(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "BolestILijekIbnQajjim"





- 










Naslov originala: 

Prijevod 

Fahrudin SMAILOVIC 

Lektura 

Dr Dzemaludin LATIC 

Recenzija 

DrSulejmanTOPOUAK 
Bekir MAKIC 



Korektura i DTP 
Fahrudin SMAILOVIC 

Izdavac 

ID EI~KeIimeh, Novl Pazar 

Za izdavaca 
Malik NUROVIC 

Stampa 
BEMUST, Sarajevo 

Za stampariju 
Mustafa BECIROVI6 

Tiraz 

300 primjeraka 

Novf Pazar, 1424./2003. g. 



CIP - KaTaAorn3ai4Hja y nyfiAHKaUMJM 
HapoAHa 6n6AMOTeKa Cp6nje , BeorpaA 

297 

929:297 M6h KajwM BA-UeB3Mje 

M6h KajHM eA-JJeB3Mje 

Bolest i lijek : prikladan odgovor za onoga ko trazi djelotvoran lijek/ 
Ibn Qajjlm et-Dzevzljje ; preveo Fahrudin Smailovie. - Novi Pazar : El-Kelimeh, 
2003 (Sarajevo : Bemust), - 377 str. ; 24 cm 

Dellmicno upor. tekst na srp. i arap. jeziku. - Tiraz 300. - Biografija imama Ibn 
Qajjima el-Dzevzijje: str, 5-12. - Napamerte i bibliografske reference uz tekst 
- Blblfografija: str, 369-371, 

ISBN 86-83707-13-x 

a) McAaM b) M6h Kajvirvi en-Uee3HJe 

(1298-1358) 

COBISS.SR-ID 105302284 



IBN QAjJIM EL-D2EVZIJJE 






BOLEST I LIJEK 



PRIKLADAN ODGOVOR ZA ONOGA KO TRAZI 
DJELOTVORAN LIJEK 



Preveo 
Fahrudin SMAILOVIC 



EL-DZEVZIJJE 

Puno ime ovog imama, fekiha, mufessira i gramaticara je 
Ebu 'Abdillah, Semsuddin Muhammed b. Ebi Bekr b. Ejjub b. Sa d 
b> Hariz b. Mekki Zejnuddin cz-Zur i, iz Damaska, hanbclija. Poz- 
natiji je kao Ibn Qajjim el-Dievzijje. 

Nadimak Ibn Qajjim El-Dzevzijje dobio je po skoli koju je 
osnovao Muhjiddin Ebu-1-Mehasin Jusuf b. 'Abdirrahman b. 'AH 
b. 'Ubejdillah b. El-Dievzi, u kojoj je njegov otac radio kao up- 
ravnik. 1 

Njegovo rodenje 
Roden je 691. h. godine. 

Njegov naucni pravac, moraine vrline I akida 

Ibn Qajjim je iniao hrabro srce i siroko znanje. Dobro je 
poznavao nauku o moralu (ahlaq) i fikh prvih generacija muslima- 
na. Svoje fikhske (pravne) nazore je bazirao na hanbelijskom 
mezhebu. Bio je veliki protivnik novotarija u ibadetima. Davao je 
fetvc. Toliko je bio vezan za Ibn Tejmijju da sc nije protivio nje- 
goyim miSljenjima ni po cemu. Njegov otac je, kao Sto smo malo 
prije napomenuli, bio upravnik Skole "Ei-Dzevzijje", Ito je bio je- 
dan od faktora njegovog bistrog uma, iskristalisane inteligencije i 
sirokih nazora. 

Ovi moralni ideal i su od njega nacinili veiikog asketu (zahi- 
da) u pitanju ovosvjetskih blagodati. Bio je pobozan i privrzen is- 
lamu. Pokazivao je veliko zanimanje za Serial; U tefsiru nije imao 
premca. U usul-i dinu J je dosugao vrhunac. Sto se tide hadisa, nje- 
govih znacenja, odredaba i pravila koja se iz njega crpe, Ibn Qajjim 

Ibn Qajjim El-Dzevzije bi u prijevodu znacilo: Sin upravnika (skole) 

El-Dzevzijje. 

Prvih generacija m us i imam. 

Osnovama vjere - aqidi. - Prim, pre v. 



i 



EL-DZEVZIJJE 

Puno ime ovog imama, fekiha, mufessira i gramaticara je 
Ebu 'Abdillah, Semsuddin Muhammed b. Ebi Bekr b. Ejjub b. Sa d 
b> Hariz b. Mekki Zejnuddin cz-Zur i, iz Damaska, hanbclija. Poz- 
natiji je kao Ibn Qajjim el-Dievzijje. 

Nadimak Ibn Qajjim El-Dzevzijje dobio je po skoli koju je 
osnovao Muhjiddin Ebu-1-Mehasin Jusuf b. 'Abdirrahman b. 'AH 
b. 'Ubejdillah b. El-Dievzi, u kojoj je njegov otac radio kao up- 
ravnik. 1 

Njegovo rodenje 
Roden je 691. h. godine. 

Njegov naucni pravac, moraine vrline I akida 

Ibn Qajjim je iniao hrabro srce i siroko znanje. Dobro je 
poznavao nauku o moralu (ahlaq) i fikh prvih generacija muslima- 
na. Svoje fikhske (pravne) nazore je bazirao na hanbelijskom 
mezhebu. Bio je veliki protivnik novotarija u ibadetima. Davao je 
fetvc. Toliko je bio vezan za Ibn Tejmijju da sc nije protivio nje- 
goyim miSljenjima ni po cemu. Njegov otac je, kao Sto smo malo 
prije napomenuli, bio upravnik Skole "Ei-Dzevzijje", Ito je bio je- 
dan od faktora njegovog bistrog uma, iskristalisane inteligencije i 
sirokih nazora. 

Ovi moralni ideal i su od njega nacinili veiikog asketu (zahi- 
da) u pitanju ovosvjetskih blagodati. Bio je pobozan i privrzen is- 
lamu. Pokazivao je veliko zanimanje za Serial; U tefsiru nije imao 
premca. U usul-i dinu J je dosugao vrhunac. Sto se tide hadisa, nje- 
govih znacenja, odredaba i pravila koja se iz njega crpe, Ibn Qajjim 

Ibn Qajjim El-Dzevzije bi u prijevodu znacilo: Sin upravnika (skole) 

El-Dzevzijje. 

Prvih generacija m us i imam. 

Osnovama vjere - aqidi. - Prim, pre v. 



i 



6 



Itm Qafjim el-DzewzfJle 



e u to pol,e ufao do detalja. Dostigao je visok stepen u fikhu', me- 
todobgip , fikha («*«/) i arapskoj g ramat i c i. P roU cavao je arapski 
jewk. knpzevnost . druge discipline. Poznavao je nauku o moralu 
izreke suf,,a nphove mudrosti i suptilnosti. U svim tadainjim dis- 
aplmama /e dostigao zavidan stepcn. 

Bio ,'e posvecen ibadetu, namazu i ucenju Kur'ana. Nile bio 
zav,da n run ,e koga mrzio. Neprestano se druzio » knjigama i tru- 
dio se da ,h sakup, sto vile. O tome najbolje govori podatak da S u 
njegovi nuljednici dugo vremena prodavali njegove knjige, osim 
lednog diieia kop su ostavili za sebe. 

c n ■ V t f m ° rekIi ^ ,C njes ° va metoda bila ™«oda selefi- 

•- T Tak .y.°„ mU |e bllo i vjerovanje (akida). Na pocetku svoje 

poeme Nnmp- , e re kao: "Mi ne poricemo osobine naiSeg Uzvise- 

nog Gospodara. Radi toga nas mu'tezilije 3 i dzehmije 4 nazivaju 



Seriatsko pravo. - Prim. prev. 
Dobrih prethodnika iz prvih generacija iskma; 

Osnwac ovc rrakcije je Vasil b. 'An'. On je u prisustvu Hasan El- 
Basn,c, Allah mu se smilovao, kazao kako pocinibc velikog erijeha 
mje potpum vjermk niti potpuni nevjernik. Zbog toga ga je Hasan 
udaW sa svog predavanja rijecima i'tezil. Po torn izrazu Vasil i njego- 
vi sljedbema su dobili ,me mu'tezilije (udaljeni) 
Njihovo vjerovanje se sastoji od pet stvari: pravednost (el-'adlV obe- 
eanic , pn,etn,a (et-va'd* ve-l^'idu), mjesto izmedu dva mjesta (el. 

(Ltid) M - mar " fi ™-"-™ h >" -'ni-l-munker) i jednobostvo 

Ova frakcija se dijeli na vise grupa. Po pitanju Allahovih imena i atri- 
buw, „„, atrlb t po egirajU) ^ u , mena ^ 

svakog srmsla kako ne b, Allaha opisali kao slienog stvorenjima 

rl u d a AllT Z " b - n fe" W '* "^ " *>"»* "*** S ™" 
saom n " e UZe ° * M P "' atel ' a '' da " iie S° vorio sa Mu " 

Vjeruju u prolazaos. i stvorenost Allahovih imena. 2a njih, ona su 
od,o,ena od Allaha; ona pnpadaju Njegovom govoru, a govor je od- 



m 



L 



Bolesiilijek 



7 



mudzessede 1 , rnusebbihe 2 ill hasvijje . Ako je tedzsim (zagovaranje 
da Allah ima cijelo) to sco mi Njemu priznajemo svojstva, onda ja 
pripadam toj grupi". O Kur'anu je rekao: "To je objavljeni Allahov 
govor koji nije stvoren. Od Njega police i Njemu se vraca, Allah 
ga jc iskreno izgovorio, Dzibril ga je u cjelosti prenio 1 dostavio ga 
Muhammedu 'M putem objave. Tako su ajeti (. j^*^); Lj-); (j— *); 
(J\)l (3h («j) izravan Allahov govor. Ko kaze da je to djelo ljudi, caj 
je nevjernik i Allah ce ga uvesti u Pakao. On je obicavao govoriti 
da je Allah J£ iznad Svojcg neba, da boravi na 'Arsu, da bdije nad 
Svojim stvorenjima. U Njegovim stvorenjima nema nicega od 
Njegovog bica, niti u Njegovom bicu ima nesto od stvoren ja. Oni 
koji negiraju Allahova svojstva vr$e izjednacavanje sa onim Sto ne 
postoji, 5to je najgnusnija laz; a davanje Allahu tijela je idolopok- 
lonstvo onoga ko jc pretjerao u opisivanju i procjenjivanju. Srce 
muvehhida — jednobosca je vezano za Onoga kome nema nista sli- 
cno, i Koji sve cuje i sve vidi. 

Bilans ovog slijedenja je bilo hapsenje zajedno sa njegovim 
sejhorn Ibn Tejmijom u tvrdavi, nakon Sto je ponizen i 5to je no- 
sen na devi i udaran bicevima. Nakon smrti Tbn Tejmije, Ibn 
Qajjim biva pusten. Mahretiran je jos jednom radi svojih fetvi. Bio 
je hapsen i radi kritiziranja putovanja u posjetu Halilovoj dzamiji. 
Davao je i druge fetve radi kojih je trpio mucenje, ali to mu je sa- 
mo povecalo strpljenje, hrabrost i izdrzljivost. 



vojen od Njega. Ono 5 to je odvojeno od njega 10 je srvoreno. Na caj 

nacin su zanijekali svojstva, postupke i imena Milostivog (V.: 'Amir 

'Abdullah Falih, Mu'dzem elfaz el-'aqida, Obeikan, Rijad, 1997. g.„ 

sir. 128). 

Oni koji zagovaraju da Allah ima tijeto. - Prim, prev. 

Oni koji porcde Allaha sa necim drugim, - Prim. prev. 

Ibn Qajjim hasvijjama smatra one koji smatraju da je Allah na nebe- 

sima iznad Svojih stvorenja i da je obavijcn {od glagola batewe) stvo- 

renim stvarima (V.: Mu'dzem elfaz el-'aqida, Obeikan, Rijad, 1997. 

g„ str. 142) 
















'• 


8 


Ihn QalJim el-Dzewzijie 






1- 


Njegovo djeta: 
El-Iditihadu we-t-taqlid, JLUtelij ±^>i\ .1 




2. 


IdztimaVl-dzuju3i4-islamijje, .</%^\ J*jS t u ^ [ 2 




3. 


Ahkamu ehli-z-zimme, jl#Jj^ \a i^[ 3 




4. 


riamu-l-muweqqi'ine £ an Rabbi- 

l-'alemin, ^U\^j&te*£\p*\ .4 




5. 


Igasetu-I-Iehfan fi hukmi talaqi-l- 3^> p&- J jLt$U\ Zii>\ .5 




6. 


Igasetu-I-Iehfan min mesajidi-s- JjL*> ^ jLt^JUl &U-1 .6 
sejtan, ... .. 




7. 


Emsalu-1-Qur'an, JiTjUltteJ .7 




8, 


Beda'i'u-1-fewa'd, jsijiJl^U, .8 




9. 


Butlanu-1-kimija min erbe'ine u^J & *L*^1 JftUv .9 
wedzha, 




10. 


Bejanu-d-delili 'ala istignai-1- ii.L-11 *Lii-.l ,_,!* JJ-dl oLi .10 
musabeqati 'ani-t-tahlil, . . ., 




11. 


Et-tibjanu fi aqsami-1-Qur'an, .^1 f Lit J 0UJ1 . 1 1 




12. 


Et-tahbiru lima jehillu we jahru- ^-M ^. ^j J4 U j^«Ji .12 

mu min libasi-1-harir, . . 




13, 


Et-tuhfetu-1-mekkijje, .JL£lHi*=J1 .13 




14. 


Tuhfetu-I-wedud fi ahkami-1- 




15, 


Tefsiru-I-Fatiha, JU[H\ j^ .15 

















Bolestilijek 






jz Tefsiru-LMu'awwizetejni "tnbi'a 
rain BedaVi-1-fewa'id" 



,*J 1 Jj ^jjl *-l? ,jry JtjjJ.1 J-mAJ . I 6 



17. Tcfdilu Mekke c ala Medinc, 



MjJ1\ iJ& &a J~«& .17 



Tehzib Muhtesari Suncni Ebi 
.. g Dawud we idahu muSkilatihi we- 
l-kelamu 5 ala ma fihi mine-1- 
ehadisi-l-ma'lule. 



3jb ^yjj ( j f i— » j, ■ jCiJ ft v ^ J L ^J .18 
J^. f!A£Jlj -U^JL. ^U^Jj 



19. 



Dzela'u-l-efham fi-s-salati we-s- 
selami 5 aJa hajri-I-cnami, 



Dzewabatu f abidi-s-sulban we 
20. enne ma hum 'alejhi dinu-5- 
Sejtan, 









21. 



El-dzewabu-1-kafi Iimen se'ele 
*an i- d- de wa'i -s - 5a f i. 



JLJJ .IjjJl 



22. Hadi-1-erwah lla Biladi-1-efrah, 

23. Hurmetu-s-sema', 



T \jti\>% Jl r ljjVl jab-,22 
.gU-Jl JU_^ .23 



24. Hukmu igmami hila.li ramadan, 



.Clva^j J>la fUfrj *^3- .2 4 



25. Hukmu tariki-s-salah, 



■eiUll^jb ^ .25 




2# Er~risaletu-l-halebijjeh fi-t- 
cariqati-1-mu h am m edi j j eh , 



i*>H j *JLLl aILmjH .26 



27* RePu-t-tenzil, 



.J^stl ^j 27 



28, Ref'u-1-jedejni fi-s-salah, 



29. Er-ruh, 



,0 Rewdatu-1-muhibbin we nuzhe- 
tu-l-mustaqin ; 



<<ftLaJ) fj ^Jull aJj .28 



vjiudi iAjjj CfrM *^jj "30 




10 



lbn Qajilm el-Dzewziile 






31, 



Zadu-1-musafirine ila menazili-s- 
su'ada' we hedji Hatemi-1-enbija', 






32. 


Zadu-1-me'ad fi hedji hajri-1- 
'ibad, 


jLjJI j^ jJJla J :sUil j\j .32 


33. 


Es-sunnetu we-l-bid'ah, 


Afi-jJ\jb*J\ .33 


34. 


Serhu esma'i-l-Kitabi-l-'Aziz, 


,j*|*Jl LjbiCJI A*"l p-jJ! .34 


35. 


Serhu-l-esma'i-l-husna, 


^JJ 4*311 rj j 35 


36. 


§i&%-l- c alil, 


.JJaM *ILS 36 


37. 


Es-sabru wes-s-sekenu, 


.^Jlj jjy-Jl 37 


38. 


Es-siratu-1-musteqim fi ahkami 

ehli-1-dzehim, 


J*? f l£*J J r -J£r LI Uj^i\ 38 


39. 


Es-sawa'iqu-lmiunzele 'ala-1- 

dzehmije we-1-mu'attiJe, 


i~^ J* SJjdi j*1j^J1 39 


40. 


Ec-ta'un, 


.ijpUalt .40 


41, 


Tibbu-J-qulub, 


v> isJi a .41 


42. 


Et-turuqu-1-hukmijje fi-s- 
sijaseti-s-ser'ijje, 


i-LJi j **sj-\ jjwt .42 


43. 


Tariqu-1-hidzretcjn we babu-s- 
se'adetejn, 


^jnjdj— il i— ibj ^jjj^tAl lJ>i_P* "43 


44, 


c Uddetu-s~sabirin we zehiretu-s- 
sakirin, 


.jjji'Ld'i *>>oj ^^.LaJI u^ ,44 



*Aqdu muhkemi-l-enbija" bejne-l- 
45, kelimi-t-tajjibi we-l- € ameli-s- 

salihi-l-meriu'i ila Rabbi-s-sema' 



t ,..kh *JL£JI .jy **£# -La* .45 



38 





Bolest i lijek 


11 


46. 


El- f ethu- 1 -qu dusi, 


^MiJlII p£dll .46 


47, 


El-ferqu bejne-l-hulle we-1- 
mehabbe we munazaretu-]-halili 
liqawmih, 




48, 


El-furusijje el-muhammedijje, 


.ifJU^l Wj^tM ,48 


49. 


Fadlu-l-'ilm, 


.pJuJl u Ui .49 


50. 


El-fewa 1 id, 


jaijjUl .50 


51. 


El-fewa'idu-i-meSuqatu iia 'ulu- 
mi-I-Qur'an we 'iEmi-l-bejan, 


jt^Ji <.yu Jl Sydl jji^lM .51 



El-kafijetu-s-safijetu fi-i-intisari 
52. lil-firqati-n-nadiijeti we hije-1- 
qasidetu-n-Nunijje fi-s-sunne, 



_>L^V* J iJLJi jlsisui .52 






53. 


El-kafijetu-s-£afijetu fi-n-nahv, 


.j*d1 JM^Jlv^i -53 


54. 


El-keba'ir, 


.jJLSJl .54 


55. 


El-kelimu-t-tajjibii vc-l-*amelu-s- 

salih, 


.£W\ J^lj ^JJl pKJl .55 


56. 


Medaridzu-.s-salikin, 


.^a&LJI ^l-u ,56 


57. 


El-mesa'ilu-t-tarablusijjc, 


.v-Ll>H jsL-ll .57 


58. 


Me'ani-l-edewati we-1-humf, 


.oj^Lij olj^V\ ^U* -58 


59, 


Miitahu dari-s~se'ade, 


.0jU.., J 1 Jrb 7-Ui« ,59 


60. 


El-menaro-I-munif fi-s-sahihi 

we-d-da'if, 


£*-aJ1 J c^JlI jIULI .60 


61. 


El-mehdi, 


.^gii .61 


62. 


El-muzehheb, 


.u^-Ull .62 



12 



ibnQaUimel-DzewzQie 



Naqdu-l-menqul we-l-mahki-l- ^ ^ ^ Jjja| ^ 63 

63, mumejjezi bejne-1-merdudi we-1- 

maqbuli, - J *^^ 1 



64. Nikahu-1-muharrem, 



65. Nuru-1-mu'mini we hajatuhu, 



. f >1 r l& .64 



- , Hidajeui-1-hajara fi edzwibeti-l- *W » ^ J ^ l ^ 66 

DO. . . j. 

jehudi we-n-nesara, .^jUd^j 

67 El-wabilu-s-sajjibu mine-1- ^ tf- v^ 1 .W - 67 

kelimi-t-cajjibi, 



i draga djela 

Smrt ibn Qajjima 

Ovaj veliki alim je na Ahiret preselio u noci 13. redzeba, u 
vrijeme jacijskog ezana, 751 g. h. u sezdesetoj godini, 

Dzenaza - namaz mu je klanjana sutradan poslije podne - 
namaza u Emevijskoj dzamiji. Ogromna masa se bila okupila da 
klanja i prati njegovu dzenazu. Prisustvovalo je mnogo znaCajmh 
licnosti, sudija, alima i poboznjaka iz viSih i nizih dmStvenih kru- 
gova. Ljudi su se gurali kako bi nosili njegov tabut. Sahranjen je u 
Damasku, na greblju "Mala vrata" pored svoje majke (Allah im se 
smilovao). 



1 Ova biografija je, sa nekim odstupanjima, preuzeta iiz slijededh knji- 

ji ji 4205 -202/1 4 jts •$ a^b ^M *45 1 -447/2 ■aLUJ-1 oU> J^ 
,22/40^164/3 *J&\ jjjJI -170-168/6 ^JUl ol>U -272 - 270/2 c^Jk 

a*Ji jbUa*j -Mjill Uelj 4L -^.-ilJJU .W f**b 253-19/1 ^1 
Zejl tabeqat eLhanabile, 2/447-451; El-bidaje we-n-nihaje, Ibn Ke- 



Bolest I lijek 



13 



sir, 14/202-205; El-wafi bi-1-wefejat, 2/270-272; Sezeratu-z-zehcb, 
6/168-170; Ed-durem-l-kamine, 3/164, 40/22-23; Dzela'u-l-'ajnejn 
fi muhakemeti-I-Ahmedejn, Alusi, St* 30 i daJje; Et-taqribu lifiqhi- 
bni-Qajjim, 1/19-253; rlamu-I-muweqqi*me, Ibn Qajjiin, Nunijje, 
Ibn Qajjim, Miftahu Dari-s-se'ade i Zadu-1-Me'ad. 






(BoCest i Ciief^ 






y 



Od Njega pomoc" trazimo 

Sejh i imam, vrhunski alim i strucnjak, hafiz i kriticar Sem- 
suddin, otac 'Abdullaha, Muhammed, sin poboznog Sejha Ebu 
Bckr, poznatiji kao Ibn Qajjim el-Dzevzije (neka je Allah zadovo- 
ljan njime) bio je upitan: 

5ta poStovana ulema i vjerski velikani (Allah im sc smilova- 
o) kazu o covjeku koji je dozivio iskuSenje koje 6c mu, po vlasti- 
tom saznanju, uniStiti ovaj i buduci svijet ukoliko potraje. Na svaki 
nacln je pokuSao da to otkloni od sebe, ali ono se samo podgrijalo 
i poja&do. Kako da se od toga oslobodi? Kako da tu posast otklo- 
ni? Neka se Allah smiluje onome ko pomognc covjeku u nevoiji. 
Allah 3& je na pomoci covjeku koji pomaze svog braca. Molim vas 
da nam izvolite dad miSljenje o ovome (Allah vam se smilovao). 

Ispod ovog pitanja, nas utitelj (Allah mu se smilovao) piSe: 

ZA SVAKU BOLEST POSTOJI LUEK 

Hvala pripada Allahu.,, 

U Buharijevom Sahihu je zabiljezen hadis koji Ebu Hurej- 
re prenosi od Bozijcg Poslanika & a koji glasi: "Allah nije spustio 
bolest, a da za nju nije dao i lijek". 1 Muslimov Sahih navodi hadis 
Dzabira b. 'Abdullaha da je Boziji Poslanik M rekao; "Za svaku bo- 
lest postoji lijek Ako se upotrijehi pravi lijek, bolesti nestaje, m Alla- 
hovu odredbu". 1 Ahmed u svome Musnedu biljezi hadis u kojem 
Usame b. Surejk prenosi da je Poslanik $g rekao: "Za svaku bolest 
Allah # je stvorio lijek. Taj lijek neki znaju, a neki ne znaju"\ U 



1 Buhari: Knjiga o medicini, br. 5678; Ibn Madze: Knjiga o medicini, 
br. 3439, 

2 Muslim: Knjiga o miru, br. 2204; Ebu Davud: Knjiga o mcdicini, br. 

3874. 

3 Ahmed: Musned, br, I798S. 



18 



ibnQajjimel-Diewziiie 



drugoj verziji se kaze; "Allah Mje za svaku bolest spustio lijek i pre- 
ventive, osim za jednu'\ "Koja je to bolest?" - upitase ashabi, "Sta- 
rost", odgavori Boziji Poslanik M ] Tirmizi kaze da je ovo vjerodos- 

tojan had is. 

Ovo se tice bolest] srca, duSe i tijela, te na lijecenje tth bo- 
Icsti. Boziji Poslanik £g jc ncznanje nazvao bolescu, a znanje je uci- 
nio lijekom za tu bo est. 

LIJEK ZA NKNANJE JE PITANJE 

Ebu Davud u svojim Simenima biljezi hadis u kojem Dia- 
bir b. 'Abdullah kaze: "Prilikom jednog naseg putovanja, jednog od 
naspogodi kamen u glavu i napmvi mu posjekotirm. Nakon spavanja 
je do'zivio poluciju (pttstio sjeme). Upitao je svoje saputnike da li 
moie lizeti tejemmum, a oni mu rekose da ne moie koristiti tu olak- 
siat zato $*to mu je voda dostupna. On se okupa i ubrzo nakon toga 
umrije. Kada dodosmo BoHjem Poslaniku *g obavijestismo ga o to- 
me, a on re£e: "Ubili su ga, Allah ih ubio. Zasto nisu pi tali kada ne 
znajit? Doista je pitanje lijek za neznanje. Dovoljno mu je bilo da 
uzme tejemmum, Hi da na svoju ranu privije zavoj, zatim to mjesto 
potare mokrom rukom i opere ostali dio tijela'. 2 Ovim nam Poslanik 
$g ukazuje da je neznanje bolest, a da je njegov lijek pitanje. 



Ebu Davud: Knjiga o medicini, br. 3855; Tirmizi: Knjiga o medicini, 
bn 2038; Ibn Madze: Knjiga o medicini, br. 3436. 
Ebu Davud: Knjiga o cistocl, br. 336. Ovaj hadis je hasen sve do re- 
Cerdce: "Dovoljno mu je bilo,.,", koja je slaba i u velikoj mjeri munker 
(oprecna sahih - predajama,) V.: Albani: Irva 1 el-galiJ fi tehridzi 
ehadtsi menari-s-sebil, br. 105. 



/ 




Bolest i liiek 



19 



li|ek: 



_ KUR'AH JE UJEK 

Allah S nam u Svojoj uzvisenoj Knjizi govori da je Kur'an 



jtfdi* 



4*Uij ^Jtft lji*l jj^uJ y> J> c^j l _^^' 1 



"A rfrf JCwr'rfn objavljnjetno na tudem jeiiku, oni bi 
sigurno rekli; 'Trebah je da su mu ajeti razumljivi. 
Zar jezik tud, a onaj home se objavljuje Arap? - 
Red: 'On je vjernidma uputstvo i lijek.." (Fussilet, 
44). 

"Mi objavljitjemo u Kuianu ono sto je lijek i milost 
vjernidma..." (Isra\ 82). 

Kur'an je, prema tome, lijek za srca od bolesti neznanja, 
sumnje i subhe. Uzviseni nije spustio nista sto djelotvornije lijeci i 
uspjesnije ukknja bolesti od Kur'ana, 

U dva Sahiha se navodi hadis Ebu Se'ida: "Jedna grupa as- 
haba Poslanika Mje bila na puiu. Naisli su najedno arapsko pteme t 
trazili da ih ugoste, alt ovi odbiie da im pmle gostoprimstvo. Ubrzo 
Mtim pogUvara togplemena tijede zmija, Na svaki nacin su mttpo- 
htiavali pomoti, ali im nista nije uspjevalo. Neki od njih rekose: 
Vpitajmo one ljude sto su trafili da ih ugostimo, moida nam om 
mogupomocV Dodose do njih i upitate ih: 'O, narode, nasegpogla- 
vara je ujela zmijal Pokusavali smo mu na svaki nacin pomoti, ah 
nam niita nije pomoglo, Zna li neko od vas kako da mu pomogne- 
moTJedan rece: 'Da, tako mi Allaha, ja znam utiti mkju\ Ah, tako 
mi Allaha, mi smo trazili da nas ugostite, ali vi ste to odbili Neat 
mu uciti mkju sve dok nam neho ne date\ Dogovorile se da tobude 
stado ovaca. Potom on pofe pljuckati i ittiti £&J£Jt L>j <U j^JI) - 



Lijecenje ucenjem Kur'ana. 



20 



IUn Qajjim el-Dzewzijie 



"Hvala Allabuy Gospodaru svjetova"\ Ovaj kao da se odrijeSio od 

uzetd. PoUe hodati bez ikakvih smetnji. Tada im dadose platu oko 
koje stt se dogovorili. Neko od njih rece: 'Podijelimo (ovo stado)P 
'Nemojte, rekoSe ostali, dok ne dodemo Poslaniku -M i spomenemo 
mu ovo sto se desilo. On ce nam kazati Sta da radimo\ Otidose Bozi- 
jem Poslaniku M i sve mu ispricase. On rece: 'Otkud znate da je to 
rukjai\ pa nastavi: 'Podijelite to sto ste dobili i dajte menijedan dio\ 
nakon cega se nasmija"} Ovaj lijek je, kao sto smo vidjeli, uticao na 
boles i i ttklonio je kao da je nikada nije bilo. Ovo je najlaksi i naj- 
jednostavniji nacin lijecenja. Kada bi se sura Et-Fatiha na pravi na- 
cin korSstila u hje£enju, vidjeli bismo nevjerovatne rezultate. Mene 
je tokom boravka u Mekki dug period mucila bolest koju nijedan 
dokcor nije mogao izlijeciti. Kada sam poceo sam sebe lijeciti Fati- 
hom, uoclo sam nevjerovatnc rezultate. To sam preporucivao sva- 
kome ko se zali na bolove i vecina njih se za kratko vrijeme lijeciia. 

Medutim, moramo voditi racuna o jednoj stvari, a to je da 
ove dove i ajeti kojima se vr5i lije£enje i rukja, uprkos tome Sto 
same po sebi lijece, zalitijevaju dobru prijem&vost kod pacijenta i 
cvrstu volju kod Hjecnika. Kada rezultati lijecenja izostanu, to je 
znak da ueac 1 nije bio dovoljno utjecajan, da je pacijent imun na 
u£enje ili da neki faktor sprjecava djelovanje lijeka. To se desava i 
sa obicnim lijekovima. Lijek nekada ne djeluje uslijed odbijanja ti- 
jela pacijenta da primi tu materiju, a nekada uslijed snainog fakto- 
ra koji sprjecava djelovanje. Djelotvornost odredenog lijeka zavisi 
od stepena prihvadanja samog tog lijeka od strane tijela. To se de- 
sava i sa sreem kada potpuno primi rukju i ucenje Kur'ana, od stra- 
ne lijecnika snaine volje koji cvrsto namjerava da ukloni bolest. 



Tj. Fatihu. Ova sura nosi i slijedeca iraena: Fatiha (pristup) Knjige, 
Hamd (zahvala, Eiham), Elhamdu lillahi Rabbi-1-alemin, Ruqje, Maj- 

ka (glava) Knjige> itd - Prim. ur. 

Buhari; Knjiga o iznajmljivanju, br. 2276, a drugim rijecima u Knjizi 
o medidni, br. 5736, 5737; Muslim: Knjiga o miru, br. 2201. 



Bolestilliek 



21 



DOVA UKUNJA NEDACE 

Isti slucaj je i sa dovom; to je najbolji nacin za uklanjanje 
nedaca i ostvarivanje ciljeva. Nekada rezultati dove izostaju, l to iz 
ra§e razloga: zbog slabosti onoga ko cini dovu; zbog toga Sto Allah 
iz odredenog razloga ne odobrava da se ta £elja ostvari; zbog sla- 
bosti srca i nedostatka koncentracije u vrijeme dove, kada ono lici 
na hlabav luk iz kojeg strijela slabo led; ili zbog neke druge prep- 
reke - zabranjene hrane, naslaga 1 grijeha na srcu; utapanja u ne- 
mamosti, zaborav i besposlice. O ovome govori hadis koji Hakim 
biljezi u svom Mustedrcku, a Ebu Hurejre prenosi od Bozijeg 
Poslanika 3£ koji kaze: "Cinite dovu Allahu uvjereni da ce ona biti 
primljena i znajte da Allah ne prihvata dovu od rmnarnog i nesmot- 
renog srca". 1 Dova je ovdje uspjesan lijek za uklanjanje bolesti. 
Nemarnost srca prema Allah u anulira njeno djelovanje. Is to tako, 
zabranjena hrana anulira ovo djelovanje, Boziji Poslanik ^ kaze: 
"0, ljudi, znajte da je Allah lijep i da prihvata samo lijepo. On je na- 
redio vjernicima ono Sto je naredio poshmicima: j> IjJs ^)l/ji 1^3 C) 
(pjp OjiJu llj ^J ikJC? Iji^r, oQJl - "O, poslaniciy dozvaljenim i 
lijepim jelima se hranite i dobra djela cinite, jerja dobro znam Ho 
Vt radite!" (El-Mu'mimm, 51); (J^jj C pCS & I^K i J>T '^JUl L^i \I) - 
Q, vjernici, jedite ukusna jela koja smo vam podarili.., (El- 



Jedan ueenjak je o naslagxama grijeha rekao da je to cinjenje grijeha 
preko grijeha, tako da srce oslijepi i umre. O tome govori hadis Ebu 
Hurejrea u kojem Boziji Poslanik & kaze: "Kada covjek poeini grijeh, 
na njegovom srcu se pojavi cm a tacka. Ako se okane toga i pokaje, sr- 
ce ce mu se oCistiti. AH, ako ustraje u cinjenju grijeha, te erne ta£ke 6e 
se unmoziti tako da £e mu cijelo sree prekriti. To je naslaga na srcu o 
kojoj se govori u ajetu: (ojlX Ijits? £ ^.jJi Jli. jtj ^ ys) - "A nije 
tako! Ono 5to su radili prekrilo je srca njihova..." (El-Mutaffifun, 
14.) Hadis biljezi Tirmizi, br. 3334, kao hasen, V,: Sahih el-Dzami', 
bnl670, 

Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3479; Hakim: Knjiga o dovi i.„, br. 
1817, Ovo je hasen hadis. 



22 



!hn Qai jim el-Die wzijje 



Beqare, 172). Zatim je spomenuo rascupanog i prasnjavog covjeka 
kojije vec dtigo vremena proveo na putu i koji je digao ruke k nebu 
govoreci: 'Gospodam moj\ a hrana mu je hararn t pice baram, odjeca 
bar am, a to cime se ?mhranio na nedozvoljen nacin je stekao. Kako 
torn covjeka mole bid uslisena dova?' n 'Abdullah b, Ahmed u Knji- 
zi o zuhdu koju jc njegov otac napisao navodi kako je Izraelicane 
bila snasla nevolja i oni su se molili za olaksanje. Tada Allah %£ ob- 
javi njihovom poslaniku: "Kako mozete izlaziti na livade prljavih 
tijela dizuci ruke sa kojih euri krv i koje ste ispunili haramima? Sa- 
da, kada je Moja srdzba prema vama kulminirala, samo se mozete 
udaljavati od Mene". Ebu Zerr jc kazao: "Dovi je dobrocinstvo po- 
trebno kao hrani so". 

■OKA JE NAJUEUnVDRHUI UIEK 

Dova je najbolji lijek, Ona ukknja, lijeci i suzbija nevolje, 
Sprjecava pojavu problema, uklanja ih i olaksava kada se vec dese. 
Ona je oruije vjernika, kao sto Hakim u svome Mustedreku pre- 
nosi od 4 Alije b. Ebi Taliba 4*= da je Boziji Poslanik % rekao; "Dova 
je ortt'Ije vjernika, okosnica vjere i svjetlo nebesa i Zemlje". 1 

Odnos snaga dove i nevolja (iskusenja) 

Ovaj odnos ima tri mogucnosti: 

1. da dova bude ja£a od nevolje i da je odbije, 

2. da bude slabija od nevolje uslijed cega de nevolja ojacati i pot- 
pun o savladati covjeka, Medutim, ova dova ponekad moze ub- 
laiiti nevolje iako je sama po sebi slaba. 

3. da borba izmedu njih bude nerijesena. Hakim u svome Muste- 
dreku navodi hadis 'AiSe koja prenosi da je Boziji Poslanik H% 



Muslim: Knjiga o zekjatu, br, 1051; Tirmizi, Knjiga o tumacenju 
Kur'ana, br. 2989. 

Hakim: Knjiga o dovi L.», br. 1812, Ovo je apokrifan hadis (v.: Silsi- 
le el-ehadis ed-da'ife, br. 179. 






Bolest i lijek 



23 



rekao; "Ne moie se opreznoicu sprijeciti ono sto je sudeno. Dova 
pomaze u onome sto se dogodilo i u onome sto se nije dogodilo. 
Nesreda nekada dode, a dova je doceka i ubvati se s njom ukosUc 
do Sudnjeg dana". Na ovo ukazuje i hadis koji Ibn 'Umerprenosi 
od Poslanika 0t "Dova pomaze hod stvari koje se nisu desile, ill 
koje su se desile. Zato, Allahovi robovi, cest budite u dovi". l Sev- 
ban prenosi hadis u kome Eoiiji Poslanik Mkaze: "Kader ne ma- 
ze promijeniti niSta osim dove. Zivot maze produliti samo dob- 
rocinstvo. Covjek moze izgubiti nafaku (rizk) zbog grijeba koje 
pocini". 1 

Upornost u dovi 

Jedan od najboljih lijekova je upornost u dovi. Xbn Mad£e u 
svojim Suncnima blljezi hadis Ebu Hurejrea da je Boziji Poslanik 
% rekao: "/Co ne moli Allaha, On je ljut na njega"*. Mustedrek na- 
vodi hadis Enesa koji glasi: "Nemojte posits tajati u dovL Od toga 
niko nijepropao"*. Evzai putem Zuhrija navodi hadis 'Ai§e (radijal- 
lahu 4 anha) da je Boziji Poslanik gar rekao: "Allah zaista voli upome 
u dovi"'\ U Imam-i Ahmedovoj knjizi Ztihd se navodi Qacadeova 
predaja da je Meverreq rekao: "Meni vjernik liei na brodolomnika 
koji se drzi za parce drveta i moli: 'Gospodaru moj, Gospodaru 
mpj', u nadi da ce ga UzviSeni Allah spasiti"* 



e- 



Hakim: Knjiga o dovi i ..., br. 1815, Hadis je hasen. V*: Sahih el- 

dlami*, br. 3409. 

Hakim: Rnjiga o dovi i .,., br. 1814; Ibn Madze: Knjiga o iskuSenji- 

ma, br. 4022. Hadis je hasen, osim dijela: "Covjek moze..." (V.: Alba- 

ni: Es-Silsile es-sahiha, br. 154 i Tahridz Tahavijine Aqide, br. 92, 

MiSkatu-1-mesabih, br. 4925,) 

Ibn Madze: Knjiga o dovi, br. 1814. 

Hakim: Knjiga o dovi i ..., br. 1818. Ovo je veoma slab hadis. (V.: 

Silsile el-ehadis ed-da*ife, br, 843.) 

Hadis navodi 'Uqajli u knjizi Du'afa', br, 467, Ovo je lazan hadis. (V.: 

Silsile el-ehadis ed-da'ife, br, 637.) 



24 



ibnQaulmel-DzewzlJje 



Prepreke dovi 

Jedna od stvari koje negativno uticu na realizaciju dove jes- 
te nestrpljivost covjeka u ocekivanju uslisenja, tako da on izgubi 
nadu i prestane se moliti. Ovo je nalik na covjeka koji posije biljku 
iii zasadi drvo. On to njeguje i zalijeva, ali, posto ono sporo raste i 
razvija se, on gubi strpljenje i ostavlja ga. Buhari biljezi hadis Ebu 
Hurejrea da je Boziji Poslanik gg rekao: "Dova ce vam biti primlje- 
na, ukoliko ne prenaglite i kaiete: 'Ja sam molio, ali mi nije 
Hslisano" % \ Muslim u svom Sahihu biljezi njegov hadis: "Covjeku ce 
dova biti uslisana ukoliko ne trail neito zabranjerto, kidanje rodbin- 
skib veza i ako ne prenagljuje". Asbabi upitase: "Kako se moze pre- 
nagliti tt dovi, Eoiiji Poslanice?" "Prenagljenost je kzda covjek kale: 
'Molio sam se i molio, ali nije Into rezulteta, pa se nakon toga okane 
dove i izgubi nadu". 2 Ahmed u svome Musnedu biljezi hadis Enesa 
da je Boziji Poslanik 3& rekao: "Vjemik ce biti dobro sve dok nepre- 
nagli". "Kako moze premigliti, Boziji Poslanicef", upitase ashabi. 
"Prenaglit ce ako kale: 'Cinio sam dovu i molio se, ali 



'Prenagt 
uslisana 



mi mje 



/;*--- .in 3 

1 I 



Vrijeme kada se dove primaju 



Stvari radi kojih dova, uz Boziju pomoc, biva primljcna: 

prisustvo srca (prise bnost) pri ucenju; 

potpuna koncentracija na ono §to se trazi; 

ucenje u jednom od sest vremena kada se dove primaju 

(posljednja trecina nodi; prilikom ucenja ezana; izmedu 



Buhari: Knjiga o dovama, br. 6340; Muslim: Knjiga o zikru i dovama, 

br. 2735. 

Muslim: Knjiga o zikru i dovi, br, 2735. 

Ahmed: Musned, br. 12596, 12786. U senedu ovog hadisa se nalazi 

Ebu Hilal er-Rasibi koji je pouzdan (siqa), mada je utema podvojena o 

torn pitanju. Ostali prenosioci Ahmedovog i Ebu Jalinog rivajeta su 

zastupljeni u Sahihu. Isto tako, slifrie predaje postoje u dva Sahiha. 







mje 






neke; 



Bolesi i liiek 



25 



ezana i ikameta; iza dnevnih namaza; prilikom uspinjanja 

lmama na minber pred dzumu namaz pa dok se ne zavrsi s 

klanjanjem i posljednji moment! iza ikindije - namaza tog 

dana); 

skrusenost u srcu; 

poniznost pred Gospodarem, blagost, stranopostovanje; 

kada se vjernik okrene prema Kibli; 

dizanje ruku ADabu; 

po&njanjc sa liamdom - hvalom i zahvalom AUahu; 

salavat (blagoslov) na Muhammcda, Njegovog roba i Pos- 

lanika M; 

prije same ielje se treba pokajati i traziti oprost, a potom 

se obratiti Allahu; 

dovu treba uporno i neumomo uciti, na lijep i laskav nacin; 

obracati se s nadom i strahom; 

pozivati se na Njegova uzvisena imena i sifate (atribute); 

prije dove milostinju udijeliti; 

truditi se da se uce dove za koje je Poslanik £ rckao da ce 

biti primljene i koje sadrze najvece Allanovo ime. 

Ove dove su sadrzane u hadiskim zbirkama, a navest demo 

U Sunenima i Ibn Hibbanovom Sahihu se navodi hadis 
Abdul laha b. Burejdea koji preko svoga oca prenosi da je 
Bc&iji Poslanik m cuo jednog covjeka kako govori: "Gospo- 
dam moj, ja zaista svjedocim da si 77 (jedini) Bog osim koga 
drugog Boga nema; Jedan, Koji je utociste svemu, Koji nije 
rodio i roden nije i Kome niSta ravno nije", pa refe: "Ovaj 
fovjekje zapoceo dovu imenom zbog kojegse zelje ostvamju i 
dove primaju". U jednoj verziji se kaie: "Zapoceo si dovu 
najvecim Allahovim imenom". 1 



Ebu Davud: Knjiga o namazu, br. 1493; Tinnizi; Knjiga o dovama, 
br. 3475; Ibn Madzc: Knjiga o dovi, br, 3857; Ahmed: Musned, br, 
22443, 22456, 22532. Ovaj hadis je sahih. (V,: Sahih Suneni-t- 
Tirmizi, br, 2763.) 



26 



llin Qajjlm el-Dzewzijse 



U Sunenima i kod Ibn Hibbana naiazimo hadis Enesa b. 
Malika kako je jcdne prilike sjedio sa Poslanikom M u bli- 
zini covjeka koji je kianjao. Nakon namaza, taj covjek poce 
uciti dovu: "Gospodaru moj, Tebi pripada sva hvala! Nema 
Boga osim Tebe! Ti se o svemu brines; stvorio si nebesa i 
Zemlju, Uzviseni i Plcmeniti Gospodaru, upravtielju svega 
postojeccg.*." Na to Boiiji Poslanik m re£e: "Ovaj favjek se 
Allahu obratio Njegovim velikim imenom zbog kojeg se zelje 
ostvamjtt i dove primaju". l Ova dva hadisa Ahmed prenosi 
u njegovom Musnedu. 

Tirmizi u svome Dzami'u biljezl hadis Esme, kcerke Jezi- 
da, da je Poslanik $s rekao: "Allahova najveda imena se nala- 
zeu ajetima: t*$\ ^J\ ^ % i\ N Mj 3j f*+J&) ~ ' A «** 
Bo% - jedan je Bog! Nema Boga osim Njega, Milostivog, 
Samilosnog!'; (}££) 1 J>1\ £ V) il\ N 3jJ * jfl) - Wf-lam-mi?n. 
Allah je - nema Boga osim Njega - Zivt i VjeZniP (All 7m- 
rath /, 2)" 1 . Tirmizi tvrdi da je ovo vjcrodostojan hadis, 
Ahmedov Musned i Hakimov Mustedrek navode hadis 
Ebu Hurejrea, Enesa b. Malika i Rebi'a b. 'Amira u kojem 
Poslanik $g kaze; "Ne razdvajajte se od rijeci; Ja ze-l-dMali 
ve-l-ikram { (VelitansWeni iVlemeiuti iAllahtii)? ~- 

Tirmizi u svom Dzami'u prenosi hadis Ebu Hurejrea da je 
Poslanik M "" teskim tremtcima podizao glavu prema nehu, a 



Nesai: Knjiga o sehvu (zaboravu), br. 1300; Ebu Davud: Knuga o 
namazu, br. 1495; Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3544; Ahmed: Mus- 
ned, br. 13 158. Ovaj hadis je sahih (V,: Sahih Suneni-t-Tirmizi, br, 

2763.) 

Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 347S; Ebu Davud: Knjiga o namazu, 
br. 1496; Ibn Madze: Knjiga o dovi, br. 3855. Hadis je sahih, (V.: Sa- 
hih Suneni-t-Tirmizi, br. 2764,) 

Tirmizi: Knjiga o dovama, br, 3524, 3525 putern Enesa; zatim Ah- 
med: Musned, br. 17143; Hakim: Knjiga o dovL., br. 1836 putem 
Rebi'a. Hadis je sahih. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 1536.) 



Bolestilijek 



27 



kada hi udio dovu, govorio hi: Ja Hajju> ja QajjumuP (O, 
Zivi, o t Vjemi) n i 

Tsta zbirka biijeii hadis Enesa b. Malika da je Boziji Posla- 
nik *& rekao: "Allabova najveca imena se nalaze u- tri 
kur'anske sure: El-Beqare, Alt Inimn i Ta ha nl . Qasim zatim 
rece: "Trazili smo ovaj ajet, pa nadosmo da je to: J>J\ ) 

Tirmizi u Dzami'u i Hakim u Mustedreku biljeze hadis 
Sa'd bi Kbi Veqqasa koji prcnosi da jc Poslanik : rekao: 
"Dova Zennuna koju je ucio u utrobi kitaje bila: lulty ill *tf) 
(6«JUiJi £* c^ J] diiikllr - { Nema Boga, osim Tebe t hvaljen 
neka si! A ja sum se zaista ogrijesio prema sebiF (Et- 
Enbija', 87). Kad god muslimari prouci ovu dovu, Allah i$? 
de nut to sto trail omoguciti".* Tirmizi kaze da je ovo sahih 
hadis. 

Hakim u Mustedreku takoder biljezl Sa'dov hadis da je 
Poslanik $& rekao: "Hodete It da vam kazem dovu kojom Al- 
lah 0t*klanja nedace od vjernikaf To je Zennunova dova n .* 
U istoj knjizi se navodi hadis kako je ovaj ravija cuo Posla- 
nika $$ kako govori: "Hocete It da vam kazem koje je najvece 
Allabovo ime? Junusova dovd\ Neki dovjek upita: v Boziji 
Poslanice, je li to iskljudivo Junusova dova?" "Zar nisi cuo 
Allahove rijeci: t>£*>Jl ,j*z ddiSj JJJl ^> ii^J} *J Is^aliUJ - 
"Odazvasmo i tegobe ga spasismo; eta, tako Mi spasavamo 
vjemike" (El-Enbija\ 88). Kada musliman u bolesti ovu do- 



Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3436. Ovo je veoma slab hadis (V.: 

Da'if Sun en Et-Tirmizi, br. 679.) 

Ibn Madze: Sunen, br. 3856, Hakim: Mustedrek: Knjiga o dovama, 

br, 1861. Hadis je hasen. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br, 746.) 

Zivi i Vjecni. 

Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3505; Hakim: Knjiga o dovi..., br, 

1862. Hadis je sahih. (V,: Sahih Sunen Et-Tirmizi, br, 2785.) 

Hakim: Knjiga o dovi.,,, br, 1864. V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 1744. 



