda na drugu stranu svijeta. Čovjek ne može. da pri tome ne pomisli na zeodnost te uredbe u dvojaku smislu: u smislu olakoćenja lebdenja i u smislu olakšanja prihvaćanja nastavaka za kakvu podlogu. x E a 0:5 s 4 A F Slika 1. Stolonički su nastavci nejednako dugi; duljina im varira između 06 1 24 mm. Jedan od krajnjih nastavaka jest najduži tako, da čitav kladogonij dosiže duljinu od 32 mm. Stolonički nastavei silno sjećaju i oblikom i histološkom gradom jednostavne hidrorize te su pokriveni tankom hitinskom opnicom bez osobito čvrsta oblika. Cenosark se ne drži ovojka nego na vršku. Vršci stolo- ničkih nastavaka su uopće karakteristični (slika 1 d-l). Vršći su odebljali; imaju visok. ektoderman epitel, koji je gotovo g6 i lijepi se (lako se prihvaća podloge). Osim toga je gumbasto ili kijačasto odebljani vršak izvučen u nepra vilne lapove, a po njima bih rekao, kao da cenosark izvodi aktivna ameboidna gibanja. Stolonički nastavci nijesu pravocrtni nego su svi ponešto zavinuti. Po tome, što su zavinuti svi u istom smislu, može se zaključiti, u kakvoj je orijentaciji klado- gonij plutao u moru. Jasno je naime, da je onaj kraj s izraslim hidrantom bio 42 okrenut prema gore. Baš takva orijentacija morala je doprinijeti tome. da je uopće izrastao hidrant zapravo na bazalnu kraju grančice. gdje mu i nije mjesto; dakle se radi o heteromorlotskoj tvorbi. Bazalni je kraj hidrokaula u hidroida predisponiran za tvorbu hidrorize. Ali da dode do realizacije te tvorbe, potreban je još i kontakt s kakvom podlogom. Već je J. Loeb (70) mislio, da je pro- mjena orijentacije s obzirom na smjer djelovanja sile teže onaj odlučni faktor pri tvorbi heteromortfoza. ali je 1 sam našao primjera (Kudendrium) i za odlučnu vrijednost dodira ili kontakta. U našem su slučaju vjerovatno imala obadva faktora posla. U jednu je ruku nestašica kontakta na bazalnom kraju, koji je otkida- njem od korma (a to odgovara odrezivanju u eksperimentima) učinjen slobodnim. a baš taj kontakt daje podražaj za tvorbu hidrorize. U drugu ruku, a u svezi s otkidanjem, dolazi do obrnute orijentacije odlomka prema smjeru djelovanja sile teže. Dakle se mogla očekivati heteromorfotska tvorba hidranta. Po samom planktonskom stadiju kladogonija ne bismo još mogli do kraja razjasniti podrijetlo, način postanka i značenje te tvorbe. Trebat će nadovezati opažanja s bentosa. Upozorujem na to, da je plutajući kladogonij zahvaćen plank- tonskom mrežom u najdubljoj zoni planktona. Čini se, dai u tu neznatnu visinu nad dnom dospijeva kladogonij rijetko, jer je samo u tom jednom slučaju uhvaćen. (drada kladogonija ukazuje na potpuno pasivno plutanje, koje omogućuju jedino zgodno namješteni odugi stolonički nastavci. Njihov transport u plankton i op- stanak u planktonu zavisi jedino o gibanju morske vode (struje, talasi, morska doba). Kladogonij kao planktont nije jednakopravan spolnim pojedincima hidroid- skog korma, kao što su to hidromeduze, koje razviše uređaje za aktivno potpe- maganje plutanja. Ipak je jasno, da i kladogoniji mogu, i ako u nešto užem opsegu, poslužiti određenoj fiziološkoj zadaći, a ta je raširenje vrste. Treba imati na umu, da u oblika, u kojih sam motrio kladogonije. i nema meduza, dakle moraju kladogoniji, i ako to ne mogu potpuno, nadomjestiti funkciju planktonske generacije međuze, a u svrhu raširenja vrste, 2. Opažanja o postanku kladogonija na bentoničkim kormima vrste Halecium pusillum (M. Sars). Ova sam opažanja proveo sva na materijalu iz Trsta, i to god. 1912. na živim objektima, koji su narasli na ljušturi oštrige. koju je postajni ribar skinuo s obrambenog nasipa nove luke — dakle s mjesta plitka, ali gibanju mora dosta izvrgnuta. Tada konzervirani i spravljeni materijal sada sam ponovno istražio. Pri- padnost vrsti Haleciwm pusillum (M. Sars) je nesumnjiva : i ako bih imao glede mor- lologijske karakteristike te vrste. a osobito s obzirom na srodne vrste, štošta novo donijeti, to ću ipak radije ostaviti za drugu priliku, jer to ne stoji u organičkoj svezi s predmetom ove rasprave. Moji su kormi bili sterilni, a pripadaju jamačno svi istoj koloniji, t. |. izrasli su iz zajedničke hidrorize. Većina se korma sastoji od slabo ,razgranjenih“ hidranata s kratkim hidrokauličnim dijelovima, a visina im varira oko 1 milimetra. Nekoji su kormi (na udubljenim mjestima ljušture) izrasli visoki preko + mm, pa je i hidrokaulu odgovarajući dio svakog pojedinog hidranta odug. a) Kormogeneza. Simatram potrebnim s nekoliko riječi karakterizovati tektoniku korma našega objekta. U radnjama, koje rade samo o sistematici, obično se označuju kormi +3 naših i nekih srodnih vrsta kao prilično. ali nepravilno, razgranjeni,; a često autori označuju i dijelove primarnog simpodija kao grane. Sam Pieper (84), koji je mislio, da kao prvi opisuje našu vrstu, skrenuo je malo više riječi tek- tonici korma, ali u ono doba nije još bila pojmovna podloga dosta izgradena, da bi se mogla uspješno provesti specijalna analiza tektonike. Tek Drieseh (30), Sehneider (87) i poslije Kuhn (63, 64) pa ostali utvrdiše pojmovni temelj. P.W. Pieper (84, strana. 167.) ovako opisuje korme vrste Halecinm ophiodes, koja odgovara našem obliku: ,Der grdssere untere Teil der Stammlinge ist ohne Zweige, welche erst hčher hinauf sich zu entwickeln pflegen, und zwar indem sie anfangs eine durehaus seitliche Richtung nehmend, recht bald in einem kurzen Bogen nach oben umbiegen, und so mehr einen spitzen Winkel mit Stamm oder Mutterast bilden: die Teilung kann uimlich mehrmals vor sich gehen, und da die Aste von versehiedenen Seiten des Stimmchens entspringen. erhalten die. Hydroiden hiufig das Aussehen eines. Biiumehens mit buschiger Krone“. Ovaj su opis preuzeli i drugi autori, premda je na neki način naivan ili impresionističan, jer se ne drži geneze korma (kormogonija). niti se razlikuju bitni dijelovi korma s obzirom na individualitet; to je više fenomenološki opis, koji nama nije dosta. I opis Motz-Kossowske (79) je nepotpun: izraze , držak“ i .grana“ netočno upotrebljava. Pored toga je Motz-Kossowska očito po- miješala vrste Hallecinm pusillum i H. robustum Pieper, jer ono. što ona opi- suje kao Halecium robustum, nije nikako identično s Pieperovim oblikom (isp. njenu sliku tobožnjeg H. robustum-a), a u drugu ruku hidroteka. koju erta Motz-Kossowska na slici XIII. e. kao da pripada vrsti Haleeinm pusillum, odgovara vjerovatnije vrsti H. robustum Pieper. Uopće vlada u sistematici ove hrpe veliki kaos. pa će biti potreban velik posao, da se dovede u red. I slike većine pisaca za tektonsku analizu ne zadovoljavaju, jer pisci ne uzimaju u obzir svuda prilike renovacije i propadanje hidranata kao i propadanje prvotnih hi- droteka, koje stoji često s tim u svezi, te crtaju stvar tako, kao da može mladica izrasti iz kojegod partije hidrokauličnog dijela pojedinog individua na simpodiju. Po Driesehovoj analizi (32) tektonike korma u roda Halecinn ne pokazuje taj rod osobit tip, nego se većina vrsta vlada po tipu (kategoriji): Šer tularella, a nekoji oblici (Drieseh je istražio vrstu Zlalecinm tenellum) rastu po Obelia-tipu. Međutim je Drieseh suviše shematizirao i generalizirao, a nije motrio samu ontogenezu korma, što je veoma potrebno. To je učinio tek Kiihu (68, 64). K_ tome dolazi, da ima više razvojnih linija među tekatnim hidroidima, nego što je Drieseh mislio, a unutar svake linije teče filogeneza kormogeneze na svoj način. Pri tome dolazi često do prividnih sličnosti uslijed djelovanja srodnih tendencija razvoja. S Driesehovom se analizom možemo samo općeno koristiti, za naš specijalni slučaj nam nije dosta. Mnogo je temeljitija analiza Kiihnova (63). Dok po Driesehu stoje halecidi s obzirom na način rasta na prijelazu između kampanularida i sertularida, a po Šehneideru (87) i Billardu (13) čak na korijenu tekatnih hidroida uopće, dolazi Kiihn istražujući kormogenezu halecida do zaključka, da halecidi čine posebnu razvojnu liniju, koja se u bližoj prošlosti sastaje s onom plumularida, a u davnijoj tek prošlosti s onom kampanularida. Zanimljivo je, da je Sehneider (84) došao do svoga mišljenja proučavajući jednu halecium-vrstu našega tipa, samo što nije uočio ono bitno u građi korma, nego nešta sasvim sporedno, a to je pojava renovacije (isp. Kiihn 64, strana. 427.) Kiihnova analiza se tiče 4 oblika sa specijaliziranim načinom rasta, u koga je došlo do tvorbe neke vrste vegetacionog vrška, zato rezultiraju pravilni simpodiji, kakvih u našeg oblika nema. Kiihn generalizira svoj nalaz ovako: ,Bei den Halecien werden dureh eine lriihe Teilung des Endsprosses die beiden Anlagen auf getrennte Knospungs- spitzen gesetzt, von denen die Ae" senknospe bald zu dominieren beginnt“ (Kiihn (54, str. 429). U našeg se oblika mora pup (vegetacioni vršak) naredne persone uvijek iznova stvarati. kao što to inače biva pri postanku sekundarnog pupa. U drugu ruku nema u našega oblika traga pravilnosti u nastajanju sekundarnih simpodija. koji odgovaraju granama korma. U našeg je oblika način rasta korma strogo simpodijalan, ali mnogo većma primitivan nego u vrsta roda Halecium, koje su dosada analizirane, a jednostavniji nego i u obelijinom tipu, kako su ga upoznali Weismann (99), Drieseh (82) 1 Kiihn (68. 64). Ali ta primitivnost ne leži u onom smislu, kako je to Sehneider (87) htio, kao da se naime približuje monopodijalnom rastu ate- katnih hidroida. Primitivnost se u kormogeneze sastoji samo u neustaljenosti na- čina izrašćivanja novih persona, uslijed čega čini i cijelost korma dojam nepra- vilnosti. Neustaljenost u specijalnome ima za posljedicu znatniji utjecaj vanjskih prilika. a prema tome i dilerentnost kormijskih tipova prema osobitostima životnih prilika (lorme tihe ili uzgibane vode, zostere ili cistosire: Motz-Kossowska 79, Hadži, 42), Kormogeneza vrste Halecinm pusillum nadovezuje se na prilike, kako sam ih opisao (Hadži 41) za neke halecide (Haleciella microtheca Hadži, (reorginella diaphana Hadži, Halanthus adriatieus Hadži). u kojih i nema korma nego su samo stolonijalne kolonije, nego uko ćemo nazvati kormom pojedinačnog hidranta s pojedinim gonantom. koji izrasta na kauličnom dijelu drška (izuzetno izrasta i stolonički nastavak). Uslijed renovacije ne dolazi do pomnožavanja persona. I u našeg oblika izrasta primarna persona iz hidrorize. Prvotni vegetacioni vršak (pup) završuje svoju karijeru time, što se diferencira u hidranta; katkad se time Završava razvoj. Kaulični dio. koji bi imao biti prvi odsječak primarnog simpo- dija, prelazi gotovo neposredno u polipa. Prema tome ovdje nema izrazita drška u užem smislu riječi, t.j. drška, koji pripada osobno prvom hidrantu, kao što je to, recimo. u kampanularidi. U tome je razlika prema obeliji, a veća sličnost prema sertulareli. Drugi simpodijalni pup (zapravo novi vegetacioni vršak) ne javlja se ne- posredno i obligatno, izakako je prvi hidrant gotov. Stadij pojedinačne persone može biti ne samo dugotrajan nego prema prilikama uopće doživotan. ,Jednoosobni kormus“ može kao takav producirati gonant (katkad i dva gonanta). U tom slu- čaju se stvara novi vegetacioni vršak niže ispod hidroteke i one zone, u kojoj inače postaje drugi simpodijalni pup. Često propada primarni polip, te se prije renovira propali polip. nego što bi se aktivirao drugi simpodijalni pup. Dolazi li do daljeg razvoja korma, tad mora tik ispod prve hidroteke na- stati novi vegetacioni vršak. koji stvara opet samo jednu personu (druga sim- podijalna persona). Cenosark se mora rekonstruirati ili, kako bismo mogli reći, mora se meristemizirati, a to znači isto, što i rediferencirati se ili pojednostaviti se. Vegetacioni vršak mora smekšati i stanjiti hitinozni periderm i prodirući van novi periderm izlučivati. Nova se mladica savija prema gore 1 završava s tvor- bom hidranta. Kaulični dio svake pojedine persone ćini dio s mpodija, ali ta] ne daje jedinstvenu sliku kao u vrste Halecinm halecinum ili raznih obelija. U 45 e tome je jedan biljeg. primitivnosti takva korma. Sad se tek lijepo vidi, da hidranti nemaju izrazita hidrantofora ili drška, i ako nijesu potpuno: sjedavi kao u vrste Halecinm halecinum ili u sertularele. Iz iste zone pupanja, iz koje je izrastao drugi pup primarnog simpodija, može izrasti i pup sekundarnog s:mpo- dija. Ali ovdje je teško, često sasvim nemoguće, na gotovu kormu odrediti, što je nastavak primarnog simpodija, što li početak sekundarnog simpodija. Dolazi to otuda, što ovdje nema pravilnosti u položaju. Jedamput izlazi slika prividne dihotomije, drugi put dominira sekundarni simpodij, a katkada ipak prevladuje, što je u oblika pravilna rasta pravilo, nastavak prvotnog simpodija. Često izrasta cijeli niz persona prvotnog simpodija, a da se ne pojavljuje .grana“, to jest sekundarni simpodij. Uslijed toga zadobiva cijeli kormus jedno- stavan, visok i vitak vid. Drugi put nastaju gotovo na svakom narednom od- sječku po dva, izuzetno i po tri pupa, pa nastaju gusti krošnjati kormi. U takvim se slučajima pogotovu ne mogu određivati kategorije pojedinih simpodija. Mjesto nastajanja novih pupova nije prema cijelosti nikako određeno ili orienti- rano. Samo toliko se može reći, da novi pupovi izrastaju u zoni pupanja, koja leži tik ispod hidranta. Ni za sam se primarni simpodij ne može reći, da uvijek leži u jednoj ravnini, a još manje vrijedi to za ma i malo razgranjene korme. Često nastaju prividne grane kao posljedica renovacije. i to tako, da na mjestu propalog polipa izraste novi s novim hidrokauličnim dijelom. Hidrokaulični dio renovata ne možemo po pravu pribrajati ni primarnom simpodiju, a ni sekundarnom. Razni pisci rišući korme s češćim renovatima pregledavaju pravu prirodu tih »lažnih grana“, pa nastaje slika, kao da ru našeg oblika i njemu slične vrste Halecium robustum Pieper_ mogu u kojoj god visini simpodijalnog hidrokaula izrasti prave grane (sekundarni simpodij), a toga u zbilji nema. Simpodij našeg halecija ne čini jedinstvena dojma, jer se simpodijalni odsječci hidrokaula ne stapaju u osobitu jedinicu kao posebni kormni organ, kao što to vidimo primjerice u inače našoj dosta srodne vrste ZHalecium halecinum, gdje samo stegnuto mjesto označuje granicu pojedinog ,internoda“ ili članka“ (udio pojedine persone u zajedničkom kormnom hidrokaulu), katkad se i te po- granične oznake gube. Simpodijalni pupovi izlaze u vrste Halecinm pusillum uvijek lateralno, zato mora biti najdonji dio hidrokanla svake persone svinut prema gore. Jednom sjevernjačkom haleciju sa sličnom uredbom dadoše baš poradi toga specitično ime H. curvicaule v, Lorenz (Lorenz 71), kao da je svijanje hidrokaula samo: za tu vrstu karakteristično. U halecija s naprednijim, pravilnijim načinom rasta dospijeva pup na vršak, a predidući hidrant zadobiva lateralni položaj, dok napokon ne dođe gotovo do stapanja obiju pupova. odnosno obiju generacija vegetacionog vrška. Na kormima našeg halecija možemo naići na ove vrste pupova: 1. na pupove primarnog simpodija, koji nas 2. na pupove sekundarnih i daljih simpodija, koji nastaju iz ma kojeg sektora aju tik ispod hidranta najstarije persone, zone pupanja u persona primarnog simpodija. (Radi nepravilnosti u položaju na)- češće se i ne mogu razlikovati pupovi druge vrste od pupova prve vrste.) 3. na pupove renovata, koji. nastaju na mjestu bilo kojeg naknadno propalog hidranta (ovi pupovi mogu dati povoda postanku lažnih grana), +. na gonantne pupove. Potonji pupovi pokazuju glede mjesta postanka najmanje pravilnosti. GGonantni pup može zauzeti mjesto kojeg god drugog pupa. Može dakle nastati i kao re- novat iza propalog hidranta, a vidio sam i slučaj, gdje su iz jedne to iste zone +40 pupanja ispod propalog primarnog hidranta izrasla dva sonanta. dakle su zauzeli mjesta i prvotnog i drugotnog simpodijalnog hidranta. U korma, koji su zapravo pojedinačni hidranti. a tjeraju gonante, izrastaju ovi često dublje ispod običajne zone pupanja. dakle na sasvim neobičnom mjestu. Slika 2, bh Razvoj kladogonija. Sad smo steklj potrebnu podlogu za prikazivanje postanka kladogonija. Na slici 2. naertano je nekoliko razvojnih stanja kladogonija. Vidimo na slici 2 e, kako je kormogeneza dospjela do četvrte generacije persona na primarnom simpodiju. Sačuvan je samo najmlađi hidrant kao i prvi i za onda jedini hidrant sekun- darnog simpodija. Ispod najmlađeg primarnog hidranta pojavio se na normalnom mjestu pup. iz kojega bi, da je razvoj tekao uobičajenim putem, nastala naredna persona, primarnog simpodija. I zaista se u početku mladica razvijala u tom smislu, jer eto vidimo, da je vegetacioni vršak izlučivao kolutast hitinozan peri- derm. Još prije nego je mladica dosegla uobičajenu dužinu za hidrokaulični dio persone, postaje periderm gladak. te mladica zadobiva karakter stoloničkoga nastavka, odnosno hidrorize. Kad je vegetacioni vršak producirao već odug komad glatkog nastavka, izrastaju iz ovoga do tri nova nastavka time, što su nastali novi vegetacioni vršci. Dva nastavka podjednake dužine izrastaju nešto većma bazalno od onog trećeg te stoje nasuprot jedan drugomu. Udaljenost nji- hova izlazišta od baze cijele mladice iznosi 02 — 0:3 mm, Oba nastavka izlaze otprilike u istoj visini, a ravnina, u kojoj leže, siječe primarni simpodij. Okomito 47 na tu ravninu nešto iznad insercionih mjesta prvih dviju nastavaka izrasta treći. Često su inserciona mjesta gornjih i donjih nastavaka“ tako na okupu. da ih je teško razlikovati. Ako bismo za donja dva nastavka rekli, da rastu jedan prema naprijed. a drugi prema natrag, onda bi treći nastavak izrastao jedamput desno. drugi put lijevo (slika 2 e i 2 a). Od_ mjesta insercije trećeg nastavka mijenja prvotna mladica (prvi nastavak), koja izraste najdulja, svoj smjer rasta u pro- tivnu smjeru od onog trećega nastavka. Dakle ako je treći nastavak rastao na- lijevo, raste glavni nastavak nadesno ili obrnuto. “Sad možemo sa: sigurnošću reći, da je u planktonskog kladogonija najduži nastavak glavni nastavak, najkraći na- stavak, parnjak glavnoga, jest treći i leži u istoj ravnini s glavnim. aostala dva (donja) leže u ravnini okomito na prvoj (slika 1 a). Ispoređu- jući veći broj kladogonija, koji se još drže korma. mogao sam uglaviti, da u njihovu "azvoju vlada znatna pravil- nost. Nijesam opažao, da bi se odmah drugi ili treći pup izvrgao u kladogonij. Re- dovno se samo primarni sim- podij, odnosno uopće samo jedan simpodij, izvrgava u kladogonij. "Četiri vegetaciona vrška kladogonija rastu dalje svaki u svom smjeru. Najstariji ili glavni. vegetacioni vršak ostaje u zauzetoj prednosti i. prije nego što prestane rasti, «dosegne duljinu od nešto preko 15 mm. Donja dva vegetaciona vrška obusta- vljaju rast, kad dorastu do dužine od jedno 08 mm. a treći nešto prije (prosječna mu je dužina 0:6 mm). Obu- = Slika 3. stava rasta je na vegetacionim vršcima samo prolazna, a za te pauze zadobiva vršak odebljan navoran vid, koji upućuje na funkciju hvataljki (prihvataljki), a to dalja opažanja potvrđuju. Na slici 3. naertan je kormus s posve izraslim kladogonijem. Glede orijentacije stoloničkih nastavaka moram pripomenuti, da onaj na slici prividno najkraći nastavak, što leži između hidranta i glavnog nastavka, gleda u prirodi ravno prema naprijed, a onaj se nastavak, što leži iza hidranta. pruža u nastavku prvoga ravno prema natrag (oba zajedno čine donji par). Gornja dva nastavka leže u ravnini papira te stoje jedan nasuprot drugom, kako to odgovara pravilu. Iz ertoža 48 se razabira, kako je kladogonij izrastao doista na eksponiranu mjestu, što la- mačno stoji u svezi s njegovom funkcijom. Na slici 4 a. bie vide ge vršci stoloničkih nastavaka za pretvorbe iz običnih vegetacionih vršaka u gumbičaste prihvaćalice. Vide se pseudopodički nastavci pojedinih ektodermnih stanica i či- tavih skupina. kasnije ti vršći još većma nabubre (slika 4. d). Pomnjivo motrenje izra- slih_ kladogonija dovelo me do toga, te sam = našao. kako se na hidrokaulu, koji pripada kladogoniju, stvara u cenosarku zona otkidanja analogno takvoj zoni na ba- zalnom kraju lisne peteljke u drveća, što | periodično odbacuju lišće. Zona otki- danja leži u onoj visini, gdje kaulični dio postaje gladak. a to je ono mje- sto, gdje je | vegetacioni Slika 4. vršak za rastenja kladogonija mijenjao svoj karakter. Cenosark se na tom mjestu stegne. Uslijed toga, što se u nabranom dijelu hidrokaula cenosark aktivno povlači, dolazi do potpunog otki- danja cenosarka. Time je organska sveza kladogonija s ostalim kormom preki- nuta, a sam kladogonij postaje posebnom tvorevinom. Ispražnjeni dio perisarkove cjevčice postaje slabim mjestom, pa ako ne dolazi do kemijskog otapanja hiti- noznog ovoja, što mi nije bilo moguće ustanoviti, mora već s čisto mehaničkih razloga doći do prijeloma perisarka i potpuna oslobodenja kladogonija. Odmah na to zadobiva sada oslobođeni kraj drška vid nešto nabrekla vegetacionog vrška, kako ga vidimo na pupu hidranta (slika 5 a, b). Kladogonij, što sam ga našao u planktonu. pruža dokaz, da se taj ožiljak doista. metamorlozira u hidrantov pup. koji daje potpuni hidrant -— dakle heteromorfotičku tvorbu. Ovo je Zaista osobit slučaj. pa bi kod razmatranja o postanku i poimanju sifonotora mogao biti od koristi. Ovakvo vladanje drškastog dijela kladogonija pored osta- loga daje nam jamstvo. da kladogonij nije personalna tvorba, da ne odgovara personi, nego posebno organiziranu dijelu korma —> dakle kormidiju. Dalje vladanje kladogonija još će nas većma u tome mišljenju učvrstiti. U svakom se slučaju kladogonij rješava sveze s kormom, a dalja mu sud- bina može biti dvojaka. Kao rjeđi slučaj opažao sam, da bilo koji od četiri stolonička_ nastavka dođe u dodir s kakvim stranim tijelom (najčešće s algom). Dotični se vegetacioni vršak, kako se lijepi. odmah te podloge prihvaća te raste dalje prionut uz podlogu (slika +). Nijesam motrio slučaja. u kojem je razvoj stvari dalje dopro. ali po svemu ne može biti sumnje o tome, kakav je dalji tijek razvoja. Već na mladim stadijima razvoja razabiramo, kako se u ostala tri nastavka, koji nijesu do dodira s okolinom došli. živa tkan ili eenosark od vrška ovamo povlači, te se na taj način postepeno sav živi sadržaj pretoči u onaj jedan prilegnuti nastavak, koji tim postaje hidrorizom nove kolonije. Ispražnjene se hitinske cijevi pomalo otkidaju. a kladogonij gubi svoj neobični oblik i pretvara se potpuno u plazavu hidrorizu. Odsječen od dobivanja hrane izvana ne bi. iza- 49 brani stolonički nastavak ni mogao inače rasti nego ovako na račun ostalih na- stavaka. To je pojava u hidroida veoma običajna. Sličnih je stvari motrio osobito Billard (13) na raznim hidroidima. koji tjeraju vrežaste stoloničke nastavke, a i sam sam proučavajući renovaciju tekatnih hidroida mnogo slično na živim objektima vidio (osobito u izmoždenih kolonija. kad se rezanjem tjeraju na renovaciju ili tvorbu stoloničkih nastavaka). Za dobre poznavaoce hidroida bit će jasno. što se ima očekivati dalje od kladogonija. koji se usidrivši se tako pretvorio u hidrorizu. Bez sumnje se radi o osnivanju nove kolonije redom s kormima u istom tempu, kako se mrežotina hidrorize proširuje. Brojna opažanja o stolonizaciji, o kojoj će dalje dolje biti još govora. daju nam pravo uzeti, da je kladogonij uredba za vegetativno umna- žanje, koje se od običnih stolonizacija putem propagula odlikuje specifičnim oblikom 1 organizacijom. te sam zato smatrao zgodnim da tim specijalnim ,pro- pagules complexes“ dadem poseban tehnički naziv (monogonija putem odijeljenih grančica ili kladija_ korma.) Za većinu kladogonija ide dalji razvoj drugim putem. ali razlika nije bitna. Kako kladogoniji s vrška korma slobodno strše u more, te, ako su kormi i malo eksponirani položajem, ne dolaze = stolonički na- stavci do kontakta, to se čitav kladogonij otkida. Ja sam našao više sasvim slo- bodnih kladogonija (slika 3.) koji su se jamačno za vađenja oštrigine ljušture, koje se kolonija držala. za- ple u vegetaciju ljušture ' tako dospjeli u moje ruke. Treba zamisliti samo nešto uzgibanu morsku vodu, pa Slika 5. ćemo pored položaja kladogonija i njihova oblika i veličine lako moći zamisliti. da kladogonij postaje pasivnim planktontom. pa nam je tako jedan doista u vertikalnu planktonsku mrežu dospio. Za plutanja mora da se bazalni ožiljak drška diferencira u hidranta. Ovim putem naravno služi kladogonij još bolje svojoj svrsi kao vegetativni rasadnik svoje vrste. c) Osvrt na literaturu. U bogatoj hidroidskoj literaturi, koliko mi je bila na dohvatu, naišao sam samo na jedan navod glede tvorbe, koja jamačno odgovara našem kladogoniju u vrste Halecium pusillum; taj je navod kratak 1 nepotpun i nije dosta jak. da po njemu samu stvorimo iole jasnu sliku o bitnosti pojave. Spomenuti je navod pružila Motz-Kossowska (79), a tiče se nalaza učinjenih u zapadnom dijelu Sredozemnog mora. Slika XV. otisnuta na strani 548. (MotzKossowska. 19). i to lijeva polovica slike, prikazuje pouzdano kormus vrste Halecium pu- sillum s još ne izraslim kladogonijem. I MotzKossowska je vidjela klado- gonije na još sterilnim kormima. Kakovu pravilnost u dolaženju ili građi kla: dogonija autorica nije našla. Meni se čini. da je Motz-Kossowska mogla to manje naići na pravilnosti, što je ona smiješala dvije vrste roda Halecium PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA, Sv. 14. 4 50 (H. pusillum i H. robustum, dok pod imenom H. robustum opisuje oblik, koji očito pripada hrpi H. halecium), u kojih dolaze kladogoniji, ali u svakoj vrsti dru- gojačiji. K tome pridolazi, da unutar vrste H. robustum pokazuju kladogoniji znatniju varijabilnost nego u vrste H. pusillum. Smiješamo li sve to ujedno, onda će se pogotovu činiti, da nemamo uopće posla s ustaljenom tvorbom. Motz-Kossowska govori naprosto o stolonima, koji izrastaju ispod dijafragme, pa da su ,equivalent par consćquent a un rameau normal“. Ovo potonje nije istina, kako se može iz moga opisa vidjeti. Po mjestu postanka odgovara mladica kladogonija simpodijalnom hidrantu, tekar za daljega razvoja izvrgava se mladica u jedinicu višega reda — u granu (zato kladogonij). Dalje se veli: ,Les stolons, profondćment annelćs.A la base, ne tardent pas a se ramifier et prćsentent alors des formes tout a fait fantastique“. (1. e. str. 350). Pokazao sam, da se ta fantastičnost oblika dade bez teškoća kao pravilna shvatiti. Glede sudbine stoloničkih nastavaka navodi Motz-Kossowska jedno opažanje: ,J'ai vu un de ces rameaux atteindre une branche de Cystosira et s'y fixer“. Na to nadovezuje svoje mišljenje, da se svaki od tih stolona vlada kao oni u oblika Campanularia angulata po opažanjima Billarda, ali da je poradi sitnoće ko- lonija i njihova smještenja teško provesti osobita opažanja. Zanimljivo je, da je po MotzKossowskoj dolaženje stolona u naše vrste kao iu vrste H. nanum Alder neovisno od bionomskih prilika. 3. Kladogonij vrste Halecium robustuim Pieper. Već sam spomenuo, da je MotzKossowska pomiješala ovu vrstu s pre- đašnjom, ato se pored onoga, što sam već prije naveo, vidi i po tome, što ona pribraja k obliku ZHalecium pusullum i oblik Haloikema lankesteri Bourne (17), za koji je već Bedot (9) uvidio, da nije drugo nego H. robustum (ipak je prije toga smatrao posebnom vrstom roda Halecium (Bedot 8,9). Ovomu se miješanju ne smijemo čuditi, jer je razlikovanje obiju vrsta (osobito kad nema gonanata) prilično teško. Međutim ako se dobro pripazi na građu hidroteke, osobito na dijafragmu, uspjet će razlikovanje u svakom slučaju. Prilike kladogonije daju nam novo sredstvo za odlučno razlikovanje inače srodnih vrsta. Za prve plo- vidbe ,Vile Velebita“ kod otoka Dolina našao sam na plutajućem sargasu (1. XI. 1918.). a za četvrte plovidbe uz obalu otoka Suska, na cistosiri mnogobrojne “kolonije ovoga halecija s kormima. koji imađahu kladogonije. Ovaj put je bilo i fertilnih kolonija, koje su producirale kladogonije. dakle amfigonija ne isklju- čuje istovrenienu nmonogoniju. I to pokazuje, kako je kladogonija neovisna od ikakvih drugih prilika. Onome, što smo govorili o kormogoniji vrste Halecium pusillum, nemamo mnogošto dodati, pa da vrijedi i za ovu vrstu. Hidrantski dio persone (bez obzira na polipa) još je većma reduciran prema onome. što smo vidjeli u H. pusillum. Otuda dolazi, da su hidranti još većma sjedavi, zato može kormus za- dobiti jedinstveniji izgled. Nepravilnost u rastu vlada i ovdje. Rijetki su kormi sa samim primarnim simpodijem (slika 6. A). Ali ima i tu slučajeva. da već prvi simpodijalni pup izraste u gonant. Pored primarnog pupa obično izraste bez reda po jedan, rijetko "po dva sekundarna pupa (Bedot, 9). Dosta se često primarni simpodij ističe nad sekundarnima. Hidrokaulični dijelovi pojedinih per- m Slika 6. sona su obično (ne uvijek!) podijeljeni dubljim zarezima u manje, prividne inter- nodije: bolje je te odsječke ne nazivati internodijima, jer ne odgovaraju grani- cama persone niti ih zapada kakva veća morfološka ili fiziološka znatnost. Sasvim je neprirodno, kad. Bedot (9) rastavlja prirodnu personalnu jedinicu u niz Ja t2 članaka (articles), od kojih da su jedni jednostavni (articles simples), a drugi hidrotekalni (articles hydrothćeaux“. t. |. koji nose hidroteku). To je razliko- vanje sasvim zališno. to više, što ti zarezi nijesu uvijek ovako razdijeljeni i ne daju dobru specifičnu oznaku. Na mome veoma obilnu materijalu nijesam mogao opažati, da bi hidrantov, dakle simpodijalni, pup niknuo gdje drugdje nego ispod hidroteke prediduće persone, dakle samo na tobožnjem article hy- Slika 7. drothecaux“ (vidi srednji lik na slici 1. strani 15. u Broeha, 19). I glede vrste H. robuslum moram pripomenuti. da razni pisci crtajući korme nijesu dosta pa- Zili na pojavu renovacije i s tim skopčane osobitosti, pa uslijed toga nastaju netočne, krive slike. Obično su uzdržani samo najmladi hidranti svakog korma (slika 6. i dalje). Samo se kladogoniji pojavljuju na vršcima povećih korma bilo na kraju primarnog simpodija (najčešće) bilo na kojem od sekundarnih simpo- dija, ali katkad i na obama. Toga u vrste #7. pusillum nijesam opažao. DI 95) Razvoj kladogonija ide ovdje nešto drugim putem. U vrste Halecium pu- sillum je aficiran samo pup posljednje simpodijalne persone, te normalna tenden- cija razvoja prevalira samo u prvom dijelu rasta najmlađe mladice, a odmah zatim prevladava atipička tendencija, koja vodi kladogoniji. U vrste Haleeium robustum miješaju se obje tendencije kroz dvije generacije persona. Pup prve generacije, koji već pripada kladogoniji. razvija se gotovo sasvim tipički, katkad je samo hidroklaulični dio mladice dulji ili deblji nego obično (slika 7 A. B). Mla- dica se vidi kao bitni dio pripadnog simpodija i završava rast dilerencijacijom u hidrant. Meristemski raspoloženi vegetacioni vršak kao da nije time svoj aktivitet završio, kako to obično biva, nego stupa u zoni pupanja, koja je ovdje često mnogo šira nego normalno. smjesta u dalju djelatnost. Uslijed toga nastaju u zoni pupanja novi vegetacioni vršeći. koji su dvovrsni. Uvijek se po jedan pup odlikuje pored ostalih time, što 1 po mjestu postanka (uvijek tik ispod dijafragme najmlađeg hidranta) 1 po razvojnoj tendenciji odgovara uglavnome simpodijalnome pupu. Hi- drokaulični mu je dio deblji 1 duži nego u ostalih simpodijalnih persona, ali u većem dijelu periderma pokazuje normalnu skulpturu hitinoznog ovoja, t. |. to- božuje internodije ili izmjenično dublje i oštrije zareze te pliće, široke. Na slobodnom je kraju periderm gladak. Na slici 8. nactan je vršak korma s mladim kladogonijem u razvoju. MHazvoj je dopro do sada opisana stanja. Pored mladice, koja odgovara primarnom sim- podiju, izrastaju ispod teke već propalog najmlađeg hidranta još dva nastavka, koji ne pokazuju tendenciju, da rastu prema gore, kao što to čine dijelovi sim- podija, a niti im periderm nosi značajke hidrokaula. To su stolonički nastavci hidrorizine prirode, kako smo ih motri na kladogonijima vrste H. pusillum. Tih stoloničkih nastavaka može biti do šest, ali onda ne niču svi u isti čas niti iz istoga vijenca ili pršljena (slika 8). Svakako postoji u toj zoni pupanja, koja je često veoma proširena, jaka tendencija za produkciju stoloničkih nastavaka bez one pravilnosti, koju smo nalazili u H. pusillum. Rijedak je slučaj. da je razvoj kladogonija dospio tako daleko, kao u našem opisu, da se već ne bi bili pojavili stolonički nastavci (slika 6, 7): ipak se katkad javljaju zakašnjeno, a onda je obično njihova lokalizacija većma nepravilna, te mogu izrasti povrh g mjesta posljednjeg simpodijalnog odsječka, dakle na hidrokauličnom dijelu posljednje persone. čijem se razvoju sad vraćamo (slika “). insereiono Već sam kod opisa razvoja mladice pretposljednje simpodijalne persone na- glasio. kako se na doraslom vegetacionom vršku prolileracija nabrzo nastavlja, izakako se glavni vegetacioni vršak dilerencirao u hidranta. Na vršku po- sljednje mladice (persone) ta je proliteracija još većma potencirana. "Tek se ve- getacioni vršak zaoblio u hidrantov pup. kad već ispod njega nastupaju novi vršci, koji se vladaju isto onako. kao što i oni na pretposljednjem odsječku, ali se nijedan od njih ne diže niti se razvija u simpodijalnu mladicu. Sam sim- podij je ovim završio svoj rast. Švi ti nastavci nose biljege stoloničkih nasta- vaka (dakle hidrorize). (Ovakav vegetacioni vršak. kakav se javlja na vršku kladogonija. jako sjeća vegetacionih vršaka halecium-oblika s kontinuiranim rastom simpodija. Kao primjer može služiti Haleeium plumosum po opisu Kiihnovu (63), gdje se vegetacioni vršak simpodija tobože cijepa. Iz većeg “dijela pupa postaje hidrantov pup. a manji dio raste odmah dalje producirajući odmah mladiću naredne persone simpodija. najprije naravno hidrokaulični njen dio. Dok se glavni pup razvija u normalan hidrant. rastu redom stolonički na- stavci. Obično ih ima po tri (slika 7), ali ih može biti i do pet (slika 8). Sad_je kladogonij zadobio svoje glavne dijelove pa pruža zaista čudnu sliku: komad simpodija s dva pršljena_ stoloničkih nastavaka kao na dva kata smještenih. Dok je rastenje simpodija završeno, rastu stolonički nastavci poput hidrorizinih cijevi u sve smjerove dalje savijajući se nepravilno, a da ne završe rasta tvorenjem gumbičastih prihvaćalica, kako je to bilo u H. pusillum. Što više za daljega rasta mogu se stolonički nastavci i razgranjivati te se vladaju pot- puno tako kao hidroriza, ako zanemarimo pojavu prihvaćanja za podlogu. Dodu li stolonički nastavci u doticaj sa solidnom podlogom. prionu uz podlogu i rastu dalje uz podlogu kao normalna hidroriza (slika 9). Dalja je sudbina kladogonija * u H. robustum ista kao iu H. pusillum. Kao što se ondje odje- ljivao posljednji odsječak sim- Slika 8. podija (posljednji ,internodij“), tako se ovdje odjeljuju od ostalog korma oba posljednja odsječka, jer oni za- jedno s pripadna dva hidranta i s izraslim stoloničkim nastavcima čine kladogonij. Do odjeljivanja dolazi i onda, kad koji od stoloničkih nastavaka i na mjestu dospije do kontakta sa solidnom podlogom (najčešće kakvom algom |slika 10]). Ne prihvate li se nastavci podloge, postaje kladogonij plutav, pa nema sumnje, da kao takav može pasivno uz pomoć uzgibane morske vode dospjeti u plankton. I ovdje nabubri bazalni ožiljak te je nalik na pup. Vjerovatno je, da se i ovdje ta] pup za plutanja diferencira u hidrant. Direktnih opažanja o tome nemam. Ja sam našao nekoliko oslobodenih kladogonija. koji su zapeli medu pleterom hidroidskih korma i resina i uslijed toga nijesu dospjeli u plankton, a nijesu dobili ni prilike, da prirastu za novu podlogu (slika 9 i 10). Na takvim se kladogonijima može motriti povlačenje cenosarka iz donjega pršljena stoloničkih nastavaka. pa je nekojih više od polovice cijevi prazno, a prazne se cijevi otki- daju. Na račun nastavaka, koji se reduciraju, mogu oni mladi iz gornjega pršljena dalje rasti ili mogu čak i novi nastavci potjerati. Ta je uredba dobra i može dovesti pravoj svrsi, da se naime dosegne ipak zgodna podloga. Ne čudimo se ni malo, da se i hidranti. kao najvećma dilerencirani dijelovi, zarana reduciraju. Dogotovljeni kladogonij od MH. robustum dosta je velik. Sam kaulični dio ima oko 15—2 mm, a i stolonički nastavci mogu dotjerati do 2 milimetra ; obična dužina im je oko 1 mm. Kladogoniji od H. robustum imadu još većma plantastički“ izgled nego oni u H. pusillum. U dvije razne visine pružaju se nastavci, kao da se ide za tim, da se plutanje olakoti, ali i usidrenje osigura. Ja sam siguran, da kladogoniji imadu karakter nespolnih rasplodnih tijela, i ako nijesam imao prilike direktno motriti njihovo dalje vladanje. Još se moram s nekoliko riječi dotaknuti jednog atipičnog slučaja klado- gonije (slika 11). Kormus sam nije star; sastoji še od samo tri simpodijalne persone (jedna od tih je renovat). Kao sekundarni pup prve persone izrastao TI O Slika 9. je ženski gonant. To upućuje na stanovitu zrelost kolonije, a od toga ovisi i fiziološko stanje korma bez obzira na njegovu individualnu ili ,personalnu“ starost. Tako tumačim i pojavu. da odmah prva persona primarnog simpodija može producirati gonante. U našem slučaju vlada se treća (ako renovat posebno brojimo, onda četvrta) persona kao donji dio kladogonija. Ispod hidranta su iz- rasla tri stolonička nastavka, ali simpodijalne mladice nema. Pomislio sam bio na mogućnost, da je ta mladica možda silom otkinuta. ali pretraživanjem nijesam mogao naći traga ožiljku. Općeno o dolaženju kladogonija u 27. robustum mogu reći, da se čini, te je neovisno od staništa. U jednu ruku su nađene kolonije u kormogoniji na plu- tajućem sargasu, a u drugu na resinama uz obalu; jedamput u jeseni, drugi put u proljeću. Kormi s kladogonijima su redovno dobro razvijeni te su prije kor- mogonije dosegli normalnu veličinu. Vidjeli smo, da kladogonija može pasti za- jedno sa spolnim aktivitetom, a može se odigrati i prije. Za plovidbi ,Vile Slika 10. Po s A 9, 3 o Velebita“ našao sam kolo- nije od Halecium robustum veoma često, najčešće ste- rilne_ i bez — kladogonija: dosta često samo fertilne, a samo dva puta u kladogoniji (jedamput ujedno fertilne). Na koloniji, koja imade ten- denciju za kladogoniju, do- lazi ta gotovo na svim odra- slim kormima iste kolonije (poput epidemije). Stoga mi se namiće mišljenje. kao da je za nastup kladogonije po- trebno, odnosno odlučno, iz- vjesno fiziološko stanje slično kao kod nastupa spolnog ra- sploda. To ne isključuje, da promjene. koje su skopčane s nastupom takvih osobitih stanja, nadođu tako brzo redom, da kormogonija i spolni rasplod padaju u isto vrijeme. Kolonije, odnosno kormi s kladogonijima, po- kazuju izvjesne = znakove ubrzanog rasta i iserpljenosti u pogledu normalnog vege- tativnog rasta (kormogeneze). Simpodiji rastu dalje, i ako su stariji hidranti propali _i1 pa se većinom 1 ne renoviraju. Na nnogim sam kormima našao očite znakove iscrpljenosti na cenosarku hidrorize tako. te se cenosark korma otkinuo od ceno- sarka hidrorize i povukao često daleko gore u hidrokaulični dio simpodija (slika 9). U čitavoj meni poznatoj literaturi o hidroidima našao sam samo jedan navod, koji se veoma vjerovatno tiče kladogonija od H. robustum. Billard (13) u svojoj velikoj radnji o multiplikaciji 1 regeneraciji hidroida opisuje osobite »propagules complexes“, koji su izrasli na kormima tobožnje odlike vrste Haleeium sessile. Norm. Billard (13, strana 52/53) ih opisuje. da su: ,formćes par deux hydranthes, a la base desquels se trouvent jusqu 4 cinq rameaux stolonique“. Dvije slike (5. 1 9. na tabli III.) ilustriraju jusno istu tvorbu, što smo je ini opisali, ali se po slici vidi i to. da taj hidroid ne pripada vrsti H. sessilis nego H. robustum, što je već Bedot predmnijevao. Billard je opazio, da se hidro- kaul ispod donjeg hidranta stegnuo, pa je otuda zaključio, da se cijela. grančica otkida i služi kao rasplodno tijelo te se prihvaća algi. Podrobnijih opažanja o obliku. gradi, postanku i sudbini kompleksnih propagula u halecija Billard ne donosi. Vrijedno je istaći, da po Billardu nastaje stolonizacija osobito na onim hidroidima, koji rastu na mjestima izloženima morskim strujama, dakle je strujanje vode pogodovalo stolonizaciji. II. Opći dio. 1. Dolaženje kauličnih stolona u hidroida. A. Atekatni hidroidi. Prije nego li prijedem na analizu stolonizacije 1 stologonije u hidroida 1 poslije drugih životinja, imam podati prijegled medu hidroidina poznatih činje- nica glede pojave kaulične stolonizacije, iz koje je stologonija potekla. S time želim osnovati solidnu podlogu za razjašnjenje postanka kladogonija. kako sam ih u nekih halecija ponajvećma razvijene našao. Začudo naginju atekatni hidroidi veoma slabo tvorenju kauličnih stolona. Možemo reći, da je često dolaženje kaulostolona jedino u bugenvilije. gdje ju je opažao osobito Van Beneden (10, 11). a 1 poslije mnogi drugi pisci. Budući da Kristina Bonnevie (15) nije opažala na njenim primjercima vrste B. ramosa van Beneden nastavaka. koje je van Beneden opisao (,bourgeons longs eu laničre“), to je ona na račun tih nastavaka htjela uzeti. da je van Benedenov oblik osobita vrsta, te ju je imenovala Bougainvillia benedenii s oznakom ,long filiformis apendiges* u dijagnozi. Medutim je Billard (13) pokazao, da to nije ispravno, jer se radi o istoj vrsti B. ramosa, te ovisi samo od stanovitih prilika. hoće li se stolonički nastavci pojaviti ili ne će. Billard (15) je mogao direktnim opažanjem konstatirati, da kaulostoloni bugenvilije služe stologoniji, dakle ne spolnom rasplodu, jer im vršći prvom prilikom prionu uz podlogu te se onda dalje vladaju kao hidroriza, Značajno je, da je kaulostolonija i stologonija nadena (Billard, 14) u najbližeg srodnika bugenvilije, u perigonima (Ierigonimus vepens Wright). Stoloni perigonima pokazuju utoliko neku specijalizaciju (propagule, scisiparacija), što imaju ograničen rast te se od hidrokaula otkidaju, i prije nego se vrškom pri- hvate za podlogu. U druge vrste roda Perigonimus (1. vestitus /. radicans) opažao je Vanhčffen (97) znatno tvorenje kaulostolona djelimice razgranjenih. U ovom su slučaju kaulostoloni rasli prema podlozi, te Vanhčoffen naginje mišljenju, da je stoloni- zacija nastupila kao posljedica boravka u muljevitoj vodi, a u svrhu pojačavanja disanja. S tim se ja mišljenjem ne slažem, a poslije ću se na tu stvar još osvrnuti. Sigurna kaulostolonija opažana je, koliko je meni poznato, osim toga samo još u korine. Van Beneden (11) je opažao kaulostoloniju u vrste Syneoryne johnsooni i N. lovenii, a Billard (13) je potanje izučavao sam proces rasta kau- lostolona u neodređene vrste roda Coryne. Ipak mora i u tom rodu da se javljaju kaulostoloni razmjerno rijetko. jer i ako su česti oblici, ipak ima tako malo navoda o opažanim kaulostolonima. Vršci korininih kaulostolona su po Billardu (13) kijačasto odebljani. a služe bez sumnje nespolnoj propagaciji. Tako zvani filamenti u vrste Syneoryne filamentata Annandale (Aunandale, 7) jesu derivat rizostolona te služe kao obrambeni uredaj. Nije međutim isključeno, da se radi o modificiranim personama te bi bili mahopolipi. Za siguran zaključak bilo bi nužno podrobno istraživanje. Glede oblika Hudendrium racemosum Cavol. mogu sa sigurnošću ustvrditi, da se ne radi o kaulostolonima, i ako Billard to drži mogućim. Treba imati na umu, da zagonetni nastavci toga eudendrija niču na samom golom glavičastom dijelu hidranta. a ne na hidrokaulu (Weismann, 98, Sehneider, 87). Prema tome nije vjerovatno, da se radi o kaulostolonima i stoloniji uopće. Mislim, da ti Weismannovi knidofori nijesu ni persone (obrambeni mahopolipi), jer ni njima nije mjesto na glavičastom dijelu hidranta, gdje jedino spolne persone niču bar u drugih nekih atekata; za eudendrije je dvojben personalni karakter gono- fora. Za mene je najvjerovatnije. da se radi o tvorevini s karakterom organa, koji se razvio na temelju knidne nakupine (fknidna rozeta), koja se s podlogom izvukla u pokretljiv nastavak. U posebnu kategoriju pojava pripadaju slučajevi nekih akormijskih atekata, kao što su tubularija. korimorfa, miriotela i hipolit. Ovi oblici osim miriotele uopće nemaju kormijskox hidrokaula pa prema tome ne mogu imati ni pravih kaulostolona. U specijalnim prilikama, n. pr. u tubularije poslije dekapitacije, potjera kaulični dio diferentne nastavke, koji se otkidaju i služe propagaciji. Za tvorenje tih nastavaka nije bilo potrebno razvijati nov lateralni vegetacioni vršak, Slučaj hipolita stoji podalje. jer se tu rizoidni dio hidrokaula fragmentira, i tako nastaju specijalna rasplodna tijela (blastoliti po Murbachu, 81). Slučaj kori- morfe (fristulacija) 1 miriotele (Allman 2, odn. Hardy, 48) ne poznajemo dovoljno. Znatnije oštećivanje kormijskih atekata osobito odrezivanje za regeneracionih pokusa znade katkad natjerati. korme na tjeranje stoloničkih nastavaka, Kao primjer može služiti penarija po Cerfontainu (23) i Gast-Godlewskom (34). Cini se, da ni za ovakvu akcidentalnu, regenerativnu stoloniju nije u ate- kata naginjanje jasnije izraženo, kao što ćeme to za većinu tekata vidjeti. 39 Još bih spomenuo, da među atekatima ima nešto malo hrpa (osobito hidro- dendriji pa hidroceratinide), koje veoma naginju tvorenju rizokauloma. t.j. hi drorizalnih dijelova. koji se rješavaju sveze s podlogom te se u rastu slobodno dižu. Ovakvi rizostolonički nastavci međutim ne služe propagaciji, jer se ne odjeljuju. Jedina im je služba, da omogućuju tvorenje rizokauličnih korma, koji imaju gotovo sve koristi učvršćenih pravih kauličnih korma te mogu podlogu znatno nadvisiti i dovesti do velike komplikacije u građi stabla s cenenhimatskim značajem (klatrozoon s pdeudohidrotekama po Spenceru). B. Tekatni hidroidi. Mnogo je češća i raznoličnija stolonizacija u tekatnih hidroida, osobito u onih hrpa, koje imaju hidrokaulične korme (kaulostoloni), dok u hrpi sa stolonijskim kolonijama dolazi češće rizostolonija. U porodici kampanopsida poznati su dosada samo oblici s rizostoloničkim kolonijama, i uslijed toga ne može kaulostolonija imati znatnije uloge. Ipak sam u sva tri izbliže poznata oblika (Campanopsis, Halanthus i Georginella, Hadži 41), opažao na kauličnim dijelovima izrašćivanje indiferentnih nastavaka, za koje je najvjerovatnije, da su stoloničkog značaja. Osobito u slučaju georginele (Hadži +1, strana 212. 1 slika 7.) govori više toga za to, da se ti lateralni nastavci u lormi propagula otkidaju i služe propa- gaciji kao neka specijalna rasplodna tijela. Osobito je često dolaženje kaulostolonizacije i stologonije u porodice hale- cida. Već u oblika s rizostoloničkim kolonijama, kaošto je na primjer Zaleciella (Hadži +41), tjeraju na personalnim kauličnim dršeima odugi stolonički nastavci, za koje je vjerovatno, da služe stologoniji, i ako nema za to direktnih opažanja. U nekih vrsta roda Halecinm s veoma slabo razvijenim kormima dolaženje je kaulostolona upravo habituelno. 'To vrijedi osobito za vrstu Halecium ewrvicaule Lorenz. Dons (83) meće na primjer u diagnozu te vrste ,,Vendril“-fčrmige Ausliufer kćnnen vorkommen“ Dorfs strana 62.) Dons veli za stoloničke na- stavke, da su zasukani (,gewunden“) i da su debeli kao dršci hidroteke. Nije sasvim točno, kad Dons navodi, da stolonički nastavci dolaze na mjestu hidro- teke. Oni dolaze na mjestu hidranta, i to tako, da se vegetacioni vršak, koji izrasta ispod hidroteke, odmah izvrgava u hidrorizi sličnu tvorevinu, koja raste najčešće prema gore, kako se to iz Donsove slike vidi (33, sl. D. 4.1 F. f. 6). Dons nije nažalost ništa opažao, što bi dopustilo zaključivati na funkciju nje- govih ,tendrila“. Vršci su ostali jednostavni te strše u okolišnu vodu. Dons misli, da je zadaća stoloničkih nastavaka u mehaničkoj potpori korma. Ja se s tim mišljenjem ne mogu složiti, jer ne uviđam, kako bi ovakvi slobodni nastavci mogli doprinijeti čvrstoći stabalaca. Najvjerovatnije je, da ti nastavci čekaju samo priliku, da dodu u kontakt sa solidnom podlogom, koje će se poput hidro- rize prihvatiti, pa da produciraju nove. korme. Da je ovo naše mišljenje opravdano. vidi se iz opažanja, koja se tiču veoma srodnoga (eventualno i identičnoga) oblika. što ga je Sehydlovsk oy opisao kao Halecium mirabile (Sehydlovski89, te Linko, 68). Dons sam poriče oprav- danost postavljanju nove vrste. Za taj se oblik opisuje kao pravilo dolaženje stolona, te Linko (67, strana 11.) u samoj dijagnozi vrste ističe, da mjesto hidranta izrasta stolo. Za daljega rasta okreće se stolo prema podlozi te se pot- puno vlada poput hidrorize, prema tome nema sumnje, da poslije tjeraju novi kormi. bu Čini se, da u toga oblika mogu stoloni nastati kao renovati na mjestima redu- ciranih hidranata. U isti krug oblika pripada i vrsta Halecinm nanun Alder, na kojoj je Motz- Kossowska (79) opažala tvorenje kaulostolona. Nadalje je Kramp (62) opa žao stolonizaciju u ove dvije vrste roda HMalecium : H. muricatum, i H. lahrosum te H. tertum. Kaulostoloni jednostavno građeni. koji izrastaju bilo na mjestu pri- marnog hidranta, bilo da nastaju poput renovata iz hidroteke reduciranog pri- marnog hidranta, prihvaćaju se podloge i postaju uz razgranjivanje puzavom hi- drorizom. Kramp nije opažao tjeranje novih korma te drži osobito s obzirom na vrstu Malecium tertum, da kaulostoloni pomažu, da se drže 1 spoje obližnje korime. U vrste H. tenellum., opažao je Drieseh (32, strana 199.). da na mjestu najgornjeg primarnog pupa izrasta stolo. Za taj kaulostolo veli Drieseh, da producira nove korme, dakle se radi o kaulostologoniji. Billard (13, strana 29) navodi kaulostolone za vrstu H. sessile. Nije ipak nemoguće, da se radi o vrsti 1. robustum. Iz ovog niza navoda, za koji bismo jedva mogli tvrditi, da obuhvata sve, što je odista poznato. vidi se već, da je u halecida stolonizacija i stologonija veoma raširena. I ako pripada prije rizostolonizaciji, spomenuo bih ipak zanimljive slu- čajeve vrste Halecium arboreum Hickson and Gravdy (55) 1 H. groenlandicum Kramp (62), gdje stolonski pleter stupa u službu gonosome kao ilustraciju raznolikosti glede lunkcionalne upotrebe stoloničkih nastavaka. Polisifonija uz prisustvo stolona (najčešće rizostolona) je u halecida veoma raširena. Na svakom se koraku sretamo sa stolonizacijom 1 stologonijom u porodice Nertulariidac. Osobitu pozornost svratio je na tu pojavu Hartlaub (50) i po- slije Nutting (82. 83) pa Kramp (62.) Više opažanja potječe od. Hineksa (56, 57), Allmana (5. 6), v. Campenhausena (22) Marktannera (72) i drugih. Najveći se broj opažanja tiče roda Sertularella. Za ove vrste znamo, da je na njima kaulostolonizacija opažana : Sertularella johustoni Gray (synon. purpurea Krp. i Symplecloscyphus australis Markt.), subdichotoma Krp. poly- zonias [., tenella Ald., novarae Markt.. pallida Krp.. infracta_ Krp., mirabilis Ji- dereh., af;inis Hartlb.. divaricata (Busk.), rugosa (L.) arborea Krp., gayi mx. erassicaulis Heller. mediterranea Hrtlb, tricuspidata Alder.. protecta Hrtlb., fusi- Jformis Hineks, diehotoma i elegans (po Nuttingu, 83) tome možemo pribrojiti još S. tata, pinnigera, tropica + catena (isto po Nuttin gu. 83), jer imaju fas- cikulirano stabalce, što potječe od kaulostolona. koji rastu uz hidrokaul, a prema podlozi. Ovaj popis jamačno nije ni izdaleka potpun. naročito ima vrsta s poli- sifoničkim ili fascikuliranim kormima još i više, a mnoge su druge vrste uopće samo rijetko i u malo kolonija opažane, pa zato nije stolonizacija ni mogla biti opažena. 1 ako je vjerovatno ima. Kaulostoloni u sertularela i drugih sertularida razlikuju se od onih u jedno- stavnih halecida po tome, što često ne izrastaju kao osobiti vegetacioni vršci (na mjestu grane ili lateralne persone), nego se stalni vegetacioni vršak (Kiihn, 63) najednom izvrgne. mjesto da tjera (producira) hidrokaul s polipima (gonangijima), on izrasta u stolo: on se stolonizira. Mjesto da iz takvog vršnog kaulostolona izrastaju novi kormi. kao što to u pravilu biva. ako nastavci ne služe u svrhu fiksacije ili prihvaćanja, dogada se, da, izakako je stolo neko vrijeme kao takav rastao, vegetacioni vršak opet stane producirati normalni hidrokaul s personama (nadvladavanje normalne tendencije razvoja u vegetacionom vršku, koja je samo 61 prolazno podlegla abnormalnoj tendenciji za stolonizacijom). Ovo je na primjer opažao Hartlaub (50. strana 36. u tekstu slika 16.) na vrsti sertularella sub- dichotoma Krp. Izgledom i po funkciji su kaulostoloni u sertularela veoma raznolični. Uglavnom možemo razlikovati tri tipa. Jedamput izrastaju kaulostoloni lateralno na hidrokaulu te se po hidrokaulu spuštaju na općenu podlogu. Proksimalnim dijelom služe u tom slučaju za podebljanje i učvršćenje stabalca (polisilonija ili fascikulacija). Distalni dio može fungirati kao obična hidroriza, iz koje tjeraju novi kormi. Stolonizirani hidrokaul ili erana može slobodno izrasti. pa kad se za daljeg rasta prihvati kakve podloge, postaje potpuno hidrorizom, iz koje niču novi kormi. Da izrastu novi kormi, može se dogoditi 1 bez obzira na prihvaćanje vrška za podlogu. U tom slučaju čini kaulična mladica dojam grane. Treći je tip kaulostolona za sertularele ponajkarakterističniji. To su okratki stoloni, kojima se vegetacioni vršak ili pločasto raširi ii podijeli u dvoje, troje te resultiraju prstoliki nastavci za prihvaćanje. U svakom slučaju služe ti nastavci za pri .va- ćanje, dakle za fiksaciju korma. Često dolazi do pravih anastomoza, jer vršak stolona za prihvaćanje u kontaktu bilo s kojim dijelom kolonije (kormu) otopi periderm dijela. s kojim se sretne, te se cenosarci potpuno stope. O dolaženju pravih propagula na kaulostolonima ili čak kladogonija u sertularela nije mi ništa poznato. Kako su kaulostoloni za sertularele karakteristični. vidi se 1 po tome, što su često za sistematske svehe upotrebljeni. Tako na primjer Hartlaub (50, strana 39.) nabrajajući biljege. koje su karakteristične za vrstu Sertularella subdicho- toma Krp. veli: ,Endigungen der Stimme und ihrer_ Verzweieungen hiufig sto- lonisiert durch klammeričrmige Ausliufer neu belestigt und vollig rhizomartie umgestaltet“. , Naginjanje“ na stolonizaciju ističe Hartlaub (50. strana 45.) za vistu Sertularella pallida Krp. Za vrstu S. mirabilis Juderholm pa protecta Hrtlb. i fusiformis Hineks je značajno, da se u njih grane sraštaju, što ne znači drugo, nego da se makar na kratko vrijeme stoloniziraju. Često je za vrste značajno dolaženje kaulostolona u lormi fascikulacije (na primjer 5. arborea, gaji, pluma, megasštoma i t.d) Marktanner (72) je poglavito na temelju redovitog dolaženja kaulostolona htio jednu sertularelu podići na osobit rod (Symplecto- seyphus australis), ali je Hartlaub pokazao neopravdanost toga postupka (Ha rt- laub 50, strana 32.) ; Pored nabrojenih opažanja iz prirode još bih imao spomenuti i opažanja u eksj erimentu, koja su učinjena na sertulareli. Na ozlede i neprijatne životne prilike akvarijske sertularela rado odgovara tvorenjem kaulostolona, koji nastaju ili iz postojećeg vegetacionog vrška ili se iza gubitka dilerencirane persone kon- stituira novi regeneracioni vegetativni vršak te izrasta u heteromortotski kau- lostolo (Drieseh 381: Muller. S0; Hadži, 42). I u ostalih rodova porodice sertularida često je opažano tvorenje kaulo- stolona. Evo nekoliko primjera: Sertularia albimaris Mereseh. (Thomson, 95), Nertularia variabilis Clarke (Thomson 94), Sertularia thomsoni Sehydl. (Seh yd- lowskyv, 89) zatim Diphasia fallar Johnst.. 1). attenuata. Heks., 1). rosacea [1. (Hineks, 56). Ihujaria persocialis Allm. (Allman 8), Caminothujaria - molu- ceana Cmph. (v. Campenhausen 22), Calyptothujaria clarkić Marktu. (Mark* tanner. 72), €. opposita Campnh. (v. Campenhausen, 22), Pasythea herodon Busk, (v. Campenhausen 22), pa 1). flabellum Nutting. u koje su stoloni 02 provideni napravom za prihvaćanje (N uttin &. 83, strana 8.) Dietiocladinm dieho- fomuim Allm. (Allman 6). Dietioeladium reticulatum Krp, dlartlaub, 50), za koji Hartlaub (50, strana 93.) navodi. da joj kaulostoloni rado dolaze u kon- takt s hidrantima odnosno hidrotekama. te se s njima srastu. Ni malo nije vje- rovatno. da bi se stoloni srasli s gotovim hidrantima, već je vjerovatnije, da se radi o heteromorlotskim izrasteima. koji nastaju unutar napuštenih hidroteka. U Allmana (6) još je naći oblike Staurotheea diehotoma Allm. i Thecocladinm Jlabellum Allm. Ovamo možemo priključiti i predstavnika porodice Synth e- ciidae, Syunthecinm campylocarpum Allm. (Allman, 6). U porodice Campanularidae nije poznat toliko velik broj vrsta s razvi- jenom kaunlostolonizacijom. ali je ova zato stim intenzivnija te se u više oblika razvila u specijalne stologonije. Od starijih slučajeva najznatniji je Allmanov, jer je Allman (1) na osnovi opažene stologonije osnovao nov rod (Sehizocladinmn ramosum). Taj se novi rod doduše nije mogao održati. ali opažanje zato ipak ne gubi na interesu. Po_Billardu (15) imao je Allman pred sobom najvjero- vatnije oblik Obelia longissima Pall., dok Hartlaub (52, strana 57.) identificira isti oblik s jednom odlikom vrste Obelia geniculata. Sličnu je !rustulaciju opažao Meresehkowskv (76) u obliku Obelia flabellata Heks. (tobože identična s 0. longissima Pall.). 1 Hineks (56) ie u akvariju opažao sličnu stvar u vrste Campanularia neglecta Ald. Običnu stologoniju je u akvariju opažao v. Len- denfeld (67) na po jednoj vrsti roda (Campanularia 1 Gonotluyrea. Frustulaciju je u velikoj mjeri na slobodnu mjestu (gojilište jastoga) motrio Hartlaub (52) na vrsti Obelia geniculata. Isti je taj pisac na tom objektu u akvariju vidio razvoj kaulostolona. koji su tobože nosili donekle biljegu gonangija. Iserpljivo je opisao Billard (13) frustulaciju (propagulaciju) u oblika Obelia longissima Pall. pa Obelia genieulata I. Običnu stologoniju opisao je taj isti pisac za oblike Obelia diehotoma L.. 0. longissima Pall., (ronothuyrea gracilis Sars, Campanularia fleruosa Heks. Pridolaze k tome opažanja Thornelijeve na Obelia geniculata LL. te Campunularia fleruosa (Thornely. 96) 1 Calkinsovo (21) na Obelia sureu- laris Calk. Poslije operacije, a u akvariju ja sam opazio stolonizaciju u oblika (Campanularia integra Me Gill. i Obelia dichotoma li. (Hadži, 42). Još bih posebno istaknuo višestruka opažanja na obliku (ampanularia an- gulata Heks; osobito su intenzivna ona Billardova (13), a tiču se osobite sto- logonije (kompleksni propaguli). Starija su opažanja: Hineksovo (56), Frai- pontova (po 13) pa De Varennovo (po 18) te dokazuju, kako je česta ta pojava u toga oblika. Već unaprijed smijemo očekivati dolaženje kaulostolonizacije u porodice plu- mularida, jer je u njih kormijski uzrast nesamo pravilom, nego je kormogonija dotjerala do znatne diferencijacije. Pored znatne pravilnosti u načinu kormijskoga rasta (determinacija vegetacionih vršaka), možemo očekivati. pojavu vegetacionih vršaka, koji izrastaju u stolone na mjestima. koja su opredijeljena za kaulične dijelove (osobito hidrokladije) ili na mjestu reduciranih persona (hidranta), te će u tom slučaju stoloni izrastati iz ispražnjenih hidroteka (renovaciona kaulostolo- | nizacija), to jest, koja dolazi iza ozljede ili oštećivanja. Prema opažanju Billardovu (138, strana 53.) čini se vjerovatno, da je u oblika Plumularia halecioides Ald. kaulostologonija dotjerala sve do kladogonije, te da se čitav vršak korma. dakle aksokaul zajedno sa stoloniziranim hidrokla- dijima i po nekoliko hidranata otkida na sličan način kao kladogoniji halecija. + 03 Zanimljivo je. da tu i sam aksokaul izrasta u stolo, a može i sa strane hidro- kaula izrasti kaulostolo (kladostolo). Da pak ti kanlostoloni doista služe propa- gaciji, dokazuju opažanja Billardova. Stoloni se naskoro razeranjuju, a iz njih izrastaju novi kormi. Renovacionu stolonizaciju opažao sam na vrsti Plumularia heleeioides Ald. za mojih regeneracionih pokusa (Hadži, 42), a Billard na vrsti Antennularia ramosa Lamk. Kaulostolonizaciju opažao je Billard (13) još u vrsti Plumularia echinulata Lamk., 1. pinnata L., P. catharina Johnst. i Polyplumularia flabellata Sars. Na vrsti Plumularia pinnata 1. opažao je i Nutting (82) kaulostoloni- zaciju. Miss Stevens (92) je za regeneracionih pokušaja vidjela na vrsti /Au- tennularia vamosa Lamk. tvorenje kaulostolona. I za hrpu aglaolenina ima neki i ako nešto manji niz opažanja. V. Campenhausen (22) bilježi tu pojavu za oblik Aglaophenia mac-gillirrayi Busk. a Nutting (82) za neodređenu vrstu roda Aglaophenia. Ja sam za regeneracionih pokušaja motrio kaulostologoniju u vrste A. elongata Menegh. Vrijedi još zabilježiti, da je Nutting (82. 83) našao poli- sifoniju u (ladocarpus paradisea i jedne vrste roda Fhecocarpus, koji se osniva na kaulostolonizaciji. Bit će da toga ima i više. Glede preostalih porodica tekatnih hidroida ima veoma malo navoda. Treba naime imati na umu, da se radi o oblicima, koji naginju tvorenju rizostolonijskih kolonija, koji dakle hidrokaula u pravom smislu i nemaju (Hebellidae, La- fočidae, Campanulinidae)ili pak stvaraju pseudokorme (rizokaulične korme). Još ponajprije bismo mogli među kormijskim oblicima kampanulinida očekivati kaulostolonizaciju. I zaista je Billard (13) u vrste Leptoseyphus tennis Allman opažao kaulostologoniju putem scisiparacije (otkidanje komadića kaulostolona). Da pak mogu u osobitim prilikama i tipično rizokolonijski oblici tjerati stolone, koji nijesu rizostoloni, ne izlaze iz rizostolona nego na mjestu propalog hidranta, pokazuju moja opažanja na jednom hebelidu (Croatella, Hadži, 42). U lafocida je veoma razvijena rizostolonizacija, te rizostoloni često ili direktno (rizokauli) ili indirektno (rizostolonijska polisifonija) sudjeluju kod tvorenja korma. 2. Bitnost i geneza stolonizacije i stolonogonije u hidroida. A. Stolonizacija kao osnova kolonijalnosti. Hoćemo li da stečemo potpunije razumijevanje i razjašnjenje opisane kla- dogonije, to moramo zahvatiti malo dublje i raspraviti uopće pitanje hidroidskih stolona. među koje pripada naravno i hidroriza, jer se po mojemu mišljenju, a i po mišljenju nekih drugih autora (prije svega Billarda, 18), kladogonija raz- vila iz stologonije, a stolo iz hidrorize. Stolonički nastavei dolaze primarno samo u sjedavih životinja bez obzira na njihov organizacioni tip ili stepen organizacije. U svezi s razlikom glede organizacionog tipa može biti među stoloničkim nastav- cima građevnih razlika. Ipak se radi uvijek o istoj pojavi: o nepersonalnom. plastičnom, relativno jednostavnom tjelesnom nastavku, koji služi vegetativno, propagaciji. O stoloničkim nastavcima ostalih životinjskih hrpa bit će poslije više govora. U svezi sa sjedavosti vidimo, da time aficirani bazalni kraj tjera stoloničke nastavke, koji rastom napreduju po podlozi (puzava hidroriza hidroida). Budući da je ovo izrašćivanje lokalno. a vodi do hiperpersonalne (svejedno je, da li je E! tvorevina apersonalna kao u tom slučaju ili personalna) tvorevine, to moramo tu pojavu supsumirati pod pojam specijalnog izrašćivanja ili pupanja. U hidroida je to pupanje tipično i ujedno najjednostavnije vrste. jer ga redovno ne prati ni- kakovo osobito diferenciranje. Plazavi stolonički nastavci ili hidroriza rastu iz- najprije samo u dužinu s pomoću primarnog vegetacionog vrška. Pored primarnog vegetacionog vrška mogu kasnije nastupiti 1 dalji, te se uslijed toga hidroriza razgranjuje. Pored tih vegetacionih vršaka. s apersonalnim efektom nastupaju većinom na ,dorzalnoj“ plohi hidrorize od podloge u rastu neovisni osobiti ve- getacioni vršci (dok sekundarni vegetacioni vršci prve vrste nastupaju lateralno). koji dovode uslijed daljeg razvoja (pupanja) do personalnih tvorevina (katkad tek. indirektno). koje redovito izrastaju slobodno (oni su negativno tigmotropički). Stoga dovodi stolonizacija redovno do kolonizacije. koja se može dalje razviti u kormogoniju. Ako i dolazi gdjegdje stologonija u životinja, koje ne živu sjedavim načinom života (najčešće su plutave), u svakom će slučaju lako uspjeti pokazati, da se radi o životinjama, koje neposredno potječu od sjedavih. Kao dobar primjer služe nam medu tunikatima taliacea, 'a imai među hidrozoima primjera. U takovu slučaju naravno stolo nije .plazav“ nego slobodan i obično većma specijaliziran. Medu hidroidima ćemo upoznati oblike. u kojih je još za sjedava načina života prešla sposobnost za tvorenje stoloničkih nastavaka i na dijelove. koji se ne drže podloge nego slobodno strše. Tako nam postaje razumljivim tvorenje slobodnih stolona u podloge oslobođenih životinja. “Ako isporedimo hidroide s ostalim sjedavim životinjskim hrpama, vidjet ćemo, da za nastupanje stolonizacije nije dosta. kao jedino odlučujući faktor, ustaljena sjedavost. (Upozorujem na ono, što ću kasnije reći o prilikama u bri- ozva ektoprokta). Pored sjedavosti potrebna je izvjesna plastičnost. nediferenci- ranost bazalnoga kraja kao i neka općena tendencija za proliferaciju i za oblik pupanja, koju jednostavnost u organizaciji pomaže. No može biti i to, da koliko plasticitet toliko 1 naginjanje ko proliferaciji bazalnoga kraja naknadno pridođe baš uslijed ustrajne sjedavosti, kojoj životinje sekundarno prijeđu (ascidije). M u jedne hrpe celomata, a niti celenterata (čak ni ostalih knidarija!) nijesu prilike tako prijale razvoju te tendencije kao u hidroida. Daleko pretežnija je većina hidroida sjedava i uz to kolonijalna. Medu tekatnim hidroidima, koji čine veći dio hidroida uopće. ne poznajem izuzetka od ovog pravila. Svi su tekatni hidro- idi sjedavi i kolonijski. a većim dijelom uzato i kormijski (bilo kaulokormijski bilo rizokormijski, t. j. gdje mjesto stabljike Iungira uzdignuti rizom. ili rizokaul po Sehneideru, kao os korma). Medu atekatnim hidroidima ima nešto izuze- taka od općena pravila, koje ćemo nešto izbliže analizirati, jer će njihova analiza i razjašnjenje najbolje pokazati, da je pravilo zaista općeno. jer ni za jedan od tih izuzetaka nije moguće utvrditi. da je primaran, t. j. da je od prvog početka solitaran oblik. Time ne mislim ustvrditi, da je sjedavost i kolonijalnost od prvog začetka primarna u hidroida. Otkad su hidroidi zaista hidroidi, oni su sjedavi. ali su takvima postali jamačno od plazavih praforma. B. Samački hidroidi kao sekundarne forme. a) Plutavi hidroidi. Tako zvane solitarne ili bolje nekolonijske atekatne hidroide možemo po dijeliti u nekolike kategorije. Polipodium bi činio kao parazitički oblik posebnu kategoriju ali s njim se nije nužno potanje baviti, jer je na prvi pogled evi- 05 dentno, da se radi o veoma specijaliziranoj. izvedenoj formi. Dvije od tih: plutave i puzave su gibljive, a ostale: utaknute, jednostavno sjedave i drškasto sjedave su u glavnom nepomične, t. |. vezane na jedno mjesto. Značajno je, da nekolonijski oblici pripadaju veoma raznolikim sistematskim hrpama, dakle su polifilogenetski postale. Kategorija plutavih (planktonskih) hidropolipa među pokretnima veoma je malobrojna. Dolaze u obzir jedino Pelagohydra mirabilis, Dendy i neki marge- lopsis-obliei. Potpunije razjašnjen je samo jedamput opažani slučaj pelagohidre. To je već po izgledu zaista pravi pelagični oblik, koji pokazuje i u građi biljegu posebne prilagodbe (kaulični je dio naduven u plutavi splav). Prema gradi samog polipa 1 meduze (po Hartlaubu 49 Nemopsis slična). koju polip pupanjem producira, vidi se jasno, da to nije primaran oblik, Već je Dendy (28) uvidio, da je pelagohidra odvjetak korimorfida. dakle jedne veoma izvedene hrpe, o kojoj će dalje dolje biti govora. Možemo uzeti. da pelagohidra čini četvrti ste pen jedne razvojne linije. Praoblik je sjedav s puzavom stoloničkom kolonijom (re- cimo, kao tubularija). Naredni stepen čini solitarizirani oblik, koji se čvrsto drži podloge (oživotvoruje ga na primjer: Heterostephanus). Na trećem je stepenu razvoja sveza s mekom ili sipkom podlogom uspostavljena samo s pomoću po- sebnih vlaknastih korjenčića (representant je (Corymorpha). Takav se oblik lako mogao riješiti labave sveze s podlogom i podići u pelagijal pasivno stekavši tako slobodu (smanjenje specifične težine naduvanjem kauličnog dijela). Glede Margelopsis je drugojačije. 1 ako je stalno. da se ne radi o primarno plutavim oblicima. Poseban slučaj čini oblik, što ga je Hartlaub (49) opisao kao Margelopsis stlostoma. | Hartlaub (51) 1 Bedot (8). a s njima i drugi zoolozi misle. da taj pelagički uhvaćeni polip nije drugo nego oslobođeni i prolazno plutavi polipoidni pup od K. E, Sehulze-a opisanog sjedavog i drškastog hidroida Tiarella singularis (F. E. Sehulze, 85). Sve kad toi ne bi bilo tako, nego da je Margelopsis stylostoma pravi pelagični oblik. to bi po gradi pripadao porodici Corymorphinae. kao i pelagohidra. pa za njega vrijedi isto ono, što smo rekli za pelagohidru. te bi bio odvjetak mjesto utaknuto sjedavog se- kundarno solitariziranog oblika, odvjetak drškastog sjedavog, jamačno sekundarno solitarnog oblika. što se može zaključiti iz srodstva kao 1 12 sposobnosti vegeta- tivne propagacije putem pupanja, koja je značajna za kolonijske oblike. Drugi jedan margelopsis-oblik, što ga je Mac _Crady još godine 1858. opisao pod imenom Nemopsis gibbesi (Mac Crady po 27), čini se, da je ili samo od ejeline otkinut (obligatna pojava u toga oblika“) čaškasti dio hidranta, ili je slučaj jednak predidućem. pa-se ni u kojem slučaju ne radi o primitivno slo- bodnu hidroidu. Od ostala dva meni poznata oblika roda Margelopsis: M. haeekelii (Ha rt- laub 4, 51) i M. hartlaubi (Brown, 20) dobro je izjašnjen od Hartlauba opisani slučaj. Planktonički taj margelopsis-oblik nije drugo nego nešto dalje razvijenu pelagična aktinula, kako je od tubularina poznajemo, Razvija se iz jajeta na samom manubriju meduze te oslobođena ostaje u planktonu producira- jući pupanjem meduze. Moguće je. da ovakav ciklus razvojni i nije obligatan. nego da se aktinula. uko nade zgode, svojim aboralno položenim organom za pričvršćivanje (zdjelasta udubina za prisisivanje) pričvršćuje za dno i razvija u drškasta polipa na način tiarele, a samo zanesena u'široko more izostavlja sje- davo stanje i odmah u planktonu producira pupove (neke vrste nespolne neote- PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA. Sv. 14 5 HI bb nije). Sto je sad ovdje za nas glavno, jest to, da ni u kojem slučaju nije marge- lopsis-polip primarno slobodni primitivni hidroid. b) Puzavi ili plazavi hidroidi. Prelazimo na drugu kategoriju solitarnih hidroida. na aktivno po podlozi pomične (puzave) oblike. U toj kategoriji imali bismo ponajprije očekivati pri- marne oblike, jer nije ni malo vjerovatno, da su i prapredi hidroida bili potpuno sjedavi, nego jamačno puzavi. Svaki će najprije pomisliti na hidru slatke vode, jer se hidra i onako običaje uzimati kao prototip jednostavnoga hidroida. Jedno baš poradi njene solitarnosti i pomičnosti, a drugo osobito radi jednostavnosti spolnog uređaja, budući da nema posebne spolne generacije ili posebnih spolnih organa, nego se spolni produkti razvijaju jednostavno u stijeni tijela. Nijesam prvi, koji ističem sumnju glede primitivnosti hidre (isporedi osobito izvode St e- chowa (91 strana 7. i 8). Već poradi toga. što je hidra pored samo nekoliko drugih sigurno Reddit hidroida obitavalac slatke vode, naturava nam skepsu glede njene primitivnosti: Primjerom oblika #ypolitus peregrinus, koji ćemo kas- nije analizirati, pokazat ćemo, kako može nesamo solitarnost nego i gibljivost nadoći kao sekundaran karakter. Jednostavnost seksusa vidimo u više specijalnih hidroidskih hrpa (Gymnogonus, Hydrodendriwm i dr.), a da je stalno, da se radi , jednostavnosti, koja je redukcijom postala iz većma diferencirano razvijenih prilika (regresivna redukcija međuzoidne, dakle spolne generacije): Osobito vrijedi argumenat, što ga je Steehow iznio, da je hidra prelaženjem u manje, slatko- vodne nakupine, s osobitom svezom sa smrzavanjem njihovim mogla lako na- knadno izgubiti posebnu plutavu spolnu generaciju. Histološke, a i embriološke prilike hidrine, nijesu ni najmanje primitivne (građa nervnog sistema pa puzave ploče nožne, vidi Hadži, 37). Pored ostalih embrioloških osobitosti (kao ura- njeno pojavljivanje posebnog sloja indiferentnih stanica) osobito je encistiranje embriona najbolji dokaz sekundarne prilagodbe na osobite prilike života u plitkoj slatkoj vodi (isušenje, smrzavanje). Slatkovodni hidroidi većih vodenih nakupina (velike rijeke Afrike i Azije) imaju meduze s različitim sekundarnim biljegama. Posebno pak moram navesti prilike pupanja u hidre. Prije svega određeno pupanje kao nespolno umnažanje nije najprimitivnija vrsta propagacije. Pupanje je karakteristično za sjedave životinje, dok je to za pomične dioba. Dioba ua- stupa kao poseban efekat općena rasta preko personalne mjere. Taj prekomjerni rast oslabljuje jedinstvo ili skupnost i slijedi razdvajanje (te prilike u primi- tivnih spužava drugom sam prilikom podrobnije razbistrio: Hadži, 44), U hidre se javlja dioba samo prilikom. a ne obligatno kao. pupanje. U izrazito polariziranih sjedavih životinja sa znatnijom proliferacionom moći (zapravo rast preko personalne granice) biva ta proliferacija sve većma lokalizirana, i tako se dioba promeće putem jednostavnog izrašćivanja u pupanje. Primitivno pupanje je jednostavno lokalno izrašćivanje tjelesne stijene (tako zvano tipično pupanje). Za hidru sam utvrdio, da je u nje način pupanja sasvim. osobit, izveden, jer pupovi proizlaze iz indiferentnih stanica, koje leže pod ektodermnim epitelom (Hadži, 39). Braem je posumnjao u ispravnost moga nalaza, a sad mogu sa zadovoljstvom konstatirati, da je nesamo Boulenger (16) na drugom objektu potvrdio ispravnost moga nalaza. nego i sam Ko rsehelt (61) upravo na samoj hidri. Ni mjesto. na kome “u hidre nastupaju pupovi, gotovo izmiješani sa spol- nim ,organima“. nije prvobitno mjesto, kako ću to kasnije izbliže pokazati. 07 Hidra s njenim ,atipičnim“ pupanjem (tobožnja blastogonija po Braemu, 18) nikako nije primitivan hidroid. Tu ne pomaže ni šupljost hidrinih tentakula, jer šupljih tentakula imaju i drugi hidroidi raznih hrpa _n. pr. Moerisia, My- riothela pa Hydrocoryne, a za ove ne će zacijelo nitko ustvrditi, da. su primi- tivni oblici. its Još bih spomenuo glede diobe u hidre, da je ta nesamo izuzetna i fakul- tativna tako, da pisci svaki pojedini opažani slučaj. posebno objelodanjuju, nego pokazuje i. neustaljenost u načinu, kako se provodi te potpuno pravi dojam osobine, koja se tek razvija, koju tek bidra zadobiva. Jedamput nastupa dioba u hidre kao uzdužna, te zarezuje s usnoga kraja, a drugi put nastupa kao po- prečna dioba, ali bez ikakve priprave (tako zvana arhitomija) tako. te i ne čini dojma diobe, nego odjeljivanja ili odbacivanja aboralnoga dijela. Moje je mišljenje, da .je hidra sekundarno došla do ma 1, tako slaba naginjanja na umnožavanje putem dijeljenja, 1 to upravo uslijed prijelaza. k. pomičnu načinu života, na koji je dijeljenje poglavito vezano. Razdijeljenje subepitelijalnih indiferentnih stanica po čitavu gotovo tijelu i s tim u svezi općeni rast, koji nije vezan na strogo lokalizirane vegetacione vrške. omogućuje, da se tendencija za dijeljenje razvija. Sličan je slučaj u polipodija. Nitko ne će polipodij držati primitivnim hi- droidom. Kao parazit umnaža se vegetativno putem pupanja; za slobodna življenja umnažat se diobom. Ovo je bez sumnje sekundarno nastali običaj upravo kao u hidre. Ne: će biti. slučajno. da se čaškasti dijelovi sjedavih i kolonijalnih hi- droida nigdje ne dijele (odjeljivanje pupova ne pripada ovamo). Da sposobnost dijeljenja doista može sekundarno nastupiti, i ako je kao način vegetativnog umnožavanja zacijelo najprimitivnija, možemo vidjeti i iz drugih nekih slučajeva. Spomenut ću samo najbliži neosporni slučaj: diobu nekih hidro- meduza (na primjer Phialidium ili Gastroblasta). Ovdje se dioba nesumnjivo razvila sekundarno iz neke općene proliferucione sposobnosti, koju je meduza naslijedila od sjedavog polipa. u koga se manifestirala uglavnom kao pupanje. Modifici- ranjem pupanja. t. |. obratnim pracesom nego što je u polipa, kad je od pla- zava načina života prešao k sjedavu, postalo je pupanje iz diobe time, što se proliferacija sve većma lokalizovala i koncentrirala na pojedine točke; došlo se od. pupanja natrag na diobu. U pojedinih oblika hidromedđuza mogu se poje- dini prijelazni stadiji motriti, jer su u mnogo slučajeva i same meduze nastavile pupati. (naslijedivši tu sposobnost od polipa) 1 za slobodna načina života, kao što je to u talijaceja među tunikatima Odlučan je faktor za tu promjenu u načinu vegetativna umnožavanja svakako promjena u načinu života (oslobođenje od sjedavosti). Od svih plazavih solitarnih hidroida najprije bismo mogli misliti za proto- hidru, da reprezentira primitivan tip. dakle hidroidski prototip. Nije toliko do pomičnosti, jer.ta sama nije dosta jak dokaz primitivnosti, a ni do solitarnosti. jer poznajemo oveći broj solitarnih. a nesumnjivo veoma izvedenih hidroida : nije ni do nestašice tentakula, jer ćemo upoznati nekoliko solitarnih atentaku- larnih hidroida, koji su uopće pseudopolipi, a odgovaraju zapravo puzavim li- činkama trahomedđuza (n. pr. Limnocnida). Pored toga sam opisao i kolonijalnog specijaliziranog hidroida bez tentakula (Halocoryue Hadži, 45), a ima i drugih takvih, tako da je nestašica. tentakula. nedovoljan znak za određivanje primi- tivnosti. Više od svega toga je do nestašice pupanja u protohidre, jer dosada nije opaženo, da bi ona pupala. Naravno, to još ne može vrijediti kao apsolutan b8 dokaz primitivnosti, jer bi razlog nepupanju mogao biti i u tome, što je u proto- hidre uzelo mah popriječno dijeljenje. Međutim dok ne uspije naći, kakve su u protohidre spolne prilike, dotle uopće nije stalno, da li je protohidra doista pravi i potpuni hidroid, a ne možda pseudopolip ili sekundarno polipoidno stanje (larva) kakve trahiline meduze. Protohidra nas mnogo sjeća hidranta tipa halo- korine (isporedi velike jajolike knide, koje su za koriniđe karakteristične !). Goli hidrant halokorine treba samo da se odijeli od hidrorize, a velike knide da napuste rozete pa da se razidu po tijelu, i eto slike i prilike protohidre. Glede sekundarnog nastupa diobe već sam se izjavio, Da se sekundarno oslobođenje i solitariziranje može iz kolonijalnosti raz- viti pa što više prijeći u pomičnost, dokazuje nam nesumnjivo poučan primjer oblika Hypolytus peregrinus (Murbaeh. 81). Gdrađa hidranta u hipolita upućuje jasno na srodstvo i pripadnost tubularidama, i to baš potporodici tubularina Već bi to bilo dosta, da se zabaci mišljenje o primitivnom značaju hipolitove. solitarnosti. Tubularija kao najsrodniji oblik ima plazave stolonijalne kolonije. Na čaškastom dijelu hidranta pupaju samo blastostili i gonofori, a drškasti dio uopće ne pupa. ali se njegova proliferaciona moć očituje u produkciji novih čaškastih dijelova iza umjetne ili prirodne dekapitacije, a i mali separirani di- jelovi drškovog cenosarka ,regeneriraju“ nove čaškaste dijelove. Sami od sebe stvaraju se novi vegetacioni vršci samo na hidrorizi. Za razvoja tvori mladi hi- polit slabu hidrorizu s hitinoznim peridermom. Mjesto da se dalje razvija kolo- nija putem stologonije, povlači se odijeljeni aboralni kraj drškastoga dijela (krivo to zovu hidrokaulom, dok bi se hidrokaulom smjela zvati samo aperso- nalna os korma. koje se pojedine drškaste ili sjedave persone drže) iz hidrori- zina toka i hipolit postaje pomičan, dakle sekundarno ,prohoda“. Hypolytus kao i Tubularia nema sposobnosti polipoidnog pupanja; to već leži u razvojnoj tendenciji te hrpe, a solitarizacija tu tendenciju samo još po- jačava. Kako je drškasti dio hidranta ipak sposoban za proliteraciju, osobito na bazalnom kraju, razvio se u hipolita običaj odjeljivanja (Iragmentacije) koma- dića cenosarka (,blastoliti“ po Murbachu. 81). 1z tih se djelića razvijaju novi hidranti. dakle je to osobit način vegetativna umnažanja. Korsehelti Heider (60, IV. strana 576) nijesu skloni da taj osobiti način monogonije svedu na stologoniju. Međutim upravo razvoj hipolita. dokazuje, da je aboralni kraj drška derivat stoloničkoga nastavka (hidrorize), dakle je blastolit samo ko- madić cenosarka. pa nema nikakva razloga, da se pravi prineipijelna razlika prema tako zvanoj frustulaciji ili tvorenju propagula uopće. o čemu će još biti govora. e) Utaknuti hidroidi Među tubularidama čini Hypolytus na neki način prijelaz k narednom (trećem) tipu solitarnih hidroida. onih s utaknutim aboralnim krajem u sipkoj podlozi. Isporedivanje njihove građe s tubularijama nesumnjivo pokazuje, da su to veoma izvedeni i specijalizirani oblici. I u njih se bazalni kraj drškastoga dijela oslobodio, a uzdržanje okomitoga položaja dijelu, koji podlogu nadvisuje, osigurano je time, što se zašiljeni kraj aktivno zarije u mulj ili pijesak. Da usidrenje bude što pouzdanije, stao je držak producirati sasvim specijalnu tvorbe: vlaknaste korjenčiće (radicele). o kojima će još biti govora, Reprezentanti ovog tipa su korimorfine. Umjesto stologonije, koja se gotovo sasvim izgubrla, nastu- b9 pio je uz diferencijaciju drška a u svezi sa solitarnošću općeni personalni rast, i tako nalazimo baš u toj hrpi ponajvećih hidropolipa: samaca (Monocaulus im- perator do 2 m velik). Corymorphyua preferiraju duboku tihu vodu. I u razvojnoj liniji penarida javlja se ista tendencija za solitariziranjem, a opet čine izlaz oblici s jednostavnim stolonijskim kolonijama. 'Tu su hidranti povećani i gube sposobnost za polipoidno pupanje. U vortiklave je na primjer periderm već reduciran, a Heterostephanus je solitaran s golim tubastim aboral- nim krajem drška, dok je u trihorize slobodni kraj posebno diterenciran. I medu korinidima dovela je ista razvojna tendencija u dva smjera do specijalnih. do bizarnih zacijelo sekundarno solitarnih oblika. Vršak jednoga od tih razvojnih smjerova čini Štimpsonov Aeaulis, koga Stechow (91) stavlja u novi rod Myriocnida. Usuprot prvobitnom rodnom imenu (akaulis = bez drška) ima taj oblik držak (Will. 100), koji je gladak i na kraju zašiljen, a sjeća nas hipolita. Ektoderm drška izlučuje mjesto hitina sluz, koja čini mek tok. Čini se, da se mirioknida_ može i pomicati. Direktna opažanja o tome, koliko znam, nema, ali opažanje Willova. da držak može uvijek iznova iz- lučivati cjevčicu, ako se ukloni iz stare, upućuje na mogućnost pomicanja kao i produljivanje prvotne cijevi. U tome je prijelaz k tubikolnu načinu života, koji je spojen s pomičnošću bar unutar cjevčice. Posebnu razvojnu granu unutar korinida čine miriotele, koje se odlikuju raznim osobinama. Neki pisci (uz Hineksa osobito Bonnevie, 15) hoće za miriotele_ osobitu porodicu (Myrio- thelidae); drugi ih naprotiv stavljaju među tubularide. Za nas je to svejedno. Za nas je zanimljivo, da u nizu vrsta, kako ih opisuje Bonnevie (15), vidimo najprije oblike s rudimentarnom, ali vidljivom hidrorizom kao posljednji trag stoloničko-kolonijalnog podrijetla (u vrste Myriothela cocksii ima lamelarnih pro- širenja na hidrorizi). Pored toga vidimo vrste s posve pojednostavljenim, gotovo golim slobodnim krajem hidrantova drška, na kome mogu što više slično kao u korimorfina izrasti posebni uredaji za usidrenje: vlaknasti korjenčići ili radi- celi, I opet vidimo, da se ruku o ruku s tim smjerom razvoja gubi tendencija za polipidno pupanje na hidrantu, a i za monogoniju uopće. Gdjegdje dolazi do ne posve izjašnjenog izrašćivanja nediferenciranih pupova, koji se odjeljuju 1 po- slije razvijaju u hidrante (Hard y). d) Razni drugi solitarni hidroidi. (dlede posljednje kategorije solitarnih hidroida, u kojoj vidimo razne ne- homogene elemente. nema baš vjerovatnosti, da obuhvaća primitivnih oblika. Ponajprije ćemo raspraviti predstavnika drškastoga tipa, vrstu: Tiarella singu- laris F. E. Sehulze (88), U sistematskom pogledu pripada tijarela_ korinidima, i to, kako tentakularne prilike (3 vijenca tentakula) svjedoče, pada tijarela među ponajvećma specijalizirane oblike korinida. Znatno je, da je spolna generacija sa stepena slobodne meduze reducirana na jednostavniji sporosak, što može ta- kođer važiti kao biljega neprimitivnosti. Da je drškasta noga specijalan organ, vidi se po gradi, a još više iz njene neplastičnosti. Polipoidni pupovi ne niču na tako zvanu kauličnom dijelu hidranta (drškastoj nozi) nego u zoni, koja čini prijelaz od drška prema čaškastom dijelu hidranta, a to nas živo sjeća pri- lika u slatkovodne hidre, gdje također nije nožni dio (osobito u vrsta, koje naginju tvorenju posebnog drškastog dijela naročito u starijoj dobi) sposoban z: pupanje, ne go se ta sposobnost drži distalnoga dijela. Otkidanje je polipoidnih \ 70 pupova kao i u hidre jamačno sekundarno svojstvo kao i otkidanje međuzoidnih pupova u hidrozoa uopće. Otkidanje polipoidnih pupova ima jamačno da zamje- njuje vapušteno oslobođivanje medđuzoidnih pupova. a u svrhu raširenja vrste. Ovo je bar za mene nesumnjivo sekundaran karakter, pa se prilike tijarele ne smiju uzeti kao direktno izlazište za tumačenje postanka meduze iz čaškastoga dijela hidranta ili čak za tumačenje postanka sifonofora. Poseban je to samo izraz općene tendencije za odjeljivanje persona, a eventualno i većih dijelova, u svrhu raširenja vrste. Slučaj tijarele još je stoga zanimljiv, što reprezentira rijeduk primjer sjedave životinje sa specijaliziranim drškom, a sa sposobnosti za pupanje na čaškastome dijelu tijela (isporedi loksosomu među endoproktima) Ovi slučajevi postaju razumljivi, kad uzmemo u obzir jaku općenu tendenciju, za pupanjem u tih hepa. S primarnim prilikama nemamo zacijelo posla, bar za tijarelu je to izvjesno. ' Iz posljednje kategorije solitarnih hidroida, to jest takovih, koji se di- rektno drže podloge, a da nemaju izrazita drška, raspravit ćemo najprije još nepotpuno razjašnjeni slučaj, što ga je opisao Sehaudinn (86): Haleremita cumulans. Prije svega ističem, da opis Sehaudinnov ne isključuje mogućnost, da je haleremita pomična, i ako bi joj kretnje bile polagane. Na to upućuje opis grade nožne ploče, koja je slična onoj u hidre (hitina haleremita ne izlu- čuje), a osobito običaj pupova (izraslina), koji se u nepotpuno razvijenu stanju otkidaju od materinskog polipa te se živo giblju (sakule). Odredivanje halere- mite kao tipična hidropolipa čini sumnjivim, što je dosada nađen samo u mor- skom akvariju, i što ne znamo ništa o njenim spolnim prilikama. Sve to, a i znatna sličnost s polipima. o kojim ćemo čas kasnije govoriti, navodi me na mišljenje, da je haleremita sekundarni ili pseudopolip kakve trahiline. meduze. Manje mi je vjerovatno mišljenje S ehaudinnovo (86, strana 234), da je haleremita poradi akvarijskoga života zaostali hidroid nekog oblika višeg raz- vojnog stepena, jer bi vjerovatno razvio bio koju osebinu, po kojoj bi se dalo konstatirati, kad je dospio i u akvariju do propagacije putem sakula. Halere- mita je slika i prilika gonioneme (vrećasti oblik s + solidna tentakula) i po obliku i po građi i po načinu nespolne propagacije. Bilo bi po stvar korisno točno ispređivanje njihovih knida s obzirom na njihov oblik i gradu. Preostaje još nekoliko oblika solitarnih hidroida (n. pr. Gonionema, Limno- codinm, Mierohydra), za koje možemo reći, da je gotovo stalno, da za nas ne dolaze u obzir. Meduze, koje stoje s tim polipima u generacionoj mijeni. 1 ne pripadaju zapravo hidroidima (ovamo pripadaju od hidromeduza samo antome- (duze i leptomedđuze) nego hrpi posve plutavih trahomeduza, za koje se općeno 1 s pravom misli. da su povodom prilagođivanja na Život na morskoj pučini (pe: lagijal) naknadno napustile sjedavu ili bar bentoničku polipoidnu generaciju. Njihove se planule (ličinke) razvijaju direktno u medđuzoidne persone. Solitarni bi dakle hidropolipi ove vrste bili sekundarni polipi, te bismo ih mogli nazvati pseudopolipima ili trahopolipima, a njihov je slučaj vanredno zanimljivi s op- ćeno biološkog gledišta. Mi imamo posla s vraćanjem na životne običaje davnih preda, pa je znatno razabrati, od kakvih je to bilo posljedica. Za mikrohidru i limnokodium vezana je ta promjena u običajima s prijelazom iz mora u: slatku vodu, gdje nema onih golemih dimenzija, koje su baš bile odlučujući faktor u razvoju trahomeduza, te se to više mogu očekivati znatne promjene u običajima |! gradi. Planule tih trahomeduza dolaze dakle naknadno opet u kontakt s pod- 71 logom, uslijed toga poprimaju izrazite polipoidne osobine (aktiviranje latentnim postale tendencije za zasjedanje). Kako nam primjer gonioneme pokazuje, sva je prilika, da je do tih promjena došlo već i za života u moru, budući da su pojedine vrste trahomedđuza ostavljale debelo more i prikučivale se plićem obal- nom području. ' I među leptolinim hidromeduzama došlo je gdjegdje do prijelaza iz mora u slatku odnosno bučatu vodu (Moerisia, Boulenger [16] pa (Caspionema Deržavin, 29). te možemo i na tim primjerima uočiti znatan modificirajući utjecaj te promjene u životnoj sredini. Ali kako je polipoidna generacija tih oblika jamačno još u moru imala stoloničke kolonije, to ih je zadržala i iza prijelaza u slatku vodu, ali se tendencija za odjeljivanje već javlja (odjelji- vanje neke vrste sakula u Moerisije). Polipi gonioneme, mikrohidre i limnokodija odgovarali bi aktinulama traho- meduza, koje se sekundarno uhvatiše podloge. Sva je prilika. da su ti pseudo- polipi pomični bar u mladoj dobi, i stoga se nije još mogla razviti tendencija za stologoniju, 1 ako se u nekih mogu zamijetiti tragovi takve tendencije (male prolazne kolonijalne skupine u mikrohidre, gdje se bazalni krajevi zajedno drže). Općeno dolazi u tih trahopolipa vegetativna propagacija putem nediferen- ciranih propagula na način sakula haleremite. Ni ovakovu načinu vegetativne propagacije nijesam sklon priznati primitivan značaj. U pravih hidroida nastupa tvorba propagula u svezi sa stolonizacijom. 1 Da se kod sekundarnih trahopolipa doista tek drugotno javlja tendencija za vegetativnom propagacijom, vidi se i iz vladanja aktinuli nekih narkome- duza. I narkomeduze su poput trahomeduza naknadno izgubile polipoidnu gene- raciju uslijed prilagodivanja na život na otvorenu moru. Planula se redovito bez prethodna vegetativnog umnažanja razvija direktno u meduzu. U nekoliko narkomeduza su planule poprimile parazitičan način života izabravši druge me- duze za domaćine. Na taj način su došle u doticaj s podlogom, i ako živom i plutavom. I ovako modificirano prihvaćanje za podlogu bilo je dosta, da se u parazitičkih planula aktivira od prije uvriježena 1 naslijeđena, ali latentnom postala tendencija za pupanjem. [eto baš na aboralnom polu gotovo polipoidnih planula tjeraju pupovi, koji se djelimice razvijaju upravo u stolonima nalične nastavke, a na njima tjeraju personalni pupovi, koji se oslobađaju, jer naravno u tjelesnim šupljinama domaćine nije prilika za razvoj kolonija. Iz cijeloga razlaganja izlazi jasno, da nije ni za jedan solitarni oblik hi- droida stalno, da je primarno solitaran; naprotiv je za gotovo sve izvjesno, da im je solitarnost izvedena, te da potječu od kolonijalnih oblika. Iz ove konsta- tacije ne izlazi nužno, da su 1 praoblici hidroida od vajkada sjedavi i koloni- jalni, ali je i sjedavost i kolonijalnost, koja je najvjerovatnije proizašla iz pu- zavosti, postala tako općenim karakterom, da primarno puzavi i solitarni oblici nijesu uopće sa sigurnošću poznati. Tek sjedavost je dovela do pupanja, a ta do kolonijalnosti. Iz primjera trahopolipa i parazitičkih larvi narkomeđuza može se razabrati jakost i krutost te sveze. Ima i drugih mnogih primjera za to, da ni naknadno oslobodenje ne poništuje jednoč stečenu tendenciju za pupanjem. Pored već spomenutih primjera (nekoji sekundarno solitarizirani hidroidi) istaknuo bih mnogobrojne leptolične hidromedđuze, koje se unatoč plutavu načinu života umnažaju putem pupanja. “I 2 C. Razvoj kolonijalnosti u hidroida. a) Postanak i bitnost rizostolona. Osobitost je hidroida u tome. što je u njih tvorenje kolonija, a prema tome i prvobitni način množenja persona putem pupanja. vezan na stologoniju. Ako konzultirano ontogeniju hidroida, moći ćemo doći do općeno vrijednoga za- ključka, da se u pravilu najprije iz plutave ličinke (planule) razvija prvotna sjedava polipoidna persona, a prvi korak rasta preko personalne granice pri- marnox hidranta ide tvorenju rizostolona (plazave hidrorize, to jest takve, koja raste pričvršćena za podlogu te rastom napreduje, kao da joj vršak plazi). Ovo uranjivanje u tvorenju rizostolona. može se sve više pospješavati i postati, na- ravno tek sekundarno, tako ekscesivnim, da se nerijetko planula iza zasjedanja i ne razvija direktno u primarnog polipa kao osnivača kolonije. nego se čitava planula pretvori u plazavu hidrorizu ili rizostolon. dakle potpuno nepersonalnu tvorbu. Tek iz solitarnog rizostolona tjeraju personalni polipi. Kao primjeri mogu služiti Dendroclava, Perigonimus, neki kampanulinidi 1 dr. U ocejanije se što više ta hidroriza može izrasti granato prije, nego počnu na njoj pupati hi- dranti. U hidroida s najvećma razvijenim kormima (naročito među tekatnim hi- droidima najvišega tipa) može se stolonijalan karakter naknadno sve više gubiti i na kraju dobivamo. mogli bismo reći, solitarne drškaste korme redovito veoma pravilna rasta, koji imadu na bazalnome kraju mjesto rizostolonskoga sistema posebne uredaje za pričvršćenje uz podlogu, koji više nikako ne služe vegeta- tivnom umnažanju (u. pr. radiceli ili vlaknati korjenčići). U stvari ispravna shvaćanja bitnosti rizostolona prije svega je potrebno nešto saznati o podrijetlu rizostolona, a u tome se možemo služiti poredbenom embriologijom. U pravilu se planula iza nekog vremena plutanja prihvaća pod- loge krajem, koji je za plivanja okrenut naprijed, te se čitava razvije u pri- marnog polipa, koji odgovara jednostavnom hidrantu bez izrazito odijeljenog drškastog i čaškastog dijela. Paralelno s diferenciranjem čaškastoga dijela hi- dranta, a često još i prije, proširuje se aboralni pol u izrazitu nožnu ploču. "To se može vidjeti i kod atekatnih i kod tekatnih hidroida. Prvi korak u razvoju preko granice prve persone tiče se osnove za apersonalni ili osnovni kolonijalni dio hidrorize. Nastup druge persone dolazi tek iza ovog prvotnog procesa, lmamo dakle pravo uzimati, da je tvorenje ,priraštenoga“ rizostolona prva po- sljedica zasjedanja praoblika hidropolipa. a došlo je do tog tvorenja putem iz- rašćivanja aboralnoga kraja. "Vo je izrašćivanje bilo najprije jednoliko (okrugla ploča za prihvaćanje), a poslije je rast postao lokaliziran, te su rezultirale cje- vaste izrasline, koje su sve manje potpadale vrhovništvu prvotne persone (ujedno samostalnom individualitetu). Radi se dakle o procesu rastenja. koji se najprije ticao cijeloga jednoga pola životinje, a sekundarno je taj rast ograničen na sve uže područje. napokon na odredene točke (tvorenje vegetacionog vrška rizosto- lonijskoga) 1 time je taj rast zadobio karakter pupanja, a da se ne može reći, da je taj proces bio neposredno spojen s pomnožavanjem persona. Mnogi pise1 (u najnovije doba osobito Deegener, 26) zastupaju mišljenje, da su dijeljenje 1 pupanje kao načini vegetativna umnažanja apsolutno različni te se ne dadu svesti jedno na drugo. Ja sam se toga pitanja već jednom dotakao raspravljajući o spužvama (Hadži, 44). I sada je nužno da zauzmem i obilježim 73 svoje stajalište s obzirom na stologoniju. Nema sumnje, da je 1 dijeljenje 1 pupanje neka funkcija rastenja. To rastenje mora prijeći i stanovitu mjeru, da u prvom redu personalni individuum. koga se to tiče, dospije u neko osobito stanje oslabljenja ili depresije personalnoga jedinstva, uslijed čega se razvija neka eentrifugalna tendencija, a ova dovodi paralelno s daljim rastom do udvo- jenja (u najjednostavnijem slučaju) personalnosti. Samo je funkcija pomičnosti ili nepomičnosti te u drugu ruku intenziteta one centripetalne tendencije, hoće li iza toga doći neposredno i potpuno odjeljivanje udšojenih cijelosti ili ne će. U pomičnih životinja (a 1 organizacija ima neku ulogu) može se sačuvati sva- kako prvobitniji način prekoosobnog rasta u svim smjerovima ili bar u većem dijelu smjerova. Zato će u takvih životinja prevalirati dijeljenje. U puzavih, a osolito u potpuno sjedavih životinja. prevalirati će tendencija za lokaliziranjem prekoosobnog rasta. dakle će prevalirati pupanje. Oboje pretpostavlja neku osobitu plastičnost (naginjanje proliferaciji) kao protivnost od organizacione 1 personalne krutosti ili determiniranosti (viši organizacioni tipovi kao vršci raznih razvojnih grana). Prema izloženom shvaćanju realno je moguć slučaj. da je neki izvjesni način vegetativnog umnažanja neizrazit, ni odlučno dijeljenje ni odlučno pupanje, nego neodređeno izrašćivanje. Osobite se komplikacije mogu u tom pogledu očekivati (a faktično ih i ima) među parazitičkim oblicima. Sam proces odjelji- vanja (separacije. oslobođenja) nije identičan s dijeljenjem, jer se i efekat čistog pupanja može. ali ne mora, dijeliti od izlazne cjeline (persone. kolonije, korma). S našeg je stajališta moguće shvatiti i to. da se iz pupanja postepeno razvija natrag pravo dijeljenje (sekundarno dijeljenje), a u svezi s napuštanjem sjedava načina života i vraćanjem na pokretni. Za ueke hidromeđduze na primjer mo- žemo uzeti, da se nalaze na putu da od pupanja, koje su naslijedile od polipa. prijeđu k diobi. Jedne su u tom dospjele dalje. druge stoje još bliže pupanju. Za hidru, pa za neke solitarne antopolipe, mogli bismo pretpostaviti isti proces. Stvaranje rizostolona u hidroida je po tom shvaćanju lokalno izrašćivanje, vjerovatno derivat još davnije postojale diobe (za puzava načina života) ili pri- mitivnog pupanja. U stvari personalnog značenja takvog izrastka moglo bi se zastupati i mišljenje, da izrastak odgovara novoj, i ako uslijed prijanjanja uz podlogu. nediterenciranoj personi, pa«da i tu imamo posla s direktnim vegeta- tivnim umnažanjem. Nije međutim od veće važnosti razlika u shvaćanju, ako uzmemo, da se od početka rizostolo razvijao kao apersonalan i ujedno hiper- personalan dio povećane cijelosti (višeg individualiteta). Za briozoe ćemo čuti, kako slabo naginju tvorenju apersonalnih dijelova, i ako su ekskvizitno koloni- Jalne životinje. Tunikati se u tome većma približavaju hidroidima, njihov stolo odgovara hidroidskoj hidrorizi. Sam rizostolo budući da u prvotnom stanju za podlogu prirašten (bolje prilijepljen. odnosno on adherira_ podiozi) ne naginje odjeljivanju i zato ne može voditi neposredno k = razmnažanju posebnih individualiteta (direktno raširenju vrste) nego u prvom redu daje povod razvoju kolonije kao individualitetu vi- sega stepena, a posredno i kormu, dok u drugom redu putem trajnih stanja (menontogonija po Deegeneru) vodi i faktičnom umnažanju. Medutim tenden- cija za proliteracijom, a u vezi sa sjedavošću, nije stala kod tvorenja rizostolona nego se razvila dalje i na samim rizostolonima, a i na_ personalnom dijelu ejeline na hidrantima (koloniogonija). b) Jednostavne rizostolonijske kolonije. U najjednostavnijem slučaju nije primarni polip (hidrant) rastao. preko svoje personalne specifično odredene veličine. t. j. na njem nijesu nastale. ni- kakve vegetacione točke, polip je ostao pojedinačan. 1 ako nije solitaran (sa- mački), dok je rizostolo onako nediferenciran (ektodermni epitel na površini iz- lučuje tvar, koja je iznajprije služila. samo adheziji. [ljepilo. koje se skrutnel, a poslije izlučena i na slobodnoj površini još i zaštićivanju tako zvanog ceno- sarka ili živog dijela rizostolona) rastao i zadobivao nove vegetacione vrške, čime je došlo do razgranjenja i sve većeg proširenja. Izrasline pak, koje su nastale bez kontakta s podlogom, razviše se u određene pupove, koji davahu nove hidrante, dakle personalne dijelove. Tako se razviše difuzne stolonijalne kolonije, koje prema rodovima pokazuju izvjesne sekundarno stečene pravilnosti. Izraz stolonijalne kolonije nije potpuno zgodan, jer po značenju samih. riječi obuhvaća pojmovno i sve gotovo ostale kolonijske oblike. budući da je i njima podloga zajednički stolo. ako i ne izlaze iz rizostolona samački polipi nego kormus. a malo ima među hidroidima kolonija, koje su čisto kormijske s posve reduci- ranim rizostolonom (s pločom ili radicelama kao napravom za prijanjanje uz podlogu). Točnije bi bilo reći: rizostolonijske kolonije s pojedinačnim hidrantima ili polipima (monopersonalna rizokolonija) za razliku od kormijskih kolonija ili čistih korma kao najvišim stepenom kolonijskoga razvoja. Među monopersonalno rizokolonijskim hidroidima u jednih je izostalo (ili naknadno nestalo?) razdjeljenje hidranta u drškast (većinom peridermom po- kriven) dio i čaškast ili oralan dio (drškasti i sjedavi hidranti). Ne smijemo isključiti ni mogućnost. da bi stolonijalna kolonija mogla prilikom postati se- kundarno iz reduciranja kormijske kolonije. Na prilike razvoja spolnoga rasploda, a osobito na razvoj posebnih spolnih persona, ne marim se obazirati, jer bi se razlaganja suviše razvukla: dotaknut ću se te stvari samo u najpotrebnijim pri- likama. Ako na pojedinačnim hidrantima nastaje pup. tad se redovno razvija u spolnu personu. Već je znak nepotpune pojedinačnosti, kad nastupaju i druge izrasline, naročito izrasci stoloničkog značenja, što biva u nekih drškastih hi- dranata (neke vrste roda Perigonimus među atekatnim pa Halecćium medu te- katnim hidroidima). Jednostavne se stolonijske kolonije mogu kao nove cijelosti vi: g stepena i naročito specijalizirati, to jest. one se vladaju slično kao poje- dini većma individualizirani kormi kormijske kolonije (ili i solitarni kormi) pokazujući veći stepen zajedništva. U tom slučaju pojavljuje se polimortizam samih polipoidnih persona (hidranata) kao posljedica dijeljenja rada. S pojavom polimorfizma na stolonijalnim jednostavnim kolonijama sretamo se u osobitim prilikama (epizoizam), a u hrpama različitih sistematskih položaja. U porodici Bougainvillidae pružaju nam dobar primjer Hy dracetininae (Podoco yne- Hydractinia), a u porodici Corynidae hrpa Ptilocodiinae. Najčešći je elekat tog osobitog razvoja cijelosti to, da se pojavljuju posebne obrambene persone (mahopolipi), koje često gotovo gube personalnu vrijednost (naročito medu tekatuim hidroidima) i prividno postaju organima kolonije. Kao posljedica iste specijalizacije, koja je dovela do razvoja polimorfizma, au svezi s jednom drugom razvojnom tendencijom, koja se tiče hidrorize, može se (biva to samo u izvjesnim razvojnim linijama) na samim rizostolonima poja- viti neke ruke umanjenje samostalnosti rizostolona. Općeno naginju rizostoloni —_1 TI razeranjivanju (rijetki su linearni stoloni), 1 to naročito u jednoj ravnini, ravnini podloge, uz koju rizostoloni prijanjaju. Cijeli sistem kolonijalnog rizostolona jednog je podrijetla i čini jedinstvenu tvorbu pored sve veličine 1 komplikacije. Gdje se ogranci rizostolona istoga sistema sastanu, ondje dolazi lako do stapanja, i to tako, da vegetativni vršak. koji je go, nesamo da može izlučivati peri: dermnu tvar, nego može izlučenu i već stvrdnutu vlastitu kao 1 stranu (u prvom redu unutar istog individualiteta ili sistema) otopiti, uslijed čega dospijevaju ektodermi cenosarka u direktan kontakt. U nekim razvojnim linijama, naročito među atekatima, ekscedirao je taj običaj na neki način i-u razgranjivanju i u stapanju ogranaka, te namjesto sve gušće mrežotine postaje čitava jedinstvenu ploča (inkrustirajući rizostoloni) ili čak deblji slojevi, Tim je putem. stolonijalni sistem zadobio neku unutarnju solidnost i samo- stalnost, a povodom toga javlja se i tendencija za oslobođenjem od podloge, s kojom ćemo se još češće u raznim drugim prilikama sresti. Uzdizanje jedin- stvenog stolonijalnog sistema nad podlogu urodilo je tvorenjem čitavih pseudo- korma u više mahova. Već u samom rodu MHydractinia ima primjera za tu pojavu (H. dendriticu Hiekson and Gravely [55]), a još više rodovi Hydro- dendičnm (Nuttingia Steehow) i Clathrozoon (Spencer). Medu korinidama se ističe hrpa Solanderiinae (Solanderia Duchassaing et Michelin te Dendro- corine Inaba). Tendencija stapanja rizostolona uzela je osobito maha među hidrokoralima i mnogim antozoima. Ovaj nas smjer razvoja dalje ne zanima. jer je upravo protivan od onoga, koji je doveo do kladogonije, a to je glavni predmet našeg raspravljanja. Mjesto naginjanja za odjeljivanjem stolonskih dijelova (stologonija) prevladalo je u tog razvojnog smjera naginjanje za združivanjem, srašćivanjem. vezanjem. Mjesto direktnog raširivanja vrste postienuto je povećavanje i masivnost ishodne ko- lonije, a zajedno s tim i osieuranje trajnosti, jer ovako zgusnut cenenhim može više toga izdržati i podnijeti pa se vlada kao perenirajući organizam nasuprot jednogodišnjem. I u slučaju, da po neki način propadnu svi personalni dijelovi kolonije. može cenosark poslije potjerati nove (renovacija ili općeno pomlađivanje kolonije). Za izvjesna životna područja su to svakako veoma korisna svojstva u svrhu osiguranja egzistencije vrste. c) Rizokaulične kolonije. Još je1 drugim jednim putem krenuo razvoj jednostavnih stoloničkih kolo- nijalnih hidroida. Kao što u predašnjem slučaju, tako vidimo i u ovome, da izvjesni razvojni smjer nastupa u različitih hrpa te se prema tome razvija para- lelno. Razvojni smjer, o kome ćemo sada govoriti, pojavljuje se naročito u više porodica tekatnih hidroida. Razvoj toga smjera možemo konstruirati tako, da proizademo iz potpuno plazavih stoloničkih kolonija. u kojih vegetacioni vršak stolona stane pokazivati nastojanje, da se u rastu digne nad plošnu podlogu. Možemo usput istaći, da je dizanje nad općenu površinu podloge s obzirom na olakšanje hranidbe znatan ekološki momenat, naročito onda, kad hidroid ima da konkurira s drugom kakvom sjedavom životinjom ili s biljkama, te je u opas: nosti, da bude prerašten i time odrezan od izvora hrane, Taj je momenat imao bez sumnje znatnu ulogu u razvoju uzdignutih kolonija i samih pravih korma. Samostalno uzdizanje rizostolona ne će lako dspjeti, jer stolo nije udešen, da izdrži sam o sebi ni svoju težinu, kamo li još hidrante, w pogotovu ne za 16 jednostrana gibanja mora. Cenosark stolona je mekan, a peridermni ovojak služi samo zaštiti kao i adheziji za podlogu. Funkciju skeleta (cjevasti eksoskelet) pre- uzeo je periderm na drškastom dijelu pojedinačnog hidranta, koji slobodno nad- visuje podlogu (odeblji krut eventualno prstenasto skulpturiran periderm). Među lafoeidima i kampanulinidima te hebelidima ima dosta vrsta stoloničkih hidroida, koji se kao epizoički ili epititički. dakle na stalnu podlogu potpuno upućeni oblici, redovito dižu nad općenu površinu podloge i tako indirektno s pomoću strane podloge postižu prednosti kormijskih kolonija. Prednost umanjuje osobito to, što realizacija uzdignute kolonije ovisi o slučajnosti. hoće li planula kao osnivač kolonije zasjesti baš na takovu mjestu, na kome će u neposrednoj bli- zini biti zgodne uzdignute podloge, na koju će se plazavi stolo uspinjati. Jedamput se uspinje jednostruki stolo, koji ne naginje razgranjivanju, a drugi put se uspinje cijeli sistem rizostolona. Kao reprezentante druge faze u razvojnoj liniji ove vrste možemo uzeti plazave i penjave oblike. u kojih pokazuje vegetacioni vršak rižostolona već neki trag samostalnosti te može bar nešto da preraste podlogu. t.j. da se digne okomito u vis (uslijed pojačanja hitinskog periderma). (zdje stolo nije jednostavan, lako dolazi do toga, da drugi eventualno koji dalji vegetacioni vršak upotrebi taj malo uzdignuti kao podlogu i tako postižu pojačavanje čvrstoće i neovisnost od podloge. Što ne može jedan slabi stolo, može ih cijeli snopić, i tako rezultira pseudokormus i bez pravog kauličnog dijela u slučaju, gdje baš nije bilo na- zinjanja na tvorenje hidrokaula iz drškastoga dijela samačkog hidranta. (Često čini takav pseudokormus potpuno dojam pravilna hidroidskog stabalca, pa se na primjer Drieseh (32) trudio. da svede zakon rasta tobožnjeg stabalca u suglasje s općenim pravilom o rastu korma. Naravno, da mu to nije moglo uspjeti. Sehneider (87) je upozorio na osobitost takvih korma i nazvao ih rizo- kauličnim, odnosno samu tobožnju stabljiku rizokaulomom. Oblici s rizokaulomom mogu zadobiti veoma pravilan i osobit način rasta i sastava ( Campanularia verticilata, Lerinsenia marima i razne gramarije). O rizokauličnim kormima (pseudokovmima) smijemo govoriti samo onda, kad su složeni doista od samih rizostolona. To nije teško ustanoviti, ako se sastav stabljike pobliže ispita. I kod pravih naime kauličnih korma može se kaulom kao glavna os korma kombinirati s rizostolonima, koji se po njemu penju, o čemu će još biti govora. Ne smijemo se čuditi, kad vidimo, da rizo- kaulični obliei ne naginju stologoniji. to jest vegetativnu množenju s pomoću stolona. jer u njih stoloni ostaju puzavi te prijanjaju uz podlogu, kao što je bilo i u one razvojne linije. o kojoj je prije bio govor. U većeg je dijela hidroida sposobnost umnažanja broja kolonijalnih persona prešla i na hidrante. U stoloničkih kolonija pupaju novi hidranti samo na indi- ferentnim, nediferenciranim i plastičnim stolonima. Prenošenje te sposobnosti i na hidrante pretpostavlja, da se distalni dio samačkog hidranta difereneirav u specijalizirani, strogo personalni čaškasti dio, koji ima potpuno ograničen rast te nesamo da u pravilu nije sposoban za vegetativan rasplod (gdjekada u atekatnih hidroida nastaju medđuzoidni pupovi na čaškastom dijelu hidranta, u tekatnih jedino u Kampanopse), nego mu je tkan tako diferencirana. da ne može izgub- ljene dijelove regeneracijom nadoknaditi. Izuzetei su od tog pravila vanredno rijetki. Ovaj većma diferencirani čaškasti dio polipa (mogli bismo ga nazvati hidrokaliksom) nasaden je često na okratku dršku (hidrantoforu), koji je strogo i —i personalan. Ako hidrantofora nema. onda je hidrant sjedav (sesilan): takvih ima i u stoloničko-kolonijalnih hidroida. a češće među tekatnim kormijskim hidroidima. d. Kormijske kolonije. «) Monopodijalni kormi. U hidroida sa stoloničkom kolonijom, koji služe kao ishodište kormijskih oblika, zadobiva bazalni ili proksimalni dio drška (koji dakle ne odgovara hi- drantoforu) posebno značenje, a zato ga posebno i nazivamo kauličnim dijelom. Kaulični dio prestane biti personalnim te zadobiva sposobnost, koja je dosada bila vezana na rizostolo: Na kauličnom se dijelu pojavljuju novi vegetacioni vršći, iz kojih rezultiraju polipoidne tvorbe. a ukupni je rezultat kormus. U atekatnih hidroida potpuno je prevladao razvojni smjer sa stalnim rastom pri- marnog hidrokauličnog dijela (monopodijalni kormi). Mjesto slobodnog vegeta- cionog vrška nastupa ispod hidrantofornog dijela primarnog hidranta stalna zona rasta. Ispod te zone nastaju redom novi lateralni vegetacioni vršci, koji se vla- daju isto tako kao ishodni vegetacioni vršak, koji je postao na hidrorizi, i otuda nastaje slika drvolikog korma. Postrani vegetacioni vršći moraju naravno pro- drijeti periderm, koji nastaje u zoni rasta subterminalne vegetacione zone. U koridendrija izuzetno ne prodiru ti vegetacioni vršci kroz periderm hidrokaula, nego rastu unutar peridermne cijevi u vis, uslijed čega nastaje lascikulacija osobite vrste (Drieseh, 30), Monopodijalni kormi atekatnih hidroida odlikuju se time, što je glavno stabalce (0s) korma jedinstvena tvorevina izjedna nastala. ali ne bi bilo ispravno uzeti, da je čitav taj glavni hidrokaul personalnu tvo- revina prvotnog hidranta. Monopodijalni hidrokaul samo nastaje u najužoj svezi s primarnim hidrantom. U podrobnosti daljeg prema hrpama raznolika načina razvoja monopodi- jalnih korma ne marimo zaći. Ako zanemarimo spolne persone i njihove nosioce, onda možemo reći, da se u atekatnih kormijskih hidroida svaki vegetacioni vršak naskoro diferencira u polipa, a dalji rast apersonalnog dijela događa se na sub- terminalnoj zoni (t. j. koja leži pod vršnim hidrantom) rasta (,interkalare Stre- ekungs- oder Waehstumszone“). Prema tome ne bi bilo na monopodijalnom kormu primarno ničega, što bi odgovaralo rizostolonu i služilo vegetativnu umnažanju i raširenju ujedno, samo je hidrokaul preuzeo neka svojstva stolona (terminalan rast i tvorenje polipoidno determiniranih vegetacionih vršaka, ali zato je hidrokaul kao i njegove grane negativno tigmotaktičau nasuprot rizosto- lonu, koji prijanja uz podlogu). Prije nego što počnemo opisivati razvoj stolo- gonije u atekatnih hidroida, moramo se upoznati «x kormogonijom u tekatnih. 8) Simpodijalni kormi. Prvotni način kormogonije u tekatnih hidroida, koji se u tom pogledu oštro razlikuju od atekatnih, što je za sistematiku važno, opisali smo u specijalnom dijelu ove rasprave na primjeru jednog halecija. Kormi se tekatnih hidroida raz- vijaju simpodijalno. Stalne subterminalne zone rasta nema, zato ne vlada primarni hidrant vrškom korma, niti je hidrokaul jedinstven i izjedna. Primarni pup završava rast i razvoj tvorenjem drškastog hidranta te se time istroši. Ispod hidrantofornog dijela (koji je često veoma reduciran) leži zona pupanja, u kojoj se aktivira posve novi vegetativni vršak, koji se opet vlada upravo poput pri- 18 marnog vegetacionog vrška, koji je proizašao iz hidrorize. Hidrokaulični dijelovi čitavog niza redom nastalih persona: čine apersonalni. kormijski hidrokaul. Dalje komplikacije nas se ne tiču. Jedino bih spomenuo, da se simpodijalni način kormog: nije može sekundarno približiti monopodijalnom toliko, što se sve većim uranjavanjem u aktiviranju narednog vegetacionog,,drška može dotjerati dotle. da terminalni odmah u početku kormogenije nastali vegetacioni vršak postane stalan te daje jedinstveno stablo (aksokaul). a od njega se od vremčna do vre- mena odjeljuju sekundarni vegetačioni vršci, koji daju hidrante ili eventualno tek grane (hidrokladije), a tek odjeljivanjem od sekundarnog postranog vegeta- cionog vrška da postaje takav, koji daje personalne polipe. Ova se modifikacija (Kithn 64) razvila u više razvojnih “linija \samostalno i paralelno: a ima pored ostalog i tu prednost, što taj jedinstveni hidrokaul može po volji u debljinu: rasti, što omogućuje postanak mnogo većih korma. Ovakvi je hidrokaul pogotovu apersonalan; ali zato ipak mnogo većma specijaliziran prema rizostolonu. “ 1 Razvoj hidrokauličnih korma u raznih razvojnih linija ide očito za sve većom 'individualizacijom korma kao ejeline ili jedinice višega stepena. Uslijed: toga zadobivaju apersonalni dijelovi sve veću znatnost. a među polipoidnim per- sonama može nastupiti polimorfizam (naročito medu tekatnim hidroidima). Sa specijalizacijom u svezi stoji sve veća determinacija vegetacionih vršaka (a ova: se tiče poglavito efekta njihova rasta i razvoja). Pored ove tendencije, koja teži za specijalizacijom i determinacijom vegetacionih vršaka, tako da rezultiraju veoma individualizirani veliki kormi, a na račun mnogobrojnosti u koloniji, tako da često paralelno s tim razvojem ide redukcija stolonijalnog sistema i napokon: dolazi do razvoja samačkih korma s posve reduciranom i eventualno metamor- loziranom hidrorizom. djelovala je u raznim razvojnim smjerovima i druga jedna tendencija, koja je prevladavala u rizostoloničkom dijelu kolonije, a na kauličnom dijelu korma pojavljuje se samo u osobitim prilikama, katkad bez osobite pra- vilnosti/ a u nekim se slučajevima razvila do morfološki i tiziološki utvrđena. rezultata. Po srijedi je pojava posebnih. a ipak ne determiniranih kormu stranih vegetacionih vršaka. koji izrastaju u tvorevine; koje po svemu odgovaraju rizo- stolonima te mogu sekundarno poslužiti i vegetativnom umnažinju (stologonija). D. Kaulostoloni. a) Polisifonija. Kaulična stolonizacija — kako bismo je mogli nazvati za razliku od prvo- bitne rizoidne — javlja se u mnogim razvojnim linijama: međa atekatnim“i tekatnim hidroidima. a naročito među posljednjima, da i ne dovodi uvijek do stologonije. Često dovodi kaulična stolonizacija samo do nadopunjavanja kormo- gonije. a to je vjerovatno prvobitnije, jer stoji bliže običajima rizostolona. 'To biva uvijek onda. kad tjeraju stolonički nastavci na kaulu korma (kaulostoloni). a da ostaju puzavi poput rizostolona opkoljujući sa svih strana hidrokaul i time ga učvršćujući. Na taj način postaje tako. Zvani polisifoni ili faseikularizirani kormus. U najjednostavnijem+ slučaju: nijesu kaulostoloni produktivni te samo slijede glavno stabalce 1 eventualne grane, ali češće se stvar. komplicira time. što kaulostoloni“ tjeraju i sami korme, a pored: toga: mogu medu sobom: anasto- mozirati. (Nertularella gayi, Nutting 83). Nije uvijek lako raspoznati, jesu li u hidroida sa složenim hidrokaulom kaulostoloni ili mzostoloni. To mora često tek 19 podrobnije. istraživanje pokazati. Kao što se kod tvorenja rizokaula dižu rizo- stoloni. po drugima,. tako mogu i kod. pravih. kormijskih oblika rizostoloni mjesto: po podlozi plaziti prema gore uz glavni hidrokaul korma te ga kao tako zvanu aksijalnu tubu (osna cijev) sa svih strana opkoliti. U tom slučaju imamo. posla s rizostoloničnom \ascikulacijom (n. pr. Perisiphonia). I 4 Stolonizacija ove vrste. može biti zakonitom tako, da postaje sistematički upotrebljiv karakter. Ako stolonizacija dovodi samo nadopunjavanju već zasno- vanih korma. onda rizostoloni ili kaulostoloni potpadaju. pod vrhovništvo korma, uz kojega rastu, te nemaju samostalnosti, a doprinose učvršćenju i eventualno povećavanju korma, eventualno i proširenju kolonije. ako kaulostoloni srastu s kormijskoga stabalca dolje te se stigavši na općenu podlogu dalje vladaju kao rizostoloni. Treba još naglasiti, du kaulični stoloni s osobitostima rizostolona nastupaju u predstavnika različitih porodica, koje se ni najmanje ne odlikuju primitivnim karakterima. Vegetacioni vršci, iz kojih se razvijaju kaulostoloni, nastaju često na određenim mjestima (ispod hidrantova inserciona mjesta) te smjesta izrastaju u plazavu hidrorizu, koja teži prema dolje. Dalje komplikacije sa kaulostolonima kombiniranih korma ne marimo raspravljati. b) Stologonija kao vrsta monogonije. 2 ( o d Veću pažnju našu zaslužuje druga kategorija stoloničkih pojava na sta- baleu kormijskih hidroida. I tu se ne radi o posve homogenoj kategoriji pojava, koje se bez osobita pravila javljaju u raznih hrpa. Svima je zajednička osobitost u tome, što ne naginju onako bezuvjetno na prijanjanje uz podlogu kao tipična hidroriza i kao kaulostoloni, koji dovode do pojave fascikulacije. Rjede redovito, a češće samo u izvjesnim prilikama, izrastaju bilo primarno osnovani vegetacioni vršei, i to ili odmah od početka ili poslije nekog vremena rasta, bilo sekundarno i na neobičnim mjestima istjerali vegetacioni vršci u. stoloničke nastavke, koji bar neko vrijeme rastu slobodno u more, što opkoljuje kormus. Billard_ govori u tom slučaju tek onda o stolonu, kad se prihvati sekundarne podloge. Kaulostoloni ove vrste čine izlazište za pojavu stologonije ili monogonije s pomoću izrastaka stolonijalnog karaktera. Ovamo pripadaju pojave: fragmentacija. stolonizacija ili ,stolonilerous reproduction“ po Nuttingu, scisiparacija, frustu- lacija, propagulacija i kladogonija. Čini se, kao da je načelno moguće svakog kormijskog hidroida natjerati izvjesnim prema našoj volji udešenim mjerama na tvorenje stoloničkih nastavaka na samom kormijskom dijelu kolonije. To bi značilo drugim riječima, da je po- tencijalno u svakog kormijskog hidroida sposobnost tvorenja kaulostolona. Svako tvorenje stolona na kolonijalnim dijelovima, koji ne odgovaraju rizostolonima ili bazalnom kraju hidrokaula, koji stoji u kontaktu s podlogom, jest nešto neobično, nešto heteromortotično*), te bi bilo možda najzgodnije govoriti o atavističkoj heteromortozi. U veoma mnogih hidroida kormijskih, naročito među atekatnim, nije dosada opaženo ni u običnim životnim prilikama niti u neobičnim tvo- renje slobodnih stolona, te imamo pravo misliti. da ti oblici ne naginju tom tvorenju, i ako bi ih bilo moguće na to natjerati. Drugi put vidimo, da u nekih vrsta dolazi gdjegdje stolonizacija na kormu u slobodi samo u osobitim prili- kama, ali 1 onda redovno ne znamo, da li je lako u umjetno uređenim prilikama *) Pojam i izraz heteromorloza upotrebljava se i za dijelove persone kao i za dijelove višeg individnaliteta“(n. pr. korma). i ako je izmedu obojega znatna razlika. 80 nagnati korme te vrste na stolonizaciju. Treći put je stolonizacija nešta očito običajno i redovno, ali je dolaženje vidljivo vezano na stanovite prilike. Za neke se vrste napokon čini, da stoloniziraju bez obzira na životno stanje ili prilike tako, da su i čisti sistematici opazili pravilnost i uzeli u obzir kod sistematskog karakteriziran ji. Stolonizacija nije uvijek stologonija, ali je jasno, da se stologonija razvila iz stolonizacije, pa je već više pisaca tu svezu naslutilo ili direktno tvrdilo. Od pisaca. koji su obradili cijeli kompleks pojava u svezi s ostalim vrstama mono- gonije. spominjem Korseheltai Heidera (60), koji se naslanjaju na, Billarda (13). Korsehelt i Heider govore o \ragmentaciji i stolonizaciji kao vrstama ne- spolnoga rasploda. Meni se čini, da je bolje stolonizacijom zvati tvorenje stolona uopće, dakle i rizostolona i kaulostolona, a bolje je sam proces umnažanja indi- vidualiteta (bez obzira na njihov stepen) putem stoloničkih nastavaka, koji izras- taju iz kauličnih dijelova korma, nazvati kaulostologonijom, naravno ne u onom užem smislu, kako bi to Deegener htio, dok bi rizostolonizacija bila ograničena na tvorenje rizostolona i s tim u svezi na proces uvećavanja broja persona ili korma na pojedinoj koloniji. To bi bila rizostologonija, te nas ovdje manje inte- resira. Fragmentacija i stolonizacija u smislu autora znače napokon jedno te isto (kaulostologonija), jer je fragmentacija, t. j. odjeljivanje kaulostolona od ishodnog korma uopće nuždan preduvjet za postanak _monogonije tim putem. a nije ništa osobito. Jednostavnim izjednačenjem stologonije s pupanjem ne dobivamo ništa. Pupanje je većma determiniran proces, dok je stolonizacija, a prema tome i stologonija, nedeterminirana te više odgovara jednostavnijem procesu lokalnoga izrašćivanja, iz koga se determinirano pupanje tek naknadno razvilo. Zato se ne mogu u tom smjeru složiti s Korseheltom i Heiderom, kad izriču, da se stologonija ne može shvaćati kao osobito prvotni proces, imao bi dakle biti izveden iz pravog pupanja. Za mene je sekundarnost stologonije samo prema stolonizaciji takovom (t.j. drugotnom), a ne prema procesu pupanja uopće. Treba samo da se sjetimo toga, kako za ontogenije kolonije nastaje hidroriza na hba- zalnom kraju primarnog polipa. Od tragmentacije i stolonizacije (stologonije) dijele Korsehelti Heider opet po Billardu, frustulaciju (scisiparaciju), i to kao podvrstu fragmentacije u širem smislu. Ja se s time ne mogu složiti. jer odjeljivanje djelića na bazalnoj nožnoj ploči solitarnih aktinja stoji ipak podalje od odjeljivanja nepersonalnih dijelova kaulostolona. Frustulacija ili scisiparacija kormo-kolonijskih hidroida je stologonija, a laceracija solitarnih aktinija to nije, jer odgovara odjeljivanju go- tovih personalnih dijelova. te bi prije naličila rizostologoniji. Frustulacija je samo osobit slučaj stologonije. Nije točno reći za izraslinu, koja se kao Irustulum ili propagulum odjeljuje (Billard 18, Motz-Kossowska 79, Korsehelt-Heider 60), da je grana: to je posebna stolonička izraslina. stolonički nastavak ili kaulostolo, dok je grana bitan dio korma ili točnije sekundaran dio hidrokaula (Inudrokladij u osobitim slučajima osobito u tekatnih hidroida sa izvedeno monopodijalnim rastom korma). Najintenzivnije se bavio sa stolonizacijom, osobito koliko dovodi do stolo- gonije. Billard (18. 14) te ima u prvom redu u vidu takve kaulostolone, koji ne započinju smjesta razvoj kao stoloni nego u prvi čas rastu kao tipični kaulični dijelovi. Ali to je samo jedan poseban slučaj kaulostolonizacije. i ako je veoma čest. Billard prema tome razlikuje dvije vrste izraslina (mladica ili vegetacionih 81 vršaka) dajući im krivo ime ,grane“: ,rameaux stoloniques“ (po Hartlaubovu: »stolonisierter Zweig“), koje vode stolonizaciji (mi veluno stologoniji, samo što to ne mora biti uvijek tako, kako prije rekosmo) i ,ramesux propagulaires“. a otkinuti djelići tih ,grana“ su ,propagules“, koji vode scisiparaciji. Medutim i u prvom slučaju. ukoliko se radi o stologoniji. mora biti otejepljenja ili seisi paracije. Billard (15. strana 35) definira ,stolonizaciju“ ovako: , La stolonisation consiste dans la transformation de certains rameaux en rameaux stoloniques qui donnent par leur fixation des stolons. sur lesquels se dćveloppent de nouveaux hydrodčmes; les stolons s affranchissent tardivement de la colonie qui leur a donnć naissance“. Monogoniju s pomoću odjeljenja većih s kormijskim čestima kombiniranih a oslobođenih dijelova kanlostolona, koju Billard naziva ,scissiparitć secon- daire“ (za razliku od prave ili personalne diobe). definira Billard (13, strana 593.) ovako: .Sćparation de parties d' hydrodemes plus ou moims complexes (propa- gules): transport de ces propagules et dćveloppement de nouveaux_hydrodčmes sur les propagules fixćes“. Čitava bi dakle razlika bila prema njegovoj stoloni- zaciji u tome, što se ovdje odijeljeni dijelovi transportiraju prije. nego što iz njih postaje nova kolonija. Kod scisiparacije govori Billard o partijama kormu (»hvdrodčme“). a ne o stoloničkim granama. i ako je 1 tu stolonički nastavak glavna stvar. Stolonizacija sjeća tvorenja vriježa u bilja. kako se to češće u literaturi istaklo, pa Kiihn (64. strana 104) govori o ,Ablegerstolo“, ali to bolje pristaje reći o rizostolonu nego o kaulostolonu. Kiihn misli. da fragmentacija stolona dolazi samo pod utjecajem osobitih vanjskih prilika (jako uzgibana voda), te izvodi: ,5o kčnnen wir diesen Vorgang wohl nicht ohne weiteres_als einen nor- malen Vermehrungsvorgang bezeichnen“. I Kiihu preuzima krivo za frustulaciju ili scisiparaciju. da odgovara odjeljivanju krajnih vršnih dijelova grančica, a ovamo se radi o indilerentnim stolonima, koje ne zapada to ime. Dalje misli Kiihn, da ta frustulacija i nije osobito razvijena vrsta propagacije ili monogonije (na što mi 1 bez obzira na naša opažanja ne možemo pristati! jer da je opažana poglavito u akvarijima, pa da se vjerovatno radi o reakciji. koja nastupa samo, kad kormi, koji tome naginju. dospiju u loše životne prilike. Deegener (26), koji je nedavno obradio sve glavne pojave monogonije u životinjstvu te ih nai suviše shematski način kategorizirao. priznaje frustulaciju i scisiparaciju (našu hidroidsku stologoniju) kao posebari oblik monogonije te ih spravlja u kategoriju pupanja (,gemmatio“), a unutar toga u odred astologonije. i to kao perfektuo heterogeno metabologeno pupanje. U kasnijoj prilici ću po- kazati na temelju podrobnije poredbe stoloničkog nastavka hidroida i drugih metazoa, da nije opravdano rizostolone pa ni kaulostolone isključivati iz općene kategorije stolona. Specijalna je pak nekonzekventnost Deegenerova, kad za stologoniju tunikata. gdje se odjeljuju djelići nepersonalnog stolo-prolifera pa se razvijaju u pojedine persone (Amaroucium. Pyrosoma, Salpa. 'Doliolum), govori o divizionalnoj stologoniji, što je sasvim zgodno, ali kad sreta odjeljivanje isto nepersonalnog izrastka u hidroida (zvao on taj izrastak stolonom ili ne. to je u tom slučaju svejedno), a taj odijeljeni komadić isto služi monogoniji, onda ne govori o divizionalnoj gemaciji (u Deegenerovu jeziku mogli bismo reći i divizionalna rizogonija). PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA, Sv. 11. 82 Neprijatna posljedica svojevoljna nepriznavanja hidrorize stoloničkim nastavkom javlja seu Deegeneraionda, kad treba hidroidski frustulum (pro- pagulum) karakterizirati. Nesigurnost u karakterizaciji dolazi još i s prenebri- gavanja individualitetnog stanovišta. Stolonički propagulum nije jednak perso- nalnom pupu, koji se otkida od matere te je prema tome sličan primitivnoj strogo personalnoj planuli. koja se razvija iz oplođena jajeta. Tek kad je hidro- riza (rizostolo) postala potpuno nepersonalnim dijelom hidroidske kolonije (a vjerovatno je, da je već od prvog svog nastupa nepersonalna). pa izakako je sekundarno stala tjerati ina kauličnom dijelu kolonije kao kaulostolo, razvio se običaj otkidanja ili odjeljivanja manjih ili većih dijelova nepersonalnog izrastka u propagatorne svrhe. Zato propagulum ne odgovara od početka strogo perso- nalnom međuzoidnom pupu niti sakulu haleremite ili rasplodnom tijelu merizije i pupoljku hidre. koji se svi razvijaju u monopersonalnu tvorevinu, koja ili odgovara strogo materinskom obliku (,homogena tvorevina“ po ne baš sretno odabranoj terminilogiji Deegenerovoj) ili joj ne odgovara (,heterogena tvo- revina“ kao meduza, koja pupa na polipu). Kod rasuđivanja svih vrsta hidroidskih monogonija uklonit ćemo se svakoj teškoći. ako nazovemo stologonijom skupno sve one načine nespolna rasplodu. koji neposredno ili ma kako posredno stoje u svezi sa stolonizacijom ili tvorenjem nepersonalnih, kolonijskih izraslina, bez obzira na mjesto i vrijeme njihova iz- rašćivanja. Po sebi se razumije, da stologonija nije ograničena na hidroide, nego može dolaziti u svih kolonijalih životinja, bez obzira na njihov organizacioni stepen ili tip, samo ako imaju nepersonalne tjelesne nastavke, koji su sposobni za nespolan razplod te prolileraciji naginju. Poredbeni studij stolonizacije u hi- dreida ukazuje na jasno. kojim je putem od stolonizacije došlo do stologonije. Na prvom stepenu je s pomoću stolonizacije dolazilo do tvorenja (reprodukcije) novih, ali ne samostalnih, persona. koje ostaju integralnim dijelovima skupnog indiviđualiteta (kolonije), dok na drugom stepenu razvoja postaju nove samostalne cjeline (individuji personalne ili, što je redovito, hiperpersonalne vrijednosti). To je «tologonija u užem smislu riječi i ujedno pravi rasplod, koji služi raširenju vrsta i pomnožavanju individua (samostalnih ejelina). e) Razvoj raznih stologonija. a) Rizostologonija. Stologonija se iz stolonizacije razvijala u dva glavna smjera svaka s više podvrsta. Jedan razvojni smjer proizlazi iz primarnih rizostolona, a drugi iz sekundarnih kaulostolona. Kaulostoloni su naime mogli tek onda nastupiti uslijed općena naginjanja k stolonizaciji, kad je razvojem postignuto stanje kormijskih kolonija. Iz područja prve ili rizostologonije ima manje poznatih činjenica, te se čini, da ta ima uopće manju razvojnu mogućnost baš poradi priraštenosti rizo- stolona uz podlogu. Jedamput je moguća, a jamačno i realizirana, rizostologonija u tom smislu. da pojedini stoloni ishodnog individua (kolonije, korma) rastu znatno u duljinu ,plazeći“ po podlozi, da tek podalje od ishodnog individua potjeraju personalne tvorevine, a da se zatim samotvorno prekine u stolonu kontinuitet eenosarka. Ovim bi putem naime moglo doći do otuđenja novotvorine, t. ja oda se ovakav udaljeni vegetacioni vršak oslobodi vrhovništva ili utjecaja izlazne cjeline, a to otuđenje olakšava prekidanje tvarnog živog spoja. Moguć 83 je još taj slučaj, a eventualno i realiziran. ali još ne zabilježen, da ovakav odaljeni vegetacioni vršak rizostolona naknadno izgubi običaj prijanjati uz pod logu te se otkida u propagul (rizostolonički propagul). Još u drugom jednom smjeru fungiraju i realno su opažani rizostoloni ili njihovi dijelovi kao nespolni rasplodni uređaji. Rizostoloni preživljuju bilo samo prilikom bilo redovito personalne dijelove kolonije. Potonje onda, kad kolonički ili zadrugarski hidroidi živu u prilikama, koje periodički i pravilno uvjetuju propast osjetljivih i nepotpuno zaštićenih personalnih dijelova zajedno s kauličnim dijelom u kormijskih oblika. Ovakvi izolirani i posve encistirani rizostoloni, koji mogu dulje vremena latentno živjeti i u inače nepovoljnim životnim prilikama, odgovaraju tako zvanim trajnim stanjima raznih Životinja, a time i nespolnim rasplodnim tijelima, jer iz njih nastaje poslije stanke posve nov individualitet. Što te rizostoloničke ciste nijesu promijenile mjesta. ili što iz njihove reaktivacije ne slijedi u svakom slučaju umnožavanje individualiteta. to ne oduzima ništa cijeloj pojavi od karaktera nespolna rasploda. Međutim je pored toga moguće i umnoža- vanje broja individua, ako se rizostolonijalni sistem za redukcije odijeli u pojedine dosta razdaleke partije cenosarka, Deegener zove svaku monogoniju putem trajnih stanja ,menontogonijom“. Meni se čini sasvim neprirodnim i zališnim ovu vrstu rizostologonije odjeljivati uopće od stologonije i spajati s biologijski ili bolje ekologijski sličnim. ali po postanku i morfologijski sasvim stranim tvo- revinama (statoblasti, soriti, gemule). Rizostologonija može se i specijalnije razviti. Tvorenje blastolita u oblika Hypolitus peregrinus Murbach može se shvatiti kao specijalan slučaj rizostolo- gonije, a u svezi sa sekundarnim solitariziranjem i gibljivošću. S vremenom će zacijelo biti i više raznih slučajeva otkriveno među samim hidroidima. Među skifopolipima nadovezuje se amo bez sumnje tvorenje podocista (Hadži). Podo- ciste su encistirana_ nediferencirana_ rasplodna tijela trajnoga stanja. koja su nastala putem rizostologonije. a u svezi s redukcijom rizostolona i gibljivosti skifopolipa hrizaore. Zato se podociste ne mogu iz prve ruke ispoređivati sa slobodnim propagulama hidroida, kako to Korsehelt (61, strana 388.) hoće, jer propagule ili frustule_ pripadaju kaulostologoniji. Moja opažanja govore apsolutno protiv toga. da bi podociste bile unutarnja tvorevina (kao gemule i statoblasti), kako bi to Hćrouard htio. Specijalizacija podociste prema komadu encistiranog rizostolona izlazi i po tome, što iz podociste izlazi poslije perioda mirovanju pojedinačan skifopolip. dakle strogo personalna tvorevina, dok iz rizostoloničkog propagula izrasta cijela kolonija. a najprije nepersonalni sistem rizostolona (hidroriza), Zato sadržaj podociste većma sjeća planule. «a frustulum ne valja phgotovu ispoređivati s planulom. : Svakako je rizostologonija bila ishodište kaulostologonije, koja se mogla specijalnije razviti, ukoliko se uopće razvila stolonizacija na kauličnim dijelovima korma i kolonija, jer je momenat oslobođenja stolona od podloge bio veoma po- voljan Yaktor za razvoj posebnih nespolnih rasplodnih tijela. Stologonija. koja proizlazi iz kaulostolona, razvila se takoder iz stolonizacije, a u dva glavna smjera, Već smo čuli, da se kaulostoloni često vladaju potpuno poput rizostolona te se čvrsto drže podloge već od prvog početka rasta. Ovo je tipična: kaulo- stolonizacija, koja jedamput uopće ne vodi pomnožavanju odnosno povećavanju kolonije te služi lih pojačavanju i zaštiti hidrokaula i eventualno kauličnih granu (tube ili periferni sifoni u fascikuliranih stabalaca ove vrste). Drugi put tjeraju 34 i plazavi kaulostoloni nove korme, koji se čine kao grane ishodnog_korma i time pridonose povećavanju diferenciranog i personalnog dijela kolonije. Drugi put zadobivaju kaulostoloni na početku izrašćivanja neku slobodu prema podlozi. U principu je svejedno, da li kaulostoloni te vrste izrastaju iz posebno zasnovanih vegetacionih vršaka, ili da vegetacioni vršći najprije rastu pokazujući karaktere kauličnih mladica te da se tijekom rasta preobrate u indiferentne stoloničke izrasline. 