28 



Ibn Qajlim el-DIewziiie 



vu cetrdeset puta prouci, pa umre, inmt de nagradu sehida. A 
ako ozdravi, grijesi de mu biti izbrisani", l 
Dva Sahiha biljeze Kadis Ibn 'Abbasa da je Boziji Poslanik 
M u teSkim situacijama govorio: "Nema drttgog Boga osim 
Allaha, Uzvisenog, Blagog! Nema drttgog Boga osim Allaha, 
Gospodara ttzviSenog Arsa! Nema drttgog Boga osim Allaha, 
Gospodara zemlje i piemen hog Arsa". 2 
Ahmedov Musned biljeii hadis 'Aiije b. Ebi Taliba: "Boziji 
Poslanik #me je naucio da u teskim situacijama izgovaram: 
"Nema drttgog Boga osim Allaha, Blagog, Plemenitog! Hva- 
Ijen nekaje i uzvisen Allah, Gospodar Arfa uzvisenog! Hva- 
laAllahu, Gospodara svjetova! ,,J 

U Musnedu se takoder navodi hadis Ibn Mes'uda u kome 
Boziji Poslanik £s kaze: "Kada vas obuzme briga i tuga, pa 
proucite dovtt: ^Gospodaru, ja sam Tvoj rob, sin Tvog roha i 
Tvoje ropkinje. Moj zivot je u Tvojoj mci; Tvoj sud je za 
mene pravedan - molim le, Allahu, svakim Tvojim imenom 
kojim Si Sebe nazvao, kojem Si nekog Svog roba naufio, u 
Svojoj Knjizi objavio Hi nedokutivim ostavio - da Kuranom 
obradujes moje srce, osvijetlis mi srce, otklonii mi brigu i raz~ 
bijes tttgit* — Allah de otkloniti tot brigu i tugu te ce na to 
mjesto staviti radosf. "Boiji Poslani^e - upitale - treba li da 



Hakim: Knjiga o dovi..., br. 1865. Sened ovog hadisa je slab zbog 
'Amra b, Bekr b. Temim es-Seksekija za koga Hafiz ibn Hadzer u 
Taqribu kaze da se njegove predaje ne prihvataju (br. 4993). 
Buhari: Knjiga o dovama, br. 6346; Muslim; Knjiga o zikru i dovi, br. 
2730, Ova dova na arapskom glasi: 

oijU-Ji VJ ai y\ *i\ y ttr ^\ ^i ^j m y\ <jj v lr LU ^i m ^ <ii -y 

Ahmed: Musned, br. 703; Hakim: Mustedrek, Knjiga o dovi... t br. 
1873. Sened ovog hadisa je sahih. (V. Musned u izdanju Ahmed Saki- 
ra, br. 701.) Ova dova na arapskom glasi: 

_j J* xMj r Jk*$\ J.jm$\ ^j &\ iljLlj ^1 jU~- .^j&S ^-JJ-I J*i M| *S[ N 



Bolesiiliiek 



29 






nauiimo tu dovu?* "Svakako - odgovori - svima koji m culi 
preporiicujem daje nauCe"} 

Ibn Mesud kaze da je svaki posianik u teskim tremicima 
pribjegavao tesbihu (velieanju Uzvisenog Allaha). 
Tbn Ebi-d-Dunja u knjizi Primljene dove prenosi od Ha- 
sana pricu o jednom ashabu ensarijr, Ebu Mu'allequ. "To je 
bio poznati trgovac. Trgovao je uz pomoc svog i tudeg 
imetka. Bio je pobozan i poSten. Dok je jednom putovao, 
pred njega izade razbojnik opasan oruzjem i rece mu: 'Daj 
mi sve sto imas, a onda £u te ubiti!' r Sta zelis postici time 
Sto de§ me ubiti? - upka ga on. - Uzmi moj imetak i pusti 
me da idem'. Tvoj imetak cu uzeti, ali zelim i da te ubijem', 
rece mu razbojnik. 'Ako ved to ieii§ - rece ovaj poboznjak, 
dozvoli mi da klanjam cetiri rekjata.' 'Klanjaj to sto zelis', 
rece mu. Poboznjak uze abdest i obavi cetiri rekjata nama- 
za. Na posljednjoj scdzdi je proucio dovu: 'Dragi Allah u, 
Vladaru l Arsa uzvisenog, o, Ti koji radis ono sto zelis, ob- 
racam Ti se radi Tvoje neizmjerne modi, neprikosnovene 
vlasti i svjetla koje je ispuniJo sve kutke Tvoga 'ArSa, da me 
sacuvas zla ovog razbojnika. O, Ti koji dajes pomoc, po- 
rno zi mi (tri puta)'. U torn trermtku se pojavi konjanik sa 
ispruzenim kopljem. Kada ga ugleda, razbojnik krenu ka 
njemu, all ga konjanik probode i usmrti. Zatim dode do 
Ebu Mualleqa i rece mu: 'Ustani! 1 'Ko si ti, nemao ja oca i 
majku? Allah te je poslao da me spasisV Ja sam melek sa ce- 
tvrtog neba. Kada si ucio dovu, zaculo se zveketanje nebe- 
skih vrata. Kada si proucio drugu dovu, zaculo se hlupanje 
vrata. Kada si trecu dovu proucio, rekose mi da je (Allahov 
rob, vjernik) u nevoljL Zamolio sam Allaha da mi dozvoli 
da ubijem ovog razbojnika 1 ", Hasan zatim rece: "Ko uzme 



1 Ahmed: Musned, br, 3704, 4306; Hakim: Mustcdrek, Knjiga o do- 
vi..., br. 1877. Ovo je sahib hadis. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 199.) 

1 Medinelija koji su prihvatili muhadzire - iseljenike iz Mekke. - Prim, 
prev. 



30 



Ibn Qaliini el-Dzewzijie 



abdest, zatim klanja eetiri rekjata namaza i prouciovu do- 
vu, Allah » de mu usliSati molbu bio on u nevolji ill ne . 

Okoknosti dove 

Cesto vidimo ljude kako u£c dove koje im ubrzo budu usli- 
Sane. Uzrok tome moze biti nevolja koja je pratila dovu; smjemost 
onoga ko je uci; dobro djelo koje joj je prethodilo . zbog kojeg mu 
je Allah zahvalan; obracanje u trenutku kada se dova prima, Ltd. 
Vidjevgi kako je odredcna dova primljena, nekima se cini da tama 
lezi samo u odredenim rijeclma ne vodeci racuna o okolnosuma 
koje su pratile tu dovu. Ovo mozemo uporediti sa uziman,em li»e- 
ka u propisano vrijeme, sto postiie efekt. Neko moze pomishu da 
je dovoljno uzeii lijek i we ce biti uredu. To ,e greSka koju dosia 
ljudi cini. Nekada se covjek u nevolji smjerno moh kod necneg 
mezara i to mu budc uslisano, a ljudi pomisle da je razlog ushsenja 
taj mezar ne znajuci da je razlog, ustvari, nevolja 1 .skreno obraca- 
nje Allahu. A kada se sve to uCini u jedno, od Allahov.h kuea, 
Njegovo zadovoljstvo je, svakako, vecc. 

Element! primljene dove 

Dove i molbe su popui oruzja. Ubojitost oruzja zavisi od 
umijefe ratnika, a ne iskljucivo od o&trine. Kada je oruzje ispravno 
i bez mahana, kada je onaj ko ga koristi vjest i jak, a odbrana slaba, 
protivnik & sigurno pretrpjeti stetu. Kada izostane jedan od ovih 
elemenata, djelovanje se gubL Znaci, ako je upuclvac dove po sebi 
los ako se nije koncentrisao srcem i jezikom na dow, ill postoji 
neka druga prepreka za usliSenje, rczultat dove ce izostau. 

Dova i kader 

Ovdje nailazimo na jedno poznato pitanje: Ako je stvar za 
koju se cini dova bila predodredena, ona bi se desila moho se cov- 
jek za nju ili ne, a ako nije bila predodredena, ne b. se dogodila bez 
obzira da li je neko cinio dovu za nju ili nije. 

Jedna grupa ljudi je pomislila da je ovo pitanje opravdano 



Bolest i liiek 



31 



£ 
* 



"lO 



pa su ostavili tlovu smatrajudi da nema koristi od nje. Oni su - po- 
red ocitog neznanja i stranputice - kontradiktorni. Kada bi ovo 
pravilo bilo ispravno, svi uzroci bi bili nistavni. Njima mozemo 
redi: 

- Sitost i napojenost su ti predodredeni i, prema tome, to se 
mora desiti jeo ti ill ne, A da ti nisu predodredeni, ne bi se 
dcsili bez obzira na to da Li si jeo ili ne. 

- Ako ti je bilo sudeno da imas dijetc, to bi se dogodilo spa- 
vao ti sa ienom ili robinjom iii ne. A ako ti to mje sudeno, 
onda nema potrebe za ienidbom. Kakav je ovo apsurd!!! 

Zar ovako nesto mole reci pametno ljudsko bide? Cak i ne- 
razumne zivotinje izvrsavaju stvari od kojih im zavisi opstanak i 
zivot. I zivotinje su razumnije od ovakvili ljudi koji su poput stoke 
ili su u jos vecoj zabludi. 

Neki su pokusali da budu pametniji pa su rekli: Zanimanje 
dovom je samo jedna vrsta ibadeta zbog kojeg Allah nagraduje 
onog ko ^ini dovu koja, ustvari, nema pravog uticaja na ieljenu 
stvar. Kod ovog pametnjakovica nema raziike izmedu cinjenja do- 
ve i ustezanja od nje srcem i jezikom. U oba slucaja se ielja. ispu- 
njava. Rezukat dove je kod njih kao rczukat Sutanja, bez raziike. 

Druga grupa, ocigledno pametnija od ove, smatra da je dova 
obican znak koji je Allah postavio ljudima kao pokazatelj da jc do- 
va primljena. Tako se mozc reci da je crni hladan oblak u zimskom 
dobu siguran znak da pada kisa, Oni smatraju da postoji slicna ko- 
relacija izmedu dobrih djcla i nagrada; nevjerovanja i nedjela, sa 
ledne strati e, i kazne, sa druge strane. To su samo pokazatelj i nag- 
rade iii kazne, a ne njihovi uzroci. Tako, po njima, lomljenje nije 
uzrok prijelomu, vatra poiaru, smrtni udarac smrtL.. Ovo niposto 
nisu uzroci \ nemaju nikakve veze sa posljedicama* Tu se radi samo 
o slueajnom spoju, a ne o uzroenim vezama. Ova shvacanja su op- 
recna prirodnom i logickom porctku cnijenica. Suprotna su shva- 
canjima zdravih i pametnih ljudi; stavise, njima ih samo mogu na- 
smijatL 

Istina lezi u tredoj stvari koju onaj koji postavlja pitanje nije 






32 



lEiri Qajjim ei-Dzewzijje 



da se sudbina odvija zbog nekih uzrok; 



n 



spomenuo, a to ;c ua sc suuoina oavija zoog neKin uzroKa, a je 
od tih uzroka je dova. Rezultat dove nije nastao sam po sebi vec 
zahvaljujuci njoj. Kada covjek ucini dovu, rezultat se dogodi, a ka- 
da ne preduzme taj korak, nema ni rezultata. Na ovaj nacin su si- 
tost i napojenost uvjetovani jelora i picem, a rodenje djeteta in- 
timnim odnosom izmedu supruznika, Tako je t sijanje uzrok rasta 
zita; klanje uzrok smrti zwotinje... Dobra djela su uzrok uJaska u 
Dzennet, a losa uzrok ulaska u Dzehennem. Ovakva podjela je is- 
pravna, Na to onaj koji pita nije bio upucen niti je s time bio upo- 
znat. Prema tome, dova je veoma znacajan uzrok. Ako znamo da 
je dogadanje onog za sio se covjek moli vezano za dovu, ne moie 
se red da nema koristi od dove, kao sto se ne moze red da nema 
koristi od jela, pica i ostalih aktivnosti i pokreta. NiSta nije djelot- 
vornije od dove i nema efikasnijeg nacina za postizanje ctlja. 

Ashabi su najboJje od cijelog ummeta poznavali Allah a i 
Njegovog Poslanika i bili su najupuc'eniji u vjeru. Zbog toga su se 
najviSe pridrzavali ovog uzroka i postovali njegova pravila. 'Umer, 
&, je u dovi trazio pomod protiv neprijatelja. To je bio njegov naj- 
jaci adut. Svojim vojnicima je govorio: "Vi ne pobjedujete zbog 
brojnosti vec zahvaljujuci pornoci s neba". Jednom prilikom je re- 
kao: "Mene ne brine da li ce mi dova bid primljena vec me brine 
sama dova. Kada sam nadahnut dobrom dovom, usliSenje dolazi sa 
njom". Jedan pjesnik je ovu misao uvrstio u stihove: 

<Da ne lefts da mi das ono sto trazim i prizeCjfytjem 
iz Tvoje riznice, ne Si me nadafinuo da trazim. 



Kome se omogudi da ucini dovu, njemu ce ta dova bici 




(El-Beqare, 186). 



Ibn Madze u Sunenu biljezi hadis Ebu Hurejrea da je Bozi- 
ji Poslanik 3S rekao: n Ko ne molt Allaha On se ljuti na njega". Ovdje 
viduno da Allahovo zadovoljstvo poti£e od dova i pokornosti 



i 

k 

n 

i 

v 



u 

v. 

. 

Z 






Bolest l lljek 



33 



Njemu, A nema vece blagodati od Njegovog zadovoljstva, kao sco 
nema veceg nedjela od izazivanja Njegove srdzbe. Imam Ahmed u 
knjizi Zuhd navodi predaju: "Ja sam Allah, nema dmgog Boga osim 
Mene. Kada sam zadovoljan, dajem bericet koji nema granted. Kada 
sam srdit, onda proklinjem, a Moja srdiba dostize sedmo dijete". 

Logika, tradicija, priroda i iskustvo raznih naroda i vjera 
nam govori da su pribliiavanje Gospodaru svjetova, stremljcnje 
Njegovom zadovoljstvu, dobroCinstvo i ijubaznost prcma Njego- 
vim stvorcnjima - uzroci svakog dobra f a da suprotni postupci pri- 
zivaju svako zlo i ncdacu. Nista ne moze privudi Allahove blagoda- 
ti i odagnari znakove Njegove srdzbe kao dobrocinstvo, pribliza- 
vanje Allahu i lijepo postupanje s Njegovim stvorenjima. 

Uzviseni Allah u Svojoj Knjizi izmedu sticanja dobara i do- 
zivljavanja radosti na ovom i buducem svijetu stavlja uzrocno- 
posl)cdicnu vezu. Ovakvih primjera u Kur'anu imamo oko hiljadu, 

U nekim slucajevima se univerzalna cinjenica 1 vjerska od- 
redba veze za sebi odgovarajuci rezultat i osobinu: 

"I posto su oni bahalo odbili da se okane onoga ito 
im se zabranjivaloy Mi smo im rekli: 'Postanite 
majmnni prezreni!"' (El-E'raf, 166); 

"A kad izazvase Nas gnjev, Mi ib kaznismo" (Zuh- 
rufy 55); 

"Kradtjivm i kradljivici odsijecite rttke uphove" 
{EUMdida, 38). 



ij-^ — ill 



otfli i\i SsJUS i\j .sfc %&\j 



J UK 



w 



-^^lj |*4^"J_ 



3 ^JaiL_i-l j Cjj^SlJa — ]\j J^-Ajwa — ttj 



34 



Ibn Qajjim el-Dzewziije 



j-4-Tj s $J$S p-£ ^ l J-^1 ^ij5i^-"j ijj-S'hW ^|i*LJij 



"Mttslimanima i muslimankama, i vjernicima i vjer- 
nicama, i poslusnim muskarcima i poslusnim zena- 
ma y i iskrenim muskarcima i iskrenim zenama, i str- 
pljivim muskarcima i strpljivim zenama, iponiznim 
muskarcima i poniznim zenama, i mtdkarcima koji 
dijele zekjat i zenama koje dijele zekjat i muskarci- 
ma kojiposte i zenama kojeposte, i muskarcima koji 
o svojim stidnim mjestima vode brigu i zenama koje 
o svojim stidnim mjestima vode brigu, i muikarcima 
koji iesto spominjtt Allaba i zenama koje cesto spo- 
minju Allaha, - Allah je, doista, za sve njih oprost i 
veliku nagradu pripremio" (El-Ahzab, 35). 

U nekim siuCajevima ove stvari su stavijaju u uzrocno- 

posljedicnu vezu, kao sto vidimo u ajetima; 

4*5iL£-^ &*■ j&j ^liji 1x1 Jjt£ 4i1 \y£ J& 
"...ako se budete Allaha bojali, On ce vam sposob- 
nost darovati pa 6ete Istinu od neistine moci rastavi- 
ti ipreko ritfnih postttpaka vasib ce prijeci i oprosti- 
ti vam" (El-Enfal, 29). 

"A da se Pravog Put a drle, Mi bismo ih vodom obil- 
nompojili..." (El-Dzinn, 16). 

J l£$\j£±J SU5JJI ij ff^ sSuk_Ji IjitJf j IjJlJ oS-J^ 

"Ali ako se out bitdtt pokajali i namaz obavljali i ze- 
kjat davali, brada su vampo vjeri". (Et-Tevba, 11). 

U nekim slucajevima se ovim vjerskim cinjenicama zdruzu- 
je cestica/tfm (J) koja siuzi za objasnjenje: 



s 



S\Tl 



Bolestilijek 



35 



QO- 



"Da hi oni o rijedima njezinim razmisMH i da hi oni 
kojisu nmtmom obdarcni pouku priniilF (Sad, 29). 

fjC-£ j_j_j.jji Oj-fe ^lJji j_J aj+_J ij-Jjfej^ 



"...da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, i da pos- 
lanik hude protiv vas svjedok" (El-Beqare, 143). 

Nekada ih naiazimo uz cesticu "kef ('J) koja ima isti smf- 
sao kao i prethodna cestica: 

4{j^* ,g£%i ggsy ijgy j$ 

"...da tie bi pretazilo fa ruku u ruke bogatasa va- 
sih..,"(El-Hasr,7). 

Nekada ih prati uzrocna cestica "ba"' (^): 
"Zbogdjela ruku vasih!" (All Imran, 182); 
"...zato sto su nevjemici bili" (J units, 4); 



jiy 



;\s 



"...zbog o?ioga sto su zaradili" (En'am, 129; El-E'raf, 
96; Et- Tevba y 82, 95; Junus, 8; Hidzr, 84); 

"...zato sto u Allabove dokaze ne vjeruju..." (Alt 
Imran, 112). 

Nekada se ovo izrazava kroz akuzativ (oznaku) uzroka ili 
svrhc koji je izrazen ili skriven: 






■ 



36 



Ibn Qajjim el-Dzewzjjje 



'\..onda jednog muskarca i dvije Zene, koje pribva- 
tate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije zaboravi, 
nekaje druga pods jet i" (El-Beqare, 282); 

^jdi£ ili 'j* (-$ ifljstai! f^ijjjii d\fy 

"...zato da na Sudnjem danu ne reknete: 'Mi o ovo- 
tne nista nismo znali"' (El-E'raf, 172); 

"..,* zato da ne kazete: 'Knjigaje objavljena dvjema 
vjeroispovijestima prije nas..." (El-E'nam, 156) - tj. 
iz straha da to ne kazete. 

Nckada se upotrebljava uzroCna eestica "fa 1 ": 

"...alt mu oni nisu povjerovali, vec sttje zaklali - i 
Gospodar njihov ihje zboggrijeha njihovih uniitio i 
do posljednjeg istrijebia (Es-Sems, 14). 

"...i protiv poslanika Gospodar a svoga stt se dizali, 
pa ih je On ne maze bid teze kaznio" (El-Haqqa t 
10); 

"...i njih dvojicit su lazljivcima proglasili, pa su zato 
imistem bili v (El-Mu*minim s 38). 

U nekim slu£ajevima nalazimo £esticu lemma (LJ) koja 
ukazujc na posljedicu: 

2i\ \j *j1**m 



4^*^JU UMC il UjjL^I 

'VI AW izazvase Nas gnjev, Mi ih kaznismo" (Zuh- 
ruf, 55). 

Nekada, pak, nalazimo Cesticu "inne" (zaista): 









Bolest l melt 



37 






"Oni stt se trudili ih sto vise dobra udine„" (El- 
Enbija\ 90); 

"To bijabu opaki Ijudi, pa ih sve potopismo" (El- 
Enbija\ 77). 

Upotrebljava sc i cystica "lev la" (NjJ) koja sluzi za povezi- 
vanje siniagmi: 

",*,f da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, si- 
gurno bi osiao it utrobi njenoj do Dana kad 6e svi 
biti oZivljenu." (Es-Saffat, 143, 144) , 

kao I Cestica "lev" Q) koja ukazuje na uvjet; 

4ji S'jJ- Si£5 * hJ&J. u ijl^ j^f jlj> 

n A kada bi oni onako kako im se savjetuje postupali, 
bilo bi im bolje..." (En-Ni$a\ 66). 

Sve u svemu, mozemo kazati da Kur'an od pocetka do kraja 
jasno ukazuje na to da za uemjeno djelo slijedi nagrada ili kazna te 
da sve univcrzalne odredbe i zakoni imaju svoje uzroke. Allahova 
Knjiga nam ukazuje i na to da dogadanja na ovom i buducem svije- 
tu, kao i sve povoljne i nepovoljne stvari na njima zavise od uzroka 
i djela. 

Ko razmisli o ovom puanju i pazljivo ih analizira imat ce 
veliku korist. Nece postupati kao oni koji se oslanjaju na sudbinu 
iz neznanja, nemodi, nemarnosti ili nezainteresovanosti. Kada se 
oslanja, onda je nemocan, a kada je nemocan, onda se oslanja. Is- 
pravno je shvaiio smisao vjere onaj ko na kader odgovara kaderom 
i ko kader mijenja kaderom. StaviSe, £ovjek samo ovako mozc ziv- 
jetu Jer, glad, zed, hiadnoca, strahote, neizvjcsnosti i opasnosti su s 
ustvari, kader. Sva ziva bica nastoje da ovaj kader preduhkrc ili 
sprijece kaderom. Tako ce dovjek koga Allah nadahne i ucini veli- 
kodusnim kader ahiretske kazne preduprijeti kaderom pokajanja, 



38 



Ibn Qajiim el-Dzewzifje 



imana i dobrih djela* Svjedoci smo ovosvjetskih strahota kadera, a i 
na buducem svijetu vladaju isti zakoni, jer je Gospodar jedan i mu- 
drost je jedna. Tu nema nelogicnosti i neslaganja. Ovo je jedno od 
znacajnijih pitanja i doista je uspio onaj ko ga ispravno shvati i po- 

sveti mu odgovarajucu paznju. 

Medutim, do potpune srece i uspjeha ostaju jos dva koraka- 

Prvi, poznavanjc najsiinijih uzroka zla i dobra. U tome £e 
mu pomoci ono sto vidi oko sebe, iskustva kroz koja je prosao on 
Sli neko njemu blizak te vijesti o proslim i postojecim narodima. 
Najbolji izvor ovih iskustava je razmiSijanje o Kur'anu. On obiluje 
ovim informacijama i daje nam detaljnu sliku o odnosu dobra i zla. 

Slijedcci izvor je sunnet, pratilja Kur'ana i druga objava. Ko 
posveti paznju ovim izvorima nece mu trebati niSta drugo. Preko 
njih se mogu upoznati izvori dobra i zla na veoma slikovit i jasan 
nacin. Ako bismo analizirali zabiljeske o proslim narodima i Alia- 

hovom postupanju sa vjernieima i otpadnicima, vidjcli bismo da to 
potpuno odgovara onome sto nam govore Kur'an i sunnet. Citaju- 
ci te vijesti, vidimo kako se obistinilo Allahovo obccanje. To nam 
ukazuje da je Kur'an istina, da je Poslanik ^ istina i da Allah $& ne- 
kolebljivo izvrSava Svoje obecanje. Povijcst je, dak!e, samo slika 
gencralnih uzroka dobra i zla o kojim nam govore Allah i Njegov 
Poslanik. 

Samoobmana o ovim uzrocima 

Drugi korak, treba se paziti od obmana duSe kad je njec o 
ovim uzrocima. To je veoma vazna stvar. Sta ovo znaci? Covjek 
zna da su grijesi i nemarnost stetni na ovom i na buducem svijetu. 
Medutim, duSa ga obmanjuje da se oslanja na Allahov oprost i pre- 
lazenje preko grijeha u nekim slu£ajevima; na odlaganje pokajanja i 
trazcnja oprosta za grijehe; na izvrsavanje nekih pohvalnih (men- 
dub) stvari; na znanje; na pozivanje na kadcr; na slicne pojave ili na 
slijedenje vaznih ljudi,.* 

Mnogi Ijudi misle da mogu raditi sta zele i da zatim kazu: 






Bolesti lijek 



39 



Estagfirullah (Trazim oprost od Allaha) pa da time grijeh nestaje. 
Jedan od ljudi koji se bavi fiqhom mi je rekao: "Ja cinim svasta i 
zatim kazem; SubharmlLihi ve hi hamdihi stotinu puta, nakon cega 
mi sve to budc oprosteno. Jer, Poslanik $g je rekao: 'Ko u jednom 
danu kaze: subhanallahi ve hi hamdihi stotinu puta, bit ce mu iz- 
brisani grtjesi pa makar da su kao morska pjena'". Jedan Mekkelija 
mi je rekao: "Kada ucinimo grijeh, mi se okupamo, obavimo tavaf 
oko Ka'be i svi nam grijesi bivaju oprosteni". Drug! c"ovjek mi je 
rekao: "Vjerodostojno .se prenosi od Poslanika M da je rekao: 'Kada 
rob pocini grijeh i kale: Gospodaru, pocinio sam grijeh - oprosti 
mi!, Allah $& ce mu reck Moj rob zna da ima Gospodara koji opras- 
ta grijehe i koji kaznjava radi njih. Eva, oprastam mu i neka tSni ko 
ieli.., x ja ne sumnjam da imam Gospodara koji opraSta grijehe i 
koji kaznjava zbog njih..." Ova vrsta ljudi se tjesi pozitivnim od- 
redbama... Na njih se oslanja i objema rukama ih drzL Kada primi 
kritiku zbog svojih grijeha i pretjerivanja u tome, navede ti mnol- 
tvo dokaza o sirini Allahove milosti i oprosta te o nadi u oprost. 
Neznalice ovo shvacaju na veoma (Sudan i zanimljiv nacin. jedan 
kaze: 

Cim sto vise grijeha moles 
jer znaj da doCazis (Pfemenitom 

Neki od njih kazu da je necinjenje grijeha potcjenjivanje si- 
rine Allahovog oprosta. 

Drugi idu dalje i ka£u da je ostavljanje grijeha zlocin prema 
Allahovom oprostu i njegovo nipodistavanje. 

Mu hammed b. Hazm kaze: "Cuo sam kako neki od ovih 
ljudi u dovi govori: 'Gospodaru, utjecem Ti se od bezgrjesnosti'". 

Neki iz ove opemjene skupine traze izgovor u teoriji o pri- 
siljenosti ljudi, te da covjek nema izbora vee* da je primoran da cini 

grijehe. 

Neki se obmanjuju teorijom murdzija po kojoj jc iman u 
sreu i da u njega ne spadaju djela. Prema ovoj teoriji, iman najveceg 
zlocinca je jednak imanu Dzibriia ili Mika'ila. 



40 



Ibn Qajjlm el-Dzowzijie 






Neki se zavaravaju ljubavlju prema siromasnima, sejhovima 
i poboznjacima tc posjecivanjem njihovih grobova, ucenjem dova 
na tim mjestima, trazenjem njihovog posredovanja kod AJlaha i 

pozivanjem na njihove zasluge i ugled kod Aliaha, 

Neki se uzdaju u svoje pretke i oceve koji imaju ugled 1 
znacaj kod Aliaha. Oni ce se, kako oni vjeruju, zauzimati za njih 
sve dok ih ne oslobode* To vidimo u danasnje vrijeme kod vladara i 
kraljeva. Oni opra§taju grijehe sinovima t rodbini svojih bliznjih i 
dragih ljudL Kada neki od njih padne u tesku siluaciju, otac Hi djed 
ga spasi uz pomoe ugleda koji uziva kod vladara. 

Neki smatraju da AJlah M nema potrebe za kaznjavanjeirh 
Egzekucija ne uveeava Njegovu vlast, a i milost ne umanjuje od te 
vlasti i tog imanja nista. Oni kazu: "Nama je neophodno potrebna 
Allahova milost! Njegovo bogatstvo je beskrajno, Covjek koji u 
svom imanju ima obilnu rijeku sigurno ne£e odbiti zednog i iscrp- 
Ijenog siromaha. Allah je plemenidji i bolji; opraStanje Mu nista ne 
skodi, a kazrijavanje Mu ne umanjuje od onoga sto posjeduje." 

Neki su pogresno shvatiJi smisao nekih kur'anskih ajeta i 
Posianikovih hadisa i tako se pasivno nadaju oprostu... Tako su u 
tumacenju ajeta (^j'ii ^j dUJJ C_£Jj) - "..,* Gospodar tvoj ce tebi 
sigurno dati, pa ces zadovoljan biti!" (Ed-Duha, 5) rekli: Allah & 
ne ieli da iko iz Njegovog ummeta pati u vatrL 

Ovo je najveca zabluda i laz na Aliaha i Njegovog Poslanika 
SI. Boziji Poslanik ^ je zadovoljan onime clme je zadovoljan Nje- 
gov Gospodar M.«. Znamo da Pejgamber zagovara kaznjavanje na- 
silnika, izgrednika, prevaranata i nepopravljlvih grjesnika. Sacuvaj 
Boze da Njegov Poslanik $z ieli ono Sto Njegov Gospodar it ne 
zell 

Neki se uzdaju u a jet: (l^. L,y5tfi ^ h •>)) - n Allah ce, si- 
gurno, sve grijehe oprostit? (Zumer, S3) i time padaju u tesku zab- 
ludu. 

Sirk potpada pod ovaj ajet, a on je sustina i glava svih grije- 
ha. Svi se slaiu da se ovaj ajet odnosi na one koji se pokaju. Ta AI- 






lal 



sir* 



Bo lest ill jek 



41 



bh oprasta grijehe svakom pokajniku, bez obzira koliki oni bili. 
Kada bi sb ovaj ajet odnosio na one koji se nisu pokajali, tada bi 
ajetj o pnjetnjama izgubfli svaki smisao, kao i hadisi o vjernicima 
koji ce biti izvedeni iz Vatre zbog Sefa'ata. 

■u r- ^ ' e n OVO rezultat man Jkavostj' znanja i razumijevanja kod 
ovih ],udi. Allah ft u ovim ajetima uopdeno govori, tako da nam je 
jasno da se on] odnosc na pokajnike. Detaljnije se o tome govori u 
a,etu iz sure En-Nisa: (43 £j ^ ^ U J±> H ^ *| j# y aj, fjfi . 
Allah nece oprosttu da Mu se neko drugi smatra ravrum r a oprohit 
ce manje grijehe od toga..." (En-Nisa\ 48). Ovdje se vidi da Allah 
it nede oprosmt Sirk (mnogobostvo). Kada bl se prethodni ajet 
odnosio na pokajmka, onda Uzviseni ne bi pravio razliku izmedu 
sirka i ostalih grijeha. 

t p Neki su pogresno protuma&Ii ajet dl£, h% £ &jjf' \$ $ 
L^l - "O, covjeee, zasta da te obmanjuje to stoU Gospohar tvoj 
plementt " (El-Infitar, 5). Neki kazu da ga je sania ta plemenitost 
obmanula, a neki da je obmamiti nadahnuc argumentom. Ovo je 
doista ruzan bilans neznanja. Njih je obmanuo sejtan i dusa koja 
navodi na zlo, neznanje i prohtjevi,.. Uzviseni dodaje rijec ,1 ple- 
menit", a to je Gospodar, postovan i dostojanstven koji ne smije 
biti predmet obmane niti zapostavljanja. Ovaj zavarani covjek je 
obmanpyaca postavio na pogregno mjesto i obmanuo se onim eime 
ne bi trebalo da se obmane. 

, Pogresno su tumaceni i ajcti: ^ ^1 * ^Vl k LiSCJ Sf) 
\JfJ ~ "« nju ce pasti (njom ce biti przen) samo onaj koji je 
najveti nesretnikS (El-Lejl t 15, 16)'; fojSi *^J) _ <( m / Za 
nevjemikepripremljene.^ (El-Beqare, 24). Ovaj'zabiudjeli Covjek 
je zaboravm na ajet: (jyf Qtf ^-g) d »Zato vas opominjem 
razbuktalom vatrom" (El-Lejk 14). Ovdje se misli samo na jednu 
od mnoltva vatn u diehennemskim ponorima. Uzviseni nije rekao 
da u n,u nece u6 vec da njoj nece biti izlozen, sto nije jednako. 
Izlozenost je detaljnija od ulaska. A negiranje detaijnog ne mora 
znafiti negaciju uopcenog, 

Prijevod Dz. Causevica, M, Pandze, 



42 



ibnQaiiimel-DzewziHe 



ciju uopcenog. 

Osim toga, da je ovaj obmanuti covjek razmotrio naredne 
ajete, uocio bi da on ne spada u tu grupu tako da nije sigurno da c*e 
biti zastiden od vatre. 

Za Dzehennem se kaze da je pripremljen za nevjermke: 
{'^ji&k kkf), a ^ Dzennet da je pripremljen za bogobojazne: 
(^SM oopf) 1 . Ovo ne mora znaciti da u Dzehennem nece uci, uz 
nevjernike, i grjeSnici i nasilnici, a da u Dzehennem nece uci, pored 
vjernika, onaj ko u srcu bude imao makar trun imana, a nije u zrvo- 
tu u radio nikakvo dobro djelo* 

Neki opravdanje nalaze u postu Jevmu-i-'aSpra i Jevmu-1- 
"arefe. Oni govore: Post jevmu-l-'aSura brise grijehe pocinjene u 
ostatku godine... Post arefatskog dana dolazi kao dodatak na ovo. 
Ovi opsjenjeni ljudi ne znaju da su post ramazana i izvrsavanje pet 
dnevnih namaza znacajniji od posta arefatskog dana ili dana "Asu- 
ra. Ovi dani brisu grijehe koji su se dogadali u ostatku godine ako 
iz toga izuzmemo teske grijehe. Mjesec ramazan i dzume namazi 
ne mogu izbrisati grijehe ako se taj covjek ne okani teskih gnjeha. 
Tek sa te dvije stvari mogu se izbrisati mali gnjesi. Kako dobro- 
voljni post moze izbrisati svaki veliki grijch koji Covjek neprekid- 
no cini i zbog kojeg se ne kaje? To je nemoguce, s tim sto se ne 
moze opovrgnuti da post ova dva dana brise sve grijehe pocinjene 
u toj godini, bez razlike. Ovo spada u vijesti o obecanjima koja 
imaju uvjete i zapreke. Tako je neprekidno cmjenje velikih grijeha 
zapreka za oprost, kao sto mjesec ramazan, pet dnevnih namaza 1 
odricanje od velikih grijeha utjecu na brisanje malili grijeha. Uzvi- 

Seni Allah kaze: (^C- f&* 'j& *=* ^f ^ jf& l -*^ $ "!^.f e 
budete klonili velikih grijeha, onih koji su vam zabranjeni. Mi ce- 
nto prijecipreko manjih ispada vasih..." (En-Nisa\ 31). Iz ovoga 

vidimo da postojanje odredenog uzroka brisanja grijeha ne znaci 
da se taj grijeh ne moze udruziti sa drugim uzrokom u torn procc- 



1 Ali'Imran, 133. 



BolestHIJek 



43 



■edne 



ce 



ne 



oce- 



su. Naprotiv, sto je vise tih uzroka i faktora, efekt je jaci i komDle- 
tmjL r 

I ma ljudi koji se oslanjaju na hadis koji Poslanik « prenosi 
od svog Gospodara: "fa cu uvijek postupiti ; prema optimistickim mi- 
slima Moga roba. Zato, neka uvijek lijepo misli o memV Nema 
sumnje da optimizam nastupa sa dobroemstvom. Dobroeinitelj 
una lijepo misijenje prema svome Gospodam i ocekuje Njegovu 
nagradu i izvrSeaje obecanja. On se nada da ce Allah primiti njego- 
vu tevbu. A grjesnik koji neprestano cini veiike grijehe, nepravde i 
zlo6ne, svakako je sprijecen crnilom svojih grijeha, zuluma i ha- 
rama da opumisticki racuna na oprost. Tmina nepravde i lijepo mi- 
sijenje ne mogu nikako ici zajedno. Grjesnik je odbaeen u onoj 
mjen kohko su mu grijesi vefiki. A najvcci optimist je onaj ko je 
najpokorniji svome Gospodaru, kao sto je rekao Hasan el~Basri: 
Vjernik ima lijepo miSijenje o svom Gospodaru pa se trudi da cini 
dobro. Grjesnik nema nade u AlJahov oprost, pa ne elm doford". 

Kako moze otpadnik od Allaha ocekivati neSto dobro od 
Njega? Ta on cini ono Sto Njemu nije drago i izaziva Njegovu kle- 
evu . srdzbu. Olahko se odnosi prema Njegovim pravima i zabra- 
oama krseci ih bezobzirno. Kako moze imati nadu onaj ko je nep- 
njatelj Allahu, ko Mu je objavio rat, ko se bod protiv Njegovih 
odamb robova stavljajuci se na neprijateljsku stranu. Ti ljudi pori- 
cu Njegova uzviiena svojstva i negiraju ono cime je Sebe opisao i 
kako Ga Njegov Poslanik £ opisuje. U svome neznanju idu dotle 
da vjerovanje u Njegova svojstva smatraju zabludom i nevjerova- 
njem. Kako AJlah mo2e imati lijepo misijenje o onorae ko smatra 
da On ne govon, ne nareduje, ne zabranjuje, nije zadovoljan i ne 
srdi se? A Uzviseni za onog ko sumnia u povezanost Njegovoe 
sluha sa nekim sitnicama kaze: ^1M ^'J ^ ^ ^ *£& jjjg j 
feys-lAJI & - "I to vase uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome ima- 
/z, upropastilo vas je, i sada ste nastradali" (Fussilet, 23). Ovi ljudi 




Ahmed; Musncd, br. 15586, 16531; Darimi: Knjiga o siiptitoosri, br. 

2615, bez rijeCi "lijepo". 



44 



Ibii Qajjlin el-Dzewzijie 



su, misledi da Allah ne zna vecinu onog sto oni misle, pocinili nep- 
ravdu prema svome Gospodaru. To misljenje ih je upropastilo. 
Ovako 6e proci svako ko negira Njegova uzvisena svojstva i dosto- 
janstvene atribute opisujuci Ga onako kako Mu ne dolikuje. Ako 
bi, nekim slucajem, ovakav covjek pomislio da ce uti. u Dzennet, to 
bi bila cista samoobmana, samoprijevara i sejtanski nagovor, a ni- 
kako lijepo misljenje o Gospodaru. 

Moramo posvetiti paznju ovom momentu i shvatiti svu 
njegovu vaznost. Pogledajmo kako se u srcu vjemika sastaje svijest 
o susretu sa Aliahom i svijest o tome da Allah £uje Njegov govor i 
vidi njegove pokrete; da zna Njcgove tajne i javne postupke i da 
Mu nista nije skriveno, Svjestan je da ce stajati pred Njim i da ce 
bid pitan o svakom postupku. Ta kako onaj ko ne prestaje sa gnje- 
senjem, ko krSi Njegove naredbe i prava moze ocekivati neko dob- 
ro od Njega? Zar ovo nije samoobmana i pusto nadanje? Ebu 
Umame Sehl b. Hanif pripovijeda: "Usao sam sa 'Urveom b. Zu- 
bcjrom kod 'Aise radijallahu f anha, pa nam ona rece: 'Da ste mogli 
vidjeti Bozijeg Poslanika m u njegovoj bolesti! Kod mene je drzao 
sest ili sedam dinara. Naredio mi je da ih podijelim, ali zbog njego- 
vih bolova zaboravih na to. Allah ga je izlijecio, pa me upita za te 
dinare. Rekoh mu da sam zbog njcgovih bolova zaboravila da ih 
podijelim. On mi ih zatraii. Stavih mu ih u ruku, a on rece: Cemu 
se Allahov vjerovjesnik moze nadati kada kod sebe ima ovo?" U 
drugoj verziji se kaze: "Sta Muhammed moie od svoga Gospodara 
ocekivati kada kod sebe ima ovof" 1 

O, Allahu! Sta mogu ocekivati teski grjesnici kada kod sebe 
ugledaju ono Sto su nepravedno uzcli od ljudi? Da h im moze po- 
moci to sto ce red: "Imali smo lijepo misljenje o Tebi..." Hoce h 
to nasilnike i grjesnike spasm od kazne? Znaci, covjek moze ciniti 
5to zeli i krsiti sve Njegove zabrane i lijepo misljenje 6c ga spasiti 



Ahmed: Musned, br. 24212. Hadis je sahih. (V.: Es-Silsilc es-sahiha, 

br, 1014.) 



Bolestiiiiek 



45 



od Vatre! Hvaljen neka je Allah! Do kojeg stepena moze dosojeti 
obmana!? Ibrahim M. je svome narodu rekao: bjbji *U1 hJ*ty}&Z>}) 
(jJUJl L^ p£& Cl * - M ..*w laina bozanstva umjesto AUaha 
hoCetef ista o Gospodant svjetova miditei" (Es-Saffat, 86, 87)>t\, 
§ta mislite kako ce Allah postupiti s vama, a druge stvari ste 
oboiavali? 

Ko detaljnije prouci ovo pitanje ustanovit ce da jc lijepo 
misljenje prema Allahu ili optimizam, ustvari, samo djelo. Jer, £bv- 
ieka na Hjepa djela navodi upravo lijepo misljenje pr~ 



>rema svome 



stabost, kao sto se kaze u predaji koju biljezi Tirmlzi i Musned 
putem Seddad b. Evsa od Poslanika & "Promcljivje onaj ko preis- 
pittije sebe i radi za buduti svijet. Slabic je onaj ko slijedi prohtjeve 
svoje duse i nada se « Allaha". 

Sve u svemu, optimizam i nada su rezultat djela koja vode 
spasu, dok oni ne mogu biti rezultat djela koja vode u propast. 

Ako neko kaze da se to moze desiti oslanjajudi se na sinnu 
Allahovog oprosta, milosti, plemenitosti i dobroclnstva te na to da 
Njegova milost prethodi Njegovoj srdzbi, kao i na to da On nema 
korisii od kazne nits stete od oprosta, odgovor na ovo giasi; Ova 
rvrdnja je tacna. Allah je £ak iznad svega sto ste rekli po Svojoj 
plemenitosti, milosti i oprostu, ali On sve to stavlja na odgovaraju- 
ce mjesto. On se odlikuje mudroscu, modi, strogoScu. On ce na 
odgovarajuci nacin kazniti one koji zasluzuju kaznu. Kada bi bilo 
dovoljno pozvati se na Njegove uzvisene osobine i imena, tada bi 
jednaki biii grjesni i pokorni, vjernici i nevjermci, Njegovi prijatelji 
i neprijatelji. Grjesniku - prijestupniku nece koristiti ove Allahove 
osobine zato sto je zasluzio Njegovu srdzbu, ljutinu i prokletstvo- 



Tirmizi: Knjiga o optsu Sudnjeg dana, br. 2459; Ibn Madze: Knjiga o 
zuhdu (isposnistvu), br. 4260; Ahmed: Musned, br. 16674. Sened 
ovog hadisa je slab, (V.: Mi skat el-mesabih, br. 5289.) 



46 



Ibn Qaj jim el-Dzewziiie 



Pocinio je prijcstup i prekrSio zabrane. Optimizam i lijepo mislje- 
nje ce biti od koristi samo onome ko se pokajao i okanio grijeha te 
onome ko je svoja losa djela preinacio u dobra i ostatak svog zivo- 
ta posvetio dobru 1 pokornostima. Tek u torn slucaju on moze biti 
optimist* a sve dm go je samoobmana, neka je Allah na pomoci. 

Nemoj pomisliti, citaoce, da je ovo poglavlje predugo. Nje- 
gova konst je svestrana. Nije isto biti optimist kao igajiti bine 
nade u Allahov oprost. UzviSeni kaze: s/j>& '^JJlj IjSJ ^JJi j|) 
(Jil ^Jj-3 b^rf, d$ij\ Jji J~ - J ljk£j - "Oni koji vjeruju i koji se 
isele i bore na Allabovom Ptttu, oni se mogu nadati Allahovoj mi- 
losti..." (El-Beqare, 218). Ovdje je samo ovoj grupaciji dao pravo 
da se nadaju Allahovoj milosti. Zatim kaze: &* \/J*& ~^Jd) d£ d\ pi) 
(rfj jjiiJ liai; # d£> h[ )j^Jj Ijfol* Ji !jid £ :&,- "Gospodar tvoj ce 
onima koji se isele, nakon sto su zlostavljani hili, pa se onda hudu 
borili i sve strpljivo podnosili, - Gospodar tvoj ce im f poslije toga, 
doista, oprostiti i samilostan biti..." (En-Nahl, 110). Ovdje nam 
UzviSeni ukazuje uvjete oprosta i samilosti. Znalac se nada s pra- 
vora, a neznalica gajipusta nadanja. 

ONI KOJI IZBJEGAVAJU ALLAHOVE 
NAREDBE I ZABRANE OSLANJAJUCI SE HA 
NJEGOV OPROST 

Mnoge neznalice se uzdaju u Allahovu milost, oprost i 
plcmenitost zaboravljajuci da On zestoko kaznjava i da Svojom 
kaznom nece zaobicl zlikovce. Onaj ko racuna na oprost, a ustra- 
java u grijehu, taj je poput ateisca, Mu'ruf je rekao: "Ocekivati mi- 
lost od onoga kome nisi pokoran je znak niskosti i maloumnosti". 
Jedan alim je rekao; ''Nemoj misfit? da de Onaj ko je na dunjaluku 
otkinuo ruku zbog tri dirhema 1 na isti nacin kaznjavati na budu- 



1 Ibn 4 Umer u svom hadisu biljezi kako je Boziji Poslanik 3s naredio da 







Bolest i lljek 



47 



cem svijetu". 

Jednom su Hasanu rekli: Trimjecujemo da dugo places". 
On odgovon: "Bojim se da cu bin bacen u Vatru i da o meni nede 
niko bnnuti", Jedan eovjek je pitao Hasana: "Sta da radimo sa sije- 
bma na kojima cujemo price od kojih nam se srca cijepaju?" "Tako 
mi Allaha - odgovori on - boije ti je da se druzig sa Ijudima od ci- 
jih ce ti se pnca cijepati srce te da se na taj nacin zagtitis, nego da 
se druzjs sa Ijudima koji ce ti govoriti lijepo pa da te nesreca dosti- 



Dva Sahiha biljeze hadis Usamea b. Zejda koji je cuo kako 
Boziji Poslamk ft kaze: "Na Sudnjem darm & jedan tovjek bid do- 

veden i bacen u Vatru. Njegova utroba ce se raskomadati i on ce po 
Vatn setati kao magarac po gunmu. Oko njega re kmMti stanomuci 
Vatre i pitati ga; 'O t covjece, sta teje snailof Zar nisi ti onaj fto si nas 
navmcao na dobro i odvrafao od zUf 'Naredivao sam mm dobro, 
ah ga sam nisam izvrsavao; odvracao sam vas od zta, ali sam m sam 
Onto™. ' * 

Imam Ahmed biljezi hadis Ebu Rafi'a da je Boziji Poslamk 
* jedne pnlike prokzio pored Beqi'a\ "Cub kako govori: Vf, ufP 
Pormshh da se obraca meni alt on rece: We, pogledaj u ovaj mezar. 
Togcovjeka sam poslao da sakuplja zekjat od tog i togplemena. On je 
Utajw jedan ogrtac i sada ga takav ogrtat od Vatre prliV U njego- 

se otkine ruka eovjeku koji je ukrao gtit koji vrijedi tri drahme. Hadis 
bilfezt Buhari u Knjizi o odmazdi, br. 6795 i Muslim u Knjizi o od- 
mazdi, br. 1676. 

Buhari: Knjiga o pocetku stvaranja, br. 3267; Muslim: Knjiga o zuh- 
du (askezi) i suptilnosti, br. 2989. 
Medinsko greblje, - Prim. prev. 

Ncsai: Knjiga o imametu (vodstvu), br. 862; Ahmed: Musned, br. 
26651. Sened ovog hadisa je slab. U njemu se nalazi Menbuz EI- 
Medem, iz porodice Ebi Rafi\ Hafiz (Ibn Hadzer) u Taqribu (br. 
6881)za njega kaze da je prihvadjiv. Osim toga, medu prenosiocima 
se na]az. i Fadl b. 'Abdillah b. Ebi Rafi\ I za njega Hafiz u Taqribu 
(br. 5408) kaze da je prihvadjiv. 



48 



Ibn Qaijim el-DzewziJje 



vom Musncdu se takoder nalazi hadis Enesa b, Malika da je Boziji 
Poslanik $t rekao: "U noci Isra'a sam prosao pored ljudi Bje sit usne 
sjekli makazama od vatre". 'Ko sit ovi\ upitao sam. 1 7b $h govornici 
iz tvog ummeta koji sit se vezali za ovaj svijet. Naredivali stt Ijttdima 
dobro, a sebe sit zaboravljali. Zar nisit mogli doci pameti? m U istoj 
zbirci se navodi hadis u kojem Boziji Poslanik ^ pripovijeda: "Ka~ 
da sam otisao na Mi'radi, prodoh pokraj ljudi bakrenih noktiju ko- 
jima sh sjekli svoja lica i prsa. % Ko sit ovi ljttdif\ upitah Dzibrtla, 
l Oni su jeli ljudsko meso i kaljati njibovu cast\ odgovori mi on", 2 

Ovaj ravija takoder prenosi da je Boziji Poslanik 3& £csto 
govorio: "O, 77 koji upravljas srcima i pogledima, u-dvrsti moje srce u 
Tvojoj vjerir Ashabi ga upitase: "BoZiji Poslanice t mi vjerttjemo it 
tebe i u to sto si nam dostavio, Je It te strah za nasf" "Jeste - odgovori 
- doista se srca nalaze izmedu Allahovih prstijit. On s njima radi sto 



h 



oce 



11 3 



On prenosi kako je Boziji Poslanik $g rekao: "Upitao sam 
Dzibrila zasto se Mikail nikada ne smije. On odgovori: 'On se nije 
nasmijao otkakoje Vatra stvorena"\* 

U Ebu Rafi'ovoj predaji Muslim u svom Sahihu biljezi da je 
Boziji Poslanik $$ rekao: "Stanovnik Dlebennema koji je najvise 
uzivao na ditnjaluku ce biti doveden i u utopljen u D'lehennem. 'Jesi 
It ikada vidio dobraf Jesi li ikada it iivotit uIivao?\ itpitat ce ga na- 
kon toga. 'Ne, tako mi Allaha, moga Gospodara, nisam tj ikada* t od- 



Ahmed: Musned, br. 11801, 12445, 13008, Hadis je vjerodosiojan 

uziniajuci u obzir sve njegove izvore. (V*: Es-Silsile es-sahiha, br. 

291.) 

Ebu Davud: Knjiga o odgoju, br. 4878; Ahmed: Musned, br. 12927. 

Hadis je vjerodosiojan. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 533.) 

Tirmizi: Knjiga o sudbini T br. 2140; Ahmed: Musned, br. 11697, 

13284. Hadis ispunjava Muslimove uvjete vjerodostojnosti. (V,: Mis- 

kat el-mesabih, br. 102.) 

Ahmed: Musned, br. 12930. 




BolestiliJek 



49 






govorit ce. Zatim ce biti doveden diennetlija koji je na dunjaluku 
zivio u najvecoj bijedi, pa ce biti utopljen u Diennet. 'Jesi li ikada 
bijedu i oskudicu do£ivio?\ pi tat ce ga. 'Ne, tako mi Aliaha, moga 
Gospodara. N ikada nisam dozivio bijedu niti oskudicu\ odgovorit ce 



on 



ir t 



U Musnedu sc navodi hadis Bcra' b. \Aziba koji pripovije- 
da: 

Jedne prilike smo izasli sa Bozijim Poslanikom radi dzenaze 
jednom ensariji. Na greblju, kadaje zavrsen ukop f Boiiji Poslanik M 
sjede, a i mi oko njega. Bill smo mirni, kao da su nam na glavama 
ptice, U ruci je drzao drvce kojim je kuckaopo zemlji. U jednom tre- 
ntt podiie glavu ka nebu i rece: "Traiite Allahovu zastitu od patnji U 
kaburu". To je ponovio dva Hi tri puta. Zatim rece: "Kada dula vjer- 
nika bude na prelasku sa dunjaluku na Ahiret, spustaju se meleci kao 
da im je Sttnce iznad lica,,, Svaki od njih drzi miris i cefin. Sjedit de 
oko njega sve dak mu pogled dopire, Tada ce doci melek smrti, sjest 
ce kod njegove glave i reci: '0, duso dobra, izadi Allahovom oprostu i 
zadovoljsWu.,.' 

Ditsa ce izaci i isteci kao sto kap silazi sa grla boce, Zatim ce 
je on pribvatiti ne drzecije ni trenutak u ruci, vec ceje (meleci) uze- 
U, staviti u define i na?nirisati. Iz njih ce izaci kao najmirisniji dasak 
mosusa na Zemlji, Nakori toga ce se uzdici sa njom, Kada naidu (po- 
red grape meleka) t bit e*e upitani: 'Kakav je ovo divan miris? To je 
sin tog i tog' - i nazvat ce ga najljepsim imenima kojim su ga zvali na 
dunjaluku, Stici de do najniZeg neba... Trazit de da im se otvori, i bit 
ce im otvoreno. Na svakom nebu ce ga pratiti ugledni stanovnici sve 
do slijedeceg. , . i tako sve dok ne stigne do Allahovog 0- neba, Allah 
sff c"e mu re<?i: 'Zavedite knjigu Mog roba u 'Illijjun i vratite ga na 
Zemlju. J a sam ih od nje $tvorio> u nju ih vracam i iz nje cu ih oliv- 
jetL' 

Zatim ce mu dusa biti vracena u tijelo. Doci ce mu dva mele- 
ka. Postavit ce ga da sjedi ipitati: 



Muslim: Knjiga o opisu Kijametskoga dana, br. 2807; Ahmed: Mus- 
ned t br. 12699, 13248. 



50 



Idii Qajjim el-Dzewzijje 



Ko je tvoj Gospodarf 

- Moj Gospod&r je Allah. 

- Koja ti je vjeraf 

- Moja vjera je islam. 

- Ko je fovjek koji vam je poslan f 

- Boziji Poslanik M 

Sta znasf - upitat de meleki. 

- Citao sam Allahovti Knjigtt, povjerovao sam u njtt i ttvjerio 
sedajeto istina. 

Zatim 6s se tfuti glas sa nebesa: 'Istinu je kazoo Moj rob. Prip- 
remite mu prostirke u Diennetu, obucite ga u Dzennetu i oworite mu 
vrata Dzenneto!' 

Osjetit ce d&ennetski dab i mitts. Kabur ce mu biti Hrok koli- 
ko mu pogled dopire. Tada & mu doci Ijepolik govjek, Ujepog odijelo, 
prijatnog mirisa i red Ce mu: Kazat iu ti jednu radosnu vijest. Ovo 
je dan koji ti je bio obec'an.' Upitat ce ga: 'Ko si ti? Izgledaskoo neko 
ko dolazi s dobrom. 1 'Ja sam tvoje dobro djelo', odgovorit ce. 1 
'Gospodaru moj, neko dode Sudnji dan, neko dode, vrati me mojoj 
porodici i imetkuF 

A kada rob-nevjernik bade na prdasku sa dunjaluka na Ahi- 
ret, k njemu ce se spustiti meleci mrkog lica. Drlat ce u rttkama suk- 
no i sjedit ce sve dokle mu pogled dopire. 7 ado ce dod melek smrti, 
sjesti pokraj njegove glove i red: 

- O t duso gtjesrm, izidi! Allahova srdzba i bijes su nod tobom! 
- Zatim ce biti raskomadana u tijelu i zatim istrgnuta kao ko se dr- 
vent kolac cupa iz mokre vune> Uzet deje i ni trenutokje nece zadr- 
zavati it ruci vec ce je staviti no ravan. Iz nje ce se siriti nesnosan 
smrad, gori od bilo kokve lesine. Uspet ce se sa njom... Dok je budu 
pronosili pokraj grupe meleka, oni cepiiati: 'Kakavje to ruian mtris? 
Odgovorit ce: 'To je taj i taf - nazivajuci ga najrwhtijim imeruma sa 
dunjaluka. Tako ce biti sve dok ne stignu do nebat Kada se bude tra- 
zila dozvola da se vrata otvore, nece biti otvorena. 

Zatim Resulullah ggprouci: i!kJI uji^i % *tLJi ulj*! J4J ^ v 
(>C>J| ll» J [j-SJl yj Jl*"- "Kapije nebeske nece se otvoritiy i prije ce 
ilebelo nze kroz iglene usi pwci". Zatim ce Allah M refr. 'Zavedite 



Bolestiliiek 



51 






njegovu knjigu u 'Sidzdzin' u najdubljem portoru, pa ce mu du§a 
biti bacena. 

Nakon toga Boiiji Poslanik proudi: "^ *£■ HjGo Jil J^j y^) 
(j^d- C& ^ [J^\ ii (£}4j j\ '.ill iikkii fillji- "A o«d/ &o &#de smat- 
rdo daAlidhti ima ikb ravan - bit ce kao onaj kojije s neba pao i 
koga suptice razgrabile, Hi kao onaj kojegje vjetar it daleki predio 
odnio" (El-E'raf, 31). Tada c*e mu vratiti dusu u tijelo. Doci ce mu 
dva meleka. . . Postavit ce ga da sjedi i pi tat ce ga: 
Koje tvoj Gospodarf 
Oh, oh, tie znam! 

Zatim ce se cud glas s tiebesa: 'Slagao je Moj rob! Smjestite ga 
si DZebennem i otvorite mu njegova vrata.' Osjetit ce njegovu vrelinu 
i otrov. Grob ce mil biti toliko tijesati da ce mu se rebra polomiti. 
Doci ce mu jedan mini fovjek, ruble odjece i odvratnog mirisa i reci 
ee mu: 'Kazat cu ti stravicnu vijest: ovo je Dan koji ti je bio obe&zn!' 
'Ko si ti? -upitat ce - izgledas mi kao vjesnik z/**. 1 *Ja sam ivoje lose 
djelo\ odgovorit ce. [ Boze, tie daj da dodc Sudnji dan 1 - reft ce na to 
grjeinik". U Ahmedovoj verziji se kaze; "Zatim ce se njemu dovesti 
jedno slijepo, glubo i nijemo stvorenje sa ogromnim cekicem u met, 
Kada bi njime udario drvo, ono bi se smrvilo. On ce tog gtjefnika 
stdariti i u prah pretuariti. Zatim de ga Allah vratiti u prijasnji oblik. 
To stvorenje ce ga opet udariti. Grjesnik ce piistiti takav vrisak da ce 
ga cuti svako bice osim ljudi i dzinna % \.. Bera 1 kaze: "Nakon toga ce 
mu se otvoriti vrata Dzehennema ipovest ce se u postelju od Vatre"J 

U Musnedu se takoder navodi predaja od Enesa & koji ka- 
ze: "Jedne prilike srno, setajuci sa Bozijim Poslanikom 0> ugledali 
neku skupinu ljudi 'Oka c*ega su se ovi ljudi okupili?, ttpita. 'Oka 
kabura kojeg kopaju\ neko mu odgovori. On krenu ka njima zurnim 
korakom. Kada sti'Ie do mezara, kleknu na koljena, Japredoh sa dru- 
ge strane kako bib vidio sta on radi On zaplaka tako da suzamapo- 
kvasi zemljit. Zatim se okrenu nama i rece: ^Braco, za ovo se svi mo- 






Ebu Davud; Knjiga o sunnetu, br 3753; Ahmed: Musned, br. 18063, 
18140. Hadis je sahih. (V.: Sahih eI-D*anu\ br 1676, Miskat el- 
raesabihj br, 1630.) 



52 



llin Qaijlni el-DzewziJie 



:»t i 



ramo pripremati 

Musned biljczi hadis Burejdea u kojem se kaze: n ]edne pri- 
like nam se Boziji Poslanik Mobrati i rece; 'O, Ijttdi, znate li na staja 
i vi licimo? 'Allah i Njegov Poslanik Mznaju\ odgovorismo. 'Mi fi- 
limo na ljude koji su se uplasili nadolazecegnepnjatelja pa su poslali 
covjeka da izvidi situaciju. On ugleda neprijatelja ipode natrag da ih 
obavijesti. Strahovao je da neprijatelj ne stigne do njih prije njega, . . ' 
On dade znak svojom odjecom i rece: 'Stigao sum da vas upozorim, 
stigao sam . . ,', ponavljajuci to tri pntd\~ 

Muslim u svom Sahihu biljeii hadis koji Dzabir prenosi od 
Bozijeg Poslanika M'. "Sve sto opija - zabranjeno je! Allah se zarekao 
da ie onoga ko popije nelto sto opija - napojiti 'tinettt-l-habaloni". 
"Staje 'tinetu-l-habalt" 1 ? upitate ga. "To je znoj stanovnika Vatre y Hi 
znoj zlikovaca iz DzehennenmP* 

U Musnedu sc biljeii hadis Ebu Zcrra u kojem Boziji Pos- 
lanik m kaie: U J& doista vidim ono ho vi ne vidite i cujem ono sto vi 
ne cujete. Nebo vrvi od meleka, i to nije cudno. Ne moze se nati ni 
koliko cetiri prsta prostora, a da tu neki melek na sedidi ne velica 
Allaha. Kada biste znali ono sto ja ztiam, malo biste se smijali, a 
mnogo plakali! Nikada se ne biste nasladivali sa ienama na duseci- 
ma, Izisli biste na puteve i na sav glas trazili zastitu od Allaha". Ebu 
Zerr rece: n U torn trenutku sam poielio da sam drvo koje se mole 
isciipatif" 



Ahmed: Musned, br. 18127. Hadis je haseru (V.: Es-Silsile es-sahiha, 

br. 1751.) 

Ahmed: Musned, br. 22439. Sened ovog hadisa je slab, zato Sto se u 

njemu nalazi Besir b. Muhadzir. Za njega Hafiz u Taqribu (br. 723) 

kaze da nije dovoljno pouzdan. 

Muslim: Knjiga o picima, br. 2002; Nesai: Knjiga o picima, br. 5709; 

Ebu Davud: Knjiga o picima, br. 3680. 

Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2312; Ibn Madze: Knjiga o zuhdu, br. 

4190; Ahmed: Musned, br, 21005. 5ejfa Aibani o ovom hadisu kaze: 

"Ovaj hadis je donekle slab,,. All, postoje drugi izvori koji ga Cine ja- 



Bolestifijek 



53 






Musned takoder biljezi hadis Huzejfea koji kaze: "Jedne 

prilike smo sa Bolijim Poslaniko?n M prist* stvovali dzenazi. Kada 
stigosmo do mezarja, on sjede podavijenih nogu. Sa fehijom pogleda 
u mezar, zatim refe: 'U njemu ce vjernik pretrpjeti toliki pritisak da 
ce mu zile u mosnjama popitstiti, a nevjerniku ce ognjem naptmjene 
bit?'. 1 

Musned biljezi Dzabirov hadis u kojem se kaze: "Prisitstvo- 
vao sam sa Bolijim Poslanikom # dzenazi Sa'da b. Mu*aza. Kada se 
zavrs'io dlenaze-namaz i kabur se zatrpao, Boziji Poslanik M poc*e 
ciiui^ lesbilr. Mi mu se pridrttzismo, i to dttgo potraja, Zatim fagmo- 
ri tekbir (Allabu ekber), pa i mi to ucinismo. Zatim ga upitasmot 
'Boziji Poslanice, zafto si ucinio tesbib, a zatim tekbir? Ovom pobo- 
znom covjekuje kabur bio tijesan pa mu gaje Allah M raiirio". 5 

Buhari u svome Sahihu biljezi hadis Ebu Se'ida da je Boziji 
Poslanik £sg rekao: "Dzenaza se dize i ljudi je stavljaju na svoja ra- 
mena... Ako se radi o dobrom fovjekit, ona tfe reci: Pomrite sa 
mum, poiurite sa mnom! Ako se radi o losem covjeku, dzenaza go- 
vori; Proklet neka sam, gdje me to nositef Ovaj gias cuje sve iivo 
osity covjeka, Kada bi ga ljudi mogli atti, kaopokoseni bipali".* 

Ahmed u Musnedu biljezi hadis Ebu Umamea u kojem 
Boziji Poslanik •$% kaze: "Sunte ce se na Sudnjem danu pribliiiti na 
jednii milju, Temperatura ce se bezbroj puta povecati! Od toga £e 
glave kljucati kao sto kljuca voda u loncu! Znoj ce ljudima dosezati 
prema velicini grijeba. Nekima ce dosezati do clanaka, nekima do 



kim. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 1722.) 

Ahmed: Musned, br. 22947, Scned je slab. Jedan od prenosilaca je 

Muhammed b, Dzabir b. Sejjar el-JemamL Hafix u Taqribu (br. 5777) 

kaze: "Donekle pouzdan (saduq,) Knjige su propale pa mu je memori- 

ja oslabila. Oslijepio je pa je poceo da diktira. Sto se tide pritiska u 

kaburu, on se spomlnje u drugini, vjerodostojnim hadisima. 

Veiicanje Ailaha rijecima: Subhanallah. - Prim. prev. 

Ahmed; Musned, br. 14459, 14611* 

Buhari: Knjiga o dzenazama, br. 1380; Ncsai: Kiijiga o dzenazama, 

br. 1909, 






54 



Ibn Qajjim el-Dzewziiie 



.i» i 



cjevanica. Nekom ce doci do stmka, a nekome do samih ttsta*. 

Ibn 'Abbas prenosi da je Boiiji Poslanik M rekao: "Kako 
mogu biti spokojan kadaje melek vec stavio rog na usta i nagnuo svo- 
je £'elo. Qsluskuje da mtt se naredi da puhne pa da to umdi", "Sta da 
izgovaramof'\ itphafe asbabi. "Govorite; Dovoljan nam je Allah i 
divan je On pomagac! Na Allaha se oslanjamo m . 2 

Musned takoder biJjezi hadis Ibn 'Umera: "Ko se biuie gov- 
dio i s oholoscu hodio, Allah ce na njega bid I jut kada se susretnw* 

Dva Sahiha takoder biljeze predaju ovog asliaba koja glasi: 
"Slikari & na Sudnjem dantt biti kahijavani i govorit ce im se: 
"Ozivite to sto ste stvarair. 4 

U tim knjigama sc takoder biljezi predaja u kojoj Boziji Po- 
slanik IS kaze: 

"Kada neko od vas ttmre, prikazuje ma se njegovo rnjesto jut- 
rom i navecer. Ako je dzennetlija, vidjet ce Dzennet> a ako je die- 
bennemlija, vidjet ce Dzehennern. Bit ce mu receno: - Ovo je tvoje 
rnjesto dok te Allah ne prozivi na Sudnjem danu"} 

On takoder prenosi hadis u kojim Boziji Poslanik M kaze: 



Ahmed: Musned, br. 21682. (puiein Ebu Umameta.) Miqdadovu 

predaju ovog hadisa biljezi Muslim, u Knjizi o Diennetu, njegovim 

blagodatima i stanovnictma, br. 2864; Tirmizi: Knjiga o opisu Kija- 

meiskog dana, br. 2421; Ahmed: Musned, br, 23301. 

Ahmed: Musned, br. 300 1 , 

Ahmed: Musned, br. 5959; Buhari: El-edeb el-mufred. (V.: Albani: 

Sahih El-edeb el-mufred, br. 427/429.) Hadis je vjerodostojan. (V,: 

Es-Silsile es-sahiha, br. 543.) 

Buhari: Knjiga o odjeci, br, 595 1 ; Muslim: Knjiga o odjeci i ukrasi- 

ma,br.2108, 

Buhari (1379): O dzenazama, poglavlje o tome kako ce mrtvacu biti 

pokazivano njegovo rnjesto jutrom i navecer; Muslim (2866): O 

Dzennetu, blagodarima i uzivanjima njegovih stanovnika, poglavlje o 

pokazivanju mjesta umrlom... 



Bolest i lijek 



55 



u 
h 



ii: 



»- 

iti 
O 
:o 



*Kada diennetlije odu it Dzennet i stanovnici Vatre u Vatrit, bit ie 
dovedena smrt i postavljena izmedu Dzehennema i Dienneta. Zatim 
ce glasnik povikati: 'O, diennetlije, (viie) nema smrti! 0, stanovnici 
Vatre, (vise) nema smrtiF Dzennetlije ce to obradovati, a stanovnike 
Vatre rastuziti". ' 

U Musnedu se biijezi hadis koji glasi: "Ko kupi odijelo za 
deset. dirbema, od kojib je jedna nepofreno zaradena, Allah mu nece 
primiti namaz sve dok je to odijelo na njemtt". Zatim (lb ft l Umer) 
staviprst u uho i rece: "Neka sam gluh ako ovo nisam izravno cuo od 
Poslamka 0\ z 

U istoj knjizi sc navodi hadis 'Abdullaha b, 'Umera koji 
glasi: "Ko propusti jedan namaz zbog pijdnstua taj kao da je imao 
dunjaluk i sve §to je na njemu pa mu sve to oteto. Ko zbog pijanstva 
ostavi cetiri pata namaz Allah M ce ga napojiti tinetu-l-habalom" 
"$ta je tinetti-l-habal, Boiiji PosLinicef l \ upitase ashabL "Znoj sta- 
novnika Dzehennema", odgovori? 

Jos jedna merfu"' predaja iz ove zbirke glasi: "Ko popije gut- 
Ijctj vina namaz mu nece biti primljen cetrdeset dana. Ako se pokaje, 
Alldy M £e mu to primiti - nisam siguran je li kod treceg Hi ceturtog. 
Ukoliko se nanovo vrati pim, Allah £e ga napojiti 'redgatu , -l- 
habalom' na Sudnjem danu\ l} 



Buhari (6544): Suptilnost, poglavtje o opisu Dzenneta i Dzehenne- 
ma; Muslim (2850,) Verzija koju autor navodi je Ahmedova, 
Ahmed: Musned, br, 5698. Hadis je veoma slab. (V.: Es-stlsile ed- 
da'ife, br. 844.) 

Ahmed: Musned, 6621; Hakim: Knjiga o picima, br. 7233. Sened 
ovog hadisa je vjerodostojan. (V. br. 6659 - Musned u redakciji Ah- 
meda Sakira.) 

Tj. koja doseze do Bozijeg Poslanika & - Prim. prev. 
Isto §to i tinetu. — Prim. prev. 

Ibn Madze: Knjiga o picu T br, 3377; Ahmed: Musned, 6606; Hakim: 
Knjiga o pi£u, br. 7232; Darimi: Knjiga o picu, br. 1999. Sened ovog 
hadisa je vjerodemojan. (V.: br. 6644, Musned u redakciji Ahmeda 
Sakira*) 



56 



IbnQalJimel-Dzewzijje 



Musncd takoder biljezi hadis Ebu Musaa da je Boziji Pos- 
lanik ££ rekao: n Ko umre kao notorni alkoholicar Allah ce ga napojiti 
iz rijeke Gavta." "Kakvaje to rijekai" upitaSe. n To je rijeka koja tece 
iz spolnib organa prostitutki, od cijeg mirisa ce se stanovnici Dzehen- 
nema zgraZavati". 

U toj zbirci se navodi hadis u kojem Boziji Poslanik M ka- 
ze: "Ljudi ce na Sudnjem danu imati tri izlaganja. Prua dva ce biti 
rasprava i opravdanja. Trece izlaganje ce biti kroz listove koji ce let- 
jeti u rukama. Neke ce hvaUiti desnom, a neke lijevom rukom". 2 

Musned takoder biljezi hadis Ibn Mesuda da je Boziji Pos- 
lanik M rekao: "Pazite se sitnih grijeha! Oni se sakupljaju kod Fovje- 
ka sve dok ga ne ttpropaste" Boiiji Poslanik $$je za pe grijebe naveo 

primjer-kao skupina ljudi koji sit doSli na neko rnjesto... Pripremili 
5« neko za jelo, pa se razidose da naloie vatru. Neko donese druo, 
neko suhu balegu, tako da postepeno napravise hrpn koju zapalise i u 
njoj isprzise ono ko su imati zajelo. 

U Sahihu se biljezi hadis Ebu Hurejrea koji kaze da je Bo- 
ziji Poslanik M rekao: "Iznad Dzebennema de biti postavljen most 
J a cu prvi prijeci preko njega. Toga dana ce poslanici uditi dovu: 
'Gospodaru, sacuvaj, sacuvaj (ljude.*.). Sa strana mosta ce vrebati 
ostre hike, pop tit bodlji drveta sa'dan*. Ljudi ce imati razlicit status, 
sttdecipo svojim djelima. Neki ce biti cvrsti zbog svojih djela. Neki ce 
biti ogrebeni, ali ce se ipak spasitL Na kraju, kada se zavrsi Allabovo 






Ahmed: Musned, br. 19075. Ovaj hadis je slab. (V.: Silsile el-ehadis 

ed-dalfe, br. 1463.) 

Tiimizi: Knjiga o opisu Kijameia, br. 2425; Ibn Madze: Knjiga o 

zuhdu, br. 4277; Ahmed: Musned, br. 19216. Hadis je iz ovih izvora 

slab. (V.; MiSkat el-mcsabih, br. 5558 i Tahridz El-'Aqide et- 

tahavije, br. 556.) 

Ahmed: Musned, br, 3808. Hadis je sahih. (V.: Es-Silsile es-sahiha, 

br. 389.) 

Bot. Neurada procumbens. 




Bolest i IlieR 



57 



sudenje ljudima, doci ce red da se iz Vatre izvedu i pomiluju svi koji 
su svjedatili da nema Boga osim Allaha. Naredit ce melee mm da to 
fawfe,*. Oni ce takve ljude poznati po tragu sedlde (mjestu na koje 
su padali na sedzdu), Vatri ce biti zabranjeno da gori mjesto kojim je 
fovjek finio sedzdu. Izaci ce iz Vatre sprienog mesa iz kojeg im kosti 
vire. Po njima ce biti polivena Voda zivota. Od toga de se njihova 
tijela obnoviti kao zemlja nakon obilne padavine" . l 

U Muslimovom Sahihu se biljezi hadis da je ovaj ravija £uo 
Bozijeg Poslanika ^ kako kaze: "Sudnji dan e'e poceti sa trojicom 
Ijudi. Prvi je covjek koji je poginuo na Bozijem Putu. Kada ga dove- 
du t njegova nagrada 2 ce ga poznati, a i on ce poznati nju. *Sta si radio 
na dunjaluku? bit ce pitan. 'Borio sam se radi Tebe - red ce - sve 
dok nisam poginuo*, 'Lazes- bit ce mu receno - borio si se da dokazeS 
da si hrabar, Sto tije uspjelo 1 . Zatim ce biti naredeno da se odvede pa 
ce ga vuci na lieu sve do Vatre. Drugi covjek kojem ce se suditi je 
onaj koji se na dunjaluku bavio naiikom - ufio je> poducavao i citao 
Kttran. On ce poznati svoju nagradu, a i ona ce njega poznati. 'Sta si 
radio na dunjaluku? bit ce pitan, *Radi Tebe sam proucavao znanost 
i poducavao druge; ucHo sam Kurgan (radi Tebe).' 'Laies* - bit ce mu 
redeno -proucavao si znanost da hi se reklo da si naumik, sto si pos- 
tigao. Ucio si Km' an da bi se reklo da si ucac". I to si postigao, 1 Zatim 
ce biti naredeno da se odvede pa ce ga vuci po lieu sve dok ne bude 
ba£en u Vatru. Treci kojem ce se suditi na Sudnjem danu je covjek 
kojem je Allah dao Siroku nafaku. Imao svega i svae'ega. Kada ga do- 
vedu, poznat ce svoju nagrada i ona ce njega poznati* Pitat ce ga sta je 
radio na dunjaluku. On e'e reel: 'Udjeljivao sam imetak gdje god si Ti 
traiio da se udjeljuje.' 'LaZes* - bit e'e mu receno - to si radio da bi se 
reklo da si plemenit i darezljiv, sto tije polio za rttkom,* Tada ce na- 
rediti da se odvede pa e'e ga vuci na lieu i baciti it Vatru". U drugoj 
verziji se kaze: "Ovo su Ijudi kojima e'e seprvo potpaliti Vatra na Su- 



Buhari: Knjiga o suptilnosti, br, 6573; Knjiga o tevhidu, bi\ 7438; 
Muslim: Knjiga o imanu, br, 182, 

Doslovno: blagodati. Ovdje se molds, misli na zaslugu, sljedovanje, 
Sto se u arapskom ponekad naziva nagradom. - Prim, pre v. 



58 



Iftn Bfa iflm el-Dzewz. He 



dnjem danu", l 

Cuo am kako Sejhu-l-islam govori: "Najbolji ljudi su pos- 

uoenjau, sc-h.di, om kon vjeruju s ,ddiqi) i iskreni (muhlisi) Nai- 
gor, su, ope on, koji ih imitiraju pretvaraju* se da su nphovi 
sljedbemci, a, ustvari, nisu". "jmovi 

Buharijev Sahih navodi hadis Ebu Hureirea da ie Bo^ili Pn 
ZL 2 Z !- nek °, t0 "■**»** Neka ^hdaUprik 

ZtZuTZ7TT }etbe2 f m r i dirhema - Ak ° *** »™° d °- 

doLtl'l V ^ C ° Vleku k ° iem > e duian - Ako »<■■ bude imao 
dobnb djela, preset ce „,egove grijehe, a zatim ce bit, bacen u vZ 

PoSfamkiS 1 ^ r° dU hadiS Ebu Hure, ' rea u ko ' cm Bo^Lii 
1 oslamk £ kaze. Ko bespravno uzurpim pedal) zemlje, na Sudniem 

Dva Sahiha biljezc hadis u kojero BoSiji Poslanik * govori- 

nam AUaba - ekole - , ova vatra e dovoljna". "Ne, dMennemsk* 
vatra t rna ezdeset i se<Um nivoa vise od Josvjetske. SvaT(nZ)je 
snazmp od ove vatre"? ->voki [nivoj je 

Musned navodi Mu'azov hadis o tome kako ga fa Boziii Po- 
slan,k U sav,etovao: "NemoJ MUhu nikakvo boUnsJo pripishati, 

Muslim: Knjiga o mmjesnistvu, br. 1905; Nesai, Knjiga o dzihadu, 

' Buhari: Kajip o suptilnosti, br. 6534; Knjiga o pravima i srdzbi, br. 

Muslirn: Rnjjga c, koristenju pojila, br. 161 1; Buhari: Knjiga o pofet- 

Kuhan: Knnga o pocetku stvaranja, br. 3265; Muslim: Kniiea o 
Dzennetu, n,egovnn blagodaiima..., br. 2S43. ' g 



Bolest I If jek 



59 



\k iako tiprijeti smrt i spaljivanje. Nemoj bid neposhttan roditelji- 
a, cak i ako ti nareduju da se odreknes svoje porodice i imetka. Ni- 
gp ne propustaj propisane namaze, jer onaj koji to ucini Allah 
. manjemu nema nikakuih obaveza. Nemoj piti alkohoL To je uz- 
rok svib zala. Kloni se grijeha, jer oni privlate Allahovu srdihu". ' 

Hadisa naovu temu ima nckoliko puta yiie nego Sto smo 
omenuli. Niko ih ne smije previdjeti j prepustiti se grijesima os- 
lanjajuci se na optimizam i lijepo miSljenje. Ebu-I-Vefa' k *Aqil je 
rekao: "Cuyaj se Njega i nemoj se varati Njegovom piemen itoSfu. 
On je propisao da se sijece ruka radi tri dirhema, i da se bicuje cov- 
jek koji je popio koliko vrh igle alkohola. 2ena je radi macke usla u 
Dzehennem. Ogrtac se pretvorio u vatru koja ce prziti onoga ko 
ga je sakrio 1 '. 

Imam Ahmed biljezi hadis koji Tariq h, Sihab pripisuje Bo- 
iijem Posianiku £ "Radi ?nube ce jedan Covjek uti h Dzemiet, a 
dm® h DZebennem". "Kako to, Bozijt Paslanice?\ itpitxise ga, "Ova 
dvQJtcasn jednom prolazili pored Ijudi koji su oboiavali kip. Niko 
fiifv smio proa tmla a da nut ne prinese kakvu Zrtvtu Jedan od njib 
reUe: x Ja nemam sta da prine$em\ 'Prinesi makar muhu\ kazaie mu 
ant. On pristade. Prinese mubii, produii svoj put i time zaslufi Vat- 
ru. Dmgi covjek rece: *Ja zrtvu ne rnogu prinositi numo Allahu ni~ 
kameni&d. Njemu odrubiSe glavn, i on tide u Dtennef} Vidimo 
bko je jcdna rije£ bila uzrok da covjek bude baeen duboko u Vat- 



ru. 



Neki ljudi se, pak, zavaravaju blagodatima kojim ih je Allah 
obasuo na ovom svijetu. Uocavaju da Allah brine o njima i to cli- 
mate kao Allahovu Ijubav, misled da ce im Allah na Ahiretu dati 
jo§ vise. Ovo je ocita samoobmana. Imam Ahmed biljezi predaju 



Ahmed: Musned, br. 21570. 

Ahmed: Knjiga o zuhdu, str. 22; Ebu Nu'ajra: Hil-je, 1/203. Ova 
predaja je diskniabilm. Imam Ahmed je prenosi kao mevquf predaju 
od Selmana. (V.: Muhammed b. 'Usejmin: El-Qavl cl-mufid 'ala ki- 
tab et-tevhid, 1/288, 289.) 



■ 



60 



Ibn Qaljlm el-Dlewiijie 



'Uqbe b. 'Amira od Boiijeg Poslanika M: "Kada vidis da Allah 



ne- 




bi zaboravili one time su opominjdni, Mi bismo im kapije svega 
otvorili; a had bi se onome sto imje dato obradovali, iznenada bi- 
smo ib kaznili i oni bi odjednom svaku nadit izgubili" (El-En c am, 
44): 

jedan od £asnih prethodnika je rekao; "Kada primijetil da ti 
Allah redovito salje blagodati, a ti si zagazio u grijehe, znaj da je to 
Albhovo iskusenje kojim tc ieli iskusati da vidi hoceS li zaboraviti 
da trazis oprost. Uzviseni je rekao: 

# 5j j^k LJ& £jUj> j iXS jji uLi f^jJIS^S jJL, 
<foi£ij dijj 1* ij^rj diii siii £& il iuS 

"A da nece svi tjudi postati nevjernici, Mi bismo 
krovove kuca onih koji ne vjerttju u Milostivog od 
srebra ucinili t a i stepenice HZ koje se penju, i vrata 
kuca njibovih i divane na kojim a se odmaraju, i uk- 
rase odzlata bismo im dali, jer sve je to samo uziva- 
nje u zivotu na ovom svijetu, a onaj svijet u Gospo- 
dara tvoga bice za one koji budit Njegova naredenja 
izvrsavalU a Njegovih zabrana se klonili" (ZuhruL 
33-35). 



Milost Aliahova prema covjeku i pored njegovih grijcha, Sto dovodi 
do toga da ovaj xaboravi na trazenje oprosta. (V.: T. Muftic: Araps- 
ko-bosanski rjecnik, str. 432.) 

Ahmed: Musned, br. 16860, Hadis je sahih zahvaljujuti propratnim 
verajama. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 413,) Lanac prenosilaca (se- 
ned) same ove predaje je dobar. (V.: Milkat cl-mesabih, br. 5201.) 



Bolest i liiek 



61 



Uzvisern razuvjerava one koji tako misle: 

O r J Jj-ju5 «_**Jj 4-J*^S\i 4_jj o*>\LjI L-i bj oLU^I L_iU 

L|j dj—£j 4— * jj ^-4^ 3- Lj " ^— Jl Li la! L_*l j * ^3-^ 



*J{*\ 



"Covjeh, kada Gospodar njegov boce da ga iskttsa 
pa mu potest ukaze i blagodatima ga obaspe, rekne: 
'Gospodar moj je prema meni plemenito postupiof 
A kad mu, da hi ga iskusao, opskrbu njegovu oskud™ 
nom ucini, onda rekne: Gospodar moj me je napus- 
tioPA nije tako!" (El-Fedzr, 15-17). 

Znaci, nije svako koga je Allah obasuo nafakom u isto vri- 
jeme i taj koji uiiva u Njegovoj plemenitosti. Isto tako, nije svaki 
covjek koji je iskusan I Cija nafaka nije obilna predmet Allahovog 
zapostavljanja. Naprotiv, On je prvn vrstu iskusao blagodatima, a 
drugu je udostojio iskuSenjem, U Tirmizijevom Dzami'u se navo- 
di hadis: "Allah daje ovaj svijet onome koga voli i onome koga ne vo- 
lt, ali iman daje sarno onome koga voiiV Jedan od casnih prethod- 
nika je rekao: "Koliko je ljudi iskusano blagodatima kojima ih Al- 
lah obasipa, a toga nisu svjesni! Koliko se ljudi vara time sto ih 
drugi hvale i koliko ljudi se obmanjuje rime Sto im je Allah prikrio 
grijehe, a oni toga nisu svjesni". 



U najvecoj il 



MVAMVAfiJE DUMJALUKOM 



uziji je onaj ko se zavarava ovim svijetom i 
njegovim prolaznostima, ko ga pretpostavlja Ahiretu i kojim se 
zadovoljava pored buduceg svijeta. Neki idu dotle da kazu: dunja- 



Ovaj hadis se ne nalazi u Tirmizijevom Diami'u, makar ne u izda- 
njima kojc danas posjedujemo. Hadis je zabilje&en kod Ahmeda u 
Musnedu (br, 3663), ali mu je sened slab. (V.; Dalf el-dzami', br. 
1625.) Ispravna predaja ovog hadisa se zavrsava na 'Abdullahu b. 
Mes'udu, kao mevquf. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br, 2714.) 



62 



Ibn qailim el-DzewziJIe 



Ink je izravna dobit, a Ahiret odlozena, a izravna dobit je vrednija 
od odlozene. Neki fcaiu: Bolje vrabac u ruci nego golub na granL 
Drug! kazu: Dunjalueke slasti su pouzdane, a abiretske sumnjive, a 
pouzdana stvar se ne ostavlja radi sumnjive. 

Ovo je ocigledan primjer Sejtanovog sijanja zlib misli i hr 
talnih sumnji. Nerazumna stoka Je pametnija od ovakvih ljudi. 2i- 
votinja nece pociniti nesto Ito joj steti cak i ako je udarite, a ovi 
ljudi svjesno hrle u vlasticu propast. Nalaze se izmedu sumnje i 
vjerovanja. Ukoliko od ove vrste ljudi neko vjeruje u Allaha, Nje- 
govog Poslanika H i Sudnji dan, to su najnesretniji ljudi na svijetu 
zato sto svjesno cine grijeh, a oni koji ne vjeruju predmet su sas- 
vim druge teme. 

A na njihovu sumnju da je izravna dobit bolja od odlozenc, 
mi kazemo: Kada su izravna i odlozena dobit jednake, tada je iz- 
ravna dobit bolja, medutim, ako su dobiti razliclte, a odlozena bu- 
de vcca i vrednija, onda je ona svakako bolja. Kako se o ovoj jed- 
nakosti moze govoriti kada je cijeii dunjaluk poput jednog udisaja 
na Ahiretu, kao sto se navodi u hadisu koji se biljezi u Ahmedo- 
vom Musnedu i Tirmizijevoj Zbirci, u kome Mustevrid b. Seddad 
prenosi da je Boziji Poslanik M rekao; "Dunjaluk je u poredenju sa 
Ahiretom kao kada umocite ruku u more i izvadite je da indite ha se 
od njegove vode zadrzala?" 1 Preferiranje ovakve izravne dobiti nad 
onakvom odlozenom dobiti je najteza propast i najgore neznanje. 
Ako je to odnos cijelog dunjaluka prema Ahiretu, kakav je onda 
odnos perioda covjekovog zivljenja prema torn svijetu!? Koji je 
izbor preci pametnom covjeku: preferiranje konkretne mrvice u 
ovom kratkom periodu nad neprekidnim dobrima na buducem svi- 
jetu; iii ustezanje od nistavnih, kratkotrajnih stvari na ovom svije- 
tu, u zamjenu za neprocjenjive, neprekidnc, neprolazne i bezbroj- 



Muslim: Knjiga o Dzennetu i opisu njegovih blagodatL.., br. 2858; 
Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2323; Ibn Madze: Knjiga o zuhdu, br, 

4108; Ahmed: Musned, br. 17547, 17548... 



Bolest i liiek 



63 



ne blagodati? 

Onome ko ka&e da ne &eli ostaviti pouzdanu radi sumnjive 
stvari mozemo reci: Ti ili sumnjas u Allahovo obecanje, prijetnju i 
tskrenost Njegovih poslanika, ili u to cvrsto vjcrujcS. Ako spadas u 
drugu grupu, tada si od onih koji ostavljaju privremenu, prolaznu 
crirvicu radi si gum e, neprolazne i ne sumnjive stvari. Ako si od prve 
grupe, onda razmisli o dokazima koji ukazuju na postojanje Alla- 
ha, na Njegovu moc, volju, jednocu i na istinitost kazivanja Nje- 
govih poslanika. Oslobodi se predrasuda i otvorenih misli pridi 
Allahu, Proucavaj i raspravljaj sve dok ti se ne otjelovi istina koju 
su prcnijcli Njcgovi poslanici kao reainost u koju nema sumnje. 
Nt'ka ti bude jasno da je On stvoritelj svega postojeceg i Gospodar 
nebesa i Zemlje, On je uzvisen, svet i cist od onoga ho se kosi sa 
kazivanjem Poslanika o Njemu. Ko Ga drugacije opiSe — taj Ga je 
uvrijedio i svetu istinu o Njemu oskrnavio i porckao je Njegovu 
vlast i Bozanstvo. Jer, svakom covjeku zdrave pameti je nevjerova- 
tno da Istinski Gospodar bude nemocan ili neznalica, da ne zna 
nista, da ne cuje, ne vidi, ne govori, ne nareduje, ne zabranjuje, ne 
nagraduje, ne kaznjava, ne ojacava onoga koga hoce i ne ponizava 
koga hoce; da ne salje Svoje poslanike u udaljena prostranstva Svo- 
ga kraJjevstva; da se ne brine o Svojim stvorenjima, da ih prepusta 
zaboravu.*. Ovo bi za nekog ovosvjctskog vladara bila mahana, a 
kamoli za istinskog i pravog Vladara! 

Kada covjek razmisli o svome postojanju - otkad je bio 
zametak pa do potpunog form i ran ja - postaje mu jasno da je 
Onome ko mu je posvetio takvu painju i kroz ove faze i stepene 
ga proveo ne dolikuje da ga zanemari i bez paznje ostavi; da mu 
neke stvari ne nareduje, a druge zabranjuje, da ne zna Svoja prava 
prema njemu; da ga ne nagraduje i kainjava... Kada bi Covjek o 
ovome istinski promislio, tada bi sve sto vidi i sve sto ne vidi uka- 
zivalo na tevhid', nubuvver i Povratak i da je Kur'an Allahov go- 



Jedinost Allaha. 
Poslanstvo Muhammeda &. 



64 



ibnQajlfmel-Dzeviiziile 



vor. U knjizi Inian naveli smo nacin na koji se ovo postize, kod 
tumacenja ajeta: 

"A /# se kunem onim sto vidite i onim sto he vidite, 
Kur'an je, doista, govor objavljen plemenitom Pos- 
laniktt.. . " (El-Haqqa, 38-40) . 

Na ovu temu smo govorili i prilikom tumacenja ajeta: ^J'j) 
ij Suf JiL-iif - "A i u vama samima - zar ne vidite?" rflz- 



(bjjsiS yd i£-Jl\ - "A i u vama samima - zar ne vidite f n (Hz- 
Zarijat, 21). DoSli smo do zaklju£ka kako jc eovjek sam po sebi 
dokaz postojanja Stvoritelja i Njegove jednoce. On je dokaz iskre- 
nosti Njegovih poslanika i najbolja potvrda Njegovih savrsenih 
svojstava. 

Prema come, oni koji se zavaravaju pripadaju jednoj od dvi- 
je grupe: ili su cvrsto uvjereni vjernici ili sumnjicavi poricatelji. 

Neko se moze pitati: Kako cvrsto vjerovanje u Povratak, 
Dzennet i Dzehermcm i nepostojanje sumnje u to moze ic"i uz nei- 
zvrSavanje vjcrskih obaveza? Zar je u Ijudskoj prirodi da eovjek 
zna da ce sutra stajaii pred nekim vladarom koji ce ga zcstoko ka- 
zniti ili lijepo nagraditi - da taj isti dovjek bude nemaran i nezain- 
teres ovan prema svojim obavezama i potpuno se indiferentno od- 
noski prema tome? 

Medutim, ovo je stanje vecine stvorenja. Susret ovih poj- 
mova je veoma £udna pojava, koja ima nekoliko uzroka. 

Prvi, krhkosi znanja i nepotpuno uvjerenje. Ko misli da 
znanje ne varira taj je u ocitoj zabludi. 

Ibrahim el-Halil je trazio od svoga Gospodara da mu poka- 
ze kako ozivljava mrtve, pored toga sto zna da je Allah sposoban 



Bolest I if jek 



65 



da to ucini. Time je lelio da se ucvrsti u vjeri, kako bi gajb 1 postao 
vidJjiv. 

Ahmed u Musnedu prenosi hadis Bozijeg Poslanika M koji 
kaze; "Nije isto fati i vidjeti"? 

Kada se krhkom znanju doda nemogucnost dosjeeanja, 
udaljenost tog znanja od srca u mnogim situacijama radi bavljenja 
onim sto je suzbija, umijeSanost strastt, dominacija prohtjeva i zle 
misli, sejtanske obmane, izazivanje sudbine, puste zclje, utonulost 
u neniar, ljubav prema prolaznom, aJegorijsko tumacenje Tekstdva 
J ljubav prema obicajima - tada iman u srcu moze zadrzati samo 
Onaj koji odr^ava ravnotezu nebesa i Zemlje. Iz ovog razloga koli- 
cma imana i dobrih djeJa je razlicita kod ljudi. Ona mogu ici dotle 
da u srcu ostane samo mali tnin... 

Svi ovi uzroci se vracaju na ograniceno zapazanje I razmiS- 
Ijanje. Zbog toga Uzvileni AUah pohvalno govori o strpljivim i 
cvrsto uvjerenim ljudima. On ih proglasava vodama u vjeri: li^}) 

s y ' j" ^' J '"^ ^ Lj ^ ^J% ***' f& " temedu njih smo Mi 
vode odredivati i oni su, odazivajuci se zapovijedi Nasoj, na Pravi 
Put tipucivali, jet sit strpljivi bili i u dokaze Nase cvrsto vierovali" 
(£s-Sedzde y 23). 



RAZLIKA IZMEOU LIJEPOG MISUENJA 




i)l 



IE 



Kao Sto smo vidjeli, lijepo misljenje (optimizam) je oprav- 
dano ukoliko podstice na dobro, pomade da se ono cini i ako vodi 
ka njemu. Obmana je ono sto vodi ka neradu i prcpustanju grijc- 
sima. Lijepo misljenje je nadanjc. Ako nadanje podstice na dobra 
djela i odvraca od loslh, ono je ispravno, Ukoliko se nerad sastoji 

NevidJjivi svijet, 

Ahmed: Musned, br. 1845, 2443, putem Ibn 'Abbasa. Hadis je .sahih. 

(V.: Tahridz EPAqide et-tahavijje, br. 401; Miskat, 5737.) 



66 



Ibn Qajjim el-Dzewzijje 



od nadanja, a nadanje od nerada i podbacivanja, lo jc onda obma- 
njivanje. 

Mozemo H zamisliti covjeka koji tma zemlju i ocekuje da 
mu ona donese prinos? On je ne ore 1 ne sije vec se nada da ce do- 
biti rod bez oranja, sijanja, navodnjavanja i bilo kakve brige. Ovak- 
vog covjeka bi svi proglasili najvecim maloumnikom, Isto tako, 
ako bi se nadao i pouzdao u to da ce dobitf dijete bez spolnog op- 
cenja ili da ce postati naucnik bez ucenja i velikog truda, ili nesto 
tome slicmo^. Isti slucaj je i sa eovjekom koji smatra da ce dostiei 
visoke stepene i vjecita uiivanja bez dobrih djela, bez priblizavanja 
Allahu kroz dobra djela i izbjegavanje loSih. A Allah daje uspjeh. 

Uzviseni Allah kaie: J_L j> \j±*^j lj*^i ^JJf, l^T ^JJ| h\) 
(<Ui clJJ-j Sj*JI ^li_lj5 *UI - "Oni koji vjeruju i koji se isele i bore n'a 
Allahovom Put a, oni se mogti nadati Atlabovoj milosti..." (EI- 
Beqare, 218). Ovdje nije slucajno uz nadu navedeno izvrsavanje 

spornenutih djela, Oni koji sami sebe varaju smatraju da ljudi koji 
zanemaruju Allahova prava ne posiuju Njegove naredbe, koji krse 
Njegove zabrane, tlace Njegove robove - mogu ocekivati Allahovu 
milost, 

Srz ovog problema leii u tome da su nada i lijepo misljenje 
nerazdvojni pojmovi od ispunjavanja uvjeta koje je uspostavila Al- 
lahova mudrost u propisivanju zakona (seriata), kadcra, nagrade, 
plemenitosu. Kada covjekovo djelovanje bude u skladu sa ovim 
stvarima, onda se moze nadati u oprost svoga Gospodara. On Ga 
moli da ga ne prepusti samim tim djelima 1 vec da ill ucini uzrokom 
raznih korisnih stvari te da od njega otkloni sve sto bi dovclo do 
njihovog ponistavanja. 



Tj. traced da mu Svojom miloscu pru&i vecu nagradu nego sto je tim 
djelima zasluzio. 



Bo lest ili jek 



67 



NADA I PUSTA MASTANJA 



Svaka zelja se sastoji od tri elements: 

1. ljubavi prema tome sto se zeli, 

2. straha od gubljenja te stvari i 

3. nastojanja da sc na svaki nacin dode do te stvari... 

Kada uz zelju ne ide nijedna od spomenutih stvari, onda je 
to maStanje, Sto je sasvim drugi pojam. Onaj koji zeli je brizljiv, a 
brizan eovjek koji hoda putem, svakako ce pozuriti iz bojazni da 
ne propusti svoj ciJj. U Tirmizijevom Dzami'u se biljeil hadis Ebu 
Hurejrea u kojem Boiiji Poslanik f| kaze: "Ko se bude bojao bit ce 
uveden (u Dzennet); ko bude ttveden stici fa na staniste. Doista je 
Allahova roba vrijedna; Atlahova roba je Dzennef'. UzviSeni dob- 
roeiniceljima preporucuje nadu, all im preporucuje i strah, Na taj 
tiacin, nadanje i koristan strah prate svako ucinjeno djelo. Allah H- 
kale: 



(—»U« 



,vi_Jl ?■* 






?— r.Jtr 



* t»j5^4 ^ f£J-i (»— * J*M3 



'* + 



"-• t> * - ■ f i ? 

"Ow &o/7 /z bojazni prema Gospodaru svome stra- 
hujtt, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju> i 
oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatra- 
ju t i oni koji od onoga sto im se daju udjeljuju, i cija 
su srea puna straha zato sto ce se vratiti svome Gos- 
podaruy - oni hitaju da cine dobra djela, i radi njih 
druge preticu" (El-Mu'minun, 57-61), 



Tirmizi (2450): Opis Dzenneta, poglavljc IS; Hakim; Mustcdrck, 
Knjiga o suptilnosti , br, 7851. O ovom hadisu jc bilo diskusije, ali je 
ipak vjerodostojan sudeci prema uporednim verzijama. (V,; Es-Silsilc 
es-sahiha, br. 948, 2335.) 



68 



MnQaiiiniel-fliewzijje 



Tirmizi u svom Dzami'u biljezi hadis "Aise, radijallahu 'an- 
ha, koja je o ovom ajetu pkala Bozijeg Poslanika %k, da li se on od- 
nosi na one alkoholicare, bludmke i kradljivce? On rece: "Ne> kceri 
Siddiqova, ovaj ajet se odnosi na one koji paste, klanjaju, udjeljuJH, 
all se ipak boje da im ta djelu nete biti primljena: _j O^Cf d$}t) 
p*Q&h '-oni hitaJH da cine dobm djela.."* Ovaj hadis se prenosi 
i od Ebu Hurejrea* 

Uzviseni Allah nam pokazuje kako sretni ljudi izvrsavaju 
dobra djela uz bojazan, a nesretni rade nedjela uz smirenost. Kada 
pogledamo u zivot ashaba, vidiino da se on sastojao od truda u ci- 
njenju dobra, uz izrazenu bojazan od kazne i neprihvacanja tih dje- 
la. Mi danas malo 1 nedovoljno radirno, ah smo i pored toga smire- 
ni. Siddiq, «$*, Laze: "Volio bih da sam dlaka na poboznom covje- 
ku". Ovo biljeii Ahmed. Prenosi se, takoder, da se jedne prilike 



uhvatio za jezik i rekao: "Ovo me Je uvalilo u nevolje". Cesto je 
plakao i govorio: Tlacite! Ako ne mozete, trudite se da placete!" 




zato Sto nisu dovoljno vcliCali Allaha". Na samrtnim mukama je 
govorio 'AiSi: "Keen moja, ja sam od imetka muslimana uzeo ovaj 
ogrtac\ ovo mlijeko i ovog roba. Pozuri i daj to Ibn Hattabu". 2a- 
tim nastavi: "Tako mi AlJaha, vollo bih da sam drvo koje se jede i 
sijece". Qatade je kazao: "Cuo sam da je Ebu Bekr rekao: "Volio 
bih da sam biljka i da me biljojedi pojedu!'" 

'Umer b. Hattab je jedne prilike ucio suru Et-Tur. Kada je 
stigao do ajeta: (gfljj dl£ ij& 5>j) a briznu u pla£ i razbolje se tako da 
su mu ljudi dolazili u posjetu.'Kad je bio na samrtnoj postelji, re- 
kao je svome sinu: "Molim te, stavi moje lice na zemlju kako bi mi 



Tirmizi: Km'iga o tumaEenju (tefsiru) Kur'ana , br. 3175; Ibn Madie: 
Knjiga o zuhdu, br. 4198; Ahmed: Musned, br. 24735, 25177. 
"...kaznaGospodara rvoga sigurno 6e se dogoditi 1 ' (Et-Tur, 7J) 




Botestililek 



69 



se On smilovao". Zatim je kazao: "TeSko mojoj majci ako mi Allah 
3f ne oprosti!" Ovo je ponovio tri puta pa je ispustio dusu. Znao je 
y svom nocnom ibadetu uciti neki ajei pa bi ga njegovo znacenje 
toliko pocreslo da bi danima ostao vezan za kucu. Ljudi bi mu do- 
lazili u posjetu misleci da je bolestan. Imao je, neka je Allah njime 
zadovoljan, dvije erne linije na lieu od plaea. Ibn 'Abbas mu je jed- 
nom rekao: "Ti si podigao mnoge gradove, osvojio mnoge drzave i 
veliki uspjeh postigao, uz Allahovu odredbu". "Volio bih da se spa- 
sim (da preselim na drug! svijet), a da nemam ni zasluga ni grijeha", 
rece na to 'Umer, 4*- 

"Usman b. "Affan 4& je, kada bi stajao nad kaburom, plakao 
tako da bi mu se brada pokvasila. Govorio bi: "Kada bih stao izme- 
du Dzenneta i Vatre, ne bih znao u koje od njih bih bio odreden. 
Radije bih da budem pepeo nego da cekam na odluku o tome gdje 
ce me odvesti". 

'Ali b, Ebi Talib 4* je takoder bio poznat po svome placu i 
strahu. Narocito su ga brinula prazna nadanja i slijedenje prohtje- 
va. Govorio je: "Prazna nadanja me odvracaju od Ahireca, a slije- 
denje strasti me udaljava od Istine! Evo, dunjaluk vec okrece svoja 
leda, a Ahirct krupnim koracima dolazi, Svaki od njih ima svoje 
sinove i zato budite sinovi Ahireta, a nemojte bid sinovi dunjaluka, 
Sada je vrijeme za djela, a ne za obracun! Sutra ce biti samo obra- 
cun, a kasno ce biti za djela!" 

Ebu Derda r *& je govorio: "Najvise se bojim da ce mi na Ki- 
jametskom danu biti receno: 1 Q£e Derdaov, ti si imao znanje, ali 
kako si radio po onome sto si znao?" 1 Imao je obicaj govoriti: "Ka- 
da biste znali sta vas ocekuje nakon smrti, nc bistc s apetitom jeli 
niti biste pili s uzivanjem! Nikada se ne biste sklanjali u kucu vec 
bi hodaii i udarali se po prsima. Plakali biste nad svojom sudbi- 
nom: Volio bih da sam drvo pa da me odsijeku'". 