8) Kaulostologonija. Većinom otkrivaju kanlični stoloni svoju prvotnu prirodu, i ako slobodno izrastaju, time. što njihov vegetacioni vršak na doticaj reagira uvijek prijanjanjem za predmet, s kojim je za rasta do doticaja došlo (stereotropizam ili tigmotro- pizam) poput vitiea u bilja penjačica (loza). Od časa dotiedja sa stranim tijelom, a kao: strano tijelo može \ungirati_kojigod dio i sopstvenog korma, vlada se dosadanji kaulični stolo jednako rizostolonu. Doticajem je dakle dan razvoju prvobitni smjer. U oblika, koji naginju stolonizaciji na kormijskim dijelovima, često je dosta, da se i inače determinirani vegetacioni vršak bilo čega dotakne. pa da izgubi tu determinaciju 1 prometne se u indilerentni stolo. Kaulostolo, koji je postao uslijed doticaja rizoidnim, može se razviti iu poseban kormijski ili kolo- nijski organ, da i ne služi rasplodu ili uopće umnažanju. U mnogih sertularida razvijaju se redovito kaulostoloni u specijalne prihvaćalice (Hartlaub, Nutting), te može izmedu kukasto izraslih vršaka kaulostolona i dotaknutih dijelova korma doći do pravih anastomoza, kako to običava biti na sistemu hidrorize. Vegeta- cioni vršak otapa hitinozni periderm te se cenosarci stapaju. Čini se, da ovaj specijalni slučaj vitičastih prihvaćalica služi učvšćenju korma i grančica, gdje je uslijed mlatanju izložena položaja takva zaštita od koristi, Češće služe slobodno zasnovani kaulostoloni. koji su uslijed doticaja postali rizoidnim, vegetativnoj propagaciji poput pravih rizostoloničkih vriježa. Prionuti uz novu podlogu napreduju rastom, znatno se produljuju. zadobe samostalnost. te iz njih izrastaju novi kormi. Solidnost sveze izmedu ishodnog korma i novo nastalog popušta već uslijed same udaljenosti, a budući da u tim slučajevima stolonički most lebdi slobodno u vodi. to je dispozicija za prekidanjem. još više povećana. Ovo je dalje. upotrebljeno. te se razvio pravilni običaj odjeljivanja kaulostolona. čim se dobrano prihvatio nove podloge i bez obzira, u kome je stanju razvoja nova kolonija. Kaulična se stolonizacija razvila u tipičnu stologo- niju najjednostavnije vrste. U kampanularida išla je specijalizacija te monogonije i dalje. te se razvilo osobito kompleksno rasplodno tijelo: plazavi kladogonij, jer odjeljivanje zahvaća i preko granice ovdje na neki način individualiziranog propagatornog kaulosto- lona. (vorgane en forme de vrille“) tako, da zajedno s propagulom odjeljuje 1 vršak korma (kompleksni propagul po Billardu ili kladogonij). Diferencirani dio kladogonija. kako ga ja zovem, potpada redukciji, te se čini, kao da mu je fiziološka upravo zadaća da služi hranom čitavom rasplodnom tijelu, koje je iza prekidanja kontinuiteta ostalo bez dovoza hrane, budući da samo još nema organa (persona) za samostalno hranjenje. dok razvijanje nove kolonije zahtijeva hranid- bene rezerve. Znatna debljina i histološke osobine nekih kladoganijskih stolona upućuju na speciticiranje u tom smislu, da se stovare hranidbene rezerve» (De Varenne ih je upravo stoga držao uredbama za stovarivanje rezervne hrane, samo je mislio, da to ide na korist korma, a ne propagacije). y) Divizionalna kaulostologonija. Propagulacija. U drugom razvojnom smjeru, koji se javlja u raznih razvojnih linija, oslalb- ljuju rizoidni karakteri slobodnog kaulostolona, te ne teže toliko za prihvaćanje uz podlogu, a nastupa pojačano naginjanje za odjeljivanjem od materinskog korma. Velika je prednost u tom razvojnom smjeru, što se odjeljivanjem stoloničkih di- jelova, koji su totipotentni, a uz pomoć pasivnog prenošenja putem uzgibane vode (struje, mlatanje. morska doba) omogućuje raširivanje oblika. I u tom raz- vojnom smjeru možemo konstatirati neku progresiju. Običaj odjeljivanja distalnog dijela odužeg stoloničkog nastavka stao se pojavljivati već u oblika s napola plazavim kaulostolonima, ako im je samo jedan dio kao most slobodno lebdio. U kaulostolona, koji potpuno slobodno strši, u pod utjecajem gibanja okolne morske vode, mogao se običaj odjeljivanja (divizionalna stologonija) samo to lakše dalje razviti. U jednu ruku išao je razvoj dalje u tom smjeru, da su ti neopredijeljeno dugi slobodni dijelovi kaulostolona, koji se odjeljivahu, postajali sve određeniji duljinom i oblikom, i tako je došlo do razvoja morfološki lijepo opredijeljenih rasplodnih tijela: frustulu ili propagula. Sporedna je stvar. rje- šavaju li se jednostavni propaguli. kako ih zove Billard. već za oslobadanjia svog periderma ili se otkidaju zajedno s peridermom. Direktna poredba jedno- stavnih propagula s planulom nije pored sve vanjske sličnosti opravdana. Mogli bismo gotovo reći, da se radi o slučajnoj sličnosti u obliku zaobljena pasivno vodom nošena komada stoloničkoga cenosarka i trepavaste, zato aktivno plutave, planule. Građevna sličnost obiju tijela nije slučajna, ali joj nije razlog nepo- sredan nego leži u jednostavnosti organizacionog plana polipoidnih hidroidu. Budući da je cenosark hidrorize. a prema tome i kaulostolona, mortološki i fiziološki indiferentan, a to vrijedi i za embrionalnu planulu. te izlazi i njihova sličnost u građi, a da su historijski različite tvorevine. I strogo personalni poli- poidni pup je u prvom odsjeku razvoja za pupanja potpuno sličan i propagulu i planuli. Odjeljivanje ograničenih djelića kaulostolona nije isto što dioba. Neku razliku u oba procesa osjećao je i Billard pa je razlikovao pravu diobu pod nazivom ,seissiparitć primitive“ od onog odjeljivanja, koje je nazvao ,scissiparitć sećondaire“. Billard (13. strana 40.) karakterizira drugotno odjeljivanje kao posljedicu ili derivat stolonizacije. Mnogo bolje razjašnjava stvar, ako položimo glavni povod razlikovanja u pojavi individualiteta. Kod prave diobe radi se o raspadanju i otuđivanju od prvog početka strogo personalne tvorevine, koja se samu u personu razvija ili do stepena potpune persone popunja. Pored toga nije onaj dio. koji se otuduje za diobe, nastao uslijed strogo lokalnog izrašćivanja ili specijalnog pupanja, nego se cjelovito jedinstvo, koje je kao takvo raslo preko historički uglavljene granice ili opsega, raspada u dva dijela ili dvije po- lovine baš uslijed tog prekomjernog općenog rasta, koji poremećuje personalnu ravnotežu. Ovdje se radi o odjeljivanju nepersonalnog dijela, koji je nastao lokalnim često i specijalnim rastom (pupanjem. ali ovo ne toliko u hidroida), a ni efekat daljeg rasta odjeljenog dijela nije kao kod prave diobe strogo perso nalna tvorevina. Tu nema raspadanja ishodnog jednostrukog individualiteta u (Lvije polovice, 86 Mi možemo zamisliti mogućnost. da i ovakvo odjeljivanje poprimi s vre- menom za daljeg razvoja neku veću sličnost s pravom diobom, a u svezi s even- tualnim oslobođenjem čitave kolonije, a ne samo stolona, iz čega proizlazi odje- ljivanje stoloničkih dijelova. Realiziran imamo takav slučaj među tunikatima. gdje su talijacei sekundarno postali slobodni, te se ograničeni dijelovi stoloničkoga nastavka, koji je i tu apersonalan, na poseban način odjeljuju i razvijaju u strogo personalne tvorevine. Ali je1u tom slučaju nedvojbeno, da se radi samo o odje- ljivanju nepersonalno zasnovana dijela, te čitava pojava ne potpada pod kategoriju diobe (divizije) nego pupanja u najširem smislu riječi (gemmatio), samo što je izrašćivanje spojeno. a 1 to tek sekundarno, s odjeljivanjem ograničenih dijelova izrasline, i zato možemo prihvatiti izraz Deegenerov: diviziona stologonijia. Jednostavni propaguli, koji nastaju na slobodnim kaulostolonima, pokazuju neku nepotpunost u organizaciji i uopće u cijelom svojemu biću. Na njihovu sudbinu, i u stanju postanka i u stanju odjeljivanja, i suviše utječu spoljašnje prilike. Tvorenje propagula pretpostavlja stolonizaciju. a ova nastupa samo u izvjesnim spoljašnjim prilikama. Kako pokazuju uaročito opažanja Billardova, ovisi dalja sudbina izraslih kaulostolona od toga, djeluje li 1 dalje isti onaj agens, koji je i samu stolonizaciju provocirao. U konkretnu slučaju je taj djelotvorni agens gibanje morske vode. Prestaje li djelovati taj agens iza zasnivanja kaulo stolona, koji su inače određeni da tvore slobodna: propagula, rastu stoloni dalje gotovo neograničeno u duljinu, a da razvoj ne dospijeva do odjeljivanja_propagula, pa se stologonija može razviti dalje u drugom smjeru tako, da vegetacioni vršak uslijed doticaja s bilo kojim predmetom izrasta dalje direktno u plazavi rizo- stolo. Što više, mogao je razvoj propagula i dalje doprijeti još prije obustavljena djelovanja potrebna agensa, te su se propaguli mogli unutar stoloničkog peri- derma odijeliti od proksimalnog dijela cenosarka, a da se razvoj propagula ipak ne može perfekcionirati. Čini se, da propagul ne običaje sam od sebe riješiti peridermnu svezu sa stolonom, pa da se još i oslobodi, k tomecje potrebno gi- banje morske vode, te se periderm na praznu mjestu najmanje otpornosti pasivno prekida, Kad se propagul jednom odijeli i oslobodi ma i uz pomoć \aktora, koji leže izvan djelokruga propagula, onda se vlada mnogo samostalnije te pokazuje i pozitivnih karaktera jednog nespolnog rasplodnog tijela. Propagul se ili djeli- mice ili sasvim oslobodi starog periderma, plazi aktivno poput planule, kad se spusti na dno, i izlučuje na slobodnoj površini tvar, koja 1 dulje vremena ostaje ljepljivom (modifikacija peridermne tvari), a nato se javlja prvobitni rizoidni karakter propagula, koji se očituje u prijanjanju uz podlogu i razrašćivanju u hidrorizu i korme (uopće u polipoidne trorevine) Pored ovih nepotpunosti u značenju stoloničkih propagula kao posebnih rasplodnih tijela 1 razmjerne rijetkosti opažanja učinjenih u nepatvorenoj prirodi, lako je shvatljivo, što više pisaca sumnja u opravdanost priznavanja unormalnosti ili pravovaljanosti ovoj vrsti stologonije. Međutim valja upozoriti na to, da stolo- gonija s pomoću divizije jednostavnih propagula nije jedina vrsta monogonije, koja se pojavljuje samo u izvjesnim vanjskim prilikama (bilo periodički bilo vremenski neodredeno nego već prema prilikama), dakle strogo ovisno od njih; upozorujem na tvorenje raznih trajnih stanja (menontogonija po Deegeneru), a vrijedi isto česte i za spolni rasplod osobito glede izmjene partenogeueze i pravog amfigenetskog rasploda. Razlika je samo stupnjevita, te jedna vrsta stologonije 87 pokazuje veću zakonitost, a druga manju. (Glavno je, da je stologonija s pomoću jednostavnih propagula opažana i u slobodnoj prirodi; do rijetkosti opažanja nije, nijedna vrst monogonije nije smjesta mogla biti ustaljena, a ovdje se eventualno radi o monogonijama, koje nijesu u specijalizaciji suviše daleko dotjerale. 0) Kladogonija. Divizionalna stologonija razvila se još i u drugom smjeru te dotjerala do znatnijeg razvojnog stepena, osobito među halecijima pa u kampanularida, a vjerovatno i među plumularidima. Bilo bi neopravdano uzimati, da je jedino u do sada opisanih došlo do u specijalnom dijelu opisane kladogonije; vjerovatno će se takva šta još i u kojih drugih oblika pronaći. Naginjanje ili običaj, da se osim samog stolona odjeljuje i dio diferenciranog korma, već smo zabilježili u prije raspravljane razvojne linije stologonije s naknadnim odjeljivanjem plazavih kaulostolona, dakle se već za onaj slučaj može govoriti o kladogoniji. jer se zaista odjeljuje grana, dakle bitni dio diferenciranog korma, dok sam kaulostolo nije ekvivalenat grani, kako to manje više svi pisci uzimaju (stolonisierte Zweige, rameuax stoloniques i t. d.). Zaista je nešta osobito, jer je veoma rijetko, da se samom rasplodnom tijelu za odjeljivanja priključuje i bitni dio individua. koji se rasploduje. U svezi sa spolnim rasplodom još bismo lakše našli analogija, kao što je na primjer hektokotilizovani krak (noga) u glavonožaca. O nekoj se sličnosti u tom pogledu adi i u meduza, jer su one iznajprije sačinjavale obične persone kolonije, a postajale su osobitima baš uslijed običaja odjeljivanja u svezi sa spolnim ras- plodom. Meduze se mogu shvatiti kao kormijski nespolni dio kolonije (korma), dakle cijelosti, koji je postao rasplodnim tijelom, odnosno posrednikom rasploda, i to spolnoga, a da sam taj posrednik nastaje kao produkat nespolnog rasploda — pupanja. Prema tome je međuza s gonadama kompleksno tijelo. i ako je samo za sebe persona. Još je od veće zanimljivosti za nas slučaj sifonofore, u koje se ne otkida samo spolna persona (spolno zvono), nego cijela skupina kormijskih persona: kormidij, koji imponira kao ejelost za sebe (eudoksija, erzeja). S obzirom na ovu sličnost mogli bismo kladogoniju nazvati i kormidiogonijom. Razlika je između oboga u tome, što je kormidiogonija u sifonofora u svezi sa spolnim ras: plodom, a kladogonija hidroida u svezi s nespolnim rasplodom. Dok je glede frustula kao jednostavnih propagula te plazavih kladogonija kao manje diferenciranih kompleksnih propagula bilo nužno argumentirati samo- stalnost njihovu kao nespolnih rasplodnih tijela, to je to za slobodne kladogonije ili kompleksne propagule sasvim zališno, jer se odlikuju čitavim nizom pravilnih osobitosti, ako i nijesu postigli mogući vrhunac ustaljenosti morfologijske. Već je to dosta, što vidimo u dvije tako bliske vrste, kao što su Halecium pu- sillum 1 Hi. robustum, određene različne kladogonije. a za svaku vrstu ka- rakteristične. Razlika je izmedu kladogonija obiju vrsta znatna, a za kladogonij vrste H. pusillum može se bez daljega reći, da je u razvoju dalje dospio. Kladogonij vrste H. robustum sastoji iz kauličnoga dijela, koji sastoji iz dvaju integralnih persona korma, ako naime računamo u kormu zapravo nepersonalnima postale drškaste dijelove kao u prvobitnih polipoidnih persona. I posljednja se persona potpuno razvija kao i pretposljednja. to jest svaka diferencira svoj hidrant, Kaulostoloni izrastaju uranjeno, djelimice još prije, nego se hidrantski 88 pup razvija na otprilike ustanovljenim mjestima 1 u otprilike određenu broju, a1 smjer izrašćivanja je otprilike određen (sva četiri glavna smjera su zastupana). Pravilna je određenost i u tome, što se odjeljivanje dogada na određenu mjestu, tako te se ne samo kaulostoloni, nego cijela ,stolonizirana grana“ — tek ovdje možemo s većim pravom govoriti o stoloniziranoj grani, i ako se ne radi uvijek o grani, — odjeljuje 1 predaje igri uzgibunog tekućeg medija. Kao kod pla- zavog kladogonija, tako i ovdje služe diferenceirani dijelovi kormidija kao hrana stolonima. jer se što prije reduciraju. Slobodni kladogonij vrste H. robustum ne čini toliko dojam potpuna: plutava organizma kao onaj. vrste H. pusillum. Prema mojim opažanjima se čini, da razvoj kladogonija u H. robustum može utoliko uzeti drugi smjer, ako se kaulostolonički nastavci prerano u rastu sretnu s kakvom solidnom podlogom. ali ta podloga mora. čini se. biti strana. U slučaju dodira sa stranim tijelom postaju vršci kaulostolona plazavi kao u tipičnih plazavih kladogonija i jednostavnih kaulostolona. Zato se ipak. klado- gonij potpuno odjeljuje od korma. Na vršeima kladogonijskih stolona u te vrste nijesam opažao posebnih uredaja za olakšanje prihvaćanja. (kijačaste odebljine — prihvaćalice) kao u vrste H. pusillum. Dakle i u tome se vidi naprednost klado- gonije u potonje vrste. Kladogonij je u vrste Halecinn pusillnm mnogo zbijeniji, jedinstveniji. Kormijski dio, koji mu se priključuje, veoma je reduciran, te sastoji gotovo jedino iz sveze, koja drži kaulostolone zajedno, Personalni dijelovi korma uopće ne ulaze u tu kompleksnu propagulu. Moglo bi se činiti, kao da sam hidrokaul korma izrasta u stolonički nastavak, ali to ne odgovara faktičnom stanju stvari, Vegetacioni vršak hidrokauličnoga dijela jednostavno obustavlja rast, a da se ne razvija ni u hidrant ni u indiferentni nastavak — završava slijepo, a neposredno uz bivši vegetacioni vršak nastaju novi vegetacioni vršci, koji izrastaju u kaulo- stolo. Broj (4, položaj. duljina. smjer rasta kaulostolona je određen, i sami vegetacioni su vršeći udešeni kao prihvaćalice. Akt oslobađanja nijesun motrio, ali se čini, da je cenosark hidrokaula na preskribiranu mjestu odjeljivanja aktivniji i samostalniji nego u obične stologonije (aktivno otapanje periderma u zoni odjeljivanja). Kladogonij pluta bez sumnje pasivno, ali je jasno, da je za svrhe plutanja osobito udešen: da je udezba zaista svrsishodna. dokazuje činjenica. što je kladogonij dospio u vertikalnu planktonsku mrežu daleko od obale. Osobit interes probuđuje vladanje kauličnoga ožiljka. Već je Billard (13, strana 51. slika 15. u tekstu) spomenuo i nacrtao slučaj plazavog klado- sonija (to jest takvog. koji se najprije kaulostolonom prihvaća podloge, a onda tek od korma odjeljuje) u vrste Campanularia angulata, gdje se ožiljak kormijskog hidrokaula ,regenerisao“ u tipičan hidrant. Zapravo se ne radi o regeneraciji. nego se cenosark hidrokaula iza odjeljivanja konstituirao u personalan vegetacion vršak. Ovo se naravno nije moglo očekivati. Prije bi se smjelo očekivati. da će ožiljak izrasti u hidrorizu ili bar u stolonički nastavak, dok bi već ižrašćivanje u hidrokladij značilo heteromorfozu. Ovakav je rezultat dvostruko neobičan. U principu je isto u slobodnox kladogonija. Hidrokladij se na određenu mjestu sam od sebe (autonomno) prekida. Prekidanje kontinuiteta u cenosarku djeluje: slično kao u eksperimentu prerezivanja, kao neko poticalo, te se stvara vege- tacioni vršak. Sudbinu efekta rasta novo nastala vegetacionog vrška određuje više faktora. Eksperimentalna iskustva nam daju pravo uzimati, da je jedan od ; 89 najvažnijih vanjskih faktora u tom pogledu pitanje kontakta Dospije li novo konstituirani veeetacioni' vršak u kontakt sa solidnom podlogom, tad. se deter: minira nepersonalni rizostolonički nastavak. Ostane li ožiljak potpuno slobodan (stršenje. suspenzija ili lebdenje), tad naginje personalnoj diferencijaciji. Ovaj je faktor svakako znatniji nego položaj, odnosno smjer ožiljka prema djelovanju silo teže. ako to i nije uvijek! bez ikakvog utjecaja. Po dalju sudbinu kladogonija ne će taj heteromorlotski hidrant biti od osobite znatnosti. Jedina je vrijednost te uredbe predvidiva utoliko, što ovim ima kladosonij za lebdenja ili za planktonskoga života bar mogućnost hranjenja: ali i tu je pitanje. da li je to od realne vrijednosti. U drugu ruku znači ta dife- rencijacija: trošenje rezerve zu prolaznu tvorbu. jer ne može biti sumnje, da hidrant“ propada. “čim se klulogonij uhvati podloge. te se stolonički nastavci aktiviraju. E. Funkcija kaulostolona i kormogonija. Ako bi se zaključivalo o dolaženju stologonije i hidroida samo na temelju podataka, što ih donose pisei više općenih sastavaka o monogoniji. onda br se lako steklo uvjerenje. du se stologonija javlja samo sporadično u po nekoliko oblika nekoliko “porodica, a 1 tu ne baš oblisatno. Takvih radiju, koje se hidroidskom- stologonijom naročito bave. ima veoma malo. a u moru izričito sistematskih: radnji o hidroidima ipuk ih ima nekoliko. u kojima se neki odsječak općenog dijela radnje bavi pojavama | stologonije — opaženima na obrađenu materijalu: Sakupimo li sve raspoložive podatke, kao što smo to naprijed učinili, ma bili i nepotpuni (često su to samo slike, jer se u samom tekstu na pojavu i ne osvrće). tada moramo doći do zaključka. da je dolaženje kaulične stolonizacije i stologonije. koja se razvila s tim u svezi, veoma često. naročito u! tekatnih hidroida gotovo svih“ porodica. Ali moram istaći. da je stepen izrazitosti ili razvojne osobitosti veoma različan: 1 elede stologonije dolazim do istog zaključka. do kojeg sam došao prilikom istraživanja o pojavi renovacije hidranata u hidroida (Had 21). < Kaulična stolonizacija 1 stologonija dolazi općeno u kolonijalnih, u naročito kormijski- kolonijalnih hidroida, ali je to još neodređeno svojstvo u raznim“ smjerovima (na primjer' kao \ascikulacija, frustulacija pa kladogonija) dalje se razvilo u morfoolovijski i fiziologijski odredenu pojavu samo u nekim razvojnim linijama. Kritički prijegled poznatih slučajeva stolonizacije i kaulične stologonije dopušta po mom mišljenju odrediti izvjesnu ovisnost spomenutih pojava od načina kormogonije. “Najmanje naginju stologoniji hidroidi sa stoloničkim kolonijama: Veoma malo naginju kauličnoj stolonizaciji kormijski hidroidi s monopodijskim načinom kormogonije. “Toj: kategoriji pripadaju naročito svi atekatni hidroidi. Zone: meristematskog cenosarka, koje leže ispod drška svakog pojedinog hidranta te. omogućuju kontinuirani interkalarni rust. kao da iserpljuju prolieracionu poteneiju hidrokaula, i stoga redovito izostaje tvorenje nepersonalnih indiferentnih izraslina: (stolona). Prošireno (ekstenzivno i intenzivno) oštećivanje diferenciranil (personalnih) dijelova monopodijskog korma kao da oživljava sposobnost i na- ginjanje stolonizaciji (regeneraciona stolonizacija u penarije: Cerfontaineo, 28). Dalova relacija između načina kormijskog rastu i stolonozacije doista postoji. pokazujwi prilike (u tekatnih hidroida, u kojih su kormi sekundarno postali nalik nać monopodijske (stalni kaulički vegetacioni vršei kao u plumularida): 1 u 90 tih je oblika naginjanje na stolonizaciju veoma slabo, a kada i dolazi, u pravilu se ne sastoji u izrašćivanju od začetka osobitih izdanaka stoloničkih, nego pod utjecajem osobitih faktora mijenjaju već postojeći vegetacioni vršei svoj karakter, pa mjesto u stilizirane. grane (hidrokladije) izrastaju dalje u indiferentne stoloničke nastavke (preobrazba vegetacionih vršaka u oblika Plumularia halecioides pa Antennularia). Ovo je zanimljiv slučaj kombinacije dviju odijeljenih razvojnih tendencija. Druga se vrsta takve kombinacije očituje u tome, što po nekad u oblika, koji imaju razgranjene simpodijalne korme, nadvlada u vegetacionom vršku, koji se već izvrgao u kaulostolo, opet tendencija za tvorenje hidrokaula, pa jedan te isti vegetacioni vršak, koji je rastao donekle kao hidrokaul, raste neko vrijeme kao kaulostolo, a onda opet kao hidrokaul (potonji je individualitet za sebe te naginje potpunu odjeljivanju). Najčešća i najvećma specificirana je kaulična stolonizacija i prema tome stologonija u jednostavnih tipičnih simpodi- jalnih kormijskih hidroida (veliki dio tekatnih oblika). Opažane su još i drugojačije kombinacije, gdje razne tendencije istodobno aktivno djeluju. Tako je Billard (13. strana 22.) opažao u oblika: Obelia dichotoma L., da grane s jasno kauličnom tendencijom (tvorenje hidranata) zadobivaju k tome i tendenciju za postanak kaulostolona, ali ona. prva nadvladava, te rezultiraju tvorbe, koje nose obilježja produkata obiju tendencija u isti mah, a ne serijalno omeđenih. Još je izvazitiji slučaj takvih kombinacija opažao Hartlaub (52, strana 622. i dalje), gdje se sukobljuju tendencije za tvorenje kaulostolona s onom gonangija. U tekatnih je dakle hidroida naginjanje kauličnoj stolonizaciji prilično općeno, pa ako i nije u svakog oblika jednako habitualno ili bar često, to ce ipak. uspjeti natjerati na stolonizaciju uz upotrebu pojačana djelovanja faktora, koji imaju utjecaja na stolonizaciju. No kaulična stolonizacija ne mora uvijek voditi rasplodu. to jest tvorenju novih potpunih individualiteta, i ako taj razvojni smjer ponajčešće dominira, što je i razumljivo, ako uzmemo u obzir, da je svaki stolonički nastavak malone potpuno inditerentan i da naginje proliferaciji te tvorenju diferenciranih dijelova. Iz našeg prijegleda razvoja stologonije u hidroida mogu se razabrati glavne lunkcije kaulostolona, koje su se. u raznim smjerovima dalje razvile. U prvom slučaju ne služe kaulostoloni nikakvoj propagaciji, što više ni u okviru ishodne kolonije, te su od prvog časa potpuno plazavi i priključuju se hidrokaulu pripadnog korma. Funkcija je dakle plazavih kaulostolona ove vrste samo učvršćenje i zuštita hidrokauličnog sistema ishodnog korma. U drugim su slučajevima i takvi plazavi kaulostoloni produktivni (služe propagaciji), ali ne dolazi do rasploda, jer persona, odnosno sistemi persona, što nastaju na plazavim kaulostolonima, koji se drže hidrokaula ishodnog korma, ostaju i dalje u svezi s ishodnom jedinicom i tako doprinose samo pomnožavanju integralnih dijelova kao rizostoloni unutar kolonije. IL u tom se smjeru može kao i u pređašnjem stvar razviti veoma specijalno i komplicirano, da se lako može razabrati osobitost uredbe (kod nekih plumularida). Vidimo opet, da neko neodredeno svojstvo postaje u tijeku razvoja stanovite linije upotrebljeno, dotjerano | usavršeno (specijalizirano). I u narednom slučaju razviše se kaulostoloni, ali ovaj put kao slobodni izrasci, u smjeru specijalne mehaničke uredbe. dakle ne u prvotnom propaga- tornom smislu. Mislim na vitičaste kaulostolone, koji su piscima tako zapeli za oko, te ih većina naziva kaulostolone uopće vitičastim nastavcima (prihvaćalicama: 91 Ranko, vrille, tendril). Dolazi to otuda, što pored takvih kaulostolona, koji služe samo kao mehaničke vitice, i oni, koji služe propagaciji, ali se tek naknadno otkidaju, jesu na slobodnu kraju vitičavi po obliku i funkciji. Osobitost čisto vitičastih kaulostolona je u tome, što je u njih ta inače sporedna funkcija postala glavnom, a na štetu propagacije. "Takve često specijalno (kukasto ili sidrasto) formirane vitice. služe za povezivanje korma ili grana unutar korma u svrhu postizanja veće čvrstoće u držanju protiv mehaničkih inzulta, okoline u prvom redu uzburkano vode. Prihvaćanje vitičastih kaulostolona može biti tako inten- zivno, da dolazi do stopljenja živih dijelova (anastomoze). Neobičan je navod Nuttin gov (83, strana 8.) glede vitičastih_ kaulostolona neke aglaofenije, koji izrastaju iz vegetacionih vršaka hidrokladija. U toga da je oblika srašćenje prolazno, te Nuttiung veli: This. however, seems to be for an altogether different purpose from the one subserved in the examples deseribed above (misle se tipične vitice prihvaćalice u diktiokladija), and served to join two eolonies, apparently_lor the purpose of conjugation“. Ako pravo razumijem ovu rečenicu Nuttingovu, sklon je taj pisac smatrati to prolazno spajanje konjugacijom kao spolnim aktom, kako je poznat za niže bilje. Ovom se shvaćanju ne mogu nikako priključiti, jer anastomoze bilo među kojim dijelovima kolonije ili korma nemaju sigurno nikakve sveze sa spolnošću (treba samo pomisliti na srašćivanje hidrorizalnog sistema u jedinstvene ploče i na jvorenje cenenhima). Za spolno stapanje je odlučno stapanje stanica, odnosno jezgara. a ne stapanje tkani. Još bih se ukratko osvrnuo na jedno neobično shvatanje funkcije kaulostolona. Vanhčfien (97) je našao u južnim polarnim vodama, i to u obalnom području, neki perigonimus-oblik na karapaksu nekog vaka, koji živi na muljevitu dnu. Oblik pripada vrsti Perigonimus vestitus Allman, ali se odlikuje od tipičnih predstavnika vrste time, što obiluje djelimice razgranjenim kaulostolonima, koji strše na sve strane slobodno u vodu. Van - h&ffen pridaje toj osobini i neko sistematsko značenje te odreduje oblik kao forma radicans n. f. ističući, da nije poznato, da bi koji od poznatih vrsta roda Perigonimus naginjala stolonizaciji. Međutim je, kako već prije spomenusmo, Billard (14) i za običnu vrstu Perigonimus repens Wright našao, da može producirati kaulostolone, koji služe po svoj prilici stologoniji (propagulacija). Radi toga, što kaulostoloni Vanhćffenova oblika ne plaze nego slobodno strše, zabacuje on mišljenje. kao da bi ti kaulostoloni služili rasplodu, nego veli: »dass ich sie (se. Wurzelsprossen) als besondere Organe zur Unterstiitzung der Atmung in sehlammigem Wasser betrachten mčehte“. (1. e. strana 286). 5 ovim se shvaćanjem funkcije kaulostolona ne mogu nikako složiti, jer se protivi svemu, sto. znamo o organizaciji 1 funkcijama u hidroida. Mi nigdje u hidroida ne poznamo posebnih uredaja za disanje, jer hidroidi dišu na cijeloj razmjerno 1 onako golemoj površini spoljašnjoj i unutarnjoj. Ima i drugih epizoičkih hidroida. osobito među hidraktinijama, koji živu u mulju, ali nije poznata nikakva osobita uredba za disanje. Osim toga se disanje jamačno dogada u prvom redu na golim i ujedno aktivnim dijelovima korma ili kolonije, koji kisika i uajviše trebaju, a to su diferencirane persone. I ako ne ću reći, da je hitinska prevlaka cenosarka potpuna zapreka za prodiranje zraka ko živim dijelovima, to je ipak stalno, da se hitinom opkoljeni stolonički nastavci. kojima je eventualno samo vegetacioni vršak #0. ne će baš bitioveoma zgodni za specijalne. organe za disanje. F. Prilike, u kojima se stoloni pojavljuju. Još se“ moram osvrnuti i na vanjske faktore, koji su od utjecaja: pri stolonizuciji i stologoniji. To je stim više potrebno, što među zoolozima prevla- dava mišljenje. da kaulična stolonizacija dolazi samo u neobičnim životnim prili- kama. te da je munje više abnormna reakcija na djelovanje životu hidroida nepovoljnih vanjskih fuktora. Glede rizostolonizacije nitko ne sumnja, da je nešta obično i normalno. bar za golemu većinu hidroida. (I glede izuzetaka, a to su samački oblici. bilo je već govora). Zanimljivo je, da i ta normalna rizostologonija može izostati, i to baš uslijed promijenjenih životnih prilika. Pla- nala kampanularije (ili obelije) daje iza zasjedanja na solidnu prostranu podlogu polikormijsku plazavu koloniju na osnovci rizostoloničkog sistema. Ne dođe li ta planula u priliku da zasjedne na odgovarajuću podlogu, nego se mora zado- voljiti zasjedanjem na pomične male čestice, tad! izostaje tvorenje rizostolo- ničkog sistema. a planula izrasta u pojedinučan prema prilikama plutav kormus (van Bremen: vidi Kemna 58). Već naseljivanje planula na sipku podlogu vrijedi kao nepovoljan faktor za rizostolonizaciju, pa je u nekih razvojnih linija hidroida postepeno doveo do redukcije kolonije i napokon do sekundarne soli- tarnosti (utaknuti solitarni atekatni hidroidi). Što se tiče kaulostolonizacije, to se nikako ne mogu složiti s time, da se, kako većinom biva, jednostavno proglasuje vanrednom pojavom. koja se samo prilikom javlja, a najčešće samo u nezdravim akvarijskim prilikama: Istina je. te se iz prijegleda literarnih navoda može lako uvjeriti, da se velik broj zabi- lježenih opažanja tiče neprirodnih akvarijskih prilika. Ipak bi bilo pogrješno iz toga zaključivati. da je cijela pojava poglavito produkat djelovanja tih akvarijskih prilika. jer se sve više množe opažanja kaulostolonizacije i stologonife iz slobodne prirode. Nama se ne čini čudno, ako doista kaulostolonizacija (osobito kao mo- nogonija) nastupa često u lošim životnim prilikama. ta ona predstavlja uređaj za spasavanje korma odnosno vrste, kao što renovacija spasava osobne dijelove. Koliko se u ocjenjivanju prirodnosti pojave stolonizacije pretjeruje. najbolje će se vidjeti iz prikaza Kiihnova, koji se nalazi u skupnoj obradbi gotovo svega. što se tiče razvoja hidroida. Izakako je ustvrdio Kuhn. da ,mit einem beson- deren, ausgebildeten Fortpflanzugsvorgang haben wir es hier nicht zu tun“, izra- žava glede kaulostolona ovako shvaćanje: ,Moglieh. dal es sich um eine direkte Reaktion auf" einen čiuBeren Reiz handelt; vielleicht sind die Stšeke daran angepabt, unter gewissen_ unginstigen Bedingungen an versehiedenen Stellen gleichsam als vegetative FortpHlanzung indifferente Sprobe zu bilden und abzu- sehniiren. die an andere Stellen getrieben werden und wieder auswachseu kčn- neu. Wie weit aber diese gelegentlich oder nur im Aquarium beobachtete Vor- ginge in der Natur aueli regelmiiljig vorkommen. muli noch offen bleiben.“ (64: strana 105). Da dodemo do boljeg razumijevanja, potrebno: je, da obuhvatimo kritički čitavo područje kaulostolonizacije, a ne samo pojedine vrste stologonije, a sasvim je prirodno. da se u prvom redu ima uzeti obzir na opažanja iz prirode, odnosno na opažanja učinjena bilo na svježe izvađenu živu, bilo na svježe konžervisanu muterijalu, koji nije bio izložen naknadnim neobičnim utjecajima, Ne bi bilo ipak dobro pored toga jednostavno prijeći preko rezultata motrenja i eksperimentiranja u umjetnim akvarijskim prilikama, jer se i u tim prilikama mogu jedino dobiti moguće reakcije istraživanog objekta, ali je stvar naučne kritičnosti eksperimentatora, da dobivene reakcije ispravno prosudi i odredenu ovisnost reakcije od po volji odabranih Yaktora kao zakonitu uglavi. Pitanje se o ulozi spoljašnjih laktora kod pojave stologonije ne može prosto time riješiti, da se ustvrdi. kako nepovoljne životne prilike disponiraju hidroide, u kojih ima življeg naginjanja za to, za tvorenje stolona. Čini se, da se tu više radi o promjeni životnih prilika (spoljašnjih faktora), bilo ,in peius“ bilo ,in melius*. Svakako je stalno, da poslije depresije, u koju zapadaju hidroidi pri nastupu nepovoljnih prilika. a koja je spojena veoma često s redukcijom diferen- ciranih persona, nastupa djelotvorno tendencija za tvorenje stologonije. Pri tome se (kao poslije ozlijeđivanja n. pr. Hadži 42, Miller 80 itd.) često događa, da stoloni nastupaju na mjestu reduciranih persona (heteromorfotski renovati). Prilike, koje izazivaju depresiju, ne moraju općeno vladati, neeo mogu zahvatiti određeni dio prostora ili korma (kolonije), kao što to n. pr. biva, kad kormi obrastu biljke ili druge sjedave životinje, kako sam to u halecija u prirodi opažao. Vršci zaraslih korma tada rado izrustu u stoloničke nastavke. Zamišći vanje može potjecati i od oblika iste vrste ili čak iste kolonije (pregusto tjeranje korma). Prenošenje hidroida iz slobode u akvarij znači znatnu promjenu, koja potresa čitavim organizmom, te je osobito u prvi mah prati znatna depresija, dok ne nastupi neko donekle priljubljivanje, te se kao reakcija javlja povećana proliferaćiona snaga — a to su prilike povoljne za pojavu stolonizacije. Svakako ima pri tome neku, dosta znatnu. ulogu i gibanje vode, kako je to Billard (14) utvrdio, a ja mogu potvrditi. Bit će međutim, da nije samo do nekog mehaničkog djelovanja uzgibane vodene struje, nego i do življeg dovoza kisika punije vode i uopće izmjene vode, dakle faktori, do kojih stoji življi tempo životnoga procesa. I bez obzira na stologoniju znamo. da uzgibana voda ima utjecaja na način i tempo rasta i razgranjivanja hidroida (eksperimentalno utvr- deno od Halleza 47; opažanja u prirodi imao veoma mnogo). Što se tiče unutarnjih faktora, to bih pored onog, što smo već gdjegdje spomenuli, još istakao, da je stologonija uglavnom neovisna od spolnoga rasploda, i da starije kolonije više. naginju stologoniji nego mlade. 3. Stolonizacija 1 stologonija u ostalih životinja. Izakako smo podrobno | upoznali prilike stolonizacije i stologonije u hidroida na osnovi svestrane analize vlastitih nalaza 1 literarnih navoda, bit će od interesa da povučem u krug istraživanja i ostale životinje sa sličnim prili- kama, ne bih li došao do spoznaje općenijih pravilnosti. Osobito mi je stalo do toga, da: utvrdim svezu između načina života. (sjedavost), individualitetnog | stepena, te eventualnih vrsta nespolnoga rasploda s obzirom na stepen organi- zacije. Radi se dakle o tome. da se iznade sveza između raznih pojava diljem čitavog životinjskog sistema, da se shvate izvjesne organizacione sličnosti i razlikosti u različitim životinjskim hrpama. Moći ćemo uvidjeti. da ona pravila, koja utvrdismo za hidroide (sjedavost — kolonijalnost, gibljivost — solitarnost), vrijede i za ostale životinje. i ako organizacioni tip (morfološka diferenciranost i krutost organizacije) una znatnu ulogu. Što je organizacija manje kruta (deter- minirana), a više plastična, to se jasnije i čišće javlja utjecaj spoljašnjih životnih prilika (načina Života s obzirom na pomičnost ili nepomičnost). Sto se tiče 94 plastičnosti 1 jednostavnosti organizacije, tu stoje hidroidi na vršku. Medutim nam dokazuju tunikati, kako ni zamjerna visina organizacije ne isključuje veliku plastičnost, a u svezi sa sjedavim načinom života. Ktenofore nam u drugu ruku mogu služiti kao primjer neplastičnosti pored ne baš osobita razvoja u organizaciji. Pesebno nas zanima pojava stolona kao nediferenciranih, plastičnih tjelesnih nastavaka. koji u pravilu davaju povod razvoju kolonojalnosti. dakle komplikaciji individnalitetnog stanja. Karakteristika je stolona. da je apersonalan ili hiperper sonalan dio. a treba tek izvidjeti, da li se doista radi svuda o homolognoj tvo: revini ili ne radi. i u kojim se prilikama stoloni javljaju, a zašto ih nema tamo. gdje bismo ih s nekim pravom očekivali (brahiopodi, krinoidi, sjedavi rotatoriji). U svezi s našim istraživanjem o kladogonijima zanima se, gdje se medu ostalim životinjama i u kojim prilikama razvija iz stolonizacije i stologonija. U mahovnjaka. životinja. koje tvore kolonije pa i korme, došlo je samo gdjegdje do tvorenja hiperpersonalnih stoloničkih nastavaka. Stolonički nastavej dovode i ovdje do zamjerna povećanja kolonije kao u hidroida, i to umnoža- vanjem persona putem pupanja, ali rjede biva, da tim putem dolazi i do pomno- ženja kolonija (stolonički pupovi urnatele). Imade međutim primjera ((Cristatella). da se i čitavi dijelovi korma odjeljuju i na taj način služe rasplodu. Općeno se može reći, da u mahovnjaka nije razvijena tendencija za. odjeljivanje kor mijskih dijelova (ma i pojedinih persona), pa tu nema analogona meduzama celenterata. Embrioni. odnosno ličinke, služe raširenju. vrsta, a statoblasti dolaze samo u jednoj hrpi (Phylacetolaemata). I medu pterobranhijima imade oblika sa stoloničkim kolonijama (Zihabdo- pleura), ali se čini, da ove još i manje naginju odjeljivanju dijelova, ili procesima, koji bi mogli dovesti do kladogonije. Čini se, da u pterobranhija. koliko i tvore korme, nije stapanje persona u individualitet višega stepena (kormus) doprlo tako daleko, da bi bilo dosta indiferentnih apersonalnih dijelova. Stoloni ovdje nabrzo izgube prolifteracionu moć, dakle vlada dosta kruta determinacija vege: tacionih vršaka ili, što je isto, nestašica plastičnosti. I ako stoje tunikati od svih kormijskih životinja hidroidima ponajdalje. ipak jeu njih raznolikost nespolnog umnažanja jedva manja od one u hidroida. Među ascidijama ima oblika sa stolonijalnim kolonijama. ali do tvorbe drvolikih korma ili do rasta stolona bez dodira s podlogom (rizokaul u hidroida) ne dolazi. koliko znam, nigdje. Od svih tunikata dolazi stolo, koji se može direktno ispo- redivati s hidrorizom i ovoj odgovarajućim stoloničkim nastavcima hidroida, jedino u nekih sinascidija, kao što su klavelina i perofora (socijalne ascidije). Plutajući tunikati : |. pirosomidi, salpidi i doliolidi produciraju takoder stolone, ali ovi su vanredno specijalizirani i diferencirani (determinirani). Već u klaveline služi stolo jedino produkcijom novih persona povećavanju kolonije (plazave), dok se o pravim kormima i ne može govoriti, a sami stoloni nastaju samo na bazalnom kraju ishodne persone ili vozoida (kao što je to redovno u stoloničkih kolonija bidroida). U pirosome je dosegnuta u svezi s plutanjem znatna pravilnost u povećavanju kolonije putem pupanja na stolonu te rezultira točno individualizirana kolonija kao cjelina višega stepena. Kraj sve plastičnosti takova stolona ipak ne možemo od njega očekivati ono, što vidimo na stolonima hidroida. U pirosome nije stolo u tolikom stepenu apersonalan niti indeterminiran (heteromorfoze). da bi dijelovi stolona naginjali separaciji, a ako se pupovi, koji nastaju na stolonu, 9 1 separiraju, čine to samo zato, da zauzmu drngo mjesto u ejelini (koloniji), dakle ne napuštaju kolonijalne sveze. Slična je stvar u salpe, samo što ovdje stolonizacija ne vodi tvorbi stalne kolonije, a izlazna persona ili primarni oozoid, koji u pirosome propada. ovdje sačuva vladajući položaj. Stolo je specijalan organ, koji se gotovo podijeli sasvim u pojedine porcije, iz kojih postaju pojedine personc (blastozoidi). Sam stolo napokon sasvim propada. a dalja, i ako ne stalna i doživotna, sveza među personama, koje su nastale pupanjem (blastozoidima), održava se posebnim nastav- cima (papile prihvaćalice), koje u nama pobuduju sjećanje jednostavnih stolona ili stoloničkih nastavaka (rizostolona u hidroida). Napokon se i ta sekundarna sveza rješava, te se blastozoidi oslobađaju, što je prema onome, što smo vidjeli u pirosome, svakako povoljnije, jer doprinosi većem raširenju vrste, budući da se tolike persone sposobne za spolni rasplod raštrkavaja u planktonu. Ovdje je dakle otkidanje stolona, a u svezi s potpuno plutajućim načinom života zamijenjeno otkidanjem pupova (analogon s meduzama u skifozoa i hidrozoa) Vršak specijalizacije postizava stolo u dololida, gdje se raspada u same male odsječke (diviziona stologonija po Deegeneru) — čudan odnos pupanja i diobe (sekundarna dioba!) — a ovi slično pupovima u pirosome putuju s po- moću forocita na drugi dio matere, da se sa pupanjem dalje umnažaju, raznoliko diferenciraju. a poslije kompliciranih procesa da bar nekoji od sekundarnih pupova dorastu i oslobađaju se s njihovom živom podlogom (forozoidi) u spolne individue, kao što to u salpe biva odmah sa svim primarnim blastozoidima. Zudući da se dakle stolo u doliolida sav raspada u niz ,pupova“, kojima je dalja sudbina determinirana, te pored plutajuće& načina života ne može se već unaprijed očekivati ovdje nešta slično s pojavama stolonizacije u hidroida. Pored toga vidimo, da stolo nastupa uvijek samo na jednom te istom za to fiksiranom mjestu (nema heteromorloze). A. Sveza između sjedavosti i stolonizacije. Za mene prema onome, što sam već prije izveo. nema sumnje, da je klado- gonija u hidroida samo derivat stologonije. Nadalje zastupam mišljenje, da je stologonija u cijelom životinjskom carstvu jedinstvena pojava. Ali to ne mora značiti, da baš one životinjske hrpe, u kojih nastupa stologonija, stoje među sobom u najtjesnijoj. direktnoj genetskoj svezi. Skupina izvjesnih laktora uvjetuje nastu panje stologonije, odnosno stoloničkih nastavaka uopće. Poradi jedinstvenog podrijetla svih životinja imaju i Životinjske hrpe, koje su se veoma divergentno razvile, ipak iste razvojne tendencije, koje mogu biti dugo latentne te se pod stanovitim uvjetima pojavljuju aktivno u hrpama, koje stoje u zoološkom sistemu veoma razdaleko. Tu bi bilo zališno prepirati se o tome, radi li se o homolognoj ili analognoj pojavi. Nastupanje stoloničkih nastavaka upravo je tako svuda, gdje nastupa, homologan proces kao i životinjski organizirani životni proces uopće. Jedan od uvjeta, koji su apsolutno potrebni, da se tendencija za stologo- nijom aktivira, jest sjedavi način života. To se opet ne treba shvatiti tako, kao da u svake životinjske hrpe, u koje je došlo do sjedavosti, mora nadoći i tvorba stoloničkih nastavaka. Sjedavost mora među ostalim biti razvijena u izvjesnom stepenu, to jest mora imati izvjesnu znatnu filogenetsku starost. Među školjkama (n. pr. oštrige) kao i među puževima (n. pr. vermetus) ima po koji rijedak 90 oblik. koji je poprimio, jamačno filogentski (ne odavna). sjedavi način života. U tom bi slučaju bilo sasvim uzaludno očekivati tvorbu stoloničkih nastavaka. U ono historičko doba, kad su ovakovi pojedini. oblici: (vrste) napustili slobodno gibanje. već je pripadna razvojna linija dosegla izvjesnu krutost u organizaciji. koja smanjuje općenu. plastičnost te onemogućuje napuštanje izolirane individnal- nosti (pojedina persona), a potonje dakle. prijelaz u mnogoosobnu individualnost najčešće i ako ne uvijek (cefalodiskus) pretpostavlja stologoniju. Pored sve kru- tosti u organizaciji i individualnosti, što je pokazuju recentni puževi i školjke, moramo dopustiti za daleku budućnost, bar za descendente već sada. sjedavih vrsta mogućnost razvoja u tom smislu, da se postignu oblici, koji će tvoriti korme te zadobiti sposobnost produkcije. stoloničkih nastavaka. a prema tome i stolo- gonije. Sam način zas edanja u našem slučaju (oštriga) svakako oteščava čitavi proces, jer plašt. koji izlučuje klopku. jest veoma jednostrano dilerenciran dio. Samo se po sebi razumije. da će se u takve razvojne linije (recimo lameli- branhijata) morati iznajprije. pojaviti neko pojednostavljenje organizacije u svezi s pojačanom plastičnosti, dakle neka općeno pomladenje oblika, a osobito onog dijela. koji posreduje pričvršćenje. Sigurno starijeg je datuma sjedavost u jedne hrpe raka medu artropodima (Cirripedia. Thoracica); člankonošei inače ne naginju sjedavu načinu života. U svezi sa sjedavošću nastale su u organizaciji dotičnih ciripedija znatne razlike: ističem samo premještavanje spolnih Zlijezda iz centra tijela u nastavak. koji se upravo povodom zasjedanja pretvorio u držak. U nekih parazitičkih oblika (sakulina) organizacija je do krajnosti degradirana, te ge razviše nastavci, s pomoću. kojih nametnik. prodire u tijelo domaćina. da ga isisava. Ovi se nastavci opisuju kao korjenju slični i po tome sjećaju mnogo stoloničkih nasta- vaka ili hidrorize. Nastavci rizocefala, služe međutim jedino hranjenju. Ni u ciripedija, čini se, nije sjedavost dosta stara. da bi prodrla tendencija, koja ide za tim, da bi se granica persone kao prvog stepena individualnosti mogla preko- račiti. Stoga nema medu sjedavim račima korma, pa nema ni apersonalnih dijelova korma, kao što su to pravi stolonički nastavci. Krutost organizacije. koja mora da je s obzirom na individualnost velika, nije dosadanjom sjedavošću u te hrpe nadvladana. Sasvim neobičnu krutost baš u netom spomenutu smislu vidimo u brahio- poda. "To je zacijelo već odavna sjedava hrpa ,moluskoideja“. Nešto razumljivijom nam postaje ta. tvredokornost. kad uzmemo u obzir. da je ta hrpa u svakom pogledu vanredno neplastična (evoluciona ostarjelost), pa tako nije mogla pro- drijeti tendencija za razvoj. korma i stoloničkih nastavaka, dok je u po nekim zoovlozima najbližih rođaka brahiopoda: briozoa ( Ketoprocta) postala tvorba korma pravilom, i ako stapanje persona ni u te hrpe nije išlo tako daleko, kao, recimo, u hidroida. Pojedine persone kao specijalni dijelovi korma gube doduše znatan dio organizacije, ali redovno zadrže svoju personalnost, a veoma rijetko postaju zbiljskim stoloničkim nastavcima. Što je foronis kao zastupnik posljednjeg razreda ,moluskoideja“ zadržao pojedinačnost, ne smijemo se tomu čuditi, jer to i nije zbiljski, sjedava životinja, budući. da živi tubikolno te je unutar cijevi pokretljiva, Ovakav način života i ne dovodi lako do kormogonije. ; U najnižih celomata, a to su niži crvi oblenjaci (Seolećida), samo je jedna mala hrpa: Entoprocta prešla sjedavom načinu života. Entoprokta uvelike nali- kuju pravim mahovnjacima tako, da ih većinom među nje meću. Zapravo se 97 radi jamačno o tako zvanoj konvergenciji karaktera. Ipak je to po mom mi- šljenju bez obzira na stepen faktične srodnosti više od obične konvergencije u užem sistematskom smislu, kad se u dvije hrpe različnih organizacija uslijed utjecaja sličnih Životnih prilika pojavljuju sličnosti u gradi, obliku i načinu rasploda. U drugu ruku unutar jedne te iste hrpe može razlika u načinu života ili životnim prilikama dovesti do znatnih organizacionih razlika. — Pedicelina askopodorija i urnatela tvore kolonije. Dio kolonije gubi personalan karakter i postaje stolonima ili hidrorizom. ali i ti dijelovi zadržavaju sposobnost pupanja: što više u pojačanoj mjeri. i zato postaju organima za povećavanje kolonije pa čak i za. umnažanje. ukoliko se pupovi otkidaju i zasnivaju ovim nespolnini putem nove kolonije. To je već stologonija. Loksosoma ne tvori kolonija, ona živi epizoički. \li meni se čini. da ne će to biti jedini razlox solitarnu načinu življenja ovoga oblika. I među hidroi- dima ima strogo epizoičkih vrsta, a da su ipak kolonijalne (većinom su kolonije stolonijalne). I ako iz raspoloživih data ne mogu sa svom stalnošću razabrati, ipak imi se čini vjerovatnim po svemu. što znademo. da loksosoma nije apsolutno sjedava. nego da može bar u mlađoj dobi polagano po podlozi puzati slično kao hidra. To bi mogao biti tumač loksosomine sslitarnosti. Nepotpuna priraslost, život u cijevi ili mekanu supstratu (mulj, fin pijesak 1 slično) samo rijetko i izuzetno dovode do koloniogonije putem pupanja. Jedan je takav rijedak slučaj možda anelid Syllis ramosa. Ipak ima između tipičnih kolonijalnih životinja i silisa nekih razlika. Čini se. da može biti zaprekom razvoju kolonija i to, ako je samo jedan spol sjedav. dok drugi slobodno živi. Takav je primjer među rotatorima (Rhizota). Nekiput se čini, da vanredna krutost u organizaciji. koja dovodi sa sobom oštro izraženu personalnu individnalnost (solitarnost persone kao jedinog indivi- dualiteta). zaprečuje i pored veoma dugotrajne sjedavosti tvorbu kolonija, koja omogućuje jedino sposobnost nespolna umnažanja bilo diobom, što je rjeđe. bilo pupanjem. što je pravilom. Pored brahiopoda sjajan su primjer za to među iglokošcima Crinoidea. Sposobnost pupanja zahtijeva veliku plastičnost tkani, ako ne općenu, a ono bar ograničenu na stanovitom dijelu individua (lokalizirana plastičnost). Ako dakle i pored dugotrajne sjedavosti ne nastupa sposobnost pupanja i s tim u svezi kolonijalnost. onda moramo uzeti. da je pored ev. drugih faktora. o kojima će još biti govora, sjedavost zamijenila slobodan način Života. tek onda. kad je dotična hrpa postigla zamjernu krutost organizacije. Geološki su krinoidi stari organizmi. ali u povijesti životinjskog carstva uopće je paleontološki poznat odsječak očito razmjerno veoma malen. U nekojih je krinoida, a i brahiopoda, sjedavost dovela doduše do tvorbe jednog uredaja, koji na prvi pogled nalikuje stoloničkim nastavcima (n, pr. Rhizocrinus). Pogledano li izbližega kovjenaste nastavke na bazi drška takva vizokrima ili brahiopoda, uvjerit ćemo se. da je po srijedi samo specijalni organ za pričvršćenje strogo pojedinačne životinje te da ne prekoračuje granice perso- nalne individualnosti. Sasvim sličnu stvar vidimo u nekih dubinskih hidroida (korimorfina), koji živu solitarno utaknuti u meko morsko dno. Istraživači hi- droida s pravom oštro luče ovakve filamente od pravih rizostolona (Kh in, 69). Zanimljivo je. da 1 u nekih ascidija (klavelina) dolaze takvi korjenasti nastavci za prihvatanje, a pored njih i pravi stolonički nastavci, kao dobar primjer za demonstraciju principijelne_ razlike između nastavaka obiju vrsta. U klaveline PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA, Sv. 14. : = 1 0& je međutim i građevna razlika obiju nastavaka evidentna, budući da u korjenaste nastavke ne siže produženje epikardijalne cijevi, kao što je to u pravog stolona. Steehow (91) je istražio histologiju i način razvoja korjenitog nastavka u branhiocerianta, pa tako znademo, da ti nastavci unutrašnjom građom odgovaraju otprilike gradi solidnih tentakula, ali zato izlučuje ektoderm korjenitih nasta- raka periderm. Svakako je stalno. da je ustaljeno i dugotrajno pričvršćivanje za podlogu veoma djelotvoran mortogenetski \aktor. 1 to bez obzira na organizacioni tip životinja, koje postaju sjedave. Najvjerovatnije nije ni jedna životinja primarno sjedava nego je tek napustivši plaženje ili plutanje postala takvom. Nas ovdje najviše zanima komplikacija s obzirom na individualitet. koja se gotovo redovno javlja u svezi sa sesilnosti. Pored onih primjera. koje smo već naveli, htjeli bismo još samo upozoriti na jednakost pojave u dva organizaciona tipa. za koje će svaki zoolog reći, da stoje svaki na drugom kraju zoologijskoga sistema. To su među jednostaničnjacima infuzorija. a među mnogostaničnjacima hordoniji, imenito tunikati. Kao vrstu sa stoloničkom kolonijom medđuw inluzorijima mogu navesti oblik Dendrosoma radians s apersonalnim rizoidnim i kauličnim dijelo- vima. te sjeća nemalo stoloničnih kolonija hidroida. Iz .hidrorize“ ili stoloni- jalnog pletera dižu se nesamo pojedine persone nego čitavi kormi. a kolonija raste s pomoću mnogo vegetacionih vršaka. Hordoniji se općeno uzimaju kao najviši organizacion tip. jer se unutar toga tipa razviše kralježnaci s čovjekom na jednom vršku. Šjedavi način života je toliko omekšao i modificirao taj organizacioni tip. te se razvila hrpa tunikata ili plastenjaka s mnogo kolonijalnih oblika. a među njima ima ih. kako spome“ nusmo, i s pravim stolonijalnim kolonijama. u kojih stolo prolifer stoji izvan granice personalnosti (klavelina, perotora). U tunikata, koji su opet prešli pluta- jućem načinu života. stolo je reduciran. ali nije odbačen. stologonija je postala samo većma organizirana. U hcrdonija samo među tunikatima ima potpuno sjedavih vrsta. a samo te dostižu dovoljnu plastičnost, koja je potrebna, da se omogući nespolno umnažanje persona. Reazimirajući možemo reći, da stolonizacija dolazi s rijetkim izuzetkom slobodnih, ali koje potječu direktno od sjedavih. u stalno sjedavih životinja bez obzira ua njihov organizacioni tip. Iz toga ne mora slijediti. da svaki sjedavi životinjski oblik mora tjerati stoloničke nastavke. Da do stolonizacije dode, mora vrsta biti davno sjedava. a starost toga karaktera ogleda se često i u tome, da je čitava hrpa srodnih oblika sjedava. a ne tek pojedina vrsta. Ipak vidimo u nekih sigurno odavna sjedavih hrpa (u: pr. brahiopoda. krinoida) vanrednu otpor nost protiv stolonizacije, koja je u pravilu svezana s komplikacijom individuali- teta. (tvorba kolonija). S vremenom će zacijelo uspjeti tu otpornost shvatiti. Za sada može kao radna hipoteza služiti mišljenje. da su dotične hrpe prešle stalno sjedavu načinu života tek, izakako je njihova organizacija 1 diferencijacija te personalna posebnost, koja = tim u svezi stoji, neki stanoviti visoki stepen, te u dršku kao specijalnu organu sjedavosti odnosno dijelu, s pomoću kojeg se pojedinačne persone drže podloge. nema niti se može lako probuditi toliko plasti- citeta. koliko je potrebno za stvaranje ,meristema“ ili vegetacionog vrška (zone). (Gdjegod jez uslijed sjedavosti došlo do kolonijalnosti. svuda se po momu mišljenju radi o indentičnom procesu. Zato su stolonijalni nastavci, gdjegod se pojavljuju. međusobno isporedivi. Ne mogu dakle pristati uz misljenje nekih 99 zoologa (n. pr. Deegener, 26). du je između hidrorize ili cenosarka te stolo prolifera principijelna razlika. te se govori u prvom slučaju o astologoniji, a u drugom o stologoniji. Ako je stolo proliter u tunikata. kompliciraniji od stolo ničkog nastavka hidroida, ouda to samo odgovara razlici u organizaciji tunikata i hidroida. Ako bismo htjeli biti konzekventni u lučenju raznih stolona, onda bismo morali razlikovati toliko raznih kategorija s obzirom na ,vegetativne nastavke“, koliko je raznih organizacionih tipova životinjskih uopće došlo do stolonizacije. Zašto bi baš stolo proliter tunikata bio nešto osobito? Osobitosti u načinu tjeranja pupova na samom stolonu ne dolaze pogotovu amo u račun, jer ta) može biti unutar jednog istog organizacionog tipa različit. Mi smo dakle utvrdili. da je sjedavost za vegetativno umnažanje s pomoću pupanjem nastalih tjelesnih nastavaka znatniji faktor od karaktera organizacionog tipa. Kad pak. Hesse (54, str. 508) veli: ,Die vegetative FKortpflanzung ist in ihrem Vorkommen auf niedriger organisierte Tiere besehrinkt. Bei Tiertormen mit hčherer Differenzierung. bei den Weiehtieren, Gliederfiisslern und Wirbel- tieren. begegnen wir _ihr nirgends, sehr selten bei den Stachelhiiutern“, onda nije stvar tačno izražena, .jer unutar gotovo svakog organizacionog tipa ima manje i više organiziranih ili diferenciranih hrpa ili vrsta. Djelovanjem ustrajne sjedavosti ili parazitizma može se već. stečena diferenciranost opet izgubiti 1 izgubljeni plasticitet zajedno sa. sposobnošću vegetativnog umnažanja opet steći. Budući da je sposobnost za vegetativno umnažanje uveliko vezana na sjedavost ili parasitizam, a upravo slobodno gibanje dovodi do veće dife- rencijacije svih organa individua (polip — meduza!) to je samo razumljivo. da će vrške pojedinih razvojnih linija (cefalopoda, ehinoidea, insekta, vertebrata) zauzimati većma diferencirani oblici. a koji se slobodno giblju. jer baš dugo- trajna gibljivost i što veća aktivnost dovode do diferenciranja organa i po tom cijele organizacije, kako je to nekad i Lamarck zamišljao. Isto tako se ne slažem s Hesse-om (54, str. 513.) kad misli, da rasplod s pomoću pupanja u sjedavih životinja dolazi otuda, što se uslijed smanjenu gibanja troši znatno manje hrane. pa ostaje suvišak, koji se privodi ,rastu preko individualne granice“. Tako jednostavni odnosi nisu vjerovatni. Moje se pro- tivljenje Hesse -ovua mišljenju ne osniva možda na činjenicama, što ima sjedavih životinja, koje, mjesto da poput mnogo bližih srodnika upotrebljavaju tobožnj suvišak hrane za rast preko individualne mjere, rastu kao pojedinačni individuji jer to su posebni slučajevi, koji trebaju i posebno tumačenje. Stvar je vjero- vatnija u tome. da sjedavost mora najprije dugotrajnošću dovesti uslijed slaba gibanja (princip dediferenciranja ili nazadovanja uslijed neupotrebe) do izvjesne plastičnosti (nediferenciranosti, embrionalnosti ili do meristemskog karaktera izvje nih dijelova): ova dovodi u svezi s polaganijim tempom životnoga procesa obično na najpasivnijem bazalnom dijelu do lokalnog rasta. koji je ishod pupanju. 1 tako se suvišna“ hrana privodi putem rasta vegetativnom rasplodu i kormo. goniji. Tako se može razumjeti i obično neznatna veličina pojedinih persona u kormijskih oblika. Moguće je, da je način hranjenja donekle na tijek. kormogonije od utjecaja. Ipak ne uviđam, da bi do tvorbe korma imalo samo u takvih oblika doći, koji se hrane organskim detritom. te stoga pojedine persone ne konkuriraju. Eto baš hidroidi. u kojih je tvorba kolonija pravilo. jesu grabežljivci, a ne dovode postojanom strujom čestice. raspadnute organske tvari, kao na primjer tunikati, Čini mi se što više vjerovatnijim. da su Životinje, koje se detritom l00 hrane. prihvatile taj način hranjenja, izakako su postale sjedave. u nestašici zgodnih uredaja za hvatanje hitrog plijena (pruživi tentakuli x knidama u celenterata), B. O faktorima. koji uvjetuju razvoj koloniogonije s pomoću stologonije. Naglasivana otpornost nekih i većih hrpa stalno i od davnih vremena sje- davih životinja postaje nam bar za mnoge od njih razumljiva, kad uzmemo nu um jednu tvorevinu. koja u njih nastupa te očito zaprečuje ili bar izdašno pomaže zaprečavati posvemašnju dediferenciju i plastiziranje bazalnoga kraja. kojim se Životinja drži dna. To je uređaj specijalnoga u izvjesnu smjeru diferenciranog drška. Gotovo možemo reći. da se osobiti držak s izvjesnim stepenom diferenciranja i pravi bazalni stolo- nički nastavak međusobno isključuju. Iz toga naravno još ne slijedi, da u drškastih sjedavih životinja ne bi moglo biti korma. Ipak se čini, da redovito biva u slučaju, gdje se držak sekundarno razvio na prije stoloničkom kormu. Tvore li drškaste životinje korme, a to vidimo najčešće u jednostavnije organi- ziranih životinja, onda su takvi kormi (kormi u užem smislu riječi) redovno veoma individualizirani i pravilnije formirani (poređaj pojedinih persona, koje kormus sačinjavaju. a to baš govori za sekundaran karakter njihov. Tu nema tipičnih tratinastih. dakle širokom površinom podloge raširenih kolonija (stoloni- jalne kolonije). Stolonijalne se kolonije osobito u hidroida jamačno sekundarno kombiniraju, odnosno kompliciraju nastupom pravilnih drškastih korma namjesto pojedinačnih kolonijalnih persona (aglaofenija, plumularia). To bi imao biti prijelaz prema drškastim. solitarnim kormima — kako ih možemo nazivati —a koje i među hidroidima možemo naći. Za nas je jasno. da je razvoj sjedatili životinja pošao 1 polazio dvjema glavnim smjerovima. Jedamput je bazalni kraj potjerao stolone, a rezultat su stolonijalne kolonije. drugi put se razvio poseban držak na bazalnom kraju, te su individuji ostali solitarni. Drškasti su kormi jamačno najčešće postali od stolo- nijalnih korma uslijed naknadne redukcije stoloničkih plazavih nastavaka. Unutar iste. hrpe u nekih kalcispongija, što više unutar iste vrste, može poći razvoj paralelno objema smjerovima. Bit će potrebna posebna istraživanja o tome. što je povod. du razvoj u izvjesnim slučajevima polazi jednim smjerom, a drugi put drugim. (. Prilike u protozoa. S obzirom na izneseno mišljenje možemo proći zoološki sistem i ogledati već stalno sjedave hrpe: hrpe s pojedinim sjedavim vrstama (školjke. puževi) ne dolaze amo toliko u obzir. Unutar protozoa vidimo n. pr. među heliožoima i Hagelatima dosta sjedavih vrsta. U njih je tvorenje držaka postalo pravilom. Jedne su od drškastih oblika solitarne. a druge kolonijalne. ali kolonije su u pravilu kormijske, nisu stoloničke. Osobito su u kolonijalnih Hagelata prilike tipične. Cijeli kormus završuje se bazalno s jednim jednostavnim drškom, koji je prvotno pripadao primarnoj personi. Zanimljiviji su u tom pogledu infuzoriji. jer osuo njih realizirana oba moguću slučaja sjedavih kolonija: drškastih ili kormijskih i stoloničkih. Za prvi slučaj imamo krasne primjere među vorticeli- 101 nama. u kojih je osobito diferenciran kontraktilni držak. Za drugi slučaj imamo dobar primjer među suktorijima (Dendrosoma), ali pored toga oblika ima i među suktorijima drškastih sjedavih oblika (Suetorella). D. Prilike u spužava. Kao u protozoa. tako i u spužava, koje su sjedave životinje ,par excel- lent“, prevlađuje drškasti, kormijski tip. Među najnižim kalcispongijama (neke leukosolenije) ima nešto oblika s tipičnim stoloničkim kolonijama, ali ti nemaju drška. Kako je u homocelnih kalcispongija pojavni oblik često neutvrđen, to se može motriti u jedne te iste vrste drškastih primjeraka bez stoloničkih nasta- vaka te dosljedno tome bez stolonijalnih kolonija i primjeraka bez drška s ba- zalnim krajem direktno priraslima uz podlogu; ovi primjeri naginju tvorbi stoloničkih divertikula, koji vode kolomizaciji. Tu se direktno vidi uvjetovna sveza između odsutnosti drška i tvorbe stoloničkog nastavka. Iza spužve vrijedi naravno kao i za druge hrpe počevši od protozoa pravilo, da drškasti oblici mogu ostati lako solitarni. Postanu li kormički. mogu se lako persone korma složiti u individualitet višega stepena tako. te čine dojam jedinstvenosti (kor- mijski individuji). Za spužve kao i za sve ostale sjedave životinje s drškom vrijedi, da se ne radi toliko o duljini. nego jedino o njegovoj diferencijaciji. Ovako diferen- ciran držak može istjerati osobite nastavke za bolje prihvaćanje uz podlogu, što je osobito onda potrebno, kad je podloga sipka. ili je individuum velika obujma. Ovakvih rizoidnih (ne hidrorizalnih!) nastavaka možemo naći kod pojedinih vrsti gotovo svake hrpe sa sjedavim drškastim oblicima. (Spomenuli smo već brahiopoda pa krinoida). Umjesto da ima držak korjenastih (rizoidnih) nastavaka, može držak biti bazalno pločasto proširen (adhezivna ploha). Vegetativnoj propagaciji ne služi ni ta ploča nikada. Još bih upozorio na to, da kod sjedavih životinja. koje naseljuju mek ili sipak supstrat, može držak na neki način promijeniti funkciju te, mjesto da služi pričvršćenju s pomoću priraslosti (pojačana adhezija). zarije se u podatnu podlogu i uslijed toga se zaobli i izeladi. Na taj način zadobiva držak više karakter zaglibljene noge ili karakter bazalnoga kraja tubikolnih životinja s tom razlikom, što tubikolne životinje (cjevaši) zadržavaju gibljivost cjelovitoga tijela unutar same cijevi. u kojoj stanuju. dok su životinje s utaknu- tim drškom redovito potpuno nepomične. Spominjem uzgred. da valja razlikovati medu životinjama u substrat utaknutima potpuno usidrene od onih, koje sebi u samom supstratu izrade ma 1 potpuno primitivno cjevasto zaklonište. u koje se životinje većinom mogu u nevolji manje ili više potpuno uvući. Takve životinje moramo pribrajati među tubikolne. dakle općeno gibljive, te uslijed toga ne na- ginju ni stolonizaciji ni uopće kolonizaciji. Kao primjer te biologijske hrpe ži- votinja može služiti cerlantus. S obzirom na stolonizaciju vladaju se životinje, koje su utaknute u substrat, sasvim onako kao i drškaste. a potpuno prirasle životinje. dakle uopće ne na- ginju stolonizaciji. To vrijedi naravno još u povećanoj mjeri i za tubikolne živo- tmje s tom razlikom, što tubikolne životinje uopće ne naginju vegetativnu umnažanju (isporedi foronis s mahovnjaćima!) te ostaju solitarne, jer se ne broje među potpuno sjedave životinje. Tubikolni anelidi iz hrpe silida jesu izuzetak, ali samo prividan, jer se tu radi očito o sekundarno stečenu svojstvu, koje se: 102 razvilo na temelju pojave regeneracije (v. Kennel 59, Lang 66, Korsehelt 61). Time ne želim izreći moje pristajanje uz mišljenje. da se monogonija uopće ima izvoditi iz regeneracije, nego je oboje derivat općena svojstva reprodukcije tjelesnih stanica, koje se može nazvati jednostavno — općenim plasticitetom. Već sam spomenuo, da među općeno sjedavim spužvama ima dosta drškastih oblika. Većinom je držak prirašten. a oblici su ili solitarni, ali veliki. ili su kormijski. ali čine dojam jedinstvenog individnaliteta. Osobito su zanimljivi s tog gledišta heksaktinelidi, koji su redovno bez dugog drška, ali imaju često korje- naste nastavke za učvršćenje. a ne naginju tvorbi korma:; ali zato su kao u znaku kompenzacije ti solitarni oblici veoma veliki. Među spužvama ima vrsta, i uko su rijetke, s drškom, koji nije pričvršćen nego utaknut u mek supstrat, E. Prilike u knidarija. a) Hidrvidi (općeno). Veoma zanimljivi su u tom pogledu knidariji. U knidarija ima vanredno mnogo sjedavih oblika, a i naginjanje je na stolonizaciju, pa po tom na vege- tativan rasplod putem pupanja. izrazito. Medu hidroidima prevladava kudikamo oblik stolonijalnih kolonija (s pomoću hidrorize). Pored nekoliko gibljivih ima i nešto pričvršćenih drškastih oblika solitarnoga vida: Piarella, Myvriolhela, Cory- morpha, Branchiocerianthus i t.d. Sva je prilika, da 1 ovi tobože solitarni oblici nijesu odiskona_ ovakvi bili. nego da su od stolonijalno kolonijskih proizašli. Na to se pored ostaloga može zaključiti iz ontogenije hipolita (Murbach 81), a i iz poredbe raznih vrsta roda Myriothela (Bonnevie 15). U tih drškastih vrsta. bilo da su u substrat utaknute te povrh toga korjenastim nastavcima učvršćene (korimorfine), bilo da im je držak direktno za površinu podloge pričvršćen (tiarela), nikada ne dolazi do tvorbe stoloničke kolonije. Ti oblici čine dojam solitarnih persona. pa se redovno za njih kaže. da su solitarni oblici. Ako to izbližega promotrimo, onda ćemo vidjeti. da bismo s većim pravom mogli govoriti o jedno- stavnim kormima, u kojih prevladuje ishodna persona (solitarizirani kormidiji). Prema tomu bismo imali pred sobom onu općeno pravilnu pojavu. da drškasti kormi rado zadobivaju jedinstven vid bez obzira na individualitetno stanje je- dinice. Primjera za ilustraciju toga pravila navest ćemo još kasnije iz drugih hrpa. Da ovi tobože solitarni drškasti hidroidi nijesu doista i strogo uzeto ni primarno solitarni. vidi se otuda, što, kad dorastu. razvijaju blastostile. a tima pripada značaj persona. Pogotovu pak to vrijedi za gonofore, koji na blastosti- lima nastaju. Načelno je svejedno, da li se te persone otkidaju i oslobađaju ili ostaju na ishodnoj personi, važnije je, što su nastale. pupanjem, jer je pupanje karakteristično za kormijske životinje. U korimortina došlo je u svezi s nastupom drška te u svezi sa životom u većoj dubljini, gdje je morska voda nad samim dnom razmjerno mirna, do ekscesivna rasta prvotne persone. Tu koineidenciju opažamo i u drugih hrpa, pa mi se čini. kao da i drškasti oblici poput ostalih priraštenih oblika imaju plastičnost (meristematski karakter. sposobnost za razmjerno neograničen rast) tkanine, ali je ovdje nešto modificirana, pa ako se ne istroši u produkciju daljih persona (drškasti kormi. kako ih često vidimo u spužava i antopolipa), onda se očituje u općenu rastu ishodne persone i u veoma znatnoj regeneracionoj mo ći Š veoma zanimljivim slučajevima te vrste srest ćemo se i u drugih veoma spe- . cijaliziranih hrpa s ,krutom“ organizacijom. 103 Monokaulos. među drškastim solitarnim atekatima, može doseći duljinu od preko dva metra, i to uslijed toga, što u njega kao u vrsta roda Branehioce- rianthus nastaju osobite trajue zone rasta kao zamjena vegetacionih vršaka, koji bi doveli do razvoja korma. U tome se pogledu drškasti oblici vladaju kao oni, koji se slobodno giblju puzajući polako po podlozi ili plutajući manje više pa- sivno. Spominjem usput prevladivanje ishodne persone u sifonotora te doliola. Ja sam uvjeren, da i jednii drugi imaju sjedave prede, koji su postali drškasti, prije nego su napustili sjedavi način života, osobito to vrijedi za sifonofore. Treba samo upozoriti na poznati pelagički hidroidski oblik: Pelagohydra, glede koga se slažem s Dend y-em (28), da pripada korimorfinama (dakle da od sje- davih korimorfina potječe). Prilikom dospijeva u plankton i drškasta Tiarella. Naglašujem, da medu tekatnim hidroidima ne poznam oblika, koji bi bio asto- loničan, pa prema tome nema pravih drškastih ili solitarnih oblika. Svakako je to veoma značajno. b) Okifopolipi. U pogledu skitopolipa naše je znanje veoma ograničeno. jer ih je veoma malo izbliže poznato. Stalno je. dai među njima ima oblika sa stoloničkim kolo- nijama. spominjem kao primjer polipoidnu generaciju nausitoe, koja živi endo- zvički u kanalnom sustavu raznolikih spužava, te su je Allman (6, kao Stepha- noseyphus mirabilis) i poslije F. E. Sehulze (kao Spongicola fistularis) opisali držeći je za hidroidski oblik. Metsehnikoff (77) je previdio, a Mayeri Lo Bianco (75) su utvrdili, da je to skifopolip već otprije poznate skifome- duze: Vausithoč. Inače se čini, da skifopolipi upravo naginju tvorbi drška!) a neki su usto pomični. Poradi toga će nam biti razumljiva veoma općena solitar- nost skifopolipa. Zanimljivo je vidjeti, kako se u ontogenetskom razvoju skifopolipa poste- peno razvija diferencirani držak, a s tim paralelno nastupa neko iserpljenje pro- liferacione moći nožnoga dijela skifopolipa. Slična se stvar može već i kod obične hidre opažati. Zona pupanja se povlači od nožnoga kraja k oralnome, a uporedo s tim pomicanjem zone pupanja stvara se drškasta noga. koja je u histološkom pogledu jednostrano diferencirana_ bez indiferentnih proliteracionih stanica. U mlade skifistome (skifopolipa) pomični je nožni dio (osim same nožne ploče, isporedi Hadži, 38) u histološkom pogledu jednako srađen kao i gornji čaškasti dio tako, da se može razvijati na bazalnom kraju skitopolipa nastavak, koji potpuno odgovara stoloničkom nastavku hidroida. samo što nema periderma te nije obligatna 1 stalna tvorevina. M. Sars (85) je opisao, makar 1 prolazne, stoloničke_ kolonije u skifopolipa. Međutim biva skifopolip stariji. a nožni dio se diferencira u tipičan držak, koji nije sposoban ni zgodan za proliferaciju putem pupanja (podociste se stvaraju na samoj nožnoj ploči. Hadži 40). Ukoliko pupanje i dalje potraje (Chrysaora, Hadži 38; (otylorhiza, Goette 35, Claus 24: Cassiopea, Bigelow 12). to se onda događa na di- stalnom čaškastom dijelu, odnosno većinom baš na prijelazu od drškastoga k ča- škastom dijelu. S nastupom strobilacije prestaje lateralno pupanje (katkad samo ') Isporedi na pr. ZVubularia strvata Vanholten (97). skelet, sto je nađen od njemačke ekspedicije u Antarktik < tipičnom athezivnom pločicom pripada jamačno skifopolipu, a ne tubu- lariji, koja je hidropolip, Skulptura solitarnog skeleta dokazuje, da se radi o ustrajnom duljinskom rastu, dakle paralelan slučaj solitarnim korimorlinama s ograničenim rsstom. Ovakva se skifistoma jamačno ne umnaža pupanjem prije strobilacije, f j 104 prolazno), ali sama strobilacija uvjetuje u svakom slučaju svakojake novotvorine te u svakom slučaju dokazuje znatnu proliferacionu moć na dršku nasađenog čaškastog dijela za razliku od slobodno živućih skifomeđuza. Među skifozonma zanimaju nas osobito oni oblici, u kojih su obje genera: cije. i polipoidna i meduzoidna, stopljene u jednu, koja se poput polipa s pomoću specijalizirana drška stalno drži podloge. Kao primjeri takvih skifozva neka služe: Lucernaria i Depestrella. Prisustvo specijaliziranih držaka čini nam va- zumljivim. što u tih oblika nema stoloničkih kolonija. Čini se što više. da je svako vegetativno umnažanje putem pupanja otpalo (bar u odraslih individua). Da je zona između drška i čaškastoga dijela ipak zadržala u veliku stepenu plasticitet. vidi se otuda, što ožiljak, koji ostaje na dršku. kad se čaškasti dio odrezivanjem umjetno ukloni, može regenerirati čitavi čaškasti. dakle glavni dio persone (Lang. 66). a slično ćemo navesti i za inače veoma specijalizirane drškaste 1 prirasle krinoide. ć) An topo i p Li Za razmatranja o međusobnu odnosu stolonizacije i načina života osobito je povoljna oblicima veoma bogata hrpa antozoa. Antomedđuza i nema, a anto- polipi su gotovo bez izuzetka bentonički organizmi. Bio bi potreban poseban poredbeni studij za potpunu obradbu toga pitanja. Ovako ćemo se zadovoljiti samo s nekim općenim navodima. I među antopolipima ima solitarnih i kolonijskih (kormijskih) oblika. Solitarne oblike možemo razvrstati u četiri hrpe. Prvu hrpu sačinjavaju gibljivi antopolipi s puzavom nogom na bazalnom kraju. Glavni kontingenat te hrpe predstavljaju heksaktinije. U te je hrpe vegetativno umnažanje veoma ograničeno, a ukoliko dolazi. većinom je dioba, a ne pupanje (Actinoloba), što nas živo sjeća mladih pokretnih askona (Hadži +44). te po- kretnih hidroida (Protohydra). U nekojih pokretnih aktinija vidimo pojavu laceracije, to jest odjeljivanje izvučenih dijelova nožne ploče. Nekoji pisci (na primjer E. Korsehelt, 61) htjeli bi u tome vidjeti sličnost s tvorbom stoloničkog nastavka i otkidanjem komu- dića stolona. Meni se čini, da se tu ne radi o fragmentaciji stoloničkćga nastavka, jer nožna ploča, kao ni iver nožne ploče, ne odgovara cenosarku, nego je inte- gralan dio persone. Laceracija je po mom mišljenju moditicirana uzdužna dioba, a modifikacija, koja je jamačno nastala u svezi s izdašnijim gibanjem. jest u tome, što diobena ravnina ne prorezuje personu čitavom duljinom. nego ide koso i odrezuje najmanje diferencirani dio. Stolonički je nastavak transpersonalan i odgovara kormijskom ili kolonijalnom organu. Prema onome, što sam već prije isticao, naći ćemo sasvim prirodnim, da pokretne (puzave) heksaktinije naginju na solitarnost. Kao neki bizarni izuzetak od gornjega pravila možemo navesti Polyparitnm ambulans. Korotujev. Poliporium je puzava, dakle gibljiva kolonija ili kormus antopolipa. Dakle biologijska pravila redovno podnose izuzetke. jer je uvijek moguć način, kojim priroda dolazi do kompromisa između principa, koji se re- dovito isključuju međusobno. Sasvim analogan izuzetak poznajemo iz prema kniđarijama posve heterogene hrpe slatkovodnih mahovnjaka: Cristatella mucedao te. Lophopus. Taj je izuzetak to više neobičan, što među pravim mahovnjacima nema ni solitarnih gibljivih oblika. Gibljivost kristatele i lofopusa biva nin ra- 105 zumljivijom. kad uzmemo u obzir, da su embrionalne kolonije 1 drugih filakto- lemata gibljive te tek s nastupom skeleta bivaju posve sedentarne. Medu aktinijama, i ako u veoma slabu stepenu, pojavljuje se tendencija za tvorbu drška (Kodiodes peduneulata). Aktiniiđama najsrodnije iliantedvardsiide napuštaju redovito puzanje s pomoću potplataste nožne ploče i prelaze utaknutu načinu života analogno korimorfinama među atekatnim hidroidima. Kontraktilni bazalni kraj je zaobljen i utaknut u podatnu supstratu. 1 ove se životinje vladaju kao slobodno gibljive te ostaju solitarne. I ako edješto dolazi do vege- tativna umnažanja. onda je to dioba bilo uzdužna ili poprečna (gonaktinija), a potomci ne ostaju u svezi. Zanimljivo je. da je još i jedna druga hrpa aktinan- tida, koja po svojoj građi stoji podalje od pravih aktinija (aktiniarija ili heksakt narija), prešla k utaknutu načinu Života. a to su ceriantidi. Opet sretamo solitarne ovelike polipe sa zaobljenim nožnim krajem. U njih je eibljivost znatna, pa mogu nastavanu cijev ostaviti i općenim kontrakcijama tijela odseliti se dalje i načiniti novu cijev. u kojoj živu poput tubikolnih crva. Redovito im je cijev obložena slojem sluzi. U ceriantidu je vegetativno umnažanje pogotovu potisnuto. Usput ga soli- taran oblik. Kao primjer može služiti Sphenopus. Neke vrste toga roda imaju bih spomenuo, da i među zvantidama ima po koji slobodan i uslijed to što više izričit držak. što naravno oteščava vegetativni rasplod. Poseban tip solitarnih antopolipa čine oni, koji sistematski pripadaju dru- gome podredu aktinantida: heksakoralidima (MHeracorallida). Njihova osobitost je do skeletnih prilika. Razumljivo je, da teški vapnemi skelet. koji je nastao združivanjem iznajprije izoliranih vapnenih tjelešaca. djeluje na uštrb gibljivosti, i ako je ne mora smjesta onemogućivati. Stalna pak sjedavost daje prednost za tvorbu kolonija. dakle za napuštanje solitarnosti. Moglo bi se misliti, da će nastup tako kruta skeleta biti na smetnju i vegetativnom umnažauju. To i jest u prvi mah tako, te vidimo dosti solitarnih oblika. kako ćemo to još dalje raspraviti. Ali kako sjedavost podupire naginjanje na proliferaciju, to se našao put. kojim se kao nekim kompromisom između jedne i druge tendencije omogućuje stva ranje kolonija na nešto drugom principu nego u oblika bez teškog vapnenog skeleta. Pored tipičnog pupanja nastupu umnažanje. koje ua prvi pogled vanredno na- likuje uzdužnoj diobi. te je pisci većinom uzimaju za uzdužnu diobu. jer vanjska slika tome odgovara, ali najčešće je bolje reći. da se radi o specijalno modifi ciranu pupanju, koje samo nalikuje nepotpunoj uzdužnoj diobi. U raspravljanje podrobnosti toga procesa zasad se ne možemo upuštati. U svakom od tri podreda heskakorala (A porina, Fungina, Porina) ima solitarnih oblika. a stavljaju se naravno na bazu ststemu Svake hrpe. Svudu vidimo najprije drškaste priraštene oblike. Prisustvo masivnog vapnenog skeleta čini nam to razumljivim. U nekih od tih drškastih“ solitarnih oblika prodrla je tendencija za tipično vegetativno umnažanje putem laterarnog pupanja, a da se pupanje pojavljuje nad drškastim dijelom. Jedumput se pupovi odjeljuju upravo kao kod slatkovodne hidre (Rhodosamnmia), te oblik ostaje solitarnim, drugi put pupovi ostaju u svezi. 1 tako postaju kolonije (kormijske kolonije). Namjesto stolonijalnih kolonija razvijaju se cenenhimatske kolonije, koje se mogu iz stolo- nijalnih izvesti. Već među nekim hidroidima (osobito atekatnim) vidimo tenden- ciju k tvorbi cenenhimatskih kolonija. U porina se cenenhimatiziranje. dakle konfkuiranje. proteže samo na bazalne dijelove. dok čaškasti dijelovi zadržavaju 106 personalnu samostalnost, ali u cenenhimatske nakupinske kolonije često i čaškasti dijelovi potpuno konfluiraju. U solitarnih oblika se javlja Živa tendencija za oslobođenjem čaškastoga dijela od drškastog. 5 pravom se ta tendencija isporeduje sa strobilacijom skifv- polipa. U heksakorala medutim nije ta tendencija dovela do onih konsekvencija kao u skifopolipa. gdje je uslijed nestašice skeleta odijeljeni dio postao plank- tonicnim te se diferencirao u međuzu. Čini se dakle. da je baš skelet onaj faktor. koji je učinio, te vidimo čaškasti dio antopolipa. gdje tobože slobodan sa širokim aboralnim krajem bez pravog završetka ili ikako diferencirane noge (organa za puzanje) . pluta“ na samom dnu. Nije jasno, kakva korist leži u takvoj ,slo bodnoj“ solitarnosti. U plićoj vodi bismo još mogli pomisliti na pasivno micanje po dnu za jačih gibanja morske vode. Široki plosni oblik čitavog polipa. a osobito tabana. priječio bi. da se polip ne prevrne kod tog pasivnog pomicanja. U dubljoj vodi nije vjerovatno da bi moglo doći do tako jaka gibanja vode nad samim dnom, pa da se polip s otežim skeletom pasivno pomiče. Moguće je međutim, da bar kod mladih individua ima i neke ma i tako neznatne sposobnosti za aktivno puzanje. Bila bi u tom pogledu potrebna točna promatranja živih pri- mjeraka u akvariju ili u slobodi. Da je ova .slobodna“ solitarnost često jednaka priraštenosti, vidimo otuda, što 1 ovakvi slobodni polipi mogu postati kolonijalnima. ali naravno ne putem «tolonizacije (Halomitra). U drškastih, priraslih oblika je uz reduciranje drška tendencija za tvorbom kolonija naravno jača, ali ni tu nema čiste stolonizacije. ler je jedinstveni skelet tome na putu. U nekih drškastih_ oblika javlja se još jedan specijalni ureduj za bolju fiksaciju. a to su radieeli. U razvijenu stanju sjećaju radiceli stoloničkih na- stavaka. ali postanak radicela govori jasno za razlikost prema stoloničkim na- stavcima, jer se pojavljuju kao derivati čaškastoga dijela. a uslijed kasnijega dužinskog rasta zadobivaju vid drškova nastavka (Lacaze-Duthiers, 65). I među izumrlim tetrakoralima ima veoma mnogo solitarnih oblika. Kao 1 kod heksakorala solitarni su oblici većih persona nego kolonijalni. Namjesto stoloničkih nastavaka vidimo gdjegdje za bolje učvršćenje sjedavih oblika radicele (Cmohyma, Rhizophyllum). | razvoj operkula u kaleeolina stoji jamačno do soli- tarnosti. Od osobita je znamenovanja za pitanja, koja nas ovdje zanimaju, hrpa oktokorala među antozoima. Na bazi sistema ove hrpe opet stoje solitarni oblici bez drška, koji su jamačno pomični. U nekih i nema nikakva pupanja (ITaimea), dok se drugi vladaju kao hidra. to jest produciraju pupove. ali se ovi otkidaju. pa polip ostaje solitaran. Da su ti oblici zaista pomični, zaključujemo nesamo po obliku i građi aboralnoga kraja, nego i otuda. što su tako maleni (nekoliko milimetara), a nema ni jedinstvena skeleta, koji bi gibanje priječio. Oktokorali vanredno naginju tvorenju kolonija, te možemo u te hrpe naći veoma raznoličnih tipova kolonija. U oktokorala ima oživotvoren najjednostavniji tip prave stolo- ničke kolonije. kako smo ga navikli vidjeti u hidroida. Štoloničke cijevi su za- sebične (Cornularia), dok se u drugih jednostavnijih tipova te cijevi srašćuju (ektoderm eenosarka) ponajprije u zajedničku masu (bazilarna ploča). što sjeća donekle inkrustacije u Hydractiniina među hidroidima. Sistem cenosarka se još dalje komlicira u cenenhimsku masu, koja je najčešće pokrivena zajedničkim ektodermom. Uslijed toga nastaju veoma jedinstvene kolonije. koje su ili čvrsto 107 pritasle. za podlogu tvoreći masivne ili drvolike kormima slične kolonije ili su više drškaste te su kao takve utaknute u mek supstrat. Drškaste kolonije, pu bile i pričvršćene. naginju tvorenju osobito zaobljenih kolonija, koje imponiraju kao osobit individualitet višega. stepena. Kao primjer navodim gorgonije. Ovakve drškaste_ individualizirane kolonije razvijaju često na bazalnom kraju nastavke, koji opet ne odgovaraju stoloničkim nastavcima, nego korjenastima te služe samo za bolje usidrenje (>frophogoryia 1 dr.) Indiviđualizacija kolonija došla je do vrška u podredu penatulida. Penatulidi nijesu pričvršćeni za površinu podloge u običnu smislu. nego su drškaste kolonije znobljena na. donjem kraju drška, a taj je utaknut u mek supstrat. Već u razvoju kolonija vidimo tu osobitost. da primarni polip kao osnivač kolonije, prevladuje, kolonija je najčešće pra- vilno (bilateralno simetrički) građena. a jedinstvo je tako veliko, da je moglo doći u većoj mjeri do polimortoze polipa nego u ostalih oktantida (erveni kovalj sa sifonozoidima). Neupućen bi lako držao oblike kao što su: Virgularia, Ple- roides. Umbellula, Renilla, Pennatula jednim jedinim individuumom. tako jedinstven im je vid. Sekundarno može se držak 1 izgubiti. pa da se kormijska kolonija neposredno prihvaća same površine podloze (qoendul). F. Prilike u ktenofora. Daleko bi nas odvelo, kad bismo htjeli redom sve hrpe kritički obraditi s raspravljenog gledišta u tolikom obsegu, kako smo to učinili za knidarije. kojima naši istražni objekti pripadaju. Zato ćemo se zadovoljiti s isticanjem najznatnijih pojava. koje mogu služiti za potvrdu prije iznesena mišljenja. U negativnu je smislu vanredno zanimljiva hrpa ktenofora ili rebraša. Premda su to celenterati, stekli su uslijed gotovo isključivo pelagična načina života razmjerno znatnu diferencijaciju i specifikaciju organa i tkanina, S time u svezi stoji njihova znatna već za ontogeneze tako jasno istaknuta determinacija u tako zvanom razvojno-mehaničkom smislu, a uslijed toga nema traga vegeta- tivnom načinu rasploda ili množenja, koje iziskuje neki plasticitet i drugog kojeg dijela životinje osim samih spolnih žlijezda. Već ono malo puzavih kteno- fora (ktenoplana 1 celoplana) pokazuje redukeiju u organizaciji, a jamačno je i plasticitet u njih veći. Nije mi poznato, da bi bili na plazavim ktenoforama izvedeni regeneracioni pokušaji. Jedna je samo ktenofora sjedava, a to je tjalfiela (Mortensen 'T., Ctenophora u The Danish Ingolf Expedition, vol. V. 2. 1912). Ontogeneza tjalfiele. njena građa kao i način sjedenja (sjedi s ustima) nukaju nas na zaključak, da je u tom slučaju sjedavost nesamo sekundarna nego i razmjerno kasno nastala. Grada je postala bez sumnje jednostavnijom i modifi- ciranom (premještanje ustiju, a 1 živorodna je). ali pojednostavljeuje nije još dospjelo tako daleko niti do tolikog plasticiteta, da bi nastupio vegetativni rasplod, koji bi omogućio tvorenje kolonija. G. Ostale niže životinje. Od nižih crva ili skolecida prelazimo potpuno sve parazitičke 1 potpuno slobodno gibljive hrpe. U gibljivih. najčešće puzavih, turbelara je plasticitet velik, a vegetativno uwunažanje dolazi kao dioba. "To se slaže s onim. što smo već za spužve 1 knidarije rekli, Zanimljivi su opet u negativnu pogledu rota- toriji, koji se uglavnom slobodno kreću, a ukoliko se prolazno ili stalno drže podloge. čine to s pomoću diferenciranih držaka. Budući da u rotatorija jamačno 108 poradi osobite diferenciranosti (slobodno plivanje!) nema tendeneije za nespolan rasplod, ne pojavljuje se ona ni u sjedavih oblika. K tome dolaze i dršei, koji i onako djeluju protiv tendencije za pupanjem, bez koje opet nema kolonizacije ni stolonizacije. Nemertini nas uslijed znatna plasticiteta sjećaju živo turbelara. Njihov plasticitet ipak zaostaje za onim u turbelara te se očituje većma u velikoj regeneracionoj sposobnosti nego u pravoj vegetativnoj augmentaciji. a) Entoprokti. Među nižim crvima, ako ne ćemo mahovnjake (moluskoidea) ovamo brojiti, za nas su od najvećeg interesa sjedavi. ali malobrojni entoprokti. To su izrazito drškasti oblici. Mi smo ustvrdili, da drškasti oblici ne naginju pupanju, jer. ukoliko tvore kolonije (korme). postaju one uzdužnom diobom prvotnog individua. a da prvotni držak ostaje nedijeljen (vorticeline_ među infozorijama, kolonije drškastih kaleispongija). Entoprokti čine zanimljiv izuzetak od toga pravila biologijskih pravila. nema bez izuzetaka: Međutim to postaje lako razumljivo, kad uzmemo u obzir. da držak u entoprokta nije specijalizivan. Kao što u mnogih kormijskih hidroida i antozoa nastupa u ontogenezi najprije samački polip. tako to biva i u kolonijskih entoprokta. U pediceline na primjer potraje obično to samačko stanje dosta dugo, kao da se hoće naglasiti. da je to repeticija neka- danjeg historijskog stalnog stanja. I u primarnog hidranta rizokolonijskog hidroida možemo razlikovati donji drškasti dio od gornjeg čaškastoga. Ali u hidropolipa ima i taj drškasti dio bitno isti anatomsko-histološki sastav kao i čaškasti dio (isti tjelesni listovi ili slojevi 1 ista tjelesna šupljina), te je uslijed sjedavosti lako došlo do proliferacije, do pupanja i tvorbe kolonije. a uz pomoć stoloničkoga nastavka. U primarne persone entoproktske kolonije mnogo je veća razlika u građi između drškastoga i čaškastoga dijela, probavilo na primjer ne dopire uopće u držak, ali su zato u dršku nakupljeni inditerenti stanični elementi. Ne- koji su pisci skloni pripisati dijafraemi, koja dijeli čašku od drška. neku osobitu Znatnost, kao da bi to bila personalna granica, a još više pripisuju to istim dija- fragmama na dragim mjestima (Deegener 26, strana 687. i dalje). Ja držim, da to shvaćanje nije ispravno. Ontogeneza kolonijalnih entoprokta i eksistencija solitarnog drškastog oblika (loksosoma) nedvoumno dokazuju, da pojedinu personu čini čaška zajedno s drškom. Većma je specijaliziran držak u solitarnog oblika (loksosoma). koji se jamačno, pogotovu u mlađem stadiju. giblje puzajući po podlozi. U loksosome, koja sjeća skifostoma. čaška je plastična te producira pupove, koji se kao u hidre otkidaju od matere. U stalno sjedavih oblika prenesen je plasticitet « čaškastoga dijela na drškasti. Čaškasti je dio što više prolazan. lako otpada, a drškasti ga dio renovira_ onako. kao što to biva u kolonijalnih hidroida. Pa kao što renovacija čaškastoga dijela stoji bliže pupanju, dakle pomnožavanju persona vegetativnim | putem. nego pukoj regeneraciji, tako znači izrašćivanje nastavaka na bazalnom dijelu drška proširenje individualnosti, ali to zato ne znači. da takav nastavak mora odgovarati personi. To je upravo tako apersonalni dio jednog od jednostruke osobe višeg individualiteta kao hidroriza u primarnog hidranta. Dakle se ne «lažem < mišljenjem Decegenerovim. da je ishodno prvi komad stolona u entoprokta jedna heteromorina persona. te da je postanak stolona pravo pupanje (heterogena astologonija po Deegeneru). Stolo ne ,pupa“ nego izrasta“. Ne treba se dati zbuniti time. što je stolo u entoprokta često odijeljen u članke 109 kao u kakve degradirane persone. Sjećam se toga, da i među hidroidima ima gdjegdje člankastih hidroriza (na primjer Halecinm repćns Jiderholm), a još je više uvjerljivo to, što u entoprokta može i pouzdano jednoosobni držak pokazivati člankovitost, a da na člancima drška tjeraju izrasline ili pupovi (artropodarija). Ni čitav držak a kamo li pojedini ,članak“, ne čini potpune persone. Na stolonu mogu isto tako kao na personalnom dršku (artropodarija, urnatela) pupa- njem nastati potpune drškaste persone. Pupanju na dršku kao i produkciji stolona na dršku u entoprokta ne ćemo se više tako čuditi iza ovog raspravljanja i poredbe s hudroidima kao na prvi pogled. Osobitost entoprokta je najdalje došla u slatkovodne, po tom pouzdano izvedene, urnatele. Zato ne valja uzeti urnatelu za ishodište raspravljanja o prilikama stologonije i personalnosti. z Ono, što zovemo u hidroida deblom korma (hidrokaul, aksokaul), i nije drugo nego cijelost bilo djelimičnih bilo čitavih drškastih dijelova integralnih hidranata. Bez toga otuđivanja drškastih dijelova 1 njihova integriranja u novi za cijelosti zajednički dio ne bi moglo postati ono, što zovemo kormom (za razliku od rizokolonije). To vrijedi jednako za monopodijske atekate kao šo još u povećanoj mjeri za simpodijalne tekatne oblike među hidroidima. I na eksoskeletu kanličnih dijelova mogu biti vidljivi zarezi ili inače kakve granice, koje odjeljuju pojedine. članke, a da ti članci nemaju redovno ili čak uvijek značenje personalnih odsječaka, kao što je to češće u jednostavnijih slučajeva (Halecinm pusillum). Svakako se apersonalnost prije javlja u dijelova, koji se drže direktno podloge, kao što je to tako zvana plazava hidroriza, nego u onih, koji slobodno strše. Nešto svemu tome sasvim slično vidimo i u entoprokta, ako u njih i nije kormogonija ni izdaleka tako daleko doprla kao u hidroida. U nekih vrsta roda Pedicellina držak je strogo personalan, jedino na svom bazalnom kraju potjera apersonalni nastavak : stolonički nastavak. U drugih već vidimo, da i nečlaukoviti drškasti dio izrasta u nastavke, koji se dilerenciraju u ,grane“: znak, da držak više nije neograničeno personalan, nego da poprima svojstva apersonalnog kauloma. U urnatele pa askopodarije, gdje držak postaje i člankovit, još većma preteže na dršku kaulički karakter tako, da bismo već mogli govoriti o začetku korma. One dijelove prvotno strogo jednoosobnog drška, koji služe podlogom nove cjeline, mogli bismo nazvati kormokaulom, I hidrokaul je jedan slučaj kormokaula. U svezi s odjeljivanjem apersonalnih kormijskih dijelova od dilerenciranih i individualno distinktnih personskih dijelova pojavljuje se sve veća plastičnost ili sposobnost za prolileraciju na apersonalnim dijelovima (kauličnim 1 stoloničnim i I tako vidimo u inače najvećma specijalizivanoj formi entoprokta (naravno bez obzira na solitarne forme): u urnatele, da se apersonalni djelići mogu odijeliti i poslužiti rasplodu i raširenju inače sjedave vrste. Javlja se dakle ista tendencija, koju smo navikli češće motriti u hidroida, a dovela je tvorenju tako zvanih Irustula ili propagula (Irustulacija. scisiparacija) s kladogonijuma na vršku. b) Ektoprokti ili mahovnjaci. Prije nego što prijeđemo na raspravljanje o priikama u pravih briozoa ili ektoprokta, moramo se na čas zaustaviti. da razjasnimo njihov odnos prema entoproktima, jer će onda tek biti jasnije 1 prilike. koje nas ovdje zanimaju. Izmedu entoprokta i ektoprokta jesu bitne razlike pored sve njihove vanjske sličnosti. Ipak veoma mnogi pisci stavljaju u sisten jedne pored drugih. kao Ilo da stoje u najbližoj krvnoj srodnosti. Hatsehek, a po njemu Grobben, i neki drugi rastavljaju potpuno te dvije hrpe te meću entoprokte među niže erve (skolecide), a ektoprokte u posljeduji kladus zigonenra_ među moluskoida čak tamo u redu iza moluska. Sam Hatsehek (53) je međutim promijenio svoje mišljenje te spaja ponovo entoprokte zajedno s ektoproktima kao briozoa među skolecida. ali zato odjeljuje od te hrpe slatkovodne lofopode ili filaktoleme te ih stavlja među tentakulata_k aposeolećidima. Hatsehek (58, strana 16.1 što više drži mogućim. da će se lofopodi jednom morati dodijeliti enterocelijima (x. brahiopodima u hrpi brahiolata). I mi ćemo imati upozoriti na osobitosti ghnnolemata_ nasuprot lotfopoda. Prije svega želim naglasiti. da među pravim briozoima (ektoprokti) ne poznajem nijednog solitarnog. a kamo li solitarnog i još k tome gibljivog oblika. To je najsjedavija i najkolonijalnija hrpa među svim metazoima. Pored sve vanjske sličnosti s knidarijskim polipima pošla je ovdje kolonijo- i kormogonija opet nešto drugim putem. nego u knidarija, a i različnim nego u entoprokta jamačno poradi razlikosti u organizaciji. U knidarija su persone kolonije ili korma međusobno stopljene čitavim svojim bazalnim krajevima. i ta posredstvom manje više apersonalnih ejelini kolonije ili korma zajedničkih dijelova. U antopolipa može to stapanje biti vanredno intimno. U entoprokta je to stapanje manje intenzivno, te svaka persona ima svoj osobit držak. tek iz drška izrasta nepersonalni cjelini zajednički dio. Medu ektoproktima možemo iu tom pogledu lučiti dvije hrpe. koje se sasvim razlicito vladaju: stelmatopoda (Gymnolaemata) i skroz slatkovodni lolopodi (Phylaetolaemata). U prvoj hrpi je personalna samostalnost i odjelitost tako velika. da pojedinci. koji sastavljaju koloniju (ovdje bolje kormus), stoje u organičkoj svezi samo s pomoću ograničenih komu- nikacionih mjesta. Što više i oni hriozoiti (ili zaeciji, to jest briozojske persone). koji su u svezi s kolonijalnosti izgubili potpunost svoje građe (kaulariji ili kenozoeciji po Levinsenu), sačuvaju svoju personalnost. Možemo dakle reći, da u stelmatopoda uglavnom nema apersonalnog, kormijskog kanličnog dijela. To vrijedi najviše za oblike. koji izrastaju u uzdignute korme jedinstvenog lika. Vrijedi konstatirati. da ovi jedinstveni kormi. i ako su sastavljeni od oštro separiranih persona. a nemaju zajedničkog kaulomu (polimorfnih zoecija nasuprot toga mogu imati) na bazalnom kraju često imaju poseban organ za pričvršćivanje na podlogu. "Fo su korjenasti nastavci ili radiceli, koji nijesu identični sa stoloničkim nastavcima. S istim smo se nastavćima sreli među hidro- idima “solitarnim (korimorfini) a i kormijskim (osobito. kad su kormi jedinstveni | pojedinačni, kao na primjer u oblika Selaginopsis juncea Vanhčffen, 97) pa antopolipima, a slično ima i u spužava. brahiopoda. krinoida i aseidija, dakle u najrazličitijih hrpa Kod većine nad podlogu uzdignutih korma poređani su zoeciji poput mo- saika, jer imaju na sve strane uzak priključak na susjedne zoecije poput malih škatuljica složenih jedna do druge. | u kolonija, koje prekrivaju korasto plosnu podlogu, zadržavaju često začudo zoeciji isti poredaj usuprot tako usku kon- taktu s podlogom. Pored toga ima i drugi kolonijalni, a i kormijski tip. U takvih korma kao da su se zoeciji razmaknuli. i to tako. da im se kućica izvukla u duljinu te postala na neki način drškasta. Vanjska je sveza među pojedinim zoecijima lokalizirana na mala mjestanca. Ovaj je kolonijalni tip razvijen osobito u hrpa. u kojih nijesu zoeciji oklopljeni vapnenastim oklopima, nego samo hitin- ili skim (Stolonilerina među: ktenostomidima 1 Cellularina među hilostomi dima). Svakuko je značajno. da među vapnenastim ciklostomidima nema kolonija takvoga tipa. Pored uspravnih kolonija. koje su obično dihotomijski“razgranjene. razviše se i tako zvane plazave kolonije. to jest takove, koje se drže podloge. a samo pojedini zoeciji nadvisuju podlogu. Jedan dio zoecija poprima jednostavnu građu. koju inače ima samo drškasti dio potpunih zoeeija — to su stolonijalni zoeciji bez probavnog organa: na njima tek pupaju potpuni zocciji s polipidima. Tu dakle stoloni zaista nijesu apersonalni dijelovi kolonije. Kod uspravnih ko- lonija (korma) postaju temeljni zoeciji kauličnim personama. U stolonijalno-kolonijalnih briozoa_ prelazi moć pupanja često posvema na degradirane stolonijalne zoide (Avenella, Hypophorella i dr.), a potpuni zveciji postaju prolazni kao čaškasti dijelovi u entoprokta ili hidranti u hidroida. Kao u hidroida mogu se i ovdje iz puzavih stolonijalnih kolonija razviti i kormijske kolonije. koje se u većem broju dižu iz zajedničkog rizalnog ili stolonijalnog sistema (Mimosella). U uspravnih korma stolonilerina razvio se jedan unutarnji kormu zajednički organ : funikularna vrvca (kordon). koja veže dijelove u uunu- tarnju cjelinu. Nije mi poznato, da bi u kojeg od kormijskih oblika došlo do razvoja propagulacije, očito, jer nema zato potrebne podloge: apersonalnih indi- ferentnih dijelova. Rizalni i kaulični stoloni hidroida plastičniji su nesamo poradi manje difenciranosti, nego što je ona u briozojskih stolona, nego i poradi toga, što su u njima sadržani svi bitni dijelovi hidropolipa (ektodermni i entodermni epitel kao i indiferentne subepitelijalne stanice). Lo stoloni tunikata sadržavaju sve bitne dijelove te većma odgovaraju stolonima hidroida. Stoloni hriozoa_pred- stavljaju prazne cistide, dakle nepotpune dijelove, jer ih sačinjava samo ekto- dermni epitel s mesodermnim elementima. Ovdje nema trajnog vegetacionog vrška. Vegetacioni vršak odgovara ovdje mjestu cistida, na kojem postaje pup. a postanak pupa je dosta kompliciran i ,atipičan“ proces. Isporedujući stelmatopoda s entoproktima, sveo bih najradije cistid. briozoa — taj je za hriozoe vanredno značajan te uvelike uvjetuje osobitosti briozojske kormogonije — na držak entoprokta. Polipid, koji bi odgovarao čašk astom, dakle bitnom dijelu entoprokta, kao da se zavukao u proširen držak, u cistid, a polipid je na taj način postao oblik bez drška. Vegetaciono mjesto na bivšem dršku, koji je došao u užu vezu s polipidom kao glavnim dijelom persone, strogo je determinirano i ograničeno. S ovog našeg stajališta bio bi razumljiviji separatizam briozojskih persona, a i mnogo štošta glede razlika u građi između entoprokta 1 ektoprokta. U to međutim ne kanim zasada dirati, jer bi me predaleko odvelo od glavne zadaće. Osobitost je gimnolemata, da su pored sve intrakormijske samostalnosti persona ipak dotjerali do polimorfizma. dok toga nema u filaktolemata, u kojih se cistidni dijelovi stapaju. Ni u entoprokta nema u pravom smislu heteromorfnih zoida. bar po mom shvatanju. Filaktolemne briozoe možemo oštro odlučiti od eimnolemnih. jer u prvih cistidi ne zadržavaju oštar personalan separatizam kao što je to u drugih. &dje nutrine cistida_ međusobno opće samo posredstvom malih i brojem ograničenih otvora (najčešće je samo po jedan komunikacioni otvor). U filaktolemata kao da su polipidi utonuli u zajednički cistid. Ta se osobitost prenijela i na onto- geniju. i to nažalost poredbenih anatoma. jer je time ontogeneza cenogenetski pisk varena“. Stapanje cistida_ dovelo je prividno do tvorenja jedinstvenog kor: 112 mijskog kauličnog dijela, ali zapravo je to samo stopljena suma pojedinačkih cistida, koji nosi samo na strogo determiniranim mjestima vegetacione vrške, iz kojih se opet razvijaju samo pojedini polipidi. Potipotentnih vegetacionih vršaka nema. i tako nema tvorevine, koja bi odgovarala stolonu. e) Kotatoriji, ciripediji. ehinodermi. O rotatorijima i ciripedijima nemam mnogo što više da kažem poslije onog. što sam već naprijed rekao. U mnogom pogledu, a u svezi s prilikama sjedavosti. vlada izvjesna sličnost između obiju hrpa, a sve bez bližeg srodstva. To su slabo plastične životinje, te u njih i nema vegetativna rasploda. Manje je čudna ta neplastičnost za rotatore. i ako je to prividno paradoksno s obzirom na položaj rotatora u. sistemu. Motatori su uglavnom pokretni oblici, a nožni ili drškasti nastavak služi samo za prolazno pridržavanje za podlogu, pa je prema tomu specifično građen i nepodesan za nespolni rasplod. U hrpi rizota su ženke stalno sjedave s pomoću kontraktilnog drška. S time još nijesu ispu- njeni svi uvjeti potrebni za razvoj stologonije. U ciripedija je sjedavost općeniju. i ako nije posve općena (popunidbeni mužjaci u sjedavih oblika !). ali je sjedavost većma djelovala modificirajući organizaciju. Osobito se to tiče oblika, koji su parazitički. Parazitizam daje tijeku razvoja poseban smjer različit od onog, što ga uvjetuje čista sjedavost. Razvojna povijest i najvećma modificiranih sjedavih oblika dokazuje, da ciripedije vuku lozu od oblika, koji nesamo da su bili slobodno pokretni, nego su se kretali bez dodira s podlogom. dakle ne puzajući po podlozi. a to je način života najprotivniji od sjedavoga, kojemu je djelo- vanje dijametralno protivno od djelovanja sjedavog načina života (opće diferen- ciranje svih dijelova 1 svih tkani s umanjenjem plastičnosti i naginjanja k vege- tativnu rasplodu. a kao posljedica toga izlazi potpuna solitarnost). Slično se ima shvatiti solitarnost i neplastičnost (nestašica naginjanja k pupanju) u ono nešto sjedavih moluska. U ovim slučajevima je sjedavost u prvotnom stanju, koja se može bolje označiti izrazom priraslost, jer su samo dijelovi kutikularnog skeleta, koji su cementirani za podlogu. U krupno morfološkom pogledu može i priraslost djelovati modificirajući. a da ne dođe do općenih promjena. koje možemo motriti u zaista sjedavih životinjskib hrpa. U strogo solitarnih ehinodermata, i ako se uz sporo gibanje drže podloge, ima hrpa gotovo općeno sjedavih oblika (krinoida), ali razvojni smjer organizacije ili. kako bismo mogli još reći: tradicija organizacije. 1 diferenciranost, a jamačno i prilike skeleta ne dopuštahu u svezi s razvojem specijalno diferenciranog drška. da dođe do vegetativna_ rasploda, i ako je regionalni plusticitet velik, kako to pokazuju regeneracioni pokusi na mnogim slobodnim i sjedavim ehinodermima. Radiceli, koji izrastaju u nekih krinoida na bazalnom kraju drška, jesu specijalni organoidi drška kao već spomenute slične tvorevine u drugih nekih sjedavih hrpa. d. Brahiopodi Sasvim ću se kratko osvrnuti na brahiopode. Broje ih medu sjedave živo- tinje, a ipak su sve strogo solitarne:; baš stoga izusknuju naš poseban interes. Većina zoologa. meće brahiopode u neposredno susjedstvo briozoa, i to jedni stavljaju obje hrpe zajedno medu crve, a drugi ih meću pod imenom moluskoideu u blizinu mekušaca. Treći ih posvema odjeljuju od briozga i zigonenra. (ujeduo i13 ekterocelija) ili. protostomija uopće 1 stavljaju u diviziju enterocelija uz bok ambulakralija (Hatsehek, 53). Najmanje je vjerovatna.sveza brahiopoda s me- kušcima, jer klopka i plašt brahiopoda imaju posve drugo značenje nego istoimene tvorevine u školjaka. Meni se čini, da stanju našeg faktičnog znanja najbolje odgovara. ako ispoređujemo plašt brahiopoda zajedno s klopkama, što ih plašt izlučuje, s cistidom gimnolemnim briozoa, odnosno dijelom drška u entoprokta. Sam se polipid potpuno povukao u duplikaturu proksimalnoga dijela cistida, u koga je kutikula potpuno otvrdnula. Retraktori polipida premješteni su na stijenu cistida, te se taj podijelio u dva pomična komada (klopke). Paralelno s tim diferencirao se bazalni dio cistida u osobit muskulozan držak, koji nas živo sjeća drška loksosome. Oblici slični današnjoj loksosomi mogli su biti ishodište takovoj diferencijaciji brahiopoda. Uslijed općenog diferenciranja, a osobito uslijed diferencijacije drška, izgubili su brahiopodi plasticitet, a time i sposobnost za vege- tativan rasplod putem pupanja. Nijesam u literaturi naišao na navode glede regeneracione sposobnosti brahiopoda, jamačno je i ta u njih minimalno razvijena. Ništa se ne mijenja na stvari, ako se jedamput držak sekundarno izgubio, te je jedna klopka direktno na podlogu prilijepljena, kako je to u porodice U ra- niidae postalo pravilom. Čini nam se, da su brahiopodi već od svojih pređa naslijedili slabu sklonost za tvorenje stoloničkih nastavaka, pa se ta nesklonost poslije još većma učvrstila. | e) Pterobranhiji. Veoma je zanimljiva mala hrpa pterobranhia. Hatsehek ih zajedno s brahiopodima stavlja u isti tipus (Brachiolata) uz bok ambulakralija. Drugi ih same o sebi redaju uz enteropneuste, dok ih treći meću odmah uz briozoe (Ray Lankester, Delage). Mastermann (73, 74) ih (kao Diploehorda) posve odjeljuje od briozoa i brahiopoda i stavlja bliže hordatima. Nas sjeća cefalodiskus uvelike onog tipa entoprokta, što ga prikazuje sad loksosoma. Oblik je drškast, bez izrazita cistida, ali zato ipak pokazuje ektoderm polipida sličnu razvojnu tendenciju utoliko, što izlučuje kutikularnu tvorevinu s tom razlikom, što se ektoderm naknadno otkida od kutikule, i tako nastaje cjevasta tvorevina, koja služi životinji kao stan. Pored svega toga je cetalodiskus pokretan, i ako ograničeno, kako to i za loksosomu pretpostavljamo. Prema tomu je eetalodiskus ujedno tubikolna, drškasta, pokretna, ali gotovo sesilna životinja. To je zaista rijetka kombinacija. Pokretnost i drškavost uvjetuje, te je životinja solitarna bez stoloničkih nastavaka. Ipak to nije moglo ugušiti onu drugu tendenciju, što je probuđuje polusjedavi i ujedno tubikolni način života, a očituje se u vegetativnu rasplodu putem pupanja, kako ga i u loksosome vidimo. Kako pupovi tvore s roditeljem zajednički stan, nastaju kolonije, koje samo izvana po skeletu po- drškastih T kazuje zajedništvo, dok su inače konglomerat pojedinačnih persona. [ rotatora možemo vidjeti principijelno istih stvari u hrpe rizotida. Prema loksosomi je u tome razlika, što u loksosome leži zona pupanja na samom čaškastom dijelu (polipidu u užem smislu), dok u celalodiska imamo rijedak slučaj, da je zona pupanja sišla bliže bazalnom kraju drška. Najvjerovatnije je, da je ta osobitost nastala u svezi s načinom života, koji je sličan tubikolnom. Treba osobito naglasiti, da u samom procesu pupanja nastaje entoderm pupa (probavilo) na isti, tako zvani atipični način, kao u entoprokta i ektoprokta. Premještanje zone pupanja na bazalni kraj drška mogli bismo shvatiti kao proces, PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA, Sv. 14. 8 114 koji pripravlja tvorenje stolona, odnosno stolonizacije, a samo gibljivost, i ako neznatna da zaprečava realizaciju i dalji razvoj te tendencije, koja je na primjer u entoprokta prodrla, čim je slobodno gibanje napušteno. Sad će nam biti razumljive prilike u drugoga roda, što pripada pterobran- hijima, u rabdopleure, koji tvori prave stoloničke kolonije. Tubikolni život doveo je do prave sjedavosti, a ta je omogućila organsku svezu među ishodnom personom (00z0it) i deseendentima (blastozoiti\, koji nastaju pupanjem. Osobito je pri tome to, što persone, iako donekle stopljene u pravu koloniju, zadržavaju nesamo svoju djelimičnu samostalnost (kao u ektoprokta) nego i svaka svoj posebni drškasti dio, koji se nastavlja bazalno u osobit stolonički nastavak, a taj veže pojedine persone u jedinstvenu koloniju. Pupanje se više ne. zbiva na strogo personalnu dršku, koji se posve specijalizirao u organ za uvlačenje i izvlačenje polipida u kutikularnu cijev, nego je premješteno na manje diterencirani ,embrio- nalni“ dio stoloničkog nastavka. Taj stolonički nastavak pokazuje atipičku gradu. budući da u njemu nije zastupan ektoderm, a zato je ipak totipotentan, iako ne u čitavu prostranstvu (,crni stolo“). Po tome se stolo u rabdopleure. razlikuje od onoga u hidroida, a zato ipak nije potrebno odustati od toga, da se obje tvorevine nazivaju jednako stoloničkim nastavcima. Osobitost stolonizacije i koloniogonije u rabdopleure je znatna, te u tom pogledu vidimo veliku razliku prema hidroidima i tunikatima. Cijelost stolona u rabdopleure više nalikuje na kaulom hidroida nego na hidrorizu, a samo ova potonja odgovara potpuno stolonu (kolonijalni organ), dok je kaulom nešto osobito (kormijski organ ili dio). Stolonski sistem rabdopleure sjeća osobito kanloma monopodijalnih atekata sa zonom neprestana rasta i sio ispod primarnog hidranta. Sposobnost vegetacije (duljinskog rasta i pupanja) kao da je uglavnom mjesno ograničena (drškasti dio krajnjeg polipida). Tako zvani glavni stolo je nekud specijaliziran i manje plastičan te služi više kao organska sveza među personama kolonije. nego kao organ za vegetativno množenje. Potonje čini se da biva samo nu posebnim prilikama, na primjer za renovacije. Ovakve nas stolo- nijalne prilike sjećaju dosta stoloniferina među gimnolemnim briozoima: Ondje čine osnovu korma cjevaste, reducirane persone bez polipida (dakle sami cistidi), kroz koje se sredinom i uzduž njih provlači funikularni konopčić ili vrvca (kordon). Funikularni se konopčić nadovezuje od jednog ,članka“ (kaularijska persona) do drugog, te čini kao neki stolonski sistem. Razlika je između te funikularne vrvce i stolona u rabdopleure osobito to, što u briozoa stoloniterina ostaje kožni sloj. (ektoderm s mezodermalnim oblogom tjelesne šupljine) do kraja u svezi * kutiknularnim skeletom, kako je to u potpunih polipoidnih persona briozoa, te je dunikularni kordon čisto mezodermalna tvorevina. U rabdopleure je vanjski skelet (stambena cijev) odmah od izlučenja ovamo izoliran od kožnog sloja, te stolo ima na sebi vlastiti ektoderm, koji izlučuje svoj poseban hitinski kutiku- larni skelet. Nije mi poznato, da bi tkogod opisao bio za rabdopleuru vegetativno umna: žanje putem odjeljivanja komada stolona ili pupova. Prema sađanjem našem znanju o gradi i organizaciji rabdopleuri ne može se takovo što ni očekivati. Stolo za razvoja naskoro gubi veliku i općenu plastičnost, a personalnost je sustojnilr dijelova kolonije dosta oštro izražena, a personalni udjeli cijevi odijeljeni su dija: tragmama, kroz koju prolazi samo stolo. Poznata je produkcija nepotpunih persona 115 (hibernakula? kao u nekih briozoa) kao i nastup renovacionih pupova u stano- vitim prilikama (Šepotijev, 98). H. Tunikati: Prelazimo na posljednju, za nas veoma zanimljivu hrpu sjedavih životinja s vegetativnom propagacijom, na tunikate, najbliže srodnike kralježnjaka. Djelo- vanje sjedavog načina života u smislu naginjanja na vegetativni način rasploda putem uvećavanja plasticiteta proželo je cijelu organizaciju te je preneseno naknadno nesamo na veoma rane embrionalne stadije, tako te je primarna persona (00z0it) često potpuno prolazna, nego se ta tendencija tako uvukla u samu organi- zaciju, da je i u nekih hrpa tunikata, koje se vratiše slobodnu načinu života, odnosno postadoše sekundarno plutavima, kao što su to bile ličinke svih hrpa od početka, ostala ta tendencija djelatnom i dalje unatoč promjeni u načinu Života, i ako je baš taj faktor bio odlučan kod razvoja te tendencije (pirosomide, salpide i doliolide). Nešto slično vidimo u hidrozoa s osobitim slučajem sifonolora, a i od plutavih se meduza nekoje umnažaju vegetativno. a) Ascidije. Nas najviše zanimaju prilike u sjedavih ascidija. Kopelati nas se nikako ne tiču, a taliacee tek u drugom redu, jer su pouzdano izvedeni oblici s učvršćenom pravilnosti u svakom pogledu, a ove se dadu razumjeti tek, izakako smo upoznali prilike u sjedavih ascidija. Rekosmo, da u hidromeđuza ima pupanja, ali prave stolonizacije nema. U taliacea nesamo da ima stologonije, nego je ona osobito specijalizirana (divizionalna stologonija). Za razliku prema briozoima, koji su svi od reda kolonijalni, i hidroida, koji su većinom takvi, ima među ascidijama, i ako su sve sjedave, podosta solitarnih oblika, koji se uopće vegetativno ne umnožavaju, ali zato obično veće izrastu, a često imaju osobite drške, veoma debelu testu te korjenaste nastavke, koji služe pričvršćenju i odgovaraju radicelama u drugih hrpa. Pored solitarnih ascidija bez vegetativnog umnažanja ima ih mnogo, koje se umnažaju pupanjem, a ti blastozoiti redovito ostaju u organskoj svezi tvoreći kolonije. Izuzetak čini na primjer jedna klavelinida (dijazona), u koje se blasto- zoidi naknadno odjeljuju te živu solitarno. Ascidije pupaju na veoma raznolike načine. Već u celenterata jednostavne organizacije prema onoj u ascidija vidimo pupanje raznolike vrste. Jedamput nastaje pup na personalnom dršku polipa, drugi put na samom čaškastom dijelu polipa (pupanje meduze na sinkorine- polipu), treći put na apersonalnim dijelovima kolonije ili korma (kaulomu ili rizomu t. j. stolonu). Veliku raznolikost pokazuje osobito pupanje na samoj hidro-meduzi, Osobit je slučaj u margelida s ,atipičnim“ pupanjem na manubriju bez sudjelovanja materinskog entoderma, što nas sjeća prilika u briozoa. Ipak ne imponiraju sve te raznolikosti osobito poradi neznatne organizacije hidrozoa, jer ta ne da, da se slika ejelosti glede pupanja znatno mijenja radi mjesnih prilika. U aseidija s njihovom znatnom organizacijom stvar je drugojačija, te su prilike lokalizacije pupanja znatan taktor. U principu radi se ipak uvijek o jednoj te istoj stvari. Manje ili više oštro ograničeno mjesto na primarnoj personi (00zoit) embrionalizira se ili po: staje veoma plastično, te nastaje proliferacija, koja dovodi ili direktno do razvoj: * Ilo noga rasta, kome je rezultat nova persona, ili je rast iznajprije više indilerentan, te rezultira apersonalna izraslina, na kojoj se proces proliferacije ponavlja, ali je ovaj put rezultat personalan. Teško je odrediti, je li apersonalna izraslina sekun- darna tvorevina, nastala time. što se nekada personalni pup postepeno reducirao i sve više gubio personalan karakter, kako bi se to moglo lako zamisliti. Na apersonalnoj izvaslini samo su donekle vidljive biljege specifične organizacije (stolo u klaveline). te se čini. kao da je organizacija u razvoju zaostala na manje ili više embrionalnom stadiju, što naravno samo olakšava dalju prolileraciju. Da može taj apersonalni dio — stolonički nastavak — postići i viši stepen razvoja, vidimo na pirosomidama i taliaceama, koje su uopće izvedđeniji oblici. Jamačno s tim u svezi se razvila u njih tipična divizionalna stologonija naprotiv prvotne i jednostavnije gemacionalne stologonije, pored koje ostaju blastozoidi u pravilu u trajnoj i organskoj svezi sa stolonom i prema tome s čitavom kolonijom. U ascidija ima lokalizacija vegetacione točke znatan utjecaj na cio tijek vegetativnog razvoja. Pored toga dolazi u obzir i vremenska relacija, jer nije svejedno, u kom se razvojnom stadiju oozoita aktivira tendencija za vegetativni rasplod (proliferaciju). Među ascidijama ima oblika, u kojih se ta tendencija javlja gotovo na embrionalnom stadiju razvoja, kako to biva u ,kat eksohen“ kor- mijskih silonolora među celenteratima. Nije nam zadaća sad ovdje prikazivati čitav prijegled svih opažanih raznolikosti te ih s našeg“ stanovišta protumačiti. Bit će dosta, ako spomenem samo neke veće hrpe ili skupine, Jednu skupinu čine ascidije s tako zvanim palealnim ili atrijalnim pupanjem. Osobitost je te vrste pupanja pored ostaloga u tome, da pri stvaranju pupu ne sudjeluje entoderm ni kakav dalji derivat entoderma. Ovakvo se pupanje naziva rado atipičnim. te mu se pripisuje osobita važnost s obzirom na nauku o tjelesnim ili embrionalnim listovima. Ja sam nijesam sklon pridavati toj stvari osobitu važnost. Pored toga, što ima čitavih hrpa s te vrste atipičnim pupanjem. kao što su eutoprokta, ektoprokta 1 pterobranhija. vidimo je među hidrozoima, koji imadu u pravilu tipično pupanje, u hrpe hidromeduza u margelida. Ta i za embrionalnog razvoja iz jajeta postaje embrionalni entoderm iz embrionalnog epiblasta ili ektoderma ili bolje iz prvotno jednostrukog sloja. Kako i pup može samo iz embrionalne ili embrionalizirane (pomlađene ili reducirane): tkani postati. to je jasno, da će biti prilično svejedno, da li je začetak pupanja vezan na nešto manje ili nešto više embrionaliziran početak. To će biti najčešće funkcija osobitih prilika mjesta i vremena. Od principijelne važnosti stvar svakako nije: Osobitost je piloričnog ili ezofagičnog pupanja u tome, da se: vegetativni zametak zasniva u dva sprvine sasvim odijeljena dijela. koji se naknadno stope u jedinstvenu osnovu (abdominalni i torakalni pup). Pored sve neobičnosti toga procesa opet nam izlazi razumljiv. kad uzmemo u obzir embrionalni razvoj spol- noga začetka. gdje je razvoj kombiniran s metamorfozom, te su često: osnove bitnih dijelova ličinke rastavljene i udaljene međusobno, a da se naknadno srastu u cjelinu. Sve su to sekundarne stanovitim prilikama izazvane moditikacije. Pseudostolonijalno pupanje pojavljuje se još na ličinkama oozoita (distaplija) te je svakako osobito modificirano. Nije lako odlučiti. da li je pseudostolonijalno pupanje derivat običnog stolonijalnog s reduciranim i divizioniranim: stolonom ili je derivat direktnog atrijalnog ili tome slična pupanja. Od većeg je interesa za nas tako zvano postabdominalno dijeljenje (veoma nezgodan naziv, jer se nikako ne radi o prvotnom dijeljenju), kako je opažano 117 u poliklinida. Čitav bazalni kraj oozoita izrasta u stolonički nastavak — post- abdomen, dok inače izrasta samo veoma ograničen dio toga kraja. Kao u talijacea, tako se i ovdje vegetativni nastavak još prije diferencijacije odjeljuje u poprečne dijelove (divizionalni pupovi), koji se svaki za se razvija dalje u po jednog blastozoida. Dakle je to indirektno pupanje s uranjenim odjeljivanjem vegeta- tivnih klica, koji mogu naknadno opet u bližu svezu stupiti (divizionalna stolo- gonija u smislu Deegenerovu nasuprot gemacionalnoj ili pseudostolonično pupanje po Korsehelt-Heideru). O kakvoj heterotomiji (Deegener 26, strana 657.) ne može biti govora. Osobitost postabdominalnog stolona kao osobita oblika vegetativnog nastavka još je u tome, što u nj zalazi srce, dakle jedan bitan dio personalne organizacije oozoita. Va je osobitost poglavit povod kontroverzi u shvaćanju prave prirode bazalnoga nastavka (postabdomen — stolo). Međutim ja ne nalazim u premještenju srca u vegetativni nastavak ništa vanredno. Treba imati na umu, da i u ascidija s neprijepornim stoloničkim nastavkom. kao većma lokalnom izraslinom bazal- noga kraja. redovito zalazi u nj nastavak epikardija. Lako je dakle moglo doći i do premještenja čitavoga srca u svezi s proširenjem nastavka. I drugdje vidimo prilikom premještenje bitnih personalnih dijelova u tjelesne nastavke (— ai stolo je na koncu tjelesni nastavak, koji je naknadno izgubio personalni karakter —). Tako se na primjer premješta u nekih ciripedija spolna žlijezda u držak. To pak biva pored samih poliklinida i u nekih drugih aseidija (odijeljeni pupovi u distaplije). Zališna je dakle svaka prepirka o tome, što je taj bazalni nastavak u poliklinida, jer je svakako apersonalan i služi vegetativnom umnažanju (pro- pagaciji). Osobito je to jasno, kad taj tobožnji ,postabdomen“ poraste i raz- granjuje se preko svake mjere (cireinalium). Nije ni potrebno uzimati, kako to Korsehelti Heider čine, da je stolo ovakav, kakav je u poliklinida. postao iz gotova tipičnoga stolona, kako ga nalazimo u klaveline. Stolo se poliklinida razvio svojim putem na temelju istih razvojnih tendencija samo u nešto osobitu smislu. Ne mora biti sve, što zovemo stolonom te služi za vegetativne svrhe, do u detalje po građi i načinu razvoja identično. Identična je uvijek samo ten- dencija, koja u izvjesnim prilikama dovodi do aktiviranja stoloničke tvorevine, a način razvoja u posebnome određivali sui drugi faktori, kao općena razvojna ili organizaciona tendencija dotične razvojne linije, posebne životne prilike (običaji), organizacija it. d. Poliklinidi čine bez sumnje u pogledu stologonije jednu posebnu razvojnu grančicu. Najviše nas dakako zanima čista i tipična stologonija, kako ju vidimo samo u jedne (po nekima dvije porodice: Clavelinidae i Perophoridae) hrpe ascidija. koju jedni broje među monascidije, a drugi među socijalne ili sinascidije. Pored specijalnih bazalnih nastavaka, koji služe isključivo prihvaćanju za pod- logu. pa ih možemo nazvati korjenastim nastavcima ili radicelama, izrasta ili pupa na bazi oozoita plazavi stolonički nastavak s neodređenim vršnim rastom, koji se potpuno jednako vlada kao hidroriza u hidroida te je potpuno aperso- nalan. Pored prvotnog vegetacionog vrška, koji služi samo duljinskom rastu samog apersonalnog nastavka te drugotnih vegetacionih pupova, koji se kasniie pojavljuju na stranama prvotnog stoloničkog nastavka, a dovode samo do raz- granjenja istoga nastavka, razvijaju se na gornjoj slobodnoj strani stolona specijalni pupovi ili vegetacioni vršci, iz kojih se razvijaju potpune persone — blastozoidi. Ovi vegetacioni vršci imaju ograničenu sposobnost rasta i daju samo po jednu 118 personu, a nikakvih apersonalnih dijelova (u perofora su blastozoidi ponešto drškasti), i tako ne dolazi do razvoja korma. U stolonijalnih aseidija pokazuje, kako već spomenusmo, stolo, (koji od- govara rizostolonu), osobitu organizaciju, budući da u nj zalazi izdanak perikarda, i tako su sva tri tjelesna ,lista“ u njemu razvijena. Plastičnost stolova ima nekih granica. Ascidijski cenosark može slično kao onaj u hidroida i skitopolipa na neko vrijeme preživjeti propale personalne dijelove persona i postati ishodištem nove kolonije. I umjetno odrezani dijelovi stolona mogu se razviti u potpune persone (Drieseh 32), i tako dolazi do umjetnih propagula ili Irustula, a u starijih klavelina opažao je Seeliger (90), da se ,cenosark“ stolona može i sam od sebe podijeliti kao tobožnji postabdomen poliklinida, a iz svakoga dijela postaje po blastozoid. Nije mi ipak poznato, da bi bila opažana tvorba pravih slobodnih propagula, a kamo li što kladogonijima slično. Takova šta ne može se već poradi toga očekivati, što se stoloni ascidija drže kruto podloge i ne tvore rizokaulome. U svemu je u tunikata determinacija kudikamo veća nego u hidroida. b) Pirosomide i talijaceje. Glede stologonije u plutavih tunikata (pirosomida, taliacea), koji su jamačno proizašli iz sjedavih, te je došlo tijekom razvoja do znatne specijalizacije i dite- rencijacije, rekao sam već prije sve, što je najpotrebnije. Generaciona mijena, koja je u sjedavih ascidija na temelju sposobnosti vegetativnog rasploda, a osobito stologonije, pripravljena, dosiže viši stepen razvoja u tunikata, koji postadoše plutavi (kopelati čine jednu aberantnu granu, koja ovamo ne dolazi u obzir). Iz daljega sjećaju nas te prilike plutavih hidrozoa (osobito sitonolor4). Plutavost dovodi do točnijeg zaobljenja i ograničenja individualnosti, a ovo djeluje protiv tvorenja vegetativnih propagula, koji se imaju odjeljivati. U doliola ulomci stolona (,frustulama“ slični) putuju pasivno, ali ne ostavljaju u prvu ruku ishodnu »koloniju“. To više prijaju te prilike odjeljivanju personalnih dijelova (blasto- z0ida), koje se već u sjedavih ascidija gdjegdje javljalo (dijazona s potpunim odjeljivanjem, a ditomidi, poliklinidi i dr. s nepotpunim odjeljivanjem). U doliola ima stanja, koja sjećaju korma, ali se moraju posebno prosuditi, jer su na osobit način postali. Sve u svemu možemo reći, da tunikati, slično kao ekto- prokti, ne naginju tvorenju apersonalnih dijelova kolonije u onoj mjeri, kako smo to vidjeli u knidarija. -1 28. Popis literature. . Allman G. J., On a mode of reproduction bey spontaneous lišsion in the Hydroida. Quart. Journ, Micr. Se. Vol, XI. 1871. . Allman G. J., A monograph of the egymnoblastic or tubularian_ Hydroids. London. 1872, . Allman 6. J.. On the structure and developpement of Myriothela. Phil. Transact. Vol. CLXV. 1875. . Allman G.J., On the structure and systematic position of Stephanoseyphus mirabilis .... Trans. Linn, Soc, Vol. 1. 1875. . Allman G. J.. Diagnoses of the new genera and species ol Hydroida. Journ. Linn. Soc. Vol. XII. 1876. . Allman G. J., Report on the Hydroida dredged by H. M. S. .Challenger“ 1. and 2. Vol. 7. and 23. . Annandale N., The tauna of brackish ponds at port Canning. lower Bengal. P. IV. Hy- drozoa. Rec. of the Indian Museum. Vol. I. 1907. . Bedot M., Notes sur les Hydroides de Roseoff. Arch. de Zool. exp. et gen. "1. VI. 1911. . Bedot M., Nouvelles notes sur les Hydroides de Roscolt. Areh. de Zool. exp. et gćn. T. 54. 1914. . Beneden van P. J.. Recherches sur 1 embryogćnie des Tubulaires et | histoire naturelle des diffćrents genres de cette famille qui habitent la cote_d' Ostende. Nouv. Mem. Acad. Bruxelles. T. XVII. 1844. .Beneden van P. J.. Recherches sur la faune littorale de Belgique. Mem. Acad. Belgique. Vol. 36. 1867. . Bigelow R. P., On reproduction by _budding in the Diseomedusae. John Hopkins Univ. Cire. Vol, 9. 1892. . Billard A. Contribution a 1 ćtude des Hydroides etc. Ann. Se. Nat. Zool. Vol. XX. 1904. .Billard A., Note sur un nouveau cas de scissiparitć chez les Hydroides. Bull. du Mus. d* hist. nat. 1911. . Bonnevie K., Hydroida. Den Norske Nordhavs Expedition. 1876.—1878. Christiania. 1899. . Boulenger Ch. L., On Moerisia lyonsi, a new Hydromedusan from Lake Qurun. Quart. Journ, Micr. Se. Vol, 52. 1908. . Bourne G. C., Notes on the Hydroids of Plymouth. Journ. of the mar. biol. Ass. N, S. L 1889/90. .Braem F., Die Knospung der Margeliden, ein Bindeglied zwischen gesehlechtlicher und ungeschlechtlicher_Fortptlanzung. Biol. Centrbl. Vol. 28. 1908. . Broceh H., Vergl. Hydroidenuntersuchungen III. Vergl. Stud. an Adriatischen Hydroiden. Det Kgl. Norske Vidensk. selsk. skrifter. 1911. . Brown E. T., Report on some medusae from Norway and Spitzbergen. Bergens mus. aarborg. 1913. . Calkins G. N., Some Hydroids Irom Puget Sound. P. Bost, Soc. Nat. Hist. Vol. 28. 1899. . Campenhausen B. von. Hydroiden von Ternate. Abh. Senekenberg. Ges, Bd. 23. 1897. . Cerfontaine P., Recherehes expćrimentales sur la rćgćnćration et |' hćtćromorphose chez Astroides calyeularis et Pennaria Cavolinii. Areh. de Biol. I. 19. 1902. . Claus C., Uber die Entwicklung des Seyphostoma von Cotylorhiza, Aurelia und Chrysaora, sowie iiber die systematische Stellung der Seyphomedusen. Arb. d. zool, Inst, Wien und Triest. Vol. 9. u. 10. 1891., 1892. A Dalyell J. G., Rare and remarkable animals of Scotland. London, 1., 11: 1847/48, 120 26. Deegener P., Versuch zu einem System der Monogonie im 'Tierreiche. Zeitschr. [, wiss. Z00l. Bd. 113. 1915. 27. Delage Y, et Hć6ćrouard E. Traite de Zoologie conerčte. Paris. 1.—VIII. 28. Dendy C., On a free swimming Hydroid, Pelagohydra mirabilis. Quart. Journ. Micr. Se. Vol. 46. 19083. 29. Derzhavin A. Caspionema pallasi, eine Međuse des Kaspischen Meeres. Zool. Anz. Bd. 89. 1912. 30. Driesceh H., Tektonisehe Studien an Hydroidpolypen 1.. 2. u. 3. Teil. Jen. Žeitsehr. 1. Nat. Wiss. Bd. 24, 1890. u, Bd. 25. 1891. 31. Drieseh H., Heliotropismus bei Hydroidpolvpen. ZooL Jahrb. Syst. Bd. 5. 1890. 32. Drieseh H., Studien iiber das Regulationsvermogen der Organismen. VI. Die Restitution der Clavellina lepadiformis. Arch. 4. Entw..Mech. Bd. 14. 1902. , 38. Dons C., Hydroid-Bemerkungen 1. Rhizogeton nudus Broch und Halecium curvicaule Lorenz neu fiir die Fauna Norwegens. Tromsć museums aarsh. 34. 1912, 34. Gast R. et Godlewski E., Die Regulationserscheinungen bei Pennaria_ (avolinii. Areh, i. Entw.-Mech. Bd. 16. 1908. 35. Goette A., Abh, z. Entw.-Gesch. d. Liere. 4. Entwicklungsgeschichte der Aurelia aurita und Cotylorhiza tuberculata. Hamburg-Leipzig. 1887. 36. Grobben C,, Claus. C., Lerbuch der Zoologie. Marburg i. H. 1909. 37. Hadži J., Uber das Nervensystem von Hydra. Arb. d. z00l. lnst, Wien-Lriest. Bd. 17, 1909. 38. Hadži J., Einige Kapitel aus der _Entwicklungsgeschichte von Chrysaora. Arb. d. 2001. Inst. Wien-Tr.est, Bd. 17. 1909. 39, Hadži J., Die _Entstehung der Knospe bei Hydra, Arb. d, zool. lust. Wien-'Triest. Rd. 18. 1909. 40. Hadži J., O podocistama u skilopolipa (Chrysaora), Knj. 190. .Rada“ Jugoslav. akad. znan. i umjet. Zagreb, 1912. 41. Hadži J., Poredb, hidroidska istraživanja III. Haleciella microtheca, Georginella diaphana. Halanthus adriaticus, Campanopsis elausi i o porodici Campanopsida uopće. 202. knjiga .Rada“ Jugosl. akad. znan, i umjet. Zagreb, 1914. 42. Hadži J., O regeneraciji (renovaciji) hidranata u tekatnih hidroida. 208. knjiga .Rada“ Jugoslav. akad. znan, i umjet. Zagreb. 1915. 48. Hadži J., Rezultati biologijskih istraživanja Jadranskoga mora. Hidroidi I. Camella vilae- velebiti; Croatella. ,Prir. istr. Hrv. i Slav.“. Sv. 7. Zagreb. 1918. 44. Hadži J., Rezultati biol. istr. Jadranskoga mora. Porifera Calcarea 1. Clathrina_ blanca (Mikl. Macl.): grada i razvoj s osobitim obzirom na opća pitanja o spužvama. ,Prir, istraž. Hrv. i Slav.“ Sv. 9. i 10. Zagreb. .1916/17. 45. Hadži J., Rezultati biol. istr. Jadranskoga mora, Hidroidi 11. Halocoryne epizoica: Latlodina vilae-velebiti. ,,Prir, istr. Hrv. i Slav.“ Sv. 11. i 12. Zagreb, 1917. 46. Hallez P., Bougainvillia Iruticosa Allm. est le lacies d' eau agitće du Bougainvillia ramosa Van Ben. (. R. Acad, Se, Paris. 1. 140. 17. Hallez P.. Rhćotropisme de quelques Hydroides monosiphonćs et de Bugula, (/, R. Acad. Se. Paris. I. 141. Ž 48, Hardy W, B., On some points in the histology and development ol Myriothela phrygia, Quart, Journ. Micr. Se. Vol. 32. 1891. 49, Hartlaub CI, Zur Kenntnis der Gattungen Margelopsis und Nemopsis. Nachr. Ges. d. Wiss. Gottingen. 1899. 50, Hartlaub (I. Revision der Sertularella — Arten.. Abh, nat, Ver. Hamburg. Vol. 16. 1901- 51. Hartlaub CI, Referat o ,Dendy, On a free swimming Hydroid. Pelagohydra mirabilis: Quart. Jonrn. Micr, Se. Vol. 46. 1908.“. Biol. Centrbl. Vol. 10. 19083. 52. Hartlaunb CI, Die Hydroiden der Magalhaensischen Region und chilenisehen Kiiste. Zool, Jahrb, Suppl. 6. 1905. 58. Hatsehek B., Das neue zoologisehe System, 1911. 34. Hesse R, u, Dotlein F., Tierbaun u. Tierleben. 2 Bd. Leipzig. 1910.—1914. 55. Hiekson S. J. and Gravely F. H., Hydroid Zoophytes. Nation. antaret. Exped. nat. Hist. Vol. 8. 1907, 96. Hinceks T. A history ol the british Hydroids Zoophytes. London. 1868, 57. Hineks T., Contributions to the history of the Hydroida. An, Nat. Hist. Vol. 10, 1872. 62. 79. BU. B2. BR. BI. . Masterman A. T., .Keumnna A.. Morphologie des (Coelentćres. Ann. de la Soc. rov, zoolog. et malacol, de Bel- l B | i gique. Vol. 43, 44. et 46. . Kennel J. v.. Uber Teilang und Knospung der 'Tiere. Dorpat. 1888, . Korsehelt E. u Heider (., Lehrbueh d. vergl, Entwgesch, d. wirbellosen'Tiere. Allgem. Teil 4. Absechn. Ungeschl. Fortpilanzung u. Regeneration. Jena. 1910. . Korsehelt E., Zum Wesen der ungeschlechtlichen Fortpflanzung. nebst Bemerkungen iiber ihre Beziehungen zur geschlechtlichen Fortpflanzung. Zeitschr. 1. wiss. Zool. Bd. 117. 1917. Kramp P.. Report on the _Hydroids collected by the Danmark expedition at north-east Greenland. Danmark — Eksped. til Grčnlands nordost kvst 1906—1908. BV, N97. Kobenhavn. 1911. 3. Kiihn A. Sprobwachstum und Polypenknospung bei den Thecaphoren. Studien zur Ontoge- nese und Phylogenese der Hydroiden. Zool. Jahrb. Vol. 28. Anat. 1909. . Kiihn A., Entwicklungsgesehichte und Verwandschaltsbeziehungen der Hydrozoen. 1. Die Hydroiden. Ergebn. u. Fortsehr. d. Zoologie. Jena. Bd. IV. 1913. .Lacaze-Duthiers H. de, Faune du Golf du Lion. Le memoire. Arch, de z00l. exp. et gćner. Sće, 3. Vol. 9. 1897. 56. Lang A., Uber den Finfluss der lestsitzenden Lebensweise au die Thiere ete, Jena. 1888. . Lendenfeld R. v.. Uber eine eigenthiimliehe Art der Sprossenbildung bei Campanulariden. 2001. Anz. Bd. VI. 1883. . Linko A, K., Fauna Rossiji. Hydroidea. St. Petersburg. Vol. 1, 1911. . Loeb J., Untersuchungen zur physiologisehen Morphologie der Thiere. 1. Organbildung und Wachstum. Wiirzburg. 1892. . Loeb J., Vorlesungen iiber die Dynamik der Lebenserscheinungen. Leipzig. 1906. . Lorenz L. v., Polypomedusen von Jan Mayen. Die internat. Polarforseh. 1882—88. Die Osterreich. Polarstation Jan Mayen. Bd. IIL. 1886. . Marktanner-Turneretseher G.. Die Hydroiden des k. k. naturhistorisehen Holmu- seums. Ann. K, K. Hofmus. Wian. Bd. V. 1890. . Masterman A. T., On the Diplochorda. Quart. Journ. Micr, Se. Vol. 40. 1898, 1 On the further anatomy and budding processes ol cephalodiscus. Proc, Ray. Soc. Edinbrogh. Vol. 89. 1900. :; Mayer P. und Lo Bianco S, Spongicola und Nausithoć, Zool. Anzeiger. Bd. 13. 1390. . Meresehkowsky C. de, Studies on the Bydroida. Ann. Nat. Hist. Nol, 1. 18%8, . Metsehnikoff E., Medusologisehe Mittheilungen. Arb. d. 2001. Inst. Wien-Iriest. 1, 6, 18806. . Motz-Kossowska S., Sur 1 action morphogene de 1 ea en mouvement sur les Hy- draires. €. R. Acad. Se. Paris. Vol. 137. 1903. Motz-Kossowska S. Contribution a la connaissance des Hydraires de la Mediterranće oceid, II, Hydraires valyptob'astiques. Areh. de Zool. exper. Vol. 6. 1910—11. Miller H. (C.. Die Regeneration der Gonophore bei den Hydroiden und ansehliessende biolog Beobachtungen II. Thecata, Arch. £. Entw.-Meeh. d. Org. Bd. 38. 1914. . Murbach L., Hydroids from Woods Holl. Quart. Journ. Micr, Se. Vol. 42. 1899, Nutting Ch. (.. American Hydroids 1. The Plumularidae. U. S. nation. Mus. Spec. Bull. 1900. . Nutting Ch. €. American Hydroids IL. The Sertularidae. U. S. nat, Mus. Spec. Bull. 1904. . Pieper F. W., Rrginzungen zu ,Heller's Zoophyten ete. des adriatisehen Meeres“. Zool. Anzeiger. Bd. 7. 1884. . Sars G. 0., Uber die Entwicklung der Medusa aurita und der Cyanea aapillata. Wiegemann's Arch. f. Nat. g. Vol. 1, 1841. 3. Sehandinn F., Haleremita cumulans n, g.. n. sp. ein neuer mariner Hydroidpolyp. Sitzber. Ges. naturl. Freunde. Berlin. 1894. . Sehneider K, C., Hydropolypen von Rovigno, nebst Ubersicht iiber das System der Hydro- polypen im Allgemeinen. Zool. Jahrb. Syst. Bd. 10. 1895. Sehulze F. E., Tiarella singularis, ein neuer Hydroidpolyp. Zeitschr. 1. wiss. Zool. Bd. 27. 1876. Sehydlowsky A., Matćriaux relatils a la faune des polypes hydraires des mers aretiques 1. Les Hydraires de la mer Blanche, le long du littoral des iles Solowetzky. Trav. Soc. Univ. Kharkov, Vol. 36. 1902. 92. 98, 94. 98. 96. STE Bl BEBE 100, . Seeliger 0. Zur Entwicklung der Ascidien, Kibildung und Knospung von clavellina lepadi- formis. Sitz. ber, Akad. Wien. Bd. 35. 1882. .Stechow E., Hydroidpolypen der japanisehen Ostkiiste. 1. Athecata_ und Plumularidae. Abh. Akad. Wiss. Miinchen. Suppl. 1. 1909, Stevens N. M. Regeneration in Antennularia ramosa. Arch. 1. Entw, mech. Bd. 15. 1902. Šepotijev A., Die Pterobranchier. Zool. Jahrb. Anat. 1. Rhabdopleura Bd. 28. 1906. II. Knospung von Rhabdoplenra Bd. 24. 1907, 1. Knospung von (Cephalodiscus, Bd. 25. 1903. Thompson d! Arey W. The Hydroid Zoophytes ot the William. Barents. Exp. 1881- Bijdr. tot de Dierkunde. 10, Aflw, 1854. : Thompson d' Arey W., The Hydroida of the Vega-Exped. Vega Exped, Vet.. Jakttagelser IV. 1887. Thornely L., Supplementary report u on Hydro'd Zoophytes of L. M. B. €. District. €. Liverp. biol. So :. Vol. 8. 1894. Vanhčffen E. Die Hydroiden der deutsch. Sidpolar-Exped. 1901 —1903., Deutsche Siuid- polar-Exped. 1901—1903.- Bd. NI. Zoologie III. 1910. Weismann A. Uber eigentiimliche O gane bei Endendr um racemosum. Mitteil. Stat, Neapel Bd. III. 1882. Weismann A. Die Entstehung der Sexnalzellen Lei de: Hydrome lasen. zugleieh ein Beitrag zur Kenntniss des Baues und der Lebenserseheinungen dieser Gruppe. Jena. 1883. Will L., Acaulis primarius Stimpson. Ein nener Ostseebewohner. Sitzber. u. Abh. d. Nat- forseh, Ges. Rostock. Bd. V, 1913. Sadržaj. Strana void -pečača za. ijetšrja. nezteđ en rene oh, kddpnnt e je, Bučenkauvio i < da 18 39 I. Specijalni dio . . |... ko#£, Karan sa mlaegnaim> veciso: E s KR 40 1. Opis planktoničkog Suina vrste Halecium pusillum (M. Sars) .. . 4.4.4... 40 2. Opažanja o postanku kladogonija na bentoničkim kormima vrste Ifalecium pusillum (M SADE) onda sega E NAR PJEV vora dide ro Ma ter re PJ S ge 42 amKormorenezan mm ro A dajes odi Ani advaiksad zna e 42 maeRazvojakladoco nama rov o O o Ka A Zoka 46 e) Osvrt na literaturu . , . dna E ZOB kana Pa S LLESJE Va Vij 49 3. Kladogonij vrste Flalecinm sal čtea Bibi s ROJ: BE. BSOIJA Mirna 50 Nis Qin guza s rao bd dkor o a zatre kade sas raki Gee brškje sno BKI 1. Dolaženje kauličnih stolona u hidroida . BY A. Atekatni hidroidi . B7 B. Tekatni hidrvidi : 59 2. Bitnost i geneza stolonizacije i «oMišeGiić u nidedida 63 A. Stolonizacija kao osnova kolonijalnosti . . . 4.4... 63 PesemaokihraroidikaovRekundarnoniornje: <: o a A g a E 64 apRlitavishiaxoi dna a a E SRE REL E A LA s s e E o vd 64 bEnzavinišplazavridrordi“". mo ave lo e rd o oja EJ koe e as ao 2 ae 66 e) Utaknuti hidroidi . . . .. šo a keta so oč amo osi sranju kote 68 2 Razni drugi solitarni hidroidi jao KOM GBS ENES UŠ SK Ag ćen ode 69 sinazvojikolomjalnostišušinironia zam m I ća a S. a 72 ns Postanaksišlifnrosti mzostolonaj“ > mama g San PK SRB rana ka MOM. 1 72 b)PJernostavne rizostolonijske: kolonije IT PEEK. dk o So RO. M o 74 osRnokanirčveškolonije ana, por pana Sva ra. pera omar 75 d)kKormijakewkolonijastni kuoa sg Muči. robaačnće . Pokgine x Mo ope love 77 o)hMonopodijalmikomnik Sarat. 