Lice 'Abdullaha b. 'Abbasa, radijallahu anhuma, cesto je bi- 
lo vfa2no od suza. 

Ebu Zerr je govorio: "Kamo srece da sam drvo pa da me po- 
sijeku! Volio bih da nisam stvoren!" Kada mu je mideno neSto 



70 



Ibn Qailim el-Dzewiijje 



hrane, rekao je: "Imamo kozu koju muzemo, magarca na kojem se 
preyozimo, slobodnog slugu i jedan ogrtac viSka. Plasim se pola- 
ganja obracuna i za ovo sto imam". 

Temim cd-Dari je jcdne veceri u£io sum El-Dzasije. Kada 
je stigao do ajeta ijLij \J% '^JM '<^&J J c£ji \^JL\ ^Jj| L^ f [) 
(c^JlIaJi - "Misle li oni koji cine zia djela, da cento $ njima 
postupiti jednako kao sa onima koji vjernju i dobra djela cine..." 
(El-Dzasije, 21), poceo ga je ponavljati i plakati sve do jutra. 

Ebu 'Ubejd, 'Amir b. El-Dierrah je rekao: "Volio bih da 
sam ovan - da me moja porodica zakolje, moje meso pojede i od 
mene corbu da naprave". 

Mnogo je ovakvih prim j era i nemoguce ih je sve navesti. 
Buhari u svom Sahihu kaze: Poglavlje o bojazni vjernika da mu se 
djela ne poniste, a da on to ne osjeti. Ibrahim et-Tejmi je rekao: 
"Kad god sam svoje rijeei uporedio sa djelima, pobojao sam se da 
sam poricatelj (nevjernik)/ Ibn Ebi Muiejke je rekao: "Zatckao 
sam trojicu Poslanikovih 3§ ash aba i svi su se bojali da nisu iicemje- 
ri. Niko od njih nije govorio da ima Dzibrilov ili Mikailov iman." 
On navodi da je Hasan rekao: "Od licemjerja (nifaqa) boji se samo 
vjernik, a o njemu ne misK samo licemjer (munafiq)". 'Umer b. 
Hat tab je govorio Huzejfeu: "Zaklinjem te Allahom, da li me je 
Boiiji Poslanik M ubrojio u licemjere?" "Nije, aJi to ni za koga dru- 
gog neeu recil" 

Cuo sam naseg sejha' kako govori: "Ovim Huzejfe nije htio 
da kaze kako niko drugi nije zasticen od licemjerstva vec kako se 
nece upustati u sud o tome. Jer, kome god kazem da ga Boziji Pos- 
laotk£S nije ubrojio u liceinjere toga .sam pohvaliu". 

Ja kazem: Ovome je slican primjer covjeka koji je zamoiio 
Bozijeg Poslanika M da zamoli Allaha da ga uvrsti u sedamdeset 
hiljada ljudi koji ce u6i u Dzcnnet bez obracuna, nasto mu jc on 



Misli na Sejhu-Mslama Ibn Tejmiju, Allah mu se smilovao. 



Bolest i HieK 



71 



rekao: "Pretekao te je « tome "Ukase". 1 Time nije htio da kaie da je- 
dino 'Ukase zasluzuje da bude medu njima. Zeiio je same da to 
presuti, a Allah najbolje zna. 

GRIJESI U SRCU SU KAO OTROVI U TUELU 

Vratimo se temi koju smo poceli — o Jijeku za bolest koja, 
ukoliko potraje, razara covjekovu sadasnjost i buducnost (dunja- 
luki Ahiret), 

Ono sto moramo znati jeste da grijesi i poroci stete. Nema 
sumnje da su oni opasni za dusu kao sto su otrovi opasni za tijelo, 
u manjoj ili vecoj mjeri. A zar fsta moze prouzrokovati Stetu i bo- 
lest na ovom ili buducem svijetu osim grijeha i poroka? Sta je naSe 
praroditelje izvelo iz Dzenneta - Kuce uzivanja, slasti, radosti t 
srece - u Kucu boli, tuge i nesreca? Sta je izvelo Iblisa iz nebeskog 
kraljevstva, proklelo ga, prognalo, opoganilo njegovu nutrinu i 
vanjstinu i pretvorilo ga u najgroznije i najruznije stvorenje? Nje- 
gova nutrina je svakako ruinija od vanjstine. Nakon blizine je do- 
bio daljinu; nakon milosti prokletstvo; nakon Ijepote grozotu; um- 
jesto Dzenneta Vatru rasplamsanu; umjesto imana kufr; umjesto 
prijateljstva sa Hvaljenim Gospodarem dobio je Njegovo neprija- 
teljstvo i odbacenost. U zamjenu za izgovaranje rijeci hvale, uzdi- 
zanja i tevhida", odabrao je rijeci kufra, sirka, lazi, klevete i zla; od- 
jecu imana je zamijenio odjecom kufra, stranputice i grijeha. Kod 
Allaha je zauvijek izgubio polozaj i Njegovu milost vise nikada ne- 
ce stecL Na njega se srucila najiek'a Allahova srdzba i fatalna Iju- 
tma, Postao je voda svakog grjesnika i raskolmka. To je izabrao 
nakon ibadcta i blagodati. Samo od Tebe, Gospodaru, trazimo zas- 
titu od grijeha, izigravanja Tvojih naredbi i krsenja Tvojih zabrana. 

Sta je uzrok potapanja svih stanovnika Zemlje kada je voda 



Buhari; Knjiga o suptilnosti, br. 2686; Muslim: Knjiga o imami, br. 

216. 

La ilahe illallak 






72 



Ibn Qafjlm el-Dzewziije 



preplavila vrhove planina? Sta je potaklo smrtonosni vjetar protiv 
Aclovog naroda koji ih je usmrtio i razbacao kao da su palmova 
stabla iscupana? Taj vjetar je unistio sve kuda je prolao - kuce, nji- 
ve, oraniee i stoku, Njihova sudbina je ostala kao pouka ostalim 
narodima do Sudnjeg dana. Sta je razlog slanja uiasnog krika Se~ 
mudovom narodu, krika koji im je pokidao srca, rascijepio tijela i 
do zadnjeg ill istrijebio? Sta je uzdiglo sela Lutovog naroda, tako 
da su meieci culi lavez njihovih pasa - i zatim ih prevrnulo na njih, 
tako da ono sto je bilo gore - otislo dolje, i svi su bili unisteni?! 
Oni su dozivjeli kaznu kakva nijc snasla nijedan drugi narod! Nji- 
hova braca su slieno dozivjela, a kazna nije daleko od nasilnika... 
Sta je uzrok slanja Su'ajbovom narodu crnih oblaka s kaznom? 
Kada su stigli iznad njih, posuli su ih rasplamsanom vatrom! Sta je 
potopilo Faraona i njegov narod u more? Sta je sravnilo Karuna, 
zajedno sa njegovom kucom, imetkom i porodicom? Sta je bio uz- 
rok unistenja pokoljenja nakon Nuba kroz viSe oblika kazni? Sta je 
bio uzrok unistenja Salihovog naroda zestokim krikom? Oni su se 
do zadnjeg prctyorili u pepeo! Sta je Izraelicanima poslalo silan i 
mocan narod koji im je zemlju uzdui i poprijeko pregazio, njihove 
ljude pobio, a zone i djecu im porobio, popalili su im kuce, oteli 
imetak! Zatim ih je Allah jos jedanput poslao, pa su uniStili i do 
temelja porusili sve 5to su mogii! Sta je na njih navuklo razne vrste 
kazni i patnji - u obliku ubijanja, porobljavanja* ruSenja gradova, 
tiranije vladara, pretvaranja u majmune i svinje... Povrh svega, Uz- 
viseni Allah se zaklinje: (L*i3£J1 l^ j^jLi & £§il p* J\ 1-^ii- ^££j) - 
"...da ce do Smaka svijeta prepmtati nad njima vlast hekome ko ce 
ih na najgori nacin tlaciti" (El-EVaf, 167). 

Imam Ahmed biljezi predaju 'Abdurrahmana b. Dzubejra 
b. Nufejra koji prenosi da je njegov otac rekao: "Kada je osvojen 
Kipar, njegovi stanovnici su bili razdvojeni pa su jedni za drugima 
plakali. Ugledao sam Ebu Derda'a kako usamljen sjedi i place. Upi- 
tah ga: 'OCe Derdaov, zaSto placeS na dan kada je Allah osnaiio 
islam i muslimane?' 'Ne pricaj, Dzubejre! Vidis Ii kako Allah s lah- 
kodom svodi racune! Ovaj narod je bio snazan, bogat i ugledan, all 
je zanemario Allahove naredbe pa su zavrsili ovako kako vidis! '" 



Bolest i iiiek 



73 




'Ali b, Dia'd biljezi hadis koji Ebu-!-Bahteri prenosi od ne- 
kog ashaba koji je cuo da je Poslanik M rekao: "Ljudi nece biti unis- 
teni sve dok sami ne zashrze kaznu". 

U Ahmedovom Musnedu sc biljezi hadis Ummu Seleme da 
je Boziji Poslanik M rekao: "Kada se pojave grijesi kod mojih sljed- 
henika, Allah ce im poslati Svoju kazmt". Rekoh; "Boziji Poslanite, 
hoCe li tada biti medu njima dobrih Ijudi?" "Hoce\ odgovori on. 
"Kako ce se s njima postupitif", ttpita Ummu Seleme. "Oni ce doiiv- 
jeti sudbinu ostalih ljudi pa 6e im Allah podariti Svoju milost i zado- 
voljstvo". 1 

Medu Hasanovim mursel hadisima, za koje on kaze da po- 
ticu od Bozijeg Poslanika M, je 1 predaja: "Ovaj uramet ce uiivati 
Allahovu zastitu i brigu sve dok njihovi uceni ljudi ne pocnu suro- 
vati sa vlastodrScima, dok pobozni ne pocnu siijediti grjesnike 1 
dok porocni ne pocnu ponizavati postene! Kada se ovo desi, Allah 
fie ukinuti Svoju zaStitu, Postavk ce im okrutne vladare koji ce ih 
tlaCiti i zlostavljati i na kraju ce ih kazniti neimastinom i siromaS- 
tvom". 

Musned biljezi Sevbanov hadis u kojem Boziji Poslanik 36 
kaze: "Coijek maze biti lisen nafake zboggrijeha kojeg je po&nfo".' 

U drugoj predaji koju Musned biljezi od ovog ravija, Boziji 
Poslanik ;$£ kaze: 

- Na vas ce se obrutiti narodi kao sto se za sofrom ljudi obru- 
savaju na ciniju! 

- Hoce li to biti zbog nase malobrojnosti, Boiiji PoslaYiice? - 

upitase ashabi. 



Ebu Davud: Knjiga o boju, br. 4347; Ahmed: Musned, br. 17825, 

Hadis je sahib, (V.: Sahih Ei-D£ami', br. 5231.) 

Ahmed: Musned, br. 26056. Ovaj scned je slab, ali postoje drugi izvo- 

ri ovog hadisa, koji su ispravni. (V.: Es-Silsile es-sahiha, br, 1372.) 

Ibn Madie: Knjiga o iskuSenjima, br. 4022; Ahmed: Musned, br, 

21881. O ovom hadisu postoji diskusija. (V.: Es-Silsik cs-sahiha, br. 

154.) 



74 



ibn Qajjim el-Dzewzijje 



- Ne - rece - vas ce tada biti mnogo, ali cete biti slabi poput 
bujicne pjene. Strah ce biti iscupan iz srca vasih neprijatelja, a 
u vatim srcima ce bin usaden WEHN. 

- Sta je to wehn f - uptime & ashabi. 

- Ljubav prema dttnjaluku i strah od smrti - odgovori Boziji 
Poslanik 

Musncd Ahmeda biljezi Enesovu predaju da je Boziji Pos- 
lanik *| rekao: "Kada sam otisao na Mi l radl f prodoh pokraj ljudi ba- 
krenih noktiju kojima su oni sjekli svoja lica i prsa. 'Ko su ovi ljudif\ 

upitah DUbrila. 'Oni su jeli ljudsko meso i katjali njihovu cast', od- 
govori mi on". l 

U Tirmizijevom Dzami'u se navodi hadis Ebu Hurejrea u 
kojcm Boziji Poslanik |g ka2e: "Pred kraj svijeta ce se pojaviti ljudi 
koji cepodplastom vjere ubirati ovosvjetske dobiti. Pred Ijudima ce 
se pretvarati blagi kao janjad. Rijeci ft im biti slade od secern, a u 
sebi te nositi vucija srca. Allah M ce reci: y 2ar Mene obmanjujete Hi 
sepreda Mnom dicitef! Kunem se Sobom da cu varnposlati iskusenje 
koje nece nikog ostaviti mirnim". 2 

Ibn Ebi-d-Dunja navodi rijccl 'Alije &: "Doci ce vrijeme 
kada ce ljudi od islama imati samo ime; od Kur'ana ce imati samo 
sloya; dzamije de biti izgradcne, ali u njima nece biti upute; ulema 
ce im biti najgore 5to pod nebom postoji; od njih c"e poceti smut- 
nje, i njima ce se vratiti!" 3 

On spominje i predaju 'Abdullaha b, Mes'uda: "Kada se u 
nekom mjestu pojave kamata i blud, AUah naredi da se ono unisuT' 



Ebu . Davud: Knjiga o odgoju, br, 4878; Ahmed: Musned, hr. 12927. 
Hadis je vjerodostojan. (V.: Es-SiJsile es-sahiha, br. 533.) 
Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2404. Hadis je slab. (V. Da'if EI- 
Dzami', br. 64] 9. 

Bejheqj: Su'abu-1-iman (Grane imana), br. 1763. Sened ove predaje 
je prekinuL 



Bofestiiijek 



75 



U Hasanovim murselima se nalazi predaja: *Kksk ljudi uz~ 
napreduju u znanju, a zapostave djela t kada izraUvaju Ijubav, a u 
srama kriju mrznju i kadapoktdaju rodbtnske veze, Allah ce ih prok- 
leti i oduzeti im sluh i vid", ' 

Ibn Mad2e u Sunenima biljezi badis 'Abdullaha b. 'Umera: 
"Bio sam medu skupinom od desei mubadzira kod Bozijeg PosJa- 
nika & kad on okrenu lice prema nama i rece: 'O, mubadliri, mo- 
urn Allaha da ne dozivite pet stvari: 

- kada se u nekom narodu prosiri nemoral i pocne se javno #- 
niti, oni ce biti pogodeni kugom i bolestima koje njihovipreci 
msu poznavali; 

- kada ljudi poena zakidati na vagi, bit ce pogodeni susnim go- 
dinama, teSkim nedacama i nepravdom vladara; 

- kada ljudi prestanu davati zekjat na svoj imetak, bit ce im 
uskracena kisa i da nije zivotinja, ne hi nikadpadala; 

- koji god narod raskine ugovor, Allah ce dozvoliti da ih pokori 
neprijatelj iz drugog naroda koji ce im oduzeti ono ho posje- 
dujtt; 



Musned 

svoga oca prenos 



kada njihovi imami ne budu radili pa Allabovoj Qbjavi, 
Kuranu, Allah ce ih okrenuti jedne proth drtigih". 1 

i Simtmi biljezi predaju Ibn Mes'uda koji putem 
11 da je Boziji Poslanik %, rekao: "Oni koji su iivjeli 
prije vas opominjali sujedni druge kada hi vidjeli da sit nacinili gres- 
kugovoreci: 'O, ti> boj se Allaha!' Medutim, sutradan bi on sa njim 
Zajedno sjedio, jeo i pio } kao da nije vidio kakvu je greSku jucer nap- 
ravio, Kada je Allah to vidio, ucinio je da se oni medusobno mrze iz 
dm duse. Zatim ih je prokleo jezikom njihovog poslanika Davuda i 






Da'if predaja. Biljezi je Taberani u Kebiru (6/323); Ebu Nu'ajm: El- 
Hil-je (3/109) kao predaju Sulejmana od Poslanika*. 
Ibn Madze: Knjiga o smutnjama, br. 4019. Sened ovog hadisa je slab, 
Sejh Albani u Silsili navodi druge puteve, uz primjedbu da su svi oni 
slabi, osim verzije Hakima, koja je glavna osovina ovog hadisa. (V.: 
Es-Silsile es-sahiha, br. 106.) 



76 



Ibn Qafiim eJ-Dzewzilje 



haa, sina Merjemina, zato Sto sh se bunili i uvijek grantee zla prela- 
zili. Tako mi Onaga u tijoj je ruci Muhammedova duia, momte rm- 
redivati dobro, a odvracati od zla! Nastojte da zalutale na svaki na- 
cin vratite na istinuf U saprotnom, Allah ce medu vama stvoriti 
tnrlnJH) a zatim ce vas prokleti kao stoje i njih prokleo!" 1 

Ibn Ebi-d-Dunja biljezi da je Ibrahim b, 'Umer es-San 4 ani 
rekao: "Allah je Juse'u b, Nunu objavio: 'Ja cu h tvog naroda uniS- 
titi sedamdeset hiljada dobrih i Sezdeset hiljada login ljudi!' 
'Gospodaru moj, rece on, jasno mi je za lose, ali zaSto unistavas 
dobre?' 'Oni se nisu srdili kada sam se Ja srdio; s losima su jeli i 
pili!'" 

Ebu 'Umer b. 'Abdulberr prenosi da je Ebu Imran rekao: 
'Allah je poslao dva meleka u jedno mjesto i naredio im da ga unis- 
te do zadnjeg stanovnika, Oni naidoSe na covjeka u dzamiji" koji je 
klanjao. Rekose: 'Gospodaru, jedan Tvoj rob klanja u torn mjestu'. 
Uzviseni Allah im odgovori: 'Unistite cijelo selo, a i njega zajedno 
sa njima. Njegovo lice se nijednom nije namrStilo zbog krsenja 
Mojih zakona!" 

Humejdi spominje da je Sufjan b. 'Ujejne putem Ufjana b. 
Se'ida od Mus'ira prenio da je jednom meleku bilo naredeno da 
sravni jedno selo. On rece: "Gospodaru moj, u torn selu postoji 
jedan pobozni covjek". Allah & mu objavi: "Od njega pocni! Nje- 
govo lice se radi Mene nijednog trenutka nije namrStilo!" 

Ibn Ebi-d-Dunja spominje da je Vehb b. Munebbih rekao: 
"Kada je pocinio grijeh, Davud je rekao: 'Gospodaru, oprosti mi!' 
On mu rece: 'Oprosteno ti je, a krivica je preusmjerena na Israili- 
cane!' 'Kako, upita Davud, kada si Ti Mudar, Pravedan i nikome ne 
nanosis nepravdu? Ja sam ucmio grijeh, a Ti ga svaljujeS na Israili- 
cane?' Allah 3& tada objavi: 'Kada si ucinio grijeh, oni te nisu opo- 

Ebu Davud: Knjiga o boju, br. 4336; Tirmizi: Knjiga o tumacenju 
Kur'ana, br. 3047; Ibn Madze: Knjiga o smutnjama, br. 4006. Hadis je 
slab. (V.: Es-Silsile ed-da'ife, br. 1105.) 



Bolestiliiek 



77 



menuJi nki upozoriJi!" 1 

Ibn Ebi-d-Dunja prenosi kako je Enes b. Malik jedne prili- 
ke dosao kod 'AiSe u druStvu drugog covjeka. Taj covjek joj rece- 
Ree. nam nesto o potresu". "Kada Ijudi legalizuju blud - odgovorl 
ona - pocnu pin vino, svirati instrumente, AUah M c*e se naljutiti 
na Svom nebu i narcdfti Zemlji da ih potrese. Ako se ne pokaju i 
ne okanu tih grijcha, ona de se obrusiti na njih." "Je li to odmazda, 
Majko vjernika?" "Ne, to je miJost i opomena vjernicima, a odmaz- 
da, kazna i srdzba za ncvjernike!" Enes b. Malik ovu predaju ko- 
mentarise: "Nijcdan hadis Bozijeg Poslanika g me do tada nfje ob- 
radovao koliko ovaj". 

Ibn Ebi-d-Dunja navodi jednu mursel predaju: "Zemlja se 
potresla u vnjeme Bozijeg Poslanika g. On spusti ruku na tlo i re- 
ce: Wi se, jos ti nije doslo vrijeme'. Zatim se okrenu asbabima i 
rece: Doista vas Allah opominje da se okanite grijeha i vratite Mu 
se! Ucmice to!' Drugi put se Zemlja potresla u vrijeme 'Umera <fc, 
naito on rece: 'Uzrok ovog potresa moze biti samo grijeh koji ste 
pocmili! Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, ako se ovo po- 
novi, ja s vama na njoj vise neeu zivjeti! 11 ' 

Navodeei zasluge i vrline 'Umera, Ibn Ebl-d^Dunja kaze: 
Zemlja se atresia u vrijeme 'Umera. On udari rukom po tlu i re- 
ce: Sta ti je? Da je vrijeme za Sudnji dan, ti bi vijesti svoje kazivala! 
Cuo sam kako je Boziji Posianik « rekao: 'Kada nastupi Sudnji 
dan, svaki lakat i pedalj Zemlje ce govoriti!' 

Imam Ahmed putem Safijje biljezi: ,1 Medinu je pogodio 
zemljotres u vnjeme 'Umera, On tada rece: 'O, Ijudi, sta je ovo? 
Zar ste se ovako brzo lskvarili!? Ako se ovaj zemljotres vrati, nede- 
ce me vise vidteti!"' 

Ka'b prenosi: Torres Zemlje ce uslijediti kada se na njoj ra- 
§ire gnjesi tako da ce ona drhtati od straha da Allah ne vidi sta se 
nanjoj dogada!" 

'Umer b. "Abdulaziz je odaslao depesu namjesnicima pok- 
rajina: "Ovaj potres je vid Allahovog kaznjavanja Ijudi! Ostalim 
pokrajinama sam napisao da se sakupe tog i tog dana. Ko bude kod 






78 



Ibn Qailim el-Dlewzllle 



scbe imao neku obavezu neka je izmiri, jer Uzviscni Allah kaie: 

"Posti&i ce sta ieli onaj koji se ocisti i spomene ime 
Gospodara svoga pa molitvu obavi!" (El-Eia, 14, 
15). 






iJT 



"Gospodaru naS, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti 
ne oprostis i ne smilujes nam $e t sigurno cetno biti 
izgubljeni." (El-E'raf, 23), 

"Ako mi ne oprostis i ne smilujes mi se, bicu izgub- 
Ijen" (Hud, 47). 

4cj^\ crt £4 <Jl ^^A £JS\ Ufa 
"Nema baga, osim Tebe, hvaljen neka si! a ja sam se 
zaista ogrijesio prema sebil" (El-Enbija\ 87). 

Imam Ahmed navodi hadis Ibn 'Umera da je Boziji Posla- 
nik M rekao: "Kada ljudi poc~nu Zkrtariti na dinarima i dirbeniama, a 
pocmt poslovati sa "mom 1 , slijediti repove krava 2 , a ostavljati dlibad 
na Allabovom Putu, Allah M & itn poslati nesrecu i nece je ukinuti 
sve dok ne preispitaju svoju vjent".* Hadis biljezi Ebu Davud u vje- 
rodostojnom senedu. 

Ibn Ebi-d-Dunja navodi Ibn 'Umcrov hadis: ,r U moje vri- 



'Ina je prodavanje robe za odredenu cijenu na odgodeno pla^anje, a 
zatim kupovanje te robe od is tog covjeka za man ji iznos, £ime se zeli 
na lukav nadin izbjeci direktna kamaca. 

TJ« baviti se privredom u vrijeme kada se treba odazvati u d&ihad. 
Ahmed: Musned, br, 4810; Ebu Davud: Knjiga o kupoprodaji, br. 
3462, p-ladis je, uzimajuci u obzir sve puteve predaje, vjerodostojan. 
(V.: Es-Silsile es-sahiha, br. 11.) 



Bolest i lijek 



79 



sla- 

had 
mti 

He- 



k- 



s, a 



br. 



jeme su ljudi imali potrebu za dinarima i dirhemama svoje brade. 
Cuo sam Bozijeg Posianika ^ kako kaze: "Kada ljudi pocnu sfatari- 
tina dinarima i dirhemama, a pocnu poslovati sa f ajnom, ostavljati 
dzibad na Allahovom Ptttu, a slijediti repove krava, Allah M ce im sa 
neba poslati nesrecu i nece je ukinuti sve dok orii ne preispitaju svoju 
vjeru". 1 

Hasan je rekao: "'Ina, tako mi Allaha, nije nista drugo do 

A II ah ova kazna ljudima!" 

Jedan od israelicanskih posianika je gledao kako Nabuko- 
donosor postupa sa njima, pa reCe: M Ovo je nasa zasluga! Tt si, Bo- 
2e, nama nadredio onoga ko za Te tic zna, niti prema nama ima mi- 



lOStl! 



Nabukodonosor je Danijclu rekao: "Sta je meni dalo vlast 
nad tvojim narodom?" "Tvoji veilki grijesi i nepravda koju je moj 
narod nanio samom sebi". 

Ibn Ebi-d-Dunja navodi hadis koji 'Ammar b. Jasir i Huzej- 
fe prenose od Posianika g: "Kada Allah odluii da se osveti ljudima, 
on usmrti njihovu djecu i ucini njihove zene neplodnim! Nakon toga 
ce sruciti Svoju kaznu, a da medu njima ne bude nikov ko zasluzuje 
milostP 12 

Prenosi se da je Malik b. Dinar rekao: "Citao sam jednu 
mudru pripovijest u kojoj Allah & kaze: Ja sam Allah, Bog, Kralj 
svih kraljeva* Srca kraljeva su u Mojoj ruci! Ko bude Meni poko- 
ran, oni ce biti milost za njega, a ko Mi bude nepokoran, oni ce za 
njega biti kazna! Zato, nemojte trositi vrijeme na kudenje kraljeva 
(vladara)! Pokajte se i Ja cu ih uciniti naklonjenim varna!" 

U Hasanovim murselima se nalazi slijedeca predaja: "Kada 



ibid. 



Ovaj hadis je daU Sejh Albani ga je uvrstio u Da'if el-Dzami', pod 
brojem 1544. NaSao ga je u §irazijevom djelu El-Elqab. Hadis je zabi- 
Ijezen i u Kenz el-'ummal, br. 6011 i Sujurijcvom Diem* el- 
dzevami*, br. 4647, 



80 



llin Qaiilm el-Dzewziije 



Allah zeli da bude blagonaklon prema nekom narodu, odlucujucu 
rijec daje razboritim ljudima, a riznicc 1 prepusti sirokogrudima. A 
kada ne zeli dobro (nekom) narodu, odlucujucu rijec prepusta be- 
zumnima, a riznice Skrticama". 

Imam Ahmed i drugi navode Qatadeovu predaju da je Ju- 
nus rekao: "Gospodaru moj, Ti si na nebu, a mi na Zemlji. Kako 
cemo raspoznavati znakove Tvoje srdzbe od znakova zadovolj- 
stva?" "Kada vam nadredim vase najbolje ljude - odgovori Allah - 
to je znak Moga zadovoljscva vama! Kada vam nadredim najloSije 
ljude iz vasih redova, to je znak Moje srdzbe!" 

Ibn Ebi-d-Dunja navodi predaju Fudajla b* Ijada koji kaze: 
"Allah i9& je jednom poslaniku objavio: 'Kada onaj ko Me poznaje 
pocne krsiti Moje naredbe, Ja mu kao kaznu posaljem onoga ko 
Me ne poznaje". 

On takoder biljezi hadis koji Ibn 'Umer prenosi od Bozijeg 
Poslanika i£r "Toko mi Onoga u cijoj je mci moja dusa, Sudnji dan 
nece nastupiti sve dok Allah ne pofalje nevjerne vladare, porocne ve- 
zire, izdapiicke sluibenike, nepravedne nadstojnike i grjesne ucenja- 
ke. Oni ce izgledati kao mona&i, ali sit im srca poganija od lesine. 
Njihova nahodenja su razlicita, Allah ce im poslati strain u nesrecu 
koja ce ih iznetmda presjecL Toko mi Onoga u tijojje ruci moja duia, 
islam ce nestajati malo po malo, tako da niko nece izgovarati: Allah, 
Allah! Naredujte dohro i odvracajte od zla! U suprotnom, Allah ce 
vam nadrediti najlosije medti vama! Oni ie s vama surovo postHpati. 
Dobri i pobozni ce cinid dovu, ali ona nece biti uslisena! Naredujte 
dobro i odvradajte od zbi! U suprotnom, Allah Mce vam poslati ono- 
ga ko nece biti milostiv prema vasoj djeci, niti cepo&ovati vale odra- 
sleV 






Tj. podjela plijena i haraca iz te riznice prepusta se Sirokogrudnima. 
Hejsemi u Medzme'u-z-zevaidu ovu predaju pripisuje Bezzaru kao 
hadis koji prenosi Mu'az. On kaze: "U senedu ovog hadisa se nakzi 
Habib b* l Imran el-Kela'l, koji mi nije poznat, Ostali prenosioci su 



Bolesf ilijeK 



81 



Taberanijev Mu'dzem i druge knjigc biljeze hadis Se'ida b + 
Dzubejra koji putem Ibn 'Abbasa prenosi da jc Boziji Poslanik 31 
rekao: "Cim jedan narodpocne zakidati na mjerenju i varati na vagi, 
Allah im ukine kisu; kada u nekom narodu prevUda blud y Allah M 
medti njih unese (ucestalu) smrt; kada se u narodu prosiri hamate, 
Allah im polalje ludilo; kada se negdje pojavi medusobno ubijanje, 
Allah de im poslati neprijatelje da ih pokore; kada se pojavi homosek- 
sttalizam, Allah salje torn narodu kataklizmu; kada prestami naredi- 
vati dobro i odvracati od zla, njibova djela nece dosezati do Allaha, 
niti ce se £uti njihove dove"? 

Musned i druge zbirkc navode hadis koji 'Urve prenosi od 
Aise: "Usao je jedne^prilike Boiiji Poslanik Ma kucu potisten. To 
mu se vidjelo na lieu. Nije nista rekao y vecje uzeo abdest i izisao. J a 
sam ostala u sobi. On se uspe na minber, zahvali se Allabu i pohvali 
Ga, a zatim rede: 'O, Ijud'u bojte se vateg Gospodara. On vam kaie: 
Nareditjte dobro i odvracajte od zla prije nego sto vam Ja prestanem 
usliiavati dove, prije nego vam uskratim pomoc i odbijem ono sto Mi 



HI 2 



trazite 

El-'Amri ez-Zahid je rekao: "Znak tvoje nemarnosti prema 
sebi i otudenosti od Allaha je kada vidis ono Sto Allaha ljuti, pa 
prijedes preko toga ne odobravajuci ga i ne kritikujuci - bojeci se 
stvorenja koje ni sebi ne moze ni korist ni stem nanijeti." 

Ko ostavi naredivanje dobra a odvradanje od zla iz straha 
prema stvorenjima, iz njegovog srea ce biti iscupana pokomost, 
Ako bi nesto naredio svome djetetu ill slugi, oni bi mu se podsmi- 

jevali". 



zastupljeni u Sahihu". 

Nisam nasao ovaj hadis u stampanoj verziji Taberanijeve knjige. - 

Prim, ur. 

Ahmed: Musned, br. 24727. U skracenom obtiku ovaj hadis biljezi 
Ibn Madze u Knjizi o smutnjama, br. 4004. Sened ovog hadisa je slab 
zato sto se u njemu nalazi 'Asim b. 'Umer b. 'Usman, koji je nepoz- 
nat. (V.; Taqrib, br. 3070.) 




Ihn Qajjim el-Dzewzllie 



Imam Ahmed u svome Musncdu navodi hadis koji Qajs b, 
Hazim prenosi od Ebu Bekra es-Siddiqa: "0, ljudj! Vi utite ovaj 
ajet, all ga ne razumijetc na pravi nacin: S 1 ^lii( ^iS> IjSit j^ll QJ U) 
£&&! IS] p ^ ^^1 - 'O, qpnocfc Wi»tt m; o sehi; ako stem 
Pravom Putu, nece vam nauditi onaj ko je zatutao!' (El-Maide, 
105). Ja sam cuo Bozijeg Poslanika % kako govori: 'Kada Ijtidi tig- 
ledaju zallma 1 pa ga ne sprijece u onome sto am - u dmgoj verziji 
stoji: kada vide zlo y pa ga ne promijene - Allah Mce ih redom kazniti 
Svojom ka'mom"} 

El-Evza'i spominje hadis Ebu Hurejrea koji kaie da je Bo- 
ziji Poslanik $ rekao: "Kada se grijeh sakrije, on je iteUn sarno po 
onoga ko ga HnL A kada se to/ grijeh javno cini i niko ga ne ospora- 
va } iteta se odntfava na cijelom druJtvu". 

Imam Ahmed citira rijed 'Umera b. Hattaba: "Naselja se 
lahko mogu srusiti iako su naseljena". "Kako to?", upitase ga. "Kada 
grijeSnici nadjaeaju pobozne, a narodom zavladaju dvolicnjaci", 
od govori on. 

El-Evzai putem Hassana b. ' Atijjea navodi da je Poslanik M 
rekao: "Pokvarenjaci iz mog ummeta 6e nadvladati pobozne teko da 
c'e se vjerniri skrivati kao sto se u nasem dmstvit skrhaju dvohcnja- 
c/V 



1 Nasi! nt ka, nep raved nika. 

Ebu Davud: Knjiga o boju, br. 4337; Tirmizi: Knjiga o tumacenju 
Kur'ana, br. 3057; Ahmed: Musned, br. 30, 31, Hadis je sahih. (V«: 
Albani: Sahih Sunen Et-Tirmizi, br. 2447 i Miskat, br, 5142,) 
Hejsemi u Medztne'u ovaj hadis pripisuje Taberanijevom Evsatu, pu- 

b, Sali — 




da je ovaj hadis apokrifan (mevdu'.) 

Ovo je mursel hadis koji nisam u dostupnim hadis kirn zbirkama na- 

sao kao predaju od Poslanika. U Kenzu-lAimmahi je zabiljezen pod 

brojem 5539, 



BoJest i lijek 



83 



Ibn Ebi-d-Dunja biljezi hadis koji Ibn 'Abbas prenosi od 
Bozijeg Poslanika %: "Doci ce vrijeme kad& ce se srce vjernika tophi 
kao fto se so rastapa u vodL" "$ta je uzrok tome, Boiiji Poshmice?" 
"Los'i postupci koje on vidi t arte nastoji da ib promijeni", odgovorL 1 

Imam Ahmed navodi Dzerirov hadis, da je Boziji Poslanik 
2s rekao: "Kada se it narodu pocne ciniti nemoral, bez protivljenja 
onib koji m brojniji i mocniji od onih koji ga dine, Allah $gce tome 
narodu poslati kazmi'\ 2 

U Buharijevom Sahihu se biljezi hadis Usamea b. Zejda da 
je Boiiji Poslanik m rekao: "Na Sudnjem danu ce jedan covjek biti 
doveden i bacerj u Vatru. Njegova utroba ce se raskomadati i on ce 
po Vatri setati kao magaracpo guvnti. Oko njega ce kruziti stanovni- 
ci Vatre ipitat de ga: 'O, dovjece, sta teje snastot 2ar nisi ti onaj sta si 
nas mwrafao na dobro i odvracao od zla? 'Naredivao sarn yam dob- 
m, ali ga sam nisam izvHavao. Odvracao sam vas od zla, alt sam m 

-■ ■ HI \ i > 



sam cm to 



HI » 



Imam Ahmed navodi da je Malik Lx Dinar rekao: "Jedan od 
recenika iz redova Israelicana je uvijek imao punu kucu ljudi i ze- 



na. On ih je podsjecao i davao im savjete u vjeri. Jednog dana pri- 
mijeti kako jedan od njegovih sinova namiguje jednoj od zena. On 
mu rece: 'Polahko, sine, polahko'. Nakon toga on pade sa svoga 
kreveta i slomi kicmu. I zena mu je pala, a sinovi izginulL Tada Al- 
lah objavi njihovom poslaniku: 'Obavijesti tog svedenika da Ja iz 
njegove kicme necu izvesti Mcni odane ljude (siddiqe). 2ar se sva 
njegova srdzba radi postupka njegovog sina sastojaia u tome da je 
rekao: 'Polahko, sine, polahko!?'" 



Ni ovaj hadis nigdje nije zabiljezen kao predaja od Poslanika £t Na- 
vodi ga Kenzu-I-'ummal pod brojem 8463. 

Ebu Davud: Knjiga o boju, br. 4339; Ibn Madze; Knjiga o smutnja- 
ma, br. 4009; Ahmed: Musned, br. 18710, 1S731, 18745, 18768, Hadis 
je hasen. (V,: Sahih el-Dzanii 1 , br. 5749.) 

Buhari: Knjiga o pocetku scvaranja, br. 3267; Muslim: Knjiga o zuh- 
du (askezi) i suptilnosti, br. 2989, 



84 



IbnQallimel-Dlewzijje 



Imam Ahmed navodi rijeci Bozijeg Poslanika ij& u hadisu 
koji prenosi 'Abdullah b. Mes'ud: "Pazite se sitnih grijeha! Oni se 
sakupljaju kod covjeka sve dok ga we upropaste" Boziji Poslanik ggje 
za te grijehe naveo primjer - kao skupina ljudi koji su dosli na neko 
mjesto... Pripremili su nesto za jelo t pa se razidose da naloze vatru. 
Neko donese drvo, neko suhti balegu, toko da postepeno napravise 
hrpu koju zapaliSe i u njoj isprzise ono sto sit imali zajeto, l 

U Buharijevom Sahihu se navodi predaja Enesa b. Malika: 
"Vi finite grijehe koji u vasim ocima izgledaju tanji od dlakc, a mi 
srao ih u vrijeme Bozijeg Poslanika $s smatrali teSkim (smrtnim) 
grijesimaV 

Dva Sahiha biljeze kadis 'Abdullaha b. 'Umera da je Boziji 
Poslanik £& rekao: "Jedtia Zena je zasluiila Dzehennem zbog macke. 
Zatvorila je dok nije tipsala. Nijejoj data dajede i pije, nitije pustila 
da se soma hrani".* 

U Hil-ji se navodi predaja Ebu Nu'ajma o tome kako su 
Huzejfea, pitali: "Jesu li Israelicani u jednom danu napustili vjeru?" 
"Nisu, rece on, medutim, oni su izbjcgavali da cine ono Sto im je 
naredeno, a radili su ono sto im je bilo zabranjeno, tako da su izisli 
iz vjere kao sto covjek skida svoju kosulju." 

Zbog ovoga su neki casni prethodniei rekli: "Grijesi su pro- 
vodnici kufra (nevjerovanja), kao sto jc poljubac provodnik opce- 
nja; muzika bluda; pogled ljubavi; a bolest je provodnik smrti". 

U Hil-ji se takoder navode rijecj Ibn 'Abbasa: "O, grjesni- 
de, ne potcjenjuj opasnost i posljedice grijeha! Ustrajnost i ponav- 
Ijanje grijeha je opasnije od samog grijeSenja! Izostanak osjecaja 



3 Ahmed: Musned, br. 3808, Hadis je sahih. (V.: Es-Silsile es-sahiha, 

br. 389.) 
1 Buhari: Knjiga o supu'Enosti, br. 6492. 

Buhari: Knjiga o po£etku stvaranja, br. 3318; Muslim: Knjiga o mini, 

br. 2242, 



Bolestilijek 



85 



stida od meleka na lijevom i desnom ramenu je gori od samog gri- 
jeha! Tvoj smijeh u neznanju sta ce Allah ucmiti s tobom je gori 
od grijeha. Radost pri postizanju grijeha je krupnija od grijeha, a 
zalost za propustenim grijehom je gora nego da je on ucinjen! 
Tvoj strah kada se zavjese na tvojim vratima pomjcre dok cinis gri- 
jeh, a nije te strah od toga Sto te Allah vidi - gore je od grijeha. 
Opomeni se, covjece! Znas li kakav je grijeh pocinio Ejjub M i 
time zasluzio Allahovu tjelesnu kaznu i oduzimanje imetka? Neki 
siromah je od njega traiio pomoc protiv nasilnika (zulumcara). 
On mu nije pru5io pomoc nici je sprijecio zulumcara da to cmi". 

Imam Ahmed biljezi da je Hilai b. Sa'd rekao: "Nemoj gle- 
dati u sicusnost grijeha, vec gledaj u Onoga prema kome si pocinio 
taj grijeh". 

Fudajl b. 'Ijad je rekao: "Koliko je grijeh u tvojim ocima si- 
tan, tohko je on kod AiJaha krtipan; a koliko sc grijeh tebi cini 
krupan, kod Allaha je sitan". 

Receno je: "Allah je objavio Musau: 'O, Musa, prvo Moje 
stvorenje koje je umrlo je Iblis, iz razloga sto Mi je bio nepokoran, 
n e ko j i s u nepoko rni Ja racunam u m r t ve". 

Musned i Tirmizijev Dzami* biijeze hadis Ebu Saiiha od 
Ebu Hurejrea da je Boiiji Poslanik M rekao: "Kada vjernik pocini 
grijeh, na njegovom srcu se zacrta crna tacka. Ako se pokaje, oka- 
ne grijeha i zatrazi oprost od AUaha, srce c"e mu se ocistiti. Ako 
nastavi i dalje ciniti, ta tacka c"e se siriti dok ne obuhvati cijelo nje- 
goyo srce. To je koprcna koja se navodi u ajetu: ^jjj Jii h\j $ :te) 
feA-£ IjJls £ - % A nije tako! Ono sto su radili' prekrilo je srca 
njihova' (El-Mutaffifun, 14)." Tirmizi je rekao da je ovo sahih ha- 
dis. 

Huzejfc je rekao: "Kada covjek pocini grijeh, na srce mu se 
stavi crna ta£ka svc dok ne postane kao crna ovca". 

Imam Ahmed biljezi hadis 'Abdullaha b. Mes'uda da je Bo- 
2iji Poslanik M rekao: w O, Kurejtije! Varna je prepustena vlast, sve 
dok stepokomi Allahu. Kada Mu otkaiete pokomost, on ce poslati 
one koji ce vas skinuti kao sto se skida kora sa ovog stapa." Zatim on 



86 



Ibn Qajjim ehDzewzlife 



oguli stap koji postade bijel i gladak. 

Imam Ahmed navodi da je Vehb rekao: "Allah M je Israeli- 
canima rekao: 'Kada su Mi ljudi pokorni, Ja sam zadovoljan. Kada 
sam zadovoljan, Ja dajem bcricet koji nema granica. A kada su mi 
ljudi nepokomi, Ja sam ijut. Kada sam Ijut, Ja proklinjem, a Moja 
kletva doseze do sedmog djeteta."' 

On cakoder navodi predaju Veki'a od 'Amira koji kaze: 
'"Aisa je napisala Muaviju: 'Kada covjek pocne ciniti prijestupe 
prema Allahu, oni koji su ga hvalili medu ljudima pocet it da ga 
kude ,,f . 

Ebu Nuajm navodi da je Ebu Derda' rekao: "Neka vjernik 
pripazi da ga srca vjernika ne prokunu, a da on toga nije svjestan". 
Zatim je rekao: "Znate li Sta je uzrok tome?" "Ne", odgovorise, 
"Covjek cini grijehe da ga niko ne vidi, a Allah uvede mrznju pre- 
ma njemu u srca vjernika, a da on nije nicega svjestan'. 

'Abdullah b, Ahmed u Knjizi o zuhdu biljezi da je Mu- 
hammed b. Sirin, kada su ga pritisle brige zbog duga, rekao: "Znam 
da uzrok ovih bnga leii u grijehu koji sam pocinio prijc cetrdeset 
godina". 

Ovdje moramo napomenuti neSto sto je vrlo vazno kada je 
rijec o grijesima, a §to mnogo ljudi pogresno shvaca, Ako se pos- 
ljedice grijeha ne odraze odmah, oni ih zaboravljaju misleci da se 
one ne£e pojaviti kasnije te da je to kao sto pjesnik kaze: 

flkg zidne digne prasinu kada padne, 
nece se na^pn toga prasina pojaviti 

Hvaljen neka je Allah! Koliko je ljudi stradalo zbog ovog 
razloga!? Koliko je blagodati propalo, a nedaca izazvano!? Kohko 
se ucenih i vrijednih ljudi ovim zanijelo i prevarilo, a da ne govo- 



Ahmed; Musned, 4367. Hadis je sahih. (V.: Es-Silsilc es-sahiha, br. 

1552.) 




Bolesiiliiek 



87 



rimo o ncznalicama! ? Opcinjeni nc znaju da grijeh izbija, kao sto 
izbija strijela, ili kao sto teSko zapaljenje i bolest probijaju zacije- 
Ijenu ranu. Imam Ahmed prenosi da jc Ebu Derda' rekao: "Budite 
pokorni Allahu kao da Ga vidite! Racunajte sebe u mrtvc! Znajte 
da vam je bolje da imate maio koje ce vas odrzavati, nego mnogo 
koje ce vas upropastitl Znajte da dobro ne propada i da se grijeh 
ne zaboravlja", 

Jedan poboznjak je jedne prilike gledao u dijete i razmis'ljao 
o njegovoj ljepotL Te noci je sanjao da mu je receno: "Za taj (od- 
rcdeni) grijeh ces ispastati nakon cetrdeset godina". 

Osim toga, grijeh ima izravnu posljedicu koja ne mozc za- 
kasniti niti se odgoditl. Sulejman et-Tejmi je rekao: "DeSava se da 
eovjek pocini grijeh u samoci, a vec ujutro osjeti njegove posljedi- 
ce". 

Jahja b. Mu az er-Razi je rekao: "(5udi me kada pametan 
Covjek u dovi kaze: 'Gospodaru, nemoj da mi se svete dusmani 1 , a 
on svaciju osvetu Sam privlaci." "Kako to?" upitase ga. "On cini gri- 
jehe pa mu Allah na Sudnjem danu natovari svakog neprijatelja", 
Zunnun je rekao: "Ko pocini grijeh prema Aliahu u tajnosti - On 
ce njegov plast javno ukloniti ". 

POSUEDICE QRIJEHA 

Grijesi imaju toliko losih posljedica - neugodnih i stetnih 
po srce i tijeio, kobnih na ovom i buducem svijetu - da ih samo 
Allah zna. 

- Uskracivanje znanja. Jer, znanje je svjetlo koje Allah salje 
u necije srce, Grijesi gase to svjetlo. Kada je imam Safi po£eo uciti i 
preslisavati se pred Malikom, ovaj je primijetio njegovu izvanrednu 
inteligenciju, duboku pronicljivost i shvacanje. Rekao mu je: "Vi- 
dim da jc Allah u tvoje srce stavio svjetlo, Nemoj ga utrnuci ta- 
mo m grijeha", 

Safi je rekao: 

tpozafio sam se 'Ve^t u na Cose pamcenje, 
<Pa me on uputi na ostavCjanje grijefmt 



88 



Ibn Qajiim el-Diewziiie 



Znaj daje znanje sijetlb - re£e mi - 
^Jlffaliovo sijetfo segrjesni^ii ne daje! 

- Uskradvanje opskrbe (rizqa). U Musnedu stoji predaja 
da "eovjek biva lisen opskrbe zbog grijeha kojegje poanio'\ Ovu pre- 
daju smo vee" spomenuli. Bogobojaznost privla£i nafaku, a u supro- 
tnom ona biva odbijena, a siromastvo privuceno. Nista ne moze 
privuci nafaku kao ostavljanje grijeha, 

- Osjecaj samoce i gorcine u srcu kod grjeSnika — izmedu 
njega i Allaha. Tu mkakva slast ne pomaze, 1 sve sJasti ovog svijeta 
je ne mogu otklonitL Ovo moze osjetiti samo onaj ko ima zivota u 
svom srcu. Jer, rana ne boli mrtvaca. Kada bi samo ovo bilo upozo- 
renje, pametnom covjeku bi bilo dovoijno da se okane grijeha. Je- 
dan eovjek se zalio iednom poboznjaku - sufiji na gorcinu i samo- 
6u u srcu, pa mu on rece: 

flfysu ti fltijesi gorfii ostavi ifi 
1 protiaM radbst u cinjenju doBral 

Nista srcu nije ncugodnije od gorcine ponovljenih grijeha. 
A od Allaha se trazi pomoc. 

- Otudenost koja se javlja izmedu grjeSnika i ljudi, a naro£i- 
co poboznih. On jasno osjeca tu medusobnu otudenost. Sto je ona 
jaca, on je sve vise dalji od njih i njihovih sijela. Uskradena mu je 
korist od njih. Sve je blizi sejtanovoj stranci Sto je dalji od stranke 
Milostivog. Ova otudenost jaca i buja sve dok se ne pojavi i izme- 
du njega i njegove iene, djece i bliinjih, Grjesnik £ak postaje otu- 
den od samog sebe. Jedan prethodnik (selef) je rekao: "Odraz mo- 
je nepokornosti Aliahu mogu primijetiti u ponaSanju moje jahalice 
ili moje supruge". 

- Rompliciranje zivota. Koji god posao zapocne, nailazi na 
zatvorena ili nedostupna vrata. Ovo je shodno pravilu po kojem 
Allah 3& bogobojaznim ljudima oiaksava sve stvari. Ko se ne drzi 
bogobojaznosti Allah ce mu otezati postove. Cudna li cuda! Ne 
mogu da shvatlm kako eovjek ne zna sta je uzrok zatvaranja vrata 
dobra i otezavanja poslova... 



Bo lest Mil ek 



89 



medu 



a 7-i na 
kojem 
te drzi 
k\ Ne 
i vrata 



- Tama koju osjeda u srcu kao sto osjeca tamu guste noci. 
Grijeh postaje tama za njegovo srce kao §to je mrkli mrak za nje- 
govo oko. Pokomost je svjetlo, a grijeh tama. Sto je tama gusca, 
njegova izgubljenost je veda. Takav covjek nesvjesno pada u novo- 
tarije, zablude i neoprostive gre§ke, kao slijepi covjek koji sam seta 
po tamnoj noci. Ova tama se pojacava tako da postaje vidljiva u 
oku s a zatim i na lieu, tako da fce je svako modi vidjetL 

'Abdullah b. 'Abbas je rekao: "Dobro djelo obasjava lice i 
srce; proslruje nafaku, daje snagu tijelu i budi ljubav kod ostalih 
ljudi. Grijeh uzrokuje crnilo u lieu, tminu u kaburu i sreu; slabost 
u tijelu; oskudnu nafaku i mrznju u sreima Ljudi". 

- Grijesi slabe srce i tijelo. Slabost srea je vidljiva i vrlo lah- 
ko mo&e dovesti i do smrti. 

Slabost tijela proistide iz slabosti srca. Kada je covjeku - 
vjerniku srce jako, jako mu je i tijelo. A porocan covjek - i ako je 
snainog tijela - srce mu je slabo kada ustreba. Kada mu je snaga 
najpotrebnija, ona ga izdaje. Pogledajmo snagu Perzijanaca i Bi- 
zantinaca koja je nestala kada im je najvise trebaia - sljedbenict 
imana su ih savladali snagom svojih tijela i srca. 

- Nemogucnost cinjenja dobra. Dovoljna kazna za grijeh bi 
bila u odvracanju od cmjenja dobra; zauzimanju njegova mjesta i 
ukidanju svih puteva koji ka njemu vodc, tako da u startu nestaje 
mnogo dobrili djela od kojih svako vrijedi koliko dunjaluk i sve 
Sto je na njemu. Ovo je slicno covjeku koji se zasiti nekom hra- 
nom i od toga se razboli, nakon cega se mora odreci mnogo ukus- 
nijih i ljepSih je!a, A od Allaha se trazi pomod. 

- Grijesi skracuju zivot i umanjuju njegov bericet i plod- 
nost. Jer, kao sto dobrocinstvo produzava zivot, tako i poroci bi- 
vaju uzrokom njegovog skracrvanja, Ljudi su se raziSll o ovom pi- 
tanjn. 

Jedni kazu se skracivanje vijeka grjeSnika ocitava u lisenosti 
tog vijeka od ikakve koristi i bericeta. Ovo je tacno, i svakako je 
jedna od posljedica grijeha. 



90 



Ibn Q3|jim el-Dzewzi He 



Drugi kazu kako grijesi bukvalno skracuju zivot, kao sto 
umanjuju nafaku. Uzviseni Allah je za beridet u opskrbi i imetku 
postavio odredene uzroke, koji uticu na smanjivanje i povecavanje 
te nafake. Postavio je uzroke koji uticu na rast ili smanjenje berice- 
ta u vijeku i iivotu. 



Oni dodaju da nije nemoguce da se vijek iz odredenih raz~ 
loga produzi, kao sto se moze iz drugih razloga skratiti. Zna£i - 
oafaka i vijek; sreca i nesreca; zdravlje i bolest; bogatstvo i siroma- 
Stvo — pored toga sto su propisani od strane Allaha, On to cini pu- 
tem uzrocnika koji dovodc do tih propisanih posljedica. 

Treea grupa smatra da se skracivanje vijeka ogleda u tome 
da grjesnik ne zivi pravim i istinskim zivotom, a to je zivot srca* 
Zbog ovoga je UzviSeni za nevjemike rekao da su rnrtvi i nezivi: 
( t ilU '^± oi^f) - "Tvarisu, nisu zivi" (En-Nabh 21). ! Zivot je, znaci, 
ono vrijeme kada je srce zivo. Covjekov vijek je duzina njegovog 
zivota, a zivot je dug samo onoliko koliko je srce zivo uz Allaha. 
To je njegov vijek. Taqva (bogobojaznost) i pokornost produzava- 
ju te trenutke koji, ustvari, cine zivot pored kojeg drugog zivota 
nema, 

U svemu, kada covjck okrene leda Allahu i prepusti se gri- 
jesima, istinski dani njegovog zivota su izgubljenL On ce biti svjes- 
tan tog gubitka kada kaze; Lj£*J cJloi jQ \J) - "Kamo srece da sam 
se za ovaj zivot pripremio!" (El-Fedzr, 24). Ova vrsta Ijudi je ili 
ocekivala neku dunjalucku ili ahiretsku korist, ili nije. UkoHko ni- 
su ocekivali nesto od toga, onda su protracili cijeli vijek i uzalud 
potroSili zivot. Ako su imali za cilj te koristi, tada je njihov put na- 
isao na prepreke; izvori dobra su bili zatrpani stvarima koje su im 
suprotne. Ovo je totaino tracenje zivota. 



Ajet koji autor uxima kao dokaz tice se kipova. Uzviseni kaze: 'jjIMj) 
(eLp-i jJi cjIjjI * jj-ilj«j -jt,j bull DjHaJL^w V aUI i\fi j? j^*^ " "A oni 
kojima se oni, umjesto Allahu, klanjaju — nista ne stvaraju; oni su 
sami stvoreni; tvari su, nisu zivi.,." (En-Nanl, 20,21.) 




Bolest i lijek 



91 



Ukratko, vijek covjeka je duzina njegovog zivota. A za nje- 
ga nema zivota osim ako se okrene Allahu, uiopi u ljubav prema 
Njemu i zikr, ne pretpostavljajuci Njegovom zadovoljstvu nista 
drugo. 

Umnozavanje grijeha 

- Mcdu posljcdicama grijeha je da se oni razmnozavaju i 
granaju, tako da se £ovjek vrlo tesko moze oslobodici njih. Ncki 
prethodnik je rekao: "Vid kazne za lose djelo je drugo lose djelo, a 
nagrada za dobro djelo moze biti drugo dobro djelo. 11 jei\ dobro 
djelo koje je blizu njega kaze: Izvrsi i mene, i tako unedogled. Ta- 
ko se dobit umnozava, a dobra djela uvecavaju. Isto se dogada i sa 
losim djelima. Na kraju losa i dobra djela postaju stalne osobine i 
neizbrisive navike. Kada bi pobozan Covjek prekinuo s cinjenjem 
dobra, zemlja bi mu postala tijesna pored svoje sirine; osjecao bi se 
kao riba na suhom sve dok se ne vrati tinjenju dobra. Tada se nje- 
gova dusa smiruje. A ako bi grjesnik prestao ciniti zlodjela i pris- 
tupio dob rim djelima, osjecao bi cjeskobu u du5i i mrak pred ovi- 
nia, Stvari se vracaju na svoje mjesto tek kad on ponovo pocne ci- 
niti zlodjela. Mnogi zlocinci ne nalaze slasti u onome sto rade, nici 
imaju motiva za to. Medutim, bol ih tjera na ta zlodjela, kao sto je 
rekao poglavar plemena Hasan b. Hani' 1 : 

<Prvu. casu sam sa sfascu popio 
JA druga mije 6ifa Rje^zaprvu! 

Drugi pjesnik je rekao: 

<Bi[a mi je fije^ a sad'a mije Bofest 
%£o slo se pijanica affyfwfom Cijeci. 

Covjek se na pocetku trudi u ibadetu, voli da ga izvrsava i 
posveduje mu zasluzeno vrijeme. Nakon ove faze, Allah # mu 
Svojom miloscu salje m el eke koji ga podstieu na njih i dizu ga iz 



Nije on autor ovog stiha, vec E'Sa, Bekr b. Va'il Mejmun b. Qajs, po- 
znat kao Sannadza el- 1 A re b (cimbafist Arapa), - Prim, ur. 



92 



IfiH Qajjim el-Dzewzijje 



postelje kada je vrijeme za namaz. Medutim, kada covjek zavoli 
poroke, Allah M mu salje sejtane koji ga podsticu da uziva u tim 
porocima. Kod prvog covjeka su upomoc pritekle snage dobra, ta- 
ko da su mu postal! najveci saveznici, a kod drugog su u pomoc 
pritekle snage zla koje ce biti najveci saveznici protiv njega. 

Grijesi slabe volju za dobrom 

- Ovo je jedna od najopasnijih posljedica grijeha - u srcu je 
sve slabija volja za dobrom, a sve jaca volja za zlodjelima. Potreba 
za teobom (pokajanjem) postepeno slab! sve dok potpuno ne isce- 
zne. Kada bi napola umro, takav covjek se ne bi pokajao Allahu. 
Njegov jezik izgovara istigfar (trazenje oprosta) i tevbu kao sto to 
rade lasci - i to na razne nacine - ali mu je srce cvrsto vezano za 
grijeh i odlucno da ga cini kada god je u mogucnosti. Ovo je jedna 
od najopasnijih i najpogubnijih bolesti. 

Ljubav pre ma grijesenju 

- Grjesnik biva liSen osjecaja da je to sto radi ruzno. To mu 
postaje navika i ne smeta mu Sto ga Ijudi vide ili Sto o njemu govo- 
re* Teskim grjesnicima vrhunae raskalaSenosti i uzivanja predstav- 
Ija hvalisanje grijesima pred onima koji nisu znali da su oni to ura- 
dili, Ovakvim ljudima se ne oprasta, Njima su zatvorena vrata teo- 
be u najcescim slucajevima. Boziji Poslanik M je rekao; "Svakome 
6e iz mog ummeta biti oproSteno osim onima koji javno cme gri- 
jehe. Jedan vid javnog Cinjenja je da Allah pokrije sramotu Svog 
roba T a on je nakon toga otkriva drugima, govoreci: 'O, ti, tog i tog 
dana sam radio to i to', otkrivajuci sebe, a Allah ga je bio sakrio". 1 

- Svaki grijeh je, ustvari, zaostavstina nekog od naroda koje 
je Allah $& unistio: 

- homoseksualizam je naslijede Lutovog naroda; 



Buhari: Knjiga o ponaSanju, br. 6069; Muslim: Knjiga o zuhdu (aske- 
ti2mu) i suptilnosLi, br. 2990. 



Bolestilijek 



93 



- dvostruki ar§ini - kada se uzima, trazi se vise, a kada se da- 
je, pruza se manjc - to je naslijedc Suajbovog naroda; _ 

- dominacija uz teror na Zemlji je naslijede Faraona i njego- 
vih podanika; 

- oholost i nasilniStvo su naslijede Hudovog naroda. 

Svi zlikovci nose jedno od obiljezja ovih naroda, Ailahovih 

neprijatelja, 

'Abdullah b, Ahmed u Knjizi o zuhdu, koju je napisao nje- 
gov otac, biljezi da je Malik b. Dinar rekao: "Allah M je jednom 
posianiku Israelicana objavio: "Nemojte ulaziti na ulaze Mojih ne- 
prijatelja; nemojte oblaciti odjecu Mojih neprijatelja; nemojte kori- 
stiti jahalice Mojih neprijatelja i ne jedite hranu Mojih neprijatelja, 
kako ne biste bili Moji neprijatelji, kao Sto su to oni bill". 

Ahmed u svome Musnedu biljezi hadis 'Abdullah b. 4 Ume- 
ra da je Poslanik & rekao: "Poslan sam sa sabljom uoci Sttdnjeg dana 
kako hi se robovalo sarno AlUhu, koji nema sudmga* Moja nafakaje 
u sjeni moga koplja. Slahost i nemoc ce pogoditi svakog ko se ne po- 
vodi za mnom. Ko bade licio nekom narodu - on njimapripada". 

Niskost grjesnika u ocima njegovog Gospodara 

- Od loslh posljedica grijeha je nipodistavanje roba od stra- 
ne Allaha i niskost u Njegovim o£ima. Hasan el-Basri je rekao: 
"Oni su beznacajni u Allahovim ocima, pa su pocinili grijeh. Da su 
bili znacajni, on bi ih zaStiuo, Kada covjek postane neznacajan kod 
Allaha, niko ga ne moze udostojiti. Uzviseni kaze: 3-&4UJ p« ^}) 
( f jSi # - 'A koga Allah ponizi , niko ga ne moze postbvanim 
tieinit? (El-Had'ldz, 18). Ljudi mozda izraiavaju postovanje prema 
njima zato Sto su im poirebni ili sto ih se plage, ali ih u srcima sma- 
traju najnedostojnijim i najbeznacajnijim ljudima . 

- fiovjek cini grijehe sve dok oni ne postanu za njega bez- 



Ahmed: Musned, br. 5094, 5643. Hadis je sahih. (V.: Irva' el-galil, br. 
1269.) 



94 



Ibn Qaijim el-Dzewzijje 



nacajni i sitni. To je predznak katastrofe. Jcr, sto je grijeh bezna- 
£ajniji za covjeka, to je znacajniji za Allaha. Buhari u svome Sahi- 
hu biljezi predaju Ibn Mes'uda koji kaze: "Vjcrniku vlastiti grijesi. 
izgledaju kao brdo koje ce se svakog trenutka obrusiti na njega, a 
grjesniku se grijesi £ine kao muha koja mu sJeti na nos i koju moze 
pokretom ruke otjerati". 

Prokletstvo grijeha 

- Od posljedica grijeha je i to da ostali ljudi i zivotinje trpe 
zbog prokletstva koje navlacl na sebe grjesnik. Ebu Hurejre je re- 
kao: "Doista, mladunce droplje moze uginuti u svome gnijezdu 
zbog tudeg zla 11 . 

Mudzahid je rckao: "Zivotinje u susnim godinama proklinju 
grjesnike iz redova Ademovih sinova: 'Ova nesreda je zbog Ijuds- 
kih grijeha''^ govore zivotinje, 

'Ikrime je kazao: "Zivotinje i insekri, pa cak i zohari i Skor- 
pioni govore: 'Uskracena nam je kisa zbog grijeha Ademovih 
sinova 1 ", 

Uz kaznu za po£injeni grijeh, znaci, £ovjck biva proklet i 
od strane bezgrjesnih stvorenja. 

Grijeh je uzrok slabosti 
Grijesi su uzrok nemoci, a sva moc je u pokornosti UzvEse- 



nom Allahu; (lLJt sjJI Uli sj^ll JbJ b\5 ^>) - Ako neko zeli velicinu, 
pa- u Allaha je sva velielna!" (Fatir, 10), Znaci: neka je trazi u po- 
kornosti Allahu, jer se ona ne naJazi na drugoj strani. Neki pret- 
hodniei su chilli ovakvu dovu: "Gospodaru moj, osnazi me pokor- 
noscu Tebi, a nemoj me oslabiti grijesima". 

Hasan el-Basri je rekao: "I kada bi ih mazgc gazile i konji 

kopitima udarali, slabost grijeha ne bi napustala njihova srca, Allah 
ce signrno ponlziti nepokornc". 

'Abdullah b. Mubarek je rekao: 



Bolesti lileK 



95 



! 



Qrijesi umrtvtjuju srca, 
a i nemoc sejavfja mfjed opetovanja. 

Oslavfjanje grijefia ozivfjava srca, 
a za teSeje boCje da ifi se o^ams 

Staje vjeru unistifo do 
%rafjevi pofyareni sveceniri i mo nasi? 

Grijesi razaraju um 

- Razum ima svoje svjetlo, a grijesi nezaustavljivo gase to 
svjetlo. Neki prethodnici su rekli: "Svako ko bude ncpokoran Al- 
lahu izgubit ce razum". Ovo je jasno, jer, daje Sovjdk bio pri zdra- 
vom razumu, on bi ga odvratio od grijeha. Covjek je uvijek u Alia- 
hovoj ruei; izlozen Njegovoj sili. On gaprati cak kada lezi u svojoj 
kuci na duSeku. Njegovi meleci ga neprekidno nadziru, Kur'an ga 
opominje; imaii ga opominjc; smrt ga opominje; Vatra ga opomi- 
nje. Dunjaluckc i ahiretske koristi koje on propuSta cineci grijehe 
su visestruko brojnije od onoga sto je tim grijesima dokucio. 2ar 
covjek koji ima zdrav razum mo£c ovo potcjenjivati i ponizavati? 

Grijesi zapecacuju srce 

- Kada se grijesi umnoze, srce grjeSnika se zapecati i on po- 
staje nemaran. Tako su neki prethodnici protumacili ajet: h\j [)I ui) 
(5jL-£ L"^ ^ r**-^ J* ~ ^ n y e ta k°! ® no st° su r&dili prekrilo je 
srca njihova* (El-Mutaffifun, 14), rekavsi da je ovo nizanje grijeha 
(grijeh na grijeh). Hasan je rekao da je to sakupljanje grijeha sve 
dok srce ne oslijepi. Drug! su rekli: "Grijesi i poroci su im se toliko 
namnozili da su im prekrili srea". 

Tajna je u tome da srce hrda uslijed grijeha. Kada se ta hrda 
prosiri, ona formira sloj koji postaje dio srca. Taj dio je katanac i 
pecat za srce, koje je sada pod koprenom i korom. Ako se ovo de- 
silo nakon poboznog i ispravnog £ivota, onda se srce izopaci i izo- 
krene tako da ga neprijatelj savlada i upravjja njime kako zeli. 



96 



Ibn Qallfm el-Diewzllle 



me, 
veci 



Gnjesi izazivaju kletvu Bozijeg Poslanika gg 

Boziji Poslanik % je prokleo Ijude koji Sine odredene hara- 
Od grijeha koji su spomenuti u njegovim kletvama postoje i 
harami, koji tim prije zasluzuju tu kletvu. On je prokleo: 

zcnu koja tetovira, 

- koja se tetovira, 

koja nadovezuje kosu, 
koja nosi nadovezanu kosu, 
■ koja silji i tartji zube, 

- koja trazi da joj se silje i tanje zubi, 
kovjeka koji prima kamatu, 

ko je daje, 
• ko svjedoci i pi§e ugovor o kamati, 
kradljivca, 
onoga ko pije vino, 
ko ga Ijeva, 
ko ga cijedi, 
kome se cijedi, 
ko ga prodaje, 
ko ga kupuje, 

ko se njegovom cijenom hrani, 
ko ga nosi i kome se nosi, 
ko izmijeni mede (graniee) imanja, 
ko prokune svoje roditelje, 
ko uzme zivu stvar kao cilj u vjezbanju gadanja, 
ljude koji se pretvaraju da su lene, 
zene koje se nose kao ljudi, 

ljude koji kolju u netfije drugo, a ne u AUahovo ime, 
ko uvede neku novotariju ili zastiti novotara, 
slikare (likova), 
homoseksualce, 
one koji psuju roditelje, 
one koji slijepca pogresno upute, 
one koji opce sa zivotin/ama, 



Bolestiliiek 



97 






- onoga ko oprzi zivotinju po lieu, 

- onoga ko nanese stetu muslimanu Hi mu napravi spletku, 

- one koji eesto posjecuju greblje, koji na njima prave dzami- 
je i postavljaju svjetiljke, 

- onoga ko zeli da iskvari sliku zene kod covjeka ili roba kod 
gospodara, 

onoga ko vrsi analni odnos, 

- zenu koja izbjegava da spava sa muzem proklinju meleci 

dok ne osvane, 

- Boziji Poslanik m proklinje i onoga ko zagovara da je sin 
covjeka koji mu nije otac, 

- ko uperi oruzje u svog brata, meleci ga proklinju, 

- i prokleo je Poslanik % onoga ko psuje ashabe. 

Allah $fc u Svojoj Knjizi proklinje one koji cine nered na 
Zemlji i kidaju rodbinske veze; one koji ruzno govore o Allahu i 
Njegovom Poslaniku M; one koji kriju jasne dokaze i uputu koje je 
Allah objavio; one koji optuzuju vjerne, cedne i neduzne vjernice 
za razvrat; one koji kazu da je nevjernikov put ispravniji od vjemi- 
kovog. 

Boiiji Poslanik^ je prokleo covjeka koji nosi zensku odje- 
cu i zenu koja nosi musku; prokleo je onoga koji daje mito 1 koji 
ga prima i posrednika u come. Postoje i druge stvari koje su uzrok 
prokletstva. Kada ne bi postojala kazna za ove postupke, dovoljno 
bi bilo da se kaze da zbog toga proklinju Allah, Njegov Poslanik i 
Njegovi meleci pa da se covjek okane ovih postupaka. 

Gubitak dove Bozijeg Poslanika % 

- Jedna od posljedica grijeha je gubitak dove Bozijeg Posla- 
nika m i dove meleka. Jer, Uzviseni Allah je naredio Svome Posla- 
niku da traii oprost za vjemike i vjernice: 

JU> &S J}j&\ djlg iJJ> 

0\} \J\J ^jJJj^-Li t-Uj ir-j 




98 



Ibn QaiJim el Dzevmf Je 



4**j^J| jJaJI y» ^iU^j Sl^ji 
"Meleci koji drf.e prijesto i oni koji su oka njega ve- 
hcaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole 
se da budu oprosteni grijesi vjernicima: 'Gospodam 
nas, Ti sve obuhvacas miloscu i znanjem; zato op- 
rosti onima koji su sepokajali i koji slijede Tvoj put 
i sacuvaj ih patnje u vdtri! Gospodaru nas, uvedi ih 
u edenske vrtove, koje si im obecao, ipretke njihove 
i 2ene njihove i potomstvo njihovo, one koji su bili 
dobri; Ti si, iiislinu, silan i mudar, I postedi ih kaz- 
ne zbog mznih djela, jer koga Ti toga dana postedts 
kazne zbog mznih djela - Ti si mu se smilovao, a to 
ce, zaista, veliki uspjeh bitit" (Gafir, 7-9). 

Ovo je <iova koju meleci upucuju za vjernike koji su se po- 
kajali. Oni slijede Allahovu Knjigu i sunnet Njcgovog PosJanika H. 
Drugog puta za njih nema. I nlko osim Ijudi koji posjeduju ove 
o so bine ne moze o£ekivati da <5e za njih biti upuc"ena ova dova, A 
Allah daje pomod 

Kazne za grijeh 

Boziji Poslanik M je cesto govorio ashabima: 
"Da li je sanjao (i) jedan od vas (ista) od sna (tj. ikakav 
sm) ?" Rekao je: Pa po£e pricati njemu (sun) onaj kome je Allah doz- 
volio da prim. I zaista onje rekao nama jednoga jutra: 

"Zaista su ono dolla meni nocas (nekakva) droa posjetioca, i 
zaista njih dvojica su poslaU mene (tj. podigla su, uzdigmtla su njih 
dvojica mene), i zaista njih dvojica sit rekla meni; "Odi (Idi s na- 
ma)." / zaista, ja sam otisao sa njima dvojicom. I zaista t mi smo dos'Ii 
nad jednoga covjeka legloga (tj. koji leli na svojoj strani t a ne na le- 



Bolest i lljek 



99 



dtma), i kada It dmgi (jedan covjek) je stejac (stoji) nad njim sa sti- 
jenom (tj, sa nekakvim kamenom), i kada li on pada sa (torn) stije- 
nom za (tj. na) njegovu glavu (tj. i kada li on bad tu stijenH na nje- 
gova glavu), pa mzbtje njegovu glavu. Pa se valja (spusti se, sleti mj) 
kamen ovdje (ovamo prema onome koji ga je bacio), pa slijedi (taj 
covjek, bacac kamena taj) kamen, pa ga uzme. Pa nec'e se vratiti k 
njemu (ka onome sto lefj) do (da) ozdravi (dak ne ozdravi) njegova 
glava kao Sto je bila (tj. i ne vrati se k njcnm, a vec mu je ozdravila 
glava postavSi zdrava kao sto je i bila prije nego je razbijena). Zatim 
se vrati na njega (njemu), pa cini (pa ucini) s njim sltino (onome) 
Sto je frnio (toga) prvoga puta (kao i prvi put). Rekao je: Rekao sam 
njima dvojici: "Slava Allabu/ Sta su (Ko su) ova dvojica?" Rekao je: 
Reklt sh njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi dalje)!" Pa smo otisli 
(krenuli dalje). Pa smo dosli na (tj. nad jednoga) fovjeka na ledima 
legloga za(tj. na) svojpotiljak (zatiljak, zatiok), i kada li drugi (cov- 
jek je) stajac (stoji) nad njim sa (nekakvom) kukom od zeljeza, i ka- 
da It on dolazi (dode) jednoj (od) dvije polovine njegovoga Itca, pa 
rasijece njegov nuglac (ugao od usta, gdje se asne sastaju) ka njego- 
vomepotiljku (tj. do njegovoga potiljka), i njegovu nozdrvu ka nje- 
govome potdjku i njegovo oko ka njegovome potiljkur 

Rekao je: A molda je (Hi: A ponekad je) rekao Ebu Redza'- 

;7 . pa cijepa (raspolovljava) " Rekao je: "Zatim se okrene ka (svo- 

joj) drugoj stram, pa cini s njom slicno (onome) sto je cinio sa (nje- 
govom) prvom stranom! Pa ne svrSi od te (jedne njegove) strane do 
(da)^ ozdravi ta (druga njegova) strana kao Sto je (i) bila (tj. pa ne 
svrSi, nezavrsi, ne okonta rasijecanje, djepanje, raspolovljavanje jed- 
ne strane, a vec je ona dmga strana ozdravila ipostala zdrava kao Sto 
jebtla t prije rasijecanja) . Zatim se vrati nad njega, pa (ponovo) uci- 
ni slimo (onome) sto je cinio (onaj) prvi I put. Rekao je: Rekao sam: 

Slava Allabul Sta (tj. Ko) su ova dvojica?" Rekao je: Rekli 
su njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi, - Kreni, kreni dalje) ! Pa 
smo otiSli (krenuh smo dalje). Pa smo doSli nad nesto slicno (izvjet- 
noj) pea- (furuni, furni). Rekao je: Pa mislim da je on bio (obicaja 
da) govon: Pa kada li u njoj (nekakva) galama i glasovi! Rekao je- 
Pa smo se natkucili u nju (u tu pec), pa kada li su u njoj (nekakvi) 
tjtidi i iene, goli (nagi)f I kada li sit oni (u takuom stanju da) dolazi 



100 



Ibn Qajjim el Dzewzijje 



njima (nekakav) plamen iznize od njih (nize od njih, ispod njih)! Pa 
kada je doiao (tj. kada dode) njima taj pLzmen, povikali sa (tj. povi- 
CHt zavriste oni) . Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Sta su (Ko su) 
ovif" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Odi, odii" Pa smo otisli 
(dalje). Pa smo dosli na (jednu, neku) rijeku - mistio sam (tj. mis- 
lim) daje on bio (obifaja da) govori: - crvenu kao (ta) krv. (To jest: 
Mislim da govorase on za rijeku da je ona crvena kao krv.), I had je 
u (toj) rijeci (jedan) covjek plivac (sto) pliva! I kad je na obali (te) 
rijeke (jedan) dovjek (koji) je vec sakupio kod sebe mnogobrojno 
kamenje! I kad taj plivac pliva koliko pliva, zatim dode tome koji je 
vec sakupio kod sebe (to) kamenje, pa otvori njemu svoja usta t pa 
(on) zaloii njega kamenom (tj, dadne mu kao zalogaj jedan kamen). 
Pa ode, (i) pliva, zatim se vrati k njemu. Kad god se vratio k njemu, 
otvorio hi njemu svoja usta, pa bi zal.oi.io njega (jednim) kamenom. 
Rekao je: Rekao sam njima dvojici: 

"Sta su (Ko su) ova dvojica f" Rekao je: Rekla su njih dvojica 
meni: n Odi, odi!" Pa smo otislL Pa smo dosli nad jednoga covjeka 
ruznoga (svoga) izgleda, kao najrwlnije Sto si ti vidjelac (sto si ti vi- 
dio nekoga) covjeka izgledom. I kad kod njega (nekakva) vatra, (i) 
podstaknjiva (lozeci i razgarajuci on) nju i nastoji (tj. trfi) okolo njet 
Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Sta je ovof" Rekao je: Rekla su 
njih dvojica meni: "Odi, odi (Kreni, kreni)P' Pa smo otisli (tj. Kre- 
nuli smo dalje). Pa smo doSli na (jednu) balfu zamotanu (tj, bujnu, 
cije se povrce isprepletalo i zamotalo jedno okolo drugoga kao ahme- 
dija t calma), u njoj (u toj baUi) je od svakoga cvata (Hi: od svakoga 
cvijeca toga) proljeca! I kad izmedu dvojih leda (tj. u sredini te) bai- 
ce (jedan) covjek dugac'ak, necu bid blizu (tj. nisam bio blizu da) 
vidi?n njegovu glavu duljinom u nebo! I kad okolo (toga) covjeka 
najvise djece (tj. najveci broj djece ko) sam ih vidio ikada! Rekao je: 
Rekao sam njima dvojici: "Staje ova? Sta su (Ko su) ovif" Rekao je: 
Rekla su njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi dalje)!" Pa smo otiili 
(Isti smo dalje). Pa smo stigli (na kraju) ka (jednoj) basci veiikoj, 
(i) nisam nikada vidio vecu bascu od nje, a niti Ijepiu, Rekao je: Re- 
kla su njih dvojica meni: "Popni se u nju!" Rekao je: Pa smo se popeli 
u nju. Pa smo stigli do jednoga grada izgradenog cerpicem (ciglom 



Boiest ilijek 



101 



od) zlata i cerpicem (od) srebra. Pa smo dosli vratima (toga) grada, 
pa smo traiili otvaranje (tj, da nam se otvori). Pa se otvorilo nama. 
Pa smo tmisli (it) grad. Pa su sreli nas it njernu (neki) Ijudi; polovina 
od njihovoga stvorenja (tj. njihovoga tijela) je kao najljepse sto si ti 
ac (sto vidis* - neSto najljepse sto vidis, sto se mole vidjeti), a 



VI 



polovina (njihovoga tijela) je kao (neSto) najruznije sto si ti vidjelac 
(sto vidis, sto se moze vidjeti). Rekao je: Rekla su njih dvojica njima: 

"Odite (Idite), pa padnite (skocite) u tit rijeku!" Rekao je: I 
had (tit jedna) rijeka isprijecena (tj, poprijecila se), tece, kao da je 
njezina voda cista u (toj izvjesnoj) bjelini, (tj, kao da je disto bijele 
hoje). Pa su (oni) otisli, pa supali (skodili) u nju, zatim su se vratili 
k nama, (i) vecje otiSlo to (izvjesno) zlo od njib, pa su postali u naj- 
ijepk'm obliku. Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: 

"Ovo je raj (zvani) Adn (tj, raj boravka, vjecnoga boravka)! 
Pa je gledao (moj pogled, moj vid) penjanjem (tj. Pa sam podigao 
svoj pogled vrlo visoko), pa kad (tujedan) dvorac slican oblaku bije- 
lomel Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Ovo tije tvoj stanf" Re- 
kao je: Rekao sam njima dvojici: "Blagoslovio Allah vas dvojicuf Pu- 
stite vas dvojica mene, pa da udem u njega," Rekla su njih dvojica: 
"Sto se tide sada, ne! A ti si onaj koji ulazl (u) njega" Rekao je: Re- 
kao sam njima dvojici: "Pa zaista, ja sam vidio nocas (tj, za vrijeme 
ove nocijedno veliko) dudo. Pa Staje ovo koje sam (tj. Pa itaje to Sto 
sam) vidio ?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: 

"Zar ne (tj. Pozor, Pazi, Paznja)! Zaista, mi demo izvijestiti 
tebe (o tome). Sto se tice (onoga) prvoga dovjeka koji (je taj Sto) si 
dosao nad njega y (i) razbija se njegova glava (onim) kamenom, pa, 
zaista, on je (taj) covjek (koji) uzme Kuran, pa (onda) bad (ostavi, 
napusti) njega, i spava od (izvjesne) propisane molitve (namaza koji 
je fard, farz). A sto se tice (onoga) covjeka koji (je taj Sto) si dosao 
nad njega, (i) rasijeca se njegov nuglac (ugao usta gdje se sastavljaju 
usne) ka njegovome potiljkn, i njegova nozdrva ka njegovome potdj- 
ku, i njegovo oko ka njegovom potiljku, pa, zaista, on je (izvjesni) 
dovjek (koji) porani (ide ratio jutrom) iz svoje kude, pa staze (izvjes- 
nu) laf (koja) dopre do svih obzora horizonta, A sto se tide (omh 
izvjesnih) Ijudi i lena golih (nagih) koji su u slidnoj zgradi (izvjesne) 
peci, pa, zaista, oni su (izvjesni) bludnici (preljubnici) i bludnice! A 



102 



Ibn Qajiim el-Dzewzlije 



sto se tice (o?toga) covjeka koji (je taj sto) si dosao nad njega, (koji) 
pliva u (onoj) rijeci i zalaze se (onim) kamenom, pa zaista on je ko- 
risnik (te) hamate! A sto se tice (onoga) covjeka ruZnoga izgleda, koji 
je kod (one) vatre, (i) potpiruje je i nastoji (tj. trfi) oko nje, pa, zais- 
ta, on je (to je) Malik, riznicar pakla. A sto se tice (onoga) covjeka 
dugac'koga koji je u (onoj) baSci, pa t zaista, on je (to je) Ibrahim;, 
pomilovao ga Allah i spasio. A sto se tide (one) djece koja su okolo 
(oko) njega, pa (to je) svako novorodence (koje) je umrlo na (torn) 
nalinu stvaranja (tj. u islam u koji je tahva vjera da je covjek tako 
stvoren daje moze shvatiti i prihvatiti) ." 

Rekao je: Pa je rekao neki (od prisutnih) muslimana: "O, Po~ 
slanice Allaha! I djeca (tib izvjesnih) idolopoklonika'f Pa je rekao 
Poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "/ djeca (tib izvjesnih, 
Hi: svih) idolopoklonika (su it raju, Hi: bit ce it raju), A sto se tice 
(onoga) naroda (ljudi) koji m bill (takvi da) je polovina od njih It- 
jepa, a polovina od njih je rufoia, pa zaista oni su narod (ljudi koji) 
su pomijesali (mijesali jedan) posao dobar, a (Hi: i jedan) dmgi loi, 
presao je Allah odnjih (tj.pa oprostio je Allah njima)" 1 

Grijesi stvaraju nered na Zemlji 

- Grijesi su uzrok svakojakih poremecenosti u vodi, zraku, 
njivama, plodovima i stanistima. UzviSeni kaze: 

^Oj**rj* [*-g*«J '_?%■* iS^' o^^i (Hp^^E 
"Zhog onoga sto ljudi rade y pojavio se metei i na ko- 
pnu i na mom, da im On dd da iskuse kaznu zhog 
onoga sto rade, tie hi U se popravili" (Er-Rum, 41). 

Mudzahid je rekao: "Kada riranin dode na vlast, on uspos- 
tavlja nepravdu i ncred. Zbog toga se uskracuje kisa i propada sjcfc 
va i stoka, a Allah ne voii nered." Zatim je proucio: 'JA\ J & -*\\ 'J&) 



Prijevod preuzct tz rukopi.sa rahm. Fuada Subagida. 



Bolestilijek 



103 



-ti-i 



(bj*z'jL fr^J ^V*- l£^ Ij^h p^J-A ,_r^ 1 lSW *-.Ti . ,,< Uj j^i-J^j' i rece: 
"Tako mi Allaha, ovdje se ne misli na more, vec na svako mjesto 
koje lezi na tekucoj vodi". 

'Ikrime je iznio isto misljenje o ovom ajetu. 

Qatade je rekao: "Pod kopnom se podrazttmijeva sjedilacko 
stanovnistvo, a pod morem stanovmci sela i nomadi". 

UzviSeni Allah i slatke vodc naziva morem: o\'J^S\ iS^~i l^j) 
(Ui-I Jjl- IjVj Z/J£ !bC ol^i L*5£ il» - u Ni dva mora'nisu jednaka: 
jedno je slatko iprijatno - voda mtt se lahko pije, a drugoje slano i 
gorko" (Fatir, 12). U svijetu ne postoji slatkovodno more. Tekuce 
vode su slatke, a slane su stajace. Naselja koja se nalaze na tekucim 
vodama se nazivaju po njima. Ibn Zejd je o ajetu: 'JS\ J> aJliJj j$>) 
(jkJl} 2 rekao: 'To je zbog grijeha", 

Uzviseni nam ovim ajetom ukazuje da su grijesi uzrok mi 
ceia i poreme^aja koji su se pojavili. Kada bi sami grijesi bili nere 
koji se pojavio, tada bi prefiks "J" (li) u ajetu imao svrhu objaSnja- 
vanja i posljedice. A, prema prvom tumacenju, onda bi se pod me- 
tezom i poremecajima podrazumijevale nesrece, oskudice i boli 
kojima Allah kaznjava za grijebe, Cim ljudi pocnu (masovno, jav- 
no) ciniti neki grijeh, On im salje kaznu, kao sto je rekao jedan 
predstavnik prvih generacija muslimana. 

Medutim, najvjerovatnije je da se pod metezom podrazumi- 
jevaju grijesi i njihovi uzroci. Na to ukazuje re£enica: l^ Hh^«j) 
(l^JUi ^jjJi - "da im On da da iskuse kaznu zbog onoga sto rade ni , a 
to jc nasa stvarnost. Kada bismo ispastali za sve grijehe koje cini- 
mo, na Zemlji ne bi ni jedno iivo bice ostalo. 

- Jedna od posljedica nepokornosti Allahu na Zemlji jesu 
kataklizme, zemljotresi i neplodnost zemlje. Tako je Boiiji Posla- 
nik ai, kada je prolazio pored naselja Seniudovog naroda, zabranio 



Prijevod ajeta je naveden u proslom pasusu, 

"Pojavio se metez 1 na kopnu i na moru". 

U doslovnom znaCenju; "zbog (jednog) difela onoga Sto rade". 



104 



IHn Qajiim el-Dzewzilie 



Bolest i lilek 



105 



ashabima da ulaze u njihove kuce, da piju njihovu vodu, da zahva- 
caju iz njihovih bunareva. Cak je zabranio da se devama daje kaSa 
koja je pomijesana s njihovom vodom — sve da bi se izbjegle pos- 
ljedice grijeha koje su oni cinili. Isto tako, grijesi mogu uticati na 
smanjenje roda i bolesti piodova. Imam Ahmed u Musnedu navodi 
predaju u kojoj se kaze: "U riznici jednog umejevicltog vladara sam 
naisao na ps>enice cija su zrna bila poput kostice hurme. Na posudi 
u kojoj se naJazila je pisalo: "Ovo je raslo u vrijeme pravednosti'\ 
Mnoge bolesti kod biljaka Allah je stvorio zbog ljudskih grijeha. 
jedan starac iz pustinje mi je pricao kako pamte da su plodovi bill 
krupniji nego sada. Ve&na danasnjih bolesti tada ruje postojaia, vec 
se nedavno pojavila. 

- Odrazavanje grijeha na fizionomiju i gradu Ijudi je potvr- 
deno u hadisu koji navodi Tirmizi u svome Dzami'u, gdje Boziji 
Poslanik 'M kale: "Allah je stvorio Adema Sezdeset lakata visokog, 
ali su se ljudi kasnije smanjivali'V Kada Allah odluci da ocisti Zem- 
Iju od nasilnika, tiranina, varalica I grjeSnika, on ce iz poroda Nje- 
govog Poslanika £g izvesti covjeka koji ce rasiriti pravdu, kao sto je 
bila rasirena nepravda, Mesih ce iskorijeniti jevreje i krSdane 1 us- 
postavit ce vjeru koju je Allah preko Svoga Poslanika M dostavio. 
Zemlja ce ponovo biti blagorodna, Ljudi ce tada modi jesti nar i 
ispod njegove kore se zakloniti od Sunca. Grozd grozda ce napu- 
niti breme kamile. Mlijeko jedne deve ce biti dovoljno za veliku 
grupu ljudi. Zna£i, kada se Zemlja ocisti od zlodjela i grijeha, na 
njoj se javljaju bericcti koji su bili zatrpani grijesima i kufrom. 

Nema sumnjc da su kazne sto ih je Allah spustio na Zemlju 
i dalje prisutne i sada traze ostatke till zlodjela usiijed kojih su na- 
rodi unisteni. DanaSnji grijesi su ostaci tih kazni, kao Sto su i pos- 
tojeca nedjela ostaci nedjela drevnih, unistemh naroda. Ovdje se 



Ovaj hadis autor pripisuje Tirmiziju, ali ga ja nisam nasao kod njega, 
Biljezi ga Buhari u Knjizi hadisa o poslanicima, br. 3326, u Knjizi o 
traicnju dozvole, br. 6227; i Muslim; Knjiga u opisu Dzenneta, br. 

2841. 



obistinila AHahova rijec i Njegov vjecni i univerzalni zakon. Za 
krupne zlocine slijede oStre kazne, a za sitnije greske manje kazne. 
Tako nas Gospodar sudi Svojim stvorenjima na ovom svijetu, Ber- 
zehu i Kuci ispastanja, 

Analizirajmo Sejtanovo priblizavanje, njegovo mjesto i bo~ 
raviSte. Kada se priblizi dovjeku i ovlada njime, njegov iivot (vijek) 
gubi beric"et. Cim se njcmu pokori jedan dio zcmije, bericet nestaje 
iz tog mjesta, iz postupaka, rijcci i nafake tih ljudi. Cak i u kucama 

rjh ljudi nema duha i milosti, niti bericeta. 

Grijesi unistavaju revnost i far 

- Jedna od posljedica grijeha je gaSenje iara u srcu, koja je 
ravna gasenju toplote u tijelu. Revnost je toplota koja iz srca izba- 
cuje sve neciste i pokudene osobine, kao sto vatra izbacuje ne£is~ 
toce iz zlata, srebra i zeijeza. Najbolji, najvretlniji i najrevnosniji su 
oni koji u srcu imaju najvise zara i ljubomore, kao Sto se kaze u 
hadisu koji biljeze Sahih: "Cudi livas Sa'dova ljubomora i revnostf 
J a sam doista revnosniji od njega, a Allah je revnosniji od mene". 1 U 
Sahihu se navodi kako je on, ££, na hucbi prilikom pomracenja, re- 
kao: "O, Muhammedov ummete! Niko nije Ijttbomorniji od Altaba 
da mu rob Hi ropkinja cine blud**. 1 U toj knjizi se, takoder, navodi 
hadis: "Niko nije revnosniji i Ijttbomorniji od Allaba; Zbog toga je 
On zabranio vidljive i sah'ivene poroke. Nikome nije draie izvinje- 
nje do Allahu; zbog toga je poslao poslanike koji obveseijavaju i ttpo- 
zoravaju. Nikom nije draza hvala do Allahu, Radi toga je Sam Sebi 
Hputio bvalu\ U ovom hadisu je sadrzana revnost (ljubomora) 
koja ozna£ava mrznju prema ruznim stvarima i ljubav prema izvi- 
njenju koje iziskuje savrSenu pravdu, milost i dobrocinstvo. Allah 






Buhari: Knjiga o zakonima, br. 6846, Knjiga o tevhidu, br. 7416; Mu- 
slim: Knjiga o medusobnom zaklinjanju, br, 1499. 
Buhari; Knjiga o dzumi, br. 1044; Muslim: Knjiga o pomracenju, br. 
901, putem 4 AiSe, r. 'an ha. 

Buhari: Knjiga o icvhidu, br. 7416; Muslim: Knjiga o medusobnom 
zaklinjanju, br. 1499. 



106 



Itan Qajiim el-Dzewzliie 



$k, pored Svoje zestoke Ijubomore, voli da Mu rob trail oprost. 
On prihvata to izvinjenje, Nece kaznjavati £ovjeka iako je po£inio 
ono sto je zabranio sve dok ga ne upozori na to. Iz tog razloga On 
je poslao poslanike i objavio Knjige koje su opomena i koje ne os~ 
tavljaju prostora za isprike. To je vrhunac velicanstvenosti, dobro- 
cinstva i savrsenosti. Jer, vedina ljudi eija je ljubomora snazna veli- 
kom brzinom pristupa sankcijama i kaznama, bez davanja prilike 
za izvinjenje i bez prihvacanja eventualnog izvinjenja. Stavise, po- 
nekad opravdanje postoji, ali njegov zar i ljubomora ne dopuStaju 
da ono bude primljcno. Cesto oni koji prihvataju opravdanja, us- 
tvari, nemaju u sebi mnogo iara i Ijubomore, tako da nalaze oprav- 
danja. Oni cak prihvataju i ono sto ne moze biti opravdanje, Ni 
jedna ni druga osobina msu pohvalne. Vjerodostojmm putem se od 
Poslanika $S prenosi da je rekao: "Nekevrste Ijubomore Allah M vo- 
li, a neke mrzi, A ona koju Allah mrzi je povrsna ljubomora"? Ovo 
je dio poduieg hadisa. 

Pohvalno je da uz ljubomoru ide opravdanje; gdje je potre- 
bno biti ljubomoran, to se treba ispoljiti, kao Sto treba primiti ne- 
cije izvinjenje ili opravdanje kada za to postoje uvjeti. Ko postigne 
ovakvu ravnotezu, on doista zasluzuje hvalu. Posto Allah M dosti- 
le savrsenstvo u svim svojstvima, On zasluzuje pohvalu vile od 
bilo koga drugog, i niko Mu nije ravan u tome - samo On moze 
izraziti adekvatne rije£i hvale, 2ustar i ljubomoran eovjek se okitio 
jednim od svojstava Uzvisenog; a onaj ko se okiti nekim Njcgovim 
svojstvom, ono ce ga povesti ka Njemu. Uvest ce ga kod Njega, 
pribliziti ga Njegovoj milosti i uciniti ga Njemu dragim. Jer, Uzvi- 
5em Allah je milostiv i voli miJostive; plemenit je i voli plemenke; 
znalac je i voli one koji znaju; snazan je i voli snazne vjernike - oni 
su mu drazi od slabih; On voli stid; lijep je i voli Ijcpotu; neparan 
je i volt one koji rade djela u neparu. 



Ebu Davud: Knjiga o dzihadu, br. 2659; Nesai: Knjiga o zekjatu, br. 
2558; Ahmed: Musncd, br. 23235, 23240. Hadis je hascn (V.: Irva' cl- 
galil, br. 1999). 



Bolest J lllek 



107 



Kada grijesi ne bi povlacTli drugu kaznu osim Sto njihovom 
izvrsiocu pripisuju osobine suprotne Bozijim, to bi bila dovoljna 
kazna* Jer pomisao se prctvara u opsesiju, opsesija u volju, volja u 
namjeru, a namjera u izvrSenje, da bi se to na kraju prctvorilo u 
stainu osobinu i ukorijenjeno svojstvo. U torn slucaju, nemoguee 
je nadi izlaz, kao Sto se ne mogu promijeniti osobine i navike. 

Drugim rijeclma, kada covjek postane vezan za grijehe, iz 
njegovog srca nestaje osjccaj Ijubomore i revnosti prema samom 
sebi, svojoj porodici ili ostalim ljudima. Kada stigne do ovog ste- 
pena, Sovjek je na ivici propasti. U mnogim slucajevima se zaustav- 
Ija na izostanku osjedaja za ruzno, covjeku se razvratna djela i nasi- 
Ije cine dobrima. On ih uljepSava drugima; poziva ih i podstice da 
ih Cine, Zbog toga je dejjus 1 najogavnije Allahovo stvorenje. Nje- 
mu ce Dzennet biti zabranjen kao i onome koji dozvoljava da se 
Cini razvrat i nepravda i to uljepSava drugima. Sve su ovo posljedice 
nedostatka Ijubomore. 

Iz ovoga vidimo da je osnova vjere ljubomora i briga o dru- 
gim ciniocima drustva. Ko nema Ijubomore nema ni vjere. Ona 
gtiti srce koje zatim stiri ostale organe i time odbijaju zlo i razvrat. 
Nedostatak Ijubomore ubija srce. Uslijed toga umiru i ostali orga- 
ni koji gube svu svoju zastitu, Ljubomora je poput snage u tijelu 
koja odbija bolest i bori se protiv nje. Kada nestane snage, bolest 
nailazi na dobru podlogu koja ne daje nikakav otpor. Bolest se use- 
Ijava u to tijelo i ubija ga. Ljubomoru mozemo usporediti i sa ro- 
govima bivola kojim on brani sebc i svoju mladuncad. Kada se ti 
rogovi polome, neprijatclji uspijevaju da ga svladaju. 

Grijesi brisu stid 

- Jedna od posljedica grijeha je brisanje stida, koji je ele- 
mentarni faktor zivota srca. Stid je osnova svakog dobra, a kada on 
nestane, nestalo je svako dobro. U Sahihu se biljezi hadis Bozijeg 



1 Dejjus: onaj ko ne vodi racuna o svojoj zeni i nije ljubomoran sta god 
ona radi. 



1 



llin Qaijim el-Dzewziiie 



Poslanika $$: "Stid je osnov svakog dobra"'; u drugom hadisu se ka- 
ze: "Ljudi pamte da sh raniji poslanici rekli: Ako se ne stidis, cini sto 
zelif 2 * Ovaj hadis se moze na dva nacina tumaciti. 

Prvi nacin, kao prijetnja i upozorenje. Znadi, onaj ko se ne 
stidi moze ciniti svakakva ruzna djela, jer mil to omogudava nedos- 
tatak stida. A kada nema stida, dovjeka niSta ne sprjecava od cinje- 
nja ruznih djela. Ovo je tumacenje Ebu "Ubejdea. 

Drugi nacln, ako se ne stidiS od Allaha da nesto ucinis, on- 
da ga ucini. Treba se okaniti stvari koje covjek ne bi smio izvrSiti 
pred Allahom, Ovo je tumacenje imama Ahmeda, kako prenosi 
Ibn Hani 1 . Prema prvom misljenju, ovdje se radi o upozorenju, a 
prema drugom, radi se o dozvoli i dopuStanju. 

Neko se moze pi tat i da li je moguce ovaj hadis podvrgnuti 
objema znacenjima, Odgovor jc da to nije moguce dak i kada bis- 
mo iscrpili sva znacenja spomenutih izraza« Dozvoljavanje i upo- 
zoravanje su potpuno razliciti pojmovi, ali prinvadanje jednog zna- 
cenja obavezuje da se prilivati i drugo. 

ObjaSnjenje: Grijeh slabi osjedaj stida kod covjeka sve dok 
ga potpuno ne iskorijeni, tako da covjek ne vodi ra£una o tome Sto 
Ijudi vide njegove ru^ne postupke. StaviSe, mnogi od njih se hvale 
svojim stanjem i ru&nim djelima koje cine. Ovo je posljedica nes- 
tanka stida, a kada covjek dode u ovu situaciju, onda nema nade da 
ce se popraviti. 

'KjuCa I&Bs ugkda svojzivi 
fi^i %aze: Isfyipio sam onoga £$ nema spasa 

U arapskom jeziku, rijec stid (haja') vuce korijen iz rijeci 
zivot (hajat). I kisa se naziva haja - zato sio daje zivot zemlji, bilj- 



Muslim: Knjiga o imanu, br. 37; Ebu Davud: Knjiga o lijepom pona- 
Sanju, br. 4796, u prcdaji Mmrana b, Husajna *&. 

Buhari: Knjiga hadisa o poslanicima, br. 2484, Knjiga o lijepom pona- 
Sanju, br. 6120. 



1 



llin Qaijim el-Dzewziiie 



Poslanika $$: "Stid je osnov svakog dobra"'; u drugom hadisu se ka- 
ze: "Ljudi pamte da sh raniji poslanici rekli: Ako se ne stidis, cini sto 
zelif 2 * Ovaj hadis se moze na dva nacina tumaciti. 

Prvi nacin, kao prijetnja i upozorenje. Znadi, onaj ko se ne 
stidi moze ciniti svakakva ruzna djela, jer mil to omogudava nedos- 
tatak stida. A kada nema stida, dovjeka niSta ne sprjecava od cinje- 
nja ruznih djela. Ovo je tumacenje Ebu "Ubejdea. 

Drugi nacln, ako se ne stidiS od Allaha da nesto ucinis, on- 
da ga ucini. Treba se okaniti stvari koje covjek ne bi smio izvrSiti 
pred Allahom, Ovo je tumacenje imama Ahmeda, kako prenosi 
Ibn Hani 1 . Prema prvom misljenju, ovdje se radi o upozorenju, a 
prema drugom, radi se o dozvoli i dopuStanju. 

Neko se moze pi tat i da li je moguce ovaj hadis podvrgnuti 
objema znacenjima, Odgovor jc da to nije moguce dak i kada bis- 
mo iscrpili sva znacenja spomenutih izraza« Dozvoljavanje i upo- 
zoravanje su potpuno razliciti pojmovi, ali prinvadanje jednog zna- 
cenja obavezuje da se prilivati i drugo. 

ObjaSnjenje: Grijeh slabi osjedaj stida kod covjeka sve dok 
ga potpuno ne iskorijeni, tako da covjek ne vodi ra£una o tome Sto 
Ijudi vide njegove ru^ne postupke. StaviSe, mnogi od njih se hvale 
svojim stanjem i ru&nim djelima koje cine. Ovo je posljedica nes- 
tanka stida, a kada covjek dode u ovu situaciju, onda nema nade da 
ce se popraviti. 

'KjuCa I&Bs ugkda svojzivi 
fi^i %aze: Isfyipio sam onoga £$ nema spasa 

U arapskom jeziku, rijec stid (haja') vuce korijen iz rijeci 
zivot (hajat). I kisa se naziva haja - zato sio daje zivot zemlji, bilj- 



Muslim: Knjiga o imanu, br. 37; Ebu Davud: Knjiga o lijepom pona- 
Sanju, br. 4796, u prcdaji Mmrana b, Husajna *&. 