08. o 0Rproe Gen vate) ona. 4. Melč kia 3 77 Bk Simpodirjalmihkormi#hsčae, PREJSMjene GO ei ok ao: JA levisi < 77 TeKanlostolonis stsrvava. u, sbekognjh. £0. Sečan zeeštacjem, Matilaj suo prona). 78 a) Bohatomja KARAsuRujem, ma Sagan nus: < Kool. ih KONVOJA ast: 78 a) Stologonija kao vrsta monogonije . . . 2. 4. 79 e) FRazvoj raznihustologonija! Sektor. retbenaču os Pjoeao s ska guauj: Komisjkena- vs zike < 82 o)yvRizastolovonijaa keg rex orka vis! tko rekitšj dam Pasa e kžairookski + ke ao lieboki ac 82 8) Kaulostologonija_ . . . šk poj drek tok Rick: cačkčačkć = KJ gavačkes < B4 y) Divizionalna kauliatologinija. Propagulacijasasii 2 «hE osa dica - 8 OeKladogonija, sžjas votetijese hod voku 3, s gašadeći Boko ski gio go leda: 86 E. Funkcija kaulostolona i Koouoponija bs keg arajašie zarana dado: Uiadandć 89 WgPribikexu kojimansesatolom' javljaju 02 00 0 o o a i a e 92 3. Stolonizacija i stologonija u ostalih životinja... . 4 a 98 A. Sveza između sjedavosti i stolonizacije , . ... . '*. Srakakem: Crime 99 B. O faktorima, koji uvjetuju razvoj koloniogonije s pomoću Melogenije s ad te 100 124 ('. Prilike u protozoa D. Prilike u spužava E. Prilike u knidarija a) Hidroidi (općeno) b) Skilopolipi €) «Antopolipi . .4.«< u. Bh: F. Prilike u ktenolora G. Ostale niže životinje a) Entoprokti žktade < b) Ektoprokti ili mahovnjaci e) Rotatoriji, ciripediji, ehinodermi U Brahiopodi si" sa puta a REK e) Pterobranhiji H. Tunikati a) Ascidije š ž b) Pirosomide i talijaceje . Popis literature Opis slika. Slika 1, Planktonički kladogonij vrste Haleciunm pusillum (M. Sars). A, čitav kladogonij mn prirodnom položaju za plutanja: pogled sa strane: h, hidrant: A, hidrokaul: s, — s, stolonički nastavci. B., isto. pogled ozdola. C, centralni dio kladogonija većma povećana: “, dijafragma hidranta. D—F, vršci stoloničkih nastavaka. Svi su crteži redom crtani po konzervisanim objek- tima, a s pomoću sprave za mikroskopsko crtanje. Svi su crteži originalni. Slika 2. Sterilni kormi vrste Halecinm pusillum (M. Sars) za kladogonije. Objekti potječu iz Trsta (1912.). &1., mladi kladogoniji: A», bidroriza: h, hidranti: s,—s,, pravilno poredani, ali još nedorasli stolonički nastavci kladogonija. Slika 3. Kormus vrste //alecvm pusillum (M. Sars) s tipičnim i potpuno vazvijenim kladogonijem (5). Objekt potječe iz Trsta (1912.), kolonija se drži školjke Ostrea: ph, prazna hidroteka primarna hidranta; s. dva ogranka, koji su nastali ispod reducirana hidranta: R, redukt: P. najmladi pup korma, Otisak slike iz: Hadži (42, slika 10. na strani 131.). Slika 4. Kladogoniji vrste Zlalectum pusillum (M. Sars) iz Trsta (1912.). A, potpuno dozreli kladogonij, koji kod o čini pripreme, da se potpuno odijeli od korma. Ovaj je kladogonij. kao i onaj 8, utoliko atipičan, što su oba para stoloničkih nastavaka izrasla veoma nablizu jedan dragome. 8. kladogonij, koji nije postao plutav, nego se ješ s korma, na kome je postao. prihvatio s pomoću jednoga od četiri stolonička nastavka neke podloge (p). Na ožiljku (0) nije izrastao hidrant. a ostali stolonički nastavci pokazuju jasne tragove redukcije. Jedan (s,) se povukao iz znatnog dijela hitinske cijevi. a da se ispražnjen dio cijevi još nije otkinuo kao u ostala dva. Stolonički nastavak, koji se prihvatio podloge, započeo je rasti poput hidrorize. C—/). vršci aslih stoloničkih nastavaka, iz čijeg se oblika može zaključiti na aktivitet cenosarka. Slika 9. Oslobođeni kladogoniji vrste /lalecinm pusillum (M. Sars). koji se jošte nijesu priključili (što biva pasivno) planktonu. Poređaj je stoloničkih nastavaka tipičan (S, —s,), samo su oba para (S,—s, i s, —s,) veoma nakblizu jedan drugom. A i B potpuni kladogoniji. (', samo centralni dio : o, ožiljak hidrokaula s odebljanjem (hidrantski pup, koji nastaje heteromorlozom). Slika 6. Različni tipovi korma vrste Zlalecinm robustum Pieper s kladogonijima. Nala- zište: (,V. V.“ IV. 21. V.) obala Sansega. A, potpuno nerazgranjeni kormus s mladim kladogo- nijem (4) na vršku simpodija. B, slabo razgranjeni čvršći sterilni kormus, Samo je glavni simpodij jače razvijen i taj se izvrgava u kladogonij. C, većma razgranjeni lertilni (1, gonoteke) kormus s većma razvijenim kladogonijem na vršku jednog simpodija, dok bi se drugi vjerovatno razvio u kladogonij (/). Za čudo malo je hidranata razvijeno (samo najmlađi). Slika 7. Kladogoniji vrste /lalecinm robustum Pieper u raznim stanjima razvoja, A, čitav znatno 1azgranjeni kormus. u koga se glavni simpodij izvrgao u kladogonij (4), najmlađi se hidrant toga simpodija reducira (X), a ispod redukta niče prvi stolonički nastavak (S) gornjega pršljena, dok ih u donjem ima tri. (S, —s5,). Bi C, mladi kladogoniji s vidljivom osnovom donjeg pršljena (S), dok gornji pršljen nije vidljivo osnovan (5), a najmladi hidrantski pup (p) jedva se za- metnuo. D i E, razvojni stadij nešto napredniji. F.. još napredniji razvojni stadij kladozonije: pup se hidrantski baš stao otvarati. Slika 8. Atipični kladogoniji vrste /lalecinm robustum Pieper. Nacrtani su samo klado- gonijski vršci korma. A. dok je donji pišljen stoloničkih nastavaka (s) normalan (ima ih tri). dotle je gornji (S) sastavljen od > nepravilno “poredanih nastavaka. 1. jedan je kaulostolonički 126 nastavak donjega pršljena izrastao iznad insercije donjega hidranta (p), dakle na hidrokaulu gornjega hidranta (p.,). C, nepravilnost je u donjem pršljenu (s), jer je pet nastavaka nakupljeno na jednoj strani, a jedan je samo na protivnoj. Slika 9. Potpuni i od sveze s kormom riješeni kladogonij vrste Halecium robustum Pieper. Donji hidrant (p,) je potpuno reduciran, gornji (p,) uzdržan, Donji kraj čini hidrokaul s odebljanim ožiljkom (0). Donji je pršljen kaulostoloničkih nastavaka (s) iza znatnoga rasta u redukciji (povlačenje cenosarka unutar hitinske cijevi. h). Svi su nastavci uzeli karakter hidrorize te se jedan (S,) i razgranio. Slika 10. Odijeljeni kladogoniji vrste ZHalecium robustum Pieper. A, slobodan još klado- gonij sa znakovima redukcije. Samo dva nastavka gornjega pršljena_ (S, i S,) rastu na račun drugih poput hidrorize (traže podlogu?). B. kladogonij, koji se s pomoću dva nastavka (s, i 8) donjega pršljena prihvatio podloge (7). Gornji je pršljen (5) tipičan. 0, ožiljak hidrokaula. Slika 11. Fertilni, inaće slabo razvijeni kormus vrste Halecium robustum Pieper s posve tipičnim kladogonijem (A) na vršku jednostavnog simpodija sa samo jednim pršljenom stoloničkih nastavaka. Kao renovat prvog hidranta (h,) izrastao je gonangij (g). I drugi je hidrant (h,) reduciran, x : : Biologijska istraživanja termalnih voda Hrvatske i Slavonije. , (Drugi izvještaj.) 5 3 slike u tekstu i s 1 tablom. Napisao dr. Vale Vouk. (Izrađeno u botaničko-fiziološkom zavodu kr. sveučilišta u Zagrebu.) Priemljeno u sjednici matematičko-prirodoslovnog razreda Jugoslavenske akademije znanosti i : i umjetnosti od 16. januara 1919. U svojem prvom (prethodnom) izvještaju o biologijskim istraživanjima termalnih voda Hrvatske i Slavonije prikazao sam u glavnim crtama biologijske odnose termalnih voda hrvatskoga Zagorja (Stubičke, Krapinske, Varaždinske, Smrdeće i Sutinske Toplice, Jezerčica kod Stubice i Topličica kod Gotalovca).! U ovom izvještaju namjeravam prikazati nastavak tih istraživanja, koja sam, obogaćen mnogim prigodom prvog istraživanja stečenim iskustvima, proširio i na terme izvan Zagorja. U prvom sam redu poklonio veću pažnju akrotermalnim vrelima u Topuskom i eutermalnim vrelima u Daruvaru. Od manje su zanimlji- vosti bile hliaroterme u Sv. Jeleni kod Samobora, u Lešću kod Generalskog Stola i u Podsusedu kod Zagreba. Budući da sam se kod prvih istraživanja uvjerio, da među termalnim algama ima eutermalnih i stenotermalnih tipova, to je trebalo naročito paziti na mjerenje toplote vode na mjestu, gdje dotična alga dolazi. Švi su stariji istraživači termalne vegetacije griješili u tome, što nijesu bilježili temperature staništa, već temperature terme obično na njenu izvoru. Za biologijsko je određenje upravo od osobite znatnosti, da se zabilježe temperature staništa. Tako možemo doći do Jasnije slike biologijskih prilika termalnih organizama. Iz ovih istraživanja ne ćemo još za sada izvoditi općene zaključke o pita- njima i problemima biologije termalnih organizama, nego ćemo prikazati samo specijalne prilike istraživanih terma. I. Topusko. Termalni su izvori u Topuskom u kemijskom i geologijsko-hidrografijskom pogledu već istraživani. Prva je istraživanja obavio S. Bošnjaković i prikazao ih u radnji ,Kemijsko istraživanje termalnih voda, plinova i ereta_ zemaljskog kupališta Topuskoga“,*. a druga D. Gorjanović-Kramberger u radnji »Geologijske i hidrografijske prilike oko Topuskoga s osobitim obzirom na topuske terme“.* Konačno je i A. Gavazzi istraživao prilike temperature tla ! Biološka istraživanja termalnih voda Hrvatskoga Zagorja. Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije izdaje Jugosl. akademija znanosti i umjetnosti. Sv. 8. 1916. p. 1—17. “* Rad“ Jugoslavenske akademije. Knj. 159. God. 1904. p. 209—230. : * Rad“ Jugoslavenske akademije. Knj. 161. God. 1905. p. 17 —84. 128 na termalnom području tih vrela! Sva su ova istraživanja znatna i za prosuđi- vanje biologijskih prilika, te ćemo se na njih, kad bude trebalo, i osvrnuti. Za biologijska istraživanja dolaze u obzir sva tri glavna vrela ili njihovi odvirci, a to su: Bistro vrelo, vrelo blatne kupelji i otvorena vrela na livadi. Za istraživanje su biologijskih prilika najznatnija ova otvorena vrela na livadi, jer se tu nalaze prirodne prilike za razvitak termalnih alga. U vrelima. koja su u kupališne svrhe obzidana, mogle su se prirodne prilike održati samo u stano- vitim odvircima. Temperatura “slavnih izvora nije konstantna, te se, kako je to Gorjanović (1. €.) ustanovio, tečajem godina mijenja. Tako je vrelo na livadi po prof. Sehneideru imalo god. 1862. temperaturu 57% €, a godine 1904. po Gorjano: viću 55:1" €, dok sam sim godine 1917. (dne 15. junija) mjerio 52:8" €. Odvirak ovog glavnog vrela na livadi ima temperaturu manju od 50% €, koja se u toku odvirka sve više umanjuje. No srednja se temperatura svih vrela kreće ipak u akrotermalnim granicama. S obzirom na kemijski sastav (Bošnjaković 1. e.) može se Topusko označiti akratotermom. Bistro je vrelo obzidano, te do njega dopire premalo svijetla, da bi se u njemu mogle razvijati alge. Iz ovoga vrela dolazi“ voda kanalom u hladionicu, koja je također obzidana, te istom odovud utječe u kupke, a iz kupaka u potok, koji dolazi od sjeverne strane Nikolina Brda, a nosi ime Topličina. I u samu koritu potoka ispod Bistrih kupaka ima manjih i slabijih termalnih izvora. U ovome potoku. a naročito uz obalu, ima gdjegdje bujnija vegetacija termalnih alga. koju ću u prvom redu prikazati. 1. Topličini. Iza hladionice Bistrih kupaka može se. ljestvama lako spustiti do korita potoka, gdje uviru topli odvirci, a ima i toplih izvora. I zidovi korita su vlažni. jer kroz njih prokapava topla voda. Tu se bujno razvila u širokim steljama? jedna. Symploca. Izgledom pristaje ova vrsta posvema na opis poznate termalne vrste Symploca. thermalis. Gomont, tek su dimenzije naše vrste nešto veće, pa je i izgled čitave nešto robusniji. Možemo je dakle smatrati kao odliku tipske: vrste te joj 1 dati ime: Symploca thermalis Gomont var. major Vouk. Za dijagnozu je ove odlike napose značajno. da su niti široke 25—3 u. dok su pojedini svesci i preko 5 milimetara visoki. Druga je termalna alga, koju sam našao na ovom staništu. Anabaena. thermalis. Vouk. Ovu sam vrstu prvi put našao u termi Varaždinskih toplica, te sam je u prvom izvještaju (1. e. p. 7) opisao kao novu vrstu. U samoj stelji obiju gornjih vrsta našla se još i Aphanocapsa thermalis Brigge (Rabenhorst, Flora european algarum, II. p. 50). |! Gavazzi A.: 0 temperaturi. tla u Topuskom ljeti godine 1910. i 1915. (Prethodne Vijesti). , Vijesti“ geološkog povjerenstva za kraljevine Hrvatsku i S'avoniju za god. 1914. i 1915. God, V.di VI. Zagreb. 1916. ia * Riječ ,stelja“ upotrebljujem za terminus ,stratum“ (njem. Lager) imajući na. umu razlikovanje od steljke == thallus. Stelja sastoji od pojedinih steljka. a može biti različita oblika kožnata. krpasta, poput busena i t.d). 129 "Temperatura staništa za sve te tri alge bijaše 28—30" C. Isti je zid inače bio prekriven i raznim mahovima, ali samo na hladnijim (ispod 25% (/), ali vlažnim mjestima, te ih stoga i ne pribrajamo termalnoj formaciji. U potoku je vegetacija alga sastojala od posve drugih vrsta, premda naoko nemaju formacije zelenih prevlaka raznolika oblika. Na obali Topličine izvire tu na jednom mjestu topla voda 49:59 €. Dno je bilo prekriveno jasno svijetlo-zelenim steljama, koje su sačinjavale čiste sastojine od poznate tipske termalne alge Mastigocladus laminosus (Ktzg.) Cohn. (Verh. d. sehles. Gesellseh, f. vaterlind. Cultur 1864). Malo podalje od toga mjesta bila je temperatura vode pala na 31—32“ C, a tu su se bujno razvile čiste stelje vrste Oscillatoria tenuis Ag. Na tome mjestu, gdje sam nalazio ove alge, ulazi Topličina u presvođen kanal, kojim protječe sve do raskršća cesta kod vojničkog kupališta, gdje opet izlazi napolje. Temperatura je potoka na izlazu kojih 36% U. Na dnu potoka na otpalim grančicama, lišću i na kamenčićima ima zelenih prevlaka, koje sastoje od gore spomenute vrste U. tenuis, koju smo već konstatovali pred ulazom u kanal. Na sagnjilim listovima nalazio sam i bjelkaste, pahuljaste prevlake poznate sumporaste bakterije Beggiatoa alba (Vauch.) Winogr. Mnogi su kamenčići opet imali žućkastu boju od jedne diatomeje, koju sam odredio kao pripadnicu roda Navicula, dok u nestašici dovoljne literature nijesam zasada mogao vrstu odrediti. Kod temperature potoka ispod 32% C zamjenjuje vrstu 0. fenuis Oscillatoria brevis Kiitz., a ova se konačno niže u potoku kod temperature od 26%U posvema izgubi. 2. Vrela na livadi, Na jugoistočnoj strani Nikolina brda ispod Blatnih kupaka nalaze se usred čretnih livada jaka vruća vrela. 'Ta vrela čine tri okrugle jame s promjerom od 3—4 metra, a duboke 1—2 metra; jame su među sobom spojene kanalom, a iz posljednje, u kojoj su izvori najjači, izlazi odvirak u obliku potočića vijugajući se sve do utoka u rijeku Glinu. Dno je tih jama prekriveno veoma finim muljem, u koji zarinut štap propada kao u kakav bezdan. U mulju se vide okrugle rupe, iz kojih svaki čas izlaze mjehuri plina na površinu vode, a po tome se i poznaje, da tu voda izvire. Temperatura je vode po mojem mjerenju od 29. junija 1915. iznosila 54" C, dok je po mjerenju od 15. junija 1917. iznosila samo 52:6" 0. Vjerovatno je, kako sam već prije napomenuo, da temperatura ovih vrela nije konstantna. Ta su vrela stanište bujne vegetacije termalnih cianoficeja, Površina je vode prekrivena kožnatim prevlakama, koje su i do nekoliko milimetara debele, a odozgo su žute do žuto-smeđe boje, dok su odozdola jasno zelene boje. Vjerovatno je, da su gornji slojevi uslijed jaka sunčanoga svijetla izgubili svoju prirodnu zelenu boju. I dno je prekriveno zelenim prevlakama, a tako isto i 1 Za odredivanje oscilatoriaceja služila mi je poznata monografija ove velike porodice Gomont: Monographie des Oscillarićes. Paris 1893. Extrait des t. 15 et 16 des Annales des Sciences naturelles. Botanique. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA, Sv. 14. 9 predmeti, koji su se slučajno nalazili u vodi, kao na primjer jedan kolac, koji je bio zaboden u mulj. Površina je vode gotovo posvema prekrivena debelim korastim prevlakama, te je tek na mjestima, gdje mjehuri od plinova izlaze napolje, slobodna (vidi sliku na tabli III.). Na odvirku u toplom potočiću nalaze se koraste prevlake samo djelimice na površini, te je tu ponajviše dno prekriveno smaragdno-zelenim steljama. Ona debela sluznato-kožnata kora od alga sastoji se samo od dvije vrste alga, koje čine djelimice posve čiste stelje, a djelimic“ su se ispreplele u zajedničke stelje. Prva je od njih i značajnija vrsta Mastigocladus laminosus (Kiitz.) Cohn., koja dolazi ovdje ponajviše u Oseillatoria-obliku, te je rijetko moguće naći po koje značajno za tu algu razgranjenje. dok Anabaena-oblika ovdje “uopće nisam nalazio. Druga je vrsta u ovim steljama Phormidium laminosum Gom. var. acoerulescens Vouk. Ta alga pristaje posvema na Gomontov (1. e. p. 188) opis tipskoga oblika te vrste, tek se jedino razlikuje u tome, što ne daje značajne reakcije s klorcinkjodom. Značajka našega oblika bila bi u dijagnozi ,ehlorzincico iodurato acoerulescens“, i stoga je kraće označujem kao var. aeoerulescens. Osim toga je značajno i to. da su stelje inkrustirane djelimice kristalima kalcijeva karbonata. Hansgirg!' navodi za tu vrstu u svom djelu o algama Češke! tri oblika, i to a) genuina, b) symplociformis i e) amphibia. Naš bi oblik bio prema tome četvrti ove vrste. Da li je spomenuta reakcija klorcinkjodom tako značajna. da je možemo uzeti za osobitu značajku. ili je razlika u kemijskom sastavu sluzi, u kojoj steljke leže, možda samo uvjetovana kojim izvanjim fiziologijskim faktorom: o tome zasada još ne možemo ovdje raspravljati, no držao sam potrebnim upo- zoriti na tu razliku. Već sam prije spomenuo, da su te stelje na površini izblijedjele 1 požutjele: te se činilo, da se nalaze u stanju raspadanja. U takovim sam steljama nalazio redovno jednu bakterijaceju, i to: Chlamydothrir hyalina Mig. Syst. d. Dakt. p. 1033. Temperatura vode u ovim jamama, i to na mjestima, gdje su se alge razvile, varirala je između 50—53"C. Prema kraju, odnosno rubu mjestimice je voda hladnija, te ima i 49—45% (€. Tu se pridružuje prije spomenutim algama još i treća vrsta, koju inače ne brojimo među tipske termalne alge, a to je Oseillatoria formosa_ Bory (Gomont 1. e. p. 250) Čiste stelje čini Mastigocladus i kod 49 — 47% €, no ispod te temperuture ga već nestaje. Ispod temperature od 45" € pojavljuju se već posve druge cianoficeje. i ako formacije ostaju iste. Već na početku odvirka od posljedne jame nalazio sam, i ako ne baš često. vrlo tanak oblik (niti 15 u široke) vrste Ogeillatoria princeps Vaucher. Cešće je uz 0. formosa razvila stelje jedna odlika obične slatkovodne cianoficeje 00. tenuis. Oblik je značajan tanjim nitima, kraćim stanicama i čestim konkavnim stanicama, te je uza sve te značajke vrlo pristao vrsti 0. fenwis, ali nema razloga, da ga označujem novom vrstom; no zato ipak dodajem dijagnozu kao nova varijeteta pod imenom: Oscillatoria tenuis Ag. var. tenuior_ Vouk, ! Hansgirg A. Prodromus der AlgenHlora von Bčhmen. Il. p. 1892. p. 88. i31 Stratum tenue, pulehreetviride-aerugineum. Trichomata laete aeruginosa, recta, ad genicula leviter eonstricta, 3—bu crassa, apice arcuata, usque attenuata, neque capitata; arti- culis subquadratis veldiametro trichomatisad triplo breviores, 1—-ilšulongi; cum cellulis concavis saepe interruptis:; cellula apicalis convexa. Kod temperature od 43" € dalje u odvirku nalazio sam čistih asocijacija gor- njega oblika, a bilo je i miješanih s O. formosa, kojima se pojedinačno pridružuje Phormidium fragile Gomout. Kod 40% € se asocijacija mijenja posvema, te umjesto gornjih vrsta dolaze u asocijaciji Phormidium ambiguum (Gomont i Phormidium tenue Gomond. Kod 38—36" € nalazio sam opet čiste stelje vrste: Oseillatoria brevis Kiitz.. a toj se konačno pridružuje u masama Oscillatoria princeps Vauch. X S tom se završuje formacija cianoficeja kod 28% € gotovo posvema. U tom smo odvirku mogli dakle jasno motriti, kako se s temperaturom mijenjaju asocijacije pojedinih vrsta, od kojih svaka ima svoj optimum razvitka kod stanovite temperature. Da bude jasnije, donosim ovaj prijegled: Kod T od 53—49" € Mastigocladus laminosus, Phormidium laminosum, o a o» 49—450" € Osetllatoria formosa, 2 po H5—409 € O. tenuis var. tenuior, 4H—35"C 0. brevis i 0. princeps. n n n Ovdje možemo još raspraviti i pitanje, o kojemu je i u prvom izvještaju bilo govora, da li naime terma bilo kako utječe na razvitak susjedne vegetacije termalnoga područja. U prvom sam izvještaju proučivši odnosne prilike u Smrdećim i u Stu- bičkim Toplicama došao do zaključka, da terme nikako ne utječu na okolišnu vegetaciju, barem se utjecaj izvana ne zapaža. U Topuskom nam se pruža još ljepša prilika, da proučimo to pitanje naročito kod slobodnih vrela na livadi. Te čretne livade ne pokazuju ni s obzirom na svoj sastav, a ni s obzirom na bujnost bilo kakovu osobitost. Zanimljivo je tek ustanoviti, da neke od fanerogamskih biljaka rastu u toploj vodi kod razmjerno visoke temperature. Tako ističem ovdje, da sam u toploj vodi kod +41"C opažao u mnoštvu i u bujnu razvoju enoteraceju (OJenotheraceae) Isnardia palustris LL. (Ludwigia palustris Elliot). Ta je biljka uz rub toplog odvirka livadnih vrela upravo najobičnija i najznačajna, te izdrži temperaturu, kako rekosmo, do 41% €. Flora Croatica bilježi za iznardiju ova staništa: ,in fossis exiecatis circa St. Helena, Dubrava et ad Oholje in Moslavina nec non alibi in paludosis udisque Croatiae haud rara“. Hirc bilježi u ,Reviziji hrv. Hore“ (p. 184) po Klinggriffu staništa: ,Oko Zagreba u savišćima rijeke Save“, dok je za Topusko! ne hilježi. — I Lemna minor L. pliva na površini vode kod 32:50 C, PAT Prilozi proljetnoj Hori okoline Topuskog. Glasnik hrv. prirodoslovnog društva. God. XX. “a Na ovom je mjestu vrijedno istaknuti, da i temperatura tla u termalnom području, naročito u blizini vrela na livadi, nije kroz čitavu godinu konstantna. Po mjerenjima temperature tla prof. A. Gavazzija! temperatura je tla bila u dubljini od 75 em i u udaljenosti od 5, 10 i 20 metara od samoga vrela 137 4DX&11916: 44 II 1917: Dom 28:60" C 15:5" C 10 m 25:39 C 8:90 (€ 20 m 20:8, C 10:00 €. Temperatura je tla prema tome ljeti doduše nešto viša u termalnom nego u izvantermalnom području, no ta se temperatura zimi, kako gornja mjerenja svjedoče, znatno snizuje. To je od osobite znatnosti za vegetaciju, te nam je stoga i razumljivo, da vegetacija ne pokazuje u termalnom području nikakove osobitosti. Da je u termalnom području 1 zimi temperatura tla ostala nepromi- ienjena. vjerovatno bi to onda znatno utjecalo i na vegetaciju. II. Daruvar. Terma Daruvar ima u svemu kojih 7 toplih vrela, koja služe u kupališne svrhe,? ali ima joši vrela, koja slobodno izviru i ne upotrebljavaju se. Od kupa- lišnih vrela dolaze u obzir za biologijska istraživanja samo ona, do kojih dopire svijetlo, te se vegetacija alga mogla razviti, No su: 1. otvoreni basin pred Ivanovom kupkom, 2. Antunovo vrelo na istoimenoj zgradi, 3. Siegenthalovo vrelo pred kioskom. K tome pridolaze još i otvorena vrela iza pučkog kupališta. Temperatura je tih vrela različita i varira između 35—45" €. Bošnjaković je zabilježio za Antunovo vrelo temperaturu od 45:8"C, a za Ivanovo vrelo 42:5" €. Ta se temperatura tiče toplote vođe na samu vrelu, dok je za biolo- gijska opažanja znatna temperatura na samu staništu. gdje se alge razvijaju. Prosječna je temperatura (dne 15. VIII. 1916) bila ova: Antunovo. vrelo _. 2.4... 4. 43—450 € Iyanoya vrelo! 4 gdkrd: sama. P8402060 Siegenthalovo vrelo. ...|... 86%C Otvorena vrela na livadi. . . 37—431 C. Prema tome nalaze se Daruvarske terme upravo na kritičnoj točki između euterma i akroterma, no s obzirom na izvornu temperaturu jačih vrela _ možemo općeno označiti sva vrela akrotermom. Prema kemijskoj analizi (po Bošnjako- viću 1], e.) možemo i ovu termu označiti akratotermom. 1. Otvorena vrela iza pučkog kupališta. Iza pučkog kupališta na livadi nalaze se dvije oširoke jame nepravilna oblika, a imaju u promjeru 1—2 metra. Te su jame prilično plitke; na naj- dubljem su mjestu možda %/, metra duboke. a dno im je pokriveno finim muljem. U mulju se vide rupe, kao da je tko štapom u mulj zab6, a iz njih ključa voda, što se dobro raspoznaje po mjehurima plinova, koji se od časa do časa uzdižu na površinu. Manje vrelo (lijevo, ako dolazimo od ceste) ima temperaturu 37—38% O, a veće (desno) 41—43% €, te je upravo čudnovato, što ta bliza vrela stavio na raspolaganje. * Vidi: Bošnjaković S.: Kemijsko istraživanje termalnih voda i blata kupališta Daruvara, Rad Jugosl. Akademije. Knjiga 167., 1906., p. 189—199. 133 imaju različnu temperaturu. Odvirci obaju vrela sastaju se u zajednički topao potočić, koji konačno uvire u kanal pokraj ceste. Dno je obaju vrela prekriveno jasno-zelenim prevlakama od cianoficeja. Najbujnije stelje razvile su se baš na kamenčićima i otkinutim grančicama, štono slučajno ležahu u vrelu. Jednake prevlake zelenile su se i na dnu potočića, koji odvire iz vrela. Stelje se sastojahu isključivo iz čistih asocijacija cianoficeja, i to napose od ovih vrsta: Oscillatoria terebriformis Ag. Oseillatoria Okenii Ag. Oseillatoria princeps Vaucher. Asocijacije ove potonje vrste jasno se razlikuju već mikroskopski po tamnijoj zelenoj boji, te mnoge niti plivaju na površini vode. Najznačajnija od svih vrsta u tim steljama jest jedna Oseil- latoria osobito pravilno zavinuta vrha iz sekcije ,Attenuatae“. Pojedine su niti blijedo-zelene, ravne, te istom na samome vrhu zavinute i zaobljene. Stanice su 25 — 3 u debele, isto toliko dugačke, ali mogu biti i kraće. Popriječne se stijenke jedva raza- biru. Prema tome opisu ne slaže se ova vrsta ni s jednom dosele poznatom, stoga sam joj kao novoj vrsti dao ime po rimskom nazivu daruvarske terme (,Thermae jasorvenses“) Oseillato; ia jasorvensis Vouk n. sp. (Slika 1.) Potpuna latinska dijagnoza glasila bi ovako: Trichomata pallide aeruginea, lutea-viridia, recta, 25—3ucrassa, apice curva vel uncinata, haud attenuata, neque capitata; articuli quadrati vel subquadrati, disseptimenta vix conspicua; cellula apicalis obtusa, calyptra nulla. Habitat aquas thermales » Thermae jasorvenses“ apud Daruvar in Slavonia. Slika 1. Medu tim algama našao sam još i jednu jedinu diatomeju, koju sam mogao odrediti, da pripada rodu Vavicula. 2, Ivanovo vrelo injegoviodvirci. Pred zgradom se Ivanovih kupki nalazi otvoren i okrugao basin, gdje izvire topla voda od 422% €. Na površini se vode nalazi kora blijedo-žute do jasno-zelene boje u debljini od nekoliko milimetara. Donje su naslage posve bijele 1 žute, dok su gornje više zelene. Donje se naslage sastoje. od uginulih alga, dok su na površini žive, a zato 1 zelene. Stelje su sastavljene od ovih vrsta Phorinidium fragile Gom. To je na površini najobičnija i najčešća vrsta, dok su kožnate stelje sastavljene od vrste Hypheothriv thermalis Rabenhorst. Rjeda je u tim steljama tanka odlika (16 u) vrste Oseillatovia princeps. Vaueher. Još su rjeđe Oseillatoria Cortiana Meneglini i Mastigoeladus laminosus (Ktz.) Cohn, Tu sam potonju našao tek u nekoliko primjeraka u Anabaena-obliku s tipskim razgranjenjem. Našao sam i oblika, koje s punim pravom mogu X 134 oZnačiti sporocistama. Sporociste nijesu kod ovog oblika bile poznate, te bi ovo bio po tome prvi opisani slučaj. Sporociste su smeđe boje, dugačke 7—7'5 u, a široke O u. te ih dolazi po nekoliko u jednom redu. U slici 2. se prikazuje. kako sporocista isklijava u novu nit. Značajno je, da ta alga dolazi inače kod temperature više od 50% €, a tako u termi Stubičke Toplice, Topuske, Karlovy Vary! i dr., dok se ovdje nalazi i kod 40—420 €. Moguće je, da je negda temperatura ovoga vrela bila viša, a tada je i Mastigocladus bio dominantan. Doduše možemo istaknuti, da ta alga dolazi gdjegdje i kod niže temperature, kao u termi Margithsziget u Budimpešti, kako je to prvi ustanovio Istv4nffi,* a prošlog ljeta sam se i sam o tome uvjerio. Iz Ivanovih kupaka izlazi odvodni kanal za upotrebljenu toplu vodu i za onu, koja otječe iz basina. Taj kanal prolazi upravo pred zgradom, te je posvema obzi- dan i prekriven, a samo je mjestimice u izvjesnim razmacima otvoren. Dno je toga kanala na tim mjestima, do kuda dopire svijetlo, prekriveno zelenim prevlakama, koje se sastoje od dviju vrsta, koje smo našli u basinu, a to su: Phormidium fragile Gom. i Slika 2. Hypheothrix thermalis Rabenhorst. Stelje su ove potonje alge inkrustirane vapnom. Ovdje nas zanima još jedan nalaz. koji je u svezi s termom. U onim se otvorima ispod rešetaka na zidovima razvila bujno jedna paprat. Upravitelj me je kupališta upozorio na to, da je ta paprat i zimi bujna i zelena, a to nije čudo, jer je to obična kulturna biljka naših staklenika PYeris serulata fil. Domovina je toj paprati suptropska Kina i Japan, a kod nas dolazi samo u kulturi. Tako spominje Visiani, da ta paprat dolazi podivljala na zidovima botaničkog vrta u Padovi.“ Nadalje su poznata još neka staništa kao na Lago Maggiore i u Elsassu.“ F u našem zagrebačkom sveučilišnom botaničkom vrtu pojavljuje se ta paprat na vanjskim zidovima toplih staklenika, gdje zimi pogine. a ljeti se opet pojavljuje, dok se dalje nije mogla raširiti. Pita se, otkuda je ona došla u taj kanal i kako se mogla na tom staništu uzdržati. Ovo je potonje lako razumljivo, ako uzmemo u obzir, da se u tom kanalu nalazi kon- stantna vlaga i temperatura od 24% €, te ta paprat nalazi upravo idealne uvjete za razvitak. Doći ovamo mogla je lako iz bližnje vrtlarije, koja se nalazi kojih stotinu koračaja udaljena. Tu paprat možemo dakle držati kulturnom pre- ! Lowenstein A., Uber die Temperaturgrenzen des Lebens bei der Thermalalge Mastigo- cladus laminosus Cohn. Berichte der Deutsch. botan, Gesellschaft. Bd. XXI, 1908. p. 317 —319. * Istvanili Gy. de, _Flore microscopique des thermes de Vile Margitsziget“. Budapest 1905. p. 1—16. (Traduit du texte hongroise paru dans les Magyar Novenytani Lapok“ XV., 1892., p. 87—69.). * Aseherson, Synopsis d. mitteleuropaeisehen Flora. Bd. L. p- 85, * Christ H., Die Geographie der Farne, 1910, p. 333. 135 bjeglicom (cergasiophygophyt po Nigeliri Thellung-u!). U stak'eniku i na zidovima staklenika nijesam doduše ovaj put naišao na nju, ali je vjerovatno, da se nekad gajila, te je odovud i slučajno došla u kanal, gdje se, našavši prikladne životne prilike bujno razvila. Stoga je možemo nazvati i naseljenicom (epčkophyt) na ovom umjetnome staništu, a kao takovu i pri- padnicom hrvatske flore. Taj se kanal sastaje kasnije s glavnim odvirkom Ivanove kupke i izlijeva konačno u potok Toplicu. Na samu utoku u potok ima voda još temperaturu od kojih 35" C, te su se i tu bujno razvile cianoficeje. i to: Symploca thermalis Gomont i Oseillatoria brevis Kiitzing. Gdje se topla voda miješa s hladnom, nestaje značajnih cianoficeja, a razvila se bujno jedna hloroficeja roda Stigeoclonium. 3. Antunovo vrelo. To je vrelo posvema obzidano u zgradi, te do njega dopire kroz prozore tek malen dio danjega svijetla, i s toga razloga ima ovdje malo alga. Na dnui uz rub basina, u kojemu voda izvire, ima gdjegdje zelenih prevlaka, koje sastoje od vrste HypheothrixW thermalis Rabenhorst. Ta alga uspijeva ovdje kod temperature od 459% €. Zidovi su vlažni i zelenkasti od tankih prevlaka, koje sačinjavaju: Hypheoth,ia caleicola var. muralis Rabenh. (Rabenhorst, Flora alearum. Il. p. 78) i Protococeus grunosum Richt. Temperatura je na samu zidu iznosila 27:5" €. Iz Antunova vrela vodi jedan odvirak do bunara pred zgradom. gdje voda izvire malenim vodoskokom. Stijene su tog bunara prevučene kožnatim prevla- kama od vrste Symploca thermalis Gom. var. major Vouk. To je ona ista vrsta, koju sam našao i opisao za Topusko. Uz nju je bila pojedinačno u istim steljama i alga 1 hormidium ealidum (Gom. 4. Saegenthalovo vrelo. To je vrelo napušteno, te se s vremenom i zatrpalo. Iz obzidana bunara odvire jedan odvirak, kojega temperatura iznosi 36% Tu sam našao zeleno- žutih stelja, koje su kožnate konsistencije, a sastoje se poglavito od dvije vrste, 1 to: Aphanocapsa thermalis Briigge, koja se nalazi u inače čistim steljama jedne Lyngbya-vrste. "Va nas Lyngbya zanima napose i stoga je vrijedno, da je opširnije opišemo. Stelje su kožnate, prilično debele i zelenkasto-smede boje, a sastavljene su od vijugastih, na kraju ravnih niti, koje su obuvene u tokove. Tokovi su jasni i izraziti, djelimice sluzavi, blijedo-smeđe boje, a široki su do 5 u. Pojedine su 1 Rikli M., Geographie der Pilanzen (Florenreiche), Handwćrterbueh der Naturwissen- schalten. Bd, IV. p. 786. 136 niti u tokovima široke 2:7-3 u, a na vrhu značajno komične. Stanice su dulje nego šire, te su na popriječnim stijenama malo stegnute. Značajna je blijedo-smeđa boja ponukala me na to, da ispitam, da li su možda ovi tokovi inkrustirani željezom. Reakcija je kalijevim ferocijanidom pozitivno uspjela, i tokovi su na dodatak razrijeđene solne kiseline momentano poprimili boju berlinskog modrila. Prema tomu imamo u ovom slučaju jednu cianoficeju, koja u svojim tokovima inkrustira željezni oksid poput željeznih bakterija. Molisehu!) nije za cianoficeje poznato, da mogu inkrustirati željezo, a i u ostaloj lite- raturi nijesam mogao šta slično naći, pa mogu stoga tu algu označiti kao prvi poznati slučaj infil- tracije željeza u membranama cianotficeja Budući da se opravdanim pokazalo, da tu algu opišem: kao novu vrstu, to sam ju u počast znamenitom istra- živaču ,željeznih organizama“ i mojemu bivšem učitelju prof. dru. H. Molisehu, predstojniku biljno-fiziološkog zavoda sveučilišta u Beču, nazvao: Lyngbya Molisehi Vouk n. sp. (Slika 3.) Dijagnoza alge glasi prema tome ovako: Strato compaeto, erasso; filis tenuibus 4—5 u crassis, in stratum luteo-ochroleu- cum dense intricatis; vaginis hyalinibus, leviter mucosis, ferrugineis; trichomatibus aerugineis, ad disseptimenta leviter con- strictis, 27—3 u crassis, cellulis longioribus, disseptimentis distinetis; cellula apicalis conica, calyptra nulla. Habitat thermas Jasor- Slika 3. venses apud Daruvar. Ta alga nalikuje prilično na vrstu Lyngbya ferruginea G. S. West (Indian Freshwater-Algae, Journ. of Botany, 1904. p. 292), koju je West našao na otoku Dominici, samo je naša vrsta po svojim dimenzijama mnogo veća od nje. I West spominje doduše, da su niti ,željezaste“ (filis ferrugineis), i ako ne navodi, je li pravio reakciju. Prema tome nije za tu algu stalno — i ako je vjerovatno — da inkrustira željezni oksid. * Pregledavši konačno još jednom svu floru termalnih cianoticeja toplih vrela u Daruvaru nalazimo ove značajne tipove: I. Ivanovo vrelo: Phormidium fragile, Hypheothrix thermalis, (38—48:200) Oscillatoria princeps, 0. Cortiana, Mastigo- cladus laminosus. Il. Otvorena vrela: Oseillatoria terebriformis, 0. Okenti, U. prin- (37—430C) ceps, 0. jasorvensis. II. Antunovo vrelo: Hypheothrix thermalis, Phormidium calidum, (43—450) Symploca thermalis. IV. Siegenthalovo vrelo: Lyngbya Molisehi, Aphanocapsa thermalis. (360) ') H. Moliseh, Die Pflanze in ihren Beziehungen zu Eisen, Jena 1892.: Die Eisenbakte- rien, Jena 1910, 137 Značajno je dakle. da svako vrelo ima drugačiji sastav, te su samo dvije vrste (HMypheothrir thermalis i 0. princeps) zajedničke u dva vrela. Inače se ponavljaju stanovite značajne termalne alee kao: Mastigocladus laminosus, Hy- pheothrixr thermalis, 0. Okenii, 0. Cortiana, 0. princeps i Symploca thermalis, koje smo već upoznali u flori terme Topuskoga i Stubičkih Toplica. HI. Lešće. Hidrografijske 1 geologijske prilike termalnih vrela kupališta Lešća kod Generalskog stola opisao je Gorjanović u svojoj studiji ,Plitki krš oko Ge- neralskog stola u Hrvatskoj“. Topla se vrela nalaze u dolini Dobre upravo uz obalu istoimene rijeke. Najznatnije je ono vrelo u kupalištu s temperaturom od 32:B"C (u odvirku). Uz lijevu obalu Dobre nalaze se dva vrela u udaljenosti od nekoliko stotina koračaja jedno od drugoga, a oba imaju temperaturu od kojih 299 (0. Prema tome možemo ta vrela označiti hliarotermama, a s obzirom na kemizam prema istraživanju Bošnjakovićevu akratotermama. Glavno je vrelo obzidano u kupališnoj zgradi, te do njega dopire tako malo svijetla, da se alge ne mogu razviti. Malen odvirak, koji kanalom otječe iz kupališta u Dobru, bijaše cilj dalje potražbe. No ni ovdje nijesam našao zna- čajne termalne flore. O cianoficejama, kojima inače svaka terma obiluje, nije ovdje bilo ni govora. Tek sam na kamenju u odvirku našao poznatu, mogli bismo reći, termofi'nu rodoficeju Chantransia chalybea Fries. Drugo je termalno vrelo udaljeno kojih nekoliko stotina koračaja uz lijevu obalu Dobre. Na moje veliko začuđenje nijesam ni tu našao tipske termalne vegetacije kao što u drugim termama. Čitavo je dno malo proširenog potočića bilo prekriveno bujno razvijenom haracejom, koju sam kasnije odredio kao: Chara fovetida A. Br., i to jedan oblik iz sekcije ,Subinermes Mig.“, koji stoji posve blizu formi ,longi- bracteata“, s tom razlikom, da je od nje manja i uopće nježnija. Na rubovima kamenja bijaše opet Chantransia chalybea u mnoštvu, a od cianoficeja tek stelje jedne jedine vrste s Lyngbya aeruginea -coerulea_ Kiitz., za koju ne možemo reći, da je termalna alga. U drugom nižem vrelu kod razrušena mlina našao sam samo prije spome- nutu haraćeju, koja se tako bujno razrasla, da se druge alge nijesu mi mogle razviti. To je ujedno sav biologijski materijal, koji sam tamo našao: Možemo dakle ustanoviti znatnu činjenicu, da se u termalnim vrelima Lešća ne nalaze poznati stanovnici terma, u prvom redu nema značajnih termalnih cianoficeja, koje smo nalazili u ostalim termama. Uzroci, radi kojih nijesmo u tim vrelima našli termalnih stanovnika, mogli bi biti dvojaki. Ili je uzrok taj, što se ta termalna vrela nalaze u inundacionom terenu, te.je nabujala voda Dobre uništila termalnu vegetaciju, ili je moguće i to, da u tim vrelima odiskona nije bilo termalne Hore cianoficeja, kakovu nalazimo u drugim termama. I ako je ono prvo moguće > to je ovo drugo vjerovatnije i to stim više, što nam geologijske prilike kazuju, kako me je u razgovoru naročito upozorio g. dr. Gorjanović, — da je ova 1) Predjel oko Lešća. Vijesti geološkog povjerenstva za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju za god. 1911. p. 77—95, i Glasnik srpskog geografskog društva, 1912. Beograd. 1:38 terma vadoznog!) podrijetla. To me je potaklo na pomisao, koju ću tijekom daljih istraživanja imati osobito na umu, naime pitanje, da li između va- doznih i juvenilnih termalnih vrela postoji biologijska razlika u sastavu same flore. Zasada još o odgovoru na to za geologiju i biolo- Ziju znatno pitanje ne mogu izreći konačno mišljenje. premda već u ovom slučaju terme Lešća ima kriterija, koji govore za mogućnost takove razlike. IV. Sv. Jelena kod Samobora. Sjevero-zapadno nad Samoborom ispod brijega Stražnika izvire na pukotini Samobor-Bregana *) toplo vrelo s temperaturom od kojih 25%. Voda zaudara znatno po sumporovodiku, i stoga možemo tu termu označiti kao hliarotio- termu.. Glavno vrelo izvire iz navrtane jame, a nalazi se u samoj kupališnoj zgradi (po vlastniku se zove ,Smidhenovo kupalište“), Odvirak iz kupališta izlazi iz zgrade napolje, te se kojih dvadesetak koraka dalje izlijeva u jednu jamu, a odatle odvire kao potočić u velik umjetno načinjen otvoren basin hladne vode. U tom se odvirku i djelimično u :potočiću razvila termalna vegetacija. : Glavni sastav vegetacije čine sumporne bakterije (Ihiobacteria), kojih ima ovdje izobilje. U kanalima kupališta i na mjestima, gdje ne dopire baš nika- kovo svijetlo, vide se bijele, nitaste sluzi, koje se, kuko mi sam vlasnik kupa- lišta g. Šmidhen kaza, namnože toliko, da se kanal mora svake godine temeljito čistiti. Te se sluzi sastoje od čistih kolonija sumporne bakterije ; Thiothrix nivea (Rabenhorst) Winogr. Ta vrsta dolazi ovdje u veliku mnoštvu, te čini prevlake na cijevima, ka- menju, bilju i ostalim raznim predmetima, Stelje imadu oblik vlasulja te znadu narasti i do ', metra u .dužinu. Stelje su naravno pričvršćene, što je upravo_i značajno za rod 1iothrix. Win ovgradsky spominje) naročito, da (hiothrigr dolazi u brzo tekućim sumpornim vrelima. Voda u tom vrelu doduše otiče, ali prilično polagano, te se tu mogla razviti i Hora sumpornih bakterija, koje dolaze obično u vodama stajaćicama. Tu sam na primjer u mulju, na uginulu lišću među ?/liothrix-steljama, našao i ove bakterije: Beggiatoa alba (Vaucher) Trevisan Beggiatoa minima Warming Beggiatoa arachnoidea (Ag.) Rabenh. Ta je potonja vrsta prilično rijetka. Na sagnjilu lišću u kulturi .iz te vode razvile su se na korijenčićima okrijeha (Lemna minor) i kolonije od Lamprocystis rosea (Miyoshi) Mig. Ima tu stelja i od cianoficeja i one se sastoje od Oscillatoria Cortiana. Menegh. i Oseillatoria chalybea Mertens. Od diatomeja sam naišao na te dvije vrste: Synedra ulya Ehrenb. i Vavicula cryptocephala Kg. ') Isporedit Ed. Suess: (Uber heisse Quellen. Naturwissensehaltlićhe Rundsehan. XVII. Jahrg. Nr. 46 —45. p. 610. *) Vidi Gorjanović-Kramberger: Geologija gore Samoborske i Žumberačke. Rad Jug. Akad. Knj. 120. 1894. p. 80. I *) Winogradsky S.: Beitrige zur Morphologie und Physiologie. der Bacterien, I. Teil. Zur Morphologie und Biologie der Schwefelbacterien. Leipzig 1888. p. 31. i 139 Konačno je bilo u samomu potočiću i hloroficeja, od kojih spominjem dvije, i to: Vaucheria sessilis (Naueh.) Stockm. i Rhizoclonium hieroglyphicum (Kg.) Stockm. Tu termu karakterizuje mješovita asocijacija tiobakterija s cianoficejama, diatomejama i hloroficejama, te joj prema tome možemo u smislu Strze- szewski-Voukove biologijske klasifikacije pripisati oligotiofilan karakter. Vi Toplo vrelo u Podsusedu. U dolini Sutinskom kod Podsuseda upravo uz cestu izvire hliarotermno, indi- ferentno vrelo s temperaturom od 18%. Vrelo je obzidano, izvire ispod ceste iz umjetno načinjena kamena žljebića. Taj je žljebić, kao i okolišno kamenje. koje voda poprskava, prevučen zelenim prevlakama cianoficeja. Tu sam našao ove vrste: Phormidium favosum (Gom. Lyngbya Martensiana_ Menegh. var. elongata Vouk. (Vouk, Biol. istr. term. voda Hrv. Zag. 1. e. p. 110). Oseillatoria simplicissima (Grom. Oscillatoria irrigua (Ktz.) Gom. Na mjestima, gdje se među kamenjem nakupilo vode, našao sam još hloroficeje : Cladophora glomerata. Kg. Oedogonium fonticola Braun. Vaucheria sp. bez fruktifikacije. Među tima je bilo i diatomeja (Pinnularia- i Navicula-vrste). Prema tome nalazu, koji sam više puta kontrolirao, dolaze doduše u ovoj termi i sianoficeje, no one ne pripadaju onim oblicima, koji su značajni za euter- malne formacije. Jedina je od tih vrsta Phormidium favosum, koja dolazi i u eutermama, ali i u hipotermalnim vodama. Sve ostale alge pripadaju običnoj slatkovodnoj flori alga. U neposrednoj blizini vrela ima i mahova, no njih nijesam određivao, jer ne pripadaju flori samoga vrela. Istaknuti konačno mogu i poznatu činjenicu,*) da se niže tog vrela među kamenjem nalazi i stanište mediteranske paprati Adiantum Capillus Veneris L., te nije isključeno, da se ta paprat ovdje zadržala pod utjecajem terme, na što je već Šarić upozorio.?). !) Isporedi 1. izvještaj 1. €. p. 16. *) Vidi Hirca: Revizija hrvatske flore p. 279. 4) Šarić; Fitogeografski odnosi zagrebačke okolice. Glasnik hrv. naravosl, društva. God. XIII, 1902, 140 Zaglavak. Prikazavši ukratko biologijske odnose u ovoj seriji istraživanih terma, možemo konačno pokušati, da dobivene rezultate isporedimo s onima u prvom našem izvještaju. U tu ćemo svrhu prikazati statistiku cianoficeja uzevši u obzir samo akroterme i cuterme, gdje su cianoficeje dominantne. Prijegleda radi unijet ćemo u tu statistiku i temperature, kod kojih pojedina vrsta u kojoj termi dolazi. Tu statistiku prikazuje nam ova tabela: MAS. bia 1.| Mastigocladus laminosus tE "— Krapinske T, Toplice Stubičke Varaždinske Smrdeće Sutinske T. Topusko Kod tempe- rature Daruva1 Ukupno u terme 420 3 [420-530 Hypheothrix thermalis 38-42"| 3 [36%530 1 53" 2 3. | Oscil. angustissima 4 Oscil. Cortiana Oscil. Okenii 6) 6. Oscil. subtilissima 7 Oseil. tenuis 9. | Oscil. leptotricha 10. | Oscil. animalis 11.| Lyngbya Martensiana 3 [260-450 400 3 [330-480 B. Anabaena oscillarioides ju TAJ VoD? renin 3 [30%-45" 1 50% : 2 [31%-409 40 12.| Oscil. chalybea 13. Anabaena thermalis 2 3 [36"-40" 2 [1260-36 2 [280-500 14.| Hyph. jassaensis 15. Phorm. thermale 16. Ose. constrieta 17.| Spirulina major 15. | Oscillat. princeps i [490 Kraugi | | 460 KA a 409 | 5 [330-450 oogo 380. 45v 19. Lyngbya leptotrichoides 20. | Symploca thermalis 21.|[ Aphanocapsa thermalis 22. Oscil. brevis 23. Phormidium laminosum 24. Oscil. formosa 25. (scil, tenuior 2b Phormidinm Iragile 21. Phormidium ambigunm 28 Oscil. jasorvensis 29. Phorm. calidum 50. Oscil. terebrilormis ji 349 35" 2 [289350 [a | 281 _1 [340-380 nal at RE 1 f 49 1 45" 38-420| 2 [350-430% i4l U prvom sam izvještaju naglasio kao rezultat istraživanja, da su terme svojom florom cianoficeja individualizovane, Taj glavni rezultat istraživanja mogu u ovom izvještaju potvrditi, premda se neke značajne vrste, kao n. pr. Mastigocladus laminosus, Hypheothriv therm lis, Osetlatoria Cortiana, 0. Okenii ponavljaju. Do istoga je toga rezultata došao i Elenkint) nakon istraži- vanja termalnih voda Kamčatke, a prije njega i G. S. West istražujući floru islandskih gejzira, Kao drugi rezultat istraživanja možemo ustanoviti i činjenicu, da u našim termama nema diatomeja, a ni dezmidijaceja. Od diatomeja sam nalazio u eutermama tek jednu do dvije vrste, a od dezmidijaceja nisam našao ni jedne. U drugim termama, kao n. pr. u termama Kamčatke?) ili u nama bližoj termi Margithsziget u Budimpešti (Istvinffi*) ima i dezmidijaceja, a naročito mnogo diatomeja. Što je tome uzrok, da kod nas nema diatomeja i dizmidijaceja. ne može se onako naprečac ustanoviti; to će trebati napose istraživati, i to s pretpo- stavkom, da je vjerovatno uzrok toj razlici kemizam terma, odnosno nestašica silikate ili vjerovatnije odveć velika množina karbonata. O tome pitanju kanim istraživanja nastaviti. Što se tiče kloroficeja, vrijedi takoder ono, što sam rekao već u prvom. izvje- štaju. Kloroficeje dosežu temperaturu od najviše 35%C., te su samo termofilni orga- nizmi, a nikako nijesu termalni. Prijegled rezultata. Istraživši biologijske prilike terma: Topusko, Daruvar, Lešće, Sv. Jelena kod Samobora i Podsused možemo istaknuti ove rezultate : 1. Akroterma Topusko značajna je po termalnim čistim asocijacijama ciano- ficeja bez diatomeja i hloroficeja, koje se pojavljuju istom kod hliarotermalnil odnosno hipotermalnih temperatura. Značajne su za ovu termu ove cianoticeje: Masti- gocladus laminosus, Phormidium laminosum var. acoerulesens, Oseillatoria formosa, O. brevis i 0. princeps, a u jednom vrelu i Symploca termalis var. major. Termalna vrela u Daruvaru ,imaju raznoliku termalnu vegetaciju s čistim asocijacijama cianoficeja. U otvorenim su vrelima značajne: Oseillatoria jasorvensis, 0. terebriformis, 0. Okenii i 0. princeps; u Ivanovu vrelu: Hypheothrix thermalis, O. Cortiana, 0. princeps i rjeđe Mastigocladus laminosus ; u Antunovu vrelu: Hypheothrix thermalis i Synmploca thermalis var. major; u Sigenthalovu vrelu: Lyngbya Molisehi. 3. Hliarotermna vrela u Lešću kraj Generalskog stola nemaju termalne vegetacije, a upravo je značajno, da nema ni termofilnih asocijacija cianoficeja. Od alga sam našao samo ove: Chara foetida, Chantransia chalybea i Lyngbya aerugineo-coerulea. +. Hliarotioterma Sv. Jelena kod Samobora ima oligotiofilni karakter vege- tacije, u kojoj dominiraju tiobakterije (Beggiatoa alba, minima, arachnoides, Thiothrix nivea, Lamproecystis rosea), dok su cianoficeje (0. Cortiana i chalybea) uz neke diatomeje i hloroficeje u manjini. ') EneukuHb A. A: O repmoduiHBUXb COOGIECTBAXB BOAOpOCITEHH. M3Becrna Mmn. Bor. Cana Ilerpa Benukaro. XIV. p. 62—112. 1914. ') EneukuHo A. A; TlpkcenoBojutia Bonmopociu Kambarku. M3B. Hmn. Bor. Cana flerpa Benukaro. 115. p. 192—100. *) Istvanffi Gy. de, Flore microseopique des thermes de 1 ile Margitsziget. Budapest 1905. p. 1—16. 142 3. Hliarotermno vrelo u Podsusedu nema vegetacije termalnog karaktera, i ako dominiraju cianoficeje (Phormidium favosum, Oseillatoria simplicissima, 0. irvigua i 0. Martensiana var. elongata. 6, Nađene su i opisane kao nove vrste cianoficeje: Oseillatoria jasorvensis 1 Lyngbya Molischi; a kao nove varijetete: Oscillatoria tenuis var. tenuwior i Sym- ploca thermaulis var. major. Tumač tabli. * S nimka prikazuje glavno toplo vrelo u Topuskom na livadi s formacijama alg4 na površini vode. Dr. V. Vouk: Glavno toplo vrelo u Topuskom. Tab. 3. Prirodosl. istraživ. Hrv, i Slav. Sv. 14. "ab. 3 1 i HA e TI Va 4 nhqi# MP a e i piirnmnijnia. Ta odd CI # Izra iajA fu \ ia h LI VO OVI JI UT I I PT II Prilozi flori slatkovodnih alea Hrvatske. (S 1 tablom). Napisao dr. Vale Vouk. (Izradeno un botaničko-fiziološkom zavodu kr. sveučilišta u Zagrebu) Premljeno u sjednici matemaličko-prirodoslovnog razreda Jugoslavenske akademije znanosti a umjetnosti od 16. januara 1919. Istraživanje Hore slatkovodnih alga započelo se u nas tek nedavno radnjom IL oPevaleka .0 biologiji 1 geografskom rasprostranjenju alga u sjevernoj Hrvatskoj“,! u kojoj je zabilježeno 226 vrsta alea_ poglavito iz hrvatskog Zagorja. Ovakovo sustavno istraživanje slatkovodnih alga naše domovine treba svakako nastaviti živim tempom, ako hoćemo, da u skoro doba dobijemo bar približan' prijegled ovog dijela naše kriptogamske fore. Svaki i najmanji prinos u tome poslu vrijedno je da se zabilježi. I. Lemanea fucina (Bory) Atkinson i neke druge alge iz okolice Gospića. Početkom mjeseca maja prošle godine boravio sam nekoliko dana u Gospiću te sam tu priiku upotrebio, da u bližoj okolici sabirem alge. Naročito sam obišao potočiće i vrela u šumi Jasikoveu, pa izvore u Lipoveu, potok Novčicu i rijeku liku kod Budačkog mosta. Broj nađenih vrsta nije baš velik, ali ima među njima i zanimljivijih tipova. radi kojih sam se upravo odlučio, da ovaj prilog poznavanju Hore slatkovodnih alga Irvatske objelodanim. To je naročito jedna rjeda vrsta roda Lemanea (L. Jucina_Borv), koja je za Hrvatsku po prvi put zalilježena, a poradi drugih razloga držim potrebnim, da se njome napose pozabavim, Lemanea fucina (Bary) Atkinson. Tražeći alge na _bentu* kod Budačkog mosta, i to na lijevoj obali u naj- većoj brzici katarakta, gdje se Ilydrurus foetidus u obilju razvio, opazio sam nešto dublje u vodi guste i dugačke busove jedne alge. Izvadivši je na površinu upoznao sam u njoj zastupnika roda Lemanea, Pretražujući i dalje okoliš našao sam istu tu algu u većoj množini 1 u snažnijim primjercima u brzici rijeke ispod samog mosta. Bilo je tu busova, koji su bili i preko pola. metra dugački. Zna- čajno je bilo za tu vrstu. da je bila neobično jako razgranjena. Točnijim pretraživanjem u laboratoriju nije mi u prvi mah uspjelo vrstu zastalno odrediti. i tek nakon poredbe s eksikatnim primjercima toga rola-u kriptogamskim herbarijima madžarskog Narodnog Muzeja u Budimpešti i bivšeg zarskog Dvorskog Muzeja u Beču uvjerio sam se. da se radi o gornjoj vrsti, koja je oMAina “Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije“ izdaje Jugosl. akademija znanosti i munjetnosti. Sv. 8. 1914. 2 ž bent“ zovu u Lici zidanu vodenu branu. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA. Sv. 14 10 146 u pomenutim eksikatima bila označena kao Lemanea fluviatilis o fucina Ag. (Syst. AMgarum 255.) No ukazalo se potrebnim, da našu vrstu točnije proučim. Najznatnija je radnja iz starijeg doba, koja se bavi ovim zanimljivim rodom, monografija Sirodotova: ,Ftude anatomique, organogčnique et physio- logique sur les algues d' eau douce de la famille des Lćmanćacćes“,.t Sirodot je razdijelio rod Lomanea u dva. podroda: Lemanea i Sacheria, od. kojih je potonji osobito značajan bujnijim razgranjenjem. Pokušaj. da našu vrstu opredi- jelim po ključu, koji je postavio Sirodot, a preuzeo ga i De Toni u svojem djelu Sylloge algarum, nije mi uspio, jer navedene oznake nijesu pristajale uz opis naše alge. Prema dijagnozama najbolje je pristajala opisu vrste Lemanea (Nacheria) fucina Sirdt. uz neke razlike. od kojih ovdje naročito ističem broj i oblik papila, na kojima se nalaze anteridiji. Naša alga ima 3—5. ai 7 papila, koje su mjestimice jako izbočene, dok bi ih prema dijagnozi moralo biti 2—3. Razlika je nadalje i u tome, što naši primjerci nijesu »insensiblement attćnućsa la base“ već ,brusquement attćnućs“. Osim toga je za našu algu upravo značajna dužina čitavog Iruktifikativnog dijela biljke, koja može biti i preko 60 centimetara. Pravi talus biljke odnosno (hantransta-stadij nije mi poznat, jer i iza točnijex pretraživanja sabranog i konzerviranog materijala nisam mogao naći ni traga (Chantransia-obliku. Do boljega sam rezultata došao određujući i proučavajući ovu algu po novijoj monografiji ovoga roda od Atkinsona," koji je monografijski obradio vrste Sjeveroameričkih Ujedinjenih Dižava. Atkinson se pridružuje Sirodotu u razdijeljenju dvaju podrodova: Lemanea i Sachenia, ali je u prosuđivanju vrsta slobodniji. On daje prvenstvo imenu Sacheria fucina Bory prema 3. fucina Sirodot, ali zato obuhvaća pod ovim imenom i Sirodotove oblike: Sacheria mammillosa_ Sirdt., S. rigida Srdt. i Lemanea subtilis Ag. Stoga je razloga Atkinsonova dijagnoza opsežnija. Tako su po Atkinsonu za našu vrstu znatne ove oznake: ,antherid-papillae_ plane or prominent“, ,papillac in verticils of two to seven“, a konačno i to, da pri dnu fruktifikativnog dijela prelazi steljka naglo u tanji držak (,usually_ pedicelled by an abrupt contraction at the beginning of the fertile_ portion“). I uopće, čitavoj Atkinsonovoj dijagnozi pristaje naša vrsta, tek je nešto rohbustnija, a i duža. Po Atkinsonu je dužina 2—40 centimetara, dok naša može narasti i preko 6U centimetara u dužinu. Osobito je značajno razgranjenje, koje se kod izraslih primjeraka počinje otprilike u polovici dužine čitave biljke, kako je to već opazio Sirodot (1. c.). jer na jednom mjestu kaže: ,Extrčmement rameux. Vaxe principals s! effacant le plus souvent apros avoir atteint la mi hauteur de la ramification“. Držao sam naročito potrebnim, da upozorim na ovo razgranjenje, te stoga donosim i foto- grafiju prepariranog eksikatnog primjerka (Tabla IV.) Upozorujem konačno osobito na nedostatke Sirodotova ključa za rod Sacheria i na prednosti Atkin- sonove obradbe, Atkinson navodi i četiri varijetete: var, mammillosa, subtilis, rigida i + riviana, fali na našu vrstu ne pristaje nijedan od ovih opisa. Unatoč nekojim osobitostima fertilnog dijela. koje sam gore naveo, ne bi se zasada mogao odlučiti, : Annales des Sciences naturelles: botanique. Tome XVI. 1872. p. 1—95. Vol.-IV. 1897., p. 41. \tkinson. Monograph of the Lemaneaceae ol the United States. Annals ol Botany, Vol, IV. 1889—1891. p. 177—280, 147 da našu vrstu označim kao novi oblik, i to ponajviše s razloga, što mi nije poznata (Chantransia-generacija, koju treba takoder proučiti. Svakako će dakle biti potrebno, da se naša alga sabere u ranije doba (januaru, lebruaru i martu). da se uzmognu proučiti svi razvojni stadiji naše alge od (hantransia-oblika pa sve do fruktifikacije. Lemanea fucina_ Bory svakako je rjeđa alga. Poznata je iz Francuske (Sirodot), Njemačke! pa iz Sjev. Amerike (Atkinson). De Toni (Le. p. +3) bilježi je po Po korny-u za Istru, ali pobliže nisam mogao navod literature i staništa naći. Hansgirg* je ne bilježi ni za Cešku, a ni za bivšu Donju Austriju. Bilješka. Od Lemanea-roda poznata je u našoj Hori Lemanea fluviatilis (L.) Ag. koju Hansgire* bilježi za jedan potok kod Divače u Istri i za slapove Krke u Dalmaciji, a Pevalek (1. e.) za zagrebačku okolicu. Sehmidle*+ je opisao novu vrstu Lemanea (irossi Schmidle za katarakte rijeke Vrbasa kod Jajea. Diagnoza je ove vrste nepotpuna. a i površno sastavljena, da bismo je sa stalnošću mogli kao novu poprimiti. Prema skici 1 opisu vjerovatno je to jedan oblik vrste 1. fucina. Još nalazimo u djelu ,Krvptogamae exsiecatac a Museo Palatino Vindobo- nense“ pod br. 236. Sacheria rigida Sirdt., koju je u rijeci Krkiću kod Turopolja u Dalmaciji našao QG. v. Beck. Ovom ću prilikom dometnuti i neke biologijske opaske, koje nam se nameću prigodom promatranja životnih prilika ove alge. Lemanea pripada bio- logijskoj hrpi tako zvanih reikolilnih alga.“ koje živu u vodama brzicama. Već habitus čitave biljke odgovara prilagođenju na brzu tekućicu. Raspletenost razgranjene steljke u elastične i končaste niti osobita je oznaka reikotilnosti. Nadalje mi je upozoriti na biologijski momenat, koji je također znatan kao reikofilni karakter. To je neobično velika produkcija karpospora, koje se razvijaju na cistokarpima u nutarnjosti steljke duž čitave fruktifikativne biljke, odozdo pa sve do krajnih vršaka. Karpospore mogu izići napolje istom onda, kada se steljka raspane. Nastaje dakle biologijsko pitanje: čemu tolika množina spora i zašto su za vrijeme svoga razvoja zatvorene? Poznato je za rodoficeje, da produ- ciraju_karpospore najvećim dijelom na površini steljke. Jasno je, da je stvaranje ogromnog broja spora u nutrašnjosti biljke u vezi sa životom njezinim u brzoj vodi. Snaga brze vode lako bi otrgla nježne spore u razvoju, kad bi bile na površini, te stoga ostaju one unutrašnjosti, sve dok ne sazriju. No i poslije toga, kad su spore već dozrele, bila bi opasnost za održanje biljke, kada bi bio malen broj spora. Brza voda raznese spore i vjerovatno malo koja od njih dode u priliku. da proklija. U tom nagonu za održanje u brzoj vodi moglo je doći do snažne produkcije spora. Tome se pridružuje i drugo svojstvo, na koje je naročito upozorio Brand, a to je velika regenerativna snaga pojedinih \! Migula u ,Kryptogamentlora“ Bd. II. 2 T. po 14. bilježi ju kao ,selten“. * Hansgirg A.. Prodromus der Algentlora von Bćhmen I. u Il. T. 1886 — 1892. Grundžiige der Algenflora von Niederisterreich. Beihelte 7. Bot. Centralblatt. Bd. XVIII. Helr 3. 1909. 3 Hansgirg A. Beitrize zur Kenntniss der Siisswasseralgentlora von Kiirnthen. Krain. Istrien und Dalmatien. Sitz. Ber. d. kel. bčhm. Geselseh. d. Wissenseh, 1890. p. 1058. i Sehmidle W. Algen aus Istrien. Dalmatien. Montenegro, Herzegowina u. Posnien gesammelt von Gross und Kneneker Allgem. botan. Zeitsehrilt Nr. 11. Jahre. 1900. p. 17—ž1. > Remwalfek+T.. JETGRm: 5 Brand. Fortptlanzung und Regeneration von Lemanea flurratilis. Berichte do Dentseh. botan. Gesellšehalt. 1896. 148 dijelova steljke. koja još više omogućuje. da se Lemanea može na takovoni. inače za život alga neprikladnom staništu, održati u tolikoj bujnosti. kako to obično biva. Popis ostalih nađenih vrsta. Chrysomonadinae. Hydrurus foetidus Kirchner. Na bentu kod mlina ispod _Budačkoga mosta u rijeci Lici u velikoj množini. Ova je alga upravo značajna za hladne vode brzice. te stoga nije čudo. da se na našemu staništu baš u samom kataraktu azvila u tolikoj množini. Od ove je alge poznato nekoliko oblika: naša bi odgovarala obliku ,penicillatus“ Prvi puta zabilježio je ovu algu za Ilrvatsku teiehardt još god. 1867.2 a našao ju je kustos bečkog muzeja Zelebor. Hansgirg (1 e) je navodi za slapove Krke i Omble u Dalmaciji. Oscillatoriaceae. Phormidinm uncinatum (Gom. I ova je alga značajna za vode brzice. Našao sam je u mlinskome jarku na daskama kod mlina iza šume Jasikovea i na kamenju kod benta ispod. Budačkog mosta. Kamenje je od ove alge tamno-zelene boje i Jako sklisko. Oseillatoria princeps Vaueh. Pojedinačno u busovima jednoga ulotriksa (llotrir variabilis) u zidanom vrelu ispod Jugarske kuće u šumi Jasikoveu. Oseillatoria tennis Ag. U jednoj mlaki kraj potoka Novčice. Nostocaceae. Nostor verrucosum. (1) Vaueh. Kod mlina ispod benta u Novčici. Zygnemaceae. Spirogyra afjinis (Hass.) Kiitz. Kod izvora Lipovca u velikoj množini: isto i na zaklonitim mjestima kod t. zv. Luka uz Novčien. Spirogyra porticalis (Mill. Cleve. Kod izvora Lipovca čini čiste asocijacije: u fruktitikaciji. Spirogyra nitida (Dilw.) Link. Na Lukama uz Novčicu: rjeđe nego pređašnje, Zugnema erueiatum | Vauneh.) Ag. Na Lukama uz Novčicu:; zajedničke asoci- jacije sa spirogirama. Zygnema insigne (1ass.) Kutz. Po veličini vegetativnih stanica pristaje na opis: zigote nisam našao. U asocijacijama spirogira rijetka. Na Lukama uz Novčien. Confervaceae. (onferva tenerrima Kitz. U jednom potočiću u šumi Jasikoveu. Ulotrichaceae, Ulothriv o ovartabilis Kutz. U zidanom vrelu u = šumi Jasikoveu ispod lugarske kuće. ['lotrir tenervima Kiutz. U jednom potočiću u šumi Jasikoveu. ! Paseher: Die Siisswasser-Klora Deuntsehlands. Oesterreichs und der Schweiz, Heft 2. p. R8. 1913. Ieiehardt H.W, Dr.: Miscellen 25. Beitrag zur Flora der Militirgrenze Uroatiens. Verhandlungen der Zool. bot. Gesellseh. Bd. XVIII, Jahrg. 1867. p. 765-766, 149 Chaetophoraceae. Chaetophora pisiformis Roth. Vrlo obična u šumi Jasikoveu na grančicama i kamenju. koje leži u vodi. Mierosporaceae. Mierošpora elegans Hansg. Na bentu ispod Budačkoga mosta. Microspora stagnarum (Kiitzg.) Lag. U jednoj većoj mlaki blizu Jasikovcća. Oedogoniaceae. Oedogonium sp. Vegetativne stanice 380—32 u. Fruktifikativnih organa nije bilo 1 stoga nije bilo moguće vrstu tačno odrediti. Na bentu kod Budačkog mosta. Cladophoraceae. Cladophora glomerata (L.) Kiitz. Na kamenju u Novčici ispod Pavelićeva mlina. Vaucheriaceae. IVaucheria racemosa Vauch. Bez \ruktifikativnih organa: debljina niti oko BU u 1 stoga vjerovatno pripada ovoj vrsti. Među spirogirama kod Lipovca. Helminthocladiaceae. Batrachospermum moniliforme Roth. var. puleherrimum Borv. U vrelu ispod lugarske kuće u šumi Jasikoveu, a i u drugim bližnjim potočićima. Chantransia chalybea Fries. U istom vrelu zajedno s pređašnjom algom. Il. Thorea ramosissima Bory u Hrvatskoj. Koncem mjeseca maja ove godine (27. V. 1918.) prigodom jedne botaničke ekskurzije na Japetić kraj Samobora. ustavio sam se podno brijega u selu Sv. Jani u svrhu biologijskoga istraživanja toplox vrela. Terma leži usred sela Toplice neko pola sata udaljedio od sela Sv. Jane. Izvori toploga vrela čine plitak basin, nekoliko metara širok i dugačak. Upravo na mjestu. gdje voda iz basina_odvire, opazio je moj pratilac asistenat dr. Pevalek nekoliko niti jedne tamno-ervene alge, koju sam prepoznao kao rijedak tip slatkovodnih alga poznat pod imenom Zkorea ramosissima Borv. Tražeći ovu algu niže u potoku. u koji uvire i termalno vrelo, naišli smo kod temperature od 20" € veliku množinu ove alge u pravoj njenoj bujnosti. Tu su plivali mnogobrojni 1 veliki busovi ove alge, pričvršćeni jednim krajem na kamenju na dnu potoka. Busovi su bili jako razgranjeni. a bilo ih je dugačkih i preko 1 metar. Pregledavši literaturu mogu svakako konstatirati. da je ovo stanište ove alge prvo za Hrvatsku Drugo dosad najbliže poznato stanište jest rijeka Dunav kod Beograda. Tamo je ovu algu otkrio Bornumiiller. nekadanji nadzornik botaničkog vrta u Beogradu. a otkriće je objelodanio Magnus, koji doslovno piše:? ,Herr Bornmiiller hate dieselbe im August 1888. in Massen in der Donau bei Belgrad, also kurz nach Finmiindung der Save an untergetauchten Gebiilk der dortigen Sehwimmanstalten, die nach der Mitte des Flusses hinliegen, wo die Strčmung des Wassers eine ziemliche Geschwindigkeit besitzt, aufgefunden.““ Ovo navodim točno s razloga, jer je ovo isto stanište u a e us: .Thorea. ramosissima Bory bei Belgrad in Serbien“. Hedwigia, 1889. H, 2, 2 EKOS. VLS: š Bornmilller: Plantae Serbiae I1S8S No. 200, 150 drugom jednom djelu označeno drugačije. U djelu naime , Flora exsiećata A ustro- hungarica“ nalazim pod br. 1989. etiketu: , Thorea_ hispida Thore (Svyn. Th. ramo- sissima). Hungaria australis. Ad trabes inundatas in Danubii_prope Semlin legit Bornmiller“. Držim zato. da je ovo u ovoj etiketi kao Zemun u » Ugarskoj“ označeno stanište isto ono, koje je opisao Magnus, jer je Born- miiller istu algu izdao i u Baenitzovu ,Herbarum generale“ pod oznakom: Serbia borealis. ad trabes inundatas prope Belgrad“. Ovo sam ovdje istakao, da se stanište u izdanju .Flora exsiccata_ Austro-Hungarica“ može razumjeti ili ispraviti, Bilo bi svakako vrijedno znati, da li Zhorea i danas još uspijeva na ovom staništu, Dalje najbliže stanište ove alge jest rijeka Korčs kod Szarvasa u Ugarskoj, gdje ju je našao Koren Istvan.? Inače je ova alga poznata samo iz zapadne Evrope. gdje je nađena u Rajni. Neckaru, Seini i Themsi, te u nekim drugim rijekama. Osim toga nadena je i u rijekama Sjeverne Amerike. Thorea je naročito zanimljiva u sistematskom pogledu. pa joj ni danas još nije mjesto u sistemu točno određeno. i ako se čini, da joj je položaj među rodoficejama (porodica Bangioidleae) vjerovatniji.“ Pripominjem mimogred. da sam na sabranom materijalu mogao naći poput spora ođebljale asimilatore. koji su opisani kao monospore. !G.Dr. AN. Košanin. prolesor botanike u beogradskom sveučilišta, javlja mi na moj\upit u pismu od 15, 11. 1919. da je on pred više godina tražio ovu algu u Dunavu i u Savi u okolici Seograda. ali je nije mogao naći, Po kasnijem pismenom saopćenju g. proi. Košanina (od 28. 1X. 1919.) uspjelo mu je ovu zanimljiva algu ipak pronaći, i to kod Korvina niže Pančova na banatskoj obali Dunava priraslu na starim neupotrebljenim čamcima. * Koren 1: _Szarvas virdnydnak nisodik javitott ćs bovitett felsziamtakasa“, Gyula 1885. |. 98. Ovo mi je stanište priopćio odlični madžarski algolog. ravnatelj botaničkog odjela narodnog muzeja u Budimpešti g. Dr. F. Filfrszky. na čemu se ovdje najljepše zahvaljujem. Oltmanns K.: Morphologie und Biologie der Algen. 1904. p. 567. Dr. V, Vouk: Prilozi flori slatkovodnih alga Hrvatske. Prirodosl, istr. Hrv. i Slav. Sv. 14. Tabla IV, , Tab, IV. talk po djelu rem 4: II ngarna“ reda ! omano sirare. ' .Unakoj* o. maništo poka: omišta, Mai PLI bati alan “ad mL m dovinkxt>: ree ran ve Ve 7 MJ oli ZABesit je "at EKA s su. s “fj oi dite Zs dua: na “ Prilog poznavanju alga Hrvatske i Slavonije. (S 1 tablom). Napisao dr. Ivo Pevalek. (Izrađeno u botaničko-fiziološkom zavodu kr. sveučilišta u Zagrehu.) Primljeno u sjednici matematičko - prirodoslovnog razreda Jugoslavenske akademije znanosti 4 umjetnosti od 16. januara 1919. Pošto sam dovršio svoj prvi prilog poznavanju naših alga!) sabirao sam 1 nadalje gradu za floru alea. Hrvatske i Slavonije. Tom sam prilikom ponovo pretraživao i u krajevima, iz kojih navodim alge u spomenutoj radnji, pa sam našao svagdje po nešto novo ili s obzirom na nalazište ili s obzirom na vrstu. Nadalje sam imao prilike sabirati alge u krajevima. dje ih dotada nisam sabirao ni ja ni itko drugi. tako u Peekom jezeru. u Dodošima, u Šamarici i u Utini u Zrinskim brdima. zatim u Macelu, u Trakošćanu i u Bednji u Ma- celskoj gori. u Orehovici kod Sv. Križa-Začretja. u Dubokoj i u Velikoj u Požeškoj Kotlini. u Jankoveu, u Našicama, u Motičini i u Londžici u Krndiji, te u Mrzloj Vodici u Gorskom kotaru. Ova ovdje navedena mjesta pohodio sam s potporom ove Akademije. Od biologijski zanimljivih tipova navest ću, da sam našao šiške od kolešea Notommata Werneckii i oko Krapine na jednoj vošeriji. pa mi se čini, da te siške u sjevernoj Hrvatskoj nisu rijetkost. Cyli, drospernamm Vouki, koji sam bio opisao i imao kroz tri četvrti godine u kulturi. opažao sam i kroz godinu 1917. na istom mjestu na Prekrižju, no u mnogo manjem mnoštvu. Kao vrlo zanimljivo stanište moram spomenuti topuski čret i to ne ravni čret. u kom izvire vruća voda, već nadignuti čret na podnožju Nikolina brda sa. sjevero-zapadne strane. U prvoj sam svojoj radnji spomenuo, da u sjevernoj Hrvatskoj nema mnogo desmidijaceja radi toga. što nema nadignutih čretova, Rijetki su šta više i oni tipovi, koje sam konstatirao. izuzevši vrste, koje su poznato manje izbirljive. U Topuskom sam našao pravi takav nadignut čret, koji tvore mahovi tresetnjaci (Sphagnales). Taj je čret vrlo malen, ali ipak imade nekoje karakteristične: stanovnike nadignutih čretova (sfagnofilno bilje). U lokvi- cama. što se nalaze između pojedinih busova tresetnjaka. nalazio sam ovu aso- cijaciju alga: lac. Vaucheria hamata [6 Hyalotheca dissiliens ) Pe valek I.: O biologiji i o geogralskom rasp ostranjenju alga u sjevernoj Hrvatskoj (s 1 tab.) Prirodosl. [Istraživanja Sv. 8. 1916. p. 29.— 39. 2) Na tom čretu raste također Drosera rotuudifolia, Od gljiva našao sam i ovdje Agarecus Postti + Derminus hypni. e Maesotaeninm Fndlieherianinm fo Špirotaenia_ condensata nja (Cosmarinm sp. Staurastrum hrevispina Closterinm lanceolatum r (osmarium Botrytis r Špirogyra aflinis r Trachelomonas hispida rr Closterium Leibleinii rr kuglena spirogyra (Osim Topuskoga našao sam nadignut čret velik neko po kvadratna kilo- metra u Blatuši kraj 'Topuskoga. ali sam na tome sabirao samo više bilje !. Mnogo sam lijepih čretnih alga našao na veoma malenu čretu u Mrzloj Vodici kod pilane u Suhoj - TIE), tabv2VII(IV.), slšvži 1896. (. Madjerekr Gorjanović-Kramberoer: Die Fauna des Musehelkalkes der Kuna gora bei Pregrada in Kroatien. Verhandlungen der k. k. geolog. R.-A.. Wien, p. 204. 1911. Gymnites obliquus Mojs., M. Salopek (ex parte): Uber die Cephalopodenlaunen der mit- tleren Trias von Siiddalmatien und. Montenegro.“ Abhandlungen der k, k, geol, R.-A. Wien, p. 25. Već je unaprijed bilo nevjerovatno, da će trijadička launa Kuna-gore imati mnogo novih vrsta, pa to nije ni bila svrha ove rasprave. Gorjanović- Kramberger opisao je samo jednu novu vrstu, i to G. Vadjereki. Ta se zanim- ljiva vrsta. lako raspoznaje od drugih (:ymnita_ alpinskoga virglorijena, jer se odlikuje dvama redovima lateralnih čvorova. Ipak nije to jedina vrsta roda (rymnites, koja ima dvije čvorne zavojnice. Iz vengenskih naslaga alpinskoga trijasa po- znata je vrsta (dymnites Moelleri Mojs., koja ima dva reda postranih čvorova. Čini se, da se ista pojava ponavlja i u nekih Gymnita indijskoga trijasa. Dimenzije : ist HI HI Promjerijstugentti. .Hiugi g4b, gebogohik6sPmm 190 nun 205 mm Visina posljednjega zavoja , . 62 ASSR Gae GOMA Debljina a zed Mesala ili — iii 1 zeti Mb šta darin so Gos Slana Zavoji su plosni. neznatno izbočeni. Pupkova je stijena niska i zaobljena, a prema ušću sve je položitija. Tek su na posljednjemu zavoju razvijena late- ralna rebra, a na njima se vide dva reda čvorova. koji su otegnuti u smjeru zavojnica. Prva čvorna zavojnica stoji nešto izvan sredine zavoja. Rebra su najjača izmedu zavojnica, a gub> se van čvorova. Ova se vrsta ne razlikuje od vrste G. obliquus samo skulpturom kućice nego i oblikom zavoja, koji su u pomenute vrste eliptični. (. Madjereki se tako jasno razlikuje od ostalih vrsta, da nije potrebno još napose isticati te razlike. Ipak valja naglasiti“ da ova vrsta dokazuje, da vrste (rymnites ineultus Beyr., G. Humboldti Mojs., C. obliquus Mojs. i još neke ne možemo pouzdano odre- diti na osnovi unutarnjih zavoja, nego samo onda, ako je posljednji zavoj bar donekle sačuvan. ' Suturna crta. Na dva primjerka preparirao sam suturnu crtu, koja je naj- bolje vidljiva na jednom malenom odlomku. Ako seine mogu svi detalji suture s poželjuom tačnošću istražiti, ipak je josno, da se 1 sutura prislanja uz opise i slike E. Mojsisoviesa o vrstama (4. incultus, Humbollti, Palmai i obliquus. Za (1. obliquus veli E. Mojsisovices, da mu je sutura najviše nalik na onu u vrste G. Palmai. Do danas nema potanjega opisa i slike ove suture. Kao razliku navodi pomenuti autor, da je izvanjsko sedlo usporedno s prvim po- bočn m sedlom. To vrijedi i za vrstu GG. Vadjereki. Lpak valja naglasiti, da se ta vrsta još odlikuje visokim i razmjerno širokim eksternim sedlom. Znatno više prvo lateraluo sedlo nešto je uvinuto, jer je u smjeru zavojnice protegnuto. Sedla su doduše duboko pocijepana, ali nisu u grane razdijeljena. Do pupkove stijene stoje četiri pobočna loba. 168 Iz Buloga opisao je FK. Hauer vrstu (rymnites. Bosnensis!), koja također pripada u to kolo, a odlikuje se spiralnim naborom, koji teče sredinom zavoja, a urešen je čvorovima. U vrste (1. Madjereki vidi se također na pretinjenom dijelu zavoja baš na istom mjestu , t.j. u visini pupkove stijene, suno jedan spiralni svita, koji je posve nalik na onaj u vrste (7. bosnensis, ali mu se u blizini nastanjene kli- jetke pridružuje druga čvorna zavojnica, koja se prije mogla jedva zamijetiti. I lobna crta pokazuje veliku sličnost. U vrste (1. bosnensis je eksterno sedlo još više, sutura je jače rascijepljena. U pomenutoj raspravi o srednjemu trijasu južne Dalmacije i Crne (Gore spomenuo sam, da se na jednom Gymnitu iz Od Drenini opažaju tragovi druge čvorne zavojnice. Ali taj je primjerak tako slabo sačuvan, da se nije moglo pouzdano ustanoviti, ne pripada li ovoj vrsti. Isto to vrijedi i za pri- mjerak, koji je A. Martelli opisao iz Boljevića kao G. obliquus (Palaeonto- graphia italica_ X, tab. VI.) II. (sl. 7.) na kojem se također zamjećuje druga čvorna zavojnica, 10 primjeraka. Gymnites Palmai Mojs. sp. 1582. Gymnites Palmai E. Mojsisovies: Die Cephalopodeon der medit. Triasprovinz 1, c. p. 254, Tat. LVII., Fig. 1, 2, Tat. LVIII. Dalja literatura u €, Dienera: Cephalopoda triadica 1. e. p. 140. U pomenutom popisu taune Kuna-gore navedene su ove vrste roda (zymnites: (rymn. Humboldti, ineultus, Palmai, obliquus, Madjereki. Samo vrsta 6. Madjereki zastupljena je dobro sačuvanim primjercima. Od drugih su vrsta samo mlađahni primjerci dobro sačuvani, dok su veći primjerci redovno korodirani i delormi- rani. Zato i moraju neke od navedenih vrsta otpasti, a neke možemo samo donekle odrediti. Već je E. Hauer — opisujući faunu buloških vapnenaca — istaknuo, da je veoma teško razlikovati mladahne primjerke vrsti G. incultus i G. Palmai. Potonjoj vrsti pribrajam tri malena kunogorska primjerka, koji se odlikuju razmjerno debelim i uskim zavojima. Promjer najbolje sačuvanog primjerka | mjeri 65 mm. Zavoji su posve glatki. Dali i neki maleni. odlomci, koji nose jaka laterarna rebra, pripadaju nastanjenoj klijetki izraslih primjeraka te vrste, kako ih je opisao E. Mojsisovics, ne da se pouzdano utvrditi. + primjerka, Gymnites incultus Bevr. sp. 1852. (ymnites incultus Beyr., E. Mojsisovies: Die Cephalopoden der medit. Triasprovinz. 1, e. p. 283. Tal. LIV, Fig. 1—3. 1915. u t J ('. Diener: Cephalopoda triadica 1. e. p. 139. Ova veoma raširena vrsta nije rijetka ni u fauni Kuna-gore. Zavoji su ovih primjeraka glatki, a nešto viši i plosniji nego u vrste (:. Palmai. Samo su omanji primjerci s promjerom od kojih 80 mm. dobro sačuvani, dok su dva veća primjerka, koji valjada također pripadaju toj vrsti, isprekidani i izobličeni. 6 primjeraka. ) F. Hauer: Die Cephalopoden des bosnisehen Muschelkalkes von Han Bulog bei Sara- jevo, 1. e, p. 87, Tat. VIII, Eig. 1 a, b, e. 169 Gymnites cf. Humboldti Mojs. 1882. («. Humboldti E. Mojsisovies: Die Cephalopoden der. medit. Triasprovinz, 1.. €. p. 289, Taf. LV., Fig. 1—3. 1919. , za C. Diener: Cephalopoda triadica 1, e. p. 158. (1. Humboldti odlikuje se širokim zavojima 1 slabim lateralnim borama. U ovoj zbirci pripadaju toj vrsti dva odlomka. | Visina zavoja na većem primjerku mjeri kojih 50 mm. Držim, da ove primjerke ne možemo smatrati tek. mlađahnim oblicima vrste (4. Vadjereki, jer bi se već kod ove visine zavoja morala očitovati tipična skulptura te vrste. Na ovim pak primjercima nema čvorova. 2 primjerka. Genus: Stur a Mojs. Sturia Sansovinii Mojs. 1582, S/. Sansovinit E. Mojsisovies: Die Cephalopoden der medit. Triasprovinp 1. e. p. 241", Taf. XLIX, Fig. 567, Taf. L. Fig. 1. 1915. St. Sansorimti Mojs.. €, Diener: Cephalopoda triadica 1. e. p. 269. Taj rod nije baš rijedak u fauni Kuna-gore. Nadeno jei lijepih i velikih primjeraka vrste Sf. Sansovinii. K opisu E. Mojsisoviesa nadovezao bih samo to, da se i na ljuski ovih primjeraka vidi u sredini između dva jaka spiralna prutka jedan tanahni prutak, koji se često raspao u sitna zrnea, kako su to već i neki drugi autori utvrdili. Naročito je takovu skulpturu lijepo prikazao C, Diener na slici nekog velikog indijskog primjerka. Premda se ti sitni prutei_ vide s obje strane ljuske, ipak su na kamenoj jezgri tek rijetko vidljivi. 15 primjeraka. Sturia sp. ind. ex aff. semiarata Mojs. U ovoj zbirci ima desetak primjeraka unutarnjih jezgri roda Sfuria. Neki od ovih malenih odlomaka ne pripadaju vrsti St. Sansovinii. nego im je late- ralna skulptura i širi pupak više nalik na vrstu 5. semiaratu. 3 primjerka. Genus: Ptychites Mojs. Ptychites cf. Oppeli Mojs. 1582. 7. Oppeli E. Mojsisovies: Die Cephalopoden der medit. Triasprovinz. 1. <. p. 248, Tal, LXXI, Fig. 1, 3. Tef. LXXII, Fig. 1, 2. Dalja literatura u €. Dienera: Cephalopoda triadica. Fossilium Catalogus. 1: Animalia. Editus : a F. Frech, pars 8. Berlin 1915.. p. 245. Skupina ,rugiferi“ slabo je zastupljena u launi Kuna-gore. Medu velikim Piyehitima nalazimo jedan do kraja pretinjen primjerak s ovim dimenzijama : Proimjep im 4). 2) ij ada teče ih ako 159 mm Visina posljednjega zavoja . ds ge ston BT Debljina 4 dni ss omega saivasteicaf 96591, P upiilesrd idejni sori por atv hoc dn A ono kg 17 Radijalna skuptura nije tako gusta kao u vrste Pt. Oppeli, a 1 pupak je uži, pa se po tom više približuje vrsti P!. Breunigi Mojs. FK. Hauer drži, da te vrste treba sjediniti. Za razliku od pomenutih vrste valja još istaknuti, da četiri pomoćna loba leže van pupkova ruba. 170 Drugi manji primjerci, koji upućuju na skupinu .rugiferi“, također su nedovoljno 1 ponajviše u odlomeima sačuvani, a veoma je vjerovatno, da pripa- daju tanjem obliku vrste Pf. Oppeli. 4 primjerka. Ptychites cl. Stachei Mojs. 1888, PE. Stachet_ E. Mojsisovices: Die Cephalopoden der mediterranen TViiasprovinz, 1. e. p. 244. Tal. LXII, Fig. 3. 1887. Pt. Stachei_ Mojs.?; F. Hauer: Die Cephalopođen des bosnisehen Musehelkalkes von Han Bulog bei Sarajevo, 1. e, p. 39. 1904. Ptyehites Stachei Mojs.: A. Martelli: Cetalopodi triasici di Boljevici presso Vir nel Monte- negro, 1. e. p. 116. tav. IX. fig. 4. I911. Pt. Stacher Mojs.: 1. Turina: Novo nalazište crvenog han-buloškog ptyehitnog vapnenca kod Sarajeva. 1. e. p. 237. 1915. , Z 2 5 R. Kraus: (Celalopodi ljušturnoga vapnenca kraj Gacka u Hercegovini, Le. p. 390. Pi. Stachei i Pt. opulentus veoma su nalik oblikom zavoja i skulpturom, palih je E. Mojsisovies samo zito odijelio, što se u prve vrste nalaze tek dva pobočna loba. Prema tome pripadaju te vrste dvjema različitim skupinama. U ovoj kolekciji ima jedan primjerak s promjerom od 66 mm. koji je veoma nalik na vrstu Pt. opulentus, ali ima tek dva pobočna loba, pa ga zato i ne možemo pribrojiti ovcj vrsti. Skulptura je korodirana, pa se tek slabo ističe. Širina pupka mjeri 9 mm. I primjerak. Ptychites reductus Mojs. Tab? "VH. (TV), “el 1; dabi VEHOfV2) tal; 1! 1852. PY. reductus K. Mojsisovies: Die Cephalopođen der Mediterranen Triasprovinz. Abhand- lungen d. k. k. geologisehen R.-A. Wien, p. 252, Taf. LXVIII. . 1887. 2 Mojs.. F. Hauer: Die Cephalopoden des bosnisehen Musehelkalkes von Han Bulog bei Sarajevo. 1. e. po 41. 1900. . = €, Diener: Die triadische Cephalopodenfauna der Sehiechlinghčhe bei Hallstatt. Les pl 28: 1904. , 2 A. Martelli: (Celalopodi triasici di Boljevići pre=so Vir nel Montenegro. Palaeontographia Italica, Vol. X. Pisa. p. 120. 1906. _ = A. Martelli: (Contributo al Musehelkalk superiore del Montenegro. Pal, Ital. Vol. XII. Pisa. p. 145. 191% - I. Turina: Novo nalazište ervenog Han buloškog ptvehitnog vapnenca kod Sarajeva. 1. c, p. 239. 1918. R J: Simionesceun: Les Amnonites triasiqnes de Hagighiol (Dobrogea). Academia Romana. Publicatiunile fondulni Vasile Adamachi. No. NXXIV. Buenresti 1918. p- 33, 9. 367, PI. VIII. f. 6. 1914. _ u R. Kraus: Celalopodi ljušturnoga vapnenca kraj Gacka u Hercegovini, 1. e. p. 398. Fauna Kuna-gore odlikuje se mnoštvom golemih Ptvehita. Meni je uspjelo lijepo preparirati nekolicinu primjeraka. Zanimljivo je, da je većina tih primje- raka pripada vrsti Po reduetus. Rasprostiranje te vrste nije baš neznatno, ali Je broj poznatih primjeraka iz pojedinih nalazišta bio sve do najnovijeg vremena malen. Tako je EK. Mojsisovices opisao iz Sehrever Ape samo jedan primjerak, KF. Hauer iz Buloga 1 primjerak, U. Diener iz Sehiechlinghčhe 1 primjerak, KF. Farina iz Paleža 1 primjerak. Tek A. Martelli pribrojio je ovoj vrsti veći broj primjeraka iz srednjega triasa Crne Gore. Zbog ratnih prilika nijesam mogao dobiti raspravu JĐ Simionescu-a, koji je tu vrstu uz priloženu sliku opisao iz Dobrudže. Kunagorski primjerci ove vrste veoma se razlikuju među 171 sobom, a nijedan se potpuno ne podudara s opisom E. Mojsisoviesa. Za njih vrijedi ono isto, što je F. Hauer rekao za bosanske primjerke vrste Pt. eusomus : ,dass auch innerhalb des Formenkreises, der zu Pf. eusomus im engsten Sinne zu gehčren seheint, noch manigt ltige Verschiedenheiten bestehen, die bei einer _variablen Formengruppe, wie die vorliegende ist. und bei consequenter Beriicksichtigung aller_ unterscheidenden Merkmale sehliesslich dahin Fihren miissten, jedes wohlerhaltene Individuum mit einem besonderen Art- oder Formnamen zu belegen; denn, fast mčehte ich sagen, wie kein Ei dem anderen, gleicht auch kein Pfyehit dem anderen.“ Kao kod Pt. Oppeli treba da 1 kod vrste Pf. reductus razlikujemo krupni i tanki varijetas. Lateralna skulptura je na svim primjercima slaba ili se gotovo posve gubi. Veoma je značajno za ovu vrstu, kao i za neke primjerke vrste Pt. Suttneri, odebljanje ljuske na pupkovoj stijeni, koje će u carstvu amonita jedva naći premca. Zato se naoko prikazuju primjerci s ljuskom i njihove kamene jezgre, kao da pripadaju dvjema različitim vrstama. Kunagorski primjerci pripadaju ponajviše debljoj podvrsti, koja je poznata u nekoliko primjeraka i iz Sehiechlinghćhe i buloških vapnenaca. Ali i uuutar te skupine nalazimo cio niz razlika u obliku kućice. Ovi se Ptyehiti odlikuju plosnim, svedenim zavojima i širokim zaobljenim eksternim dijelom. Kamene jezgre tih primjeraka često su vanredno evolutne, pa je onda oblik kućice nalik na Pt. Canavarii Mart. Lateralna se skulptura jedva može zamijetiti. Suturna crta je dobro raščlanjena te se odlikuje jako razvijenim glavnim, a zakržljalim pobočnim elementima. Oblik pomoćnih loba varira kod pojedinih primjeraka, ali se uglavnom podudara s opisom i slikom u E. Mojsisovicesa. Unutarnji zavoji su krupni i gotovo posve glatki. Dimenzije: : a b e Promjer AI O ONE es Ta EIGAR, ZATON — Te Visina posljednjega zavoja . . , 115 . 114 mm 38 mm Debljina e ŽE kem ze di5 die PETA — Širina pupka Daga (Oba (STE Brojevi u zagradi odnose se na. kamenu jezgru. Primjerak e odlikuje se tankim zavojima i širokim pupkom, tako da mu je oblik školjke nalik na rod Grymnites. Ali držim, da je to tek posljedica golemog odebljanja ljuske. pa da se zato ti primjerci i ne mogu indentifikovati s vrstom 27. Canavarii Mart., bez obzira na to. da se od nje razlikuju i skuipturom i dimenzijama. Crnogorska launa s vrstama |. princeps 1 Canavarii pripada nešto višem nivou nego fauna Kuna-gore, a vbje se odlikuju mnoštvom srodnih Ptyehita iz skupine Pt. reduetus. Dok u fauni Crne Gore nalazimo nove vrste, to pojedini kunagorski primjerci iz skupine P£. reduetus dobivaju tek neka obilježja vrsta Pt. princeps i Canavarti, te nastoje da podu istim putem razvoja. Već sam naglasio. da ova vrsta pokazuje razlike i nepravilnosti u obliku školjke, koje nastaju naročito zbog odebljanja ljuske. To osobito udara u oči na primjerku a, na kojem je na jednoj strani sačuvana ljuska, koja je relativno tanka i nije odebljala na pupkovu rubu, pa je zato-i pupkova stijena niska i svedena, tako da širina pupka iznosi tek 26 mm, Na drugoj je pak strani sačuvana samo kamena jezgra sa širinom pupka od 37 mm, iz čega valja zaključivati, da je na toj strani ljuska vanredno odebljala. ' 6 primjeraka. Ptychites Suttneri Mojs. U ose Bee (Vb) 1382, 1%. Suttnere E. Mojsisovices: Die Cephalopoden der mediterranen Triasprovinz, 1. e. p. 251. Taf. LXXIV, Fig. 1—4, Tal. LXXV, Fig. 2, 3. 1897. Mojs., F. Hauer: Die Cephalopoden des bosnischen Muschelkalkes von Han šulog bei Sarajevo, 1. e. p. 41. 1896. 3 4 GG, Arthaber: Die Cephalopodenlauna der Reillingerkalke, 1. e, p. 96. 1900. (€. Diener: Die triadische Cephalopodenfauna der Sehiechlinghihe bei Hallstatt. 1, e. p. 29. 1907. I. ef. Suttneri Mojs., O, Reis: Fine Fauna des Wettersteinkalkes, II. Teil. Nachtrag zu den Cephalopoden. Geognostisehe Jahreshefte 1905, 18. Jahr., Miinehen p.'137. 1911. , 5 . €. Renz: Die mesozoisehen Kaunen Griechenlands, 1. Teil: Die triadi- sehen Faunen der Argolis Palaeontographica, Bd. LVIIIL Stuttgart p. 28. 1914. 1%. Suttneri Mojs. var, R. Kraus: Celalopodi ljušturioga vapnenca kraj Gacka u Herce- govini, 1. e. p. 397. Ponajprije ću napomenuti dva velika primjerka, kojima je ljuska veoma odebljala na pupkovu rubu kao kod vrste Pt. reduetus. Ti se primjerci odlikuju trouglatim oblikom zavoja, jer im je debljina najveća u blizini pupkova ruba, a zavoji su tek neznatno svedeni. Suturna crta je veoma raščlanjena, a dva su pobočna loba dobro razvijena van pupkova ruba. te je sutura nalik na sliku (tab. LXXV, sl. 2) u E. Mojsisovicsa, s čijim se opisom podudara i lateralna skulptura. S tih se razloga ovi primjerci i ne mogu pribrojiti vesti Pt. reduetus. nego ih valja smatrati debljim i evolutnijim varijetasom vrste PE Suttneri. Dimensije : Promjeri . Dedgarco le vhbincke | ročketeveden tanga dog Sekonš2iNmnm Visina posljednjeca zavoja... < 2. o 0 0 A 2 Del ina s 2 O ika Ta 0 SIE ENIO OROES Širina. pupka s 20. Uz ova dva velika primjerka ima u ovoj zbirci manjih amonita, koji se bolje od prije pomenutih prislanjaju uz vrstu Pf. Suttneri. Svi se oni odlikuju uzdignutim pupkovim rubom i lijevku sličnim, relativno širokim pupkom, Već je la. Arthaber naglasio i utvrdio veliku raznolikost oblika u ove vrste i odi- jelo 2 varijetasa. Kunagorski primjerci dosežu visinu od ca 100 mm, a pripadaju Sirokopupčastom varijetasu. Oni se odlikuju više ili manje trouglatim oblikom zavoja i plosnim. narijetko razvrstanim, lateralnim borama. Suturna crta nije granata, kako bismo to očekivali kod širokopupčastog varijetasa. nego je posve nalik na sliku u E. Mojsisoviesa na tab. LXXV, 2, pa ima široke pobočne lobe, s tom razlikom. da se van pupkova ruba utiskuje još treći maleni po: moćni lobus 4 primjeraka. Ptychites sp. ind. ex _afl. Suttneri Mojs. Provizorno nadovezujem ovdje još jedan veliki, gotovo do kraja pretinjeni primjerak, koji se razlikuje od vrste Pt reductus i Suttneri debelim, sveđenim zavojima, koji su gotovo više nalik na skupinu ,rugiferi“ nego ,megalodisci“. Skulptura sastoji iz širokih, veoma sploštenih bora. Izvanji je dio zavoja razmjerno uzak. Najveća je debljina zavoja u donjoj trećini. pa zato im oblik nije trouglast. Dimenzije : PRE i daj SD RKE NR IK Visina posljednjeg zavoja... , 105, Debljina Ž y m orok. nain GO1..4 Širina pupka. jota nut) ova ljuska nije odebljala u blizini pupka a ruba, a na otisku zavoja vidi se, da nastanjena klijetka neznatno evolvira. Pupkova je stijena visoka. pupkov rub zaokružen, a pupak sličan lijevku. Od srodnih vrsta napominjem naročito P/. princeps. Mart., koji se odlikuje znatno širim pupkom. I primjerak. Ptychites cl. Pauli Mojs. 1882. F7. Pauli E. Mojsisovjes: Die Cephalopoden d. medit, Triasprovinz. 1, e. p. 251. Tal. LNII., Fig. 2. PBa . o Mojs.. F. Hauer: Die Cephalopoden des bosnischen Musehelkalkes von Han Bulog bei Sarajevo. 1, e. p. 40. liki oo . Mojs.. F. Hauer: Beitrige zur Kenntniss der (Cephalopoden aus der Trias von Bosnien 1. Neue Funde aus dem Musehelkalk von Han Bulog bei Sarajevo. Denk- sehriften der math,-naturw, Klasse der kais. Akademie der Wissensehalten. Wien, 5d. LINX.. p. 285. 1nosas . Mojs., G. Arthaber: Die Trias von Bithvnien (Anatolien), Beitriige zur Paliion- tologie und Geologie Osterreich-Ungarns und de< Orients. Bd. XXVIII. Wien, p 144, Tat. NIII (IIL.) Fig, 2. Kao dalje zastupnike skupine .megalodisći“ u fauni Kuna-gore treba naro- čito spomenuti dva nepotpuno sačuvana primjerka sa širokim i visoko uzdie- nutim pupkom, tako da se debljiua zavoja približuje njihovoj visini. Bolje saču- vani manji primjerak doseže visinu od ca 80 mm. Izvanji dio je razmjerno tanak, ali zaobljen. Lateralna skulptura je neznatna. a među borama se opažaju mjestimice varices, kako ih je opisao KF. Mojsisovices. Sutura je veoma raščla- njena. Ta je vrsta poznata iz alpinskog i dinarskog trijasa. 2 primjerka. Ptychites sp. ind. Ptyehitima, koji su ponešto nalik na rod Areestes, priključuje se još jedan do kraja pretinjen primjerak, koji se oblikom zavoja i pomanjkanjem skulpture najviše približuje vrsti P7. domatus Hau.!), ali se od nje razlikuje užim pupkom, nižom umbilikalnom stijenom 1 većom visinom zavoja. Dimenzije : Promjeni LaMiprM iu ase, +5 mm Visina posljednjega zavoja 24 Debljina 2 ns MOV) I OSI REMA Sua Bbupka 2, HAVMIJ avau ken lina 1 primjerak, Ptychites cf. Everesti Opp. Sapa VII (VS)sss 89! 1895. Ptyehites Kveresti Opp.. €. Diener:; The Cephalopoda of the Musehelkalk. Himalayan Kossils. Pal, Inde sei: KV Vol TI. P£.2., Galcuttaupi 16; PU XIX. ELK E 6: ') 1882. Pr. domatus Hau.. EH. Mojsisovies: Die (Cephalopoden der medit. Triasprovinz le. p. 250. "Tal. LXII. Fig. 4. 5. 174 1900. Pr. sp. ind. all, Everesti Opp.. €, Diener: Die triadische (Cephalopodenfauna der Sehiech- linghohe bei Hallstatt, Beitrige zur Geol. u, Paliontologie Osterr.-Ungarns und des Orients, Bd. XIII. Wien. p. 32. 1911. Pt. el. Ereresti Opp.. M, Salopek: Uber die Cephalopodenfannen der mittleren Trias von Siiddalmatien u, Montenegro, Abhandlungen der k, k, zeologischen_R.-A.. Bd. XVI. Helt 3. Wien. p. 32. Tal. III, Fig. 1, 1911. Pt. Everesti Opp.. 1. Turina: Novo nalazište crvenog han buloškog ptyeh'tnog vapnenca kod Sarajeva. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. p. 242. tab. III. 8l,.1., tab. 1V.,.sl, 2. 1916. Pr. Erevesti Opp.. R. Kraus: Celalopodi ljušturnoga vapnenca kraj Gacka u Hercegovini Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. p. 408. U posljednje vrijeme opisano je iz Alpa, a naročito iz Dinarida, nekoliko vrsta. koje valja smatrati zastupnicima indijsko-trijadičke provincije. Te su vrste dakako poznate samo u malenu broju primjeraka. U fauni Kuna-gore ima samo jedan amonit, koji nema mediteranski karakter. Taj je primjerak gotovo do kraja pretinjen, a samo mu je jedna strana dobro sačuvana. Dimenzije: Rromjenjs:., pa ča opć Kuka: (95. mm) 102 mm Visina posljednjega zavoja... (ca 47 mm) ca 58 mm Debljina : Ž LA (?2' mm) “. 2 mm PupSE kh set: rent st uei orure INO ANNIE 17 mm U zagradama navedeni brojevi odnose se na promjer od 95 mm, a najveći promjer toga primjerka mjeri 102 mm. Kako se iz tih brojeva razabira, pupak je kod promjera od 95: mm veći nego kod najvećeg promjera, pa zato ima elip- tičan oblik. koji nastaje tako, da malen dio posljednjega zavoja počinje evolvirati, da se onda opet stegne do pupkova ruba pređašnjega zavoja. Indijski primjerci vrste Pt. kveresti imaju često ponešto eliptičan oblik. Kod sela Stanišića u južnoj Dalmaciji naden je jedan primjerak, koji sam opisao kao Pt. cf. Hveresti, a ima također izrazito eliptičan oblik. Zavoji su u blizini pupka vanredno odebljali, a suzuju se u luku prema izvanjskom dijelu, koji je tanak, ali zaobljen. Njihov se oblik podudara s vrstom Pt. fveresti. I radijalnu skulptura joj je slična, samo je gušća nego u primjeraka iz Shalshal Clilta, ali ipak nije tako gusta kao u vrste Pt. »ugifer. Opp. 1 Turina i R Kraus opisali su vrstu P1. kveresti od Paleža u Bosni i Gacka _u Hercegotini. Ali iz toga ne valja zaključivati na istovetnost buloških vapnenaca i alpinskoga trijasa. jer su te vrste tek najdalji ogranci indijskoga trijasa, koji sežu u mediteransku trijadičku provinciju. Veoma je zanimljivo, da je 1. Turina u fauni kod Paležu našao dva primjerka, koja je mogao isporediti s indijskom vrstom Pt. Govinda, Dien. I tako već cio niz niti veže mediteranski i indijski trijas. Ova se vrsta može samo onda pouzdano odrediti, ako je i lobna crta poznata, jer K. Mojsisovies temelji razliku između skupina ,rugiferi“ i ,opu- lenti“ naročito na suturi. Na našem primjerku nije sutura baš najbolje sačuvana. ali držim, da valja razlikovati tri lateralna elementa. Treće lateralno sedlo je dimeroidno raščlanjeno. Drugi, maleni pomoćni lobus doseže pupkovu stijenu. 1 primjerak. Ptychites sp. ind. ex alf. opulentus Mojs. na 1882, Pt. opulentus E. Mojsisovies: Die Cephalopoden der medit. Triasprovinz 1, e. p. 259. Taf, LXXIII., Fig. 1. 2, 8. 4. Dalja literatura u €, Dienera: Cephalopoda triadica, 1, e, p. 248. 175 Cini se, da je ova vrsta zastupljena samo s unutrašnjim jezgrama, koje imaju brazde, kako ih je prvi opisao E. Mojsisovices. Dali i jedan veći primjerak pripada ovoj vrsti, ne da se pouzdano ustanoviti. 2 primjerka. Ptychites progressus Mojs. sp. 1882. P/. progressus E. Mojsisovies: Die Cephalopoden der medit. Friasprovinz 1 e. p, Taf. LVII+ Fig. 4. 6. Literatura u €, Dienera: Cephalopoda triadica. 1 e. po 244 Uz navedene nutarnje jezgre, koje pripadaju valjala vrsti P/. opulentus, nalazi se u ovoj kolekciji još jedan veći i krupniji primjerak, koji je uza svu veličinu sačuvao oblik nutarnjih jezgri prije pomenute vrste. Oblik zavoja, late- valna skulptura i lobna crta pokazuju svojstva vrste [P. progressus, koju je u najnovije vrijeme opisao 1. Farina iz Bosne, a C. Renz iz trijasa Grčke. Dimenzije : KOME: Paoa 2, a OR too soo eo o Soni Visina posljednjega zavoja . . . . 24, NN '10 Debljina m a 2 a. SRS Banina, pupka udo, id 200 00 I MAPE E I do kraja pretinjen primjerak, Ptychites Studeri Hau. Literatura u €, Dienera: Cephalopoda triadica, 1, e. p. 246, Skupina .flexuosi“ relativno je slabo zastupljena u fauni Kuna-gore. To je s tim čudnije, što je pomenuta skupina, a naročito P7. flernosus-Studeri, najčešća vrsta u alpinskom virglorienu, gdje se pojavljuje u veliku broju primjeraka. Vrste opisane kao Pt fleruosus i Studeni, s pravom su danas sjedinjene pod skupnim imenom 1%. Studeni. U Xauni Kuna-gore nema onih velikih oblika s naprijed zavijenim rebrima, koje je E. Mojsisovies nazvao Po /levuosus. "Tu susrećemo tek manje primjerke. kojima promjer rijetko kada premašuje 70 mm, pa im se skulptura i oblik zavoja ponajviše bolje prislanjaju uz one oblike, koji su prije za razliku od PE fleruosus bili opisani kao Pt. Studeri. Ti su primjerci ponajviše koro dirani i slabo sačuvani. . 8 primjeraka. Ptychites c\. gibbus ben. 1882. 1%. gihbus Ben.. E. Mojsisovices: Die Cephalopoden der _medit. Priasprovina, 1. e. po 260. Tal, LXV. Fig. 234, Dalja literatura u (€. Dienera: Cephalopoda triadica. 1. e. p. 241. Uz Pt. Studeri ističu se još dva deblja, nepotpuno sačuvana oblika. od kojih veći ne presiže 70 mm. Oni se odlikuju izdignutim pupkom i ravnim lateralnim rebrima. Najveća debljina ljuske je na pupkovu rubu. 2 primjerka. Ptychites striatoplicatus Hau. sp. slabi 2xe, (VII), 81:43: 1887. PY. striatoplicatus F. Hamer: Die Cephalopoden des bosnisehen Musehelkalkes von Han Bulog bei Sarajevo. 1. e. p. 45, Tal. VIIL. Fig. 2. a, b. e. 1892... = F. Hauer: Neue Funde aus dem Muschelkalk von Han Bulog bei Sarajevo, 1. e, p. 290. 1904. Hau: A, Martelli: (Cefalopodi triasici di Boljevići presso Vir nel Monte- negro, l. e. p. 129. tav, X, fig, 8. 19144 3 . |R. Kraus: Cefalopodi ljušturnoga vapnenca kraj Gacka u Hercegovini, l. e. pi: 40B. 170 Ta značajna vrsta buloških vapnenaca poznata je u fauni Kuna-gore sanio u jednom primjerku s ljuskom i nastanjenom klijetkom, koji ima te dimenzije : Promjereaklean omubanc«g na mla 25 ste mlonmm Visina posljednjega zavoja... 59 Debljina A a KELE roda Bapakšeris . rani, votes "Mo Površina ljuske je korodirana, pa se ne vide prirasne crte. Lateralna rebra su ravna i oširoka. Taj se primjerak podudara u svim ostalim svojstvima s podrobnim opisom u F. Hauera. PI. striatoplicatus poznat je samo iz trijasa Bosne, Hercegovine i Crne (Gore. 1 primjerak. Nautiloidea. Orthoceras campanile Mojs. Tab. X: p( VII), sslstilt 1382. Orthoceras camipanile E. Mojsisovies: Die Cephalopoden der medit. Triasprovinz 1. c. p. 291. Taf. OXIII. Fig. 1—4. 11. Popis literature u (€. Dienera: Cephalopoda triadica 1. e. p. 339. Nautiloidi zastupljeni su u launi Kuna-gore same ispruženim oblicima roda Orthoceras. Ukoliko se ti primjerci mogu odrediti. pripadaju vrsti 0. campanile Mojs. Promjer posljednje klijetke najvećeg primjerka ima 383 mm. ' 20 primjeraka. Dibranechiata. Atractites cl. eylindricus Hau. Tabs: 4(VIL), Ske2: 1882. Atractiles cylindricus FK. Hauneg: Die Cephalopoden des bosnisehen Musehelkalkes von Han Bulog bei Sarajevo, 1. e. p. 8. Tal. L Fig. 7, 3, 9. Popis literature u €, Dienera: Cephalopoda triadica 1, e. po18. Među primjercima. koji su nalik na rod Orthoceras, nalazi se samo jedan primjerak, komu se na prerezu vidi fragmokon 1 rostrum, te pripada rodu Atractites. "To je jedini stalno poznati zastupnik Dibranchiata_ u fauni Kuna- gore, a veoma je srodan s vršću 4. cylindricus. Ta je vrsta poznata iz alpinskog i dinarskog razvoja srednjega trijasa. ! primjerak. Brachiopoda. U pomenutoj raspravi €. Gorjanović-Krambergera nalazimo zabi- lježeno, da je brachiopode Kuna-gore odredio Al Bittner. Brachiopodi su u launi Kuna-gore tako rijetki, da u mojoj kolekciji nema nijednoga primjerka. A. Bittner. taj vanredni poznavalac brachiopoda alpinskoga trijasa, odredio je dvije vrste. koje pripadaju dvjema različitim rodovima. i to: Rhynehnella (Norella) refractifrons Bitt. i Spirigera (Peridella) marmorea Bit. Rhynchonella refractifrons BDitt. 1890. fhynchonella_ refractifrong A. Bittner: Brachiopoden der alpinen Trias. Abhandlungen der ok, ok. geologisehen R-A, Wien. p. 39. Tal, XXXI Fig. 5—19. Ta najraširenija vrsta alpinskoga srednjega trijasa poznata je u 5 primje- raka. Dva od tih primjeraka su mladahni, pa im čeoni rub nije avijen, plosni šu, te su nalik na kakovu Zerebratulu. Ostali sui primjerci izrasli, te imaju na manjoj ljuski široki jezik, koji je u sredini podijeljen uskom središnjom borom. Ta je vrsta poznata iz Alpa i Dinarida, naročito: Schreyeralm, Sehiechling- hčhe, Bulog. 5 primjeraka. Spirigera cf. Marmorea Bitt. Spirigera cf. marmorea A. Bittner: Brachiopoden der alpinen Trias, 1, e, p. 42. Tat, XXXIII, Fig. 1—13. Toj vrsti pribrojio je A. Bittner jedan malen odlomak, veće ljuske, na kojoj se središnja brazda, koja je značajna za tu vrstu, slabo vidi. 1 primjerak. Kako sam već napomenuo, bijaše već unaprijed jasno, da u fauni Kuna- gore nema novih elemenata mediteranskoga trijasa. Ipak je prikaz ove faune sa stratigrafijsko-geologijskog gledišta potpuno opravdan. Na proučavanje ove faune nijesu me potaknuli možda kakvi paleobiologijski i filogenijski problemi, koji se i ne mogu rješavati na osnovi ovakve faune. Mene su više zanimala strati- grafijsko-tektonska pitanja, koja su u svezi s tom faunom. Htjedoh istražiti, ukoliko bi izvodi E. Hauga o fauni Kuna-gore i njenim odnosima prema hall- stattskom pokrovu našli potporanj u potanjem proučavanju te faune i njene stratigrafijske uporedbe sa sjevernoalpinskim faunama. Pomenuti odlični francuski naučenjak taknuo se -— opisujući trijas dinarskih Alpi — u dva maha faune Kuna-gore pripisujući joj osobito tektonsko znameno- vanje za cjelokupni postanak Alpi.!) 1) Naročito su znamenita ta mjesta (p. 891): .Les Alpes Dinariques sont incostablement la continuation directe des Alpes calcaires mćridionales, nćanmoins on constate, en divers points de cette rćgion, avec le type de Hallstatt des analogie frappantes, qui portent sur certains termes, sans s' ćtendre a 1 ensemble de la suecession. Deja dans un chainon plus septentrional. dirigć de 1 onest a 1 est, dans la Kuna gora, pres Pregrada, en Croatie, se trouye un affleurement de calcaires rouges virgloriens, identiques, meme par leur faune, A ceux de la Sehreyer_Alm, prčs Hallstatt. Gorjanović-Kramberger y a recueilli de nombreuses espčces qui ne laissent aucum doute a cet ćgard (Pryehites Studeri, Sutt- neri, Sturia Sansovinii, Monophyllites sphaeroplujilus, Norites gondola, Ceratites trinodosus, Bala- tonites gemmatus, Gymnites incultus, Palmai, Norella refractifrons ete.) Les Ammonites sont fortement dćformćes, car les conehes presque verticales ont subi un laminage intense. D' autres caleaires renferment des Halobia et representent probablement les caleaires de Hallstatt. Des lambeaux de diabase, et de mćlaphyre complčtent encore les analogies avec Ja nappe de Hallstatt, ou I on a signalč de pointements de ces deux roches, tandis que 1 on n' en connait point dans les deux autres nappes des Alpes calcaires septentrionales“. pMais il y a plus: il existe duns le Nord de la Croatie, a peu de distance au sud de derniers vestige de roches eristallines anciennes qui jalonnent la cicatrice tonalitique, un chainon, celui de la Kuna gora et d' Ivanšćica, ot le Trias renferme les deux termes les plus caractčristiques de la sćrie de Hallstatt, les caleaires rouge: a Ceratites trinodosus du type de la Sehreyer Alm et les calcaires a Halobia du type de Hullstatt. Nous rappellerons ques ces couehes sont presque verti- cales et qu' elles ont subi un laminage intense, ce qui est encore une particularit* frćquente dans les zones de racines. Malheureusement ce chainon disparait a | ouest, en territoire autrichien, sous une couverture de d&pots nćogenes, mais ils se raccorde sans doute en prolondeur avec 1 'un ou I autre des chainon palćozoiques qui apparaissent dans son prolongement. Il est infiniment probable que, si la converture triasique des Alpes Carniques “tait conservć, on y verrait des facičs identi- Ques a ceux de la Kuna gora et des čtirements non moins intenses, Rappelons encore la presence de d abases et de mćlaphyres a la fois dans la nappe de Hall statt et dans le chainon que nous envisageon comme sa racine“ (1, e, p. 896), PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA, Sv. 14. 12 178 Nastojao sam dakle istražiti, bi li se potanjim proučavanjem faune Kuna- gore mogli potkrijepiti nazori E. Hauga o korijenu hallstattskoga pokrova. Zato bi trebalo dokazati, da je facijes trijasa Kuna-gore posve jednak sjevero- alpinskom hallstattskom razvoju. Hallstattski razvoj vezan je u Alpama na veoma usku zonu, koja odgovara nekadanjoj geosinklinali. U tim je naslagama sačuvano golemo mnoštvo cefalopoda. Teorija pokrova nailazi u Istočnim Alpama naročito zato na poteškoće, što je teško odrediti korijen tih pokrova. Njihov korijen imao bi pripadati veoma uskoj zoni, koja nije ni u kakovu razmjeru sa širinom Istočnih Alpi. Eno i E. Haug misli, da korijen hallstattskog pokrova sačinjava danas uska zona Karnijskih Alpa i Ivančice, a gotovo jedini i najvažniji dokaz zato mu je launa Kuna-gore. Pomenuti autor drži. da korijen hallstattskog pokrova ne može smje- stiti dalje na jug, jer se trijas Dinarida bitno razlikuje od sjevero-alpinskog trijasa. Kako vidimo, srednji trijas Hrvatske, a naročito fauna Kuna-gore i Gregurić- brijega, od velikog su naučnog interesa. Njihova je stratigrafijska i tektonska važnost mnogo veća od njihova paleobiologijskog znamenovanja. Najprije sam. bio nakanio, da u trećem dijelu ove rasprave prikažem neke stratigralijske i tektonske odnose ove faune. Međutim moram zasada odustati od te namjere, pa ću već u ovom dijelu ukratko navesti ono, što je potrebno, da se kaže o fauni Kuna-gore. Detaljno proučavanje u terenu moći ćemo zasada to lakše pregorjeti, jer bi tačno poznavanje slijeda naslaga moglo samo onda osvijetliti faunu Kuna-gore, kad bi slijed naslaga, koji je razvijen ispod cefalo- podnih vapnenaca i povrh njih, bio neprekinut, tačno poznat, i kada bi u njemu bilo okamina. Sve te uvjete ne nalazimo u launi Kuna-gore, pa će zato i pome- nuti dosadanji opis morati zadovoljiti toj svrsi. Danas smo još daleko od toga, da bismo nabačena pitanja mogli riješiti tektonskim putem. Kako sam već naglasio, u fauni Kuna-gore prevlađuju rodovi Piychiles, Gymnites i Monophyllites. Rod Pfychites zastupljen je najvećim brojem primje- raka, a naročito su značajni veliki primjerci iz skupine ,megalodisei“. Skupina »Fugiferi“, pa i vrste skupine ,fleruosi“, koje su u drugim alpinskim i dinarskim nalazištima tako raširene, ovdje su razmjerno rijetke. Zanimljiva je prisutnost vrste Pt. Everesti. Vrste roda Gymniles razviše se u veliku broju primjeraka, među kojima se naročito ističe vrsta (7. Madjereki. Rod Monophyllites zastupljen je samo već poznatim vrstama, koje su veoma raširene u mediteranskom trijasu, Drugi su rodovi znatno rjeđi, ali baš oni najbolje označuju karakter faune Kuna-gore. Vrste roda Pfyehites imaju prije dinarski nego sjeveroalpinski kolorit. Ptyehites striatoplicatus vezan je o trijas balkanskih Dinarida. Isto to vrijedi i za rod (rymnites. Vrste rodova Monophyllites i Sturia ponajviše su jednako značajne za“ trijas Alpi i Dinarida, dok je M. var, Taramellii poznat samo iz dinarskog trijasa. Mnogo bolje karakterišu ovu faunu vrste s ceratitnom suturom, premda su razmjerno rijetke i poznate u malenu broju primjeraka. Vrste Ceratites eeltiti- Jormis Hau, Bulog multinodosus Hau., Celtites intermedius Hau, samo su dinarski oblici. Šve su druge vrste ponajviše indiferentne te su poznate iz Alpa i Dina- rida, ali i od njih su neke običnije u Dinaridama nego u Alpama, kao n. pr. Acrochordiceras ef, enode, Ptychites ef. Everesti, Atractites el. eylindricus. Hau. 179 Rasprostranjenost vrsta trijadičke faune Kuna-gore u srednjem trijasu A'pa i Dinarida. ooo —_d——o— Ammonoidea Alpe | Dinaride Bilješka Ceratites sp.-ind. skupina €. riaknansa| ><) < ') >< = srodne vrste Ceratites celtitiformis Hau. nis TE Bulogites multinodosus Hau. sij 5 | Judicarites sp. ind. alt. prezzano Hau, 3 Balatoniteg sp. ind. skupina ,,gemmati“ X Celtites intermedius Hau. ne dia Acrochordiceras ef. enode Hau. LE -+H F | Proarcestes Bramantei Mojs. sp. + NI-is Procladiseites Brancoi Mojs. sp. + sE T A | Norites gondola Mojs. -- i Sp : m Monophyllites sphaerophyllus Han. JE Sh IM Leiophyllites Suessi Mojs. ijiak \ -- šije Leiophyllites Suessi var. Tarameltii. Mart. sp. == "F Gymnites Madjereki Gorj. Kramb. nov. sp. oem X Gymnites Palma Mojs. sp. ; Si =e Guymnites incultus Beyr. sp. uu sE sij Gymnites ef. Humboldti Mojs. 2 E e + Sturia Sansovinii Mojs. Ara + Sturia Sp. ind. alf. semiarata Mojs. E X Ptychites cl. Oppeli Mojs. SRE s Ptyehites ci. Stachei Mojs. šir si a0 Ptyehites reductus Mojs. 1 -r + Ptyehites Suttneri Mojs. — lo Ptychites sp. ind. aff. Suttneri Mojs: : — ži Ptychites cf. Pauli Mojs. + + Piyehites Sp. ind, afi. domato Hau, < X Ptyehites cf. Everesti Opp. PD + Ptyehites sp. ind, afl. opulento Mojs. De <. Ptyehites progressus Mojs. sp. + 3 ma L S Ptyehites Studeri Hau. =- Bija Ptychites et. gibbus Ben. -+H -- Ptyehites striatoplicatus Hau. sp. f j = TE Nautiloidea. Orthoceras campanile Mojs. + de (BIS 14 Dibranchiata. Atractites cl. cylindricus Hau. : u E J 4 Brachiopoda. Rhynehonella refractifrons Bitt. š 2: EE m : Spirigera cl, marmorea Bitt. 2 EE đ E 180 U priloženoj skrižaljei nabrojene su 34 vrste faune Kuna-gore. Sve vrste, koje su tačno određene, nalaze se u fauni balkanskih Dinarida, a one, koje su samo donekle određene zbog toga, što su loše sačuvane, poznate su u vrlo srodnim oblicima iz dinarskog trijasa. Samo je jedna vrsta nova, ali i ona pristaje u kolo dinarskih vrsta, pa ima svoje najbliže srodnike u trijasu južne Dalmacije i Crne gore. Rodovi Arcestes i Cladiscites rijetki su u fauni Kuna-gore, pa su zastupljeni samo dvjema najobičnijim vrstama, koje su poznate iz Alpa i Dinarida. Cjelo- kupni habitus i sastav faune veoma je nalik na onaj kod Od Drenini u južnoj Dalmaciji. U Crnoj Gori nalazimo takoder isti taj razvoj. Što više, kad bismo ovu faunu našli mnogo južnije na balkanskom poluotoku, to bi ona posve dobro pristala uz druge faune. koje su dosada iz tih krajeva poznate. Mi bismo tada rekli: ,nađosmo jednu veoma osiromašenu faunu buloških vapnenaca“, a to i spunim pravom, jer je fauna Kuna-gore tek slab odsjev onoga velikog bogatstva vrsta i rodova, što ih poznajemo iz buloških vapnenaca. Naročito nema u Kuna-gori značajnih vrsta rodova: Halilucites, Proteusites, Kellnerites, Pararcestes. Uz cefalopode poznate su samo dvije vrste brachiopoda, i to samo u neko- liko primjeraka. Te su vrste značajne za virglorijen, a inače su indilerentne, jer su jednako poznate iz trijasa Alpa kao i Dinarida. Proučavajući cefalopodne faune Kuna-gore ne mogosmo dakle potkrijepiti izvode E. Hauga o korijenu hallstattskoga pokrova. Odgovor je negativan. Fauna Kuna-gore podudara se mnogo bolje s dinarskim nego sa sjeveroalpinskim razvojem srednjega trijasa. Sadržaj. : Strana Mea s a a e e o e KV. 18.) 21 Cephalopoda. Tetrabranchiata. I. Ammonoidea. Genus: Ceratites de a. 22 Ceratites_ sp. 22 Ceratites kitom Hua: 22 Subgenus : Bulogites Arth. 23 Bulogites multinodosus Hau. 24 Genus: Judicarites. Mojs. . 29 Judicarites sp. ind. . 25 Genus : Balatonites Mojs. 25 Balatonites sp. ind. 20 Genus: Celtites. Mojs. 20 Qltites intermedius Ham. Mda e ne). ska ii. “26 prepune Me arkorarerasvElvatth oo e oso venom aos kalija (Sv. 14.) 162 Acrochordiceras ef. enode Hau. . 165 Genus: Arcestes Suess. . 165 Subgenus : Proarcestes.Mojs. A 165 Proarcestes Bramantei Mojs. sp. 165 Genus: Procladiscites Mojs. . skagke 166 Procladiscites Brancoi. Mojs. sp. 166 Genus: Norites. Mojs. ' 166 Novites gondola Mojs. . ite 166 Genus: Monophyllites sphaerophyllus Hau. : 166 Monophyllites ( Leiophwyllites) Nuessi Mojs. 166 Genus: Gymnites Mojs. 167 Gyimnite« Madjereki Gia Bean! 167 Gymnites Palmai Mojs. sp. 168 Gymnites ineultus Beyr. sp. . 168 Gymnites ot. Humboldti Mojs. 169 Genus: Sluria_Mojs. : 169 Sturia Sansovinii Mojs. : 169 Sturia sp. ind. ex aff. semiarata Maja 169 (tenus: Ptyehites Mojs. 169 Ptychites ef. Opeli Mojs. 169 Ptyehites ef, Stachei Mojs. . 170 182 Ptyehites veduetus Mojs. . Ptychites Suttneri. Mojs. : Ptyehites sp. ind. ex_aff. Shto) Maja g Ptyehites ef. Pauli Mojs. Ptychites sp. ind. : Ptychites et. kveresti Opp. t Ptychites sp. ind. ex af. mulnjae Md Ptychites_progressus Mojs. sp. Plyehites Studeri Hau. Ptyehites el. gibbus Ben. Ptyehites striatoplicatus Hau. sp. II. Nautiloidea. Genus: Orthoceras_ Breynius Orthoceras campanille Moji: Dibranchiata. Genus: Atractiles g Atraclites ef. ke hi Brachiopoda, Rhynehonella (Norella) refractifrons Bit. . Spirigera (Peridella) ef. marmorea Pitt. Zaglavak ž : : : Rasprostranjenost vrsta Tassa aune MEKA gore u srodajakti Koja Mpd Dinarida Tumač slika mm slike. mrablesT (52195) SI. 1. a) Ceratites celtitiformis Hauer. Snimak prof. K. Gorjanović-Kram- bergera. SI. 1. b) Suturna crta istog primjerka. SL. 2. a), b) Bulogites mullinodosus Hauer. Na tabli prvoj valja ispraviti Haver u Hauer, a sliku 2 a) treba zamisliti zaokrenutu za 1800.1) Mabel SI. 1. a), b) Judicarites sp. ind. Slika 1. a) zaokrenuta je za 180". SL. 2. a), b) Balatonites sp. ind. Odlomak nastanjene klijetke. SL. 3. Celttes intermedius Hau. Zaokrenut je nadesno za 900. Tabla III. (Sv. 14) SL. 1. Gyimnites Madjereki Gorj.-Kramb. Dvostruka čvorovna zavojnica ne ističe se baš osobito na ovom velikom primjerku. Snimak prof. K. Gorja- nović-Krambergera. Tabla IV. SI. 1. Ptyehites reduetus Moj«. 2, prirodne veličine. Sl. 2. Gymnites Madjereki Gorj.-Kramb. Na ovom se primjerku vidi sutura, a naročito se ističe dvostruka čvorovna zavojnica. Tabla V. SIL. 1. Ptlyehites rveduetus Mojs. !/, prirodne veličine. Slika 1. na tabli IV. i slika 1. na tabli V. pripadaju dvjema različitim primjercima. SI. 2. Plyehites ef. Hveresti Opp. Zbog retuširanja pupka ističe se nešto previše evolviranje posljednjega zavoja. SbeMolieh WAB SL. 1. Plyehites Suttneri Mojs. %, prirodne veličine. Na ovom se primjerku jasno vidi golemo odebljanje ljuske. ') Zbog ratnih prilika potkralo se i u drugim raspravama nekoliko pogrješaka na tablama sveska 13. Prirodoslovnih istraživanja. Slika 1 a) na tabli IL. zaokrenuta je za 180%, slika 1 e. zaokrenuta je nadesno za 90", a slika 2 a) nalijevo za 90% Mjesto m, s. p. trebalo bi da stoji n. sp. Nadalje valja ispraviti na strani 29. Tab, L., sl. 1, 2, u Tab. 1, sl. 1, 3; a na strani 31, (Tab. I sl, 8.) u (Tab. I, sl. 2.) \&4 Tabla VIL SI. 1. Orthoceras campanile Mojs. Snimak prof. K. Gorjanović-Kran- bergera. SI. 2. Atractites ef. cylindricus Hau. Snimak proi. K. Gorjanović-Kram- bergera. SL. 3. Ptyehites striatoplicatus Hau. sp. Na slici se još slabije nego na originalu razabire značajna skulptura ove vrste, jer je na ovom primjerku veoma korodirana. Tabla VIII. SI. 1. Okoliš Kuna-gore kod Pregrade. Snimak prof. K. Gorjanović-Kram- bergera. j M. Salopek: Monogralija trijadičke faune Kuna gore. "Tabla VI. (III.) Gymnites Madjereki Gorj. Kramb. Prirod. istr. Ilrv. i Slav. sv. 14. Tab. 6: M. Salopek: Monogralija trijadičke laune Kuna gore. Tabla VIL. (IV.) SL. 1. Ptyehites reducetus Mojs. (*/,). SL. 2. Gymnites Mađjereki Gorj. Kramb. Prirod. istr. Hrv. i Slav. sv. 14. Tab. 7. M. Salopek: Monografija trijadičke faune Kuna «ore Tabla VIII. (V.) SL 1. Ptyehites reduetus Mojs: (1/.). SI. 2. Ptyehites cf. Everesti Opp. Prirodosl. istr. Hrv. i Slav. sv. 14 Tab. 8. M. Salopek: Monogratija trijadičke faune Kuna gore. Ptyehites Suttneri Prirodosl, istr. Hrv. i S1 v. sv. 14. Tabla IX. (VI.) Tab. 9, pu Tabla X. (VIL) M. Salopek: Monografija trijadičke faune Kuna gore. SI. 1. Orthoceras campanile Mojs. SL. 2. Atractites el. eylindricus Hau. SL 3. Ptyehites striatoplicatus Hau. sp. Prirodosl. istr. IIrv. i Slav. sv. 14. Tab. 10. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA, Sv. 14. 13 Tabla XI. (VIII) M. Salopek: Monografija trijadičke iaune Kuna gore. = 2 LI ZI *voueudrA šoupodojvjs9 »Isizejeu os izepvu (m1js eu oAsfiy) zaruogop T voeusudeA (2) qrysurgs121794 IAogq peiserg pos ovue[y nisirošeunjg F g # E g H o o o H 'E a PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRVATSKE 1 SLAVONIJE a O IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI. SVEZAK 15. LJ. ROSSI: GRAĐA ZA FLORU JUŽNE HRVATSKE . . . STRANA 1 J. POLJAK: PEĆINE HRVATSKOGA KRŠA II. PEĆINE HRVAT. PRIMORJA OD RIJEKE DO SENJA RIO ZAGREB 1924. KNJIŽARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ST. KUGLI, TISAK NADBISKUPSKE TISKARE. » E Građa za floru Južne Hrvatske. Napisao: Ljudevit Rossi. (Primljeno u sjednici matem.-prirodosl. razreda od 20. maja 1921.) Uvod. Na sjeveru desna obala Save, na jugu Velebit, na istoku Bosna, a na zapadu Jadransko more omeđašuje prostor prozvan Južna Hrvatska, koji zaprema po prilici 16.300 četvornih kilometara. Još u mladenačkoj sam dobi bio preduzeo, da ovo područje po mogućnosti u bilinskom pogledu što točnije proučim, što mi je dugotrajnim 50 godišnjim radom donekle i uspjelo, koliko je to pojedincu bilo uopće moguće, Osim Plješivice planine!, Jugoistočne Hrvatske? i Šugarske Dulibeš, o kojima sam posebno pisao, zastupan je preostali dio u ovoj Gradi. Ali povrh gore istaknutog ne dolaze u obzir u ovu Građu ni Pteridophytat, jer su također posebno izašla u nabrajanju vrsta i staništa iz čitave Južne Hrvatske. Od već objelodanjenih područja bit će samo one vrste i staništa u ovu Gradu uvrštena, koja su naknadno pronađena, a tamo još nijesu navedena. Radi lagljeg pregleda razdijelio sam čitavo područje na 6 odsjeka, i to: I. Predio između Save i Kupe. I. Banovina. , HI. Od desne obale Kupe prema jugu Gornjom Krajinom do područja Velebita. IV. Gorski Kotar i Kapelsko Gorje. V. Sjeverni i Srednji Velebit. VI. Hrvatsko Primorje od Preluke do Sv. Mandaljene iliti Trstenice uz dalmatinsku među. Da se prištedi prostor, ne će se u sistematskom popisu ova razdioba posebno istaknuti, već će se iza svakog područja metnuti točka i zarez (;). Na mjestima, gdje sam boravio duže vremena, kao u Samoboru, Topuskom, Ribniku, Karlovcu, Ogulinu, Senju i na Rijeci, biljario sam u okolici u različno godišnje doba, a u druga sam mjesta poduzimao sad kraće sad duže izlete. Posebna 8-nedjeljna putovanja poduzeo sam godine 1896., 1901., 1907., 1909. i 1 Die Plješivica und ihr Verbindungszug mit dem Velebit in botaniseher Hinsicht. (M. bot. lapok. Budimpešta 1913.) ? Floristička istraživanja po jugoistočnoj Hrvatskoj. (Glasnik hrvatskoga naravosl. društva. Zagreb 1915.) 3 Šugarska Duliba. (Glasnik hrv. naravosl. društva. Zagreb 1911.) 4 Beitrige zur Kenntniss der Pteridophyten von Sid. Kroatien. (M. bot. lapok. Budim- pešta 1911.) PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. 1 1911. na Velebit, a godine 1913. 1 1914. u hrvatsko Primorje. Na svojim čestim službenim putovanjima u rano proljeće (ožujak i travanj) kao i u kasnu jesen (listopad i studeni) kako po Gornjoj Krajini tako u Primorju pribrao sam također dosta botaničkog gradiva. Itinerar svih mojih putovanja prileži kod kataloga moga hrvatskog herbara, koji se nalazi u pohrani kod botaničkog zavoda sveučilišta u Zagrebu. Da se ne mora svaki put označiti bližnje poznatije mjesto, van gdje je to od prijeke nužde potrebno, navodi se ovime popis mjesta (nalazišta) ubranih ili opaženih bilina po prije označenoj razdiobi, i to od sjevera prema jugu. 1. Samobor i okolica: Anindol, stari grad, piramida, crkvica sv. Jurja, Vrhovčak, Stražnik, Podolje, Hamer, gornji Kraj, Ludvić, Gradišće, Rešetari, Sv. Križ, Vlahove drage, Otruševac, Sokolović brdo, Palačnik, Hajdovčak, Grdanjci, Osredek, Gregurić breg, Slanidol, Slapnica, Lovnik 741 m, Oštre 751, Rude, Rudarska draga, Sv. Helena, Domaslovec, Orešje, Kozjan brdo 302. Molvice, Kladje, Trebež, Mirnovec, Mala Rakovica, gudura između M. Rakovice i Cerja, Cerje; Jaska, Gornja Rijeka, Plješivica 781; Kupinec, Pisarovina, Jamnička kiselica; Krašić, Medvenova draga, Kostanjevac, Duralija, Reštovo, Klanac, Sošice, brda: Japnenik, Blaževo brdo, Sv. Gera 1175, Djedovac i Paleš, Blata; Draganić, Draganićki lug, Mržljaki, Rječica, Blatnica, Vodostaj, Gradec, Orlovac, Selce, Pokupje, Hrnetić, Drežnik, Banija. II. Hrastovica, Tešnjak 309, Petrinja, Župić selo, Gora, Glina, Pogledić, Selište, Topusko: Gjon, Nikolino i Babić brdo, Benkovo i Mollinarijevo vrelo, Opatovina, Hrvatsko selo, Vranovina; Staro selo, Kozjak kod Maljevca, Petrova gora 506; Vrginmost. II. Ribnik, Lipnik, Lipnik brdo 458, Paka, Mrzljak, Kunić, Rosopajnik, Planina, Jakovci, Ladešić draga, Prilišće, Netretić, Završje, Brajakovo selo, Brajakovo brdo, Stative, Novigrad, Crkveno selo, Jarčepolje; Kamanje, Kamanje spilja, Ozalj, Trg, Polje, Lukšići, Slapno, Trešćerovac, Zorkovac, Leokušje ; Svetice, Mali Erjavec, Tomašnica, Sarovsko selo, Mahično; Karlovac 1 okolica : Jelsa, Borel, Kalvarija, Maradin, Zagrad, Dubovac, Dubovac stari grad, Sv. Marija, Zdihovac, Strmac, šumica Luščić, Jama dolina, šuma Kozjača, Rakovac, Marakovo brdo, Udbinja, Mostanje, Turan, Vence, Kamensko, Švarča, Sv. Ksaver, šuma Debela Glava, Mrzlopolje; Logorišće, Sv. Doroteja, Mala Švarča, brdo Bič, Vinica 321; Barilović, Barilovićka spilja; Dugaresa, Sv. Petar, Belavić selo, Vijenac, Zvečaj, (Generalski stol, Lešće; Dubrave, Potok, Zdenac, Tovunj, Košare, Skradnik, Josipdol, Munjava, Sabadska draga, Radošević, Bunjevac; Jezerane, Križpolje, Brinje, Prokike, Žuta Lokva, Rapajin klanac, Brlog, Kompolje, Otočac, Sinac, Lešće, Janjče, Perušić, Grabovača kod spilje Samograd, Osik, Kula ; Ljubovo; Smiljan, Krčmar 774, Oštra 789, Gospić, Jasikovac, Bilaj, Medak, Medačka gradina, Raduč; Slunjska brda, Vukmanić, Knezgorica, Tušilović, Vojnić, Maljevac; Budački, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Lađevae, Malnica, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Čatrnja, Selište, Vaganac. IV. Ogulin, Bukovnik, Pećnik, Oprtica, Sovinica, Musulinski potok, Klek 1182, Turković selo, Hreljin; Severin, Vrbovsko, Kozarac 911, Vujnović brdo, Jelenska draga, Vučinić selo, Komorske Moravice, Sušica, Ravnagora, Vugleš 1085, Mrkopalj, Begovorazdolje, Bjelalasica 1533; Zalesina, Sungeri, Fužine, Lokve, Delnice, Dragomalj 1153; Mrzlavodica, Crnilug, Veliki Bukovnik 1308, Risnjak 1528, Vršiće, Biljevina, Mlađe, Gerovo, Crni i Mali lug, Tršće, Makov Ca hrib, Parg, Kavaliri, Kozji vrh 914, Milanov vrh, «Prezid, Vraži vrtee; Vrhi, Čabar: Bukovje, Žagari, Plešce, Zamost, Skrobotnik, Kuželj, Grbalj, Gašpareci, Gustilaz, Brod na Kupi, Marija Trošt, Tihovo, Skrad; Velo Tići 924, Malo Tići 863, Zebar 789, Brizica vrh 580, Lučac, Krasnica, Breze, Smolnik 1279, Banska vrata 1033, Prosika 1029, Mošunje 989; Francikovac; Drežnica, Jasenak, Tisovac, Znidaršić; Modruše, Rožić vrelo, Razvala, Stajnica; Plaški, Šimunić selo, Jesenice, Saborski, Bršljanovica 865, Mala Lisina 789, Plitvice, Milanovo, Kozjak i Prošćansko jezero, Crni vrh 755, Ljeskovac, Ljeskovac-Priboj; Babin- potok, Vrhovine, Zalužnica. V. Sjeverni Velebit: Melnice, Vratnik 698, Sv. Mihovil, Mali Stolac, Konačišta 1494, Kučište, Jelovac, Položina, Meralovica, Krasno, Anići, Vižbina, Stoci, Bilo 1458, vispoljana Jezero, Zurkovac 1620, Velebitska Plješivica 1653, Snježnjak 1619, Mali Rajinac 1699, Oltari; Kuterevo, Švica; Lubenovačka vrata 1471, Sušnjica i Legčeva draga, Kozjak 1620, Nad klancem, Tudorovo, Kosica, Alančić 1612, Alan, Kosa Kraj 843, Dundović Kosa 841, Visibaba 1454, Plješivica 1449, Bili Kuk 1454, Mirovo, Smrčevci 1483, Goljak 1606, Mrkvište 1276, Štirovača, Crni Padež, Šatorina 1624, Rusovo 1333, Budakovo brdo 1318, Soline 1267, Bačić Kuk 1306, Copin vrh 1186, Visibaba 1158, Velinac_ 1023 i 961, Veliki Popratnjak, Badanj 1165, Velika Bašača 1091, Ždrilo, Mamutovac, Šušanj; Kiza 1128, Alaginac 1234, Crna duliba, Ljubičko brdo 1337, Pilipov Kuk 1055, Ponor, Metla 1287 i na njoj Panas livada, Crne grede 1097, Jelavje 1214, Oštarija, Takalice, Brušane, Trnovac. Središnji Velebit: Visočica 1619, Badanj 1639, Javornik dolina, Višerujna 1623, Medačka staza, Buljina, Štirovačka poljana, okoliš Babinog jezera, Babin vrh 1738, kota 1637, Vaganski vrh 1758, Šegestin 1700, Malovan 1708, Kitaibelov vrh 1710, kota 1714, Vratolom, Pogledalo, Sjaset, klanac Krepanac, Bunavačka draga, Bunavac iliti Bunavačko polje, Solila, kota 1658 i 1746, Sv. Brdo, Sv. Rok. VI. Od Preluke—Senja: Preluka, Kantrida, Ponsal, Škurinja draga, Drenova, Rijeka, Sv. Katarina, dolina Rječine, Žakalj, Grohovo, Lopača, Grobnik, Crnik, Orehovica, Trsat, Vežica, Martinščica, dolina Draga, Sušak, Bakar, Bakarac, Praputnik, Kraljevica, školj Sv. Marka, Šmrika, Dvorine, Grebišće, Sv. Jakob Šiljevica, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica, Ladvić, Pod Badanj, Dolinci, Selce, Brdo, Dumboko, Sv. Lucija, Kalvarija, Novi, Lišanj, Lopar; Drivenik Tribalj, Blaškovići, Antovo, Belgrad, Kamenjak, Grižane, Kričina, Bribir, Ugrini, Pod Peći, Velo Duplje, Ledenice, Krasnica, Sv. Mihovil, Velo i Malo Polje, Sv. Kuzam; Muroskva i Grabrova draga, Povilje, Mala draga, Žrnovnica, Klenovica, Kozica, Cupina, Sv. Jelena, Senj, Senjska draga, Trbušnjak 360, Art. Od Senja—Karlobaga: Spasovae, Planinkovac, Vranjak, Velika Grabovača draga, Sv. Juraj, školj Sv. Jurja, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Seline, Lukovo otočko, Lokva, Zagon, Velika draga otočka, Klada gornja, Balinska draga, Starigrad gornji i dolnji, Bralići, Rogić, Velika i Mala Ivanča draga, Jurkosa, Vlaka, Živi Bunari, Stinica draga, Šegotić, Balenska draga, Stinica Rastovača, Biškupica draga, Panas, Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Zavratnica, Krajkova draga, Baričević, Jezero, Dušikrava, Vranjak i Svatska draga, Seline, Bačvica, Prizna, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatina draga, Karlobag, Dražica, Drvišica, Vidovac, Konjsko. Od Karlobaga—Trstenice: Lukovo Šugarje, Lukovo, Tomljenović Žalo, Šugarica i Devčić draga, Veliki i Mali Pržunac draga, Velika draga, Barići groblje, Barići, Tamnička i Trstenica iliti Sv. Mandaljena draga. & Nekoje biline dobio sam također od svojih prijatelja, a mladi pregalac te sada već Dr. Fridrich Morton popeo se uz moju potporu dvaput na Klek, a jedamput na Oštre mjeseca kolovoza, te mi je tako pribrao još neke vrste, na čemu mu ovime izričem toplu zahvalnost. Povrh toga pribilježio sam na svima svojim putovanjima mnoge biline, koje bud s kojeg razloga nijesam ubrao, poprimivši ih također u ovu Građu. Pribrano gradivo nagomilalo se osobito počevši od godine 1896., kada sam počeo poduzimati podulja botanička putovanja u tolikoj mjeri, da nijesam pored svojih zvaničnih dužnosti mogao dospjeti, da ga znanstveno uredim. Bijah doduše u doticaju s mnogim botanicima, ali se ovi nijesu zanimali baš osobito za hrvatsku floru, već samo za njezine rijetkosti. No među običnim vrstama bijaše takovih, koje nijesu odgovarale opisima, pa sam stoga bio u dvojbi. U prvo vrijeme slao sam takove na odluku mnogogodišnjemu prijatelju Dru. Vinku Borbašu u Budimpeštu, koji me je, inače kao dobar poznavalac naše flore, dragovoljno izvukao iz neprilike. Njemu imam osobito zahvaliti, što mi je povrh toga označio rodove Rosa, Rubus i Tilia. Poslije njegove smrti upoznadoh se sa Drom. Arpadom pl. Degenom iz Budimpešte, koji se stao živo zanimati za hrvatsku floru. On me u dva navrata pohodi u društvu svojeg pristava Dra. Lengyela pregledavajući čitav moj herbarij kroz više dana. Tom zgodom označio mi je mnoge biline, napose familiju Gramineae, Cyperaceae i Juncaceae, ispravio nekoje krivo označene i podao mi izdašnih uputa o boljem razumijevanju i shvaćanju floristike, na čemu mu i ovime izričem svoju duboku zahvalnost. Od onda sam poduzeo četiri dvomjesečna putovanja, i to godine 1909., 1911., 1913. i 1914. što je zbirku znatno povećalo, Po uputi Dra. Degena obratio sam se na H. K. Zahna u Karlsruhe, znamenita poznavaoca roda Hieracium. On se dragovoljno prihvati označi- vanja mojih mnogobrojnih runjika i pronađe među njima nekoliko novih vrsta. Ja mu ovime na uloženom trudu najtoplije zahvaljujem. Još su me pomogli Wagner Janos i Dr. Szabo Zoltan, oba iz Budimpešte, označivši mi prvi nekoje dvojbene Centaureae (među njima 2 nove vrste), a potonji nekoje Knautiae. I ovima neka je ovim putem izrečena moja osobita zahvala. Zbirka (herbarij) sastoji se od 240 svezaka sa 28.000 brojeva, uloženih u bijeli imperijal folio papir. Od ovog broja otpada po prilici 25.000 brojeva na Južnu Hrvatsku, ostalo pak na Sjevernu Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju i Istru. Moju zbirku nabavio je sveučilišni profesor g. Dr. Vale Vouk za botanički zavod u Zagrebu, gdje se već u pohrani nalazi. Njemu sam također vanrednu zahvalnost dužan, jer je uložio mnogo truda za nabavu iste te tako ju spasio od neminovne propasti. Područje, kojim se bavi Građa, jest u botaničkom pogledu još slabo poznato, Iz Gornje Krajine i Banovine nalazimo u literaturi malo navoda, od Velebita nam je poznat jedino centralni dio, i to neki pojedini vrhovi, a od hrv. Primorja okoliš Rijeke, Bakra i Senja te Karlobag. Isto tako su neznatno ispitani predjeli između Save i Kupe, a za Veliku i Malu Kapelu ne možemo također mnogo kazati. U ovoj su pak Građi primjereno zastupana sva mjesta i znatnije visine. Velebit od Vratnika do Sv. Brda obilno je pregledan, i navodi se 46 vrhova, od kojih se samo Visočica, Višerujna, Badanj, Debelobrdo, Vaganski vrh, Malovan i Sv. Brdo napominju u ,Flora croatica“ dotično u , Vegetationsverhiltnisse von Croatien“. Od hrv. Primorja osim Rijeke, Bakra, Senja i Karlobaga sve je slabo pretraženo, a kraj od Senja do Trstenice osim Karlobaga još je terra incognita. Navodi ,Florae eroaticae“ za mjesta južno Senja (osim Karlobaga) proble- matične su naravi, jer ja kod sastavka popisa Šloserova herbara godine 1884. nijesam našao ma nijedne biline od onud pohranjene, te ne razumijem, na koji su način dotični navodi dospjeli u djelo ,Flora eroatica“. Naša Građa imade tu prednost, da se temelji na zbilji t. j. imade podlogu u samoj bilini, jer je doista i pohranjena u herbaru. Osim toga imade mnogo vrsta i odlika, koje su iza izdanja gore pomenutih botaničkih djela iz ovoga kraja ustanovljene, a među njima i nekoliko posve novih. Nekojim bilinama dodana su narodna hrvatska imena, kako sam ih u kojem mjestu zabilježio, a kod nekojih drugih navedena je njihova ljekovita uporaba po čovjeka i životinju. Pteridophyta. Polypodiaceae. Cystopteris Bernh. C. fragilis Bernh. var. anthriscifolia Koch. Pojedince kod kapelice povrh pivare na Dubovcu i kod Maradina nedaleko Karlovca; Oštra, Gospić, Medačka. eradina; Klek, Mošunje. Nephrodium Rich. 2 N. phegopteris (L.) Prantl = Phegopteris polypodioides Fće. Strmac kod Karlovca pojedince. N. Robertianum (Hoffm.) Prantl = Phegopteris Robertiana Al. Anindol; Lešće kod Generalskog stola; na Kleku, Banska vrata povrh Novog, Mošunje, Jesenice, Ljeskovac — Priboj. N. thelypteris (L.) Desv. = Athyrium Thelypteris Spr. Livade oko Prošćanskog jezera. forma bifurcum Warnst. = forma furcata Rossi. Segmento primario apice furcato. U šumi Debela Glava. N. oreopteris(Ehrh.) Desv. =Aspidium Oreopteris Sw. Gradišće; Jelsa, Kozjača, u dolinici između Kalvarije i Borla, Debela Glava, Vence kod Turna. var. auriculata mihi. Segmentis nonnullis secundariis imprimis basi auriculatis. Jelsa kod Karlovca. var. aurito-dentata mihi. Segmentis secundariis imprimis -+ intensius rotundato erenatis dentatisque basi auriculatis. Jelsa. var. crenata Milde. Jelsa, Kalvarija-Borel, Debela Glava, Vence. Monstrozni oblici: m. abnormalis mihi. In media parte frondis ab rachide duo segmenta primaria minora multo breviora evanescentes. U Kozjači. m, bifurcum Warnst. = forma furcata Rossi. Frons apice furcata, Debela Glava. m. erosa mihi. Segmentis secundariis irregulariter abbreviatis, lobulatis aut denticulatis interdumque apice lobulato-fureatis erosis. Vence. N. lilix mas (L.) Rieh. = Aspidium Filix mas Sw. forma typiea N. S Luerss. Samobor, Gradišće, Orlovac; Kalvarija-Borel, Zdihovac, Strmae, Kamensko, Završje, Mrzljak, Prilišće, Kamanje špilja, Lešće, Generalski stol, Janjče, Oštra; Velo Tići, Banska vrata, Mošunje, Šimunić selo, Zaborski, Kozjak jezero; Goljak brdo; u dolini Rječine iza Žaklja, Lopača. Prijelazi k var. deorso-lobata Moore. Gradišće; Stative, Borel Kalvarija-Borel, Dubovac, Strmac, živica vojničkog groblja kod Karlovca, Debela Glava, ne Vinici. 