Buhari: Knjiga hadisa o poslanicima, br. 2484, Knjiga o lijepom pona- 
Sanju, br. 6120. 



Bolest i liiek 



109 



kama i zivotinjama* Za stid se koristi rijed livot zato Sto u njcmu 
po£i% f a ovaj i buducl zlvot. Ko nema stida taj je mrtav na ovom i 
nesretan na buducem svijetu. Grijesi i nedostatak stida su kauzalno 
povezani. Oni jedno drugo smjenjuju i uzrokuju. Ko se postidi 
kada po£ini Allahu grijeh - Allah se postidi da ga kazni na Dan ka- 
da ga sretne. A ko se ne postidi kada pocini grijeh, ni Allah se nece 
postidjeti kada bude vrijeme da ga kazni. 

Grijesi slabe postovanje Allaha u srcu 

- Od posljedica grijeha je slabljenje postovanja Allaha u sr- 
cu. Oni neminovno slabe taj osjecaj* Jer, da je covjek u srcu imao 
postovanja i uvazavanja Allaha, ne bi se usudio da ueini grijeh. Ne- 
ko sc moze zanijeti i reci: Na grijehe me navodi Jijepo nadanje i 
ocekivanje oprosta, a ne nepostovanje Allaha. Ovo je samoobma- 
na>.. Jer, postovanje Allaha $& povlaci za sobom poStivanje Njego- 
vih granica, a poStivanje Njegovih grant ca udaljava covjeka od gri- 
jeha. Oni koji se usuduju da ucine neki grijeh nemaju pravu sliku o 
Allahovoj vrijednosti. Kako moze poznavati Allaha kako treba, 
hvaliti Ga i postovati onako kako zasluiuje onaj ko se olahko od- 
nosi prema Njegovim zabranama i naredbama? Ovo je £ista zablu- 
da i ociti paradoks. Dovoljna kazna za grjesnika je nestajanje pos- 
tivanja Allaha iz njegovog srca i uvaiavanja Njegovih granica i 
omalovaiavanje Njegovog prava. 

Jedna od posljedica ovoga je brisanje straho postovanja 
prema Allahu iz srca ljudi. Oni Ga tada omalovazavaju, kao sto su 
omalovazavali Njegove naredbe, Koliko covjek bude volio Allaha, 
toliko ce njega ljudi voljeti. Kako covjek moze krsiti Allahovo pra- 
vo, a u isto vrijeme ocekivati da ljudi ne£e krsiti njegovo? Kako on 
moze omalovazavati Allahovo pravo, a da istovremeno ne bude 
omalovazen od strane ljudi? UzviSeni Allah ukazuje na ovo prili- 
kom govora o posijedicama grijeha - o tome kako ce ih On zabo- 
raviti kao sto su oni Njega zaboraviii; kako ce ih poniziti kao sto 
su oni omalovazili Njegovu vjeru; kako ce ih zanemariti kao §to su 
oni zanemarili Njegove naredbe - u ajetu gdje govori o poklanja- 
nju srvorenja Allahu; On kaze: (p£* ^ *] Hi *UI ^ ^j) - "A L 



no 



IbnQainmel-Dlewziije 



Allah ponizi niko ga ne moze postovanim ucinitF (El-Hadzdl, 
18), Znaci, kada su sc oni ncozbiJjno pomjeli prema sedzdi (pokla- 
njanju Allaliu) i nisu to ucinili, On ih je ponizio tako da ih niko 
postovanim ne moze uciniti. A zar neko moze udostojiti onoga 
koga je Allah ponizio ili poniziti onoga koga je Allah udostojio? 



Zbog grfjeha Allah zaboravlja ljude 

- Zbog grijeha, Allah zaboravlja i ostavlja covjeka prepuka- 
juci ga saniom sebi i sejtanu. U tome je propast nakon koje nema 
spasa. UzviSeni kaie: 

jjj o*iJLi Lj J~J6 J-J&lj "<Ci\ \j-a>\ lj_£l £j4«jPl L-f? W^ 



JW 



jJ\S\^j£;S 



J 




*bl ol 4i\ 1 *__ £\ j 



> £ 



"O s vjerniciy Allaha se bojte, i neka svaki covjek 
gleda Sta je /.a sutra pripremio, i Allaha se bojte jer 
On dobro zna sta radite. I ne budite kao oni koji su 
zaboravili Allaha? pa je On ttcinio da sand sebe za- 
borave; to su pravi grijesnici" (El-Hair, 18, 19), 

On ovim ajetom nareduje bogobojaznost i zabranjuje vjer- 
nicima da preuzimaju svojstva onih koji su Ga, ostavljajuci bogo- 
bojaznost, zaboravili. On nam takoder govori kako je one koji su 
ostavilj bogobojaznost kazrno tako Sto je ufiinio da sami sebe za- 
borave, tj. da zaborave ono u £ernu je dobro za njih, ono sto ih 
moze spasiti Njegove kazne i dati im vjecni zi% p oc u neprekidnom 
uzivanju i blagodatima... Allah je ucanio da oni sve to zaborave, 
zbog toga sto su zaboravili da Ga velicaju, da Ga se boje i da Nje- 
gove naredbe izvrsavaju. Iz ovog razloga primjecujemo kako grje- 
snik ne vodi ra£una o stvarima koje su mu u interesu i kako ih za- 
nemaruje. Allah je ucinio da mu srce ne mari za zikrom. On prati 
svoje prohtjeve. Njegovi postupci su daleko od razboritosti. Pro- 
makla su mu sva dobra ovog i buduceg svijeta; promakla mu je vje- 
cna srcca. Prodao ju je za najbezvrjednije uzivanje — koje je kao 
ljetni oblak ili fatamorgana: 



Bolestillfek 



in 



Snovi koje vidim? Sjenfte koje proCaze? 
lime se pametni ne zavaravaju. 

Najteii oblik ove kazne je da covjek zaboravi na sebe 1 pot- 
puno sc zapostavi. On tada propuSta stvari koje su dusi od koristi, 
prodajuci ih za bijednu protuvrijednost i beznacajnu cijenu; gubeci 
ono bez cega ne moze i sto mu je ncnadoknadivo, uzevsi ono Sto 
mu je viSak i sto mu ne treba. 

Sve sto izguSis mozes nadbfiiwditi, 
afi a%> izgubisJlSkha, nema nado^riade! 

Allah moze nadoknadki svaki gubitak osim kada se On za- 
postavi, Njega ne moze nista nadomjestiti, a On moze sve nadom- 
jestiti. On moze sve zaustaviti, a Njega ne moze niSta zaustaviti. 
On moze sve izlijeciti, a od Njega ne moze nista izlijeciti. Kako 
covjek moze zapostaviti pokornost Onome ko ovo moze u&niti 
brzinom treptaja oka? Kako moze zaboraviti da Ga spominje, da 
Njegove odredbe zanemari tako da On ucini da Covjek samog sebe 
zaboravi i time sebi nanese najvecu nepravdu. Covjek ne nanosi 
nepravdu Gospodaru, vec samom sebi, i njemu Gospodar nije na- 
nio nepravdu, vec je on to sebi ucinio! 

Grijesi su uzrok izlaska iz okvira dobrocinstva (ihsa- 

na) 

- Jedna od posljedica grijeha je izlazak Covjeka iz okvira 
dobrocinstva, Na taj nacin mu se uskraeuje nagrada dobrocinitelja. 
Jer kada se dobrocinstvo nade u srcu, ono covjeka sprjecava da cini 
zla. Onaj ko robuje Aliahu kao da Ga vidi cini to zato sto su svijest 
o Njemu, ijubav, strah i nada stalno prisutni u srcu tog covjeka. 
On ima osjecaj da ga Allah uvijek posmatra i to ga sprjecava da mi- 
sil na grijehe, a da ne govorimo o samom cinu grijeSenja. A kada 
covjek izide iz okvira dobrocinstva, taj imunitet se gubi. Prestaje 
ugodan iivot i potpuna blagodat. Ako se Allah smiluje, ti ljudi 
mogu ostati vjernici pod uvjetom da ne pocine neko djelo koje iz- 
vodi iz okvira imana, kao sto je Boziji Poslanik M rekao: "Covjek 
nije vjernik dok cini zbmluk; nije vjemik clok pije alkohol; nije vjer- 



112 



Ibn Qaijim el-Dzewziije 



nik dok krade; nece oteti neku vrijednu imovinu zbog £ega de ljudi 

dici poglede k njemu dok je vjernik. Pazite! Pazite (se ovih stvari)! 
Teobaje dostttpna svakome*} 

Iztazak iz okvira imana 

Ko izgubi drustvo vjernika i zastitu koju im Allah pruza, jer 
On stiti one koji vjeruju, taj je izgubio svako dobro koje Allah # 
obedava vjernicima. Tih dobara je oko stotinu, a svako od njih je 
bo!je od dunjaluka i svega sto je na njemu, Ovo nekih od tih doba- 
ra: 

- velika nagrada: [&-&* \j& u£*'£*^ '^ p> tj>*5) ~ "A Allah ce 
sigurno vjernicima veliktt nagradu dati" (En-Nisa\ 146); 
zastita vjernika od nesreea ovog i buduceg svijeta: iUi b\) 
(\£*\ £gili J* J^ijJ - Allah doista stiti vjernike (El-Hadzdz, 

38); " " ' 

meleci koji nose l Ars traze oprost za njih: ^*J1 ^jJ-***e aaJN) 

koji drte prijesto i oni koji su oko njega velicaju i hvale 
Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da hudtt oprosteni 

grijesi 'vjernicima... " (Gafir,7); 

- pnjaieljstvo izmedu Allans i vjernika, a Allahove prija^clje 

niko ne moie poniziti. Uzviseni kale: <jjjJl J_j <&l) 
(l^-J- "Allah je zastitnik onih koji vjeruju" (Et^Beqare, 
257); 

naredba melecima da ucvrste vjernike: i£S%JS ^J[ dL/> a^S *l) 
(ij&T j*jii \J^i lk*l ^Jl - "Kada je Gospodar tvoj nadahnuo 
meleke: Ja sam s vama, pa u&vrstite one koji vjeruju!"' (El- 
Enfal,21); 

njih Cekaju poeasti, oprost 1 obilna opskrba kod Gospodara 
njihova; 2 



1 Buhari: Knjiga o picima, br. 5578; Muslim: Rnjiga o imanu (vjerova- 
nju), br. 57, putem Ebu Hurejrea <&>. 
Uzviseni kaze: \t*tj£ lijjj *j**-*j <hKj -^ ^^v 5 <*-+5 ^"" o^^J\ <*-* •^b-Jjl) 



BolBstllllek 



113 



bruio 
(El- 

)dara 



/e « Allaha i Poslanika Njegova i u vjemika, ali licemjeri 
nece da znaju" (El-Munafiqun, 7); 

uzdignutost na ovom i na buducem svijetu: \£a jJJI -Ut ,*i^) 
(oL^P j»4yJl \j>j\ i>jUij j^ - "„.* A/M> c<? «# visoke stepene 
uzdignuti one medu vama koji vjentju i kojima je dato 
znanje" (El-Mitdzadele, 11). 

Svojom miloScu, Allah im daje dvostmku nagradu; svjetlo 
pomocu kojeg ee hoditi, i oprost grijeha: ljifi lj£.T ^JUi i^jf U) 

ji«j X h^t^j ]jy -.& j^jJj ^*s-j ^ li ^ t Iii? ^>e <Jj1-'j iJ^r* iiii 



■j-^'j 



(j^kj - "O, «j £o;* vjentjete, - Allaha se bojte i u Poslanika 
Njegova vjentjte t -On ce vam dvostruku mi lost Svoju da- 
rovati, i dace vam svjetlo pomocu kog cete ici* i oprostit ce 
vam..:' (El-Hadid,28); 

- ljubav kojom ih Allah obasipa; On ih voli, i ucinio ih je 
dragim Svojim melccima, poslanicima i dobrim robovima: 
( [ h 'cr*"*J\ J-iJ J^4- o^JUaJl i>Li-3 Ij&J ^JJi j|) - "One koji su 
vjerovali i dobra djela dinili Milostivi ce sigurno voljenim 
uciniti" (Merjem, 96) ; 

- zastita od stralia na Dan velikog straha: Su r^Jj ~J3 ^i) 
WyJr^t r*-* Vj rHfeJ* ^^- - "--.neka se zato oni koji vjentju i 
dobra djela cine nicega ne boje i ni za dim nek tie titquju" 
(EI-En'am, 48); 

oni su obasuti blagodatima - oni na ciji ispravni put moli- 
mo Allaha da nas uputi sedamnaest puta na dan 1 ; 

- Kur'an je za njih lijek i uputa: '^JS\j jlpj Ju rjSJJ ^JJU ji *$) 
{x#* jl£. ^, bj^L ^£}jl JU j^Jjr ^a'j jij ^jiSI ^ tijdj* V - "/tec*: 
'On'Je vjernicima uputstvo i lijek. A oni koji nece da vjent- 
ju - igluhi su i slijepi, kao da se iz daleka mjesta dozivaju' 1 ' 
(Fussilet, 44), 

- "Oni su, zbiJja, pravi vjemici, - njih pocasti, i oprost, i obilje plcme- 
nito kod Gospodara njihova cekaju" (El-En fal, 4,) 

Tj. na rekatimaiarz - namaza, kada ufimo El-Fatihu: il'LJl 1 3A*l) 

p^lp c~*^\ ^1 ilj^ * * ifi . .M - 'XJputi nas na Pravi Put, na Put onih 
ko'jima si railost Svoju darovao". 



114 



IbnQajjimel-Dzewzijie 



Znaci, iman je uzrok svakog dobra; svako dobro na ovom i 
buducem svijctu vezano je za iman. Kako covjek moze ici dotie da 
poclni nesto sto ce ga izvesti iz okvira imana? Medutim, on jo§ ni- 
je izisao iz okvira muslimana. Ako ustrajc u clnjenju i ponavijanju 
grijeha, postoji opasnost da ce mu srce zahrdati i da ce potpuno 
izici iz islama. Od ovoga su se predstavnici prvih generacija mus- 
limana jako bojali. Znali su govoriti: "Vi se bojite grijeha, a ja se 
bofim kufra". 

Slabljenje obracenosti srca Allahu 

- Jedna od posljedica grijeha je slabljenje obracenosti srca 
Allahu, otezanost ili zaiistavljanje tog procesa, tako da srce ne mo- 
ze krenuti ka Allahu ni korak, ili se, pak, pocne vracati unazad. 
Grijeh zaklanja cilj obraceniku, zastire put putniku i obeshrabruje 
traikelja. Srce stremi Allahu svojom snagom, a kada oboli od gri- 
jeha, slabi i snaga koja ga pokrece. Kada je potpuno nestane, on 
potpuno silazi sa puta ka Allahu i male su mu sanse da se povrati... 
Neka je Allah na pomoci! 

Grijeh moze umrtviti srce, moze ga oboljeti ili oslabiti; nes- 
to od toga se mora desiti. Ta slabost dovodi do jedne od osairi 
stvari od kojih je Boziji Poslanik M trazio zasutu: "Briga, tuga, sh~ 
bost t tijenosty kitkavicluk, skrtost, opterecenost dugom, tigrozenost od 
ljudi". Ove stvari su podijeljene u parove: 

- Briga i tuga su par; ako je ono Sto tiSti srce nesto cije sc de- 
savanje ocekuje u buducnosti, to je briga; a ako se desilo u 
proslosti, to je tuga. 

- Nemoc i lijenost su par; ako covjek propusd uzroke dobra 
i uspjeha iz nedostatka snagc, to je nemoc; a ako se to desi- 
lo iz nedostatka volje, to je lijenost. 

- Kukavicluk i Skrtost su par; ako je covjek beskoristan iz 



Buhari; Knjiga o dovama, br, 6369; Muslim: Knjiga o zikru i dovi, bn 
2706, u predaji Enesa b. Malika, 






Bolestilijek 



115 



tjelesmh, fizickih razloga, to je kukavi£iuk; a ako jc besko- 
ristan za imetak, to je skrtost, 

Opterecenost dugom i ugroienost od ljudi su par; ako je 
pritisak ljudi opravdan, to je opterecenost dugom; a ako ga 
oni bespravno pritiscu, to je ugrozenost. 

Objasnjcnje: Grijeh je najcesci uzrok ovih osam stvari, kao 
Sto je uzrok "teskih nesreda, bolnih iskusenja, zla sudbinc i zlura- 
dosti neprijatelja". To je najcesci uzrok nestanka Allahovih H bla- 
godati i pretvaranja Njegove blagodarnosti u mrznju 1 srdzbu. 

Grijesi brisu blagodati 

- Jedna od posljedica grijeh a je nestanak blagodati i nasta- 
nak nedaea. Blagodati nestaju uslijed grijeha, kao sto i nedace nas- 
taju uslijed grijeha. 'All b. Ebi Talib, 4*-, je rekao: "Nesreca dolazi 
samo zbog grijeha, a odlazi samo sa pokajanjem". Uzviseni Allah 
kaze: 



"Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova 
koje $te zdradili, a On mnoge i oprosti" (Es-Sura, 

30). 

ljr k- f jJ J_* i_4^Ji ls£ \%-& aLjiii oL iuS^ 



■^^■wjJb La 



1 ^AJ 



".,.to je zato sto Allah ne£e lisiti blagostanja narod 
koine ga je podario - sve dok se on sam ne pramije- 
ni„." (El-Enfal, 53). 

Znaci, Allah #- necc liSiti blagostanja koje je podario bilo 
kome sve dok to lice samo sebe ne liSi, tako Sto pokornost Allahu 
ukloni grijeSenjem; zahvalnost nezahvalnoscu; uzroke zadovoljstva 



Buhari: Knjiga o dovama, br, 6347, Knjiga o sudbini, br. 6616; Mus- 
lim: Knjiga o zikru i dovi, br. 2707, u predaji Ebu Hurejrea 4** 






116 



mnQajjimel-DzewzJIJe 



uzrocima srdzbe... Kada to ukloni, I njegove blagodati bivaju uk- 
lonjene, sto je odmjerena kazna. Allah nece nikome nepravdu na- 
nijeti. A kada grijesenje ukloni pokornoScu, Allah mu kaznu uklo- 
ni oprostom i blagostanjem, a slabost jacinom - kao sto se kaze u 
ajetu; 



ii^li] 












"Allah nece izmijeniti jedan narod dok on sam sebe 
ne izmijeni. A had Allah hoce da jedan narod kazni, 
niko to ne moze sprijeciti; osim Njega nema mu za$- 
titnika" (Er-Ra% 11). 

U Bozanskim predajama stoji da je Gospodar, 3& rekao: 
"Tako mi Moje slave i modi, nijedan Moj rob nece iz stanja koje je 
Meni drago prijeci u stanje koje ne volim, a da ga Ja ne prenesem iz 

stanja koje voli u stanje koje ne voli. Nijedan Moj rob nece prijeci 
iz stanja koje ne volim u stanje koje volim, a da ga Ja ne prenesem 
iz stanja koje ne voli u ono koje voli." 

Lijepo je rekao pjesnik: 

Kjtcfa si u Blagostanju, cuvaj to, 
jergrijesi Brisu 6(hgodati! 

(Brizi nadnjimepofornoscu gospocfaru, 
jerje On Srz u fyaznjavanju. 

T(f6ni se zCa sto vise mozes, 
jerje zfo fjudiprfjavo i tes%p. 

Qhttitj svojim srcem medu stvorenjima 
igledaj %a%> su prosfi nasifnici 



la: 



Vidi, njikova stanista preostaCa 
svjedoci m o njima, a ne optuzeni 



Bolest i liiek 



117 



Nista nije stetnije 
od 'nepravde, onaje presudifu. 

Xpfi^p su Sasft i dvoraca osta-vifi 
i tvrdava iza svojifi Ceda! 

Vsfi su u c Vatru t a izgu6i& 
raj; sve imjeprosfo fcao san, 

Jeza i strah poticu od grijeha 

Iz ovog razloga primjecujemo da su grijesnici uvijek upla- 
seni i bojazljivi. Pokomost je najveea Allahova tvrdava ciji su sta- 
novnici zasticeni od dunjaluckih i ahiretskih kazni. Ko iz nje izlazi 
biva okruzen strahotarna sa svih strana. Onima koji izvrsavaju Al- 
lahove naredbe strahote se pretvaraju u sigurnost. Svaki grjesnik u 
sebi nosi sicusno srce poput ptidijeg. Kada se zavjesa pomjeri, on 
pomjsli da doiazc da ga hapse. Svaki topot koraka tumaci kao 
predznak nesrece. Misle da je svaki povik protiv njih i da svaka ne- 
sreca prema njima ide. Ko se boji Allaha On ga stiti od svakog 
straha, a ko Ga sc ne boji, On mu uliva strah od svega. 

Ta^pjeAflafi fjudima odredio ot^a^p su stvoreni 
da strafwvi i nedjefa uvijefcjdu zajedno. 

GrijesI stvaraju jak osjecaj izgubljenosti u srcu. Grjesnik se 
osjeca napustenim. On je izgubio vezu sa Allahom, sa ljudima i sa 
samim sobom. Sto su grijesi veci, to je i usamijenost veca, Najgorci 
je zivot napustenih i bojazljivih Ijudi, a najljepsi je zivot dru§tvenih 
ljudi. Kada bi pametan covjek izvagao slast grijeha i strah i usam- 
ijenost koju on proizvodi, vidio bi u kakvom se jadnom stanju na- 
lazi; kako je lose procijenio kada jc prodao mir, sigurnost i slast 
dobroelnstva za usamijenost i strahote grijeha: 

flftp se osjecas izgubfjemm zSoa grijeha, 
Qftani ifi se i vrati se mind 

Tajna ove rasprave je u tome da pokornost dovodi do blis- 

kosti sa Uzvisenim Allahom, a sto je veea blizina, veci je mir. Sa 



118 



Ibn Qajiim el-Dzewzijje 



druge strane, razvrat dovodi do udaljenosti od Allaha. Sto je veca 
udaljenost, veca je usamljenost. Iz tog razloga covjck osjeca otu- 
denost od svoga neprijateija iako su fizidki blizu. On osjeca b!is- 
kost sa dragim osobama, cak i kada su one fizicki daleko. Uzrok 
otudenosti i nespokoja je nevidljivi zid izmedu ljudi. Sto je taj zid 
deblji, otudenost je veca, Nemamost dovodi do otudenosti; jos 
gora je otudenost zbog grijeha, a jo8 gora otudenost i izgubljenost 
zbog £irka (mnogoboStva) i kufra (nevjerovanja). Ko god posjedu- 
je neku od ovih osobina osjeca otudenost srazmjerno tezini svoje 
zablude. Otudenost se tada moze poznati na njegovom lieu i sreu, 
i ljudi ga izbjegavaju, 

Grijesi ometaju ispravnost srea 

Medu posljedicama grijeha je i to Sto oni ometaju sree u is- 
pravnosti navodeci ga u stranputicu i poroke. Ono postaje bolesno 
i slabo i ne pomaze mu hrana od koje mu inace zavisi zivoi i ops- 
tanak. Jer, grijesi slabe sree kao Sto bolesti slabe tijelo. StaviSe, up- 
ravo su grijesi bo I est srea. Jedini lijek je napustanje tih grijeha. 
Ueeni poboznjaci su saglasm oko toga da sree ne dobiva ono sto 
zeli dok se ne usaglasi sa svojim Gospodarem. A ne moze biti sag- 
lasno sa Njime ako nije zdravo i citavo; ne moze biti zdravo i £ita- 
vo sve dok ne iskorijeni svoju bolest. To se moze postici samo us- 
tezanjem od prohtjeva. Oni su bolest, a lijek je u ustezanju. Kada 
bolest uzme maha, onda ubija ili skoro ubija. Dzennet ce biti nag- 
rada za onoga ko bude dusu od prohtjeva uzdrzao, ali ce srea nji- 
hova uzivati u ovosvjetskom raju, cemu nista nije slicno. Izmedu 
njihovih uzivanja i uzivanja ostalih ljudi je raziika kao izmedu du- 
njaluka i Ahireta. U to se moze uvjeriti samo onaj ko je okusio ob~ 
je stvari. Ne treba shvatiti da se ajeti ^ ]lLlJ1 bfe * *~jJ jti jl^fit ij) 
f,*-*^ 1 odnose samo na ahiretska uzivanja I patrije. Ovo se odnosi 
na sva tri stanista — ovaj svijet, Berzeh i Ahiret. Prva grupa ce biti u 



J "Cestiti cc sigurno u D&ennct, a grijesmci sigurno u Dzehennem" (El- 
Infitar, 13, 14.) 



i 



r 
Ij 

s 






n 
z 

$ 

b 

□ 

u 
I 

ii 

Z 

k 

lj 

d 



Bolest i lileK 



119 



blagodati ma, a druga na mukama. A zar ima blagodati osim blago- 
dati srca? I zar ima patnji osim patnji srca? 

Koja patnja je teza od straha, brige, tuge i tjeskobe? Sta je 
gore, od odmetnistva od Allaha i buduceg svijeta, vczivanja za neku 
stvar mimo Allaha, otudenost od Allaha u svim aspektima. Sve Ei- 
me se covjek poveze i zavoli ga onako kao samo Allaha smije, ta 
stvar ce mil na najgori nacin uzvratki. Ko zavoli neku stvar vise od 
Allaha, dozivjet ce tri ka2ne: 

Na ovom svijetu: Covjek biva kaznjen time 1 prije nego sto 
ga dokuci. Kada ga dobije, onda biva kaznjen strahom i strepnjom 
da ne izgubi to, kao i da mu se ne desi kakva nedaca. A kada izgubi 
to sto voli, covjek trpi vclike patnje. Ovo su tri kazne na ovom svi- 
jetu. 

U Berzehu: Covjekova patnja je pomijesana sa bolom od 
rastanka nakon kojcg se nece sresti sa time sto voli; zatim sa bo- 
lom pri gubitku velike blagodati usljed zanimanja drugim stvanma; 
sa bolom zaklonjenosti od Allaha; sa bolom kajanja koje kida in> 
robu. Brige, tuge, kajanje i jad ce njihove duse razarati kao Sto crvi 
i insekti razaraju njihova tijela. Stovise, razaranje duse je neprekid- 
no i stalno, sve dok ih Allah ne vrati u tijela, U torn momentu Ka- 
ma dobiva jedan grozniji i suroviji oblik. Moze li se ovo porediti 
sa blagostanjem covjeka cije srce igra od radosti zbog Allahove 
blizine, zbog iscekivanja susreta s Njim - u zanosxi ljubavi i smire- 
nosti u zikru? Oni u torn zanosu govore: "Lijepog li osjecaja!"; ili: 
Ako dzennetlije ovako uzivaju, onda im jc zivot lijep!"; ih: "Siro- 
masi su dunjalucari! Napustili su dunjaluk, a nisu osjetili slasti tog 
zivota! Nisu probali ono sto je na njemu najljep§e"; ili: "Kada bi 
kraljevt i sinovi njihovi znah u kakvom blagostanju mi zivimo, sab- 
Ijama bi se borili da nam to oduzmu!"; a neki od njih govore: "Na 
dunjaluku postoji Diennet. Ko u njega ne ude, nece u<5i ni u ahi- 
retski". 



Tj, Stvar) koju zeli. - Prim, prev. 



120 



IbnQajjimel-DzewziiJe 



Velike 11 nesrede za onoga ko je prodao najvredniju stvar za 
jeftine pare, svjesno nasjedajuei na najvecu varku... Ako ne znas 
koliko vrijedi roba koju imaS, pitaj one koji procjenjuju. Covjece! 
Ti imas robu koju ce Allah kupiti i pjatiti je vjecnim Dzennetom. 
Posrednik u ovom kupoprodajnom ugovoru i zastupnik Kupca je 
Boziji Poslanik ££. (...)A ti si je prodao za bezvrijedno: 

fikgje to 6 sam tafip postupio, 
paftpmu nabpn toga mozepomoci? 

A koga Allah poni'zi niko ga ne maZe poiiovanim 
uciniti; Allah ono Ho hoce radi (El-Hadzdz, 18). 

Grijesi osljepljuju srce 

Gnjesi osljepljuju srce, zaklanjaju njegovo svjetlo, sprijeca- 
vaju pristup saznanjima i zaklanjaju elements upute, 

Kada je Safija poeeo uciti kod Malika, ucitelj kod mladica 
odmah primijeti neobicne osobine. Tada mu je rekao: "Vidim da je 
Allah u tvoje srce stavio svjetlo. Nemoj ga utrnuti tamom grijeha". 

Ovo svjetlo sve vi§e slabi, a tama grijeha postaje jaca tako 
da srce postaje crno poput tamne noci. Roliko je Ijudi u rami palo i 
poginulo? Moze li se slijepac snaci u tamnoj noci, na putu punom 
opasnosti i prepreka. Kako nacl put iz tako teskog okruzenja? Te 
tmine postepeno jacaju i prelaze na ostale dijelovc tijela, zavisno 
od njihove snage t ekspanzije. Kada nastupi smrt, te tmine dolaze 
do izrazaja i grob ispunjavaju tamom, kao sto je Poslanik £fe rekao: 
"Doista su ovi grobovi puni tame od ljudi koji sit u njima. Allah ce ih 
ohasjati kada im klanjam (dienaZH)'\ l Kada nastupi Dan povratka i 
robovi se iskupe, tama ce biii vidljiva na licima nekih ljudi, koja ce 
biti crna poput uglja. Teska li kazna njih ceka! S torn kaznom se ne 
mogu mjeriti sva uzivanja na ovom svijetu - od nastanka pa do 



Ahmed: Musned, br. 1210S, pucem Ertesa^ 



Bolest i liiek 



121 



:a- 



! e 



kraja - a kamoli dio tog perioda koji je covjek proveo na Zemlji u 
stalnim naporima, mukama i umoru... Taj period mu jc protekao 
kao trenutni san. Neka je Allah na pomodi. 

Grijesi unizavaju i potcjenjuju covjeka 

Grijesi ponizavaju dusu, guse je i potcjenjuju sve dok ne 
postane beznacajna. Sa druge strane, pokornost razvija dusu, usav- 
rsava je i uvecava. Uzviseni Allah kaie: 

"Uspjece samo onaj koje odisti, a bice izgubljen onaj 
kojeje na stranputicu odvodiF (ESS ems, % 10). 

Znaci, uspjet ce onaj ko uzdigne, osnazi i usavrsi dusu kroz 
pokornost AUahu; a propast ce onaj ko je ugusi, potisne 1 ponizi 
grijeSenjem AUahu. 

Osnova glagola dessa - <_^o ukazuje na skrivanje, pokriva- 
nje. Kaie AUah $£>: (u/£il j £j^ J.f) - "...Hi da je u zemlju zarovi?" 
(En-Nably 59). Grjesnik utapa svoju dusu u grijeh i prekriva jc. 
Krije se od ljudi zbog nesrece koja mu je dojavljena. On je ponizen 
u vlastitim ocima, u ocima AHaha i u ocima drugih ljudi. Medutim, 
pokornost i dobrocinstvo ja£aju dusu, uzdizu je i usavrsavaju tako 
da ona postaje vrijedna, velika, cista i znacajna. Pored toga, ona se 
prema Allahu ophodi sa krajnjom poniznoscu i skromnoScu. Time 
ona stice spomenutu moc, ugled i velicinu. Nista dusu ne moie 
uniziti kao ne pokornost Allahu i nista je ne moie osnazi l\ kao po- 
kornost Njemu* 

Grijesi uzrokuju robovanje sejtanu i prohtjevima 

Grjesnik je neprekidno u Sejtanovom ropstvu i opsadi 
prohtjeva i nahodenja. On je, dakle, svezan i zarobljen. Niko nije u 
tezoj situaciji od covjeka kojeg je zarobio najveci mu neprijatelj. 
Najteza je opsada nahodenja i sputanost prohtjevima. Kako se 
moie okrenuti Allahu srce koje je zarobljcno, opsjednuto i sputa- 
no? Kako moze napraviti makar jedan korak? 

Sputano srce zasipaju nesrece sa svih strana, shodno stup- 



122 



IIiii Qaijim el-Dzewziije 



nju sputanostL Srce je poput ptice, Sto se vise uzdize, sigurnija je 
od nevoija, a kada se spusti, nevolje su na vidiku. U hadisu se kaze: 
"Sejtan je covjeku vnk". y Kao sto ovca bez cuvara brzo strada od 
copora vukova, tako i covjek postaje piijen kada nema zaStitu od 
Allaha. A zastita od Allalia je bogobojaznost (- takvahik). Ona ga 
stiti i brani od vuka kao sto ga stiti od dunjaluckih i ahiretskih ka- 
zni. Sto je ovca bKia pastiru, sigurnija je od vuka, a Sto je daija, iz- 
lozenija ja stradanju. Vuk uzima udaljene brave, koji su daleko od 
pastira. 

Osnova svega ovoga lezi u tome da je srce vise izlozeno ne- 
sredama Sto je dalje od Allaha. Sto je bliie AUahu, sigurnije je od 
tih nedaca* Udaljenost od Allaha ima vise oblika. Jedan od njih je 
gaflet , nemar. Opasnija vrsta udaljenost! je nepokornost i razvrat; 
bid'at — novotarija u vjeri je opasnija od grijeha, a nifak (licemjerje) 
i sirk (mnogobostvo) su najopasniji obiici udaljenosiL 

Grijesi su uzrok gubitka ugfeda i casti kod Allaha i 

kod ljudi 

I ovo je, dakle, jedna od posljediea grijeha. Najdostojniji 
£ovjek kod Allaha je najbogobojazniji. Najbliii Mu je onaj koji mu 
je najpokorniji. Koliko je covjek odan Allahu, toliki ce imati ugled 
kod Njega* A kada Mu okrene leda i prekrsi Njegove narcdbc T gu- 
bi ugled kod Njega, a zatim i kod ljudi. Kada Covjek izgubi ugled 
kod ljudi, oni ga tada omalovazavaju i izbjegavaju, Njegov zivot 
postaje pakao ; niko ga nc spominjc, ne postuje, ne uvazava, ne ci- 
jeni, Nista ga ne raduje. Jer, nezainteresovanost ljudi, gubitak pos- 
tovanja 1 ugleda covjeku donose brigu i tugu, a nikako radost i sre- 
cu. Moze li se ovaj bol mjeriti sa slascu grijeha, ako izuzmemo opi- 
jenost straseu? 

Od najvecih blagodati koje Allah daje robovima je: da mc- 



1 Ahmed: Musned, br, 21524, 21602. Hadis je daif (V.: MiSkat el- 
mesabih, br. 184 i Daif el-Dzami\ br. 1488.) 



Boiestiiiiek 



123 



du stvorenjima s pom en na njega visoko uzdigne i njegovu vrijed- 
nost poveca. Zato je Svoje poslanike i vjcrovjesnike obdario osobi- 
nama kakve nernaju drug! ljudi: 

^x-N i (Jjl ^>j—&£ J^-Hj f^ l j—ii 1— &c* j-^'^jb 

"Isjeti se robova Nasib Ihrahima i hbaka ija'kuba, 
sve u vjeri cvrstih i dalektruidnih. Mi ih posebno ob- 
darismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na 
umu onaj svijef (Sad, 45, 46). 

Tj. obdarili smo ih vrlinom - lijepim spomenom na ovom 
svijetu, za Sto se Ibrahim el-Halil 8£& molio Allaliu: oCJ J Jii-0) 
(^^l j> j!u= - "2 ucini da me po lijepom spominjn oni sto 6e 
poslije 'mine doci" (Es-Su'ara\ 84). A Uzviseni o njemu i 
Poslaniku kaze: (Qi- S^ &-J j^J Lll^i-j ^£*-j Cr* r^ k*w) " "^ 
darovasmo im svako dbbro i ttcinismo da budu bvaljeni ipo dobnt 
spominjam" (Merjem> SO). Svom Poslaniku ^ Uzviseni kaze: i£Q) 
(if^a dU - "...i spomen na tebe visoko uzdiglir (El-Insirab, 4), Svi 
koji budu slijedili poslamke imat ce udio u ovom lijepom 
spomenu* srazmjerno dosljednosti u torn shjedenju. Isto tako, i 
oni koji se odreknu nasih poslanika izgubit ce ovaj lijepi spomen 
srazmjerno stepenu njihovog odricanja i poroka. 

Grijesi privlace mahane 

Medu posljedicama grijeha je i to da oni pomsiavaju pozi- 
dvne kvalitete covjeka montirajuci mu pokudene t negativne atn- 
bute. Oni Covjeku oduzimaju cpitete vjernika, dobrocinitelja, po- 
boznog, bogobojaznog, pokornog, pokajnika, prijatelja (Allaho- 
vog), postenog, ispravnog, vjernog, pazljivog, dobrog, dostojnog i 
ch\, a dajti mu epitete grjesnika, ne pokornog, odmetnika, zlocinca, 
dcsmiktivnog, prljavog, omrazenog, bludnika, lopova, ubice, lasca, 
prevaranta, homoseksualca, varalice, covjeka koji kida rodbinske 
veze i csk Sve su ovo izrazi za (jliS'l j^J j>jLsJ\ j^)fl ^-l) - "Ruino li 



124 



lUnQaiilmel-Dzewillle 



je grijesenje nakon vjerovanja?'" koji dovode do srdzbe Uzviscnog, 
ulaska u Vatru J do poniznog zivota. Imena imana dovode do za- 
dovoljstva Milostivog i ulaska u Dzennet. Zbog njih se covjek uz- 
dizc iznad ostalih tipova ljudi. Kada bi samo ovo biia kazna za gri- 
jehe, pametnom covjeku ne bi trebalo vise razloga da ih se okane. 
A kada bi se nagrada za pokornosc ogledala samo u ovim epketima 
i njihovim znacenjima, ispravan razum bi se smjerno posvetio po- 
kornosti. Medutim, ono Sto Allah daje nista ne moze sprijeciti, niti 
ono sio On sprijeci neka druga sila moze dad. Onoga koga je On 
udaijio nista ne moie privuci, kao sto onoga koga On priblizi nista 
ne moze udaljiti: (£tl C Jii ill I h[ p£- ^ ii Ui *AJI ^J ^j) 'A koga 
Allah ponizii niko ga ne moze postovanim ufiniii; Allah ono sto 
hoce radi" (El-Hadzd'l 18). 

Grijesi su uzrok ogranicenja uma 

Grijesi narocito uticu na ogranicenje uma. Kada usporedi- 
rao ova Covjeka - vjernika i grjeSnika - prim j ecu je mo da je um 
vjernika potpuniji, Njegove misli su tacnije, a stavovi ispravmji. 
Pravo je uvijek na njegovoj strani. Iz tog razloga, Kur'an se obraca 
razumom obdarenim ljudi ma: (wOTI Jl'J U o^sr*) - "I Mene se hohCi 
o, razumom obdareni!" (El-Beqare, 198); liiJ v_AJ^\ J^l ll Ai i^sju) 
(bj?*!^ - "Zfito se All aha hojte, o vi koji ste razumom obdareni, da 
biste ono sto ielite postigli" (El-Ma'ide, 100) ; (udH\ l&i VJ ££ Uj) - 
'A shvatiti mogit samo oni koji su razumom obdareni" (El-Beqare, 
269), Ovakvih primjera je mnogo, 

Kako razuman Covjek razvijenog uma moze biti nepokoran 
Onome u cijoj se ruci nalazi i u cijoj kuci boravi - znajudi da ga 
On vidi i posmatra? Taj covjek grijesi svjestan da nije skriven od 
Njegovog pogleda, i sluzi se Njegovim blagodatima da bi postigao 
svoje porocne ciljeve. U svakom momentu on priziva Njegovu 
srdzbu, prokletstvo, udaljavanje od Njegove bJizine, tjeranje sa 
Njegovih vrata, napustanje i ponizenjc, prcpustanje njegovoj dusi i 



Hudzurat, 1 1 . Prijevod Dz. Causevica i M. Pandze. 



Bolest I lllek 



125 



isenog, 
do za- 
ek uz- 



<no sto 



ikoran 

da ga 
'en od 

'Stigao 
egovu 



neprijatelju, gubljenje ugleda u Njegovim o£ima, uskracivanje Nje- 
govog zadovoljstva i Ijubavi. Radost oka je u Njegovoj blizini i 
giedanju u Allahovo lice Zajedno sa Njegovim vjernim prijatelji- 
ma,., Ovo su samo neke od pocasti koje pokorni zasluzuju i neke 
od kazni koje o£ekuju grjesnike. 

Kakvu pa met ima onaj ko odabira privremcno uzivanje koje 
nestaje poput sna - pored vjeenih blagodati i velike dobiti? U tome 
Iezi sreca ovog i buduceg svijeta. Da nije uma koji ce ujedno biti 
razlog njegove odgovornosti, takav covjek bi se ubrajao u ludake; 
stavise, mozda je njihov polozaj bolji 1 sudbina svjetlija. To Sto se 
tice ovog aspekta. 

Sto se tice uticaja grijeha na naruSavanje zivotnog razuraa, 
da nije drugih razloga, pokoran Covjek bi jasno uocavao ogranice- 
nost grjeSnika. Medutim, nesrede su opca pojava, a ludilo ima raz- 
lieite uzroke. Kada bi umovi bili zdravi, prepoznali bi da se slasci, 
radosti, sreda i ugodan iivot postizu zadovoljavanjem Onoga u ci- 
jem su zadovoljstvu sva blagostanja i u cijoj su srdlbi i ljutnji sve 
boli i muke. Njegovo zadovoljstvo donosi radost oku, srecu duSi, 
zivot srcu, 5 last dusi, blagostanje zivota i najljepsa uzivanja. Kada 
bi se mrvica tog uzivanja mjcrila sa dunjalukom 1 svime sto je na 
njemu, ona bi prevagnula. Stavise, kada srce dozivi i najmanji dio 
tog uzivanja, nece pristati da u zamjenu za to prihvati dunjaluk i 
sve sto je na njemu. Pored toga, on uziva u onome sto ga sljeduje 
od ovog svijeta vise nego sto uzivaju oni koji su se dunjaluku pre- 
pustili. To uzivanje ne moze pomutiti ono sto kvari uzivanja onih 
koji su se prepustili - brige, tuge i problemi. On obje stvari sbvaca 
kao blagodati i oeekuje druge dvije, krupnije blagodati zbog toga 
sto je trpio boli. Uzviseni kaie: 

%\ ^ hjJ-yi Sjili \^ 5jiU ^p Sjju i^Jjfc b\)> 

"Ako vi trpite bol 3 trpe i oni bol kao i vi y a vi se jos 
od Allaha nadate onome demit se oni ne nadaju" 
(En-Nisa\ 104). 

Drugog Boga osim Allaha! Ima li veceg maloumnika od 






126 



IBn Qajjim el-Dzewzijje 



covjeka ko prodaje draguij za balegu i mosus za izmet? Ko moze 
zamijeniti drustvo sa oninia kojima je Allah podario milost - pos- 
lanicima, odanim robovima, sehidirna i poboznima, za drustvo sa 
onima na koje jc Allah ljut, koje je prokleo i pripremio im najruz- 
nije boraviste - Dzehciinem? 

Grijesi kidaju komunikacrju izmedu roba i Gospodara 

Medu posljedicama grijeha je prijekid veza izmedu covjeka 
i njegovog Gospodara 3& Kada nestanc te komunikacije, covjek 
gubi svaki kontakt sa dobroni i prelazi u ruke zla. Kakav spas, kak- 
vu nadu i kakav zivot moze ocekivati onaj ko je izgubio vezu s do- 
brom i ko je prekinuo svaku vezu sa svojim ZaStitmkom, Gospo- 
darem od kojeg u svakom trenutku zavisi, bez kojega ne moze i 
kojega mu ni§ta zamijeniti ne moze. On se povezao sa svakim 
zlom; ono ga je bacilo u ruke neprijatelju da on njime vlada, a Zas- 
titnik ga je napustio. Niko ne zna kakve boli i muke krije ovaj pre- 
kid i povezivanje,,, Jedan od selefa je rekao: "Covjek je bacen iz- 
medu Allaha i scjtana. Ako ga Aliah ostavi, preuzet ce ga sejtan, A 
ako ga Allah uzme u zaStitu, sejtan mu ne moze nista". UzviSeni 
kaze: 



oU 



<J"T 



4_ij>ui] Uj! \\jfa 






$iZ odiluj jijla fiJ 'Aj <jjz 

"A kadsmo rekli melecima: "Poklonite se AdemuF - 
svi sit se poklonili osim Iblisa, on je bio jedan od 
dzinnova i zato se ogrijesio o zapovijest Gospodara 
svoga. Pa zar cete njega iporod njegov, pored Mene, 
kao prijatelje prihvatitu had stt vam oni neprijate- 
Ijif Kako je sejtan lo§a zamjena nevjernicima!" (El- 
Kehf, SO), 

Uzviseni kaze Svojim robovima: Ja sam udostojio vaSeg 
oca. Podigao sam njegovu vrijednost i odlikovao ga nad ostalim 
stvorenjima. Naredio sam melecima da mu ucine sedidu (da mu se 






Boiestiiijek 



127 



pokionc) u znak poStovanja. Oni su poslusali, all se Moj i njegov 
neprijatelj uzjogunio. Prekrsio je Moju narcdbu i otkazao Mi pos- 
luSnost, Kako vam on moze zeljeti dobro, pa da njega i porod nje- 
gov, pored Mene, kao prijatelje prihvatite. Kako mozctc njega slu- 
sati, a Meni grijesiti; sa njim se udruzivati, a Mene srditi, kad vam 
je on najvedi neprijatelj. Prijateljujete sa Mojim neprijatelj em, a Ja 
sam vam naredio da mu budcte neprijatelji. Ko bude prijatelj sa 
neprijatelj ima vladara taj kod njega ima isti tretman kao i u nepri- 
jatelji, Jer, ljubav i pokornost se mogu postici samo iskazivanjem 
neprijateljstva protiv njegovih neprijatelja i ulaskom u saveznistvo 
sa njegovim prijateljima. A prijateljstvo sa vladarevim neprijatelji- 
ma uz tvrdnju da se zeli biti prijatelj sa njim - to je nemoguce. 
Ovo je slucaj kada vladarev neprijatelj nije istovremeno i vas. Mc- 
dutim, sta onda reci za onoga ko vam je istinski neprijatelj, i to u 
vecoj mjeri nego sto je vuk neprijatelj ovci? Kako pametan covjek 
moze biti prijatelj sa ncprijateljem svog roda i neprijateljem jedi- 
nog ZaStitnika i Gospodara? Uzviseni ukazuje na pokudenost 
ovog prijateljstva: (}lt Iki li}) - "...kad su vam oni neprijatelj if"; 
(jjj p> [y- jLii) - "i zato se ogrijeSio o zapovijest Gospodara svoga." 
Dakle, sejtanovo neprijateljstvo prema nama i prema Allahu je raz- 
log da i mi njemu budemo neprijatelji. Sta znaci ovo prijateljstvo i 
o kakvoj zamjeni se radi u ovom ajetu 1 ? 

Moguce je da se u ovoj sintagmi krije latentan i divan prije- 
kor. Znaci, Ja sam postao neprijatelj Ibiisu zato Sto je odbio da se 
pokloni vasem ocu Ademu sa ostalim melecima. To neprijateljstvo 
je zbog vas eg praoca, a vi ste na to uzvratili time sto ste postali Ib- 
lisovi prijatelji i saveznici... 

Grijesi unistavaju bericete vjere i ovosvjetskih poslo- 

va 

Grijesi unistavaju bericet vijeka, nafake, znanja, rada, dob- 
rih djela. U svemu, oni unistavaju bericete vjere i dunjaluka, tako 



Kako je sejtan losa zamjena nevjernicnm... 



128 



IhnQaijimel-Dzewzilie 



da grjesnik nema nikakvog bericeta u svome vijeku, vjeri i ovo- 
svjecskim poslovima. A benceti su ,sa Zemlje nestali samo zbog 
grijeha ljudi. Uzviseni kaze: cJ&'j, *f5* ^^ 'j^'G ij% iS^ 3*' ^* jO) 
(^Vtj 4i-JI '^ - "A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i gri- 
jeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali.." 
(El-E'raf, 96); (u iffijj * lia£ ^ ^1^10 *L>H J£ |^uCl ^(}) - "A 
£&r se Pravog Pttta drze, Mi bismo ih vodom obilnom pojili, da bi- 
smo ib time na kusnju stavili..." (El-Dzinn> 16 y 17), Covjeku se 
uskracuje nafaka zbog grijeha koji je pocinio. U hadisu se kaze: 
"Diibril mi je u dmu nadahnuo da nijedno bice nece umrijeti dok 
svoju nafahtt tie istroH. Zato, bojte se Allaha i lijepom dovom Mu se 
abrac'ajte. Ono sto je kod Allaha samo se dobrim djelima moze posti- 
ci". 1 Mir i radost se nalaze u zadovoljstvu i cvrstom uvjerenju, a 
briga i tuga se nalaze u sumnji i srdzbr. Naveli smo predaju koju 
imam Ahmed biljezi u Knjizi o zuhdu: "Ja sam Allah, nema dru- 
gog boga osim Mene. Kada sam zadovoijan, dajem bericet koji 
nema granica. Kada sam srdit, onda proklinjem, a moja srdzba dos- 
tize sedmo dijete". Obibnost nafake i djela se ne ogleda u njihovoj 
koliCim, niti se vijek mjeri brojem mjeseci i godina- obilje nafake i 
vijeka se ogleda u bericetu i blagorodnosti u njima. Rekli smo da je 
Covjekov vijek duiina njegovog zivota, a ne moze se zivotom naz- 
vati bivstvovanje onoga ko se odmetnuo od Allaha i posvetio dru- 
gim st\ T arima. Zivot stoke je bolji od takvog zivota. Covjek zivi 
svojim srcem i dusom, a srce iivi sa spoznajom svoga Stvoritelja, u 
ljubavi i pokomosti samo Njemu. Ono Mu se kaje, smiruje u zikru 
i u Njegovoj blizini tra&i utocistc. Ko izgubi ovaj zivot izgubio je 
svako dobro. Kada bi na sve nacine nastojao nadoknaditi ovaj gu- 



Hejsemi ovaj hadis navodi u Medzme'u (4/74.) Prenosi ga Huzejfe, a 

biljezi ga Qudama b. Zaide, o kojem knjige biografije nc govore nista. 

Ostaii prenosioci su vjerodostojni. Ovu predaju biljezi Albani u Sa- 

hih el-Dzami* kao hadis Ebu Umamea, br. 2085, UZ primjedbu da je 

sahih. 

Pod zadovoljstvom i srdzbom se misli na Allahovo zadovoljstvo i 

srdi.hu - prim. prev. 



Bolestiliiek 



129 



je 



> 1 



bitak na ovom svijetu citav dunjahik mu ne bi bio dovoljan. Cov- 
jck mo2e nadoknaditi sve sto izgubi, ali ako izgubi Allaha, nikako 
to ne moze nadomjestiti. Kako istinsko siromastvo moze nadom- 
jestiti istinski Bogatog? Kako istinski nemocno moze nadoknaditi 
istinski Mocnog? Kako istinski mrtvo moze nadomjestiti Zivog i 
Besmrtnog? Kako stvoreno moie zamijenki Stvoritelja? Onaj ko 
ne postoji ne moze se ni po cemu porediti sa Onim kome su bo- 
gatstvo, zivot, neprikosnoveno postojanje i milost stalne osobine. 
Kako ono Sto ne posjeduje nijedan tran moze nadomjestiti Onoga 
ko posjeduje nebesa i Zemiju? 