1 var. subintegra Dčll. Gradišće; Stative, Kalvarija, Zdihovac i Zagrad kod Karlovca, forma auriculata mihi. Segmentis secundariis imprimis basi auri- culatis. Stative, Kalvarija-Borel, Vence. var. deorso-lobata Moore. Zagrad, živica vojničkog groblja kod Karlovca, Vence, Bič i Vinica povrh Male Svarče. var. incisa Moore. Kalvarija, živica vojničkog groblja, Bič, Vinica. Prijelazi k var. deorso-lobata Moore. Kod vodovoda na Borlu, Borel-Kalvarija, Živica vojničkog groblja, Bič, Vinica. var. Heleopteris Milde. Borel, Dubovac, Zagrad, Strmac, živica vojničkog i šumica bolničkog groblja kod Karlovca, Vinica, Bič. Monstrozni oblici: m. furcata Rossi. Fronde apice furcata: Stari grad na Dubovcu Zagrad, , Zdihovac, šumica bolničkog groblja od typica, Dubovac, živica vojničkog groblja od deorso-lobata, Debela Glava od incisa, Dubovac, Zagrad, Strmac, Bič od Heleopteris. Segmentis primariis apice furcatis. Zdihovac, Strmac, šumica bolničkog groblja od typica, Borel, Dubovac, Strmac, živica vojničkog groblja, Debela Glava od incisa, Borel, Zagrad, Strmae, živica vojničkog groblja, šumica bolničkog groblja, Vinica od Heleopteris. Segmentis primariis et secundariis apice furcatis. U šumici povrh vojničkog groblja, Dubovac od deorso-lobata. m. bifurcata mihi. Fronde apice iterato furcata. Zdihovac od ty pica. m. erosa D6ll. Stative, Strmac. od typica, Stative, Zdihovac, živica vojničkog groblja od subintegra, živica vojničkog groblja od deorso- lobata Zagrad, živica vojničkog groblja, Bič od incisa, Strmac, živica vojničkog groblja, u šumici bolničkog groblja, Bič, Vinica od Heleopteris. m. polydactyla Moore. U živici kod Biča od incisa, pinulosum (Mill) Strempel = Aspidium spinulosum Milde. Orlovac; Jelsa, Borel, Kalvarija-Borel, Strmac, povrh vojničkog groblja, u šumici kod bolničkog groblja, Debela Glava, Vinica, Vence kod Turna, Slunjska brda. var. exaltata Lasceh. Jelsa, šuma Kozjača. N. dilatatum (Hoffm.) Desv. =Aspidium dilatatum Sw. Selee Kozjača. var. deltoidea Milde. Strmac kod Karlovca. var. oblonga Milde. Kozjača. Monstrozni oblici: m. furcata Rossi. Fronde apice furcata. Orlovac, Borel vodovod od spinulosum. Segmentis primariis apice furcatis. Orlovac od spinulosum, Jelsa od exaltata. “ m. erosa Milde. Orlovac, Selce, Jelsa, Strmac, povrh vojničkog groblja, Kozjača, Debela Glava od spinulosum, Strmac od oblonga. Polystichum Roth. P. lonehitis (L.) Roth = Aspidium Lonehitis Sw. Goljak brdo. P. lobatum (Huds.) Presl = Aspidium lobatum (Sw.) Metten. Gradišće; Borl, Zagrad, Strmac, Vinica, var. longiloba Milde. Borel. P. aculeatum (L.) Presl. =Aspidium lobatum b. angulare Metten. Klek. Athyrium Roth. A. filix femina Roth = Nephrodium filix femina Strempel. var. dentata Doll. Gradišće, Orlovac; Kalvarija-Borel, Dubovac, Strmac, Debela Glava, Vence, Vinica. var. fissidens D611. Gradišće, Anindol, Orlovac, Borel vodovod, Kalvarija- Borel, šumica kod bolničkog groblja, Debela Glava, Kamensko, Vence, Vinica, Bič, Jarčepolje, Završje, Lešće, Generalskistol; Mošunje, Ljeskovac-Priboj. var, rhaeticum Roth. Orlovac; Stative, Jelsa, Kalvarija-Borel, Strmac, Kozjača, Debela Glava, Vence. var. multidentata Dčll. Samobor u šumi kod piramide. Monstrozni oblici: m. furcata Rossi. Fronde apice furcata. Orlovac od fissidens. Segmentis primariis apice furcatis. Debela Glava od fissidens. m. erosa Milde. Orlovac; Kalvarija-Borel. Strmac, Kozjača, Vence od fissidens. ' Scolopendrium Sm. S. vulgare Sm. Anindol i oko piramide kod Samobora, Plješivica; na Poglediću kod Gline; Stative, Karlovac u šancu, Vinica, spilja kod Kamanja, Janjče, Oštra. var. erispa Willd. Samoborska gora povrh kupališta. var. undulato-lobata mihi. Fronde margine irregulariter grosse undulato-lobata. Planta fertilis robusta 40 em alta, ovato lanceolata alternatim 4—7:7 em lata basi cordata aperta. Na Vinici. Asplenium L. A. viride Huds. forma typica Luerss. Uz potok Ludvić i u Anindolu kod Samobora, u guduri između Male Rakovice i Cerja; Banska vrata, Prosika, Mošunje povrh Novog. A. Petrarehae DC. U Jablanačkoj i Krajkovoj drazi veoma rijetka. U potonjoj također m, furcata Krieger —m. furcata Rossi. A. trichomanes L, forma typica Luerss. Uz potok Ludvić, Plješivica; Glina, Nikolino brdo, Banija po zidinama kanala kod gostione Tončić; Stative, Borel, Zagrad, Dubovac, Strmac, Karlovac u šancu, Turan, Vinica, Rosopajnik, Crkveno selo, Trg kod Ozlja, Netretić, Završje, Kamanje spilja, Lešće, Generalskistol, Blagaj, Rakovica, Janjče, Oštra, Bilaj, Medak, Medačka gradina; Velo Tići, Krasnica, Banska vrata, Mošunje, Šimunić selo, Zaborski, Kozjak Jezero, Ljeskovac-Priboj; Rijeka, Martinščica, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Drivenik, Grižane, Kričina, Sv. Jelena, Selce, Velo Duplje, Povilje. Mala draga, V. otočka draga, Gornja Klada, Stinica i Balenska draga, Klačenica, Krajkova draga, Zagon, Tatinja draga, Barići groblje, Tamnička draga. var. auriculata Milde. Mala Rakovica-Cerje, uz potok Ludvić; Borel, Karlovac, Kamanje; Bribir, Mala draga kod Povilja. I var. lobato-crenata DC. Karlovac na podnožju Zdihovca. var. Harowii Milde. Ozalj; Lukova otočko, Jablanačka draga. Monstrozni oblik. m. furcata mihi. Fronde apice furcata. Kod starog grada na Duboveu od ty pica. A. ruta muraria LL Samobor, Plješivica; Nikolino brdo, Glina; Stative, Rosopajnik, Netretić, Planina, Završje, Kamanje, Karlovac u šancu, Turan, Perušić, Janjče, Oštra, Bilaj, Medačka gradina; Mošunje, Šimunić selo, Milanovo jezero, Ljeskovac-Priboj; Rijeka, Martinščica, Crikvenica, Blaš- kovići, Velo Duplje, Lukovo otočko, Lokva, V. draga otočka, Balenska draga, Klačenica, Cesarica, Tatinja draga, Lukovo Šugarje, Velika draga. var. Brunfelsii Heufler. Samobor stari grad; Drivenik i Grižane ruševine grada, Krasnica, Mala draga. var. pseudo-germanicum Heufler. Ledenice, var. leptophyllum Wallz. Generalskistol. var. pseudo-serpentini Milde. Uz potok Ludvić; Ozalj, Stative, Velo Tići, Banska vrata; Ledenice, Grižane. A. Adiantum nigrum LL. ssp. nigrum Heufler var. lancifolia Heufler. Okoliš Karlovca: Maradin, Kalvarija, u šumici kod bolničkog groblja. ssp. Onopteris Heufler var. acuta Pollini. Borel, Zagrad, živica vojničkog groblja, kod Luščića, Monstrozni oblik m. furcata mihi. Fronde apice furcata. Zagrad, u šumici kod vojničkog groblja od acuta, oro m mom. ro bodi a oj aK ol ck oak TG o. OVA SR prie MM VR I PRE 300, REI : ' 9 Ceterach Willd. C. officinarum Lam. et DC. var. stenoloba Gsh. Školj sv. Marka, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Selce, Grižane, Bribir, Lopar, Ledenice, Povilje, Mala draga, Lukovo Šugarje, Tamnička draga. var. platyloba Gsb. Stative, Janjče, Oštra, Bilaj, Medačka gradina; Zebar; Oštarije; Martinščica, Kraljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Selce, Brdo, Drivenik stari grad, Antovo, Grižane, Kričina, Muroslava i Mala draga, V. draga otočka, Zagon, Sv. Juraj, Rača draga, Lukovo otočko, Lokva, Gornja Klada, Balinska i Balenska draga, Jablanačka i Krajkova draga, Klačenica, Svatska i Tatinja draga. var. crenata Moore. Muroskva i Mala draga od stenoloba, Trsat, Martinščica, Crikvenica, Selee, Brdo, Kamenjak kod Grižana, Grižane, Bribir, Ugrini, Sv. Kuzam kod Novog od platyloba. Blechnum L. B. Spicant (L) Roth. Samobor u šumi kod piramide; Župić selo kod Gore. Pteridium Kuhn. P. aquilinum (L) Kuhn = Pteris aquilina LL. Samobor oko piramide, Plješivica, Selee, Orlovac; Petrinja, Gora, Pogledić, Topusko, Vrginmost; Stative, Crkveno selo, Planina (mnogo), Završje, Mržljak, i Paka mnogo, Skradnik i Munjava mnogo, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Maljevac, Pavlovac, Slušnica, Broćanac, Rakovica i Vaganac mnogo, Janjče, Raduč; Mošunje, Modruše, Zaborski, Mala Lisma mnogo, Milanovo jezero, Ljeskovac - Priboj, Vrhovine. , Ovu paprat nazivaju u mnogim mjestima naprosto ,stelja“. a. glabra Hook. Jelsa, Dubovac, Sv. Doroteja kod Karlovca. b. lanuginosa Hook. Orlovac; Jelsa, Dubovac, Kalvarija-Borel, Nuščicć, Debela glava, Sv. Doroteja. e. brevipes Tauseh. Dubovac, Luščić, Vinica. d. integerrima Moore. Jelsa, Dubovac, stari grad na Dubovcu, Maradin, Strmac, Luščić, Jama, Kozjača, Debela Glava, Vence, Sv. Doroteja. e. umbrosa Hook. Orlovac, Debela Glava, Vinica. Monstrozni oblici : m. crispa Christ. Strmac, povrh vojničkog groblja, Jama dolina kod Karlovca. m. furcata mihi. Segmentis primariis nonnullis apice furcatis. Zdihovac od erispa, Dubovac i Kozjača od lanuginosa te Vinica od glabra. Polypodium L. P. vulgare L. a. commune Milde. Mala-Rakovica-Cerje, Plješivica, Orlovac; Petrova gora; Kalvarija-Borel, Strmac, povrh vojničkog groblja, Kozjača, Debela glava, Vinica, Ozalj, Barilović, Krnjak, Oštra; Velo i Malo Tići, Mošunje; u Dolini rječine iza Žaklja, Jablanac u Amončićevu vrtu. 10 ' b rotundatum Milde. Zdihovae, Strmac, povrh vojničkog groblja, Kozjača, Vinica. e. attenuatum Milde. Kalvarija -Borel, Maradin, Zdihovac, povrh voj- ničkog groblja, Debela Glava, Vinica. Naši primjerci nijesu većim dijelom od tipičke forme, već naginju više manje na commune. forma crenatum Baenitz. Orlovac; Zdihovac, Strmac, povrh vojničkog groblja, Kozjača, Debela Glava. | d. angustum Hausm. Gradišće; Zdihovac. e. auritum Willd. forma aurito commune Baenitz. Orlovac; Borl, Kalvarija-Borel, Maradin, Zdihovace, Strmac, povrh vojničkog groblja, > Kozjača, Debela Glava. Vinica. forma aurito-rotundatum mihi. Segmentis rotundatis basi auritis. Strmac. forma aurito-attenuatum Baenitz. Maradin, Zdihovac, Strmae, povrh vojničkog groblja, Kozjača, Debela Glava. forma aurito-lobatum Baenitz Zdihovac, povrh vojničkog groblja, Kozjača, Debela Glava od commune, Maradin, Kozjača, Debela Glava od attenuatum. Prijelazi na lobatum Lowe: Zdihovac i povrh vojničkog groblja od commune, a Zdihovac od attenuatum. f. lobatum Willd. Kalvarija-Borel, povrh vojničkog“ groblja, Kozjača | od ćommune, Zdihovae, povrh vojničkog groblja, Kozjača, Debela Glava i Vinica od attenuatum. I. eambricum Willd. U okolici karlovačkoj ponajpače u šumici povrh vojničkog groblja na pjeskovitom suhom obronku naišao sam u većem broju | na jedan Polypodium, koji po Luerssenu Farnpflanzen str. 60. ne odgo- vara potpunoma opisu od P. cambricum Willd. Hvoja naime naše | biline jest više lancetasto produžena, 10—30 em visoka, a 4—8 em široka. Cjepovi (segmenti) polazeći iz široke podine jesu duguljasti, prema kraju suženi, ne odveć zašiljeni, redovito uspravni, samo gdjekoji dolje savinuti, 3—45 em dugi, 0'6—1'0 em široki, razdrto češljasti (lacerato pinnati- fida), nipošto diono perasti (pinnatipartita). Kako mi ne stoji na raspolaganje Mooreovo djelo Nature printed Brit. Ferns 1. gdje je govor o oblicima semilacertm i omnilacerum, kao što ni Mildeovo Die Sporenpflanzen, gdje se napominje P. vulgare forma pinnatifidum, nijesam siguran, kojoj odlici pripada moj Poly- podium Milde. Zdihovac, povrh vojničkog groblja, Debela Glava od commune, Kalvarija-Borel, od attenuatum, povrh vojničkog groblja od aurito-commune; Debela Glava od aurito-attenuatum; povrh vojničkog groblja od aurito-lobatum commune. Monstrozni oblici: im. lurecatum Milde. Fronde apice furcata. Kozjača od rotundatum; Vinica od attenuatum, Maradin, Zdihovac, povrh vojničkog groblja od aurito-commune; Kalvarija-Borel, Maradin, Zdihovac, povrh vojničkog 11 groblja od aurito-lobatum commune, povrh vojničkog groblja od aurito-lobatum attenuatum, isto od pinnatifidum commune. Fronde a basi furcata. Povrh vojničkog groblja od commune, isto od pinnatifidum commune. m. furcato-bifidum mihi. Fronde segmentisque apice furcatis. Povrh vojničkog groblja od attenuatum, Kozjača od aurito-lobatum, povrh vojničkog groblja od aurito-crenatum, Zdihovac od lobatum commune, Kalvarija-Borel, Zdihovac, povrh vojničkog groblja, Kozjača, Debela Glava od pinnatifidum commune; povrh vojničkog groblja pinnatifidum-aurito-commune; Kozjača od aurito-lobatum attenuatum. m. cristatum Moore. Povrh vojničkog groblja, Debela Glava od commune, povrh vojničkog groblja od crenatum, Kalvarija-Borel od aurito-lobatum attenuatum, povrh vojničkog groblja od aurito- lobatum commune, Zdihovac, povrh vojničkog groblja od lobatum commune, Kalvarija-Borel, povrh vojničkog groblja od pinnatifidum commune. m. bifidum Moore. Kalvarija-Borel, Maradin, Zdihovae, Strmac, povrh vojničkog groblja, Kozjača, Debela Glava, Vinica; Mali Stolac u Šugarskoj Dulibi od commune, Zdihovac, Kozjača od attenuatum, Zdihovae, Strmac, povrh vojničkog groblja, Kozjača, Debela Glava od aurito- commune, Kalvarija-Borel, Maradin, Zdihovac, Kozjača, Debela Glava od aurito-attenuatum, Borel, Maradin, Zdihovac, Strmac, povrh vojničkog groblja, Kozjača, Debela Glava, Vinica od aurito-lobatum commune; Strmac od aurito-lobatum attenuatum, Maradin, Zdihovac, povrh vojničkog groblja, Kozjača od lobatum commune, Orlovae; Zdihovac, Strmac, povrh vojničkog groblja, Kozjača, Đebela Glava od pinnati- fidum commune; Kalvarija-Borel, Zdihovac, povrh vojničkog groblja od pinnatifidum aurito-commune; povrh vojničkog groblja od pinnatifidum aurito-lobatum eommune; Kalvarija-Borel od pinnatifidum aurito-lobatum attenuatum. m. daedaleum Milde. Orlovac; povrh vojničkog groblja, Debela Glava od eommune; Borel, Kalvarija od attenuatum; Kozjača od aurito- commune; Debela Glava od lobatum eommune; povrh vojničkog groblja, Debela Glava od pinnatifidum commune; povrh vojničkog groblja od furcatum commune ; istood furcatum pinnatifidum commune; isto od furceato-bifidum pinnatifidum commun e; isto od furcato-bifidum lobatum commune:; Debela Glava od cristatum commune; povrh vojničkog groblja od eristatum aurito- commune; isto od eristatum lobatum commune, isto od pinnati- fidum commune; Kalvarija-Borel, povrh vojničkog groblja, Debela Glava od bifidum commune, povrh vojničkog groblja od bifidum aurito-lobatum commune; Debela Glava od bifidum lobatum commune; Zdihovac, Strmac, povrh vojničkog groblja od bifidum pinnatifidum ćommune; povrh vojničkog groblja od bifidum pinnatilidum, aurito-commune. 12 Osmundaceae. Osmunda L. O.regalis L forma typica Luerss. =1Torma obtusiuscula Milde. Jelsa i Borel, Knezgorica. lorma erenato lobata mihi. Segmentis secundariis + intense erenato lobatis. Jelsa, Borel, Khezgorica. forma acuminata Milde. Jelsa kod Karlovca. forma erispa Willd. Jelsa, forma aurita mihi. Segmentis secundariis nonnullis basi aurito-elongatis. Borel. forma aurito-fissa mihi. Segmentis secundariis imprimis infra resupi- natis basi furcato-fissis partim pedicellatis. Jelsa. Sve navedene odlike u plodovitom stanju (plantae fertiles). Iza plodovitog vrška slijede obično bez ikakovih prijelaza sterilni listovi. Međutim ima često na plodovitoj podini ejepaca, koji različita oblika čine prijelaz između oblih vrsta listova, a ti su kod naše biline veoma mnogo- brojni, te će se raspraviti u posebnoj radnji. Ova je bilina tek u najnovije doba pronađena, najprije po majoru Kolomanu Horvatu u Knezgorici-kod Vukmanića, dne 29. lipnja 1917., a po meni kod Jelse i na Borlu kod vodovoda karlovačkog 9. svibnja 1918. Raste posvuda obilno te nam je tako osigurana za našu floru. Marsiliaceae. Marsilia L. M. quadrifolia L. Napuštena ciglana kod željezničke pruge kod Selca blizu Karlovca mnogo. Equisetaceae. Equisetum Tourn. E. arvense DL. Samobor niz potok Gradnu, Selce, Gradec, Orlovac, Drežnik, Banija; Ozalj, Lešće, Generalski stol; Plaški, Ljeskovac-Priboj. forma agrestis Klinge. Drežnik kod Karlovca. forma ramulosa Ruprecht. Dubovac, živica vojničkog groblja, Gažansko polje, Karlovac, g. decumbens G. F. W. Meyer. Anindol, Gradec; M. Švarča; Grižane. forma nemorosum A. Br. Anindol, Strmac, živica vojničkog groblja, Sv. Ksaver kod Švarče. forma varia Milde. Karlovac u grabi kod židovskog groblja. KH. maius Gars = E. Telmateja Ehrh. Uz potok Ludvić, M. Rakovica, Plješivica, Rječica; Jelsa, Generalski stol uz željeznički nasip mnogobrojno; u dolini Rječine između Zaklja i Grohova, Bribir, forma fertilis Luerss. Brdo Kozjan kod Sv. Nedelje, Kladje nedaleko Samobora, E. palustre IL. forma verticilata Milde a. breviramosa Klinge. Jelsa. b. longiramosa Klinge. Samobor, niz Gradnu prema Sv. Nedelji; Luščić. e. pauciramosa Klinge. Samobor prema Sv. Nedelji; Plaški. forma polystachya Villars. Karlovac u grabi kod židovskog groblja. E. limosum L.=E. HeleocharisEhrh. a. Linneana Doll. 1. forma vulgaris Luerss. Kaljuže kod Luščića, b. verticillata Dčll. a. forma brachyeladon Dall Kaljuže kod Luščića. b. leptoeladon Dčll. Grabe pred Luščićem. attenuatum Milde. Samobor—Sv. Nedelja; Kaljuže kod Luščića. . polystachya Lejeune. a. racemosa Milde. Kaljuže kod Luščića. st em corymbosa Milde. Grabe pred Luščićem. Lycopodiaceae. Lycopodium. Brogn. L. elavatum I Vrginmost, Jelsa, Dubovac Zdihovac. Anthophyta. A. Gymnospermae. Coniferae. Pinus L. P. mughus Seop. Risnjak, Bjelalasica, M. Rajinac gusta šuma, zovu ga klekovina, Kozjak, Šatorina, Visočica na vrhu mnogo, Višerujna Badanj na vrhu mnogo, Babin vrh, kota 1760 gusta šuma, Vaganski vrh, Šegestin, Malovan 1708 zovu ga klekar, i kosodrevina u Raduču, ima ga mnogo, Kitaibelov vrh, Bunavae, Sv. Brdo. Larix Mill. L. decidua Mill. Ravnagora, Malilug kod Tršća; u Velebitu povrh Gospića, Inače zasađen na mnogim mjestima, Picea Dietr. P. excelsa (Lam) Lk. Janjče; Bukevje kod Čabra, Musulinski potok, Zmnidarić, povrh Modruša, Razvala, Jesenice, Zaborski, oko Kozjaka i Prošćanskog jezera, Ljeskovae-Priboj, Mošunje; V. Rajinac, Štirovača, Šatorina, Badanj, Medačka staza. i Smrekove šume imade mnogo u Gorskom kotaru, u V. i M. Kapeli i na sjevernom Velebitu. 14 Abies Mill. A. alba Mill. Tešnjak:; Janjče; Bukevje, Skrad, Delnice, Musulinski potok, Žnidarić, Tisovac, Mošunje, povrh Modruša i Razvala, Jesenice, Zaborski, oko Kozjaka i Prošćanskog jezera, Ljeskovac-Priboj, Štirovača, Crne Grede. Badanj. bh Jelovih šuma nalazimo sa smrekom zajedno na istim mjestima. Juniperus L. J. oxyeedrus LL. Kantrida. Martinščica, Bakar. Kraljevica, Šmrika, Sv. Jelena. Crikvenica, Selce, Antovo, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Dumboko, Kalvarija kod Novog, Novi Lišanj, Velo Duplje, Sv. Jelena. Senj, Spasovac, V. Grabova draga, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Lokva, Lukovo otočko, V. draga otočka, Zagon, Gornja Klada, Balinska draga, Gornji Starigrad, Starigrad, Stinica, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica, Vranjak draga, Cesarica. J. communis L. Uz potok Ludvić, Plješivica; Tešnjak, Pogledić, Topusko ; Jelsa, Stative, Kunić, Planina, Jakovci, Mržljak, Paka, Svetice, Rosopajnik, Lipnik brdo, Kozjača, Vinica, Turan, Slunjska brda, Tušilović, Vukmanić, Krnjak, Veljun, Slunj, Zvečaj, Dubrave, Munjava mnogo, Ogulin, Janjče, Ljubovo; Bukovje, Kuželj, Marija Trošt, Skrad, Mošunje, povrh Modruša i Razvala, Jezerane, Brinje (ovdje se peče brinjevica. a isto tako oko Čabra), Prokike, Žutalokva. Zaborski, Milanovo jezero, Ljeskovae-Priboj : Takalice kod Oštarija. J. nana Willd. Risnjak. V. Bukovnik, Bjelalasica; Jezera povrh Krasna, M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Alančić, Bili kuk, Plješivica 1449, Šatorina, Alaginae, Metla, Jelarje, Visočica, Badanj, Višerujna, Babin vrh, Vaganski vrh, Segestin, Kitaibelov vrh, kota 1746 i Sv. Brdo. J. phoenicea L. Jablanačka draga u jednom napuštenu vrtu. J. sabina L. Klek; Ljubičko brdo; Balinska draga kod Starigrada tik uz more nekoliko grmećaka. Taxus L. T. baccata L. Kod Plitvičkih jezera; povrh Počitelja, u Bunavačkoj drazi po kukovima poimence nad klaneem ,Krepanac“ zvanim. žilješka. Pinus strobus L. Pinus silvestris L. i Pinus nigra Arn. sadi se na mnogim mjestima osobito u gornjoj Krajini i Primorju u svrhu pošumljenja predjela. Pinus pinea L. samo pojedince izmedu Rijeke i Novog. U Lukovu otočkom pred krčmom Ante Rogića jedan primjerak, drugi je poginuo. Dalje južnije nijesam opazio pinije. mam. LA AFI Pai. & AA o 7 je, UC Sei Je 75 777 g pra "stva DEA Tr rev Pi Ta I da E RASA Ks k M č k av avi S SEy B. Angiospermae. 1. Monocotyledone:. Typhaceae. Typha L. T. angustifolia IL. Livada Bazgovka kod SošicA; Oštarija na Velebitu. T. latifolia L. Samobor, Selce, Orlovac; Hrastovica, (dlina, Topusko; Luščić, M. Svarča, Krnjak, Veljun, Josipdol; Plaški. Sparganiaceae. Sparganium L. S. ereetum 1. Samobor, Selce, Orlovac; Hrastovica. Topusko, na podnožju Nikolina brda; Ribnik, Luščić, Turan, Krnjak, Potok, Zdenac; Plaški; Oštarije u Crnim potocima. Potamogetonacese. Potamogeton L. P. fIluitans Roth. Sv. Petar na Mrežnici; Drivenik i Crikvenica u potoku Dubračini. P. lucens L. Blatnica kod Karlovca. P. erispus L. U Glini kod Kozjaka; potok Muljevac kod Ribnika, Selce po željezničkim grabama, kod Luščića u lokvama, Rakovac, Vukmanić i Sv. Petar na Mrežnici u potočićima, u Korani kod Karlovca i Gavranić mosta blizu Drežnika. P. perfoliatus L. U potoku Muljeveu kod Ribnika, u Korani kod Karlovea i Turna, u Kupi kod Karlovea i (Gradca, u Mrežnici kod Mostanja. P. natans 1. Gradec, Orlovac, Selce, u Glini kod Gline, Topuskog, Vranovine i Kozjaka; Stative u Dobri, Luščić po lokvama, Krnjak u Rijeki, željezničke grabe kod Draganićkog luga, Netretić, Prilišće; Babino jezero na Velebitu; Dumboko kod Sv. Jurja u Ažić potočiću. P. pusillus L. U Glini kod Kozjaka; Luščić po lokvama, u Korani kod Mekušja, u Dobri kod Stativa, u Rijeki ispod Veljuna, u Slunjčici kod Slunja; Plaški u potočiću. P. pectinatus L. U Kupi kod Karlovea, Banije, Gaze i Gradca. u Korani kod Turna, Karlovca i Vodostaja, u Mrežnici kod Mostanja. Zanichellia L. /. palustris L. var. major Boenn. Lukovo otočko u jednoj lokvici. Najadaceae. Najas L. N. minor All. Napuštena ciglana kod Selca nedaleko Karlovca; u Kupi kod Gradca, u Korani kod Karlovca, u Mrežnici kod Mostanja. b. intermedđia Ces. U Korani pod Marakovim brdom kod Brundla (Karlovac). Juncaginaceae. Triglochin L. T. maritimum L. Oštarije velebitske. Alismataceae. Alisma L. Samobor, Sošice, Gradec, Orlovac, Selce, Hrnetić, Drežnik, Pokupje; Hrastovica, Glina, Topusko, Kozjak; Novigrad, Netretić, Završje, Ladišić draga, Prilišće, Karlovac, Luščić, Turan, Tušilović, Krnjak, Veljun, Slunj, Potok, Zdenac, Kompolje, Lešće; Potok Vrnjika kod Plaškog, Plaški, Bršljanovica-M. Lisina, Prošćansko jezero. / Sagittaria L. S. sagittifolia I. Uz željezničke grabe_ kod Draganičkog luga nedaleko Karlovca. Butomaceae. Butomus L. 0B. umbellatus L. Željezničke grabe kod Draganičkog luga nedaleko Karlovca. Gramineae. Andropogon L. A. isehaemum LL. Gradec, Selce; Sv. Doroteja, Mrzlopolje, Slunjska brda, Veljun; Rijeka, Martinšćica, Novi, Lišanj, Senj, Spasovac, Rača draga, Jablanac, V. Pržunac draga. Sorghum Pers. S. halepense (1) Pers. Sv. Jelena kod Crikvenice, Jablanac, .Chrysopogon Trin. Ch. gryllus (LJ) Trin = Andropogon Gryllus lL. Preluka, Ponsal, Smrika, Dvorine, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Brdo kod Selea, Blaškovići, Dumboko, Sv. Lucija, Sv. Kuzam, Novi. Tragus Hall. T. racemosus (L) All. Rijeka, Martinšćica, Senj na Artu, Jablanae. Digitaria Scop. D. ciliaris (Retz) Koel. Na Duboveu kod Karlovca. D, sanguinalis (1) Scop. Broćanac; Senj, Jablanac, Baričević, Dušikrava, Balenska i Svatska draga. Echinochloa Beauv. E. erus galli (L) R. et Seh. Samobor, Selce, Gradec, Orlovac, Banija: Petrinja, Topusko, Vranovina; Dubovae, Karlovac, Lušćić, Turan. E. oryzoides Ard. Samobor, Selce, Gradec, Orlovac, Banija; Topusko; Jelsa, i Luščić kod Karlovca, Turan. Setaria Beauv. S. glauca (L) R. et Seh. Gornji Kraj kod Samobora, Gradee, Banija; Glina, Topusko; Luščić, Turan, Slunjska brda, Vojnić, Veljun, Slunj; Drežnica. S. verticillata (L.) R. et Seh. Žakalj, Lišanj kod Novog, Karlobag. S. viridis (L.) R. et Seh. Glina, Topusko, Nikolino brdo; Ribnik, Karlovae, M. Švarča, Tušilović; Žakalj, Bakar, Novi, Senj, Zrnovnica E, Sv. Jurja, Jablanac, Baričević, Dušikrava, Bačvica, Karlobag. S. ambigua Guss. Novi u hrv. Primorju. Leersia Sw. L. oryzoides L. Sw. Selce i Mrzlopolje kod Karlovea, Turan uz Koranu. Phalaris L. Ph. canariensis 1. Karlovac kod kupališnog parka na smetištu: Kantrida. Typhoides Mnch. T. arundinacea (L.) Mneh = Phalaris arundinacea 1 = Baldingera arundinacea Dumort. Uz Kupu između Karlovca i Dubovca, uz grabe pred _Luščićem. Anthoxanthum L. A. odoratum LL. Samobor, Djedovac kod SošicA, Selce, Gradec, Orlovao; Hrastovica, Glina, Topusko, Vranovina, Petrova gora; Ribnik, Lipnik, Stative, Kamanje. Dahovao: Gažansko polje, Luščić, Svarča, Vulinanid Slunj, Gene- ralski stol, Ogulin; ( abar, Bukevje, Delnice, Mrkopalj, Begovorazdolje, Bjelalasica, Jelenja draga kod Vrbovskog; Velo Tići, Mošunje, Modruše, Plaški, Zaborski, Kozjak jezero; Bilo povrh Krasna, Goljak, Crni potoci kod Oštarija; Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Drivenik, Tribalj, Bribir, Crikvenica, lLišanj, Muroskva draga, Franakovac, Vratnik, Živi bunari, Jablanac. Hierochloč R. Br. H. australis (Sehrad) R. et Seh. Na Stražniku i Palačniku: kod Samobora. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. 2 15 Stipa L. St. eriocaulis Borb. Trsat, Martinščica, Šmrika, Sv. Jelena, Novi, Sv. Mihovil, Rastovača kod Stinice, Panas, Jablanac. St. bromoides (L.) Doerfl. = Aristella bromaides Bertol. Sv. Juraj, Rača i Balinska draga, V. draga otočka, Dušikrava. Vranjak i Svatska draga, Karlobag. Oryzopsis Michx. 0. virescens (Trin.) Beck. Milanovo i Kozjak jezero. Milium L. M. effusum L. Nikolino brdo kod Topuskog. Kamanje kod spilje; Bunavac povrh Raduča, . Heleochloa Host. H. explicata (Lk) Hacek = Crypsis alopecuroides Sehrad. Ph. Ph. phleoides (L) Simk = Phleum Boehmeri Wibel. Slanidol Ph. iP. ki Ph. Ph. A. utriculatus Pers. Karlovac u Sebetićevoj ulici uz pločnik pojedince A. pratensis L. Domaslovec, Rječica, Sošice, Banija, Drežnik, Selce, Gradec, A. myosuroides Huds = A. agrestis L. Crikvenica. var. nana mihi. Minor, prostrata vel adscendens, 2.5—6'5 cm alta. isušena bara ,Struga“ na Gazi kod Karlovca, Phleum L. Michelii All. Oštre 1. Morton. | kod Samobora, Stative, Završje, Barilović. montanum C. Koeh = Phleum ciliatum Grb = Phleum serrulatum B. H., Rogić povrh Starigrada. Bertolonii DC. Žrnovnica kod Sv. Jurja. pratense I. Orlovac, Selce; Borel; Pod Badanj kod Crikvenice. nodosum 1. Samobor, Blaževo brdo i Japnenik kod Sošica, Selce; Tešnjak, Topusko, Opatovina; Ribnik, Kozjača, Švarča, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Jasikovac; Čabar, Plešee, Mošunje, Šimunić selo, Zaborski, Bršljanovica, M. Lisina, Kozjak jezero; V. Bašača, Oštarija, Visočica ; Crikvenica, Pod Badanj, Sv. Kuzam, Novi, Jablanac. Alopecurus L. i na Gazi pred tvornicom popluna. Orlovac; Hrastovica, Topusko; Završje, Stative, Maradin, Karlovac, Luščić, Veljun, Slunj, Slušnica, Rakovica; Zaborski, Bršljanovica, M. Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero, Mošunje; Ugrini kod Bribira, Novi na Malom polju. PA s aja dd ili Ail geniculatus l. Orlovac, djon livada kod Topuskog; Stative, Karlovac, Švarča, A, aequalis Sobol = A. fulvus Smith. Orlovac, Selce; livada Gjon; kod Luščića. Agrostis L. A. alba L. = A. stolonifera L. p. p. Samobor, Banija, Drežnik, Hrnetić, Selce, Orlovac; Hrastovica, Topusko; Ribnik, Lipnik, Jelsa, duše. Kozjača, Švarča, Dando Glava, Mrzlopolje, Vinica, Turan, Vukmanić, Krnjak, Vojnić, Veljun, Slunj, Slušnica, Rakovica, Potok, Zdenac ; Modruše, Zaborski, Kozjak i Prošćansko jezero; Blaškovići, Novi, Žrnovnica kod Sv. Jurja, Konji var. compressa Willd. Kod Topuskog u Banovini. var. silvatica Host. Karlovac; Novi. var. coaretata Blytt. Jablanac. A, vulgaris With. Japnenik, Blaževo brdo, Paleš, Djedovac kod Sošica ; Topusko, Opatovina; Završje, Karlovac, Luščić, Jama, Debela Glava, Slunj, Slušnica, Rakovica, Drežnik; Zaborski, Prošćansko jezero. A. canina L. Orlovac, Nikolino brdo, Opatovina, Petrova gora. Calamogrostis Roth. C. epigeios (L.) Roth. Samobor oko piramide; Nikolino brdo; Ribnik, šorel, Kalvarija, Karlovac, Maradin, Jama, Vukmanić, Slunjska brda; Zaborski, Kozjak jezero, Mošunje. C. varia (Sehrad.) Host. Izvor Čabranke, Parg, Kozjak jezero; Mrkvište, Satorina, Ljubičko brdo, Visočica, Sv. Brdo. Apera Adans. A. spica venti (L.) Beaux. Karlovae. Holcus L. H. lanatus L. Samobor, Plješivica, Sošiee, Rječica, Orlovac, Gradec, Selce, Drežnik; Hrastovica, Petrinja, Glina, Topusko, Opatovina; Ribnik, Braja- kovo selo, Stative, Novigrad, Kalvarija, Borel, Karlovae, Luščić, Kozjača, Turan, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Blagaj, Pavlovac, Slušnica, šroćanac, Rakovica, Zvečaj, Dubrave, Zdenac, Košare, Josipdol, Raduč ; Vrbovsko, Mošunje, Plaški, Jesenice, Kozjak jezero; Kraljevica, Crikvenica, Bribir. Aira L. Ai caryophyllea L. Samobor; Hrastovica, Glina, Topusko; Maradin, Kalva- rija, Dubovac, Luščić, Jama. A. capillaris Host. Samobor; Topusko, Petrovagora; Završje, Stative, Maradin, Zagrad, Dubovae, Luščić, Vinica, forma triaristata. Vranovina kod Topuskog. "3 Desehampsia Beauv. D. caespitosa (L) Beauv = Aira caespitosa L. Samobor, Anindol, Orlovac: Babić brdo kod Topuskog, Vranovina; Ribnik, Borel, Luščić. Kozjača, Marakovo brdo, Vukmanić, Jasikovac. Čabar, Prošćansko jezero ; Segestin, Solila povrh Raduča. var. aurea Wimm et Grab. Kamensko. var. varia Wimm et Grab. Velebit; Oštarija, Višerujna, Šegestin. D. flexuosa (L.) Trin. Crni Padež, Metla kod Oštarije. var. cuprina Sehur. Vaganski vrh. Trisetum Pers. T, flavescens (L) R. et. Seh = Avena flavescens L. Samobor, Hrnetić, Selce, Orlovac, Gradee; Petrinja, Topusko; Prilišće, Jakovci, Ladešić draga, Netretić, Brajakovo selo, Kamanje, Karlovac, Gažansko polje, Rakovac; Delnice. Ventenata Koel. V. dubia (Leers) Sehltz = Avena tenuis Much. Opatovina kod Topuskog. ' Avena L. A. barbata Brot. Trsat, Sv. Jakov Siljevica, Smokovo, Sv, Jelena. Crikvenica, Selce, Dumboko, Kamenjak, Novi, Sv. Mihovil, Lišanj, Muroskva draga, Povilje, V. Grabova draga, Sv. Juraj, Rača draga, Lukovo otočko, Stinica. Balenska draga, Panas, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica, Baričević, Dušikrava, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje, Tomljenović žalo, Barići. A. sterilis LL. Žakalj, Trsat, Martinščica, Sv. Jakov Siljevica, Novi, Malo polje, Lišanj, Jablanac, Panas, Jablanačka draga. Avenastrum Koch. > pubescens (Huds.) Jess. = Avena pubescens LL. Borel kod Karlovca; Delnice, Mrkopalj, Begovorazdolje, Vrbovsko; Sv. Brdo. “a, A. convolutum (Presl.) Fritseh. Stinica. Arrhenatherum Beauv. > £ . elatius (L.) M. et K = Avena elatior I. Samobor, Sošice, Orlovae, (dradec, Selce, Drežnik; Petrinja, Topusko; Ribnik, Lipnik, Prilišće, Netretić, Brajakovo selo, Rosopajnik, Gažansko polje, Dubovac, Mostanje, Mrzlopolje, Lešće, Generalskistol; Prezid, izvor Čabranke, Zaborski ; Žakalj, Martinščica, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Selce, Malo polje, Novi, Lišanj, Balenska draga, Panas kod Jablanca, Tatinja draga kod Karlobaga. Danthonia DC. D, calycina (Vill) Rehb. = D. provincialis Lam. Dubovac kod Kar- lovca, Kantrida kod Rijeke. Cynodon Rich. C. dactylon (IL) Pers. Samobor, Selce. Banija; Hrastovica, Glina, Topusko; Karlovac, Luščić, Slunjska brda, Vukmanić, Vojnić, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slušnica, Rakovica, Gavranić most kod Drežnika, Generalskistol; Smokovo kod Sv. Jakova Šiljevice, Rača draga, Stinica, Konjsko. , Sesleria Scop. S. tenuifolia Sehrad. Anindol kod Samobora, Oštre; Pećnik kod Ogulina ; Klek, Risnjak, — Gustila“, Gašparci, Skrobotnik, = Zebar, Francikovae, Milanovo jezero; Lubenovačka vrata, Alančić, Velinac, Alaginac, lijubičko brdo. Vaganski vrh, Šegestin, Kitaibelov vrh; Trsat, Žakalj, Novi, Senjska i Krajkova draga. S. autumnalis (Scop.) Sehltz = S. elongata Host. Klek; Takalice, Sv. Rok; Žakalj, Bakar, Crikvenica, Grižane, Novi, Lišanj, Muroskva draga, Klačenica, Drvišica, Tomljenović žalo. S. varia (Jacq) Wettst. = S. coerulea L. Na Stražniku kod Samobora, Phragmites Trin. PD. communis Trin. Samobor, Orlovac, Selce; Glina, Topusko, Vrginmost; Luščić, Mostanje, Švarča, Mrzlopolje, Lipnik, Prilišće, Veljun, Rakovica, Lešće kod Generalskog stola; Kozjak i Prošćansko jezero, Žrnovnica kod Sv. Jurja. var. Ilavescens Cust. Dolnja Švarča uz Mrežnicu, Sieglingia Bernh. S. decumbens (L) Bernh. = Triodia decumbens P. B. Opatovina kod Topuskog; Završje, Jelsa, Borel, Kalvarija. Dubovac, Zagrad, Jama, Vinica ; Zamost, Plešce; Oštarija, Bunavac. Diplachne Beauv. D. serotina (L) Lk. = Festuca serotina L. Novi, Sv. Mihovil, Karlobag. Molinia Sehrk. S zi ! . « . . s . M. arundinacea Sohrk. Samobor, Anindol i oko piramide, Oštre; Brajakovo brdo, Jelsa, Borel, Kalvarija. Kozjača, Vukmanić, Pećnik; Klek, Prošćansko jezero. U herbaru kao M. eoerulea (L) Mneh. Eragrostis Host. E. pilosa (L.) Beauv. Karlovac, Luščić, Turan. E. megastachya (Koel) Lk. Senj na Artu. Koeleria Pers. K. splendens Presl. Krasnica, Breze, Vratnik, Kosa Kraj, Satorina, Velinae, Budakovo brdo, Badanj, V. Bašača i Ždrilo kod Oštarija, Sv. Brdo; Trsat, Martinščica, Kraljevicu, Šmrika, školj Sv. Marka, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica, Selce, Dumboko, Novi, Velo Duplje, Muroskva i Mala draga. Senj, V. Grabova draga, Sv. Juraj, Žrnovnica, Lukovo otočko, Zagon, gornji Starigrad, Stinica, Balenska draga, Jablanačk: i Krajkova draga, Zavratnica, Cesarica, Konjsko, Bačić, Karlobag, Lukovo Šugarje, Barići groblje. var. subeaudata A. et G. Alan, Velinac, Alaginac; Žakalj, Grabrova draga, Sv. Juraj, Panas, Zavratnica. var. canescens (Vis) Beek. V. Grabova draga kod Sv. Jurja, Lukovo otočko, Klačenica. K. gracilis Pers. Samobor, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica. + . K. eriostachya Panč. = K. carniolica Kerner. Alančić, Smrčevci, Budakovo brdo, Babin vrh, kota 1760 i 1637, Vaganski vrh, Šegestin, Sjaset u Bunavačkoj drazi. K. ciliata Kern. Podolje kod Samobora; Vrbovsko, Vučinić selo, Delnice, Lokve, Turke, Vrhi kod Cabra, izvor Uabranke, Parg; Kantrida. K. pyramidata (Lam) Dom. Prilišće, Stative; Breze, Tihovo gornje, Mošunje, Novi, Muroskva draga, Crikvenica, Sv. Jelena, Povilje, Mala draga, Jablanac. K. phleoides (Vill) Pers. Kantrida, Trsat, Martinščica, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica, Selee, Dumboko, Novi, Lišanj, Muroskva draga, Senj, Spasovac, V. Grabova draga, S. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Lukovo otočko, Balinska i Balenska draga, Starigrad, Stinica, Panas, Jablanac, Klačenica, Zavratnica, Baričević, Dušikrava, Cesarica, Tatinja draga, Karlobag, Drvišica. Lukovo Šugarje, Tomljenović žalo. forma nana macerrima Hackel. Drvišica kod Karlobaga. var. robusta Borb. Crikvenica, Novi, Lišanj, Karlobag, Drvišica. Melica L. M. ciliata LL. Gavranić most, Janjče, Raduč; Severin, Velo Tići, Zebar, Krasnica, Klek; Kosa Kraj, Grabarje, Velinac, Alaginae, Ljubičko brdo, Badanj, Takalice, Brušane; Trsat; Martinščica, Kraljevica, školj Sv. Marka, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena. Crikvenica, Kamenjak, Blaškovići, Grižane, Pod Badanj, Selce, Dumboko, Novi, Lišanj, Sv. Jelena kod Senja, Senj, Spasovac, V. Grabova draga, Sv. Juraj, školj Sv. Jurja, Rača draga, Žrnovnica i Dumboko kod Sv. Jurja, V. draga otočka, Balinska i M. Ivanča draga, Balenska i Stinica draga, Stinica luka, Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Zavratnica, Baričević, Dušikrava, Vranjak draga, Bačvica, Jezero, Cesari a, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Sušanj, Konjsko, Lukovo Šugarje, Tomljenović žalo, Tamnička draga. M. uniflora Retz. Samobor, Plješivica; Tešnjak, Glina, Topusko, Stative, Kozjača; Klek, Mošunje. Bršljanovica, M. Lisina; Crne grede; Kantrida. M. nutans LL. Stražnik. Anindol, Plješivica; Nikolino brdo; Sarovsko selo, Kalvarija, Kozjača, Švarča, Vinica, Slunj; Hreljin kod Ogulina, Vrbovsko, Risnjak, V. Bukovnik, Vrhi, izvor Čabranke, Velo Tići, Mošunje, Kozjak jezero; Lubenovačka vratu, i Briza L. B. media 1. (Podolje, Otruševac, Drežnik, (Gradec, Orlovac, Selce, Petrinja, Topusko, Vranovina; Prilišće, Ladešić draga, Mrzljak, Završje, Stative, Borel, Kalvarija, Gažansko polje. Mostanje, Vukmanić, Slunj, Zvečaj, Lešće, Generalski stol; Vrbovsko, Vučinić brdo, Kozarac, Jelenja draga, Delnice, Dragomalj, Tihovo gornje, Gašparci, Vrhi, Crni lug, Velo Tići, Krasnica, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žuta lokva, Jesenice, Zaborski; Crikvenica, Blaškovići, Novi, Sv. Mihovil, Muroskva draga. B. maxima lu Kantrida, Sv, Jakov Siljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Dactylis L. D. hispanica Roth. V. Bašača kod Oštarija; Školj sv. Marka, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Kraljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Tr.balj, Blaškovići, Selce, Dumboko, Novi, Malo polje, Lišanj, školj Sv. Marina, Mala draga, Kozica, Senj, Senjska draga, V. Grabova draga, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo otočko, V. draga otočka, Starigrad, Balenska draga, Stinica, Panas. Jablanac, Jablanačka draga. Klačenica, Zavratnica, Baričević, Jezero, Dušikrava, Vranjak i Svatska draga, Bačvica, Cesarica, Bačić. Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje, Tomljenović žalo, V. draga, Barići, Tamnička draga, Trstenica. D. glomerata li. Samobor piramida, Plješivica, Jaska, Sv. Gera, Gradec, Orlovac, Banija, Drežnik; Hrastovica, Glina, Nikolino brdo, Opatovina, Ribnik, Kunić, Rosopajnik, Mrzljaki, Prilišće, Brajakovo, selo, Stative, Novigrad, Crkveno selo, Dubovac, Gažansko polje, Turan, Vukmanić, Krnjak, Slušnica, Broćanac, Drežnik, Gavranić most, Zdenac, Medak; Izvor Čabranke, Turke, Mrkopalj, Begovorazdolje, Velo Tići, Krasnica, Breze, Klek, Sovinica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje. Prokike, Žutalokva, Zaborski, Bršljanovica, M. Lisina, Prošćansko jezero, lijeskovac-Priboj; Smrčevci, Goljak, Budakovo brdo, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavac, Sjaset; Trsat, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Crikvenica, Kamenjak, Antovo, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Dumboko, Novi, Lišanj, školj Sv. Marina, Velo Duplje, Grabrova i M. draga, Rača draga. Lukovo otočko, Gornji Starigrad, V. otočka draga, Balinska draga, Panas, Klačenica, Baričević, Dušikrava. var. pendula Dumort. U šumici Luščić kod Karlovca. «var. ciliata Peterm. U šumi Kozjači kod Karlovca; Alaginac, Oštarija. Q var. villiflora Borb. Sv. Brdo. Cynosurus L. ristatus LL. Samobor, Vrhovčak, Plješivica, Gradec, Orlovac, Selce, Banija ; Hrastovica, (lina, Topusko, Opatovina; Polje kod Ozlja, Kamanje, Kamanje spilja, Kunić, Završje, Mrzljaki, Stative, Maradin, Kalvarija, Dubovac, Turan, Vinica, Vukmanić, Rakovica, Zdenac, Perušić, Janjče, Gospić, Raduč, Vrbovsko, Lokve, Tihovo gornje, Gašparci, Plešce, Žagari, Malo Tići, Mošunje, Jezerane, Zaborski, Ljeskovac-Priboj, Kozjak jezero; Alan, Crne grede; Crikvenica, Blaškovići, Novi, leg PB: lee P. B, PV ača aj AS Kn a lot i koba “ Pave PRA eehinatus L. Slapnica kod Samobora; Topusko; Maradin, Kalvarija, Luščić, Debela Glava; Vukmanić; Kozjak jezero, Kantrida, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica. Poa L. annua li. Domaslovec, Plješivica. Rječica, Gradec, Selce, Hrnetić, Drežnik ; Topusko, Glina; Kunić, Dubovac, Karlovac, Luščić, Turan. Vukmanić, Lešće, Generalski stol, Slunj. Medak; Musulinski potok, Homer, Ljeskovac- Priboj. Žutalokva: Crikvenica, Rača draga, Lukovo otočko. ssp. exilis Murb. B. Tommasinii A. et G. Na Trsatu. alpina LL, Bjelalasica; Kuterevo Kućište, Jelovac, Plješivica velebitska, Bilo. Jezera, M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Smrčevci, Ljubičko brdo. kota 1739, Šegestin, Kitaibelov vrh, Malovan 1708. Bunavac, Solila, Sv. Brdo. var. subalpina Sehur. Richter. Na Kozjak planini. pumiia Host. Alančić, Alaginac, Pilipov kuk, Mamutovac. bulbosa L. Samobor, Petrinja, Hrastovica, Glina, Topusko; Netretić, Dubovac, Karlovac, Vukmanić; Krasnica, Mošunje; Vežica pod Trsatom, Sv. Marko. Selce, Grižane, Novi, Malo polje, Lišanj, Muroskva draga, Povilje, Spasovac, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica, Dušikrava, Karlobag. var. vivipara Koeler. Samobor, Plješivica; Glina, Pogledić, Topusko ; Kalvarija, Sv. Marija na Dubovcu, Kozjača, Netretić, Stative, Slunj, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva: Mošunje, Modruše, Razvala; Vratnik; Kraljevica, Drivenik, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Bribir, Selce, Lopar, Žrnov- nica kod Novog, Jablanac, Konjsko. palustris L = P. fertilis Host. Samobor, Selce; Topusko, Vranovina ; E da 5 M = 2 € < Dubovac, Vukmanić, izvor Cabranke, Žrnovnica kod Sv. Jurja. attica Boiss. et Heldr. Oštarija, V. Bašača; Drvišica. . trivialis L. Orlovac, Gradec; Ozalj, Dubovac, Luščić, Vukmanić; Vrbovsko, Delnice, Zamost; Novi, Dumboko kod Sv. Jurja. nemoralis 1. Samobor oko piramide, Stražnik, Vrhovčak, Plješivica, Rječica, Orlovac, Selce; Kamanje spilja, Brajakovo selo, Borel, Luščić, Kozjača, Debela Glava, Medak; Klek, Vrbovsko, Jelenja draga, Delnice, Turke, Zamost. vrh Bukevja, Vrhi, izvor Čabranke, Velo Tići, Mošunje, Modruše, Zaborski, M. Lisina, Kozjak jezero. Ljeskovae-Priboj; Alan. Mrkvište, Metla, Jelarje. Badanj nad Medkom, kota 1760, Kitaibelov vrh, Bunavačko polje, Sv. Rok. pratensis I. Samobor u Podolju, Stražnik, Paleš kod Sošici, Plješivica, Nječica, Orlovac, Selee, Pokupje, Hrnetić; Hrastovica, Glina. Pogledić, Topusko; Tre kod Ozlja, Ozalj, Kamanje spilja, Rosopajnik, Kunić, Mrzljaki, Ladešić draga, Prilišće. Brajakovo selo, Stative, Tomašnica, Dubovac, Karlovac, Luščić, Jama, Švarča. Mostanje, Vinica, Vukmanić, Lešće, Generalski stol, Slunj, Raduč; Vrbovsko, Kozarac, Vučinić selo. Delnice, Turke, Prezid, Breze, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Žutalokva, Zaborski, Kozjak i SUV E PL Roi u n PA Vk Š ' Ž Prošćansko jezero; Alaginac, Šegestin, Bunavačko polje; Kraljevica, Šmrika, Crikvenica. Drivenik, Novi, Malo polje, lišanj, Lopar, Muroskva draga, Jablanac, Barići. P. angustifolia L. Samobor, Jaska, Orlovac, Gradec, Selce, Drežnik; Petrinja, Glina, Vranovina; Borel, Karlovac, Luščić, Jama; Vujnović brdo, Vrhi, Malilug, Modruše, Zaborski; Vratnik, Mrkvište. Rusovo, Oštarija, Metla, Višerujna; Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Blaškovići, Grižane, Bribir, Novi, Sv. Kuzam, Malo polje, Lišanj, Lopar; Velo polje. Muroskva draga, Panas, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica. P. compressa L. Samobor, Vrhovčak, Plješivica, Selce, Orlovac; Hrastovica, Tešnjak, Topusko, Nikolino brdo, Opatovina, Vranovina, Petrova gora; Prilišće, Svetice, Završje, Dubovac, Karlovac, Luščić, Debela Glava, Vinica, Pavlovac, Slunj, Broćanac, Selište, Otočac, Raduč; Delnice, Lokve, Turke; Breze, Mošunje, Modruše, Šimunić selo, Bršljanovica- Mala Lisina; Vratnik, Kuterevo, Alan; Selce, Senj na Artu, Dumboko kod Sv. Jurja. var. Langeana hehb. Opatovina kod Topuskog. Glyceria R. Br. G. aquatica (L.) Wahlb. Selce kod Karlovca uz željezničke grabe. G. fluitans (L.) R. Br. Podolje, Pokupje, Selce, Gradec, Orlovac; Hrastovica, Topusko, Opatovina; Borel. Luščić, Trešćerovac, Levkušje, Mrzljaki, Vuk- manić ; Plešce. Festuca L. F. capillata Lam. Vukmanić. F, ovina L. Stražnik; Topusko; Stative. Borel, Zdihovac, Luščić, Mostanje; , , 2 J 2 Vrbovsko, Zamost, Plešee, Vrhi, Parg. F. duriuscula L. Na Stražniku kod Samobora, F. vallesiaca Sehl. Dubovac iza Mibića. Stative; Velinac, Jelarje kod Oštarija; Kraljevica, Sv. Jakov Siljevica, Grabišće, Drivenik, Sv. Jelena, Crikvenica, Selee, Brdo, Novi, Malo polje. Muroskva draga. Spasovac, Sv. Juraj, Panas, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Barići. forma banatica Degen. Velo Tići, Sv. Jakov Siljevica, Sv, Jelena, Lišanj, Grabrova draga, Lukovo otočko, Stinica, Jablanačka draga, Klačenica. F. pseudo-ovina Hackel. V. Bašača; Novi, Karlobag. bi [=] F. suleata (Hack) Nym. Stražnik, Mrkopalj, Begovorazdolje, Krasnica, Mošunje; Trsat, Crikvenica, (Grižane, Muroskva draga, var. Pančićiana (Hack.) forma elatior Hack. Oštarija na Velebitu. var. rupicola Heuf. Kuterevo, K. heterophylla Lam. Slanidol, Lovnik; Nikolino brdo; Sv. Marija na Dubovcu, Kozjača, Jasikovac; Dragomalj. F. fallax Thuill. Paleš, Blaževo brdo; Kozjak jezero; Jelovac kod Krasna, Ponor kod Oštarija. 26 les) pi nigrescens Lam. Alan, Satorina, Jelarje, Višerujna, Kitaibelov vrh, HF. violacea Gaud. var. nitida Kit. Babin vrh, kota 1760. k. rubra IL. Sv. Gera, Plješivica, Dubovac, Barilović ; Klek, Vrbovsko, Vučinić selo, Delnice, Crnilug, Vrhi, izvor Čabranke, Parg, Zebar, Velo i Malo Tići, Krasnica, Mošunje, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva; Vratnik, Lubenovačka vrata, Kozjak, Bili kuk. Goljak, Velinac, Malovan 1705: Trsat, Antovo, Novi, Konjsko. var. grandiflora Hack. Kozjak jezero; Alaginac, o ) o Pri “ pungens Kit. Na vrhu Kleka, Risnjak; M. Rajinac, Šatorina, Vaganski vrh, kota 1760 i 1735, Segestin, Malovan 1708, Kitaibelov vrh, Solila. KF. silvatica (Poll) Vill. Vukmanić; Kozjak jezero; Kozjak planina, Solila. F. affinis Haek. var. coarctata Hack. Grabarje povrh Jablanca, Ljubičko brdo. KF. croatica Kern. Kozjak planina, Visibaba kod Alana, Bačić kuk, Velinae, Kiza, Alaginae (locus elassicus), Lijubičko brdo, Badanj kod Oštarija, Visočica, Badanj, Višerujna, Štirovačka poljana. Vaganski vrh, Segestin, Kitaibelov vrh. F. gigantea (L.) Vill. Anindol; Mollinarijevo vrelo, Nikolino brdo, Karlovac, Kamensko. H. elatior L = F. pratensis Huds. Slapnica, Stražnik, Rakovica, Sv. (tera, Paleš, Plješivica, Gradec, Orlovac, Selce, Drežnik; Topusko na Gjonu, Glina, Petrinja; Stative. Mržljaki, Karlovac, Rakovac, Mostanje; Delnice, Turke, izvor Čabranke, Mošunje, Modruše, Zaborski; Vratnik, Oštarija, Jelarje; Sušak, Martinščica, Sv. Jakov Siljevica, Sv. Jelena. Crikvenica, Blaškovići, Grižane, Novi, Malo polje, Sv. Mihovil, Muroskva draga. var. fasciculata Sonder. Konjsko povrh Karlobaga. Vulpia Gmel. V. myuros (1) Gmel, = Festuca Myuros lu Nikolino brdo, Kozjak kod Maljevea; Kalvarija, Dubovac. Luščić; Milanovo jezero, Sv. Jakov Siljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Novi, Malo polje, Biškupica draga, Lukovo Šugarje. V. ciliata (Danth) Lk. = Festuca ciliata Danth, Kantrida, Martinščica, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo. Crikvenica. Selce, Brdo, Dumboko, Novi, Lišanj, Muroskva draga, Senj, Spasovac, V. Grabova draga, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Lukovo otočko, Balenska draga, Panas, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica, Vranjak i Svatska draga, Cesarica, Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje, Tomljenović žalo, Tamnička draga. Catapodium Lk. (0. loliaceum (Huds.) Lk = Poa loliacea Huds. Selce, Sv. Lucija kod Novog, luišanj. školj Sv. Marina, Grabrova draga, Povilje, Sv. Juraj, školj Sv. Jurja, Gornja Klada, Stinica. Panus, Klačenica, Karlobag. Dražica. PE ko M : M2) Scleropoa Gris. S. rigida (L.) Gris. = Festuca rigida Kunth. Kantrida, Trsat, Martin- ščica, Kraljevica, Šmrika, školj Sv. Marka, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Selce, Dumboko, Sv. Lucija, Kalva- rijay Novi, Lišanj, Sv. Mihovil, Muroskva draga, Povilje, Mala draga, Žrnovnica kod Novog. Sv. Jelena kod Senja, Senjska draga, Spasovac. V. Grabova draga, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo otočko, Lokva, Zagon, G. Klada, V. draga otočka. Balinska draga, Starigrad, Balenska i Jablanačka draga, Stinica, Panas, Jablanac, Klačenica, Baričević, Dušikrava, Vranjak i Svatska draga, Cesarica. Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje, Tomljenović žalo, V. i Tamnička draga, Trstenica. Bromus L. B. secalinus L. Gradec; Topusko; Ribnik, Zagrad, Luščić, Mostanje, Vinica, Bukovnik kod Ogulina. var. submuticus Rehb, Rakovac, Debela Glava, Vinica. B. arvensis I Sv. Helena, Krašić, Selce, Banija; Topusko; Kalvarija, Karlovac, Vinica, Rakovica, Gavranić most; Radošević, Milanovo i Kozjak jezero; Žrnovnica kod Sv. Jurja, Konjsko. B. hordaceus L. = B. mollis L. = Podolje, Djedovac, Paleš, Plješivica, Rječica, Orlovac, Gradec, Selee, Hrnetić, Drežnik; Petrinja, Topusko; Ozalj, Kamanje, Ribnik, Svetice, Planina, Rosopajnik, Ladešić draga, Prilišće, Završje, Brajakovo selo, Maradin, Kalvarija, Sv. Marija, Rakovac, Mostanje, Vukmanić, Blagaj, Lešće kod Otočea, Gospić, Raduč; Čabar, Krasnica, Breze, Mošunje, Jesenice, Zaborski, Bršljanovica-M. Lisina, Kozjak jezero: Oštarija; Trsat, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikve- nica, Antovo, Brdo, Dumboko, Novi, Malo polje/ Sv. Mihovil, školj Sv. Marina, Muroskva draga, Povilje, Kozica, Senj, Spasovac, V. Grabova draga, Sv. Juraj, Rača draga, Lukovo otočko, V. draga otočka, G. Starigrad, Balinska draga, Starigrad, Stinica, Jablanac, Baričević. Dušikrava, Svatska draga, Cesarica, Bačić, Tatinja draga, Karlobag, Lukovo Šugarje, V. draga, Barići, Tamnička draga. var. simplicissimus A. et G. Paleš povrh Sošica. var. contractus Lange. Trsat, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica, Sv. Mihovil, Lopar, školj Sv. Marina, Malo polje, Muroskva i Mala draga, Starigrad, Stinica, Panas, Jablanac ruševina, Klačenica, Drvišica. B. intermedius Guss. Stinica luka, Karlobag. B. japonicus Thlg. = B. patulus M. K. Karlovac, Luščić; Kantrida, Kraljevica, Sv. Jakov Siljevica, Sv, Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Tribalj, Blaškovići, Grižane, Novi, Muroskva i V. Grabova draga, školj Sv. Jurja, Rača draga, Jablanac, Karlobag. Drvišica, Lukovo Šugarje. var. vestitus Sehrad. Crikvenica, Selee, Sv. Kuzam, Novi, Muroskva draga, Kozica, V. Grabova draga, Sv. Juraj, Rača i Balinska draga, Jablanac, Klačenica. Karlobag, Drvišica, Konjsko. . B. B. , ). var. porrectus Hack. Kamanje; Parg kod Cabra; Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Siljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Novi, Malo polje, (Grižane. commutatus Sehrad. Samobor, Orlovac, Gradec, Selce, Drežnik: Dubovac, Gažansko polje. Luščić; Vrbovsko, Turke, Kozjak jezero; V. Bašača. . asper 1. Oštre. Anindol; Karlovac, Vinica. Benekeni Syme. Kozjak jezero. inermis Leyss. Sv. Kuzam kod Novog. erectus Huds. Hajdovčak, Stražnik:; Završje, Broćanac; Severin. Vrbovsko, Kozarac, Vrhi, izvor Čabranke, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Kantrida, Žakalj, Martinščica, Kraljevica, školj Sv. Marka, Senjska draga, Spasovac, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Lukovo otočko, Zagon, V. draga otočka, (4, Starigrad, Balinska draga, Klačenica, Tatinja draga, Karlobag, Lukovo Šugarje. Barići. var. reptans Borb. Šatorina, Alaginac, Oštarija, Vaganski vrh, Sv. Brdo, Kita Velebita povrh Gračaca. orma glaber Deg. Šegestin. var. Hacekelii Borb. Gračac; Vratnik, Smrčevci. V. Bašača; Žakalj, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Velo Tići, Blaškovići, Dumboko Novi, Malo polje, Muroskva draga, Lukovo otočko, Balenska i Jablanačka draga, Cesarica, Karlobag. var. racemiterus Borb. Vižbina povrh Anića, M. Rajinac, Plješivica 1449, Rusovo, Velinac, Oštarija; Trsat ad var. stenophyllum like. vergens. Kraljevica, Šmrika. Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Velo i Malo Tići, Antovo, Grižane, Bribir. Selee, Dumboko, Kalvarija. Novi, Sv. Kuzam, Malo polje. Lopar, Muroskva i Bojna draga, Karlobag. Konjsko. var. Borbasii Hack. Lisac 1336 i Bukovi vrh 1401 u južnoj Plješivici; Celavac 1207 u južnom Velebitu; Zavratnica kod Jablanca. var. pubiflorus Borb. Glogovo nedaleko Gračaca; Jelarje kod Oštarija; V. Vrbica 1180 i Tremzina 1175 u južuom Velebitu; Kraljevica, Blaškovići, Malo polje, Lišanj, Krasnica, Breze, Muroskva draga, Sv. Juraj, Panas, Jablanačka draga. var. mierotrichus Borb. Šmrika ,sich der var. Borbasii Hack. niihernd; Seheiden \ast kahl Dr. Degen in sehed“. Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena. Crikvenica, Selee. Kalvarija, Novi, Velo Duplje, Krasnica i Banska vrata povrh Novog, Muroskva draga, Povilje, Mala draga, Stinica, Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Zavratnica, Dražica kod Karlobaga. villosus Forsk,. = B. maximus Desi. Ponsal, Martinščica, Lišanj kod Novog. madritensis L. Kantrida, Martinščica, Kraljevica, Šmrika. Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenicu, Selee, Brdo, Dumboko, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Novi, Lišanj, Sv. Marin, Muroskva i Mala draga, Povilje. Kozica, Spasovae, V. Grabova i Rača draga, Sv. Juraj, školj Sv. Jurja, Žrnovnica, Lukovo otočko, Stinica, Panas, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica, Zavratnica. Vranjak i 'Tatinja draga, Bačić, Karlobag, Lukovo Šugarje, Barići. B. B. P. — s B. Lu sterilis 1. Samobor; 'Vopusko; Stative. Brajakovo selo, Dubovac. Karlovac, Gaza, Rakovac, Mrzlo polje, Generalski stol, Slušnica, Rakovica. Perušić, Medak, Raduč; Vrbovsko, Radošević: Žakalj. Trsat, Martinščica, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo. Sv. Jelena, Crikvenica. Grižane, Bribir, Selce, Brdo. Novi, Malo polje, Lišanj, Sv. Mihovil, Muroskva i Senjska draga, Spasovac, V. Grabova draga. Sv. Juraj, Dumboko, Lukovo otočko, (4. Klada, V. Draga otočka, Balenska i Jablanačka draga. Panas, Jablanac, Klačenica, Zavratnica, Baričević, Dušikrava, Vranjak i Svatska draga, Cesarica, Tatinja draga, Karlobag, Drvišica. Konjsko, Lukovo Šugarje, Barići. teectorum L. Topusko; Karlovac, kod Luščića. Brachypodium Beauv. pinnatum (L) Beauv. Turke; Sv. Brdo; Lopar kod Novog. var. rupestre (Host) R. et Seh. Samobor, Pokupje. Hrnetić, Drežnik. Selce, Orlovac; Ozalj, Trg i Polje kod Ozlja. Kamanje spilja, Kunić, Rosopajnik, Mržljaki, Ladešić draga, Prilišće, Brajakovo selo, Stative, Crkvenoselo, Završje, M. Erjavec, Maradin, Kalvarija, Dubovac. Karlovac. Debela Glava, Vinica. Turan, Veljun, Blagaj, Brinje, Prokike, Žutalokva; Klek, Severin, Vučinić selo, Kozarac, Vrhi, izvor Čabranke, Krasnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Zaborski, Kozjak jezero; Kosa Kraj; Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Kamenjak, Blaškovići, Belgrad, Novi, Malo polje, Lišanj, Panas, Jablanac, Klačenica, Dušikrava, Vranjak i 'Tatinja draga, Tomljenović žalo, Tamnička draga. Tešnjak, Topusko, Nikolino brdo, Opatovina; Dubovac, Kozjača. Vinica, Turan, Vukmanić, Krnjak, Pećnik; Šimunić selo, Bršljanovica. M. Lisina, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj, Mošunje; Crikvenica kod mosta na Dubračini, Grižane, silvaticum (Huds.) R. et Seh. Samobor, Stražnik, Sv. Gera, Plješivica : var. glabrum Degen. Draga Veliki Pržunac. distachyon (L) R. et Seh. Ponsal kod Rijeke. Nardus L. stricta L. Jelsa i Borel kod Karlovca; Kozarac. Vrhi nad Cabrom. Lolium LL. perenne L. Samobor, Vrhovčak, Jaska, Hrnetić, Drežnik, Banija, Gradec; Petrinja, Glina, Topusko, Opatovina, Završje, Crkvenoselo, Dubovac, Duščić, Turan, Vukmanić, Tušilović, Veljun, Blagaj, Slunj, Slušnica, Rakovica. Generalski stol, Zdenac, Perušić, Kula kod Osika, Raduč; Turke, Drežnica. Radošević, Zaborski, Kozjak jezero; Kantrida, Kraljevica. Crikvenica, Selce. Brdo, Kamenjak, Blaškovići, Grižane. Novi, Malo polje, Muroskva draga, Senj, Sv. Juraj, Rača draga, Dumboko, Lukovo otočko, Stinica, Panas, Jablanac, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna draga, Karlobag, Konjsko, Lukovo Šugarje, M. Pržunac, V, draga, Trstenica. E “." 30 nI . . . + lj var. tenue lu. Smrika, Tribalj, Kozica. m. ramosum (l/m.) V. Grabova draga, Sv. Juraj. L. subulatum Vis. Sv. Lucija kod Novog, Novi, Lišanj, Muroskva draga , Povilje, Stinica, Panas, Jablanačka draga, Cesarica, Bačić, Bojna i Tatinja draga, Dražica kod Karlobaga. Lepturus R. Br. L. incurvatus (1) Trni. Lišanj kod Novog i Panas povrh Jablanca mnogo- brojno. | Psilurus Trin. aristatus (L) Duval-Jouve = P. nardoides Trin. Kantrida, u dragi Skurinji mnogo, Trsat, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov, Siljevica, Crikvenica, Sv. Lucija, Novi, Muroskva draga, Jablanac, Klačenica, Tatinja draga, Dražica, Drvišica, Trstenica. Agropyron Gartn. A. intermedium (Host) Beauv. Selce. Grižane, Sv. Kuzam, Lišanj, Lopar. Sv. Mihovil, V. Grabova draga. var. virescens Panč. Novi, Karlobag. A.repens (1) Beauv. Samobor, (zradec, Banija; Opatovina; Kamanje. Ribnik, Završje, Karlovac, Luščić, Vinica, Vukmanić, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Janjče, Gospić, Medak, Sv. Rok; Radošević, Jesenice, Zaborski; Bili kuk kod Alana. Al litorale (Host) Dum. Crikvenica, Kamenjak, Kričina, Velo polje, Lišanj, Lopar, Sv. Marin, Senj oko Nehaja, Sv. Juraj, školj Sv. Jurja, Žrnovnica, Jablanac, Klačenica, Vranjak draga, Karlobag, lhukovo Sugarje, var. aristatum Deg, V, Grabova draga, Konjsko. var. lolioides (Kar. Kis) V, et G. Klačenica i Krajkova draga kod Jablanca. Aegilops L. Ae. triuncialis L. Martinšćica mnogo, Kraljevica. Ae. ovata L. Rijeka kod kemičke fabrike, Sv. Jakov Siljevica, Smokovo, Crikvenica, Novi, Senj oko Nehaja Spasovac, Karlobag, Dražica. Ae. triaristata Willd. Martinšćica, Kraljevica, Smrika, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica, Novi, Sv. Mihovil, Muroskva draga. var. croatica Gdgr. Martinšćica. Ae. uniaristata Vis. Rijeka uz zid vrta, kako se silazi u dolinu Rječine. Hordeum L. H. leporinum Lk. Žakalj, Martinšćica Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Selce, Pod Badanj, Kamenjak, Drivenik, Blažkovići, Grižane, Bribir, Novi, Kalvarija, Lišanj, Sv. Marin, Mala i Senjska draga, Špasovac, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo otočko, V. draga ot. G. Klada, G. Starigrad, Balinska draga, Starigrad, Štinica i Balenska 1 draga, Stinica, Panas, Jablanac, Jablanačka draga, Baričević, Dušikrava, Vranjak draga, Cesarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje, Tomljenović žalo, V. i Tamnička draga, Trstenica. H. murinum LL. Samobor, Banija, Drežnik; Petrinja, Glina, Topusko; Stative, Dubovac, Karlovac, Rakovac, Ogulin. Elymus L. E. europaeus LL Japnenik povrh Sošica; Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac- Priboj; Štirovača, Bunavae, Šegestin, Sv. Brdo, Bilješka. Kukuruz Zea Mays L, sijerak Sorghum vulgare Pers; proso Panicum miliacem li; raž Secale cereale L; pšenica Triticum vulgare Li ječam Hordeum vulgare Li. sije se u području 1 — 8. posvuda. a u onom + — 6. mjestimice i samo na prikladnu mjestu. Cyperaceae. Pycreus Beauv. P. flavescens (L.) Rehb=Cyperus flavescens L. U guduri M. Rakovica- Cerje; livada Gjon kod Topuskog, Vranovina; Dubovac, Karlovac uz Kupu i Koranu, Luščić, Jelsa, Vinica, Trebinja kod Borčić vrela 1. Morton, Vukmanić; Sv. Rok u Lici. Cyperus L. C. fuscus L. Rudarska draga, Gradec; Hrastovica, Topusko; Karlovac uz Kupu kod Vodostaja, uz Koranu, uz Mrežnicu kod Mostanja, uz Dobru kod Lešća. Chlorocyperus Rikli. Ch. longus (L.) Palla = Cyperus longus L. Hrastovica, Topusko. Vranovina; Jelsa, Dubovac; Zrnovnica kod Sv. Jurja. Eriophorum L. E. latifolium Hoppe. Samobor, Peleš; Glina Topusko; Završje, Jelsa, Borel, Duščić, Vukmanić, Ogulin; Turković selo, Vrbovsko, Delnice, Lokve, Crnilug. Vrhi, Plaški, Kozjak i Prošćansko jezero; Oštarija, Bunavačko polje. Schoenoplectus Rchb. Sch. lacustris (L) Palla =Scirpus lacustris DL. Samobor uz Gradnu; Glina, Vranovina, Kozjak; Ribnik u potoku Muljevcu, u Korani i Mrežnici kod Karlovca, u Dobri kod Crkvenog sela, Kvarte kod Perušića, u Dobračini kod Crikvenice, u Suhoj Rječini kod Novog. Seh. triqueter (L) Palla = Scirpus triqueter L. Selce po željez- ničkim erabama, u kaljužama kod Luščića, ali ne svake godine. Holoschoenus Lk. H. Linnaei Rehb. = Scirpus Holosehoenus I Uz Dubračinu kod Crikvenice, uz more kod Selca. Blaškovići. Belerad, uz Suhu Rječinu kod Novog, Žrnovnica kod Sv. Jurja. Dichostylis Beauv. D. Mieheliana (1) Nees = Fimbristylis Mieheliana Rehb. forma minor. Isušena bara ,Struga“ na Gazi kod Karlovca. Blysmus Panz. D B. compressus (L.) Panz=Sehoenus compressus DL, Crnilug, Cabar: Oštarija, Vaganski vrh, Segestin. Scirpus L. S. silvaticus L. M. Rakovica-Cerje, Samobor, Orlovac; Hrastovica, Glina, Opatovina, Vranovina, Borel, Luščić, Debela Glava, Kamensko, Vukmanić, Krnjak; Vrbovsko, Prošćansko jezero. Heleocharis R. Br. i H. acicularis (L) R. Br. Selce, Gradec, Orlovac; Luščić uz Koranu kod Markova brda, uz Mrežnicu kod Tulić mlina, M. Švarča; Sv. Rok u Lici. H. palustris (L) R. Br. Samobor, Sokolović, Brdo, Pokupje, Hrnetić, Selee, Gradec, Orlovac; Hrastovica, Petrinja, Glina, Topusko, Vranovina, Perna; Crkvenoselo, Paka, Stative, Polje kod Ozlja, Trešćerovac, Levkušje, Dubovac, Gažansko polje, Luščić, Jama, Švarča, Vukmanić, Krnjak, Ogulin, Koranski lug kod Drežnika; Plešce, Jasenice, Prošćansko jezero: Oštarija, Šegestin; Drivenik, Blaškovići, Belgrad. var. major Borb. Selce; Ribnik, Luščić, Rakovac. var. minor Schur. Plešce. H. ovata (Roth) R. Br. Luščić, Debela Glava, Vence kod 'Turna. I. carniolica Koch. U dolini Jama, Vence kod Turna. Cladium R. Br, C. mariscus (1) R, Br. U Kozjak jezeru. Rhyncehospora Vahl Rh. alba (L) Vahl =Sehoenus albus I, Jelsa, močvare pred TLuščićem. 2 Carex. C. Davalliana Sm, Oštarija na Velebitu. (. divisa Huds. Novi, Lišanj, Muroskva draga. (, paradoxa Willd. Domaslovac, Selce; Karlovac. Rakovac. Vukmanić. (, vulpina I. Samobor, Mahično, Hrnetić, Selce, Gradec, Orlovac; Topusko; Luščić, Kozjača, Rakovac, Švarča, Mostanje, Vukmanić; Bribir, Sv. Kuzam i M. polje kod Novog. C. muricata 14 Selce, Orlovac, Gradec; Topusko; Svetice, Dubovac stari grad. Gažansko polje, Luščić, Kozjača, Krnjak; Crikvenica, M. polje, Lišanj. Velo Duplje, Dumboko kod Sv. Jurja, Živi Bunari, Karlobag, Dražica, C. Pairaei Kk. Sehltz. Podolje kod Samobora, Rječica, Orlovac; Nikolino brdo, Petrova gora; Sv. Marija na Duboveu, Karlovac u Jelačićevu vrtu, Luščić, Švarča, Vukmanić; Bili Kuk kod Alana, Jelarje kod Oštarija; Kozica kod Senja. Q m2 đ, . Chaberti F. Seh1tz. Žakalj, Trsat, Vežica, Selce, Drivenik, Novi, M. polje, Lišanj, Muroskva i Senjska draga, Spasovae, Sv. Juraj, Zivi Bunari, Jablanac, Jablanačka draga, Karlobag, Lukovo Sugarje. . stellulata Good. Podolje kod Samobora, Borel, Vrbovsko. . praecox Sehreb. Karlovac. . bryzoides L. Orlovac; Ozalj, Borel, Lušćić, Vukmanić. . remota L. Podolje, Anindol, Jelenja draga; Drivenik. . elongata L. Kod Luščića. . echinata Murr. Jelsa kod Karlovca. . leporina L. Orlovac; Topusko; Novigrad, Sv. Marija na Duboveu, Luščić, Vukmanić, Vrbovsko, Plešce; Velinac. . mucronata All. Klek, Risnjak. . Buekii Wimm. Selce kod Karlovca. . gracilis Curt = C. acuta L. Luščić, uz Mrežnicu kod Švarče: Velo polje kod Bribira. var. tricostata Fr. forma amblylepis Pet. Oštarija na Velebitu. . Goodenowii Gay. Jelsa. .glauca Murray = C. flacca Sehreb. Stražnik, Anindol; Petrinja. Hrastovica, Topusko; Slunj, Podmelnica; Sovinica, Klek; Martinščica, Bakar, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Selce, Dumboko, Novi. var. dinarica Heufl. Kladje; Vrbovsko, Dragomalj, Vrhi, Parg, Kozji vrh; Sv. Brdo; Školj Sv. Marka, Sv. Jakov Šiljevica. var. cuspidata-Host. Tešnjak; Delnice, Vrhi, Mladje, Kozji vrh; Bribir, Stinica. . panicea L. Orlovac; Jelsa, Dubovac, Luščić; Oštarija. . pallescens L. Topusko; Jelsa, Borel, Luščić, Kozjača, Švarča, Vrbovsko, Jelenja Draga, Dragomalj, Crnilug, Vrhi; Jelarje, Crne grede, Vaganski vrh. . digitata L. Palačnik, Stražnik; Ozalj, Krnjak, Slunj; Bukovnik kod Ogulina, Sovinica, Klek, Kozarac, Delnice, Dragomalj, V. Bukovnik, Risnjak, Gusti laz, Zamost, Kozji vrh, Modruše. . ornithopoda Willd. Klek, Risnjak; Plešivica velebitska, M. Rajinae, Smrčevci, Bili Kuk, Ponor kod Oštarija, Vaganski vrh, Solila, .tomentosa L. Kod Ljuščića. . caryophyllea Latour. Stražnik, Podolje, Mirnovec, Orlovac; Glina; Ribnik, Stative, Jelsa, Dubovac, Luščić, Jama, Švarča, Vukmanić, Bukovnik, Slunj; Sovinica, Vrbovsko, Kozarac, Delnice, Zalesina, Modruše; Jelovac, Bilo i Jezera kod Krasna, Kozjak, Nad Klancem, Smrčevci, Bili Kuk, Šatorina, Velinac; Kantrida, var. trachyantha Dorner. Kantrida, Sv. Jakov Šiljevica, Selce, Blaškovići, Grižane, Novi, Kalvarija, Lišanj, Lopar, Živi Bunari, Karlobag. var. elatior Latour. Sv. Jakov Šiljevica, Stinica luka. var. glomerata Waisb. Živi Bunari povrh Stinice. montana L. Stražnik; Vinica kod Karlovca; Mali Rajinac, Lubenovačka vrata. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. 3 C. (: . pilulifera L Jelsa; Žagari, Vrhi, izvor Čabrarke, Parg. . Halleriana Asso. Kantrida, Trsat, Martinščica, Crikvenica, Bribir, Novi, Lišanj, Muroskva draga, Povilje, Stinica, Jablanačka draga, Baričević. . humilis Leyss. Oštarija na Velebitu. \ umbrosa Host = €. polyrrhiza Wallr. Švarča; Jelenja draga. . hirta L. Stražnik, Rječica, Selce, Vodostaj; Hrastovica, Topusko; Sv. Marija, Dubovac, Lnščić, Jama, Svetice, Mostanje, Vukmanić. . brachystachys Sehrk. = €. tenuis Host. Parg povrh Čabra; M. Rajinac, Vaganski vrh. . silvatica Huds = C. Drymeia Ehrh. Stražnik, Otruševac, Japnenik, Orlovac; Tešnjak, Molinarijevo vrelo kod Topuskog; Jelsa, Sv. Marija i stari grad na Dubovcu, Karlovac u Jelačićevu vrtu, Pečnik; Prosika povrh Novog, Mošunje, Kozjak jezero; Jelovac, Lubenovačka vrata, Nad Klancem, Mrkvište, Bunavaec. var. Tommasinii Rcehb. Kantrida kod Rijeke. . acutiformis Ehrh. Grabe pred Luščićem. .riparia Curtis. Podolje kod Samobora; Luščić, Rakovac. . vesicaria LL. Selee kod Karlovca; Jelsa, Luščić. . rostrata Stokes. Luščić, Rakovac. Vrbovsko uz Dobru. flava L. Samobor; Anindol, M. Rakovica-Cerje; Borel, Dubovac, Luščić, var. lepidocarpa Tausch. Jelsa u dolini Dobre. \ Oederi Retz. Samobor; Dubovac: Gustilaz, Plešce, Čabar; Prošćansko jezero ; Oštarija, Vaganski vrh. . firma Host. Klek. . ferruginea Scop. Vaganski vrh. ' sempervirens Vill. var. laevis Kit. Alančić, Satorina, Alaginac, Lju- bičko brdo, Višerujna, Badanj, Vaganski vrh, Šegestin, Kitaibelov vrh, Malovan 1708, Sv. Brdo. tristis M. Bieb. Malovan, Kitaibelov vrh, Solila. distans L. Domaslovac, Samobor, Topusko; Jelsa, Borel, Luščić, Lešće, Generalski stol; Vučinić selo, Crnilug, Vrhi, Prezid, Prošćansko jezero: Oštarija ; Martinščica, dolina Drage, Smokovo, Drivenik, Blaškovići, Crikve- nica uz Dubračinu, Novi uz Suhu Rječinu, M. polje. Araceae. Acorus L. calamus L. Močvarne livade pred Luščićem kod Karlovca. Arum L. .maculatum L. Samobor; Tešnjak, Pogledić, Topusko; Dubovac kod starog grada, Krnjak, Gavranić most, Otočac, Gospić, oitalicum Mill. Ponor kod Oštarija; u dolini Škurinje, Rječine i Drage Trsat, Sv. Marko, Tribalj, Bribir, Sv. Jelena, Žrnovnica kod Novog, Cesa- rica, Bačić, Ribarica, Bojna draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje kod REM raka zgrade, Tamnička draga. I. L. L. 35 Lemnaceae. Lemna L. trisulca L. Karlovac po grabama, gdjekoje ljeto veoma mnogobrojna. minor L. Samobor, Rječica, Orlovac; Opatovina; Ribnik, kod starog grada na Dubovcu, Luščić; Plaški. gibba L. Dubovac stari grad. Juncaceae. Juncus L. maritimus Lam. Martinščica. . conglomeratus L. Samobor, Selce, Gradee, Orlovac, Banija, Drežnik, Hrnetić; Hrastovica, Topusko: Dubovac, Luščić, Jama, Kamensko, Tušilović, Potok, Zdenac. . effusus L. Samobor, Ludvić, Paleš, Pokupje, Hrnetić, Drežnik, Banija, Selee, Gradec, Orlovac; Hrastovica, Petrinja, Glina, Topusko, Opatovina, Vranovina, Ribnik, Crkveno selo, Završje, M. Erjavec, Trešćerovac, Zorkovae, Levkušje, Maradin, Kalvarija, Dubovac, Luščić, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Veljun, Slunj, Rakovica, Drežnik, Potok, Zdenac. articulatus li = J. lamprocarpus Ehrh. Samobor, Ludvić, M. Rakovica-Cerje, Rudarska draga; Hrastovica, Petrinja, Glina, Vranovina ; Ribnik, Crkvenoselo, Stative, Borel, Dubovae, Luščić, Debela Glava, Vinica, dolina Trebinje, Vukmanić, Krnjak, Potok, Zdenac; Zamost, Plešee, Plaški, Jesenice, Kozjak i Prošćansko jezero; Oštarija, Vaganski vrh; Crikvenica, Blaškovići, Grižane, Sv. Kuzam kod Novog. var. alpicola A. et. G. Oštarija na Velebitu. var. stolonifer A. et. G. Sv. Rok u Lici, var. fluitans Koch. Vranovica. .glaucus Ehrh. Slapnica, Osredek, Stražnik, Rudarska draga, M, Rakovica, Cerje, Paleš, Plješivica, Pokupje, Hrnetić, Drežnik, Banija, Selce, Orlovac: Hrastovica, Glina, Topusko: M. Erjavac, Trešćerovac, Zorkovac, Levkušje, Ozalj, Završje, Dubovac, Luščić, Kozjača, Mrzlopolje, Lešće, Generalski stol, Potok, Zdenac, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Veljun, Slunj, Rakovica, Drežnik, Gavranić most; Vrbovsko, Plaški kod Vrnjike potoka, Plaški, Jesenice, Kozjak jezero, Drivenik, Blaškovići. longicornis Bast. Ribnik kotar Karlovac, J. monanthos Jacq. Na podnožju Vaganskog vrha, kod vrela Spikanovea na Bunavačkom polju mnogobrojno. . compressus Jacq. Samobor, Ludvić, Rudarska draga, Rakovica, Banija, Selce, Hrnetić; Hrastovica, Glina, Topusko, Vranovina; Trg kod Ozlja, Mržljaki, Stative, Maradin, Dubovac, Luščić, Rakovac, Vinica, Vukmanić, Krnjak, Slunj; Vrbovsko, Zamost, Novi kod Sv, Kuzme i na M. polju, Lukovo otočko. J. bufonius L. Rudarska draga, Cerje, M. Rakovica, Ludvić, Orlovac, Selce, Banija; Hrastovica, Petrinja, (Glina, Topusko, Nikolino brdo, Opatovina, Vranovina; Ribnik, Maradin, Dubovac, Luščić, Ksaver, Debela Glava, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Koranski lug, Jasikovac; Plaški, Milanovo i Prošćansko jezero; Jasikovac, Sv. Rok; Blaškovići, M, polje. L. var. giganteus A. et G. Vranovina, Ribnik. Luzula DC. . luzulina (Vill) D. T. et Sarnth. L. flavescens (Host.) Gaud. Jasikovac; Delnice, Dragomalj, Crnilug, Vrhi, Kozji vrh, Žuta lokva, Kozjak jezero; Konačišta i Bilo kod Krasna, Crni Padež, Rusovo, Ponor kod Oštarija, Badanj povrh Medka, kota 1760. . Forsteri (Sm.) DC. Orlovac; Nikolino brdo; Kalvarija-Borel, Dubovac. . pilosa (L). Willd, Stražnik; Opatovina; Ozalj, Ribnik, Dubovac, Luščić, Kozjača, Mrzlopolje, Vukmanić, Škamnica; Vrhi, Plaški; Drivenik. . nemorosa (Poll. E. Mey = L. albida DC. Sokolović brdo, Djedovae, Japnenik, Plješivica ; Jelenja draga, Lokve, Marija Trošt, Plešce, Mandli. Žagari, Bukevje, Vrhi, Tršće, Malilug, Velo Tići, Breze, Mošunje ; Bačić kuk, Šegestin, Sv. Brdo; Lopača, var. cuprina A. et G. Na Kozarcu povrh Vrbovskog. .silvatica (Hnds.) Gand. Bjelasica, Risnjak ; Vaganski vrh. var. croatica R. Beyer. Klek, Mali Klek, Kozjak jezero; Jezera povrh Krasna, Sv, Brdo. . Sieberi Tauseh. Bilo povrh Krasna, Kozjak planina, . campestris (L.) DC. Palačnik, Paleš, Orlovac ; Hrastovica; Glina, Topusko ; Ribnik, Svetice, Sarovsko selo, Borel, Dubovac, Luščić, Kozjača, Švarča, Vukmanić, Slunj, Gospić; Sovinica, Hreljin kod Ogulina, Bjelalasica, Vrbovsko, Dragomalj, Vrhi; Bilo, Kozjak, Beli Kuk, Budakovo brdo, Bunavac. var. Althii A. et G. Luščić šumica kod Karlovca. multiflora (Ehrh.) Lej. Dubovac, Luščić, Jama. Liliaceae. Tofieldia Huds. . calyceulata (L) Whlbg. Pećnik, Gustilaz, Parg. Veratrum L. . nigrum li. Kozjak jezero. . album L. Samobor, Djedovac, Mahično, Pokupje, Selce, Orlovac, Luščić, Turanski lug, Kamensko, Štrekovac, Debela Glava, Medak; Delnice, Velo Tići, Breze. Banska vrata, Mošunje, Prosika, Drežnica, Žutalokva, Plaški, Jesenice, Kozjak i Prošćansko jezero, Vrhovine; Jezera povrh Krasna, Goljak, Vaganski vrh, Šegestin, Kitaibelov vrh, Bunavačko polje mnogobrojno. Na Alanu i kod Raduča .,čemerika“. Na Bunaveu izrovaše divlje svinje prije mojeg dolaska koncem srpnja 1901. čitavo polje, jer se hrane nje- zinim korjenjem. \ PRepijep) var. Lobelianum Bernh. Ogulin, Sovinica, Klek, Begovorazdolje, Mrkopalj, Delnice, Lokve, V, Bukovnik, Prezid; Lubenovačka vrata, Kozjak, Rusovo, Medačka staza. : Colehicum L. . autumnale L. Banija, Drežnik, Orlovac; Vrginmost; Gažansko polje, Luščić, Veljun, Ogulin, Sovinica, Klek 1. Morton, Bjelalasica, Vrbovsko, Dragomalj, Smolnik, Drežnica, Jezerane, Križpolje, Brinje, Žutalokva, Bršljanovica-M. Lisina; Oštarija, Segestin, Bunavac. x . Kochii Parl. Parg povrh Cabra; Oštarija; Bakar, Grižane, Selce, Novi. . hungaricum Ika = C. Bertolonii Stev. Senj oko Nehaja i prema Sv. Jeleni uz more, ovdje veoma mnogobrojna tako, da bi se kositi mogla g. 1869. Asphodelus L. . mierocarpus Salzm. et Viv = A. ramosus L, Kantrida. . albus Mill. Ogulin. Asphodeline Rehb. . lutea (L) Rehb. Uz more kod Sv. Jakova Šiljevice. . libarnica (Seop.) Rehb. Kantrida, prema Kastvu, Bakarac, Dumboko, Novi, povrh Muroskve drage, Sv. Mihovil, Sv. Jelena kod Senja. Anthericum L. . ramosum LL. Samobor, Anirfdol i oko piramide, Rudarska draga, Reštovo ; Japnenik; Hrastovica i Tešnjak; Jelsa, kod Luščića, Vinica, Vukmanić, Blagaj, Slunj, Zdenac; Gašparci, Grbalj, Kuželj, Čabar, Vraži vrtec, Modruše, Zaborski, Milanovo i Kozjak jezero; Plješivica 1449, Šatorina, Velinae, Budakovo brdo, Metla, Takalice, Visočica, Badanj, Sv, Brdo. Gagea Salisb. . arvensis (Pers.) Din. Dubovac, Karlovac. . lutea (L.) Ker. Kod starog grada na Dubovcu. . pusilla (Sehm.) R. et Seh. Novi. Allium L. . victoriale L. Bjelalasica; Kozjak planina, Babino jezero okoliš. . ursinum L. Palačnik, Blaževo brdo, Ogulin; Klek; Vugleš, Delnice, Drago- malj; Konačišta, Goljak. . vineale L. Kozjak kod Maljevea; Zagrad, Luščić, Švarča, Blagaj; Šimunić selo; Takalice; M. polje kod Novog. . sphaerocephalum L. Ljubovo; Zebar, Velo Tići; Preluka, Kraljevica, Blaškovići, Dumboko, Velo i Malo polje, Novi, Lišanj, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, Sv. Jelena, Senjska draga, Senj oko Nehaja, Spasovac, Sv. Juraj, Seline, Jablanačka draga, Cesarica, Karlobag. . seordoprasum L. Karlovac u jednoj živici. A A. A. A. arvense Guss. = A. albidum Pr. = A. tenuiflorum Delastre (non Teri) = A parviflorum Desv = A margaritaceum Sprunn exsicec. Lukovo otočko, k : denk a s : . ampeloprasum LL. var. lussinense Haračić. Školj Sv. Marina kod Novog. roseum L. Crikvenica, Grižane, Bribir, Novi, Lišanj. . mosehatum L. Školj Sv. Marka kod Kraljevice. ochroleucum W. K. Klek i M. Klek: Višerujna, Badanj. . oleraceum L. Orlovac, Gažansko polje kod Karlovca, g. 1920. veoma mnogobrojan. . carinatum LL. Anindol, Orlovac; Tešnjak ; Ribnik, Lipnik, Završje, Dubovac, Mrzlopolje. dolina Trebinje 1. Morton, Medak; Prezid, Modruše, Prošćansko jezero; Alan, Oštarija, Takalice, Malovan, Sv. Brdo. .tenuiflorum Ten. Jablanac, Jablanačka draga, Karlobag. A. pulehellum Don. Stražnik, Budakovo brdo, Pogledalo u Bunavačkoj drazi; Karlobag. fuscum W. K. Drežnica na Kapeli. Bilješka. Ljutika Allium ascealonicum 1, drobnjak A. sehoenoprasum L., crljenac ili kapula A. cepa L., erljenac zimski A, fistulosum LL, porluk A. porrum L., i češnjak ili bijeli luk A. sativum lu. sade se posvuda u kuhinjske svrhe. Lilium L. . Martagon L. Samobor oko Piramide, Plješivica, Reštovo, Blaževo brdo, Orlovac; Karlovac povrh vojničkog groblja mnogo, Kalvarija, Vinica, Medak, Vrbovsko, Begovorazdolje, Mrkopalj, Delnice, V. Bukovnik, Velo Tići, Mošunje, Bršljanovica-M. Lisina, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Takalice. var. Cattaniae Vis. U Bunavačkoj drazi kod Pogledala i Vratoloma, Sv. Brdo. - . bulbiferum L. Delnice, Velo Tići, Banska Vrata, Breze, Mošunje, Modruše; Krasno, Soline kod Oštarija; Kantrida. . Carniolicum Bernh. Ogulin, Klek, Gasparci, Zamost. b) Jankae A, Kern. Meralovica i Jezera kod Krasna, Goljak, Šatorina, Šegestin, Bunavačko polje. forma stenophyllum Beck. Budakovo brdo. var. bosniacum G. Beek. M. Rajinac, Lubenovačka vrata, kota 1760, Malovan. Fritillaria L. . meleagris L. Jamnička kiselića, Orlovac, Selce, Turan. var. albiflora. Orlovac. . montana Hppe. Školj Sv, Marka, uvate već koncem veljače, F. neglecta Parl. Stinica plantaža; Ljubičko brdo, dei sive ate si " = (0) Erythronium L. . dens canis L. Ribnik, Ozalj, Dubovac, Kozjača, Švarča, Debela Glava, Mrzlopolje, M. Švarča, Sv. Doroteja, Vinica, Moravice kod Vukmanića, Slunj, Ogulin; Oštarija, Krčmar kod Smiljana. Scilla L. . autumnalis L. Rijeka prema Kastvu i Voloskom, Novi. . bifolia L. Molvice kod Samobora, Orlovac; Pogledić, Glina, Selište; Ribnik, Jelsa, Ogulin, Rapajin Klanac, Otočac, Perušić; Žuta lokva, Crni vrh kod Prošćanskog jezera. . pratensis W. K. Na lijevoj obali Korane kod Mekušja do Karlovca 2. lipnja 1887. ubrana; docnije nije opažena; Babinpotok. Ornithogalum L. pyramidale L. Samobor, Blaževo brdo, Plješivica, Selce, Orlovac; Topusko; Novigrad, Stative, Rosopajnik, Planina, Ladišić draga, Prilišće, Mostanje, Veljun; Kozarac, Modruše, Žuta lokva; Drivenik, Tribalj, Bribir, M. polje, Sv. Kuzam, Novi, Lišanj, Sv. Marin, Sv, Mihovil, Spasovac, Panas, Tatinja draga, Karlobag, Konjsko. . umbellatum LL. Samobor, Drežnik, Selce, Orlovac; Hrastovica, (Glina, Topusko; Dubovac, Luščić, Mrzlopolje. Vukmanić, Slunj; Jelovac kod Kra- šića, Oštarija, Badanj planina, Višerujna; Trsat, Martinščica, Kraljevica. Sv. Jakov Šiljevica, Novi, Klenovica, Senjska draga, Lukovo ot. Živi Bunari, Stinica, Balenska i Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Tatinja draga. tenuifolium Guss. Novi. Muscari L. racemosum (L) Lam et Db. Spasovac, Jablanačka draga, botryoides (L) Lam. et Db. Velo Tići; Jezera i Bilo povrh Krasna, Šatorina, kota 1637 povrh Raduča; Trsat, Nu Senj, Živi Bunari, Stinica, Jablanac, Karlobag. . Kerneri Marcehes. Otočac, Gospić; Karlobag. comosum (L.) Mill. Netretić, Jakovei, Ladešić draga, Ozalj, Kalvarija, Maradin, Zagrad, kod Luščića, Mrzlopolje. Medak ,forma floribus sterilibus subnullis ad M. Calandrianum vergens Dr. Degen in sehed.:“ Kuterevo; Školj Sv. Marka, Dumboko, Novi, Sv. Marin, Muroskva i Senjska draga, Živi Bunari, Stinica, Jablanac u Butorčevu vrtu, Jablanačka draga, Klačenica, Karlobag plantaža, Vidovac. . Holzmanni (Heldr.) Freyn. Konjsko. Asparagus L. acutifolius L. Kosa Kraj; Trsat, Zakalj, Martinščica, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica, Tribalj, Kamenjak, Blaškovići, Grižane, Kričina, Selee, Brdo, Dumboko, Novi, Lišanj, Muroskva draga, Kozica, Spasovae, Sv. Juraj. M. ES E: Rača draga, Dumboko, Lukovo ot. Starigrad, Stinica i Balenska draga. Jablanac, Krajkova. Vranjak i Svatska draga, Prizna, Cesarica, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje, Tomljenović žalo, Tamnička draga, Trstenica. .tenuifolius Lam. Hajdovčak; Dubovac, Karlovac Veljun, Slunj, Lađevac, Ogulin, Gospić, Ljubovo; Klek; Kiza kod Oštarija; Preluka, Trsat, Bakar, Senj. . maritimus (L.) Mill. =A. scaber Brign. Dumboko kod Novog, Novi, Lišanj, Lopar, Sv. Marin, školj Sv. Jurja. Ruscus L. . aculeatus L. Palačnik kod Samobora; Ogulin; Kantrida, Trsat, Martinščica, Kraljevica, Smokovo, Crikvenica, Dolinci, Grižane; Dumboko, Sv, Kuzam, Muroskva draga, Stinica, Dušikrava, Lukovo Šugarje. . hypoglossum LL. Samobor oko piramide i na Palačniku, Plješivica; Tešnjak, Topusko; Stative zovn ga ,božje drvce“, Novigrad u kraju Bukovlje, Debela Glava, Vukmanić. Majanthemum Web. bifolium (L) Sehm. Vugleš, Zalesina, Delnice, Dragomalj, Lokve, Mrzla- vodica, Crnilug, Risnjak, Makov hrib, Kozji vrh, Prosika povrh Novog, Mošunje; Jelovac kod Krasna, Legčeva draga do M. Rajinca, Lijubičko brdo, Polygonatum Hill. verticillatum (L) All. Klek, Bjelalasica, Vugleš, Delnice, Dragomalj, Vršiće kod Gerova; Konačišta, Jelovac, Plješivica velebitska, M. Rajinae, Lijubenovačka vrata, Kozjak, Nad Klancem, Alan, Goljak, SŠatorina, Bunavac. . officinale All. Palačnik, Samobor oko piramide, Blaževo brdo, Plješivica, Orlovac; Hrastovica, Tešnjak, Pogledić, Nikolino brdo; Sarovsko selo, Kalvarija, Kozjača, Vinica, Krnjak, Gospić; Sovinica, Klek, Vrbovsko, Kozarac, Vugleš, Delnice, Lokve, Prezid, Velo Tići, Mošunje, Stajnica, Prošćansko jezero; Drenova, dolina Škurinje, Rječine i Drage. floribus maioribus. Delnice. multiflorum (L.) A]I. Samobor oko piramide, Plješivica, Reštovo kod Sošic4; Jaškovo, Dubovac, Sv. Marija, Kozjača, Slunj, Gospić, Medak; Vugleš, Dragomalj, Vrhi; Budakovo brdo; u dolini Rječine, Convallaria L. . maialis L. Palačnik; Hrastovica, Tešnjak; u dolini između Kalvarije i Borla kod Karlovca; Delnice, Velo Tići, Velinac; u dolini Rječine. Paris L. . quadrifolia L, Osredek, Japnenik, Orlovac; Petrova gora; Kamanje spilja, Stative; Bjelalasica, Vugleš, Delnice. Dragomalj, Smolnik, Banska vrata, Mošunje; Jelovac, Jezera i Snježnjak kod Krasna, Kozjak, Šatorina, Oštarija, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavac, Sjaset, Sv. Brdo; u dolini Škurinje i Rječine, 41 forma pentaphylla. Bjelalasica. Vugleš. Vršiće, Banska vrata; Jezera — povrh Krasna, Oštarija, Jelarje kod Oštarija. forma hexaphylla. Japnenik kod Sošići. Smilax L. S aspera L Kantrida, Ponsal, Crikvenica, Dumboko, Novi, Lišanj, Starigrad, Stinica, Panas, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica. Zavratnica, Krajkova draga, Karlobag, Tomljenović žalo, Amaryllidaceae. Galanthus L. G. nivalis L. Samobor. Orlovac; Glina. Pogledić; Ribnik, Karlovac, Debela «Glava, Mostanje, Slunj, Ogulin, Otočac, Perušić, Gospić; Zutalokva, Vratnik. Leucoium L. L. vernum L. Gora kod Petrinje, Dubovac, Ogulin. L. aestivum IL. Samobor, Orlovac, Selce, Drežnik; Glina, Topusko; Dubovac Karlovac, Rakovac, Vukmanić, Gospić; Stajnica. Narcissus l. N. poetieus L. Jaska na livadama mnogobrojno opazio profesor Schmidt; Karlovac ispod Ljubomira kod Amalije pogleda u šumi dosta brojno, veli profesor Vukić. Inače kod Kloštra Ivanića raste po livadama u velikoj množini. N. angustifolius Curt. Jezera i Bilo povrh Krasna. Dioscoreaceae. Tamus L. T. communis L. Samobor oko piramide, Gradec, Orlovac; Tešnjak, Nikolino brdo; Kunić, Dubovac, Karlovac, Vinica, Slunjska brda, Slunj; Vrbovsko, Drežnica, Jezerane; Kantrida, Novi, Sv. Kuzam, Malo polje, Muroskva draga, Lukovo ot. Panas, Jablanačka draga, Trstenica. j Iridaceae. Crocus L. C. albiflorus Kit. Ogulin; Mamutovac povrh Karlobaga. C. neapolitanus (Ker) Aseh = C. vernus aut eroat. non Wulf. Samobor, Molvice, Kozjan, Selce, Orlovac; Glina, Pogledić; Ribnik, Dubovac, Luščić, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Slunj, Ogulin, Gospić, Jasikovac, Ljubovo; Bjelalasica, Vugleš, Delnice, Bilo i Jezera povrh Krasna, Oštarija, Badanj planina. forma biscapus Morton. U šumici Luščić 1. Morton. 42 Romulea Maratti. R. bulbocodium (L.) Seb. et Maur. =Trichonema Bulbocodium Ker. Kantrida, Ponsal, Novi, Kalvarija i Sv. Mikula kod Novog. Lišanj, Stinica, Školj Sv. Jurja. Gandoger po meni poslane primjerke sa Ponsala razlikuje u R. calli- chroma i subsecunda Gdgr. Iris L. | l. illyrica Tommas. Klek, Zebar. Mamutovac; Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina. Dumboko, Sv. Marko, Sv. Lucija, Kalvarija, Novi, Sv. Jelena kod Senja, Senjska i V. Grabova draga, Sv. Juraj. Stinica, Panas, Jablanac Zovu je .kaloper“, Jablanačka draga. I. Reichenbachii Heuff forma velebitica Deg. Ljubičko brdo. I. variegata L. Na Kleku. 1. graminea L. Alaginac, Ljubičko brdo. b.) latifolia Spach. Lovnik. Klek; Jezera povrh Krasna. I. pseudocyperus Sehur. Oštre 1. Morton, Medak. 1. pseudacorus L. Samobor, Mahično, Selce, (sradec, Orlovac; Gora, Hrastovica, Glina, Topusko, Vranovina; Ribnik, Stative, Dubovac, Karlovac, Rakovac, Vukmanić, Vojnić, Maljevac, Krnjak, Slunj, Josipdol; Plaški, Jesenice. Gladiolus L. G.illyricus Koch. Reštovo kod Sošica; Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Drivenik, Tribalj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Bribir, Dumboko, M. polje, Novi, Biškupica i Balenska slraga, Jablanac, Karlobag. Orchidaceae. Cypripedium L. C. caleeolus L, Kupjak kod Delnic4; Malovan povrh Raduča, Ophrys L. 0. aranifera Huds. Stražnik kod Samobora; Novi. O. apifera Huds. Maradin kod Karlovca; Sv. Jakov Šiljevica. O. fuciflora (Cr) Rehb. Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Novi, Sv. Mihovil, Jablanac, Jablanačka draga. 0. Bertolonii Mor. Crikvenica, Kamenjak kod (Grižana. Orehis L. O. morio L. Stražnik, Molvice, Pokupje, Selce, Orlovac; Hrastovica, (Glina, Topusko; Prilišće, Planina, Ribnik, Jelsa, Dubovae, Švarča, Vukmanić, Slunj, Ladevac, Lešće, Generalski stol; Klek, Kozarac, Vugleš, Zalesina, Lokve; Grižane u rujnu 1884. u evijetu brao Slavo Rossi, Novi, Karlobag. 0. 0. A. 43 b) pieta Lois. Gospić; Bribir. Jablanac. flore albo. Donja Švarča, Lešće kod Generalskog stola. . coriophora LL. Prilišće, Gažansko polje; Oštarija; u dolini Rječine, Sv. Jakov Šiljevica. . globosa L. Sv. Gera; Begovo razdolje, Mrkopalj, Delnice, Dragomalj, Kozji vrh, Malo Tići, Mošunje; Jelovac, Meralovića i Jezera kod Krasna, Kozjak, Smrčevci; Trsat, Kraljevica. . tridentata Seop = 0. variegata AII. Jelsa, D. Švarča, Mrzlopolje; Sovinica, Klek, Kozarac, Delnice, Dragomalj, Lokve; Selee, Bribir, Drivenik, Velo polje, Živi Bunari, Klačenica, Jablanačka draga. 3. lactea Rehb. Jablanačka draga. ustulata L. Sovinica, Begovo razdolje, Kozarac, Vugleš, Delnice, Dragomalj, Lokve, Vrhi, Kavaliri, Kozji vrh, Vraži vrtec, Gerovo, Mala Lisina povrh Selišta kod Drežnika; Krasno, Metla, kod Oštarija. purpurea Huds = 0. fusca Jacq. Palačnik; Sovinica, Vugleš, Zalesinu, Dragomalj, V. Bukovnik, Parg, Kozjivrh; Vižbina, Bilo i Jezera kod Krasna; Martinščica, Crikvenica. b.) albida Čelak Vršiće kod Crnogluga; na podnožju M. Rajinea. . militaris L. Stražnik i Palačnik kod Samobora. . maseula L. g. speciosa Koch. Na V. Bukovniku kod Crnogluga. . pallens L. U Škurinji, Grohovo u dolini Rječine, u Dragi, . provincialis Balbis. Novi. .sambucina LL. Ogulin, Kozarac, Vugleš, Zalesina, dolina Javornik kod Delnic4, Dragomalj, Risnjak; Jelovac, Bilo, Jezera, M. Rajinac. forma purpurea Koch. Cabar. . palustris Jacq. Selce, Orlovac; Jelsa, Dubovac, Luščić, M. Švarča, (zomirje, Prošćansko jezero; Drivenik, Velo polje, Novi uz Suhu Rječinu. . maculata L. Sv. Gera, Paleš i Japnenik povrh Sošic4; Klek, Delnice, dolina Javornik, V. Bukovnik, Vrhi, Gerovo, Mladje, Kozjak jezero; Jelovac 1 Bilo kod Krasna, Oštarija, Šegestin, Malovan, b.) albiflora. Oštarija. . latifolia L. Stajnica, Jezera povrh Krasna. . incarnata L. Vrbovsko, Skrad. Himantoglossum Spr. . hircinum (L) Spr. = Satyrium hirenium L. Na Stražniku kod Samobora, Kalvarija i Maradin kod Karlovca, rijedak. Anacamptis Rich. pyramidalis (L) Rieh. Stražnik; Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica. Drivenik, Dumboko kod Novog. Coeloglossum Hartm. C. viride (L.) Hartm b. bracteatum Richter. Vrbovsko, Vugleš, Delnice, Dragomalj. Kozji vrh; M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Nad Klancem, okoliš Babina jezera, Šegestin. var. macrobracteatum Sehur, Kitaibelov vrh. Gymnadenia R. Br. G. conopea (L.) R. Br. Sv. Gera, Blaževo brdo; Plješivica; Topusko; Novigrad; =- C. Sovinica, Vrbovsko, Kozarac, Vugleš, Zalesina, Delnice, Dragomalj, Lokve. V. Bukovnik. Gerovo, Mladje. Vršiće, Kavaliri, Vrhi, Kuželj, Gašparci. V. i M. Tići, Breze, Mošunje, Zaborski, Kozjak jezero, Lijeskovae-Priboj; Plješi- vica 1449, Šatorina, Velinac, Alaginae, Ljubičko brdo ; Šegestin, Bunavac. var. densiflora Dietr. Zaborski; Lubenovačka vrata, Smrčevci. Platanthera Rich. . bifolia (L) Rehb. Stražnik, Sv. Gera, Japnenik, Plješivica; Pogledić, Topusko, Lipnik, Kalvarija, Borel, Dubovac, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Ogulin; Klek, Vrbovsko, Kozarac, Dragomalj, V. Bukovnik, Zagari, Cabar, Tršće, Malilug, Mladje, Breze, Mošunje; Jelovac, Krasno, Kozjak, Ljubičko brdo. Cephalanthera Reich. rubra (L) Rich. Japnenik, Plješivica; Nikolino brdo; Delnice, Kozjak jezero, Lijeskovac-Priboj; Visibaba kod Oštarija, Oštarija, Takalice; Lopača, >. alba (Cr.) Simk =C. pallens Rich. Stražnik:; Pogledić; Delnice, Dragomalj. Lokve, V. Bukovnik, Mladje, Kozji vrh, Kozjak jezero; Oštarija; Jablanac u Amančićevu vrtu, Lukovo Šugarje kod finansijske zgrade. . longifolia (L) Fritseh = C. ensifolia Rich. Sokolović brdo kod Samobora; Nikolino brdo; Klek, Kozarac, Kozjak i Prošćansko jezero. “ Epipactis Rich. . palustris (L.) Cr. Prošćansko jezero. . latifolia (L) All. Samobor kod mrzlog kupališta. . atropurpurea Raf = E, rubiginosa Urtz. Petrova gora; Lipnik | brdo. M. Klek 1. Morton, izvor Čabranke, Parg, Mladje, Kozjak jezero; Lubenovačka vrata, Mrkvište, Badanj plan. Šegestin, Malovan, Pogledalo u Bunavačkoj drazi, Sv. Brdo. . mierophylla (Ehrh) S w. Ljeskovac-Priboj; Grižane. Spiranthes Rich. . spiralis LC. Koch = 5. autumnalis Rich. Ribnik, Maradin, Dubovac, Dubovac stari grad, Jama, Logorišće pod Vinicom, Ogulin; Kuželj. Bac. Listera R. Br. . ovata (L) R. Br. Vrbovsko, Kozarac, Vugleš, Delnice, Crnilug, Mladje, Gerovo, Vrhi, Prezid; Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Bunavačko polje. . cordata (L) R. Br. Crni lug, rijetka. Neottia Ehrh. . nidus avis (L.) Rich. Vrhovčak: Klek, Vugleš, Delnice, Dragomalj, Lokve, Vršiće, Mladje; Jelovac kod Krasna, Kozjak, Oštarija, Malovan. Bunavae, Pogledalo. Corallorrhiza ChaAtel. .trifida Chitel. = C. innata R. Br. Badanj, Malovan povrh Raduča ; rijetka. Dicotyledoneae. Juglandaceae. Juglans L. .regia LL. Samobor, Vrhovčak; Hrastovica, Petrinja, Glina, Topusko; Završje, Netretić, Brajakovo selo, Mržljak uz cestu mnogobrojno počev od Brajakova sela, Dubovac, Karlovac, Krnjak, Veljun, Blagaj, Slunj, Slušnica, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Josipdol, Raduč; Homer, Kuželj, Mandli; Bribir, Kamenjak (dosta slab), Žrnovnica kod Novog, Jablanačka draga. - Populus L. .tremula L. Vrhovčak, Orlovac; Kalvarija, Jama, Kozjača, Dubovac, Stative, Mržljak, Svetice, Vinica, Slunjska brda, Vukmanić, Krnjak, Veljun, Pavlovac, Broćanac, Rakovica, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Košare, Kompolje, Janjče, Kvarte, Sv. Rok; Brod na Kupi, Kuželj, Mandli, Modruše, Razvala, Sabadska draga, Jesenice, Zaborski pod Bršljanovicom, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac -Priboj. . alba L. Vrhovčak, Gradec, Karlovac uz Kupu i Koranu, Tušilović, Vojnić, Zdenac, Košare; Gustilaz uz Kupu. . nigra L. Samobor, Gradec, Orlovac; Petrinja, Glina, Topusko; Karlovac ovkraj Vodostaja (cum fruetibus), Završje, Vukmanić, Josipdol, Drežnik, Medak, Raduč; Radošević, Plaški uz cestu nekoliko visokih starih stabala, Breze povrh Novog; Drivenik ; Tribalj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina veliki primjerci kod vrela, Bribir i Novi uz Suhu Rječinu, Crikvenica kod mosta Dubračine, Sv. Juraj uz luku, Žrnovnica kod Novog, Jablanačka draga. .italica (Duroi) Mueh. Trg kod Ozlja, Završje, Stative, Gažansko polje, Karlovac, Rakovica, Brlog, Kompolje, Lešće; Radošević, Jezerane, Breze. Prije 50—60 godina bio je jablan mnogobrojno uz ceste zasađen, osobito u G. Krajini, i bijahu čitavi drvoredi n. pr. od Karlovca Rakovcem do Briindla (Udbinje) i dalje, pa i drugdje, a to je odavno sve posječeno. 46 ( DJ . glabra Scop. Šatorina, Medačka staza, Salix L. alba L. Samobor, Jaska, Drežnik, Selce, Orlovac, Gradec; Petrinja, Glina, Topusko, Vranovina; Jarčepolje, Stative, Trg, Karlovac, Švarča, Gen. stol, Lešće, Munjava, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Rakovica, Drežnik, Brlog, Kom- polje, ai dia Medak; Vrbovsko, Brod na Kupi, Čabar, Plaški, Milanovo jezero; Sv. Rok, Šmrika, Tribalj, (ližaite! Belgrad, Kičeri, Novi. forma coerulea Wimm. Žrnovnica kod Sv. Jurja. D .triandra L. = S amygdđalina L. Samobor, Selce; Topusko, Vranovina ; Karlovac, Švarča uz Mrežnicu, Slunj; Plaški; Blaškovići, Bribir. . fragilis L. Švarča, Vukmanić, Slunj. . purpurea L. Samobor, Rudarska draga, Grdanjci uz Breganu, Banija, Drežnik, Selce, Orlovac; Petrinja, Glina, Topusko, Vranovina; Ribnik, Stative, Ozalj, Dubovac, Kozjača, Rakovac, Švarča, Turan, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Ogulin, Brlog, Medak, Raduč; Hreljin kod Ogulina, Vrbovsko, Brod na Kupi, Čabar, izvor Čabranke, Crnilug; Modruše, Plaški uz potok Vrnjiku, Milanovo, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac; Brušane, Oštarija, Visočica; Crikvenica, Bribir, Novi, Senjska draga. .incana Sehrk. Vrhovčak, Karlovac uz Kupu, Dragomalj, Kuželj, Plešce, Drivenik. . Waldsteiniana Willd. Vaganski vrh, Malovan. . capraea L. Samobor, Sv. Gera; Banija, Selce, Orlovac ; Opatovina; Lipnik, Dubovac, Luščić, Jama, Lešće, Gen. stol, Vukmanić, Krnjak, Slunj ; Klek, Dragomalj, Lokve RHisnjak, Crnilug, Mladje, Bukevje, Homer, Banska vrata, Prosika, Mošunje, Modruše, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac; M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Nad Klancem, Plješivica 1449, Medačka staza, Sv. Brdo. . aurita L. Samobor, Selce; Topusko; Karlovac, Luščić, Slunj ; Bjelalasica, Lokve, Risnjak, izvor Cabranke, Parg, Prezid, Milanovo jezero. var. subrotun d a Borb. Turković selo, Jelenja draga, Mladje. . grandifolia S6r. Bjelalasica, Lubenovačka vrata, Alančić, Alaginac, Lijubičko brdo, Visočica, Malovan, Solila, Sijaset. var. albicans Bonj. M, Rajinae, Kozjak, Plješivica 1449, Babino jezero, Bv. Brdo. var. velebitica Borb. Višerujna, Kitaibelov vrh, kota 1658 povrh Raduča, Betulaceae. Carpinus L. . betulus L. Samobor, Stražnik, Cerje, Rječica, Orlovac, Tešnjak, Glina, Pogledić, Nikolino brdo, Petrova gora; Jarčepolje, Stative, Jelsa, Ozalj, Trg, Kamanje spilja, Lipnik brdo, Mržljak, Završje, Kozjača, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Vojnić, Krnjak i Veljun sa plodovima, Blagaj, Pavlovac, rr m 47 Rakovica, Vaganac, Zdenac, Košare, Janjče; Marija Trošt, Kuželj, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Zutalokva, Radošević, Milanovo jezero. Ljeskovac - Priboj. var. edentula Kit. Sv. Križ kod Samobora. ' orientalis Mill. Zebar brdo; Martinščica, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov SG SARA. o o SE Sa So Ć o Siljevica, Drivenik, Grižane. Kričina, (Crikvenica. Selce, Brdo, Dumboko, Novi, Velo Duplje, Senj oko Nehaja, Sv. Juraj, V. draga ot. Panas, Balinska draga, Jablanac. Klačenica, Svatska draga, Prizna. Karlobag, Drvišica. Ostrya Scop. O. carpinifolia Scop. Samobor oko piramide, Plješivica, Medvenova draga kod Krašića; Slunj, Janjče; Milanovo, Kozjak i Prošćansko jezero. M. Lisina, Selište; Vratnik, Takalice, Medačka staza, Struge zovu ga ,crni grab“, Pogledalo; Grohovo, Sv. Jelena, Grižane. Pod Badanj, Brdo, Velo Duplje, Sv. Jelena kod Senja, Cupina, Senjska draga, Senj, Jablanac, Jabla- načka draga, Klačenica, Prizna, Cesarica, Karlobag. Corylus L. C. avellana (L) Samobor, Sošice. Orlovac; Tešnjak, Hrastovica. Petrinja, Pogledić, Topusko, Vranovina; Lipnik, Mržljak, Ozalj, Kamanje spilja, Stative, Jarčepolje, Završje, Dubovac, Debela Glava, Vinica, Turan, Slunjska brda, Vukmanić. Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Podmelnica. Slušnica. Broćanac, Rakovica, Zvečaj, Košare, Ogulin, Brlog. Otočac, Janjče, Raduč; Sovinica. Jasenak, Drežnica, Skrad, Brod na Kupi, Kuželj. Bukevje. Velo Tići, Krasnica, Breze, Mošunje, Jezerane, Brinje, Prokike, Modruše, Razvala, Žutalokva, Sabadska draga, Jesenice, Zaborski, Milanovo jezero. Betula L. B. pendula Roth. Jelsa, Vinica, Samobor, Vrhovčak, Otruševac; Blatuša; Stative, Netretić, Planina, Završje, Mržljak, Paka, Svetice, Lipnik, Kalvarija, Luščić, Mrzlopolje, Slunjska brda, Vukmanić, Veljun, Ogulin, Otočae, Janjče ; Skrad, Marija Trošt, Kuželj, Mandli, Bukevje, Breze, Sovinica, Drežnica, Modruše, Jezerane, Brinje, Žutalokva. Alnus L. A. incana (L.) Mnceh. Karlovac uz Kupu. . pubescens Tauseh. Čabar, Tršće, Malilug. . rotundifolia Mill. Samobor, Ludvić, Rudarska draga, Orlovac, Blata kod Sošica; Blatuša, Glina, Vranovina; Novigrad, Završje, Stative, Levkušje, Jelsa, Luščić, Jama, Turan, Slunjska brda, Tušilović, Krnjak, Veljun, Slunj, i Duga draga, Ogulin ; Vrbovsko, Skrad, Brod na Kupi, Kuželj, Plešce, Bukevje, Sovinica, Križpolje, Brinje, Plaški, Prošćansko jezero, Ljeskovac; Brušane ; u dolini Rječine kod Trohova i Lopače. Fagaceae. Fagus L. F. silvatica L. Samobor oko piramide, Stražnik, Plješivica, Sv. Gera, Rječice, Orlovac; Tešnjak, Pogledić, Petrova gora; Stative, Svetice, Lipnik brdo. Kozjača. Vukmanić, Slunj, Broćanac, Zdenac, Košare, Janjče, Raduč; Kozarac, Vugleš, Dragomalj, Velo Tići, Breze, Banska vrata, Mošunje, Šimunić selo. Jesenice, Zaborski, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Vratnik, Senjsko bilo, Konačišta. Snježnjak. Plješivica veleb. M. Rajinac, Kozjak, Alančić, Šatorina, Rusovo, Visočica, Badanj, Babino jezero i Vaganski vrh niski kršljavi primjerci, Malovan, Bunavačka draga, Pogledalo. Sv. Brdo. Castanea Mill. C. sativa Mill. = C. vesca L. Samobor oko piramide; Tešnjak, Petrova gora; Lipnik brdo, Svetice. Mržljak, Brajakovo selo, Netretić, Stative, Maradin, Kalvarija, Dubovac, Zagrad, Kozjača, Vinica, Veljun, posvuda divlji. Quercus L. Q. cerris L. Ribnik, Blagaj; Selce, Sv. Kuzam kod Novog, Jablanac. Q. lanuginosa (Lam) Thuill = Q pubescens Willd. Samobor, Plješi- vica, Orlovac. Selce; Tešnjak, Petrovagora; Stative. Završje, Prilišće, Kunić, Kamanje spilja. Ozalj, Luščić, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Vukmanić, Veljun, Pavlovac. Slunj, Broćanac, Rakovica, Gen. stol, Zdenac, Košare, Janjče; Zebar povrh Grižana, Kosa Kraj, Sv. Rok; Kantrida, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Drivenik, Tribalj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Bribir, Ugrini, Selce, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, Senj, Iukovo ot. V. draga ot. G. Starigrad, Živi Bunari, Jablanac, Dušikrava, Svatska draga, Šugarica. - Q. sessiliflora Salisb. Plješivica, Jaska, Orlovac; Vrginmost, Ribnik. Q. robur L. = Q. pedunculata Ehrh. Samobor oko piramide, Glina, Opatovina, Slavsko polje, Luščić, Kozjača, Krnjak, Veljun, Zdenac, Dubrave, Janjče; Živi Bunari, Svatska draga, Šugarica zovu ga ,hrast kitnjak“, Q. suber L, Stinica u plantaži. Q. ilex I. Žakalj, Lopača, Stinica u plantaži. Uilmaceae. Uilmus L. U. laevis Pall. = U. effusa Willd. Karlovac na šetalištu. U. glabra Mill = U. campestris L. Orlovac; Stative, Jelsa, Karlovac uz Koranu; Bakar, Crikvenica, Grižane, Bribir, Ugrini, Selee, Novi, Lišanj, Sv, Mihovil, Rača draga. U. scabra Mill == U. montana Sm. Samobor, Rječica, Opatovina, Staroselo ; Rakovica. i pr s Celtis L. C. australis L. Trsat, Sv. Jakov Šiljevica veliko stablo: zovu ga ,Kopriva“, Sv. Jelena u mjestu uz cestu veliki primjerci, Crikvenica, Kričina, Pod Peći, Novi, Lišanj, Muroskva draga, Povilje, Senj, Lukovo ot.: zovu ga »Kostrilo“, Drvišica. Moraceae. Morus l. M. alba I. Samobor, Anindol; Glina, Topusko; Crkvenoselo, Dubovac, Rakovac, Krnjak, Rakovica, Drežnik, Josipdol; Crikvenica, Blaškovići, Grižane, Novi, Jablanac plantaža. var. romana Lodd. Stinica luka. M. nigra L. Samobor, Banija; Petrinja, Glina, Topusko; Dubovac, Zagrad, Rakovac, Vukmanić, Tribalj, Blaškovići, Grižane, Brdo, Senj, Školj sv. die samonikao nizak grm, G. Klada, Jablanac. Bilješka: Šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada se svilogojstvo počelo gojiti, koje je nakon kratka vremena prestalo, bijaše množina murava zasađeno osobito uz ceste, ali sada se rjeđe vide. Ficus L. F. carica L, Mrkvište kod Alana 1440 ""!, Oltari, Lujzinska cesta pod Trsatom, Trsat, Martinščica, Crikvenica, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Bribir, Selce, Novi, Lišanj, Povilje, Mala draga, Žrnovnica kod Novog, Senj, Spasovac, Rača draga, Žrnovnica kod Sv, Jurja, Lokva, Starigrad, Balenska draga, Jablanac, Zavratnica, Krajkova, Vranjak i Bojna draga, Karlobag, Posvuda podivljala proviruje iz strmih pećina Inače goji se u cijelom Primorju, osobito između Rijeke i Novog, manje od tud do Karlobaga, a dalje do dalmatinske međe orijetko. Humulus L. H. Ne L. Samobor, Vrhovčak, Gradec, Selce, Banija; Topusko, Vranovina; Jarčepolje, Dubovac, Turan, Vukmanić: Km Veljun; između Drežnice i Jezerana sred šume uz cestu. Bilješka. Konoplja Cannabis sativa L. Goji se u veliko u području 1—$. Urticaceae. Urtica L. U. urens L. U našem području nijesam ove vrste dosele našao, tim više slijedeću : U. divica L. Samobor, Rječica, Banija, Drežnik, Hrnetić, Gradec; Petrinja, Hrastovica, Glina, Topusko; Stative, Crkvenoselo, Jarčepolje, Brajakovo selo, Kunić, Svetice, Trg, Dubovac, Rakovac, Turan, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Rakovica, Gen. stol, Lešće, Zdenac, Košare, Ogulin, Gospić, Janjče, Kuželj, Bukevje, Breze, Mošunje, Jesenice, Ljeskovac-Priboj; Sijaset, Bunavae, Šegestin ; Kraljevica, Crikvenica, Kamenjak, Grižane, Kričina, Bribir, -V. -Duplje, Povilje, Žrnovnica, kod Novog, V. Grabova draga, Sv. * Juraj Lukovo otočko, Segotić, Baričević, Jablanac, Dušikrava. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. 4 50 Parietaria L. P. officinalis L. Samobor; Hrastovica; Dubovac, stari grad na Dubovcu; Lukovo Šugarje. P. judaica L. = P. diffusa M, K. = P. ramiflora Mneh. Kosa Kranj; Žakalj, Martinščica, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Kamenjak, Grižane, Štale, Selce, Velo Duplje, Lišanj, Povilje, M. draga, Žrnovnica, Kozica, Sv. Jelena, Senjska draga, Senj oko Nehaja, Sv. Juraj, Školj Sv. Jurja, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., Zagon, V. draga ot, G. Klada, imala draga, Živi Bunari, Stinica i Balenska draga, Stinica ie Panas, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica, Zavratnica, Krajkova draga, Baričević, Dušikrava, Vranjak; Svatska draga, Bačić, Tatinja draga, Karlobag, Dražica, Drvišica, Dolac, Lukovo Šugarje, kod finansijske zgrade, V. Draga, Tamnička draga, Trstenica, Loranthaceae. Arceuthobium M. B. A, oxycedrius (DC) M. B. = Viseum Oxyceedri DC. Šmrika, Dumboko, Novi, Kalvarija, Pod Peći kod Ugrini. Viscum L. V, album L. Na Stražniku kod Samobora, u šumici Luščić. Santalaceae, Osyris L. O. alba L. Martinščica, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Dumboko, Novi, Lišanj, Grabrova draga, Spasovac, Lukovo otočko, Jablanac, Klačenica. Thesium L. T, bavarum Sehrk. Samobor, Anindol i oko piramide, sv, Križ, Oštre 1. Morton, Reštovo, Paleš povrh Sošic4; Kuterevo, Goljak, Badanj povrh Medka. TT, divaricatum Jan. Krasnica i Breze povrh Novog; Velinac, Kiza, Ljubičko brdo, Jelarje; Kantrida, Trsat, Martinščica, Rreljeviji Sv. Marko, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. delana Crikvenica, Pod Badanj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Selee, Dumboko, Sv. Lueija, Kalvarija, Novi, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Muroskva draga, Povilje, Sv. Jelena, Senjska draga, Spasovac, V. Grabovača draga, Stinica, Panas, Jablanac, Sv. Juraj, Soline, Lukovo ot,, V. draga ot., Zavratnica, Barići groblje. T. intermedium Ehrh. = Th, linophyllum L. Crne grede kod Oštarija, Visočica, Višerujna. T. alpinum I. Klek, Rišnjak; M. Rajinac, Dubenovačka vrata, Kozjak, Nad Kitnceni Alančić, Alani Plješivica 1449, Goljak, Šatorina, Malovan, Kitaibelov vrh, kotlu 1658, Sv. Brda T. Parnassi DC. Badanj, Babin i Vaganski vrh, "Malovan, Sv. Brdo. T, pratense Ehrh. Na brežuljku do Luščića, Branje Sv. Doroteja na području Vinice. PO sooo a I aK AGE i kei Noa VLATESA. ' u aka Ta A 31 Aristolochiaceae. Asarum L. . cunropaeum 1. Samobor, Anindol i kod piramide, Stražnik, Molvice, Plješivica; Nikolino brdo; Lipnik brdo, Završje, Mržljak, Stative, Sarovsko selo, Ozalj, Kalvarija, Dubovac, Strmac, Luščić, Mrzlopolje, Vinica, Turan, Krnjak, Slunj, Gospić; Pečnik, Vrbovsko, Delnice, Lokve, Šimunić selo. Aristolochia L. . clematitis IL. Samobor, Banija. Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac, Rječica, Topusko; Zorkovac, Trg i Polje kod Ozlja, Lipnik, Dubovac, Vukmanić; Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Dolinci, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Bribir, Selce, M. polje, Lišanj. .rotunda LL. Gospić; Sovinici; Smokovo, Drivenik, Blaškovići, Bribir, Ugrini, M. polje, Tomljenović žalo. . palida Wild. Medak; dolina Rječine, Novi, Konjsko. Polygonaceae. Rumex L. . puleher L. Samobor, Jarčepolje, Dubovac, Krnjak, Slunj, Lešće, Gen. stol, Ogulin; Brod na Kupi, Guče selo, Grbalj, Mandli, Modruše, Žutalokva, Jesenice; Martinščica, Kraljevica, Šmrika, Sv, Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Grižane, Kričina, Selce, M. polje, Novi, Lišanj, Lopar, Kozica, Sv. Juraj, Lukovo ot., Balinska draga, Starigrad, Jablanac, Klačenica, Cesarica, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje. . conglomeratus L. Sv. Križ kod Samobora, Rječica, Orlovac, Gradec, Selce, Hrnetić, Drežnik, Banija; Hrastovica, Nikolino brdo; Kalvarija, Gažansko polje, Crkveno selo, Trg, Ozalj, Netretić, Turan, Lešće, Gen. stol; Josipdol, Tušilović, Vaganac, Lešće kod Otočea, Gospić, Raduć, Modruše, Jesenice, Kozjak jezero, lijeskovae-Priboj, Jasikovac; Kantrida, Blaškovići, Belgrad, Kričina. . obtusifolius lL. Gradec, Selce, Orlovac, Gažansko polje, Luščić, Kozjak jezero, Šmrika, Crikvenica, Bribir. . sanguineus LL, Paleš povrh Sošic4, Maradin kod Karlovca; Kozjak jezero. . crispus DL. Mostanje, Vnkmanić, V, Bašača; Novi. . aquaticus L. Vujnović brdo kod Vrbovskog. . scutatus lu. Višerujna, Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, Svlila, Sv. Brdo; Sv. Marko, M. draga, Povilje, Kozica, Spasovae, Sv. Juraj, Dumboko, Lukovo ot.; Klačenica, Krajkova draga, Karlobag plantaža, Dražica, Lukovo Šugarje. var. glaucus Jacq. Solila; Balinska draga. . acetosella Li. Sokolović brdo, Samobor, Rječica, Orlovac, Drežnik ; Topusko ; Ribnik, Sarovsko selo, Svetice, Kamanje spilja, Marađin, Luščić, Kozjača, Švarča, Mrzlopolje, Vukmanić, Delnice. . angiocarpus Murb. Crne grede i Takalice kod Oštarija. R. R. P. ae] Pe arifolius All. Bunavačka draga, Bunavac. acetosa li Samobor, Rakovica, Plješivica, Hrnetić, Selce, Orlovac, Rječica, Drežnik, Tešnjak, Glina, Topusko; Lipnik, Kunić, Mržljak, Ozalj, Dubovae, Gažansko polje, Kozjača, Mostanje, Vukmanić; Kozarac, Begovo razdolje, Mrkopalj, Dragomalj, Tihovo gornje, Krasnica, Breze, Mošunje, Modruše, Bršljanovica-M. Lisina, Ljeskovac-Priboj; Rusovo; Povilje. Polygonum L. . viviparum LL. Snježnjak, Plješivica veleb., M. Rajinac, Ljubenovačka vrata, Kozjak, Alančić, Alan, Šatorina, Ljubičko brdo, Visočica, Badanj, Babino jezero, Babin vrh, Golić, Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, kota 1658. . amphibium L. Banija kod Karlovca u lokvi napuštene ciglane, Josipdol, potok Munjava kod Munjave; Plaški. persicaria LL. Samobor, Gornji Kraj, Hrnetić, Selce, Gradec, Banija, Drežnik; Hrastovica, Glina, Topusko, Vranovina; Crkveno selo, Jelsa, Luščić, Turan, Vukmanić, Tušilović, Krnjak; Kozjak jezero; Grižane, Zrnovnica kod Sv. Jurja. floribus albis. Dubovac, Luščić, Na Udbinji kod Karlovca zovu ovu biljku ,rdez“. . hydropiper L. Luščić, Debela Glava 1. Morton. . mite Schrk, Samobor, Luščić, Drežnica. var. laxiflorum Weihe. Samobor, Banija, Drežnik, Selce, Orlovac; Hrastovica, Glina, Vranovina; Jelsa, Luščić, Turan, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Broćanac. Ž . minus Huds. Selce, kod Karlovca po željezničkim grabama. . aviculare Li. Vrhovčak, Selce, Gradec, Banija, Drežnik; Topusko, Opatovina; Ribnik, Crkvenoselo, Dubovac, Luščić, Kozjača, Mostanje, Turan, Slunj, Slušnica; Oštarija; Bakar, Crikvenica, Lukovo ot., Jablanac, Devčić draga, Kod Karlovca zovu ovu biljku ,kokoška“: upotrebljavaju je kao lijek protiv bolesti bubrega i mjehura. . dumetorum L. U šikari na Kalvariji kod Karlovca, . convolvulus LL. Samobor; Petrinja, Glina, Topusko, Dubovac, Jama, Vukmanić, Raduč; Bakar, Sv. Jakov Šiljevica, Žrnovnica kod Novog, Kozica, Konjsko povrh Karlobaga. Bilješka, Heljda Polygonum Fagopyrum L. goji se mjestimice u području l1=—4. Chenopodiaceae. Polycnemum L. arvense L. Luščić; Kosa Kraj; Ponsal, Plase, Sv. Katarina povrh Rijeke, Muroskva draga, Kozica, Sv. Jelena, Senj, Spasovac, Sv. Juraj, Žrnovnica, Rogić povrh Starigrada, Starigrad, Klačenica, Dušikrava, Baričević, Cesarica, Bačić, Karlobag, Devčić draga, M. i V. Pržunac draga. : Chenopodium L. Ch. bonus Henricus IL. Netretić, Dubovac, Rakovac, Perušić; Bjelalasica, Vrbovsko, Lokve, Rišnjak, Drežnica, Zaborski, Ljeskovac, Priboj; Vratnik, Bilo, Lubenovačka vrata, Smrčevci, Malovan. Ch. polyspermum LL. Sv. Helena kod Samobora; Vranovina; Dubovac, Luščić, Rakovac; Preluka, Trsat. Ch. vulvaria L. = Ch. olidum Curt. Preluka, Martinščica, Žrnovnica, Ch. Povilje, Kozica, Spasovac, Lukovo ot., Jablanačka draga, Jablanac, V. Pržunac draga; Gospić. hybridum L. Dubovac i Gaza kod Karlovca. Ch. murale L. Sv. Jelena kod Senja, Senj. Ch. opulifolium Sehrad. Novi, Lukovo ot. Ch. > PB album L. Samobor, Vrhovčak, Vodostaj; Topusko; Borel, Dubovac, Karlovac, Mostanje, Turan, Vukmanić, Tušilović, Slunj; Drežnica, Kozjak jezero; Žakalj, Trsat, Senj, Lukovo ot., Jablanac, Lukovo Šugarje. Atriplex L. . portulacoides L. = Halimus portulacoides Wallr. Novi, Lišanj, Sv. Marin. . hastatum L. Samobor, Karlovac, Školj Sv. Jurja. . oblongifolium W. K. Samobor; Topusko; Karlovac. . patulum LL. Samobor, Gradec, Banija, Ozalj, Karlovac, Rakovac; Jasikovac, Slunj; Bakar. Camphorosma L. C. monspeliacum L. Na Artu kod Senja, Starigrad, Jablanac, Karlobag, Tomljenović žalo, Barići. Kochia Roth. K. sceoparia (L.) Sehrad. = Chenopodium Seoparia L. Karlovac na smetištu do parka. Salsola L. S. kali L. var. rosacea Pall. Novi, Jablanac, Karlobag. Bilješka. Blitva Beta vulgaris L, spinač Spinacia oleracea L i loboda Atriplex hortense L. goje se u vrtovima. > PPP Amarantaceae. Amarantus L. . retroflexus L. Banija, Gradec, Orlovac, Selce; Karlovac, Slunj ; Drežnica, Žakalj, Trsat. . paniculatus LL. Banija, Orlovac, Dubovac, . deflexus L. Sv, Jakov Šiljevica, Sv. Jelena kod Senja, Jablanae. . silvester Desf. Karlovac. . viridis L. Banija, Drežnik, Selce, Hrnetić, Karlovac, Luščić, Turan, - D4 E se > S. Phytolaccaceae. - Phitolacca L. Ph, decandra L. Na Dubovcu blizu barutane. Portulacaceae. Montia L. 3 BI x . na . minor Gmel. Luščić, Jama, Švarča, Ksaver u okolici Karlovca. Portulaca L. oleracea I. Samobor; Glina, Topusko; Banija, Selce, Karlovac, Rakovac, Turan, Slunj; Povilje, Sv. Jelena kod Senja, Senj, Školj Sv. Jurja, Jablanac. Caryophyllaceae. Agrostemma L. githago L. Samobor, Slapnica, Orlovac, Gradec, Selce, Hrnetić, Drežnik, Banija; Glina, Topusko; Zorkovac, Kunić, Crkveno selo, Dubovae, Luščić, Švarča, M. Švarča, Vukmanić; Grbalj. Viscaria Rohl. '. vulgaris Rohl. Samobor, Otruševac, Orlovac; Opatovina; Jelsa, Dubovac, Luščić, Vukmanić; Bukevje, Čabar, Vrhovine, Silene L. vulgaris (Much) Gareke = S. inflata Smith. Samobor, Vrhovčak, Plješivica, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Hrastovica, Tešnjak, Glina, Topusko ; Prilišće, Kunić, Svetice, Završje, Netretić, Stative, Crkveno selo, Dubovac, Švarča, Tnran, Mrzlopolje, Dubrave, Zdenae, Košare, Ogulin, Gospić, Raduč, Vukmanić, Krnjak, Veljun, Blagaj, Slunj, Rakovica, Drežnik ; Sovinica, Vrbovsko, Gašparci, Mandli, Bukevje, Čabar, Krasnica, Breze, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Zaborski, Milanovo i Kozjak jezero. Lijeskovac-Priboj; Takalice, Babino jezero, Šegestin, Bunavae, Sijaset; Kantrida, Kraljevica, Crikvenica, Antovo, Grižane, Kričina, Ugrini, Selce, Dumboko, M. polje, Novi, Lišanj, Sv. Marin. M. draga, Art, Sv. Juraj, Rača draga, Lukovo ot., V. draga ot., G. Starigrad, Živi Bunari, Balenska, Jablanačka i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Barići. var. angustifolia (Mill) Grec. = S. Tenoreana Colla. Krasnica, Vratnik, Smrčevci, Metla, Jelarje; Trsat, Sv. Jelena, Crikvenica, Novi, Lišanj, Lopar, Sv. Marin, Muroskva i Senjska draga, Spasovac, Sv. Juraj, Balinska draga, Živi Bunari, Panas, Jablanac, Jablanačka i Tatinja draga. floribus roseis. V. Grabovača draga. Sv. Juraj, Klačenica, Jablanačka i Svatska draga, Baričević, Dušikrava. var. latifolia (Mill) Kalvarija kod Karlovca; Mladje kod (Grerova; Lubenovačka vrata, Šatorina, Rusovo. var. saponariaefolia Sehott. Lovnik, Blaževo brdo, Japnenik; Dubovac, Zagrad, Kozjača; Sovinica, Klek, Kozarac, Delnice, Dragomalj, V. Tići, Breze, Banska vrata, Mošunje, Ljeskovac-Priboj; Vižbina kod Krasna, Lubenovačka vrata, Kozjak, Štirovača, Šatorina, Rusovo, Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Bunavac, Sijaset, Sv. Brdo. var. alpina (Lam.) Segestin. Dr. Degen drži je za 5. marginata. S. gallica L. Samobor; Topusko; Ribnik, Maradin, Slušnica. S. multicaulis Guss. = S. Saxifraga W.K.=S. Dalmatica Scheele = S. Kitaibelii Vis. = S. elavata Rohrb. Klek, vrelo Zamoščice ; Šušnjica dolina kod Alana, Nad Klancem, Alan, Alančić, Smrčevci, Velinac, Budakovo brdo, Soline, V. Bašača, Alaginae, Ljubičko brdo, Pilipov kuk, Metla, Mamu- tovac, Ždrilo, Jelarje, Visočica, Višerujna, Bunavačko polje, Sv. Brdo; Konjsko. S. graminea Vis. Alančić, Plješivica 1449. ubrana 20. dotično 21. srpnja 1907. na prisojnim pećinskim mjestima prema zapadnoj morskoj strani, ne baš česta. One sa Plješivice mnogo su bujnije i više busenaste, čemu će biti uzrokom niže stanište, što je mjesto bolje zaklonjeno i manje izloženo vjetrovima. Naši su primjerci 12—15 em. visoki sa pojedineatim ili busenastimi, uspravnim ili uzdignutim stabljikama; korijen čestoputa 10—15 em. dug, drvenjast; stabljika jedno-, rijetko dvoevjetna. Lišće je kao cvjetna peteljka i čaška uslijed žljezdastih dlaka jako ljepičava; čuška cjevasta sa 10 pruga, na gornjoj strani žilovita, u plodovite buzdovanasta oblika, zupci laneetasti, šiljasti. Cvjetni listići dvolapi, krunasti, na gornjoj strani zelenkasto žuti, na donjoj zamazano tamno žuti. Listovi lancetasti, podankovi u peteljku suženi, stablični sjedeći. Plodonoša (carpophorum) 1'/, puta duži od jajasto. elipsoidičkog tobolca. Naša Silena razlikuje se od slične S. vallesiaca L. bojom evjetnih listića, koji su na gornjoj strani blijedo ružičasti, a na donjoj krvavo erveni, i jačim strukom. ' Osim pomenutih mjesta ubrao sam ovu biljku još i na V. Stolcu u Šugarskoj Dulibi. Maly ju je brao na Sv. Brdu, ali po obavijesti Dra Degena, on ju je tamo badava tražio, a i ja je nijesam našao na tom brdu. Vidi o tom moju radnju.!) . otites (L.) Wib. Stinica luka, Jablanac plantaža, rijetka. . Sendtneri Boiss = S. Sehlosseri Vukot. Na jednoj livadi između Mrkopolja i Begovarazdolja veoma mnogobrojna. . viridiflora L. Novaki kod Ribnika, u Kozjači, Selište na podnožju M. Lisine. . nutans L. Samobor, Ludvić, Sv. Gera, Blaževo brdo, Reštovo, Plješivica ; Tešnjak, Nikolino brdo; Sarovsko selo, Stative, Kalvarija, Dubovac, Zagrad, Vinica, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Ogulin, Jasikovac; Vrbovsko, Mrkopalj, Begovorazdolje, Delnice, Lokve, Čabar, Kozji vrh, Ravnice kod Tršća, Tršće, Malilug, Velo Tići, Breze, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, M. Lisina, Ljeskovac-Priboj; Kuterevo, Vižbina, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Badanj, Ponor, Metla, Jelarje, Oštarija; Lišanj, Novi. floribus albis, Karlovac, Vinica, Novi i drugdje, 1) Bilene graminea Vis. in Kroatien. M. bot. lap. 1908 p. 278—279. S. livida Willd. Mrkvište kod Alana, Novi. S. italiea Pers. Slunj uz Slunjčieu, Zamost, izvor Čabranke veoma mnogo, Parg; Trsat, Blaškovići, Sv. Kuzam, Sv. Mihovil, Novi, Rača draga. S, Reichenbachiana Vis. Ljubičko brdo i Oštarija na Velebitu. Lychnis L. L. coronaria (L.) Desr. = Agrostemma coronaria Li. Barilović kod starog grada, Slunj uz desnu obalu Slunjčice, na oba mjesta među šikarom. L. flos cuculi L. Samobor, Paleš, Rječica, Orlovac, Gradec, Selce, Drežnik; Topusko; Ozalj, Dubovac, Luščić, Švarča, Vukmanić, Mrzlopolje, Lešće, Gen. stol; Lokve, Malilug, Čabar, Bukevje; Vrhovine; M. polje, Novi. floribus albis Kod Luščića, Čabar kod ribarnice često. Heliosperma Rchb. H. quadrifidum (L.) Rehb. — Silene quadrifida L. var viscosa Neibr. Na Badnju povrh Medka. var. eviscosa Neibr. Plješivica veleb., M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Alančić, Bili kuk, Ljubičko brdo, Višerujna, adi Kuk nad Medkom, Babino jezero, Vaganski vrh, kota 1735 i 1637, Šegestin, Malov an, Solila, Bunavačka draga, Sijaset. var. piloso-viseida Vis. Risnjak, Visočica, Štirovačka pOVBNE Babino jezero, Kitaibelov vrh. Melandryum Rčhl. M. album (Mill) Garke. = Lyehnis vespertina Sibth. Samobor, Plje- šivica, Banija, Drežnik, Hrnetić, Selce, Gradec, Orlovac; Topusko, Opatovina ; Ribnik, Svetice, Stative, Crkvenoselo, Jarčepolje, Dubovac, Gažansko polje, Turan, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Slunj, Rakovica, Drežnik, Gen. stol. Zdenac, Košare, Josipdol, Otočac, Janjče, Gospić, Medak; Vrbovsko, Delnice, Skrad, Zebar, Krasnica, Mošunje, Drežnica, Tisovac, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Sabadska draga, Radošević, Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovae-- Priboj ; V. Bašača, Oštarija ; Krki Sv. Jelena, Crikvenica, Tribalj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Hričina, Štale, Bribir, Bana Selee, M. polje, Novi. Lišanj, Muroskva Mo Povilje, Senj, dakka Školj Sv. Jurja, Dumboko, Lukovo ot., Zagon, Balenska draga, Panas, Jablanačka draga, Baričević, Dušikrava, Lukovo Šugarje f. z. M. silvestre (Sehrk) R&hl = Lychnis diurna Sibth. Lovnik, Samobor - oko piramide, Palačnik, Stražnik, Hajdovčak, Djedovae, Plješivica; Tešnjak, Nikolino brdo, Vranovina; Sarovsko selo u dolini Dobre, Vukmanić, Krnjak, Slunj; Pečnik, Turković selo, Klek, Vrbovsko, Vučinić selo, Vugleš, Delnice i dolina Javornik, Dragomalj, Lokve. Skrad, Plešce, Žagari, Bukevje, Vrhi, Čabar, Parg, Mladje, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Prokike,.Žutalokva; Bršljanovica, M. Lisina, Kozjak jezero; Žakalj, Karlobag. Drypis L. D. spinosa L. Velinac, Višerujna, Malovan, Kitaibelov vrh, Solila. D. Jaequiniana Murb. et Wettst. Zekar i Lučać povrh Grižana, Kosa Kraj povrh Jablanca; Martinščica. Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Crikvenica, Drivenik, Antovo dosta, Blaškovići, Kamenjak, Grižane, Pod Badanj mnogo, Povilje, M. draga, Kozica, Sv. Jelena, Spasovae, V. “ Grabovača draga, Lukovo ot., Lokva, Balinska draga, Starigrad, V. Ivanča i Stinica draga, Stinica luka, Panas, Jablanac, Klačenica mnogo, Zavratnica, Krajkova draga, Baričević, Dušikrava, Vranjak i Svatska draga, Tatinja draga, Karlobag, Tomljenović žalo, Tamnička draga, Trstenica. Z . Cucubalus li. “> \ baccifer L. Sv. Helena kod Samobora, Selee, Gradec; \aonao ooo Turan, Vukmanić. Gypsophyla L. . muralis L. Glina, Nikolino brdo, Vranovina, Petrova gora; Ribnik, Jelsa, Kalvarija, Luščić, Jama, u pijesku Kupe kod Gradca blizu Karlovca, Vukmanić. Kohlrauschia Kth. =prolifera (L) Kih = Dianthus prolifer L. Kalvarija, Dubovac kod starog grada, Zagrad, Vinica, Slunj; Kozjak jezero; Šmrika, Lišanj, . obeordata (Margot et Reut.) Rehb. = Dianthus obeordatus oMargotet Reut. Rijeka kod Stabilimento teenico. Tunica Scop. . saxifraga (L.) Seop. Samobor; Hrastovica, Tešnjak; Rosopajnik, Stative» Jarčepolje, Mostanje, Sv. Doroteja na Vinici, Mrzlopolje, Gen. stol Zdenae, Košare, Skradnik, Ogulin, Slunjska brda, Vojnić, Budački, Krnjak, Veljun, Pavlovac, Slunj, Broćanac, Otočac, Janjče, Perušić, Gospić, Bilaj, Ljubovo; Sovinica, Drežnica, Brod na Kupi, Krasnica, Modruše, Razvala, Jezerane, . Brinje, Prokike, Žutalokva, Plaški, Šimunić selo, Milanovo jezero, Ljeskovac- Priboj; Krasno, Kosa Kraj, V . Bašača, Metla, Oštarija, Takalice, Brušane ; Ponsal, Drenova, u dolini nit i Rječine, Žakalj, Martinščica, Bakar, | Sv. Marko, Kraljevica, Crikvenica, Drivenik, Blaškovići, Belgrad, Grižane; Selce, Dumboko, Novi, Lišanj, Muroskya draga, Povilje, M. draga, Ženov- nica kod Novog, Senj, Spasovac, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., Zagon, G. Klada, V. draga ot., Starigrad, Balinska, Balenska i Stinica ii Jablanac, Klačenica, ZLA Baričević, Dušikrava, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Matinja draga, Karlobag, Lukovo Šugarje, Bugariva, Barići, Tamnička draga: Vaccaria Med. V, pyramidata Med. Među žitom u Rakovcu kod Karlovca. Inače poznata pod imenom «Saponaria Vaecaria Li Sapolz našao ju je kod Lachova mlina u Dugojresi. D. D. D. o Dianthus L. armeria LL. Selce, Orlovac; Petrinja, Topusko, Babić brdo, Petrova gora; Ribnik, Kalvarija, Borel, Jelsa, Vinica, Turan, Zdenac, Jasikovac; Turke, Šimunić selo, Milanovo i Kozjak jezero; na podnožju Badnja kod Medka; u dolini Rječine kod Lopače. barbatus DL. Samobor oko piramide, Vrhovčak, Rešetari, Oštre 1. Morton, Reštovo, Kostanjevac, Orlovac, Selce; Petrinja, Babić i Nikolino brdo; Ribnik, Ozalj, Lipnik brdo, Završje, Stative, Novigrad, Maradin, Kalvarija, Borel, Lušćić, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Slunjska brda, Vukmanić, Krnjak, Blagaj; Plešce, Mandli. . liburnicus Bartl. Krasnica povrh Novog; Kantrida, Drivenik, Dumboko i Sv. Mihovil kod Novog. . croatieus Borb. Samobor oko piramide, Vrhovčak, Stražnik, Slanidol, Oštre 1. Morton, Sv. Gera, Paleš, Blata, Blaževobrdo, Japnenik i Reštovo kod Sošie4; Hrvatsko selo kod Topuskog; Barilović po bilješei Dra Degena. . gramineus Sehur., Ogulin, Sovinica, Vrbovsko, Skrad. . velebiticus Borb. Ljubovo; Kuterevo, Nad Klancem, Alan, Smrčevci, Goljak, Mrkvište, Rusovo, Budakovo brdo, Metla, Badanj planina, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin, Bunavac, Solila, kota 1746, Sv. Brdo; Sušanj povrh Karlobaga. .racemosus Vis. Kod Spasovca nedaleko Senja. .tergestinus (Rehb.) Kern, Vratnik, Kosa Kraj, Žakalj, Trsat, Martinščica, Šmrika, Sv. Jakob Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, M. polje, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Muroskva draga bijeli i ružičasti evijet, Povilje, Senjska draga, Žrnovnica, kod Sv. Jurja, Soline, Lukovo ot., Panas, Cesarica, Tatinja i Šugarica draga, Tomljenović žalo. inodorus L. Oštre 1. Morton, Klek, Skrobotnik; Grabarje, Šatorina, Velinac, Kiza, Alaginac, Oštarija, Takalice. Dosele kao D. silvestris Wulf poznatiji. . nodosus Tauseh. Ljubičko brdo, Višerujua, Buljina. . monspessulanus L. Prezid, Smolnik, Modruše; Takalice. .bebiug Vis = D., strictus Sibth et Smith = D. condesatus Kit. Klek et floribus roseis, Turke, Milanovo jezero; Kozjak, Alančić, Grabarje, Plješivica 1449, Šatorina, Rusovo, Velinae, Visočica, Višerujna, forma integer Vis. Plješivica 1449, Šatorina, Rusovo, Velinae, Visočica, Višerujna, kota 1658 povrh Medka. Saponaria L. . officinalis L. Samobor, Selce, Gradec; Dubovac, Mostanje, Turan, Vinica, Slunj, Vaganac" Medak; Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva; Sabadska draga; Grižane. U 59 Stellaria L. . aquatica (L) Scop: = Malachium aquaticum Fries. Samobor, Orlovac; Dubovac, Luščić; Čabar; M. polje kod Novog. . bulbosa Wulf. Domaslovac kod Samobora. . media (L.) Vill. Samobor, Ludvić, Domaslovac, Plješivica, Rječica, Selce, Drežnik, Banija; Tešnjak, Nikolino brdo; Stative, Dubovac, Strmac, Luščić, Turan, Slunj, Drežnik, Ogulin, Brlog; Trsat, Kraljevica, Grižane, Velo Duplje, Novi, Žrnovnica kod Novog, Dumboko kod Sv. Jurja, V. draga ot., Balinska i Šugarica draga. var. major Koch. Dubovac, Zdihovac, Luščić, Slunj, Barilović; Mrkvište, . glochidisperma Murb. Ljeskovac-Priboj; Stolac povrh Senja, Konačišta, Lubenovačka vrata, Kozjak, Šatorina, Rusovo, Ljubičko brdo, Jelarje, Ponor kod Oštarija, Buvavačka draga, Sijaset, Sv. Brdo. . nemorum L. Paleš, Japnenik; Klek, Bjelalasica, Vugleš, Delnice, Dragomalj, V. Bukovnik, Crnilug, Kupički vrh, Žagari, Mošunje, Modruše. S. crassifolia Ehrh. Nikolino brdo kod Topuskog. lop) C. C. . uliginosa Murr. U šumici Luščić i u šumi Kozjači kod Karlovca. . holostea L. Samobor, Rječica, Orlovac, Selce; Hrastovica, Glina, Pogledić, Selište, Topusko; Ozalj, Sarovsko selo, Dubovac, Sv. Marija, Luščić, Kozjača, Vinica, Vukmanić, Slunj, Lađevac, Rakovica, Lešće, Gen. stol, Oštra kod Gospića; Sovinica, Bjelalasica, Stajnica; Bilo povrh Krasna, Kozjak, Rusovo, Budakovo brdo. . palustris Retz. Lovnik, Orlovac, Selce, Hrnetić, Drežnik; Topusko, Glina, Kozjak kod Maljevea; Pokupje; Zorkovac, Levkušje. Debela Glava, Vence; Bukevje; Plaški. . graminea LL. Samobor, Djedovae, Plješivica, Hrnetić, Selee. Gradec, Orlovac ; Hrastovica, Glina, Topusko; Ribnik, Svetice, Crkvenoselo, Kalvarija, Zagrad, Jelsa, Dubovac, Luščić, Jama, Turan, Vinica, Vukmanić, Krnjak, Jasikovac ; Bukevje. Zaborski, Kozjak jezero; Šatorina; M. polje kod Novog. Cerastium L. .glomeratum Thuill = C. viscosum Fries. Samobor, Orlovac, Rječica ; Petrovagora; Dubovac, Luščić, Jama, Švarča, Vinica, Vukmanić, Slunj ; Martinščica, Senjska draga. . brachypetalum Desf. Samobor, Plješivica, Rječica; Topusko; Ozalj, Dubovac. Luščić, Vinica, Slunj, Mrzlopolje, Ogulin; Vežica kod Trsata, Smrika, Grižane. semidecandrum LL. Ogulin; Razvala; Senj. glutinosum Fries. Jelarje kod Oštarija. Ci4eaespitosum Gilib = C. vulgatum L. Samobor, Domaslovac, Banija, Drežnik," Hrnetić, Selce, Orlovac; Topusko, Vranovina; Sarovsko i Crkveno selo, Dubovac, Luščić, Kozjača, Švarča, Vinica, Vukmanić, Slunj; Klek, Risnjak, Čabar, izvor Čabranke, Parg, Kavaliri, Mošunje, Jasenak, Modruše, m U M. Kozjak i Prošćansko jezero. Ljeskovae-Priboj; Alan, Budakovo i Ljubičko brdo, Ponor, Oštarija, Takalice, Vaganski vrh, Šegestin, Sijaset; Kantrida, Kraljevica, Bribir, Novi, Sv. Marin, M. draga, Živi Bunari, Stinica, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica, Drvišica. . silvaticum W. K. Samobor, Anindol, Plješivica, Orlovac; Ozalj; Kalvarija, Debela Glava, Barilović, Vrbovsko, Zamost, Plešce, Velo Tići, Mošunje. . dinaricum G. Beck. Vaganski i Kitaibelov vrh, Solila. . lanigerum Clementi = €. decalvans Schloss. et Vukot,. Na Kleku? a našao sam ga i na Kremenu u Plješivičkom gorju. ' ciliatum W. K. Zurkovac, Jezera i St6ci povrh Krasna, M. Rajinac, Visočica, Višerujna, Šegestin (eglandulosum). . arvense L. Karlovac na jednoj tresetnoj livadi pred Luščićem godine 1918. mnogobrojan, . grandiflorum W. K. Visibaba kod Alana, Velinac, Budakovo brdo, Soline, Bačić kuk, Kiza, Alaginae, Ljubičko brdo, V. Bašača, Mamutovae, Ždrilo, Konjsko. Moenchia Ehrh. . mantica (L) Bartl = Cerastium manticum I. Topusko, Staroselo, Kozjak kod Maljevea, Kalvarija, Dubovac, Strmac, Luščić, Jama, Švarča, Mostanje, Vinica, Turan, Vukmanić, Medak; Fužine, Zaborski, Prošćansko jezero; Krasno, Oštarija, Crni potoci. Sagina L. apetala L. Maradin, Luščić; Ločice kod Lokava; Jelsa, Kalvarija, Jama, Vinica. . procumbens L. Hrastovica, Benkovo vrelo kod Topuskog; Jama, Luščić, Švarča, Vinica; Bjelalasica, Žagari; Vižbina, Štirovača, Oštarija, Javornik dolina kod Badnja, Babino jezero, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavac; Stiniea luka. Minuartia L. liniflora (L. f) Sehinz et Thell. = Alsine liniflora Vis. = A. Bauhinorum Gay. Alaginac. Al. verna (L) Hiern, = A. verna L. Lubenovačka vrata, Alančić, Alan, M. Bili kuk, Grabarje, Alaginac, Ljubičko brdo, Visočica, Višerujna, Badanj, Štirovačka poljana, Babin vrh, Malovan, Solila, kota 1658 i 1746 povrh Raduča, Sv. Brdo; Biškupica draga, Jablanac, Klačenica, Zavratnica. var, ramosissima Willd. Smrčevci, Mrkvište, Babino jezero, kota 1760 i 1735 povrh Medka, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin. 3 var. thessala Halaesy. Kosa Kraj i Zavratnica. densiflora (Vis.) Fritseh.=Alsine densiflora Vis. Kraljevica, Novi, Biškupica, Panas, Jablanac, Karlobag. : Arenaria L. A. leptoelados Guss. Zebar brdo, Kantrida, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Kamenjak, Blaškovići, Grižane, Novi, Lišanj, Muroskva i M, draga, Žrnovnica, kod Novog, Senjska draga, pod Vranjkom kod Sv. Jurja, Rača draga, Žrnovnica, Lukovo ot., Starigrad, Balenska i Jablanačka draga, ikako Baričević, Dušikrava, naa Ribarica, Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. z., Tamnička draga, Trstenica. A. serpyllifolia L. Samobor, Blaževo brdo, Plješivica, Orlovac, Selce; Opatovina, Vranovina; Rosopajnik, Stative, Dubovac, Švarča, Mostanje, Mrzlopolje, Zdenac, zulu Vukmanić, Blagaj, Slunj, Slušnica, Rakovica, Koranski lug, Raduč; Delnice, Vrbovsko, Drežnica, Jasenak, Shania, Madrisa Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalčkva, Bršljanovica — M. Lisina, Milanovo i Kozjak jezero; Krasno, Kosa Kraj. Ljubičko brdo, Jelarje, Oštarija; Kraljevica, Sv. Jakov Sevin Crikvenica, Selce, Novi, Lišanj, Sv. Mihovil, Muroskva i Senjska draga, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., Lokva, Zagon, G. Klada, Živi Bunari, Stinica, Klačenica, Zavrat- nica, Baričević, Dušikrava, Tatinja draga, Drvišica, Lukovo Šugarje f. z., Tamnička draga, Trstenica. A. gracilis W.K. Kosa Kraj, Alančić, Visibaba kod Alana, Plješivica, 1449, Šatorina, Velinae, Kiza, Alaginac, Ljubičko brdo, Jelarje, Visočica, Višerujna, , , S ) J J Badanj, Šegestin, Kitaibelov vrh, kota 1658 Sv. Brdo. Mčhringia L. : M. musceosa L. Sv. Gera, Japnenik, Orlovac; Staroselo, Kozjak, Vrginmost; Ozalj, Kamanje, Vinica, Barilović spilja, Slunj uz Koranu i Slunjčicu, Janjče, Gospić, Oštra, Bilaj, Medak; Pečnik, Sovinica, Klek, Tisovac, Vrbovsko, Delnice, Lokve, Tihovo, Gustilaz, Gašparci, Zamdst, izvor Zamoščice i Čabranke, Parg, Milanov vrh, Malilug, Kupički vrh, Mladje, V. Bukovnik, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Drežnica, Brinje, Prokike, Žutalokva, Zaborski, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovae-Priboj; Švica, Kuterevo, Anići, Lubenovačka vrata, Kozjak, Alan, Mrkvište, Goljak, Badanj, Ljubičko brdo, Pilipov kuk, Ponor, Metla, Jelarje, Badanj nad Medkom, Vaganski vrh, kota 1760, Šegestin, Bunavac, Sijaset, Mali Halan; u dolini Rječine kod Grohova. M. trinervia (L) Clairv. = Arenaria trinervia L. Samobor, Orlovac; Vranovina, Petrova gora; Svetice, Kamanje spilja, Ozalj, Dubovac, Strmae, Luščić, Švarča, Vinica, Lađevac, Lešće kod Gen. stola, Medak; Klek, Vugleš, Delnice, Dragomalj, Crnilug, Bršljanovica-M. Lisina, Kozjak jezero, Ljeskovae- Priboj; Alan, Rusovo, Ljubičko brdo, Jelarje; dolina Rječine kod Lopače. Spergula L. S. arvensis L. Ribnik, Jelsa, Luščić, Ogulin. Spergularia Presl. S. rubra (L). Presl. = bepigonum rubrum Whlbg. Opatovina kod Topuskog; Luščić, Narda! Rijeka uz more. ka M4 io *v »'.“ Polycarpon L. P. tetraphyllum 1 Selee, Novi, Sv. Jelena kod Senja, Senj. Bilješka. U pijesku (mulju) korita Kupe kod Vodostaja. Rossi 0. B. Z. 1871 p. 77 determinovao tako Sehlosser. To nije ta bilina, ali pošto se primjerak izgubio i pošto ja godine 1914 — 1919 na dotičnom mjestu istu ili sličnu bilinu nijesam mogao naći, ostaje ovaj predmet prethodno neriješen. Paronychia Iuss. P. Kapela (Hacq) Kern = Illecebrum Kapela Hacquet. Bačić kuk, Visibaba kod Oštarija. Ljubičko brdo, Badanj planina, Višerujna, Buljina; Crikvenica, Dumboko mnogo, Sv. Mikula kod Novog uz morsku obalu mnogo, Kalvarija, Lišanj. Grabrova i M. draga, Povilje, Sv. Jelena i Sv. Martin kod Senja. Senj oko Nehaja, Spasovac. V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Jablanac, Klačenica, Zavratnica, Šugarica draga. , Herniaria L. m . glabra IL. Milanovo jezero; Vratnik, Rusovo, Budakovo brdo, V. Popratnjak, Kiza, Pilipov kuk, Metla. Badanj 1104, Oštarija, Takalice, Brušane, Sv. Brdo. Podprag; Kraljevica, Šmrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Selce, Kalvariju, Novi, Lišanj, Sv. Marin, i Mihovil, Grabrova i M. draga, Povilje, Kozica, Sv. Jelena, Art, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Školj Sv. Jurja, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot.; Lokva, Bačvica, Cesarica, Bačić, Ribariea, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Vidovac, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr. H. inceana Dam. Karlobag. Devčić i V. Pržunae draga, Barići. Seleranthus L. S. annuus 1. Samobor; Nikolino brdo, Vranovina; Ribnik, Svetice, Jelsa, Maradin, Kalvarija, Zagrad, Luščić, Svarča, Ksaver, Vukmanić, Ogulin, Raduč: Krasno, Alan, Rusovo, Oštarija; Sušanj povrh Karlobaga. S. nneinatus Sehur. Smrčevci, Budakovo brdo, Oštarija, ,Hochinteressanter Fund“ Dr Degen. Nymphaeaceae. Castalia Salisb. . alba (L) Woodv. et Wood. = Nymphaea alba L. U Korani kod starog vojničkog kupališta u Rakoveu, ali je već davno tamo nestala. Q Nuphar Sibth. et Sm. . luteum (L) Sibth. etSm. =Nymphaea lutea L. Selce, Gradec, Orlovac; u Glini kod Gline, Topuskog, Vranovine i Kozjaka; u Korani kod Karlovea i Mekušja, u Mrežnici kod Mostanja i Dugerese, u Rijeki kod Krnjaka. za (G: Ceratophyllaceae. Ceratophyllum L. . demersum LL. Napuštena ciglana kod Selca nedaleko Karlovca, u Korani i Kupi kod Karlovca, u lokvama napuštene ciglane kod Luščića, u Mrežnici kod Mostanja. Ranunculaceae. Paeonia L. . mas Gars. var. pubescens Vis. Ljubovo povrh Bunića. Caltha L. . cornuta Seh. N. K. var. latifolia Seh. N+ K. Opatovina kod Topuskog. laeta Seh. N. K. Paleš povrh Sošica, Vaganski vrh, Šegestin, . alpestris Seh. N. K. Oštarija uz potok Ljubicu. . palustris L, var. typica Seh. N. K. Domaslovac, Ludvić, Molvice, Orlovac; Gora, Glina, Topusko; Dubovac, Karlovac, Luščić, Debela Glava, Vukmanić, Maljevac, Slunj; Plaški, Stajnica. Trollius L. . europaeus L. Risnjak; Zurkovae, M. Rajinac, Lubenovačka vrata. Helleborus L. . macranthus (Freyn) Girke. Samobor oko piramide, Plješivica, Pogledić kod Gline; Ogulin, Bukovnik, Klek, Vugleš, Dragomalj, izvor Čabranke, Kozji vrh, Šimunić selo, Jesenice, Bršljanovica-M. Lisina, Milanovo, Kozjak i Prošćansko jezero. . odorus W. K. var. istriacus Sehiffn. Plješivica kod Jaske; Mržljak, Ladešić draga, Kunić, Rosopajnik, Planina, Ozalj, Mrzlopolje, Belavić selo, Zvečaj, Zdenac, Košare, Otočac, Perušić; Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Klek; Sv. Mihovil na Vratniku, Plješivica veleb., Jezera i Stoci povrh Kašina M Bijihao Metla kod Oštarij4: Škurinja dolina. .multifidus Vis. Sv. Ksaver na Švarči, Mrzlopolje, Veljun, Blagaj, Slunj, Gavranić most, Rapajin Klanac, Brlog, Kompolje, Janjče, Grabovača, Gospić, Raduč; Modruše, Razvala, Jezerane, Križpolje; Prošćansko jezero; Krčmar kod Smiljana. . dumetorum W. K. Škamnica kod Brinja; Delnice, Dragomalj, Malilug, Marija Trošt, Homer, Brod, Gašparci, Grbalj, Kuželj. . atrorubens W, K. Stražnik, Ozalj, Mrzlopolje, Slunj, Slušnica, Vaganac, Gen. stol, Perušić, Grabovača; Ljubovo ,starke Theilung der Blitter,“ Beha- arung der Nerven, scharfe tiefe Zihnung sprechen fir H. multifidus Vis die Bliithenfarbe scheint aber triibroth gewesen zu sein Dr. Degen“. Modruše ruševina; Krčmar, . purpurascens W. K. Stative, Klek, Severin, Kozarac, Delnice, Vrbovsko pkann auch H. intermedius Host. sein. Dr. Degen“. . Nigel'a L. . damascena L. Novi, Lišanj, M. polje; V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Žrnovnica, Lukovo ot., Panas, Jablanac, Jablanačka draga, Cesarica, Karlobag plantaža, Dumboko kod Sv. Jurja. Isopyrum L. I. thalidroides L, Molvice, Orlovac, Rječice; Ribnik; Sovinica. Aetaea L. A. spicata L. Samobor oko piramide, Plješivica; Lipnik brdo, Vinica, Medak ; Bjelalasica, Vugleš, Kozji vrh, Stajnica, Šimunić selo, Kozjak jezero; Senjsko bilo povrh Stolca, Kuterevo, M. Rajinac, Konačišta, Ponor i Jelarje kod Oštarija, Bunavačka draga. ' Aquilegia L. A. Kitaibelii Sehott. Kozjak, Plješivica 1449, Visočica, Višerujna, Buljina, Kitaibelov vrh. A. Sternbergii Reh. Hajdovčak kod Samobora; Jelsa mala, Jama-Maradin, Netretić; Pečnik, Klek, Vugleš, Zalesina, Delnice, Dragomalj, Lokve, V. Bukovnik, Risnjak, Gustilaz, Gašparci, Bukevje, Čabar, Vrhi, izvor Čabranke, Parg, Kavaliri, Kozji vrh, Prezid, Ravnice, Gerovo, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Kozjak jezero; Konačišta, Jelovac, Snježnjak, Plješivica veleb., Zurkovac, M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Alan, SD Goljak, Ljubičko brdo, Oštarija, Malovan, Sv. Brdo. Delphinium L. D. consolida L. Samobor, Karlovac, Logorišće, M. Švarča, Crkvenoselo, Jarčepolje, Zvečaj, Gen. stol, Krnjak, Veljun, Slunj; Senj oko Nehaja, Cesarica, Tatinja draga. ar. adenopodum Borb. Senj, Sv. Juraj. D. paniculatum Host. Veljun, Rakovica; Jablanac, Karlobag. Aconitum L. A. anthora L. Budakovo brdo kod Oštarija. A vulparia Rehb. Samobor, Anindol i oko piramide, Palačnik, Japnenik, Plješivica; Tešnjak; Kalvarija-Borel, Dubovac, Krnjak ; Dragomalj. var. croaticum G ayer. Konačišta, Lubenovačka vrata, Šatorina, Pm Babino jezero, Vaganski vrh, Solila. A rostratum Beruh = A, Cammarum Iacequ. = A. variegatum Koch. Karlovac uz Koranu, Kozjača, Dehela Glava, Mostanje uz potočić, Dolnja i M. Švarča uz Mrežnicu; Klek, Modruše, dru A. Napellus L. var. adriaticum Gayer. Smolnik;: Oštarija zovu ga njadić“, Metla, Crne grede, Jelarje, Takalice, Brušane. | ' C. 65 Anemone L. . hepatica L. Samobor, Anindol, oko piramide, Plješivica; Ozalj, Kamanje spilja, Slunj, Ogulin, Škamnica; Crni vrh kod Prošćanskog jezera. . hortensis L. Preluka, Škurinja dolina, Ponsal, Sv. Katarina povrh Rijeke. . alpina L. Bjelalasica, Risnjak; M. Rajinac, Kozjak, Šatorina, Visočica, Babino jezero, Babin i Vaganski vrh, Malovan, Kitaibelov vrh, Solila. .grandis (Wender) Kern. Mamutovac u plantaži 28. ožujka 1890. mnogo- brojna ; čuo sam kasnije, da je nijesu našli, možda stoga, što je plantaža međutim zarasla i bilinu ugušila. Ja sam ipak svojevremeno mnogo primjeraka svojim prijateljima odaslao. . ranunculoides L. Domaslovac, Orlovac; Jelsa, u dolinici između Kalvarije i Borla, Podmelnica kod Slunja, Ogulin na tako zvanom Mjestu ,gorica“ : sada se tu dižu zidanice, Grabovača kod Perušića, Skamnica kod Brinja; Prošćansko jezero; Jezera povrh Krasna, na podnožju M. Rajinća, Plješivica veleb., u dolini Škurinje i Rječine, Novi. var. biflora Peterm. Jelsa, Grabovača; Prošćansko jezero; Plješivica veleb., Novi. . trifolia L. U šikari kod Hamera (Samobor). . nemorosa LL. Samobor, Plješivica, Selce, Orlovac, Rječica; Glina, Pogledić, Selište; Jelsa, Dubovac, Sv. Marija, Luščić, Vukmanić, Slunj, Podmelnica, Gospić, Vinica; Bjelalasica, Vugleš, Risnjak, V. Bukovnik, Žutalokva ; Konačišta, Malovan; Zakalj, Orehovica. —' m. heptapetala. Dubovac, Luščić, često dolazi. forma hirsuta Wierzb. Kalvarija-Borel, Ribnik, Škamnica. forma rosiflora. Kalvarija-Borel; Bilo povrh Krasna. var. grandiflora Blytt. Molvice; Kalvarija-Borel, Sv. Marija na Dubovcu. Clematis L. . integrifolia L. Visočica. . alpina (L) Mill. = Atragene alpina L. Klek, V. Bukovnik, Risnjak, Čabar, Kozjak, Alančić, Bili kuk, Alaginac, Ljubičko brdo. . viticella L. Uz more kod vile Vranicanijeve iza Kantride, Preluka, na * oba mjesta rijetka. . recta LL. Samobor, kod piramide, Vrhovčak, Stražnik, Plješivica mnogo- brojna, Orlovac; Stative, Mostanje, Mrzlopolje, Tušilović, Gavranić most ; Modruše, Plaški, Kozjak i Prošćansko jezero, Budakovo brdo, Vaganski vrh, vitella L. Samobor, piramida, Plješivica, Rijeka gornja kod Jaske, Medve- nova draga, Drežnik, Orlovac, Banija; Hrastovica, Glina, Topusko, Vrano- vina; Rosopajnik, Trg, Slative, Jarčepolje, Maradin, Dubovac, Švarča, Turan, Sv. Doroteja, Vinica, Mrzlopolje, Zvečaj, Gen. stol, Zdenae, Košare, Josipdol, SInnjska brda, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Veljun, Slunj, Slušnica, PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. 5 C. R. POL HU s Eos toto Broćanac, Rakovica, Gavranić most, Vaganac, Rapajin klanac, Brlog, Kom- polje, Otočac, Janjče, Perušić, Gospić, Medak; Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Radošević, Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovae-Priboj, Zebar, Velo Tići, Krasnica, Mošunje; Preluka, Ponsal, Trsat, Bakar, Kraljevica, Crikvenica, Dolinci, Kamenjak, Blaškovići, Grižane, Kričina, Štale, Selce, Brdo, Dumboko, Novi, Povilje, Mala draga, Ledenice, Žrnovnica, Klenovica, Sv. Jelena, Nehaj, Rača draga, Lukovo ot., Zagon, V. draga, Starigrad gornji, Starigrad, Balinska i M. Ivanča draga, Živi Bunari, Panas, Jablanačka draga, Klačenica, Baričević, Dušikrava, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo. var. odontophylla Gdgr. Ribnik, Turan ; Kozjak jezero, Medak ; Žakalj, Novi, Velo Duplje, Jezero kod Jablanca, flammula L. Preluka, Ponsal, Trsat, Martinščica, Crikvenica, Brdo, Kamenjak, Dumboko, Novi, Lišanj, Sv. Mihovil, Grabrova draga, Povilje, Žrnovnica, Klenovica, Kozica, Cupina, Sv. Jelena, Nehaj, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, školj Sv. Jurja, Rača draga, Žrnovnica, Lokva, Lukovo ot., Zagon, Starigrad G., Starigrad, Rogić, M. Ivanča draga, Stinica, Panas, Jablanae, Jablanačka i Vranjak draga, Baričević, Dušikrava, Jezero, Prizna, Karlobag, Drvišica, Tomljenović žalo. var. fragrans Ten. Spasovac, Jablanac, Jablanačka draga. var. maritima Koch. Bakar, Crikvenica, Novi, Sv. Mihovil, Stinica plantaža, Jablanac. Ranunculus L. aquatilis L. Gradec, Selce, Orlovac; Glina u Glini; Struge na Gazi, Luščić, u Korani kod Karlovca i Slunja, u Mrežnici kod Mostanja, u Dobri kod Lešća, u potoku Trnovcu kod Sinca. . cireinatus Sibth. Potok Muljevac kod Ribnika. . fluitans Lam. Rječica kod Karlovca. . paucistamineus Tauseh. Žrnovnica kod Sv. Jurja. . trichophyllus Chaix. Ažić potok u Dumbokom kod Sv. Jurja, . platanifolius L. Bjelalasica, Begovo razdolje, Mrkopalj, V. Bukovnik, Risnjak, Velo «Tići, Smolnik, Mošunje; Konačišta, Kučište, Jelovac i Jezera kod Krasna, Lubenovačka vrata, Kozjak, Smrčevci, Goljak, Rusovo, Oštarija, Badanj nad Medkom, Vaganski vrh, Šegestin, Sijaset u Bunavačkoj drazi. . ficaria LL. Samobor, Molvice, Orlovac; Hrastovica, Glina, Dubovac, Luščić, Slunj, Ogulin, Rapajin klanac, Ljubovo; Žutalokva; dolina Rječine, Trsat, Novi. . calthaefolius (Reh) Bl. N. Seh. U dolini Rječine, Trsat, Senj, Živi Bunari, Karlobag. . scutatus W, K. Klek, Bjelalasica; Nad Klancem, Tudorovo, Goljak, Mrkvište, Šatorina, Visočica, Badanj, Kitaibelov vrh, Malovan, Solila, . neapolitanus Ten. Novi. 67 . garganicus Ten. Oštra kod Gospića. .Hammula L. Pokupje, Orlovac, Selce, Banija; livada Gjon kod Topuskog; Ribnik, Jelsa, Luščić, Kozjača, Potok, Zdenac, Vukmanić, Krnjak; Žagari, Plešce, Plaški. . bulbosus L. Samobor, Selee; Stative, Crkveno selo, Rosopajnik, Planina, Završje, Svetice, Prilišće, Ladešić draga, Brajakovo selo, Kamanje, Dubovae, Luščić, Jama, Vinica, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Veljun, Slunj, Rakovica, Vaganac, Mrzlopolje, Gen. stol, Josipdol, Munjava, Lešće, Perušić, Gospić, Medak, Vrbovsko, Delnice, Lokve, Kavaliri; Krasnica, Mošunje, Šimunić selo, Zaborski, Kozjak jezero; Kraljevica, Crikvenica, Drivenik, Tribalj, Antovo, Grižane, M. polje, Novi, Lišanj, Sv. Mihovil, Povilje, Jablanačka draga. . sardous br.= Rh. Philonatis Ehrh. Samobor, Rječica, Orlovac, Selce, Hrnetić, Drežnik, Banija; Topusko, Opatovina, Vranovina; Trešćerovac, Trg, Ozalj, Kamanje, Kunić, Paka, Mržljaki, Ribnik, Luščić, Turan, Vinica, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Vaganac, D. Švarča, Lešće, Gen, stol; Tihovo gornje, Gašparci, Grbalj, Mandli, Hrasnica, Mošunje, Plaški, Zaborski, Proš- ćansko jezero; Bribir, M. polje, Pod Peći, Povilje, Živi Bunari, Jablanac, Drvišica. var. mediterraneus Griseb. Luščić; Kozjak jezero; Orehovica, Sv. Marko, Crikvenica, Brdo kod Selaca, Žrnovnica kod Novog, Rača draga, Jablanac, Vidovac kod Karlobaga, Barići groblje. . repens L. Samobor, Rječica, Orlovac, Gradec, Drežnik; Hrastovica, Glina, Topusko, Vranovina; Stative, Crkveno selo, Jelsa, Dubovac, Luščić, Vinica, Vukmanić, Krnjak; Delnice, Vugleš, izvor Čabranke, Bršljanovica- Mala Lisina, Kozjak i Milanovo jezero; u dolini Škurinje, Rječine i Drage, Malo polje kod Novog. . nemorosus DC. Plješivica, Rječica ; Topusko ; Završje, Luščić, Kozjača ; V. Tići, Breze, Mošunje, Ljeskovac —Priboj; Drivenik, Bribir. . polyanthemus L. Samobor, Karlovac, rijedak. . velutinus Ten. Kantrida kod Rijeke, Kalvarija kod Novog. . auricomus li. Samobor, piramida, Domaslovac, Orlovac veoma mnogo; Luščić, Ogulin; Jezera povrh Krasna. . lanuginosus L. Stražnik, Blaževo brdo, Sv. Gera, Plješivica, Rječica, Orlovac; Nikolino brdo; Ozalj, Kalvarija—Borel, Dubovac i stari grad, Kozjača, Debela Glava, Slunj; Vugleš, Delnice, Dragomalj, izvor Čabranke, Velo Tići, Banska vrata, Mošunje, Stajnica, Žutalokva, Kozjak jezero; Kona- čišta, Jelovac kod Krasna, Lubenovačka vrata, Kozjak, Ljubičko brdo, Ponor kod Oštarija, Šegestin, Bunavac, Sijaset; dolina Škurinje, Rječine i Drage, Kraljevica. . acer I. Samobor, Rječica, Gradec, Selee, Hrnetić, Drežnik ; Glina, Topusko ; Trg, Ozalj, Kamanje, Ribnik, Svetice, Završje, Brajakovo selo, Jelsa, Dubovac, Gažansko polje, Luščić, Turan, Vinica, Vukmanić, Slunjska brda, Krnjak, Slunj, Lešće, Gen. stol, Brlog; Begovo razdolje, Mrkopalj, Delnice, Dragomalj, 68 imo) Ski: dl Th. Th. Th A. Lokve, Tihovo gornje, Grbalj, Žagari, Mandli, Kavaliri, Velo Tići, Banska vrata, Mošunje, Drežnica, Prošćansko jezero; Oštarija, Bunavačko polje: Kraljevica, Malo polje kod Novog. var. multiltidus Borb. Karlovac. . Hornsehuehii Hoppe. Bunavačko polje, povrh Raduča. . Crantzii Bmg. Bilo i Jezera povrh Krasna, na podnožju M. Rajinca. . carinthiacus Hoppe = R. tenuifolius Sehleich. Klek, Risnjak, Lubenovačka vrata, Babino jezero, Šegestin. var. velebiticus Deg. Zurkovac, Jezera povrh Krasna, M. Rajinac. kota 1760, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin, Malova, m. flore pleno. Zurkovac povrh Krasna. . arvensis L. Kladje, Samobor, Gradec, Banija; Netretić, Planina, Paka, Svetice, Mržljak, Rakovac, Luščić, Švarča, Mostanje, D. Švarča, Vinica, Slunj, Slušnica; Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Drivenik, Grižane, Bribir. Thalictrum L. aquilegifolium LL. Osredek, Ludvić, Stražnik, Plješivica, Jasmenik kod Sošie4; Zdenae, Ogulin, Medak; Klek, Vrbovsko, Jelenja draga, Bjelalasica. Begovorazdolje, Mrkopalj, Delnice, Dragomalj, Lokve, V. Bukovnik, Čabar, Parg, Velo i Malo Tići, Smolnik, Banska vrata, Mošunje, na Kapeli povrh JezeranA, Kozjak jezero; Konačišta, Plješivica veleb., Stoci i Jezera povrh Krasna, M. Rajinac, Kozjak, Šatorina, Ljubičko brdo, V. Bašača, Jelarje, Sijaset; Sv. Katarina povrh Rijeke, Grohovo. b. atropurpureum Koch. Turković selo na području. Kleka. velebiticum Deg. Višerujna, Babino jezero, kota 1735, Kitaibelov vrh. Prije držan za Th. foetidum W. K. non L. minus li. Oštre 1. Morton; Turke; Budakovo brdo, Velinac, Kiza, Mamu- tovae; “Trsat, Bakar, Ludvić kod Crikvenice, Antovo i više njega Lučac. elatum Jaeq. Plješivica; Krnjak, Veljun, Slunj, Ljubovo; Šimunić selo, Kozjak jezero; Sv. Katarina povrh Rijeke, Kraljevica. var. litorale Borb. Bakar-Sv. Kuzam uz novu cestu. flavum LL. Samobor, Rječica, Orlovac, Gradec, Drežnik; Glina, Topusko ; Ozalj, Ribnik, Stative, Crkvenoselo, Novigrad, Dubovac, Luščić, Švarča, Debela Glava, Turan, M. Švarča, Vukmanić, Krnjak, Veljun, Sv. Petar na Mrežnici; kod Vrnjike potoka, Plaški, Jesenice, Prošćansko jezero, Oštarija. var. nigricans Jacq. Kostanjevac, uz Mrežnicu kod D. Švarče. Adonis L. aestivalis L. Rakovac uz željezničku prugu pojedince; kod prevoza Korane prema Mekušju i Kamenskom te kod Male Švarče među usjevima često. 69 Berberidaceae. Epimedium L. E. alpinum L. Samobor oko piramide, Stražnik, Plješivica; Petrinja; Završje, Mržljak, Svetice, Lipnik brdo, Ozalj, Sarovsko selo, Jelsa, Borel, Dubovac, Sv. Marija, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Slunjska brda, Vukmanić, Pečnik kod Ogulina; izvor Čabranke. Berberis L. B. vulgaris L. Samobor oko piramide, Stražnik, Plješivica, Krašić; Trg i Polje kod Ozlja, Kamanje i kod spilje, Ribnik, Svetice, Paka, Kunić, Završje, Mržljak, Stative, Novigrad, Maradin, Kalvarija-Borel, Dubovac, Kozjača, M. Švarča, Sv. Doroteja na Vinici jako mnogo, Slunjska brda; Vrbovsko, Gašparci, izvor Čabranke. Tropeti, Prezid; u dolini Rječine kod Grohova. Lauraceae. Laurus L. L. nobilis L. Između Preluke i Rijeke mnogobrojan; u ostalom Primorju nijesam ga opazio. Papaveraceae. Chelidonium L. Ch. majus L. Vrhovčak, Plješivica, Selce, Drežnik; Levkušje, Trg, Kamanje, Ribnik, Kunić, Mržljak, Stative, Crkveno selo, Dubovac, Švarča Krnjak. Slunj, Tihovo gornje, Homer, poj Ši eije Rječina i Draga dolina, Kraljevica, Šmrika, Novi. Glaucium Adans. G. flavum br. = G. luteum Scop. Rijeka kod Stabilimento tecnico, Martin- ščica, Draga dolina, Senj na Artu čest, Stinica, Jablanac, Klačenica, Jabla- načka draga. Papaver L. P. rhocas li. Samobor, Banija, Gradec, Hrnetić, Drežnik; Glina, Petrinja, Topusko; Brajakovo i Crkveno selo, Jarčepolje, Does Luščić, Švarča, Vukmanić, Mrzlopolje, Gen. stol, Brlog, Kompolje, Otočac, Lešće, Žutalokva, Prokike, Razvala, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj, Trsat, Bakar, Sv. Jakov Šiljevica, Grižane, Grabrova draga, Sv. Jelena kod Senja, Senj, Jablanačka draga, Jablanac, Bilješka. Mak pitomi. Papaver somniferum LL. goji se u vrtovima različitih odlika poradi sjemena. Corydalis Med. C. cava (L) Sehw. et K. Samobor; Hrastovica, Glina, Pogledić; Jelsa, Kalvarija-Borel, Dubovac, Kozjača, Slunj, Rapajin klanae, Škamnica, Otočac. 70 C. C. m L. L. Perušić; Bjelalasica, Vugleš, Modruše, Žutalokva, Velo Tići; Bilo i Zurkovac povrh Krasna; Drenova, Škurinja i Draga. dolina. var. albo-rosacea Na oranici blizu prevoza Korane kod Karlovca u društvu sa var. albiflora dosta često opažena godine 1917—1920. var. albiflora Kit. Jelsa, a na oranici kod prevoza Korane mnogo- brojna, pomiješana sa albo-rosacea. Tipička crveno evatuća vrsta za čudo samo u pojedincatim primjercima. solida (L.) Sw. = C. digitata Pers. Na Dubovcu povrh pivovare prema crkvi Sv. Marije. ochroleuca Koch. Otočac, Janjče, Gospić; Klek, Bjelalasica, Lokve, Zamost, Velo Tići, Breze, Smolnik, Banska vrata, Mošunje, Drežnica; Kute- revo, Konačišta, Kozjak, Budakovo brdo, Bačić Kuk, Ljubičko brdo, Metla, Crne grede; u dolini Rječine, Žakalj, Bakar, Sv. Jelena, Pod Badanj, Antovo, Velo duplje, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Lukovo ot., Seline, Luke, Vlaka, Balenska i Biškupica draga, Klačenica, Svatska draga, Bačvica, Prizna, Vidovac, Konjsko. Fumaria L. . rostellata Knaf. Na Trsatu. . officinalis L. Oštarija; u dolini Škurinje, Rječine i Drage, Trsat, Kralje- vica, Sv. Jakov Šiljevica, Drivenik, Velo Duplje, Lišanj, Žrnovnica kod Novog, Sv. Jelena kod Senja, školj Sv. Jurja, Lukovo ot., Jablanačka draga. var. vulgaris Koch. Gospić; Martinščica, Senj. var. tenuifolia Fris. Novi, Senj, Dolac kod Karlobaga, var. densiflora Parl. Novi. . Sehleicheri Soy. Senjska draga. . Vaillantii Lois. Karlobag. Cruciferae. Lepidium L. . cam pestre (L) R. Br. Vranovica; Kamanje, Stative, Tomašnica, Stative, Zagrad, Luščić, Sv. Doroteja, Ogulin; Vratnik; Trsat, Bribir, Malo polje kod Novog, Konjsko. . draba LL Karlovac, Gažansko polje, Ogulin; Martinščica, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Drivenik. sativum lu. Jablanac. graminifolium LL. Preluka, Ponsal, Drenova, Trsat, Martinščića, Crikve- nica, Grižane, Štale, Dumboko, Novi, Lišanj, Muroskva draga, Panas, Jablanac, Karlobag. . ruderale L. Banija, Selce; Ozalj, Netretić, Stative, Karlovac, Rakovae; Pod Badanj kod Crikvenice. pl A spa oK o e Prob PSE VSA VE i u A Coronopus Hall. C. procumbens Gillb. = Senebiera Coronopus Poiret. Novigrad, Jarčepolje, Karlovac, Rakovac, Turan; Drivenik, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Sv. Juraj, Bačić, Bojna draga. Biscutella L. B. laevigata L. = B. alpestris W. K. forma foliis radicalibus latioribus, subobovatis sinuato dentatis. Livada Vižbina više Anića kod Krasna. forma foliis radicalibus lineari oblongis integerrimis. Budakovo brdo, Vaganski vrh, Šegestin, Malovan. forma foliis radicalibus lineari oblongis dentatis. Jezera povrh Krasna, Goljak, Mrkvište, Šatorina, Visočica, Kitaibelov vrh, Solila. forma foliis radicalibus oblongis sinuato dentatis. Zurkovae, « M. Rajinac, Alan, Šatorina, Višarujna, Šegestin, var. glabra Gand. Badanj povrh Medka, Babin vrh. var. hispidissima Koch. Lubenovačka vrata, forma foliis radicalibus lineari oblongis integerrimis. Nad Klaneem kod Alana, Budakovo brdo, Velinac. forma foliis radicalibus lineari oblongis dentatis. Nad Klancem, Plješivica 1449, Smrčevci, Mrkvište, Budakovo brdo, Velinae i Sv. Brdo. B. ciehoriifolia Lois = B. hispida DC. Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Sv. Jelena kod Crikvenice. Senj prema Spasoveu. Iberis L. I. carnosa Willd. Alančić, Alan, Plješivica 1449, Babin vrh, Buljina, Šegestin. I. pinnata L. Šmrika. Aethionema. R. Br. Ae. sexatile (L) R. Br. Zebar, Velo Tići, vrh Brizica; Trbušnjak povrh Senja, Oltari, Kosa Kraj, Kiza, Lijubičko brdo; Preluka, Drenova, Škurinja, Rječina i Draga dolina, Trsat, Martinščica, Bakar, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Drivenik, Tribalj, Grižane, Pod Badanj, Selee, Brdo, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, Lišanj, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, M. draga, Žrnovnica kod Novog, Kozica, Sv. Jelena, Senjska draga, Spasovae, Vranjak kod Sv. Jurja, Sv. Juraj, Rača draga, Dumboko, Seline, Lukovo ot., Lokva, G. Klada, V. draga ot., Zagon, Starigrad, Balinska i M. Ivanča draga, Vlaka, Balenska draga, Stinica, Panas, Jablanac, Klačenica, Zavrat- nica, Jablanačka i Krajkova draga, Dušikrava. Bačvica, Tatinja draga, Karlobag, Velika i Tamnička draga, Barići. 72 Th. Th. ih: Th. Th. Thlaspi L. arvense L. Samobor, Gradec; Karlovac, Luščić, Turan, Zdenac; Jesenice; Alan, Oštarija; Konjsko više Karlobaga. alliaceum LL. Na Kozjanu kod Sv. Nedelje, Karlovac, Gažansko polje. perfoliatum L. a.) integerrimum Borb. Kladje kod Samobora; Slunj, Ljubičko brdo; dolina Škurinja, Rječina i Draga, Trsat. > b.) dentatum Borb. Vratnik; Vežica kod Trsata, Sv. Marko, Novi, Jablanačka draga, Drvišica više Karlobaga. praecox Wulf. Nad Klaneem, Alančić, Smrčevci, Goljak, Mrkvište, Buda- kovo brdo, Oštarija, Škurinja, Rječina i Draga dolina, Trsat, Martinščica, Kraljevica, školj Sv. Marka, Šmrika, Grižane, Pod Peći, Dumboko, Kalva- rija, Novi, Lišanj, Povilje, Žrnovnica kod Novog, Sv. Jelena kod Senja, Spasovac, Stinica, Panas, Jablanac, Karlobag. floribus roseis. Stinica, Panas, Karlobag. montanum LL. Bjelalasica. Kernera Med. K. saxatilis (L) Rehb. = Myagrum saxatile L. Slunj na pećinama Slunjčice, Risnjak, Čabar, Parg, Milanovo jezero; Kozjak, Alaginac, Ljubičko brdo, Babino jezero, Vaganski vrh, Malovan. b.) auriculata Lam. Cabar, Parg, na pećinama Milanova jezera; Babino jezero, okoliš. Peltaria L. P. alliacea Jaceq. V. Bukovnik, Velo Tići, Zebar, vrh Brizica, Krasnica, Banska vrata, Mošunje, Mala Lisina, povrh Selišta kod Drežnika, Milanovo jezero; Ljubenovačka vrata, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Pilipov kuk, Metla, Jelarje, Visočica, Badanj, Sijaset, Sv. Katarina povrh Rijeke, Trsat, Žakalj, Martinščića, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Tribalj, Antovo, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, M. polje, Povilje, Grabrova i M. draga, Senjska draga, Spasovac, Sv.-Juraj, Rača draga, Lukovo ot., V. draga ot, Živi Bunari, Balinska i Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica mnogobrojno, Karlobag, Drvišica, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr., M. Pržunac i Tamnička draga, Alliaria Adans. A. offieinalis Andrz=Sisymbrium Alliaria Seop. Samobor, Plješivica, Rječica, Drežnik, Banija; Ozalj, Netretić, Brajakovo selo, Stative, Dubovac, stari grad na Dubovcu, Karlovac, Slunj; Žutalokva; Vratnik; Drivenik, Novi, Grabrova draga, Živi Bunari, Jablanačka draga. Sisymbrium L. S. sophia L. = S. parviflorum Lam. Karlovac pojedince. S. officinale (L.) Seop. = Erysimum officinale L. Samobor, Vrhovčak, Rječica, Gradec, Banija, Drežnik; Vranovina; Kamanje, Crkveno selo, Jarče- E. 73 polje, Gaza, Rakovac, Turan, Krnjak, Slunj, Slušnica, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Zvečaj, Zdenac, Skradnik, Josipdol, Lešće kod Otočea, Gospić, Medak, Raduč; Jasenak, Žutalokva, Kozjak jezero; Trsat, Martinščica, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Kamenjak, Blaško- vići, Belgrad, Grižane, Kričina, Bribir, Selce, Lišanj, Povilje, Sv. Juraj, Rača draga, Dumboko, Lukovo ot. G. Klada, Stinica, Jablanac, Bačić, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr. Cakile Adans. . maritima Seop. U pijesku uz morsku obalu kod Sušaka. Eruca Adans. sativa Gars. Trsat, Martinščica, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Jablanac ruševina, Bačić kod Karlobaga, Lukovo Šugarje f. zgr. posvuda podivljala. Sinapis L. . alba L, Banija, Karlovac, Crikvenica, Blaškovići, Lišanj. . arvensis L. Kladje kod Samobora, Gradec, Banija; Jarčepolje, Dubovac, Karlovac, Mekušje, Turan, Krnjak, Broćanac, Kompolje, Raduč; Vujnović brdo kod Vrbovskog, Lokve, Kavaliri, Prezid, Milanovo i Prošćansko jezero, Oštarija, Sv. Rok; Crikvenica, Blaškovići, Novi, Jablanac, Karlobag, Konjsko, var. orientalis Murr. Banija, Karlovac. Diplotaxis DC. . tenuifolia (L.) DC. Samobor, Karlovac, Banija, Kosanski lug; Rijeka, draga Škurinja i Rječina, Trsat, Bakar, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Bribir, Selce, Sv. Kuzam kod Novog, Lišanj, Muroskva draga, Povilje, Kozica, Sv. Jelena, Senj, Spasovac, Rača draga, Žrnovnica kod Sv. Jurja, Lukovo otočko, Jablanac, Tomljenović žalo. muralis DC. Samobor niz Gradnu, Banija, Drežnik; Dubovac, Karlovac, prevoz Korane, Mostanje, M, Švarča; Grižane, Kričina, Novi, Senj, Lukovo ot., Stinica zovu ga ,riga“, Karlobag. Brassica I. . nigra (L) Koeh = Sinapis nigra L. Samobor, Karlovac, Jablanačka draga. . campestris L. Samobor, Kladje, Hrnetić, Drežnik, Kostanjevac; Ribnik, Stative, Karlovac, Švarča, Turan, Vinica, Vukmanić, Krnjak, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Rakovica, Drežnik, Gen. stol, Zdenac, Josipdol, Brlog; Vrbovsko, Modruše, Razvala, Jezerane, Stajnica, Brinje, Žutalokva, Bunjevac pod Plaškim, Jesenice, Kozjak jezero; Sv. Rok; Sv. Jakov Šiljevica, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Jablanac, Lukovo Šugarje f. zgr. praecox Kit. Samobor. 2 Dr 2 OSA se O A PO E S a T4 Bilješka: Kupus Brassica oleracea li i njegove odlike: kupus glavati var. capitata, kupus rudi var. erispa, kelj var. bullata, prokulica var. asparagoides, karfiol var. Botrytis i koraba_ var. gongy- loides, zatim repa Br. rapa L., repica Br. Napus L. te rotkva Raphanus sativus L. goje se po vrtovima i oranicama na veliko kao povrće. Raphanus L. R. raphanistrum L. Bribir, Medak. Rapistrum Cr. R. rugosum (1) Bergeret = Myagrum rugosum Ll. Grižane. Barbarea Beckm. B. vulgaris R. Br. Samobor, Rječica, Selce, Mahično, Drežnik; M, Erjavec, Svetice, Netretić, Dubovac, Luščić, Slunj, Vinica; Banska vrata, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Kozjak jezero; Rječina dolina, Oreho- vica, Tribalj, Grižane. var. croatica Borb. et Vukot. Vranovina, Švarča, Gospić, Risnjak, Zamost. Cardaminum Mnch. C. nasturtium (L.) Mneh. = Nasturtium officinale R. Br. M. Rako- vica; Topusko; M. Erjavec, Lukšići mnogo, i Slapno kod Ozlja, Zorkovac, Kunić, Novigrad, Mostanje, M. Švarča, Krnjak, Gospić, Plaški. Roripa Scof. R. palustris (Leyss.) Bess. = Sisymbrium palustre Leyss. Karlovac uz lijevu obalu Korane kod prevoza u Kamensko. R. silvestris (L.) Bess. = Nasturtium silvestre R. Br. Samobor, Vrhovčak, Stražnik, Slapnica, Plješivica, Mrzljaki, Hrnetić, Selce, Gradec, Banija; Topusko, Vranovina; Zorkovac, Kamanje, Ribnik, Lipnik, Netretić, Brajakovo selo, Završje, Stative, Crkveno selo, Dubovac, Gažansko polje, Švarča, Turan, Vinica, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Slunj, Rakovica, Gen, stol i Lešće, Perušić, Medak, Raduč; Brod na Kupi, Gustilaz, Guče selo, Gašparci, Žutalokva, Križpolje, Brinje, Radošević, Vrnjika potok kod Plaškog, Jesenice, Zaborski, Milanovo jezero; Vratnik, Mrkvište, Jelarje ; Škurinja i Draga dolina, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Blaško- vići, Belgrad, Grižane, Kričina, Štale, Bribir, Selce, M. polje. Lišanj, Žrnovnica, Dumboko kod Sv. Jurja. R. lippicensis (Wulf) Rehb. = Nasturtium lippicense DC. Rječica; Vranovina; Lipnik, Netretić, Tomašnica, Dubovac, Luščić, Jama, Švarča, Krnjak. Veljun, Slunj, Lađevac, Rakovica, Gen. stol, Ogulin, Gospić; Musu- linski potok, Klek, Vrbovsko, Begovorazdolje, Vugleš, Ravnagora, Skrad, Delnice, Dragomalj, Lokve, V. Bukovnik, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Stajnica, Milanovo jezero; Švica, Jelovac, Bilo, Jezera povrh Krasna, Visi- Q 75 baba 1454, Jelarje, Vaganski vrh; Preluka, Kraljevica, Grižane, Bribir, Novi, Grabrova draga, Spasovac, Žrnovnica kod Novog, Panas. . austriaca (Cr.) Bess. = Nasturtium austriacum Cr. Selce, Banija uz Kupu mnogobrojna; Topusko; Stative, Dubovac, Gažansko polje, Luščić, Rakovac, Vukmanić, . amphibia (L) Bess. = Nasturtium amphibium R. Br. Selce, Orlovac; Karlovac, Luščić, Mostanje. Armoracia G. M. Sch. . rusticana (Lam.) G. M. Seh. = Coehlearia Armoracia L. Samobor, Rječica, Selee; Gažansko polje, pod Marakovim brdom, Turan posvuda divlja, inače sadi se u vrtovima posvuda. Cardamine L. . impatiens L. Samobor i oko piramide, Sv. Gera, Rječica, Orlovac; Niko- lino_ brdo, Vranovina, Petrovagora; Ozalj, Lipnik, Jarčepolje, Zagrad, Dubovac, stari grad na Dubovcu, Kozjača; Vrbovsko, Dragomalj, Banska vrata, Modruše, Plaški; Bačić Kuk, Ljubičko brdo, Metla, Bunavac, Sv. Brdo. . maritima Portensehl. Vranjak draga kod Jablanca, povrh Karlobaga kod Šušnja, na oba mjesta rijetka. . carnosa W. K. U koturinju Vaganskog vrha, Solila. . chelidonia L. Više Kutereva kod Serpentina. . hirsuta L. Rude, Palačnik, Stražnik, Samobor, Kozjan, Molvice, Rječica, Orlovac, Selce; Glina, Topusko; Ribnik, Dubovac, Sveta Marija, Luščić, Vukmanić, Slunj, Lađevac, Bukovnik kod Ogulina; Bjelalasica, Mladje, Modruše; Stoci povrh Krasna; Kantrida, Trsat, Novi, Lišanj, Senjska draga, Jablanac, Jablanačka draga, Karlobag. . enneaphyllos (L.) Cr. = Denrtaria enneaphylla L. Plješivica kod Jaske ; Škamnica kod Brinja; Klek, Bjelalasica, Vugleš, Delnice, Vel. Bukovnik, Velo Tići, Mošunje, Modruše, Crni vrh kod Prošćanskog jezera; Stolac istočno Vratnika, Jelovac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Alančić, Šato- rina, Budakovo brdo, Badanj više Medka, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavae, u dolini Rječine kod Grohova; Spasovac! forma decaphylla. Sa tipusom kod Spasovca. forma dodecaphylla. Bjelalasica, Modruše, Višerujna, Bunavačka dolina. . savensis Schulz. = Dentaria trifolia W. K. Japnenik povrh SošicA ; u dolinici između Kalvarije i Borla; Bjelalasica, Vugleš, Modruše. .trifolia L. Palačnik; Slunj; Sovinica, Klek, Bjelalasica, Vugleš, Delnice, Risnjak, Čabar, Modruše, Crni vrh; Stolac istočno Vratnika, Konačišta, Jelovac, Ponor kod Oštarija. . polyphylla (W. K.) Sehulz. = Dentaria polyphylla W. K. Blaževo brdo povrh SošicA; Petrova gora ; Klek, Bjelalasica, Kozarac, Vugleš, Mošunje. Modruše, Crni vrh kod Plitvičkih jezera; Konačišta, Jelovae, Plješivica veleb., Oštarija, Visočica, Sijaset, Bunavačka dolina, Bunavae, Sv. Brdo. 76 C. bulbifera (L.) Cr. = Dentaria bulbifera L. Lovnik, Palačnik, Japnenik povrh Sošica ubran dne 17. srpnja 1895. s plodom (komuškom !), Plješivica; Ozalj, Kalvarija- Borel, Slunj, Podmelnica; Sovinica, Klek, Bjela- lasica, Kozarac, Vugleš, Delnice, Dragomalj, Lokve, Risnjak, Kupički vrh, Mošunje; Konačišta, Jelovac, Jezera, Bilo, Kozjak, Lubenovačka vrata, Rusovo, Budakovo brdo, Oštarija, Višerujna, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavae, Sijaset, Sv. Brdo. C. amara DL. Samobor, Stražnik, Domaslovac, Molvice, Rječica; Glina, Topusko; Ribnik, Ozalj, Dubovac, Luščić, Vukmanić, Krnjak, Slunj. C. pratensis L. Samobor, Molvice, Rječica, Orlovac, Drežnik ; Glina, Topusko ; Ribnik, Ozalj, Dubovac, Luščić, Vukmanić, Krnjak, Slunj. LJ Lunaria L. L. rediviva L. Ozalj, Karlovac uz lijevu obalu Korane, Barilovička spilja, Ogulin ; Klek, Bjelalasica, Vugleš, Dragomalj; Visočica. Capsella Med. C. bursa pastoris (L.) Med. Samobor, Rječica, Orlovac, Gradec, Hrnetić, Banija; Glina, Petrinja, Topusko ; Trg kod Ozlja, Ribnik, Jarčepolje, Dubovae, Luščić, Švarča, Turan, Vukmanić, Veljun, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Koranski lug, Josipdol, Ogulin, Otočac, Medak, Raduč; Delnice, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Zaborski, Milanovo jezero; Bunavae; Vežica, Sv. Jakov Šiljevica, Grižane, Selce, Novi, Povilje, Sv. Jelena kod Senja, Sv. Juraj, Rača draga, Lukovo ot., Starigrad, Stinica, Klačenica, Jablanačka, Tatinja i Tamnička draga, Lukovo Šugarje. var. integrifolia Sehlecht. Trsat, Novi. var. pinnatifida Koch. Karlovac, Gažansko polje; Stajnica; Vrataik ; Novi. C. Rubella Reut. Karlovac, Slunj; Trsat, Malo polje, Lišanj, Lopar. C. euneata Rouy et Fou. Karlovac. Neslia Desv. N. paniculata (L.) Desv. Karlovac na glacisu. Draba L. D. armata Sehott. Ljubičko brdo, rarisssima! 11. srpnja 1896. našao sam samo jedan primjerak u plodu. D. verna 1. Samobor, Orlovac; Glina, Pogledić; Zagrad, Dubovac, Luščić, Švarča, Slunj, Drežnik; Prošćansko jezero; Vidovac kod Karlobaga. var. praecox Rehb. Bukovnik kod Ogulina, Modruše, Senjska draga. var. americana DC. Samobor, Domaslovac; Dubovac, Luščić; Modruše. var. stenocarpa Jord. Luščić, Kozjača, Ogulin, Bukovnik, (Ki var. cuneifolia Jord. Dubovac, Karlovac prema Luščiću. var. Krockeri Andrz. Slunj. D. muralis L. Slunj ruševina, uz lijevu obalu Slunjčice; Kuterevo. Stenophragma Čelak. St. Thalianum (L) Čelak. = Sisymbrium Thalianum Gand. Dubovac, Luščić, Švarča. Arabis L. A.glabra(L)Bernh. =Turritis glabra L. Dubovac, Karlovac; Mrkopalj, Begovorazdolje, Banska vrata, Prosika, Mošunje, Prošćansko jezero. A. turrita La) typica Beck. Klek; Sv. Mihovil kod Novog, Dumboko kod Sv. Jurja, Stinica, Panas, Klačenica, Jablanačka draga; u dolini Rječine. b. lasiocarpa Mechtr. Jezerane, Žutalokva, M. Lisina, Kozjak jezero; Alan; Blaškovići, Velo Duplje. A. alpina L. Spilja kod Kamanja, Barilovička spilja, Slunj, ruševina Slunj, Oštra; Klek, Bjelalasica, Risnjak; Plješivica veleb., Zurkovac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Visibaba 1454, Ljubičko brdo, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, Sijaset, Sv. Brdo. var. denudata G. Beck. Konačišta i Kučište kod Krasna, Jelarje. Visočica, Višerujna, Štirovačka poljana, Kuk kod Medka, Babin i Vaganski vrh, kota 1760, Solila, Klanac Krepanac u bunavačkoj drazi. var. crispata Willd. Jelarje kod Oštarija. var. polytrieha Borb. Badanj planina, Babin vrh. A. eroatica Seh. K. N. Oštra kod Gospića, Plješivica veleb., M. Rajinac, Kozjak, Plješivica 1449, Velinac, Budakovo brdo, Badanj 1104, Bačić kuk, Alaginac, Ljubičko brdo, Pilipov kuk, Metla, Jelarje. A. hirsuta (L.) Seop. Oštre 1. Morton, Samobor, Ludvić, Gradišće, Plješivica ; Turan, Krnjak, Gen. stol, Ogulin: Hreljin kod Ogulina, Klek, Vrbovsko, Vugleš, Delnice, Dragomalj; Lokve, V. Bukovnik, Risnjak, Mladje, Cabar, Kozji vrh, Velo Tići, vrh Brizica, Breze, Banska vrata, Mošunje, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovac- Priboj; Vratnik, Kuterevo, Smrčevci, Goljak, Šatorina, Bačić Kuk, Mamu- tovac, Alaginac, Ljubičko brdo, Pilipov kuk, Ponor, Metla, Solila; Ponsal, Trsat, Martinščica, Kraljevica, Sv. Marko, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Antovo, Grižane, Kričina, Selce, Novi, Lišanj, Velo Duplje, Ledenice, Muroskva i M. draga, Žrnovnica kod Novog, Nehaj, Sv. Juraj, Rača draga, Lukovo ot., Balinska i Balenska draga, Panas, Jablanačka draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, forma robustior Borb. Tomašnica, Švarča. var. comosa Borb. Vugleš, Zamost; Takalice. var. exauriculata Borb. Lokve; Konačišta, Plješivica veleb,, Jezera povrh Krasna: Velo Duplje više Novog. 78 A. var. arcuata Sehuttlew. Mrkvište kod Alana, sa g ittata DC. Vugleš, Modruše; V. Bašača, Ljubičko brdo, Mamutovac, Jelarje. . alpestris (Sehld) Rehb. = Arabis ciliata R. Br. Stoci, Bilo i Jezera povrh Krasna, Lubenovačka vrata, Smrčevci, Visibaba 1454 kod Alana. . Scopoliana Boiss. = Draba ciliata Scop. Klek, Risnjak; Kozjak, Alančić, Šatorina, Alaginac, Ljubičko brdo, Visočica, Višerujna, Babin i Vaganski vrh, kota 1760 i 1735, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh. . muralis Bert. Sv. Brdo rijetka. . arenosa (L.) Seop. Samobor; Hrastovica; Ozalj, Kamanje, Stative, Švarča, Barilović, Krnjak, Slunj, Lešće, Gen. stol, Ogulin; Klek, Vrbovsko, Vugleš, Kuželj, Zamost, Plešce, Milanovo i Kozjak jezero. var. heterophylla Sehur. Tešnjak; Dragomalj, Kozjak jezero. Erysimum L. . repandum LL. Karlovac po smetištima u najnovije doba opažen. . erysimoides (L) Fritseh = E. Pannonicum Cr. = E. odo- ratum Ehrh. var. denticulatum Koch. Lovnik prije kao erepidi- folium označen; Gavranić most, Brinje, Janjče, Ljubovo; Kozjak i Prošćansko jezero; Vratnik, Švica, Kuterevo. var. dentatum Koch. Plješivica kod Jaske, Kula kod Osika; Kozjak jezero; Vratnik, Anići kod Krasna. . carniolicum Dollin. Krasno, Anići. . helveticum DC. Kitaibelov vrh nad V, Paklenicom, Alyssum L. . sinuatum L = Vesicaria sinuata Poir. Sv. Juraj," G. Klada, G. Starigrad, Zagon, Starigrad, Balinska i Balenska draga, Jablanac, gdje ga zovu ,pucalika“ ali isto tako i Silene vulgaris, Klačenica, Jablanačka draga jako mnogo, Zavratnica, Krajkova i Vranjak draga, Dušikrava, Baričević, Cesarica, Karlobag, Tomljenović žalo. . alyssoides L. = A. calycinum L. Slanidol; Karlovac, Rakovae, Slunj, Drežnik, Janjče, Medak, Ljubovo; M. Lisina nad Selištem kod Drežnika; Vratnik, Krasno, Oltari; Vežica, Martinščica, Šmrika, Sv. JakoviŠiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Tribalj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Novi, Lišanj, Sv. Mihovil, Muroskva draga, Povilje, Žrnovnica, Sv. Jelena, Senj, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Dumboko, Lukovo ot, G. Klada, Živi Bunari, Stinica, Panas, Klačenica, Jablanačka i Vranjak draga, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Konjsko. . pagense Bmg. Stinica luka, otprije kao A. montanum L, u herbaru pohranjen, .montanum L var. molliuseulum Rehb. Trbušnjak povrh Senja. bi rk sja i Pa A M "tja > x. . 179 A. Campestre L. Novi, Sv. Jelena kod Senja, Senjska draga, Spasovac, Jablanac, Jablanačka draga. Aubretia Adans. A. eroatica S. N. K. Malovan 1708 povrh Raduča. Berteroa DC. B. mutabilis (Vent.) DC. = BB. proeumbens Portensehl. Novi. Hesperis L. H. obtusa Mneh. Dubovac, Karlovac, Medvedica jama kod Ogulina. H. candida Kit. var. calvata Borb. Osredek nedaleko Samobora, H. eladotrieha Borb. Švarča. ,Hochinteresanter Fund! Neu fiir Kroatien, dirfte der westlichste' Standort sein. D. Degen“. H. glutinosa Vis. Školj sv. Marka, Senj prema Spasoveu. Bunias L. B. erucago L. Kalvarija, Zagrad, Karlovac, Luščić, Debela Glava; Drvišica više Karlobaga. Conringia Adans. C. orientalis (L.) Dum. = Erysimum orientale Rehb. Spasovac. Resedaceae L. Reseda L. R. phyteuma L. Martinščica, Bakar, Senjska draga, Jablanac. R. lutea I. Kladje kod Samobora, Banija, Prilišće, Stative, Karlovac, Mostanje, Slunj, Slušnica, Rakovica, Gen. stol, Dubrave, Josipdol, Munjava, Lešće kod Otočea, Janjče, Raduč; Vujnović brdo, Delnice, Krasnica, Breze, Mošunje, Modruše, Brinje, Plaški, Šimunić selo, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj ; Selee, Dumboko, Pod Peći, Povilje, Žrnovnica kod Novog, Senjska draga, Spasovac, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Balinska i Balenska draga, Ribarica, Karlobag. Droseraceae. Drosera L. D. rotundifolia L. Na području Nikolina brda na tresetnom tlu; našao najprije Dr. Pevalek. Crassulaceae. Sedum L. S. cepaea LL ==5. spathulatum W. K. Topusko na podnožju Nikolina brda; bijaše 14. srpnja 1888. mnogobrojan. ,. LEO kis 80 m roseum (L.) Seop. = Rhodiola rosea Li. Na okomitim pećinama Bjela- lasice; na Kozjaku 1620 kod Alana. S. maximum (L) Hoffm. = S. Telephium L. Plješivica kod Jaske; Hrvatsko selo; Kamanje spilja, Stative u šumici desno Luščića; Vinica, Slunj oko Slunjčice; Velo Tići; Vratnik, Kuk kod Medka, Malovan; Žakalj, Bakar, Crikvenica, Žrnovnica (Novi) po pećinama mlina mnogo, Sv. Jelena kod Senja, Senj prema Spasoveu. S. hispanicum L. = S. glaucum W. K. Blagaj, Slunj; Modruše. S. dasyphyllum L. Martinščica, Kraljevica, Brdo mnogo, Bribir, Ugrin, Lopar, Povilje, M. draga, Lukovo ot., Starigrad, Balinska i Stinica draga, Klačenica, Jablanačka i Krajkova draga, Vranjak i Svatska draga. S. album L. Oštre 1. Morton; Ozalj, Ljubovo; Klek, Zamoščica, M. Lisina; Ljubičko brdo; Šmrika, Grižane, M. draga, Spasovac. S. acre L. Ljubovo; valjada i na drugim mjestima, ali previđen. S. boloniense Lois = S. sexangulare M. et K. Samobor, Blaževo brdo, Plješivica, Hrnetić, Gradee, Orlovac; Ribnik, Lipnik brdo, Završje, Brajakovo selo, Stative, Dubovac, Rakovac, Turan, Vinica, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slušnica, Rakovica, Drežnik, Koranski lug, Vaganac, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Košare, Rapajin klanac, Lešće, Janjče, Perušić, Gospić, Medak ; Klek, Vugleš, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Sabadska draga, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovae—Priboj; Kosa, Kraj, Alan, Budakovo brdo, Visočica; Trsat, Kraljevica, Sv. Marko, Crikvenica, Kamenjak, Blaškovići, Grižane, Selce, Dumboko, Novi, Lišanj, M. draga, Žrnovnica, Sv. Jelena, Senj, Spasovae, Sv. Juraj, Rača draga, Lukovo ot., Lokva, Zagon, V. draga ot, G. Klada, Balinska draga, Starigrad, Balenska i Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Baričević, Cesarica, Vranjak i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Barići. S. ochroleucum Chaix = S. anopetalum DC. Ljubovo; Zebar, vrh Brizica; Oltari, Kosa Kraj, Grabarje, Plješivica 1449, Rusovo, Velinae, Bačić Kuk, Alaginac, Ljubičko brdo, Metla, Badanj 1104, Mamutovae, Viso- čica, Višerujna, Pogledalo u Bunavačkoj drazi; Šmrika, Sv, Jakov Šiljevica, Crikvenica, Kamenjak, Blaškovići, Antovo, Grižane, Kričina, Novi, Muroskva i M. draga, Senj, Senjska i V. Grabovača draga, Spasovac, Sv. Juraj, Lukovo ot., Jablanac, Jablanačka i Krajkova draga, Klačenica, Zavratnica, Karlobag, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr. Sempervivum L. S. teetorum LL. Dubovac, na krovu stare kuće nekoliko komada. S. Sehleehani Sehott. Bačić Kuk, Ljubičko brdo, Visočica. 2 Saxifragaceae. Saxifraga L. S. Rocheliana Sternb. ssp. velebitica Deg. Vaganski vrh, Medačka staza, dosta rijetka. Otprije držana za S. corriphylla Griseb., no Dr. Degen našao je nekoje razlike od tipičke forme te ju i opisao u M. bot. lap. 1911. pag. 112. Ch. leg R. . aizoon Jacq. var. Malyi Sehott. Klek, Bjelalasica, Risnjak, Milanovo jezero; M. Rajinac, Kozjak, Alančić, Plješivica 1449, Šatorina, Rusovo, Alaginac, Ljubičko brdo, Metla, Jelarje, Visočica, Badanj, Višerujna, Babino jezero okoliš, Babin i Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, Bunavačka draga, kota 1658 i 1746 povrh Raduča, Sv. Brdo. . cuneifolia I. U guduri između M. Rakovice i Cerja veoma mnogobrojna, Ozalj, Kamanje spilja. .tridactylites L. Samobor; Ozalj, Slunj, Ogulin; Vrbovsko, Vugleš, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva; Ljubičko brdo; Martinščica, Sv. Marko, Senj, Lukovo ot, Klačenica, Jablanačka draga, Karlobag. . petraea L. = S. Ponae Sternbg. Kamanje i Barilović spilja, Stari grad u Slunju, uz Slunjčicu i Koranu kod Slunja jako mnogobrojna. . rotundifolia jele lasiophylla Sehott. Klek, Bjelalasica, Vugleš, Zalesina, Delnice, Lokve, Banska vrata, Smolnik, Mošunje; Kuterevo, Kona- čišta, Zurkovac, M. Rajinac, lubenovačka vrata, Kozjak, Alančić, Bili kuk, Goljak, Smrčevci, Crni Padež, Satorina, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Bačić kuk, Pilipov kuk, Ponor, Metla, Jelarje, Visočica, Kuk povrh Medka, Badanj, Višerujna, Vaganski vrh, Šegestin, Sijaset, Bunavae, zovu ga ,ranić“, Sv. Brdo. Lijek protiv rane: Donja ploha lista ostruže se i metne na ranu (sjekotinu, posjeklinu). Chrysosplenium L. alternifolium I. Samobor; Slunj; Bjelalasica, Risnjak, na Kapeli povrh Jezerana, Crni vrh kod Prošćanskog jezera; Crni Padež, Medačka staza, Kuk povrh Medka, Sijaset u Bunavačkoj drazi. Parnassia L. palustris L. Samobor nad kupalištem, Oprtica povrh Ogulina, Gašparci, Skrobotnik, Prošćansko jezero. Ribes L. . grossularia L. Zurkovac, Alan, Jelarje divje; Ozalj, Slunj, između Zdenca i Potoka u Živici podivljao; inače goji se u vrtovima zajedno sa R. nigrum i rubrum . alpinum L. var. pallidigemmum Simk. Bjelalasica, Risnjak, Bukovi vrh; na podnožju M. Rajnica, Kozjak, Bili Kuk, Rusovo. Alaginae, Ljubičko brdo, Metla, Jelarje, Visočica, Višerujna, Segestin. multiflorum Kit. = R. vitifolium W.K. Na Visibabi sjeverno Mrsinja. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. 6 A. C. (: O. E: M. Platanaceae. Platanus Tourn. . occidentalis L. Sadi se u drvorede n. p. Karlovac. Dubovac. Rosaceae. Sibiraea Maxim. . laevigata L. ssp. croatica Degen. Velinac povrh Karlobaga mnogobrojna, ubrana 1. srpnja 1909. Spiraea L. cana W, K. Kiza, Oštarija. ' Aruncus Adans. silvester Kostel. =Spiraea Aruncus LL. Samobor, Reštovo, Plješivica, Orlovac; Tešnjak, Opatovina, Kamanje spilja, Novigrad, Maradin, Kalvarija- Borel, Kozjača, Vukmanić; Delnice, Lokve, Mladje, Tihovo gornje, Kuželj, Bukevje, Velo Tići, Mošunje, Kozjak i Prošćansko jezero, Lijeskovac-Priboj; Švica, Krasno. Lubenovačka vrata, Kuk povrh Medka, Sijaset. Cotoneaster_ Rom. integerrima Med. Rusovo, Jelarje. var. parvifrons Borb. Bjelalasica, Risnjak; Lubenovačka vrata, Kozjak, Plješivica 1449, Ljubičko brdo, Metla. tomentosa (Art) Lindl. Mrkvište, Ljubičko brdo, Metla. Cydonia Iuss. oblonga Mill. = C. vulgaris L. Goji se u području u manjem stepenu. Pirus L. piraster (L.) Borkh. = P.eommunis L. Plješivica, Orlovac; Jarčepolje, Krnjak, Veljun, Dubrave, Zdenac, Medak; Bunjevac, Jesenice, Kozjak jezero; Oštarija, divlja. Pitome kruške ima više vrsta i goji se posvuda. Malus Mill. pumila Mill. = Pirus Malus L. Topusko; Završje, Karlovac, Slunj, Kozjak jezero, posvuda divlja. Od pitome jabuke imamo u području više vrsta. Krušaka i jabuka imade obilno. 83 Sorbus L. S. domestica L. Grižane i Mala draga kod Novog podivljala, inače zasađena. S. aucuparia L. Topusko, zovu je ,smrdeljika“; Vugleš, Delnice, Velo Tiči, Banska vrata, Mošunje, Jesenice, Gospić; Lubenovačka vrata, Kozjak, Oštarija, Pogledalo; Kraljevica, Jablanac, Drežnica, Jezerane. S. torminalis (I) Cr. Samobor, Anindol, Karlovac, Krnjak, Veljun, zasađena obično uz cestu. S. aria (L.) Cr. Samobor oko piramide, Oštre 1. Morton, Reštovo kod Sošiea; Ogulin, Sovinica, Begovo razdolje, Dragomalj, Zalesina, Gustilaz, Turke, Parg. Vršiće, Krasnica, Banska vrata, Mošunje, Drežnica, Jezerane, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj; Vratnik, Kuterevo, Švica, Krasno: zovu ga ,meralovo drvo“. isto tako i kod Ledenika nad Karlobagom, livada po njemu Meralovica zvana kod Krasna, Budakovo brdo. Badanj 1104, Taka- lice, Jelarje; u dolini Rječice kod Grohova, Kraljevica. var. edulis Wenz. Blaževo brdo, Reštovo, Medvenova draga iza Krašića prema Kostanjevcu; Vrbovsko, Lokve. Prezid, Milanovo jezero, Ljeskovac- Priboj. var. lanifera Kern. Velo Tići, Meralovica kod Krasna, Rusovo, Velinac. S. Mougeoti Soy. Will. et Godr. var. austriaca G. Beck. Lubenovačka vrata, Smrčevci, Kiza. S. ehamaemespilus (L.) Br. M. Rajinac, Lubenovačka vrata rijetka, pri- dolazi samo pojedince. Amelanchier Med. A. ovalis Med. = Aronia rotundifolia Pers. Oštre 1. Morton, Samobor, oko piramide, Sv. Gera; Klek, Risnjak, Zebar, Velo Tići. vrh Brizica i Lučac povrh Antova, Vratnik, Velinac, Badanj 1104, V. Bašača, Kiza, Alaginac, Ljubičko brdo. Mamutovac, Takalice, Jelarje; Sv. Jelena kod Senja, Senjska i Krajkova draga, Kosa Kraj, Spasovac, Starigrad (sitnolist). var. grandifolia Rony et Camus. Sušanj povrh Karlobaga. Crataegus L. C. oxyacantha LL. Selce, Orlovac; Dubovac, Karlovac, Turan, Vukmanić ; Zaborski. C. monogyna Jacq. Samobor, Plješivica, Gradee, Selee, Orlovac, Drežnik, Hrnetić; Hrastovica, Petrinja, Glina, Topusko; Z Znana Mržljak, Paka, Kunić, Ozalj, Tomašnica, Stative, Crkvenoselo. Jelsa, Kalvarija. Dubovac, Kozjača, Kamensko, Turan, Vinica, Vukmanić, Vente Krnjak, Veljun. Pavlovac, Slunj, Slušnica, raka Drežnik, Gavranić most, Zvečaj, Gen. stol, dato draga, Zdenac, Košare, Josipdol, Rapajin Klanac, Otočac, Lešće, Janjče, Perušić, Raduć; Kozarac, Dragomalj, Skrad, Marija Trošt, Homer, Gašparci, Kuželj, Brizica. Krasnica, Mošunje, Tisovac, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike. Žutalokva. Sabadska draga. Jesenice. Zaborski, Ljeskovac-Priboj; Kosa Kraj, Sv. Rok; Sv. Jakov Šiljevica. Crikvenica S4 Grižane, Bribir, Lišanj, Povilje, M. Draga, Žrnovnica i Sv. Jelena kod Senja, Senjska draga, Senj, Spasovac, Dumboko kod Sv. Jurja, V. draga ot., Zagon, Balinska, Balenska i Stinica draga, Jablanac, Klačenica, Jablanačka i Krajkova draga, Baričević, Dušikrava, Vranjak draga, Cesarica, Ribarica, Bačić, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Velika i Tamnička draga. C. tranšalpina Kern. Kozica kod Senja, Klačenica kod Jablanca. a naći će se još i na drugim mjestima u hrv. Primorju. Rubus L. R. odoratus l. Topusko i drugdje po vrtovima zasađen. R. idaeus L. Blaževo brdo. Plješivica, u guduri Kalvarija—Borel u živici sa žutim bobicama; Jelenja draga, Dragomalj, Lokve, Crnilug, Mladje, Vrhi, Kozji vrh, Škrobotnik, Banska vrata, Mošunje; Jelovac kod Krasna, Plješi- vica veleb., Lubenovačka vrata, Kuterevo, Kozjak, Alan, Bili Kuk, Goljak, Metla, Jelarje, Visočica, Badanj, Medačka staza mnogobrojno, Malovan, Sijaset. Bunavačka draga, Bunavac, Sv. Brdo. R. saxatilis L. Sv. Gera; M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Velinac, Vaganski vrh, kota 1735, Šegestin, Šijaset. R. sulcatus Vest. Benkovo vrelo kod Topuskog, Jelenja draga kod Vrbovskog. R. candicans Whe, Reštovo, Krašić; Tešnjak, Topusko, Opatovina, Šapić selo; Ribnik. Veljun. R. mediterraneus Borb. Tešnjak kod Hrastovice. R. bifrons Vest. Benkovo vrelo i Vranovina u Banovini. R. diseolor W. et N. Tešnjak, Petrinja, Benkovo vrelo, Topusko. R. macrophyllus W. et N. Veljun, u šumici Jasikovac kod Gospića. R. Kodruensis Sim. Petrinja. R. ulmifolius Sehott. Samobor, Karlovac, Turan, Vukmanić; Vratnik, Kosa Kraj; Martinščica, Sv. Marko, Sv. Jelena, Crikvenica, Grižane, Ugrini, Selce. Dumboko, Novi, Muroskva draga, Žrnovnica, Klenovica, Sv. Jelena, Senj, Spasovac, Sv. Juraj, Rača draga, Lukovo ot, V. draga ot, Starigrad, Klačenica, Stinica i Vranjak draga, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr. R. tomentosus Borkh. Tešnjak, Opatovina, Šapić selo; Lipnik, Zagrad, Kalvarija kod Karlovca, Vinica, Blagaj, Slunj; Mala Lisina; Takalice. var. glabratus Godr. Ribnik. var. Lloydianus G. Genev. Babić brdo, Topusko. R. lasioclados Foceke. Topusko, R. glandulosus Bell, Tešnjak; Ribnik. a R. hirtus W. K. Samobor oko piramide, Djedovac, Blaževo brdo, Plješivica, Orlovac, Petrinja, Nikolino brdo, Opatovina, Petrova gora; Završje, Borel, Dubovac, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Vukmanić; Jelenja draga, Breze, Smolnik, Mošunje, Modruše; Mrkvište, Rusovo, Metla, Jelarje, Visočica, Pogledalo u Bunavačkoj drazi, Sv. Brdo. sl Te DP; , R. polyacanthus Gremli. Nikolino brdo kod Topuskog. R. eaesius LL. Samobor, Banija, Drežnik, Selce. Orlovac; Petrinja, Glina, Topusko, Opatovina; Crkvenoselo, Jarčepolje, Dubovac, Karlovac, Švarča P JONA ; : > Turan, Vukmanić, Budački, Krnjak: Gustilaz, Breze, Mošunje, Modruše, M. , 3 ) ČI , ? 2 Lisina. R. coryllifolius Sm. Samobor, Topusko; Ribnik, Dubovac, Kozjača, Vukmanić; Tršće. R. Gisellae Borb. Topusko. Fragaria L. F. viridis Dueh = F. collina Ehrh. Samobor, Domaslovac; Dubovac, Luščić, Mrzlopolje; Malo polje, Živi Bunari, Panas. F. vesca L. Samobor, Orlovac; Glina; Svetice, Paka, Završje, Stative, Jarče- polje, Maradin, Dubovac, Vinica, Slunj, Drežnik, Oštra; Stajnica, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Velo Tići, Mošunje, Zaborski, Kozjak jezero; Oštarija, Bunavačko polje. HF. mosehata Dueh. = FK. elatior Ehrh. Samobor kod piramide, Palačnik, Plješivica, Orlovae; Svetice, Završje, Kalvarija—Borel, Kozjača, Vinica, Slunj; Sovinica, Kozarac, Gašparci, Kozji vrh, Velo Tići, Breze, Banska vrata, Smolnik, Mošunje, Modruše, Stajnica, Žutalokva, Zaborski, Kozjak jezero, Lijeskovac —Priboj; Jelovac, Kuterevo, Bili Kuk, Rusovo, Budakovo brdo, Bačić Kuk, Metla, Jelarje, Bunavac; Panas kod Jablanca. Potentilla L. P. erecta(L.) Hampe = Tormentilla erecta L. Samobor, Anindol, Blaževo brdo, Orlovac, Selce; Glina, Petrova gora, Vrginmost; Ribnik, Paka, Mržljak, Prilišće, Završje, Luščić, Jama, Debela Glava, Turan, Vinica, Vukmanić; Bjelalasica, Javornik, Delnice, Gašparci, Bukevje, Mošunje, Šimunić selo, Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj ; Crni Padež, Bunavačko polje. P. Tommasiniana F. Sehltz. Žutalokva, Otočac, Perušić, lijubovo; Velo Tići, Martinščica, Novi, Sv. Mihovil, Velo Duplje. P. reptans IL. Samobor, Mrzljaki, Banija, Drežnik, Hrnetić, Selce, (Gradec, Orlovac; Hrastovica, Nikolino brdo; Levkušje, Zorkovac, Trg, Ozalj, Kamanje, Svetice, Knnić, Prilišće, Završje, Crkveno selo, Dubovac, Mostanje, Turan, Vinica, Vukmanić, Vojnić. Krnjak, Veljun, Slunj, Slušnica. Drežnik, Gen. stol, Zdenac, Josipdol, Kompolje, Otočac, Raduč; Tihovo gornje, Brod na Kupi, Jasenak, Drežnica. Plaški, Kozjak i Prošćansko jezero, Lijeskovac- Priboj; Kamenjak, Dolinci, Grižane, Crikvenica, Selce, Brdo, Novi, Žrnovnica i Dumboko kod Sv. Jurja, Jablanac. P. canescens Bess. Hrastovica, Kozjak kod Maljevea; Netretić, Kalvarija, Luščić— Jama. Barilović, Drežnik; Švica. P. argentea L. Hrvatsko selo, Nikolino brdo, Opatovina; Ozalj, Svetice, Planina, Rosopajnik, Mržljak. Ladešić draga, Prilišće. Završje, Maradin, Kalvarija, Dubovac, stari grad na Dubovcu, Luščić, Jama, Vinica, Gen. stol, Dubrave. Ogulin, Vukmanić, Drežnik, MOI Sb Bi g a- M -B-o) G. . semiargentea Borb. Senjska draga, ubrana 26. travnja 1893. »Ieh habe von dieser sehr kritisehen und auf den ersten Blick an P. calabra Ten. erinnernden Pflanze ein Stickehen dem Spezialisten Dr. 'Th. Wolff in Dresden gesandt, der mir Folgendes sehrieb : ,Ieh halte die Pflanze fiir eine der vielen Formen der Potentilla argen- tea X canescens, bei welcher wahrscheinlich P. argentea var. inca- nescens (0p.) und vielleicht P. caneseens t. lanuginosa betheiligt sind. Am niichsten kommt sie gewissen argentea X canescens Formen aus dem Unter- Wallis. Gegen eine reine canescens sprieht der sehr dichte etwas flockige Filz. Die Behaarungsverhiltnisse erinnern auftallend an die der Potentilla Mayeri Boiss aus Trans-Kaukasien, an_welehe aber in Kroatien wohl kaum gedacht werden kann“. — Ich (: Dr. Degen) zweifle nicht, dass sich diese Pflanze mit der von Otočac erwihnten_P. semiargentea Borbais. Akad. Ert. 1882. p. 9. (: sol. nom.) deckt. welehe wir nach diesen Exemplaren beschreiben wollen. Dr. Degen in litt.“ . pedata Nestl. = P. hirta L. Hrastovica; Stative, Vukmanić, Barilović, Slunj, Slušnica; Kuterevo, Kosa Kraj, Metla kod Oštarija; Ponsal, dolina Rječine kod Grohova, Selce, Sv. Lucija, Dumboko, Sv. Kuzam. Lišanj, Sv. Mihovil. Velo Duplje, Ledenice, Krasnica. Grabrova draga, Živi Bunari, Balenska i Jablanačka draga, Panas, Jablanac, Dušikrava, Baričević, Dolac kod Karlobaga. Tomljenović žalo, Barići groblje. . australis Kraš. Slunj, Slušnica, Drežnik, Škamnica, Rapajin klanae. Brlog, Otočac, Žutalokva; Plješivica veleb.. Jezera, Bilo, Kozjak, Alančić, Bili Kuk, Smrčevci; Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Kalvarija, Novi, Muroskva draga. . verna L. Samobor, Jaska, Plješivica; Dubovac, Slunjska brda, Mrzlopolje, Ogulin, Delnice, Lokve, Modruše. . glandulifera Kraš. Ogulin, Slunj. rupestris L. Mržljak, Novigrad, Maradin, Jelsa, Mrzlopolje, posvuda rijetka. . carniolica Kern. U dolini Rječine kod Lopače. . micrantha Rammond. Slunj, Škamnica, Otočac; Oštarija. Clusiana Jacq. Alaginac, Višerujna, Badanj, Buljina, Babino jezero, Babin i Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, Solila, kota 1746. Sv. Brdo. . caulescens L. Klek, Mali Klek 1. Morton. Geum L. urbanum LL. Samobor, Djedovac, Plješivica, Mrzljaki kod Draganića, Rječica, Orlovac; Glina, Topusko; Trg. Ozalj, Ribnik, Kunić, Završje, Crkvenoselo, Dubovac i stari grad, Zagrad, Rakovac, Turan, Slunj, Slušnica, Perušić; Banska vrata, Mošunje, Kozjak i Prošćansko jezero; Takalice; Novi, Dumboko kod Sv. Jurja, Jablanačka i Svatska draga, Vidovac, Konjsko. i rivale LL. Djedovac; Turković selo, Musulinski potok, Mladje, Prezid, M. Rajinae, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavae, sa Dryas L. D. octopetala Li. Kozjak, Ljubičko brdo, Babin i Vaganski vrh, Malovan, Kitaibelov vrh, kota 1658 i 1746 povrh Raduča, Sv. Brdo. Filipendula Adans. F. ulmaria (L) Maxim. = Spiraea Ulmaria li. Samobor, Selce, Orlovac, Topusko; Rosopajnik, Kunić, Ribnik, Jelsa, Dubovac, Debela Glava, Veljun, Slunj; Plaški, Prošćansko jezero. F. hexapetala Gilib. = Spiraea Filipendula L. Samobor, Orlovac, Selce, Drežnik; Hrastovica, Topusko; Kunić, Rosopajnik, Jakovci, Ladišić draga, Prilišće, Netretić, Završje, Brajakovo selo, Stative, Novigrad, Maradin, Sv. Doroteja, Vinica, Blagaj, Rakovica, Mrzlopolje, Josipdol, Ogulin ; Tihovo gornje, Velo Tići, Krasnica, Mošunje, Plaški, Kozjak jezero. Lijeskovae ; Švica, Krasno, Budakovo brdo, Velinac; Sv. Marko. Sv. Jakov Siljevica, Drivenik, Crikvenica, Karlobag, Konjsko. Alehemilla L. A. arvensis (L.) Scop. Nikolino brdo; Svetice, Kunić, Jelsa, Zagrad, Jama, Gen. stol, Slunj. A. vulgaris L var. suberenata Buser. Paleš povrh Sošici:; Vrbovsko, Bjelalasica, Begovo razdolje, Mrkopalj, Vugleš, Delnice, Dragomalj, Crnilug, V. Bukovnik, Risnjak, Čabar, Kavaliri, Kozji vrh, Banska vrata, Mošunje: Konačišta, Položina, Jelovac, Kučište, Snježnjak, Jezera. Bilo, M. Rajinae, Lubenovačka vrata, Kozjak, Alančić, Bili Kuk, Rusovo, Budakovo brdo: V. Popratnjak, Ponor, Crne grede, Oštarija, Jelarje, Visočica, Višerujna, Badanj, Štirovačka poljana, Babino jezero, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin, Bunavac, Sijaset, Solila. A. pratensis Schm. Medačka staza, Bunavačka staza. U herbaru pod gornjim imenom uložena, A. Hoppeana (Rehb.) D. T. var. velebitica Borb. Badanj planina, Babino jezero, Vaganski i Kitaibelov vrh, Malovan, Šegestin, Solila. Agrimonia L. A. eupatoria LL. Samobor, Banija, Drežnik, Hrnetić, Selce, Gradec; Opatovina, Ribnik, Završje, Jarčepolje, Novigrad. Kalvarija, Rakovac, Turan. Vukmanić, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac. Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica. Drežnik, Vaganac, Vijenac, Zvečij, Gen. stol, Zdenac, Perušić, Gospić, Medak; Radošević, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Milanovo jezero; Sv. Rok; Selce, Novi, Lopar, Jablanac, Dušikrava, Karlobag. Aremonia Neck. A. agrimonioides (L.) Neck. Samobor, Anindol, Palačnik, Sv. Gera; Slunj, Podmelnica; Sovinica, Kozarac, Vugleš. Delnice, Javornik dolina, Dragomalj, Lokve, V. Bukovnik, Kozji vrh, Velo Tići, Prosika, Mošunje; Konačišta, MEL Kučište. Jelovac, Položina, sve kod Krasna, Plješivica veleb., Kuterevo, Kozjak, Legčeva draga, Alančić, Smrčevei, Plješivica 1449, Rusovo, Ljubičko brdo, Oštarija, Višerujna, Badanj, Segestin, Sv. Brdo. Sanguisorba L. S. officinalis L. Močvarne livade pred Debelom Glavom pod Švarčom kraj Karlovca. S. muricata (Spach) Gremli = Poterium polygamum W. K. Samobor, Selce; Tešnjak; Prilišće, Ladišić draga, Završje, Stative, Tomašnica. Rakovac, Vinica, Barilović, Blagaj, Pavlovac, Sluuj, Rakovica, Lešće, Gen. stol, Zdenac, Ogulin, Janjče, Medak, Raduč; Delnice, Javornik, Lokve, Gerovo, Kavaliri, Kozji vrh, Čabar, Kuželj, Zebar, Krasnica, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Zaborski, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj; Vratnik. Krasno, Kuterevo, Švica, Mrkvište, Rusovo, Budakovo brdo, Visibaba 1158, Velinac, V. Bašača, Metla, Crne grede, Takalice; Trsat, Sv. Marko, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica. Crikvenica, Tribalj, Grižane, Kričina, Ugrini. Dumboko, Novi, Kalvarija. Sv. Kuzam, M. polje, Lišanj, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Ledenice, Povilje, M. draga, Žrnovnica i Sv. Jelena kod Senja. Senjska draga, Spasovac. Sv. Juraj, V. Grabovača i Rača draga, Dumboko, Lukovo ot., Lokva, Zagon, Starigrad, Živi Bunari, Balenska draga, Stinica, Jablanac, Klačenica, Cesarica, Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr., Barići groblje. Rosa L. R. arvensis Huds. = R. repens Seo p. Samobor oko piramide, Sv. Gera, Plješivica, Gradec, Orlovac; Nikolino brdo, Topusko. Opatovina. Vranovina ; Lipnik brdo, Rosopajnik, Planina. Mržljak, Netretić, Stative, Ozalj, Jelsa, Vinica, Veljun; Pečnik, Vrbovsko, Kom. Moravice. Prezid, Šimunić selo, Jesenice, Kozjak i Prošćansko jezero; Sv. Rok; Velo Duplje, Klačenica, Tatinja draga, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo. var. pilifolia Borb. Tešnjak (foliis parvis); Pečnik kod Ogulina. b) baldensis I. B. Keller. = R.baldensis Kern. Mostanje, Veljun, Gospić, Jasikovac; Tihovo gornje. Banska vrata, Kozjak jezero; Vratnik, Brušane. ' var. bibracteata Seringe. Vranovina kod Topuskog. R. sempervirens L. Ponsal kod Rijeke. R. gallica L. = R. austriaca Crtz. Mahično, Selce, Orlovac; Opatovina ; Levkušje, Ozalj, Svetice, Kunić, Planina, Ladešić draga, Netretić, Prilišće, : dio X Zi LEE : ske Brajakovo selo, Stative, Novigrad, Kalvarija, Luščić, Kozjača, Švarča, Vinica, Turan, Krnjak, Veljun, Rakovica, Sinac, Jasikovac ; Švica, var. leiophylla Borb. Topusko u Banovini. R. ferruginea Villars. Vratnik. R. rubrifolia Villars. Veloi Malo Tići, Banska vrata, Breze, Mošunje. var. glaueescens R. Keller = R. glaucescens Wulf. Lokve, Delnice, Anići, Smrčevci, Ljubičko brdo, Oštarija. R. . pomifera J. Hermann. var. resinosa R. Keller = R. resinosa Sternbg. b) umbratica Borb. Jelarje više Oštarija. . mollis Smith var. velebitica Borb. Rusovo. Lijubičko brdo. Metla, Jelarje. tomentosa Smith. M. Lisina kod Selišta, Kozjak jezero. var. subglobosa Carion = R. subglobosa Smith. U živici kod Brušana. var. cuspidata Godet. forma Karstiana Borb, Slunj uz Slunj- čicu, Švica. rubiginosa L. Nikolino brdo. mierantha Smith. Bralići kod Jablanca. var. pleiotricha Borb. Veljun, Ljubovo. var. polyacantha A. et G. = R. poljacantha Borb. Krnjak, Blagaj, Senj, Sv. Juraj, V. draga ot., Zagon, M. Ivanča i Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Vranjak+ draga, Cesarica, Drvišica, Konjsko. . agrestis Savi = R. sepium Thuill. Tešnjak. var. arvatica A, et G. = R arvatica Puget. Veljun. var, vinodora A. et G. = R. vinodora Kern. Oltari povrh Sv. Jurja. , . canina lu. Samobor, Jaska, Orlovac, Gradec, Selee; Vranovina; Dubovac, Švarča, Turan; M. lisina, Milanovo jezero; Švica, Kuterevo; Klada kod Jablanca. var. cladoleia (Rip). Hrastovica kod Petrinje. var. sphaerica (Gren). Topusko, Benkovo: vrelo, Opatovina, Vranovina; Jablanačka draga. var. fissidens Borb. Tešnjak; Ljubovo; Švica; pod Vranjkom kod Sv. Jurja. var. innocua (Rip.). Veljun. Kuterevo. var, Waisbeekeri (Borb.). Opatovina kod Topuskog. var. lutetiana Baker. = R. lutetiana Lam. Slavsko polje kod Vrginmosta. var. syntrichostyla A.et G. =R. syntrichostyla Rip. forma semibiserrata Borb. Ljubovo; Trnovac, Oštarija; Stinica. var, lasiostylis A. et G. = R. lasiostylis Borb. Ljubovo, Švica, Oltari. S \ var. glaucescens (Desv.) Jablanac. var. Touranginiana A. et G. = R. Touranginiana A. et G. —= RBR Touranginiana Desegl. et Rip. Blagaj. var. vinealis A. et G. = R. vinealis Rip. Veljun. var. dumalis Baker. > R. dumalis Becehst. Karlovac, Pavlovac. Ljubovo; Vratnik, Švica, Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, 40 > du. o e SRE I DEJA EKA var. glaucina Rip. Jablanačka draga. var. laxifolia A. et G. = R. laxifolia Borb. Drvišica. var. biserrata Baker. =R. biserrata Mćrat. Hrastovica, Tešnjak. var. podolica A. et G. = R. Podolica Tratt. Hrastovica, Veljun, Kozjak jezero. Vrhovine. var. oblonga A. et G. = R. oblonga Rip. et Desegl. Švica. var. scabrata Crćp. Vranovina stylis glabris. var. subhaplodonta Borb. Brušane 16. srpnja 1896. determinovao Dr. Borbis kao R. glabrata var. subhaplodonta Borbas. ,lIst wohl ein Schreibfehler statt scabrata Crćp (: unterseits driisige Canina:) auch mčehte ich diese Rose wegen der zusammengesetzten SŠerratur nicht fir subhaplodonta halten. Dr. Degen in sched.“ . dumetorum Thuill. var. uncinella A. et G. = R. uncinella Bess. Ljubovo. forma heterotricha Borb. Anići kod Krasna. . glauca Villars Brušane. var. pyroides Borb. Hrastovica kod Petrinje. var. complicata H. Braun. = R. complicata Gren, Hrastovica. gallica X canina R. Keller. var. Chaberti A, et G. E JRI Phe berti Desegl. Pavlovac kod Slunja. pendulina L. = R. alpina LL. Sv. Gera, Blaževo brdo; Lokve, Vel. Bukovnik, Mladje, Parg, Kozji vrh, izvor Čabranke, Banska vrata, Prosika, Mošunje, Smolnik, Modruše, Milanovo i Kozjak jezero; Oltari. Ljubičko brdo. var. laevis Seringe. Nad Klancem kod Alana. var. setosa R. Keller. Plješivica; Ogulin, Vrbovsko, Parg, Modruše, Takalice, Badanj povrh Medka. var. adenosepala Borb. Mrkvište kod Alana. var. atrichophylla Borb. Lubenovačka vrata, Kozjak, Nad Klancem, Smrčevci, Babino jezero. var. gentilis R. Keller = R. gentilis Sternbg. Klek, Vugleš, Delnice. Dragomalj, V. Bukovnik, Risnjak. Mladje, Breze. Smolnik, Mošunje ; Konačišta, Kučište, Jelovac, Oltari, M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Nad Klaneem. Smrčevci, Goljak, Bili Kuk; Plješivica 1449. Rusovo, Kiza, Alaginac, Metla, Jelarje, Badanj, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, kota 1658 više Raduča, Sv. Brdo; Krajkova draga kod Jablanca. var. ŠSternbergii H. Braun = R. affinis Sternbg. Alanči& kod Mana. var. Malyi R. Keller. = R. Malyi Kern. M. Rajinac, Ljubičko brdo, Badanj planina, kota 1658. lorma megalophylla Borb. M. Rajinae. var. adenoneura_ R. Keller = R. adenoneura Borb. Ljubičko brdo, Visočica, Štirovačka poljana, 91 R. pimpinellifolia L. = R. spinosissima LL. Klek, Breze, Smolnik, Mošunje; Položina i Meralovica kod Krasna, Metla kod Oštarija; Sušanj povrh Karlobaga. a) spinosa Neibr. Jelarje i Sladovača poviše istog. var. megalacantha Borb. Ljubovo; Velo Tići; Vratnik, Budakovo brdo, V. Bašača, Oštarija; Konjsko. ; R. arvensis X gallica.R. Keller. var. hybrida R. Keller = R. hybrida Sehleieher var. brachystylis Borb. Babić brdo kod Topuskog. Prunus L. P. spinosa L. Samobor, Plješivica, Gradec, Orlovac; Hrastovica. Glina, Topusko ; Ozalj, Kamanje spilja, Ribnik, Lipnik, Svetice, Mržljak, Kunić, Završje, Stative, Jarčepolje, Kalvarija, Dubovac, Luščić, Švarča, Turan, Vinica, Vnkmanić, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Maljevac, Slušnica, Rakovica, Drežnik, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Josipdol, Otočac, Medak ; Tihovo gornje, Grbalj, Kuželj, Breze, Mošunje, Jasenak. Drežnica, Modruše, Razvala, Jeze- rane, Brinje, Sabadska draga, Zaborski, Milanovo jezero, Ljeskovac-Priboj; Kosa Kraj: Drivenik. Pod Badanj, Kalvarija, Novi, Lišanj, Lopar, Velo Duplje, Muroskva draga, Žrnovnica kod Novog, Sv. Jelena kod Senja, Lukovo ot., Živi Bunari, Zavratnica, Jablanačka i Vranjak draga. Razlikuje se mnogo u lišću. : P. mahaleb L. Ljubovo; Zebar, vrh Briziea, Breze; Kiza, Takalice; Kantrida, Trsat, Martinščica, Kraljevica, Sv. Marko, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Tribalj, Blaškovići, Kamenjak, Grižane. Kričina, Ugrini, Brdo, Dumboko, Novi, Sv. Kuzam, Lišanj, Muroskva draga, Povilje, Žrnovnica, Senjska draga, Senj, Spasovac, Sv. Juraj, Lukovo ot., V. draga ot, G. Klada. Zagon, G. Starigrad, Starigrad, Balenska draga, Stinica, Jablanac, Klačenica, Jablanačka draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr. P. Cupaniana Guss. Velinac (u herbaru pod brojem 15.945 kao P. mahaleb uložena), po obavijesti Dra. Degena Bilješka : Šljiva P. domestica L., breskva P. persica (L.) Stokes, trešnja P. avium L., višnja P. cerasus LL, i badem (mandula) P. com- munis (L.) Arcang, goje se u različnim vrstama posvuda, a potonja osobito u hrv. Primorju. Leguminosae, Argyrolobium E. et Z. A. Linneanum Walp. = Cytisus argenteus Li. Trsat, Kraljevica mnogo, Grebišće povrh Sv. Jakova Šiljevice, Crikvenica, Sv. Mihovil kod Novog. Genista L. G. radiata (L) Seop. = Cytisus radiatus M. et K. Zurkovac i Jezera 4) p J i povrh Krasna, Mrkvište, Plješivica 1449, Šatorina. 92 (i. holopetala Fleiseh. =(Cytisus radiatusb)holopetalus Rehb. fil, Vrh Brizica povrh Grižana, rijetka. (r. sagittalis L. Sv. Gera; Kunić, Rosopajnik, Jakovci, Ladišić draga, Prilišće, Netretić, Završje. Brajakovo selo, Stative, Svetice, Jama, Vinica, Mrzlopolje, Lešće, Gen. stol, Ogulin, Gospić, Jasikovac, Slunj; Vrbovsko, Begovo razdolje, Mrkopalj. Ravnagora, Skrad, Zalesina, Delnice, Dragomalj, Lokve, Crni lug, V. Bukovnik, Vrhi, Čabar, izvor Čabranke. Bukevje, Marija Trošt, Tihovo g., Krasnica, Breze, Mošunje, Bršljanovica kod Zaborskog; Kuterevo, Jelovac, Smrčevci, Goljak, Šatorina, Rusovo, Budakovo brdo, Metla, Cfne grede, Sladovača više Jelarja, Visočica, Badanj, Bunavac, Sv. Brdo. LJ G. sericea Wulf. Zebar, Lučac povrh Grižana; Vratnik, Grabarje, Plješivica 1449, Rusovo, Velinac, Alaginae, Budakovo i Ljubičko brdo, Metla, V. Bašača, Mamutovac, Sladovača više Jelarja, Visočica; Martinščica, Senj, .Nehaj, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Grebišće, Pod Peći kod Bribira, Novi više Muroskve drage. GG. pilosa LL. Na Kapeli povrh Modruša; Vratnik, Oštra. G. januensis Viv. = G. triangularis Kit. = G. triquetra W. K. Na Stražniku kod Samobora; Sovinica, Klek; Crikvenica, Novi, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Muroskva draga, Povilje, Stinica u plantaži često. GG. tinetoria L. Babić brdo kod Topuskog, Tešnjak, Blatuša, Paunovac, Staro- selo, Petrova gora; Samobor, Plješivica, Selce, Orlovac; Ribnik, Lipnik, Završje, Stative, Brajakovo selo, Jelsa, Dubovac, Luščić, Jama, Ksaver, Debela Glava, Sv. Doroteja, Vinica mnogobrojna, Turan, Slunjska brda, Vukmanić; Gašparci, Turke, Zamost, Plešce, Žagari, Mandli. I var. latifolia Sehur. Kostanjevac; Kalvarija kod Karlovca. GG. pubescens Ling. Babić brdo kod Topuskog; Blagaj, Jasikovac; Velo i Malo Tići, Brizica, Krasniea, Breze; Krasno; Kantrida, Bakar, Sv. Marko. Kraljevica. Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Bribir, Dumboko, Sv. Lucija, Novi. Kalvarija, M. polje, Sv. Mihovil. forma latifolia Degen. Na Vratniku. G. germanica L. Vlahove drage i Otruševac kod Samobora; Blatuša, Paunovac u Benovini: Svetice, Paka, Kunić, Rosopajnik. Jakovci, Mržljak. Ladišić draga, Netretić, Brajakovo selo, Završje, Stative, Borel, Luščić, Kozjača, Sv. Doroteja, Vinica, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Mrzlopolje; Skrad. Tihovo g.. Mandli, Bukevje, Jasenak, Drežnica. var. heteracantha Neilr. = G. heteroacanthaSehloss. et Vukot. U šumici Jasikovac kod (Gospića. var. inermis Koch. Topusko; Vinica. var. subinermis Rouy et Froue. Glina; Ribnik, Lipnik brdo. Jama, Vukmanić, Vrbovsko, Mladje kod Gerova. Goesilvestris Scop. Ljubovo; Zebar, Velo Tići, Brizica, Lučac više Grižana, Krasnica, Breze povrh Novog; Oltari, Plješivica 1449, Velinace, V. Bašača, Mamutovac, Sladovača više Jelarja kod Oštarija: Trsat, Martinščica, Kraljevica, Sv. Marko, Dvorine, Sv. Jakov Šiljevica. Crikvenica, Pod Peći, Selee, Dum- boko, Sv. Lucija, Kalvarija, Novi, Sv. Mihovil, Muroskva draga, Povilje, Nehaj, Žrnovnica kod Sv. Jurja, Tomljenović žalo. var. areuata Koch. Zavratnica kod Jablanca. Laburnum Griseb. L. Alsehingeri K. Koch et Fint. = Cytisus Alsehingeri Vis. Na Velebitu uz dalmatinsku cestu više Sv. Roka. I. alpinum (Mill) Griseb. = Cytisus alpinus Mill. = C. angusti- folius Moeneh, Cabar, Parg, Prezid; Velo Tići; Alaginac. Visočica, Medačka staza, Deanović kuće kod Raduča, Vratolom u Bunavačkoj drazi zovu ga ,zanovjet, negnjila“: stabljika traje 10 godina. Cytisus l. C. scoparius (L) Lk. = Spartium scoparium LL. Rječicn; Kupjak, na oba mjesta mnogobrojan. Ć. nigricans L. Samobor, Anindol, Vrhovčak. Rijeka gornja kod Jaske, Plje- šivica; Petrinja, Topusko; Ribnik, Netretić, Mržljak, Završje, Svetice, Stative, Kalvarija, Dubovac, Vinica, Slunjska brda, Vukmanić, Blagaj, Slunj, Ogulin; Dumboko, Novi, Sv. Mihovil, Muroskva draga. var. sericeus Rochel. Kraljevića. var. australis Kerner. Trbušnjak 360 povrh Senja. C. spinescens Presl. b) ciliatus Koch. Jablanac oko ruševine starog grada, u Zavratnici dosta lijepi i nenagriženi primjerci cum lloribus et fruetibus. (€. supinus L. Samobor, Rijeka gornja, Plješivica; Ozalj, Planina, Jakovci, Ladišić draga, Završje, Svetice, Tomašnica. Kalvarija, Luščić, Kozjača, Debela Glava, Mrzlopolje, Dugaresa, Turan, Vinica. C. capitatus Jaeq. Stražnik. Plješivica: Petrinja, Hrvatsko selo, Nikolino brdo, Opatovina, Petrova gora; Ribnik, Kalvarija, Zdihovae, Kozjača, Vukmanić. Budački, Jasikovae; Delnice. Tihovo g, Velo i Malo Tići Breze, Mošunje. (. hirsutus L. Oštre 1. Morton, Stražnik, Oštra; Sovinica. Klek; Zurkovae ; Kantrida, Grohovo, Martinščica, Novi, Sv. Mihovil, Muroskva draga. Ononis l. O. columnae All. = 0. suboeculta Vill. Kraljevica, Crikvenica, Selce, Dumboko, Sv. Lucija, Sv. Kuzam. Novi, Muroskva draga, Povilje, Sv. Jelena kod Senja, Stinica luka. Jablanac i Jablanačka draga. 0. reclinata L. Dumboko, Novi, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Stinica, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica. O4 0. U. M. M. M. hireina Jacq. Samobor. Selce, Orlovac mnogo, Banija, Gradec mnogo: Borel mnogo, Dubovac, Kalvarija i Luščić kod Karlovca. Iloribus albis. Jelsa nedaleko Karlovca, spinosa L. Samobor, Vrhovčak, Banija. Drežnik. Selce; Petrinja. Glina. Topusko: Prilišće. Brajakovo selo i brdo. Završje, Jarčepolje. Novigrad, Dubovac, Gažansko polje. Švarča. Turan. Vinica. Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović. Vojnić. Blagaj. Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica. Drežnik, Zvečaj, Gen. stol. Zdenac, Košare. Munjava, Otočac. Lešće, Janjče, Perušić. Gospić. Medak. Raduč; Modruše, Razvala, Jezerane, Križpolje. Brinje. Prokike, Žutalokva, Krasnica, Mošunje, Sabadska draga; Takalice, Sv. Rok: Drivenik, Tribalj, Antovo. Blaškovići, Belgrad. Grižane. Pod Badanj. Velo polje. Ledenice. floribus albis. Veljun (više komada), Zvečaj. b) foetens Wohlfarth = 0. foetens All. Topusko. . antiquorum li. var. confusa A. et G. Takalice, Novi. forma albiflora Freyn. Na Vratniku. repens LL. var. mitis A. et G. = 0. mitis Gmel. Ribnik, Mrzlopolje. Trigonella L. monspeliaca L. Kraljevica, Lišanj, Muroskva i Balenska draga, Jablanac, Klačenica, Cesarica, Devčić draga. corniculata L. Trsat, Kraljevica, Bribir, Spasovac, Stinica, Jablanac, Klače- nica, Jablanačka draga, Cesarica, Karlobag plantaža, Lukovo Šugarje f. zgr. Medicago L. prostrata Jaeq. Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Grižane, Dumboko, Sv. Lucija, Sv. Kuzam, Kalvarija, Novi, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Povilje, Žrnovnica, Kozica, Sv. Jelena, Nehaj, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Lukovo ot., Živi Bunari, Balenska draga, Panas, Jablanac plantaža, Klačenica, Bačić, Lukovo Šugarje f. zgr. var. erecta (Winterl.). Trsat, Kraljevica, Blaškovići. Belgrad, Dumboko, Lopar, Spasovac, Oltari povrh Sv. Jurja. sativa L. Samobor, Plješivica, Hrnetić, Selce, Banija; Kunić, Crkvenoselo, Gažansko polje, Vukmanić, Slunj; Ugrini, Dumboko, Lopar, Sv. Mihovil, Muroskva, Grabrova i Senjska draga, Nehaj, Sv. Juraj, Lukovo ot., Jablanac; posvuda podivljala, inače sije se radi krme. floribus variegatis cvjetovi bjelkastomodri na Gažanskom polju kod Karlovea. falcata L. Samobor, Banija, Selce. Gradec, Hrnetić, Drežnik; Završje, Crkvenoselo, Jarčepolje, Novigrad, Švarča, Mostanje, M. Švarča, Turan, Slunjska brda, Tušilović. Krnjak, Blagaj, Slušnica, Rakovica, Koranski lug, Mrzlopolje, Zdenac, Kompolje, Otočac, Gospić, Raduč; Razvala, Jezerane, šrinje, Prokike, Žutalokva, Krasnica, Mošunje, Radošević, Plaški. Zaborski, 095 M. Lisina kod Selišta; Alan, V. Bašača: Sv. Jakov Šiljevica, Drivenik, Antovo, Blaškovići, Belgrad, Grižane. Kamenjak. Selce, Brdo, Dumboko, Sv. Kuzam, Malo polje. Lopar. M. lupulina L. Slanidol, Stražnik, Paleš, Plješivica, Hrnetić, Drežnik, Gradec; M. M. M. M. Topusko; Svetice. Kamanje spilja, Ribnik, Rosopajnik, Prilišće. Stative, Crkvenoselo, Dubovac. Gažansko polje, Luščić, Krnjak, Slunj, Zvečaj. Raduč; Vučinić brdo, Delnice, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žuta- lokva, Drežnica; Budakovo brdo; Kantrida, Kraljevica, Šmrika, Crikvenica, Drivenik, Grižane, Kričina, Brdo, Novi, M. polje, Lišanj, Sv. Mihovil, Povilje, Žrnovnica kod Novog. Sv. Jelena kod Senja, Sv. Juraj, Školj sv. Jurja, Rača i V. draga ot., Lukovo ot., Zagon, Bačvica, Dolac kod Karlobaga, Tatinja i Tamnička draga. orbicularis (L.) All. Trsat, Novi, Sv. Lucija, M. polje, Lišanj, V. Grabo- vača draga, Sv. Juraj, Lukovo ot., Jablanac, Klačenica. Bačić, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., Devčić draga. b) pilosa Benth. Sv. Juraj. . rigidula (L) Desr. = M. Gerardi W. K. Crikvenica, Sv. Jelena, Novi, M. polje, Lišanj, Muroskva i Grabrova draga, Senj. Senjska i V. Grabovača draga, Spasovac, Sv. Juraj, Lukovo ot., Živi Bunari, Balenska i Jablanačka draga. Jablanac, Klačenica, Cesarica, Bačić, Bojna draga, Ribarica, Karlobag. Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo. Tamnička draga. arabica (L.) Huds. = M. maculata Willd. Selce. Malo polje kod Novog. minima (L.) Bartal. Barilović; Kosa Kraj; Kantrida, Trsat, Vežica. Martin- ščica, Bakar, Kraljevica, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica, Bribir, Ugrini, Selee, Novi, Lišanj, Sv. Martin, Senjska draga, Senj, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Dumboko, Lukovo ot., Starigrad, Rogić, Balinska i Balenska draga, Živi Bunari, Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Zavratnica, Bari- čević, Dušikrava, Cesarica, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović, žalo, Tamnička draga, Trstenica. var. mollissima (Spreng.) Koch. Spasovac. X var. longiseta DC. Šmrika, Crikvenica, Ugrini, Novi, Sv. Kuzam, M. polje, Lišanj, Sv. Mihovil, Muroskva i Grabrova draga, Sv. Juraj, Žrnovnica, Jablanac, Dušikrava, Vranjak draga, Karlobag, Drvišica, hispida Gartn. = M. apiculata Willd. Novi, rijetka. Melilotus Adans. albus Desr. Samobor, Hrnetić, Banija; Topusko; Borel, Dubovac. stari grad na Dubovcu, kod Luščića do streljane_ mnogobrojna, Mostanje; Dumboko, Novi, Lopar, Skolj sv. Jurja, Klačenica. italieus (1) Lam. Kraljevica, Bribir, Lopar. . altissimus Thuill Samobor, Anindol, Hrnetić, Dubovac, Gažansko polje uz Kupu. officinalis (L.) Lam. Stražnik, Vrhovčak, Banija, Gradec; Tešnjak; Netretić, Završje, Dubovac stari grad, Turan, Slunjska brda, Tušilović, Vojnić, Veljun, 96 I m rm TD. ME Slunj, Broćanac, Drežnik, Rakovica, Zvečaj, Gen. stol, Lešće kod Otočca, Perušić, Gospić, Medak, Raduč; Krasnica, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Žutalokva, Radošević, Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Takalice, Visočica, Sv. Rok; Kantrida, Bakar, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica. Tribalj, Blaškovići, (Grižane, Kamenjak, Kričina, Selce, Novi, Lušanj, Sv. Marin, Lopar, Grabrova draga, Sv. Jelena, Senj, V. Grabovača i Rača draga, Sv, Juraj, Lukovo ot., Stinica, Jablanac, Klačenica, Luke, Bačić, Karlobag, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr. Trifolium L. subterraneum 1. Jablanac u jednom vrtu, dosta rijetka. rubens L. Paleš i Japnenik povrh Sošic4; Drežnik, Modruše, Jezerane, Zaborski, Selište na podnožju M. Lisine; Oltari, Takalice; Kantrida, Trsat, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Dumboko, Sv. Kuzam i Sv. Mihovil kod Novog, Muroskva draga, Karlobag. lappaceum LL. Dumboko, Sv. Lucija, Kalvarija, Lišanj, Sv. Mihovil, Muroskva draga, Lukovo Šugarje f. zgr. alpestre IL. Jaska, Plješivica; Crkveno selo, Maradin, Kalvarija, Ljubovo; Zebar, Velo Tići, Krasnica, Mošunje, M. Lisina; Kuterevo, Rusovo, Buda- kovo brdo, Velinac, Alaginac, Metla, Sladovača više Jelarja, Kitaibelov vrh, Bunavac, Sv. Brdo, Sv. Rok. medium Huds. Rijeka g., Plješivica, Orlovac; Tešnjak, Topusko, Vranovina; Ozalj, Ribnik, Lipnik brdo, Završje, Stative, Borel, Luščić-Jama, Vinica. pallidum W. K. Lišanj, Novi, Sv. Mihovil, Muroskva draga. pratense L. Samobor, Stražnik, Paleš, Plješivica, Hrnetić, Drežnik, Selce, Banija, Gradec, Orlovac; Tešnjak, Glina, Topusko; Prilišće, Paka, Kunić, Završje, Stative, Dubovac, Mostanje, Vinica, Turan, Vukmanić, Tušilović, Veljun, Blagaj, Slušnica, Rakovica, Lešće, Gen. stol, Zdenac, Josipdol, Janjče ; Skrad, Delnice, Marija Trošt, Kavaliri, Velo i Malo Tići, Mošunje, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Zahorski, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Kantrida, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Kamenjak, Grižane; Belgrad, Blaškovići, Selce, Novi, M. polje, Velo Duplje, Povilje, M. draga, Sv. Jelena kod Senja, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Rača draga, Zagon. var. pilosum Heuff. Kozjak, Šatorina, Visočica, Višerujna, Babin i Vaganski vrh, Malovan, Kitaibelov vrh, Bunavae, Sijaset, ochroleucum Huds. Karlovac kod Luščića, Vinica; Zaborski, Prošćansko jezero; Drivenik, Dumboko. Sv. Mihovil, Muroskva draga, Karlobag. pannonicum lu Sv. Gera, Paleš i Blaževo brdo povrh Sošica. scabrum I Kalvarija kod Karlovca; M. Lisina- nad selištem; Kantrida, Trsat, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika. Smokovo. Sv. Jelena, Crikvenica, Selce, Brdo, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, Lišanj, školj Sv. Marina, Sv. Mihovil, Muroskva draga, Povilje. Senj, Spasovac, V, Grabovača draga, Sv. Juraj, 97 Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., Starigrad, Rogić, Balenska i Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Cesarica, Vranjak i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., Tamnička draga. T. angustifolium L. Smokovo, Crikvenica, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, Lišanj, Lopar, Sv. Mihovil. Muroskva i Grabrova draga, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica, Bačić, Karlobag, Vidovac. T. arvense L. Samobor, Banija, Drežnik; Topusko; Ribnik, Kalvarija, stari grad na Dubovcu, Gažansko polje, Vinica, Turan, Vukmanić, Krnjak, Blagaj, Slunj, Slušnica, Koranski lug; Mrzlopolje, Zdenac, Raduč; Marija Trošt, Prošćansko jezero; Oštarija; Dolac kod Crikvenice, Selce, Dumboko, Lopar, Muroskva draga, Dumobo i Žrnovnica, kod Sv. Jurja, Karlobag. T. stellatum li. Žrnovnica kod Sv. Jurja. T. inearnatum 1. Drežnik, Selce; Jelsa, Karlovac, Rakovae, svuda pojedince ; Lišanj, Sv. Mihovil, Muroskva i Grabrova draga. T, Molinieri Balb. Stari grad na Dubovcu; Sv. Jelena, Drivenik, Novi, M. Polje, Kalvarija, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, G. Klada, Panas, Jablanac, Bačić, Lukovo Šugarje f. zgr. T. fragiferum L. Samobor, Drežnik, Banija, Selee; Topusko; Ribnik, Lipnik ; Dubovac, Luščić, Rakovac, Mostanje, Vinica, Turan, Tušilović, Veljun, Rako- vica; Crikvenica, Novi, Lišanj, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, M. draga, Sv. Jelena kod Senja, Panas, Cesarica, Karlobag. T. suffocatum M. Biškupica draga, Panas, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica, Karlobag, Dražica. T. montanum L. Lovnik, Kladje, Djedovac; Stative, Crkveno i Brajakovo selo, Prilišće, Vinica, Lešće, Gen. stol; Begovo razdolje, Mrkopalj, Kozarac, Delnice, Dragomalj, Lokve, Čabar, Kavaliri, Velo i Malo Tići, Breze, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Kozjak jezero; Jezero povrh Krasna, 'Rusovo, Budakovo brdo, Velinac, V. Bašača, Oštarija, Bunavačko polje; Kantrida, Trsat, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, S. Jelena, Drivenik, Panas kod Jablanca, T. repens I Samobor. Plješivica, Selee, Gradec, Orlovac, Banija. Drežnik, Hrnetić; Glina, Topusko; Trg, Ozalj, Kamanje, Ribnik, Svetice, Paka, Kunić, Planina, Mržljak, Završje. Stative, Brajakovo i Crkveno selo, Jarčepolje, Dubovac, Luščić, Švarča (zovu ju ,kopikonj“), Vinica, Turan, Vukmanić, Tušilović, Veljun, Rakovica. Gen. stol, Lešće kod Otočca, Janjče, Raduč; Breze, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Drežnica, Plaški, Zaborski, Milanovo, Kozjak i Prošćansko jezero, Bukevje kod Čabra; Jezera povrh Krasna, Alan, Vaganski i Kitaibelov vrh, Sijaset; Kraljevica, Crikvenica, Kamenjak, Blaškovići, Belgrad, (Grižane. Brdo. Sv, Lucija, Lišanj, Velo Duplje, Muroskva draga, Povilje. Rača draga. Dumboko, Lukovo ot., Zagon, G. Klada, Biškupica, Panas, Tamnička draga. T. hybridum I. Debela Glava kod Švarče, Kozjak jezero. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. 1 98 4K H H di] A. A. A. A. campestre Sehreb. Samobor, Selce, Orlovac; Glina, Topusko, Petrova gora; Levkušje, Zorkovac, Trg, Ribnik, Lipnik brdo, Svetice, Kunić, Prilišće, Završje, Crkveno selo, Jarčepolje, Novigrad, Zdihovac, Vukmanić, Slušnica, Lešće, Gen. stol, Zdenac, Lešće kod Otočca, Medak, Gašparci, Grbalj, Kuželj, Žagari, Mandli, Krasnica Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Šimunić selo, Plaški, Kozjak jezero; Vratnik, Kosa Kraj; Rijeka, Trsat, Kraljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Grižane, Bribir, Selee, Dnmboko, M. polje, Lišanj, Velo Duplje, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, Kozica, Sv. Jelena, Spasovac, Sv. Juraj, Školj Sv. Jurja, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., Zagon, (4. Klada. G. Starigrad, Balinska draga, Starigrad, Živi Bunari, Stinica, Biškupica, Jablanac, Jablanačka i Vranjak draga, Klačenica, Baričević, Dušikrava, Bačvica, Cesarica, Bojna i Tatinja draga, Bačić, Ribarica, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr; V.1 Tamnička draga, Trstenica. .Btrepens, Crtz. = T. agrarium L = T. aureum Poll. Ribnik, Lipnik brdo; Kozjak jezero; Bačić kuk, Rusovo, Crne grede. patens Sehreb= Medak; Lišanj kod Novog. dubium Sibth.= T. minus Sm. Samobor; Topusko; Gen. stol. filiforme L. Sokolović brdo kod Samobora; Karlovac. Anthyllis L. Jacquini Kern. Klek; Kiza, Ljubičko brdo, Sladovača više Jelarja, Badanj planina, Buljina, Kitaibelov vrh, kota 1746, Sv. Brdo. var. atropurpurea Sehloss. et Vukot. Breze povrh Novog, Fran- cikovac; Alančić, Goljak, Plješivica 1449, Šatorina, Rusovo, Budakovo brdo, Velinac, V, Bašača, Ljubičko brdo, Sladovača više Jelarja, Visočica, Višerujna, kota 1658 povrh Raduča. . aurea Vis. var. velebitica Deg. Sv. Brdo ubrana 6. kolovoza 1896. polyphylla Kit. Sv. Gera; Blaškovići, Jablanac na ,njivama“, Karlobag plantaža. vulneraria LL. Lovnik, Slanidol, Vrhovčak, Plješivica; Kunić, Jakovci, Ladešić draga, Prilišće, Netretić, Brajakovo selo, Stative, Rakovac, Mekušje, Mostanje, Blagaj, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Gen. stol, Dubrave, Ljubovo ; Soviniea, Vrbovsko, Vučinić brdo, Begovo razdolje, Mrkopalj, Vugleš, Zalesina, Skrad, Delnice, Gustilaz, Gašparci, Vrhi, izvor Čabranke, Kavaliri, Krasnica, Breze, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike. Žutalokva, Šimunić selo, Zaborski, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovae- Priboj; Oštarija; Šmrika, Crikvenica, Sv. Mihovil, Ledenice, Novi, Muroskva i Grabrova draga, A. vulgaris (Koch.) Kern. Vratnik ; Martinščica, Klačenica. A. alpestris Rehb. Klek, Risnjak; Plješivica veleb., Jezera i Jelovac kod Krasna, M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Alančić, Alan, Smrčevci, Goljak, Šatorina, Visočica, Višerujna, Badanj, Babin i Kitaibelov vrh, Šegestin, Malovan, Bunavac, Sijaset, kota 1746 do Sv. Brda. 99 A. rubicunda Wender. = A. Dillenii Sehult. Trbušnjak, Bili Kuk, Rusovo, Ljubičko brdo, Metla, Oštarija, Jelarje; Kraljevica, Sv. Marko, Panas, Jablanac, Baričević, Dušikrava. A. tricolor Vukot. Vugleš, Zalesina, Delnice, Dragomalj, Lokve, V. Bukovnik, Velo i Malo Tići, Krasnica, Banska vrata, Mošunje; Rusovo; Kantrida, Trsat, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Blaškovići, Belgrad, Grižane, M. polje, Sv. Kuzam, Novi, Ledenice, Povilje, Stinica, Jablanačka draga, Jablanac. A.illyrica Beck. Trbušnjak; Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Grižane, Kričina, Selce, Brdo, Dumboko, Sv. Lucija, Kalvarija, Sv. Kuzam, M. polje, Novi, Lišanj, Sv. Mihovil, Velo Duplje, V. Grabovača draga, Povilje, Muroskva i Grabrova draga, Lukovo ot, Jablanac, Klačenica, Jablanačka draga. A, Weldeniana Rehb. = A. adriatica Beck. Rusovo, Jablanac. Securigera DC. S. securidaca (L) Deg. et Dčrfler = S. Coronilla DC. Crikvenica, Balenska draga, Panas, Jablanac, Jablanačka draga, Drvišica kod Karlobaga. Doryenium Adans. D. germanicum (Gmel.) Rony. =D. suffruticosum (Vill.) Autor. germ. Samobor, Vrhovčak, Rijeka gornja, Plješivica; Tešnjak; Kamanje, Ribnik, Kunić, Rosopajnik, Prilišće, Završje, Stative, Jarčepolje, Novigrad, Kalvarija, Borel, Turan, Vinica, Slunjska brda, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Koranski lug, Zvečaj, Gen. stol, Dubrave, Potok, Zdenac, Košare, Munjava, Rapajin klanac, Janjče, Gospić, Raduč, Ljubovo; Klek, Tihovo gornje, Prezid, Zebar, Brizica, Krasnica, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Radošević, Šimunić selo, Jesenice, M. Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero; Vratnik, Krasno, Visibaba kod Alana, Velinac, V. Bašača, Lijubičko brdo, Metla, Takalice, Sladovača više Jelarja, Visočica, Višerujna, Sv. Brdo, Sv. Rok; Martinščica, Sv. Marko, Kraljevica, Šmrika, Dvorine, Sv. Jakov Šilje- vica, Crikvenica, Drivenik, Antovo, Blaškovići, Grižane, Kamenjak, Kričina, Selce, Dumboko, V. Duplje, Muroskva draga, Povilje, Ledenice, Sv. Jelena kod Senja, Nehaj, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Jablanac, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr., Barići groblje. Lotus L. L. edulis LL. Stinica luka, ubrana 19. travnja 1913, rijetka. L. uliginosus Sehrk. Samoborsko polje, Orlovac, Selee; Topusko; Jelsa, Luščić, Turan, Vence, Vukmanić. L. corniculatus LL. Samobor, Vrhovčak, Plješivica, Blaževo brdo, Gradee, Banija, Hrnetić; Glina, Topusko, Petrova gora; Ribnik, Svetice, Paka, Kunić, Mržljak, Prilišće, Završje, Stative, Crkveno selo, Jarčepolje, Luščić, Kozjača, 100 Udbinja kod Karlovca, gdje zovu ovu bilinu ,zlatorožica“, Turan, Vinica, Tušilović, Krnjak, Veljun, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Rakovica, Vaganac, Zvečaj, Lešće, Gen. stol, Zdenac, Košare, Josipdol, Janjče, Gospić, Medak; Vugleš, Lokve, Tihovo gornje, Homer, Marija Trošt, Kuželj, Mandli, Bukevje, Parg, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Drežnica, Zaborski, M. Lisina, Milanovo i Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj ; Jezera povrh Krasna, Takalice, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin; Novi, Lišanj, | Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Lukovo ot, Zagon, G. Starigrad, Živi Bunari, Balenska i Jablanačka draga, Stinica, Panas, Klačenica, Baričević, Dušikrava, Cesarica, Bojna draga, Bačić, Ribarica, Lukovo Šugarje f. zgr., Barići. b) ciliatus Koch. Stražnik, Samobor, Hajdovčak; Vranovina, Petrova gora; Kunić, Završje, Jama, Vukmanić; Vujnović brdo, Zalesina, Delnice, Dragomalj, Lokve, V, Bukovnik, Risnjak, Velo Tići, Banska vrata, Mošunje ; Kuterevo, Lubenovačka vrata, Kozjak, Kosa Kraj, Alančić, Alan, Budakovo i Ljubičko brdo, Metla, Crne grede, V. Bašača, Sladovača više Jelarja, Visočica; Kraljevica, Sv. Marko, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Grižane, Selce, Dumboko, Sv. Kuzam, M. polje, Novi, Lišanj, Sv. Mihovil, Velo | Duplje, Muroskva i M. draga, Povilje, Žrnovnica kod Novog, Spasovae, Balenska draga, Panas, Jablanac, Klačenica, Cesarica, Karlobag plantaža, Drvišica, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo. g. hirsutus Koch = L. pilosus Jord. Kosa Kraj, Alančić, Rusovo, Ljubičko brdo; Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Selce, Dumboko, Novi, Sv. Mihovil, Muroskva i Senjska draga. var. tenuifolius L. = L. tenuis Kit. Nikolino brdo; Sv. Juraj, Rača draga. Galega L. G. officinalis L. Samobor, Krašić, Hrnetić, Drežnik, Selce, Orlovac; Glina, Topusko; Ribnik, Dubovac, Gažansko polje, Mostanje, Kamensko, Turan, Vukmanić, Trebinja. Robinia L. R. pseudacia L. Samobor, Plješivica, Selce, Rječica; Glina, Topusko; Planina, | Mržljak, Netretić, Brajakovo selo, Stative, Crkveno selo, Karlovac, Slunj, Gen. stol, Raduč; Brod na Kupi, Drivenik, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Novi, Lišanj, Klačenica, većim dijelom podivljala. Colutea L. C. arborescens LL. Ljubovo; Modruše; Vratnik; Školj sv. Marka, Šmrika, Sv. Jelena, Grižane, Antovo, Ugrini, Pod Peći, Crikvenica, Dolac, Selce, Dumboko, Sv. Kuzam, M. polje, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Lišanj, Grabrova draga, Žrnovnica kod Novog, Živi Bunari, Jablanac, Jablanačka i Tatinja draga, Klačenica, Jezero povrh Jablanca, Drvišica. 101 Astragalus L. . Muelleri Stend. et Hocehst. = A. argenteus Bert. Školj sv. Marka, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Grebišće povrh sv. Jakova Šiljevice, Senjska draga, Nehaj, Spasovac, uz more niže Vranjka kod sv. Jurja. . carniolicus Kern. Ovu sam bilinu našao prvi put na tjemenici Brusnića povrh Udbine u Plješivičkom gorju u manjem broju, a dne 29. lipnja 1914. kod Krasnice i Breza više Novog u velikoj množini, i nova je za hrv. floru. . glyeyphyllos L. Samobor i oko piramide, Plješivica, Reštovo, Kostanjevac; Nikolino brdo, Opatovina; Ozalj, Ribnik, Kunić; Kalvarija, Dubovac, Vinica, Mrzlopolje, Jasikovae; Delnice, Bršljanovica, M. Lisina, Kozjak jezero; Bili Kuk, Budakovo brdo, Takalice, u bunavačkoj drazi kod Pogledala. . depressus L. Vispoljana Struge između Badnja i Višerujne. .illyricus Bernh. = A. inceurvus Rehb. Školj sv. Marka, Novi, Povilje, Muroskva i M. draga, Spasovac, Vranjak kod sv. Jurja, Stinica, Biškupica, Jablanac ruševina, Klačenica. Oxytropis DC. . campestris (L.) DC. ssp. dinarica Murb. Alančić, Plješivica 1449, Šatorina, Visočica, Badanj, Babin vrh, Malovan, Solila, kota 1658 i 1746, Sr. Brdo. _ Scorpiurus L. . subvillosus L. Dumboko i Sv. Nikola kod Novog, Lukovo Šugarje, Tomljenović žalo. Coronilla L. . emeroides Boiss. = C. Emerus autor. croat. non L. Krasnica; Kantrida, Trsat, Martinščica, Sv. Marko, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Antovo, Grižane, Kričina, Ugrini, Pod Peći, Dumboko, Kalvarija, Novi, Lopar, Sv. Mihovil, M. polje, Sv. Kuzam, Lišinj, Povilje, Žrnovnica kod Novog, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Lukovo ot., Zagon, Stinica i Balenska draga, Stinica, Panas, Jablanac, Jablanačka i Krajkova draga, Dušikrava, Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, . scorpioides(L) Koch. = Arthrolobium scorpioides D.C. Kantrida, Tr.at, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Sv, Jelena, Crikvenica, Tribalj, Grižane, Selce, Dumboko, Novi, Lišanj, Sv. Mihovil, Muroskva draga, Povilje, Senj, Nehaj, V. Grabovača draga, Stinica, Balenska i Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Karlobag plantaža, Vido.ac, Tomljenović žalo. . vaginalis Lam. Klek, Vugleš; Smrčevci, Plješivica 1449, L ubičko brdo, Sladovača više Jelarja, Visočica, Višerujna, Badanj, Kitaibelov vrh. . coronata L. = C. montana Riv. Kozjak jezer.; Takalice; Bakar uz novu cestu na Sv. Kuzam mnogobrojna. . eretica L. Crikvenica, Balenska i Jablanačka draga, Panas, Jablanac, Klačenica, Zavratnica, Karlobag, Drvišica, Tomljenović žalo, C, varia L. Samobor, Stražnik, Klanac kod Sošica, Plješivica, Banija, Drežnik, ' Selce; Nikolino brdo, Vranovina; Ozalj, Turbanci kod Ribnika, Kunić, Netretić, Završje, Stative, Jarčepolje, Novigrad, Dubovac, Gažansko polje, Rakovac, M. Švarča, Slunjska brda, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Vaganac, Dugaresa, Gen. stol, Dubrave, Potok, Zdenac, Košare, Skradnik, Josipdol, Kompolje, Perušić, Medak, Raduč; Krasnica, Breze, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Sabadska draga, Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero; Vratnik, Smrčevci, Ljubičko brdo, Taka- | lice, Sv. Rok; Šmrika, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Kamenjak, Blaškovići, Grižane, Kričina, Štale, Bribir, Sv. Lucija, Sv. Kuzam, Novi, Muroskva draga, Lukovo ot., Svatska draga, Karlobag, Konjsko. floribus albis. Kričina kod Bribira. Hippocrepis L. H. comosa LL. Stražnik; Kunić, Rosopajnik, Planina, Mržljak, Prilišće, Braja- kovo selo, Novigrad, Maradin; Klek, Kozarac, Skrad, Delnice, Draco Lokve, izvor Čabranke, Kavlii Kozji vrh, Velo Tići, Krasniea, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Razvala, Janici Brinje, Prokike Žutalokva, Šimunić selo, Kozjak i Prošćansko jena Vratnik, Alančić, Plješivica 1449, Sladovača više Jelarja, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin, kota 1658; Martinščica, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Drivenik, Tribalj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Selce, Dumboko, Sv. Lucija, Kalvarija, Novi, Povilje, Muroskva i M. He Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Lukovo ot., Živi Bunari, Stinica, Panas, Balenska | i Jablanačka draga, Jablanac, Karlošuk plantaža, Drvišica, Barići groblje, Tamnička draga. H. unisiligua L. Stinica, Jablanac, Jablanačka draga, Klačenica. Onobrychis Hill. O. viciaefolia Seop. = 0. sativa Lam. Stražnik, Selce, Orlovac; Delnice; Pod Badanj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Velo Duplje, Grabrova draga, Rogić povrh Starigrada, Stinica luka. ' O. arenaria Ser. b) Tommasinii Pospieh = 0. Tommasinii Jord. Ljubovo; Kantrida, Kraljevica, Šmrika, Crikvenica, Novi, Sv. Mihovil, Velo Duplje. Vicia l. V. dumetorum LL. Samobor, oko piramide, Ludvić, Orlovac; Turbanci kod Ribnika, Dubovac, Kozjača, Vinica. V. hirsuta (L) Gray. = Ervum hirsutum I Babić brdo, Vranovina; Kalvarija, stari grad na Dubovcu, Rakovac, Ozalj; Delnice; Kantrida, Mar- tinščica, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Orikvenica, Tribalj, Grabrova draga, Jablanac, Drvišica. V, tetrasperma (L) Mneh. = Ervum tetraspermum LL. Slapnicw Samobor, Orlovac; Topusko; Zagrad, Luščić, Vinica. 103 . gracilis Lois = Ervum gracile DC. Lukovo Šugarje f. zgr. . dasycarpa Ten. = V. varia Host. Žrnovnica kod Sv. Jurja, Karlobag. . glabrescens (Koch) Heimerl = V. villosa Roth. var. glabres- cens Koch. Kozjak jezero, Jezera povrh Krasna. . tenuifolia Roth. Crkvenoselo, Ribnik, Zagrad kod Karlovca; Oštarija, Bunavačko polje. . cassubica L. Samobor, Stražnik ; Prilišće, Borel, Kalvarija, Zagrad, Strmac, Vinica. . cracca LL. Samobor, Otruševac, Pokupje, Hrnetić, Drežnik, Selce, Gradeo ; Topusko, Opatovina, Vranovina; Ribnik, Rosopajnik, Jakovci, Ladešić draga, Netretić, Završje, Crkveno selo, Jarčepolje, Novigrad, Gažansko polje, Ksaver, Turan, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Blagaj, Slušnica, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Gen. stol, Dubrave, Josipdol, Kompolje, Perušić, Osik, Gospić, Medak; Tihovo gornje, Marija Trošt, Mandli, Prezid, Malilug, Tršće, Velo Tići, Mošunje, Modruše, Sabadska draga, Zaborski, Ljeskovac-Priboj; Vratnik, Alan, Šegestin, Bunavačka draga, Sv. Rok ; Trsat, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Novi, Lopar, Grabrova draga. .incana Vill = V. Gerardi DC. Sv. Ksaver, Turan, M. Švarča; Breze povrh Novog; Rusovo, Oštarija, Badanj planina; Crikvenica, Grižane, Novi, M. polje, Povilje, Balenska draga. . faba L. Bob sadi se posvuda, u većem stepenu pak u Gorskom kotaru i u Primorju. . oroboides Wulf. = Orobus Clusii Sprengl. Sokolović brdo kod Samobora, Paleš, Djedovac, Japnenik, Plješivica; u dolinici Kalvarija-Borel kod Karlovca, Vinica, Sovinica, Bjelalasica, Vugleš, Zalesina, Delnice, Javorje, Dragomalj, Risnjak, Kupički i Kozji vrh; Breze, Mošunje; Konačišta, Snježnjak, Plješivica velebitska. . hybrida I. Novi, M. polje, Lišanj, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, Senjska i Jablanačka draga, Jablanac, . striata M. B. Karlovac kod prevoza Korane među usjevima. . pannonica Cr, = V. purpurascens DC. Samobor, Banija; Karlovac, Rakovac, Vrbovsko. . lathyroides I. Kod starog grada na Dubovcu, kod Luščića, Sv. Mihovil kod Novog, Karlobag. . narbonensis L. Lopar kod Novog dosta rijetka. . sepium L. Samobor, Blaževo brdo; Opatovina; Tomašnica, Sarovsko selo, Kozjača, Švarča; Vrbovsko, Kozarac, Jelenja draga, Zalesina, Delnice, Dragomalj, Lokve, Malilug, Čabar, Kozji vrh. . peregrina LL. Smokovo, Sv. Mihovil kod Novog, Jablanačka draga, Jablanac. . lutea L. Novi i drugdje u Primorju. Tia M i aj LOT Radia N.Teke rr) = = pi . a > «ak! ž 104 V. grandiflora Seop. Gospić, Kantrida, Crikvenica, Drivenik, Grižane, Bribir, Novi, M. polje, Lišanj, Sv. Mihovil, Sv. Kuzam, Muroskva i Grabrova draga, Jablanac. . sordida W. K. Dubovac, Karlovac, Luščić, Lišanj kod Novog. . segetalis Thuill. = V. angustifolia Roth. a) Segetalis Koch. Karlovac, Rakovac. . angustifolia (L) Reich. Slapnica kod Samobora; Topusko; Ribnik, Svetice, Kalvarija, Zagrad, Luščić, Rakovac, M. Švarča, Debela Glava, Vukmanić, Ogulin; Kantrida, Sv. Jakov Šiljevica, Grebišće, Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Blaškovići, Bribir, Selee, Sv. Lucija, Novi Lišanj, Sv. Mihovil, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, Žrnovnica kod Novog, školj Sv. Jurja, Lukovo ot., Živi Bunari, Stinica, Jablanac, Jablanačka draga, Bačić, Karlobag, Drvišica. . sativa L. Samobor, Hrnetić, Drežnik, Gradec, Orlovac; Topusko, Nikolino brdo; Kalvarija, Dubovac, Gažansko polje, Rakovac, Jama, M. Švarča, Vukmanić, Slunj; Kantrida, Trsat, Orehovica, Vežica, Martinščica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Pod Badanj, Blaškovići, Novi, Sv. Kuzam, Velo i Malo polje, Stinica, Jablanac, Klačenica; posvuda podivljala, i nijesam opazio, da bi se u našem području sijala radi krme. . cordata Wulf. Na Velebitu kod Oštarije, Bribir u Primorju, na oba mjesta rijetka. Lens Boehm. . nigricans (M. B.) Godr. = Ervum nigricans M. B. Na Trsatu. . esculenta Mnch. = Ervum Lens L. Otruševac kod Samobora, Smokovo kod Sv. Jakova Šiljevice, na oba mjesta podivljala. Lathyrus L. . aphaca L, Babić brdo; Svetice, Završje, Maradin, Kalvarija- Borel, Karlovac, Mrzlopolje; Šmrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Kamenjak, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Novi, Malo polje, Lopar. . nissolia L. Plješivica kod Jaske; Opatovina, Staro selo u Banovini, dosta rijedak. . clymenum LL. Sv. Jelena kod Crikvenice, Drivenik, Blaškovići, rijedak: . cicera LL Sv. Jelena, Crikvenica, Selce, Novi, M. polje, Lišanj, Lopar, Žrnovnica kod Novog, Grabrova i Senjska draga, Spasovac, Lukovo ot., Stinica, Balenska i Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Karlobag, Drvišica. . stans Vis. Sv. Jelena kod Crikvenice orijedak. . setifolius L. Trsat, Sv. Marko, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Novi, Lišanj, Lopar, Sv. Mihovil, Senjska i Jablanačka draga, Spasovae, Živi Bunari, Jablanac. . sphaericus Retz. Novi, M. polje, Povilje. 105 L tuberosus L. Klanac kod Sošica, Krašić. Hrnetić; Karlovac, Gažansko ) , polje, Kozjača, Rakovac; Kozjak jezero; Drivenik, Novi, Sv. Kuzam, Spasovaec. L. pratensis L. Samobor, Sv. Helena, Plješivica, Mrzljaki, Hrnetić, Drežnik, Selee, Gradec, Orlovac; Pokupje; Glina, Topusko; Levkušje, Kamanje, Ribnik, Svetice, Rosopajnik, Netretić, Brajakovo selo, Završje, Stative, Jarčepolje, Novigrad, Maradin, Gažansko polje, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Rakovica, Drežnik, G. stol, Perušić; Vrbovsko, Velo Tići, Radošević, Plaški, Zaborski, M. Lisina; Kamenjak, Blaškovići, Grižane, Kričina, Kičeri, Bribir. b) sepium G. Beck. Samobor, Blaževo brdo, Hrnetić, Selce, Gradec, Orlovac, Drežnik; Topusko, Opatovina; Ribnik, Prilišće, Karlovac, Zagrad, Debela Glava; Vrbovsko, Tršće, Malilug, Velo Tići, Mošunje; Alan, Metla, Jelarje, Šegestin; Bribir, M. polje, Lišanj, Muroskva draga. L. silvester L. Opatovina; Turbanci, Ribnik, Karlovac. L. megalanthus Stend. = L. latifolius L. Samobor, Hrnetić; Vrano- vina, Staroselo ; Crkveno selo, Jarčepolje, Novigrad, Karlovae, Švarča, Turan, Krnjak, Veljun, Drežnik, Gen. stol, Dubrave, Zdenac, Medak, Raduč; Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Radošević, Jesenice, Zaborski, Bršljanoviea-M. Lisina, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj ; Sv. Rok; Drivenik, Blaškovići, Kičeri, Selee, Šmrika, Novi, Velo polje, Karlobag. var. brachypterus (Beck) = L. brachypterus Alef. Ljubovo. var. laneeolatus (Freyn). Kunić, Zagrad, Gažansko polje, Luščić, Vinica, Kozanski lug, Munjava; Oštarija; Selce. L. montanus Bernh. =Orobus tuberosus L. Vlahove drage, Stražnik, Paleš, Blaževo brdo; Sarovsko selo, Novigrad, Dubovac, Luščić, Kozjača, Švarča, Podmelnica, Mrzlopolje; Sovinica, Mrkopalj, Begovo razdolje, Zale- sina; Oštra kod Gospića. L. pannonicus (Jacq.) Garcke. B. versicolor Maly = L. versi- color (Gmel) Beek = Orobus versicolor Gmel. Trsat, Novi, Sv. Mihovil, Živi Bunari. L. vernus (L.) Bernh. = Orobus vernus LL. Stražnik, Palačnik, Plješivica, Orlovae; Pogledić, Nikolino brdo; Dubovac, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Vukmanić, Slunj, Lađevae, Podmelnica, Slušnica; Sovinica, Bjelalasica, Risnjak, Velo i Malo Tići, Mošunje, Modruše, Žutalokva, Prošćansko jezero; Švica, Medačka staza. b) flaecidus Ser. = Orobus flaecidus Kit. Slunj. L. variegatus (Ten.) Godr. et Gren = Orobus variegatus Ten. Oštra. L. niger (L) Bernh. = Orobus niger LL. Lovnik, Stražnik, Samobor oko piramide ; Svetice, Kalvarija, Kalvarija- Borel, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Vukmanić; Prošćansko jezero; Kiza, Takalice; Kantrida. 3 J ; ; L. laevigatus (W. K.) Fritsch. = Orobus laevigatus W. K. Veliki Bukovnik, Risnjak ; Stoci povrh Krasna. 106 Pisum L. P. biflorum Raf. Novi, Lišanj, Sv. Mihovil, Grabrova draga. P. sativum LL. Grašak sadi se u cijelom području dostatno. P. arvense l. Hrnetić; Završje, Kalvarija, kod Luščića i Debele Glave, Mostanje, na podnožju Vinice. Phaseolus L. Ph. vulgaris L. Ima raznolikih vrsta pasulja, koja se po svom rastu dijele u dvije glavne odlike: niski je čučavac, a visoki trkljaš, koji se penje uz kolje. Pasulj se u području u velikom mnoštvu goji i glavna je hrana čovjeku u mnogim krajevima. Geraniaceae. Geranium L. G. pusillum Burm. Samobor, Hrnetić, Drežnik; Topusko, Nikolino brdo, Petrovagora; Ribnik, Kunić, Stative, Crkveno selo, Maradin. Dubovac, Luščić, Turan, Vinica, Mrzlopolje, Trg, Ozalj, Rosopajnik, Planina, Mržljak, Prilišće, Završje, Brajakovo selo, Zvečaj, Gen. stol, Raduč; Delnice, Kuželj, Modruše; Smokovo, Crikvenica, Blaškovići, Grižane, Ugrini, Novi, Lopar, Muroskva draga, Spasovac, Dumboko kod Sv. Jurja, Lukovo ot., Jablanačka draga, Jablanac, Karlobag, V. Pržunac draga. G. disseetum L. Plješivica, Banija; Dubovac, Luščić, Mostanje ; M. polje, Lišanj. G. columbina LL. Samobor, Plješivica, Gradec, Orlovac, Topusko, Nikolino brdo, Petrova gora; Ribnik, Kunić, Stative, Crkveno selo, Maradin, Luščić, Turan, Vinica, Mrzlopolje, Gen. stol, Slunj; Vrbovsko, Vujnović brdo, Lokve, Čabar, Modruše, Prokike, Kozjak jezero; Sv. Marko, Sv. Jelena, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Novi, Kalvarija, M, polje, Lišanj, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Povilje, M. draga, Žrnovnica kod Sv. Jurja, Lukovo otočko, V. draga ot., Stinica, Balinska, Jablanačka i Vranjak draga, Jablanac, Cesarica, Karlobag. Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr., Barići groblje, Barići. G. molle L. Samobor; Dubovac, Slunj; Trsat, Martinščica, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Novi, M. polje, Lišanj, Lopar, Povilje, Mala i Senjska draga, Sv, Juraj, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., Zagon, Lokva, G. Klada, G. Starigrad, Stinica, Balenska i Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Baričević, Dušikrava, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., Trstenica, G. rotundifolium L. Kantrida, Novi, Muroskva draga, Kozica, Spasovac Žrnovnica kod Sv. Jurja, Stinica, Balenska i Krajkova draga, Jablanac, Lukovo Šugarje f. zgr.; Šugarica, Tamnička i V. Pržunac draga, G. lucidum L. Na Trsatu; Kuk povrh Medka, G. Robertianum L. Samobor, Anindol, Otruševac, Plješivica, Kostanjevac; Topusko, Nikolino brd«, Ozalj, Kamanje i spilja, Lipnik brdo, Kunić, Netretić, =. 2 a 107 Dubovac, Vinica, Slunj, Gavranić most, Lešće, Gen. stol, Janjče, Gospić, Oštra, Medak; Znidarić, Jasenak, Vugleš, Delnice, Javornik, Dragomalj, Lokve, Kupički vrh, Bukevje, Kuželj, Homer, Zebar, Velo Tići, Krasnica, Smolnik, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Stajnica, Brinje, Prokike, Žutalokva, Plaški, Šimunić selo, Zaborski, Mala Lisina, Milanovo i Kozjak jezero; Vratnik, Konačišta, Bili Kuk, Alan, Rusovo, Ljubičko brdo, Jelarje, Brušane, Visočica, Badanj, Sijaset, Bunavačko polje; Trsat, Martinščica, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Drivenik, Tribalj, Blaško- vići, Grižane, M. polje, Novi, Lopar, Povilje, Lukovo ot., Lokva, Zagon, Balinska i Balenska draga, Stinica, Jablanačka draga, Karlobag, Drvišica, Konjsko, Šugarica i V. draga. purpureum Vill. Ponor kod Oštarije, V. Bašača, Mamutovac, Kosa Kraj ; Kantrida, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika. Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Selee, Dumboko, Novi, Lišanj, M. draga, Sv. Juraj, Rača draga, Dumboko, Lukovo ot., Starigrad, Jurkosa, Vlaka, Biškupica draga, Panas, Klačenica, Zavratnica, Karlobag, Svatska i Tamnička draga. . macerorrhizum LL. Alan, Kosica kod Alana, Grabarje, Ljubičko brdo, Metla. phaeum I. Samobor oko piramide, Sv. Gera, Blaževo brdo, Plješivica, Orlovac; Nikolino brdo; Maradin, Luščić kod Karlovea; Vrbovsko, Klek, Begovo razdolje, Mrkopalj, Vugleš, Delnice, Dragomalj, Mošunje; Rusovo, Badanj, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavačka draga, Sijaset. var, lividum (L. Hćrit.). U Luščiću, kod Barilovičćke spilje; na Metli kod Oštarije. alpestre Schur. Risnjak; Snježnjak, Plješivica veleb., Jezera povrh Krasna, M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Nad Klancem. nodosum L. Kozji vrh, Prezid, Švica, Kuterevo, Položina kod Krasna. . sanguineum LL. Samobor, Plješivica; Topusko, Opatovina; Prilišće, Braja- kovo selo, Stative, Maradin, Dubovac, Švarča, Vukmanić, Gen. stol, Janjče, Gospić, Oštra, Medak, Medačka gradina; Gašparci, Velo Tići, Brizica, Krasnica, Mošunje, Modruše, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Rusovo, Budakovo brdo, Metla, Badanj planina ; Žakalj, Grižane, Kričina, Pod Peći, Dumboko kod Novog, Konjsko, pyrenaicum Burm. Ljubovo, Bršljanovica—M. Lisina, Erodium L. Hćrit. malacoides (L) Willd. = Geranium malacoides LL. Lukovo otočko. cicutarium (L) L. Hćrit. == Geranium cicutarium L. Samobor, Gornji Kraj, Gradee, Drežnik; Hrastovica, Glina; Dubovac, Luščić, Švarča, Vukmanić, Gen. stol, Slunj, Slušnica, Brlog; Modruše, Žutalokva; Krasno, Oštarija; Žakalj, Martinččica, Sv. Marko, Crikvenica, Grižane, Kričina, Novi, Lišanj, Povilje, Muroskva i M. draga, Nehaj, Spasovac, Stinica, Šegotić, Biškupica, Jablanac, Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Šugarica, V. Pržunac i Tamnička draga, floribus albis. Slunj, Sv. Lucija kod Novog. 108 Oxalidaceae. Oxalis l. O. acetosella L, Samobor, Molvice, Orlovac; Nikolino brdo; Ozalj, Dubovac i kod staroga grada, Strmac, Kozjača, Debela Glava, Slunj; Bukevje, Velo Tići, Banska vrata, Mošunje; Plješivica veleb., Alančić, Bačić Kuk, Metla, Ponor kod Oštarije, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavačko polje, Sijaset. . strieta lL. Vrhovčak, Mrzljaki, Selce; Topusko; Zagrad, Gažansko polje, Luščić, Turan. . corniculata L. Crikvenica, Selce, Brdo, Sv, Lucija, Novi, Balenska draga, Rastovača kod Stinice, Karlobag. Linaceae. Radiola Hill. . linoides Roth, Petrova gora; Jama dolina kod Karlovca, Vukmanić, Novigrad. Linum L. . catharticum LL. Lovnik, Samobor, Anindol, Blaževo brdo, Reštovo, Plješi- vica, Orlovac, Selce, Drežnik, Banija; Topusko, Petrova gora; Ozalj, Kamanje, Ribnik, Lipnik brdo, Kunić, Mržljak, Ladišić draga, Prilišće, Netretić, Završje, Dubovac, Luščić, Vinica, Slunjska brda, Blagaj, Slunj, Lešće, Gen. stol, Zdenac, Munjava, Ogulin; Jasenak, Drežnica, Vrbovsko, Kozarac, Begovo razdolje, Mrkopalj, Delnice, Lokve, V. Bukovnik, Kozji vrh, Čabar, Kuželj, Marija Trošt, Velo Tići, Breze, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Šimunić selo, Zaborski, Mala Lisina, Kozjak jezero ; Švica, Kuterevo, Mrkvište, Šatorina, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Sijaset, Sv. Brdo. . gallicum L. = L. aureum W. K. Glina, Petrova gora; Luščić, Mrzlo- polje, Vinica, Veljun. . liburnicum Scop. = L. corymbulosum Rehb. Lišanj kod Novog, Panas kod Jablanca. . flavum IL. Slanidol nedaleko Samobora. .tenuifolium LL. Reštovo kod SošicA; Stative, Novigrad, Maradin, Sv. Doro- teja, Krnjak, Veljun, Pavlovac, Gospić, Ljubovo; Zebar, Krasnica, Modruše, Šimunić selo, Jesenice, Kozjak i Prošćansko jezero; Oltari, Brušane; Kralje- vica, Šmrika, Sr. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Antovo, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Velo Polje, Selce, Dumboko, Velo Duplje, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, Ledenice, Žrnovnica, Klenovica, Cupina, Sv. Jelena, Senjska draga, Trbušnjak, Nehaj, Spasovac, V, Grabovača draga, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Seline, Lukovo ot., Panas, Vranjak i Svatska draga, Baučvica, Cesarica, Karlobag, žarići groblje. floribus albis. Muroskva draga kod Novog. 109 . hirsutum LL. Lovnik i Cerje kod Samobora, . viscosum LL. Na Kapeli kod Modruša 22. lipnja 1907. . nodiflorum L. Lukovo Šugarje kod finansijske zgrade, . usitatissimum 1. Lan sije se dobrano u čitavom području. . narbonense L. Velo Tići povrh Grižana. =oskirsEn, . alpinum Jacq. Na Risnjaku. var. montanum Koch. Lijubičko brdo, Solila povrh Raduča. js . perenne L. Ribnik, Maradin, Kalvarija, Vukmanić, Tušilović, Čatrnja kod Drežnika, Zagari, K zjak jezero; Crikvenica, Velo polje. Zygophyilaceae. Tribulus L. T. terrestris L. Rijeka, Senj, Nehaj (za ovoga veli D. Degen da je T. orien- talis Kern); Jablanac, Jablanačka draga. Rutaceae. Ruta L. R. divaricata Ten. Zebar, Brizica; Vratnik, Velinae, Soline kod Oštarije; Martinščica, Sv. Marko, Sv. Jelena, Crikvenica, Antovo, Selce, Dumboko, Novi, Povilje, Lukovo ot., Jablanačka draga, Zavratnica. Dictamnus L. D. albus L. = D. Fraxinella Pers. Gašparci, Zamost; Kantrida, Trsat, Martinščica, Školj sv. Marka, Dolac kod Crikvenice, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, Sv. Mihovil, Lukovo ot., Balenska draga, Panas, Klačenica, Bačić, Simarubaceae. Ailanthus Desi. A. glandulosa Desf. Vrhovčak, Banija, Karlovac; Smokovo, Sv. Jelena, Drivenik, Blaškovići, Kamenjak, Belgrad, Grižane, Stinica, Lukovo Šugarje f. zgr. Posvuda zasađena, u Primorju u većem stepenu i većem opsegu. Polygalaceae. Chamaebuxus DC. Ch. alpestris Spaceh. =Polygala Chamaebuxus I. Gašparci, Parg, Makoyv hrib kod Tršća. 110 Polygala L. P. amara L. Gustilaz, Makov hrib u Gorskom kotaru. P. eroatica Chodat. var. Rossiana Borb.=P.multiceps Borb. Oštre, 1. Morton; Sovinica, Turković selo, Klek, Bjelalasica, Vrbovsko, Vugleš, Zalesina, Delnice, Javornik, Dragomalj, Lokve, Risnjak, Skrobotnik, Čabar, Parg, Kozji vrh, Malo i Velo Tići, Banska vrata, Prosika, Mošunje; Snježnjak, Plješivica veleb., Bilo, M. Rajinac, Kuterevo, Nad Klancem, Alančić, Smrčevci, Goljak, Plješivica 1449, Budakovo brdo, Sladovača više Jelarja, Babin i Vaganski vrh, kota 1735, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, Sv. Brdo. var. rhodantha Borb. U dolini Javornik kod Delnica. P. vulgaris L. var. cyanea Rehb. Sv. Gera, Paleš, Japnenik; Topusko, Opatovina, Petrova gora; Prilišće, Mržljak, Jakovci, Tomašnica, Svetice, Jelsa, Borel, Dubovac, Zagrad, Luščić, Kozjača, Vinica, Turan, Vukmanić, Mrzlopolje, Lešće, Gen. stol, Ogulin; Kozarac, Crnilug, Tršće, vrh Bukevja, Kuželj, Gašparci, Velo Tići, Breze, Mošunje, Žutalokva, Ljeskovae-Priboj; Vižbina kod Krasna, Mrkvište kod Alana. var. carnea Rehb. Lovnik, Samobor, Blaževo brdo, Plješivica, Selce, Orlovac; Tešnjak, Petrinja; Ozalj, Tomašnica, Ribnik, Kunić, Ladišić draga, Prilišće, Brajakovo selo, Završje, Stative, Novigrad, Maradin, Švarča, Sv. Doroteja, Vinica, Turan, Slunj, Rakovica, Lešće, Gen. stol; Klek, Vrbovsko, Vujnović brdo, Kozarac, Vugleš, Zalesina, Delnice, Javornik, Lokve, Tihovo gornje, Gašparci, Čabar, Parg, Kozji vrh, Malilug, Mladje, Malo Tići, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Kozjak i Prošćansko jezero, Kuterevo. floribus rosaceo-albis. Cabar. var. albida Chod. Palačnik kod Samobora; Slunjska brda, Jama kod Karlovca, Vukmanić, Gospić; Sovinica, Delnice; Švica, Kuterevo. var. oxyptera Rehb. Bunavac povrh Raduča. P. pseudo-alpestris Rehb. Na Velebitu kod Oštarija. P. comosa Sehrk. floribus caeruleis. Karlovac, Gospić. floribus roseis, Ogulin, Severin, Kozarac, Dragomalj, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Takalice. P. nicaeensis Risso. Zebar, Krasnica; Ljubičko brdo, Mamutovac; Kantrida, Trsat, Sv. Marko, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Selce, Dumboko, Novi, Kalvarija, Sv. Kuzam, Lišanj, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Muroskva i Grabrova draga, Nehaj, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Lukovo ot., Panas, Klačenica, Jablanačka, Vranjak i Tatinja draga, Karlobag. Ovu sam označio kao P, vulgaris floribus roseis: ,Halte ich wegen Behaarung der Blitter, Linge der Deckblitter, Form und Farbe der Fliigel fiir eine (aller- dings nicht normal entwickelte) P. nicaeensis Risso. Dr. Degen in sched“. Dolac kod Karlobaga. var. azurea Pantoces = P. nicaeensis Risso b) coerulea Freyn. Crnilug, Breze, Banska vrata; Plješivica 1449, Budakovo brdo, Velinac, 111 Oštarija; Kantrida, Martinščica, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Drivenik, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Bribir, Novi. Kalvarija, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Senjska draga, Spasovac, Panas, Jablanačka draga, veoma mnogo, Klačenica. Euph orbiaceae. Mercurialis L. . annua LL. Slunj; Ladvić kod Crikvenice, Crikvenica, Spasovac, Sv. Juraj, Žrnovnica kod sv. Jurja, Balinska draga, Jablanac, Karlobag. . perennis L. Samobor, Anindol, Japnenik, Plješivica; Borel, Dubovae, Med- vedica jama kod Ogulina, Gospić; Klek, Bjelalasica, Vugleš, Delnice, Drago- malj, Lokve, V. Bukovnik, Velo Tići, Breze, Mošunje, Modruše, Kozjak jezero, Crni vrh nad Prošćanskim jezerom; Jelovac kod Krasna, Snježnjak, Kozjak, Alan, Bili kuk, Šatorina, Rusovo, Oštarija, Ponor, Badanj povrh Medka, Kitaibelov vrh; dolina Škurinja kod Rijeke. . ovata Sternb. ot Hoppe. Samobor, Otočac, Gospić; Grabarje, Vaganski i Kitaibelov vrh; Grižane, Senj. Euphorbia L. . camaesyce IL. b) canescens Boiss. Dražica kod Karlobaga. . peplis L. Sv. Juraj. — Ona od Karlovca Rossi 0. B. Z. 1871 p. 77 jest E. peplus. . epithymoides Jacq. Stražnik, Osredek, Selce, Orlovac; Kalvarija-Borel. . fragifera Jan. Zebar, Krasnica, V. Bašača, Mamutovac; Kantrida, Trsat, Žakalj, Martinščica, Kraljevica, Sv. Marko, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Grižane, Kričina, Selce, Dumboko, Novi, Lišanj, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Ledenice, Povilje, Mala draga, Žrnovnica kod Novog, Senjska draga, Nehaj, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Školj sv. Jurja, V. draga ot., Zagon, Balinska draga, Klačenica, Karlobag, Tomljenović želo, Barići. . platyphylla L. Krašić; Crkveno selo, Kalvarija, stari grad na Duboveu, Rakovac, Debela Glava, Vinica. . literata Jacq. Selce kod Karlovca, Trg kod Ozlja, Stative, Rakovae, Mostanje, Krnjak, M. Švarča. . stricta L. Samobor, Selce, Orlovae, Gradee, Drežnik, Hrnetić; Topusko, Vranovina, Kozjak kod Maljevea; Levkušje, Trg, Ozalj, Netretić, Stative, Dubovac, Rakovac, Mostanje, Vinica, Turan, Krnjak, Slunj, Mrzlopolje, Sv. Petar na Mrežnici, Gen. stol; Vrbovsko, Drežnica, Šimunić selo. E. carniolica Jacq. Oštre 1. Morton, Palačnik, Blaževo brdo, Japnenik; Dubovac, Slunj; Pečnik, Klek, Bjelalasica, Vugleš, Zalesina, Delnice, V. Bukovnik, Mladje, Malilug, Vrhi, Parg, izvor Čabranke, Kozjivrh, na Kapeli povrh Jezeran4, Žutalokva; Konačišta, Kučište i Jelovac kod Krasna, Zurkovac, Lubenovačka vrata, Smrčevci, Alan. 112 E. m E. a FE de dulceis I. Lovnik, Samobor oko piramide, Palačnik; Lipnik brdo, Ozalj, Sarovsko selo, Kalvarija-Borel, stari grad na Dubovcu, Zdihovac, Kozjača, Vinica. angulata Jacq. Lipnik brdo; Velo Tići; Oštarija. verrucosa L. Hajdovčak, Orlovac, Selce; Paka, Kunić, Mržljak, Prilišće, Netretić, Stative, Svetice, Tomašnica, Jelsa, Kalvarija, Luščić, Švarča, Slunj, Gospić; Sovinica, V. Bukovnik, Kavaliri, Velo Tići, Banska vrata, Mošunje, Prošćansko jezero; Vižbina kod Krasna, Rusovo; Drivenik, Bribir. helioseopia IL. Samobor, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Topusko, Vrano- vina; Kamanje, Svetice, Dubovac, Luščić, Vinica, Turan, Vukmanić, Slunj, Slušnica, Rakovica, Mrzlopolje, Ogulin; Jasenak, Drežnica; Oštarija; Novi, Lišanj, Senj, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., Mali Pržunac i Tamnička draga. var. perramosa Borb. Kantrida, Vežica, Sv. Marko, Novi, Kalvarija, Velo polje, Lopar, Povilje, Lukovo ot., G. Starigrad, Bačić, Tomljenović žalo, Mali Pržunac i Tamnička draga, Trstenica. . amygdaloides L. Palačnik, Plješivica; Lipnik brdo, Turanski lug, Vinica; Krnjak, Podmelnica, Slušnica; Soviniea, Klek, Vrbovsko, Kozarac, Vugleš, Zalesina, Delnice, Javornik, Dragomalj, Lokve, Risnjak, Tršće, Kozji vrh, izvor Čabranke, Breze, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Šimunić selo, Bršljanovica, Mala Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj; Položina i Jelovac kod Krasna, Snježnjak, Plješivica veleb., M. Rajinaec, Lubenovačka vrata, Kozjak, Visibaba 1158, Oštarija. Wulfenii Hoppe. Žakalj, Grižane, Pod Peći kod Ugrin4 nedaleko Bribira obronak u duljini od jednog kilometra posut hiljadama komada ove biline, Karlobag 27. ožujka 1890. u potpunom evijetu!, Lukovo Šugarje f. zgr. .nicaeensis All Šmrika kod Kraljevice, ubrana e lipnja 1914; dosada u Hrvatskoj nije opažena, dosta rijetka. . eyparissias L. Samobor, Plješivica, Hrnetić, Selce, Gradec, Orlovac; Petrinja, Topusko, Vranovina; Trg, Ozalj, Ribnik, Kunić, Netretić, Završje, Dubovac, Vinica, Turan, Vukmanić, Tušilović, Veljun, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Gavranić most, Gen. stol, Zdenac, Košare, Ogulin; Klek, Vujnović brdo, Kozarac, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Sabadska draga; Kantrida, Crikvenica. esula L. Samobor, Palačnik, Ludvić, Krašić, Hrnetić, Selee, Gradee, Orlovac ; Hrastovica, Topusko; Tomašnica, Novigrad, Rakovac, Mostanje, Turan, Ogulin; Kom. Moravice. ). virgata W. K. Ludvić i Kladje kod Samobora, Krašić, Novigrad, Karlovac. paralias DL. U morskom pruđu kod Martinščice. .triflora Sehott. Alančić, Plješivica 1449 dosta rijetka. . myrsinites L. Rusovo, Duboko bara nedaleko Velinca, Kiza, Crni Dabar, Mamutovac; Karlobag, Velika draga veoma mnogo, Mali Pržunac draga. 113 E. acuminata Lam. Žrnovnica kod Novog, Kozica, Spasovac. E. exigua L. Samobor; Rakovac, Slunj; Grabarje na obronku Plješivice 1449 više Jablanca; Tribalj, Malo polje, Novi, Muroskva draga, Povilje, Žrnov- nica kod sv. Jurja, Dumboko, Lukovo ot., Stinica, Jablanačka draga, Jablanac, Šugarica i Tamnička draga. var. ramosissima mihi. Planta robusta, caule circiter a media parte valde compresso-ramoso, habitu globoso vel ovato. Na željezničkom nasipu u Rakovcu kod Karlovca ubrana 23. kolovoza 1919. u više primjeraka. Tipički primjerci u Primorju uopće niski, nježniji, u nutrašnjosti zemlje nešto veći, a gdje je zemljište povoljno, kao u Rakovcu na željezničkom nasipu, veliki i 17 em. visoki izbijajući već na podnici 2—5 posebnih stabljika. Ubrana 12. srpnja 1920. E. peplus L. Karlovac; Trsat, Crikvenica, Novi, Povilje, M. draga, Žrnovnica kod sv. Jurja, Jablanac, Klačenica, Jablanačka draga, Karlobag, Drvišica. E. segetalis I Sv. Jelena, Novi, Lišanj, Sv. Mihovil. E. falcata L. Samobor; Vranovina; Karlovac, Rakovac, Mostanje, M. Švarča, Turan, Vukmanić, Vojnić; Kantrida, Crikvenica, Žrnovnica kod Novog, Kozica, Spasovac, V. Ivanča draga, Bačvica, Karlobag. Callitrichaceae. Callitriche L. C. stagnalis Scop. Ribnik, Karlovac, Krnjak. C. verna L. Gradee, Orlovac; Topusko; Dubovac, Luščić, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Lešće kod Sinea; Ažić potok u drazi Dumboko kod sv. Jurja. Buxaceae. Buxus L. B. sempervirens [u Tvrdnju Sabljarovu ,dieser ist von der Kiiste des Likaner Rgmts, wo er wild _wichst“ i Klinggriffovu, da ga je Sabljar ubrao kod Lukova, ne mogu potvrditi, jer ga nijesam našao niti u Lukovu otočkom niti u Lukovu Šugarju. Goji se samo po vrtovima. Anacardiaceae. Pistacia L. P. terebinthus L. Žakalj, Bakar, zovu ga ,jud“, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Antovo, Grižane, Kričina, Selce, Brdo, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, Kalvarija, Lišanj, Sv. Kuzam mnogo, Grabrovo draga, Povilje, Spasovac, Lokva, Seline, Lukovo ot., Zagon, Balinska draga, Starigrad. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. B 114 Cotinus Adans. C. coggygria Seop. = Rhus Cotinus L. Gavranić most kod Drežnika; Klek, Gašparci, Škrobotnik, Čabar, izvor Čabranke, Tropeti, Parg, Kozjak i Prošćansko jezero, Zebar, Krasnica, Mošunje; Grabarje, Lijubičko brdo; Trsat, Sv. Marko, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Pod _Badanj, Antovo, Grižane, Kričina, Ugrini, Dumboko, Novi, Ledenice, Žrnovnica kod Novog, Lukovo ot., Biškupica, Sušanj povrh Karlobaga, Lukovo Šugarje f. zgr. Aquifoliaceae. Ilex L. I. aquifolium L. Samobor oko piramide, Ludvić, Rešetari, Palačnik, Plješi- vica kod Jaske; Kozji vrh kod Prezida; u dolini Rječine kod Grohova. Celastraceae. Evonymus L. : E. verrucosa Seop. Kamanje, Ozalj, Krnjak, Slunj ; Lokve, Malilug, Kozji vrh, Breze, Mošunje. : ; E. latifolia (L.) Mill. Samobor oko piramide, Rude, Rudarska draga, Slunj; Mladje kod Gerova, na Kapeli povrh Modruša. E. vulgaris Mill. = E. europaeus Li. Samobor, Selce, Gradec, Orlovac; Hrastovica, Tešnjak, Glina, Topusko ; Lipnik, Stative, Jelsa, Borel, Dubovac, Luščić, Švarča, Debela Glava, Turan, Mrzlopolje, Zdenac, Otočac, Perušić, Drežnica, Jezerane, Radošević; Žakalj, Bakar, Novi, M. polje, Lišanj, Sv. Mihovil, Povilje, Lukovo ot., Jablanačka draga, Karlobag plantaža. Staphyleaceae. Staphylea L. S. pinnata L. Samobor oko piramide, Ludvić, Medvenova draga, Orlovac; Župić selo kod Jelačićeva spomenika; Ozalj, Mahično, Karlovac uz Kupu i Koranu, Mrzlopolje uz Mrežnicu, Vinica, Slunj; Modruše, Milanovo jezero. Aceraceae. Acer L A. monspessulanum LL. Zebar, Velo Tići, Bakar, Kraljevica, Šmrika, Crikvenica, Tribalj, Blaškovići, Belgrad, Grižane zovu ga ,makljen“, M. polje, Novi, Lišanj, Sv. Mihovil, Grabrova draga, Povilje, Sv. Jelena, Cupina, Sv. Juraj, Žrnovnica, Lokva, Lukovo ot., Zagon, G. Klada, Balinska i Balenska draga, G. Starigrad, Jablanac, Klačenica, Jablanačka i Vranjak draga, Baričević, Dušikrava, Karlobag. 115 var. illyricum Jacq. Žakalj, Bakar, Selce, Kozica, Nehaj, Rogić povrh Starigrada. var. commutatum Presl. Grabarje; Bakar, Selce, Grižane, Sv. Mihovil kod Novog, Lopar, Jablanačka i Svatska draga, Jablanae. A. pseudoplatanus L. Samobor kod piramide, Sv. Gera, Blaževo brdo, Reštovo, Plješivica; Lipnik brdo, Novigrad, Jelsa, Krnjak, Pavlovac (fruet.) Zdenac, Košare, Rapajin klanac, Janjče; Klek, Kozarac, Delnice, Mladje, izvor Čabranke, Bukevje, Plešce, Velo Tići, Breze, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Križpolje, Brinje, Zaborski, Milanovo i Kozjak (fruetibus) jezero, Ljeskovac-Priboj (fruet.); Jelovac kod Krasna, Oštarija, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavac, Sijaset, Pogledalo; Blaškovići, Belgrad, Grižane, Klačenica. var. subobtusum DC. Debela Glava kod Švarče, Kozjak planina kod Alana. A, obtusatum Kit. Oštre 1. Morton, Samobor oko piramide, Plješivica; Tešnjak ; Lipnik brdo, Zdenac, Košare, Ogulin, Rapajin klanac, Otočac, Janjče; Sovinica, Klek, Dragomalj, Gustilaz, Gašparci, Kuželj, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Blejanenio M. Lisina, Milanovo, Kozjak i Prošćansko jezero, Lijeskovac-Priboj; Vratnik, Jelovac kod Krasna, Grabarje, Kiza, Ljubičko brdo, Badanj kod Oštarija, Takalice, Visočica, Bunavac, Pogledalo, Sijaset; Konjsko, gdje ga zovu nerni javor“. A. platanoides L. Samobor, Anindol, Plješivica, Rječica; Delnice, Velo Tići, Kozjak jezero; Visočica. A. campestre li. Samobor oko piramide, Stražnik, Sv. Gera, Gradec, Orlovae; Hrastovica, Tešnjak, Opatovina ; Stative, Ozalj, Jarčepolje, Dubovac, Gažansko polje, Turan, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Maljevac, Krnjak, Veljun (fruet.), Slunj, Slušnica, Rakovica, Drežnik, Rapajin klanac, Otočac, Lešće, Janjče, Perušić, Medak, Zvečaj, Zdenac, Košare, Skradnik, Ljubovo; Vrbovsko, Homer, Gustilaz, Zamost, izvor Čabranke, Modruše, Razvala, Ježenana Brinje, Žutalokva, Radošević, Jegenice; Kosa Kraj, veoma Bo u dolini Škurinje, Trsat, meka Drivenik Tribalj, Grižane, Bribir, Sv. Kuzam kod Novog, Cupina, Sv. Jelena, Nehaj, Žrnovnica kod Sv. Jurja, Zagon, Rogić, Balenska i Svatska draga, Jablanac, Klačenica. forma molle Opiz. Spasovac kod Senja. var. austriacum (Tratt.) DC. Ozalj. var. collinum Wallr. Veljun uz cestu, koja vodi u Slunj. var. saniculaefolium Borb. Grebišće povrh Sv. Jakova Šiljevice. Negundo Ludwig. N. aceroides Mneh. = Aeer Negundo L. Zasađen ponajviše uz ceste, na šetalištima: Dubovac, Karlovac, Turan, Cabar i na drugim mjestima. Hipocastaneae. Aesculus L. Ae. hippocastanum I Kao pređašnji n. pr. Samobor, Banija, Selce, Topusko, Dubovac, Karlovac, itd. Balsaminaceae. Impatiens L. I. noli tangere L. Samobor uz potok Ludvić; Nikolino brdo, Opatovina kod Mollinarijeva vrela; Vrh Bukevja kod Čabra, između Ljeskovca i Priboja, * Rhamnaceae. Paliurus Mill. P. spina Christi Mill. = P. australis Girtn. = P. aculeatus Lam, Kantrida, Trsat, Martinščica, Bakar, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Tribalj. Bribir, Selee, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, Kalvarija, M. polje, Lišanj, Lopar, Velo Duplje, Povilje, Žrnovnica kod Novog, Klenovica, Cupina, Sv. Jelena, Nehaj, Spasovac, Sv, Juraj niski primjerci, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lokva, Lukovo ot., Zagon, V. draga ot. G. Klada, Balinska draga, G. Starigrad, Starigrad, Rogić, Vlaka, Stinica i Balenska draga, Stinica, Jablanac, u šumici Amančića preko 4 metra visoki primjerci, Klačenica, Jablanačka i Krajkova draga, Zavratnica, Baričević mnogo (niski), Dušikrava, Vranjak draga, lijepi i visoki baš u evijetu, najbolje razvit u cijelom Primorju, kod zavoja ceste bezbroj 4—5 metara visokih stabala, Svatska draga 6—7 metara visoki komadi, Prizna, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, u potonjoj mnogo, pa i patuljaka, Karlobag, Drvišica više komada i preko 4 metra visokih, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo nizak grm, Barići groblje 4—5 metara visok, Barići nizak, Tamnička draga 4—5 metara visok, Trstenica. Ziziphus B6hm. 2. sativus Girtn. = Z. vulgaris Link. U Primorju u vrtovima n. pr. kod Rijeke, Senja i drugdje. Rhamnus L. Rh. carthartica IL. Oštre 1. Morton, Orlovac, Karlovac uz Koranu i Mrežnicu, kod Luščića, Vrbovsko, posvuda dosta rijedak. Rh. intermedia Stend. et Hocehstt. Zebar; Banska vrata na lujzinskoj cesti više Rijeke. Trsat, školj Sv. Marka, Dvorine, kod Šmrike, Grižane, Brdo, Dumboko. Sv. Lucija, Novi, Velo Duplje, Povilje, M. draga, Žrnovnica kod Novog, Kozica, Sv. Jelena, Senj, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj. Lukovo ot., Zagon, Balinska, Stinica i Balenska draga, Panas, Jablanae, Klačenica, Krajkova draga, Zavratnica, Prizna, Sušanj. Rh. Rh. Rh. Rh. Eh. M7 saxatilis Jacq. Klek; Ćopin vrh, Ljubičko brdo, Sladovača više Jelarja ; Grebišće, Dumboko, Lišanj, Velo Duplje, Sv. Juraj, Panas, Krajkova draga. alaternus LL. Rijeka. fallax Boiss = Rh. carniolica Kern. Slunj, Znidaršić (zovu ga nžestikovac“: blago dobiva od njega metulj i krepava), Tisovac, Vrbovsko, Sušica, Vugleš, Zalesina, Delnice, Dragomalj, Lokve, V. Bukovnik, Risnjak, Vršiće, Mladje, Kavaliri, Parg, izvor Čabranke, Žagari, Zamost, Kuželj, Gašparci, Velo Tići, Breze, Mošunje, Modruše (zovu ga ,žestikovina“ : lijek protiv svraba; skuha se lišće i sonom vodom namaže, pa je od toga dobro, kako veli Franjo Capan, žitelj iz Rebrović sela); Zaborski, Milanovo jezero ; Švica, Kuterevo, Konačišta, M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Rusovo samo kod spilje, Ljubičko brdo, Metla, Visočica, Badanj, Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Bunavac, Bunavačka draga, Sijaset, Pogledalo, Sv. Brdo, M. Halan. pumila L. Na Kleku. rupestris Seop. Zebar, Velo Tići; Kosa Kraj, Kiza, Sladovača više Jelarja; Trsat, Sv. Marko, Šmrika, Dvorine, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, “ Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Blaškovići, Pod Peći, Dumboko, Sv. Rh. Lucija, Novi, Lišanj, Lopar, Velo Duplje. Povilje, M. draga, Žrnovnica, Kozica, Sv. Jelena, Senjska i Rača draga, Sv. Juraj, Lukovo ot. Zagon, Luke, Vlaka, V. draga ot., Balinska i Balenska te Stinica draga, Stinica, Jablanac, Klačenica, Jablanačka i Krajkova draga, Zavratnica, Baričević, Dušikrava, Vranjak draga, Bačvica, Karlobag plantaža, Drvišica, Sušanj. frangula L. = Frangula vulgaris Rehb. Samobor, Anindol, Orlovac; Tešnjak, Vranovina; Prilišće, Turbanci, Ribnik, Dubovac, Luščić, Kozjača, Švarča, Vinica, Gavranić most; Gerovo, Malilug, Tršće, izvor Čabranke, Mandli, Kuželj, Prošćansko jezero. Vitaceae. Vitis L. V. vinifera Gmel. Goji se u području 1—3. i 6. mjestimice u veliku opsegu. Glasovita su vina: samoborska, okićka, jaskanska, svetojanska, vivo- dinska itd., a u Primorju bakarska vodica, koludar, dračevac. Phylloxera je uništila veći dio starih vinograda. Obnova nije još posvuda provedena. Osim toga boluje vinova loza mnogo od oidiuma i mora se marljivo štrcati rasto- pinom zelene galice, a i sumporovati, želimo li postići povoljan uspjeh. V. silvestris Gmel. Samobor, Orlovac; Petrinja, Glina, Topusko; Karlovac, Turan, Vinica, Vukmanić, Krnjak, Blagaj, Pavlovac, Maljevac, Slušnica, Zdenac; dolina Rječine, Zagon kod Lukova ot., Svatska draga. Tiliaceae. Tilia L. T. platyphyllos Seop. Vrhovčak, Orlovac; Glina, Topusko, Staroselo; Roso- pajnik, Brajakovo selo, Dubovac, Krnjak, Blagaj, Slunj, Slušnica, Gen. stol, 118 Josipdol, Skradnik, Kompolje, Otočac, Lešće, Janjče, Osik, Gospić; Modruše, Razvala, Jezerane, Križpolje, Brinje, Jesenice, Zaborski, pod Bršljanovicom, Breze, Mošunje; Vratnik; Bribir. var. subangulata Borb. Karlovac šetalište. T. pyramidalis Host. Glina, Staroselo; Dubovac, Karlovac, (gen. stol; HHHH H Delnice, Marija Trošt, Brod na Kupi; Krasno. var. obliqua Host. Karlovac šetalište. var. pseudo-obliqua Simk. Gospić. . corylifolia Host. Karlovac šetalište, Barilović, Krnjak. praecox Host. Komorske Moravice. argentea Desf. Petrinja. . flava Wolny. Sošice; Trg, Kunić, Blagaj, Rakovica, Drežnik, Velo Tići, Mošunje, Oštra; Bačić kuk, Oštarija, Ženovnica kod Novog, Stinica luka. . cordata Mill. Oštre 1. Morton, Samobor, Orlovac; Glina, Topusko; Dubovac, Karlovac, Ksaver na Švarči, Tušilović, Veljun, Blagaj, Slunj, Rakovica, Zvečaj, Gen. stol, Dubrave, Skradnik, Otočac, Janjče; Mošunje; Krasno, Konjsko povrh Karlobaga, H b) major Spach. Karlovac šetalište, sv. Ksaver. var, eriocarpa Hoffm. Karlovac šetalište. var. ulmifolia Sup. Borel, Sv. Marija na Duboveu, Karlovac šetalište, Tulić mlin kod Mrzlopolja, Krnjak; Drežnica; Vratnik. forma grandispatha Borb. Ksaver na Švarči. . vulgaris Hayne (T. platyphylla X cordata). Karlovac šetalište. Malvaceae. Abutilon Adans. . avicennae Adans. Rakovac kod Karlovca, ali ne svake godine, u visokim razgranjenim primjercima. Lavatera L. .thuringiaca I. Medvenova draga kod Krašića, Duralija povrh Kostanjevea u Zumberku. Althaea L. . hirsuta IL. Koranski lug kod Drežnika; Dumboko kod Novog, Kozica, G., Starigrad, Bačvica, Karlobag, Devčić draga. . pallida_ W. K. Karlobag. . cannabina L. Crikvenica, Blaškovići, Grižane, Selee, M. polje, Novi, Sv. Kuzam, Spasovac, Cesarica, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr. . officinalis L. Krašić, Drežnik, Selce, Gradec; Topusko, Karlovac, Švarča, Mostanje, Vukmanić, 119 Malva L. M. alcea L. Samobor; Glina, Topusko, Vranovina, Staroselo; Prilišće, Lipnik, Ribnik, Stative, Jelsa, Dubovac, Kalvarija, Maradin, Turan, Sv. Doroteja, M. Švarča, Krnjak, Veljun; Gašparci, Mandli. g) fastigiata Koch, = M. Bismalva Bernh. Jelsa, Vukmanić. M. mosehata L. Samobor, Paleš, Blaževo brdo, Reštovo, Selee; Blatuša, Štaro- selo; Crkveno selo, Jarčepolje, Novigrad, Jelsa, Borel, Kalvarija, Luščić, Udbinja, Vinica, Turan, Tušilović, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Rakovica, Gavranić most, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Medak, Raduč ; Zamost, D. Žagari, vrh Bukevja, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Radošević, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski. M. Lisina, Milanovo i Kozjak jezero; Mrkvište, Oštarija, Badanj planina. floribus albis. Ogulin, Zaborski. var. laciniata Vis. Sv. Gera, Sošice; Topusko, Vranovina, Karlovac, Luščić, Raduč, Crni Dabar kod Oštarija, Sv. Rok u Lici. M. silvestris IL. Samobor, Vrhovčak, Pisarovina, Plješivica, Banija, Drežnik, Selce, Gradec; Trešćerovac, Trg, Ribnik, Rosopajnik, Brajakovo selo, Novi- grad, Crkveno selo, Jarčepolje, Dubovac, Rakovac, Turan, Vukmanić, Tuši- lović, Vojnić, Maljevac, Krnjak, Slunj, Broćanac, Rakovica, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Josipdol, Otočac, Perušić, Gospić; Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Zaborski, Mala Lisina, Mila- novo i Prošćansko jezero, Drežnica; Vratnik; Ladvić kod Crikvenice, Sv. Lucija, Novi, Lišanj, školj Sv. Marina, Grabrova draga, Žrnovnica, Klenovica, Sv. Jelena, Nehaj, Sv. Juraj, Žrnovnica, Lukovo ot., G. Starigrad, Jablanae, Klačenica, Jablanačka draga, Baričević, Dušikrava, Bačvica, Prizna, Karlobag, Vidovac, Lukovo Šugarje f. zgr., Tamnička draga, floribus albis. Karlovac uz cestu dubovačku u više primjeraka. M. erecta Presl. Rogić povrh Starigrada. M. mauritiana L. Rakovac kod Karlovea; Stinica luka, podivljala. M. neglecta Wallr. = M. rotundifolia L = M. vulgaris Fries: Samobor, Vrhovčak; Hrastovica, Karlovac, Gaza, Rakovac; Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Dolinci, Kamenjak, Tribalj, Grižane, Kričina, Selce, Brdo, Novi, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, M. draga, Sv. Juraj, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., Stinica, Klačenica, Jablanačka i Tatinja draga, Lukovo Šugarje f. zgr. Hibiscus L. H. trionum 1. Turbanci, Ribnik, Dubovac, Karlovac, Rakovac, Mostanje, M. Švarča, Turan, Vukmanić, Vojnić, Maljevac, Hrnjak, Veljun, Slunj, Mrzlo- polje; Sv. Jelena kod Crikvenice. 120 Guttiferae. Hypericum L. H. hirsutum L. Tešnjak, Nikolino brdo; Stative, Kalvarija-Borel, Debela Glava, Turan, Vinica; Modruše, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Visočica, Badanj povrh Medka. H. humifusum L. Glina, Nikolino brdo, Petrova gora; Luščić, Jama, Vukmanić, Ogulin, Zamost. H. perforatum I. Samobor, oko piramide, Plješivica, Hrnetić, Drežnik, Banija, Selce, Gradec, Orlovac; Tešnjak, Nikolino brdo; Zorkovac, Trg, Kamanje, Ribnik, Svetice, Jakovci, Prilišće, Završje, Stative, Crkvenoselo, Jarčepolje, Novigrad, Dubovae, Luščić, Rakovae, Vinica, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Blagaj, Veljun, Slušnica, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Gen. Stol, Zdenac, Košare, Josipdol, Munjava, Kompolje, Brlog, Otočac, Janjče, Perušić, Gospić, Medak, Raduč; Sovinice, Delnice, Lokve, Parg, Bukevje, Mandli, Kuželj, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Plaški, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Milanovo jezero, Ljeskovac-Priboj; Budakovo brdo, Bačić kuk, Kiza, Alaginac, Takalice, Badanj planina, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavae, Sv. Brdo; Drivenik, Dumboko, Lopar, Lukovo otočko, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr. var. latifolium Koch. Alan, Mrkvište, Badanj kod Oštarije, Oštarija. H. veronense Schrank. Samobor, Gradec; Glina, Vranovina, Petrova gora ; Ribnik, Svetice, Jakovci, Završje, Stative, Crkvenoselo, Novigrad, Dubovac, Karlovac, Jama, Ksaver, Vukmanić, Slunj, Rakovica, Drežnik, Belavić selo, Vijenac, Gen. stol, Dubrave, Potok, Zdenac, Munjava, Janjče; Marija Trošt, Homer, Tiškovac, Modruše, Jezerane, Brinje, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovae-Priboj, Zebar, Krasnica; Crikvenica, Pod Badanj, Kamenjak, Tribalj, Grižane, Bribir, Selce, Dumboko, Novi, Lopar, Muroskva draga, Žrnovnica kod Novog, Sv. Jelena, Senj, Spasovae, Sv. Juraj, Rača draga, Jablanac, Klačenica, Jablanačka draga, Baričević, Karlobag, Lukovo Šugarje. H. maculatum Cr. = H. quadrangulum L. Samobor, Anindol, Selce, Gradec; Topusko; Ribnik, Karlovac, Vence kod Turna, Modruše, Plaški, Jesenice. H. acutum Mneh. =H. tetrapterum Fr. Kalvarija kod Dubovca; Plaški. H. montanum IL. Samobor, Anindol, Ludvić, Plješivica; Borel, Kalvarija, Dubovac, Debela Glava, Vinica, Krnjak, Janjče; Mošunje, Modruše, Jese- nice, Bršljanovica, M. Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovae. b) seabrum Koch. Jelaš šuma kod Ribnika, Lipnik brdo, Jasikovac; Kozjak planina, Takalice. forma trifoliatum m. Lipnik brdo, H. alpigenum Kit. = H. Riceheri Villars= H. androsaemifo- lium Villars. Zurkovac i Jezera povrh Krasna, M. Rajinae, Lubenovačka vrata, Kozjak, Nad Klancem, Šatorina. dne F. Tamariscaceae. Tamarix l. gallica L. Novi na utoku Suhe Rječine, školj Sv. Jurja, Stinica, Klačenica, Lukovo Šugarje, Sugarica. Myricaria Dew. . germanica (L) Dew. = Tamarix germanica L. Grdanjci uz potok Breganu 30. svibnja 1878. Cistaceae. Helianthemum Boehm. . canum (L.) Baumg. forma balcanicum Janchen. Alančić, Plješi- vica 1449, Budakovo brdo. . italicum (L.) Pers. Na Trbušnjaku 360 m. povrh Senja. . alpestre (Jacq.) DC. Šatorina, Babin vrh, Šegestin, Kitaibelov vrh, Sv. Brdo. var. melanosthrix Beck. Visočica, Badanj, Višerujna, Buljma, Sv. Brdo. u . hirsutum (Thuill) Mćrat forma litorale (Willk.) Janehen. Senjska draga. «. obscurum Pers. = H. vulgare Girtn. Samobor, Sv. Gera, Blaževo brdo, Plješivica; Hrastovica, Tešnjak, Topusko; Tomašnica, Lipnik brdo, Kunić, Planina, Mržljak, Prilišće, Netretić, Brajakovo selo, Završje, Stative, Kalvarija, Dubovac, Karlovac, Vinica, Slunjska brda, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Slušnica, Rakovica, Mrzlopolje, Belavić selo, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Kosare, Ogulin, Janjče, Jasikovac, Medak, Raduč; Sovinica, Klek, Vrbovsko, Vujnović brdo, Begovo razdolje, Mrkopalj, Zalesina, Delnice, Dragomalj, Risnjak, Mladje, Parg, Čabar; Grbalj, Homer, Tihovo gornje, Zebar, Velo Tići, vrh Brizica, Krasnica, Breze, Smolnik, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Mala Lisina, Kozjak i Proš- ćansko jezero, Ljeskovac-Priboj; Vratnik, Vižbina, Jezera, M. Rajinac, Kozjak, Alančić, Alan, Smrčevci, Goljak, Mrkvište, Šatorina, Rusovo, Budakovo brdo, Bačić kuk, Velinac, Badanj 1104, Alaginae, Crne grede, Metla, Jelarje, Sladovača više Jelarja. Visočica, Badanj, Višerujna, Babin i Vaganski vrh, kota 1637, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, Bunavae, Solila, Sv. Brdo; Kantrida, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, (Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Tribalj, Antovo, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Selce, Dumboko, Novi, Kalvarija, M. polje, Sv. Kuzam, Velo Duplje, Muroskva i M. draga, Povilje, Senj, Spasovac, Sv. Juraj, Lukovo otočko, Jablanac, Karlobag. Fumana Spach. procumbens (Dun) Gren. et Godr. = Helianthemum Fumana Mill. Trbušnjak, Kosa Kraj, Sladovača više Jelarja kod Oštarije; Kralje- F. V. VW. V: V. V. vica, Šmrika. Grebišće, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Drivenik, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, Velo Duplje, Muroskva draga, Povilje,: Kozica, Sv. Jelena, Nehaj, Spasovac, Sv. Juraj, Lokva, G. Starigrad, Jablanac, Klačenica, Jabla- načka i Krajkova draga, Zavratnica, Bačić, Karlobag, V. draga, M. Pržunac i Devčić draga. ericoides (Cavan.) Pan. Jablanac mnogobrojna. Violaceae. Viola L. biilora L. Zurkovac, Jezera, M. Rajinac, Bili kuk, Badanj planina, Babin i Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, kota 1658. arvensis Murr. a) ruralis Jord. Samobor, Plješivica, Banija, Gradee ; Glina, Topusko, Vranovina; Ozalj, Svetice, Ribnik, Dubovac, Luščić, Švarča, Debela Glava, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Rakovica, Drežnik, Ogulin, Raduč ; vrh Bukevja, Krasnica, Mošunje; Bunovac; Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Kamenjak, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Selce, Novi, M. polje,, Grabrova draga, Živi Bunari, Balenska i Jablanačka draga, Klačenica, Cesarica, Bačić, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica. b) segetalis Jord. Slanidol kod Samobora; Topusko, Vranovina, Kunić, Ribnik, Rakovac, Švarča, Slunj, Gospić; Vučinić brdo, Lokve, Plešce, Stajnica, Ljeskovac-Priboj; Oštarija, Crne grede; Drivenik, Blaškovići, Ladvić kod Crikvenice. . saxatilis Sehm. Musulinski potok, Vugleš, Delnice, Alan. . tricolor L. Gospić; vrh Bukevja, Tršće, Stajnica, Zaborski; Jezera povrh Krasna, Alan, Rusovo, Budakovo brdo, Metla, Javornik pod Badnjem. uliginosa Bess. Selce, Orlovac mnogobrojna, u Luščiću i u Jami uz potočić kod Karlovca. odorata L. Samobor; Glina, Pogledić; Ribnik, Jelsa, Dubovac, Slunj, Rapajin Klanac, Skamnica, Zutalokva, Perušić; Oštarija, Krčmar. forma nummularia Vukot. Ribnik kod Karlovca. var. cyelophylla Gdgr. Perušić. . Hallieri Borb. Ribnik. /. multicaulis Jord. Bribir, M. polje, Novi. . scotophylla Jord. Ribnik; Kantrida. Flore albo. Debela Glava. . alba Bess. Ribnik, Ozalj, Ogulin, Otočac; Vratnik, Oštarija; Kraljevica, Šmrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Selce, Novi, Mala draga, Karlobag. adriatica Freyn. Preluka, Rijeka, Selce, Novi, Kalvarija, Sv. Kuzam, M. polje, Pod Peći, Lišanj, Sv. Mihovil, V. Duplje, Grabrova i M. draga, Senj, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Školj sv. Jurja, Dumboko, Lukovo ot., H 123 Zagon, V. otočka, Balinska i Stinica draga, Stinica, Panas, Jablanac, Jabla- načka i Svatska draga, Zavratnica, Cesarica, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., V. i Tamnička draga, Trstenica. . hirta L. Samobor, Sv. Nedelja, Kozjan, Kladje, Rakovica; Selište kod Gline; Ribnik, Dubovac, Gažansko polje, Luščić, Vukmanić, Slunj, Škamnica, Rapajin Klanac, Otočac, Zutalokva; Sovinica, Kozjak i Prošćansko jezero, u dolini Rječine kod Grohova, u Škurinji, Kraljevica, Spasovae. floribus albis. Žakalj kod Rijeke. a. pratensis Neilr. Selište kod Gline; Gažansko polje kod Karlovca, Dubovac, Ogulin, Škamnica kod Brinja. . badensis Wiesb. Slunj. silvestris Lam. = V. silvatica Fries. Lovnik, Stražnik, Kozjan; Topusko, Nikolino brdo; Ozalj, Ribnik, Dubovac, Luščić, Jama, Debela Glava, Vinica, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Podmelnica, Rakovica, Bukovnik kod Ogulina, Škamnica; Modruše, Kozjak jezero; Škurinja, Drenova, Vežica, Martinščica. . Riviniana Rehb. Kozjan, Molvice, Orlovac; Kalvarija, Kalvarija-Borel, Dubovac, Zagrad, Luščić, Kozjača, Švarča, Debela Glava; Dragomalj, Risnjak, Mošunje; Stoci povrh Krasna, M. Rajinae, Plješivica veleb., Kozjak, Smrčevci, Badanj planina, Malovan. . canina L. Zdihovaec, Luščić, Kozjača; Jelenska draga, Vugleš, Javornik kod Delnic4, Crnilug. var. ericetorum Scehrad. Bjelalasica. Cactaceae. Opuntia Mill. . vulgaris Mill. Na Trsatu rijetka. Thymelaeaceae. Thymelaea Scop. . passerina (L.) Coss. = Stellera passerina L. = Passerina annua Wicekstr. Karlovac, Luščić, Ksaver kod Svarče, Slunj, Slušnica. Daphne L. . mezereum LL. Oštre 1. Morton, Palačnik, Gradišće; Pogledić kod Gline; Lipnik brdo, Debela Glava, Vinica, Krnjak, Škamnica, Vence kod Turnja, Mrzlopolje; Bjelalasica, Zalesina, Delnice, Dragomalj, Lokve, Risnjak, Mladje, izvor Čabranke, Velo Tići, Breze, Mošunje, Modruše, Bršljanovica, M. Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero, Crni vrh, Ljeskovac-Priboj; M. Rajinae, Plješi- vica 1449, Oštarija, kota 1760. povrh Medka. forma nanum m. onizak do 20 em. visok razgranjen grmećak, Oštarija, Babino jezero, Vaganski vrh. D. laureola L. Delnice, Dragomalj, V. Bukovnik, Kupički i Kozji vrh; Kuterevo. D. eneorum 1. Gregurić brijeg nedaleko Samobora. D. alpina L var. petiolaris Keissl. Zebar, Velo Tići, vrh Brizica, Mila- novo jezero; Velinac, Alaginae, Ljubičko brdo; u dolini Rječine kod Grohova, Grižane ruševina, Senjska i Stinica draga mnogobrojan; u Krajkovoj drazi kod Jablanca dva grmečka neko 7—800 koraka odaljeno od mora na južnom kuku drage, visoko po prilici 200 metara. Elaeagnaceae. Elaeagnus L. E. angustifolia LL. Goji se u vrtovima: Karlovac i drugdje. Lythraceae. Peplis L. P. portula L. Na podnožju Nikolina brda kod Topuskog, Jama i Kozjača kod Karlovca, Vence kod Turna. Lythrum L. L. hyssopifolia L. Nikolino brdo na podnožju, Luščić i Jama kod Karlovca, Debela Glava kod Švarče. L. salicaria li. Samobor, Ludvić, Hrnetić, Drežnik, Banija, Selce, Gradee, Orlovac; Hrastovica, Glina, Topusko, Vranovina; Ribnik, Crkveno selo, Stative, Dubovac, Luščić, Jama, Švarča, Kamensko, Turan, Vukmanić, Tuši- lović, Krnjak, Slunj, Gen. stol, Potok, Zdenac, Josipdol, Medak; Gustilaz, Grbalj, Velo i Malo Tići, Plaški kod Vrnjike potoka, Jesenice, Zaborski, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac, Ljeskovae-Priboj; Malo polje kod Novog. Punicaceae: Punica L. P. granatum I Između Crikvenice i Selea uz obalu podivljala, nadalje kod | Sv. Jurja i u Amančićevu gaju kod Jablanea; inače goji se po vrtovima. Oenotheraceae. s Ludwigia L. L. palustris (L) Elliot = Isnardia palustris L. Uz željezničke grabe kod Draganića, Selca, Vrginmosta i Petrinje vanredno mnogobrojna, Orlovac, Luščić kod Karlovca. forma major m, planta robusta, Luščić kod ždrijela, gdje otiče močvara, s po 125 Epilobium L. E. hirsutum L. Gornji Kraj kod Samobora, Samobor prema Sv. Nedelji, Sv. Helena; Topusko ; Stative, Dubovac, Švarča, Tušilović, Krnjak; Čabar, Plaški, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac; Žrnovnica kod Sv. Jurja. E. parviflorum Sehreb. Oštre 1. Morton, Samobor, Anindol, Sv. Helena; Hrastovica; Jelsa, Dubovac, Luščić, Debela Glava, Turan, Kamensko, Gustilaz, Plaški, Prošćansko jezero, Lijeskovac. b. subglabrum Koch. Nikolino brdo. E. parviflorum X hirsutum. Dubovac. = . lanceolatum Seb. et Maur. Izvor Čabranke. E. montanum LL. Slanidol, Samobor, Sv. Helena, Sv. Gera, Paleš, Japnenik, Plješivica; Tešnjak, Nikolino brdo, Petrova gora; Lipnik brdo, Stative, Karlovac u živici vojničkog groblja, Kozjača, Kamensko; Jelenja draga, Delnice, Lokve, Crnilug, V. Bukovnik, Kupički vrh, Čabar, Banska vrata, Mošunje, Jasenak, Drežnica, Modruše, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac- Priboj; M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kuterevo, Alan, Smrčeveci, Goljak, Mrkvište, Štirovača, Crni Padež, Šatorina, Budakovo brdo, Visibaba 1158, Ljubičko brdo, Metla, Ponor, Oštarija, Jelarje, Badanj planina, Kuk povrh Medka, Bunavac, Sijaset. le] . montanum X parviflorum. Zamost kod Plešaca. E. collinum Gmel. Tešnjak, Vranovina, Petrova gora, Dubovac, Delnice- Marija Frošt. E. roseum Sehreb. Visočica, Kuk povrh Medka. E. adnatum Griseb. Vence kod Turna. E. Lamyi Sehltz. Drežnik, Selee, Orlovac, Banija; Luščić, Turan, Kamensko, Slunj. Chamaenerion Adans. Ch. angustifolium (L) Seop. = Epilobium angustifolium L. Plješivica kod Jaske; Zagrad, Luščić, Medak; Modruše, Plaški, Kozjak i Prošćansko jezero; Dubenovačka vrata, Nad Klancem, Smrčevci, Crne grede, Medačka staza, Bunavačko polje, Pogledalo. Ch. palustre Scop. = Epilobium angustissimum Ait. = E. rosmarinifolium Haenke. Samobor na obronku Vrhovčaka u pijesku desta rijedak. Oenothera L. Oe. biennis L. U dolini kod Borla nedaleko Karlovca, no ne svake godine, Cabar. Circaea L. C. lutetiana LL. Samobor oko piramide, Paleš, Kostanjevac, Plješivica, Rječica, Orlovac; Tešnjak, Benkovo vrelo i Opatovina kod Topuskog, Petrova gora ; 126 Ribnik, Lipnik brdo, Stative, Kalvarija, Dubovac, Luščić, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Vence kod Turna, Vukmanić; Zamost, vrh Bukevja, Mošunje, Modruše, Zaborski, Bršljanovica, Prošćansko jezero; Badanj planina, Buna- vačka draga. C. alpina L. Modruše, između Ljeskovea i Priboja, uopće rijetka. Halorrhagidaceae. Myriophyllum L. M. spicatum L. Selce u mlakama; u Glini kod Gline, Topuskog i Kozjaka, Ribnik u potoku Muljeveu, Luščić u mlakama ciglane, Karlovac u Korani i Kupi, Mostanje u Mrežnici, Stative u Dobri, Gavranić most u Korani, Hippuris L. H. vulgaris L. Uz Koranu kod Mostanja, u Mrežnici kod Oštarija ogulinskih. Araliaceae. Hedera L. H. helix L. Samobor, Plješivica, Orlovac; Tešnjak, Glina, Topusko; Trg, Ozalj, Kamanje spilja, Crkvenoselo, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Krnjak, Slunj, Otočac; Banska vrata, Mošunje, Modruše, Šimunić selo, Ljeskovac-Priboj ; Kantrida, Žakalj, Trsat, Bakar, Sv. Marko, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Selee mnogo, Novi, Lišanj, Velo Duplje, Povilje, M. draga pružio se po pećinama ploštimice, Dumboko kod Sv. Jurja, Klačenica, Krajkova draga, Karlobag, Tamnička draga. Samo u Primorju s plodom! Umbelliferae. Sanicula L. S. europaea LL. Lovnik, Samobor, Palačnik, Plješivica, Orlovac; Nikolino brdo, Petrova gora; Kalvarija, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Mrzlopolje, Ogulin; Vrbovsko, Javornik kod Delnica, Lokve, Mladje, Kozji vrh, Žagari, Velo Tići, Breze, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Stajnica, Žutalokva, Kozjak jezero, Ljeskovae-Priboj; Kozjak kod Alana, Budakovo brdo, Rusovo, Oštarija, Badanj povrh Medka. Hacquetia Neck. H. epipactis (Seop) DC. Samobor oko piramide, Stražnik, Kladje, Plješivica; Ozalj, Škamnica; Sovinica, Klek, Bjelalasica, Vrbovsko, Javornik dolina kod Delnic4, Risnjak, Mladje, Modruše, Crni vrh kod Proščanskog jezera. E. Ch. Ch. Ch. Ch. Ch. Ch. Ch. 127 Astrantia L. . croatica Tommasini. Klek, Gustilaz, Grbalj, Vraži vrtec, Plaški, Proš- ćansko jezero, Ljeskovae-Priboj; Oštarija, Visočica, Badanj, Medačka staza, Babino jezero, Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, Solila, kota 1746, Sv. Brdo. Eryngium L. . campestre L. Grižane. amethystinum L. Maradin kod Karlovca, Krnjak, Blagaj, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Gavranić most, Vaganac, Zvečaj, Gen. stol, Ogulin, Rapajin klanac, Otočac, Lešće, Janjče, Gospić, Medak, Raduč; Modruše, Križ polje, Brinje, Žutalokva, Sabadska draga, M, Lisina; Vratnik, Takalice, Kuk povrh Medka, Deanović selo kod Raduča, Sv. Rok; Bakar, Crikvenica, Novi, Senjska draga, Spasovac, Sv. Juraj, Žrnovnica, Lukovo ot., Balenska i Vranjak draga, Panas, Klačenica, Jablanac, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr. . alpinum L. Šatorina. Freyera Rchb. . cynapioides (Guss.) Griseb.=Biasolettia tuberosa Koch. Rusovo, Budakovo brdo, Sušanj povrh Karlobaga. Chaerophyllum L. aureum LL, Paleš, Blaževo brdo; Ljubovo; Vrbovsko, Begovo razdolje, Mrkopalj, Vugleš, Delnice, Dragomalj, Mrzlavodica, Velo Tići, Banska vrata, Mošunje, Žutalokva; Konačišta, Anići, Plješivica veleb., Kozjak, Šatorina, Rusovo, Budakovo brdo, Visočica, Bunavačka draga, Sijaset; M. polje kod Novog. temulum I. Samobor, Anindol, Plješivica, Sv. Gera, Mošunje, Modruše. bulbosum I. Slunj, Drežnik, Vaganac, Josipdol, Skradnik, Medak, Raduč, Brinje. nudum W.K. Uz Slunjčicu kod Slunja. Vilarsii Koch. =(Ch. Cieutaria Rehb. Na Kozarcu povrh Vrbovskog laevigatum Vis. Slunj. cicutaria Vill. = Ch. hirsutum L. Samobor, Stražnik, Sv. Gera, Paleš, Japnenik, Crnilug, Velo Duplje. Anthriscus Pers. A. fumarioides (W. K.) Spr. Breze, Banska vrata, Prosika, Mošunje; Bačić Kuk, Jelarje kod Oštarije. A. cerefolium (L.) Hoffm. Kod Ribića na Dubovcu uza plot. A. triechospšrmus Sehult. Karlovac uz rub mosta kadetske škole mnogo- brojan 29. travnja 1920, prije nije opažen tamo; Mrzlopolje, Slunj. 128 A, = m 2 T - silvester (L.) Hoffm. Samobor, Rječica, Orlovac, Gradec, Banija, Drežnik ; Topusko; Trg, i Polje kod Ozlja, Ribnik, Netretić, Brajakovo selo, Jarče- polje, Stative, Dubovac, Gažansko polje, Luščić, Vinica, Vukmanić, Krnjak, Veljun, Slunj, Gen. stol, Potok, Zdenac, Medak, Raduč, Milanovo i Kozjak jezero. nitidus (Whlbg.) Gareke. Modruše; Alan, Oštarija, Sv. Brdo. Scandix L. . pecten Veneris L. Dubovac, Zagrad, Karlovac uz plot Senjske ceste prema Švarči, Mrzlopolje; Sv. Katarina više Rijeke, Trsat, Martinščica, Šmrika, Crikvenica, Tribalj, Bribir, Selce, Novi, Lišanj, Senjska draga, Senj, Spasovae, Živi Bunari, Balenska i Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., Ljubovo. Myrrhis Bohm. . odorata (L.) Sceop. Sv. Gera, Paleš, Japnenik ; Klek, Vrbovsko, Bjelalasica, Begovo razdolje, V. Bukovnik, Risnjak, Mošunje; Konačišta, Jelovac, Zur. kovac, Jezera povrh Krasna. Torilis Adans. .nodosa (L) Girtn. Kantrida, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica, Bribir, Selec, Brdo, Dumboko, Sv. Lucija, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, M. draga, Senj, Vranjak kod Sv. Jurja, Žrnovnica, Lukovo ot., Stinica, Jablanačka draga, Klačenica vrlo visoki primjerci, Zavratnica, Vranjak i Svatska draga, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr. visoki primjerci, Šugarica i Tamnička draga. : . anthriseus (L) Gmel. Samobor, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Tešnjak, Nikolino brdo, Petrova gora; Ribnik, Crkveno selo, Jarčepolje, Dubovae, Luščić, Debela Glava, Turan, Vinica, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Veljun, Slunj, Slušnica, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Vijenac, Gen. stol, Potok, Zdenae, Janjče, Gospić, Medak, Raduč; Jasikovac, Sv. Rok; Zamost, Jasenak, Drežnica, Jesenice, Milanovo i Kozjak jezero; Selce, Pod Badanj, Karlobag. . arvensis (Huds) Lk. = T. helvetica Gmel. Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Siljevica, Karlobag. . heterophylla Guss. Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Rača draga. Caucalis L. , daucoides I. Sv. Ksaver na Švarči, Ljubovo; Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Blaškovići, Jablanac. Orlaya Hofim. .grandiflora (L) Hoffm. Karlovac rijetka, Vinica, Barilović, Krnjak, . C . - a . . Blr.. Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Gavranić most, Mrzlopolje, Vijenac, Gen. stol, Potok, Zdenac, Ljubovo; Kraljevića, Šmrika, Smokovo, Sv. Jelena, 129 Crikvenica, Drivenik, Kamenjak, Grižane, Kričina, Selce, Dumboko, Sv. Kuzam, Novi, M. polje, Lišanj, Sv. Mihovil, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, Žrnovnica, Kozica, Senj, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Panas, Jablanac, Jablanačka draga, Dušikrava, Karlobag. Bifora Hofim. B. radians M. B. Karlovac na Gažanskom polju, Rakovac. B. testiculata (L) DC. = B. floseulosa M. B. Dosada samo kod Šmrike blizu Kraljevice nađena, 4. lipnja 1914. Smyrnium L. S. perfoliatum I. Janjče, Gospić, Ljubovo, Modruše, Stajnica, Žutalokva; Vratnik, Sušanj; Trsat, Povilje, Senjska draga, Nehaj, G. Klada, V, i M. Ivanča draga, Živi Bunari, Bačić, Tatinja draga, Karlobag, Konjsko. Physospermum Cuss. Ph. verticillatum (W. K.) Vis. = Laserpitium verticillatum W.K. Velo Tići, Breze, Mošunje; Badanj povrh Medka. Conium L. C. maculatum L. Karlovac. Bupleurum L. B. Sibthorpianum Sm. =B. gramineum Vill. Plješivica 1449, Šatorina, Budakovo brdo, Alaginae, Ljubičko brdo, Takalice, Visočica, Badanj, Više- rujna, kota 1746. R B. junceum LL, Zebar; Ponsal, Trsat, Šmrika, Crikvenica, Dolinci, Kamenjak Blaškovići, Belgrad, Grižane, Selce, Sv. Lucija, Sv. Kuzam, Sv. Mihovil, M. Ivanča draga, Jablanac, Jablanačka draga. B. aristatum Bartl. Drežnik kod Rakovice, Gavranić most, Ljubovo; Oltari, Sušanj, Mamutovae; Rijeka, Trsat, Martinščica, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Selce, Dumboko, Sv, Lucija, Novi, Sv. Mihovil, Muroskva draga, Žrnovnica, Sv. Jelena, Senjska draga, Spasovac, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Lukovo ot, Luke, Jurkosa, Seline, Starigrad, M. Ivanča i Jabla- načka draga, Stinica, Jablanac, Klačenica, Dušikrava, Jezero, Vranjak i Svatska draga, Bačviea, Prizna, Cesarica, Tatinja draga, Karlobag, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr., Tamnička draga. b) nanum Koch. Ljubovo; Grižane. B. protractum Lk. et Hoffgg = B.subovatum Link. Među usjevima *kod Blaškovića i Grižana. Trinia Hofim. T. glauca (L) Dum. = Pimpinella glauca L. Šnrika kod Kraljevice. T. longipes Borb. Alančić, Alan, Bili Kuk, Plješivica 1449, Smrčevci, Goljak, Satorina, Velinae, Budakovo i Ljubičko brdo, Mamutovac, Visočica, Višerujna, Babin vrh, Malovan, kota 1746, Sv. Brdo, PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. 9 130 Apium L. A.repens (Jacq) Rehb. = Helosciadium repens Koch. U Crnoj Rijeci kod Ljeskovca. Cicuta L. C. le BI —_ virosa L. Orlovac, Gradec, Selce, Karlovac, Mostanje. Ptychotis Koch. | ammoides (L) Koch. Stinica, Jablanac, Klačenica, Jablanačka draga, Karlobag. Carum L. carvi L. Samobor, Plješivica, Rječica, Orlovac, Gradec, Selce, Drežnik; Petrinja, Glina, Topusko; Trg, Ozalj, Ribnik, Ladešić draga, Dubovac, Gažansko polje, Luščić, Švarča, Vukmanić, Lešće, Gen. stol, Ogulin; Klek, Kozarae, Vugleš, Zalesina, Delnice. LDragomalj, Lokve, V. Bukovnik, Mladje, vrh Bukevja, Čabar, Velo Tići, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Stajnica, Brinje, Prokike, Žutalokva, Zaborki, Jelovac i Jezera kod Krasna, Lubenovačka vrata, Oštarija, Jelarje; Drivenik, Tribalj, Grižane, Kričina, Bribir, M. polje. floribus roseis. Karlovac: livade prema prevozu Korane. Bunium L. . ferulaceeum Sibth. et Sm. = Carum ferulaefolium (Desf.) Boiss. Velinac, Živi Bunari, Stinica. . alpinum W. K. Višerujna, Buljina, Babin i Vaganski vrh, kota 1746, Sv. Brdo. Pimpinella L. major (L) Huds. = P. magna L. Samobor, Anindol; Jelsa, Kalvarija- Borel, Karlovae, Jama, Tušilović; Čabar; Mrkvište; dolina Skurinje i Rječine, Trsat. saxifraga LL. Samobor, Vrhovčak, Plješivica, Banija, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Petrinja, Glina, Topusko; Ribnik, Lipnik brdo, Stative, Jelsa, Dubovac, Gažansko polje, Jama, Vinica, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Mrzlopolje, Janjče; Sovinica, Jasenak, Drežnica, Kuželj, Skrobotnik, Čabar, Mošunje, Modruše, Žutalokva, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovae-Priboj; Oštarija; dolina Rječine, Trsat, Grižane. . alpina Host. = P. alpestris Spr. Alančić, Plješivica 1449, Šatorina, Ljubičko brdo, Visočica, Višerujna, Badanj, Babino jezero, Babin i Kitai- belov vrh, kota 1760, Šegestin, Sv. Brdo. 131 Aegopodium L. Ae. podagraria L. Samobor: piramida, Plješivica, Rječica, Orlovac, Gradee; U Tešnjak; Polje, Trg, Ozalj, Maradin, Dubovac i kod starog grada, Netretić, Svetice, Kamanje i kod spilje, Vinica, Turan; Vrbovsko, Mali lug, Gašparci, Gustilaz, Brod na Kupi, Homer, Tihovo gornje, Velo Tići, Mošunje, Kozjak jezero, Ljeskovac; Anići, Visočica, Sijaset. Sium L. . erectum Hunds, = Berula angustifolia Koch. Krnjak u potočiću, kod mosta mnogobrojan, Veljun u potoku. Crithmum LL. . maritimum LL. Rijeka, Bakar, Sv. Marko, Crikvenica, Selce, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, Lišanj, školj Sv. Jurja, Stinica, Rastovača, Jablanac, Klače- nica, Lukovo Šugarje f. zgr. Seseli 1. elatum DL. = S. Gouani Koch. Vratnik, Ljubičko brdo, Takalice; Senjska draga. Tommasinii Rehb. fil. Žakalj, Trsat, Bakar, Crikvenica, (grižane, Novi, Sv. Mihovil, Povilje, Senj. . osseum? Cr. Lukovo etočko još nerazvit, ne može se točno opredijeliti, Malyi Kerner. Buljina i Struge na vispoljani između Badnja i Višerujne. Libanotis Cr. . nitens Vis. Klek, Skrobotnik, Turke, Zebar, Velo Tići, vrh Brizica, Breze, Mošunje; Rusovo, Velinac, Kiza, Alaginac, Lijubičko brdo, Metla. Oenanthe L. Oe. fistulosa L. Luščić kod Karlovca. Oe. aquatica- (L.) Poir. = Phellandrium aquaticum L. Pokupje, Gradec, Orlovac, Banija, Drežnik, Hrnetić, Selce; Livada Gjon kod Topuskog; Dubovac, Luščić, Mostanje, Vukmanić. Oe. silaifolia Bieb. Orlovac; Gjon kod Topuskog, Vranovina; Karlovac, Mostanje, Medak. Oe. media Gris. Orlovac, Luščić, Mostanje, Blaškovići, Grižane. Aethusa L. Ae. cynapium L. Ribnik nedaleko Karlovca, Stative. Athamanta L. A. eretensis L. Na Kleku. A. Haynaldi Borb. Uechtr. Kozjak planina, Plješivica 1449, Velinac, Budakovo i Ljubičko brdo, Bačić kuk, Kiza, Alaginac, Pilipov kuk, Metla, Vaganski i Kitaibelov vrh, Segestin. 132 Cnidium Cuss. ded ? C. silaifolium (Jaeq) Simk. = €. apioides Spr. Velo Tići, Zebar, ' Brizica, Mošunje; Vratnik, Krasno, Oltari, Kuterevo, Kosa Kraj, Velinae, : Badanj kod Oštarije, V. Bašača, Alaginac, Ljubičko brdo, Metla, Takalice, Jelarje, M. Halan; Kraljevica, Dvorine, Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Sv. Jelena, Antovo, Grižane, Kričina, Brdo, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Rača draga, Dumboko, Lukovo ot., Zagon, Balinska i Svatska draga, Seline, Bačvica, Karlobag, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr. Selinum L. S. carvifolia L. Orlovac, Luščić, Kozjača, Slunjska brda. Ligusticum L. i | L. dinaricum Beck. Lubenovačka vrata, Alan, Šegestin, Mali Halan. ' Angelica L. : A. silvestris I. Samobor, Selce, Orlovac, Gradec; Dubovac, Luščić, Turanski | lug, Kamensko, Vukmanić, Tušilović, Krnjak; Klek, Gašparci, Ljeskovae, F u dolini Rječine kod Lopače. i i i Ferulago Koch. F. galbanifera Koch = Ferula Ferulago L. = Ferulago nodi- ' flora Jaeq. Drežnik, Sinac, Medak, Ljubovo; Modruše; Ponsal, Trsat, s Martinščica, Dumboko, Sv. Kuzam, Bribir, Porvilje. | : Opopanax Koch. i < O. ehironium (L) Koch. = Pastinaca Opopanax L. Ljubovo. ; | Peucedanum L. | P. Chabraei_ Rehb. = P. heterophyllum Vis. = Sehlosseria hete- rophylla Sehloss. et Vukot. Karlovac na smetištu blizu kupališnog parka. P. earvifolia Vill. Oštre 1. Morton, Kiza; Sv. Kuzam i M. polje kod Novog. P. Sehottii Bess. Senjska draga. var. petraeum Noe. Trsat. P. Petteri Koch. U šumici Jasikovac kod Gospića. P. palustre (1) Mneh. Orlovac; Dubovac, Jama, Debela Glava. P. cervaria (L.) Cuss. = Cervaria Rivini Gaertn. Oštre.1. Morton, Samobor, Anindol; Novigrad, Slunjska brda, Tušilović, Blagaj, Veljun, Slunj, Zdenac; Radošević, Kozjak i Prošćansko jezero; Takalice, Zakalj, školj Sv. Jurja, Lukovo ot., Karlobag. —- var, crassifolia Degen = P, erassifolium Hal. et Zahlbr. Bakar; ubran 10. listopada 1891. PB. 133 oreoselinum (L.) Mneh. = Oreoselinum legitimum M. Bieb. Samobor, piramida, Reštovo; Nikolino brdo; Ribnik, Luščić, Ksaver, Sv. Doroteja, Turan, Vukmanić, Krnjak, Veljun, Mrzlopolje, Janjče; Skrobotnik, Prezid, Modruše, Kozjak jezero. alsaticum LL. Turan u živici do Korane. austriacum (Jacq.) Koch. = Selinum austriacum Jacq. Plješivica kod Jaske. var. montanum Koch. Zamost, Parg, Kozjak i Prošćansko jezero; M. Rajinac, Kozjak, Mrkvište, Metla, Malovan, Kitaibelov vrh. Pastinaca l. sativa lL. Samobor, Vrhovčak, Selce, Gradec, Orlovac, Banija, Drežnik; Glina, Topusko; Crkveno selo, Jarčepolje, Dubovac, Turan, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Veljun. Inače sadi se u vrtovima. Heracleum L. . sphondylium L. Samobor: piramida, Plješivica, Orlovac, Rječica; Topusko, Nikolino brdo; Sv. Marija na Dubovcu, Zdihovac, Karlovac, Turan, Vukmanić; Prezid, Modruše, Zutalokva, Velo Tići, Mošunje, Lubenovačka vrata, Malovan, Kitaibelov vrh; Crikvenica. . sibiricum L. U Kozjači kod Karlovca, Ljubovo; Alan, Mrkvište, Oštarija, Sv. Brdo. . ternatum Borb. Klek 1. Morton; M. Rajinac, Kozjak, Nad Klancem, Šato- rina, Babin, Vaganski i Kitaibelov vrh, Solila. Tordylium L. apulum L. Art, Živi Bunari, Balenska, Jablanačka i Tatinja draga, Jablanac, Klačenica, Bačić, Karlobag, Drvišica. maximum LL. Medak. Laserpitium L. prutenicum LL. Samobor, Luščić i Jama kod Karlovca. var. glabrum Wallr. Šumica Jasikovac kod Gospića. arehangelica Wulf. = LL. Chirorium Sceop. Na Kozjaku kod Alana povrh Jablanca. latifolium IL. Rude, Sv. Gera, Paleš, Reštovo; izvor Čabranke; Pogledalo u Bunavačkoj drazi; Velo Duplje povrh Novog. siler L. M. Klek 1. Morton, Risnjak, Modruše, Breze, Mošunje, Kozjak jezero, Ljeskovao-Priboj; Satorina, Plješivica 1449. peucedanoides L. Na Kleku i Risnjaku. marginatum W. K. Japnenik povrh Sošica; Klek, Parg više Čabra, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac- Priboj; M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Visibaba 1158, Oštarija. 134 D. D. C. C. B: P, P. Bi Daucus L. carota LL. Samobor, Orlovac, Gradec, Selce, Hrnetić, Drežnik, Banija; Petrinja, Glina, Topusko; Ribnik, Prilišće, Jarčepolje, Dubovac, Gažansko polje, Turan, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanac, Gen. stol, Zdenac, Košare, Josipdol, Ogulin, Brlog, Otočac, Janjče, Raduč; Delnice, Lokve, Guče selo, Grbalj, Kuželj, Mandli, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Sabadska draga, Jesenice, Milanovo “i Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Takalice; Crikvenica, Novi, Povilje, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, školj Sv. Jurja, Jablanac, Klačenica, Karlobag. Pitoma goji se u vrtovima. major Borb. Muroskva draga kod Novog. Bilješka: Paprica Coriandrum sativum L, ač ili celer Apium graveolens L.,peršun Petroselinum hortense Hoffm., komorač Foeniculum vulgare Mill, kopar Anethum graveolens I. i ljupčac Levisticum officinale L. goje se u vrtovima u kuhinjske svrhe, z Cornaceae. Cornus L. mas L. Samobor, Paleš, Drežnik, Hrnetić, Orlovac; Tešnjak, Glina, Karlovae, Švarča, Slunjska brda, Vukmanić, Maljevac, Slunj, Slušnica, Zdenac, Košare, Ogulin; Drežnica, Jesenice; Crna duliba kod Oštarije; Sv. Mihovil kod Novog, Senj, Jablanac u Amančićevu gaju, Karlobag. sanguinea Ii Slapnica, Samobor, Vrhovčak, Plješivica, Rječica, Orlovac, Gradee, Drežnik; Tešnjak, Petrinja, Glina, Vranovina; Ozalj, Lipnik, Svetice, Kunić, Jakovci, Mržljak, Ladešić draga, Netretić, Završje, Jarčepolje, Dubovac, Sv. Doroteja, Turan, Vukmanić, Vojnić, Krnjak, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Lešće, Gen. stol, Zdenac, Košare, Ogulin, Kompolje, Otočac, Janjče, Osik; Vrbovsko, Skrobotnik, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Šimunić selo, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovae-Priboj; Kraljevica, Drivenik, Tribalj, Grižane, Kričina, Bribir, Pod Peći, Novi, Velo Duplje, Jablanačka draga, Cesarica. Pirolaceae. Pirola L. uniflora L. Delnice, Makov hrib; Malovan. # secunda LL. Delnice, Vršiće, Mladje, Makov hrib, Čabar, Kozji vrh, Prezid; Oštarija, Visočica, Malovan, Kitaibelov vrh, Sv. Brdo. media Sw. Breze povrh Novog. minor. L. Lovnik, Sokolović brdo; Delnice, Crnilug, Mladje, Tršće, Malilug, Zagari; Lubenovačka vrata, Bili kuk, Bunavac, Malovan, 135 Ericaceae. Rhododendron L. Rh. hirsutum LL Klek, Risnjak, Gašparci u dolini Kupe kod mosta na desnoj strani rijeke Kupe u visini od 275 metara nad obalom morskom, mnogo- brojna, ubrana 18. lipnja 1890. u potpunom rasevatu. Arctostaphylos Adans. A. alpina (L) Spr. = Arbutus alpina L. Na Malovanu povrh Raduča. A, uva ursi-(L) Spr. = A. officinalis Wimm. et Grab. = Arbutus Uva ursi L. Lubenovačka vrata, Kozjak, Alančić, na Alanu zovu ga ppeavica“, Grabarje, Plješivica 1449, Šatorina, Budakovo i Lijubičko brdo, Alaginac, V. Bašača, Sladovača više Jelarja, Visočica, Višerujna, Badanj, Vaganski vrh, kota 1746, Sv. Brdo. Vaccinium L. V. vitis idaea L. Bjelalasica, Risnjak, M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Crni Padež, Šatorina, kota 1637 povrh Medka, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin, Sv. Brdo, dosta rijetka. V. myrtillus L. Gladni zdenac kod Samobora, Otruševac; Dubovac, Zagrad ; Jasenak, Bjelalasica, Risnjak, Tršće, Čabar; Bukevje, Plešce; Jelovac i Kučište kod Krasna, Lubenovačka vrata, Kozjak, Bili kuk, Smrčevci, Goljak, Crni Padež, Šatorina, Medačka staza, Badanj, Babino jezero, kota 1760 i 1637, Šegestin, Kitaibelov vrh, Malovan, Bunavac, Sv. Brdo. Calluna Salisb. C. vulgaris (L.) Hull. = Erica vulgaris L. Samobor, Orlovac; Blatuša; Ribnik, Svetice, Paka, Dubovac, Jama, Vinica, Slunjska brda, Broćanac, Gospić; Kuželj, Bukevje, Šimunić selo, Prošćansko jezero; Oštarija u dolini Rječine kod Lopače, Erica l. E. carnea L. Samobor i oko piramide; Pečnik, Sovinica, Jasenjak, Gašparci, između Kozjaka i Jezera mnogobrojna, Prošćansko jezero; SŠatorina, V. Bašača, Oštarija, Takalice, Malovan, Kitaibelov vrh, Sv. Brdo, Primulaceae. Primula L. P. longiflora All. Risnjak, dosta česta, ubrana 10. lipnja 1889. u najijepšem cvijetu u većem broju te razaslana među prijatelje. P. vulgaris Huds. var. genuina =P. veris g.) acaulis L.=P.acaulis Hill. = P. sylvestris Scop. = P. grandiflora Lamarck. = P. vernalis Salisb. = P. uniflora Gmel. Samobor, Anindol, Stražnik, Plješivica, Orlovac; Glina, Pogledić, Topusko; Ribnik, Planina, Dubovac, Luščić, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Mrzlopolje, Zdenac, Košare, Ogulin, Škamnica, Žutalokva; Delnice, Modruše, Šimunić selo, Crni vrh, kod Prošćanskog jezera; Oštarija; Novi, Senj. P. officinalis L. var. Columnae Pax = P. Columnae Ten. = P. suaveolens Bertol. = P. cordifolia Kit. non Ruprecht. = P. discolor Sehur non Leyb. Klek, Bjelalasica, Begovo razdolje, Dragomalj, Risnjak, Modruše, Razvala, Velo Tići, Breze, Mošunje; Dundović, Podi povrh Jablanca 20. travnja 1913. u najljepšem evijetu; djevojke kitama ovog cvijeta u ruci polaze u crkvu; u Jablancu zovu je ,jagančin“, Goljak, Plješivica 1449, Šatorina, Rusovo, Velinac, Budakovo brdo, Kiza, Metla, Visočica, Badanj, Višerujna; dolina Škurinje i Rječine; na Francikovcu više Senja. P. Kitaibeliana Sehott. = P. viscosa Kit. = P. integrifolia Vis. non L. Pregleda radi bilježim sva dosada meni poznata staništa ove zani- mljive biline, i to: Pečnik, Klek, M. Klek 1. Morton, Potklek 1. Kugy, Kozjak 1. Kummerle, Soline, Bačić kuk, Visibaba 1158, Alaginac, Ljubičko brdo, Sladovača, M. Sadikovac, Kuk 1205 u Raminu koritu, Pasji klanac, Siljevo brdo, Miljkovića krug, Pavelić, Saljev i Krivi kuk, Šugarska duliba Plana, V. i M. Stolac, Panas, Debeli kuk, Stružni vrh, Samar, Visočica, Badanj, Višerujna, Buljina, Babino jezero, Babin, Vaganski i Kitaibelov vrh, kota 1637, 1735 i 1658, Šegestin, Malovan, Sijaset, vrelo Špikanovac, Solila, i Sv. Brdo. Otprije sam objelodanio 32 staništa, a sada navodim 12 novih.! Od ova 44 staništa osim Potkleka i Kozjaka, sva su ostala u mom herbaru pohranjena. Nijesam je našao u južnom Velebitu, niti u Plješivičkom gorju, a niti je dosele opažena na Kapeli. U Velebitu raste od Kozjaka sve do Sv. Brda, ali je najviše i najbujnije nalazimo u okolini Oštarije, osobito u području Šugarske dulibe, mjestimice dapače u izobilju. Pečnik i Klek odvojena su stanovišta, i ne bih mogao protumačiti uzrok toj pojavi, van da su ptice sjeme raznesle. Kad bude Kapelsko gorje točnije proučeno, znat ćemo stalno, ima li zbilja dodirnih točaka između ova dva razdaleka staništa. Ovaj jaglac našao sam na južnoj strani Kleka, vazda na sjevernoj strani među pukotinama dotičnih staništa u rpama još sa lanjskim prezimljelim lišćem. Najsjevernija točka jest Pečnik dotično Kozjak planina za Velebit, najzapadnija Soline 1267 kod Oštarije, najistočnija i najjužnija pak Sv. Brdo. Najniže stanište je Pečnik sa 350, a najviše Babin vrh 1738 (prije zvan Debelo brdo i Malovan) s oko 1700 metara nadmorske visine. Glavno sjedište ove biline računamo između 1250—1600 metara., Njezine biline pratilice jesu malne na svakom staništu različite: drugoja- čije u Pečniku, drugojačije na _Kleku, a drugojačije na različnim mjestima Velebita. Nabrajanje istih predaleko bi me odvelo, pa ih stoga izostavljam. ! Die Standorte der Primula Kitaibeliana Schott. M. bot. lap. Budapest 1904. — U Šugarskoj Dulibi. Prilog k poznavanju flore Velebita. Glasnik hrv, nar, društva, Zagreb 1911. Androsace L. A. villosa I. Alančić, Mirovo kod Alana, Plješivica 1449, Visočica, Višerujna, Buljina, Malovan, Kitaibelov vrh, kota 1658 i 1746, Sv. Brdo. Soldanella TL. S. alpina L forma pirolaefolia Sehott. Babin, Vaganski i Kitajbelov vrh, Malovan, Solila. Hottonia L. H. palustris L. Željezničke grabe kod Draganića i Selca; Gora, Benkovo vrelo kod Topuskog; kod Luščića, Mostanje. Lysimachia L. L. vulgaris I. Samobor, Stražnik, Hrnetić, Selce, Gradec, Orlovac; Gora, Glina, Topusko; Turbanci, Treščerovec, Crkveno selo, Karlovae, Luščić, Vinica, Turan, Vukmanić, Rakovica, Drežnik, Gen. stol, Josipdol; Marija Trošt, Gustilaz, Kuželj, Mandli, Bukevje, Plaški, Šimunić selo, Jesenice, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac; Bribir, Novi, Žrnovnica kod Sv. Jurja. L. punetata IL. Otruševac, Selce; Nikolino brdo; Svetice, Završje, Maradin, Kalvarija, Zagrad, Dubovac, DLuščić-Jama, Mostanje, Vinica, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Debela Glava, Jasikovac; Zebar povrh Grižana; u dolini Škurinje, Rječine i Drage, Blaškovići, Grižane, Velo polje, Konjsko. L. nummularia L. Samobor, Anindol, Rakovica, Mrzljaki, Selce, Gradec, Orlovac, Hrnetić, Drežnik; Levkušje, Zorkovac, Ribnik, Svetice, Završje, Jarčepolje, Dubovac, Luščić, Kamensko, Turan, M. Švarča, Vinica, Vukmanić, Zvečaj; Marija Trošt, Bukevje, Plaški. L. nemorum LL. Samo u gorskom kotaru kod Zagara i Cabra, rijetka. Anagallis L. A. arvensis L. Samobor, Mrzljaki, Hrnetić, Selee, Banija; Topusko, Vranovina; Trg, Ozalj, Ribnik, Prilišće, Stative, Crkveno selo, Jarčepolje, Karlovac, Dubovac, Luščić, Mostanje, M. Švarča, Vinica, Turan, Slunjska brda, Krnjak, Slunj, Slušnica, Ksaver, Debela Glava, Mrzlopolje, Raduč; Krasnica povrh Novog; Kantrida, Martinščica, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Bribir, Selce, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, M. polje, Lišanj, Velo Duplje, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, Kozica, Sv. Jelena, Spasovac, Sv. Juraj, Dumboko, Žrnovnica, Lukovo otočko, G. Klada, G. Starigrad, V. Ivanča draga, Starigrad, Stinica, Rastovača, Jablanac, Klačenica, Cesarica, Tatinja draga, Karlobag, Dolac, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Trstenica. A. femina Mill. = A. eoerulea Sehreb. Karlovac, Švarča, Mostanje; Bakar, Grižane, Grabrova draga, Lukovo ot., Jablanac, Devčić draga. Posvuda rijetka, pridolazi samo pojedince. 138 Cyelamen L. C. repandum Sibth. et Sm. Kantrida blizu t. zv. ,Seconda rotonda“ s obje strane mostića bijaše 1870—1873 još dosta čest. Kad sam godine 1913. dne 15. travnja ono mjesto pohodio, da ga potražim, ne bijaše mu više ni traga! U okolini Jablanačkoj ima ga dosta: Stinica, Rastovača, Panas, Jablanačka draga, Amančićev gaj 25. travnja 1913. u najljepšem evijetu, Zavratnica, C. europaeum LL. Samobor, Stražnik, M. Rakovica-Cerje, Ludvić, Rudarska draga, Ozalj; Ribnik, Lipnik brdo, Dugaresa, Slunj, Ogulin, Sovinica, Drež- nica, Homer, Skrobotnik, Parg, Modruše, Jezerane, Brinje, Šimunić selo, Bršljanovica, Mala Lisina, Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj, Velo Tići, Mošunje; Sv. Katarina, Trsat, Žakalj, Martinščica: u šumici jako mnogo- brojan, Bakar, Kraljevica. — Razlikuje se čudnovato oblikom lista, osobito kod primjeraka, koji rastu u okolici riječkoj. C. hederaefolium Ait. Po Smithovoj F1. v. Fiume p. 374 kod Rijeke, da je po meni ubrana, o čemu dvojim, jer sam tu vrstu brao samo u napuljskoj okolini. Plumbaginaceae. Plumbago L. P. europaea L. Sv. Katarina povrh Rijeke, Trsat, Panas, Jablanac, Jablanačka draga. Statice L. St. cancellata Bernh. = St. reticulata Host. = St, furfuracea Rehb. Rijeka, Martinščica, Bakar, Sv. Marko, Crikvenica, Selce, Dumboko, Sv. Lucija, i Sv. Mikula uz more kod Novog, Senj, Spasovae, Sv. Juraj, školj Sv. Jurja, Starigrad, Biškupica, Jablanac: zovu je ,mrižica“ i upotrebljavaju protiv kamena, Klačenica mnogobrojna, Lukovo Šugarje f. zgr. St. limonium L. Grižane kod ruševine starog grada, Dumboko, uz more kod Sv. Lucije, Lišanj, školj Sv. Marina i Sv. Jurja. Oleaceae. Fraxinus L. Fr. excelsior L. Rječica, Karlovac, Slunj, Medak ; Radošević, Plitvička jezera ; V. Bašača, Oštarija. Fr. ornus I Oštre 1. Morton, Samobor: oko piramide, Stražnik, Plješivica, Orlovac; Ozalj, Kamanje spilja, Stative, Vinica, Slunj, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Zdenac, Košare, Josipdol, Janjče, Perušić, Osik; Sovinica, Vrbovsko, Marija Trošt, Brod na Kupi, Guče selo, Gustilaz, Kuželj, Plešce, Zebar, šreze, Mošunje, Drežnica, Modruše, Razvala; Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Plaški, Jesenice, Bršljanovica, M. Lisina, Milanovo, Kozjak i 139 Prošćansko. jezero, Ljeskovac-Priboj; Vratnik, Kosa Kraj, Takalice, Sv. Rok; Kantrida, Trsat, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Ladvić, Pod Badanj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Bribir, Ugrini, Selce, Dumboko, Sv. Lucija, Sv. Kuzam, Malo polje, Novi, Lišanj, Lopar, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Muroskva i Mala draga, Povilje, Sv. Jelena, Nehaj, Spasovac, Žrnovnica kod Sv, Jurja, Lukovo ot., Lokva, Zagon, G. Klada, G. Starigrad, Živi Bunari, Stinica i Balenska draga, Stinica, Panas, Jablanac, Klačenica, Jablanačka i Krajkova draga, Dušikrava, Seline, Prizna, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr. Fr. rostrata Guss. U Banovini na Tešnjaku kod Hrastovice; Bakar. Syringa l. S. vulgaris L. Goji se po vrtovima posvuda. Phillyrea L. Ph. latifolia L. = Ph. media L. Žakalj, Lukovo ot., Vranjak i Svatska | draga, u potonjoj stabla 5—6 metara visoka, zovu je ,zelenika“, Cesarica, Prizna, Drvišica u jednom vrtu stablo 4 metra visoko, a nedaleko preko ograde patuljak, Barići. ; Olea L. O. europaea LL. Kantrida, Sv. Jelena, Crikvenica, Selce, Novi, Lišanj, Stinica, Jablanac, Jablanac plantaža, Karlobag podivljala. Između Preluke i Novog goji se mnogo, dalje prema jugu nalazimo je samo pojedince po vrtovima. Ligustrum L. L. vulgare L. Samobor, Anindol, Vrhovčak, Stražnik, Plješivica, Rječica, Orlovac, Gradee, Selce, Drežnik, Banija; Glina, Nikolino brdo; Levkušje, Zorkovae, Kamanje i kod spilje, Lipnik, Svetice, Paka, Kunić, Rosopajnik, Planina, Mržljak, Ladešić draga, Prilišće, Brajakovo selo, Završje, Stative, Jarčepolje, Dubovac, Maradin, Rakovac, Švarča, Vinica, Turan, Slunjska brda, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Veljun, Blagaj, Slunj, Slušnica, Lešće, Gen. stol, Ogulin, Otočac, Gospić; Homer, Brod na Kupi, Gustilaz, Gašparci, Guče selo, Grbalj, izvor Čabranke, Sovinica, Drežnica, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Blata, Milanovo, Kozjak i Prošćansko jezero; Crikvenica, Pod Badanj, Novi, Velo polje, Bribir. Gentianaceae. Centaurium Hill. C. minus Gars. = Erythraea Centaurium 1. Samobor, Štražnik, Hrnetić, Orlovac; Glina, Petrovagora; Ribnik, Lipnik brdo, Dubovac, Karlovac, Jama, Debela Glava, Turan, Slunjska brda, Vinica, Vukmanić, Vojnić, Krnjak, Blagaj, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Mrzlopolje, Dugaresa, 140 Dubrave, Zdenac; Marija Trošt, Kozjak jezero; Crikvenica, Martinščica, Selce, Dumboko, Novi, Lukovo ot. floribus albis U dolini Jama kod Karlovca. C. pulehellum (Sw.) Druce. = Erythraea pulehella Fries. = E. ramosissima Pers. Rudarska draga, Banija, Selce, Orlovac; Ribnik, Karlovac, Luščić, Debela Glava, Turan, Gen. stol; Milanov vrh kod Prezida, Milanovo jezero; Drenova, Škurinja, Rječina i Draga dolina, Novi, Rača draga. Blackstonia Huds. sa perfoliata (L.) Huds. = Chlora perfoliata L. Samobor niz Gradnu prema Sv. Nedelji na vlažnim livadama, dosta rijetka. serotina (Koch) Beck = Chlora serotina Koch. Sa gornjom, ali češća. var. flanatica Borb. Pod Badanj, Kamenjak, Grižane, Stinica luka. U herbaru kao B. perfoliata pohranjena. Gentiana L. . ciliata DL. Delnice, Marija Trošt, Žagari, Parg, Drežnica, Modruše, Jezerane; Takalice, Sv. Mihovil povrh Novog 8. listopada 1893. . symphandra Murb. M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Plješivica 1449, Goljak, Šatorina, Rusovo, Alaginac, Badanj kod Oštarije, Sladovača više Jelarja, Visočica, Badanj, Struge: zovu je ,srčanik“, Vaganski i Kitai- belov vrh, Malovan. Ova je bilina u Velebitu dosta rijetka, jer su je tamošnji žitelji poradi korijena, kojeg su prodavali u ljekarničke svrhe, uvelike uništili. . cruciata LL. Paleš povrh SošicA, Karlovač, Zvečaj, Ogulin; Sovinica, Drež- nica, Tihovo gornje, Jezerane, Bršljanovica, M, Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero; Visočica, Badanj; Preluka, dolina Skurinja, Rječina i Draga. Clusii Perr, et Song. = G. acaulis L. Klek; Šatorina, Visočica, Badanj; Babino jezero, Babin vrh, Malovan, kota 1658 i 1746, Sv. Brdo. . aselepiadea L. Samobor i oko piramide, Ludvić, Plješivica, Kostanjevac; Topusko; Ozalj, Kamanje spilja, Ribnik, Maradin, Kalvarija-Borel, Jelsa, Dubovac, Debela Glava, Vinica, Kamensko, Turan, Vukmanić; Kuželj, Skrobotnik, Bukevje, Mošunje, Drežnica, Jasenak, Tiškovac, Musulinski potok, Modruše, Jezerane, Bršljanovica, Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj ; Lubenovačka vrata, Brušane; u dolini Rječine kod Lopače. . pneumonanthe L. Iza Luščića, Logorišće i Bič u okolici Karlovačkoj samo pojedince i rijetka. . tergestina Beck. Vugleš, Delnice, Risnjak, Mladje, Parg, Modruše; Jelovac kod Krasna, Snježnjak, Plješivica veleb., Jezera, Bilo, M. Rajinac, Lube- novačka vrata, Alančić, Plješivica 1449, Goljak, Šatorina, Velinac, Alaginac, Ljubičko brdo, Sladovača više Jelarja, Visočica, Badanj, Višerujna, Babin vrh, Šegestin, Sv. Brdo. 141 G. utriculosa L. Sv. Gera, Blaževo brdo; Begovo razdolje, Mrkopalj, Vugleš, Zalesina, Cingerle, Delnice, Javornik dolina, Dragomalj, Lokve, Biljevina kod Crnog luga, Ravnice, Vršiće, Mladje, Vrhi, Parg, Kavaliri, Vraži vrtee, Modruše, Velo i Malo Tići; Kuterevo, Mrkvište, Oštarija, Stolac povrh Senja. G. anisodonta Borb. Kozjak, Nad Klancem, Alan, Plješivica 1449, Šatorina, Kuk povrh Medka, Sv. Brdo. G. germanica L. Sovinica, Kozarac, Delnice; Visočica, Višerujna, Malovan, var. praematura Borb. Sv. Gera, Blaževo: brdo, Katunište i Blata povrh Sošica, Apocynaceae. Vinca L. a V. minor I. Samobor, Stražnik mnogobrojna; Topusko; Ribnik, Dubovac i stari grad, Kalvarija, Mrzlopolje, Slunj; Trsat. V. major L. Stinica, Jablanac u Amančićevu gaju, Jablanačka draga. Asclepidiaceae. Asclepias L. A. syriaca LL. Orešje na desnoj obali Save kod prevoza 1878. godine ubrao. Cynanchum L. C. vinceetoxicum (L) Pers. Oštre 1. Morton, Samobor i oko piramide, Sokolović brdo, Orlovac, Selce, Gradec; Petrinja, Nikolino brdo, Opatovina; Kamanje spilja, Stative, Maradin, Borel, Dubovac, Luščić, Štrekovac, Medve- dica jama, kod Ogulina, Medak, Klek, Vrbovsko, Gašparci, Plešee, izvor Čabranke, Zebar, Velo Tići, Mošunje, Bršljanovica, Mala Lisina; Trbušnjak, Kosa Kraj, Visibaba kod Alana, Rusovo, Budakovo i Lijubičko brdo, Velinae, Ponor, Sladovača više Jelarja, Medačka staza; Kraljevica, Sv. Jakov Šilje- vica, Crikvenica, Selce, Dumboko, Novi, Sv. Jelena kod Senja, Spasovae, Vranjak i Žrnovnica kod Sv. Jurja, Lukovo otočko, G. Klada, G. Starigrad, Balinska i M. Ivanča_ draga, Jurkosa, Vlaka, Jablanac, Klačenica, Zavratnica, Baričević, Dušikrava, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo. Convolvulaceae. CGonvolvulus L. (0. cantabrica 1, Gavranić most; Krasnica; Oltari; Preluka, Kantrida, Ponsal, Trsat, Martinščica, Sv, Marko, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Tribalj, Kamenjak, Grižane, Kričina, Bribir, Selce, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, Sv. Kuzam, Lopar, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Pod Peći, Lišanj, Muroskva draga, Povilje, Ledenice, Žrnovnica, Sv. Jelena, Senjska draga, Nehaj, Rača draga, Žrrnovnica, Dumboko, Seline, Balinska 142 i Balenska draga, Rogić, Vlaka, Panas, Jablanačka draga, Jablanac, u Butor- čevu vrtu mnogobrojna pokriva cijele plohe, Klačenica, Zavratnica, Duši- krava, Vranjak i Svatska draga, Bačvica, Cesarica, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr, Tomljenović žalo, Šugarica i V. Pržunac draga, Barići groblje. Iloribus albis. Jablanac, Jablanačka draga ne baš rijedak. C. arvensis L. Oštre 1. Morton, Samobor, Hrnetić, Drežnik, Selce, Gradec, Banija; Glina, Topusko; Ribnik, Stative, Crkveno selo, Jarčepolje, Dubovae, Luščić, Mostanje, Vinica, Turan, Vukmanić, Tušilović, Veljun, Slunj, Slušnica, Rakovica, Mrzlopolje, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Munjava, Kompolje, Raduč; Krasnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Plaški, Zaborski, Prošćansko jezero, Ljeskovac; Vratnik, Alan, Sv. Rok ; Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Pod Badanj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Selce, Novi, Sv. Kuzam, Lišanj, školj Sv. Marina, Velo Duplje, Muroskva i Grabrova draga, Sv. Jelena, Senjska draga, Spasovac, Sv. Juraj, školj Sv. Jurja, Rača draga, Žrnovnica, Lukovo ot., Zagon, Balinska i Vranjak draga, Stinica, Jablanac, Klačenica, Baričević, Dušikrava, Karlobag, Lukovo Šugarje. var. Cherleri (Ag) Heldr. Brdo kod Bribira, Novi, Lišanj, Muroskva draga, Spasovac, Sv. Juraj, Rača i Krajkova draga, Lukovo ot., Jablanac, Karlobag. C. tenuissimus Sibth. et Sm. Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Ladvić, Grižane, Senjska draga, Nehaj, Spasovac, Vranjak kod Sv. Jurja, Jablanac, Cesarica, Bačić, Bojna i Tatinja draga, Ribarica, Karlobag, Lukovo Šugarje 1. zgr., Tomljenović žalo. Calystegia R. Br. C. sepium (L) R. Br. = Convolvulus sepium I. Samobor, Plješivica, Orlovac, Selce, Hrnetić, Drežnik, Banija; Hrastovica, Glina, Topusko, Vrano- vina; Ribnik, Crkveno selo, Jarčepolje, Dubovac, Gažansko polje, Rakovac, M. Švarča, Turan, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Mrzlopolje, Gen. stol, Dubrave, Zdenac, Košare, Josipdol, Ogulin, Kompolje, Gospić, Medak, Raduč ; * > Gustilaz, Mošunje, Drežnica, Radošević, Plaški, Simunić selo, Bršljanovica, Milanovo i Kozjak jezero; Brdo, Bribir, Kričina, Sv. Kuzam kod Novog, Žrnovnica kod Sv. Jurja. C. silvestris (W. K) R. et Seh. = Convolvulus silvaticus W.K. Catrnja kod Drežnika na podnožju M. Lisine, Kozjak jezero, na Kapeli povrh JezeranA. Cuseuta L. C. europaea l. Stative, Gažansko polje kod Karlovca, Modruše. 7 >, epithymum (1) Murr. Samobor, Sv. Helena, Topusko; Dubovac, Jama, Mekušje, Turan, Vinica, Crkveno selo, Vukmanić, (Gospić, Medak, Ljubovo. 143 Borraginaceae, Heliotropium IL. H. europaeum I, var, gymnocarpum Borb. Karlovac, Rakovac, Slunj : P Sy , ve, ; Sv. Katarina, Trsat, Sv. Jelena, Crikvenica, (Grižane, Povilje, Art, Žrnovnica kod Sv. Jurja, Jablanačka draga, Jablanac, Lukovo Šugarje f. zer. 2 o“? , to htuofi [e] var. leiocarpum Borb. Senj. Omphalodes Bochm. O. verna Mneh. Slunj, Bukovnik kod Ogulina, Škamnica; Sovinica, Klek, Bjelalasica, Vrbovsko, Kozarac, Vugleš, Zalesina, Delnice, Javornik, DRZE V. Bukovnik, Vršiće, Kupički vrh, izvor Čabranke, na Ka zova Modruša i Jezerana, Stajnica; Konačišta i Jelovac kod Krasna. Cynoglossum L. C. montanum L. ssp. velebiticum Borb. Smrčevci kod Alana, Ljubičko brdo, Sladovača više Jelarja kod Oštarije. C. ereticum Mill. = C. pietum Ait. Vratnik, Martinščica, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Dumboko, Novi, Malo polje, Drivenik, Cesarica, Karlobag, Drvišica, Konjsko. C. officinale L. Samobor, Sokolović brdo, Plješivica; Tešnjak, Vranovina ; Kunić, Dubovac, Luščić, Vinica, Vukmanić, Slunj, Mrzlopolje, Zvečaj; Kozarac, Vrhi, Parg, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Prošćansko jezero, Ljeskovae- Priboj ; Položina i Meralovica kod Krasna, Stirovača. C. Columnae Ten. Koranski lug, Selište, Gospić; Prošćansko jezero, Ljeskovac- Priboj, Breze, Banska vrata, Mošunje; Metla kod Oštarija; Kantrida, Ponsal, Sv. Katarina, Trsat, Vežica, Kraljevica, Sv. Marko, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Antovo, Grižane, Kričina, Brdo, Pod Peći, Novi, Lišanj, Velo Duplje, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, Žrnovnica, M. i Senjska Draga, Spasovae, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, _Rača daza Žrnovnica, Sina Lukovo ot., G. Klada, Balinska i Bolin, draga, G. Starigrad, Živi Bunari, Sita. Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Baričević, Dušikrava, Vranjak i Svatska draga, Bačvica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., Šugarica, Barići, : Lappula Gilib. L. echinata Gilib. = Eehinospermum Lappula L. Duralija povrh Kostanjevca u Žumberku; Dubovac, Luščić, Koranski lug, Čatrnja, Drežnik; Mala Lisina više Selišta, Breze, Mošunje; Oltari, Grabarje; Povilje, Žrnov- nica kod Novog, Rača draga, Lokva, Seliue, Bačvica. Pridolazi samo pojedinee, Asperugo L. A. procumbens.L. U primorju nađena kod Senja i Spasovca, 144 Symphytum L. S. offieinale L. Samobor, Rjećica, Gradec, Selce, Hrnetić, Banija; Hrastovica, Topusko; Turbanci, Maradin, Kalvarija- Borel, Luščić, M. Švarča, Vinica, Vukmanić, Krnjak. S. tuberosum LL. Samobor, Stražnik, Orlovac; Tešnjak, Pogledić, Nikolino = = M. M. M. brdo; Ozalj, Dubovae, Kozjača, Vinica, Vukmanić, Slunj, Podmelnica, Gospić; Sovinica, Klek, Bjelalasica, Vugleš, V. Bukovnik, Kapički vrh, Velo Tići, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Jezerane, Stajnica, Brinje, Žutalokva, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Jelovac i Jezera kod Krasna, Kozjak, Lubenovačka vrata, Budakovo brdo; Rječina i Draga dolina, Velo Duplje povrh Novog. Pa. DO Borrago l. . officinalis IL. Selee uz nasip ceste, koja vodi u Hrnetić, više komada; Topusko; Draga dolina. Anchusa L. .italica Retz. Drivenik, Tribalj, Karlobag. . officinalis L. Blizu Sapetre_ kod Karlovca, ali je ja dosele nijesam našao. Pulmonaria L. . officinalis L. Samobor, Stražnik, Kozjan, Molvice, Plješivica, Orlovae; Glina, Pogledić, Nikolino brdo; Ozalj, Lipnik brdo, Ribnik, Dubovac, Luščić, Kozjača, Debela Glava, M. Švarča, Vinica, Vukmanić, Slunj, Podmelnica, Mrzlopolje, Rapajin klanac, Otočac, Gospić; Sovinica, Klek, Bjelalasica, Velo Tići, Breze, Mošunje, Modruše, Stajnica, Žutalokva, Zaborski, Crni vrh, Ljeskovac- Priboj; Oštarija;. Drivenik. var. heterophylla Borbas. Slunj. . obscura Dum. Ozalj, Škamnica, Slunj, Bjelalasica. P: mollissima Kern. = P. mollis Wolf. Na Stražniku kod Samobora, u šumi Jelaš kod Ribnika. Myosotis L scorpioides L. = M. palustris Wither. Osredek, Rječica, Mrzljaki, Orlovac; Hrastovica; Zorkovae, Ribnik, Paka, Rosopajnik, Ladešić draga, Svetice, Jelsa, Luščić, Mostanje, M. Svarča, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Medak; Jelenja draga, Brod na Kupi, Vrhi, Plaški, Ljeskovac; Oštarija; dolina Rječine. var. laxiflora (Rehb.) = M. laxiflora Rehb. Luščić, Debela Glava. var. scabra Simk. Gospić. micrantha Pall, = M. strieta Lk. Kamanje kod Ozlja. sparsiflora Mikan. Topusko. po rr ev omram pe or Ta vena dk ds iii ki di i api koti ahe šo sin sni desio Si i NT kap a ro ORE EA < AL NES ME I RONE oN M. L. L. 0. 145 hispida Sehldl. Topusko, Nikolino brdo; Ozalj, Dubovac, Luščić, Jama, Mrzlopolje, Vinica, Vukmanić, Veljun, Slunj; Vrbovsko, Vučinić selo, Delnice, Banska vrata, Mošunje, Milanovo jezero; Vratnik, Ljubičko brdo; Sv. Jakov Šiljevica, Smokovo, Orikvenica, Drivenik, Kamenjak, Blaškovići, Grižane, Selce, Tatinja draga, . anversis (L) Hill. =M. intermedia Lk. Selce; Glina, Topusko, Vrano- vina; Stative, Dubovac, Gažansko polje, Luščić, Švarča, Turan, Ogulin; Klek, Vučinić selo, Delnice, Dragomalj, Lokve, Vrhi, Gustilaz, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Milanovo i Kozjak jezero; Novi, Jablanac, Klačenica, Konjsko. . silvatica (Ehrh.) Hoffm. Hrastovica; Dubovac, Jama, Slunj; Dragomalj, Zamost, Prosika, Mošunje, Lijeskovac-Priboj, Modruše, Žutalokva, Konačišta, Jelovac i St6ci kod Krasna, Kozjak kod Alana. . suaveolens W. K. Palačnik, Stražnik, Sv. Gera; Lešće kod (en. stola, Slunj, Lađevac; Sovinica, Klek, Bjelalasica, Begovo razdolje, Mrkopalj, Vrbovsko, Zalesina, Delnice, Javornik, Dragomalj, V. Bukovnik, Risnjak, Kupički vrh, Žagari, Zamost; Kučište kod Krasna, Zurkovac, M. Rajinae, Lubenovačka vrata, Kozjak, Bili kuk, Šatorina, Rusovo, Velinac, Budakovo i Ljubičko brdo, Bačić kuk, Kiza, Alaginac, Pilipov kuk, Metla, Mamutovae, Jelarje, Visočica, Višerujna, Badanj, Kitaibelov vrh, Šegestin, Bunavae, Sijaset. forma eognata Sehott. Vaganski vrh. Lithospermum L. purpureo-coeruleum LL. Palačnik kod Samobora; Krnjak; Hreljin kod Ogulina, Kozjak jezero; Kantrida, Sv. Marko, Sv. Mihovil povrh Novog, Živi Bunari. arvense L. Domaslovac kod Samobora, Završje, Netretić, Švarča, Mala Švarča, Gen. stol; Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Ljeskovac -Priboj; Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Bribir, Sv. Jelena kod Senja, Jablanačka i Vranjak draga. inerassatum Guss. Dosele u Primorju nađena samo kod Karlobaga. Ubrana dne 27. ožujka 1890. i 6. travnja 1893., rijetka. officinale L. Slapnica, Samobor; Glina, Topusko; Kunić, Dubovac, Slunjska brda, Vukmanić, Veljun, Selište, Gen. stol; Modruše, Razvala, Jezerane, Velo Tići, Prosika, Mošunje, Plaški, Bršljanovica, M, Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero; školj Sv. Marka, Šmrika, Crikvenica, Pod Peći, Lukovo Šugarje f. zgr. Onosma L. Javorkae Simk. = 0. echivides L. p. p.Z=0. montanum p. p. ex Kerner non FI. gr. = 0. pallidum Boiss. Krasnica; Oltari, Kosa Kraj, Dundović kosa; Preluka, Martinščica, Trsat, Šmrika, Dvorine, Sv. Jelena, Pod Badanj, Grižane, Kričina, Brdo, Novi, Kalvarija, Lišanj, Lopar, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Muroskva draga, Povilje, Ledenice, Žrnovnica, Kozica, Sv. Jelena, Senjska draga, Nehaj, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. 10 146 e C. C. V. Rača i V. draga ot., Žrnovnica, Starigrad, Balinska, V. i M. Ivanča, Stinica i Jablanačka draga, Zavratnica, Cesarica, Bačić, Ribarica, Vranjak, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Tomljenović žalo, Barići groblje. stellulatum W. K. Buljina povrh Medka. Visianii Clem. Oltari povrh Sv. Jurja, Mala Ivanča draga, Bačvica, Karlobag. arenarium W. K. Grižane. Cerinthe L. minor L. Samobor, Hajdovčak, Domaslovac, Gradec, Drežnik; Topusko, Vranovina; Ribnik, Rosopajnik, Netretić, Brajakovo selo, Stative, Levkušje, Kalvarija, Rakovac, Mostanje, M. Švarča, Tušilović, Slunj, Belavić selo, Gen. stol, Perušić, Kozarac, Malilug, Zutalokva; Smrika, Kamenjak, Grižane, Bribir. Smithiae Kern. Školj sv. Marka, , glabra Mill = €. alpina Kit. var. velebitica Deg. Ljubičko brdo. Echium L. altissimum Jacq. = E. italicum LL. Crikvenica, Pod Badanj, Malo polje kod Novog. vulgare L. Slapnica, Samobor, Banija, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Petriaja, Glina, Topusko, Ribnik, Rosopajnik, Brajakovo i Crkveno selo, Završje, Stative, Jarčepolje, Dubovac, Rakovac, Turan, M. Švarča, Vukmanić, Tušilović, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Mrzlopolje, Zvečaj, Gen. stol, Zdenae, Josipdol, Munjava, Janjče, Perušić, Gospić, Kozarac, Delnice, Dragomalj, Skrad, Homer, Kuželj, Turke, Mandli, Krasnica, Banska vrata, Mošunje, Jasenak, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Sabadska draga, Jesenice, Milanovo jezero, Ljeskovac, Ljeskovac-Priboj; Grabarje, V. Bašača, Mamutovac, Crne grede, Takalice; Bakar, Šmrika, Crikvenica, Pod Badanj, Dolac, Drivenik, Kamenjak, Blaškovići, Grižane, Kričina, Novi, Sv. Lucija, Velo Duplje, Muroskva draga, Povilje, Ledenice, Art, Vranjak kod sv. Jurja, Sv. Juraj, Karlobag. floribus roseis. Grabarje povrh Jablanca. floribus albis. Lokve; na Artu kod Senja više od 10 komada opaženo, Spasovac. Verbenaceae. Verbena L. officinalis L. Samobor, Vrhovčak, Hrnetić, Selee, Gradec, Orlovac, Banija, Drežnik; Hrastovica, Glina, Vranovina; Trg, Ozalj, Ribnik, Crkveno selo, Dubovac, Rakovac, Luščić, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Veljun, Slušnica, Rakovica; Gen. stol, Zdenac, Ogulin, Sovinica, Tiškovac, Drežnica, Modruše, Jezerane, Brinje, Jesenice, Kozjak jezero ; ribir, Novi, Lišanj, Sv. Jelena kod Senja, Žrnovnica kod Sv. Jurja. floribus albis. Slunjska brda kod Turna. Vitex L. V. agnus castus IL. Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena uz cestu vrlo mnogo, Crikvenica uz obalu Dubračine: mnogobrojna, Pod Badanj, Selce, na Rijeci iza Mlake. Labiatae, Ajuga L. A. chamaepitys (L.) Sehreb. Mostanje, Veljun; Martinščica, Sv. Marko, Sv. Jakov Šiljevica, Grebišće, Crikvenica, Grižane, Bribir, Selce, Dumboko, M. LJ 2 ) 3 , I , , oolje. Novi, Povilje. Senjska draga, Spasovac, Sv. Juraj, Jablanac, Jablanačka polje, , Je, LJ Sa, VE , U), , draga, Klačenica, Bačvica. var. grandiflora Vis. Karlovac, Novi, Žrnovnica kod Novog, Kozica, Spasovae. A. reptans L. Samobor, Palačnik, Stražnik, Hrnetić, Drežnik, Selce, Orlovae; Glina, Topusko; Ribnik, Kalvarija-Borel, Luščić, Jama, Švarča, Debela Glava, Vukmanić, Slunj, Mrzlopolje; Sovinica, Turkovič selo, Klek, Vugleš, Delnice, Lokve, Crnilug, Makov hrib, Kozjivrh, Žagari, Mošunje, Modruše, Stajnica; Kozjak kod Alana, Rusovo, Oštarija, Vaganski vrh; Kantrida, Drivenik, Tribalj, Grižane, Kričina, Bribir, Novi, Velo Duplje. var. albeseens Vukot. Selce kod Karlovca, Jelsa kod Dubovea. var. rosillora m. Gažansko polje kod Karlovca uz lijevu obalu Korane. A. genevensis L. Slapnica, Sv. Gera, Klanac, Sošice, Mrzljaki; Glina, Pogledić; Zorkovac, Ozalj, Rosopajnik, Mržljak, Ladešić draga, Jama, Vinica, Vukmanić; Vrbovsko, Vujnović brdo, Kozarac, Skrad, Delnice, Dragomalj, Lokve, Za VE AKA Ž He a 3 Kavaliri, Mošunje, o, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Zutalokva, Zaborski, Bršljanovica, M. Lisina; Smrčevci, Goljak, Struge; Šmrika, Grebišće, Grižane, Bribir, Brdo, Sv. Mihovil, Zrnovnica kod Novog, Devčić draga. Dalmatinski pastiri oko Višerujne i Badnja zovu je ,ivica trava“. var. alpestris Vill. Lubenovačka vrata i drugdje po Velebitu. Teucrium L. scorodonia L = Seorodonia heteromalla Rehb. Ribnik, Svetice, Jelsa, Kalvarija, Zdihovae, Luščić, Kozjača, Dubrave; Delnice, Marija Trošt, Tihovo, Skrobotnik, Plešce, Žagari, vrh Bukevja. Arduini L. Sušanj i Mamutovac povrh Karlobaga, Sv, Rok, Mali Halan. botrys L. Dolina Rječine, Trsat, Lučac, Grižane, Novi kod vile Slavulj. . chamaedrys L. Samobor, Anindol, Stražnik, Vrhovčak, Kostanjevac, Hrasto- vica, Paunovac, Kamanje, Turbanci, Kunić, Završje, Crkveno selo, Jarčepolje, Stative, Novigrad, Kalvarija, Dubovac, Vinica, Slunjska brda, Vukmanić, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Gavranić most, Mrzlopolje, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Košare, Josipdol, Otočac, Janjče, Gospić, Medak, Raduč; Sovinica, Zebar, Mošunje, IB T. du R. Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Radošević, Plaški, Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Takalice, Viso- čica, Sv. Rok; Martinščica, Kamenjak, Antovo, Blaškovići, Belgrad, Brdo. var. illyricum Borb. et Borum. Medak; Melnice kod Vratnika, Rusovo, Metla, V. Bašača, Oštarija, Brušane; Selce, Dumboko, Velo polje, Lišanj, Povilje, Sv. Jelena kod Senja, Nehaj, Sv. Juraj, Lokva, Seline, Lukovo ot., Luke, G. Klada, Balenska i Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Baričević, Dušikrava, Cesarica, Karlobag, Vidovac, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr. flavum LL. Zakalj, Sv. Marko, Crikvenica, Antovo, Grižane kod starog grada, Rača i Krajkova draga. polium L. Preluka, Kosa Kraj, Dundović kosa, Šmrika, Sv. Jelena, Crikve- nica, Ladvić, Pod Badanj, Drivenik, Tribalj, Antovo, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Brdo, Dumboko, Živi Bunari, Vlaka, Stinica i Balenska draga, Šegotić, Stinica, Jablanac, Klačenica, Jablanačka i Krajkova draga, Lukovo Šugarje f. zgr, Devčić draga, M. Pržunac, Tamnička draga. montanum L. Majeri, Parg. Vraži vrtec, Zebar; Vratnik, Kosa Kraj, Plješi- vica 1449, Goljak, Šatorina, Velinac, Budakovo brdo, V. Bašača, Oštarija, Takalice, Visočica, Višerujna, Badanj, Struge, Babin i Kitaibelov vrh, Sv. Brdo; Martinščica, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Grebišće, Sv. Jakov Šilje- vica, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Grižane, Dumboko, Velo Duplje, Muroskva draga, Povilje, Sv. Jelena kod Senja. var. supinum (Jaeq) = T. supinum Jaeq. Pečnik kod Ogulina; Klek, Vraži vrtec; Alančić, Plješivica 1449, Velinac, Ljubičko brdo, Mamu- tovac, Buljina; Antovo, Nehaj, Spasovac, Zavratnica, Sušanj. Rosmarinus L. officinalis I Goji se po vrtovima, osobito u Primorju. \ Scutellaria L. U . orientalis L. var. pinnatifida Rehb. U Senju iza malte mnogobrojna, Lukovo ot. rjeđe. . alpina L. Kozjak, Mrkvište, Visočica, Badanj, Babin vrh, Malovan, kota 1710, Šegestin, kota 1714, Kitaibelov vrh, Sv. Brdo. . hastifolia L. Gradec, Orlovac; Topusko, Babić brdo, Gjon, Kozjak kod Maljevea; Gažansko polje, Luščić, Rakovac. S. altissima L. = S. peregrina W. K. Konjsko kod Karlobaga. S. galericulata u. Petrovagora; Karlovac, Luščić, Slunj, Maljevac. Lavandula L. . spica I. Goji se u vrtovima, ponajviše u Primorju. Marrubium L. . vulgare IL Hrastovica; Rakovica, Drežnik, Gen. stol, Janjče; Krasnica, Mošunje; Vratnik; Drivenik, Šmrika, Kraljevica, Sv. Jelena, Blaškovići, 149 Belgrad, Grižane, Kričina, Bribir, Selce, Novi, Povilje, Spasovac, Lukovo ot., Lokva, G. Klada, V. draga ot., G. Starigrad, Šegotić, Jablanačka i Vranjak draga, Baričević, Dušikrava, Ribarica, Tatinja draga, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Trstenica. M. candidissimum LL. Rakovica, Gavranić most, Selište, Vaganac, Brlog, Janjče, Kvarte, Medak; Jesenice, M. Lisina, Plitvice, Milanovo jezero; Krasnica povrh Novog; Melnice, Kosa Kraj, Sv. Rok; Grobnik, Trsat, Martinščica, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Dolinci, Kamenjak, Tribalj, Antovo, Grižane, Blaškovići, Kričina, Brdo, Štale, Bribir, Lišanj, Lopar, Povilje, Muroskva i M. draga, Ledenice, Senj, Spa- sovac, Sv, Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., V. draga ot., Zagon, G. Klada, G. Starigrad, Starigrad, Balinska i Balenska draga, Stinica; Šegotić, Jablanac, Krajkova, Vranjak i Svatska draga, Baričević, Dušikrava, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Velika i Tamnička draga, Trstenica. Sideritis L. S. romana L. Novi, Lišanj,' V. Grabovača draga, Vranjak kod Sv. Jurja, Sv. N. G. AUT ž SEA ie A ES: X SA Juraj, Žrnovnica, Jablanac, Klačenica, Cesarica, Bačić, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, V. Pržunac draga. Nepeta L. pannonica L. = N. nuda L. Ljubovo, Kula; Plitvice, Milanovo jezero ; Drenova, Trsat. N. cataria L. Dubovac kod starog grada, Krnjak, Slunj, Rakovica, Selište, Vaganac, Medak; Brinje, Šimunić selo, Ljeskovac-Priboj; Melnice kod Vratnika; Karlobag, Sušanj. Glechoma L. hederacea L. Samobor, Gornji Kraj, Kladje, Rječica, Orlovac, Gradec, Selce, Hrnetić; Glina, Topusko; Trg, Ozalj, Ribnik, Lipnik brdo, Kamanje spilja, Svetice, Sarovsko selo, Stative, Borel, Dubovac, Gažansko polje, Luščić, Turan, Vukmanić, Slunj, Slušnica, Drežnik, Ogulin; Banska vrata, Mošunje; Kozjak jezero; u doljni Rječine. hirsuta W. K. Samobor; Nikolino brdo; Ozalj, Mrzlopolje, Pečnik, Skam- nica, Otočac; Stajnica. Brunella L. . grandiflora (I) Jaeq. = Prunella grandiflora Jaeq. Samobor S 1 S 1 ) Anindol, kod crkve Sv. Jurja, Vrhovčak, Sv. Gera, Djedovac, Paleš, Blata povrh Sošic4; Brajakovo brdo, Završje, vrh Bukevja, Vraži vrtec, Mošunje, Kozjak jozero; Smrčevci, Goljak, Mrkvište, Šatorina, Oštarija, Visočica, Višerujna, Sijaset. vulgaris L. = Prunella vulgaris LL. Samobor, Plješivica, Banija, Drežnik, Hrnetić, Selee, Orlovac, Gradec; Hrastovica, Glina, Topusko, JaA a o sa 4 KV a h divi, e A o ka A A La sI i 150 B. M. M. G. Petrova gora; Ribnik, Završje, Stative, Brajakovo i Crkveno selo, Jarče- polje, Novigrad, Kalvarija. Dubovac, Luščić, Mostanje, Vinica, Turan, Vukmanić, Krnjak, Veljun, Blagaj, Slunj, Slušnica, Rakovica, Debela Glava, Mrzlopolje, Zvečaj, Zdenac, Košare, Josipdol, Munjava, (Gospić, Medak, Raduč; Delnice, Mladje, vrh Bukevja, Kuželj, Skrobotnik, Grašparci, Gustilaz, Brod na Kupi, Homer, Krasnica, Mošunje, Jasenak, Drežnica, Plaški, Zaborski, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj ; Vratnik, Crni Padež, Oštarija, Bunavac, Sijaset, Sv. Rok; Drivenik, Tribalj, Kamenjak, Blaškovići, Grižane, Brdo, Pod Badanj, Malo polje, Novi, Lopar, Sv. Mihovil. £.) pinnatifida Koch. Stražnik; Topusko; Borel i Luščić kod Karlovca, Jasikovac šumica. alba Pallas = Prunella laciniata IL. Samobor; Ribnik, Dubovac Luščić, Vukmanić, Zdenac, Raduč; Kosa Kraj; Drivenik, Selce, Dumboko, Novi, Muroskva draga, Karlobag. ' b.) pinnatifida Koch. Samobor, Vrhovčak, Banija, Drežnik, Selce, Orlovac; Tešnjak, Topusko, Vranovina; Ribnik, Lipnik, Završje, Stative, Crkveno selo, Jarčepolje; Novigrad, Dubovac, Luščić, Jama, Debela Glava, Vinica, Vukmanić, Krnjak, Blagaj, Veljun, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rako- vica, Drežnik, Mrzlopolje, Gen, stol, Dubrave, Zdenac, Košare, Josipdol, Munjava, Ogulin, Janjče, “Perušić, Medak, Raduč; Mošunje, Drežnica, Modruše, Žutalokva, Radošević, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Vratnik, Metla kod Oštarija, Sušanj, Takalice, Bunavae, Sv. Rok; Tribalj, Antovo, Pod Badanj, Crikvenica, Sv. Lucija i Sv. Kuzam kod Novog, Karlobag, Konjsko. Melittis L. melissophyllum LL. Stražnik; Nikolino brdo; Lipnik brdo, Sarovsko selo, Stative, Novigrad, Kalvarija, Zdihovac, Kozjača, Vukmanić, Mrzlopolje, Medvedica jama; Klek, Vrbovsko, Kozarac, Delnice, Vršiće, Malilug, Kozji vrh, Parg, izvor Čabranke, Skrobotnik, Gustilaz, Bršljanovica, M. Lisina, Milanovo i Kozjak jezero, Breze, Mošunje, Modruše; Kantrida, Trsat, Novi. albida Guss. Velo i Malo Tići, Breze; Gospić; Kuterevo, M. Rajinac, Lube- novačka vrata, Kozjak, Šatorina, Budakovo brdo, Kiza, Alaginac, Lijubičko brdo, Oštarija: Preluka, Ponsal, Pod Peći, Velo Duplje, Sv. Mihovil. Galeopsis l. «.ladanum 1. Samobor, Banija; Tešnjak; Dubovac, Luščić, Krnjak, Slunj, Slušnica, Rakovica, Zdenac, Raduč; Prošćansko jezero; Vratnik, Alan, Visi- baba kod Alana, Oštarija, Sijaset; Martinščica, Grižane. Iloribus albis. Banija kod Karlovca. . angustifolia Ehrh. ssp. balatonensis Borb. Mamutovac povrh Karlobaga. canescens Sehult. Oštre 1. Morton; Ribnik, Karlovac uz Koranu, Selište, Gavranić most; Šimunić selo; Grabarje i Kosa Kraj povrh Jablanca, Sv. Rok u Lici; Crikvenica, Mala draga, Karlobag. y G L L. 151 . tetrahit L. Vranovina; Ribnik, Debela Glava, Vinića, Medak, Raduč ; vrh Bukevja, izvor Cabranke, Prezid, Mošunje, Drežnica; Alan, Visibaba kod Alana, Crni Padež; Trsat. var. silvestris Sehldl. Oštarija. . bifida B&nn. Dubovac, Luščić, Kozjača, Slunj; Modruše. .speciosa Mill. = G. versicolor Curt. Samobor i oko piramide, Paleš povrh Sošic4, Orlovac; Dubavac, Luščić, Kozjača, Vinica, Turanski lug, Kamensko: Zamost, Jasenak, Mošunje, Modruše; Grižane. U I , lje , . pubescens Bess. Samobor, Gornji + raj, Orlovac; Kalvarija-Borel, Dubovac, Luščić, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Turan, Slunj, Mošunje, Modruše; Novi. Lamium L. orvala L. = Orvala lamioides DC. Samobor, Anindol, Stražnik, Orlovae, Rječica veoma mnogo; Nikolino brdo; Ozalj, Dubovac i kod starog grada, Udbinja kod Karlovca u grabriku, Kamanje spilja, Brajakovo selo, Vinica, Vukmanić, Slunj; Klek, Vrbovsko, Delnice, Dragomalj, V. Bukovnik, Čabar, vrh Bukevja, Mošunje, Stajnica, Žutalokva, Kozjak jezero; Ponor kod Oštarije, Vaganski vrh, Šegestin, Sijaset; Grohovo u dolini Rječine. floribus albis. Stajnica. luteum (Huds.) Kroek = Galeobdolon luteum Hnds. Samobor oko piramide, Palačnik, Rječica; Kalvarija-Borel, Dubovac, Švarča, Kamanje spilja, Lipnik brdo, Medvedica jama; Turković selo, M. Klek 1. Morton, Vrbovsko, Delnice, Javornik dolina, Dragomalj, Vršiće, Makov hrib, Prezid, Čabar, Banska vrata, Mošunje Modruše, Žutalokva; DLubenovačka vrata, Kozjak, Goljak, Mrkvište, Alaginac, Ljubičko brdo, Babin vrh; Drenova, Škurinja, Rječina i Draga dolina. L. amplexicaule L. Alan, Oštarija; Trsat, Kraljevica, Selee, Novi, Senjska draga, Spasovac, Lukovo ot., Jablanac, Karlobag, posvuda rijetka. L. purpureum LL. Samobor, Sv. Nedelja, Kozjan, Drežnik, Selce, Orlovae, Petrinja, Glina; Ribnik, Dubovac, Gažansko polje, Rakovac, Švarča, Vukmanić, Slunj, Ladjevae, Maljevac; Stajnica; Oštarija; Novi, Senj, Spasovac. L. maculatum L Samobor, Kladje, Hrnetić, Drežnik, Selee, Gradec, Orlovac, Rječica; Hrastovica, Topusko; Levkušje, Trg, Ozalj, Ribnik, Svetice, Stative, Jarčepolje, Dubovac, Rakovac, Švarča, Vukmanić, Pavlovac, Slunj, Rakovica, Gen, stol, Medak; Bjelalasica, Gašparci, Kuželj, Velo Tići, Krasnica, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Kozjak jezero; Vratnik, Bunavac; Trsat, Kraljevica, Sv. Marko, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Kamenjak, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Bribir, Ugrini, Selce, V. i M. polje, Velo Duplje, Spasovac, Sv. Juraj, Lukovo ot, Živi Bunari, Jablanačka draga, Konjsko. floribus albis. Bunavačko polje povrh Raduča. var. foliosum Cr. Djedovac povrh Sošica; Karlovac u Jelačićevu vrtu. L. album L, Samobor prema Sv. Nedelji, Krašić, Rječica; Dubovac, Karlovac, orijetka. VRDEnA" BE i g nk E Leonurus L. L. cardiaca L. Samobor, Krašić, Rječica; Karlovac u Lađarskoj ulici, Vinica ; Konjsko. Ballota L. B. acuta (Mnch.) Jaceq. = B. rupestris Vis. = Marrubium hirsu- tum W. Kosa Kraj; V. draga otočka, Jablanac, Svatska draga. B. nigra I. Samobor, Banija, Orlovac; Dubovac, Turan, Slunj, Rakovica, Zdenac, Medak; Jesenice; Kamenjak, Grižane. B. urticifolia Ortm. Vrhovčak, Ozalj, Dubovac, Švarča, Slunj. B. alba L. = B. foetida Lam. Sv. Juraj, Konjsko, Stachys L. St. alpina L. Samobor, Anindol, Japnenik, Plješivica; M. Klek 1. Morton, Modruše, Kozjak i Prošćansko jezero. St. italica Mill. = St. salviaefolia Ten. Tomljenović žalo, Šugarica, Barići groblje, Tamnička draga, Trstenica. St. germanica L. = St. biennis Roth. Samobor oko piramide; Hrasto- vica, Staroselo; Tušilović, Krnjak, Blagaj, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rako- vica, Drežnik, Jarčepolje, Belavić selo, Vijenac, Zvečaj, Gen. stol, Dubrave, Potok, Zdenac, Košare, Otočac, Sinac, Lešće, Janjče, Kula, Gospić, Medak ; Brinje, Žutalokva, Radošević, Šimunić selo, M. Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj; Oltari, Dundović kosa, Takalice, Sv. Rok; u dolini Rječine kod Žaklja, Sv. Jakov Šiljevica, Antovo, Tribalj, Grižane, Sv. Mihovil, Muroskva draga, Sv. Juraj, Rača i V. draga ot.; Žrnovnica, Dumboko. Seline, Balinska i Svatska draga, Prizna, Cesarica, Karlobag, Drvišica, Konjsko, Lukovo Šugarje |. zgr. St. arvensis LL, Žrnovnica kod Sv. Jurja, Jablanac. St. silvatica li. Slapnica, Paleš; Tešnjak, Nikolino brdo; Levkušje, Trg, Ozalj, Kunić, Planina, Jakovci, Ladišić draga, Svetice, Ribnik, Maradin, Jelsa, Karlovac u Lađarskoj ulici na desnoj obali Kupe god. 1920., mnogo- brojna, Gen. stol, Dubrave; Vrbovsko, Brod na Kupi, Turke, Zamost, Parg, Velo Tići, Mošunje, Jesenice, Zaborski, M. Lisina povrh Selišta, Ljeskovac- Priboj; Oštarija, Bunavae, Sijaset; u dolini Škurinje, Rječine i Drage. St. palustris L. Samobor, Banija, Selce, Gradec, Orlovac; Crkvenoselo, Jarče- polje, Ribnik, Gažansko polje, Rakovac, Mostanje, Turan, Turanski lug, Vukmanić, Krnjak, Rakovica, Gospić; Brod na Kupi, Gašparci; u dolini Rječine, Škurinje i Drage. St. annua LL. Samobor, Selce, Gradec, Orlovac; Glina, Topusko, Vranovina; Kamanje, Ribnik, Crkvenoselo, Dubovac. Luščić, Rakovac, Švarča, Mostanje, Sv. Doroteja, Vinica, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Budački, Krnjak, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Zvečaj, Skradnik, Munjava, Otočac, Lešće, Gospić, Meduk, Raduč; Kuželj, Drežnica, Modruše, 1583 Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva. Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero; Novi, Sv. Mihovil, Sv. Juraj, Rača draga. St. suberenata Vis. M. Klek 1. Morton; Takalice, Kitaibelov vrh; Kantrida. Pod Badanj, Antovo, Grižane, Sv. Juraj, Balinska i Stinica draga, Klačenica, Vranjak draga. var. angustifolia Vis. Breze povrh Novog; Vaganski vrh, Segestin; V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Seline, Balinska draga, Karlobag. var. eriostachya Kern. Alaginac, Ponor, Oštarija, Takalice, Visočica, Badanj, Babin vrh, Sv. Brdo. var. sarajevensis Maly. Breze više Novog; Visibaba kod Alana, Šato- rina, Rusovo, Velinac, Ljubičko brdo, Visočica, Badanj, Mali Halana. var. fragilis Vis. Zebar, Breze; Kosa Kraj, Dundović kosa; Crikvenica, Pod Badanj, Antovo, Grižane, Sv. Mihovil, Povilje, Spasovac, Sv. Juraj, Lukovo ot., V. draga ot., Luke, Jurkosa, Stinica i Krajkova draga, Stinica luka, Panas, Jablanac, Klačenica, Karlobag, Drvišica. St. recta L. Oštre 1. Morton, Samobor, Vrhovčak, Plješivica; Tešnjak; Prilišće, Završje, Stative, Novigrad, Crkveno selo, Turbanci, Maradin, Mostanje, Sv. Doroteja, Vinica, Turan, Slunjska brda, Krnjak, Veljun, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Selište, Koranski lug, Vaganac; Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Janjče, Kula, Gospić, Medak, Raduč, lijubovo; Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, M. Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovae-Priboj, Breze, Mošunje. St. obliqua. W. K. Ljubovo. St. officinalis (L) Trevis. = Betonica officinalis L. Samobor, Blaževo brdo, Japnenik, Banija, Selce, Orlovac, Reštovo kod Sošica; Nikolino brdo; Ribnik, Završje, Novigrad, Kalvarija, Luščić, Kozjača, Sv. Doroteja, Vinica, Debela Glava, Zdenac, Košare, Jasikovac; Banska vrata, Mošunje, Kozjak jezero. St. serotina (Host) Fritseh. = Betonica serotina Host. Krasnica više Novog; Takalice; Crikvenica, Cesarica. var. dalmatica Deg. Visibaba kod Alana, Velinac, Kiza; Novi, Karlobag, Konjsko. var. visočicensis Deg. Metla i livada Panas na Metli kod Oštarije. St. velebitica (Kern) Fritseh. = Betonica velebitica Kern. Plitvička jezera, Visočica, kota 1658. var. hirticalyx Deg. Ljubovo. forma ad serotinam vergens. Satorina. Salvia L. S. verticillata L. Samobor, Plješivica, Banija; Opatovinaa; Završje, Stative, Crkveno selo, Dubovae, Rakovac, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Budački, Krnjak, Veljun, Blagaj, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Selište, Vaganac, Vijenac, Zvečaj, Gen. stol, Potok, Zdenac, Košare, Munjava, Otočac, Kvarte, ki. JEK TK 154 Perušić, Medak, Raduč; Sovinica, Marija Trošt, Gašparci, Tropeti, Krasnica, Banska vrta, Mošunje, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Križpolje, Brinje, Prokike, Žutalokva, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovac, Ljeskovac-Priboj; Vratnik, Metla kod Oštarije; Šmrika, Kamenjak, Senjska draga, Žrnovnica kod Sv. Jurja, Karlobag, Konjsko, S. glutinosa L. Samobor oko piramide, Orlovac; Opatovina; Kunić, Mržljak, Ladišić draga, Stative, Dubovac, Krnjak, Veljun, Slunj, Broćanac, Dubrave, Ogulin; Sovinica, Tiškovac, Jasenak, Drežnica, Tihovo, Gašparci, Skrobotnik, Smolnik, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Šimunić selo, Jesenice, Milanovo, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj; Takalice, Sijaset. S. officinalis IL. Zebar; Kosa Kraj; Žakalj, Sv. Marko, Crikvenica (rijetka), Pod Badanj, Antovo, Grižane, Selee (malo), Dumboko, Sv. Mihovil, Novi (mnogo), Lišanj, Povilje, Mala draga (malo), Žrnovnica kod Novog (mnogo), Sv. Jelena, Senjska draga, Nehaj, Spasovae, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Konjsko, Lukovo Šugarje kod Vrulje (malo). Od Rijeke do Sv. Jurja obična, dalje je rjeđa, dok je sasvim nestane. Kazivali su mi, da su prije mnogo godina dolazili u Primorje Japanci i pokupovali sav kuš za pravljenje čaja. Zovu je tamošnji žitelji ,kuš“. floribus albis. Sv. Mihovil i Grabrova draga kod Novog, Povilje. . S. pratensis LL, Samobor, Plješivica, Rječica, Orlovac, Gradec, Selce, Banija, Drežnik ; Tešnjak, Glina, Topusko; Ribnik, Svetice, Kunić, Rosopajnik, Mržljak, Prilišće, Netretić, Završje, Brajakovo i Crkveno selo, Jarčepolje, Dubovac, Gažansko polje, Rakovac, Švarča, Turan, Mostanje, Vukmanić, Tušilović, Veljun, Slunj, Selište, Vaganac, Lešće, Gen. stol, Zdenac, Otočac, Janjče, . Gospić; Kozarac, Skrad, Delnice, Dragomalj, Lokve, Homer, Gustilaz, Gašparci, Bukevje, Kavaliri, V. Tići, Krasnica, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Sabadska draga, Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero; Švica, Kuterevo, Oštarija, Takalice, Brušane; Trsat, Šmrika, Dvorine, Malo polje, Antovo, Sv. Mihovil više Novog. floribus lilacinis. Prilišće. floribus roseis. Mahično; Kunić, Netretić, Gažansko polje kod Karlovca, Rakovac; Vrbovsko (često), Ravnice, Gerovo; Oštarija. floribus albis. Rosopajnik, Brajakovo selo, Gažansko polje, Mostanje; Lokve. var. variegata (W. K.) = S. variegata W. K. Mostanje livade uz Koranu. forma floribus albescentibus. Mostanje. forma floribus albis. Mostanje, var. parviflora Willk. = S. dumetorum Andrj. Kraljevica. S. Bertolonii Vis. Krasnica; Mrkvište, Oštarija; Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Tribalj, Kamenjak, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Bribir, Ugrini, Selce, Dumboko, Novi, Lišanj, Muroskva draga, Povilje, Sv. Jelena, Spusovac, V, Grabovača draga, Sv. Juraj, Dumboko, Lukovo ot., G. Starigrad, Živi Bunari, Balenska, Jablanačka 155 i Vranjak draga, Jablanae, Baričević, Dušikrava, Cesarica, Bačić, Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr) Tomljenović zalo, Barići, gdje ju zovu ,prasenjača“, floribus roseis Novi više komada, Jablanac, Klačenica. floribus albis. Panas, Jablanac, Jablanačka draga. Melissa L. M. officinalis L. Samobor, Vrhovčak, Banija, Drežnik; Nikolino brdo; Lipnik, Stative, Crkveno selo, kod starog grada na Dubovcu, Švarča, Vinica, Turan, Krnjak. Satureia L. S. subspicata Vis. = S. pygmaea Sieb. Klek; Takalice; Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Novi, Karlobag, Mamutovac. S. montana L. Brod na Kupi, Gašparei, Kuželj, Zebar, Krasnica, Smolnik, Drežnica, Brinje, Žutalokva, Vratnik, Kosa Kraj, Mamutovae, Oštarija, Taka- lice; Martinščica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Selee, Novi, Sv. Jelena kod Senja, Spasovac, Sv. Juraj, Žrnovnica, Lokva, Jablanac, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr., Tamnička draga. floribus albis. Takalice. S. variegata Host. Zebar, Krasnica; Vratnik, Mamutovae, Žakalj, Bakar, Kraljevica, Šmrike , Sv. Jelena, Crikvenica, Dolac, Kamenjak, Tribalj, Blaško- vići, Grižane, Selce, Brdo, Novi, Velo Duplje, Ledenice, Senjska draga, Senj, Spasovac, Sv. Juraj, Rača i V. draga ot. Žrnovnica, Lukovo ot., Lokva, Zagon, G. Starigrad, Balinska i Balenska draga, Jablanac (zovu ju pvrisak“), Klačenica, Baričević, Dušikrava, Krajkova, Vranjak i Svatska draga, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr.. Tamnička draga. S. juliana LL Stinica, Panas, Jablanačka i Krajkova draga, Jablanac, Klačenica, Zavratnica. S. vulgaris (L) Fritseh. = Clinopodium vulgare LL. Samobor, Anindol, Plješivica, Selce, Gradec, Orlovac; Nikolino brdo, Opatovina (niski primjerci), Petrova gora; Ribnik, Crkveno selo, Jarčepolje, Novigrad, Kalvarija, Dubovac, stari grad na Dubovcu, Luščić, Jama, Debela Glava, M. Švarča, Vinica, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanac, Selište, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Košare. Ogulin, Janjče, Raduč; Sovinica, Gašparci, Zamost, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Križpolje, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Kozjak jezero, Ljeskovac - Priboj; Visibaba_ kod Oštarija, Takalice, Bunavačko polje; Antovo, Grižane, Sv. Kuzam i Sv. Mihovil kod Novog. S. acinos (L) Sehcele. = Calamintha Acinos Claviv. Slanidol, Samobor, Plješivica, Banija; Tešnjak; Ribnik, Stative, Kalvarija, Karlovac uz vojaruu na šaneu, Vinica, Barilović, Slunjska brda, Budački, Krnjak, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Rakovica, Drežnik, Koranski lug, Selište, Vaganae, Mrzlopolje, Dugaresa, Vijenac, Gen. stol, Potok, Zdenac, Košare, Ogulin, 156 Lešće, Janjče, Gospić, Raduč; Ljubovo; Sovinica, Krasnica, Mošunje, Modruše. Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Radošević, Šimunić selo, Jese- nice, M. Lisina, Milanovo i Kozjak jezero; Vratnik, Krasno, Smrčevci, Mrkvište, Stirovača, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, V. Bašača, Takalice, Jelarje, Sladovača više Jelarja, Sv. Rok; Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Kamenjak, Tribalj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Selee, Brdo, Novi, Lišanj, Sv. Kuzam, Velo Duplje, Muroskva draga, Sv. Jelena, Nehaj, Spasovac, Sv. Juraj, Rača draga, Lukovo ot., V. draga ot., Balinska, Balenska i Svatska draga, Jablanac, Klačenica, Cesarica, Karlobag, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr. var. acuminata Friv. Mostanje kod Karlovca; Karlobag, Sušanj. var. villosa Benth. Rakovica, Modruše, Prošćansko jezero; Kuterevo, Metla kod Oštarije; Trsat, Šmrika, Drivenik, Novi, Lišanj, Senjska i Rača draga. S. alpina (L) Seheele. = Calamintha alpina L. Kozjak, i Prošćansko jezero, lijeskovac, Babinpotok, Vrhovine; Konačišta, Položina, Jelovac, Mera- lovica, Vižbina, Plješivica veleb., Zurkovac, Jezera, M. Rajinde, Lubenovačka vrata, Kozjak, Alančić, Bili kuk, Smrčevci, Goljak, Mrkvište, Crni Padež, Visočica, Višerujna, Badanj, Babino jezero, Babin i Vaganski vrh, kota 1760, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, Solila, kota 1658 povrh Raduča, Sv. Brdo. ' var. pumilio (Gdgr.). = Acinos Pumilio Gdgr. Ljeskovac. »Das ist eine Form mit linger behaarten Blithenstielen und Kelehen. Auch die obersten Stengelinternodien sind linger behaart. Dr, Degen in sehed.“ S. croatica (Host). = Calamintha croatica Host. = Miceromeria Piperella Benth. = M. croatica Schott. = M. subeordata Vis. = Thymus Piperella W. K. = Th. eroaticus Pers. = Th. sub- cordatus Vis. Am Fuss des Klek 2/7 1861.1. Stur ili Stoliezka, potpis nečitljiv; Kozjak kod Alana, Bačić kuk, Ljubičko brdo, Pilipov kuk, Sušanj, Takalice, Badanj planina, vrelo Špikanovae na Bunavačkom polju, Kraljičina vrata kod Malog Halana. S. thymifolia Seop. = S. rupestris Wulf. = Calamintha rupestris Wulf. = C. alba Rehb. = C. thymifolia Rehb. = Melissa alba W. K. = Nepeta eroatica Spr. Lijubičko brdo, Pilipov kuk, Mamu- tovac, Takalice, Kuk povrh Medka, Badanj; Žakalj, Trsat, Karlobag, Sušanj. S. grandiflora (LL) Seheele. = Calamintha grandiflora Mneh. Klek, Vrbovsko, Kuželj, Zamost, Plešee, vrh Bukevja, Velo Tići, Banska vrata, Smolnik, Mošunje, Drežnica, Jasenak, Modruše, Žutalokva, Zaborski, Kozjak jezero; Kuterevo, Oltari, Kozjak, Alan, Plješivica 1449, Smrčevci, Goljak, Stirovača, Crni Padež, Rusovo, Budakovo i lijubičko brdo, Bačić kuk, Alaginac, Metla i na njoj livada Panas, Ponor, Oštarija, Jelarje, Sladovača više jelarja, Visočica, Medačka staza. Kuk povrh Medka; u dolini Rječine, S. calamintha (1) Seheele. = Calamintha officinalis Mneh. var. intermedia (Baumg.) = (. intermedia Baumg. Samobor, 157 Vrhovčak, Stražnik, Ludvić potok; Vranovina; Ozalj, Ribnik, Kalvarija, Dubovac, stari grad na Dubovcu, Debela Glava, Vinica, Turan, Krnjak, Slunj, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Otočac, Janjče, Perušić, Gospić, Bilaj; Sovinica, Kuželj,. Skrobotnik, Banska vrata, Mošunje, Drežnica, Jasenak, Modruše kod Rožić vrela, Jezerane, Brinje, Žutalokva, Plitvice, Milanovo jezero; Vratnik, Metla, Takalice, Sv, Rok; Žakalj, Bakar, Žrnovnica kod Novog, Sveta Jelena kod Senja. forma brevifrons Borb. Modruše. S. menthaefolia (Host) Fritseh = Calamintha menthaefolia Host. Crikvenica. S. nepeta (L) Seheele. = Calamintha nepeta Clairv. Sv. Katarina, Žakalj, Trsat, Bakar, Sv. Jelena, Crikvenica, Kičeri, Stale, Brdo, Selce, Novi, Lišanj, Grabrova draga, Povilje, Senj, Spasovac, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., Jablanac, Cesarica, Karlobag. Hyssopus L. H. officinalis L. var. pilifer Grisb. Ljubovo; Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Siljevica, Grižane, Karlobag, Sušanj. Origanum L. 0. vulgare li. var. latebracteatum G, Beek. Samobor oko piramide, Selce, (Gradec, Orlovac; Nikolino brdo, Opatovina; Lipnik brdo, Stative, Jarčepolje, Novigrad, Kalvarija, Dubovac, Kozjača, Sv. Doroteja, Vinica, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Budački, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Košare, Ogulin, Janjče, Raduč; Banska vrata, Mošunje, Jasenak, Drežnica, Modruše, Nazvala, Jezerane, Križpolje, Brinje, Šimunić selo, Jesenice, Kozjak jezero; Ljeskovac, Lijeskovac - Priboj; Kozjak, Šato- rina, Rusovo, Alaginac, Ljubičko brdo, Metla, Visočica, Kuk povrh Medka; Novi, Seline, Karlobag, Konjsko. Thymus L. Th. bracteosus Vis. Trbušnjak više Senja, Spasovac, Vranjak, Sv, Juraj, Žrnovnica, Seline. Th. striatus Vahl. var. acicularis W, K. Velinac, Soline, Alaginae, Višerujna, Buljina, Babino jezero, Babin, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin. Th. ovatus Mill. var. subcitratus Sehreb. Samobor, Vrhovčak, Blaževo brdo, Plješivica, Krašić, Kostanjevac, Banija, Selee, Orlovac; Hrastovica, Tešnjak, Vranovina, Petrova gora; Ribnik, Lipnik brdo, Paka, Kunić, Rosopajnik, Planina, Jakovci, Mržljak, Ladišić draga, Netretić, Završje, Brajakovo i Crkveno selo, Stative, Novigrad, Maradin, Kalvarija, Dubovac, Jama, Debela Glava, Sveta Doroteja, Vinica, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Veljun, Blagaj, Slunj, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Košare, Josipdol, Otočac, Lešće, Janjče, Perušić, Raduč; Vrbovsko, Vučinić selo, Marija Trošt, Brod na Kupi, Gašparci, Zamost, 158 Th. iki: Th. Th. Plešee, Mandli, vrh Bukevja, Kavaliri, Breze, Mošunje, Jasenak, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Sabadska draga, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovac- Priboj; Kuterevo, Bačić kuk, Oštarija, Takalice; Drivenik, Belgrad, Grižane, Sv. Lucija kod Novog, Muroskva draga, Sušanj više Karlobaga, floribus albis. Kalvarija-Borel, Jama, Turan u šancu. subvar. concolor pir. Ribnik kod Karloyca. chamaedrys Fr. Kunić, Dubovac kod Karlovca. effusus Host. Samobor, Stražnik, Banija; Topusko; Slunj, Gen. stol. Gospić; Vrbovsko, Kozarac, Vučinić selo, Delnice, Dragomalj, Lokve, Skrobotnik, izvor Čabranke, Prezid, Zebar, Velo Tići, Krasnica, Mošunje ; Vratnik; Kantrida, Vežica, Kraljevica, Sv. Marko, Dvorine, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Blaškovići, Grižane, Kričina, Bribir, Ugrini, Selce, Brdo, Dumboko, Novi, Kalvarija, Sv. Kuzam, Muroskva i Senjska draga, Povilje, Ledenice, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Žrnovnica, Dumboko, G. Klada, Živi Bunari, Balenska i Jablanačka draga, Klačenica, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvi- šica, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Tamnička draga. varć longicaulis Presl. forma velebiticus Deg. Sladovača više Jelarja (: calyces glabrescunt! Degen in sched.). Bilješka: ,Thymus effusus Host. ist auch besser Th. longi- caulis Pr. oder noch priziser Th. dalmaticus Treyn zu nennen (: Borbis hat sich bei Zusammenziehung dieser Namen unter Th. effusus sicher geirrt); diese Art steigt sehr hoch an, wohl bis 1000—1200 M., ist aber von Th. acicularis und seinen Varietiten doch sehr versehieden. Dr. Degen in litt.“ baleanus Borb. Jelovac, Oltari, Jezera, M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Alančić, Grabarje, Visočica, Višerujna, Babin i Vaganski vrh, kota 1637, Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, kota 1658, Sv. Brdo. forma homophyllus Deg. Meralovica, Krasno. var, suprapilosus Deg. Klek. forma ad Th. Kerneri vergens. M. Rajinac. Kerneri Borb. Šatorina, Badanj povrh Medka, kota 1760. Lycopus L. L. europaeus L. Samobor, Hrnetić, Selee, Orlovac, Gradec, Banija; Topusko, Vrginmost; Jelsa, Luščić, Kozjača, Rakovac, Turanski lug, Kamensko, Turan, Vukmanić; Martinščica, Velo polje kod Bribira. Mentha L. M. longifolia (L.) Huds. Maradin kod Karlovca, M. spicata (L.) Borb. Samobor, Stražnik, Kostanjevac, Banija, Selce, Gradee, Orlovac; Hrastovica, Topusko; Trg, Ozalj, Ribnik, Crkvenoselo, Jarčepolje, M. . aquatica L. Samobor, Cerje, Ludvić, Rudarska draga, Banija; Hrastovica, S. 159 Maradin, Kalvarija, Dubovac, Svarča. Turan, Slunjska brda, Vukmanić 2 LJ , ? dg? ) u ? Tušilović, Vojnić, Krnjak, Slunj, Slušnica, Rakovica, Mrzlopolje, Zvečaj, Gen. stol, Josipdol, Ogulin, Perušić, Gospić, Medak, Raduč; Sovinica, Zamost, Prezid, Krasnica, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Jesenice, Kozjak jezero, Ljeskovac; Crni potoci kod Oštarije, Brušane uz Brušanku ; Jak i ej j p je, ; Grižane, Žrnovnica i Dumboko kod Sv. Jurja. . candicans Cr. Gaza kod Karlovca, Sv. Ksaver ria Svarči, Mrzlopolje ; Pečnik, Čabar. var. spicis interruptis angustis Borb. Ribnik. cuspidata Op. Mali Han na Velebitu povrh Sv. Roka. Vranovina; Dubovac, Luščić, Rakovac, Turan, Vukmanić, Krnjak, Otok kod Ogulina, Žrnovnica kod Sv. Jurja. . pulegium Li. =Pulegium vulgare Mill. var. villicaule Borb. Samobor, Hrnetić, Selce, Gradec, Orlovac, Banija; Hrastovica, Topusko ; Ribnik, Lipnik, Jarčepolje, Dubovac, Luščić, Kozjača, Debela Glava, Rakovac, Vinica, Kamensko, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Vaganac, Mrzlopolje, Zvečaj, Gen. stol, Josipdol, Otočac, Lešće, Perušić, Raduč; Tihovo gornje, Mošunje, Jasenak, Drežnica, M. Lisina, Plitvice, Milanovo jezero; Novi. . verticillata IL. Selce; Dubovac, Karlovac kod prevoza Korane, Jama, Debela Glava, Turan, . parietariifolia Becker. Orlovac. . palustris Mnel. Karlovac, Luščić, Mostanje. M. arvensis L. Samobor, Banija, Selce, Orlovac; Karlovac, Turan, Vukmanić, Solanaceae. Atropa L. . belladonna L. Plješivica povrh Jaske: mnogo; Mladje, Smolnik, Breze, Banska vrata, Mošunje, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj, Modruše ; Mrkvište, V. Popratnjak kod Oštarije, Visočica, Badanj, Pogledalo i Sijaset u Bunavačkoj drazi: zovu je ,bun“. Scopolia Jacq. carniolica Jacq. = Sceopolina atropoides Sehult. Samobor; Bjelalasica, Vugleš, Dragomalj, V. Bukovnik, Risnjak, Kupički vrh, na Kapeli povrh Modruša; Spasovac! kod Senja. Hyosciamus L. . niger L. Samobor, Banija; Hrastovica, Glina, Topusko; Dubovac, Vukmanić, Maljevac, Slunj; Plaški; Vratnik; Novi, Lišanj, Povilje, Senj, Sv. Juraj, Žrnovnica, Lokva, G. Klada. H. albus LL. Novi, Senjska draga, Jablanac, Klačenica, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr. Physalis L. P. alkekengi L. Rakovica kod Samobora; Kunić, Dubovac, Slunj; Mladje: mnogobrojno, Skrobotnik, Drežnica, Jezerane; Pogledalo u Bunavačkoj drazi; Malo polje kod Novog, Velo Duplje. Balenska draga, Jablanac. Solanum L. duleamara I. Samobor, Banija, Drežnik, Gradec; Vranovina, Kozjak kod Maljevca; Lipnik brdo, Crkveno selo, Jarčepolje, Dubovac, Rakovac, Švarča, Turan, M. Švarča, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Budački, Krnjak, Veljun, Gavranić most, Potok, Zdenac; Kuželj, Breze, Banska vrata, Mošnnje; Bunavačko polje; Dolinci kod Crikvenice, Grižane. f S. humile Bernh. Lukovo Šugarje f. zgr. zA . nigrum lL. Samobor, Vrhovčak, Banija, Drežnik, Selce; Petrinja, Vranovina; stari grad na Dubovcu, Rakovac, Turan, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Slunj. Slušnica, Rakovica, Drežnik, Zdenac; Milanovo jezero; Sv. Jelena, Crikvenica, Kamenjak, Grižane, Selce, Novi, Lukovo ot., Jablanac, Lukovo Šugarje, Šugarica. S. alatum Mneh. = S. miniatum Bernh. Novi, Jablanae. Bilješka: Rajčica Solanum Lyeopersicum 1. i krumpir S. tube- rosum lu, sade se posvuda, a potonji na veliko, jer je u mnogim krajevima ponajglavnija hrana. ' Datura L. D. stramonium L. Samobor, Banija; Glina, Vranovina; Karlovac, Rakovac, Turan, Vukmanić, Vojnić, Maljevac, Krnjak, Slunj. Bilješka: Paprika Capsicum annuum LL. goji se u vrtovima osim na Velebitu posvuda u kuhinjske svrhe. — Duhan Nicotiana rustica L, i MN. tabacum lu sadi se u nekojim krajevima za pušenje. U novije doba, uslijed izdane dozvole, duhan se obilnije sadio no dogele, ali je ta dozvola sada opet ukinuta. Scrophulariaceae. , Celsia L. C. orientalis 1. Na Klačenici kod Jablanca, Vidovac kod Karlobaga. Ova bilina nije dosele bila poznata iz Hrvatske. Verbascum L. V. phoeniceum lu Iza Luščića kod Karlovca; Žrnovnica kod Sv. Jurja, na oba mjesta rijetka. 161 V. blattaria IL. Samobor, Hrnetić, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Opatovina, Vranovina; Ribnik, Crkveno selo, Dubovac, Luščić, Rakovac, M. Švarča, Kamensko, Turan, Vukmanić, Vojnić, Budački, Krnjak, Veljun, Broćanac, Rakovica, Vaganac, Zvečaj, Gen. stol, Potok, Zdenac, Otočac, Medak ; Tiškovac, Drežnica, Modruše, Brinje, Žutalokva, Sabadska draga, Kozjak i Prošćansko jezero; Crikvenica, Novi, Sv. Kuzam, Panas kod Jablanca. V. thapsus L. Visibaba kod Alana, Ponor kod Oštarije. V. thapsiforme Sehrad. Parg kod Čabra; Stirovača. V. phlomoides L. Samobor, Anindol; Hrastovica, Topusko; Ribnik, Karlovac, Vukmanić, Slušnica, Vijenac, Josipdol, Rapajin klanac, Kompolje, Otočac, Janjče, Perušić; Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Plaški, Šimunić selo, Jesenice, Milanovo jezero, Ljeskovac-Priboj ; Stirovača; Sv. Lucija kod Novog. V. australe Sehrad. Na Vratniku. .V. pulverulentum Vill. = V. floecosum W. K. Samobor; Krnjak, Budački, Otočac, Lešće, Osik, Gospić; Sovinica, Brinje, Žntalokva, Ljeskovaec- Priboj; Šmrika, Crikvenica, Novi, Povilje, Sv. Jelena kod Senja, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Panas, Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Karlobag. V. Chaixii Vill. Gospić, Medak, Raduč; Zebar; Vratnik, Velinae, Metla, Oštarija, Takalice, Sv. Rok; Kraljevica, Sv. Jelena, Antovo, Blaškovići, Grižane, Kričina, Novi, Lišanj, Sv. Jelena, Karlobag, Konjsko. V. austriacum Sehott. Medvenova draga, Kostanjevac; Tešnjak, Vranovina ; Ribnik, Luščić, Kozjača; Modruše, Kozjak jezero; Visočica; Sv. Jakov Siljevica, Sv. Kuzam kod Novog. V. lanatum Sehrad. Lovnik, Osredek, Sv, Gera; Pečnik, S&vinica, Vrbovsko, Zamost, Banska vrata, Mošunje. V. nigrum lu. Stražnik, Ludvić, Plješivica, Drežnik, Gradec; Crkveno selo, Jarčepolje, Borel, Dubovac, Kalvarija, Gažansko polje, M. Švarča, Turan, Slunjska brda, Tušilović, Krnjak, Pavlovac, Slunj, Rakovica, Vaganae, Mrzlopolje, Vijenac, Zdenac, Košare, Skradnik, Ogulin, Rapajin klanae; Janjče; Sovinica, Vrbovsko, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Križpolje, Brinje, Radošević, Šimunić selo, Jesenice, Bršljanovica, M, Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovae-Priboj; Novi. V. lanatum X austriacum. Na Kapeli povrh Modruša. Cymbalaria Med. C. muralis G. M. Seh. = Linaria eymbalaria Mill. Samobor, Gornji Kraj; Dubovac, Karlovac na zidu u dvorištu kotarskog suda, Otočac; Breze, Banska vrata, Mošunje; Kosa Kraj, Kiza, Jelarje; Grohovo u dolini Rječine, Pod Badanj, Dolinci, Kamenjak, Grižane: ina ruševini starog grada, Bribir, Lukovo ot., Zagon, Balinska i Balenska draga, Vlaka, Klačenica, Jablanačka i Krajkova draga, Karlobag na zidu kapucinskog vrta, Šugarica, Tamnička draga. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. 11 162 Kickxia Dum. K. spuria (L.) Dum. Linaria spuria Mill. Karlovac, Luš čić, Martinščica. K. lasiopoda (Vis.) Fritseh. = Linaria lasiopoda Freyn. Novi. K. elatine (L.) Dum. = Linaria Elatine Mill. Samobor, Drežnik; Vrano- vina; Jarčepolje, Karlovac, Luščić, Rakovac, Logorišće, Turan, Vukmanić, Slunj, Švarča, Zdenac, Raduč; Ponsal i Plase kod Rijeke. Linaria Hill. . chalepensis (L) Mill. = Antirrhinum chalepense L. Novi, Malo polje, Jablanačka draga, Jablanac, rijetka. ulgaris Mill. = A. Linaria IL. Samobor, Sv. Helena, Kostanjevac, Selce, Gradec, Banija, Drežnik; Tešnjak, Topusko; Ribnik, Kunić, Ladešić draga, Crkveno selo, Dubovac, Luščić, Rakovac, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Veljun, Blagaj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Vaganac; Mrzlopolje, Gen. stol, Zdenac, Košare, Ogulin, Janjče, Raduč; Sovinica, Vrbovsko, Drežnica, Radošević, Bršljanovica, M. Lisina, Kozjak jezero, Ljeskovac- Priboj, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje; Preluka, Ponsal, Rječina i Draga dolina, Bakar, Sv. Jakov Šiljevica, Kraljevica, Crikvenica, Grižane, Kamenjak, Novi, Lišanj, Muroskva draga, Senj, Sv. Juraj, Žrnovnica, Lukovo ot., Jablanac, Klačenica, Karlobag; Crni Dabar kod Oštarija. Ć Antirrhinum L. A. majus L. Na Trsatu po zidovima stare gradine; Ladvić kod Crikvenice, A. Lišanj kod Novog. orontium L. Karlovac, Luščić, Raduč, Modruše; Martinščica, Crikvenica, Novi, Lišanj, Senj, Spasovac, Sv. Juraj, Jablanačka draga, Jablanac, Chaenorrhinum Rechb. . minus (L.) Lge. = Linaria minor Desf. Tešnjak; Dubovac, Rakovae, Mostanje, Vinica, Turan, Slunj; Slušnica, Zdenae, Košare, Janjče, Medak, Raduč; Trsat, dolina Rječina i Draga. var. elegans mihi. tenuis, gracilis floribus azureis. Na južnom zašumljenom obronku Ljubičkog brda prema vrhu na jednoj rpi u priličnoj množini. . litorale (Bernh.) Fritseh. = L. litoralis Bartl. Oltari, Kosa Kraj ; Martinščica, Bakar, Crikvenica, Grižane, Novi, Lišanj, Sv. Juraj, Jablanac, Lukovo Šugarje f. zgr., Šugarica, Mali Pržunae draga, var. Asehersonii Simk. Novi, Povilje, Spasovac, Sv. Juraj, školj Sv. Jurja, Rača draga, Žrnovnica, Lukovo ot., Panas, Jablanac. Schrophularia L. S. Scopolii Hoppe = S. glandulosa W. K. Rudarska draga kod Samobora ; Hrastovica, Vranovina. "m 163 S. nodosa L. Samobor: oko piramide, Krašić, Selce, Gradee, Orlovac; Nikolino brdo; Trg, Ozalj, Ribnik, Svetice, Dubovac, Luščić, Jama, Rakovac, Mala Švarča, Kamensko, Turan, Vukmanić, Vojnić, Krnjak, Pavlovac, Slunj, Janjče, Jasikovac, Medak; Sovinica, Vrbovsko, Delnice, Dragomalj, izvor Čabranke, Milanov vrh, Breze, Banska vrata, Mošunje, Modruše, Razvala, Brinje, Jesenice, Zaborski, Milanovo, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac, Ljeskovac-Priboj; Švica, Smrčevci, Mrkvište, Oštarija, Kuk povrh Medka, Bunavačko polje. S. laeiniata W. K. Klek, Zebar, Mošunje;. Kozjak, Alan, Goljak, Velinae, Badanj, Alaginac, Lijubičko brdo, Metla, Ponor, Jelarje, Takalice, Brušane, Visočica, Višerujna, Kuk, Badanj, Šegestin, Bunavačka draga, Sijaset, Sv. Brdo; Rijeka uz Lujzinsku cestu, Grohovo, Martinščica, Drivenik, Antovo, Grižane, Lišanj, Senjska i Vranjak draga, Karlobag, Sušanj, Konjsko. var. Pandocesekii Griseb. Klek, Zebar; Lubenovačka vrata, Pilipov kuk i Jelarje kod Oštarije, Visočica, Sijaset u Bunavačkoj drazi. S. canina L. = S. ehrysanthemifolia M. Bieb. Marija Trošt, Gašparci Mandli, vrh Bukevja, Krasnica, Mošunje; Melnice, Vratnik, Krasno, Sv. Rok; Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Drivenik, Antovo, Grižane, Kričina, Bribir, Ugrini, Selce, Brdo, Novi, Lišanj, Velo Duplje, Ledenice, Povilje, Mala i Senjska draga, Žrnovnica kod Novog, Senj, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, školj Sv. Jurja, Žrnovnica, Seline, Lukovo ot., V. draga ot., G. Starigrad, Balinska i Balenska draga, Stinica, Panas, Jablanac, Jablanačka i Svatska draga, Klačenica, Baričević, Jezero, Dušikrava, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna draga, Karlobag, Dražica, Tamnička draga. floribus albis. Grižane. Gratiola L. . officinalis L. Samobor, M. Rakovica, Selce, Gradec, Orlovac, Banija, Drežnik; Topusko, Staroselo; Trešćerovac, Tre, Ozalj, Ribnik, Dubovac, Luščić, Rakovac, Mostanje, M. Švarča, Turan, Vukmanić, Krnjak; Drivenik, Malo polje kod Novog. Veronica L. . scutellata L. Selce: željezničke lokve, kod Luščića u grabama. . aphylla L. Golić 1637 povrh Medka, Vaganski vrh, rijetka. . beecabunga L. Samobor, Paleš, Mrzljaki, Orlovac, Rječica; Vranovina ; Levkušje, Lukšići, Trg, Ozalj, Jelsa, Dubovac, Luščić, Turanski lug, Turan, Krnjak, Gavranić most, Brlog, Raduč; Vrbovsko, Jelenja draga, Prezid, Plaški, Prošćansko jezero, Ljeskovac, Vrhovine; Oštarija uz potok Ljubicu. . anagalloides Guss. Zrnovnica kod Sv. Jurja. . anagallis L. Samobor; Topusko; Ribnik, Ozalj, Stative, Jelsa, Dubovac, M. Svarča, Krnjak; Kozjak jezero; 5v. Kuzam kod Novog, Žrnovnica i LJ Dumboko kod Sv. Jurja. 164 E Kk ago q Kdba 5; V. ehamaedrys L. Samobor, Plješivica, Rječica, Orlovac, Selce, Drežnik; Niko- lino brdo, Petrova gora; Ozalj, Tomašnica, Dubovac, Gažansko polje, Rakovac, Švarča, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Mrzlopolje, Ogulin; Klek, Bjelalasica, Vrbovsko, Vujnović brdo, Jelenja draga, Vugleš, Zalesina, Skrad, Delnice, dolina Javornik, Dragomalj, Crnilug, Kupički vrh, Mladje, izvor Čabranke, Milanov vrh; Velo Tići, Breze, Mošunje,. Stajnica; Snježnjak, Zurkovae, Jezera više Krasna, Lubenovačka vrata, Oštarija, Bunavačko polje; Kantrida, Trsat, Crikvenica, Drivenik, Bribir, Novi. floribus albis. Plješivica veleb. V. urticifolia Jaeq. = V. latifolia L. Samobor, Ludvić, Kamanje spilja, Dubovac, Pečnik; Sovinica, Klek, Vrbovsko, Jelenja draga, Delnice, Lokve, Crnilug, Mladje, Kupički vrh, Malilug, izvor Čabranke, Žagari, Plešce, Zamost, Kuželj, Gustilaz, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj, Banska vrata, Prosika, Mošunje; Dubenovačka vrata, Kozjak, Nad Klancem, Bili kuk, Smrčevei, Goljak, Šatorina, Kuk nad Medkom, Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Bunavačka draga, Sijaset; u dolini Rječine kod Lopače. V. montana L. Kučište i Jelovac kod Krasna, Plješivica veleb., Rusovo. V. offieinalis IL. Samobor, Stražnik, Blaževo brdo, Plješivica, Selce, Orlovac; Nikolino brdo, Petrova gora, Vrginmost; Kunić, Rosopajnik, Mržljak, Prilišće, Ribnik, Lipnik brdo, Svetice, Kalvarija, Luščić, Kozjača, Vinica, Turanski lug, Štrekovac, Kamensko, Vukmanić, Debela Glava, Mrzlopolje; Vrbovsko, V. Bukovnik, Tršće, vrh Bukevja, Smolnik, Mošunje; Krasno, Alančić, Bili kuk, Smrčevci, Goljak, Rusovo, Crne grede, Jelarje kod Oštarija; Jablanačka draga. V. Jacquini Baumg. = V. mujtifida L. Lovnik, Hajdovčak, Stražnik, Vrhovčak; Stative, Gen. stol, Gospić; Sovinica, Vrbovsko, Vujnović brdo, Kom. Moravice, Skrad, Velo Tići, Breze, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Žrinje, Prokike, Žutalokva; Švica, Kuterevo, Meralovica, Krasno, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Metla, Oštarija, Sladovača više Jelarja; u dolini Škurinje, Grižane. V. pseudochamaedrys Jacq. = V. Teucerium IL. Djedovac, Blaževo brdo, Japnenik; Ozalj, Završje, Stative, Vinica, Barilović, Tušilović, Veljun, Slunj, Mrzlopolje, Gen. stol, Zdenac; Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalok va. V. spicata LL. Ljubovo, Raduč; Mali Klek 1. Morton, Vraži vrtee, Smolnik, Modruše, Kozjak jezero; Krasno, Visibaba kod Alana, Plješivica 1449, Rusovo, Velinac, Kiza, Lijubičko brdo, Sladovača više Jelarja, Višerujna; Martinščica, Bakar, Ladvić kod Crikvenice, Lučac povrh Grižana, Rača draga, Karlobag, Dolac, Sušanj, Lukovo Šugarje f. zgr, var. Barrelieri Sehott. Konjsko, Visočica; u herbaru pod tipičkom vrsti uložena. V, acinifolia Li. Karlovac, Luščić, Rakovac, Mostanje, Švarča. V. serpyllifolia L. Rudarska draga, Rude, Samobor, Domaslovac, Rječica; Orlovac, Selce; livada Gjon kod Topuskog; Ribnik, Lipnik brdo, Dubovae, Ke SLK VADI 165 Luščić, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Vukmanić, Slunj, Gospić; Sovinica, Bjelalasica, Vrbovsko, Delnice, V. Bukovnik, vrh Bukevja, Vrhi kod Čabra, Mošunje, Stajnica; u dolini Rječine i Drage, Drivenik, Bribir. var. rotundifolia Sehrank. Švarča, Visočica. V. arvensis L. Samobor; Topusko; Kunić, Gažansko polje, Luščić, Mostanje; Vrbovsko, Delnice, Prokike, Prošćansko jezero; Krasno; Trsat, Martinščica, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Drivenik, Selce, Novi, Senjska draga, Sv. Juraj, Živi Bunari, Biškupica, Panas, Jablanačka draga, Klačenica, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr, Tamnička draga. V. cymbalaria Bod. Preluka, Kantrida, Ponsal, Drenova, Trsat, Vežica, Mar- tinščica, Praputnik, Bakarac, Kraljevica, Novi. var. glabriuscula Freyn. Rijeka. V. Tournefortii Gmel. = V. Buxbaumii Ten. Samobor, Kozjan, Mrzljaki, Drežnik, Nikolino brdo, Vranovina; Trg, Ozalj, Tomašnica, Ribnik, Kunić, Rosopajnik, Planina, Ladešić draga, Jarčepolje, Dubovac, Sv. Marija, Luščić, Rakovac, M. Švarča, Turan, Vukmanić, Slunj, Mrzlopolje, Zdenac, Medak, Raduč; Modruše, Bršljanovica, M. Lisina; Vratnik, Oštarija; Kantrida, Žakalj, Trsat, Vežica, Šmrika, Smokovo, Sv. Jelena, Drivenik, Blaškovići, Bribir, Ugrini, Novi, Sv. Kuzam, Lišanj, Rača draga, Žrnovnica kod Sv. Jurja, Živi Bunari, Stinica, Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica, Karlobag. V. agrestis L. Samobor, Orlovac; Topusko, Nikolino brdo; Sv. Marija na Dubovcu, Ozalj, Slunj, Raduč, Kozjak jezero, Martinščica. V. polita Fr. Dubovac, Švarča, Mrzlopolje, Slunj, Otočac; Drivenik, Selce, Novi. V. hederifolia LL. Samobor; Borel, Dubovac, Sv. Marija, Luščić, Mostanje ; Ponsal, Drenova, Trsat, Vežica, Martinščica, Praputnik, Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Grižane, Selce, Novi, Lišanj, Senjska draga, Lukovo ot., Jablanac. Digitalis L. D. ambigua Murr.= D. grandiflora Lam. =D. ochroleuca Jacq. Samobor, Sv. Gera, Paleš, Japnenik, Plješivica; Tešnjak, Petrova gora, Slavsko polje; Ribnik, Kozjača, Vojnić, Pečnik, Jasikovac; Delnice, Mladje, Tršće, Parg, Tropeti, Žagari, Zamost, Skrobotnik, Kuželj, Gašparci, Gustilaz, Marija Trošt, Velo i Malo Tići, Mošunje, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac -Priboj; Anići kod Krasna, Kozjak, Smrčevci, Goljak, Šatorina, Metla i Panas na Metli, Visočica, Badanj, Bunavac, Bunavačka draga, Sijaset. var. angustifolia Deg. Badanj povrh Medka, Bunavaec. D. laevigata W. K. Ogulin prema Oprtici, Zamost; Vratnik, Oltari povrh Sv. Jurja, Oštarija, Takalice, Pogledalo u Bunavačkoj drazi, Sv. Rok; Antovo, Grižane, Sv. Kuzam kod Novog, Žrnovnica, Sv. Ilija i Sv. Jelena kod Senja, Rača draga, Seline, Lukovo ot., Mala Ivanča i Jablanačka draga, Panas, Jablanac u Amančićevu gaju, Karlobag. 166 D. M. M. O. 3, RST KV dek ferruginea L. Veljun, Janjče; Drežnica, Modruše, Žutalokva, Šimunić selo, Bršljanovica, Mala Lisina. Melampyrum L. arvense LL. Jaska; Kunić, Netretić, Brajakovo selo, Svetice, Tomašnica, Novigrad, Kalvarija Zagrad, Karlovac kod prevoza Korane, Vukmanić, Blagaj, Rakovica, Gen, stol; Kozjak jezero; Kantrida, Trsat, Bakar, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Drivenik, Tribalj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, V. Ivanča draga, nemorosum I Samobor, oko piramide, Plješivica, Orlovac; Nikolino brdo, Opatovina; Ribnik, Kalvarija, Borel, Debela Glava, Vinica, Vukmanić, Krnjak; Čabar, Modruše, Jesenice, Kozjak jezero, Velo i Malo Tići, Mošunje. . silvatieum I Orlovac, Stolac povrh Senja. .vulgatum Pers.=M.commutatum Tseh. Samobor, Japnenik, Reštovo, Plješivica, Kostanjevac, Orlovac, Selce; Ribnik, Lipnik brdo, Mržljak, Kalva- rija, Borel, Kozjača, Debela Glava, Turan, Vinica, Vukmanić, Krnjak, Blagaj, Jasikovac; Klek, Mladje, Parg, Mošunje na Kapeli povrh Modruša i Jezerani, Jesenice, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj; Mali Rajinae, Lubenovačka vrata, Kozjak, Oštarija, Jelarje, Vaganski vrh. . ovatum Spenn. Gospić, Medačka staza. M. velebitum Borb. Šatorina. Euphrasia L. . Rostkoviana Hayne. Samobor, Anindol, Djedovac Japnenik; Hrastovica, Tešnjak; Dubovac, Luščić, Jama, Ogulin, Pečnik; Zamost, Žagari, Prezid, Smolnik, Mošunje, Jasenak, Modruše; Stirovačka Bu Hai Medka. . brevipila Burm. et Gremli. Pečnik, Zamost, Žagari, Prezid, Modruše, Stirovačka poljana. . stricta Host. Samobor, Orlovac; Tešnjak, Glina, Čemernica, Petrova gora; Kalvarija, Borel, Dubovae (i kod starog grada), Luščić, Jama, Debela Glava, Vinica, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Slunj; Delnice, Žabari: Sv. Mihovil više Novog. Nekoje od ovih uložene su u herbaru pod E. tatarica Fiseh. . Simonkayana Deg. Šatorina. . liburnica Wettst. Panas na Metli i Jelarje kod Oštarija. .illyrica Wettst. U dolini Rječine kod Grohova. . salisburgensis Funk. var. coerulescens Favr. Klek 1. Morton; Visočica, Višerujna, Badanj, kota 1746, Sv. Brdo. Orthantha Kern. lutea (L) Kern. = Odontites lutea Rehb. Oštre 1. Morton; Slunj; Modruše, Žutalokva; Ponsal kod Rijeke, Bakar, Grižane. 0: O. 167 Odontites Boehm. verna (Bell) Dum. = 0. rubra Gilib. Glina; Stative, Zagrad kod Luščića, Ksaver, Debela Glava, Sv. Doroteja, M. Švarča. serotina (Lam.) Rehb. = Euphrasia serotina Lam. Jasenak, Brinje. Alectorolophus Boehm. erista galli (L) M. B. = Rhinanthus minor Ehrh. Slanidol, Samobor, Rakovica, Trebež kod Kladja, Blaževo brdo, Reštovo, Mrzljaki, Pokupje, Hrnetić, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Hrastovica, Glina, Topusko; Zorkovac, Ribnik, Paka, Kunić, Prilišće, Završje, Stative, Dubovae, Gažansko polje, Luščić, Kozjača, Švarča, Vukmanić, Lešće, Gen. stol, Zdenac, Košare, Lešće kod Sinca, Medak; Kozarac, Ravnagora, Brod na Kupi, Kuželj, Vraži vrtee; Zebar, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Zaborski, Prošćansko jezero; Vratnik, Alan, Bunavae; Crikvenica, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Velo i Malo polje. A.major(Ehrh.) Rehb.=Rh. major Ehrh. Samobor, Blaževo brdo, Mrzljaki, Pokupje, Hrnetić, Drežnik, Selee, Gradec, Orlovac; Topusko, Vranovina ; Zorkovac, Ribnik, Paka, Prilišće, Završje, Stative, Dubovac, Gažansko polje, Vukmanić, Blagaj, Mrzlopolje, Lešće, Gen. stol, Lešće kod Sinca, Medak; Plešce, Žagari, Mandli, Velo Tići, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Zaborski, Sabadska draga, Radošević, Prošćansko jezero; Kuterevo, Švica, Alan; dolina Škurinja, Rječina i Draga, Crikvenica, Grižane, Bribir, V. i M. polje. A. hirsutus (L) All. = Rh. Alectorolophus Poll. Delnice i Gerovo u Gorskom kotaru. / Freynii Stern. Žrnovnica kod Sv. Jurja. . angustifolius (Gmel) Heynh. Velo Tići, Krasnica, Breze, Banska “e vrata, Mošunje; Lubenovačka vrata, Kozjak, Nad Klancem, Satorina više Karlobaga. . subalpinus Stern. Delnice, Dragomalj, Modruše; M. Rajinac, Lubeno-, vačka vrata, Rusovo, Budakovo brdo, V. Bašača, Pilipov kuk, Crne grede, Oštarija, Bunavac. . simplex Stern. Jelovac kod Krasna, Velinae, Oštarija, Bunavačka draga. Pedicularis L. . rostrato-capitata Cr. = P. Jacquini Rehb. Babino jezero, Babin, Vaganski i Kitaibelov vrh, Golić 1735, Solila, Sv. Brdo. braehyodonta Sehloss. et Vukot. Sovinica (mnogobrojna), Klek; Plješivica 1449, Satorina. verticillata L. Na Risnjaku. Hoermanniana Maly. Nad Klancem, Smrčevci. # deja i ni ki o a i : 168 Lentibulariaceae. Pinguicula L. P, alpina L. Pečnik kod Ogulina, Risnjak, Gustilaz. e e) (4. Utricularia l. . vulgaris LL, Karlovac u kaljužama kod šumice Luščić. Orobanchaceae. Orobanche L. ramosa L. Ogulin među kukuruzom, Drivenik. nana Noć. Crikvenica, Lišanj, Jablanačka draga, Jablanac. purpurea Jacq. Dubovac; Panas na Metli; Lišanj kod Novog, Zavratnica kod Jablanca. mores nsnu= nomen nenia) Bert. Stražnik; Tešnjak; Novigrad, Dubovac; Kozjak, Plješivica 1449, Lijubičko brdo, Visočica; Trsat, Novi. . lutea Baum g. Lišanj. . alba Steph. Sokolović brdo, Oštre 1. Morton, Štražnik; Brajakovo selo; Klek, Zaborski; Smrčevci, Panas na Metli, Malovan, Kitaibelov vrh, Sv. Brdo; Zakalj, Trsat, Drivenik, Bribir, Malo polje, Novi, Lišanj, Lopar, Sv. Mihovil, školj Sv. Jurja, Lukovo ot., Jablanačka draga, Jablanac, Klačenica. var. subalpina Beck. Kota 1746 do Sv. Brda. . caryophyllea Sm. Jablanac. . minor Sutton. Šimunić selo. Lathraea L. squamaria IL. Molvice nedaleko Samobora; Gospić; Sovinica, M. Klek 1. Morton, Bjelalasica, Modruše, Crni vrh povrh Prošćanskog jezera; dolina Skurinja i Rječina. Globulariaceae. Globularia L. . Willkommii Nym. Vrhovčak, Stražnik; Rosopajnik, Netretić, Završje, Stative, Novigrad, Slunjska brda, Slunj, Ogulin, Ljubovo; Klek, Vrbovsko, Vučinić brdo, Delnice, dolina Javornik, Lokve, Vrhi, Kozji vrh, Velo Tići, Mošunje, Lijeskovac-Priboj ; Jelovac, Krasno, Plješivica veleb., Rusovo, Metla; Kantrida, Kraljevica, Grebišće, Antovo, Pod Badanj kod Crikvenice. cordifolia LL. Oštre 1. Morton; Slunj; Lokve, Zebar, vrh Brizica; Kosa Kraj, Alančić, Šatorina, V. Popratnjak, V. Bašača, kota 1658, Babin vrh; 169 Grebišće, Sv. Jelena kod Senja, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, V. draga ot, Klačenica, Zavratnica, Stinica i Krajkova draga. floribus albis. Slunj. G. bellidifolia Ten. Klek, Zebar; Višerujna, Vaganski i Kitaibelov vrh; Antovo više Grižana, Senjska draga, Spasovac, Zavratnica, Konjsko. Acanthaceae. Acanthus L. A.longifolius Host. Dosele u Primorju nađen samo blizu Preluke kod Voloskog. Po meni ubrani primjerak pohranjen je u glavnom sveuč. herbaru. Plantaginaceae. Plantago L. P. media LL. Samobor, Vrhovčak, Plješivica, Banija, Drežnik; Hrastovica, Glina, Topusko; Ribnik, Završje, Stative, Crkveno selo, Kalvarija, Borel, Rakovac, Švarča, Vinica, Turan, Vukmanić, Tušilović, Veljun, Blagaj, Slunj, Vaganac, Rakovica, Gen. stol, Zdenac, Otočac, Janjče, Perušić; Gašparci, Kuželj, Breze, Mošunje, Jasenak, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žuta- lokva, Radošević, Jesenice, Zaborski, Ljeskovae-Priboj; Kosa Kraj, Alan, Velinac, Budakovo brdo, V. Bašača, Oštarija, Takalice, Visočica, Sijaset; Kraljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Kamenjak, Brdo, M. polje, Lišanj, Velo Duplje, Povilje, Rogić povrh Starigrada, Jablanac, Karlobag, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr. P. major LL. Samobor i oko piramide, Rudarska draga, Oštre 1. Morton, Hrnetić, Selee, Gradec, Orlovac, Banija; Hrastovica, Topusko, Vranovina; Ribnik, Završje, Dubovac, Rakovac, Švarča, Vinica, Turan, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Veljun, Slunj, Slušnica, Rakovica, Vaganac, Mrzlopolje; Josipdol, Janjče, Medak ; Modruše, Brinje, Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovac- Priboj; Kraljevica, Kamenjak, Drivenik, Tribalj, Grižane, Kričina, Sv. Lucija, Novi, Lišanj, Povilje, Senj. P. argentea Chaix. = P. sericea W. K. Jezera povrh Krasna, Alančić, Satorina, Rusovo, Velinae, Mamutovac, Badanj planina. P. lanceolata L. Samobor i oko piramide, Paleš kod Sošica, Mrzljaki, Hrnetić, “ Drežnik, Selce (mnogo), Gradec, Orlovac, Banija; Hrvatsko selo, Gjon, Topusko; Trg, Ozalj, Ribnik, Svetice, Kunić, Ladišić draga, Stative, Crkveno selo, Jarčepolje, Kalvarija, Zdihovac, Luščić, Mostanje, Vinica, Kamensko, Turan, Popović brdo, Vukmanić, Tušilović, Slunj, Rakovica, Vaganac, Mrzlopolje, Gen. stol, Lešće, Zdenac, Perušić, Gospić, Raduč; Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Zaborski, Milanovo jezero, Ljeskovae-Priboj, Velo Tići; Vratnik, Sv. Rok; Kraljevica, Sv. Marko, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Kamenjak, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Selce, Brdo, Novi, Lišanj, školj Sv. O A A AZ RPS IJ RR JS j + DTI 170 Marina, Muroskva i M. draga, Povilje, Žrnovnica kod Novog, Sv. Jelena, Senj, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., G. Starigrad, Balinska, Balenska i Jablanačka draga, Panas, Jablanac, Klačenica, Baričević, Dušikrava, Vranjak i Svatska draga, Bačić, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Velika i Tamnička draga. var. sphaerostachya M. K. Jablanac. var. capitellata Koch. Kod starog grada na Duboveu, Slunjska brda ; Delnice, Krasnica, Jelovac kod Krasna, Oštarija; Šmrika, Pod Badanj, Tribalj, Sv. Lucija i Kalvarija kod Novog, Malo polje, školj Sv. Marina, Muroskva draga, Sv. Juraj, Lukovo ot, Balinska, Jablanačka i Svatska draga, G. Starigrad, Jablanac, Klačenica, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Tamnička draga. P. coronopus li. Dosele u Primorju nađena samo kod Karlobaga. P. carinata Schrad. = P. subulata Wulf. = P. serpentina Lam. Kozji vrh i Vraži vrtec kod Prezida, Breze povrh Novog; Mamutovae, Jelarje, Oštarija, Crne grede, Bunavačko polje; Trsat, Kraljevica, školj Sv. Marka, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Dumboko, Sv. Lucija, Kalvarija, Novi, Povilje, Cupina, Sv. Jelena kod Senja, Lukovo ot., Balinska draga, Rastovača kod Stinice, Klačenica, Karlobag, Konjsko, Tomljenović žalo. Rubiaceae. Sherardia L. S. arvensis L. Samobor, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Topusko, Vranovina ; Ribnik, Svetice, Kunić, Stative, Dubovac, Zagrad, Luščić, Rakovac, Vinica, Vukmanić, Slunj, Gavranić most, Švarča, Mrzlopolje, Lešće, Gen. stol, Zdenac; Vrbovsko, Mošunje. Drežnica; Oštarija; Kantrida, Martinščica, školj Sv. Marka, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Selce, Kalvarija, Novi, Malo polje, Lišanj, Grabrova draga, Povilje, Spasovac, Sv. Juraj, Rača draga, Lukovo ot., G. Klada, Stinica i Jablanačka draga, Klačenica, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., Trstenica. Crucianella L. C, latifolia L. Raste po zidovima oko finansijske zgrade u Lukovu Šugarju dosta mnogobrojna. Dosele nije nam bila poznata iz hrv. Primorja. ; Asperula L. A. arvensis L. Šmrika, Sv, Jakov Šiljevica, Crikvenica (mnogobrojna), Drivenik, Bribir, Malo polje kod Novog. A. odorata L. Lovnik, Samobor, Palačnik, Plješivića; Nikolino brdo; Podmel- nica kod Slunja; Klek, Bjelalasica, Kozarac, Vugleš, Delnice, Javornik dolina, Dragomalj. Lokve, V. Bukovnik, Mošunje, Kozjak jezero; Konačišta, Jelovae, Snježnjak, Plješivica veleb., Nad Klancem, Badanj povrh Medka, Šegestin, žunavac, Sv. Brdo. A 171 canescens Vis var. glabra Koch. Krajkova draga kod Jablanca. A. aristata Lf. = A. longiflora W.K. Završje, Brajakovo brdo, Veljun, 7 P Slunj, Slušnica, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Zdenac, Košare, Gospić, Medak, Raduč; Klek, Modruše, Jezerane, Kozjak jezero; Krasno, Kosa Kraj, Alančić, Alan, Goljak, Mrkvište, Šatorina, Budakovo brdo, Kiza, Badanj, V. Bašača, Oštarija, Takalice, Visočica, Višerujna, Badanj, Stirovačka poljana, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin, Sv. Brdo; Bakar, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena kod Senja, Spasovac, Sv. Juraj, Seline, Stinica draga, Klačenica, Zavratnica. floribusalbis. Brajakovo brdo kod Stativa. cynanchica L. Samobor, Anindol, Plješivica, Duralija povrh Kostanjevca, Stative; Gašparci, Skrobotnik, Turke, Parg, Milanov vrh, Prezid. Bekiana Delg. Sv. Brdo ubrana dne 6. kolovoza 1896. Galium L. cruciata (1) Scop. Samobor, Anindol, Hrnetić, Selce, Gradec, Rječica; Tešnjak, Pogledić, Topusko; Ribnik, Kunić, Rosopajnik, Mržljak, Ladišić draga, Netretić, Sarovsko selo, Stative, Zorkovac, Jelsa, Dubovac, Luščić, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Vukmanić, Slunj, Mrzlopolje; Banska vrata, Mošunje, Modruše, Stajnica, Ljeskovac-Priboj; Crikvenica, Drivenik. vernum Seop. Samobor i oko piramide, Stražnik, Paleš, Selce, Orlovac; Pogledić, Topusko, Nikolino brdo, Petrova gora; Sarovsko selo, Dubovac i kod starog grada, Luščić, Kozjača, Mostanje, Vinica, Slunj, Lađevae, Švarča, Mrzlopolje; Sovinica, Bjelalasica, Vrbovsko, Vugleš, Zalesina, Delnice, Dragomalj, Kupički i Kozji vrh, Plešce, Velo Tići, Breze, Prosika, Mošunje, Modruše; M. Rajinac, Oštarija, Stirovačka poljana. . rotundifolium [. Stražnik; Turan u šancu, Jasikovac; Delnice, Dragomalj, Crnilug, V. Bukovnik, Tršće, Kozjak jezero; Kuterevo, Panas na Metli kod Oštarija. palustre L. Samoborsko polje, Rakovica, Banija, Drežnik, Hrnetić, Selce, Gradec; Hrastovica, Topusko, Tešnjak; Dubovac, Gažansko polje, Luščić, Jama, Rakovac, Mostanje, Mala Švarča, Debela Glava, Medak; Prošćansko jezero; Crikvenica, Velo i Malo polje. : tricorne With. Karlovac, Mostanje; Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Lukovo otočko. . parisiense L. b) leiocarpum Tseh. = €! anglicum Huds. U okolici karlovačkoj kod Luščića, Debele Glave i Logorišća. divaricatum Lam. Topusko, Nikolino brdo, Petrova gora. . uliginosum LL. Karlovac. aparine L, Slanidol, Samobor, Rječica; Topusko; Trg, Ozalj, Kamanje, Ribnik, Dubovac, Rakovac, Švarča, Turan, Vukmanić, Mrzlopolje; Prezid ; Sv. Juraj, Lukovo ot., Sušanj, Lukovo Šugarje f. zgr. .silvaticum I Oštre 1. Morton, Samobor, Anindol, Ludvić potok, Reštovo, Plješivica, Orlovac; Topusko, Nikolino brdo, Petrova gora; Kamanje spilja, Lipnik brdo, Borel, Dubovac, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Vukmanić, Vojnić, Broćanac, Mrzlopolje; Pećnik, Vrbovsko, Velo Tići, Prosika, Mošunje, Modruše, Kozjak i Prošćansko jezero, Lijeskovac-Priboj; Kuk povrh Medka. G. verum LL. Samobor, Stražnik, Vrhovčak, Plješivica, Krašić, Hrnetić, Selee, Gradec, Orlovac, Rječica, Banija, Drežnik; Tešnjak, Topusko, Vranovina; Kamanje i kod spilje, Ribnik, Prilišće, Netretić, Završje, Jarčepolje, Stative, Novigrad. Kalvarija, Dubovac, Luščić, Jama, Rakovac, Mostanje, M. Švarča, Vinica, Kamensko. Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj. Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Ksaver, Mrzlopolje, Zvečaj, Gen. stol, Potok, Zdenac, Košare, Josipdol, Munjava, Ogulin. Brlog. Kompolje, Otočac, Lešće, Kvarte, Perušić, Osik, Gospić, Medak, Raduč, Ljubovo; Sovinica, Zebar, Mošunje, Modruše, Razvala, Jeze- rane, Križpolje, Brinje, Prokike, Žutalokva, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Kozjak i Milanovo jezero, Ljeskovae-Priboj; Alan, V. Bašača, Sv. Rok. G. purpureum 1. Ljubovo; Kozjak jezero; Rusovo, Velinac, Kiza, Alaginae, Ljubičko brdo, Panas na Metli, V. Bašača, Mamutovac-Oštarija mnogobrojan ; Jablanac u Amančićevu gaju, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr. G. lucidum AIL =G. rigidum Vill. Oštre 1. Morton, Vrhovčak; Klek, Vrbovsko, Zamost, Zebar, Velo Tići, vrh Brizica, Kra-nica, Banska vrata, Milanovo, Kozjak i Prošćansko jezero; Vratnik, Trbušnjak, Oltari, Kosa Kraj, Dundović kosa, Alan, Plješivica 1449, Goljak, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Velinac, V. Bašača, Pilipov kuk, Metla, Slavača više Jelarja, Takalice, Visočica, Višerujna, Buljina, Badanj, Stirovačka poljana, Babino jezero, Babin i Kitaibelov vrh, Šegestin, Malovan, Sijaset, Sv. Brdo; Žakalj, Trsat, Martinščica, Kraljevica, školj Sv. Marka, Dvorine, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Tribalj, Antovo, Grižane, Kričina, Dumboko, Novi, Sv. Kuzam, V. Duplje, Ledenice, Muroskva i Mala draga, Povilje, Sv. Jelena, Senjska draga, Nehaj, Spasovac, Vranjak kod Sv. Jurja, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., V. draga ot., G. Klada, Balinska i Balenska draga, Živi Bunari,' Stinica, Panas, Jablanačka i Krajkova draga, Jablanac, Klačenica, Zavratnica, Jaričević, Dušikrava, Vranjak i Svatska draga, Cesarica, Bačić, MHibarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Vidovac, Drvišica, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Barići groblje, Barići, Tamnička draga, Trstenica. G. erectum Huds. Samobor, Anindol; Topusko; Ogulin, Selište kod Drežnika, M. Klek 1. Morton, Vrbovsko, Delnice: Ribnik kod Karlovca, Stative. : C\ C2 mollugo LL. Samobor i oko piramide, Plješivica, Hrnetić, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac, Rječica, Banija; Hrastovica, Topusko, Vranovina; Kamanje, Ribnik, Kunić, Mržljak, Prilišće, Brajakovo i Crkveno selo, Završje, Stative, Novigrad, Dubovac, Gažansko polje, Rakovac, Mostanje, Vinica, Vukmanić, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanać, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Mrzlopolje, Zvečaj, Gen. stol, Potok, Zdenac, Košare, Josipdol, Munjava, Kompolje, Otočac, Lešće, Kvarte, Perušić, Osik, Gospić, Medak, Raduč; Tihovo gornje, Homer, Gustilaz, Gašparci, Grbalj, vrh Bukevja, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Milanovo, Kozjak i Prošćansko jezero, Lijeskovac- G. 2 G. 173 Priboj; Sv. Rok; Crikvenica, Pod Badanj, Kamenjak, Blaškovići, Grižane, Kričina, Lukovo otočko. elatum Thuill. Topusko, Opatovina; Kozjača šuma kod Karlovca; Gustilaz, Modruše; Sv. Juraj kod Senja. tirolense Willd. Šatorina, Budakovo brdo. commutatum Jord, = G. asperum Schreb. var. glabrum Sehrad. Konačišta, Jelovac, Vižbina, Bilo, Jezera, Snježnjak, Plješivica veleb., Luhe- novačka vrata, Kozjak, Alančić, Smrčevci, Bili kuk, Visočica, Solila, Sv. Brdo. austriacum Jacq. Visibaba kod Alana. anisophyllum Vill. Vaganski vrh, Šegestin, Malovan. Vaillantia L. muralis L. Školjevi Sv. Marka, Sv. Marina i Sv. Jurja, Lišanj, Velika Grabovača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo otočko, Balinska i Jabla- načka draga, Starigrad, Stinica, Panas, Jablanac ruševina i Amančićev gaj, Klačenica, Zavratnica, Baričević, Dušikrava, Cesarica, Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., V. Pržunac i Tamnička draga, Trstenica. Caprifoliaceae, Sambucus L. S. racemosa L. Musulinski potok, Tiškovac, Bjelalasica, Delnice, Dragomalj. Risnjak, Mladje, Banska vrata, Prosika, Mošunje, Modruše; M. Rajinac J bj 2 E ? 2) J 3 Lubenovačka vrata, Smrčevci, Medačka staza, Bunavac, Sijaset. S. nigra L. Samobor i oko piramide, Vrhovčak, Paleš, Plješivica, Hrnetić, Selce, Gradec, Banija; Hrastovica, Glina, Topusko, Vranovina; Trešćerovac, Trg, Ozalj, Kamanje spilja, Lipnik, Paka, Kunić, Ladešić draga, Brajakovo selo, Jelsa, Dubovac, Gaza, Rakovac, Švarča, Turan, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Maljevac, Slunj, Rakovica, Drežnik, (ravranić most, Vaganac, Mrzlo- polje. Lešće, Gen. stol, Zdenac, Košare, Brlog, Otočac, Janjče, Perušić, Medak; Musulinski potok, Tiškovac, Skrad, Delnice, Marija Trošt, Homer, Kuželj, Gerovo, Velo Tići, Breze, Mošunje, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Jesenice, Zaborski, Bršljanovica, Mala Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj; Visibaba i Ponor kod Oštarije, Takalice; Šmrika, Velo Duplje. S. ebulus LL. Samobor, Selce, Gradec, Orlovac; Hrastovica, Glina, Topusko ; Trg, Ozalj, Kamanje, Ribnik, Mržljak, Završje, Crkveno selo, Jarčepolje, Dubovac, Rakovac, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Maljevac, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Rakovica, Mrzlo- polje, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Josipdol, Brlog, Kompolje, Lešće, Janjče, Perušić, Medak; Sovinica, Tiškovac, Skrad, Tihovo gornje, Homer, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Križpolje, Brinje, Žutalokva, Radošević, Jesenice, Zaborski, Milanovo jezero, Ljeskovac-Priboj; Kuk povrh Medka, Bunavačka draga; Grižane, Kričina, Štale, Žrnovnica kod Sv. Jurja. 174 L. Bilješka: Lijek protiv otrova zmije za blago: Aptovina metne se na žeravicu, i ona para uklanja otrov; blašče ozdravi za jedan dan. Kazao mi je Nikola Maljković, bilježnik u Mogoriću. — Aptovina rasprostrta po podu otjera buhe, a metnuvši je na prozor otjera muhe, Viburnum L. .lantana L. Samobor, Stražnik, Plješivica, Selce, Orlovac; Tešnjak, Pogledić, Nikolino brdo; Ozalj, Jelsa, Vukmanić, Maljevac, Krnjak, Veljun, Slunj, Slušniea, Gavranić most, Gen. stol, Zdenac, Košare, Ogulin, Janjče; Pečnik, Sovinica, Klek, Dragomalj, Plešce, Velo Tići, Prosika, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Križpolje, Brinje, iŽatelokeva: Kozjak i Prošćansko jezero; Plješivica 1449, Velinac, Ljubičko brdo,, Visočica, Badanj. . opulus L. Rudarska draga, Samobor, Vrhovčak, gudura Rakovica- Cerje, Orlovac; Tešnjak, Glina; Jelsa, Zagrad, Karlovac uz Koranu kod prevoza, Kozjača, Sv. Doroteja, Pavlovac, Gavranić most, Ogulin, jama Medvedica, Sovinica, Vrbovsko, Delnice, Malilug, Kuželj. Lonicera L. . caprifolium L. var. pallida (Host) = L. pallida Host. Samobor (oko piramide), Stražnik, Vrhovčak. . etrusca Santi. Ljubovo, na školju Sv. Marka, Zebar, vrh Brizica više Grižani; Kosa Kraj i Grabarje te Dundović kosa povrh Jablanca; Antovo, Grižane, Novi, Klačenica kod Jablanca, Svatska draga, Karlobag. . periclymenum LL. Ozalj. . xylosteum LL. Samobor, Vrhovčak, Reštovo kod SošicA, Kostanjevac; Ogulin; Klek, Kozarac, Vugleš, Delnice, Dragomalj, Lokve, Malilug, izvor Čabranke, Koni vrh, Tihovo, Velo ići, Breze, Banska vrata, Prosika, Mošunje, Modruše, Zave: Kučište kod FEA. Bačić kuk, Ljubičko brdo, Pilipov kuk, Sladovača više Jelarja, Pogledalo u Bunavačkoj drazi; Antovo blizu Grižani. . nigra li Vugleš, Zalesina; Konačišta i Jelovac kod Krasna. . coerulea L. var. reticulata Borb. = L. Borb4siana Otto Kunze. Bjelalasica, Risnjak; Jezera povrh Krasna, M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Badanj povrh Medka, kota 1760, Vaganski i Kitaibelov vrh. - .tatarica L. Goji se po vrtovima: Karlovac i t. d, alpigena I. Samobor oko piramide, Sv. Gera, Japnenik, Plješivica; Klek, Bjelalasica, Vugleš, Zalesina, Javornik dolina, Dragomalj, V. Bukovnik, Risnjak, Vršiće, Mladje, Mali lug, Velo Tići, Banska vrata, Smolnik, Prosika, Mošunje, Modruše, Žutalokva, Kozjak i Prošćansko jezero; Konačišta, Kučište, Položina i Jelovac kod Krasna, Lubenovačka vrata, Kozjak, Alan, Smrčevci, Goljak, Mrkvište, Šatorina, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Panas na Metli, Ponor, Badanj, Oštarija, Badanj povrh Medka, Babino jezero, Vaganski MG RACI Pla NPOM E 10 AR SRI a a a Obe. će , 175 vrh, Šegestin, Malovan, Bunavačko polje, Sijaset i Pogledalo u Bunavačkoj drazi, Sv. Brdo. L. glutinosa Vis. Lubenovačka vrata, Velinac povrh Karlobaga. Adoxaceae. Adoxa L. A. moscehatellina L. Samobor; Sv. Marija na Duboveu; St6ci povrh Krasna; Bili kuk kod Alana više Jablanca. Valerianaceae. Valerianella Hill. V. locusta (L.) Beteke = V. olitoria L. Samobor; Podolje, Palačnik, Mrzljaki, Hrnetić, Selce, Orlovac; Ozalj, Svetice, Dubovac, Luščić, Rakovac, Švarča, Vinica, Vukmanić, Slunj, Mrzlopolje; Čabar, Milanovo jezero; Novi, Lišanj, Lukovo ot., Živi Bunari, Stinica, Jablanačka i Tatinja draga. V. carinata Lois. Ogulin, V. rimosa Bast. Karlovac, Medak. V. Moris onii (Spr) DC. = V. dentata DC. Slapnica, Banija; Topusko, Vranovina; Paka, Svetice. Valeriana L. V. officinalis L. Samobor, Stražnik, Drežnik, Selce, Gradec; Tešnjak, Opa- tovina; Ozalj, Kamanje spilja, Završje, Stative, Dubovac, Luščić, Rakovac, Mostanje, Vukmanić, Veljun, Blagaj, Slunj, Rakovica, Mala Švarča, Mrzlo- polje; Pečnik, Tihovo, Kozji vrh, Zebar, Velo Tići, vrh Brizica, Breze, Prosika, Mošunje, Modruše, Razvala, Plaški, Zaborski, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac -Priboj; Smrčevci, Rusovo, Budakovo brdo, Velinac, Visočica, Badanj. V. angustifolia Tauseh. Makov hrib kod Tršća, Ljeskovac-Priboj; Velinae, Novigrad kod Karlovca. V. dioica L. Kladje kod Samobora, Selee, Orlovac; Jelsa, Dubovac, Luščić ; Turković selo, Jelenja draga, Vugleš, Zalesina, Gašparci, Grbalj, Kuželj, vrh Bukevja, Vrhi više Čabra, V. tripteris L. Plješivica kod Jaske; Slunj; Klek, Bjelalasica, Jelenja draga, Vugleš, Zalesina, Lokve, V. Bukovnik, Risnjak, Parg, izvor Čabranke, Gustilaz, Banska vrata, Prosika, Mošunje, Modruše, Milanovo jezero, Ljeskovac- Priboj; Kuterevo, M. Rajinac, Kozjak, Alančić, Bili kuk, Goljak, Rusovo, Velinac, Bačić kuk, Visibaba kod Oštarije, Alaginac, Ljubičko brdo, Ponor, Panas na Metli, Visočica, Badanj, Babino jezero, Babin vrh, Sv. Brdo; Spasovac kod Senja. floribusalbis. M. Rajinac. var. velebitica Deg. et Lengy. Konačišta, Zurkovac, Lubenovačka vrata, Kuk povrh Medka, Vaganski i Kitaibelov vrh, S eesnni Bunavačka draga, Sijaset. V. montana li Plješivica veleb., Zurkovac, Jezera, St6ci povrh Krasna, M. Rajinac, Dubenovačka vrata, Kozjak, Nad Klaneem, Smrčevci, Šatorina, Babin, Vaganski i Kitaibelov vrh, kota 1760 i 1735 povrh Medka, Šegestin, Malovan, Solila, Sv. Brdo. Kentranthus DC. K. ruber (L.) DC. Kantrida, Novi, Senj. / Dipsacaceae. Cephalaria Schrad. C. leucantha (L.) Sehrad. Zebar, vrh Brizica; Kosa Kraj ; Žakalj, Martin- ščica, Bakar, Školj Sv. Marka, Crikvenica, Pod Badanj, Grižane, Kričina, Selce, Dumboko, Novi, Velo Duplje, Sv. Jelena kod Senja, Nehaj, Spasovac, Lukovo ot., Starigrad, M. Ivanča i Jablanačka draga, Panas, Jablanac, Klačenica, Krajkova i Vranjak draga, Ribarica, Karlobag, Drvišica, Sušanj, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović 2 Dipsacus l. D. silvestris Huds. Samobor, Selee, Drežnik, Hrnetić, Gradec, Davao, Banija; Hrvatsko selo; Novigrad, Jarčepolje, Stative, Dubovac, Gažansko polje, Švarča, Turan, Slunjska brda, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Veljun, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Mrzlopolje, Zvečaj, Gen. stol, Potok, Zdenac, Skradnik, Josipdol, Brlog. Kompolje, Otočac, Lešće, Janjče, Kvarte, Perušić, Medak; Krasnica, Drežnica, Jezerane, Križpolje, Sabadska draga, Plaški, Jesenice, Zaborski, Mala lisina, Kozjak jezero, Ljeskovac - Priboj; Blaško- vići, Belgrad. D. laciniatus L. Samobor, Gradec, Orlovac, Hrnetić, Drežnik; Jarčepolje, Karlovac, Luščić, Turan, Slunjska brda, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Veljun, Gen. stol; Modruše, Razvala, Jezerane, Prošćansko jezero, Ljeskovae, Ljeskovac - Priboj. Suecisa Neck. S. pratensis Mneh. Ribnik, Dubovac, Jelsa, Vinica; Orlovac; Ogulin, Klek, (rašparci. S. inflexa (Kluk.) Jundz. = S. australis Rehb. Samobor, Drežnik, Selce, Gradee, Orlovac; Vrginmost; Jelsa, Dubovac, Luščić, Švarča, Debela Glava, Vinica, Mala Svarča, Turan, Kamensko, Krnjak, Jasikovae. Š. integrifolia (L.) Bert. Dosada nađena samo kod Karlobaga 3. lipnja 1890.; u sjevernoj Dalmaciji češća. m K. S. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. DIM Zi JV Knautia L. .arvensis (L) Coult. = Scabiosa arvensis 1. Samobor, Anindol, Klanac kod Sošiea. Pješivica, Banija, Selce, Gradec. Orlovac; Glina, Topusko, Nikolino brdo; Ozalj, Kamanje. 'Turbanci, Ribnik, Rosopajnik, Jakovci, Tetretić, Završje, Stative, Novigrad, Crkveno selo, Borel, Dubovac, Gažansko polje, Mekušje, Mostanje, M. Švarča, Slunjska brda, Vukmanić, Krnjak, Pavlovac, Slunj. Mrzlopolje. Zvečaj. (Gen. stol. Janjče, Raduč; Tihovo gornje, Homer, Brod na Kupi. Gustilaz, Gašparci. Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Bršljanovica, Mala Lisina, Kozjak, jezero, Ljeskovac- Priboj; Pod Badanj, Tribalj, Antovo, Bribir, Kričina, V' Grabovača draga. Sv. Juraj. Lukovo Šugarje f. zgr. var. polymorpha (Lehm.) forma agrestis Lehm. Radošević kod Plaškog. . purpurea (Vill) Borb. var. disseceta Borhb. Velo Tići, Krasnica, Vratnik, Krasno, Vižbina, Kosa Kraj, Plješivica 1449, Šatorina, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Velinae, Badanj, V. Bašača, Alaginac, Metla, i Panis na Metli, Oštarija, Mamutovac. Sladovača više Jelarja, Vaganski i Kitaibelov “vrh, Šegestin: Crikvenica, Antovo, Malo polje, Sv. Kuzam, Sv. Mihovil, Ledenice, Sušanj. ' . travnicensis Beck. Malovan, Sv. Brdo. forma foliis angustissimis Deg. Kota 1746 do Sv. Brda. . drymeia Henff.=K. silvatica L. Dubovac, Karlovac, Vinica; Tihovo; Mladje, Kuželj. var. angustata Borb. Nikolino brdo kod Topuskog. intermedia Pernh. et Wettst. Samobor, Hajdovčak, Paleš; Nikolino brdo; Novigrad, Maradin, Kalvarija, Luščić, Kozjača, Debela Glava, Vinica, Vukmanić. Krnjak, Slunj. Mrzlopolje. Jasikovac; Sovinica, Vrbovsko, Dragomalj, izvor Cabranke, Modruše, Kozjak jezero, Ljeskovac - Priboj: Lubenovačka vrata i Kozjak nedaleko Alana. forma velebitica Deg. et Lengy. Visočica, Badanj. Šegestin, Kitai- belov vrh. dinarica (Murb.) Maly var. eroatica Szabo. Vaganski vrh više Medka. Scabiosa L. agrestis W. K. = Asterocephalus agrestis Rehb. Lovnik, Slanidol. Vrhovčak, Plješivica; Glina, Opatovina; Turhanci, Ribnik, Lipnik, Ladišić draga, Prilišće, Brajakovo selo, Stative, Jarčepolje, Muradin, Kalvarija, Dubovac, Luščić, Švarča, Mostanje, Sv. Doroteja, Mala Švarča, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Budački, Krnjak, Veljun, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Mrzlopolje, Zvečaj, Gen. stol, Potok, Zdenac, Košare, Ogulin, Kompolje, Otočac, Lešće, Janjče, Gospić, Sovinica. Tiškovac, Gašparci, Mandli, vrh Bukevja, Kavaliri, Velo Tići, Zebar, vrh Brizica, Krasnica, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Žutalokva. 12 U id Sabadska draga, Plaški, Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero. Ljeskovac-Priboj; Vratnik, Mamutovac, Takalice; Žakalj, Trsat, Martinščica, Bakar, Sv. Jelena, «Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Tribalj, Antovo, Blaškovići, Novi, Sv. Mihovil, Muroskva draga, Ledenice, Sv. Jelena kod Senja. Senjska draga, Lukovo ot., Jablanac, Karlobag, Konjsko. . stricta W. K. Oštre 1. Morton, Samobor, Anindol, Sv. Juraj više Anindola; Pečnik, Klek; Badanj povrh Medka. . columbaria LL. Karlovac, Mostanje, Sv. Doroteja na Vinici. . silenifolia W. K. Mali Klek 1. Morton najsjevernije stanište u Hrvatskoj; Visočica, kota 1658 povrh Medka, Sv. Brdo. . graminifolia L. Ljubičko brdo kod Oštarija dosta rijetka. Cucurbitaceae. Bryonia L. . dioica Jaceq. Topusko, Vranovina; Skradnik kod Josipdola; Trsat, Svatska draga nedaleko Jablanca. Ecballium Rich. . elaterium (L.) Rieh. = Momordica Elaterium L. Na Artu kod Senja, Sv. Juraj, Lukovo ot., Živi Bunari, Jablanac, Klačenica, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr. Bilješka: Lubenica Citrullus vulgaris Sehrad., krastavac U ucu- mis sativus L., dinja Cucumis melo L., tikva Lagenaria vulgaris Sćr., buča Cucurbita pepo L.i bundeva Cucurbita maxima Duch. sade se više manje i prema podneblju u cijelom području osim na Velebitu kao hrana bud čovjeku bud životinji. Campanulaceae. Campanula L. . pyramidalis L. Zebar, Krasnica; 'Takalice; Preluka, dolina Škurinja, Rječina i Draga, Rijeka po zidovima starog grada, Grobnik, Žakalj, Trsat, Martinščica, Kraljevica, Drivenik, Antovo: mnogo, Tribalj, Grižane, Dolinci, Pod Badanj, Crikvenica, Novi, Lišanj: mnogo, Ledenice, Žrnovnica, Kleno- vica, Senj, Spasovac, Sv. Juraj, Školj Sv. Jurja, V. draga ot., Balinska i Svatska draga, Klačenica: mnogo, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr., Barići. . caespitosa Sceop. Na Kleku, u dolini Kupe kod Gašparaca. . pusilla Haenke. Kozjak planina kod Alana, Stirovačka poljana, Badanj, Žabin i Vaganski vrh, kota 1735, Šegestin, Malovan, Solila kota 1658, više Raduča, Sv. Brdo. . rotundifolia L. Uz potok. Plitvicu, Milanovo i Kozjak jezero. , I : 179 C. velebitica Borb. Velinac, Bačić kuk, Alaginae, Ljubičko brdo, Badanj kod Oštarije. Buljina povrh Medka, C. racemosa (Kraš) Witas. Izvor Cabranke. Parg više Cabra. C. Witasekiana Vierh. Oštre 1. Morton; Šatorina, Sv. Brdo. C. Seheuehzeri Vill. Pečnik, Kozjak jezero; M. Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Nad Klancem, Alančić, Alan, Bili kuk, Plješivica 1449, Goljak, Mrkvište, Crni Padež, Sladovača povrh Jelarja kod Oštarije, Visočica, Više- rujna, Badanj, Stirovačka poljana, Babino jezero, Babin, Vaganski i Kita- belov vrh. kota 1760, Šegestin, Malovan, Bunavac, Bunavačka draga, Sv. Brdo. C. Waldsteiniana_R. et S. ,Sa stijena primorskih ,bez“ tačnije oznake staništa, što se mora žaliti to više, što ovu zvončiku za naše primorje nitko »ne bilježi“: brao ju je Lj. Rossi.