Nepokornost Allahu umanjujc bericet u nafaci i vijeku zato 
sto se on brine za nju i one koji je cine. On vlada tim ljudima, up- 
ravlja torn institucijom (nepokornosti), njenim clanovima i £inio~ 
cima. A sve sto je vezano za sejtana nema nikakvog bericeta. Iz tog 
je propisano iz go varan je Allahovog imena prije jela, pica, oblace- 
nja, putovanja, spolnog opcenja itd., zbog toga Sto Njegovo ime 
privlaci blagodati. Njegovo ime, takoder, tjera sejtana, cime se ot- 
vara prostor za bericet i uklanjaju mu se sve prepreke. Svaka stvar 
koja nije ucinjena radi AiJaha izgubila je svaki bericet, Jedino Allah 
daje bericet, i sve potice od Njega. Sve sto se Njemu pripisuje bla- 
eoslovljeno je (mubarek) — Njegova Sveta kuca (Ka'ba), podrucje 
Sama 1 - koje je u sest kur'anskih ajeta opisano kao blagoslovljeno. 
Blagoslovljen je samo On i ono sto je s Njime vezano - s ljubavlju 
prema Njemu, s Njegovim obozavanjem i zadovoljstvom. Jer, cijeli 
svemir Njegovo je carstvo i djelo Njegovog stvaranja. Sve Sto je 
daleko od Njega, od predmeta, rijeci i djela, nema bericeta niti ko- 
risti u sebi; a sve Sto je blizu Njemu ima onoliko bericeta koliko 
Mu je blizu. Suprotan pojam bericetu je prokletstvo. Ono sto je 
prokleo Allah — bila to zemlja, osoba ili postupak — ne moze Imati 
nikakvog bericeta niti koristi. Sve sto je vezano za prokletu stvar 
na bilo koji nacin takoder ne moze donijeti nikakvu korist. Tako je 
Allah prokleo Svoga neprijatelja Iblisa i ucinio ga najudaljenijim 



Podrucje Srednjeg Istoka koje obuhvata dijelovc teritorija danasnje 
Sirije, Palestine, Jordana, Iraka i Libanona. 



130 



Ibn Qajjim el-Dzewzijje 



stvorenjem. Sve sto dolazi sa njegove strane je prokleto u onolikoj 
mjeri koliko je vezano za sejtana. Iz tog razloga grijesi imaju pre- 
sudan uticaj na ukidanje bericeta ljudskog vjjeka, nafake, znanja i 
rada. Isto tako, svako vrijeme u kojcm jc izvrSen grijeh, ill svaki 
imetak, tijelo, autoritet, znanje ili djelo pomocu kojih je izvrsen 
grijeh bit ce na stetu pocinioca, aneu njegovu korist. Od njego- 
vog vijeka, imetka, snage, autoritcta, znanja i djela ce mu koristiti 
samo ono sto je sluziio u svrhe bogobojaznostL Tako ima Jjudi ko- 
ji five stotinu godina na ovom svijetu, all od toga nije iskoristio ni 
dvadeset, Neki posjeduju brda zlata i srebra, ali im imetak ne dos- 
tize ni hiljadu dirhema, itd. Ista stvar je i sa autoritetom i znanjem, 
Kod Tirmizija stoji: "Dunjaluk je proklet kao i sve sto je na njemu, 
osini spominjanja Allalia £fe, dobrih djela, ucenjaka ili ufienika". 1 U 
drugoj predaji se kaze: "Dunjaluk je proklet, kao i sve sto je na 
njemu, osim onoga sto pripada Allahu". 2 To je, dakle, jedina stvar 
koja ima bericeta, neka nam Allah pomogne. 

Grijesi dovode do slabosti i ponizenja 

- Grijesi svrstavaju covjeka medu prezrene ljude, nakon Sto 

je bio od odabranih prvaka. Allah |& je ljude podijelio na ugledne i 
na bijednike. Tllijjun 3 ce biti prebivaliste bogobojaznih. Najnizi 
ponori Dzehennema ce biti prebivaliste bijednika. Aliahu pokorni 
su najugledniji na ovom i na buduccm svijetu, dok ce grijesnici biti 
ponizeni na ovom i na buducem svijetu. Pokorni su najdostojnija 
stvorenja kod Allaha, a grijesnici najniza; prvima je dao moc, a 
drugima ponizenje, kao Sto se navodi u hadisu iz Ahmedovog Mu- 
sneda, gdje 'Abdullah b, 'Umer prenosi da je Poslanik ££ rekao: 
"Oni koji okrenu leda mojem ucetijn, bit ce vjecno ponizeni i pos- 




Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2322; lbn Madzc: Zuhd, br. 4112, u pre- 
daji Ebu Hurejrea 4b; zacim Darimi u Muqaddimi (precigovoru), br, 
324, u predaji Ra'bab. Malika. Hadis je hasen. (V.: MiSkat, br. 5176.) 
Ovu predaju Albani smatra slabom (Da'if cl-D£ami', br. 3190.) 
Najvisa nijesta raja. 



Bolest i lliek 



-sen 



' U 
i na 



mmljeni", Sto vise ulazi u grijeh, covjek sve vise tone u ponore, sve 
dok ne stigne do najnizih sfera. A sto vise dobrih djela eini, njegov 
polozaj se uzdize, sve dok ne s eigne do najvisih mjesta. Covjek u 
svom zivotu dozivljava uspone i padove. Koji segment bude domi- 
nantan, njemu £e biti prikljucen. Jer, nije isti onaj ko se uzdigao za 
stotinu stepena, a spusrio za jedan, kao onaj ko je suprotno ucinio. 

Medutim, ovdje su Ijudi skloni cinjenju velike greSke. Jer, 
covjek se moze spustiti jako nisko, toliko daleko koliko je izmedu 
istoka i zapada ili izmedu nebesa i Zemlje. Ne moze ga povratiti 
uzdizanje za stotinu stepeni nakon tog jednog pada. O tome govo- 
n hadis Poslanika £g koji biljezi Sahih: "Covjek radi jedne rijeciko- 
joj nije dao nikakvu vaznost moie pasti u vatru dublje nego sto je ra- 
zdaljina izmedu istoka i zapada". l 

Kakvo uzdizanje se moze mjeriti sa ovim padom? Pad je za 
covjeka normaJna pojava. Medutim, neeiji padovi su posljedica 
nemarnosti, i, kada nestane te nemarnosti, on se vrada na svoj ste- 
pen ili na joS viSi> shodno snazi tog budenja. Neki ljudi se srozava- 
ju radi dozvoljenih stvari koje ne upotrebijavaju u korist ibadeta. 
Ova vrsta se moze vratiti na svoj, na malo nizi stepen, ili cak na 
viSi. Jer, mozda ce imati vise entuzijazma nego ranije, mozda ce 
povratiti "rani ji, ili ce bid manji entuzijaste nego prije. Treca grupa 
gubi stepen cinjenjem malog ili velikog grijeha. Da bi se vratili na 
raniji stepen, oni inoraju iskreno ueinki teobu (pokajati se) i oka- 
niti se grijeha. 

Ulema se razisla oko toga da li se nakon teobe covjek vraca 
na raniji stepen buduci da teoba brise posljedke grijeha i poniStava 
ili kao da ih nije bilo, ili se nece vratiti na taj stepen imajuci u obzir 
cinjenku da teoba utice na ponistavanje grijeha, a ne 1 na uzdizanje 

stepena. 

Razrada: Covjek je bio spreman u svojoj pokornosti na ko- 
rak naprijed i novo uzdizanje uz pomoe' korpusa dobrih djela koja 



1 Muslim: Knjiga o zuhdu i suptilnosti, br. 2988. 



132 



llm Qajjim el-Dzewzllle 



je cinio, kao sto se zarada uvccava kada covjek irna vecl kapital. On 
je u periodu grijesenja propustio uzdizanje i zaradu koju su dono- 
sila njegova djela. Kada se vrati dobroctnstvu, ponovo poelnje uz- 
dizanje sa niiih sfera, a prije toga se uzdizao sa mnogo visih sfera. 
Izmedu te dvije situacije je velika razlika. 

To se moze objasniti primjerom dvojice Ijudi koji se para- 
lelno uspinju stepenicama koje nemaju kraja. Ako jedan od njih 
zakasni makar jednu stepenicu i nakon toga nastavi s penjanjem, 

onaj koji nije zaostajao je bez sumnje u prednosti. 

Sejhu-1-islam Ibn Tejmije je oba misljenja pozitivno ocije- 
nio, rekavsi: 

"Neki od onih koji se pokaju dostizu vise stepene, neki se 
vracaju na isti, dok neki ne uspijevaju dostici raniji stepen 11 . 

Ja smatram da ovo zavisi od jacine i iskrenosti teobe te ka- 
janja koje covjek izrazava kroz skrusenost, pokoravanje, vracanje 
na Pravi Put, opreznost, bogobojaznost i plakanje iz strahoposto- 
vanja prema Allahu. Ovo ga moze toliko osnaziti da mu pripadne 
visi stepen nego ranije tako da poslije teobe bude bolji nego prije 
grijesenja. Za ovakvog £ovjeka grijeh predstavlja milost. On ga cis- 
ti od samodopadljivosti, pretjerane samouvjerenosti i oslaujanja na 
djela, ZaKvaljujuci torn grijehu, covjek je ponizno i skruSeno klek- 
nuo pred vrata njegovog Gospodara i Vladara. Spoznao je Njegovu 
moc i uvjerio se u svoje siromastvo i potrebu za zastitom i opros- 
tom Gospodara. Taj grijeh je iz njegovih grudi potakao bujicu do- 
brocinstva i slomio sve cime se uzdizao i gordio pred ostalima. On 
sada sebe ne smatra boljim od drugih vec je zbog tog grijeha pog- 
nute glave stao ispred Gospodara kao grje§nik, postiden i bojazljiv; 
sva dobrocinstva mu izgledaju sitna, a svi grijesi ogromnL Spoznao 
je svoju bezvrijednost zbog grijesenja i Allahovo jedinstveno savr- 
senstvo, velicanstvo i istinitost. Pjesnik je rekao: 

Jlffafi je jedinstven po dosfjednosti i veticanstvu, 

dh^Je mafiane prepustio covjeftu, 

Svaka biagodat koju dobije od Ailaha cini mu se vecom ne- 



Bolest i iflek 



133 



go sto zasluzuje, a svaka nesreca koja ga pogodi za njega jc znak 
milosti od Gospodara, jcr ga nije kaznio prema zasluzi i nedjelu 
koje je poeinio* Jer, kaznu koju je on zasluzio ne mogu podnijeti 
ni stamena brda, a kamoli on, slabi i nemocni rob. Grijeh je, bez 
obzira na velicinu, ruzan. Jer, izvrsenje tog grijeha prema Velikom, 
Najvecem, Najdostojnijem, Najvelicanstvenijem, NajljepSem, Da- 
vaocu svih blagodati malm i velikih, najruznije je sto se moze za- 
misliti. Jer takav odnos prema znacajnim ljudima i gospodi je ru- 
ian i za vjernike 1 za nevjernike. Najogavniji i najnecovjecniji su 
oni koji se prema takvim ljudima neadekvatno ponasaju. A sea tek 
redi za najdostojmje Bice na nebesima i Zemlji; Gospodara nebesa i 
Zemlje; Boga nebesa i Zemlje. Da Njegova miJost nije brza od 
srdzbe i oprost od kazne, Zemlja bi se srucila na onoga ko se pre- 
ma Njemu ponio na nedolican nacin. Da nije Njegove blagosti i 
oprosta, nebesa i Zemlja bi nestali zbog grijesenja robova: 

d\ l3iJ jJj hjjs oi J>*h i j *I3I2LM s~£%\ l\} 

"Allah brant da se ravnoteza nebesa i Zemlje pore- 
meti, A da se paremete, niko ih drttgi osim Njega ne 
bi zadrzao; On je zaista blag i prasta grijebe" (Fatir, 
41). 

Obratimo painju na zavrsetak ovog ajeta, u kome se spo- 
minju dva Allaliova imena - Blagi i Onaj koji prasta. Znaci; da nije 
Njegove blagosti prema prijestupnicima i oprosta prema nepokor- 
nima, poremetila bi se ravnoteza nebesa i Zemlje. A koliko je tezak 
kufr nekih ljudi najbolje nam govori ajet: 

"Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i 
planine zdrobe" (Merjem* 90). 

Uzviseni je iz Dzenneta izveo prarodkelje zbog samo jed- 
nog grijeha koji su pocmili krseci time Njegovu zabranu. Isto ta- 
ko, On je prokleo lblisa, izgnao ga i protjerao iz nebeskog carstva 



134 



Ibn QaJiim el-Dzewzlije 



zbog samo jednog grijeha i nepokornosti. A mi smo ogranicena 
stvorenja, kao Sto pjesnik kaze: 

^edamo nizove grijefia, a nadamo se 

dzennetsfym visinama } xjecnim uzivanjima. 

Znamo daje praroditefje izveo 
iz carstva neSeskgga samojedan grijefu 

Rezime: (Sovjek nakon pokajanja moze biti bolji nego sto 

je bio prije grijesenja i dostici vi5i stepen. S druge strane, grijeh 
moze dovesti do pada entuzijazma i slabljenja odiucnosti tako da 
teoba nije dovoljno jaka da ga vrati u predasnje stanje i na prijasnji 
stepen, Kod nekih izljeeenje dovodi do povratka na stari, ispravan 
put i na isti stepen dobrocinstva. 

Sve ovo $e odnosi na pad uslijed grijeha. Medutim, ako je 
uzrok cog pada stvar koja dovodi u pitanje osnovu imana, popui 
sumnje ili licemjersiva, za tog covjeka nema nade sve dok ne ob- 
novi svoje vjerovanje iz temelja. 

Grijesi protiv covjeka okrecu svakojaka stvorenja 

Covjek zbog grijeha postaje lahak plijen raznim stvorenji- 
ma . Na njega se obraSavaju sejtani sa nesrecama, zabludama, sum- 
njama, zastraSivanjima, prcvarama, odvracaju ga od zikra, tako da 
on pada u opasnost zaborava. Sejtani ce ga napadati sve dok ga ne 
odvedu na stranputicu; napadat ce ga i ljudski Sejtani i nanositi mu 
Stetu javno i tajno, Okrenut ce mu leda i njegova supruga, sluge, 
djeca, komsije, cak i nerazumne iivotinje. Jedan od selefa je rekao: 
"Doista, kada pocinim grijeh, prepoznam ga u postupcima moje 
zene i ponasanju jahalice". I cuvari reda i mira ce se ustremiti na 
njega kaznjavajucH ga onako kako zasluzuje. I vlascita du§a mu se 
protivi tako Sto mu otezava stvari. Kada joj pozeli nesto dobro, 
ona ga ne slusa i ne pokorava mu se. Naprotiv, vodi ga u propast 
htio ili ne htio. Jer, pokornost je Allahova tvrdava £iji su stanovni- 
ci sigumi. Kada je napusti, postaje lahak plijen razbojnicima i dru- 
gim nesredama, koje ga spopadaju u onoj mjeri koliko je utonuo u 



Bolest i lllek 



135 



grijehe, Nikako se nece modi osloboditi od tih neprilika. Jer, zikr 

(spominjanje Allaha), pokornost, sadaka, upuciyanje neznaliee, 

>odsticanje na dobro i odvracanje od zla predstavljaju odbrambeni 

id oko covjeka, nalik na imunitet koji ga stiti od bolest!. Kada se 

jgubi snaga, bolest se razbuktava i dolazi do najgorih posljedica. 

iovjek mora imati neku zastim od nedaca. Jer, sile dobra i sile zla 

se bore i pobjedu odnosi snazniji, kao Sto smo rekli. Sto je korpus 

dobrih djela snazniji, to je odbrana jaca i efikasnija. Jer, Allah stiti 

one koji vjeruju. Iman se sastoji od rijeel i djela tako da od njegove 

jacine zavisi efikasnost odbrane, neka nam je Allah na pomoci. 

Grijesi izdaju covjeka u teskim situacijama 

Kada je covjeku najvise potrebna prisebnost, grijesi ga iz- 
daju. Svako zeli da zna sta mu je korisno, a sta stetno u ovom i za- 
grobnom zivotu. U to je najbolje upucen onaj ko detaljno poznaje 
ono sto mu koristi i ono sto mu Sceti. Najjaei i najpametniji je onaj 
ko moze kontrolisati sebe i svoju volju usmjeravajuci ih u konsne 
stvari, kloneci se stetnih. Ljudske prirode, saznanja i scepeni su ra- 
zlieitL Najpametniji je onaj koji zna uzroke srece i nesrece. Najra- 
zboritiji je onaj ko izabere ove prve, a odbije druge. Najbczummji 
su oni koji naprave obrnut izbor, Grijesi covjeka srozavaju onda 
kada mu je najpotrebnija prisebnost u razlu&vanju ovih stvari - 
kako bi odabrao vjeenu, uzviSenu sredu pored prolaznih trenutaka 
radosti. Grijesi zacvaraju oci covjeku pred ovim znanjem i sprjeca- 
vaju ga da spozna ono sto mu je korisnije na oba svijeta. Kada pad- 
ne u nepriliku i krene da se oslobodi, izdaje ga srce, dusa i ekstre- 
miteti. Ovo se moie uporediti sa covjekom koji nosi zahrdalu sab- 
lju koju ne moze izvadiri iz kanija kada je njemu potrebno. Pred 
njega izlazi neprijatelj koji ga namjerava ubitL On se hvaca za drs- 
ku sablje, pokusava da je izvadi, ali ne uspijeva, Neprijatelj ga svla- 
dava i ubija. Isto tako i srce hrda od grijeha. Ono podlijeze bolesti 
i, kada dode vrijeme da se bori protiv neprijatelja, ne moie skupiti 
nimaio snage da se odupre. Covjek se bori, odupire i napada svo- 
jim srcem, a ostali organi su samo posrcdnicL Ovaj covjek posje- 
duje te organe, ali ne moie vladati njima... Sta onda pomisliti za 
onoga ko ne posjeduje te organ e? 



136 



ibn Qaillm el-Ozewiiiie 



Isti slucaj je i sa dusom. Ona postaje necista i slabi uslned 
strasti i grijcba, tj. smirena dusa, dok ona koja naredn,e zlo )aca i 
razvija se. Dok jedna jaca, druga slabi, tako da preimucswo preu- 
zima ona koja nareduje (zlo). Moze se desiti da smirena duSa umre 
i da vise nikada ne ozivi. Taj covjek je mrtav na ovom svijetu, mr- 
tav u Berzehu i nece biti ziv na Ahiretu pravim zivocom - samo Ce 
dozivljavati bol. 

Rezime: kada se covjek nade u teskoj situaciji, iskuienju ui 
nedaci, srce, jczik i ekstremketi ga izdajn kada treba uc.nit, nesto 
tto je presudno vazno za njega. Njegovo srce vise ne moze pnomi- 
ti oslanjanjn na Allaha i povratku Njemu. Ne moze se koncenmsa- 
ti na to, niti skruseno stati pred Njega i pokajati se. ezik mu otka- 
zuie poslusnost kada treba ciniti zikr. Zikr na ,eziku nije pracen 
zikrom u srcu. Srce ne vlada jezikotn.i ne moze ga pokrennti na 
zikr. Tczik i srce se ne mogu koncentrisati na Onega ko se spomi- 

' j) .... .4 in i i * i "i_ L~~ *-*«Mfni>t-i;Ti i hurl- 



:i 



, Oak i kada bi cinio zikr ili davu, to bi bilo bcz pnsustva i bud- 
nosti srea. Kada bi htio da mu ekstremketi pomognu u pokornos- 
ti oni ga ne bi posluSali niti bi se pomjerik. Svc ovo su posljedice 
eriieha i nepokomosti. To je sli£no zapovjedniku ko,i ne vodi ra- 
cuna a svojim podanicima ne brinuci o njihovoj ishram i opreim 
Kada mu zatreba njihova pomoc" da se odnpre nepttjatelju, takva 
nejaka vojska mu ne moie pruiiti nikakvu pomoc nm zaStitu. 

Medutlm, ima mnogo ozbiljnijih i opasnijih stvari, a to jc 
da srce i jezik otkazu posluSnosi u samrtnom hropcu i prelasku na 
buduci svijet. U torn trenutku on moze biti u nemogucnosu da 
izeovori Sehadet, Sto je mnogo puta videno kod ljudi na izdisaju. 
Kada je jednom covjeku receno: "Reel: Nema drugog boga osim 
Allaha", on je rekao: "gah-mati 1 Pobijedio sam tc. .! Zatim je pre- 
selio". Drugi covjek je odgovorio: 

9Aoz£a cejednog dana ne$p reel' 
%ji%9 cu stici do kjipatifa $iudza6a? 



Ovo smrtni boiesnik spominje ustijed pretjeranog igranja saha. 



Bolesi I lijek 



137 



I nakon toga je preselio". Jedan samrtnik je, kada mu je sav- 
jetovano da izgovori Sehadet, po£eo pjevati Tralalala" sve dok nije 
umro. Jedan samrtnik jc rekao: "To mi nece pomoci. Ucinio sam 
svako zlo koje mi se pruiilo". Umro Je, a nije izgovorio Sehadet. U 
drugom slucaju, posljednje Sto je samrtnik rekao bilo je: "Nevjer- 
mk je ko to kaze". Jedan je rekao: f, Kad god podem da to kaiem, 
jezik me izdaje". Jedan prosjak je u samrtnom hropcu spominjao 
novae sve dok nije umro. Kada su jednom trgovcu pred snirt govo- 
nh da izgovori Sehadet, on je rekao: "Ovo je jeftino, ovo je dobar 
muSterija, ovo je toliko...", sve dok nije umro. 

Hvaljen neka je Allah! Koliko je ovakvih primjera videno, a 
koliko je ostalo nezabiljeieno! Covjckovim mislima, snagom i za- 
paianjima u samrtnim mukama vkda sejtan i navodi ga na nedjela 
bkva hoce. Njegovo sree ne mole ciniti zikr; udovi ne mogu izvr- 
savati pokornosti. Sta taj covjek moze uciniti u ncdostatku snagc i 
odsutnosti srea u samrtnim mukama. Sejtan mu je okupirao svu 
snagu j entuzijazam koristeci se svim sredstvima u postizanju tog 
Cilja, Jer, to je posljednji njegov zadatak i sejtan je tada najjaci a 
Eovjek najslabiji. ^Vl^tfill £j| j ^, j^j L _ y p ^J, ^ j^j 
pS_ U aji j^j CteMbtt 1JJ1 [^j - "Allah ce vfernike > postojanam ri- 
peju uevrstiti i na ovotn i na onom svijetti, a nevjernike ce u zab- 
htdi ostaviti; Allah radi sta bote" (Ibrahim, 27), 

Kako mo£e zasluiiti lijep zavrSetak onaj cije je sree Allah 

nehajnim prema Njemu ucinio, koji prohtjeve svoje slijedi i ciji su 
postupci daleko od razboritosti? On je udaljen od svog srea, uda- 
ljen od UzviSenog Allaha, nehajan prema Njemu, robuje svojim 
prohtjevima, pokorava se strastima, Jezik mu se nikada ne bavi zi- 
krom, a udovi nikada ibadet ne cine. Obuzet je nepokornostima 
svome Gospodaru. Takav covjek nece imati lijep kraj, 

Strah od posljednjih trenutaka je potpuno presjekao pobo- 
ine, dok se grjeSni i nepravedni osjecaju potpuno sigurnim: 









138 



Ibn Qaijim el-Dzewzijje 



?1U, zar smo vam se zakleli zakletvama koje ce do 
Sudnjeg dana vrijediti da cete ono ito vi odredite 
imatit Upitaj ih ko je od njih jamac za to" (Qalem, 

39, 40). 

0> ti %pji se sigurnim osjecas pored 'ruznifi dje(a, 

posjedujes [igamnciju o sigurnosti? 

Sastavio si dvije stvari: sigurrwst i sfijedenje strasti, 
ajedno od njifi je poguBno za covje^a. 

(PoBozni su u neprestanom strafiu i Srizi, 
a ti se tafip ne pcmasas. 

"Kjidaje treBaCo sijati, ti sipodBacio; 
sta misfis da ces na zettn doBiti? 

Jos cvdnijeje sto safaris prema 6uducem svijetu 
u zivotu kpji ces uBrzo napitstitil 

%pje Bezuman, ta((p tijiCfaha, 
ti id onajje ftpji u prodaji sve izguBio? 

Grijesi osljepljuju srce i slabe njegovu pronicljivost 

Grijesi dovode do sljepila srca i!i mu, u najmanju ruku, sla- 
be njegovu pronicljivost. A kada srce oslabi i oslijepi, onda ono 
gubi mogucnost poimanja upute i mogucnost njegove primjene na 
samoga sebe i na druge, shodno snazi ill jacini pronicljivosti i sna- 
ge. 

Snaga covjeka se bazira na dvije osobine: mod raspoznava- 
nja dobra od zla i prihvacanju dobra, a ostavljanju zla- Razlika me- 
du ljudima pred ALIahom zavisi upravo od scepena zastupljenosti 
ovih osobina u njima. Ova dva svojstva Allah ^ hvali kod Syojili 
poslamka, neka je Allahov mir i spas nad njima: ^>°I ^'Ji* /alj) 
(j\^.% ^Vi J*j Is&j J^-ij - "I sjeti se robova Nasih Ibmhima i 



Bolestilijek 



139 



hhaka ija'kuba, sve a vjeri cvrstih i dalekovidnih" (Sad, 45). Pod 

cvrstinom se ovdje podrazumijeva moc primjene istlne, a pod da- 
tekovidnos'c'u se misli na dalekovidnost u vjeri, Dakle, oni su spo- 
sobni da spoznaju Lstinu i da je onako kako trcba primjenjuju* 
Ljudi se u ovome pkanju dijele na cetiri grupe: Poslanici, koji su 
postigli obje ove osobine; 

druga grupa: koja, nasuprot poslanicima, ne posjeduje dale- 
kovidnosti u vjeri, ni moc provodenja istine, om £ine vecinu dana- 
snjih ljudi. Pogled na njih peee oci i zari dusu, Oni su bolest za sr- 
ce, tjeskoba za dom. Od njihovog druStva samo se sramota i nesre- 
ca moze dobiti, 

treca grupa: oni koji se razumiju u uputu i poznaju je, all, 
nemaju snage da je primjenjuju i druge privuku« Ovo je stanje sla- 
bog vjernika. A snazni vjernik je bolji i draii Allah u od ove vrste; 

cetvrta grupa: oni koji imaju snagu i jaku zelju, a)i im 
manjka dalekovidnosti u vjeri. Skoro da ne mogu razlikovati Alla- 
hove prijatelje od sejtanovih. Sve 5to je cmo za njih je hurma, a sve 
sco je bijclo misle da je mast, Misle da je bolest mast, a koristan 
lijek otrov. 

Ovakvima ne pristoji da budu vjerski predvodnici niti su 
podobni za to. Samo prvoj grupi to pripada. 

Uzviseni kaze: 

UjUL \jj\Sj ^j^—^> L-l. LijiL OjJ-4^ S-Ij.1 '^-f-i \-^*?rjf 

"Izmedu njih smo Mi vocte odrecfivali i oni su> oda~ 
zivajuc~i se zapovijedi Nasoj t na Pravi Put upuciva- 
li 3 jer su strpljivi biti i u dokaze Nase cvrsto vjero- 
vali" (EsSedzde, 24). 

Oni su, zahvaljujuci strpljivosti i dubokoj vjeri u Allabove 
dokaze, zasluzili vodstvo u vjeri- Ovu grupu Allah izuzima iz sku- 
pine nesretnih. On se zaklmje vremenom - cj. periodom zalaganja 
gubitnika i dobitnika - da ce svi ostali biti gubitnici. On kaze: 



140 



Ibn Qajjfm el-Dzewziile 



7tf£o M* vremena, covjek, doista, gubi, samo ne oni 
koji vjeniju i dobra djela cine, i koji jedni drugima 
Istinu preporucujtt i koji jedni drugima preporucuju 
strpljenje (El-'Asr, 1-3). 

Nije dovoljno, kao ho vidimo, ogranicki se na spoznaji Is- 
tine i strpljenju na njenom putu. Naprotiv, to se mora preporucl- 
vati i savjetovau drugima. Ako covjek sebe ne vidi u ovoj skupini, 
onda je gubknik. Poznato je da grijcsi i zlodjela zasljepljuju srce i 
ne dozvoljavaju mu da na pravi nacm shvati Istinu; oni mu oduzi- 
maju snagu i cvrstinu ne dopustajuci da se veie za nju. Stavise, us- 
iijed grijeha srce gubi moc spoznaje, kao orijentir u svome kreta- 
nju. Za njega je tada Ia2 istina, a istina laz; vrline su poroci, a poro- 
ci vrline. Ono se sa Puta ka Allahu i buducem svfjetu usmjerava na 
put ka stjecistu pokvarenih dusa, zadivljenih ovosvjetskim zivo- 
tom i udaljenim od AUaha i Njegovih dokaza zanemarujuci prip- 
rcmanje za susret sa Njim. I ovo je dovoljan razlog da se Covjek 
okane grijeha i da se drzi gto dalje od njih. A od AUaha se trazi 
pomo<5! 

Isto tako, dobrocinstvo obasjava srce, kristalizira ga 1 glaca 
tako da ono postane cisco poput blistavog ogledala. Ako mu se sej- 
tan priblizi, svjetlost tog srca ce ga oprziti isto kao svjetlica blista- 
va onoga ko kradom prisluskuje. 1 Sejtan se od ovakvog srca viSe 
plasi nego od vuka ill lava. Covjek takvog srca moie usmrtiti sej- 
tana. Ostali ce se okupiti oko preminuiog i pitati: "Sta mu se desi- 
Io? 1f Prisutni ce odgovoriti: "Napao ga je insan ; naudio mu je insa- 
ne v pogled!" 

%a$av fije samo pogfed sfoSodnog, svijetfog srca! 
Odnjegovog SCjestavifa sejtan izgaral 



Ovdje se ocito misii na smisao 18, ajeta sure El-Hidzr - prim. prev. 



Bolest I llfek 



141 



Zar ovakvo srce rnozc imati ikakvu slicnost sa srcem cije su 
sfere potamnjene, strasti nebrojene, u komc sejtan zivi, boravi i 
prebiva. Kada mu jutrom ugleda lice, pozdravlja ga govorcci: "Zrc- 
vovao sam se za prijatelja koji je upropastio svoj ovosvjetski i bu- 
dudi zivot?" 

tfvoj prijate§ na dunjafufy ce te i na Kijametu pratiti; 
tisisa mnom u svim okofnostimal 

Afipje tvojput u ftucu nesrece, tada. 
smo o6ojica nesretnii ponizeni! 

Uzviseni kaze: 

ji * * * * 

"O?iome ko se bude slijepim pravio da ne hi Milosti- 
vog velicao Mi cemo sejtana natovariti, pa ce mu on 
nerazdvojni drug postati; oni ce ih od Pravog Puta 
odvracatiy a ljudi ce misliti da su na Pravom Putu. I 
kada koji dode pred Nas t reci ce: "Kamo srede da je 
izmedu mene i tebe bila tolika razdaljina kolika je 
izmedu istoka i zapadal Kako si ti bio zao drug!" 
Toga datia vam nece biti od koristi to sto cete u mu~ 
ci zajedno biti, kadjejasno da ste drugs Allahu rav~ 
nim smati ali" (Zubruf> 36-39), 

Ovim ajetom nas Uzviseni obavjestava da c"e onaj ko se 
pravi slijcp prema Zikru - blagoslovijenoj Knjizi koja ja objavljena 
Njegovorn Poslaniku 1&... ko glavu od nje okrece, zatvara kod nje 
oci, ko se ne bavi spoznavanjem, proucavanjcm i razmisljanjem o 
smislu Allahovog govora — On ce mu sejtana natovariti kao kaznu 
zato sto je odbacivao Njegovu Knjigu. Tada sejtan postaje njegov 



142 



Ibn Qafjlm el-DzewzUJe 



nerazdvojni drug, kada boravi kod kucc ill kada putuje. On mu je 
zastknik i drug, a takav je, doista, los zastitnik i zao drug! 

Ja i moj Brat po mCije^u s kgjim sam dijefio majcinu tfofy 

cafcjni u mrftfoj noci se ne razdvajamo. 

Nadaljc nas Uzviseni obavjestava da sejtan svim snagama 
nastoji da svoga prijatelja i sticenika skrene sa Puta koji vodi Nje- 
mu i Njegovom Dzennetu. Sa druge strane, onaj koji je zalutao i 
na stranputicu otisao smatra da je na Pravom Putu, Kada se takvi 
drugovi na Sudnjem danu susretnu, jcdan drugom ce reci: o45 U) 
fajJiN ly££ J^J^\ juI ^£>j yset " "Kama srece da je izmedu mene i 
tebe bila tolika razdaljina kolika je izmedu is i oka i zapadal Kako 
si ti bio zao drug!" - na dunjaluku; odvratio si me od Upute nakon 
sco mi je dosla; odveo si me u zabludu i stranputicu. Propao sam! 
Kako si mi ti zao drug u ovom trenutku !(...) Uzviseni nam saop- 
cava da ovo nije slu£aj sa onima koji dijele patnju te da drug nema 
nikakvog uiivanja niti radosti zbog toga Sto mu se drug pridruzio 
u toj patnji, pored toga sto na ovom svijetu saosjecaj drugib Jjudi 
prcdstavlja utjehu u boli, kao sto vidimo u stihovima pjesnikinje 
Hanse koja oplakuje brata Sahra: 

<Da ovodftp [judi o$o mene ne opfafiuje 
svoju Brain, uStfa Bid se. 

l Ti umrfi nisu %o moj Brat, afi 
time tjesim dnsii i mirim se. . . 

Moj Satire, necu te zaBoraviti sve dof^ 
Se ne razcfvojim odovog zivota i dbdem u groh. 

Uzviseni je li5io stanovnike Dzehennema i ovakvog olaksa- 

nja rekavsi: 

bfU — *Jl J j, — &l jU — LLt ij *j — 2\ *£*& Tj 5j^ 



J 



ovog 

se ocS 




va je tc 
Onoga 
te u on 




BolBsti lijek 



143 



Toga dana vam nece hiti od koristi to sto cete u mu- 
ci zajedno biti, kadjejasno da ste druge Allahu rav- 
nim sma trait (Zuhruf, 39). 

Grijesi su neprijateljski saveznik protiv covjeka 

Grijesi su saveznik i vojska pomodu kojih se neprijatelj bori 
protiv covjeka, Jer, Uzviseni Allah je iskusao Covjeka ncprijateljem 
koji se nikada od njega ne odvaja, Covjek spava, all taj pratilac ne 
spava; covjek je nemaran, ali caj pratilac je uvijek pripravan. "On ga 
vidi, i vojske njegove, odakle on njih ne vidi." On daje sve od sebe 
u toj borbi. Koristi sva sredstva i razne spletke. Kao pomagace ko- 
risti pripadnike njegove vrste - Sejtane u ljudskom i dzinskom ob- 
liku. On postavlja zamke, uvaljuje u nesrede, oko njega je postavio 
svoje pomagace i svuda mu pripremio zamke i mreze. Svojim po- 
magacima je porucio: "Ne napustajte neprijatelja vaSeg i neprijate- 
lja predaka vasih. Ne dozvolite mu da vam umakne i da zasluzi 
Dzennet, a, da vi odete u Vatru; da on zasluii milost, a vi proklei- 
stvo, Znajte da se poniienje i progonstvo od Allahove milosti koji 
su se srucili na nas desilo upravo njegovom zasiugom. Zato, dajte 
sve od sebe da nam se oni pridruze u ovom prokletstvu buduci da 
smo izgubili drustvo njihovih dobrih pojedinaca u Dzennetu. 

Znajuci da su Adem i njcgovi sinovi izlozeni napadima 
ovog neprijatelja, Allah je ijude opskrbio vojskom i snagom koji ma 
se odupiru njimsu Njihovim neprijateljima je, takoder, dao odrede- 
nu mot 4 i snagu u toj borbi. Ovaj svijet je popriste te borbe sve dok 
rraje zivoi, koji ne predstavlja nijedan uzdisaj na Ahiretu. Allah je 
od vjernika kupio zivote njihove i imetke njihove u zamjenu za 
Dzennet koji ce im dati - om de se na Allahovu Putu bond, pa 
ubijati i ginuti. On dodaje da je to obeeanje koje im je dao u Svo- 
jim najboljim knjigama - Tevratu, Indzilu i Kur'anu. A ko moze 
biti dosljedniji u izvrsavanju obecanja od Njega Uzvisenog? Na- 
kon toga Uzviseni nareduje vjernicima da se raduju pogodbi. Kak- 
va je to pogodba? Ko zeli da zna njenu vrijednost neka pogleda u 
Onoga ko kupuje, zatim u pro tu vrijednost koja se nudi za tu robu 
te u onoga ko je svjedok ovog ugovora. Ima li vece dobiti od ove? 



144 



IbnQajjimel-DzewziijB 



Koja trgovina moze donijeti vedu dobit? 

Uzviseni zatim potvrduje ovu stvar rijecima: 

* ,. fe»H jj i}\ lIJ ii jj e- xjj\ •■>- J 5 J? j?Ll * j 

0, vjerniciy bocete li da vam 'ukazem na trgovinu, 
ona ce vas spasiti patnje nesnosne: u Allaha i Posla- 
nika Njegova vjerujte i imecima svojim i Zivotima 
svojim na Allabovu Putu se borite - to vam je> da 
znate, bolje -, On ce vam grijehe vase oprostiti i u 
dzennetske bas&e va$ y kroz koje Ce rijeke teci, uvesti s 
i h divne dvorove u edenskim vrtovima; - to 6e biti * 
uspjeh veliki -, a dade vam i dntgu blagodat koju je- 
dva cekate; Allabovu pomoc i skoru pobjedul Zato 
obraduj radosnom vijescu vjemike! (Es-Saff, 10- 
13). 

Allah $g je Svoja najdraza stvorenja — Ijude — iskusao sejta- 
nom samo zato sto Mu je dzihad najdraza stvar i stoga Sto ucesni- 
ke u njcmu podize na najviSe stepene. Uzviseni je bajrak ovog rata 
povjerio srzi Njegovih stvorenja - srcu, Ono je ecntar Njegove 
spoznaje, ljubavi prema Njemu, Ibadetu i vjernosti (ihlasu). Ono 
se oslanja na Njega i vraca se Njemu, Iz ovih razloga* srcu je Allah 
povjerio ovaj rat i u pomoc mu poslao vojsku meleka koji nikacfa 
covjeka na napustaju: (*iH ^f V^ l^fciLj, 0j. *-^j ^jj -^ **, olll*! *j)- 
"Uz svakog od vas su meleci, ispred njega i iza njega, - po Allabo- 
vu naredenju nad njim bdje." (Er-Ra ( d r 11). Ove vojske smjenjuju 
CcAJum) jedna drugu. Njihova uloga je da covjeka ucvrscuju, da mu 
nareduju dobro i na njega ga podstichj. Oni ga podsjecaju na Alia- 



Bolest Ilijek 



145 



hovu plemenitost. Ulivaju mil strpljenjc govoredi: "Strpljenje traje 
jedan trenutak, nakon cega slijedi vjecni odmor". Uzviseni, zatim, 
covjeka pojacava drugom vojskom - Njegovom Objavom i govo- 
rom, Tako mu je poslao Svoga Poslanika M i objavio mu Knjigu. 
Time mu je udvostrucena snaga, moc i potencijal. Povrh toga, ob- 
dario ga je razumom koji ga vodi i pomocu kojeg rasuduje; zatim 
znanjem koje ga upucuje i savjetuje; imanom koji ga ucvrSduje, 
pomaze i podrzava; jedlnom (cvrstim uvjerenjem) pomocu kojcg 
otknva sustinu stvari tako da mu se cini da jasno vidi ono Sto je 
Allah $£ pripremio Svojim odanim robovima 1 Svojoj strand kao 
nagradu za borbu protiv Njegovih neprijatelja. Razum upravlja 
vojskom; znanje razmatra strategiju rata, dobre nacme i lokacije za 
njega; iman ga uevr££uje, ojacava i uliva mu strpljenje; a jeqin mu 
omogucava da stupa u borbu bez straha i bojazni, Sudionike ovog 
rata je, potom, UzviSeiU pojacao vidijivim i nevidljivim silama. 
Oko mu je izvidnica, uho ga izvjeStava, jezik tumaci, ruke i noge 
mu pomazu. Allahovi meleci i nosioci Arsa cine za tog sudionika 
oprost moleci Uzvisenog da ga sacuva svih losih zala i da ga uvede 
u Dzennet. Uzviseni Allah se Iicno pobrinuo za njihovu odbranu: 
-Ovo je moja stranka, a moja stranka pobjeduje: d\ *jf Jjl L*j>- ttWjf) 
(ijkulJi jU jJJi IS^. - "On/ su na Allahovoj siranu a oni na 
Allahovoj strani ce sigurno uspjeti" (El-Mudzadele, 22) ; - ovo je 
moja vojska: (Zi^UUl J^ 1&4- 5jj) - "* vojska Nasa ce zacijelo 
pobijeditiF (Es-Saffat, 173). On je Svojim robovima objasnio 
nacin tog ratovanja i dzihada sazimajuci ga u cetiri rijeci: ^oJi l^f C) 
\bj>d23 lj£Ji*J iJJl IjSIj ijWIjj \jji£pj ljpj^Ul lji»t - "O vjemici, budite 
strpljwi i izdrzljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte t da biste 
posdgli ono sto zelite" (Alt Imran, 200), Dzihad moie uspjeti 
same uz ova cetiri elements Strpljivost se stice samo izdrzljivoscu 
pred neprijateljem, a to je otpor i odbijanje. Kada stekne 
izdrzljivosc prema neprijatelju, javlja mu se potreba i za bdijenjem 
na granicama srea i njegovih Cula kako bi sprijecio prodor 
neprijatelja u njega, kao i bdijenje na granicama oka, uha, jezika, 
stomaka, ruku i nogu. Na ove granice moze uei neprijatelj i zemlju 
uzduz i poprijeko pregaziti unistavajuci sve Sto bude mogao. 
Bdijenje na granicama jeste upravo £uvanje ovih organa. Jer, kada 
neprijatelj zatekne ove granice bez zaltite, on da ih lahko savladava. 



146 



Ibn aaijim el-Dzewzliie 



nice bez zastite, onda ih lahko savladava. 

Ashabi Bozijeg Poslanika M> najbolja stvorenja poslije vje- 
rovjesnika i poslanika (jJLj ^ &\ ^L#), ljudi koji su najvise vodili 
racuna o zaStki od Sej carta ukletog, napustili su mjesto koje im je 
bilo naredcno da cuvaju, pa je neprijateij usao i desilo se sto se de- 



suo. 



Osovina 1 okosnica tri navedene osobine jeste: takvaluk - 
bogobojaznost. Dakle, strpljivost, izdrzljivost i bdijenje na grani- 
cama nemaju nikakve koristi bez bogobojaznosti, a ona moze ops- 
tati samo na stubu strpljivostL 

Provjeri to na samom sebi - kako se vojske srjedu i armije 
sudaraju; kako nekada gubIS, a nekada dobijas u toj borbi. Kralj 
nevjernika je doSao sa svojim vojnicima i pomocnicima. Ugledao je 
utvrdeno srce kako neprikosnoveno sjedi na pijedestalu svoje kra- 
Ijevine, a njegove zapovijedi pomocnici iz istih stopa izvrSavaju. 
Njegova armija mu je na raspolaganju - oni se za njega bore i stite 
njegovu vladavinu, Nevjernicka vojska uvida da jedini put do pob- 
jede leii u huskanju kraljevih pomagaca protiv njega samog, Oni 
pitaju ko je najbliii vojnik srcu i ko uziva najvece povjerenje kod 
njega. RckoSe mu: "DuSa.* Kralj nevjernika svojim saradnicima re- 
ee; Triklonite joj se putem njenih prohtjeva. Istrazite sta ona voli i 
za cim zudi te joj to obecavajtc i primamite ih laznim nadama. 
Urczite u nju prohtjeve tako da joj ostanu neizbrisive i na javi i u 
snu. Kada ona utone u te prohtjeve, bacite na nju kuke i okove 
strasti, a zatim je pnvueite sebi. Uroti li se ona protiv srca i stane li 
na vasu stranu, ovladat cete granicama oka, uha, jezika, usta, ruku i 
nogu. Ocuvajte te granice po svaku cijenu! Jer, kada putem njih 
prodrcte do srca, ono ce biti ubijeno, zarobljeno ili izranjavano do 
»glosti. Ne napustajte te granice i mede! Ne dozvoljavajte 



lznemoi 



.< > .• 



1 Kao sto je Uzviseni rekao: Oj_j> N| CAk-tJI p5j** Uj f&-*D _ 

n On im obecava i primamljuje ih laznim nadama, a ono'Sto im Sejtan 
obeca samo je obmana" (En-Ntsa', 120.) 



Bolestilijek 



147 



dili 



izvidnicama da do srca dopru i istjeraju vas iz njega. Ako vas savia- 
daju, trudke se da te izvidnice oslabite kako ne bi stigle do srca, 
tako da mogu do njega stidi samo slabe i bcskorisne. Kada zavlada- 
te ovim granicama, sprijecite granicu oka da njegov pogled primi 
kakvu pouku. Ncka njcgov pogled budi samo ugodaj, svidanje i 
zabavu. Ako mu se potkrade pogled pouke, pokvarite je pogledom 
ugodaja i strasii - to su mu najblize, najprijemcivije i najlakse stva- 
ri. Vodite racuna o ocinjim granicama, jer £ete samo putem njih 
postici svoj cilj. Nicim nisam uspio upropastiti ljude kao pogle- 
dom! Pomocu njega u srce usadujem strast; zatim ga napajam laz- 
nim nadama, nakon cega ga neprestano primamljujem i laznim na- 
dama obmanjujem sve dok mu ne ojacam volju i dovcdem ga uz- 
dama strasti do odbacivanja bezgrjesnosti. Niposto ne potcjenjujte 
znaeaj ovih granica, Truditc sc svini silama da ih uprljate i umanjite 
ih u njegovim ocima. Recite mu: 'Taj pogled te vodi do hvaijenja 
Stvoritelja, divnog Opskrbicelja, do razmisljanja i slivatanja Ijepote 
njegovih osobina. Ljepota tog prizora je stvorena samo da bi te 
uputila na Stvoritelja. Allah ti oci nije stvorio uzalud* On taj prizor 
nije stvorio da bi bio skriven od pogleda.' Ako se radi o covjeku 
ogranicenog uma i uskog znanja, recite mu: 'Ovo je jedan od pri- 
zora i manifestacija Istine.' Navedite ga da prizna identifikaciju sa 
bozanstvom. Ako to ne prihvati, navedite ga da povjeruje u hulul , 
Nemojte prihvatiti niSta manjc od toga, jer ga to svrstava medu 
krscane. Nagovarajte ga da bude posten i knjepak, pobozan i 
skroman na ovom svijctu. Njime lovite i privlacite neznalice. To je 
moj najblizi zamjenik i najbolji vojnik; StaviSe ,ja sam njcgov voj- 
nik I pomocnik." 

Cuvanje sluha od harama 

"Nakon ovoga 2 trudke se da lzoliratc (njcgov) sluh od stva- 
ri koje mogu pokvariti vase planove. Trudite se da tim putcm do 
eovjeka dopru samo JoSe stvari. One su iahke, primamljive i slatke 



■eii.in 



Bozija inkarnacija, urjelovljenje; panteizam, 
Ovo je nascavak govora kralja sejtana. 



148 



IUn Qaijim ei-Dzewzilie 



za dusu. To zlo nazivajte najljepslm op£arava|uam izrazima mqfc 
sajuei ga sa onim za iime dusa zudi. Potaite pnfcti o necemu. Ako 
primijetite da va.s taj £ovjek stub, nastavitc sa govorom o tOJ temi. 
Cim vidite da on simpatise nesto, pripovi,eda,te mu o to,_temi. 
Niposto ne dozvolite da putem te granice do njega doprc : nesto od 
Allahovog govora, Poslanikovih rijeci * ill izreka mudnh i dobro- 
namjernih ljudi. Ukoliko u tome sasvim ne uspqete . do n,ega pro- 
dre nesto od toga, sprijecite ga da razunuje ta, govor. Ne dozvol te 
da iz toga primi pouku ili savjet ili da o tome razm.s ja To niozete 
postici slanjem suprotnih signala ili uvehcavan,em tm dobnh «,«,- 
ti zagovaranjem kako duse u to ne mogu prodnjeti te kako ,e to 
tezak teret za njih, i A. PokuSajte uniziti te v,,e S t, uz.zgovor da 
duse treba da se zanimaju stvarima ko,e su kod l|udi vaznj|e, vrjed- 
nije i neobicnije i ito ima vise pristaiica. Objasmte mu da ,e istina 
napustena, a da je taj ko je zastupa izloien nepniateljstvuna. Vai- 
nije od te istine je biti u harmomji s l)udima. 

Ovako oni uspijevaju da u dovjeka usade laz i zabludu pri- 
kazujuci ih u lijepim i primamljivim oblicima, a iz njega isqenqu 
Istinu dajudi joj sva loSa svojstva i odbojne obhke. 

Ako zelis primjer, pogledaj u njihovu bracu, ljudske fcjtar 
ne, koji ustanovu naredivanja dobra i odvracan|a od zla stavljapiu 
erupu pretjerane radoznalosti, slijedenja ljudskih mahana, neizdrz- 
fjivim sankcioniranjem za pogrjeSke, Sirenjem smutn,e medu l,u- 
dima i Si. Slijedenje sunneta i opisivanje Uzvisenog Gospodara 
onako kako je On sebe opisao i kako Ga ,e N.egov Poslan.k * 
opisao nazivaju usporedivanjem sa stvorenpma, davan,em u,ela . 
oblika Uzvisenom. A Boziju uzvisenost nad stvorenuma, uzd.pu- 
tost nad 'Arsom i razlikovanje od stvorenja nazivam ogramcava- 
njem Allah* i stavljanjem u /prostorne/ okvire. Njegovo spustan,e 
na najnize nebo i hadis- kudsi "Ko trail, pa da mu dam nazm]U 



Ovaj hadis u eijelosti glasi: "NaS Uzviseni Gospodar svake noci silazi 
na najnize nebo u zadnjoj trecini noei . govom 'Ko Me (na nesto) 



Bolestililek 



149 






kretanjem i mijenjanjem mjesta a epitete ruke i Ilea nazivaju ek- 
stremitetima i organima. Njegove postupke nazivaju /prolaznim/, 
a osobine slucajnim pojavama. Na kraju uzimaju za pravo da negi- 
raju da je On Sebe na taj nacin opisao. Na taj nacin varaju neiskus- 
ne i nepronicljive da priznavanje sifata koji su navedeni u UzviSe- 
noj Knjizi podrazumijevaju ove stvari. Negaciju svojstava uvijaju u 




sma 



fcj> JjH^ L»>3 ^ J[ '^S ^ '^\j ^y\ l^Q> - "Tako 
svakom vjerovjesniku rieprijatelje odredivali, sejtane u vidu Ijudi i 
diinova koji su jedni drugima kidene besjede govorili da bi ih ob- 
mamdi" (El-En f am, 112). Kicenje je ovdje obmana kojom govor- 

nik uljepsava svoje rijeci da bi obmanuo slusaoca i u zabludu ga 
odveo. 

Smisao ovoga je da sejtan opsjeda granicu uha kako bi pu- 
tern njega unio u eovjeka ono sto ce rau Stetiti i zaustavio ono Sto 
ce mu koristiti te, ako bi nesio uSlo protiv njegove volje, da to po- 
kvari. 