“ Hire Revizija kn. 183. Rada p. 68. Na ovo mi je primijetiti, da sam ovu bilinu ubrao dne 22. srpnja 1871. na pećinama jedne žljebe. kojom se drva spuštaju više Malog Stica istočno od Vratnika. Kozjak i Plješivica 1449 kod Alana, Velinac, Visibaba kod Oštarije, Alaginae, Ljubičko brdo, Pilipov kuk, Visočica, Višerujna, Badanj, Kuk kod Medka, Stirovačka poljana, Vaganski i Kitaibelov vrh, Bunavačka draga, Pogledalo, Sv. Brdo. C, erinus LL. Sv. Juraj kod Senja među vrtnim zidinama rijetka. C. patula L. Samobor, Stražnik, Paleš, Blaževo brdo, Japnenik, Plješivica, Drežnik, Selee, Orlovac; Hrastovica, Tešnjak, Nikolino brdo, Petrova gora; Zorkovac, Levkušje, Kamanje, Lipnik, Ribnik, Svetice, Jaškovo, Mržljak, Ladešić draga, Završje, Stative. Jarčepolje, Jelsa, Borel, Dubovac, Luščić, Zagrad, Debela Glava, Kamensko, Vinica, Vukmanić, Mrzlopolje, Lešće, Gen. stol, Zdenac, Vrbovsko, Kom. Moravice, Marija Trošt, Homer, Brod na Kupi, Gašparci, Kuželj, Zamost. Plešce, Mandli, Žagari, Tršće, Plaški; u dolini Rječine kod Lopače, Novi. Lišanj. var. tlaceida Wallr. Opatovina kod Topuskog. C, rapunculus LL. Samobor, Anindol, Hrnetić, Selce, Orlovac; Topusko; Karlovac, Dubovac, stari grad na Dubovcu, Sv. Ksaver, Mala Švarča, Vinica, Drežnik, Vaganae, Perušić, Gospić, Jasikovac, Medak, Raduč; Gustilaz, Jasenak, Drežnica, Modruše, Jezerane, Križpolje, Brinje, Kozjak jezero; Sv. Brdo; Kantrida, Žakalj, Trsat, Martinščica, Drivenik, Kričina, Velo i Malo polje, Novi, Sv. Mihovil, Muroskva draga, Sv. Juraj, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., Panas, Jablanačka, Svatska i Tatinja draga, Jablanac, Bačić, Bojna draga, Karlobag, Vidovac, Tomljenović žalo. C. fenestrellata Feer. Dundović kosa, Grabarje, Budakovo brdo, Velinae. Soline, Bačić kuk, Visibaba 1158, Alaginac, Ljubičko brdo, Pilipov kuk; Lukovo ot., Lokva, Zagon, V. draga ot., Balinska, V. i M. Ivanča draga, Luke, Jurkosa, Vlaka, Stinica i Balenska draga, Zavratnica, Vranjak i Svatska draga, Bačvica, Karlobag na staroj cesti kod kamenitog mostića, Konjsko. 180 C. istriaca Feer. Kraj Kosa: mnogo. Dundović kosa, Balinska i Stinica draga. U. persicifolia I Samobor, Stražnik, Plješivica; Hrastovica, Tešnjak, Nikolino brdo; Kamanje, Ribnik, Lipnik brdo, Dubovac, Zagrad, Strmac, Vinica, Vukmanić, Slunj; Homer, Gašparci, Kuželj, Zebar, Krasnica, Mošunje, Modruše, Milanovo i Kozjak jezero; Bačić kuk, V. Bašača kod Oštarije; Trsat, Kraljevica, Drivenik, Konjsko. C. trachelium I. = €. urticifolia Sehmidt. Samobor oko piramide, Stražnik, Reštovo, Plješivica, Selce, Gradec, Orlovac, Rječica; Tešnjak, Nikolino brdo, Opatovina, Vranovina, Petrova gora, Vrginmost; Kamanje, Turbanci, Ribnik, Lipnik brdo, Stative, Jarčepolje, Novigrad, Kalvarija. Jelsa, Dubovac, Kozjača, Debela Glava, Sv. Doroteja, Vinica, Kamensko. Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Budački, Krnjak, Veljun, Slunj, Broćanac, Drežnik, Mrzlopolje, Zdenac, Košare, Janjče, Medak; Marija Trošt, Gustilaz, Gašparci, Skrobotnik, Plešce, Velo Tići, Prosika, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Šimunić selo, Zaborski, Bršljanovica. Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj: Vratnik, Oštarija, Takalice, Oštra, Badanj povrh Medka; u dolini Škurinje, Rječine i Drage, Crikvenica. floribus albis. Na zidu pivovare u Duboveu kod Karlovca. C. bononiensis I. Samobor, Stražnik, Klanac kod Sošice, Duralija povrh Kostanjevca, Medvenova draga kod Krašića, Hrastovica, 'Tešnjak; Drežnica: Crikvenica, Muroskva draga, Jablanac. var. cana Simk. Karlobag, Lukovo Šugarje f. zer. (. rapunculoides L. Gašparci, Prezid, Velo Tići; dolina Skurinja, Rječina i Draga, Blaškovići, Grižane. (. cervicaria LL. Samobor i oko piramide, u šumici Luščić kod Karlovca, Kozjak jezero. ( thyrsoidea L. Rudarska draga kod Samobora: dosta česta, Gašparci, Kozjak jezero. Ljeskovac-Priboj; Šegestin i Malovan povrh Raduča. (. glomerata Samobor, Anindol, Luščić, Sv. Doroteja, Vinica, Kamensko; Klek, Velo Tići, Mošunje: Drenova, Trsat. var. elliptica Koch. Paleš više SošicA; Petrova gora; Luščić, Vinica; Pečnik, Kavaliri, Kozji vrh, Prezid, Smolnik, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj; Alan, Plješivica 1449, Visočica, Višerujna. Badanj, Šegestin. Kitaibelov vrh, Sijaset, Solila, Sv. Brdo. Legousia Durande. L. hybrida (L) Delarbre. = Specularia hybrida DC. Trsat, školj Sv. Marka, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Blaškovići, Belgrad, (Frižane, Kričina, Selce, Novi, Senjska draga, Sv. Juraj, Dumboko, Lukovo ot., Živi Bunari, Balenska i Jablanačka draga, Jablanac, Cesarica, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr. 1. speculum (1) Fiseh. = Specularia speculum DC. Samobor, Plješi- vica; Petrinja: Karlovac, Mostanje, Mala Švarča: Kraljevica, Šmrika, Smokovo, > Jedi jan Ph Ph. 181 Sv. Jelena, Drivenik, Tribalj, (Grižane, Crikvenica. Selce, Malo polje, Novi, Muroskva i Grabrova draga, Povilje. Phyteuma L. orbiculare I. Pečnik, Klek, Begovo razdolje, Mrkopalj, Vrhi povrh Cabra, izvor Čabranke. Parg, vrh Bukevja, Gašparci, Marija 'Trošt. ssp. flexuosum BR. Sehulz. Kozjak jezero; Nad Klaneem. Kozjak, Plješivica 1449. Smrčevci, Goljak, Šatorina, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Alaginac, Metla. Visočica, Višerujna, Buljina, Badanj, Babino jezero, Babin, Vaganski i Kitaibelov vrh. Šegestin, Malovan, Solila, Sv. Brdo. spicatum 1. Samobor oko piramide. Sv. Gera. Japnenik, Plješivica ; Bukovnik kod Ogulina, Zalesina, Mladje, Malilug. Vrhi, izvor Čabranke, Kozji vrh, Skrobotnik, Modruše. Razvala, Jezerane, Žutalokva, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj; Konačišta, Plješivica veleb., Mali Rajinae, Lubenovačka vrata, Smrčevei, Oštarija, Takalice, Badanj planina, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavac, Sv. Brdo. ovatum Sehmidt = Ph. spicatum ssp. coeruleum R. Sehulz. Lovnik, Samobor, Sv. Gera, Paleš, Djedovac. Soviniea, Klek. Vrbovsko, Kozarac, Delnice, Dragomalj, Malilug, izvor Šabranke, Kavaliri, Kozji vrh, Prezid; Velo Tići, Breze, Prosika, Mošunje, Kozjak jezero; Kozjak planina kod Alana. U herbaru uloženi pod Ph. nigrum Sehm., koji ne raste u Hrvatskoj. »Alles was wir bisher fir nigrum gehalten haben (auch Ph. Halleri und Miehelii der dlteren Kroat. Autoren) gehčrt zu Ph. ovatum Sehmidt oder Ph. spicatum ssp. coeruleum (Gremli pro var.) R. Sehulz“. Dr. Degen in litt. betonicifolium Vill. Velo i Malo Tići povrh Grižana. Hedraianthus DC. H. tenuifolilus (W. K.) DC. = Campanula tenuifolia W. K. = Edraianthus tenuifolius DC. Zebar povrh Grižana; Vratnik, Trbušnjak, Bačić kuk, Visibaba kod Oštarije, Velinae, V. Bašača, Mamutovac, Oštarija; Kraljevica, školj Sv. Marka, Šmrika. Dvorine, Sv. Jelena, Drivenik, Brdo, Sv. Lucija, Novi, Pod Peći, Velo Duplje, Senjska draga. Nehaj, Spasovac. Jablanac i plantaža, Zavratnica, Karlobag, Konjsko. H. graminifolius (L.) DC. = Campanula graminifolia W. K. var. croaticus-(Kern) = Campanula croatica Kerner. Klek; Kozjak, Alančić, Plješivica 1449. Ljubičko brdo, Sladovača više Jelarja, Badanj planina, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin, Malovan, kota 1658 povrh Raduča. forma velebiticus Degen. Kota 1637 povrh Medka. var. caricinus (Sehott) = Edraianthus caricinusSehott. Alančić, Plješivica 1449. Višerujna, Babino jezero, Babin i Kitaibelov vrh, Šegestin. Solila, kota 1746. Sv. Brdo. Kada ute e rd 182 var. Kitaibelii (DC.) = Edraianthus Kitaibelii DC, Šatorina, Ala- ginae, Visočica. Jasione L. J. montana LL. Glina, Nikolino brdo. Opatovina, Vranovina, Blatuša, Staroselo, Kozjak kod Maljevea; Stative, Jelsa. Kalvarija, Zdihovace, Strmac, Luščić, Jama, Sv. Doroteja, Vinica, Mala Švarča, Turan, Mrzlopolje; Zaborski, Bršljanovica. Mala Lisina. Compositae. Eupatorium IL. E. cannabinum l. Samobor: oko piramide, Plješivica, Banija, Selce, Gradec, Orlovac; Tešnjak; Crkveno selo, Maradin, Dubovae, Luščić, Mala Švarča, Vinica, Kamensko, Turan, Tušilović, Krnjak. Pavlovac, Mrzlopolje, Gen. stol., Ogulin, Janjče; Sovinica, Tiškovac. Zebar, Krasnica, Prosika, Mošunje, Drežnica, Modruše, Jezerane, Kozjak i Prošćansko jezero. Ljeskovac-Priboj; Badanj povrh Medka; Pod Badanj kod Crikvenice, Žrnovnica kod Sv. Jurja. Adenostyles Cass. A. glabra (Mill) DC. = A. alpina BI. et Fing. Klek, Smolnik. Banska vrata, Prosika, Mošunje; Mrkvište, Satorina, Soline, Alaginac. Ljubičko brdo, Šegestin, Bunavačko polje, Sijaset. A. alliariae (Gon.) Kern. = A. albifrons Rehb. Mali Rajinac, Smrčevci: Vaganski i Kitaibelov vrh. : A. australis (Ten) Nym. = A. stenotrieha Borb. Sv. Gera, Blaževo brdo; Plješivica veleb., Lubenovačka vrata. Kozjak, Satorina, Visočica, Više- rujna, Badanj, Babino jezero, Bunavačka draga, Solila, Sv. Brdo. A. Kerneri Simk. Kota 1746 odmah do Sv. Brda zapadno. Solidago L. S. alpestris W. K. Samobor oko piramide, Djedovac; Kamanje spilja, Luščić, Kozjača, Debela Glava, Sv. Doroteja, Ogulin, Janjče; Sovinica, Žagari, Prosika, Mošunje. Modruše, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac- Priboj; Lubeno- vačka vrata, Mrkvište, Oštarija, Takalice, Badanj, Babino jezero. kota 1760, Kitaibelov vrh. S. virga aurea IL Nikolino brdo; Kunić: mnogobrojno. Lipnik brdo, Stative, Dubovac, Karlovac, Vukmanić, Vojnić, Slunj; vrh Bukevja; Bakar. Novi. var. latifolia. Ribnik nedaleko Karlovca. S. serotina Ait. Samobor, Gornji Kraj; Crkveno selo; Novigrad, Karlovac uz Kupu i Koranu mnogo, Luščić, Turan, Gen. stol, Zdenac, Josipdol, Lešće kod Sinca, Tušilović, Krnjak, Veljun, Blagaj, Drežnik, Vaganac, Kozjak i Prošćansko jezero, 183 Bellis L. B. perennis L. Samobor, Stražnik, Plješivica, Kostanjevac, Banija, Drežnik, Gradec, Orlovac, Rječica; Petrinja, Glina, Topusko, Vrginmost; Ribnik, Paka, Završje, Crkveno selo, Dubovac, Luščić, Švarča, Vinica, Turan, Vukmanić, Blagaj, Slunj, Rakovica. Drežnik, Lešće, Gen. stol, Rapajin klanac, Otočac, Janjče, Raduč; Sovinica, Tihovo gornje, vrh Bukevja, Breze: mnogo, Mošunje. Modruše, Razvala, Jezerane, Stajnica, Brinje, Prokike, Žutalokva, Zaborski, Milanovo jezero, Ljeskovac-Priboj; Ljubičko brdo, Panas na Metli, Oštarija; Drivenik, Ugrini, Malo polje, Povilje, Mala draga. U hrv. Primorju dolazi samo pojedince. flore roses pleno. Klek 1. Stur. B. silvestris Cyr. Rijeka kod Stabilimento teenico god. 1870—1873. bila je mnogobrojna, sada, kako čujem. nestala je otud. Aster L. A. bellidiastrum (L.) Scop. = Bellidiastrum Michelii Cass. Bukovnik i Pečnik kod Ogulina. Klek, Risnjak, V. Bukovnik, Parg povrh Čabra; kota 1760 i 1735 povrh Medka, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin, Malovan, Solila. A. linosyris (L.) Bernh. = Chrysocoma Linosyris L. Crikvenica, Selce, Sv. Lucija, Novi, Sv. Mihovil, Senj, Spasovae. A. amellus L. Samobor, Anindol i erkvica Sv. Jurja; Mali Klek 1. Morton, Modruše; Bakar. A. tinetorius Wallr. Gašparci, Kuželj, Čabar; Senjska draga. Erigeron L. E. annuus (L.) Pers. = Stenactis bellidiflora A. Br. = Diplo- pappus annuus B]1. et. Fing. Samobor i oko piramide, Pisarovina, Kupinec, Mahično, Selee. Gradec, Orlovac; Hrastovica, Tešnjak, Topusko, Petrinja, Glina, Staro selo, Vrginmost; Prilišće, Brajakovo selo, Stative, Novigrad, Maradin, Kalvarija, Borel, Luščić, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Budački, Krnjak, Veljun, Blagaj, Slunj, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Debela Glava, Mrzlopolje, Gen. stol, Dubrave, Zdenac, Košare; Sovinica, Musulinski potok, Znidaršić, Tiškovac, Jasenak, Drežnica, Modruše, Jeze- rane, Brinje, Žutalokva, Radošević, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac, Ljeskovac- Priboj. E. canadensis L. Samobor i oko piramide, Gornji Kraj, Banija, Selce, Gradec, Orlovac; Hrastovica, Glina, Topusko, Vranovina; Ribnik, Stative, Dubovac, Luščić, Rakovac, Debela Glava, Turan, Slunjska brda, Vukmanić: Vojnić, Krnjak, Slunj, Rakovica, Broćanac, Mrzlopolje, Ogulin; Sovinica, Znidaršić, Mošunje, Drežnica, Modruše, Jezerane, Žutalokva, Milanovo jezero ; Kraljevica. E. acer L. Blaževo brdo, Plješivica; Opatovina, Vrginmost; Stative, Maradin, Kalvarija, Jama, Sv. Doroteja, Vinica, Turan, Slunjska brda, Vojnić, Krnjak, Blagaj, Veljun, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Mrzlopolje, Ogulin; Sovinica, 184 M. KF. P. A. nad Musulinskim potokom mnogobrojna, Klek. Dragomalj, Lokve, Mošunje, Drežnica, Modruše, Jezerane, Križpolje. Radošević, Zaborski. Bršljanovica, potok Plitvice, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj: livada Vižbina povrh Anića kod Krasna, Stirovača, Panas na Metli, Mamutovae, Oštarija. Takalice, Bunavace, Sv. Rok; Sv. Jelena kod Crikvenico. var. leucopappus Šehur. Razvala povrh Jezerani; Alan, Mrkvište. Budakovo brdo. zar. racemosus Baum. Kom. Moravice, Kozjak jezero, Banska vratu. Prosika; Smrčevci. Mrkvište, Crni potoci kod Oštarije, Sv. Rok. droebachiensis Mill. Na Kapeli povrh Modruša. . atticus Vill. Lubenovačka vrata nedaleko Malog Rajinca. . polymorphus Scop. = FE. glabratus Hoppe. Alaginac, Ljubičko brdo. Visočica, Badanj, Višerujna, Stirovačka poljana. kota 1735, Vaganski i Kitaibelov vrh, Segestin, Malovan, kota 1658 povrh Raduča, Micropus L. ereetus DL. Kantrida, Ponsal, Trsat, školj Sv. Marka, Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Tribalj, Kamenjak. Selce, Dumboko, Sv. Lucija, Sv. Mihovil, Novi, Lišanj, Muroskva i Grabrova draga, Povilje, Žrnovnica kod Novog, Vranjak kod Sv. Jurja, Sv. Juraj, Rača draga, Dumboko. Lukovo ot., Balinska draga, Jablanac, Klačenica, Vranjak i Svatska draga, Bačvica, Cesarica, Bačić, Tatinja draga. Karlobag. Dražica. Lukovo Šugarje f. zgr, Tomljenović žalo, Šugarica, V. Pržunac, Barići groblje. Tamnička draga. Filago L. germanica li. Paleš povrh Sošicća; Glina, Hrvatsko selo, Nikolmo brdo ; Kunić, Kalvarija, Zagrad, Dubovac, Vinica. Barilović, Krnjak, Veljun, Blagaj, Slunj, Slušnica, Rakovica, Koranski lug, Mrzlopolje, Skradnik, Medak, Raduč. var. canescensCoss. Turbanci, Ribnik, Kalvarija i Luščić kod Karlovca. var. lutescens Coss. Kozjak jezero. spathulata Presl. Kosa Kraj; Kantrida, Martinščica, Bakar. Kraljevica, Šmrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Kamenjak, Tribalj, Selee, Novi, Lišanj, Lopar, Kozica. Sv, Jelena, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Stinica, Panas, Jablanačka, Vranjak i Svatska draga, Jablanac, Karlobag, Dolac kod Karlo- baga, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Tamnička draga, Trstenica. .minima (Sm) Fr. = F. montana DC. Paleš više Sošica; Vrginmost, Glina, Nikolino brdo, Petrova gora; Kalvarija. Zagrad, Jama, Vinica, Mala Švarča, Vukmanić. Antennaria Gartn. dioiea (1) Giirtn. = Gnaphalium dioicum L. Palačnik, Blaževo brdo; Tešnjak, Pogledić, Petrova gora; Završje, Kalvarija, dolina Jama, aš Ogulin, Vaganac, Gospić; Klek, Hreljm kod Ogulna, Bjelalasica, Vugleš, Zalesina, Delnice, Dragomalj, Lokve, Crnilug, V. Bukovnik, Mladje, Vraži vrtec, Čabar, vrh Bukevja. Žagari, Breze, Mošunje. Modruše, Jezerane, Prošćansko jezero; Mali Rajinac, Bili kuk, Velinac, Rusovo, Bačić kuk, V. Bašača. Crne grede; dolina Rječine. Leontopodium R. Br. L. alpinum Cass. = Gnaphalium Leontopodium li. Risnjak. Gnaphalium L. uliginosum L. = G. tomentosum F1. Wett. Paleš povrh Sošiea; Glina, Nikolino brdo, Vranovina; Jelsa, Luščić, Jama, Logorišće, Vinica, Mala Švarča, Vukmanić, Đebela Glava. Ogulin, Medak. . silvaticum li. Sv. Gera, Djedovac, Blaževo brdo; Luščić i Kozjača kod Karlovca, Vinica; Kupički vrh, Mladje, V. Bukovnik, vrh Bukevja, Čabar, Prosika, Mošunje, Jasenak, Drežnica, Modruše, Zaborski; Kozjak planina, Bili kuk, Mrkvište, Stirovača, Visočica, Bunavačko polje, Kitaibelov vrh, Špikanovac-Solila. var. alpestre Briigg. Rusovo kod Uštarije. Helichrysum Gartn. italicum (Roth) Guss. = H. angustifolium DC. Krasnica; Kosa Kraj; Preluka, Ponsal. Trsat, Martinščica, Bakar, Kraljevica, Školj Sv. Marka, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Antovo, Kamenjak, Tribalj, Blaškovići. Belgrad, Grižane, Kričina, Bribir, Brdo, Dumboko, 5v. Lucija, Novi, Povilje, Mala draga, Ledenice, Žrnovnica kod Novog» Sv. Jelena, Senjska draga, Nehaj, Spasovac, Sv. Juraj, Školj Sv. Jurja, Rača draga, Žrnovnica, Seline, Lukovo ot.: mnogo, Lokva, Zagon: mnogo, V. draga ot.: veoma mnogo, Balinska draga, Gornji Starigrad: veoma mnogo, Starigrad : malo. Rogić, Stinica i Balenska dragu: u potonjoj rijetka. Jablanačka i Krajkova draga, Jablanac, Panas, Klačenica, Dušikrava, Vranjak draga, Bačvica, Prizna, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Sušanj, Lukovo Šugarje f. zgr., Šugarica. Smilje je obična bilina u hrv. Primorju. osobito do Starigrada, dalje prema jugu rjeđa, a ovdje će ga s vremenom valjada i nestati, jer ga radi nedostatka drva upotrebljuju kao gorivo i čupaju s korijenom. U Jablancu vidio sam više kupova u pomenutu svrhu iščupanog smilja. Inula L. . erithmoides L. Na pećinama uz more kod Stabilimento teenico na Rijeci 1 kod Sv. Lucije do Novog, na oba mjesta dosta rijetka. I. ensifolia LL. Plješivica 1449 više Jablanea, Budakovo brdo, Velinae, Mamutovac. .salicina L. Samobor, Vrhovčak, Selce; Ribnik, Turbanci, Jelsa, Sv. Ksaver, Janjče; u dolini Rječine i Drage. 186 [. spiraeifolia L. = I squarrosa TL. Ljubovo; Zebar; između Rijeke i Preluke, Crikvenica, Pod Badanj, Dumboko kod Novog, Vranjak, Sv. Juraj, Lokva, Jablanačka draga, Prizna, Cesarica, Karlobag. L. eonyza DC. = Conyza squarrosa L. Samobor i oko piramide, Vrhovčak ; Kalvarija kod Karlovca. Krnjak, Blagaj, Ogulin, Janjče; Sovinica, Tiškovac, Mošunje. Modruše, Šimunić selo, Bršljanovica, Mala Lisina, Kozjak i Proš- ćansko jezero. Ljeskovae-Priboj; Preluka, Drenova, u dolini Škurinje, Rječine i Drage, Grobnik, Trsat, Martinščica, Grižane, Lišanj, Klačenica, posvuda rijetka. I. britannica LL. Samobor, Gornji Kraj, Banija, Selce, Gradec, Orlovac; Petrinja, Glina, Topusko, Vranovina; Jelsa, Dubovac, Luščić, Švarča, Mostanje, Turan, Kamensko, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Veljun, Mrzlopolje, Gen. stol, Perušić; Tihovo gornje, Homer, Gustilaz, (Fašparci, Kuželj. var, angustifolia Bo&nningh. Hrastovica, Topusko; Karlovac uz Koranu, kod šumice DLuščića, Mala Svarča. -— .hirta L. Sokolović brdo kod Samobora; Velo Tići, Krasnica, Prosika, Mošunje; Alančić, Plješivica 1449, Rusovo, Bačić kuk, Visibaba i Badanj kod Oštarije, Velinac, Alaginac, Ljubičko brdo, V. Bašača, Mamutovac, Sladovača povrh Jelarja, Visočica, Badanj; Žakalj, dolina Draga, Sv. Lucija kod Novog, Novi, Lukovo ot., Karlobag, Konjsko. var. rotundifolia Beek. Vratnik, Sv. Jakov Šiljevica, Drivenik. adriatica Borb. (hirta X spiraeifolia) Karlobag. H 1. candida (L) Cass. Dundović kosa povrh Jablanca: omanji primjerei, Mamu- tovac; u Jablancu na Klačenici, Krajkova draga: mnogobrojna, Zavratnica, Tatinja draga, Karlobag, Dražica. Lukovo Šugarje, Šugarica, Velika i Tamnička draga, Trstenica. l . Oculus Christi L. Gavranić most kod Drežnika, Kula kod Osika, Ljubovo. . viscosa (L) Ait. = Pulicaria viseosa Cass. Preluka, Martinščica, Bakar, Kraljevica, Crikvenica, Selce, Novi, Lišanj. — Pulicaria Gartn. = o vulgaris Girtn. Samobor, Ludvić, Hrnetić, Drežnik, Selce, Gradec; Karlovac, Crkveno selo, Turan, Tušilović, Krnjak, Veljun, Ogulin, Gen. stol; Sovinica, Šimunić selo, Jesenice, Ljeskovac; dolina Škurinja, Rječica i Draga. P. dysenterica (L.) Gray. Rudarska draga, Samobor, Ludvić, Selce, (Gradec; Topusko, Vranovina; Jarčepolje, Jelsa, Dubovac, Sv. Ksaver, Mala Švarča, Turan, Tušilović, Krnjak, Broćanac; Sovinica, Modruše; Žrnovnica kod Sv. Jurja. P. uliginosa Stev. Bakar, Crikvenica, Novi. Pallenis Cass. \ spinosa (L) Cass. Rijeka, Panas, Jablanac, Jablanačka draga. 187 Buphthalmum 1. B. speciosum Sehreb. = B. cordifolium W.K. = Telekia speciosa Bmg. Gustilaz, Garšparci, Grbalj, Kuželj, Smolnik, Banska vrata, Prosika, Mošunje, Modruše. B. salicifolium L. Slanidol, Samobor, Anindol, Sv, Gera, Reštovo, Plješivica, Orlovac; Tešnjak, Nikolino brdo, Petrova gora; Lipnik brdo, Kunić, Završje, Stative, Novigrad, Luščić, Mostanje, Vinica, Slunjska brda, Vukmanić, Vojnić, Budački, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovae, Slunj, Slušnica, Rakovica, Gavranić most, Mrzlopolje, Gen. stol, Duga draga, Zdenac, Košare, Ogulin, Janjče; Pečnik, Sovinica, Tiškovac, Vrbovsko, Kozarac, Delnice, Mladje, Gustilaz, Velo Tići, vrh Brizica, Krasnica, Breze, Prosika, Mošunje, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovae-Priboj; Kozjak, Plješivica 1449, Goljak, Šatorina, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Soline, Ponor, Oštarija, Takalice, Visočica, Badanj, Babino jezero, Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Sijaset; Sv. Jelena kod Crikvenice, Grižane, Belgrad, Novi. Xanthium L. . spinosum L. Glina; Tušilović, Budački, Slunj; Brinje, Žutalokva; Crikve- nica: mnogo, Grižane, Novi, Lišanj, Povilje, Sv. Jelena kod Senja, Sv. Juraj, Dumboko, Starigrad, Vlaka. Šegotić, Stinica, Panas. Jablančka i Vranjak draga, Jablanac, Tatinja draga, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr, Šugarica, Barići groblje, Tamnička draga, Trstenica. . strumarium LL. Samobor, Gornji Kraj, Banija, Selce; (Glina; Karlovac, Rakovac, Turan, Krnjak, Slušnica, Drežnik; Rijeka. Sušak. Rudbeckia L. . hirta L. Goji se u vrtovima, gdjegdje dolazi u živicama podivljala n. pr. kod Ribnika itd. laciniata L. Kao pređašnja. Uz potok Gradnu kod mostića na po puta u Sv. Nedelju do 10 komada podivljala. Helianthus L. annuus L. Sadi se po vrtovima i na polju ponajvećma uz kukuruz, u novije doba mnogobrojnije, jer iz koštica dobiva se jestivo ulje. Bidens L. cernuus L, Samobor i kod piramide, Dubovac, Luščić, Vukmanić. .tripartitus LL, Samobor; Glina, Topusko, Vranovina; Hrnetić, Selce, Gradec, Orlovac; Stative, Jelsa, Dubovac, Luščić, Jama, Rakovac, Mostanje, Mala Švarča, Turan, Kamensko, Vukmanić, Krnjak. Galinsoga R. et P. . parviflora Cav. Banija na kolodvoru medu krumpirom, Karlovac i Turan uz zidove kuća podivljala, Anthemis L A. cotuta L. Slunj; Vratnik, Crikvenica, rijetka. A. arvensis 1, Samobor, Vrhovčak, Sv. Gera kod ruševine. Banija, Drežnik, Hrnetić. Selce, Gradec; Vrginmost, Vranovina, Petrova gora na vrhu kod ruševine; Trg, Ozalj, Kamanje, Kunić, Sveticć, Mržljak. Netretić, Brajakovo i Crkveno selo, Završje, Stative, Jarčepolje, Dubovae, Zagrad, Luščić, Mostanje. Vinica, Turan, Tušilović, Krnjak. Veljun, Blagaj, Slunj. Slušnica, Rakovica. Drežnik. Vaganac, Švarča, Mrzlopolje. Vijenac, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Košare. Josipdol, Munjava, Lešće kod Sinea, Janjče, Gospić, Medak, Raduč; Jasenak. Mošunje, Modruše, Brinje. Žutalokva. Radošević, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Mala Lisina, Milanovo jezero; Vratnik, Oštarija; Šmrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Tribalj, Grižane, Bribir, Selee, Sv. Lucija, Novi, Muroskva draga, Povilje, Žrnovnica kod Novog, Sv. Jelena kod Senja, V. Grabovača draga. Sv. Juraj, Rača draga, Lukovo ot., Jablanac. Cesarica, Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., Šugarica, Trstenica. inerassata Lois. Žrnovnica kod Sv. Jurja, Karlobag. Achillea L. Clarennae LL Klek. Risnjak; Mali Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak. Šatorina, Alaginac, Ljubičko brdo, Visočica, Višerujna, Badanj, Babin, Vaganski i Kitaibelov vrh. Segestin; Malovan. Solila. kota 1658 povrh Raduča, Sv. Brdo. coaretata Poir. = A: ćompacta Willd. non Lam. forma angustifolia Freyn. Dne 8. lipnja 1914. našao sam na otprije nasi- panu, sada već mršavu travnatom prostoru blizu mljekarne kod Novog. jednu u rascvatu žutocvjetnu Achilleu. Isprvice bijah mnijenja. da je to pitoma iz vrta odbjegla vrsta, jer slične biline na mojim mnogobrojnim izletima u Primorju dosele nijesam opazio. te sam samo nekoliko najljepših komada ubrao. Vrativši se kući u Karlovac ispitah bilinu pobliže i odredih je kao A. tomentosa L.. premda je mnogo niža i manje krepka od tirolske vrste pohranjene u mom herbaru, Ovaj nalaz uz priklop nekoliko primjeraka pomenute biline_ priopćih Dru. Degenu u Budimpešti, koji mi pismom od 6. prosinca 1916. odgovori ovo: »Die Perle in Ihrer Sendung ist zweifellos die gelbbliihende Acehillea von Novi, ein durehaus unerwarteter_ Fund! Mit A. tomentosa, die westlich bis Bozen vordringt, hat sic sicher nichts zu thun; Sie kčnnen sieh davon leicht uiberzeugen, da A. tomentosau an den Spitzen der Blattfiederehen knorpelige Stachelehen trigt; auch ist der Blattzusehnitt ein anderer. Ihre Ptlanze gehčrt in den Formenkreis der A. eoaretata Poir. (A. compacta :Willd. non Lam.) einer Gstlichen Art. die westlich bisher nur bis zum Banat (Donautal von Orsova bi« Svinica) bekannt war. Nun rickt sie um ein Bedeutendes nach Westen vor. Die gesandten Exemplare gehčren zur kleinwiichsigen, sehmalblittrigen Form, die Freyn (ap. P. Sintenis, Iter orientale 1892 Nro 4522) £. angu- ru x nA SEA PR A EN E O A A pak - SOKA IR A , i89 stifolia benannt hat. Von den Sintenis-sehen Exemplaren kann ich Ihre Pflanze trotz genauen Vergleiches nicht unterseheiden.“ Od bilin& pratilica napominjem: Medicago minima, M. rigidula. Malva silvestris, Anthemis arvensis, Melilotus officina- lis, Eehium vulgare, Bromus japonicus, Trifolium seabrum, Tr. angustifolium, Convolvulus arvensis, Legousia hybrida, Crepis neglecta, Lathyrus setifolius, Coronilla scorpi- vides. Stanište udaljeno je od obale morske neko 30 koračaja, a uzdignuto je po prilici 15—20 metara nad morskom površinom.! A, Neilreichii Kerner. Kunić, Luščić-Jama, Švarča, Sv. Doroteja, Vinica, Barilović, Koranski lug; Modruše. A. virescens (Fenzl) Heimerl. Rosopajnik, Jakovci, Ladešić draga, Stative, Zvečaj, (Hen. stol, Otočac, Lešće, Janjče, Kvarte, Perušić, (Gospić. Jasikovac, Medak, Raduč; Zebar, Velo Tići, vrh Brizica, Krasnica, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Kozjak jezero; Vratnik, Krasno, Mrkvište, Rusovo, Budakovo brdo, Metla, Takalice, Sv. Rok, Mali Halan; Trsat, Martinščica, Kraljevica, školj Sv. Marka, Šmrika, Sr. Jakov Šiljevica, Smokovo, Sv. Jelena, Crikvenica, Blaškovići, Belgrad, (Grižane, Bribir, Brdo, Dumboko. Novi, Sv. Kuzam, Malo polje, Lišanj, Muroskva draga, Ledenice, Žrnovnica kod Novog, Klenovica, Kozica, Nehaj, Sv. Juraj, Seline, Lukovo ot., Karlobag, Vidovac, Lukovo Šugarje £. zgr., A: pannonica Sehrek. = A. lanata Spr. Paleš povrh Sošica. A. collina Becker. Samobor, Sv. Gera, Karlovac, Sovinica; Alan povrh Jablanca. Iorma rosea Sehur. Djedovac, Paleš, Kalvarija, Borel, Luščić, Vinica; Delnice, Dragomalj, Lokve, Banska vrata. Prosika, Mošunje, Kozjak jezero, Alan, Smrčevci, Oštarija, Bunavačko polje. A. millefolium I. Samobor, Vrhovčak, Kupinec, Plješivica, Banija, Drežnik. Selce, Gradec; Glina, Topusko, Vranovina; Kamanje, Ribnik, Završje, Stative, Crkveno selo, Jarčepolje, Dubovac, Gažansko polje, Luščić, Rakovac, Mostanje, Vinica, Turan, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Veljun. Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Mrzlopolje, (Gen. stol, Zdenac, Košare, Ogulin, Otočac, Kvarte, Medak, Raduč; Sovinica, Kuželj, vrh Bukevja, Mošunje, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje. Prokike, Žutalokva, Zaborski, Milanovo i Kozjak jezero; Oštarija; Drenova više Rijeke: zovu je »kunica“, Bribir. Novi, Senj, Lukovo ot. forma rosea SehuržKod starog grada na Dubovcu, dolina Jama, Kamensko- Popović brdo. A. distans W. K. Kozjak jezero. A. tanacetifolia All. Gerovo u Gorskom. kotaru. ! Vidi moju bilješku o toj bilini u M. hot. lap. 1918. p. 70... koji mi je priposlan 10. studenoga 1920., kad je moj rukopis bio dogotovljen. 190 Matricaria L. M. ehamomilla, L. Samobor, Hrnetić, Selce, Drežnik, Banija; Vrginmost; Dubovac, Luščić, Rakovac, Turan, M. Švarča, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Slunj, Broćanac, Trg, Ozalj, Netretić, Brajakovo selo, Završje, Stative, Jarčepolje, Crkveno selo; Mrzlopolje, Vijenac, Zvečaj, Gen. stol, Lešće kod Sinca, Medak, Raduč; Drežnica, Zutalokva; Novi, Sv. Juraj. M. inodora L. Rakovica kod Samobora, Banija; Dubovac, Rakovac, Švarča, Turan. Chrysanthemum L. Ch. cinerariifolium (Trev.) Vis. = Ch. Turreanum et cinerariaefo- lium Vis. = Pyrethrum cinerariaefolium Trev. = P. chry- santhemifolium Vis. Balenska draga kod Jablanca, Jablanac u plantaži, na oba mjesta rijetka. Ch. leućcanthemum 14. Samobor, Vrhovčak, Kupinec, Plješivica, Baniju Drežnik, Selce, Gradec; Hrastovica, Vranovina; Trg, Ozalj, Kamanje, Lipnik brdo, Paka, Kunić, Mržljak, Prilišće, Završje, Svetice, Stative, Jelsa, Dubovac, Gažansko polje, Rakovac, Mostanje, Vinica, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slušnica. Rakovica, Mrzlo- polje, Zvečaj, Lešće. Gen. stol, Zdenac, Košare, Ogulin, Kompolje, Otočac, Janjče, Perušić, Gospić; Sovinica, Zalesina, Delnice, Gerovo, Čabar, Kozji vrh, Krasnica, Breze, Prosika, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Milanovo jezero, Ljeskovac-Priboj; Vižbina više Krasna, Mrkvište, Velinac, V, Bašača, Crne grede, Takalice; Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Kamenjak, Drivenik, Blaško- vići, Belgrad, Grižane, Bribir, Brdo, Novi, Velo i Malo polje, Lišanj, Velo Duplje. Povilje, Ledenice, Žrnovnica kod Novog, Spasovac, Rača draga, Žrnovnica, Jablanac, Karlobag, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr. var. carpaticum Roch. Zakalj, Smokovo, Konjsko. Ch. montanum Li Klek, Skrad, Marija Trošt, Tihovo gornje, Gustilaz, Gašparei» Grbalj, Kuželj, Plešee, Mandli, vrh Bukevja, Velo Tići, Zebar, vrh Brizica, Mošunje; Vratnik, Smrčevei, Goljak, Mrkvište, Šatorina, Budakovo brdo, Bačić kuk; dolina Rječine, Lopača, Trsat, Grebišće, Antovo, Sv. Mihovil, Ledenice. var. laciniatum Vis. Plješivica 1449, Velinac, Kiza, Badanj i Velika Bašača kod Oštarije, Višerujna, Buljina. Ovamo bi mogle spadati i biline iz Breze, Kraljevice i Sv. Jakova Šiljevice uložene u mom herbaru pod brojevima 22.797, 22.798 i 22.799 kao. Ch. leucanthemum var.? Ch. vulgare (L) Bernh = Tanacetum vulgare L. Samobor: i oko piramide, Hrnetić, Drežnik; Ribnik, Stative, Karlovac, Vinica; Drežnica, Žutalokva, Jezerane. Ljeskovac; dolina Škurinja i Draga, Tribalj. Ch. parthenium (L) Pers. = Pyrethrum partheuium LL. Samobor, Vrhovčak, Kantrida itd. podivljala. 191 Ch, eorymbosum L = Pyrethrum eorymbosum W. Samobor oko piramide, Vlahove drage, Vrhovčak, Kupinec, Plješivica, Kostanjevac, Sv. Gera, Djedovac, Blaževo brdo; Velo Tići, Krasnica, Mošunje, Kozjak jezero: Vratnik, Kuterevo, Jezera povrh Krasna, (Grabarje više Jablanca, Mrkvište. Šatorina, Budakovo brdo, Panas na Metli. Bunavac, Sv. Brdo: Preluka, Trsat, Antovo, Grižane, Sv. Kuzam kod Novog. var. Clusii Fiseh, Trsat. Ch. maerophyllum W. K. = Pyrethrum macrophyllum Willd. Paleš povrh Sošica; Malilug, Drežnica, Modruše : mnogo, Jezerane, Bršlja- novica, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Banska vrata, Prosika, Mošunje; Stolac povrh Senja, Mrkvište, Vaganski vrh. Artemisia L. A. absinthium L. Samobor, Vrhovčak; Kalvarija kod Karlovca, Turan, Slunj, Drežnik, Rakovica, Medak, Raduč; Zebar, Žutalokva, Jezerane, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Sv. Rok; Martinščica, Kraljevica, Sv. Jakov. Šiljevica, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Tribalj, Kamenjak, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Bribir, Novi, Sv. Jelena kod Senja, Nehaj, Sv. Juraj, Žrnovnica, Lukovo ot., G. Starigrad, Jablanačka i Svatska draga, Jablanac, Klačenica, Lukovo Šugarje f. zgr. ; A. vulgaris L. Samobor, Vrhovčak, Hrnetić, Selce, Gradec, Orlovac, Banija ; Hrastovica, Glina, Topusko, Vranovina; Ribnik, Crkveno selo, Dubovac, Rakovac, Švarča, Turan, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Maljevac, Krnjak, Blagaj, Slunj, Broćanac, Mrzlopolje. Vijenac, Dubrave, Zdenac, Brlog, Otočac, Lešće, Perušić, Raduč: Drežnica, Jezerane, Križpolje. Brinje. Radošević, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovac - Priboj; dolina Rječine. A. Lobelii All. =A. camphorata Vill. Oštre 1. Morton: Krasnica; Vratnik. Velinac, Alaginac; Žakalj, Martinščica, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Grižane, Kričina, Novi, Ledenice, Senj, Spasovac, V, draga otočka, Jablanac, Klačenica, Karlobag, Sušanj, Tomljenović žalo, Barići, Tamnička draga. var. saxatilis Koch = A. saxatilis Willd. Alaginac_ kod Oštarija. var. incanescens Jord. Bakar, Senj prema Spasoveu, Velika draga iza Lukova Šugarja. Tussilago L. T. farfara I. Samobor: i oko piramide, Rudarska draga, Plješivica, Selce; Glina, Pogledić, Topusko, Stative, Jelsa, Dubovac, Gažansko polje, Slunjska brda, Vukmanić, Slunj, Mrzlopolje, Ogulin: Skrad, vrh Bukevja, Plaški, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Takalice, Vaganski vrh, Šegestin, Solila; Blaškovići, Belgrad, Bribir, Senj. Petasites Mill. Eh bendus (DKG Seni ="P 0 fikinslijis Mneh. Samobor už Gradnu. Vrbovčak, Molvice, Plješlvica, Rječica; Glina, Pogledić: Jelsa kod Karlovca. Slunj; Kozjak i Prošćansko jezero; Velo Duplje. VIETE u LAKI Kasi #9 A ERI 199 P. niveus (Will) Baume. Bjelalalasica, Malovan, Kitaibolov vrh. P. albus (L) G&rtn. Sv. Gera, Plješivica; Risnjak; Konačišta, Plješivica veleb.: zova je ,mlječika“. fLubenovačka vrata. Nad Klancem. Ponor kod Oštarije, Šegestin, Bunavačko polje, Sijaset. Homogyne Cass. H. silvestris (Scop.) Cass. Lovnik. Oštre 1. Morton, Samobor. Anindol, Palačnik, Ludvić, Plješivica; Klek, Bjelalasica, Sušica kod Vrbovskog, Vugleš. + Zalesina, V. Bukovnik. Risnjak, Kupički vrh. Parg, Kozji vrh, Vrhi nad Čabrom, Prosika, Mošunje, Kozjak i Prošćansko jezero: Mali Rajinac, Lubenovačka vrata. Kozjak, Babino jezero, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegertin, Malovan. Sijaset. Solila, Sv. Brdo, Erechthites Raf. E. hieracifolia (L) Rat. = Senecio Vukotinovićii Sehlosser Strmac kod Karlovca dne 1. rujna 1906. jedan mršav primjerak našao; u Debeloj Glavi kod Švarče na krčevinama češće i budu do dva metra visoki, Arnica L. A. montana L. Sušica kod Vrbovskog, Mrkopalj, Zalesina, Skrad, Lokve, V, Bukovnik, Tršće, Vrhi, vrh Bukevja, Zagari, Kavaliri. Vraži vrtee, Velo Tići. Doronicum L. D. austriacum Jacg. Samobor, Sv. Križ, Sv. (zera, Plješivica; Nikolino brdo: Jelsa, Borel, Dubovac, povrh vojničkog groblja u Karloveu: mnogo, Luščić, Vukmanić: Sovinica, Klek, Bjelalasica, Vugleš, V. Bukovnik, Mladje, Kozji vrh; Konačišta, Kozjak, Smrčevci, Satorina, Rusovo. forma eroaticum Vukot. Jelenja draga. Dragomalj, V. Bukovnik. Cabar, Banska vrata, Prosika, Mošunje. Senecio L. S. alpester (Hoppe) DC. var. ovirensis Koch. Slapnica. Palačnik ; Ozalj, šuma Kozjača kod Karlovca: Vrbovsko, Vugleš, Zalesina, Sunovrat kod Delnic4. Dragomalj, Crnilug, Mladje, Tršće, izvor Cabranke, Parg, Kavaliri, Kozji vrh, Prezid, vrh Bukevja, Zagari, Zamost, Kuželj. (zustilaz : Plješivica 1449, Goljak, Alaginae. Badanj povrh Medka. Ovdje su poprimljene biline uložene u herbaru kao S, longifolius. alpesteri campester. var. crassifolius (Kit) = Cineraria erassifolia Kit. Na Risnjaku. S. vulgaris Li. Samobor oko piramide, Podolje. Sošice, Banija, Selee, (zradec, Orlovac: Hrastovica, Topusko: Dubovac, Luščić, Rakovac, Turan, Slunj, Ogulin; Trsat, Crikvenica, (Grižane, Kričina, Bribir. Selee. Novi, Lišanj, Povilje, Lukovo ot., Jablanačka draga, Klačenica, Tomljenović žalo. ; s e pro e pot ajs Ba s EPP se i SP če ab Vera bI NOE ESi spisa F 2 193 S. rupestris W. K. = S. Nebrodđensis LL. Vršiće kod Gerova, Modruše, Kozjak jezero; Oltari, Mrkvište, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Panas na Metli, Ponor, Takalice; Babin i Kitaibelov vrh, Malovan, Sv. Brdo; Preluka, Trsat. S. abrotanifolius L. Mali Rajinac, Lubenovačka vrata, Plješivica 1449, Badanj povrh Medka, Babino jezero, Babin i Kitaibelov vrh, kota 1637, Segestin, Malovan, Sv. Brdo. S. jacobaea L. Blaževo brdo, Reštovo, Kostanjevac; Sv. Doroteja, Vinica, Slunjska brda, Blagaj, Pavlovac, Rakovica, Mrzlopolje, Munjava, Žutalokva, Gospić. Ssaquaticus Huds. var. barbaraefolius Rehb. Samobor, Stražnik, Sv. Križ, Rudarska draga, Kupinec, Rijeka gornja, Krašić, Banija, Selce, Gradee, Orlovac; Tešnjak, Hrvatsko selo, Topusko, Vranovina; Turbanci, Ribnik, Ladišić draga, Crkveno selo, Završje, Jelsa, Dubovac, Zdihovac, Luščić, Rakovac, Mostanje, Mala Švarča, Turan, dolina Trebinje, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Krnjak, Slunj, Slušnica, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Mrzlopolje, Lešće, Gen. stol, Zdenac, Košare, Ogulin, Rapajin klanac, Kompolje, Lešće; Sovinica, Brinje, Žutalokva, Radošević, Plaški, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Bršljanoviea-Mala Lisina, Kozjak jezero, Ljeskovac, Ljeskovac- Priboj; Crikvenica. S. cacaliaster Lam. = S. eroaticus W. K. Šumica Jasikovac; Kupički vrh, Kozjak jezero; Mali Rajinac, Kozjak, Oštarija, Visočica, Badanj, Kuk povrh Medka, Babin vrh, kota 1760, Malovan, Šegestin, Bunavačka draga, Pogledalo. S. nemorensis L. Oštre 1. Morton, Samobor, Ludvić, Plješivica; Opatovina; Smolnik, Mošunje, Modruše, Zaborski; Smrčevci, Mrkvište, Šatorina, Rusovo, Kitaibelov vrh; Grohovo u dolini Rječine. S. Fuehsii Gmel. = S. Sarracenicus L. Sv. Gera, Plješivica; Kamanje spilja, Doljna Švarča uz Mrežnicu, Sv. Doroteja, Slunj, Ogulin; Sovinica, Tihovo gornje, Gustilaz, Kuželj, Skrobotnik, Prosika, Mošunje, Modruše, Žutalokva, Kozjak jezero, Lijeskovae-Priboj; Anići, DLubenovačka vrata, Smrčevci, Goljak, Šegestin, Bunavačko polje, Sijaset, Sv. Brdo, S. umbrosus W. K. Oštre 1. Morton. var. subtuberculatus:Borb. Prošćansko jezero. (gp) doronicum L. Klek; Alan, Goljak, Šatorina, Budakovo i Ljubičko brdo, Badanj i Kuk povrh Medka, Babin, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin, Malovan, Bunavačko polje, kota 1658 i 1746, Sv. Brdo. Calendula L. C. arvensis L. Martinščica, Novi. b) rugosa Vis. Drivenik. OC. officinalis L. Goji se po vrtovima. Na Klačenici kod Jablanea podivljala. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. 13 E. C. C. Echinops L. sphaerocephalus L. Gradec; Karlovac na Gažanskom polju i uz desnu obalu Kupe. . ruthenicus M. B. Između Rijeke i Preluke, Senj prema Spasoveu, Sv. Juraj i školj Sv, Jurja, Ova se bilina otprije držala za E. Ritro L. . Xeranthemum L. . cylindraceum Sibth. et Sm. Župić selo kod Gore, Glina; Crkveno selo kod Tirkova mlina, Jarčepolje: mnogobrojno, Barilović, Veljun: mnogo, pokriva velik prostor, Blagaj, Slunj, Belavić selo, Vijenac, Zvečaj, uz željeznički nasip između Tovunja i Ogulina mnogobrojan. Carlina L. acaulis L. U Rudarskoj drazi kod Samobora dosta česta. aggregata Willd. = C. simplex W. K. Slunj, Broćanac, Ogulin; Pečnik, Sovinica, Jasenak, Mošunje, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Plaški, Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Bršlja- novica, Ljeskovac; Vratnik, Alančić, Badanj povrh Medka, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin; Drenova, dolina Rječina, Starigrad, Krajkova draga, Prizna, Cesarica, Tatinja draga. corymbosa L. Preluka, Ponsal, Drenova, Škurinja i Rječina dolina, Grobnik, Trsat, Martinščica, Sv. Kuzam kod Novog, Vranjak draga kod Jablanca, Barići, Tamnička draga, Trstenica. . vulgaris L. Rudarska draga, Samobor, Anindol, Vrhovčak; Ribnik, Stative, Jarčepolje, Maradin, Dubovac, Zdihovac, Luščić, Slunjska brda, Vukmanić, Veljun, Blagaj, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Mrzlopolje, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Košare, Janjče. Raduč; Pečnik, Znidaršić, Gašparci, Mošunje, Jasenak, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Šimunić selo, Mala Lisina, Kozjak jezero, Ljeskovae-Priboj ; Vratnik, Oštarija, Takalice. Deanović selo kod Raduča. . stricta Rouy. = C. longifolia Rehb. Maradin kod Karlovca; Takalice kod Oštarije. Aretium L. . tomentosum L. Mill. = Lappa tomentosa Lam. Samobor, Sv. Helena; Karlovac, Mala Švarča, Modruše. .lappa L. = Lappa major Giirtn. Samobor, Vrhovčak, Selce, Gradee; Glina, Vranovina; Dubovae, Rakovac, Turan, Budački, Krnjak, Drežnik, Perušić, Mošunje, Drežnie», Jezerane. Zaborski, Prošćansko jezero, Ljeskovac ; Velo Duplje, Svatska draga. . minus (Hill) Bernh. = Lappa minor DC. Glina; Stative, Tušilović, Žroćanac. Jurinea Cass. I. mollis (L.) Reh. var. maerophela Panth. = var. liburnica Borb. Lučac povrh Grižana, Vratnik, Senjska draga. Carduus L. C. pyenocephalus Jacq. Lukovo otočko, rijedak. €. nutans L. Ribrik kod Karlovea. var. mieropterus Borb. Krasnica; Kosa Kraj; Martinščica, Školj Sv. Marka, Sv. Jakov Šiljevica, Crikvenica, Tribalj, Antovo, Blaškovići, Grižane, Kričina, Selce, Brdo, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, Lopar, Muroskva i Mala draga, Povilje, Ledenice, Sv. Jelena kod Senja, Nehaj, Spasovae, V. Grabo- vača draga, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnovnica, Dumboko, Lukovo ot., Zagon, G. Klada, Starigrad, Balinska i Balenska draga, Šegotić, Stinica, Panas, Jablanac, Klačenica, Baričević, Dušikrava, Vranjak i Svatska draga, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Konjsko, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Velika i Tamnička draga, Barići, Trstenica. C. candicans W. K. = C. eollinus W. K. Ljubovo; Zebar, Malo Tići, vrh Brizica, Krasnica, Breze; Vratnik, Oltari; Crikvenica, Dolinci, Kamenjak, Antovo, Grižane, Kričina, Velo i Malo polje, Novi, Sv. Mihovil, Povilje, Karlobag, Konjsko. floribus albis. Breze povrh Novog. C. carduelis (L) Gren. =Aretium carduelis L. var. alpestris W.K, Slunj uz Slunjčicu; Klek, Zaborski, Kozjak jezero; Stoci i Jezera povrh Krasna, Mali Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Nad Klancem, Alan, Smrčevei, Goljak, Mrkvište, Šatorina, Visočica, Badanj, Višerujna, Babino jezero, Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Bunavac, Bunavačka draga, Sijaset, Sv. Brdo. C. acanthoides Li. Samobor, Vrhovčak, Banija, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Hrastovica, Glina, Topuko; Kamanje, Ribnik, Crkveno selo, Jarčepolje, Dubovac, Rakovac, Švarča, Vinica, Turan, Slunjska brda, Vukmanić, Tuši- lović, Krnjak, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Mrzlopolje, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Košare, Josipdol, Ogulin, Kompolje, Lešće kod Sinea, Medak; Sovinica, Mošunje, Drežnica, Modruše, Razvala, Križpolje, Brinje, Žutalokva, Sabadska draga, Jesenice, Zaborski, Milanovo jezero, Ljeskovac - Priboj; Vratnik, Takalice; Trsat, Martinščica, Novi, Lišanj. floribus albis. Struge na Gazi kod Karlovca. C. eneheleus(Aseher.) forma velebiticus Borb. Alaginac i Pilipov kuk kod Oštarije. Cirsium L. O. erisithales (L.) Seop. =o0ehroleucum DC. Sv. Gera, Blaževo brdo; Pečnik, Gustilaz, Gašparci, Kuželj, Vrhi, Prezid, Mladje, Velo i Malo Tići, Banska vrata, Mošunje, na Kapeli povrh Jezerana, Bršljanovica, Mala Lisina, žagji s S A So o Pod ska 196 Milanovo i Kozjak" jezero, Ljeskovae-Priboj; Jezera povrh Krasna, Lube- novačka vrata, Kozjak, Šatorina, Ljubičko brdo, Visočica, Kuk povrh Medka, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin, Malovan, C. oleraceum I. Samobor; Jelsa, Dubdvac, Karlovac, Novigrad, Završje, Mala Švarča, Turan, Krnjak, Veljun, Rakovica; Plaški, Proščansko jezero, Ljeskovac. C. acarna (L) Mneh. = Pienomon Acarna Cass. Dumboko kod Sv. Jurja, Vlaka, Stinica, Balenska i Jablanačka draga, Panas, Jablanac, Klače- nica, Zavratnica, Krajkova i Vranjak draga, Baričević, Dušikrava, Bačvica, Prizna, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr., Šugarica, Mali Pržunac i Tamnička draga, Trstenica. C. lanceolatum (1) Scop. Samobor; i oko piramide, Rudarska draga, Stražnik, Plješivica, Hrnetić, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Hrastovica, Glina, Crkvenoselo, Jarčepolje, Stative, Dubovac, Rakovac, Kamensko, Turan, Vukmanić, Tušilović, Vojnić, Veljun, Blagaj, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Vaganac, Mrzlopolje, Gen. stol, Zdenac, Košare, Josipdol, Ogulin, Kompolje, Lešće, Janjče, Perušić, Medak; Sovinica, Zebar, Mošunje, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Radošević, Jesenice, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovac -Priboj; Martinščica, Crikvenica, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Brdo, Novi, Grabrova draga, Velo Duplje, Dumboko kod Sv. Jurja, Lukovo otočko, Zagon, Lokva, Balenska i Vranjak draga, Jablanac, Baričević. C. eriophorum (LL) Seop. Drežnica, Modruše, Bršljanovica, Mala Lisina, Kozjak jezero, Ljeskovac; Vratnik, Jezera povrh Krasna, Smrčevci, Mrkvište, Metla kod Oštarije, Takalice; Šegestin, Malovan, Kitaibelov vrh, Sijaset u Bunavačkoj drazi. . C. palustre (L) Scop. Jelsa, Dubovac, Luščić, Debela Glava; Čabar, Jesenice, C. canum (L.) M. B. Prezid. C. pannonicum (L.f) Gand. Lovnik, Slapnica, Sokolović brdo, Vrhovčak Stražnik, Kladje, Sv. Gera, Djedovac, Paleš, Blaževo brdo, Japnenik ; Završje ; Modruše, Kozjak jezero. C. arvense (L.) Seop. Samobor, Banija, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Glina, Topusko; Dubovac, Gažansko polje, Rakovac, Kamensko, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Slunj, Mrzlopolje, Kompolje, Gospić, Raduč, Grbalj, Prezid, Jesenice, Zaborski, Bršljanovica, Prošćansko jezero, Ljeskovac -Priboj ; Alan; Sv. Kuzam kod Novog, Kičeri, Kamenjak kod Grižana. b.) acutilobum Beek. Žrnovnica kod Sv. Jurja. var. horridum Koch, Zaborski, Ljeskovac - Priboj. var. argenteum Vest. Plješivica, Gradec, Banija; Topusko, Vranovina; šorel, Dubovac, Gažansko polje, Rakovac, Švarča, Slunj, Mrzlopolje, Čatrnja kod Drežnika, Gen. stol, Dubrave, Kompolje; Kozjak i Prošćansko jezero. C. acaule (L) Web. Veljun, Blaga. Pavlovac, Slunj, Rakovica, Drežnik, Ogulin, Janjče, Medak, Raduč; Pečnik, Mošunje, Drežnica, Razvala, Jeze- rane, Brinje, Prokike, Žutalokva, Jesenice, Kozjak jezero, Ljeskovac; Vratnik, Oštarija, Takalice; Senj. C. Q (mich (oi sav. Sei Tj. Pa a zala 7/2 \ , sa ba iP “kan Pa nx » H & A ile)a/ .canum X aeaule. Prezid. . tataricum Wimm. et. Grab. Gašparci u dolini Kupe. Onopordum L. . acanthium L. Kompolje, Medak, Ljubovo; Žutalokva; Vlaka kod Starigrada. Serratula L. .tinetoria L. Samobor, Anindol i oko piramide, Orlovac; Turbanci, Borel, Lušćić, Debela Glava, Vinica, Mošunje, Modruše, Kozjak jezero, Ljeskovac- Priboj; Bakar, . macrocephala Bert. Malovan povrh Raduča, Centaurea L. . solstitialis L. Bribir, Cesarica. . calcitrapa L. Šmrika, Dvorine, Sv. Jakov Siljevica, Smokovo, Crikvenica, Drivenik, Tribalj, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Bribir, Selce, Brdo: mnogo, Kičeri, Kalvarija, Novi, Grabrova i Mala draga, Jablanac, Jabla- načka draga. Rossiana (C. calcitrapa X deusta) Wagner et Deg. Novi. — Dijagnozu vidi M. bot. lap. 1909. p. 333—-334 e. tab. . alba L. ssp. concolor DC. — C. leucolepis Hayek non D.C. = C. splendens ant. croat. Mamutovae; Žakalj, Školj Sv. Marka, Novi, Sv. Kuzam, Lišanj, Senj, Lokva, Seline, Starigrad, Rogić povrh Starigrada, Mala Ivanča draga, Luke, Jurkosa, Jablanac, Prizna. ssp. deusta Ten. Ljubovo; Pilipov kuk; Grižane, Novi, Konjsko. . Haynaldi Borb. Šatorina, V. Bašača, Oštarija. . bracteata Scop. Bakar. . Weldeniana Rehb. Vratnik; Crikvenica, Novi, Senjska draga. . pannonica (Heuff.) Hayek. Djedovac, Japnenik, Reštovo; Glina; Ribnik, Lipnik brdo, Stative, Dubovac, Luščić, Jama, Taran, Vinica, Slunjska brda, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Budački, Veljun, Selište, Mrzlopolje, Gospić Medak; Križpolje. floribus albis. Luščić. var. cuculligera. Rchb. Ribnik. . nigrescens Willd. Petrinja; Vukmanić; Sovinica, Znidaršić, Gašparci. . sciaphila Vukot. = C. carniolica (rotundifolia Bartl) X C. stenolepis Kern. = C. nigrescens Willd. X stenolepis Kern. Samobor: oko piramide, Stražnik, Rudarska draga, Blata, Reštovo, Banija, Drežnik, Selee, Gradec, Orlovac; Topusko; Ribnik, Lipnik brdo, Dubovac, Luščić, Karlovac, Kozjača, Mostanje, Mala Švarča, Vinica, Kamensko, Turan, Vukmanić, Vojnić, Krnjak, Slunj, Mrzlopolje; Gašparci, Zamost, Skrobotnik, Žagari, Čabar, Prezid, Modruše; Smokovo kod Sv. Jakova Šiljevice. floribus albis. Dubovac kod crkve Sv. Marije. 198 pa '* jacea TL. Samobor; Glina; Ribnik, Novigrad, Luščić, Jama, Slušnica, Selište, Mrzlopolje, Gen. stol, Ljubovo; Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovae- Priboj; Alan, Mrkvište, Takalice, Badanj planina, Bunavačko polje. C. subjacea Beceh. = C. fimbriata Gugler, Kozjak jezero, C. extranea Bech. (Jacea X nigrescens.). Zaborski. C, stenolepis Kern. Lipnik brdo nedaleko Karlovca. C. macroptilon Borb. Lipnik brdo. ' 3 (, montana LL. Izvor Cabranke. 1 C, variegata Lam. = C. Sensana Chaix. Između Vrbovskog i K. Mora- vica, Mladje, Gašparci, Parg; Oltari, Kozjak, Alančić, Alan, Smrčevci, Plješivica 1449, Šatorina, Rusovo, Velinac, Metla; Žakalj, Antovo, Grižane, Ledenice, Krasnica, Breze, Smolnik, Karlobag. var. adscendens Bartl. = var. floccosa Sehloss. et Vukot. Klek; Vratnik, Velinac, Ljubičko brdo, Oštarija, Sušanj, Sladovača povrh Jelarja, Malovan, Solila, kota 1658 i 1746, Sv, Brdo; Kantrida, Trsat, Mar- tinščica, Kraljevica, Šmrika, Dvorine, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikve- nica, Pod_Badanj, Drivenik, Tribalj, Velo i Malo Tići, Antovo, Bribir, Brdo, Dumboko, Malo polje, Pod Peći, Sv. Mihovil, Ledenice, Breze, Muroskva draga, Povilje, Oltari povrh Sv. Jurja, Konjsko. var. ochrolepis Sehloss. et Vukot. Klek, Vratnik. var. stricta W. K. Turke; Kiza, Panas na Metli, Visočica, Badanj. C. mollis W. K. Kozjak jezero. C. spinoso-ciliata Seenus. Oltari; Rijeka, Bakar, Crikvenica, Selce, Dum- boko, Novi, Lišanj, Povilje, Mala draga, Kozica, Senj, Školj Sv. Jurja, Rača draga, Žrnovnica, Lukovo ot, Balinska i Balenska, Mala Ivanča i Stinica draga, Stinica, Panas, Jablanačka i Krajkova draga, Jablanac, Zavratnica, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr. O. rhenana Bor. = C. paniculata Jacq. Banija kod Karlovca uz željeznički nasip. C. eyanus L. Samobor, Hrnetić, Selee, Orlovac; Glina, Topusko; Ribnik, Braja- kovo selo, Dubovac, Zagrad, Luščić, Rakovae, Švarča, Vukmanić, Mrzlo- polje, Dubrave, Otočae, Lešće, Perušić, Raduč, Ljubovo; Mošunje, Prošćansko jezero; Vratnik, Oštarija; Novi. C. sordida Willd. =(C.2 Fritsehii Hayek X rupestris L.) Vratnik, Senjska draga. C. rupestris L. var. armata Koch. Velo Tići, vrh Brizica, Lučae, Krasnica, Banska vrata, Vratnik, Oltari; Kraljevica, Antovo, Grižane, Kričina, Dum- boko, Novi, Sv. Mihovil, Velo Duplje, Muroskva draga, Povilje, Ledenice, Klenovica, Kozica, Senj, Senjska draga, Spasovac, Vranjak kod Sv. Jurja, Sv. Juraj, Žrnovnica, Seline, Lokva, Luke, Lukovo ot., Jurkosa, Jablanac. C. Fritsehii Hayek = C. seabiosa, coriacea et spinulosa Ant. Croat. Oštre 1. Morton, Samobor i oko piramide, Ludvić, Sv. Gera, Reštovo ; 199 Ribnik, Brajakovo brdo, Stative, Novigrad, Sv. Doroteja. Vinica, Blagaj, Slunj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Drežnik, Vaganac, Karlovac, Mrzlo- polje, Dugaresa, Zvečaj, Gen. stol, Dubrave, Zdenac. Košare, Josipdol, Munjava, Brlog, Kompolje, Otočac, Lešće, Janjče, Kvarte, Perušić, Osik, Gospić, Medak, Raduč; Znidaršić, Mali lug, Kuželj, Turke, vrh Bukevja, Parg, Milanov vrh, Prezid, Drežnica, Modruše, Razvala, Jezerane, Križpolje, Brinje, Prokike, Žutalokva, Radošević (mnogo), Šimunić selo, Jesenice, Zaborski, Bršljanovica, Mala Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac- Priboj; Vratnik, Alan, Oštarija. forma spinigera Hayek. Selište kod Drežnika, Zaborski. forma pseudospinulosa Hayek. Kula kod Osika. forma integrifolia Vukot. Samobor. C. croatica Wagner et _ Degen. (C. Fritsehii £. spinigera X Jacea 1). Mladje kod Gerova — Dijagnozu vidi M. bot. lap. 1909 p. 334 e. tab. C. Preissmanni Hayek (jacea X macroptilon) Mladje, Malilug kod Tršća. Carthamus L. C. lanatus L. = Kentrophyllum lanatum DC. Jarčepolje, Vukmanić, Tušilović, Trsat, Martinščica, Kraljevica, Šmrika. Sv. Jelena, Crikvenica, Tribalj, Kamenjak, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Kričina, Štale, Bribir Brdo, Dumboko, Novi, Lišanj, Muroskva draga, Sv. Jelena, Senj, Spasovac, Sv. Juraj, Žrnovnica, Starigrad, Balenska i Jablanačka draga, Panas, Jablanac, Klačenica, Krajkova i Tatinja draga, Karlobag, Tomljenović žalo, Mali Pržunac draga, Barići. Scolymus L. S. hispanicus L. Crikvenica, Dolinci, Kamenjak, Antovo, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Bribir, Selce, Brdo, Novi, Lišanj, Povilje, Mala draga, Kozica, Sv. Jelena, Senj, Spasovac, Žrnovnica kod Sv. Jurja, Starigrad, Stinica i Balenska draga, Šegotić, Stinica, Panas, Jablanačka, Krajkova i Vranjak draga, Jablanac, Klačenica, Zavratnica, Bačvica, Cesarica, Tatinja draga, Karlobag, Konjsko, Barići. Cichorium L. C. intybus L. Samobor, Plješivica, Hrnetić, Selce, Gradec, Orlovac, Banija, Drežnik; Hrastovica, Glina, Topusko; Ribnik, Crkvenoselo, Jarčepolje, Kalvarija-Borel, Dubovac, Rakovac, Turan, Vukmanić, Tušilović, Blagaj, Slušnica, Broćanac, Rakovica, Mrzlopolje, Zdenac, Raduč; Tiškovac, Modruše, Razvala, Jezerane, Križpolje, Brinje, Sabadska draga, Zaborski, Milanovo jezero; Takalice; Blaškovići, Belgrad, Grižane, Bribir, Novi, Grabrova i Mala draga, Jablanac. 200 Lapsana L. L communis I. Samobor, Rakovica, Selee, Orlovac; Nikolino brdo, Petrova gora; Ribnik, Lipnik brdo, Crkveno selo, Jarčepolje, Dubovac i kod starog grada, Zagrad, Vinica, Slušnica, Debela Glava, Mrzlopolje; Čabar, Prosika, Mošunje, Modruše, Plaški kod Vrnjike potoka, Jesenice, Zaborski, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj. Aposeris Neck, A. foetida (L.) Less. = Hyoseris foetida L. Samobor oko piramide, Stražnik, Plješivica; Nikolino brdo; Ozalj, Kozjača, Vinica, Slunj; Sovinica, Klek, V. Bukovnik, Prosika, Mošunje, Modruše, Jezerane, Stajnica, Jesenice, Kozjak jezero; Lubenovačka vrata, Kozjak, Nad Klancem, Alančić, Visibaba kod Alana. Rhagadiolus Scop. Rh. edulis Girtn. Trsat, Vežica, Martinščica, Sv. Jakov Šiljevica, Grižane, Kričina, Bribir, Novi, Malo polje, Sv. Mihovil, Lišanj, Sv. Juraj, Lukovo ot., Živi Bunari, Stinica, Jablanačka draga, Jablanac, Tomljenović žalo. Hypochoeris L. H. radicata LL. Samobor, Otruševae, Plješivica, Drežnik, Selce, Orlovac; Topusko, Nikolino brdo; Ribnik, Lipnik brdo, Prilišće, Stative, Kalvarija, Luščić, Kozjača, Vinica, Kamensko, Turan, Vukmanić, Ogulin, Jasikovac; Kom. Moravice, Plešce, Čabar, Banska vrata, Mošunje, Zaborski, Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj ; Bačić kuk, Badanj kod Oštarije, Oštarija; Jabla- načka draga. H. maculata L. Lovnik, Slanidol, Otruševac, Plješivica; Ladišić draga, Prilišće, Netretić, Ljubovo; Klek, Kupički vrh, Velo Tići, Krasnica, Breze, Banska vrata, Prnji, Mošunje; Anići kod Krasna. H. illyrica Maly. Velinac, Bunavačko polje. Urospermum Scop. U. pieroides (L.) Desf. = Arnopogon picroides Willd. Lukovo ot., Balenska i Jablanačka draga, Jablanac, Zavratnica, Krajkova i Tatinja draga, Karlobag!: plantaža, Dražica, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Šugarica i V. Pržunac draga. Leontodon L. L. autumnalis L. Samobor, Gornji Kraj, Banija, Selce, Gradec, Orlovac; Vrginmost; Ribnik, Završje, Dubovac, Luščić, Jama, Rakovac, Mala Veije Turan, Vence, Slanjika brda, Vojnić, Budački, Blagaj, Slunj, Broćanac, Ogulin, Otočac, Janjče, Medak; Tiškovac, Gašparci, Kuželj, vrh Bukevja, Drežnica, Jezerane, Brinje, Žutalokva, Zaborski, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovac; Alan. A 201 L. danubialis Jacq. = li hastilis L. Rudarska draga, Oštre 1. Morton, Samobor, Anindol, Podolje, Ludvić, Plješivica, Hrnetić, Selce, Gradec, Orlovac, Banija; Hrastovica, Glina, Topusko; Ribnik, Lipnik brdo, Dubovac, Zdihovae, Jama, Debela Glava, Mala Švarča, Vinica, Turan, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Blagaj, Rakovica, Mrzlopolje, Josipdol, Munjava, Janjče, Raduč, Jasikovac, Klek, Gašparci, Prosika, Mošunje, Modruše, Jezerane, Žutalokva, Sabadska draga, Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj; DLubenovačka vrata, Kozjak, Alančić, Bili kuk, Goljak, Budakovo brdo, Bačić kuk, Takalice, Oštra, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavačko polje, Sijaset; Pod Badanj, Blaško- vići, Malo polje, Muroskva draga. L. hispidus L. Sv. Gera; Luščić, Ogulin; Žagari, Zebar, Velo Tići, Krasnica, Breze, Mošunje; Vratnik, Mrkvište, Šatorina, Rusovo, Visibaba i Badanj kod Oštarije, Oštarija, Takalice, Visočica, Višerujna, Sv. Brdo; Grižane, Sv. Kuzam kod Novog, Ledenice, Mala draga. L. crispus Vill. = L. saxatilis Reh. = Apargia tergestina Hoppe. Vraži vrtec, Krasnica; Trbušnjak, Meralovica kod Krasna, Kosa Kraj, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Metla, Velika Bašača, Mamutovac, Sv. Brdo, Mali Halan; Kantrida, Orehovica, Kraljevica, školj Sv. Marka, Sv. Jakov Šiljevica, Sv. Jelena, Crikvenica, Pod Badanj, Drivenik, Tribalj, Grižane, Kričina, Selce, Brdo, Novi, Kalvarija, Velo Duplje. Povilje, Mala draga, Žrnovnica kod Novog, Senjska draga, Spasovac, Rača draga, Dumboko, Lukovo ot., Lokva, Zagon, V. draga ot.; Živi Bunari, Balinska, Balenska i Stinica draga, Jablanac, u Amančićevu gaju, Klačenica, Zavratnica, Jablanačka, Krajkova i Vranjak draga, Dušikrava, Cesarica, Tatinja draga, Karlobag, Dražica, Tamnička draga. L. incanus (L.) Sehrk. = Hieracium incanum LL. Stražnik, Vrhovčak, Domaslovac; Klek, Hreljin kod Ogulina, Parg, Kozjak i Prošćansko jezaro, Ljeskovac-Priboj; Mrkvište, Badanj povrh Medka, Malovan, Spikanovac- Solila. L. Rossianus Deg. et Lengy. Ovu sam bilinu ubrao najprije 31. srpnja 1896. na pećinama s južne strane Crnopca, a 23. srpnja 1911. na gredama Bata u sklopu Crnopca na sjevernoj strani. Dr. Lengyel našao ju je također na istočnoj strani Višerujne. Dijagnozu vidi: M. bot. lop. 1910. p. 91—93. Picris L. P. laciniata Sehrk. = P. hispidissima Bartl. Zebar, Velo Tići, Krasnica; Šmrika, Sv. Jelena, Pod Badanj, Antovo, Blaškovići, Belgrad, Grižane, Pod Peći, Dumboko, Sv. Lucija, Novi, Lišanj, Muroskva draga, Sv. Mihovil, Velo Duplje: mnogo na jednoj pećinastoj izbočini, Ledenice, Povilje, Vranjak kod Sv. Jurja, Stinica, Krajkova i Vranjak draga, Zavrat- nica, Klačenica, var. reichardioides Degen et Lengyel. Senj prema Spasovcu 6. listopada 1891. P. hieracioides L. Samobor; Topusko; Stative, Crkveno selo, Novigrad, Dubovac, Luščić, Rakovac, Vukmanić, Tušilović, Krnjak, Veljun, Blagaj, 202 Slunj, Slušnica, Rakovica, Drežnik; Mrzlopolje, Gen. stol, Dubrave, Zdenac, Košare, Josipdol, Janjče, Medak; Kuželj, Prosika, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Sabadska draga, Plaški, Zaborski, Ljeskovac-Priboj ; vrh Brizica. var. paleacea Vest. = P. umbellata N. ab Esenb. Vrhovčak, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Novaki, Ribnik, Kalvarija, Luščić, Mostanje; Lišanj. P. spinulosa Bert. Kantrida, Bakar, Novi, G. Starigrad, Stinica draga, Klačenica, Tragopogon L. Tr. porrifolius IL. V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Lukovo ot., Balinska draga, G. Klada, Jablanac i u plantaži, Klačenica, Karlobag: plantaža. Tr. dubius Seop. = Tr. major Jacq. Selište kod Drežnika; Trsat, Mar- tinščica, Kraljevica, Šmrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Selce, Dumboko, Malo _ polje, Novi, Lopar, Muroskva draga, Spasovac, Sv. Juraj, Lukovo ot., Lokva, Rogić, Jablanačka draga, Karlobag: plantaža. | Tr. orientalis L. Slapnica, Samobor, Hrnetić, Selce, Gradec; Glina, Topusko, Vranovina: Dubovac, Gažansko polje, Rakovac, Mostanje, Mala Švarča ) , I LJ , J , Vukmanić, Budački; Vrbovsko, Zalesina, Dragomalj, Mladje Čabar, Tihovo , , ) o LJ 2 gornje, Velo Tići, Mošunje, Radošević, Bršljanovica, Mala Lisina, Prošćansko jezero; Kuterevo, Meralovica, Vižbina; Antovo, Kamenjak, Blaškovići, Grižane, Bribir. Scorzonera L. S. villosa Seop. = Galasia villosa Cass. Selište kod Drežnika, Ljubovo; Velo Tići, Krasnica, Breze, Mošunje; Vratnik, Velinac, Badanj kod Oštarije, Sv. Rok; Kantrida, Kraljevica. školj Sv. Marka, Šmrika, Sv. Jakov Šilje- vica, Smokovo, Sv. Jelena, Drivenik, Brdo, Dumboko, Novi, Sušanj, Sv. Mihovil, Muroskva i Mala draga, Ledenice, Nehaj, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, Žrnovnica, Lokva, Zagon, Starigrad, Jablanac, Tatinja draga, Karlobag: plantaža. i S. austriaca Willd. Školj Sv. Marka, Senjska draga, između Senja i Spasovca. S. rosea W. K. Vižbina, Jezera, Zurkovae, Mali Rajinae, Nad Klancem, Smrčevci, Goljak, Šatorina, Visočica, Višerujna, Badanj, Kuk povrh Medka, Babin, Vaganski i Kitaibelov vrh, Šegestin, Malovan, Bunavačko polje, Bunavačka draga, Solila, kota 1658, Sv. Brdo. Chondrilla L. Ch. junceea L. Samobor, Vrhovčak; Nikolino brdo; Kalvarija kod Karlovca, Zvečaj, Gen. stol, Zdenac, Košare; Vratnik; Bakar, Novi, Lišanj, Nehaj. d Taraxacum Boehm. T. laevigatum (Willd.) DC. Reštovo kod Sošica; Kantrida, Trsat, Novi, Jablanačka draga, Klačenica. T. officinale Web. Samobor i oko piramide, Plješivica, Selce, Gradec, Orlovac, Hrnetić, Drežnik,. Banija; Hrastovica, Glina, Topusko, Vranovina; Ribnik, Levkušje, Kalvarija, Dubovac, Luščić, Kozjača, Rakovac, Švarča, Mostanje, Turan, Vukmanić, Slunj, Brlog; Zalesina, Breze, Mošunje, Jesenice, Zaborski, Ljeskovac-Priboj; Kosa Kraj; Martinščica, Kraljevica, Crikvenica, Drivenik, Blaškovići, Grižane, Kričina, Selce, Novi, Malo polje, Lišanj, Velo Duplje, Povilje, Mala draga, Senj, Rača draga, Lukovo ot., Lokva, V. draga ot., Živi Bunari. : T. paludosum (Scop.) Sehlecehter. Orlovac, Selce; Glina, Topusko ; Dubovac, Jama, Rakovac, Švarča, Mostanje; Martinščica, dolina Draga, Malo polje kod Novog, Živi Bunari. Mulgedium Cass. M. alpinum (LL) Less. = Sonehus alpinus L. Konačišta, Mali Rajinac, Lubenovačka vrata, Kozjak, Nad Klancem, Šatorina, Bunavačka draga, Sijaset, Bunavac, Solila. Sonchus L. S. laevis (L) Gars. = S. oleraceus L. Samobor: oko piramide, Hrnetić, Drežnik, Orlovac; Hrastovica, Topusko; Ribnik, Kalvarija, Dubovae, Rakovac, Turan, Vukmanić, Slunj, Slušnica, Ogulin, Perušić, Medak, Raduč; Sovinica, Kozjak jezero; Trsat, Crikvenica, Kamenjak, Novi, Lišanj, Lopar, Muroskva draga, školj Sv. Jurja, Lukovo ot. [gp] glaucescens Jord. Trsat, Crikvenica, Grižane, Selce, Dnmboko, školj Sv. Marina, Sv. Juraj, Lukovo ot., Panas, Jablanac, Klačenica, Vranjak i Svatska draga. : S. asper (L.) Gars. Samobor, Ribnik, Dubovac, Karlovac kod prevoza Korane; Kozjak jezero; Blaškovići, Grižane, Novi, Lukovo ot., Balinska draga, Panas, Cesarica, Karlobag, Tomljenović žalo. S. arvensis L. Selce, Gradec, Banija; Dubovac, Luščić, Rakovac, Švarča, Mostanje, Mala Švarča, Turan, Mrzlopolje. S. uliginosus M. B. Karlovac kod prevoza Korane; Oštarija. Lactuca L. L. perennis L. Ljubovo; Velo Tići, Zebar; Kiza kod Oštarije, Grižani. L. viminea(L.)Presl. Banija; Karlovac, Luščić; Visibaba kod Alana; Grižane, Novi, Lišanj, Lopar, školj Sv. Jurja, Balenska draga, Jablanac, L. Muralis (L) Fres. = Mycellis muralis Rehb. = Prenanthes muralis L. Samobor: i oko piramide, Sv. Gera, Japnenik, Plješivica; Niko- lino brdo, Petrova gora; Kamanje spilja, Lipnik brdo, Zagrad, Dubovac 204 = 0. i kod starog grada, Kozjača, Vukmanić, Krnjak, Slunj, Gavranić most, Debela Glava, Mrzlopolje, Vinica, Zdenac, Košare, Janjče, Jasikovac; Banska vrata, Prosika, Mošunje, Jasenak, Drežnica, Modruše, Jezerane, Šimunić selo, Milanovo i Kozjak jezero, Ljeskovac-Priboj; Kozjak planina kod Alana, Stirovača, Rusovo, Budakovo i Ljubičko brdo, Bačić kuk, Badanj i Jelarje kod Oštarije; Badanj povrh Medka, Vaganski vrh, Šegestin, Bunavačko polje, Sijaset, Sv. Brdo; Grižane, Vlaka kod Starigrada. .saligna L. Samobor, Anindol; Karlovac, Rakovac, Mrzlopolje, Turan. . sativa L. Osim na Velebitu sadi se posvuda po vrtovima. .scariola L. Samobor, Anindol: oko piramide, Banija; Karlovac, Mala Švarča, Turan, Slunjska brda, Veljun, Otočac; Kozjak jezero; Pod Badanj, Novi, Lišanj, Nehaj, Jablanac, Klačenica, Vranjak draga. Reichardia Roth. . picroides (L) Roth. = Pieridium vulgare Desf. Kantrida, Martin- oščica, Bakar, školj Sv. Marka, Crikvenica, Selce, Dumboko, Novi, Lišanj, Lopar, Grabrova i Mala draga, Povilje, Klenovica, Cupina, Sv. Jelena, Senj, Spasovac, V. Grabovača draga, Sv. Juraj, školj Sv. Jurja, Lukovo ot., Balinska i Jablanačka draga, Starigrad, Stinica, Panas, Jablanac, Klačenica: mnogo, Zavratnica, Cesarica, Bačić, Ribarica, Bajna i Tatinja draga, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Šugarica, Barići. Crepis L. Kitaibelii Froel. Badanj planina, Babino jezero, Babin, Vaganski i .Kitaibelov vrh, kota 1657, Segestin, Solila, kota 1658. forma ramosa Deg. Šegestin. . Jacquini Tausch. Vaganski vrh, Sv. Brdo. . chondrilloides Jacq. Velo Tići, vrh Brizica; Vratnik, Mamutovae; Šmrika, Sv. Jakov Šiljevica, Senjska draga. .bulbosa (L) Cass. Balenska i Jablanačka draga, Stinica, Jablanac. . alpestris (Jacq.) Tauseh. Lubenovačka vrata, Legčeva i Sušnjica draga, Kozjak, Nad Klaneem, Mrkvište, Rusovo, Alaginac, Ljubičko brdo, Metla, Panas na Metli. , forma ramosa. Lubenovačka vrata, Smrčevci, Rusovo, Panog na Metli. . Blavii Aseh. = C.rigida aut. croat. non W._K. Ljubovo. . montana (L) Tauseh. Jezera povrh Krasna, Mali Rajinae. . paludosa (L) Mneh. Samobor, Anindol; Opatovina; Svetice, Jelsa, Luščić, Debela Glava; Sovinića; Oštarija, Vaganski vrh, Šegestin, Sijaset. ! rhoeadifolia M. B. Reštovo kod Sošica; Mala Švarča, Slunjska brda, Slunj, Mrzlopolje; Modruše. 205 C. foetida L. Oltari povrh Sv. Jurja, Mamutovac; Novi, Lopar, Sv. Mihovil, Vranjak kod Sv. Jurja, Rača draga, Lokva, Seline, Zagon, Vranjak draga, Bačvica, Karlobag, Vidovac. C. setosa Hall. f. = C. hispida W. K. = Barkhausia setosa DC. Plješivica, Rječica, Banija; Topusko; Kamanje spilja, Ozalj, Ribnik, Kunić, Rosopajnik, Planina, Jakovci, Prilišće, Netretić, Završje, Brajakovo i Crkveno selo, Stative, Jarčepolje, Dubovac, Vukmanić, Slušnica, Rakovica, Mrzlopolje, Zdenac, Košare, Ogulin, Brlog, Janjče, Kula; Vrbovsko, Vujnović brdo, Tihovo gornje, Gašparci, Plešce, Mandli, vrh Bukevja, Krasnica, Prosika, Mošunje, Modruše, Razvala, Jezerane, Brinje, Jesenice, Kozjak jezero; Pod Badanj, Ledenice. C. taraxacifolia Thuill. Podolje kod Samobora, Tomašnica, Stative, Karlovac. C. neglecta L. Kosa Kraj; Kraljevica, Smrika, Sv. Jelena, Crikvenica, Selee, Sv. Lucija, Lišanj, Novi, Klenovica, Sv. Ilija, Sv. Juraj, Rača draga, Žrnov- nica, Dumboko, Lokva, Lukovo ot., V. Ivanča i Jablanačka draga, Stinica, Jablanac, Klačenica, Bačvica, Cesarica, Ribarica, Bačić, Bojna i Tatinja draga, Karlobag, Drvišica, Lukovo Šugarje f. zgr., Tomljenović žalo, Šugarica, Velika draga, Barići, Tamnička draga. Trstenica. C. biennis L. Samobor, Rakovica, Banija, Drežnik, Selce, Gradec, Orlovac; Glina, Topusko; Završje, Ladešić draga, Kamanje spilja, Dubovac, Gažansko polje, Rakovac, Švarča, Mostanje, Mekušje, Mala Svarča, Vukmanić, Vojnić, Krnjak, Veljun, Pavlovac, Slunj, Slušnica, Rakovac, Zdenac, Munjava, Josip- dol, Brlog, Perušić, Gospić, Raduć; Musulinski potok, Jasenak, Vugleš, Velo Tići, Breze. Prosika, Mošunje, Modruše, Razvala, Brinje, Zaborski, Milanovo i Kozjak jezero; Bribir, Velo i Malo polje, Sv. Mihovil. g) dentata Koch. Ribnik, Dubovac, Čabar. C. teetorum L. Samobor; Hrastovica; Novi, Lišanj, Sv. Mihovil. C. virens L. Samobor; Glina, Petrova gora; Ribnik, Dubovac, Kalvarija, Rakovac, Mostanje, Turan, Vukmanić, Vojnić, Krnjak, Slunj, Mrzlopolje; Jasenak, vrh Bukevja, Malo Tići; Trsat, Kraljevica, Sv. Jakov Šiljevica, Pod Badanj, Drivenik, Tribalj, Kamenjak, Malo polje, Velo Duplje, Novi, Lišanj, Grabrova draga, Žrnovnica kod Novog, Klenovica, Spasovac, Sv. Juraj, V. draga ot., G. Klada, G. Starigrad, Živi Bunari, Balinska i Jablanačka draga, Jablanac, Baričević, Dušikrava, Vranjak i Svatska draga, Karlobag, Lukovo Šugarje f. zgr. Prenanthes L. P. purpurea L. Samobor oko piramide, Sv. Gera, Plješivica; Petrova gora; Kalvarija-Borel, Debela Glava, Vinica, Jasikovac; Žagari, vrh Bukevja, Velo i Malo Tići, Breze, Banska vrata, Prosika, Mošunje, Drežnica, Modruše, Bršljanovica, Mala Lisina, Kozjak i Prošćansko jezero, Lijeskovac-Priboj; Vratnik, Konačišta, Mali Rajinac, Lubenovačka vrata, Legčeva draga, Smrčevci, Goljak, Mrkvište, Šatorina, Ljubičko brdo, Panas na Metli, Jelarje, Visočica, Badanj, Višerujna, Vaganski vrh, Šegestin, Malovan, Bunavac, Bunavačka draga, Sv. Brdo. 206 Hieracium L. H. Hoppeanum Sehult. ssp. leucocephalum Vukot. Jasikovac, Kozjak i Prošćansko jezero, Ljeskovac-Priboj; Lisac kod Glogova u Plješi- vičkom gorju; Oltari, Kosa Kraj, Sv. Brdo. b) polyadenium N. P. Skrobotnik, vrh Bukevja, Visibaba kod Alana, Smrčevci, Goljak, Mrkvište, Budakovo brdo, Rusovo, Velinac, Badanj kod Oštarije, V. Bašača, Metla, Oštarija. forma subpilosum N. P. Alan povrh Jablanca. H. Pilosella L. ssp. amauron N. P. Ogulin, Pečnik. ssp. angustius N. P. Ogulin, Zaborski. a) genuinum N. P. 8. epilosum N. P. Završje, Luščić, Jama; Ljeskovac Priboj; Vaganski i Kitaibelov vrh. forma plurifloceosum N. P. Paka, Kunić, Lipnik, Završje, Prilišće. ssp. minuticeps N. P. Luščić, Gen. stol. ssp. parviflorum N. P. Reštovo; Nikolino brdo, Petrova gora; Lipnik, Kunić, Prilišće, Luščić, Jama, Kozjača, Gen. stol, Slunj, Vrbovsko, Vujnović brdo, Delnice, Lokve, Plešce; Kozjak jezero. ssp. rosulatum N. P. Tomašnica. , ssp. stenodes N. P. Senjska draga. ssp. subeaulescens N. P. a) genuinum 1. normale N. P. Vrhi kod Čabra. b) eoloratum forma polyađenium &) maioriceps N. P. Modruše na Kapeli, Alan. 8) minorieeps N. P. Mladje, Krasno; Senj prema Spasoveu. g. acutissimum N. P. 2. caniceps N. P. Vratnik, Alančić, Smrčevci, Rusovo. ssp. subvirescens N. P. Dolina Jama kod Karlovca, ssp. vulgare Tauseh. Luščić, Švarča; Šimunić selo, Kozjak jezero. a) genuinum forma subpilosum N. P. Luščić, Švarča. forma setosum N. P. Prilišće. forma pilosum N. P. Stražnik; Ozalj, Kalvarija, Luščić, Jama, Kozjaća. b) subvulgare Tseh. forma striatum N. P. Luščić, Jama. forma extriatum N. P. Svetice, Netretić, Jama, Lešće kod Gen. stola. H. hypeuryum N. P. Mrkvište kod Alana povrh Jablanca. H. auricula Lam. et DC. ssp. acutisquamum N. P. Lipnik brdo; Tršće. ssp. amaureilema N. P. Jama dolina. ssp. auricula Lam. et DC. a) genuinum 1. epilosum N. P. Ozalj, Luščić, Jama. forma subpitosum N. P. Kunić, Lušćić, Jama. 207 forma obseuriceps N.P. Lipnik, Paka, Zdihovac, Švarča; V. Bukovnik, Vršiće. forma stipitatum N. P. Luščić, Prilišće. forma microcephalum N. P. Lipnik, Paka, Luščić, Lešće, Gen. stol. forma pilosiceps N. P. Iza Luščića. forma subglandulosum N. P. Paka, kotar Karlovac. ssp. magnauricula N. P. Ozalj, Svetice, Luščić; Jelenja draga, Plešce, Vrhi. ssp. melaneilema N. P. Vukmanić, Parg. forma epilosum N. P. Vukmanić, Ogulin, Vučinić selo, Parg. forma subpilosum N. P. Vukmanić, Ogulin, Pečnik. forma brevifolium N. P. Petrova gora; Tomašnica. . auriculiforme Fr. ssp. megalophyllum N. P. Ozalj. . Sehultesii F. Sehltz. ssp. leptolepium N. P. Sokolović brdo kod Samobora. ž ssp. pseudauriculiforme Zahn. forma striatum N. P. Ogulin. o . eymosum L. ssp. laxiflorum (Vukot.) N. P. Visočica, Malovan. . canum N, P. ssp. canum N. P. b) hirticanum 1. epilosum N. P. Luščić, Kozjača. ssp. pseudarenicola N. P. 2. arenicola N. P. Dubovac, Kozjača. . florentinum All. ssp. astolonum Vukot. Crnilug. ssp. cylindriceps N. P. Čabar, Parg, Kavaliri; Trsat, ssp. obseurum Rehb. fil. Novigrad; Vrbovsko, Delnice, Vrhi. ssp. subflorentinum N. P. Lokve. ssp. Miehelii Taneh. Vučinić selo. ssp. thaumasium N. P. Jama, Kozjača. . Bauhini Sehult. ssp. adenocymum N. P. Kupički vrh, Kozjak jezero ; Vižbina, Sušanj, Oštarija. forma pilosiceps Rohl. et Zahn. Kozji vrh; Anići, Stirovača, Lijubičko brdo, Pilipov kuk, V. Bašača. ssp. Bauhini Besser. Kozji vrh. ssp. Besserianum Spr. Vugleš, Vršiće. ssp. effusum N. P. Topusko; Kunić, Jasikovac; Takalice. ssp. fastigiatum Tseh. Slanidol, Reštovo; Vukmanić, Selište; Anići, Smrčevci, Bačić kuk. ssp. filiferum Tsch. Stražnik, Sv. Gera; Tešnjak; Prilišće. Kunić, Luščić, Pavlovac, Jasikovac; Tršće; Svica, Kuterevo. si. ssp. hispidissimum Rehm. 1. pilosicaule N. P. Kozjak i Prošćansko jezero. vek ssp. magyaricum i P. Prošćansko jezero; Kuterevo, Kozjak pijuna Oštarija. ssp. marginale N, P. Kiza, Velinac. ssp. megalomastix N. P. Novi. ssp. nigrisetum N. P. Stražnik; Meralovica. ssp. substoloniferum N. P. Vraži vrtee; Vratnik, Velinac, Jelarje, Metla, Sv. Brdo. - ssp. thaumasioides N. P. Kunić, Prilišće, Netretić, Kalvarija, Luščić, Vukmanić; Vraži vrtee, ssp. thaumasium N. P. Mali Erjavac, Kunić, Maradin. Kozjača; Modruše ; Visibaba kod Oštarije. ssp. transgressum N.P. Lovnik, Samobor, Stražnik; Petrovagora ; Slunj. braechiatum Bert. ssp. radicans N. P. Svetice, Kunić. Mali Erjavac, Luščić. ssp. abbreviatum N. P. Maradin kod Karlovca. ssp. bracchiatiforme N. P. Opatovina; Prilišće, paevnje Stative. Jama, Vukmanić, Vratnik, ssp. Kizae Rossi et Zahn. Dijagnosu vidi M. bot. lap. 1909. p. 285. Kiza. ssp. vittatopetalum Vukot. Vrbovsko. ssp. pseudobraccehiatum N. P. Maradin, Dubovac. l. exstriatum N, P. Kalvarija kod Karlovea. forma epilosum N. P. Dubovac. ssp. dieranocaule (Vukot.) N. P. Tomašnica. ssp. bracehiatum b.) subbracehiatum N. P. Jama dolina. . leptophyton N. P. ssp. leptosoma N. P. Alaginae. . Heuffelii Janka ssp. austrocroaticum Rossi et Zahn. Buljina. Dijagnozu vidi M. bot. lap. 1909 p. 278. . umbelliferum N. P. ssp. bauhinifolium N. P. Gen. stol. ssp. umbelliferum N. P. U šumi Kozjači. ssp. setulosum (Vukot.) N. P. Kalvarija kod Karlovca. . bupleuroides Gmel. ssp. calanthodiiforme Deg. et Zahn. Milanovo 4 jezero; Ljubičko brdo. . glaucum All. ssp. isaricum N. P. a.) genuinum 1, normale N. P. Bukovnik kod Ogulina, Delnice, Gustilaz. Gašparci, Kuželj, Skrobotnik, Zamost, izvor Čabranke, Tropeti, Parg, Milanov vrh; Sijaset, Malovan. 4 209 ssp. tenerum N. P. a) verum N. P. Stirovačka poljana, Bunavačka draga, Sv. Brdo. b.) stylosum Zahn. Bunavačka draga, Sv. Brdo. ssp. amaurodes N. P. Sv. Brdo. H. stupposum Rehb. fil. ssp. nivisquamum Deg. et Zahn. lijubičko brdo. H. villosum L. ssp. villosissimum N. P. Kitaibelov vrh. forma stenobasis N. P. Alaginac, Kitaibelov vrh. forma calvescens N. P. Ljubičko brdo. ssp. villosum N. P. forma calveseens a) normale N. P. Mali Rajinac, Ljubičko brdo. Vaganski vrh, Malovan, b.) angustius N. P. Ljubičko brdo, Malovan. forma stenobasis N. P. Badanj povrh Medka. Sv. Brdo. forma involucratum Rochel. Klek; Lubenovačka vrata. Satorina, Badanj planina, Babin i Kitaibelov vrh, kota 1746. forma amplexissimum N, P. Visočica. forma steneilema N. P. Vaganski vrh, Bunavac. H. villosiceps N. P. ssp. villosiceps N.P. 1. normale N. P. Klek; Kiza, Alaginac, Babin i Vaganski vrh. Šegestin, Kitaibelov vrh. kota 1746 i Sv. Brdo. forma calveseens N. P. Kozjak planina, Visočica, Badanj. Babin vrh. forma calvulum N. P. Visočica. forma tubulosum Zahn. Mali Rajinac, Visočica, Višerujna. Stirovačka poljana, Babino jezero. Kitaibelov vrh. forma strigosum Zahn. Alančić. var. eriophylloides Zahnu. Badanj povrh Medka, ssp. villosifolium N. P. Smrčevci. Kitaibelov vrh. Spikanovac-Solila. forma tubulosum Deg. et Zahn. Stirovačka poljana. Babino jezero. Segestin. Malovan. ssp. sericotriehum N. P. Babin vrh. b.) decurrens N. P. Visočica. H. scorzonerifolium Vill. ssp. flexuosum W. K. Kozjak planina, Plješivica 1449, Velinac, Kiza, Alaginac, Lijubičko brdo. Badanj više Medka, Babino jezero, Vaganski vrh, Malovan. forma calvescens Deg. et Zahn. Vaganski vrh. ssp. polybracteatum N. P. Pilipov kuk kod Oštarije. H. glabratum Hoppe ssp. glabratum (Hoppe) N. P. Kitaibelov vrh. ssp. glabratiforme Murr. Badanj povrh Medka. Malovan. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 13. 14 210 H. dentatum Hoppe ssp.subruncinatiforme Rossi et Zahn. Alaginac. Dijagnozu vidi M. bot. lap. 1909 p. 294—295. H. gymnocephalum Griseb. ssp. anastrum Deg. et Zahn. Šegestin, Malovan. H. Waldsteinii Tauseh. ssp. Lanifolium N. P. Takalice, Malovan Sv. Brdo, ssp. biokovočnse Zahn, Ljubičko brdo, Badanj više Medka. H. silvaticum L. ssp. bifidiforme Zahn. forma obscuriceps Zahn. Metla kod Oštarije. ssp. exotericum Jord. Jasikovac, Visočica. ssp. gentile Jord. Kalvarija kod Karlovca; Lokve, Vrhi, Kozjak jezero ; Jelovac kod Krasna, Ponor, Pilipov kuk. Oštarija. forma silvivagum Jord. Kom. Moravice, Zamost; Lopača u dolini Rječine. “ : ssp. oblongum Jord. Sv. Gera; Gerovo; Bunavačko polje. ssp. pleiophyllogenes Zahn. Lovnik, Vlahove drage, Nikolino brdo, Petrova gora; Tomašnica, Sarovsko selo, Maradin, Kalvarija, Kozjača, Slunj ; Kom. Moravice Delnice, V. Bolovi Mladje, Gerovo, Vrhi. Kozji vrh, izvor Čabranke; Vratnik, Stirovačka poljana. forma serratifolium Vukot. Stirovačka poljana. ssp. silvularum Jord. Japnenik; Jelenja draga, Dragomalj, Kupički 1 Kozji vrh; Kozjak planina, Metla, forma macrodon Sudre. Jelenja draga, Žagari. ssp. semisilvaticum Zahn. Vrbovsko; Ljubičko brdo. Metla, Oštarija, Badanj povrh Medka, Špikanovac-Solila, forma ovalifolioides Zahn. Metla kod Oštarije. ssp. medianum Griseb. Jasikovac. ssp. serratifrons Almq. Dubovac-Kalvarija. H. vulgatum Fr, ssp. argillaceum Jord. Djedovac i Blata kod Sošied. ssp. aurulentiforme Deg. et Zahn. Žagari. Vaganski vrh, Bunavac. ssp. festinum Jord. Gašparci, vrh Bukevja. ssp. Jaecardi Zahn var. deductum Sudre. Vrhi kod Čabra. H. fluminense Kern. Rijeka uz lujzinsku cestu povrh Žaklja. H. bifidum Kit. ssp. auroluteum Deg. et Zahn. Mladje kod Gerova; Babin i Kitaibelov vrh. ssp. caesiiflorum Almq. Pečnik, Klek, izvor Čabranke, Milanovo jezero ; Visibaba kod Alana, Babin i Kitaibelov vrh, Špikanovac-Solila, forma alpigenum Zahn. Alaginac, Metla, Stirovačka poljana, Babin i Kitaibelov vrh. 211 ssp. bifidum Kit. Stražnik; Petrovagora; Kozjak planina, Bačić kuk, Alaginac, Ponor, Oštarija. forma multifloeceosum Zahn. Velinac. forma alpestre Zahn. Kozjak, Pavelić kuk. ssp. cardiobasis Zahn. Prezid, Milanovo jezero; Lubenovačka vrata, Metla, Panas na Metli, Babino jezero, Bunavačka draga, Sijaset, Bunavae, Malovan, Spikanovae, Solila, Mali Halan. forma alpestre Zahn. Babino jezero. forma maioriceps Zahn. Metla. sSp. incisifolium Zahn. Sijaset, Bunavačka draga, Špikanovae-Solila. forma subtrachselianum Zahn. Bunavačka draga. var. humiliforme Zahn. Kozjak. ssp. sivoyense Zahn. Klek. ssp. pseudopraeceox Zahn. Parg; Mali Rajinac, Visibaba kod Oštarije, Babin i Vaganski vrh, kota 1760 i 1735, Šegestin. H. Neilreichii A. Kern. ssp. višočicense: Deg. et. Zahn. Kozjak, Ljubičko brdo, Visočica, Badanj. H. incisum Hoppe ssp. tephroehlorum Zahn. Alaginac, Vaganski i Kitaibelov vrh, kota 1760. H. pallescens W. K. ssp. palleseens W. K. Badanj povrh Medka. var. bichlorum Zahn. Vaganski vrh. ssp. Trachselianum Christen. Visibaba kod Alana, Vaganski vrh, Bunavačka draga, Šegestin. H. psammogenes Zahn ssp. psammogenes Zahn forma genuina Zahn. Alaginac, Ljubičko brdo. ssp. monobracehion Deg. et Zahn. Ljubičko brdo, Pilipov kuk, Vaganski i Kitaibelov vrh, Badanj, Šegestin. : H. caesium Fries. ssp. delnicense Rossi et Zahn. Dragomalj. — Dijagnozu vidi M. bot. lap. 1909 p. 296. H. transsilvanicum Heuff. ssp. transsilvanieum Heuff. var. lepto- cephalum Sehloss. et Vukot. Sokolović brdo i Palačnik kod Samobora. H. praecurrens Vukot. ssp. odorans Borb. Vukmanić, Severin. var. subsilvularum Zahn. Kozjača. ssp. subserratifolium Zahn. Lovnik, Sokolović brdo, Stražnik ; Tešnjak, Nikolino brdo; Borel; Jelenja draga, Delnice, Skrobotnik, Plešce, Žagari, Vrhi, Prezid. ssp. praecurrens Vukot. Ozalj, Mali Erjavec, Svetice, Dubovae- Kalvarija, Luščić, Kozjača; Gustilaz, Zagari, Kozji vrh. H. trebevićianum K. Maly ssp. subpleiophyllum Zahn. Gerovo, Kozjak jezero, Bačić kuk. * SRE TR UDO RTA 212 H. Seheppigianum Freyn. ssp. stirovacense Deg. et Zahn. Badanj povrh Medka. H. humile Jacq. ssp. sarajevočnse G. Beck. Alaginac. m amplexicaule L. ssp. petraeum Hoppe. Babino jezero. ssp. Berardianum A.-T. Babino jezero. H. arpadianum Zahn. Sv. Brdo. H. umbellatum L. ssp. brevifolioides Zahn. Maradin, Kalvarija, Luščić, Kozjača, Kamensko, Turan, Slunjska brda, Krnjak. ssp. umbellatum L. Luščić, Kozjača, Vinica. a) genuinum Griseb. 1. normale Zahn. Ribnik, Stative, Borel, Kozjača; vrh Bukevja. 2. salicifolium N. P. Borel. 3. latifolium Zahn. Nikolino brdo; Ribnik, Luščić, Kozjača, Ogulin; Žagari, vrh Bukevja. forma latifolium-brevifolioides Zahn. Ribnik, ssp. subvirgatum Zahn. Vrginmost; Stative, Dubovac, Zdihovac. H. sabaudum L. ssp. quercetorum Jord. Borel, Kozjača. ssp. vagum Jord. Borel, Ogulin, Slunj. Skrobotnik, Žagari, vrh Bukevja. H. racemosum W. K. ssp. barbatum Tauseh. Kuk kod Medka. | ssp. racemosum W. K. Skrobotnik, vrh Bukevja; Vratnik, Oštarija, Sv. Rok. forma abruptifolium Vukot. Oštarija. H. latifolium Spr. ssp. brevifolium Tauseh. Stative; Bakar, Novi, Grižane. ssp. latifolium Spr. Stative, Skrobotnik, Grižane. H. retyezatense Deg. et Zahn. ssp. sparusulum Deg. et Zahn. Visočica. > Abies Abutilon Acanthus Acer Achillea Acinos Aconitum Acorus Actaea Adenostyles Adonis Adoxa Aegopodiun Aegilaps Aesculus Aethionema Aethusa Agrimonia Agropyron Agrostemma Agrostis Ailanthus Aira Ajuga Alchemilla Alectorolophus Alisma Alliaria Allium Alnus Alopecurus Alsine Althaea Aliyssum Amaranthus Amelanchier Anacamptis Anagallis Anchusa Andropogon Androsace Aremone Anethum Angelica Antennaria Anthemis Anthericum Anthoxantum Anthriscus Anthyllis Antirrhinum Apargia Kazalo rodova. Strana 14 118 169 114 188 196 64 34 64 182 68 179 131 30 116 ra! 131 87 30 4 19 109 19 147 87 167 16 72 37 47 18 60 118 18 D3 83 43 137 144 16 137 66 134 132 184 188 | 17 127 98 162 201 Apera Apiunm Aposeris Aquilegia Arabis Arceuthobium Aretiui Arctostaphylos Aremonia Arenarin Argyrolobium Aristolochia Armoracia Arnica Arnopogon Aronia Arrhenatherum Artemisia Arthrolobium Arum Aruncus Asarum Asclepias Asparagus Asperugo Asperula Asphodeline Asphodelus Aspidium Asplenium Aster Asterocephalus Astragalus Astrantia Athamanta Athyrium Atragene Atriplex Atropa Aubretia Avena Avenastrum Baldingera Ballota PBarbarea Barkhausia Bellidiastrum Bellis Berberis Berteroa Beta Strana 19 130 200 64 17 Betonica Betula Biasolettia Bidens Bifora Biscutella Blackstonia Blechinum Blysmus Borrago Brachypodium Brassica Briza Bromus Brunella Bryonia Bunias Bunium Buphthalmum Bupleurum Butomus Buxus Cakile Calamogrostis Calamintha Calendula Callitriche Calluna Caltha Calystegia Campanula Camphorosma Cannabis Capsella Capsicum Cardamine Cardaminum Carduus Carex Carlina Carpinus Carthamus Carum / Castalia Castanea Catapodium Caucalis Celsia Celtis Centaurea Centaurium Cephalanthera 149 178 130 187 129 113 155 193 113 135 63 142 178 53 49 76 160 75 T4 195 32 194 46 199 130 62 48 28 128 160 49 197 139 44 214 Cephalaria Cerastium Ceratophyllum Cerinthe Cervaria Ceterach Chaenorrhinum Chaeroplhyllum Chamaebuxus Chamaenerion Chelidonium Chenopodium Chlora Chlorocyperus Chondrilla Chrysanthemum Chrysopogon Chrysosplenium Cichorium Cicuta Cineraria Circaea Cirsium Citrullus Cladium Clematis Clinopodium Cnidium Cechlearia Coeloglossum Colchicum Colutea Conium Conringia Convallaria Convolvulus Conyza Corrallorrhiza Coriandrum Cornus Coronilla Coronopus Corydalis Corylus Cotinus Cotoneaster Crataegus Crepis Crithmum Crocus Crucianella Crypsis Cucubalus Cucumis Cucurbita Strana 176 | Cuscuta o) 63 146 132 Cyelamen Cydonia Cymbalaria Cynanchum Cynodon Cynoglossum Cynosurus Cyperus Cypripedium Cystopteris Cytisus Dactylis Danthonia Daphne Datura Daucus Delphinium Dentaria Deschampsia Dianthus Dichostylis Dictamnus Digitalis Digitaria Diplachne Diplopappus Diplotaxis Dipsacus Doronicum Dorycnium Draba Drosera Dryas Dry pis Ecballium Echinoclhloa Echinops Fchinospermum Echium Edraianthus Eleagnus Elymus Epilobium Epimedium Epipactis Equisetum Eragrostis Erechthites Erica Erigeron Eriophorum Erodium Eruca 123 160 134 109 165 21 183 176 192 178 194 143 146 181 124 31 125 69 4 12 21 192 135 183 31 107 12 Ervum Eryngium Erysimum Erythraea Erythronium Eupatorium Euphorbia Euphrasia Evony mus Fagus Ferula Ferulago Festuca Ficus Filago Filipendula Fimbristylis Foeniculum Fragaria Frangula Fraxinus Freyera Fritillaria Fumana Fumaria Gagea Galanthus Galasia Galega Galeobdolon Galeopsis Galinsoga Galium Genista Gentiana Geranium Geum Gladiolus Glaucium Glechoma Globularia Glyceria Gnaphalium Gratiola Gymnadenia Gypsophila Hacquetia Hedera Hedraianthus Heleocharis Heleochloa Helianthemum Helianthus 42 129 168 185 163 126 126 181 32 18 121 187 Helichrysum Heliosperma Heliotropium Helleborus Helosciadium Heracleum Herniaria Hesperis Hibiscus Hieracium Hierochloa Himanthoglossum Hippocrepis Hippuris Holcus Holoschoenus Homogyne Hordeum Hottonia Humulus Hyosciamus Hyoseris Hypericum Hypochoeris Hy ssopus Jasione Iberis Ilex Illecebrum Impatiens Inula Iris Isnardia Isopyrum * Juglans Juncus Juniperus Jurinea Kenthrathus Kentrophyllu. Kernera Kickxia Knautia Kochia Koeleria Kohlrauschia Laburnum Lactuca Lagenaria Lamium Lappa Lappula Lapsana Strana 185 96 143 63 130 133 62 TI 119 206 17 43 102 126 19 31 192 20 137 49 199 200 120 200 157 182 Ka! 114 62 116 189 42 124 64 45 30 14 195 -16 199 72 162 177 93 21 2 b7 93 203 178 181 194 143 | 200 | Larix Laserpitium Lathraca Lathyrus Laurus Lavandula Lavatera Leersia Legousia Lemna Lens Leontodon Leontopodium Leonurus Lepidium Lepigonum Lepturus Leucojum Levisticum Libanotis Ligusticum Ligustrum Lilium Linaria Linum Listera Lithospermum Lolium Lonicera Lotus Ludwigia Lunaria Luzula Lychnis Lycopodium Lycopus Lysimachia Lythrum Maijianthemum Malachium Malus Malva Marrubium Marsilea Matricaria Medicago Melampyrum Melandryum Melica Melilotus Melissa Melittis Mentha Mercurialis Micromeria Strana 13 133 168 104 69 145 J18 M4 180 30 104 200 185 192 70 61 30 41 134 131 132 139 38 162 108 45 145 29 174 99 124 76 36 56 13 158 137 124 40 59 82 119 148 12 190 94 166 96 22 9 150 150 158 111 156 Micropus Milium Minuartia Moehringia Moenchia Molinia Momordica Montia Morus Mulgedium Muscari Myagrum Mycelis Myosotis Myricaria Mvriophyllum Myrrhis Naias Narcissus Nardus Nasturtium Negundo Neottia Nepeta Nephrodium Neslia Nicotiana Nigella Nuphar Nymphaea. Odontites Oenanthe Oenothera Olea Omphalodes Onobrychis Ononis Onopordon Onosma Ophrys Opopanax Opuntia Orchis Oreoselinum Origanum Orlaya Ornithogalum Orobanche Orobus Orthantha Orvala Oryzopsis Osmunda Ostrya 215 Strana 184 18 60 61 60 21 178 Đ4 49 203 39 172 203 144 121 126 128 167 131 125 139 143 102 93 197 145 42 132 123 42 133 157 128 39 168 105 166 151 18 12 & 47 Osyris Oxalis Oxytropis Paeonia Paliurus Pallenis Panicum Papaver Parietaria Paris Parnassia Paronychia Passerina Pastinaca Pedicularis Peltaria Peplis Petasites Petroselinum Peucedanum Phalaris Phaseolus Phegopteris Phillyrea Phleum Phragmites Physalis Physosperinum Phyteuma Phytolacca Picea Picnomon Picridium Picris Pimpinella Pinguicula P:nus Puola Pirus Pistacia Pisum Plantago Platanthera Platanus Plumbago Poa Polycarpon Polycnemum Polygala Polygonatum Polygonum Polypodium Polystichum Populus Portulaca Potamogeton Potentilla Poterium Prenanthes Primula Prunella Prunus Psilurus Pteridium Pteris Ptychotis Pulegium Pulicaria Pulmonaria Punica Pycreus Pyrethrum Quercus Radiola Ranunculus Raphanus Rapistrum Reichardia Reseda Rhagadiolus Phamnus Rhinanthus Rhodiola Rhododendron Phus Rhynchospora Ribes Robinia Romulea Roripa Rosa Rosmarinus Rubus Rudbeckia Rumex Ruscus Ruta Sagina Sagittaria | Salix Salsola Salvia Sambucus Sanguisorba Sanicula Saponaria Satureia | Saxifraga Po .. zh, » sz ić: " 4 š Strana 15 | Scabiosa 89 | Scandix 88 | Sehlosseria 205 | Schoenoplectus Scilla Scirpus Scleranthus Scleropoa Scolopendrium Scolymus Scopolia Scopolina Scorodonia Scorpiurus Scorzonera Scrophularia Scutellaria Secale Securigera Sedum Selinum Sempervivuli Senebiera Senecio Serratula Seseli Sesleria Setaria Sherardia Sibiraea Sideritis Sieglingia Silene Sinapis Sisymbrium Sium Smilax Smyrnium Solanum Soldanella Solidago Sonchus Sorbus Sorghum Sparganium Spartium Specularia Spergula | Spergularia Spinacia Spiraea Spiranthes | Stachys Staphylea Statice Stellaria Stellera Stenactis Stenophragma Stipa Succisa Symplytum Syringa Tamarix Tamus Tanacetum Taraxacum Taxus Telekia Teucrium Thalictrum Thesium Thlaspi Thymelea Thymus Tilia Tofieldia Tordylium Torilis Tormentilla Tragopogon Tragus Tribulus Trifolium Triglochin Trigonella Trinia Triodia Trisetum Triticum Trollius Tunica , Turritis Tussilago Typha Typhoides Ulmus Urospermum Urtica Utricularia Vaccaria Vaccinium Strana 202 | 15 109 96 16 94 129 21 20 31 63 27 77 191 14 17 D7 135 Vaillantia Valeriana Valerianella Ventenata Veratrum Verbascum Verbena Veronica Vesicaria Viburnum Vicia Vinca Viola Viscaria Viscum Vitex Vitis Vulpia Xanthium Xeranthemum Zanichellia Zea Zizyphus 217 Strana 173 176 179 20 36 160 146 163 18 174 102 Pećine hrvatskoga krša. III. Pećine Hrvatskoga Primorja od Rijeke do Senja, (Sa 18 slika u tekstu i 7 tabla.) Napisao dr, Josip Poljak. Primleno u sjednici matem.-prirodoslovnog razreda od 8. junija 1920. Potporom Jugoslavenske akademije bilo mi je omogućeno g. 1913. u travnju i svibnju 1914. nastaviti istraživanja hrv. pećina u kršu. U tu sam svrhu odabrao kraj od Rijeke do Senja, Uslijed buknuloga rata bilo mi je nemoguće, da rezultate tih istraživanja prije publiciram, pa to činim ovom prilikom, nastavljajući tako ponovno rad oko istraživanja naših pećina. Tom prilikom izričem najljepšu hvalu Jugoslavenskoj Akademiji na novčanoj potpori, g. prof. F. Kochu na profilu Novi—Sv. Kuzma, zatim kolegi Šukljetu iasistentu g. Žž. Kovačeviću, koji su mi bili požrtvovni pratioci, i to prvi od Rijeke do Novoga, a potonji od Novoga do Senja, Napokon lijepa hvala gg. Jurju Turini, trgovcu iz Križišća, i Josipu Gašparoviću, gostioničaru iz Sušika, koji su mi u svakom pogledu išli na ruku kod istraživanja u tamošnjim krajevima. Svi ovoj radnji priloženi crteži, izuzev geologijsku karticu i geolog. profile, izrađeni su shematično, kao što su i neke visine određene približno; sve je pak izradeno po mojim skicama i bilješkama. Slike na tablama snimio sam i izradio sam, pa su iste bez retuša, Uvod. Da protumačimo postanak pećina rečenog područja, valja najprije da se osvrneno na geologijske i hidrografijske prilike toga okoliša. pošto nam ove prilike daju u ruke ključ rješavanju pitanja geneze pećina ovoga kraja. Od geoloških čimbenika uočit ćemo stratigrafiju i tektoniku kao najbitnije faktore, koji dolaze u to ime u obzir. Hidrografija pak zahvaljuje svoje zasebne učinke, osim petrografijskog karaktera, baš gore spomenutim faktorima. U I. ill. dijelu moga prikaza pećina hrv. krša, vezan je taj pojav tek na jedan ili dva sistema (trias, kreda), zato se i nijesam ovdje napose upuštao u razglabanja odnosnih formacija, pošto je to učinjeno kod pojedinih pećina. Napose mi je spomenuti, da je uvodni geologijski odsjek ovoga III. dijela nešto opsežniji, radi lakšega pregleda. pa je uslijed toga kod odnosnih pećina reduciran na najvažnije osobine odnosnog okoliša. Posve isto vrijedi i za hidrografiju. Geologijske odnose ovoga kraja nalazimo opisane već u radnjama starijega datuma, pa ako u svojim geološkim i podatcima pripadaju u neku ruku historiji, ipak ću ih spomenuti, pošto su baš te radnje služile kao podloga kasnijim istraživanjima. Jedna od prvih radnja je Haequetova: ,Oryetographia carneolica“ (Leipzig 1785-—-89), pa od istoga autora radnja ,Physikaliseh- politisehe Reise aus den dinarisehen dureh die julisehen, garnisehen, rithisehen nach den norisehen Alpen“ (Leipzig 1785) 220 Nadalje ima više geoloških rasprava bečkih geologa kao: F. Stoliezke, F. v. Hauera, J. Lorenza, G. Stachea, D. Stura, F. Foeterlea i E. Tietzea, koje su izašle u Jahrbuchu i u Verhandlungima ces. i kr. geol. zavoda od god. 1859. dalje. Nazori o geologijskim prilikama ovih krajeva, kao i o hrv. kršu uopće, kod ovih su autora gotovo suglasni, pa je dovoljno, ako o tome iznesem samo mišljenje F. Tietzea, koji kaže: - Es stellt der kroatische Karst im Ganzen betrachtet eine grosse von NW nach SO gerichtete Aufbruchswelle triadischer Gesteinsmassen dar, die zu beiden Seiten, namentlich im Osten, von Gesteinen der Kreidelormation begleitet wird. Im Westen ist diese Begleitung auf einen sehmalen, vielleicht njeht einmal continuirlichen Strich an der Kiiste beschrinkt, oder die betrelfenden Sehichten sind giinzlich unter das Meeresniveau versunken, beziiglich weggewaschen. Doch miissen die vorliegenden Inseln mit ihren Kreidegesteinen theoretisch noch zu dieser westlichen Begleitzone gerechnet werden, mit weleher letzteren auch Gesteine der Eociinlormation verbunden sind, An einigen Stellen scheinen allerdings isolierte Partien von Kreide auch in Triasgebiet aufzutreten“. (Jahrbuch der geol. Reichsanstalt 1873. p. 30.). Nazor ovaj citirao sam poradi toga, da jasnije izbije razlika između novijih istraživanja hrv. krša, u kojima se gore navedeni kompleks trijadičkih tvorevina označuje kao Jura, dok same trijadičke tvorevine nastupaju tek podređeno na više mjesta. Ta novija istraživanja datiraju unatrag nekoliko godina, a potječu poglavito od dr. R. Schuberta iz Beča i F. Kocha iz Zagreba, pa od nekojih geologa mađarskoga drž. geol. zavoda u Budapestu, kao i od pisca ovih redaka, I. Geologijsko-stratigrafijski odsjek. A. Stratigrafija. Najstarije naslage u opsegu ovoga kraja bile bi tvorevine trijadičkog prodora u istočnom dijelu senjske Drage. Po_svojoj starosti pripadaju te tvorevine srednjemu i gornjem trijasu. 1. Srednjemu trijasu pribrojit nam je dvije veće i nekoliko omanjih krpa sivih vapnenaca.! Jedna od tih većih krpa dolazi iznad ceste Senj — Vratnik kojih 1'/, km s jugoistočne strane od zdenca Sv. Mihovila prema Biaci, pa je obrubljena eruptivnom masom, raiblnaslagama i glavnim dolomitom Biace. Druga veća krpa stere se od Sv. Mihovila prema koti 550 i ide sve do povrh zadnje serpentine kod kote 624, gdje graniči na sjeveru s porfiritnom masom i jurskim tvorevinama (lias) Orlova gnijezda, s istoka raiblnaslagama, sa zapada glavnim dolomitom i s juga opet porfiritnom masom. Ostale omanje krpe dolaze uz rub porfiritne mase na nekoliko mjesta. Vapnenci su ovi nejasno slojeni, svijetlo- do tamnosivi, jako raspucani i vrlo siromašni okaminama. Obično su posve goli i strše poput klisurA, jasno se odvajajući od ostaloga okoliša. Prof. FK. Koch? našao je u njima ostataka od Diplopora i Diceratida, pa ih je na temelju toga pribrojio srednjemu trijasu, i to kasijanskim naslagama ladiničke stepenice. 2. Tvorevine gornjega trijasa obilnije su zastupane, pa ih možemo razdijeliti na dva odjela, i to: 1J. Poljak: Izvještaj o detalj. snimanju karte Senj—Otočac. Jahresb. der kčnig. ung. geol, Reichsanstalt. 5pst. liir 1913. *F. Koch: Istraživanja geološka u hrv. kršu, Vijesti geol. povjerenstva za Hrv. i Slav, [. svez. s. 20, 1911, 221 a) Karnički odio. Neposredno na diploporne vapnence naslanja se .oširoka zona šarenih, sad crvenih, sad opet zelankastih vapnenih lapora, pješčenjaka i konglomerata, s ulošcima crvenih vapnenaca. koji su u opsegu ovoga trijadičkog prodora u podređenu opsegu. Ove tvorevine posve su slične zoni raibl-naslagaA trijadičkoga prodora Štirovače, koliko po svom nastupu, toliko i po svom razvoju, pa ih kao takove označujemo i u trijadičkom prodoru Senjske Drage. Prof. F. Koch! kaže za ove raibl-naslage slijedeće: ,Kako već spomenusmo, zatvara se trijadički prodor Velebita ispod Velikog Kozjaka na sjeverozapadu Štirovače, a odavle vidimo daž Velebitskoga Bila sve do Senja samo lias-jura-naslage. U Senjsko Drazi vidimo ponovni prodor trijasa, no neznatna opsega. Tu vidimo klisnru od ladiničkoga diplopornog vapnenca, opkoljenu šarenim raibl-naslagama, a na ovima glavni dolomit, koji ujedno izgrađuje Vratnik.“ Dr. R. Schubert* kaže opet za iste naslage slijedeće: Trotzdem auch in diesen Schiehten keine Fosilien gefunden wurden, zeigt ein Vergleich mit den analogen Schichten des dalmatinisehen Velebit (bei Vlaškigrad—Močilo), wo die ganz analog ausgebildeten Sehichten in analoger Position eine Fauna der Raibler_ Schichten lieferten, dass wir hier in diesen unter dem Hauptdolomit emportauehenden bunten Sehichten ein Aquivalent der. Raibler Sehiehten zu erblicken haben. Ganz iinlich sind iibrigens nach Kosmats Untersuchungen die Raibler Sehichten in Krain entwickelt“. Iz toga se jasno razbira, da ovdje imamo posla s jasno izraženim strati- grafijskim elementom trijasa, koji je osobito važan s obzirom na hidrografiju Senjske Drage. Zato i kaže. Dr. Schubert? na koncu svoga razmatranja o ekskurziji od Senja do Vratnika ovo: xAulfallend oder ganz selbstverstiindlich ist der Wasserreichtum im Bereich der Raibler Sehichten, wo allenthalben grčssere und kleinere Gerinne ersichtlich sind. Scehon beim Kintritt in den Dolomitbereich verschwinden dieselben, um unterirdiseh der Kiiste zuzufliessen.“ Činjenica, da u Senjskoj Drazi nastupaju raibl-naslage u obliku prije navedenih taložina, razlogom je, da su neki autori, ne uzimajući iste kao zaseban stratigratijski elemenat, došli do posve kriva članjenja trijadičkih tvorevina Senjske Drage. Baš to netočno članjenje trijasa razlogom je, da je Dr. v. Terzaghi“ paidrugi neki antori, došao do posve krivih tektonskih i hidrografijskih zaključaka u opsegu Senjske Drage, jer se njegovo članjenje sveukupnih strata Senjske Drage ni u kojem pogledu ne slaže s najnovijim istraživanjima, pa mu uslijed toga i poredaj stratigrafijskih elemenata, kao i njihova starost, ne odgovara pravomu stanju stvari. Raibl-naslage počinju se na cesti kod 7. km. u oblika crvenih lapora, zelenkastih i crvenkastih pješčenjaka, i vapnenih lapora s ulošcima sivih i crvenih vapnenaca i raznobojnih kresivaca, a često ima u njima i uložaka eruptivnog koturinja. Na svojoj površini pokazuju te tvorevine lističavo i kvržasto odlučivanje. Raiblove tvorevine zalaze u dolinu Kriškoga potoka, uzdižu se sve do glavnoga dolomita Biace, i na sjeveru do porfiritne mase. Odavle se dalje nastavljaju do tik pod Vratnik prema Sv. Mihovilu, obrubljujući jednu i drugu krpu diplopornog vapnenca (vidi sl. 1.) U oba ova dijela ima više obilatih vrela. Tako u južnom dijelu izvire Kriški potok, koji, došavši u zonu dolomita, gubi se lagano prema sv. Križu, gdje konačno i posve nestaje. U sjevernom dijelu, dakle oko Sv. Mihovila, ima tako isto više izvora, od kojih je najjače Ferdinandovo vrelo, koje leži 959 m aps. visine. b) Norički odjel. Na zonu raiblnaslagi naslanja se odeblja zona jasno slojenoga dolomita smjera NW—SE prema SW. Boje je redovito svijetlo sive, često crvenkast, a više puta i smeđast. Taj dolomit pripada zoni t. zv. glavnoga dolomita (Hauptdolomit), a proteže se od sv. Križa prema desnoj strani Drage, ide prema Nabršnikovu mlinu, odakle prelasi na Borove, izgrađujući iste gotovo do pod vrh, a odavle zaokružuju raibl-naslage i eruptivne mase, !F. Koch: Istraživanja u hrv. kršu. Vijesti geol. povj. 1. sv. p. 20. Dr. R Sehubert: Geolog. Fiihrer durch die nčrdliche Adria. p. 135, / i mid će Mula 3 " » s m p. 142. “Dr. K. Terzaghi: Beitrag zur Hydrographie und Morphologie des kroat. Karstes, Mitth. aus dem Jahrbuche der kgl. ung. geol. Reichsanstalt. Bd. XX. Hit. 6. p. 330. 331. Bpst. 1918, 099 ee izgrađujući pri tom Oštro i okoliš. Odavle se povlači u posve uskoj zoni preko Biace na Vratnik, zaokružujući u posve uskoj zoni ispod Orlova gnijezda, da se opet kod kote 624 spusti prema Sv. Križu. Uglavnom je bez okaminA, a samo na NE-strani ispod Biace nalaze se nejasni tragovi istih, Time smo prošli najstarije naslage našega kraja, koje su od važnosti s tektonskog i hidrografijskog pogleda, dok su za sam razvoj pećina tek od sporedna značenja, budući da u njihovu opsegu me dolaze nikakove pećine, U tom su pogledu mnogo važniji slojevi, koji se neposredno naslanjaju na trijas, naime oni Jure. JURA. Strmenitost, rastrošenost i razvoj onih morfoloških oblika diljem obale hrv. Primorja, kojim se oblicima osobito ističe obala od sv. Jurja do Karlobaga, kao da je u svom gornjem dijelu t.j. od sv. Jurja do južno Novoga znatno popustila. Obala je u tom prostoru položitija, manje bogata zasebnim morfološkim oblicima, a slojenost tvorevina biva sve jasnija. Razlog ovim svim osebujnostima leži u odnosnim tvorevinama, pošto je taj dio obale izgrađen od debelo slojenih vapnenaca u izmjeni s dolomitima. Već su stari geolozi bili toga mnijenja, da je obala oko Senja izgrađena od drugih tvorevina no ostali dio Hrv, Primorja, pa zato ikaže E, Tietze!: ,Sehr verschiedene Ansichten begegnen wir in der Literatur iiber die Kalke und Dolomite der Gegend von Zengg. Stoliczka spricht hier von unteren Kreide.“ ,Die unteren Kreidekalke im westlichen Gebiet des Oguliner-Regiments“ sagt derselbe (1. c. p. 529). ,haben eine sehr grosse Anliehkeit mit jenen der Trias, so dass man nicht solten eine Trennung derselben nur anniiherungsweise vornehmen kann.“ In der Regel seien es etwas kiesige, feinkćrnige, lichtblaue Kalke, die mit weissen Dolomiten und Dolomitbreccien hinlig abwechselten. Den einzigen Anhaltspunkt zur Wiedererkennung dieser unteren ,Kreide bčten gewisse Foraminiferen. Allerdings wollte spiter Franz v. Hauer (Jahrb. d. k, k. geol. Reichsanst. 1868. p. 416.) deutliche Foraminiferenstructur an keinen von Stoliezka mitgebrachten "Exemplare erkannt haben. Auserdem hat Stoliezka bei Krivi put und v. Jacob das Vorkommen speziliseh unbestimm- barer Korallen angegeben, die er zu den Gattungen Maeandrina und Cladocora rechnete. Gewisse Gastropoden zeigten sich unbestimmbar. Hacquet (phys. polit. Reise p. 26.) spricht von Chamamuscheln in den Kalken der Kiiste von Zengg. Eine ganz andere Meinung jedoch iiber die in Rede stehenden Sechichten hat F. Foeterle, der (Verhandl. d. geol. Reichsanst. 1863, p. 35.) in Otočaner Regiment gewisse dunkle Kalke der Trias zuzihlte, die in der obersten Abtheilung aus ganzen Sehichten von Foraminileren bestinde, wie bei Zengg. Dolomitenbiinke wechsellagerten mit dem Kalk. In dem Reisebericht iiber die Umgebung von Zengg (Verhandl. d. geol. Reichsanst. 1872, p. 269.) spricht sich Bergrath Foeterle ebenfalls entschieden fiir den triadisehen Charakter der bei genannten Stadt auitretenden Kalke und Dolomite aus und meint sogar, dass Kreideschichten daselbst ,giinzlieh“ fehlen. Iz svega toga se jasno razbira, da svi ti autori nijesu bili na čistu o starosti rečenih tvorevina, pa su ih, kako su približno slične onima trijasa, označili kao takove. Mi smo u uvodu već napomenuli, da je centralna partija Velebita kao i ona Senjskoga Bila sastavljena od tvorevin4 JURE, pa nam je analogno i tvorevine, o kojima je ovdje govor, smatrati jurskima, što ćemo u toku našeg razmatrenja i opravdati. Ovdje valja napomenuti, da je to ujedno jedino mjesto u Hrv. Primorju, gdje je obala izgrađena *od starijih naslaga no što su kredve, koje izgrađuju gotovo cijelu obalu od Rijeke do Karlobaga, izuzev dio/od Klenovnice južno od Novoga pa do Senja. i obalu sjeverne i južne Dalmacije.? "E. Tietze: ,Geolog. Darstellung der Gegend zwischen Carlstadt in Croatien und dem nordlichen Theil des Canals der Morlaca. Jahrb. d. k. k. geol, Reichsanstallt. p. 34. Wien 1878. "Dr R Sehubert: Geologiseher Fiihrer durch die nčdrdliche Adria. Berlin 1912. p. 129. 223 Široka jurska zona, koja izgrađuje najviše vrhove sjevernoga Velebita, proteže se i na Senjsko Bilo, gdje sudjeluje kod izgradnje istoga. Cijela prostrana jurska zona sastoji se od dvije grane: od zapadne i istočne. Zapadna grana spušta se old MARKOVA KUKA iznad Lukova (kod sv. Jurja) preko BOŽINE PLANE. ROBOVIŠTA, TVRDOG DOLCA, MATEŠINA PODA, DUBOKE DRAGE na sv. JURAJ izgrađujući morsku obalu sve tamo do istočno KLENOVNICE, južno Povila kod Novoga. Odavle se uzdižu tvorevine Jure prema kopnenoj strani preko LIPNIKA, OŠTRE, VJETRENJAKA, KANSULOVE GLAVICE, gdje sudjeluju kod izgradnje MEDVEDAKA, VIŠEVICE i BITORAJA sežući prema RISNJAKU sve tamo do kranjskoga SN. JEŽNIKA, prepuštajući tako izgradnju Primorja krednim i eocenskim tvorevinama, Istočna grana proteže se smjerom prema sjeveru preko LUMBARDE, PROLOGA, VELIKOG STOLCA. SENJSKE DULIBE, ORLOVA GNIJEZDA, VELJUNA. CRNA VRHA i BIJELE GORE do u nodKoE VELIKE KAPELE izgrađujući i ovdje u glavnom dijelu gorsku trupinu, odakle se postepeno gube prema MALOJ KAPELI, da na podnožju LIČKE PLJEŠIVICE opet izbiju na površinu, U ovoj prostranoj Jurskoj zoni, istočno od Klenovnice do Senja, možemo sve jurske tvorevine podijeliti u dvije glavne skupine: u LIAS 1 u JURU. 1. LIAS. U opsegu našega kraja dolaze tvorevine liasa u podređenom raširenju u opsegu Senjske Drage, pa stoga ivrlo malo pećina nastupa u istima. Tek neznatan broj pećina Senjske Drage vezan je na te slojeve. = Tvorevine Liasa sastoje se dijelom od debelo slojenih tamno sivih, no vanredno istrošenih vapnenaca, dijelom pak od modro sivih tanko pločastih vapnenaca sa LITHIOTIS PROBLEMATICA, Gimb.', kojima se priključuju dolomiti smeđe i sive boje, pa mjestimice crni vapnenci i lapori puni različnih pjega, mrlja i kvrga. Od tih je tvorevina u opsegu Senjske Drage izgrađeno ORLOVO GNIJEZDO, VELJUN, BIACE, BOROVO i LJUBEŠKA KOSA. U opsegu rečenoga raširenja brazde te tvorevine smjerom NW—SE padajući .prema SW, dok izvan toga raširenja, dakle u opsegu Senjskoga Bila i Velike Kapele brazde istim smjerom, a padaju prema NE uz nekoje lokalne otklone. (Vidi T. I. sl. 2.) 2. JURA. Tvorevine Jure prostiru se u opsegu našega kraja od Sv. Jurja do istočno Klenovnice južno Povila, u dosta odebeloj zoni prelazeći od CRNOGA VRHA iznad sv. Jurja preko STRAŽBENICE, Sv. MARIJE, DRINJAKA, LIPNIKA, RUJNIKA, ZAGRADSKOG VRHA, MEDVEĐAKA, SVIBA prema MISAĆU iznad Oka izgrađujući tako jedan dio obale i cijelo zaleđe Hrv. Primorja od Rijeke do Senja. Sastoje se od debelo slojenih, sivih i tamno smeđih vapnenaca, koji su isprutani žicama kalcita, a u gornjim partijama od tamno sivih kršnika s ulošcima crnoga kremena. Ovi vapnenci i kršnici dolaze redovno u izmjeničnom položaju s dolomitima svijetlo- do tamnosive boje. Sve ove tvorevine naslanjaju se direktno na lias, pa brazde smjerom NW—SE uz neke male promjene. Kamenje je to u neposrednom okolišu Senja i Senjske Drage vrlo istrošeno, uslijed česa se teže zapaža slojenost, siromašno je okaminama, a što ih i ima, te su redovno izobličene i nejasne. Ta se svojstva osobito dobro očituju u Senjskoj Drazi, gdje nam brojna gorska zrcala različnih smjerova jasno govore ZF. Koeh: Bericht iiber die Detailaufmahme des Kartenblattes Carlopago-Jablanac p. (8) 100. Jahrb. d. k. ung. geol. Reichsanst. 1911. 294 o različnim gorskim tlakovima kao uzročnicima one istrošenosti i nejasnoga slojenja jurskih tvorevina. Prema jugoistoku t. j. cestom prema sv. Jurju. slojenost je već nešto izrazitija (T. I. sl. 1.), dok je prema sjeverozapadu t. j. obalom prema Novome posve jasno izražena, i to smjerom NW—SE. Moglo bi se reći, da sa stupnjem slojenosti raste i množina okamin4, pa se nalazi u vapnencima prema Novome, oko sv. JELENE, KOZICA, TOMAŠINE DRAGE i drugdje znatna množina okamina, od kojih se osobito ističu koralji, pa u manjoj količini Brachiopodi, Gastropodi i nešto Fogaminifera. Od koralja je karakterističan oblik CLADOCOROPSIS MIRABILIS Felix:, koji je i u Velebitu značajan za tvorevine Jure, pa ćemo analogno velebitskim jurskim tvorevinama i ove tvorevine pribrojiti gornjemu Juri, t.j. zoni Cladocorpsis vapnenaca. Kao najgornji dio gornjega Jure smatrati nam je jedre kršnike između sv. Ilije i Kozica, pa od Pnt. Klista prema Smokvicama i jugoistočno Povila, gdje se na njih naslanjaju tvorevine krede, koje su vrlo slične onima Jure, te ih je mjestimice vrlo teško razlučivati jedne od drugih. Često dolaze u vapnencima kao i u kršnicima ulošei svijetlosiva dolomita, koji se lističavo odlučuje i vrlo lako rastvara u jasno crvenu terra rossu. Od pećina dolaze u tim tvorevinama slijedeće: Vlaška peć kod Novoga, Pijavica ispod sela Pijavice, Senjska Peć u Senju na skveru, Vidovska peć u Senjskoj Drazi i pećina Orlovac u lijasu Orlova gnijezda. KREDA. Rekli smo, da je obala od Senja do istočno Klenovnice južno Povila izgrađena od gornjega Jure, a odavle dalje prema Novome, Cirkvenici, Kraljevici i Rijeci od tvorevina krede. U opsegu ovoga raširenja tvorevine krede sastoje se od dva ogranka: od sjeveroistočnoga i jugozapadnoga. Jugozapadni ogranak proteže se od sjeverne strane Vale Marovske u vrlo uskoj zoni uz more prema luci Novoga, gdje prelazi na Zagorski vrh, odakle se proteže u 2—3 km širokoj zoni preko VRANIČINA VRHA na DRENIN, OBLU, SOPALJ, GRADIŠĆE preko ŠMRIKE na Kraljevicu, Ovdje ih rastavlja Bakarski zaliv, | pa se nastavlja dalje od Kostrene sv. Barbare preko SOPALJA, MARTINŠČICE, RIJEKE prema KASTVU, gdje sudjeluje kasnije kod izgradnje velikoga dijela Istre. Sjeveroistočni ogranak proteže se otprilike u istoj širini poput predašnjega vd južno Povila preko ORLJAK VRHA na ŠESTILAC, VELIKI KLANAC, KUK, RAZROMIR i DEDOMIR VRH prema HRELJINU, KRASICI, ŠKRLJEVU, CERNIKU, a odavle prema. GROBNIKU i dalje na sjever, izgrađujući OBRUČ, SUHI VRH i TRSTENAK. Jugoistočni je ogranak u svojoj protezi od sjeverozapadne strane Vale Murovska do Rijeke pet puta prekinut: prvi put je taj slijed prekinut poprečnom dolinom Rječine, zatim dolinom Drage potoka i Martinščicom, Bakarskim zalivom, prodornom dolinom Dubračine potoka i napokon Novljanskim zalivom. Slijed tvorevina krede sjeveroistočnoga ogranka neprekinut je, pa se proteže od Povila sve do Grobničkoga polja u jednoj neprekidnoj zoni. Oba ogranka rastavljena su jedan od drugoga umetkom srednjooceanskih alveolinskih i numulitnih vapnenaca, i to na prostoru istočno od ruševine grada , Lopara do kojih 500 m sjeverno od kapelice Sv. Magdalene. Kredne tvorevine jugozapadnoga ogranka sastoje se od jedrih posve bijelih, ružičastih ili ružičasto nahukanih vapnenaca, kao u okolici Novoga, ispod obalnog puta, zatim kod sv, Jakova, u okolišu Martinščice i na lijevoj obali Rječine. Sve ove tvorevine pripadaju rudistnom vapneneu t. j. gornjoj stepenici gornje krede, ' Dr Ro Sehubert: Geologischer Fiihrer durch die nirdliche Adria. p. 121. Berlin 1912. dakle SŠenonu. Ova dosta uska zona Senona isprekidana je tamnijim sivim i smeđim rudistnim vapnencima donjeg odjela gornje krede, koji su na mjestima kao n. pr. na cesti kod Selca!, pa cestom iznad Šmrike nedaleko Kraljevice, i ispod Banskih Vrata na Sušaku u izmjeničnom položaju sa slojevima svijetla dolomita. Kao najgornji član gornje krede jesu kršnici svijetle boje, koji su vezani sad jače sad slabije ružičastim zamazom kao kod Novoga, Crikvenice, Sv. Jakova i Kraljevice, dok u Bakarskom zalivu dolaze kršnici bijelog jedrog vapnenca na sjevernoj strani Pte. Kavranić utopljeni u intenzivno ružičast zamaz. Prema gore prelaze ovi kršnici u alveolinske bijele jedre vapnence, a prema dolje u bijele rudistne vapnence Senona. Sve ove tvorevine gornje krede brazde u glavnom smjerom NW—-SO prema NO, a uz to glavno brazdenje ima i različnih otklona kao primjerice na cesti prema Seleu, o kojima kaže Dr, Sehubert? ovo: »Lingst dieser Strasse ist recht gut ein antiklinaler Bau zu erkennen, anfangs Nordostein- fallen, und erst wo auf die kahlen. Karstflichen die dicht bewaldete Kiistenzone folgt, gewahrt man deutlich siidwestliches Einfallen der Kreidesehichten“. Sve ove tvorevine paleontologijski su slabo karakterizovane, pa osim prereza rudista dolaze još prerezi Radiolita, Chodrodonta munsoni* i Nerinea*, što je razlogom, da je provedba točna članjenja gornje krede u poznate odjele vrlo teška i nejasna. Sjeveroistočna suvisla zona krednih tvorevina stratigrafijski je donekle raznoličnija od jugozapadne. I ovdje dolaze tvorevine gornje krede u svim sastojinama kao i u jugozapadnom ogranku, pa se protežu uz strmo odlomljenu zonu od Povila diljem lomnoga ruba prema kapelici Sv. Antuna iznad Križišća, odakle se uzdižu na krednu visoravan preko HRELJIN VRHA, TOČILA, VETENICE do Grobničkoga polja, a odavle dalje prema sjeveru. Te tvorevine u svojoj jugoistočnoj protezi šire se nešto preko lomne zone, prelazeći na samu visoravan iznad Vinodola, pa tako stupaju u direktnu svezu sa tvorevinama donje krede. I brazdenje je ovih slojeva NW—SO0 padajući prema NO, no uslijed višestrukog loma slojenost je prilično nejasna, pa se može motriti samo na nekim mjestima. Značajan je ovdje odnos između gornjokrednih tvorevina i onih eocena. Značajka se ta očituje u obratnom poretku slijeda slojeva, što nas upućuje, da su ovdje starije naslage gornje krede prebačene preko mladih naslaga eocena. Gore pomenuta raznoličnost obih ogranaka sastoji se u tom, što ovdje dolaze, izuzev gor. kredne naslage, još i donjokredne tvorevine. Sedimenti donje krede sastoje se pretežno od tamno sivih i smeđastih vapnenih kršnika, zatim od dolomitičnih, bituminoznih brečastih vapnenaca iste boje, s ulošcima dolomita nešto svjetlije boje. Ove su tvorevine: bez ikakovih paleontologijskih oznaka, a odlikuju se svojim jako rastrošenim oblicima, pa su, poput sličnih tvorevina Velebita i Like, posve gole i neošumljene. Slojenost se obično vrlo teško razabire, no po svemu bit će da je i ovdje brazdenje NW—SE padajući prema NE. Smjer ovoga padanja s obzirom na smjer padanja Jurskih tvorevina ovoga okoliša, koje tvorevine imaju posve protupadan smjer, značajan je za genezu krednih slojeva, kao i za tektoniku onog okoliša. iDr. R Sehubert: Nčrdliche Adria. p. 162. Berlin 1912. O NS » » p 162, 163. Berlin 1912. bj “Dr. Kadić, Dr. Kormos u. Dr. Vogl: Die geolog. Verhiltnisse des ung.-kroat. Kiistenlandes zwischen Fiume und Novi. Jahresbericht d. kgl. ung. Reiehsanst. fiw d. J. 1910. p. 345. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA sv. 15. 15 220 Mednsobne odnose rečenih tvorevina, s obzirom na smjer padanja slojeva, karakterizuje Dr. Kormosg! ovako; ,Kin Charakteristikum unseres Gebietes ist die Liieke zwischen der Turonbreccie und dem Thiton, sowie das widersinnige Fallen derbeideu Bildungen, Wihrend nimlich die Tithon- und Liassehiciten am Blatte Veglia—Novi und im SE-lichen Viertel des Blattes Fiume—Delnice meist nach SW oder WSW fallen und nur am E-Rande des Blattes ein W-liehes Fallen annehmen, sind die Kreiđesehiehten vom NE-Rande des Vinodol bis zur Grenze des Tithons bei der vorhersehenden NW—SE-lichen_ Streichrichtung fast allenthalben -gegen NE geneigt. Die Lčsung der Frage diirite im NE-lichien Viertel des Blattes Veglia-Novi, in der Umgebung des Poljes von Lukovo zu finden sein. Hier prisentiert sich niimlich die Grenze der Tithonbildungen in Form eines sehon von weitem sichtbaren Felskammes mit secharfen, ansteigenden Zacken, und das Tithon weicht schon in seinen Landschaltslormeu und seiner Vegetation sechari von den angrenzenden Kreidesehichten ab. An dieser Linie kreuzt sich die Fallrichtung der beiden Formationen. was bei gleichem Streichen entweder mit einem Lingsbruche, oder -—— und dies ist im gegeben Falle, in Anbetracht des Landsehaltsbildes wahrscheinliceh — damit zu erkliiven, dass hier eine jurassische Strandlinie vorliegt, die der Transgression des Kreidemeeres eine Grenze setzte und die zur Zeit der Ablagerungen der Turonbreecie bereits emporgehoben war.“ Tvorevine donje krede protežu se u dosta širokoj zoni od MALE DRAGE istočno Povila preko ZAGONA, OŠTRE, zapadno VJETRENJAKA prema MEDVEĐAKU slijedeći tako već prije spomenuti slijed Jurskih tvorevina. : Spomenuti valja, da na granici krede i eocena dolaze mjesto kršnika na nekim mjestima tamni, zagasito sivi, bituminozni vapnenci, u vrlo podređenom raširenju, a sadržaju pougljenjenih tragova školjaka i puževa, pa bilinskih ostataka roda Charat Ove tvorevine dolaze na sjeveroistočnom pristranku Vinodola, uz | istočni rub doline Rječine, pa na prisoju Planine, a PEVžjajE ih Cossina naslagama. U tvorevinama krede dolazi velik broj naših pećina i propasti kao: pećina POVILJANKA u Povilama, GRABROVA pećina ispod Ban vrha na cesti Novi—Senj. PERŠINOVA pećina u Novome, DUBOKA JAMA i VRANJE u brijegu Duplja Jama na cesti Bribir—Ogulin, ZAGORSKA pećina kod Novoga, GOLUBINJAK kod Novoga, pećina SAN MARINO u Novome, ŽUPANOVA pećina u Crikvenici, pećina SV. JAKOB kod Sv. Jakova, ponor ŽUKNICA ispod sela Žuknice, VIŠNJEVAČKI BEZDAN kod sela Krasice, pećina ŽURKOVO u istoimenom zalivu i napokon pećina URINJ ispod sela Urinja. Time smo svršili stratigrafiju mesosoikuma, pa nam je prijeći na tvorevine Tercijera, od kojih ovdje susrećemo samo EOCEN. EOCEN. Između prije spomenutih ogranaka krede od izvora Rječine diljem njezina toka do ispod Žakaljskoga mosta, a odavle preko Orehovice, doline Drage, Bakarskoga zaliva, Bakaračke doline, duž cijeli Vinodol sve tamo do zavoja ceste kod ruševina kapelice Sv. Nikole uvalile su se sad veće sad manje doline. Plodovitost i bujna vegetacija ovih dolina upućuje nas, da je tlo ovdje posve drugog karaktera no ono s jedne i druge strane ovih dolida: Pa doista potražimo li razlog toj napadnoj razlici u svim tim dolinama, vidjet čemo, da svuda dolaze tvorevine, od kojih se jedne uglavnom podudaraju sa onima krede, dok druge opet u svom mineralogenom sastavu bitno divergiraju. Tvorevine, koje se po svom vanjskom obliku podudaraju s tvorevinama krede, jesu i opet vapnenci bijele boje, kadšto ružičasto nahukani i kristalinični. U nekojim partijama ti su vapnenci smeđaste i sivkaste boje. Svi ovi vapnenci i I Dr. TI, Kormos: Die der Kiiste zugewendete Lehne der Grossen Kapele zwisehen Novi i. Stalak. Jahresb. d. kgl. ung. Reichsanstalt filr J. 1913. p. 74. (6). 2 Dr Kadić, Dr Kormos, Dr. Vogl: Geološki odnošaji ugarsko-hrvatskog Primorja između Rijeke i Novoga. Godišnji izvještaj kr. ug. geol. zavoda. p. 345. Bpst. 1912. 227 pokazuju koliko na istrošenoj površini, toliko i na svježem lomu bezbroj uloženih Alveolina i Numulita, po kojima se i može zaključiti, da pripadaju srednjemu Eocenu!. Ovi alveolinski i numulitni vapnenci izgrađuju obje strane dolina, kao i neke prečke, kojima su pojedine doline rastavljene. Bitnu pak razliku prema krednim tvorevinama pokazuju tvorevine FLIŠA, koje se sastoje od pješčenjaka, lapora i lapornih glina. Pješčenjaci su pretežno debelo slojeni i pločasto se odlučuju, a redovno su istrošeni i prhki. U tom su stanju zelenkastosmeđe boje, dok su na svježe odlomljenoj površini modrosive i smeđaste boje. Lapori i laporaste gline nastupaju u podređenom raširenju, pa su modrosive i smeđaste boje. U tim pješčenjacima i laporima nalazi se na različnim mjestima, kao u okolici grada Drivenika, u vododerinama između Drivenika i Bribira, u koritu Slanoga potoka, a najviše u okolici Kosavina?, bogata eocenska iauna, Ovo eocensko kosavinsko nalazište poznato je radi svoga bogatstva okaminama već i u starijoj literaturi. Kao prvi pisac onih krajeva bio bi Stache, no on se nije toliko bavio paleontologijskim dijelom, pa zato spominje samo Alveoline i Numulite*. Najbogatiji materijal iz okoliša kosavinskoga skupio je Frausehert, koji je našao preko 2000 komada. Poslije njega obradili su sličan materijal s istog nalazišta Stefani, De i Dainelli G.5, a u najnovije vrijeme D r. V. Vogls. Prema istraživanjima rečenih autora- našlo se ovdje gotovo iz svih većih životinjskih odjela primjeraka kao: Foraminifera, Coelenterata, Eehino- dermata, Vermes, Bryozoa, Brachiopoda, Mollusca i Crustacea. Alveolinski i numulitni vapnenci u gornjim su partijama vrlo razlomljeni i rasijeljeni, a u dubljim partijama debelo slojeni, pa su stoga i podesni za postanak spilja. Uslijed toga i dolazi u opsegu njihova raširenja velik dio naših pećina kao: pećina u Luki, PIŠKULIĆEVA pećina u Novome, ŠKABAC kod Križišća, ponor MIŽOLOVO u Medomišlju, dvije pećine u Justinovu dvorištu na Sušaku, pećina OREHOVICA i pećina LOKVICA kod Bakarca, BRIBIRSKA PEĆ blizu sela Dragaljin, CIGANSKA PEĆ između sela Ugrini i Sv. Vid. Tvorevine Fliša po svome mineraloškom sastavu nijesu sposobne za izgradnju pećina, pa takovih u opsegu tih tvorevina i ne nalazimo, no zato su te tvorevine od velike važnosti u pogledu hidrografije hrv. Primorja. Tvorevine eocena dolaze od Rijeke preko Klane, odakle se raširuju od izvora Rječine smjerom N W—SO prateći tok Rječine do ispod Žakaljskoga mosta, odakle prelaze preko Orehovice u dolinu Drage potoka, a odavle dalje prema Bakru, Driveniku, Bribiru i Novome. Na toj zoni susrećemo pješčenjake Fliša i lapore kao nešto širu zonu s obje strane Rječine, gdje izgrađuju uglavnom dno doline Rječine i Drage potoka, a iznad Bakra nedaleko Sv. Kuzme posve se gube. Nastavljaju se pak dalje u dolini Bakarca u uskom potezu prema Križišću, gdje su opet odijeljeni uskom barijerom alveolinskog vapnenca od poteza Fliša, koji se širi od Malog Dola preko Drivenika, Grižani, Bribira do u područje Velog i Malog Polja «!Dr. S Sehubert: Die Nordliche Adria. p. 151. Berlin 1912. 2 Dr. Kadić, Dr. Kormos, Dr. Vogl1: Geologijski odnošaji ugarsko-hrv. Primorja. Izvještaj kr. ug. drž. geol. zavoda, Bpst. 1912. p. 346. 3 Dr. G. Stache: Die Eocengebiete in Inner-Krain und Istrien. Jahrb. d. k, k. geol Reichsanstalt. p. 11. 1864. 4 Frausceher C, F.; Die Eozenfauna von Kosavin niichst Bribir im kroat. Kiistenlande, Verhand. d. k. k. geol. Reichsanst. Wien 1884. p. 56. 5 Stefani D, und Dainelli, G.: I terreni eocenici presso Bribir in Croazia, Redic. r. Ace. Lincei Rom 1902, p. 154. š Dr. V. Vogl: Die Fauna der Hozenen Mergel in Vinodol in Kroatien, Mitheiluugen aus dem Jahrb. d. k. ung. geol. Reichsanst. Bd. XX. Hit 2. p. 81. Bpst. 1912. m 228 kod Novoga. Lijevo i desno ovih poteza Fliša naslanjaju se Alveolinski 1 Numulitni vapnenci, koji od Bakra do Bakarca izgrađuju u vrlo uskoj zoni sjeveroistočnu obalu Bakarskoga zaliva, prelaze od Bakarca opet obostrano prije spomenutih poteza Fliša, da se ispod Malog Polja kod Novoga obje zone sastanu i završe na obali izmedu Vale Murovske i Pt. St. Magdalene. Značajno je, da iz eoeenskih tvorevina strše neke osamljene klisure, koje su sastavljene od Senonskih vapnenaca i kršnika, o kojima ćemo još govoriti u tektonskom dijelu. Ovakove klisure dolaze kod Drivenika, Franovića, Malog Dola, Bakarca i Sv. Kuzme, U novije doba našao je proi. Koch kod Podsoplja u Vinodolu još mlađih tvorevina tercijera u obliku levantinskih naslaga s odnosnom faunom u različnim glinama i laporastim tvorevinama!. DILUVIJ. Diljem Senjske Drage, pa u različnim uvalama i torentima, kao kod Sv. Jelene, Pijavice, u torentu Tomaševa Draga kod Kozica dolaze kršnici, koji su sastavljeni od obronačnog materijala tamošnjega kraja. Ovi kršnici djelo su torenta, pa po svojoj starosti pripadaju diluviju, te su vrlo slabo rašireni, a više se puta u njima nalazi komada kosti od kopnenih sisara. Tima kršnicima slični su i oni kršnici, koji su nastali od obronačnoga kršlja na rubovima naših uzdužnih dolina, kao kod Bribira, Drivenika, Bakra, a i drugdje. Sve su te tvorevine djelo tekućih meteornih voda, koje su ruševinski materijal s različnih obronaka snijele u doline, gdje se taj materijal slijepio čvrstim ervenkastim zamazom u kršnike, pa ih kao takove susrećemo diljem obale hrv, Primorja. Posve je neispravno mišljenje Dr. Terzaghi-a o tim kršnicima?ž, kada ih drži morskim obalnim tvorevinama, podavajući im istu starost kao i laporima u uvali kod Cesarice blizu Karlobaga. Lapori Cesarice po F. Koehus tercijerne su starosti, pa ih isti autor označuje kao Promina konglomerate, a našao je u njima malog Gastropoda BYTHINIU, zatim NUMULITES RAMONDI Defr., N. (LAHARPEIA) LAEVIGATA Lam. i veću množinu N. LAMARCKI Arch. Iz toga se vidi, da su kršnici i lapori tvorevine različne geološke starosti, kao što su različnoga postanka, i to oni prvi su djelo slatkih voda, a ovi potonji morskih t. j. brakičnih voda. U tim diluvijalnim kršnicima dolazi nam nekoliko malih pećina, kao pećina ČARDARUŠA u Tomašinoj Drazi kod Kozica, pećina JELENČICA ispod sela Pijavice, pećina SENJKINJICA u Senjskoj Drazi. Osim dosele spomenutih tvorevina valja nam još spomenuti i eruptivnu masu u istočnom dijelu Senjske Drage. Eruptivni je taj kamen porfirit, a varira u boji prema svježini površine, pa je čas modrosiv, čas smeđecrven, a čas opet smeđezelenkast; na površini je obično vrlo rastrošen i prhak, dokje u dubljim partijama čvršći i jedriji. Pećine ne dolaze u opsegu njegova raširenja, no zato ćemo njegovu važnost uočiti u tektonici. . B. Tektonika. < €. , . . € 5 . ETO x Uočimo li smjer brazdenja svih dosele spomenutih tvorevina, vidimo, da je taj smjer gotovo kod svih tvorevina NW—SE, pa se posve podudara !F. Koch: Sitni prilozi poznavanju tercijerne faune u Hrvatskoj. Glasnik Hrv. Prirod. Društva. God. XXXIV. str. 185, *Dr. K. vw. Terzaghy: Bemerkungen zur Tektonik der Umgebung von Buccari. Mittheilungen d. k, ung. geol. Reichsanst. p. 693. Bd, XLI, Bpst. 1911. 'F. Koch: Bericht iiber die Detailaufnahme des Kartenblattes Karlobag-Jablanac (liir das Jahr 1914. n. 1915.) p. 108 (15). Jahresbericht der k, ung. Reichsanst. fir 1915. 229 sa brazdenjem tvorevina Velebita. Uslijed tektonskih učinaka nalazimo i ovdje pojedinih gorskih naborina, kao i trijadičku prodornu ploču Senjske Drage. Svi tektonski pojavi vezani su manje više na jednu glavnu liniju poremećenja, koja u svom slijedu polazi od NW prema SE; dakle od RIJEKE preko Klane, Bakarskoga zaliva, Vinodola produžujući se prema jugu do u Senjsku Dragu. To je ona golema pukotina, koju je Dr. G. Stacehe! označio kao Bakarsku pukotinu, a koju ovako karakterizuje: .Das langgezogene Spaltengebiet von Buecari ist eine directe nur durch die geographisehe Form einer eigenthiimlichen Wasserscheide getrennte, stark verengte, kluitartige Fortsetzung des zu einer breiteren, faltenić&rmig iiberkippten Mulde aus- einander gespreizten Eocengebietes der Recca. Es stellt trotz mannigfacher localer Abweichungen in Schichtenbau eine lange, im Grossen und Ganzen gegen NO geneigte und zugleich mit der Richtung ihrer nordwest-siidćstlichen Streichungsrichtung zum Meeresniveau mehr und mehr sich senkende Falte dar“. Na sjeverozapad proteže se ta pukotina od Klane preko Rijeke do Gorice, a na jugoistočnoj strani jasno joj je izražen nastavak u prolomu starijeg kristaliničnog kamenja iznad Senja kod Vratnika. O tom nastavku kaže Hoernes? slijedeće: ,Nach SO setzt die Spalte Buecari— Novi parallel dem Streichen der dinarischen Alpen ebenlfals fort. Das Aultretten ilterer Gesteine čstlich von Zengg in einem Streichen, welches gerade auf Otočac hinfiihrt, seheint mir dureh diese Verwerfungsspalte bedingt zu sein.“ Radi lakšega pregleda opisat ćemo svaki pukotinski ogranak zasebno. Uočimo li sjeverozapadni ogranak spomenute pukotine, t. j. onaj dio, što polazi od izvora Rječine, zapravo od Klane do Novoga, vidimo jasno izražen njen smjer NW—SE, kojim smjerom uglavnom brazde i slojevi eocena i krede. Ujedno se jasno zapaža, kako ta pukotina lagano pada prema SE, da se kod Novoga posve spusti pod površinu morsku. Prisutnost te pukotine izražena je međusobnim odnosom eocenskih tvorevina prema onima krede, pa zato i dolazi na granici između Fliša s jedne, a alveolinskih-numulitnih i gornjokrednih vapnenaca s druge strane. Paralelno ovoj glavnoj pukotini teče druga, koja dolazi na granici između gornjokrednih vapnenaca s jedne, a alveolinskih- numulitnih vapnenaca s druge strane. Uz glavnu pukotinu očituje se prebačenost slojeva Senona preko mlađih eocenskih alveolinskih-numulitnih vapnenaca, koja se prebačenost ne očituje svuda jednako jasno, pošto je cijeli teren manje više prekrit debelim naslagama obronačnog ruševinskog materijala. Najjasnije se očituje prebačenost rečenih slojeva na jugoistočnom dijelu pukotine između Bribira i Novoga, Taj odnos kao i samu prebačenost karakterizuje Dr. Sehuberts na slijedeći način: »Wohl ist die Uberschiebung hier nicht so klar ersichtlich wie an manchen anderen Punkten des čsterreichiseh-ungarisehen Kiistenlandes, da grosse Sehuttmassen hier diese Zone iiberdecken, Doch deuten eben diese, sowie die trotz dieser Bedeckung noch ersichtliche Hčhe des Steilrandes auf stirkere Absenkuugen des Nordosfliigels der ,Mulde“, wiihrend anderseits der Flysch, der stellenweise noch vor den ersten Hiiusern der Gemeinde Bribir an der Strasse aufgeschlossen ist auch nordčstliches Einfallen, also unter die Kreide, erkennen liisst, wodurch sicher auf Uberschiebungs- vorgiinge geschlossen werden kann“. Spomenuti se međusobni odnos tvorevin& duž rečene dvije pukotine proslje- duje diljem njihove protege uz neke neznatne varijacije. Iz dosele rečenoga vidi se, da su tvorevine eocena uz rub tih dviju paralelnih pukotina na mjestima dublje, a na mjestima pliće usjele, tvoreći tako JAMASTI LOM. |U svome slijedu taj jamasti lom nije neprekinut, nego je prečkama alveolinskih i Senonskih vapnenaca rastavljen u_više dolina i uvala, koje se ističu plodovitošću i pitkom vodom. 1Dr. G. Stache: Die Eocengebiete in Inner Krain und Istrien. Jahrb. der k. k. geol. Reichsanst. 1864. XIV. B. p. 31. žR Hoernes: Erdbebenstudien. Jahrbuch d. k. k. geol. Reichsanst. 1878. p. 431. 3 Dr. RSehubert: Die Nčrdliche Adria_p. 153, Berlin 1912. 230 Tim načinom nastale su slijedeće doline: 1. dolina Rječine, 2. dolina Drage potoka, 3. Bakarski zaliv s uvalom Bakaračkom, i 4. dolina Vinodola. 1. DOLINA RJEČINE. Ispod krednoga sklopa BRGULEC, na granici između eocenskih i krednih tvorevina, dakle na prije označenoj zoni glavnoga loma, izbija iz jedne polupećine Rječina u obliku veaueluse-vrela. Na tom mjestu je ujedno i početak doline, odakle se širi smjerom prema jugoistoku. + + +++ Desa ++. Sl. 1. Geologijska detaljna kartica okoliša Senjske Drage. 1. Porlirit i/porfiritni pršinci, 2. Diploporni vapnenac, 3. Raiblove naslage. 4. Glavni dolomit, 5. Lias-vapnenci, 6. Diluvijalni torent-kršnici, 5 (Mjerilo 1: 25,000). Ostavivši svoje ishodište, Rječina teče dalje uskom dolinom smjera NW—SE, a neposredno pred selom Kukuljani mijenja nešto svoj smjer i teče koja dva kilometra smjerom NO—SW. Od sela Kukuljani biva dolina sve šira i teče opet smjerom NW—SE sve do Martinova sela, odakle zauzima smjer prema istoku do podno mosta u Gospodskom selu. Ovdje zakreće nešto prema jugu do Drastinova mlina, uzimajući odavle smjer NO—SW do podno sela Valića, a tek odavle uzima opet svoj prvobitni smjer NW—SE sve do Žakaljskoga mosta. Na tom svom putu teče Rječina kroz eocenske pješčenjake i lapore, 231 gdjekada kao kod Grohova kroz alveolinske vrpnence, a kod Gospodskoga sela dolazi posve blizu do mezozoičkih tvorevina. Ispod Žakaljskoga mosta zakreće gotovo pod pravim kutom prema jugozapadu, probijajući prečku alveolinsko- numulitnih vapnenaca, i ruši se u vir silnim šumom. (T. II. sl. 2.) Odavle teče dalje smjerom NE—SW vrlo uskim prodorom kroz tvorevine krede sve do mora. Na cijelom svom putu, dakle od izvora do ušća u more protječe Rječina dvjema dolinama, koje se bitno međusobno razlikuju. Razlika ta nije s obzirom na tok Rječine, nego s obzirom na geološki sastav i na genezu dolin4. Prva bi dolina bila od izvora Rječine do Žakaljskoga mosta, a druga od Žakaljskoga mosta do mora. Uočimo li okolnost, da su dolinski rubovi kao i dolinsko dno prve doline izgrađeni od tvorevina eocena, poglavito od pješčenjaka i lapora t. j. od tvorevina Fliša, koje su ovdje kao nepropusni slojevi, biva nam jasno, daje ovaj dio toka Rječine u tom dijelu uglavnom paralelan sa smjerom brazdenja slojeva, koji izgrađuju dolinsko tlo i dolinske rubove. Iz toga se razabire, da je dolina Rječine od njenoga izvora do Žakaljskoga mosta karaktera uzdužne doline t. j. erozija Rječine napredovala je, a i danas napreduje približno paralelno sa smjerom brazdenja slojnoga kompleksa onoga kraja. Ovaj dio doline nosi ujedno karakter već prije spomenutoga jamastog loma, koji se zbio na granici eocena i krede, gdje su tvorevine Fliša i jedan dio alveolinsko-numulitnih vapnenaca uz prije spomenute pukotine usjeli. Došavši u područje alveolinsko- numulitnih vapnenaca teče Rječina neko kratko vrijeme kroz njih, a onda se ispod Žakaljskog mosta ruši kojih 40 m duboko, prelazeći kod toga popreko na smjer brazdenja odnosnih slojeva. Taj poprečni smjer izražen je i pukotinom, koja teče smjerom NE—SW t. j. od Žakaljskog mosta do mora. Kroz tu pukotinu našla je Rječina svoj put, pa je tekla u obliku ponornice sve do mora slijedeći tako smjer pukotine. U tom svom podzemnom toku raširivala je Rječina svojom erozionom snagom rečenu pukotinu, djelujući na strane pećine, koje su se uslijed toga postepeno urušavale. Ovo urušavanje postranih stijena razlog je, da je stabilitet spiljskoga tavana popustio i ovaj se konačno urušio, stvorivši tako današnje korito dotično dolinu Rječine od Žakaljskog mosta do mora. Time je taj dio toka, koji je do toga vremena imao karakter ponornice, postao otvoren, a dolina, koja je time nastala, dobila je karakter poprečne ili prodorne doline, koju je stvorilo i izgradilo eroziono djelovanje Rječine u društvu s rečenom pukotinom. Jasne tragova toga djelovanja nalazimo na današnjim obalama Rječine, koje su gotovo do gore posve izlizane i izglađene od protičuće vode, a uza to oni golemi kameni balvani, što leže danas u koritu Rječine diljem te prodorne doline, a koji potječu od urušenoga svoda bivše pećine, nesumnjiv su dokaz postanka prodorne doline donjega toka današnje Rječine. 2. DOLINA DRAGE. Kod Orehovice se glavna pukotina sužuje, pa je izražena samo uskom zonom alveolinsko-numulitnih vapnenaca, a da već kod istočnih kuća sela Orehovica opet dolazimo u područje Fliša. Tako dolazimo do početka doline Drage, koja se proteže prema jugoistoku sve do sv, Kuzme iznad Bakra. Cijela dolina Drage potoka karaktera je vrlo uske uzdužne doline, čije je dolinsko dno u sredini najjače usjelo. Uslijed prečke podno Vežice stvorena je razvodnica u prostoru izmedu kapelice sv. Križa i sela Draga. Time je sjeverozapadno područje doline dospjelo u područje Rječine, pošto se u nju RA AA Ad I A Ze API SETE 232 slijeva malen periodički potok, koji teče od jugoistoka prema sjeverozapadu. Jugoistočni veći ogranak doline s potokom Dragom odvođuje se u zaliv Martinščicu, koji je karaktera poprečne doline i uglavnom istih osebina kao i poprečna dolina Rječine. Sjeverno Orehovice preko oznake W. H. na specijalnoj karti, pa uz desnu stranu ceste prema Svilnu sve do zavoja ceste u Svilnu, uvalila se uska postrana dolina, čije je dno ispunjeno Flišom, a postrani su rubovi izgrađeni od alveolinsko-numulitnih vapnenaca. Ista komunicira s dolinom Drage kod Orehovice, pa je možemo držati postranim ogrankom doline Drage. Prema jugoistoku sužuje se glavna pukotina tako, da je kod crkvice sv, Kuzme eocenski materijal reduciran na minimum, pa je pukotina označena vrlo uskom zonom alveolinsko-numulitnih vapnenaca, koji su uloženi između gornjokrednih grebena. Ova uska zona alveolinskih vapnenaca jedina je direktna sveza izmedu doline Drage i Bakarskoga zaliva. 2, BAKARSKI ZALIV s DOLINOM BAKARCA onaj je dio pukotine, koji je najdublje usio, tako da je dolinsko dno usjelo za 26—38 m duboko ispod razine morske. Time, što je dolinsko dno tako duboko usjelo, ušlo je more kroz poprečnu pukotinu i inundiralo novo nastalu dolinu stvorivši tako današnji Bakarski zaliv. Uslijed usjednuća dolinskog dna propale su u dubinu i tvorevine Fliša, a od eocena ostali su samo alveolinski vapnenci, koji u uskoj zoni izgrađuju sjeveroistočnu obalu zaliva i podržavaju tako kontinuitet s eocenskim tvorevinama Bakaračke doline. Tek jedna neznatna krpa lapora uložena je u zonu alveolinsko-numulitnih vapnenaca, kojih 1:1—2 km sjeverno od Bakarca na cesti prema Bakru u uvali ispod vrha Križ. Lapori su ti silno zgnječeni, pa pokazuju brazdenje različnoga smjera. Jugozapadni dio obale usio je većim dijelom sve do krednih tvorevina, a samo neznatna krpa eocena zaostala je u obliku alveolinskih vapnenaca i lapora. Taj ostatak nekadašnje suvisle eocenske zone nalazi se na sjevernoj i sjeverozapadnoj strani zaliva t.j. u kutu od Bakra do bakarske tvornice cementa. Uočimo li pobliže taj eocenski ostatak u prostoru oko bakarske tvornice cementa, pa onaj iznad Bakarca, vidjet ćemo, da se svi ti slojevi. odlikuju velikom nepravilnosti u brazdenju i padanju, kao iu međusobnom slijedu slojeva. Ta se nepravilnost osobito očituje u kamenolomu iza tvornice cementa, a za koju kaže Dr. Terzaghi' slijedeće : »Diese Ungleichmiissigkeit tritt besonders klar zutage in den Aulfsehliissen hinter der Zementfabrik von Buecari. Im Hauptsteinbruche sieht man vor sich den cca 30 m hohen, etwa unter 70-gebisehten Aufschluss, im welehen ein geradezu chaotisehes Dureheinander von blauen, sandigen, von braunen, tonigen Mergel und von unter-, iiber- und zwischengelagerten Kalkrilfen blossgelegt ist. An den Rindern erkennt man obendrein eine Brekzie von inlicher Besehaffenheit, wie die beim Driveniker Berg beschriebene. Von einer einheitlichen Schiehtung ist keine Spur. N-lich von dieser Stelle, tiefer unten, sieht man wieder_ Mergel und Numulitenkalk nebeneinander und im Anfschlusse S-lich von der Fabrik erkennt man wieder Mergel und Brokzien gemiseht.“ Iz toga se jasno razbira, da je u tom opsegu došlo do lokalnoga poremećenja, ito s jedne strane između tvorevina eocena međusobno, a s druge strane između tvorevina eocena i gornje krede. Ovo lokalno poremećenje očituje se u prebačenosti i uzdignuću tvorevina krede i eocena, pojava, koja u opsegu naše pukotine dolazi u Vinodolu do jasnijeg izražaja. Cijeli Bakarski zaliv s dolinom Bakaračkom karaktera je uzdužne doline, koju poprečni prodor spaja s morem, a inače se uglavnom podudaraju s prije i! Dr. Ki v. Terzaghi: Bemorkungen zur Vektonik der Umgebung von Buecari. Foldtani Kozlony. Bd. 41. p. 687. Bpst. 1911. 233 spomenutim dolinama. Od Bakarca širi se dolina dalje prema Križišću, gdje je pukotina dosta sužena, tako da tvorevine Fliša nastupaju u vrlo usku potezu između oširokih zona alveolinsko-numulitnih vapnenaca. Od Križišća, gdje opet imamo razvodnicu izmedu Bakaračke doline i Vinodola, nastavlja se puko- tina preko DOLA dalje u Vinodol. 4. Dolina VINODOLA. Pod dolinom Vinodola razumijevam kraj od Dola do Novoga, dakle kraj, gdje & “A su obadvije pukotine došle do naj- jačega izražaja koliko u pogledu nastupanja i raširenja eocenskih tvo- revina, toliko opet u međusobnom odnosu ovih potonjih prema tvorevi- nama krede. Po svom morfološkom podrijetlu cijela je dolina karaktera uzdužne doline poput prije spome- nutih dolina, dok je po svom tekton- skom postanju ovdje jasno izražen jamast lom. Isti se očituje s jedne strane između tvorevina gornje krede i eocena (alveol.-numulit. vapnenaca), a s druge strane između Fliša i alveolinsko-numuli'nih vapnenaca, pri čemu je dolinsko dno, koje se sa- stojalo od tvorevina Fliša, na rečenim granicama duboko usjelo. (Vidi sl. 2.). Ovo usjedenje išlo je paralelno s padanjem pukotine prema SE tako, da su tvorevine Fliša u okolišu Velog polja kod Novoga usjele oko 100 m duboko. 'To su Fdokazala nedavna bušenja, kojom su prilikom tvorevine Fliša bile nabušene za nekih 100 m, a da se u toj dubini nije naišlo na bilo kakove vapnence. Ovo nam jasno pokazuje, [da taj. lom nije samo površinskog karaktera, nego da zalazi duboko u nutrinu rečenog kraja 1 da_su tvorevine Fliša_ ovdje od znatne debljine!. (Uočimo li ovu okolnost, postaje nam posve iluzorna tvrdnja Dr. Vuksana?, da se ispod cijeloga Bribira do mora prostire velika riječna spilja. Uopće moram ovdje istaći, da Dr. Vuksan tumači v Jeslilac < SSSqS!' SRA S SS RSS KO NIU SS = za: SSS 202 =. KA S "S Š « Š x S uu = JA M bj / fu (još neobjelodanjen). 1. Aluvijalne i diluvijalne naplavine, 2. diluvijalni kršnik SIL. 2. Profil kroz VINODOL kod Novoga po F. Kochu. alveolinski i numulitni vapnenac, 6. gornjokredni vapnenci. = oD. (breča), 3. ruševinski materijal 4. Fliš-pješčenjak, 'Dr. d. Kormos: Die der Kiiste zugewendete Lehne der Grossen Kapella zwisehen Novi und Stalak. Jahresb. d. k. ung. geol. Reichsanst. |. 1913. p. 72. (4). * Dr. Vuksan: Fenomenalni oblici hrv. krasa u Hrv. Primorju. Senj. 1907. 234 postanak svih dosele spomenutih dolina urušanjem spiljskih tavana. Ne poričem, da ima dolina, koje su tim načinom nastale, jer smo spomenuli, da su naše poprečne doline uglavnom tako postale, no za dolinu VINODOLA vidjeli smo da je nastala usjedanjem dolinskoga dna. Prema tomu je dolina Vinodola baš protivnim učinkom stvorena no što drži Dr. Vuksan. Autoru je samo urušanjem spiljskih tavana protumačiva ona silna masa kamenoga kršlja, pijeska i terra rosse, koja se nalazi danas na dolinskom dnu Vinodola. Poznajući geologiju hrv. krša mogao je pisac na prvi mah vidjeti, da u kršu ima još i drugih faktora no što ih on spominje, koji su u stanju kamene mase smrviti i razrušiti. Da su mu bile bar donekle poznate tektonske prilike Vinodola, bio bi vidio, da je tektonika uzročnik, one silne rastrošenosti, i da je masa onoga ruševnog materijala djelo tektonike. Pošto je dolinsko dno usjelo, jasno je, da je uslijed velikog tlaka na lomnim rubovima stvoreno vrlo mnogo kamenoga kršlja, koje je imalo tendenciju ispuniti dolinsko dno. Meteorne vode pripomogle su tome procesu, pa su snašale s bokova doline ruševni materijal u dolinu, uslijed česa se u dolini nakupila upravo nevjerojatna množina ruševinskog materijala. Proces taj zbiva se u tom kraju i danas, pa se može vrlo lijepo pratiti na sjeveroistočnoj strani doline t. j. diljem glavnoga loma. Ako Dr. Vuksan uoči sve okolnosti, onda će uvidjeti, da prof. Cvijić nije imao ništa krivo, kad je rekao, da rečeni materijal potječe od naplavina, nego naprotiv Dr. Vuksan posve je površno poznavao geološke prilike Vinodola, tumačeći sve s urušanjem spiljskih tavana, pa i ondje, gdje je nemoguće pomisliti eksistenciju spilja uslijed stratigrafijskih nepovoljnih odnosa. Nadalje bi autor pomnijim motrenjem bio vidio, da grad Bribir ne počiva na nikakovoj stijeni s tavana spilje, jer bi ista logično morala biti ili od krednih vapnenaca i kršnika ili pak od alveolinskih vapnenaca. Naprotiv grad Bribir počiva na ploči kršnika, koji je nastao od ruševinskog materijala, koji je materijal nastao za vrijeme gorskoga loma, a koji je materijal uz sudjelovanje meteornih voda bio slijepljen u diluvijalni kršnik. Ovakovih i sličnih pogrešaka u nepoznavanju geologijskih fenomena puna je Vuksanova radnja, pa bi mi suviše prostora, a i vremena oduzelo, da na sve netočnosti pobliže odgovorim. Dolina Vinodola dijeli se razvodnicom kod Podgore na dva hidrografijska područja. U prvo područje pripada prostor Drivenika potoka ili Vinodolske Rječine sa svojim pritocima, a u drugo područje dolina Novoga dotično Velo i Malo polje s periodičnim potokom Suhom ili Bribirskom Rječinom. Potok DRIVENIK ili VINODOLSKA RJEČINA izvire u NW kutu doline protječe uzdužnom dolinom do podno ruševina grada Badan, odakle naglo zakreće prema jugozapadu probijajući gornjokredne naslage, između gradine Badan i ruševina kapelice Sv. Trojice. Odavle protječe kao potok DUBRAČINA kroz prodornu dolinu i izlijeva se podno Crikvenice u more. Ova poprečna dolina Dubračine potoka u bitnosti svojoj istoga je karaktera kao i ona Rječine, Martinščice i Bakarskog zaliva stom razlikom, da joj se smjer nešto otklanja prema jugoistoku. Peri- odički potok Suha ili Bribirska Ričina izvire zapadno od sela Podgora i teče smjerom prema 50, a slijeva se u more tik ispod Novoga. U svom gornjem toku protječe kroz tvorevine Fliša, pa zato i obiluje vodom, dok mu je srednji i donji tok na granici alveolinskih numulitnih vapnenaca i Fliša, pa se uslijed toga voda postepeno gubi u pukotinama alveolinaskih vapnenaca, tako, da je za malog vodostaja taj dio toka bez vode, a samo za jačih oborina ispunja se ovaj dio potoka bujicom vodom, ran 727 7 o ova 235 Poprečni lom, koji je stvorio zaliv novljanski, nije došao do onoga izražaja, kako se to dogodilo kod prijašnjih poprečnih lomova, jer ovdje cijeli puko- tinski sistem dolazi posve blizu do mora, a starije tvorevine krede gotovo su posve usjele pod razinu morsku. Ostatak ove kredne zone očituje se u uskoj crti krednih tvorevina oko Fraterske glavice do podno ruševina grada Lopara. Svakako je kredna zona bila nekada znatno razvijenija i zatvarala je potpuno obalu kao i na drugim mjestima Primorja, što jasno svjedoči otočić Sv. Martina, koji je izgrađen od istih senonskih vapnenaca kao i Fraterska glavica. Taj je otočić, kako kaže Dr. Kormos!, zadnji svjedok suvislosti između Fraterske glavice kod Novoga i Pta. M. Magdalena kod Povila, a rezultanta usjedanja senonskih vapnenaca u tom okolišu bila je, da su alveolinski i numulitni vapnenci došli neposredno do morske obale, na prostoru južno od LOPARA do sjeverno PTA. ST. MAGDALENA. Sjeveroistočna lomna zona vanredno je strmo odlomljena, pa se s obzirom na dolinsko dno njena pozadina uzdiže do zamjerne visine. Na mjestima je jako strma i isprekidana, uslijed česa je bez kultura, kao i donjokredna pozadina, pa se tim jače doima pitomost cijelog dolinskoga dna Vinodola. Uz ovaj glavni lom dolazi u tvorevinama gornje i donje krede po više paralelnih lomova, a sve ove tektonske sile razlogom su, da je cijeli materijal toga kraja vrlo zdrobljen i s kršen, pa je jasno, da se na rubovima stvorila sila ruševinskog materijala, koji se i danas tamo stvara. Taj ruševinski materijal snašale su meteorne vode u dolinu, a odavle prema Novome, gdje je bio staložen na Velom i Malom polju u znatnoj debljini. Na mjestima je ruševinski materijal zaostao, bio je naknadno slijepljen erveno-smeđim zamazom u kršnik, pa ga kao takova susrećemo na više mjesta diljem Vinodola. (Bribir, Sv. Kuzam itd.). Svi su ovi kršnici diluvijalne starosti, pa su posve analogni kršnicima oko Jablanca, Karlobaga i drugih mjesta Primorja. Ove od diluvijalnih kršnika izgrađene grebene valja nam dobro razli- kovati od grebena, koji dolaze kod Franovića, Drivenika i Sv. Kuzme kod Bakra, jer ovi potonji pripadaju senonskim vapnencima i kršnicima. Na mjestima nalazimo oko njihova podnožja i krpa diluvijalnih kršnika. Po svome morfološkome karakteru ovi su grebeni gorske strši, koje su zaostale kod usjedanja dolinskog dna, a od važnosti su za tumačenje, jesu li tvorevine krede i eocena zajedno usjele, ili je pak eocen bio taložen, nakon što je već postojala kredna uvala, i onda naknadno bio poremećen. Pošto u tom pogledu nijesam još dovršio istra- živanja do kraja, o tome ću drugom prilikom iznijeti svoje konačno mišljenje. Rekli smo, da je velika lomna zona na prostoru od Novoga do Senja zašla duboko pod razinu morsku, a očituje se na jugoistočnoj strani jasno nastavkom u prodoru starijeg kristalinskog kamenja Senjske Drage. Prodorom Senjske Drage dolazimo u direktnu vezu s tektonikom Velebita, pa je prodor Senjske Drage posljedica tektonskih odnosa, koji su se zbili na NE rubu Velebita, gdje je NE krilo Velebita usjelo gotovo za 1000 m. U vezi s time, kako kaže F. Koch?, nbilo je istočno Gračaca, na rubu naborine Cemernice i Dabašnice, ovo spuštanje zaustavljeno i natrag bačeno, uslijed česa je istodobno s usjedanjem na NE podnožju Velebita došlo do rastrganja i prodora gorske ploče ili pokrova u paralelnom smjeru od Mazina-Udbine-Bunića-Otočca do Vinodola“. Efekt ovih tektonskih pojava jest prodor Štirovače i Senjske Drage u jednu ruku, a u t 1 Dr. T. Kormos: Die der Kiiste zugewendete Lehne der Grossen Kapella zwischen Novi und Stalak. Jahresbericht d. k. ung. geol. Reichsant. fir Jahr 1913. p. 72. u. 73. *F. Koch: Pregledna karta Hrvatske i Slavonije, list Gračac-Ermain p. 28. Zgb. 1924. 236 : : drugu, kako kaže F. Koch u istoj radnji, rastrganost velebitske kose u više lanaca, koji se više manje pod oštrim kutom otklanjaju od velebitskog smjera brazdenja. Ta rastrganost očituje se u otklone Apatišanske kose, Kuterevske kose, Velike i Male kose i Senjskog Bila, pa u tom smislu dolazimo ovdje do nekoga prelaza između izgradnje Velebita, pa Velike i Male Kapele, koji se prelaz jasno očituje u stratigrafijskim elementima, a kako vidimo iz gore rečenoga, i u tekton- skim odnosima. Tektonski prelaz očituje se poglavito u smjeru brazdenja i padanja slojeva. Dok u Velebitu padaju slojevi uz a : : S neke male promjene redovito prema SW, u >> brazde NW-SE to naprotiv nalazimo, da slojevi Apatišanske, Velike, Male i Kuterevske 007948 va Kose kao i Senjskoga Bila padaju uglavnom prema NE, a brazde pod nekim otklonom prema Velebitskom, koje padanje odgovara glavnomu padanju slojeva tvorevini Velike i Male Kapele. Prodor Senjske Drage strati grafijski se potpuno podudara s onim Štirovače, samo se razlikuje od ovoga potonjeg time, što mu je antiklinala diplopornih vapnenaca probi- Jena porfiritnom masom. (Vidi sl. 3.) Intruzija se zbila s jedne strane na granici između krila antiklinale diplopornih vapnenaca i Raibl- naslaga, a s druge strane kroz samu anti- klinalu diplopornih vapnenaca. Prema tome su diploporni vapnenci najstarije udo u nizu stratigrafijskih elemenata Senjske Drage, a porfiritna masa izlila se na početku gornjega triasa. Sama provala porfiritne_ mase nije mnogo uplivala na poredak stratigrafijskih elemenata, nego se zbio posve miran izliv magme, koji je imao za posljedicu djelomičnu metamorfozu kontaktnoga kamenja, i to u prvom redu Raibl-na-lag4 i diplopornih vapnenaca. Zato i nalazimo na toj _kontaktnoj zoni neki nejasan prelaz između Raibl-naslagi i same eruptivne mase, koji se očituje u vapnenci, 3. Raibl naslage, 4. Glavni dolomit (Hauptdolomit), 5. Lias vapnenci i dolomiti. obliku pršinaca različne boje, a i diploporni vapnenci su na toj dodirnoj zoni promijenili svoje prvotno lice u tamnomodre jedre vapnence, koji na površini odaju karakter spaljenosti. SIL. 3. Profil kroz Senjsku Dragu od Borova preko Drage na Orlovo gnijezdo 1. Porfiritna masa, 2. Diploporni * Tek uplivom prije spomenutih tektonskih sila, a pogotovu stvaranjem prodorne doline Sv. Križ-Senj, bila je antiklinala iznad eruptivne mase jako zdrobljena, kami raseljene i razrahljene, pri čemu se osobito isticao lako trošiv i prhak materijal Raibl-tvorevin4. Tim procesom stvorila se podloga za kasnije djelovanje erozije i istrošenja t, j. denudacije. Senjska Draga sastavljena je dakle od dvije morfološki različne doline, i to od antiklinalne doline Drage, i od prodorne doline Sv. Križ-Senj. 237 Dolina Drage golemo je djelo denudacije & svezi s pojavama tektonike, gdje je denudacija napredovala na mjestima za gotovo 4—500 m duboko, dok je došla do današnjega dolinskoga dna dotično de pofiritne mase. Od mosta kod Sv. Križa pa do Senja proteže se drugi dio doline t. j. onaj prodorne ili poprečne doline. Smjer ove doline gotovo je O-W, a prolazi gotovo u cijeloj svojoj protezi kroz vrlo istrošene jurske vapnence. Tik pred mostom kod Sv. Križa prelazi preko bore lias-vapnenca, koji se, od Borova posve ustrmljeni, povlače na Orlovo Gnijezdo. Cijela prodorna dolina djelo je erozije vodi iz doline Drage i okoliša u društvu s tektonikom, pa je u svom prvobitnom obliku Kriški potok s vodama iz cijeloga okoliša imao karakter spiljske rijeke, a taj karakter ima i danas s tom razlikom, što je bazu premjestio dublje podzemno, ponirući već pred Sv. Križem. Silna eroziona snaga nekadašnje spiljske rijeke uzrokovala je podu- piranje i urušavanje postranih dijelova pećine, dok konačno nije došlo do urušanja spiljskoga tavana, a time je i stvorena konačno prodorna dolina Sv. Križ-Senj. Da je množina vode nekadašnjega Kriškoga potoka bila u diluviljalno doba znatno veća no danas, dokazom su diluvijalni kršnici diljem Senjske Drage sve do podno Ostroga, koji na nekim mjestima leže u dosta znatnoj visini iznad današnjega dolinskog dna. Duljina ovog velikog erozionog prodora iznosi od Sv. Križa do Senja 5 km, a širina varira od nekoliko metara u početku doline do 4—500 m, kao najširega mjesta kod senjskoga groblja. Već sam u početku bio spomenuo, da je Dr. Terzaghi na temlju krivih stratigrafijskih podataka došao i do krivih tektonskih i hidrografijskih zaključaka u opsegu Senjske Drage. U svojoj radnji ,Beitrag zur Hydrographie und Morphologie des kroatishen Karstes! na str. 329. iznosi detaljnu geološku karticu doline Drage. Prema datima označenima u toj kartici bila bi Draga i njen bliži okoliš izgrađen samo od tvorevina triasa i eruptivne mase. Triadička oznaka za cjelokupne tvorevine Drage datira iz stare literature. pa se iste pogrešno držao i Dr. Terzaghi. Uočimo li sl. 1. 1 isporedimo li oznaku tvorevini Drage prema oznakama Dr. Terzaghi-a, vidimo, da je razdioba njegova neispravna, pošto on ozuačuje 1. diploporne vapnence kao ,hellblauer, korallenfiihrender guttensteiner Kalk;“ 2. glavni dolomit označuje dva puta različno, i to jednom kao ,gelblichweisser sandiger Kalk, z. T. dunkel und bituminćs“, a drugi put kao ,grauer, mit weissen Adern durchsetzter dichter_ Dolomitkalk“; 3. tanko pločaste liasvapnence_ Borova i Orlova Gnijezda, označuje kao ,dunkelblau- sechwarzer Guttensteiner Kalk mit viel Gastropoden“; 4. Raibl-naslage označuje kao ,dunkelroter, harter Melaphyrtuff und helleres Konglomerat mit blassblauem Kalksteingerčlle. Mit diinen Sandsteineinlagerungen“. Uz ovo krivo članjenje ne odgovara ni raširenje pojedinih stratigrafijskih elemenata. Tako je primjerice okoliš oko crkvice sela Vratnik izgrađen od tanko pločastih lias-vapnenaca s ulošeima dolomita, a nipošto od Guttensteinskih vapnenaca, melafirnih pršinaca i pješčenjaka, kako označuje autor na prije spomenutoj geološkoj kartici. Ovo pogrešno članjenje stratigrafijskih elemenata Senjske Drage zavelo je pisca i u tektonici na stramputicu, jer on konstatuje četiri pukotine, uz koje se zbilo usjedanje, a zaostala je dolina Drage kao gorska strš. Jednim profilom na str. 380. predočuje nam pisac rečene tektonske odnose. Ne znam, je li autoru uspjelo u rečenom profilu to prikazati, no rekao bih, da nije, jer iz toga profila ne možemo si stvoriti predodžbu strši, a još manje razumjeti onaj poredak strati- ! Mitteilungen aus dem Jahrbuche d. k. ung. geol. Reichsanst. B. XX, H. 6. 238 gralijskih elemenata uz ona Žetiri loma. kojih nema u Senjskoj Drazi. S obzirom na našu podjelbu stratigrafijskih elemenata (SI. 1.), kao i na profil (SI. 3.) možemo reći, da u Senjskoj Drazi ne nalazimo nikakovih većih poremećenja, što slijedi jasno iz konkordancije slojeva i točnog slijeda stratigrafijskih elemenata od diplo- pornih vapnenaca srednjega triasa, kao najstarijega člana u nizu tvorevina pa sve do jurskih Cladocoropsis vapnenaca, kao najmlađega člana sveukupnih tvorevina Senjske Drage. Mi doduše nalazimo unutar ovih stratigratijskih elemenata manja boranja kao na pr. kod diplopornih vapnenaca i Raibl-tvorevina, kao i posve lokalnih oscilacija, no pukotina — izuzev spomenute glavne pukotine, uzduž kojih bi se zbila veća usjedanja i dizanja, ne nalazimo u Senjskoj Drazi. Time u svezi postaju i tektonske prilike vrlo jednostavne, kako smo iz dosele spomenutih navoda i vidjeli. ' U nizu spomenutih tektonskih razmatranja spomenuli smo prodornu dolinu Rječine, Bakarskoga zaliva, Martinščice, Dubračine potoka, Novljanskog zaliva i konačno prodornu dolinu Sv. Križ-Senj. Ovaj znatni broj poprečnih dolina vrlo je napadan, pa nam se nameće pitanje, koje i kakove sile su stvorile te poprečne doline. Spomenuli smo, da je glavni smjer brazdenja gorskih povora NW-SE, pa da uz ovo brazdenje susrećemo i neko drugo brazdenje slojeva, koje teče okomitim smjerom ili pod nekim stanovitim otklonom prema onome temeljnom brazdenju gorskih boranih povora. Ovo sekundarno brazdenje, kako kaže F. Koch!, posljedica je ustave (Stauung) glavnih bora. Tamo naime, gdje se dizanju boranih masa suprotstavi čvrsta zapreka, mora doći do tlačenja bora u smjeru brazdenja, a prema tome i do prijevoja tih slojeva okomito ili koso glavnomu povoru bora već prema položaju ustavljajućega čvora. Na takovim mjestima vidimo tada transverzalno brazdenje slojeva, pa baš na takovim provod- nicama, koje su na taj način nastale, raskida se i raspućca kamenje. Ovakovi su tektonski događaji uzrokom postanku poprečnih dolina u kršu, a time ujedno i označen put, kojim imadu vode u tom slučaju otjecati. Prema rečenome svesti nam je uglavnom postanak naših poprečnih dolina na to, što je boranje ovoga kraja, koji pripada djelomice Kapeli, a djelomice Senjskomu Bilu, bilo zapriječeno upornim djelovanjem s jedne strane masivom Ličke Plješivice, a s druge masivom Velebita. Uz ove faktore pridružilo se kasnije i eroziono djelovanje vod4, pa ovako udruženi stvoriše današnje poprečne doline diljem Hrv. Primorja. II. Hidrografija. C) HIDROGRAFIJA. Nekoje hidrografijske momente istakli smo već u toku naših tektonskih opažanja, pa ćemo ovdje sve skupiti i- JUSTINOVA pećina II. Ova se pećina nalazi nekoliko metara južnije od prve, pa joj se ulaz u onim razlomljenim debelo slojenim vapnencima jedva zapaža. Tek kada tko na nj upozori, istom tada može se jasno uočiti. Visina je ulaza usto nova pece TZ. Dati og Q Ce ia3 ći Mjerilo A LA Kam IE Re AREA Slika 6. 2 m 30 em, a širina 2 m. Pećina se nalazi u debelo slojenim alveolinsko- numulitnim vapnencima, pa se širi smjerom pukotine O-W', dakle gotovo okomito na smjer brazdenja slojeva alv. vapnenaca. U pećini možemo danas razlikovati dvije razvojne faze, i to: 1) Faza prividnog mirovanja, u koju spada dio pećine od ulaza do odrona na istočnoj strani pećine t.j, dio, koji je posve sličan spiljskomu hodniku. Taj je dio pećine širok 56 em do 2 m 10 em, a visok od lm—3m 60 em (SL 6. I), pa je to ujedno i stariji dio pećine, jer je cijeli hodnik iskićen lijepim i čistim sigama. Tu se nalazi vrlo lijepih prevlaka sige na prostranim stijenama hodnika, čas u obliku zavjes, čas u obliku zamrzlih kaskada (Tabl. IL. sl. 2.), a strop hodnika urešen je različnim draperijama. Po podu pećine dolaze različni oblici sige i sigastih tvorevina, koje prave male pladnjiće kamenice, u kojima nalazimo nakapnice. Mjestimice je naslaga sige debela do 1m 60 em, što daje naslućivati na veliku starost spiljskoga hodnika, koji je u svojoj prvotnoj fazi t. j. kao pukotina služio za oticanje voda prema. 247 Rječini uz posve iste prilike kao i kod Justinove pećine 1. Tek nakon prestanka te funkcije nastupila je faza unutrašnjeg izgrađivanja pećine t. j. taloženje sige, koje je ovdje osobito dobro uznapredovalo imajući sve preduvjete za stvaranje iste. Na mjestima dolazi i dandanas još do stvaranja sig4, i to u vrlo ograničenoj količini, budući da voda nakapnica u tom dijelu spilje vrlo slabo pridolazi. Po svemu bit će da je taj dio pećine prešao sve laze u razvoju pećine, pa da je u njemu nastupila konačna faza razvoja t. j. faza prividnog mirovanja: prividnoga “poradi toga, što, kako smo prije spomenuli, dolazi još uvijek, iako u ograničenoj mjeri, do stvaranja sigA i sigastih tvorevina. 2) Drugi dio pećine, t. j. onaj dio, koji je_od prije spomenutog spiljskog hodnika odijeljen odlomljenom okomitom stepenicom dubokom 12 m, nalazi se u fazi izgradnje (Sl. 6. IL). Ovaj dio pećine nastao je znatno kasnije, pa se nekadašnja pećina prvotno sastojala samo od prije opisanog hodnika, koji se u svom istočnom kraju svršavao vrlo uskom pukotinom. Tek u nedavno vrijeme, a najvjerojatnije je, da se zbilo za vrijeme klanskoga potresa g. 1870., usio je istočni dio prvobitnoga hodnika u dosta velikoj protezi za 12m duboko. Time je cijela pećina proširena za 1lm duljine, a do 6 m širine, pa je ujedno u izgradnji pećine nastupio preokret, jer se ovaj novi dio pećine nalazi u nepre- stanoj daljoj izgradnji. Izgradnju omogućuje, uz prisutnost pukotine smjera 0 — W', jaka rasjeljina alveolinskih vapnenaca uz obilno dotjecanje vode nakapnice. Vode nakapnice u ovom dijelu pećine ima vrlo mnogo, a njeno razorno djelovanje zapažamo na svakom koraku. Dotaknemo li se postranih stijena, ili onih kamenih balvana, što leže u podu pećine, ruše se i raspadaju, kao da su složeni od nanesenog kamenog kršlja, što nam jasno svjedoči njihovu rastrošenost. Isto tako i sa stropa dvorane pada svaki čas sad veći sad manji komad vapnenca, pa je uslijed toga dosta teško po pećini raditi. Usjedanje u ovom dijelu pećine zbiva se neprestano dalje, pa se to osobito zapaža u neposrednoj blizini okomite stijene, koja dijeli prvotni hodnik od novoga dijela pećine, Po svemu bit će, da urušavanje napreduje u smjeru Justinove pećine I., uslijed česa bi se ove dvije pećine s vremenom spojile u jednu. Noviji ovaj dio pećine nema nikakovih tvorevina sig4, s razloga toga, što je u razvoju još dosta mlad, i što voda nakapnica u znatnoj mjeri pritječe, pa previše brzo prelazi preko vapnenaca, uslijed česa ne može doći do taloženja sigastih tvorevina. Dužina nove dvorane iznosi 11 m, širina. od 1m 60em do 6m, dok je visina na mjestima do 26 m. lovine ili kakovih drugih spiljskih taložina ne nalazimo ovdje, jer je cijeli pod ispunjen balvanima i kamenim kršljem sa stropa pećine i postranih stijena dvorane. I temperatura ove pećine iznosi 12% C. ŽURKOVA pećina. Tik obale u Žurkovu zalivu, u sjeverozapadnom dijelu njegovu, nalazi se u jednom vinogradiću posve mala pećina, koju nazivaju Žurkova pećina. No zapravo to i nije pećina u pravom značenju riječi, nego je to nešto oširi razmak dvaju slojeva gornjo-krednih rudističkih debelo slojenih vapnenaca. Pukotina ta smjera je NW—SO i seže duboko sve do podno razine morske, što je i razlogom, da je dno pećine ispunjeno brakičnom vodom, jer se morska voda miješa s vodom iz vrulje, koja se nalazi u podu pećine. Ulaz u pećinu okrenut je prema istoku, pa je | m 10 em širok, a 4 m 20 em visok, dok sama je pukotina duga 8 m, široka 3 m 50 em, a visoka 48 em do 86 em. Dubina vode iznosi na mjestima do + m 50 em. Sigastih ukrasa kao i ilovine ne nalazimo u toj pukotini, što je dokazom, da je pukotina mlađega podrijetla. 248 a. Ponor ŽUKNICA ili, kako ga tamošnji ljudi nazivaju, ,PREZDAN“, nalazi se južno od sela Žuknice kod Kostrene sv, Lucije, u sredini omanje uvale, u debelo slojenim gornjokrednim vapnencima. Pošto je ulaz obrastao različnim korovom i trnjem, pristup je prilično težak. Ako malo pomnije pro- 2 motrimo okoliš oko ponora, vidimo, da je cijeli Ponor Zutneca taj kraj zapravo velika ponikva, u čijoj se 3 sredini uvalio ponor Žuknica. Propast nastala je križanjem više pukotina u rasjeljenim krednim vapnencima, koje su vapnence posve razrahlile, uslijed česa je vođa na njih imala jače djelovanje. Voda, koja se skuplja u okolišu vrtače, sejeđuje se do nujnižega mjesta vrtače, probila je kroz jako raspucane vapnence u dubinu povećavajući svojom kemijskom i mehaničkom rastvorbom proces istrošenja, proširujući tako postepeno pukotinu do današnjeg njenog oblika. Zjalo je propasti 8 m široko, sredina propasti 4 m 60 em široka, a na kraju ponora iznosi širina 3 m 50 em. Od ovoga mjesta ne ide ponor dalje vertikalno, nego se nastavlja dalje koso prema zapadu, pa se konačno svršava vrlo zo uskom pukotinom smjera prema zapadu, t. j. prema moru (Sl. 7). Dubina propasti iznosi 24 m 20 em. Dno kosoga dijela prekrito je debelom naslagom ilovine, koju voda snosi kroz različne pukotine, a na stijenama se zapaža, da pukotina ne može primati vodu za jakih oborina, pa se uslijed toga voda diže u ponoru, ž J katkada do preko po- lovice. Pećina URINJ. Ova dosta zanimljiva pećina nalazi se na putiću, što vodi iz mjesta Urinj prema zalivu istog imena, a udaljena je kojih 25 m fečina Wrinj od morske obale. U pećinu se ulazi puko- kxikalni provek tinom 18 m 60 em dugom i oko 1 m-60 em visokom, koja teče smjerom O—W, pa je ulaz pećine okrenut : Mjerilo prema jugu. Pred ula- OS 2 30 re bi zom kao i u prvoj dvo- Slika 8. rani odmah iza nlaza, E dugoj 19 m, širokoj 12 m, a visokoj 2 m 50 em do 3 m, nalazi se sva sila ruševnog materijala sa stropa pećine. Množina rnševnog materijala proizlazi vd 249 velike istrošenosti gornjo-krednih vapnenaca,: koju su uvjetovale različne tektonske sile, o kojima smo već govorili u tektonskom dijelu. Iz prve dvorane ulazi se 2 m 60 em širokim, 56 em do 78 em visokim prolazom u dalju prostoriju dugu 27 m 50 em, 6 m 20 em do 7 m 60 em široku, a do 2 m 80 em visoku. (Sl. 8.) Ova prostorija ide smjerom O—W, pa se svršava hodnikom 5 m 20 em dugim, 98 em visokim, a oko 1 m 40 em širokim, koji vodi u zadnju prostoriju 21 m dugu, 1 m— 3 m 80 em široku i 1 m—2 m 60 em visoku. Zadnji dio ove prostorije otklanja se u dužini od 6 m od prvotnog smjera O—W', pa zauzima direktno smjer N— S. Uočimo li pobliže cijelu pećinu Urinj, vidimo, da je ona djelo u prvom redu tektonike, a tek sporedno je bilo djelovanje erozije i korozije. Mi nalazimo ovdje dvije vrste pukotina, od kojih glavna pukotina ide smjerom O0—W, dakle gotovo okomito na smjer brazdenja slojeva, a zatim dvije pukotine smjera N—5, t. j. okomito na prvašnju pukotinu: Uz ove pukotine dolazi još jedna, koja siječe glavnu pukotinu smjera O—W pod kutom od 24 stupnja, a koja je od znatne važnosti za sekundarnu izgradnju pećina. Po današnjem stanju pećine jasno se razbiru dva važna momenta, i to: 1. da je nekadašnja pećina Urinj bila gotovo za polovicu uža od današnje njezine širine, pa je bila u tom stadiju bez vode; 2. da je njezin današnji desni dio znatno mladi po svom postanku od lijevog dijela. Prvotno stanje pećine. jasno se razbira iz današnjega prvog dijela pećine i lijeve strane druge polovice pećine. U tim dijelovima nalazi se svuda tvorevini siga, koje su raširene po stropu po postranim stijenama i po podu pećine, sve do njenoga svršetka. Na svodu druge polovice pećine t. j. dijela, u kojem nastupa voda, vidi se jasno, dokle je sezala prvotna pećina, jer su ovdje tvorevine sige u ravnoj crti odlomljene, kao da su odsječene. Uza tu crtu siga protezala se prvotna desna strana pećine, pa .je cijela pećina bila nalik na spiljski hodnik, koji je bio vrlo uzak, jer je na mjestima bio širok do 60 em. Tek djelovanjem tektonskih sila, koje su u nedalekom okolišu bakarske tvornice cementa prouzročile onaj kaos u izmjeni eocenskih i krednih tvorevina, stvorena je nova pukotina u smjeru NWN—SOS, uzduž koje je prvotna desna strana pećine usjela za 6—8 m duboko, Posljedica toga bila je, da je u pećinu navalila voda podzemnica u društvu s morem, pa danas nalazimo taj dio pećine ispunjen brakičkom vodom. Stijene su u tom dijelu pećine posve prazne t. j. bez sigA, a današnja desna strana toga dijela pećine posve je okomita, pa se na njoj jasno zapažaju gorska zrcala kao vidljiv znak tektonskog djelovanja. Dubljina vode je gotovo u cijelom tom dijelu pećine oko 6 m 20 em, a temperatura vode iznosila je u travnju 1914. 9 st. C, dok je temperatura uzduha u pećini u isto doba iznosila 12 st, C. Osim već spomenutog ruševnog materijala, što dolazi u početku pećine, ne nalazimo u pećini nikakovih drugih spiljskih taložina, jer te produkte voda redovno odnosi tako, da je pećina većinom čista. Tvorevine siga nijesu ovdje od znatna razvoja, nego dolaze najviše kao prevlake na podu pećine i na njenim stranama, a tek tu i tamo dolazi po koji omanji stalaktit i stalagmit. Strop pećine ispunjen je sitnim draperijama, koje se obično prema dolje svršavaju uskom prozirnom cjevčicom sige, koje su cjevčice vrlo krhke, pa su većim dijelom i uništene, Pećina LOKVICA nalazi se u Kavranić-brijegu kod Bakarca, kojih 80 m u brijeg od zavoja ceste Bakarac-Kraljevica, na lijevoj strani. Dolazi u alveolinsko-numulitnim vapnencima, koji su ovdje jako zdrobljeni i rastrošeni. Ulaz u pećinu širok je 2 m, a visok 1 m 70 em, pa se dno pećine dosta strmo spušta u dužinu od 7 m 60 em; visina ove prostorije iznosi 2 m, a širina do 250 Ž 2 m 80 em. Po svemu bit će, da su ove dimenzije novijeg datuma i da je cijela ; pećina bila prije samo omanja pukotina, koja je nastala razmakom slojeva, a uzduž te pukotine dotjecala je obilno voda nakapnica. Ljudi, upotrebljavajući vodu, ž raširivali su prema potrebi pukotinu i tako postepeno izgradili pećinu Lokvicu, koja je odatle i dobila ,svoje ime, jer joj je dno bilo ispunjeno lokvicom pitke vode nakapnice, Temperatura vode iznosila je u travnju 1914. 10st. C., a uzduha 12 st. C. s Prolazeći u kolovozu 1919. ovim krajem bio sam upozoren od prof. M. Šenoe na nov kamenolom u Kavranić-brijegu. Razgledavši taj kamenolom alveolinskih 3 vapnenaca konstatirao sam, da isti dolazi na onom mjestu, gdje sam pred 5 | godina našao pećinu Lokvicu, pa tako pripada Lokvica sada još samo historiji. : Pećina ŠKABAC nalazi se u eocenskim alveolinskim vapnencima neko 3 četvrt sata udaljena od Križišća, gotovo u vrhu brijega Škabac, po čemu ju je k i narod nazvao. U pećinu vodi 3m širok, a 2 m visok ulaz, kojim se lagano i spuštamo u prvu prostoriju. Pećina se sastoji od dvije oveće dvorane, koje su odijeljene lijepo svedenim prolazom širokim 1 m 50 em, a visokim do 8 m 20 em. : | Prva je dvorana od ulaza u pećinu do ž protivne strane duga 18 m, a od spojnog eMabaec je ulaza obiju dvorana do protivnog kraja duga 14 m. Širina joj je pretežno 9 m, a visina varira od 2 m 60 em do 8 m 50 em (vidi sl. 9.). Na SO strani prve dvor rane, gotovo nasuprot ulazu, nalazi se malen otvor od 28 em širine i 36 em visine. U podu dvorane nalazimo svu silu kamenog kršlja izmiješanog ilovinom i Vertikatnu prerez V terra rossom. Uza to dolaze po cijeloj dvorani oveće količine guana od šišmiša. TvorevinA sig4 nalazi se po postranim stijenama kao i na stropu dvorane, no te su dosta slabo razvijene, pa nastupaju samo kao prevlaka. Iz prve dvorane spuštamo se dosta strmo kroz prije spo- e s x» 2 U! menuti svedeni prolaz u drugu znatno Mjerilo veću dvoranu. Dvorana je ova svedena Slika 9, u gotskom obliku poput prolaza u nju, duga je 32 m, široka 150m do 8 m, a visoka od 110m do 17m (sl. 9.). Prvotno je bila i ta dvorana niža, t. j. njezin je pod bio u istom niveau-u s podom prve dvorane, što se jasno razbira na rubovima dvorane. Dno je dvorane naknadno u sredini usjelo stvorivši tako u dvorani oveću podzemnu vrtaču, uslijed česa je i visina dvorane znatno porasla. I ovdje je dno dvorane ispunjeno kamenim kršljem, koje potječe pretežno sa svoda pećine, a oko vrtače kao i u njoj samoj nalazimo debelih naslaga spiljske ilovine izmiješane s terra rossom i guanom. šišmiša, Sige dolaze u ovoj dvorani posve analogno kao i u prvoj samo u obliku voda, koje su u društvu s glavnom pukotinom velikog Primorskog loma i s nekoliko sekundarnih pukotina stvorile današnju pećinu. Velika istrošenost i. 251 uvelike stvaranje pećine. Kako ovo združeno djelovanje i danas djeluje, to će konačna resultanta svih tih sila biti urušavanje svoda pećine, a na mjestu današnje pećine nastat će dvije velike nadzemne vrtače. Ovu tvrdnju potkrepljuje činjenica, da je strop pećine već prilično tanak, tako da na mjestima prolaze kroz pukotine zrake svjetlosti u unutrašnjost pećine. Vode nakapnice nalazi se u obje dvorane, pa su iste 1 prilično vlažne. Temperatura prve dvorane bila je u travnju 1914. 9 st. C., a druge dvorane 8 st. C. Za vrijeme jakih oborina nalazi se u vrtači u drugoj dvorani vode, koja dotječe iz vana, t. j. meteorne vode uslijed jake rasjeljenosti aveolinskih vapnenaca prolaze naglo kroz pukotine i sejeđuju se niz stijene pećine u vrtaču. Pošto je dno ove zabrtveno ilovinom i terra rossom, ta se voda sabere i zadrži neko vrijeme. Prema tome je posve neispravno držati ovu vodu za vodu podzemnicu i pećinu Škabac dovoditi u neku vezu s dolinom Drivenika, kako to čini Dr. Vuksan u svojoj radnji »Fenomenalni oblici Krasa“ na strani 27—29. Propast MIŽOLOVO dolazi u vrhu Medomišlju nedaleko Križišća na granici vanredno istrošenih gornjokrednih vapnenih kršnika i alveolinskih vapne- naca. Zapravo jeto +4m 60em dubok lijevak, koji je širok 98 cm, a na dnu mu je širina do 8 m 20 em. Nastao je erozijom meteornih voda u onom gotovo ruševinskom materijalu, pa se čini, da će ga uskoro nestati, jer se neprestano zarušava. : Pećina Sv. JAKOV. Ova neznatna pećina nalazi se u prvoj drazi od Sv. Jakova prema Kraljevici tik uz more, u zdrobljenim i vanredno istrošenim gornjokrednim vapnencima, koji su uslijed svoje velike istrošenosti zadobili prividan oblik kršnika. U pećinu, koja je duga 5 m 80 em, a visoka 1 m 60 em i toliko široka, vode dva ulaza: jedan veći, širok 2 m 10 em, a visok 1 m 20 em na jugozapadnoj: strani, koji je u svezi s morem, i drugi 1 m širok i isto toliko visok na sjeverozapadnoj strani. Ovaj potonji je i udaljeniji od mora, pa se čini uopće, da je umjetnim putem izrađen. Po cjelokupnom izgledu čini se, da je ' pećina uglavnom djelo ljudske ruke, a nastala je tako, da je morski žal polagano zalazio na jugozapadnoj strani u pukotinu, pa je, dobivši tako uporište u onim istrošenim vapnencima, iste polagano ispirao i stvorio malu pećinu. Pošto u toj drazi ribari odvajkada povlače ribu dotično mreže prema kraju, često su upotrebljavali prvotno stvorenu pećinu za sklonište, s vremenom je prema potrebi proširivali, dok nije konačno dobila današnju veličinu. Jasno je, da to raširivanje i danas napreduje, pa uslijed toga u pećini nema nikakovih karaktera prave pećine. Temperatura je posve suglasna s vanjskom, jer je pećina vrlo kratka i niska, a uza to posjeduje dva razmjerno velika otvora. Propast VELA i MALA JAMA. Ispod sela Sušika na lijevoj strani “ceste Sušik-Podsopalj Drivenički, ispod kamenog vrha Zebra nalazi se propast Vela Jama, a kojih 100 m ispod ove dolazi Mala Jama. Iznad Vele Jame tik sama ždrijela navalila su se dva velika kamena, koji skrivaju ždrijelo, pa na neki način vrše funkciju ograde. Ovaj veliki ponor dubok je 28 m 40 em, u. početku je širok 3m 10 em, pa je u toj širini posve okomitih stijena i ruši se kojih 13 m, gdje se suzuje na 1m 80 em, a da se konačno opet proširi na 8 m 60 cm, pa se i u ovom dijelu posve okomito ruši do kraja. Na kraju se suzuje u vrlo usku pukotinu, koja ide prema dolje. Iza dubine od 15 m 60 em nastupa voda, koja ispunja propast u dubinu od 7 m 80 em (sl. 10.). Mala Jama duboka je 18 m 70-em, ždrijelo joj je široko 3m 40 em, pa se ljevkasto suzuje na 1 m, 252 da se onda opet postepeno prema dnu proširi na 6 m. Voda ovdje nastupa već nakon 4m 20 cem, a dosiže dubinu od 9m BO em (sl. 10.). Voda je u obje propasti u svibnju 1914. imala temperaturu od T2 st. C. Oba ponora dolaze u debelo slojenim alveolinsko-numulitnim vapnencima, koji su vrlo rastrošeni i raspucani. Postanak ovih dviju propasti svesti nam je na djelovanje jakog hidro- statskog tlaka na pukotinu smjera NO-SW u rastrošenim alveolinskim vapnencima. Na mjestima, gdje je rastrošeni kameni materijal bio najpopustljiviji, probijala je voda za jakih oborina kroz nastalu pukotinu sve do površine, noseći najprije sobom sitniji materijal, a kasnije, kad je ispiranje uznapredovalo, i krupnije komade. Erosiona snaga vode u ovom je slučaju djelovala od donjega kraja prema gore stvorivši tako današnju propast. Ovakovo erodiranje nastavlja se i danas, jer voda dotično ponori u oba slučaja izbacuju za vrijeme jakih oborina ili talenja snijega u Gorskom kotaru znatne količine kamenog kršlja. Kolikom : se silom i erozionom snagom to /Gla Ž Mala jana zbiva, jasno se vidi po tome, što se voda u Veloj Jami mora dići 15 m, da dođe do površine, noseći sobom kroz tu visinu kamenje od nekoliko desetaka kilograma. Kako smo u hidrogralijskom dijelu spo- menuli, voda ovih propasti ugla- vnom je voda podzemnica, koja nastupa uzduž lomne zone cijeloga Vinodola, a uvećava se vodom oborin iz zaleđa t. j. iz okoliša Medveđaka, Kobiljaka i Kranjeg vrha. Svezu ove vode podzemnice x : s Ličankom istakli smo u hidro- EN EL = SE NRE. gratijskom dijelu, pa mi je još Slika 10. ovdje spomenuti, da voda, koja se za vrijeme jakih oborina ili talenja snijega u Gorskom Kotaru izlijeva s vodom podzemnicom iz rečenih ponora i pod imenom Fužinarke teče dalje prema Drivenik-potoku ili Vinodol- skoj Rječini, — da ta voda inundira Tribaljsko polje i za to ga vrijeme pretvori u periodičko jezero. Voda se ta ne gubi brzo, nego postepeno i lagano ponire, jer ima više ponora, koji je gutaju. Najviše vode iz toga, periodičkog jezera odlazi kroz veliki ponor pod Humcem i ponorom kod mjesta Pile. ŽUPANOVA pećina. Ovo je zapravo uzak spiljski hodnik, koji dolazi u dvorištu g. Ivana Župana iza erkve u Crikvenici, i to u gornjokrednim rudistnim vapnencima. U pećinu se ulazi preko nekoliko umjetno načinjenih stuba prolazom, koji je umjetno izrađen i ograđen, a koji je širok 2 m 10 em i visok 1 m 10 em. Širina cijele pećine varira od 78 em do 2m 10 em, najširega mjesta na izbočini zavoja, a visina se mijenja od 86 em do 1m 10 em. Cjelokupna dužina pećine iznosi 16 m 50 em. Cijeli taj pećinasti hodnik ima u tlocrtu oblik slova 5“, pa je svojim ulazom okrenut prema NW. Nekoliko metara iza ulaza zakreće hodnik u luku prema zapadu, pa se gotovo pod pravim kutom okreće prema istoku, koji smjer napušta zaokrećući u luku prema jugozapadu, dakle u praveu prema moru. Pećina je djelo erozije u društvu s -pukotinom smjera NW—S0, 253 pa se to i jasno očituje na stijenama hodnika, na. kojima se jasno opažaju tragovi erozione snage protječućih voda. Po svemu držati nam je Županovu pećinu postranim odvodnim kanalom nekadašnje velike pećine, kroz koju je protjecao potok Dubračina prema moru. Kako je potok dotično podzemnica Dubračina potok imao tada svoju bazu znatno više, voda je iz Dubračine mogla posve lijepo zalaziti u rečenu pukotinu, koju je postepeno erodirala i raširila u današnji hodnik. Urušavanjem velike pećine, kroz koju je podzemnica Dubračina protjecala, pala je baza potoka Dubračine znatno dublje, a posljedica ovoga bila je, da je postrani i odvodni kanal posve presušio i ostao onakav, kako ga danas nalazimo. Tu okolnost o postanku ovog pećinastog hodnika potkrepljuje i onaj pijesak u podu hodnika, koji potpuno odgovara po svom mineralogenom sastavu Vinodolskomu Flišu, iz kojega su ga pritoci Dubračine isprali i u njega snesli, a ovaj je rečeni materijal dalje nosio ' ; prema moru, pa tako i u rečeni hodnik. Didi PIKA Pee Na kraju se pećine nalazi nešto spiljske : ilovine, dok je pijeskom i ilovinom bila ispunjena cijela pećina gotovo do iznad polovice njene visine. No pošto su svojevremeno ljudi pećinu upotreh. ljavali kao zaklonište bilo za se ili za robu, iznesao se dobar dio toga potočnog nanosa. Neko je vrijeme bila pećina zazidana, pa ju je odzidao g. J, Župan i našao tom zgodom različna novca i predmeta iz rimske dobe. Sigi gotovo ni nema, a nakapnice ima samo u početku hodnika. Temperatura je iznosila u svibnju 1914. 12 st. C. BRIBIRSKA peć dolazi u jako istrošenim eocenskim alveolinskim va_ pnencima iznad sela Dragaljina u bri- jegu Kacalj. U pećinu vodi s NW strane 1 m 30 em širok, a lm 10 em o 5 Pat Zo visok ulaz, kojim dolazimo u prostoriju d 9m 70 em dugu, a do 6 m široku. Na ovu prostoriju nadovezuje se veća u dužini od 7 m 80 em, a na _ mjestima široka do 9 m. Visina varira u obje prostorije od ulaza a) do točke b) (vidi sl. 11.) između 3 m 8 em do 3 m 20 em, kao najviše mjesto u pećini. U drugom dijelu pećine, na njenoj sjevernoj strani, odvaja se uzak hodnik dug 16 m 80 em, a širine do 38 em, pa se na kraju proširuje u dvoranicu 2 m dugu, 1 m 60 em visoku i 1 m 40 em široku: hodnik je u podu ispunjen ilovinom, koju voda nanosi ovamo iz cijele pećine, a konačna je dvoranica hodnika ispunjena lijepim sigama. U prve dvije prostorije ima u podu mnogo kamenog kršlja sa stropa pećine, a nešto i sa stran4, Tvorevin4 sigi nalazimo dosta lijepih u drugom dijelu pećine, po stropu u obliku stalaktita i malih zavjesa, pa su te tvorevine vrlo onečišćene terrarossom, i uslijed toga rdaste boje. Kako su eocenski alveolinski vapnenci u ovome kraju, a tako i diljem lomne zone vrlo istrošeni i isprekrižani s više pukotina različnog smjera i Slika 11. 254 i pećina ne nosi izrazit pukotinski karakter, nego je uslijed sistema pukotina usjelo dno, a vode nakapnice povećavale su taj prostor stvorivši na taj način današnju Bribirsku peć. Ovo kemijsko i mehaničko djelovanje vod4 nakapnica traje sveudilj, pa se vidi, kako taj razvoj napreduje prema gore, što ujedno znači svršetak pećine, jer će konačno doći do urušavanja spiljskog tavana. Nakapnic4 ima u pećini na više mjesta dosta, a na nekim mjestima, kao u blizini onoga uskog hodnika, spušta se nakapnica u dosta jakom mlazu niz stijenu i nosi različno kameno kršlje i terrarossu s površine u nutrašnjost pećine, Ovaj nanos taloži se u podu pećine i u postranu hodniku. Djelovanje je na tome mjestu osobito jako za vrijeme jačih oborina. Temparatura u pećini iznosila je u travnju 1914. 14 st. C. CIGANSKA peć. To je zapravo nešto dublja dolepedio koja dolazi u eocenskim alveolinskim vapnencima u brijegu Strana, na polovici puta između sela sv, Vid i Ugrin. Polupećina duga je oko 8 m, 6 m široka, a od 6 m 60 em do 7 m visoka. “Nastala je urušavanjem slojeva između dvije pukotine, pa tok urušavanja i danas napreduje, pošto sa stropa pećine otpadaju čas veći, čas. manji komadi kamenja, koje ispunjava dno polupećine. Ulaz je okrenut prema jugu. Tu i tamo nalazi se po koja neznatna prevlaka sige, a i vode nakapnice ima na nekoliko mjesta, no vrlo malo. Temperatura je uglavnom jednaka vanjskoj, pošto je ulaz dosta širok i visok, a polupećina je razmjerno kratka. Pećina GOLUBINJAK. Malena ova pećina nalazi se lijevo od ceste Novi — Selee na polovici puta između kapelice sv. Lucije i Dumboke tik do mora. Dolazi u gornjokrednim rudistnim vapnencima, pa se ulazi u nju s SW strane, Ulaz je širok 2 m, a visok 72 em, dok je sama pećina u promjeru 5 m, a visoka je do 2m. Uglavnom je djelo morskoga žala, koji je rastrošene i 'aspucane gornjokredne vapnence podupirao i odnašao, a k tome se pridružilo i djelovanje vodi nakapnici, pa ovako združene sile stvoriše ovu malu pećinu. Sigastih ukrasa ima tek nešto malo, a pod je posve čist, jer more stalno zalazi u nju. Samo u desnom kutu nalazi se nešto malo ilovine. Ime je dobila odatle, što se u njoj gnijezde divlji golubovi. Temperatura je uglavnom jednaka vanjskoj. ZAGORSKA pećina. Podno Zagorskog vrha na desnoj strani ceste Novi-Selee, kojih 700m od posljednjeg zavoja ceste dolazi Zagorska peć ili kako je još nazivlju, ,Novljanska peć“ u debelo slojenim rudistnim vapnencima., Ulaz u pećinu okrenut je prema NW strani, pa je širok 28 m,a oko 4m visok, i izgleda, iz daljega gledajući, kao da je oveća kamena ploča koso naslonjena na okomitu stijenu. (Tabl. IV. sl. I). Ulaz se teško zapaža, jer se pred njim nalazi vrtača puna kamenog kršlja, a i neposredno na ulazu ima velikih komada kamenja, koji zaklanjaju ulaz. Kroz ulaz dolazimo u predvorje dugo 20 m, široko Gmioko 4m visoko, iz kojega vodi m dug, 1 m 20em širok hodnik u dvoranu 1. Dvorana je ova 9m široka, 22m duga, a do 4m visoka, pa se potkraj suzuje u posve kratak i uzak hodnik, koji vodi u dvoranu Il. Ova je dvorana okrugla oblika, u promjeru je široka 12 .m,a visoka do 3m. Na zapadnoj se strani suzuje u 8 m dug hodnik, koji se početno spušta prema dolje, a zatim 1 spirali diže prema gore, da nenadano dođemo u dvoranu III, kojoj je pod u istoj visini sa stropom dvorane II. Dužina je dvorane III. 12m, širina oko 9 m, a visina doseže do 8m 50 em (Vidi sl. 12.). Izuzevši opisane dvorane ima poviše pukotinskih hodnika, koji se odvajaju s lijeve i desne strane pojedinih dvorana, a koji sežu do 24m duboko. Ti hodnici u svojoj protezi obilaze oko dvorana 250 tako, da su ove više manje okružene tim pukotinskim hodnicima. U predvorju nalazi se sva sila kamenog kršlja, sa stropa i stijena pećine, pa i u dvoranama nalazimo dosta ruševinskog materijala izmiješana s ilovinom i guanom šišmiša, kojega osobito mnogo ima u drugoj dvorani, gdje je mjestimice debeo do po metra. Postrani hodnici ispunjeni su u većoj česti ilovinom, ali ima i kamenog kršlja sa stranA i stropa hodnika, jer su kredni vapnenci uzduž tih hodnika tako istrošeni i raspucani, da se često kod najlakšeg dodira urušavaju. Siga ima: gotovo po cijeloj pećini u obliku stalaktita i stalagmita, pa vrlo lijepih malih draperija, ali je to pretežno poodbijano, a ono, što je ostalo, zamazano je i začađeno. Tako nalazimo na kraju prve dvorane 5 stalagmita, koji su većim dijelom razbijeni; u trećoj dvorani dolaze 4+ stupa sig4, na koje se svodio strop pećine, pa se čini, kao da na tim stupo- vima počiva cijela dvo- rana 1II. Ovi stupovi dosežu debljinu od 36 cm do 94em, a visinu do 1 m 350 em (Tabl. IV. sl. 9.). Nakapnice ima po cijeloj pećini, koja je uslijed toga prilično vlažna. Pećina je u svojoj protezi sA YA smjera W—O0, pa se Č a gor. SA Q osniva na cijelom si- stemu = pukotina, od kojih su glavna dva smjera, i to smjer SO-NW, i smjer O-W, Smjerom O-W _usio je slojan kompleks stvo- rivši tako prvi po- va četak pećine, kojega Slika 12. je poznija korozija u JErlikalni Prere društvu s drugim sekundarnim pukotinama sve više uvećavala. Tomu su pripomogli i sami vapnenci, jer su uslijed različnih tektonskih sila jako zdrobljeni i raspucali, pa je voda na njih vrlo lako djelovala. Pećina je sada, uglavnom, u stanju mirovanja izuzev postrane hodnike, koji se nalaze u razvojnom stadiju, pa nam je njihovim razvojem živo predočen postanak i nekadašnji razvoj cijele pećine. Vrlo je vjerojatno, da su nekoji od tih hodnika preko uskih pukotina vezani s bazom Suhe Rječine, jer se u nekima zapažaju na stijenama tragovi različnih vodostaja. Voda, koja zalazi u te sifone, voda je Suhe Rječine, pa zalazi*u iste samo za vrijeme vrlo velikih oborina. Drugih tragova o protjecanju tekućica ne nalazimo, no spomenuta okolnost daje naslućivati, da je nekada voda protjecala i kroz samu pećinu odvađajući preko- mjernu vodu iz Suhe Rječine ili iz okoliša Velog i Malog polja u smjeru prema moru. Temperatura u pećini ne razlikuje se mnogo od srednje godišnje veRijerstnji onoga okoliša, pa je u travnju 1914. iznosila 120 C, 256 Pećina SAN MARINO. U dvorištu hotela San Marino u Novom našla se malena ali zanimljiva pećina prigodom kopanja cisterne. Ulaz u pećinu nalazi se u stropu iste, pa je umjetno načinjen i zatvoren, a vodi u 5m duboku prostoriju, koja se dijeli u dvije omanje dvorane. Veća dvorana ide smjerom N—S, duga je 9 m, aširoka4m — 4m 50 em. Druga je dvorana manja: dugačka je 2m 40em, a široka oko 2 m. Pećina je puna tvorevina sig4, pa se čini, kao da je cijela pećina prevučena naslagom sig4. U većoj dvorani ističe se pet ovećih stupova stalagmita, koji sežu do stropa, a koji su u promjeru do 50 em. Sve su sigaste tvorevine onečišćene ilovinom i terra rossom, pa stoga nemaju običajne bjeloće. Karakteristično je, da su te tvorevine na površini različnog bubrežastog i kvržastog oblika, koji su oblici posljedice primjesine ili ilovine ili terra rosse. Pećina se nalazi u debelo slojenim rudističkim vapnencima, pa je djelo korozije u društvu dviju pukotina smjera N—S i O —W. Svod pećine danas je posve tanak, ali je svojevremeno bio znatnije debljine, što nam svjedoče stalagmiti i sigasta prevlaka preko cijele pećine kao i preostala ilovina, kojom su sve pukotine zabrtvene. Odstranjenje dobrog dijela svoda u savezu je s lomom uz morsku obalu, uzduž kojega su znatne naslage gornje krede duboko usjele pod razinu morsku. Nakapnice nalazi se po stijenama pećine, a ima jeiu podu u sigama, koje imaju oblik pladnjića, a ispunjaju pod obiju dvorana. Temperatura odgovara uglavnom vanjskoj, pa je u travnju 1914. bila 11% €, PIŠKULIČEVA pećina. Ovo zapravo nije pećina u pravom smislu riječi, nego je tek nešto šira pukotina, koja je poprimila oblik spiljskog hodnika dugog 12 m, širokog na mjestima do 1m 20cem, a visokog 3m 20em. Ulaz, koji je okrenut prema SW, više je umjetan nego prirodan, pa je širok nešto preko po metra, a visok 2m 50em. Hodnik se svršava vertikalnim ponorom dubokim 8—9 m, od čega je 7 m ispunjeno brakičnom vodom, a pukotinski mu se karakter očituje već na samom ulazu. Pukotina seže do vode podzemnice, pa tako dolazi i do razine morske, a more dolazi u pukotinu, što je razlogom, da je voda brakična. Niveau vode u pukotini nije konstantan, nego raste i pada s plimom i osjekom, kao i za vrijeme jakih oborina u onom okolišu. Ova razlika u vodostajima jasno se razbira na stijenama hodnika, a očituje se u obliku zamuljenih pruga na stijenama. Pećina se nalazi u eocenskim vapnencima debelo slojenima i raspucanima i teče smjerom N-S. Temperatura vode bila je u travnju 1914. 9:50C., a zraka 11%. Na stijenama hodnika nalazi se više stalaktita i prevlaka sige, pa je ovaj dio hodnika očito stariji od onoga dijela, u kojem dolazi voda. Dr. Vuksan u svojoj raspravi ,Fenomenalni oblici Krasa“ na strani 13. nastoji s pomoću ove pećine da dokaže svezu između pećina i dolina, t. j. da su doline nastale prelomom spiljskih tavana, kao i dokaz, da spiljske rijeke postoje, a napose da je dolina Bribira u vezi sa spiljskom rijekom. Držim prema dosada stečenom iskustvu, da je Piškulićeva pećina vrlo nespretan i loš primjer, koji se uopće ne može primijeniti na bilo koju od gore navedenih tvrdnja. Kako smo spomenuli, Piškulićeva je pećina zapravo šira pukotina, koja nema nigdje nikakove veze i ništa zajedničko bilo s kojom dolinom onoga okoliša. O opstojnosti spiljskih rijeka nema danas više sumnje, no tumačiti postanak Bribirske doline urušavanjem spiljskih tavana i djelovanjem spiljske rijeke apsurd je, ako se uvaže stratigrafijski odnosi i tektonski momenti Vinodola. Smjelost je ovako neznatnim,“ bezvrijednim i jednim jedinim primjerom pobijati mišljenja i navode 1 1 sa a / rr mao 7 oce dvaju uvaženih faktora u nauci o kršu, kaošto su Grund i Cvijić, koji su na temelju opsežnih studija stvorili svoje zaključke. Za negiranje ovakovih navoda treba opsežnih i brižnih studija, sva sila tipičnih primjera, koji jasno na dlanu dokazuju neispravnosti i nedostatke navoda. i PERŠINOVA peć. Poput Piškulićeve pećine i ovo je samo šira pukotina, koja se nalazi na obali ispod ruševina gradine Lopara kod Novoga. Pećinasti taj hodnik ima ulaz na SW strani, pa je 1m 80 em širok i isto toliko visok. Ulazom dolazimo u 2m 80 cem širok i 4+ m dug hodnik, koji zakreće prema NW nastavljajući se u omanju prostoriju dugu 6 m, široku 3m 20 em i visoku do lm. Ova je prostorija ispunjena morem, pa pošto pukotina duboko zalazi u "kredne vapnence, s plimom i osjekom raste i pada niveau mora u pećini. Da je ova konačna prostorija nešto prostranija, razlogom je more, koje djeluje na stijene pukotine i tako proširuje pukotinu. Pećina je mlađega datuma, sigA i sličnih tvorevina nema, kao ni ilovine i terra rosse, pa je samo prednji dio ispunjen s nešto kamenoga kršlja sa stropa pećine. Temperatura bila je u travnju 1914. 140 C. Pećina LUKA. Ova se pećina nalazi tik uz desnu stranu ceste Novi- Ogulin, kojih 500 m udaljena od ruševina kapelice Sv. Mikule u alveolinskim vapnencima. Po svome karakteru posve je slična pećini San Marino, pa i ova ima ulaz u obliku otvora na stropu pećine. Otvor se nalazi podno dva jasena i jedva se zapaža: širok je u promjeru 62 em. Kroz to okno spuštamo se posve okomito + m 20 em u samu pećinu, koja je široka u promjeru + m 20 em, pa je oblika poput kakova omašna bureta. Nastala je usjedanjem rastrošenoga materijala uz znatno sudjelovanje korozije, pa je i ovdje kao i kod pećine San Marino bio strop nekada znatno deblji, jer je pećina prevučena znatnom naslagom vrlo lijepih siga (Tabl. V. sl. 1). Usjedanje poda zbiva se dalje, jer se na prostranim stijenama jasno zapaža, kako je pod usio za nakoliko metara, nakon što su se sige bile u pećini staložile, pa na tim mjestima izgleda kao da su odbijene. Pod je ispunjen kamenim kršljem sa stropa pećine, koji se uz nazočnost pukotina i pukotinica, a uz pripomoć meteornih voda polagano urušava, te, debljina njegova iznosi jedva koja 2 m. Temperatura iznosila je u travnju 10 st. C, što je uz uski otvor posve razumljivo. DUBOKA JAMA ili VELIKO POLJE nalazi se sjeverozapadno od Novoga iznad križanja ceste Novi-Ogulin i Bribir-Ogulin, po prilici" 1 klm sjeverno od kote 236, u brijegu Duplja Jama. Propast je promjeru 128 m, a duboka je 86 m i dolazi u krednom dolomitu. Postanak njen svesti nam je na tektonske prilike onoga kraja, uslijed kojih se srušio svod nekadašnje velike pećine. Ovu opstojnost svjedoče najbolje sige i sigaste prevlake, koje nalazimo na stranama propasti, kao i neka mjesta na stijenama propasti, iz kojih se jasno vide nekadašnje prostorije. U propast se silazi u početku dosta lako, no kasnije se spuštaju stijene na mjestima posve okomito, pa je napredovanje dosta teško. No unatoč tomu može se bez užeta doći do kraja propasti. Dno ove prostrane vrtače ispunjeno je golemim kamenim balvanima i kamenim kršljem, koje je kod stvaranja vrtače zaostalo od nekadašnjeg stropa pećine. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Sv. 15. 17 258 Posve je slična ovoj vrtači propast VRANJE, koja se taka isto nalazi uz cestu Novi-Ogulin ispod kote 356 na Mahalovu vrhu. Promjer joj iznosi 67 m, a dubina 24 m. Dolazi u gornjo-krednim vapnencima, pa je nastala uz posve iste prilike kao i Duboka Jama. GRABROVA pećina jli, kako ju još nazivlju, DUBOKI BEZDAN nalazi se kojih 180 m udaljena od lijeve strane ceste Novi-Senj na podnožju Ban-vrha. Sastoji se od jedne 16 m 20 em duge, 2 m 30 em široke i do 4 m visoke prostorije u gornjo-krednim vapnencima. U pećinu se ulazi sa SW strane, 2 m 20 em širokim i 38 m visokim ulazom. Isprva je dvorana smjera prema zapadu, a zatim se okreće prema istoku, pa se konačno u obliku vrlo uske pukotine nastavlja dalje u smjeru SW t. j. prema moru. Pećina je nastala urušavanjem slojeva gornjokrednih vapnenaca uzduž pukotine NO—SW, pa je: NO krilo tih slojeva dublje usjelo, uslijed česa se pećina ruši dosta strmo. Dno pećine teško je pobliže pretražiti, jer je zatrpano smećem i erkotinama, tako da je vrlo teško dulje vremena boraviti u pećini. Po stijenama ima nešto sigA i sigastih prevlaka, a u podu na mjestima, koja nijesu zatrpana smećem, nalazimo tu i tamo nešto ilovine. Temperatura u pećini iznosila je u travnju 1914. 10 st. C. b POVILJANKA. U pećinu Zovijanta ulazi se sa N strane 4 m 30 em širokim, a 2 m 10 em visokim ulazom. Nalazi se koja 31/, klm &7 južno od Novoga ispod sela Povila 1 u zatonu Mala Draga u nekoj ogradi. Duljina je pećine 15 m 2. 40 em, a širina 12 m 60 em, dok 2 pojoj visina varira od 2 m do 4 m, Šo| opa se sastoji od prostorije, koja se. Ši na zapadnoj strani produžuje u peći- nast hodnik 80 em širok (SL 13). Kasnije zakreće hodnik prema sjevero- zapadu i suzuje se u posve usku “pukotinu, koja seže sve do mora, gdje je označena u obliku okrugla otvora. Kako je otvor pećine prema njezinoj dubljini 1 visini razmjerno Slika 13. velik, svijetlo zalazi u istu, pa se može u nju i bez svjetiljke. Po stijenama nalazi se nešto siga i sigastih prevlaka, a u podu na južnoj strani prosto- | rije nalazimo 3 oveća kamena balvana iz stropa pećine, koji su tako isto prevučeni sedrom. Pećina imala je nekada više sigastih tvorevina, no danas su te tvorevine | razbijene i raznesene, kaošto je odstranjeno i kameno kršlje s poda, pošto se htjelo pećinu upotrijebiti kao podrum. Pećina se nalazi u debelo slojenim gornjokrednim - vapnencima, pa mi je začudno tumačenje Dr. Vuksana, koji kaže u navedenoj već radnji, da je Poviljanka nastala kao i pećina Čardaruša. Mi ćemo se na tu tvrdnju osvrnuti kod opisa pećine Čardaruše, a ovdje mi je istaći, da u razvoju. dim nije nikada suhi stadij prvi, a za njime stadij riječnog vodotoka, nego * baš redovno obratno. Najprije dolazi stadij riječnog vodotoka, a iza njesnad Vertikalni prerex * pad 209 suhi stadij ili stadij konačne izgradnje pećine. Ovaj potonji nastupa uvijek onda, kad riječni vodotok pojedinih pećina preloži svoju prvotnu bazu dublje u unutrašnost zemlje. Poviljanka je djelo pukotine u smjeru O—W, u društvu s korozijom, dok je djelovanje erozije sporedna značenja, jer dolaze u obzir samo meteorne vode bližee okoliša, koje su svojevremeno protjecale kroz pećinu dotično kroz pećinasti hodnik prema moru. Te su vode staložile u podu pećine odebele naslage ilovine, dok je hodnik ispunjen kamenim kršljem. Prostranim hodnikom nije protjecala nikakova tekućica, što se razbira po njegovu obliku, a i na stijenama nema nikakovih jasnih tragova vod& tekućica. Koturinje, što dolazi na kraju hodnikom kod mora, nije nanos potoka, nego nanos meteornih voda za vrijeme jakih oborina, što se i danas događa, kako sam imao prilike vidjeti u travnju 1914. Temperatura iznosila je u isto vrijeme iste godine 9. st. C. VLAŠKA peć. Nekih 9 kim od Senja prema Novome nalazi se uz cestu zaselak Kozice, iznad kojega se u brijegu, a ispod kote 350. nalazi prostrano zjalo, koje se dobro zapaža, vozimo li se parobrodom iz Novoga u Senj. To prostrano zjalo, do kojega je dosta teško doći radi krševitosti i istrošenosti vapne- naca, ulaz je u Vlašku peć (Tabl. V. sl. 2.). Zjalo je 26 m dugo, oko 18 m visoko, pa vodi u unu- trašnjost pećine, koja je duga 86 m, široka 44 m, a visoka 6—8 m (Sl. 14). Cijela se pećina ruši prema £ sjeveru u obliku stepe- 4) nicA, pa je dio od zadnje Maska peć stepenice do kraja pećine najstrmiji. Nalazi se u debelo slojenim jurskim vapnencima, a nastala je urušavanjem slojeva uzduž pukotine smjera N —S, krdikalni prevez floc rČ tako da je N strana puko- o gal odo. 30 4050.60 100 S 2 ž _—_———————————— tine na tom kraju dublje Mjerilo usjela. Daljemu razvoju Slika 14. mnogo je pridonijela i korozija, koja je nastavila djelo izgradnje, naime istrošenje i rastvaranje kamenja. Odmah na ulazu u pećinu, gotovo uzduž ulaza, nalazi se u podu sva sila golemih kamenih balvana, koji potječu sa stropa pećine. Posve istu sliku sretamo i u unutrašnjosti pećine, gdje nalazimo kamenih balvana upravo od zamjerne veličine. Tvorevin4 siga nalazimo tek tu i tamo u obliku prevlaka na stijenama, a vode nakapnice sretamo diljem pećine na više mjesta, ponajviše na kraju, gdje su stijene posve mokre od vode nakapnice. Ilovine dolazi vrlo malo, no zato nalazimo znatnih naslaga golubljeg guana. Ispod guana, kao i na nekim drugim mjestima, nalazimo prevlakć sige i sadre, koje su na mjestima debele do 2 m. Temperatura je uslijed prostranog zjala jednaka poprečnoj godišnjoj temperaturi okoliša, pa varira 260 na različnim mjestima, pećine za 2—3 stupnja. Ulaz u pećinu okrenut je prema zapadu, dok je smjer N—S. Pećina je ta bila poznata već od najstarijih vremena, kako svjedoči potpis uklesan u stijenu ulaza, no za koji nijesam mogao ustanoviti kakova je podrijetla. Vidi se, da je služila često poput drugih naših pećina u kršu kao ,Zbig“ bilo za skrivanje pred neprijateljem, bilo pak kao spremište za različnu robu i blago. U njezinu N kutu našao sam nekoliko zubi spiljskoga medvjeda, što je dokaz, da je za diluvija bila već razvijena i da je i tim životinjama služila kao sklonište. Prema tome je neispravno označivati je kao diluvijalnu, kako čini Dr. Vuksan na str. 17. svoje radnje. ČARDARUŠA. Ova se pećina nalazi u Tomašinoj Drazi iznad zaselka Kozica, koja je po kilometra od ceste Senj-Novi uz desnu stranu torrenta. Posve je zaseban način nastupanja ove pećine kao i još nekih pećina, koje nastupaju bilo u koritima torrenta ili pak na rubovima istih. Dosele smo uvijek opažali, da neka pećina nastupa u jednovitu materijalu koje mezozičke formacije, dok sha z VAN. VON e 3 b a Plocrt. & d c o Hi Žexlikaln Pes hoš pos Djk g. hd ljepi lo Slika 15. ovdje imamo posve drugi odnos. Kod Čardaruše su strop i postrane stijene izgrađene od diluvijalnih torrentbreča, dok je pod od jurskih Cladoropsis-vapnenaca. Okolnost, da je pećina razvijena u kršnicima torrenta, upućuje nas, da ovdje nemamo pravi tip pećina, koji je vezan na pukotine i s tim spojene tektonske, kemijske i mehaničke momente, nego je to tip pećina, koje su nastale manje više djelovanjem ljudskim i životinjskim, a prirodne sile tek su od posve podređena djelovanja. Već smo u stratigralijskom dijelu spomenuli, da su diluvijalni torrent- kršnici nanos voda bujica, staložen na rubovima torrenta ili. pak na njegovu ušću u more. Taj ruševinski materijal sadrži u sebi kamenog materijala iz cijeloga okoliša, a slijepljen je crvenim zamazom u kršnik, pa uslijed znatno smanjenog djelovanja torrenta u sadašnjosti zaostale su taložine kršnika na rubovima torrenta duž Hrvatskoga Primorja. U tim kršnicima, koji nijesu homogene čvrstoće, a niti homogena materijala, dolazi pod uplivom meteornih voda, vjetra, insolacije i smrzavice do reakcije, kojoj je posljedica, da se slabije otporne čestice počnu trošiti i drobiti, a vjetar i meteorne vode lagano ih ispiru. To biva redovno 261 najprije na bazi, na kojoj su kršnici staloženi, pa to istrošenje tijekom vremena napreduje sve dalje, a k tomu pridolazi i djelovanje čovjeka i životinja, koji svakim danom sve više proširuju nastale prostore, i tako je došlo do tvorbe pećina u opsegu diluvijalnih torrent-kršnika. Pećine su te redovno neznatne u svojoj protezi, pošto su redovno i naslage kršnika od neznatna rasprostranjenja. Gore spomenutim načinom postale su ove pećine: Čardaruša, Jelenčica, Vidovska peć i Senjkinjica. Pećina Čardaruša sastoji se od dvije prostorije, koje su smještene u obliku etaža jedna iznad druge. Pećina je smještena na desnoj strani torrenta, pa je ulazom okrenuta prema južnoj strani, a cjelokupni pogled odaje nam na prvi mah njezin gore spomenuti karakter (Tabl. VI. sl. 1.). Donja je prostorija veća: duga je 21 m 80 em, a široka do 8 m i isto toliko visoka. U nju se ulazi Prirodno stvorenim stepenicama u jurskom vapnencu, kroz ulaz visok 6 m, a širok do 2 m. Iz te prostorije vodi u njenom stropu oširok otvor gotovo okomitih stijena u dimenziji od pć metra do jednog metra u drugu manju prostoriju. Ova je prostorija 7 m duga, m 20 em široka, a visoka je do 1 m 80 em (SI. 15.). Posve je razumljivo, da u pećini nema nikakovih spiljskih ukrasa, jer je strop i stijena sastavljena od kršnika, a uza to je strop i vrlo tanak, kao i okolnost, što je pećina vrlo mlada s obzirom na geološku starost kršnika. S obzirom na starost torrent-kršnika možemo reći, da je pećina nastala poslije diluvija, dakle u aluviju. Vode nakapnice nema u njoj, a budući da kroz nju ne prolaze, a i nijesu prolazile nikakove tekuće vode, jedna je i druga prostorija bez ilovine.jU gornjoj prostoriji, u koju ne zalaze toliko ovee i koze, nalazimo u podu smrvljena materijala sa stropa kao i sa strana pećine. Ulaz u pećinu okrenut je prema jugu, a pećina se razvila smjerom W-O. U podu obih prostorija nalazi se guana od ovaca i kozi, koje za vrijeme velike žege planduju u hladu pećine, kako se u nju skrivaju i za nevremena, pa tako mnogo pridonose povećanju pećine. Nepoznavanje stratigralijskih odnosa i prilika okoliša Čardaruše zavelo je Dra. Vuksana, u radnji ,Fenomenalni oblici Krasa“ na str. 15., posve na stramputicu s obzirom na postanak ove pećine, kao i njoj sličnih pećina t.j. Vidovske pećine, Jelenčice i Senjkinjice. Posve je neosnovan navod, da je Čardaruša nekada služila kao korito spiljske rijeke, koja je utjecala u Dragu, jer dok je Tomašinom Dragom protjecala rijeka, dotle današnja Draga nije još bila otvorena, nego je bila pećina, a za taložine kršnika nije bilo uvjeta, jer je spiljska rijeka naglo protjecala prema moru. Kršnici su staloženi, kako smo to već spomenuli, u diluviju, dakle znatno kasnije no što je nastala Tomašina Draga. Materijal pak, koji se nalazi ispred ulaza u Čardarušu, a koji se sastoji od valuča, pijeska, ilovine i terra rosse, nije staložila spiljska rijeka, koja je po mnijenju Dra. Vuksana tekla kroz Čardarušu, nego je to nanos današnje bujice, koja za vrijeme jakih oborina protječe kroz torrent. Za vrijeme jakih oborina taloži se taj materijal neprestano i danas, i to na različnim mjestima na kraju torrenta, sad na jednom, sad na drugom mjestu. Pomljivim pregledavanjem naći ćemo diljem donjeg dijela torrenta na više mjesta slična valuča, ilovine i terra rosse, pa mi je napomenuti, da u travnju 1914. nije bilo gotovo ništa rečenog materijala na nekim mjestima torrenta, gdje sam ga god. 1912. bio zabilježio i našao. Kada bi! Čardarušom protjecala bilo kakova voda tekućica, ista bi vrlo brzo nestala s lica zemaljskog, pošto kršnici nijesu niti najmanje otporan materijal protiv erozije tekućih voda. Temperatura je uglavnom jednaka vanjskoj, pa je razlika samo toliko, što je za vrijeme jake žege u sjeni ipak nešto niža, 262 PIJA VICA. Ispod sela Sv. Jelena na lijevoj strani ceste Senj-Novi tik uz more nalazi se pećina Pijavica u dobro slojenim jurskim vapnencima. U pećinu vode dva ulaza, jedan s kopnene strane u stropu pećine, i drugi s morske, a ovaj je okrenut prema jugozapadu (Tabl. VI sl. 2.). Otvor s kopnene strane širok je 2 m, dug 4 m, ulaz s morske strane širok je 10 m, pa se kasnije suzuje na 3 m, i seže u duljinu od 5 m. Pećina se proteže smjerom NW-50O u dužinu od 26 m, a širina joj doseže na mjestima do 15 m. Udaljenost od kopnenog otvora do razine mora iznosi # m, a dubina mora u pećini dosiže do 3 m 40 em (SL. -16.). Pećina je uglavnom djelo morskoga žala u društvu s pukotinama. Uslijed već napomenutih tektonskih prilika jurski su vapnenci silno zdrobljeni i raspucani uzduž cijele obale, koju izgrađuju od Sv. Jurja do blizu Klenovnice. U tim rastrošenim vapnencima našao je morski žal na više mjesta dobro uporište za svoje djelovanje. Jedno takovo vrlo zgodno mjesto jest današnja pećina Pijavica. Na tom mjestu podupirao je lagano morski žal i ispirao istrošeni materijal, uslijed česa su partije u gredi ostale bez uporišta, pa su se počele urušavati što u većim što u manjim kamenim balvanima, što ih sretamo na ulazu, a i u nutrašnjosti pećine, gdje ta kam nije bila jako istrošena i raspucana, tamo je bila i otpornija protiv djelovanja morskoga žala, pa je na takovim mjestima i zaostala. Tako nalazimo na kraju ulaza s morske strane, da se uzdržala stijena u svodu pećine i seže sve do razine morske, pa time onemogućuje direktan ulaz s te strane, nego se taj dio mora prijeći ronje- njem. Ovakovim postepenim urušavanjem nastala je cijela pećina Pijavica, koja je dobila svoje ime po selu Pijavici, od kojega je udaljena nekoliko časaka. Neposredno na jurske vapnence u okolišu pećine — dolaze naslage torrent-kršnika, koji su ovdje zaaostali, a koji inače u izgradnji pećine ne sudjeluju u nikojem pogledu. Smjer pećine je gotovo NW-—S0, a ulaz o s aka 20 ( s morske strane okrenut je prema jugo- KE zapadu. Temperatura pećine varira prema toplini mora, pa je razlika prema vani za 2.3. stupnja. U sredini pećine nalazi se nešto jača vrulja, kakovih u tom dijelu obale “nalazimo gotovo na svakom koraku (Sl. 16. V.) duž obale od Novoga do Karlobaga. Izuzevši rečeno iz hidrografije pećine nema ništa od osobite važnosti, pa supozicija Dr. Vuksana! o t. zv. morskim ponorima | u opsegu ove pećine ne može naći tumačenja, jer je opstanak takovih ponora | baš u opsegu Pijevice nemoguć. Nemoguć je radi toga, što ovdje slojevi jurskih vapnenaca brazde NW-—SO t j. paralelno s protegom spilje, a padaju prema UWerb: pverex. i Dr. Vuksan: Fenomenalni oblici krasa Hrv, Primorja str. 28. Senj 1907. 203 SW, uslijed česa imamo otvorenu slojnu plohu isprekidanu lokalnim pukotinama, koje ne sežu duboko u unutrašnjost zemlje, a što je uvjet kod morskih ponora, da što dublje zalaze u unutrašnjost i da tako dobiju direktan spoj s podzemnim vodama. Ja sam u društvu s g. Ž. Kovačevićem pregledao i pretražio svaki kutić pećine i svaku pojedinu pukotinu, no nije nam uspjelo naći ni jedno mjesto, gdje bi morska voda zalazila pukotinom u unutrašnjost. Na prvi mah čini se doduše, kao da negdje pukotina siše more, no to je samo varka prirode, koja je nastala uslijed toga, što more ispire stijene pećine, pa nam se u onom velikom prostoru čini, kao da siše, što se osobito pričinja, ako promatramo unutrašnjost pećine samo s kopnenog ulaza, a ne u samoj njenoj unutrašnjosti. JELENČICA. Ova se pećina nalazi nedaleko od Sv. Jelene, tik uz desnu stranu ceste Senj-Novi, a karaktera je i postanka istoga kao i Čardaruša. I ona dolazi poput Čardaruše u diluvijalnim torrent-kršnicima, koji izgrađuju strop i stijene pećine, a pod je od jurskih vapnenaca. U pećinu, koja se sastoji od male prostorije 7 m duge, 5 m široke, a do 2 m visoke, ulazi se sa SW _ strane ulazom 2 m širokim, a 1m 60 em visokim. Južni kut prostorije produžuje se u vrlo usku pukotinu, dugu do 6 m, koja zalazi u Jurske vapnence. I ova je pećina bez ikakovih spiljskih uresa, a pod joj je ispunjen kamenim kršljem sa stropa pećine, Temperatura je po prilici ista kao vanjska, radi dosta ovelikog otvora, a prilično male prostorije. Dolazi na rubu torrenta kao i Cardaruša s tom razlikom, da je po svom opsegu mnogo manja, jer su i torrent-kršnici posve neznatna raširenja u tom okolišu. SENJSKA PEĆ. Na starom senjskom škveru podno kuće kopnog finan- sijskog razdjela nalazi se ova dosta zanimljiva pećina. Pećina se sastoji u današnjem svom obliku od dva dijela, koji su u međusobnoj vezi vrlo uskom Vertikalni preve x 10 ja Mljeredo Slika 17. pukotinom. U prvi dio pećine spada prostorija 1. i IL, a u drugi dio prostorija III. i predvorje P. (vidi SL. 17.) U pećinu vode dva ulaza, i to jedan u prostoriju 1, koji je bio svojevremeno zazidan, pa se još i danas vide tragovi zida, a drugi ulaz vodi iz predvorja u prostoriju III. Prvim ulazom dolazimo u prostoriju I. široku 6 m, dugu 8 m, a oko 3 m visoku, koja je bez ikakovih spiljskih uresa, a služila je negda za stanovanje, što se pozna po tragovima na stijenama. Iz ove prostorije vodi 1m 20 em širok, a oko 60 em visok hodnik, koji se nakon dužine od 4 m dijeli na dvoje. Lijevo vodi posve uzak hodnik u dužini od 8 m, 264 širine do 1 m, a visine do 60 em, na desno se pak odvaja 9m duga, 5 m široka. a do 70 em visoka prostorija Il. Ova se prostorija u svom sjeveroistočnom dijelu tako suzuje, da se spaja s dvoranom III. posve uskom pukotinom. I ova je dvorana bez vrednijih spiljskih ukrasa, pa tu i tamo nalazimo u njoj kao i u lijevom hodniku sigastih_ prevlaka i sedre. Pod prve i druge prostorije kao i hodnika ispunjen je kamenim kršljem sa stropa i stijena pećine. Prolaz je u dvoranu III. iz druge prostorije nemoguć, jer je pukotina vanredno uska, pa se i u nju ulazi kroz predvorje P, u čijem sjevernom kutu dolazi 60 em širok, a 46 em visok prolaz, kroz koji se moramo provući, da dospijemo u prostoriju III. (SI. 17.) Ova je prostorija duga 12 m, široka do 5 m 40 em, a visoka do 1m 20em. Ovo je ujedno najljepši dio cijele pećine, koji je uslijed svoje | nepristupačnosti dobro sačuvan, Prostorija je ispunjena vrlo lijepim i čistim ja stalaktitima i stalagmitima (Tabl, VII. sl. 1.), koji na nekim mjestima spajaju pod sa svodom pećine. Sve su tvorine siga vrlo lijepe i čiste, pa ih sretamo u obliku dosta debelih stupova do posve prozirnih i nježnih kalcitičkih cjevčica, Pod je prostorije prevučen prevlakom sige i sedre, pa je time cijela prostorija na neki način prevučena tvorinama sigi. Na sjevernoj strani prostorije III. | nalazi se omanji hodnik, koji vodi u posve malenu prostoriju 2 m dugu, 1 m 50 em široku, do 1 m 20 em visoku, koja je tako isto sva obložena i ispunjena sigastim tvorinama tako, da stalagmiti upravo priječe ulaz u istu. Kako sam spomenuo, ova je prostorija (1Il.) posve čista, pa ne nalazimo u njoj ni ilovine ni kamenog kršlja. Temperatura u ovoj prostoriji bila je u travnju 1914. 9 st. C., dok je u ostalim dijelovima varirala između 10—12 st. €. Današnje predvorje bilo je prvotno tako isto zatvorena prostorija ovećih dimenzija, no uslijed proširenja obale za brodogradilište uništene su postrane stijene, a preostao je samo današnji dio, kao predvorje dvorane IIL. Da je tome tako, svjedoče prevlake sig po cijelom tom dijelu, kojih nalazimo po podu, stijenama, kao i na stropu, a koje su tvorine bile od znatnih dimenzija. Cijela je pećina djelo korozije u društvu sa sistemom pukotina, od kojih su glavna dva smjera, i to smjer SW-NO i O-W. Rezultanta združenih djelovanja navedenih faktora bila je Senjska peć, koja se postepeno izgrađivala do dana današnjega, dotično do današnjeg njezina oblika. Pećina je izgrađena u debelo slojenim jurskim Cladocoropsis- | vapnencima, a po množini sig zapada je prilična geološka starost. Pošto nije imala zasebna imena, nego su je zvali ,pećina na škveru“, dao sam joj ime »Senjska peć“. VIDOVSKA PEĆ nalazi se na lijevoj strani Senjske Drage nedaleko mosta iznad senjskog groblja. To je zapravo spiljski hodnik dug 7 m, širok 1 m. 20 em a visok do 1m, koji se proteže od O prema W završujući vertikalnim | dimnjakom. Ulaz u pećinu okrenut je prema istočnoj strani, a širok je 1m. 70 em, visok 90 em. Po prvotnom postanku to je nešto šira pukotina u jurskim | Cladocoropsis-vapnencima, kroz koju su protjecale vode noseći sobom ilovinu i kameno kršlje prema bujici ,Potok“ u Senjskoj Drazi. Ta funkcija pukotine zadržala se i danas s tom razlikom, što su se iznad pukotine u diluviju staložile | naslage kršnika torrenta, uslijed česa je nastao današnji spiljski hodnik. Ukrasa nema nikakovih, a pod je ispunjen kamenim kršljem. Temperatura je gotovo ista kao i vanjska. l > u 265 SENJKINJICA. Ova se. pećina nalazi kojih 800 m udaljena od ceste Senj-Vratnik, u prvoj dražici Senjske Drage u Brozinčevićevu vinogradu. I ova pećina dolazi u diluvijalnim torrent-kršnicima, koji izgrađuju postrane stijene 1 strop, dok je pod od jurskih Cladocoropsis-vapnenaca. Nastala je uz iste prilike i pod istim uvjetima kao i Čardaruša i Jelenčica. Prvotno je bila sastavljena od dvije prostorije, koje su međusobno komunicirale uskim hodnikom, no danas je taj otvor zazidan, pa tako imamo dvije zasebne prostorije, svaku sa zasebnim ulazom. Ovaj zid postoji radi toga, što baš po srijedi pećine teče granica dvaju vlasnika (SL. 18.). Prostorija I. duga je 11m u smjeru N-S, široka je 3 m. llem,a visoka do 3m 40 em. Ulaz u ovu prostoriju obrastao je različnim korovom i dosta je nepristupan, a okrenut je prema sjeveru, pa je širok oko llm,a2m 20 em visok (Sl. 18.). Druga je prostorija smjera NW-SO u dužini y Tlocrt «Se nzAd njica Vertikalni preve x 255 S Oo Mjerilo s hk ih vat FE A greg: e de gio Z re Vraz br g Slika 18. od 10 m 20 em, širine je Š m 60 em, a visoka je 2m 80 em. U nju se dolazi ulazom okrenutim prema NW, koji je širok 2 m 10 em, a visok 1 m 30 em (SI. 18.). Obje su prostorije bez ikakovih spiljskih uresa, pa samo u podu nalazimo nešto kamenog kršlja i donesene terra rosse. U prvoj prostoriji ima nešto i vode nakapnice. Temperatura je u obje prostorije uglavnom jednaka vanjskoj, ORLOVAC. Pećina Orlovac dolazi u polovici brijega Orlovo Gnijezdo, kojih 30 m lijevo od puteljka, što vodi na Francikovac uz hridinu zvanu ,Zvonik“, To je tipičan spiljski hodnik, kojim je svojevremeno protjecala spiljska rijeka. Hodnik je dug 36 m, širina mu varira od 1m 100m do 2 m 60 em, a visina od 56em do 2 m 60 em. U hodnik se ulazi sa SW strane 1 m 70 em širokim a lm 80 em visokim ulazom (Tabl. VII. sl. 2.). Smjer hodnika vezan je na smjer glavne pukotine NO-SW, t.j. okomito na smjer brazdenja slojeva lijasičkih: vapnenaca Orlova Gnijezda. Postanak hodnika svesti nam je na gore spomenutu pukotinu, koju je erozija vodA tekućica raširila do današnjeg njegova oblika. Tragovi te erozije jasno se zapažaju diljem hodnika, jer su mu stijene posve 266 od voda izlizane i izjedene, a u podu staložila se sva sila ilovine. Debljina je ilovine u prva 24 m duljine hodnika do 50 em, a kasnije na mjestima je debela preko jednoga metra. Ilovina je posve čista: tek tu i tamo dolaze ulošci vapnenca, a životinjskih preostataka nijesam našao nikakovih. Sig4 i njima sličnih tvorevina nema, a niti vode nakapnice, pa je uslijed toga hodnik posve suh. Hodnik je nekada služio kao korito vode podzemnice, koja je dolazila iz zaleđa t. j. iz okoliša Vrnča vrha, protjecala hodnikom i slijevala se u podzemnu rijeku, koja je protjecala Senjskom Dragom. Kada je spiljska rijeka spustila svoju bazu znatno dublje, uslijed tektonskih prilika u Senjskoj Drazi, ostala je velika pećina Senjske Drage suha, a gore spomenuti hodnik izgubio je i svoju funkciju. Kasnijom izgradnjom Senjske Drage urušio se strop velike pećine, a kroz to je i hodnik ostao sasma za sebe. Da je hodnik imao prije spomenutu funkciju, potvrđuje to i njegova položitost prema Senjskoj Drazi, pa se po svemu tomu može zaključiti, da su se kroz njega slijevale protičuće vode prema SW _ strani t. j. prema nekadašnjoj pećini, a današnjoj Senjskoj Drazi. šk ds a ia res a... m Pa '. Poljak. Pećine hrv. krša. III. Tabla I. SL 1. Debelo slojeni jurski Cladocoropsis vapnenci južno od Senja ispod ceste u Sv. Juraj. SI. 2. Pogled na Orlovo Gnijezdo od Sv. Križa. Desno sprijeda glavni dolomit. lijeva niža kupa jurski vapnenac, otraga lijasička glavica Orlova Gnijezda, Poljak: Pećine hrv. krša. III, Tabla SI. 1. Izvor Rječine. Pećina je izgrađena od krednih vapnenaca. J i g SL 2. Korito Rječine ispod Žakaljskog mosta u alveolinskim vapnencima, LI TI. J. Poljak: Pećine hrv. krša. III. Tabla 111. Ulaz u pećinu Orehovica. Tvorevine siga u Justinovoj pećini II. na Sušaku. Poljak: Pećine hrv. krša. ZIlI. Sl 1. Ulaz u Zagorsku pećinu kod Novoga. Tabla IV. J. Poljak: Pećine hrv. krša. III. Tabla V. SI. 2. Ulaz u Vlašku peć nedaleko Novoga. Poljak: Pećine hrv. krša. III. Tabla VI. SI. 1. Pećina Cardaruša kod Kozica. Sl. 2. Ulaz u pećinu Pijavicu s morske strane. J. Poljak: Pećine hrv.: krša. III. Tabla VII. SI. 1. Tvoreviue siga u Senjskoj pećini. SI. 2. Ulaz u pećinu Orlovac u Orlovu Gnijezdu. ". M PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA Gi RVATSKE 1 SLAVONIJE < POTAKNUTA MATEMATIČKO-PRIRODOSLOVNIM RAZREDOM JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI 1 UMJETNOSTI. S POTPOROM KR HRVATSKO-SLAVONSKO-DALMATINSKE ZEMALJSKE VLADE IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI. SVEZAK 9. i 10.: Dr. J. HADŽI: REZULTATI BIOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA JADRAN- SKOGA MORA. — PORIFERA. CALCAREA I. CLATHRINA BLANCA (MIKLUCHO-MACLAY); građa i razvoj s osobitim obzirom na opća pitanja o spužvama. Sa 38 slika u tekstu i 1 tablicom. CIJENA K. 5'— U ZAGREBU 1916.—7. KNJIŽARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE L. HARTMAN (ST. KUGLI). TISAK DIONIČKE TISKARE. 4 : : \ Pio mi 2) J i ; y , : . i * IFHUTA 3 : 4 izdanja Jugoslavenske akademije razreda matematičko-prirodoslovnoga. 1. ,Rad“. Knjige 1.—59. zajedničke su za sva tri razreda; od njih nema više u zalihi knj. 4—12. i 14. Posebne knjige razreda matematičko-prirodoslovnoga stoje: knj. 123. : P i K 1:50, knj. 137., 139., 141., 149. i 163. po K %—, knj. 120. K 4—, knj. 122. i 185. - po K Đ'—, knj. 123. K_1'50, ostale po K 8—. Boškovićeva stogodišnjica. F. Rački, J. Gelcieh, J. Torbar, V. Dvošak, F. Marković: Život i ocjena djela _R. J. Boškovića. Rad knj. 87., 88. i 90. stoje zajedno K 9—. O dvjestagodišnjici rođenja Rugjera J. Boškovića: V. Varićak: Ž Matematički rad Boškovićev. Dio I. Dodatak: Ulomak Boškovićeve korespondencije. G. V. Sehiaparelli o Boškoviću. Boškovićeve bilješke o apsolutnom i relativnom kre- tanju. Drugi ulomak Boškovićeve korespondencije. Preštampano iz 181., 185., 190. i 193. knj. ,Rada“ 1912., stoji K. 6'—. Novije knjige ,Rada“ imaju ovaj sadržaj : Knj. 179. [46] (1909.): D. Hire, Revizija hrvatske flore (Revisio Alorae eroaticae) (Nastavak). — M. Kišpatić, Dacit od Moždjenca kod Novoga Marofa. — J. Hadži, Ontogeneza i filogeneza hidromeduze. — L Adamović, Flora jugoistočne Srbije. | Flora Serbiae austro-orientalis. (Nastavak). — S. Skreb, Utjecaj zemaljske rotacije | na gibanja atmosfere. Knj. 181. [47] (1910.): H. Hire, Revizija hrvatske flore (Revisio florae croaticae). (Nastavak). — S. Bohniček, Kvadratne forme u algebarskim brojnim tjelesima. — V. Varićak, Matematički rad Boškovićev. Dio 1. — J. M ajeen, Temelji hipoteza i : matematičkih metoda za geometriju prostora sa četiri dimensije i više njih. — L. Adamović, Flora jugoistočne Srbije. Flora Serbiae austro-orientalis. (Nastavak). Knj. 183. [48] (1910.): D. Hire, Revizija hrvatske flore (Revisio florae eroa- | ticae (Nastavak). — L. Adamović, Flora jugoistočne Srbije. Flora Serbiae austro- | orientalis. (Nastavak). — P. Budmani, O Bernoullijevim brojevima. Prvi dio. Ele- mentarni dokaz teoreme v. Staudta i Clausena. — M. Petrović, Određeni inte- grali, koji imaju za vrednost broj osnovnih brojeva, što leže medju datim granicama, — K. Babić, Prilog fauni Jadranskoga mora (Hydroidea; Drymonema dabnatina Haeckel ; Eucharis multicornis Eschsch.; Neptunus sanguinolentus M. Edw.; Gonoplax | rhomboides Desm. var. angulata). — D. Balarev, O interesu i razvitku pitanja o pe- riodičkom sistemu kemijskih elemenata. Knj. 185. [49] (1911.): J. Majcen, Krivulje 4. reda u ravnini sa šiljkom 2. vrste 5 i s defektom 1. — A. Forenbacher, Otok Lastovo. Biljnogeografička studija. — K. Georgević, O upotrebljivosti Janečekove reakcije platinenih rastopina sa stano- sak hloridom za kvantitativno određenje platine. — J. Hadži, Lamarck osnivač nauke o | razvojnom stablu. — A. Forenbacher, Mediteranski elementi u zagrebačkoj flori. | — S Bohniček, O jedinicama u kružnim tjelesima 2"-tih korijena jedinice. — L. Adamović, Flora jugoistočne Srbije. (Flora Serbiae austro-orientalis) (Nastavak). — V. Varićak, Ulomak Boškovićeve korespondencije. Knj. 188. [50] (1911): LL Adamović, Biljnogeografske formacije zimzelenoga | pojasa Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. — J. Majeen, Prostorne krivulje 3. i 4. reda u svezi s općenom površinom 3. reda. — A. Vrgoč, Prilog poznavanju abnor- a malne građe peteljke nekih akantaceja. — L. Adamović, Flora jugoistočne Srbije. | Flora Serbiae austro-orientalis. (Svršetak). — J. Hadži, Razmještaj i selidba knido- | cita u hidromeduza i u hidroida uopće. ; Knj. 190. [51] (1912.): V. Varićak, G. V. Sehiaparelli o Boškoviću. — V. Va | rićak, Boškovićeve bilješke o apsolutnom i relativnom kretanju. — J. Majeen, O strikeionoj liniji općenih vitoperih površina. — M. Z. Jovičić, Hromihidrat apsor- buje vazdušni ugljenodioksid. — M. Milanković, O teoriji Michelsonova eksperi- menta. — J. Hadži, O podocistama u skifopolipa (Chrysaora). — 1. Fr&sehl, O reakciji magnezijevih soli s alkalijskim monohidrofosfatima, osobito s natrijevim i | amonijevim. — J. Hadži, Još o ontogenezi i filogenezi hidromeđuze. — D. Hire- Revizija hrvatske flore (Revisio florae eroaticae) (Nastavak). X zi Knj. 193. [52] (1912): L. Adamović, Biljnogeografske formacije zagorskih | krajeva Bosne, Hercegovine i Crne Gore. — M. Petrović, Integral kvadrata modula realnih funkcija — F. Mihletić, Neka razmatranja o metrici ravnine 5 Euklidove. — V. Varićak, Drugi ulomak Boškovićeve korespondencije. — A. Lang- p. o: ' KA nz ho fer, Fauna hrvatskih pećina (spilja). I. (Fauna cavernarum Croatiae I), — A. ghoffer, Prilog poznavanju naših evrčaka. — Ispravci za ,Drugi ulomak Boš- ćeve korespondencije“. = Knj. 195. [53] (1913.): LL Adamović, Građa za floru kraljevine Crne Gore. — Forenbacher, Nauk o stanici i problem baštinjenja. — L. Adamović, Biljno- ografske formacije zagorskih krajeva Dalmacije, Bosne, Hercegovine i Crne Gore. odio: Vegetacione formacije viših brda i planina. — J. Majeen, Jedno projektivno ođenje općene površine 4. reda. — C, Cihlaš, Prilog poznavanju anatomijske građe kih Oyrtandroidea. — A. Langhoffer, Prilog fauni evrčaka Hrvatske. — A. nghoffer, Entomobiologička opažanja hrvatske faune. — L. Adamović, Stam- rske pogrješke u radnji , Građa za floru kraljevine Crne Gore“. “Knj. 198. [54] (1913.): V. Varićak, Primjedbe o teoriji relativnosti. — P.' orđević, Morfologija bacila iz korenovih kvržica u Vicia sativa L. — A. avazzi, O teži u Hrvatskoj i Slavoniji. — A. Gavazzi, Relativna i apsolutna vi- a Plitvičkih jezera. — D. Hire, Proljetna flora otoka Raba. — M. Senoa, Raz- vedenost istarskih i dalmatinskih otoka. — J. Hadži, Poredbena hidroidska istraži- vanja. 1. Hebella parasitica (Ciamician.) (S dodatkom: Hebellopsis bročki g. n. et sp. n. Hebella [?] gigas Pieper). — K. Georgević, O topljivosti osnovnoga bismutova litrata u vodi i u vodenim otopinama nekih soli. ZA Knj. 200. [55] (1915): M. Petrović, Teorema o maksimalnom modulu deter- ominante i nekolike njene analitičke primene. — D. Hirc, Građa za floru otoka Cresa. — J. Hadži, Poredbena hidroidska istraživanja II. — M. Milanković, O primjeni matematičke teorije sprovođenja toplote na probleme kosmičke fizike. — A. Forenbacher, Rasplodne prilike u roda Potentilla. — M. Kišpatić, Krista- linsko kamenje Kalnika. — V. Varićak, O transformaciji brzine u teoriji relativno- osti — K. Babić, Planktonički celenterati iz Jadranskoga mora. — A. Forenbacher, -Visijanijevi prethodnici u Dalmaciji. — V. Varićak, Lorentzova i Einsteinova transformacija. x Knj. 202. [56] (1914): D. Hire, Proljetna flora otoka Suska i Unija. — A. Forenbacher, Istorijski pregled botaničkih istraživanja kraljevine Dalmacije od .Visianija do danas. — J. Majeen, Nekoliko invarijantnih relacija za prostorne kri- vulje 4. reda 1. vrste sa šiljkom. — M. Petrović, Teorema o algebarskim jedna- činama parnoga stepena. — M. Petrović, Reduktivni analitički elementi. — V. oVarićak, Prilog neeuklidskoj interpretaciji teorije relativnosti. — J. Hadži, Po- oredbena hidroidska istraživanja III. Haleciella microtheca_ g. n., sp. n.; Georginella diaphana g. n., sp. n.; Campanopsis clausi (Hadži); Campanopsidi uopće. Knj. 204. [57] (1914): A. Mohorovičić, Hodograf prvih longitudinalnih valova potresa (emersio undarum primarum). — D. Hire, Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre. I. Kastav i Kastavština. — J. Sobotka, O pojmu potencije s obzirom na površinu 2. stepena. — J. Majceen, O prostornoj krivulji 4. reda I. vrste s dvo- strukom točkom. — J. Majeen, Način za određenje obadviju zakrivljenosti u dvostrukoj točki općene algebarske krivulje. — V. Varićak. O transformaciji elektromagnetskog polja u teoriji relativnosti. — M. Petrović, Apsolutne i restriktivne matematičke nemogućnosti. — M. Milanković, O pitanju astronomskih teorija ledenih doba. — V. Vouk, Gutacija i hidatode kod Oxalis-vrsta (sa 2 table) — S. M. Lozanić, Uspe- osi elektrosinteza. — D. Hirc, Ispravci radnjama dra A. Forenbachera. — S. Hondi, Nacrt povijesti kvantitativne atomistike. Knj. 208. [58] (1915.): Ž. Marković, O primjeni teorije linearnih integralnih jednačaba na rješavanje jednačaba diferencijalnih. — J. Majeen, Prilozi za centralnu projekciju linearnoga kompleksa i za uporabe u gratičkoj statici (sa 20 slika). — A. Mohorovičić, Nove faze u slici početka potresa. — V. Varićak, Primjedba o Dopplerovu učinku (sa 1 sl). — J. Hadži, O regeneraciji (renovaciji) hidranata u tekatnih hidroida (sa 44 slike). — M. Kiseljak, O Euklidovu algoritmu. Knj. 210. [59] (1915): Dr. V. Roje-Katušić, O reakciji thalli-soli sa sum- porovodikom. — D. Hirc, Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre. II. Učka gora i njezina okolina. — I. Mihelić, Pojednostavljena metoda integracije eksaktnih diferencijalnih jednadžbi. — J. Majceen, Prostorni sistem od pet sila, koje su u ravnoteži (sa 3 slike) — A. Gavazzi, O teži u Hrvatskoj i Slavoniji. II. (sa 2 table). -- Ž. Marković, O periodičkim funkcijama druge vrste, koje su rješenja linearnih- jednačaba diferencijalnih s periodičkim koeficijentima. Knj. 213. [6] (1916.): St. Mohorovičić, Prilog teoriji Voltnrrinih integralnih i integro-diferencijalnih jednadžbi. — St. Mohorovičić, Kritičke primjedbe “teo1 i integralnih jednadžbi. — M. Milanković, Ispitivanje o "klimi planeta Marsa. — St Mohorovičić. Kružno gibanje u teoriji relativnosti (s 1 slikom u tekstu). — St. Mohorovičić, Zakon ploština u teoriji relativnosti. — J. Majeen, Osni kom- pleks ništičnoga sustava i sistemi sili u prostoru (sa 5 crteža u tekstu). ik 2. Posebna djela razreda matem.-prirod., što ih je izdala akademija: | Jugoslavenski imenik bilja. Sastavio B. Šulek. 1879. (XXIII --564 s) v. 8% Cijena K 4—. Flora croatica. Aucetoribus J.Sehlosser et Lud. FarkašVukotia #11 1869. (1362 str.), v. 8“. Cijena K 12'—. 2 Fauna kornjaša trojedne kraljevine od J. S stiš ssera. Svezak I. 187 4 (str. 1—342). — Svezak II. 1878. (str. 843—726). — Svezak III. 1879. (LVIII i 129— - 995), v. 8% Cijena svesku K 6'—. Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 880. Sastavio J. Port ed Sa zemljovidom, 6 fotografija, 9 slika u tekstu i 7 tablica: 1882. (141 str.), v. 89, Cijena K 4—. Djela Jug. ak. knj. I. Flora fossilis Suseđana auctore Gj. Pilar 1883. (VII +- 163 str.), 4%. Cijena K 16'.— Djela Jug. ak. knj. IV. Geografijske koordinate ili položaji glavnijih točaka Dalmacije, Hrvatsko Slavonije i djelomice susjednih zemalja, imenito Bosne i Hercegovine, Istre, Krandg i t.d. sastavio Gj. Pilar. 1890. (XVII -- 168 str.), 4%. Cijena K. 8'—. Djela Jug. s knj. X. DA De piscibus fossilibus. — Fosilne ribe Komena, Mrzleka, Hvara i M. Libanoni a. Napisao K. Gorjanović-Kramberger 189. (67 str. i XII tabl4), 4% Cijena K T—. Djela Jug. ak. XVI. —. i Gragja za neogensku malakološku faunu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije uz neke vrste iz Bosne, Hereegovine i Srbije (Matćriaux pour la Faune malacologique nćogčne de la Dalmatie, de la Croatie et de la Slavonie avec des espčces de la Bosnie, de I Herzegovine et de la Serbie). Složio S. Brusina. 1897. (XXI +43 str. s 21 tablicom), 4% Cijena K 12%—. Djela Jug. ak. knj. XVIII. O srednjem trijasu Gregurić-brijega u Samoborskoj gori i o njegovoj tanka ni Napisao M. Salopek. 1912. (34 str. i 5 tablica), 4% Cijena K 250. Djela Jug. a ik. knj. XX. Fosilni proboscidi Hrvatske i Slavonije (De proboscidibus fossilibus Oroatis et Slavoniae). Napisao K. GorjanovićKramberger. 1912. (23 str. i 4 tablice), 4% Cijena K 250. Djela Jug. ak. knj. XXI. Fosilni rinocerotidi Hrvatske i Slavonije (De rhinoeerotidibus fossilibus Oroa- 2 tiae et Slavoniae). Napisao K. Gorjanović-Kramberger. 1913. (VII -- 70 str 1138 tablica), 4%. Cijena K 12'—. Djela Jug. ak. knj. XXII. Život i kultura diluvijalnoga čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj (De homintih diluvialis e Krapina in Croatia vita et cultura). Napisao K. Gorjanović-Kram berger. 1913. (54 str. i 15 tablica), 4% Cijena K 12—. Djela Jug. ak. knj. XXIII. 3. Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije, sv. 1.—10. po K2— i 8— 4. ,Znanstvena djela za opću naobrazbu“. Knj. 5. Pogledi na biologičke i bionomičke odnose u Jadranskome mo ru. Napisao K. Babić. 1911. Cijena K 260, K Knj. 6. Crvi nametnici s osobitim obzirom na čovjeka. Napisao A. Lang hoffer. 1911. Cijena K 1950. 95. Izvješća matematičko-prirodoslovnoga razreda (Bulletin des travaux € la Classe des Sciences mathćmatiques et naturelles), sv. 1.—7. po K 2— i 350. Bo Figa PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRVATSKE 1 SLAVONIJE ——— ] j > a7 Ob (4+ 3:4 u) a - POTAKNUTA MATEMATIČKO-PRIRODOSLOVNIM RAZREDOM JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI 1 UMJETNOSTI. S POTPOROM KR. HRVATSKO-SLAVONSKO-DALMATINSKE ZEMALJSKE VLADE IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI. SVEZAK 11. i 12.: Dr. J. HADŽI: REZULTATI BIOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA JADRAN- SKOGA MORA. Hidroidi II. sa 25 slika u tekstu. D. HIRC: FLORISTIČKE STUDIJE PO HRVATSKOM ZAGORJU. CIJENA K. 4'— ZAGREB 1917. KNJIŽARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE L. HARTMAN (ST. KUGLI). TISAK DIONIČKE TISKARE. Izdanja Jugoslavenske akademije razreda matematičko-prirodoslovnoga. I Bad Knjige 1.—59. zajedničke su za sva tri razreda; od njih nema više u zalihi knj. 4—12. i 14. Posebne knjige razreda matematičko-prirodoslovnoga stoje : knj. 123. K 190, knj. 137., 139. 141., 149. i 163. po K 2—, knj. 120. K 4—, knj. 122. i 185. po K Đ'—, knj. 123. K 150, ostale po K 3—. Boškovićeva stogodišnjica. F. Rački, J. Gelcich, J. Torbar, V. Dvošak, F. Marković: Život i ocjena djela _R. J. Boškovića. Rad knj. 87., 88. i 90. stoje zajedno K 9—, O dvjestagodišnjici rođenja Rugjera J. Boškovića: V. Varićak: Matematički rad Boškovićev. Dio I. Dodatak: Ulomak Boškovićeve korespondencije. G. V. Sehiaparelli o Boškoviću. Boškovićeve bilješke o apsolutnom i relativnom kre- tanju. Drugi ulomak Boškovićeve korespondencije. Preštampano iz 181., 185., 190. i 193. knj. ,Rada“ 1912., stoji K. 6'—. Novije knjige ,Rada“ imaju ovaj sadržaj: Knj. 195. [53] (1913.): LL. Adamović, Građa za floru kraljevine Crne Gore. — A. Forenbacher, Nauk o stanici i problem baštinjenja. — I. Adamovi 6, Biljno- geografske formacije zagorskih krajeva Dalmacije, Bosne, Hereegovine i Crne Gore. II. dio: Vegetacione formacije viših brda i planina. — J. Majeen, Jedno projektivno izvođenje općene površine 4. reda. — C. Cihlaš, Prilog poznavanju anatomijske građe nekih Cyrtandroidea. — A. Langhoffer, Prilog fauni evrčaka Hrvatske. — A. Langhoffer, Entomobiologička opažanja hrvatske faune. — L. Adamović, Štam- parske pogrješke u radnji ,Građa za floru kraljevine Crne Gore“. Knj. 198. [54] (1913): V. Varićak, Primjedbe o teoriji relativnosti. — P. Đorđević, Morfologija bacila iz korenovih kvržica u Vicia sativa Lo mrA Gavazzi, O teži u Hrvatskoj i-Slavoniji. — A. Gavazzi, Relativna i apsolutna vi- sina Plitvičkih jezera. — D. Hirc, Proljetna flora otoka Raba. — M. Šenoa, Raz- vedenost istarskih i dalmatinskih otoka. — J. Hadži, Poredbena hidroidska istraži- vanja. 1. Hebella parasitica (Ciamician.) (S dodatkom: Hebellopsis brochi g. n. et sp. n. i Hebella[?] gigas Pieper). — K. Georgević, O topljivosti osnovnoga bismutova nitrata u vodi i u vodenim otopinama nekih soli. Knj. 200. [55] (1913): M. Petrović, Teorema o maksimalnom modulu deter- minante i nekolike njene analitičke primene. — D. Hirc, Građa za floru otoka Cresa. — J. Hadži, Poredbena hidroidska istraživanja II. — M. Milanković, O primjeni matematičke teorije sprovođenja toplote na probleme kosmičke fizike. — A. Forenbacher, Rasplodne prilike u roda Potentilla. — M. Kišpatić, Krista- linsko kamenje Kalnika. — V. Varićak, O transformaciji brzine u teoriji relativno- sti — K. Babić, Planktonički celenterati iz Jadranskoga mora. — A, Forenbacher, Visijanijevi prethodnici u Dalmaciji — V. Varićak, Lorentzova i Einsteinova transformacija. Knj. 202. [56] (1914): D. Hire, Proljetna flora otoka Suska i Unija. — A+ Forenbacher, Istorijski pregled botaničkih istraživanja kraljevine Dalmacije od Visianija do danas. — J, Majeen, Nekoliko invarijantnih relacija za prostorne kri- vulje 4. reda 1. vrste sa šiljkom. — M. Petrović, Teorema o algebarskim jedna- činama parnoga stepena. — M. Petrović, Reduktivni analitički elementi. — V. Varićak, Prilog neeuklidskoj interpretaciji teorije relativnosti. — J. Hadži, Po- redbena hidroidska istraživanja III. Haleciella microtheca_ g. n., sp. n.; Georginella diaphana g. n., sp. n.; Campanopsis clausi (Hadži); Campanopsidi uopće. Knj. 204. [57] (1914): A. Mohorovičić, Hodograf prvih longitudinalnih valova potresa (emersio undarum primarum). — D. Hire, Floristička izučavanja u istočnim . krajevima Istre. I. Kastav i Kastavština. — J. Sobotka, O pojmu potencije s obzirom na površinu 2. stepena. — J. Majeen, O prostornoj krivulji 4. reda I. vrste s dvo- strukom točkom. — J. Majeen, Način za određenje obadviju zakrivljenosti u dvostrukoj točki općene algebarske krivulje. — V. Varićak. O transformaciji elektromagnetskog polja u teoriji relativnosti. — M. Petrović, Apsolutne i restriktivne matematičke nemogućnosti. — M. Milanković, O pitanju astronomskih teorija ledenih doba. — V. Vouk, Gutacija i hidatode kod Oxalis-vrsta (sa 2 table) — S. M. Lozanić, Uspe- tok 5-a Z 8 . ' z s s" o mel €. Tin Tre rasv 35 *k A / A Đ" .& k Zi at si elektrosinteza. — D. Hire, Ispravci radnjama dra. A. Forenbachera. — S. Hondi, Nacrt povijesti kvantitativne atomistike. Knj. 208. [58] (1915.): Ž. Marković, O primjeni teorije linearnih integralnih jednačaba na rješavanje jednačaba diferencijalnih. — J. Maje en, Prilozi za centralnu projekciju linearnoga kompleksa i za uporabe u grafičkoj statici (sa 20 slika). — A. Mohorovičić, Nove faze u slici početka potresa. — V. Varićak, Primjedba o Dopplerovu učinku (sa 1 sl). — J. Hadži, O regeneraciji (renovaciji) hidranata u tekatnih hidroida (sa 44 slike). — M. Kiseljak, O Euklidovu algoritmu. Knj. 210. [59] (1915): V. Roje-Katušić, O reakciji thalli-soli sa sum- porovodikom. — D. Hirc, Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre. TI. Učka gora i njezina okolina. — I. Mihelić, Pojednostavljena metoda integracije eksaktnih diferencijalnih jednadžbi. — J. Majceen, Prostorni sistem od pet sila, koje su u ravnoteži (sa 3 slike) — A. Gavazzi, O teži u Hrvatskoj i Slavoniji. II. (sa 2 table). —— Ž. Marković, O periodičkim funkcijama druge vrste, koje su rješenja linearnih jednačaba diferencijalnih s periodičkim koeficijentima. Knj. 213. [69] (1916.): St. Mohorovičić, Prilog teoriji Voltnrrinih integralnih i integro-diferencijalnih jednadžbi. — St. Mohorovičić, Kritičke primjedbe teoriji integralnih jednadžbi. — M. Milanković, Ispitivanje o klimi planeta Marsa. — St. Mohorovičić. Kružno gibanje u teoriji relativnosti (s 1 slikom u tekstu). — St. Mohorovičić, Zakon ploština u teoriji relativnosti. — J. Majeen, Osni kom- pleks ništičnoga sustava i sistemi sila u prostoru (sa 5 erteža u tekstu). Knj. 215. [61.] (1916.): Stj. Mohorovičić, O prostornoj i vremenskoj translaciji (sa 3 crteža u tekstu). — Stj. Mohorovičić, Razvijanje makar koje funkcije po deri- vacijama zadane funkcije. — J. Božičević, Neki izvodi za Majeenovu krivulju 3. reda, koja je projekcija jedne cirkularne kubičke elipse (sa 1 slikom u tekstu). — V. Vo uk, Dodatak istraživanjima ,o gutaciji i hidatodama u Ozalis-vrsta“. — Vj. Petaj, Exstra- florealni nektariji na lišću rajasena (sa 4 table). — D. Hire, Prilozi flori otoka Cresa. — L. Thaller, Uzroci velikoga broja eozinofilne leukocitoze u Hrvatskoj. — J. de V ries, Glavna svojstva kubičke površine. — Stj. Mohorovičič, Prilog poznavanju Fredholmove determinante. — J. de Vries, Linearne ništične sroduosti u ravnini. 2. Posebna djela razreda matem .-prirod., što ih je izdala akademija: Jugoslavenski imenik bilja. Sastavio B. Šulek. 1879. (XXIII --9564 str.), v. 8%. Cijena K 4—. Flora croatica. Auctoribus J.Sehlosser et Lud. Farkaš-Vukotinović, 1869. (1362 str.), v. 8%. Cijena K 12'—. Fauna kornjaša trojedne kraljevine od J. Sehlossera. Svezak 1. 1877. (str. 1—342). — Svezak II. 1878. (str. 343—126). — Svezak III. 1879. (LVIII 1 729— 995), v. 8%. Cijena svesku K 6'—. Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 880. Sastavio J. Torbar. Sa zemljovidom, 6 fotografija, 9 slika u tekstu i 7 tablica. 1882. (141 str.), v. 8% Cijena K 4—. Djela Jug. ak. Knj. I. Flora fossilis Susedana auctore Gj. Pilar 1883. (VIII + 163 str.), 4". Cijena K 16'—. Djela Jug. ak. Knj. IV. Geografijske koordinate glavnijih točaka Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i djelomice susjednih zemalja, imenito Bosne i Hereegovine, Istre, Kranjske i t. d., sa- stavio Gj. Pilar. 1890. (XVII -- 168 str.), 4%. Cijena K. 8—. Djela Jug. ak. Knj. X. De piscibus fossilibus. — Fosilne ribe Komena, Mrzleka, Hvara i M. Libanona. Napisao K. Gorjanović-Kramberger 1895. (67 str. i XII tabl4), 4". Cijena K T—. Djela Jug. ak. Knj. XVI. Gragja za neogensku malakološku faunu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije uz neke vrste iz Bosne, Hercegovine i Srbije (Matćriaux pour la Faune malacologique nćogčne de la Dalmatie, de la Croatie et de la Slavonie avec des espčces de la Bosnie, de | Herzegovine et de la Serbie). Složio S. Brusina. 1897. (XXI +- 43 str. s 21 tablicom), 4%. Cijena K 12—. Djela Jug. ak. Knj. XVIII. O srednjem trijasu Gregurić-brijega u Samoborskoj gori i o njegovoj fauni. Napisao M. Salopek. 1912. (34 str. i 5 tablica), 4%. Cijena K 250. Djela Jug. ak. Knj. XX. Fosilni proboscidi Hrvatske i Slavonije (De proboscidibus fossilibus Croatiae I : et Slavoniae). Napisao K. Gorjanović-Kramberger. 1912. (23 str. i 4 tablice), 4% Cijena K 250. Djela Jug. ak. Knj. XXI. Fosilni rinocerotidi Hrvatske i Slavonije (De rhinocerotidibus fossilibus Croa- 4 K tiae et Slavoniae). Napisao K. GorjanovićKramberger. 1913. (VIII +- 70 str i 13 tablica), 4%. Cijena K 12':—. Djela Jug. ak. knj. XXII. Život i kultura diluvijalnoga čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj (De hominis S f diluvialis e Krapina in Croatia vita et cultura). Napisao K. Gorjanović-Kram- berger. 1913. (54 str. i 15 tablica), 4% Cijena K 12:—. Djela Jug. ak. Knj. XXIII, 3. Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije. Lex 8%) Sv. 1. 1 Krmpotić: Prilog mikrofauni i mikroflori zagrebačke okoline. Sa 1 tabl. J. Poljak: Pećine hrvatskoga krša; I: Pećine okoliša lokvarskoga i karlovač- koga. (Sa 12 slika u tekstu i 9 tab.). 1913. 48 str. Cijena K. 2:—. : . Sv. 2. Izvještaji o 1. i 2. naučnom istraživanju Jadranskoga mora g. 1918.: Uvod. M. Šenoa: Opis prvoga i drugoga putovanja (s 1 kartom). A. Gavazzi: Odnosi temperature. F. Sandor: Kemijska istraživanja. L. Cari J. Hadži: Biologijska opažanja. V. Vouk: O istraživanju fitobentosa u Kvarnerskom Zavalju. Dodatak: Me- teorologijska opažanja. Hidrografijske table. Biologijske table. 1914, 36 str. i 15 tab. Cijena K 2—. s Sv. 3. J. Poljak: Pećine hrv. krša. II: Pećine okoliša Plitvičkih jezera, Drež- | nika i Rakovice (sa 18 erteža i 13 tab.) I. Krmpotić: Prilog zimskoj fauni i flori Plitvičkih jezera. 1914. 31 str. Cijena K 2:—. Sv. 4. M. Salopek: O naslagama s okaminama kod Kunovac-vrela u Lici (1 sl. u tekstu i 7 tab.). F. Suklje: Gornjo-miocenske naslage sela Gore kraj Petrinje (1 sl. u tekstu i 2 table). 1914. 24 str. Cijena K 2—. b Sv. 5. Izvještaji o 3. i 4. naučnom istraživanju Jadranskoga mora g. 1914. M. Benoa, Opis trećega i četvrtoga putovanja (s 1 kartom). A. Gavazzi: Odnosi tem- perature. A. Gavazzi (i F. Sandor): O slanosti morske vode i o zasićenosti kisikom. M. »enoa: Opažanja o dijafanitetu morske vode (s 1 crtežem). L. Cari J. Hadži: | Biologijska opažanja. V. Vouk: O istraživanju fitobentosa u Kvarnerskom Zavalju. | Dodatak : Meteorologijska opažanja. Hidrografijske table. Biologijske table. 1914. 36 str. i 10 tabla. Cijena K 2'—. ; Mo Sv. 6. V. Vouk: Morska vegetacija Bakarskoga zaliva (sa 3 sl. u tekstu i 1 tabla). V. Vouk: Dvije nove morske alge iz hrvatskoga Primorja (sa 2 slike u tekstu | i sa 1 tab.). V. Vouk i 1. Pevalek: Prilog poznavanju gljiva zagreb. okoline (sa M0 3 slike u tekstu). A. Gavazzi: O pomicanuju morske vode u Kvarnerskom Zavalju (sa 2 slike u tekstu). 1919. 38 str. Cijena K 2?'—. "4 Sv. 7. 1 Pevalek: Stsyrinchinm angustifolium Mill. u Hrvatskoj, A. Lang- boffer: Fauna hrvatskih pećina. JI. dio (I. dio u ,Radu“ knj. 193). J. Hadži: Re- zultati biologijskih istraživanja Jadranskoga mora. Hidroidi I. (sa 27 sl. i 2 tab.). 1895. 82 str. Cijena K 3'—. Sv. 8. V. Vouk: Biološka istraživanja termalnih voda hrvatskoga Zagorja. V. Voukil Pevalek: Prilog poznavanju bazidiomiceta sjeverne Hrvatske. l. Pe- | valek: O biologiji i o geografskoj rasprostranjenosti alga u sjevernoj Hrvatskoj (s 1 tablom). 1916. 56 str. Cijena K 2'—. NS Sv. 9. i 10. J. Hadži: Rezultati bioloških istraživanja Jadranskoga mora. Pori- fera. Calearea I. (sa 38 slika u tekstu i 1 tab.). 1917. 164 str. Cijena K 450. dh) 4. ,AZnanstvena djela za opću naobrazbu“. Knj. 5. Pogledi na biologičke i bionomičke odnose u Jadranskome moru. Napisao K. Babić. 1911. Cijena K 250, U Knj. 6. Crvi nametnici s osobitim obzirom na čovjeka. Napisao AjLang- hoffer. 1911. Cijena K 1:50. GM 3. Izvješća matematičko-prirodoslovnoga razreda (Bulletin des travaux de | la Classe des Sciences math&matiques et naturelles), sv. 1.—8. po K %— i 850. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRVATSKE I SLAVONIJE ča A | Liu % 44) POTAKNUTA f MATEMATIČKO-PRIRODOSLOVNIM RAZREDOM JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI. S POTPOROM KR. HRVATSKO-SLAVONSKO-DALMATINSKE ZEMALJSKE VLADE IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI. ——»K<— SVEZAK 13. Dr. M. SALOPEK : 0 LADINIČKIM ŠKRILJAVCIMA DONJEG PAZARIŠTA (s 2 table). Dr. M. SALOPEK : MONOGRAFIJA TRIJADIČKE CEFALOPODNE FAUNE KUNA-GORE (2 table) Dr, M. SALOPEK: O NASLAGAMA S DAONELLAMA U HRVATSKOJ (s 2 table). Dr. A. GAVAZZI: PRILOZI HIDROGRAFIJI BAKARSKOGA ZALIVA (s 1 kartom). CIJENA K 450 ZAGREB 1918. KNJIŽARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE L. HARTMAN (ST. KUGLI). TISAK NADBISKUPSKE TISKARE. 1 MATO ANA VROTPFIK VV NU NI ZPR ra a Izdanja Juđoslavenske akademije razreda matematičko-prirodoslov 1. ,Rad“. Knjige 1.—59. zajedničke su za sva tri razreda; od njih nema više u zalihi knj. 4.—17. Posebne knjige razreda matematičko-prirorodoslovnoga stoje: knj. 128. K 15 knj. 137., 139. 141., 149. i 168. po K 2—, knj. 120. K 4—, knj. 122. i 185. K 5'—, knj. 123. K 1:50, ostale po K 3:—. ke Boškovićeva stogodišnjica. F. Rački. J. Geleieh, J. Torbar, V. Dvošak, F. Marković: Život i ocjena djel4_R. J. Boškovića. Rad knj. 87., 88. i 90. stoje zajedno K 9—. oj O dvjestagodišnjici rođenja Rugjera J. Boškovića: V. Varićak Matematički rad Boškovićev. Dio I. Dodatak: Ulomak Boškovićeve korespondencije. V. Sehiaparelli o Boškoviću. Boškovićeve bilješke o apsolutnom i relativnom kre Drugi ulomak Boškovićeve korespondencije. Preštampano iz 181., 185., 190: i 193. »Raka“ 1912., stoji K 6:—. Novije knjige ,Rada“ imaju ovaj sadržaj: M. Knj. 198. [54] (19183): V. Varićak, Primjedbe o teoriji relativnosti. — P. D đević, Morfologija bacila iz korenovih kvržica u Vicia sativa L. — A. Gavazzi, teži u Hrvatskoj i Slavoniji. — A. Gavazzi, Relativna i apsolutna visina Plitvički jezera. — D. Hire, Proljetna fiora otoka Raba. -— M. Šenoa, Razveđenost istarskih i dalmatinskih otoka. — J. Hadži, Poredbena hidroidska istraživanja. I. Hebella parasitica (Ciamician.) (S dodatkom: Hebellopsis brochi g. m. etsp. n. i Hebella [?] gigas Pieper). — K. Georgević, O topljivosti osnovnoga bismutova nitrata u vodi i u vodenim otopi- nama nekih soli. dh Knj. 200. [55] (1913.): M. Petrović, Teorema o maksimalnom modulu determi- nante i nekolike njene analitičke primene. — D. Hirc, Građa za floru otoka Cresa. — J. Hadži, Poredbena hidroidska istraživanja II. — M. Milanković, O primjeni ma: tematičke teorije sprovođenja toplote na probleme kosmičke fizike. — A. Forenba- eher, Rasplodne prilike u roda Potentilla. — M. Kišpatić, Kristalinsko kamenje Kal- nika. — V. Varićak, O transformaciji brzine u teoriji relativnosti. — K. Babić, Planktonički celenterati iz Jadranskoga mora. — A Forenbacher, Visijanijevi pret- hodnici u Dalmaciji. — V. Varićak, Lorentzova i Einsteinova transformacija. i Knj. 202. [56] (1914): D. Hire: Proljetna flora otoka Suska i Unija. — A, Fo- renbaeher, Istorijski pregled botaničkih istraživanja kraljevine Dalmacije od Visianija. do danas. — J. Majeen, Nekoliko invarijantnih relacija za prostorne krivulje 4. red. I. vrste sa šiljkom. — M. Petrović, Teorema o algebarskim jednačinama parnoga se noga. pena. — M. Petrović, Reduktivni analitički elementi. — V. Varićak, Prilog ne- euklidskoj interpretaciji teorije relativnosti. — J. Hadži, Poredbena hidroidska istraži vanja III. Haleciella microtheca g. n., sp. n.; Georginella diaphana g. n., sp. n.; Cam- panopsis clausi (Hadži); Campanopsidi uopće. ko Knj. 204. [57] (1914): A. Mohorovičić, Hodograf prvih longitudinalnih valova potresa (emersio undarum primarum). — D. Hire, Floristička izučavanja u istočnim. krajevima Istre. 1. Kastav i Kastavština. — J. Sobotka, O pojmu potencije s obzirom. na površinu 2. stepena, — J. Majcen, O prostornoj krivulji 4. reda I. vrste s dvostru- kom točkom. — J. Majcen, Način za određenje obadviju zakrivljenosti u dvostrukoj. točki općene algebarske krivulje. — V. Varićak, O transformaciji elektromagnetskog polja u teoriji relativnosti. — M. Petrović, Apsolutne i restriktivne matematičke ne- mogućnosti. — M. Milanković, O pitanju astronomskih teorija ledenih doba. — V. Vouk, Gutacija i hidatode kod Ozalig-vrsta (s 2 table) — S. M. Lozanić, Uspesi elek“ trosinteza. — D. Hire, Ispravci radnjama dra. A. Forenbachera. — S. Hondl, Na ga povijesti kvantitativne atomistike. Knj. 208. [58] (1915): Ž. Marković, O primjeni teorije linearnih integr jednačaba na rješavanje jednačaba diferencijalnih. J. Majeen, Prilozi za central | projekciju linearnog kompleksa i za uporabe u grafičkoj statici (s 20 slika). — A. Mo. horovičić, Nove faze u slici početka potresa. — V. Varićak, Primjedba o Dopple-| rovu učinku (s 1 sl). — J. Hadži, O regeneraciji (renovaciji) hidranata u tekatn hidroida (s 44 sl) — M. Kiseljak, O Euklidovu algoritmu. > Knj. 210. [59] (1945.): V. Roje-Katušić, O reakciji thalli-soli sa_sumporo- . vodikom. — D, Hire, Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre. II, Učka gora i njezina okolina. — 1. Mihelić, Pojednostavljena metoda integracije eksaktnih dife- . rencijalnih jednadžbi. — J. Majeen, Prostorni sistem od pet sila, koje su u ravnoteži o(s8 slike), — A Gavazzi, O teži u Hrvatskoj i Slavoniji. II. (s 2 table). — Ž. Mar- oković, O periodičkim funkcijama druge vrste, koje su rješenja linearnih jednačaba diferencijalnih s periodičkim koeficijentima. o. Knj. 213. [69] (1916.): St. Mohorovičić, Prilog teoriji Volterrinih integralnih 1 imtegro-diferencijalnih jednadžbi. — St. Mohorovičić, Kritičke primjedbe teoriji integralnih jednadžbi. — M. Milanković, Ispitivanje o klimi planeta Marsa. — St. M o- ohorovičić, Kružno gibanje u teoriji relativnosti (s 1 slikom u tekstu). — St. Moho- orovičić, Zakon ploština u teoriji relativnosti. — J. Majeen, Osni kompleks nističnoga sustava i sistemi sil4 u prostoru (s 5 crteža u tekstu). Knj. 215. [61] (1916.): St. Mohorovičić, O prostornoj i vremenskoj translaciji (s 3 crteža u tekstu). — St. Mohorovičić, Razvijanje makar koje funkcije po de- orivacijama zadane funkcije. — J. Božičević, Neki izvodi za Majeenovu krivulju 3. reda, koja je projekcija jedne cirkularne kubičke elipse (s 1 slikom u tekstu). — V. Vouk, Dodatak istraživanjima ,0 gutaciji i hidatodama u Ozalis-vrsta“. — Vj. Petaj, . Exstraflorealni nektariji na lišću pajasena (s 4 table). — D. Hire, Prilozi flori otoka Cresa. — LL. Thaller, Uzroci velikoga broja eozinofilne leukocitoze. u Hrvatskoj. — J. de Vries, Glavna svojstva kubične površine. — St. Mohorovičić, Prilog pozna- vanju Fredholmove determinante. — J. de Vries, Linearne nistične srodnosti u ravnini. = Knj. 217. [62] (1917.): St. Mohorovičić, Aerologijska studija iz kotorskoga za- zaliva (S 8 slika — V. Varićak, O sastavljanju brzina u teoriji relativnosti“ (s 1 er- težom). — A. Mohorovičić, Principi konstrukcije sizmografa (s 14 erteža). — St.. M o- horovičić, O prostornoj i vremenskoj translaciji; II. dio (s 1 ertežom). 2. Posebna djela razreda matem.-prirod., što ih je izdala akademija: Jugoslavenski imenik bilja. Sastavio B. Šulek. 1879. (XXIII +- 564 str.) v. 80. Cijena K 4+—. so Flora croatica. Auctoribus J. Sehlosser et Lud. Farkaš-Vukotinović, : 1869. (1362 str.), v. 8%. Cijena K 12—. I Fauna kornjaša trojedne kraljevine od J, Sehlossera. Svezak 1. 1877. (str. 1—342). — Svezak II. 1878. (str. 343-—726). Svezak III. 1879. (LVIII. i 729 do 885), v. 8% Cijena svesku 6'—. Izvješće o zagrebačkom potresu 9. studenoga 1880. Sastavio J. Torbar. Sa zemljovidom, 6 fotografija, 9 slika u tekstu i 7 tablica. 1882. (141 str.), v. 8% Cijena K 4—. Djela Jug. ak. Knj. I, Flora fossilis Susedana auctore G. Pilar 2883. (VIII -- 168 str.), 40 Cijena K. 16:—. Djela Jug. ak. Knj. IV. Geografijske koordinate glavnijih točaka Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i dje- lomice susjednih zemalja, imenito Bosne i Hercegovine, Istre, Kranjske itd. sastavio Gj. Pilar, 1890. (XVII -+- 168 str.), 40. Cijena K 8':—. Djela Jug. ak. Knj. X. De piscibus fossilibus. — Fosilne ribe Komena. Mrzleka, Hvara i M. Libanona. Napisao K. Gorjanović-Kramberger 1895. (67 str. i XII. tabla), 4% Cijena K. 7'—. Djela Jug. ak. Knj. XVI. Gragja za neogensku malakološku faunu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije uz neke vrste iz Bosne, Hercegovine i Srbije (Matćriaux pour la Faune malacologique nćo- gčne de la Dalmatie, de la Croatie et de la Slavonie avec des espčces de la Bosnie, de 1 Herzegovine et Serbie). Složio S. Brusina. 1897, (XXI -- 43 str, s 21 tablicom), 40, Cijena K 12:—. Djela Jug. ak. Knj. XVIII. t O srednjem trijasu Gregurić-brijega u Samoborskoj gori i o. njegovoj fauni. Napisao M. Salopek, 1912. (34. str. i 5 tablica), 4%. Cijena K 250. Djela Jug. ak, Knj. XX. Fosilni proboscidi Hrvatske i Slavonije (De proboscidibus fossilibus Croatiae et Slavoniae). Napisao K. Gorjanović-Kramberger, 1912. (23 str. i 4 tablice), 40, Cijena K 250. Djela Jug. ak. Knj. XXI. Fosilni rinocerotidi Hrvatske i i Slavonije (De o dhjibjoct MANAS foqslkas Croatiae et Slavoniae), Napisao K. Gorjanović-Kramberger. 1918. (AIII -+- 70 A i13 tas blica), 4". Cijena K 12—, Djela Jug. ak. Knj. XXII “a Život i kultura diluvijalnoga: čovjeka iz Krapine u Hrvatskoj (De Peka nis diluvialis e Krapina in Croatia vita et cultura), Napisao K. Gorjanović- -Kramberger, 1913. (54 str. i 15 tablica), 4", Cijena K 12'—. Djela Jug. ak. Knj. XXIII. va 3. ,Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije“. B. Sv. 1. I Krmpotić: Prilog mikrofauni i mikroflori zagrebačke okoline, Sa 1 tabl. J. Poljak: Pećine hrvatskoga krša; 1: Pećine okoliša lokvarskoga i karlovačkoga. (s 12 slika u tekstu i 9 Maba 1913. 48 str. Cijena K 2:—, > Sv. 2. Izvještaji o 1. i 2. naučnom istraživanju .. mora g, 1913.: Uvo M. Šenoa: Opis prvoga i drugoga putovanja (s 1 kartom). Gavazzis Odn temperature. F. Sandor: Kemijska istraživanja. L. Car i J. dati Biologijska o žanja. V, Vouk: O istraživanju fitobentosa u Kvarnerskom Zavalju. Dodatak: Meteo logijska opažanja. Hidrografijske table. Biologijske table. 1914. 36 strana i 15 tabli Cijena K 2'—, Sr. 8. J. Poljak: Pećine hrv. krša II: Pećine okoliša Plitvičkih jezera. Drežni i Rakovice (s 18,crtežu i 13. tabl), I. Krmpotić: Prilog zimskoj fauni i flori tvičkih jezera. 1914. 31 str. Cijena K 2'—, Sv. 4. M. Salop ek: O naslagama s okaminama kod Kunovae-vrela u Lici (1 sl tekstu i 7 tabl), F. Šuklje: Gornjo-miocenske naslage sela Gore kraj Petrinje (1 s tekstu 1:2 table). 1914. 24 str. Cijena K 2—. Sv. 5. Izvještaji o 3. i 4. naučnom izstraživanju Jadranskoga mora g 1914, enoa. Opis trećega i četvrtoga putovanja (s 1 kartom). A. Gavazzi: Odnosi tenja perature. A. Gavazzi (i F. andor): O slanosti morske vode i o zasićenosti kisikom. M. Senoa : Opažanja o dijafanitetu morske vode (s 1 crtežem). L, Cari J. Hadži: Biologijska opažanja. V. Vouk: O istraživanju fitobentosa u Kvarnerskom Zavaljavg Dodatak: Meteorologijska opažanja. Hidrografijske table. Biologijske table. 1914. 36 s i 10 tabla. Cijena K, 2—. KA Sv. 6. V. Vouk: Morska vegetacija Bakarskoga zaliva (s 3. sl. u tekstu i 1 tabl.) V. Vouk: Dvije nove morske alge iz hrvatskoga primorja (s 2 slike u tekstu | sltabl) V. Vouk i I. Pevalek: Prilog poznavanju gljiva zagreb. okoline (s 8 sli u tekstu). A. Gavazzi: O pomicanju morske vode u Kvarnerskom. Zavalju (s 2 sli u tekstu). 1915. 38 str, Cijena K 2'—, : Sv. 7.1. Pevalek: Sisyrinchium angustifoliwm Mill. u Hrvatskoj, A. Langhof feng : Fauna hrvatskih pećina II. dio. (I. dio u ,Radu“ knj, 198), J. Hadži: Rezultati biolo- gijskih istraživanja Jađranskoga mora. Hidroidi I. (s 27 sl i 2. tabl) 1895. 82 strane. Cijena K 3'— : Sv. 8. V. Vouk: Biološka istraživanja termalnih voda hrvatskoga Zagorja. Vouk i 1. Pevalek: Prilog poznavanju baziđiomiceta sjeverne Hrvatske, I, Pevale O biologiji i o geografskoj rasprostranjenosti alga u sjevernoj Hrvatskoj (s 1 tabl.)19 56 str. Cijena K 2'— Sv. 9. i 10. J, Hadži: Rezultati bioloških istraživanja Jadranskoga mora. Porife 4 Calearea I. (s 38 slika u tekstu i 1 tabl.). 1917. 164 str. Cijena K 450, Sv. 11. i 12. J. Hadži, Rezultati bioloških istraživanja Jadranskoga mora. droidi II. (s 25 slika). — D. Hire: Florističke studije po hrvatskom Zagorju. K&- 4 4. ,Znanstvena djela za opću naobrazbu“. Knj. 5. Pogledi na biologičke i bionomičke odhose u Jadranskom mo Napisao K. Babić, 1911; Cijena K 250, Knj. 6. Crvi nametnici s osobitim obzirom na čovjeka. Napisao A, Lan hoffe r, 1911. Cijena K 1:50. : 9. »Izvješća matematičko-prirodoslovnoga razreda“ (Bulletin des travaux de la Classe des Sciences mathćmatiques et relles), sv. 1—10 po K 2'— do K 450, Sa a I e a E ED JERE E EG E VO) PREV UMRI KADE VOJNI ARERUGAKPUEELK ; PA KD (* KA DUET HISTORIA | PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA ; HRVATSKE 1 SLAVONIJE / ( Ll Ke Q CI) POTAKNUTA # MATEMATIČKO-PRIRODOSLOVNIM RAZREDOM JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI. ————-———— S POTPOROM KR. HRVATSKO-SLAVONSKE ZEMALJSKE VLADE IZDAJE JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI. SVEZAK 14. Dr. A. GAVAZZI: PRILOZI ZA LIMNOLOGIJU PLITVICA. (S 2 karte.) Dr. J. HADŽI: REZULTATI BIOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA JADR. MORA. Hidroidi ITI. (S 11 slika.) Dr. V. VOUK: BIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA TERMALNIH VODA HRV. I SLAV. (Drugi izvještaj). Dr. V. VOUK: PRILOZI FLORI SLATKOVODNIH ALGA HRVATSKE. Dr. 1. PEVALEK : PRILOG POZNAVANJU ALGA HRVATSKE I SLAVONIJE. Dr. M. SALOPEK : MONOGRAFIJA TRIJADIČKE CEFALOPODNE FAUNE KUNA-GORE, Prilog II. CIJENA K 15. ZAGREB 1919. KNJIŽARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ST, KUGLI. TISAK NADBISKUPSKE TISKARE. 3. ,Prirodoslovna istraživanja Hrvatske i Slavonije“. | Sv. 1. 1. Krmpotić: Prilog mikrofauni i mikroflori zagrebačke okoline, Sa 1 tal J. Poljak: Pećine hrvatskoga krša; I: Pećine okoliša lokvarskoga i karlovačk og (s 12 slika u tekstu i 9 tabl.). 1918. 48 str. Cijena K 2 — Sv. 2. Izvještaji o 1. i 2. naučnom istraživanju Jaftanslo a mora g. 1913.: Uw M. Šenoa: Opis prvoga i drugoga putovanja (s 1 kartom). A. Gavazzi: Odnos temperature. F. Šandor: Kemijska istraživanja. DL. Car i J. Hadži: Biologijs opažanja. V. Vouk: O istraživanju fitobentosa u Kvarnerskom Zavalju. Dodatak: Meteorc logijska opažanja. Hidrografijske table. Pilane table. 1914. 36 strana i 15 tablice: Cijena K 2—. B Sv. 3. J. Poljak: Pećine hrv, krša II: Pećine okoliša Plitvičkih jazera, Drežnik i Rakovice (s 18 crteža i 13 tabl). I. Krmpotić: Prilog zimskoj fauni i flori Plitv čkih jezera. 1914. 31 str. Cijena K 2—. Sv. 4. M. Salopek: O naslagama s okaminama kod Kunovac-vrela u Lici a. : u tekstu i 7 tabl). F. Šuklje: Gornjo- miocenske naslage sela Gore kraj Petrinje ( sl. u tekstu i 2 table.). 1914. 24 str, Cijena K 2—. Sv. 5. Izvještaji o 3. i 4. naučnom istraživanju Jadranskoga mora g. 1914. Šenoa: Opis trećega i četvrtoga Poor (s 1 kartom), A. Gavazzi: Odnesi t rature. A. Gavazzi (i F. Sandor): O slanosti morske vode i o zasićenosti kis M. Šenoa: Opažanja o dijafanitetu morske vode (s 1 crtežem). L. Car1J. Hadž Biologijska opažanja. V. Vouk: O istraživanju fitobentosa u Kvarnerskom Zavalju Dodatak: Meteorologijska opažanja. Hidrografijske table. Biologijske table, 1914. 36 sti i 10 tabla. Cijena K 2—. M Sv. 6. V. Vouk: Morska vegetacija Bakarskoga zaliva (s 8 sl. u tekstu i 1 tabl. V. Vouk: Dvije nove morske alge iz hrvatskoga primorja (s 2 slike u tekstu i 1 tabl V. Vouk il. Pevalek: Prilog poznavanju gljiva zagreb. okoline (s 3 slike u tekstu A. Gavazzi: O pomicanju morske vode u Kvarnerskom Zavalju (s 2 slike u tekst tu) 1915. 38 str. Cijena K 2'—. | Sv. 7. 1. Pevalek: Sisyrinchium angustifolium Mill. u Hrvatskoj, A. Langhot k Fauna hrvatskih pećina II. dio. (I. dio u ,Radu“ knj. 198). J. Hadži: Rezultati biolc gijskih zr ape g Jadranskoga mora. Hidroidi I, (s 27 sl. i 2 tabl.). 1895. 82 strane Cijena K 3'— M Sv. 8. v. Vouk: Biološka istraživanja termalnih voda hrvatskoga Zagorja. Vouk i 1. Pevalek: Prilog poznavanju bazidiomiceta sjeverne Hrvatske. I KG. O biologiji i o geografskoj rasprostranjenosti alga u sjevernoj Hrvatskoj (s 1 Pri 56 str. Cijena K 2:—. U Sv. 9.110. J. Hadži: Rezultati bioloških istraživanja Jadranskoga mora. Porife Calearea I. (s 38 slika u tekstu i 1 tabl.). 1917. 164 str. Cijena K 4:80. ki Sv. 11. i 12. J. Hadži: Rezutati bioloških istraživanja Jadranskoga mor Hidroidi II. (s 25 slika). — D. Hire: Florističke studije po hrvatskom Zagorju. 116 str. Cijena K 4—. ž Sv. 13. M, Salopek: O ladiničkim škriljavcima donjeg Pazarišta (s 2 table). Salopek: Monografija trijadičke cefalopodne faune Kuna-gore (s 2 table). M. Sal pek: O naslagama s Daonellama u Hrvaiskoj (s 2 table). A. Gavazzi: Prilozi bidrografiju Bakarskoga zaliva (s 1 kartom). 1918. 44 str. Cijena K 450. F 4. ,Znanstvena djela za opću naobrazbu“. Knj. 5. Pogledi na biologičke i bionomičke odnose u Jadranskom mort Napisao K. Babić, 1911. Cijena K 2:50. Knj. 6. Crvi nametnici s osobitim obzirom na čovjeka. Napisao A. L hoffer, sTo Cijena K 1:50. Knj. 7. Nauka o životu bilja (biologija bilja). Napisao Vale Vouk, Cijena K 12: — 5. »Izvješća matematičko -prirodoslovnoga razreda“. (Bulletin des travaux de la Classe des Sciences math€matiques naturelles sv, 1—11 po K 2— do K 450. E. PRIRODOSLOVNA ISTRAŽIVANJA HRVATSKE 1 SLAVONIJE o IZDAJE - | JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI. SVEZAK 15. LJ. ROSSI: GRADA ZA FLORU JUŽNE HRVATSKE . . | STRANA 1 J POLJAK: PEĆINE HRVATSKOGA KRŠA II. PEĆINE HRVAT. PRIMORJA OD RIJEKE DO SENJA Pa oo ZAGREB 1924. KNJIŽARA JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ST, KUGLI, "TISAK NADBISKUPSKE TISKARE, UA CU MRA 2 BA MOIRA DRVa mermra IAHUNAV u dk M Izdanja Jugoslavenske akademije razreda. matematičko-prirodoslovnoga j | * 8 »Rad“. . sa j ' u O dvjestagodišnjici rođenja Rugjera ME Boško vina Ki < Novije knjige ,Rada“ imaju ovaj sadržaj : Knj. 204, [57] (1914): A, Mohorovičić, Hodogra! otresa (emersio undarum primarum). — D. Hire, Floristi E rajona Istre. I. Kastav i Kastavština. —J. Sobotka, O na površinu 2. stepena. — J. Majeen, O prostornoj kriv strukom točkom. — J. Majeen, Način za određenje obadviju zakr točki općene algebarske krivulje. — V. Varićak, O translorma polja u teoriji relativnosti. — M. Petrović, Apsolutne i restrikti gućnosti, — M. Milanković, O pitanju astronomskih teorij Vouk, Gutacija i hidatode kod Ozalis-vrsta (s 2 table). — i elektrosinteza. — D. Hire, Ispravci radnjama dra. Naert povijesti kvantitativne atomistike. Cijena D 40:— | Knj. 208. [58] (1915): Ž. Marković, O primjeni teori jednačaba na rješavanje jednačaba diferencijalnih. — J. Majeen, Prilozi projekciju linearnog kompleksa i za uporabe u grafičkoj statici (s 20: horovičić, Nove faze u slici početka potresa. — V, Varićak, P rovu učinku (s 1 sl). — J. Hadži, O regeneraciji (renovaciji) hidre hidroida (s 44 sl). — M. Kiseljak, O Euklidovu algoritm Knj. 210. [59] (1915.): V. Roje-Katušić, O reak I dikom. — D. Hire, Floristička izučavanja u istočnim krajevima : i njezina okolina. — 1. Mihelić, Pojednostavljena metoda integra rencijalnih jednadžbi. — J. Majeen, Prostorni sistem od pet sila, (s 8 slike), — A. Gavazzi, O teži u Hrvatskoj i Slavoniji. Marković, O periodičkim funkcijama druge vrste, koje su rješenja li diferencijalnih s periodičkim koeficijentima, Cijena D 25. —. — a Knj. 213. [69] (1916.): St. Mohorovičić, Prilog teoriji Volt n i integro-diferencijalnih jednadžbi. — St. Mohorovičić, Kritičko primjedb integralnih jednadžbi. — M. Milanković, Ispitivanje o klimi : Ma Mohorovičić, Kružno gibanje u teoriji relativnosti (s 1 slik« Mohorovičić, Zakon ploština u teoriji relativnosti, — J. Ma ništičnoga sustava i sistemi sila u prostoru (s 5 erteža u tekstu). ka Knj. 215. [61] (1916.): St. Mohorovičić, O prostornoj i vremenskoj transla (s 5 crteža u tekstu), — St. Mohorovičić, Razvijanje makar koje e vacijama zadane funkcije. — J. Božičević, Neki izvodi za Majeenoy koja je projekcija jedne cirkularne kubičke elipse (s 1 slikom u tekstu) Dodatak. istraživanjima ,o gutaciji i hidatodama u Ozalis-vrsta“, — Vi]. florealni nektariji na lišću pajasena (s 4 table), -— D. Hire, Prilozi flori — L. Thaller, Uzroci velikoga broja eozinofilne leukocitoze u Hrvats Vries, Glavna svojstva kubične površine. — St. Mohoro vičić, Prilog Fredholmove determinante. -——> J. de Vries, Linearno ništične srodnos Cijena ID 20 —, Soo Knj. 217. [62] (1917): St. Mohorovičić, Aerdlogijska studija iz ko zaliva (s 8 slika). — V. Varićak, O sastavljanju brzina u teoriji relati crtežom), — A. Mohorovičić, Principi konstrukcije sizmografi (s 14 crte Mohorovičić, O prostornoj i vremenskoj translaciji; H. dio (s 1 crtežom). Cije Knj. 219. [63] (1918.) Jan de Vries (Utrecht, Nizozemska): Mreže kri strukim temeljnim točkama. — J. de Vries (Utrecht, Nizozemska): Po sistem N (2, 1), — J. de Vries: Vrsta ravnih involucija s kolinearnim V, Vouk: Fiziologički prilog poznavanju razvoja Nepenthes-lista. — M, Aritmetičko-algebarski prki iz teorije izbrojivih vjerojatnosti. — St. Mohor jlstraživanje vjetra u Radzieeh&wu u Galiciji Dio prvi: mjerenja (s 3 crteža. 3 tablice). — J. Hadži: Shvaćanje sitonotora, (S 14 slika u tekstu), Cijena D 4 a [64] (igl9 ji | mj. Maj ćen Prilog 2: za noira ogdredajii Ko. MOA (8 u e . Mohorovi: MO Jarabiluavanju karakterističkih vrijednosti i karakterističkih u t dvije yrlo općene zgode. — A. Gilić: Dnevni tok relativne vlage ža goB (1899, | 1901. 1908.) i. Kransmiinster (1904. —1910.), (sz 9 tabla i 2. iga Ve Pakak hE transversalnom Dopplerovu učinku. — Varićak: Bilješka. o. relativističkoj - mici, 1 Arnovljević: Polarne. otporne linije oslonaca. kod “lučnog nosača sa dva zglavka | (5.18.\ Varićak: Svetozar dr., O utjecaju foslorovadika na neke anorganske spojeve, aa: arićak sA ) O masi longitadinalnoj i traversalnoj, - Va tigak: Na dr. sI svemirskom paranetru io Popa Val dr.. Željezne cijanoficije. Cijena D SO ' Knj. 225. [66] (1921.), Matematički a Boškovićev ma Dio. “Tada napisao i protumačio Dr ao A n. Cijena D 30:—-. | i # K Knj. 226. [67] (1922.) Bjafiević Juraj, Kotatrakčija tangente Majcenoye kibnlja: | — HBaNi , Ivo dr, Gametofit-paprati . Phyllitis Hybrida i Ceterach officinarum, — Ivanić Momčilo dr., Jedan. nov slučaj postupne: resorpcije | promatrane u toku deobnog_ procesa, u jedne amebe (Amoeba caulleryi n, sb), Makanec Zdenka dr., Prilog: neeuklidskoj statici. — Mohorovičić A. dr. Hodografi longitudina nih. transversalnih valova. potresa, — Mohorovičić“ Stjepan dr., Istraživanje vjetra nRadziechowu u Galiciji. — < Obaj din Milivoj dr., O reakciji magaezijevih goli s ,kalijevim < dvokiselim pirantimonijatom (K.H,Sb, 0, .6H, 10) da io reakciji magnezijevih dvokiselih antimonijata (Mg. (H,5b0,), 101,0) s natrijevim. solima, — Plotnikov / Ivan dr, Fotopolimerizacija vinilnoga klorida i problem | umjetnoga kaučuka. — Plotnikov Ivan dr. Nova Poaktrana o Finsteinov! potokom Kopa: _ Va ari ćak V. dr., Dvije pne 0 teoriji rele u sijena D400. DA i Knj. 228. [68] (1923.) Prdachi Ta ia o strukturi fosiorne kiseline“ > Hadži Jovan add S o drijetlu, srodstvenim odnosima i. sistematskoj poziciji ktenolori. — Hond1l Stanko dr., Izvod formule ' on faktorijelno, — Ivanić Momčilo dr, Tragovi promitotičke deobe u nekih metalita (Phaseolus multiflorus, . Phaseolus vulgaris i Lupinus albus). — I ovičić Milorad Z. dr., Povodom: teorije relativiteta. — Makanec. Zdenka dr Ka Geometrijsko značenje. homogenih: koordinata pravca. — Miholić Stanko S. dr, Kemijska analiza | termalne: vode kupališta Lipik. — Plemelj Josip dr., Rešitev linearne. diferencijalne enačbe kot. .funkci cije e akcesoričnih | “parametrov. — Plemelj Josip dr., O analičnom raztegnenju | islik. > Plotnikov rada “bezvrijednosti fotoelektričkog zakona u fotokemijskim proćesima. =——'Pušin N, A.i Glagoljeva . Ravnoteža m. ugi Kaoeka Viva od. vode i alkohola. — s janada NA dčFioletova Ag Ž = Varićak V. dn, Dopune nekim prethodnim radnjama. t. + #F 3 ka Faun kombjaš. trojedne dano od g. Sehlossera, Svira ii 1877, daj 1—324). Svea 11. 1878. (str. 843— 126). Sv. ILE 1879. (LVIIT i 728 do 885), v. 8. Cijena D, 150:—. < po ORTE Kong Izvješće | o zagrebačk potresu 9. studenoga 1880. Sastavio. J, Torbar. Sa zemljovidom, | ografija, 9*slika u tekstu 7 tablica. 1882. (142: str), /v- 89% Cijena D .20:—, Djela Jug, ak. Knj: I. Do Flora fossilis Susedan gnotore 6. Pilar 1888. u II=>168 str,), 40%. Cijena D 120:—, Djela Jug; “ak. Knj. JN AGM GO f MVA * Geogritijske koordinate HARA točaka Dalmacije, Hrv adikea i Slavonije i djelomice susjednih deloaljej 3 imenito Bosne i Hercegovine, Istre, rane itd, Saatavio Gj. Pilar, 1890. (XVU + he 168 str), 4", Cijena 101 Pro . Djela Jug. ak. Knj. X. kra A pd De piseibus igesttkao — Posilne de Komena, Mrzisk Hvara i M. PADA NAbias K. Go rjan ovi ko f Kr imberger 1898. (67. str. i: XII tabla). 4% Cijena D 50'—. Djela. Jug, ak. Knj. XVI. ' ole Gragj a za neo yensku malakološku faunu Dalmacije, Hrvatske i Slavonije uz neke Sato iz Bosne, . a Hercegovine i i Srbije (Matćriaux ponr la Fanne malacologique nćogćne de la Dalmatie, de la Croatie et de Ja Slayonie avee des espčces de la Bosnie, de V Herzegovine ek Serbie). Složio S. Bru sinu 1897. (XXI 4-48. K st. 8521 tablicom), 49 Cijena D 80:—. Djela Jug. ak. Knj. XVIII. ' Cd O srednj em trijasu Gregurić-brijega u Samoborskoj gori i o njegovoj fauni, Napisao MS : Balopeki 1912. (84 str i 5. tablica), 4%. Cijena. D830, Djela. Jug. ak, Knj, XX Fosilni proboscidi Hrvatske i Slavonije (De proboscidibus fossilibus radnu sE Slavoniae), i “Napis o K. Geeieaonoe deka odi 1214, (28 str. i 4 tablice), 4% Cijena: D 30:—. Djela Jug. | se JO XXI. . X * Fosilni “rinocerotidi: Pralake: 4 "Slavonije (Do ihlan deeetidiiag fossilibus. Croatide et Slavoniae). Napisao K. Gorjanović. KE amberger Ek (VIL + 70 str. i 18 tablica), 4% Cijena D/ 90—, Djela f Jug. ak, Knj. XXI. A Život i kultura atwvijlidga Borta iz Krapine | u Hrvatskoj (De hominis diluvialis_e Krapina in Groatia vita et cultura). Napisao K. Ren Kramberger,. 1913. (54 str. 115 tabli08); do, Maj 90:—. Djela Jug. Ee i Xx. Sv. 1. 1 Krmpotić: Prilog mikrofsudi i mikrofori zagrebačko da J. Pol dak: Pećine hrvatskoga krša; I: Pećine okoliša lokv As 12 slika u tekstu i 9 tabl). 1913. 48. str. Cijena poj RT PRJKE“ Sv. 2. Izvještaji o 1. i 2. naučnom istraživanju Jadranskoga 1 Šenoa: Opis prvoga i drugoga putovanja (s 1 kartom). A. Gavazzi: Gi si temperaturć F. Šandor: Kemijska istraživanja. L. Cari J. Had ži: Biologijska opačatja ot O istraživanju fitobentosa ju Kvarnerskom Zavalju. Dodatak: Meteorologijska | Hidrografijske table. Biologijske table. 1914. 36 strana i 15 tablica, Ci; Sv. 3. J. Poljak: Pećine hrv. krša II: Pećine okoliša Plitvi i Rakovice (s 18 spota 118 tabl). I. Krmpotić: Prilog. zi bekoj. čkih jezera. 1914. 81 str. Cijena D 15:—. Sv. 4. M. Salopek: O naslagama s okaminama kod Kari ai si u tekstu i 7 tabl). F. Šuklje: Gornjo-miocenske naslage sola Gore knj Petri je sl. u tekstu i 2 table.). 1914. 24 str. Cijena-D_ i rp ČR PaPa Sv. 5. Izvještaji o 3. i 4. naučnom: istraživanju. Sarena mora g 191 Šenoa: Opis trećega i četvrtoga putovanja (s 1 kartom). A. Gavazzi: Odnosi te rature, A. Gavazzi (i F. Sandor): O slanosti morske vode i o zasićenosti M. Šenoa: Opažanja o dijafanitetu. morske vode (s 1 ertežem). L. Car. Biologijska opažanja. V. Vouk: O istraživanju fitobentos4_ u Kvarnerskom u Dodatak * Meteorologijska opažanja. Hibgsnije te table. Biologijske table. 1914. 36 i 10 tabla. Cijena D 20:—. SKA paku “Sv. 6. V. Vouk: Morska vegetacija Bakarskoga zaliva (s 3 sl tek V. Vouk: Dvije nove morske alge iz hrvatskoga primorja (s 2 sli V, Voukil Pevalek: Prilog. poznavanju gljiva zagreb. okolini A, Gavazzi: O pomicanju AN vode u Srmsnjom, Zaval 1915. 38 str. Cijena D 15'—.- Sv. 7. I Pevalek: lay rinchinin angustifolium Mill. u i Hryd 0), A. Fauna hrvatskih pećina IL. dio. (1. điou ,Radu“ knj. 193.). J. Hadži: gijskih istraživanja Jadranskoga mora. Hidroidi kic sd 27 sl Su si tabl.). 1895, Cijena D 20'—. PRCE Sv. 8. V. Vouk: “Biološka istraživanja tamndlnih voda“ Vouk i I. Pevalek: Prilog poznavanju bazidiomiceta sjeverne Hrv O biologiji i o geografskoj rasprostranjenosti alga u sjevernoj d 56 str. Cijena D 15'—. Sv. 9.110. J. Hadži: Rezultati, bioloških istraživanja Calearea I. (s 88 slika u tekstu i 1 tabl). 1917. 164 str. Cijena. Sv. 11. i 12. J. Hadži: Rezultati bioloških istraživanja Hidroidi II, (s 25 slika). — D. Hire: Florističke studije po hrva 116 str. Cijena D 20—. Ga Sv. 13. M. Salopek: O ladiničkim škriljavcima donjeg. Bu išta Saiopek: Monografija trijadičke cefalopodne faune Kuna-gore (s 2 ta pek: O naslagama s Daonellama u Hrvatskoj (s 2 table). A. Gava bidropratiju Bakarskoga zaliva (s 1 kartom). 1918. 44 str. Cijena D 15'—. “Sv. 14. A. Gavazzi: Prilozi za limnologiju Plitvica (52 table). — Rezultati bioloških istraživanja Jadranskog mora. Hidroidi III. (11 a — Biološka istraživanja termalnih voda Hrvatske i Slavonije. — V. E ilori slatkovodnih alga Hrvatske. — I. Pevalek: Prilozi poznavanju a ro i Slavonije. — M. Salopek: Morogenjej hrijedišio Peaapokne BAK Kuna rone. table) 1919. 184 strane. Cijena D 40:— že Je7 4. ,Znanstvena djela za opću škofrazbu“: M Knj. 5. Pogledi na biologičke i bionomičke odnose u Jadronskom - Napisao K. Babić, 1911. Cijena D 30:— o Knj. 6. Crvi nametnici s osobitim obzirom na čovjeka. Napisao ke hoffer, 1911. Cijena D 15:—, Da Knj. 7. Nauka o životu bilja (biologija. Maja)“ apisao Wale. Vo Rasprodano. — 2. izdanje: Život bilja (biologija bilja). nak ada piščeva. 192! 5. ,Izvješća matematičko - prirodoslovnoga razred (Bulletin des travaux de la Classe des Sciences math&6matiques natur' Sv. 1-18. Cijena. sv, ka = D15.—.; sv. 1. 11/12. 13,/14. po D 20- I 5. 9./10. po D 25: zna 6./7. = D 30—.; sv, 15/18. RAI MDisje i Veliki B za god. 1867.—1914. Šid, "60. - KAKANJ za, dr Zs u Ura A hTaA : m m KNMOJIM 100136