V 

Cuvanje jezika od zabranjenoga govora 

"Zatim se utaborite na granici jezika. To je najveca granica i 
najjaca karaula. On je jamstvo samokontrole, Putem tog jezika po- 
Saljite beskoristan govor od kojeg ce imati samo stete. Sprijecite da 
preko jezika prijede i najmanji dio korisnih stvari, poput spomi- 
njanja Allaha (zikra), crazenja oprosta (istigfara), u£enja Njegove 
Knjige, savjetovanja ljudi ili Sirenja korisne nauke. Vi cete na ovu 
granicu moci djelovati na dva nacma. Uspjeh lezi u bilo kojem od 
njih: 



moli, pa da mu usligam (molbu), ko trail oprost, pa da mu opros- 
tim? 1 " Ovaj hadis biljezi Buhari pod brojem 1145, Muslim pod bro- 
jem 758, kao 1 Tirffiizi, Ebu Davud, Ibn Madze, Ahmed, Malik i Da- 



rimi. 



150 



Ibn Qajjim et-Dzewzijje 



Prvi; Prazan i neistinit govor, Onaj koji govori neistinu vas 
jc brat i najbolji vojnik i saveznik. 

Drugi; presutkivanje Istine. Ko presutkuje istinu va§ je ni- 
jemi brat kao sto je prvi vaS darom govora obdareni brat. On vam 
moze biti od vece koristi od prvog. Zar niste culi onu mudru izre- 
ku: "Onaj ko govori je govorom obdaren sejtan, a onaj koji pre- 
sutkujc Istinu je nijemi sejtan"? 

Zato budno motrite na ovoj granici i nastojte da covjeka 
natjeratc da govori laz ili da preSutkuje Istinu, Uljepsajte mu laz na 
svaki mogudi nacin i zastrasite ga od Istine na svaki nacin. 

Znajte, sinovi moji, da je granica jezika Ademove potomke 
strovalila u ponore Vatre! Koliko sam samo putem ovc gran ice na- 
nio gubitaka i rana i uhvatio zarobljenika...! 

Reci cu vam nesto i nemojte to zaboraviti: neka jedan od 
vas preko jezika svog brata covjeka izgovori neku rijec, a drugi ne- 
ka okupira sluh slusaoca. Taj slusalac ce izraziti svoje divljenje i 

opcaranost tim rijeclma tako da ec traziti da covjek ponovi tu rijec. 
Stvarajte svakojake saveze u borbi protiv ljudi! Okupirajte ih na 
svakakve nacine; na svakom prolazu ili opsjedajte! Zar se ne sjecate 
zakletve koju sam dao njihovom Gospodaru: 1^5 ilu^iV JHi*] ^_ J*) 

('jijO. ISgSs! J*?* - 'E zato sto si o'dredio pa sam u zabludu pao; - 
rede - %tmem se da 6u ih iia Tvom Pravom Puttt presretati, pa cu 
im sprijeda, i straga, i zdesna i slijeva prilaziti, i Ti ces ustanoviti 
da vecina njih riece zahvalna biti? (El-E>af, 16, 17). Zar ne vidke 
kako Ademove potomke sa svih strana opsjedam? Kad god mi na 
jednom putu umakne, ja se premje§tam na drugi sve dok ne posti- 
gnem svoj eilj djeiomicno ili potpuno. Na to ib je upozorio Boziji 
Poslanik %\ "Sejtan £eka covjeka na svim putevima* Ceka ga na pu- 
tu islama i govori mu; 'Zar ces prihvatiti islam, a odbaciti svoju vje- 
ru i vjeru svojih predaka!?' Ako im tu umakne i prihvati islam, on- 
da ga sejtan opsjeda u vezi sa hidzrom: 'Zar ces uciniti hidiru i os- 
taviti svoje nebo i svoju Zemlju?' Ako mu umakne i ucini hidiru, 



Bolest i lilek 



151 





sejtan prelazi na put dzihada: 'Zar ces dozvoliti da tako pogines" pa 
da ti se imetak rasturi, a zena uda?' Covjek mu se i u tome usproti- 
vio i posvetio se dzihadu". 1 Ovako treba da zaposjedate svaki put 
dobra! 

Ako covjek odluci da podijeli sadaku, okupirajte taj put! 
Ubaeite mu sumnju: Zar ceS udijeliti ovome siromahu i izjednaciti 
se sa njime? Jeste li culi rijeci koje sam izrekao putem jednog cov- 
jeb koji je htio da udijeli sadaku: "Ovo je naf imetak, Ako vam ga 
da mo, postal cemo kao i vi". 

Opsjednite i put hadidza! Varajte ga da je to tezak i nesigu- 
ran put na kojem se covjek izlaze gubJjcnju zivota Hi imetka. Na 
oyaj nacin ga mozete odvratiti od ostalili puteva navodeci mu po- 
teskoce i opasnosti kojc ga tu cekaju. Kada zavrsite tu fazu, posta- 
rajte se za put grijeha. Uljepsajte ga u ocima i srcima Ademovih 
potomaka! Neka vam najbolji pomocnici u tome budu zene! Pu- 
tem njih im otvarajte i uljepsavajte puteve grijeha! Nema boljeg 
saveznika od njih! 

Zatim opsjednite granice ruku i nogu. Ne dajte da se one 
posvete onome §to ce vam Stetiti, III da putem dobra hode! 

Ne zaboravite da vam je najveci saveznik u opsjedanju ovih 
granica upravo dusa koja nareduje zlo. Pomognite je i trazite po- 
moc od nje! Podrzite je i trazite podrsku od nje! Stanite uz nju u 
borbi protiv smirene duSe! Uprite svom snagom da je slomite i 
onesposobite! To ce vam poci za rukom samo ako joj ukinete is- 
hranu. Ishrana duse koja nareduje zlo uvecava se i njeni pomocnici 
vam se pokoravaju, Sada je moment da istjerate srce iz njegove 
tvrdave i da ga svrgnete sa prijestolja. Na njegovo mjesto postavitc 
dusu koja nareduje zlo! Ona ce naredivati samo ono ho vi zelite. 
Ncce presudivati mimo vase volje nikada! Nece vam se protiviti u 
bilo kojem vasem prijedlogu. StaviSe, ona ce zuriti da to izvrsi. 




Nesai: Knjiga o dzihadu, br. 3134; Ahmed: Musned, br. 15528. Hadis 
je sahih. (V.: Sahih EI-Dzami', br. 1652.) 



152 



llin Qaiilin el-Dzewzijje 



Ako osjetite da srce tezi da ponovo uspostavi svoje kraljevstvo i 
hoc'ete da se osigurate protiv toga, zakljucite izmedu njega i duse 
koja nareduje zlo bracni ugovor! Uljeplajte mu je, ukrasite i prika- 
zite mu je u obliku najljepse nevjeste koja moze postojati! Recite 
mu da proba ukus te ljubavi i veze sa torn nevjestom, umjesto da 
proba ukus rata i posljedice uboda i ran a! Zatim mu recite da upo- 
redi slast ovog primirja sa gorcinom rata! Neka rat prestane! To 
nije rat koji traje jedan dan i niSta vile. To je rat koji traje sve do 
smrti. Ti si suvise slab da bi izdrzao taj neprekidni rat. 

Sinovi moji, porno gnite se dvjema vojskama uz koje necete 

dozivjeti poraz: 

L vojska letargije i nemarnosti. Uticite na srca Ademovih si- 
nova da zaborave Allaha i buduci svijet! Koristite sva sred- 
stva da biste to postiglt, a to je najbolji nacirt za ostvarenje 
cilja. Kada srce postane nemarno i odsutno od Gospodara, 
tada postaje lahak plijen za vas, zajedno sa svojim savezni- 
cima! 

2. vojska strasti. Uljepsajte ih u srcima ljudi i okitite ih za nji- 
hove oci! 

Okomite se na njih uz pomo<5 ovih dviju vojski, jer bolje 
necete naci! Postignite nemarnost /gaflet/ uz pomoc strasti, i 
strasti uz pomoc gafleta! Poveiite dvojicu nemarnih i sukobite ih 
sa jednim koji spominje Allaha. Jedan covjek ne moze pobijediti 
petericu! Dva nemarna covjeka sa sobom vode dva sejtana tako da 
ih je ukupno pet, uz sejtana koji slijedi onog koji spominje Allaha. 
Ako ugledate neku grupu koja se okupila radi onoga sto vama steti 
- spominjanja Allaha i podsjecanja na Njegove zabrane, naredbe 1 
Njegovu vjeru - i ne uspijete da ih razdvojite, tada pozovite u po- 
moc njihovu rasu - pokvarene ljude: pribliiite ih njima i ometajte 
ih uz pomoc" njih! 

U svemu, svaki cilj ostvarujte pomocu posrednika! Svakom 
Ademovom sinu pristupajte preko njegovih zelja i strasti! Pomog- 
nite mu da ih ostvari i budite mu savezniel u stjccanju tih stvari! 
Ako Allah njima nareduje da budu strpljivi i izdrzljivi prema vama 



Bolesilllfek 



153 



i da budno od vas cuvaju, granice, onda budite i vi strpljivi, izdrz- 
Jjivi i neumorno opsjedajte granice. Najbolje Sanse za vas su u star 
nju njihove strasti ili srdibe, Ti slucajevi su vam najpogodniji za 
lov na covjeka. 

Ne zaboravite da je kod nekih Ijudi strast izrazena, a srdiba 
prikrivena! Tu vrstu ljudi napadajte putem strasti i okanite se puta 
mrznje. Kod nckih ljudi je, pak, srdzba izrazenija od strasti. Medu- 
tim, nemojte zanemariti put strasti kod tih ljudi i ne napustajte tu 
granicu. Jer, onaj ko se ne moze savladati u mrznji, jos ce se teie 
savladati u strasti. Zato sastavite i izmijesajte njegovu srdibu i 
strast. Pozivajte ga u strast putem srdibe, i u srdzbu putem strasti! 
Ovo je vase najjaee oruzje protiv ljudi, Njihovi praroditelji su iz 
Dzenneta izvedeni zbog strasti i pohote, a medu njihovim potom- 
cima je rasireno neprijateljstvo zbog srdzbe, Zbog toga su pokidali 
rodbinske veze, prolili krvi i zbog toga je Ademov sin ubio svoga 
brata. 

Srdzba je zeravica u srcu covjeka, a pohota je vatra koja se 
siri iz njegovog srca. Vatra se gasi vodom, namazom, zikrom i tek- 
birom. Niposto ne dozvolite da covjek pri srdzbi ib strasti pristupi 
abdestu ili namazu. To ce im ugasiti vatru srdzbe i pohote, Ovo im 
je naredio njihov Poslanik: "Doista je srdzba zeravica u srcu Zovjcka. 
Zar niste vidjeli kako mu oci crvene, a vratne file natekmt?! Kada to 
osjetite, uzmite abdest wt ; "Vatra se vodom gasi" 2 . A Allah im je opo- 
ruCio da se protiv vas bore saburom i namazom. Zato ih na sve na- 
cine odvracajte od tih stvari. Ucinite da zaborave na njih, a neka 
vam u tome pomognu srdzba i pohota, 

Najdjelotvornije oruzje protiv ljudi vam je gaflet - (ncmar) 
i slijedenje strasti. A njihovo najjaee oruzje protiv vas je spominja- 




Tirmizi: Knjiga o smutnjama, br. 2191, Ahmed: Musned, br. 10759, 
1 1 193. U senedu ovog hadisa se nalazi 'AH b, Zejd b, Dzed'an koji je 
nepovjerljiv (slab.) (V.: Taqrib, br, 4734.) 

Ebu Davud: Knjiga o edebu, br, 4784; Ahmed: Musned, br. 17524. 
Hadis je daif.( V.; Es-Silsile Ed-Da'ife, br. 582, ) 



154 



IDn Qaijlm ei-Dzewzijje 



nje Allaha i krocenje strasti. Kada vidite £ovjeka koji kroti svoje 
strasti i ne slijedi ih* bjezite i od njegove sjene! Nipoko mu se ne 
priblizava! 1 ' 

Rezime svega ovoga je da su grijesi i nedjeia oruije i pomoc 
koje covjek pruza svojim neprijateljima i pomaze ih protiv samog 
sebe, da bi ga oni tim istim omzjem napalL Neznalice rade sami 
protiv sebe iz neznanja, sto je ujedno i vrhunac maloumnosci i og- 
raniCenosti. Pjcsnik kaze: 

Nepijatelj ne moze nas^pcftti neznaBd 

^pfifio waj samom se6i sfiptfi! 

Cudno je kako covjek stremi ka onome sto mu Steti misleci 
da je na dobiti. Trudi se da lisi dusu svih ugodnosti i pocasti misle- 
ci kako radi za njenu dobrobit. On trosi trud da je ponizi, sroza i 
uprlja, a misli kako se trudi da je uzdigne i pocasti. 

Neki prethodnici su znali u svojim hutbama govoriti: "Ko- 
liko je onih koji svoju dusu srozavaju misleci da rade za njenu dob- 
robit, kao i onih koji je ponizavaju misleci da je ojacavaju? Koliko 
je onih koji je imizavaju misled da je velicaju, kao i onih koji je 
gube, a misle da njene potrebe ispunjavaju? Dovoljno je neznanje 
kada je covjek na strani svog neprijatelja protiv samog sebe. Time 
si moze vise naudici nego ncprijatelj." Neka je Allah na pomoci. 

Grijesi su uzrok zaboravljanja i zapostavljanja duse 

Izmedu ostalog, grijesi dovode do toga da covjek zaboravi 
svoju dusu. Zaboravljajuci je, on je zaposiavlja i upropastava. Kako 
covjek moze zaboraviti svoju dusu? Ako je zaboravi, kako se nje 
moze sjetiti? Sta znaci zaboravljanje duSe? 

Odgovor je da covjek moze itekako zaboraviti dusu. Uzvi- 
Seni kaie: 



Bolesci liiek 



155 



"I ne bttdite kao oni koji su zaboravili Alt aha, pa je 
On ttcinio da sami sebe zaborave; to su pravi grjeZ- 
nici" (El-Hasr, 19). 

Kada su zaboravili Allaha, on je ucinio da sami sebe zabora- 
ve, kao 5 to se kazc u ajetu: C'4'....Z ii Lli) - "zaboravljaju Allaba, 
pajei On njib zaboravio" (Et-Tevbe y 67). U ovom ajetu Uzviseni 
na dva na£ina kaznjava onoga ko Ga zaboravi; tako sto ce ga On 
zaboravi ti i tako Sto ce uciniti da taj covjek zaboravi na samog se- 
be. Kada Allah zaboravi roba, to znaci da ga je zanemario, osiavio, 
pdbacio od Sebe i napustio. Tako mu je propast bliza nego ruka 
ustima. Zaboravljanje duse podrazumijeva da Covjek zaboravlja na 
njene casne dobrobiti, stvari koje je dovode do uspjeha i srece i 
koje je usavrSavaju i upotpunjuju. Allah cini da covjek sve to zabo- 
ravi, da mu ne moze pasti na pamet niti mu do razuma doprijeti. 
Covjek tome ne posvecuje paznju i ne zanima se time; jednostavno 
-nema nikakvog pristupa dobrobitima svoje duSe. 

Covjek, takoder, zaboravlja na vlastite mabane i lose navi- 
ke. On ih ne zcli popraviti niti izmijeniti. 

On zaboravlja boles ti svoje duse i srea. Ne pada mu na pa- 
met da ih izlijeci, niti da nastoji da iskonjeni boli koje ga vode ka 
propasti. Taj Covjek je duboko zagazio u boles t. Ona ga vodi u ne- 
stanak. Medutim, on nc osjeca da je bolestan niti se trudi da se izli- 
jeci Ovo je jedna od najstrasnijih kazni koje covjek moze dozivje- 
ti. 

Pa zar moze biti vece kazne od zapostavljanja svoje duse i 
nedostatka svijesti o njenim dobrobitima, bolestima, lijckovima, 
uzrocima srece, spasa i vjecnog zivota u dozivotnim uzivanjinia? 

Ko malo bolje razmisli o ovom fenomenu jasno mu je da je 
vecina covjecanstva uistinu zaboravila na same sebe. Oni su izgubi- 
li svoje duse i njihov spas od Allaha, Prodali su ih jeftino, za male 
pare, i to velikom prevarantu, Ovo de im biti jasno kod smrtL Kri- 
staino jasno ce im bit! na dan samoobmane. Tada ce covjeku biti 
jasno da je obmanuo samog sebe u torn ugovoru na ovom svijetu 
trgujuci svojom sudbinom. Jer, svaki covjek na ovom svijetu trguje 



156 



IbnQaJjKntehDiBwzlUe 



za buduci svijet. Propali su oni koji misle da su zaradili i profiiirali! 
Kupovali su dunjalucki zivot i kratkocrajne blagodati nesvjesni da 
gube uzivanja i slasti na Ahiretu radi njihovog ovosvjetskog zivota 
u cijim su blagodatima bczobzirno uzivali, kojim su se nasiadivali, 
zadovoljni i spokojni bili. Stremili su da sto vise prikupe na ovom 
svijetu. Kupovali su, trgovali i prodali blagovremeno za hitno, od- 
lozeno za gotovo, nevidljivo za opipljivo... Govorili su: "Ovo je 
predostroznost 1 ', 

Jedan od njih je rekao: 

Vzmi ono sto vufis, a ostavi nesto sto si cuot 

"Kako da prodam opipljivo, gotovo i vidljivo na ovom svije- 
tu za nevidljivo i odlozeno na drugom, a ne ovom svijetu?" Ovak- 
voj odluei pomade slab iman, jaka navala strasti, ljubav prema ht- 
zemm dobitku i izjednacavanje sa ostatkom £ovjecanstva. Vedi dio 
stvorenja usao je u ovu propata trgovmu o kojoj UzviSeni Allah 
kaze: (h/^ jU % LGiJl ^ '^^h Su «>% LJaJt sGJl l^il [yill ^JUJ,f) 
- 'To su oni koji su zivot na ovome svijetu pretpostavili onom na 
onom svijetu, zato im sepatnja nece olaksati niti 6e im iko upomoi 
pritecj" (El-Beqare, 86); fojs£ \^\s Uj IJfjy c^j Cj) - "...njiljova 
trgovina im nije donijela nikakvu dohit, i oni ne znaju sta rade" 
(El-Beqare* 16). 1 kada im se na dan samoobmane ukaze da su iz- 
gubili, du§e ce im se kid at i od si I nog kajanja. 

S druge strane, profiiirali su oni koji su proJazno prodali za 
vjecno; bezvrijedno za vrijedno; beznaeajno za veliko. Oni su pre- 
sudili: Zar je cio ovaj dunjaluk, od pocetka do kraja, vrijedan toliko 
da zbog njega izgubimo ono sto nas ceka kod Allaha na buducem 
svijetu? A Sta mozemo reci za vrijeme koje £ovjek provede na 
ovom dunjaluku, a koje je poput prizora iz sna i koje se ne moze 
porediti sa Kucom mira. 

Uzviseni kaze: 

4$% 




Bolestilifek 



157 



"A na Dan kada ih on sakupi ucinit 6e im se da su 
boravili samojedan das u danu, ijedni druge cepre- 
poznati" (Jurats, 45), 

* UliJg (jS 5M- ^ t-|* ^^ ^-4j Jj* L-*^ 

"Pitaju te o Smaku svijeta: 'Kada ce se dogoditii 1 77 
ne znas, pa kako da o njemu zborii, o njemu samo 
Gospodar tvoj zna, Tvoja opomena ce koristiti samo 
ononte koji ga se bude bojao, a njima ce se uciniti, 
onoga Dana kada ga doiive, da su samojednu vecer 
Hi jedno jutro njezino ostali" (En-Nazi at, 42-46). 

n A onoga Dana kada dozive ono dime im se prijeti, 
utinic'e im se da su ostali samojedan cas dana. I dos- 
tar(El-Ahqdf>35). 

J.*-*; j\ Lij7 UjJ l^lLi * ££-* xL* u j> j ^ I J <U-SJ £Sy 

"/I koliko ste godina na Zemlji prove ti?" "Proveli 
smo dan Hi samo dio dana" - odgovorice -, "pitaj 
one koji su brojdli" "Pa da, kratko ste proveli" - redi 
ce On - n da ste samo znaliF (El-Mu'minun, 112- 
114). 

"...h^ Dan kada ce se u Rog puhnuti. Toga dana 
cemo nevjernike modre sakupiti i jedan drugom ce 



158 



Ibn Qaiiini el-Dzewzliie 






tiho govoriti: 'Niste ostali vise od deset dana.' Mi 
dobro mamo o cemu ce oni govoriti kad najrazbon- 
tiji hmedu njih rekne: 'Ostali ste samo dan jedan! 
(Ta-ba, 102-104). 

Ovo je stvarna silka ovog svijeta kada se uporedi sa budu- 
6m, Buduci da su vjernici svjesni kratkode svog boravka na oyom 
svijetu M da ih ceka druga kuca, kuca vjecnog zrvota, jasno im je da 
je najveca prijevara prodati vjecno boraviste za prolazno. Zato su 
pronicljivo pristupili trgovini i okanili se onoga Sto radc bezumm- 
ci Njima se na dan samoobmanjivanja ukazala isplativost mihove 
traovinc i kolicina onoga Sto su kupili. Svako je na ovom svijetu 
prodavafi, trgovac i kupac: "Svi su ijudi svrstani u to vrste i one ko- 
ji prodaju sebe, one koji sebe oslobadaju i one koji scbc umstava- 
ju". 1 

*&» l* SL^Gifi t&A Sail u ^*\^} 

j \M- $J& li-ij hjJ&J hjJ&* ty J^ &&MrH 

*^a jj ius j M pSj-j c^Ji jfe* ijii^sifi- 

ff A?W /<? «wf vjernika kupio iivote njibove i imetke 
njihove u zamjenu za Dzennet koji ce im dati - om 
ce se na AUabovu Putu boriti, pa ubijati i gtnuti. 
On im je to zbilja obecao u Tevratu i Indzilu i 
Kur'anu -, a ho od Allaha dosljednije ispunjava obe- 
6anje Svojef Zato se radnjte pogodhi svojoj koju ste 
s Njim ugovorilz, i to je veliki uspjeh" (Et-Tevbe, 
111). 
Ovo je prva gotovina koja se stice u ovoj trgovini, Zato 



Ovo je fragment hadisa koji biljezi Muslim putcm Ebu Matika el 

Esarija u Knjizi o cistoci, br, 223. 



Bolest i lilok 



159 



trgujte, gubitnici! A vi, koji nemate ovoiiku vrijednost, red cu vam 
neSto drugo: 

Sj_isi.pl OjAsi». u Sjj % d.\ hjd ,0 o^lJji> 



j-JtA\ {j—* S^il 13HJ ^j^IUj Ojj— jSt Oj J^-Ll 



n Oni se kajtt, z Njemu klanjaju, i Njega hvale, i pas- 
te, i natnaz obavljajit, i traze da se dine dobra djela y 
a od tievaljalib odvracaju i Allahovib propisa se 
pridrzavajtu A vjernike obradtijF (Et-Tevbe, 112); 

"O vjemiciy bocete li eta vam ukazem na trgovinu, 
ona ce vas spasiti patnje nesnosne: u Allaba i Posla- 
niku Njegova vjerujte i imeeima svojim i zivotima 
svojim na Allabovu Piitu se borite - to vam fe $ da 
znate, bolje" (Es-Saff, 10, 11). 

U svemu - grijesi dovodc do toga da covjek zaboravi na 
dobrobit koju sa sobom nosi ova unosna crgovina, a vode ga u 
propalu trgovinu... To je, zaista, samo po sebi dovoljna kazna za 
grijehe. Neka jc Allah na pomoci! 

Grijesi do vode do gubljenja postojecih i predstojecih 

ni'meta 

Nedjela ukidaju postojece i sprjecavaju predstojece blago- 
dati. NiSta ne moze sacuvati Allabove blagodati koliko pokornost 
Njemu. Nista ne moie povratiti izgubljene ni'mete kao pokornost 
- Aliahovi darovi se dobijaju samo pokornoscu Njemu. UzviSem, 
%, je svakoj stvari odredio elemente koji je privlaCe i druge koji je 
odbijaju. Tako je medu elemente koji pnvlace blagodati uvrstio 
pokornost Njemu, a medu elemente koji ih odbijaju - ne pokor- 
nost. Kada On zazeli da nekom o£uva blagodat, onda ga nadahne 



160 



_lbn Qaf jfm el-Dzewzijje 



ovoe pravi a i kao da » n™ : ■ ■ * ,™ ao da e J zuzet iz 
K P kao da se Ono pnmjcnjuje na Ijudima, a ne na njemu' 

Gnjesi udaljavaju covjeka od meleka 

In. U jednoj prcdaji se ka&. «Kjfj£ d ^°') na d » g* mnogo uda- 
jedne faij udaljava ovoliko ko Z7 nndl , . me,ekzb °S *>™° 

<i u -^SJSub'Sfis £ovjek probU£,i ' r™ *™ p- 

hvalin i smatr jedmm m/I^r^ ^ ^ <* 
ri«4 Ako poke £ ^EgZ£££? & f fc « 

Sejtan ga preuzima". covjeka napusta j 



' Sffi^aBtasteap-'-'- .« 






Bolestilijek 



161 



Melek nastoji da se priblizi covjeku sve dok prevlast, po- 
kornost i pobjeda ne pripadnu njemu, Meleci obilaze covjeka pri 
dolasku na ovaj svijet, kod smrti i pro^ivljenja. Uzviseni Allah ka- 



ze: 



*J$di j^i jj_£ i^iiiLj-i jj %\ u-fj \J\J ^iji 1$ 
* d/±^J gUt ^J\ *Juij ij j^jf j \jAp- % !>i_2 vf 

"Onhna kojigovore: 'Gospodar nasje Allah 1 pa pos- 
Uje ostanu pri tome -dolaze meleci; 'Ne hojte se i ne 
zalostite se, i radujte se Dzennetu koji vam je obe- 
can. Mi smo zastitnici vasi tt iwotu na ovom svijetu" 
(Fussilet, 30, 31). 

Kada melek preuzme vlast nad covjekom, tada je on u ru- 

kama dobronamjernog i korisnog dobrocinkelja koji ga poducava 
dobi 




. pa iicvrstite one koji vjerujut 
(El-Enfal, 12). Covjeku na samni melek kaze: "Ne boj se i ne tu- 
guj! Raduj se onome sto prizdjkujes!" Na taj nacin ga ucvrScuje 
pravim rijecima kada mu je to najpotrebnije u ovom zivotu. Melek 
ga savjetuje, dakle, pred smrt, u kaburu i kod postavljanja pitanja. 

Nisia za covjeka nije bolje od melekovog drustva. On mu je 
najbolji prijatelj na javi i u snu; u zivotu i na samrri; u kaburu gdje 
mu pravi druStvo u samocl S njime dijeli tajne, bori se protiv nep- 
rijatelja. On mu obecava dobro i donosi radosne vijestL Podstice 
ga na iskrenost, kao sto se navodi u predaji koju neki smatraju ha- 
disom: "Covjeku u srce dosaptava melek i dosaptava Sejtan, Mele- 
kovo dosaptavanje je nagovjestaj dobra i ispunjenje zavjeta. Sejta- 
novo dosaptavanje je nagovjestaj zla i opovrgavanje istineV 



Tirmizi: Knjiga o tumacenju Kur'ana, br, 2988. Hadis je da'if (slab ) 
(V^Daifel-Diami'^r. 1963.) 



162 



Ibn Qajilm el-Dlewzlf Je 



Kada se melekovo prisustvo kod covjeka povcca, cada on 
govori njegovim jezikom nadahnjujuci ga ispravnim rijecima. Kada 
se melek udalji od njega, a Sejtan pribliii, on njegovim jezikom iz- 
govara bestidne i pokvarene HjecL Jasno se moie vidjeti cijim jezi- 
kom govori melek, a cijim sejtan. 

U hadisu se kaze; "Smirenost sil-azi sa Omerovog jezika" 1 . 
Muslimani prvih generacija bi, kada bi culi Iijepu rijec od dobrog 
covjeka, rekli: "Tvojini jezikom samo melek govori". Kada bi cuh 
suprotno, govorili bi: "Samo d je sejean dosapnuo tu rijec". Znaci, 
melek u sree udahnjuje istinu ispoljavajudi je na jeziku, a Sejtan 
udahnjuje laz i obmanu ispoljavajuci th putem covjekovog jezika. 

Vidimo da je posljedica grijeha i to sto oni udaJjavaju cov- 
jeka od prijatelja koji mu nosi srecu, a priblizavaju mu neprijateija 
koji mu nosi nesrecu, propast i uniStenje. "Jednom pnhkom su se 
pred Poslamkom M svadala dva covjeka psujuci jedan drugoga. Taj 
covjek je sutao, a kada progovori, Poslanik % ustade I ode. Kasnije 
ga ovaj covjek upita: "Boziji Poslanice, zasto si ustao kada sam 
uzvratio torn covjeku?' 'Melek je tebe branio - od govori Poslanik 
M - a kada si mu odgovorio, dosao je sejtan i ja tu vile nisam rrro- 
gao sjediti'V Kada musliman cini dovu u samoci za svoga brata po 
vjeri, melek govori amin na tu dovu: "I neka tebi Allah to da"/ Isto 
tako, kada vjernik u namazu zavrsi sa ucenjem Fatihe, melek sa 



Hejsemi u Medzme'u (9/70) kaze da ovaj hadis biljezi Tab c rani sa 
dob rim senedom, kao predaju koja se zaustavlja na Ibn Mes'udu. 
Njegov tekst glasi: "Nlsmo iskljucivali mogucnost da smirenost silazi 
sa Omerovog jezika"..* 

Ebu Davud: Knjiga o odgoju, br. 4896; Ahmed: Musned, br. 9341. 
Hadis je hasen (dobar.) (V.: Es-silsile es-sahiha T br. 2231 i 2376.) 
Ovim se ukazuje na predaju imama Muslim a u Knjizi o zikra i dovi - 
br. 2732, putem Ebu Derda'a u kojoj Boziji Poslanik $s kaze: "Kada 
god musliman ucini dovu u samoci za svoga brata po vjeri, melek do- 
daje: 'I neka tebi Allah to da" 1 . 



BolesMlijek 



163 



njim kaze amin 1 . Kada vjernik, jednoboiac, sljedbenik Allahovog 
Puta i Poslanikovog M sunneta pocini grijeh, za njega oprost i is- 
tigfar traie nosaci 'Arsa i oni koji su oko njega". Kada vjernik zas- 
pi, melek bdije pokraj njegova pokrovca braneci ga, stiteci, podu- 
cavajuci i ohrabrujuci ga dok spava. Zaio ne cfolikuje vjerniku, kada 
ovo zna, da se trudi da ga otjera i udalji od sebe« Melek mu je gost i 
susjed* Ako gostoprimstvo prema gosiima i dobro£instvo prema 
kom§ijama spada u vazne imanske aspekte, sta onda mozemo reci 
za ugoscavanje najboljih gostiju i najprijamijih komSija? Kada cov- 
jek zlostavlja meleka cineci razne grijehe i nedjela, Gospodar poc- 
ne ciniti dovu na njega: "Ne nagradio ce Allah dobrim", kako bi 
molio za njega kada bi ugostio mclcka pokornoscu i dobrocin- 
stvom. Jedan ashab, &, je rekao: "Doista vi imate nerazdvojne pra- 
tioce. Zato* sudite se od njih i lijepo ih ugostite". 

Nema pogubnije stvari nego kada se covjek ne stidi Pleme- 
nitogj UzviSenog i Mocnog, ne trudcci se da Ga udostoji i na od- 
goyarajuci nacin postuje. Na ovaj aspekt Uzviseni ukazuje u ajetu: 

djJJwi; LJ u*aJlL *■ ,'nJLS" L*l .5" * .'JailiJ -JsLli eifli - ". . . A trad warn a. hfJlllf 



(a^lis; t. jmJuJ * Jfegis Ufe * c$$*^ pCii- dyf - "...A nad 



bdipi 



cuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono sto radite" (El- 
Infitar, 10-12), sto zna£i: stidite se ovih cuvara, cijenjenih i pleme- 
nitih. Udostojite ih kako treba i iskazite im duzno postovanjc, ka- 
ko bi oni primijetili caj stid kod vas kako bi ga primijetili va5i bliz- 
nii. "Meleke vrijeda ono sto vrijeda i Ijudc" 3 . Ako se ljudima gadi da 



Ovo se navodi u Poslanikovom M hadisu: "Kada imam kaic amin, ka- 
zite i vi, jer, zaista, i meleci aminaju". Hadis biljeii Buhari u Knjizi o 
dovama, br. 6402, i Muslim u Knjizi o namazu, br. 410, 
Kao sto s se kaze u ajetin J4J} ol^ bfi&i *J^ '^j j£dl o^L^ ^jjl) 

U«y ij$^ j$*^ ^?J f**^ tjr J* ^**?J ^.J '^ Ji^ ^jj&Z-u ti £Jj**jiJ 
(^5>ik51 Liiii I^gJ} ii li.. ' * IjaJjIJ - Meleei koji drze Prijesto i oni koji su 
oko njega vehcaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da 
budu oproSteni grijesi vjernicima: '"Gospodaru na5, Ti sve obuhvatas 
miioscu i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji siijede 
Tvoj Put i saeuvaj ih patnje u Vatri!" (Gafir [Mu'min], 7). 
Aluzija na Poslanikov % hadis: "Ko bude jeo bijeli ili crni luk i prazi- 



164 



Ibn tafiim el-DzewzQIe 






vide covjeka koji je bestidan i koji javno cini grijeh pa i ako cine to 
isto, kako se onda mogu osjecati plemeniti pisari? Neka je Allah na 
pomoci! 

Grijesi su uzrok propasti na ovom i buducem svijetu 

Grijesi privlace kobne elements za covjeka na ovom i budu- 
cem svijetu. Oni su bolest srca. Kada ovladaju, oni neminovno vo- 
de u propasi. Kao sto njelo ne moze biti zdravo bez hrane koja cu- 
va njegovu snagu, bez povradanja koje oslobada tijelo od stetnih 
sastojaka i losih smjesa koje ga mogu u potpunosti uniltiti i bez 
dijete koja mu ne dozvoljava da pojede stetnu i opasnu stvar, isto 
tako i srce ne moze zivjeti bez ishrane s imanom i dobrim djelima 
koji mu daju snagu, povracanja pucem iskrene tevbe kojom se ot- 
Hfamgu fcetni sastojci i lose smjese i bez dijete koja mu cuva 
zdravlje od nezdravih elemenata. A takvaluk - bogobojaznosi 
strah od Boga - sastoji se od ova tri element* Potpunost takvaluka 
zavisi od stepena zastupljenosti ovih elemenata u srcu, 

Kada nam je ovo postaJo jasno, znajmo i to da su grijesi su- 
protni ovim elementima. Oni privlafc stetne sastojke, spravliatu 
smjcsu koju covjek unosi u sebe, Sto sprjecava povratak kroz is- 
krenu teobu Kada je covjek pun Josih smjesa i nezdravih stvari, a 
ne moze da m ,zbaei iz sebe niti da se od njih zastiti, kako moze 
ozdraviu i prezivjeti? Lijepo je rekao pjesnik: 

Svoje tijeCo sizastitio dijetom 
bojeci se odtes^ifi Bofesti; 

Prece tije 6ifo da sise zastitio 
odgnjefm Sojecise odStvoritefja! 

Ko sa£uva svoju snagu izvrfavanjem naredbi, primijeni dije- 
tu ostavljamem zabranjenih stvari i izbaci stetne smjese iskrenom 



Ink neka se ne pribiizava naSoj dzamiji - *ato &o melocima smeta ono 
Sto smeta i Ijudima" (Muslim: Knjiga o dzamijama, br. 564), 



Bolest i HJek 



165 



D 

ta 



z 

b 

.1 

a 
i 



teobom - taj je stekao svako dobro i Izbjegao svako zlo. Neka nam 
Allah pomogne! 

Grijesi su uzrok seriatskih kazni 

Ako te ove kazne nc plase i ne uticu na tvoje srce, obavijesti 
ga o seriatskim kaznama koje je Allah propisao za razne prekrSaje: 

- sjeca rukc kradljivcu zbog tri dirhema, 

sjeda ruke i noge razbojnicima koji su napah ljude zaStice- 
nih zivota i imetaka, 

- brazdanje koie bi£em za onoga ko potvori Casnog £ovjeka 
ili ko unese kap vina u svoje tijelo, 

- kamenovanje onoga ko izvrsi preljubu do smrti, uz olakSi- 
cu za onoga ko nije u braku, a koji se bicuje sa stotinu uda- 
raca i protjerujc na godinu dan a u inozemstvoj 

kidanje glave za onoga ko stavi ruku na zabranjeno, ostavi 
proptsani namaz ili izgovori rijeci nevjerovanja, 

- smrdu se kainjava i muSkarac koji opcl sa istim spolom kao 
i onaj s kime opci; zatim onaj ko opci sa zivotinjama, pri 
Semu se eliminiSe i zivotinja, 

urnalo su spaljene kuce onih koji su izostali s namaza u 
dzematu - 

kao i druge kazne koje je Allah propisao za nedjela* On ih 
je Svojom rnudro§du uclnio srazmjernim pocmjenim djeLima^ mo- 
tivima i nagonima koji ljude navode na njih. Ako nagon za odre- 
deni grijch nije prirodanj onda je dovoljna opomena, kao kod je- 
denja izmeta, pijenja krvi i jedenja strvine. Ako je nagon prirodan, 
onda je za njega propisana kazna eija visina zavisi od stetnosti tog 
grijeha i ja&ne nagona za njegovo izvrsenje. Buduci da je nagon za 
bludom jedan od najjacih, kazna za to nedjelo je jedna od najtezih i 
najrigoroznijih. Laksl vid ove kazne je u biccvanju uz protjerivanje. 
A poSto su u homoseksualizmu zastupljena oba nagona, kazna za 
njega je u svakom slucaju smrt. Nagon za kradom je jak; njene po- 
sljedice su krupne, tako da je srazmjerna kazna kidanje ruke. 

Primijetimo mudrost u sankcionisanju ekstremiteta kojim 
je izvrsen zloein - kao sto se razbojniku sijeku noga i ruka pomo- 



166 



Ibn Qajiim el-Dzewzlfje 



cu kojih je izvrsio svoje razbojnistvo. S drugc strane, potvorniku 
se rte sije£e jezik kojim je pocmio grijeh iz razloga 5to bi odstranji- 
vanje tog organa bilo stetnije od .same potvore, tako da se pravda 
zado vol java izfaganjem cijelog tijela bicevanju. 

Ako neko upita - a zasto se bludniku ne odstrani spolni or- 
gan kojim je izvrsio grijeh, 

odgovor je da to ne treba iz vise razloga: 

1. zato sto bi se na taj nacin nanijela veca steta od samog pre- 
krsaja - ukidanje potomstva i istrebljenje loze; 

2. spolni organ je skriven i njegovim odstranjivanjem se ne bi 
postigao cilj opominjanja, upozoravanja i odvracanja dru- 
gih, kao sto je to slucaj kod kidanja ruke; 

3* kidanjem ruke covjeku ostaje jos jedna, tako da moze nado- 
knaditi taj nedostatak, za razUku od spolnog organa. 

4. uzivanje u bludu je obuhvatilo cijelo tijelo i zato je^bolje da i 
kazna obuhvati cijelo tijelo, sto je ispravnije nego da se kaz- 
njava samo jedan odrederti organ. 

Tako mozemo zakljuciti da kaznc Zakonodavca karakteriSe 
krajnja svrsishodnost, logicnost i djelotvornost. 

Znaci, iz grijcha protzlaze seriatske i ahiretske kazne koje 
su srazmjcrne pocinjenom grijehu, U nekim slucajevima Allah $£ 
na oba nacina kaznjava covjeka, a u nekim ga oslobada od bilo koje 
vrste, u slucaju da se iskreno pokaje. 

Seriatske i sudbinske kazne 

Kazne za grijehe se dijele na dvije vrste: seriatske i sudbin- 
ske (kaderijske). Izvrsenje Seriatskih kazni moze ukinuti ill ublazi- 
ti sudbinske. Uzviseni Allah veoma rijctko kaznjava covjeka obje- 
ma vrstama kazni. To sc dcsava samo u slucaju da jcdna od till ka- 
zni nije dovcla do prestanka grijeSenja ili nije iskorijenila uzrok 
grijeha. Ako se Seriatske kazne zaobidu, onda su sudbinske nemi- 
novne. One su nekada zes£e, a nekada blaze od seriatskih. Medu- 
tlm, one su opce dok su seriatske posebne. Jer, Uzviseni Gospodar 



Botestiiijefc 



167 



tainjava seriatskim kaznama samo one koji su uzrocnici ill nepos- 

redm izvrsioci nedjela. 

§to se tice sudbinskih kazni, one ce obuhvatiti lire mase. 

znamo da tajm grijeh moze nauditi samo onome ko ga cini. Medu- 
tim, ako se on javno cini, onda on steti i ucesnicima i svjedocima 
tog postupka. A kada ljudi vide pokudeno djdo i udruze se u neo- 
suoivanju tog djela, realna je opasnost da ce svi bid iziozeni Alla- 
novoj kazni, 

™}eli smo da su seriatske kazne propisane prema Steti gri- 
jeha i ucescu pnrodnih nagona u tome. Uzviseni ih je podijelio na 
tn vrste: ubijanjc, amputacija i bice van je. 

Ubijanjem se sankcionise nevjerovanje, zatim ono mu sJije- 

* i sio ,e slicno njemu - poput bluda i sodomije; prvo je kobno po 
vjeru, a drugo po samog covjeka. Imam Ahmed, Allah mu se smi- 
tovao, kaze: Ne znam da postoji vecl grijeh, poslije ubistva, od 
bluda . Kao dokaz navodi hadis 'AbdulJaha b. Mes'uda: "Boliji 
loslanifykojt je grijeh najvecif" "Da Allabu neSto dntgo miatras 
ramtm, a On te je stvorio". "Kojije grijeh iza toga?" "Dapoams Mud 
sa suprupm komSjJ" Oyo potvrduje UzviSeni Allah u Svojoj 
Knjizi: % j^i vj ^ » ^ ^ ^ % >T ^ ^ ^ ^ ^ j 

r# - -J m £o/z *? »»wo Allaha drttgom hogit ne klanjaju, i 
koji, one kojeje Allah zabranio, ne uhijaju, osim kada pravda zah- 
Ujeva, i koji ne bludnice (El-Furqan, 68). 

Boziji Poslanik £ je od svake stvari spomenuo najgoru, ka- 

ko bi dao potpun odgovor pitaoeu. On ga je pitao o najvecem gri- 
[efau pa mu je on dao odgovor koji obuhvata najgore oblike grijeha 
i najgore vidove svakog oblika. Tako je najgori oblik sirka - mno- 
gobostva r da Allahu nekog smatras ravnim. Najgori obJik ubistva 
je da covjek : ubije : dijete iz straha da de mu oduzeti njegovu hranu i 
pice. Najtezi oblik bluda je da covjek pocini zinaluk sa suprugom 



Buhari: Knjiga o tumacenju Kur'ana, br. 4477; Muslims Knjiga o ima- 

nu, br. on. 



168 



Ibn Qallfm el-Diewnlie 



komsije. Jer, stemost zinaluka zavisi od kolieine prava koja su pre- 
krsena. Tako zinaluk sa udatom zenom povlaci vec, gnjeh i kazmi 
od zinaluka sa neudatom zenom, jer se time krsi pravo muza . kal,a 
njegova postelja, zatim mu se pripisuje potomstvo ko,e mu ne pa- 
pal kao i druge stvari. To je svakako veci gn,eh > zlocm nego zi- 
naluk sa neudatom ienom. Ako tome joS dodamo da ,e to zena 
njegovog komsije, tome se dodajc los odnos prema komsm. Iz tog 
razloea ovo je najgori stepen uznemiravanja i zlostavl)an,a. A Bo- 
*iji Poslanik £ kaze: "Nece uti « Dtennet omj ko umemimva svoje 
komliie." 1 Nema veceg uznemiravanja od 6n]enja bluda sa njego- 
vom ienom. Zinaluk sa stotinu zena je kod Allaha iakSt prekrsa, 
od zinaluka sa zenom komsije ili rodaka - na stose nadovezuje 
kidanje rodbinskih veza. Time se grijeh udvostrucuje. Isto ako, 
ako je komsija odsutan radi pokornosti Allahu - namaza, nauke .1, 
dzihada, grijeh se opet uvedava. Onaj ko poc.m bind sa zenom 
borca na Mahovom Putu bit ce zaustavl|en na Sudnjcm danu. 
"Uzmi od njegovih dobrih djela koliko hoces!" Boziji Poslamk * ,e 
pri ovom hadisu upitao: "Sta mtslite^ - tj. m.shte L da ce mu osta- 
viti ijedno dobro djclo. To je prizor kada je svima grccvito potreb- 
no svako dobro djelo, kada otac svome sinu, nm drug drugu ne 
prepustaju nikakvo pravo koje im ovi dugu,u Ako se tome doda 
rodbinska veza sa zenom s kojom je poemjen b ud, gn,eh se opet 
uvecava, jer se na to nadovezuje kidanje rodbmsk.h veza. Gn.eh »e 
veci i ako je covjek oienjen, ako je u godinama. U posl)cdnjem 
slucaju, on se uvrstava u trojicu s kojima Allah nece govonu na 
Sudn em danu, koje nece ocistiti i koje ce iestoko kazmti. Gn,eh 
se takoder, uvecava ako se pocini u svetom m,esecu, u sveto, zem- 
lji' u vremenu od znacaja kod Allaha, kao Ito su namaska vremena 



Muslim: Knjiga o imanu, br, 46. 

Muslim: Knjiga ovladavini.br. 1897. , ... ,. M „ ,. „ 

Ovo se navodi u hadisu koji putcm Ebu Hurejrea bil,c*i Muslim a 
Rnjizi o imanu (br. 107): "Sa trojicom ljudi Allah %. nece govorm na 
Sudnjem danu; nece ih ocistiti niti ce ih poglcdat,, nego ce .h zestoko 
kazmti; to su: btudnik u godinama, vladar - laiac x unusljem oholnik . 




Bolest i lilek 



169 



ill vremena kada se primaju dove, Vidjeli smo, dakle, da postoje 
mnogi faktori koji uticu na velicinu grijeha 1 stepen i jacinu kazne 
koju oni povlade za soborn. Ncka je Allah na pomodi! 

Amputacija radi ataka na imetak 

UzvjSeni Allah je propisao sjeeu ruke zbog stete u imetku 
koja se ne mo£e preduprijediti. Jer, od lopova sc ne moze zaStititi 
zato sto on potajno radi i uvlaci se u kuce i preskace zidove. On je 
pupuc macke ili zmije koje se prikradaju odakle se covjek ne nada. 
Stetnost krade ne dostize visinu smrtne kazne, niti se moze otklo- 
niti bicevanjem. NajboJji nacin za suzbijanje ovog nedjela jeste 
obiljezavanje organa kojim je izvrseno. S drage strane, bicevanje je 
stavljeno u ravan sa zamueivanjem uma, a srozavanje fcasti sa ka- 
menoyanjem. Znaci, seriatske kazne se odnose na ove tri vrste 
prekrsaja. Isto tako, i keffareti 1 se izvrsavaju na tri nacma: osloba- 
danjem (roba), Sto je najvisi oblik, ishranom i postom, 

Uzviseni je grijehe podijelio na tri vrste: 

- grijesi koji se sankcionisu kaznom, Ovdje nije potreban 
keffaret, jer je kazna dovoljna; 

- grijesi koji ne povla£e za sobom kaznu vec je potrebno 
izvrSiti keffaret za njih, poput opcenja u danima ramazana 
ili u vrijeme ihrama, zatim zihar% ubojstvo iz nehata, krse- 
nje zavjeta i dr.; 

- grijesi koji ne povlace za sobom ni kaznu ni keffaret. Oni 
se dijele na dvije grupe: grijesi koji su ucmjeni iz prirodnih 
pobuda, poput jedenja izmeta i pijenja mokrade ili krvi, i na 
grijehe cijc posljedice ne dosezu visinu kazne, poput pog- 
leda, poijupca, dodira, razgovora, krade male vrijednostj" i 
sl. 



Iskupljivanje za odredene prekrSaje, kao Sto je prekrSaj zakletve i sl - 
Prim. prev. 

Da se £ovjek zarckne da ne£e opciti sa svojom zenom rekavSi: Ti si za 
mene kao leda moje majke. Ovi propisi su objagnjeni u 4. ajetu sure 
El-Ahzab. - Prim. prev. 



170 



IUn Qailini el-Dzewziiie 



Keffaret jc propisan kod tri vrsic: 

1. zbog stvari koja je dopustena u osnovi, ali je iskrslo nesto Sto 
je cini zabranjenom u tim okolnostima, poput opcenja u ihra- 
mu, za vrijeme posta i sL; opcenje za vrijeme menstrualnog i 
postporodajnog ciklusa. Ovdjc ne .spada opcenje u analni ot- 
vor, Neki pravnici to smatraju istim kao i opcenjem u vrijeme 
ciklusa, sto nije ispravno. Jer, ta zabrana nikada ne prestaje, ta- 
ke da se taj vid opcenja smatra ravnim homoseksualizmu i pi- 
jenju alkohola; 

2. kada Covjek da zavjet Bogu; zakune se Njime ill zabrani nesto 
samom sebi, a zatim to zeii uciniti - za ove stvari je Allah pro- 
pisao keffaret, nakon cega se one mogu izvrSiti. Ovaj keffaret, 
ne uklanja zabranu onoga sto je predmet zavjeta, kao sto smat- 
raju neki pravnici. Jer, krsenje zakletve je nekad obavezno (va- 
dzib); nekad je pohvaljeno (mustehab), a nekad dozvoljeno 
(mubah), a keffaret sluzi kao rjesavanje samog zavjeta, 

3. pokrivanje necega u proSiosu, kao sto je keffaret za ubiscvo iz 
nehata, bez obzira sto ono ne nosi grijeh; ili kao keffaret zbog 
lova iz greske, iako tu nema grijeha. Time se pokriva ucinjeni 
postupak. 

Tako mozemo reci da vrsta spada u prijekor, a druga u 
omogucavanje onoga sto je zabranjeno zakletvom. 

Hadd (propisana kazna) i ta'zir (osuda koja ne dostize visi- 
nu kazne) nikada ne idu zajedno. Ono za sto je dovoljan hadd, ne 
izrice se ta'zir. Is to tako, i keffaret i hadd ne idu Zajedno. Svaki gri- 
jeh koji povlaci za sobom kaznu ne zabtijeva keffaret. Ono za sto 
je propisan keffaret za to nema kazne. Ali, da li se susrede ta'zir i 
keffaret zbog prekrsaja koji ne povlaci propisanu kaznu? Ovdje 
imamo dva oblika. To je poput opdenja u ihramu, tokom posta Hi 
menstruacije. Ako se ovdje odlucimo za keffaret, neki ucenjaci 
smatraju da se treba izvrsiti i ta'zir zbog prekrsaja koji je naprav- 
ljcn dok drugi kazu da to nije potrebno jer keffaret brise i ponista- 
va grijeh. 



Bolesti HJek 



171 



Sudbinske kazne: dusevne i tjelesne 

Sudbinske kazne se dijcle na dvije vrste: 



dusevno- 
unutrasnje i tjelesno-imovinske. 

Dusevne kazne imaju dva oblika: duSevni bolovi kojima se 
izlaze duia i nkidanje materija koje omogucavaju^ dusevni zivot. 
Dusevne kazne su zesce od tjelesnib, one su usrvari osnova tih ka- 



zm 



Ova vrsta patnji jaca i raste sve dok sa duse ne prijede na ti- 
jeb, kao §to tjelesna patnja prelazi na du§u. Kada dusa napustl tije- 
io, ona postaje pravi predmet kazne. Tada se primjenjuje samo du- 
§evna patnja koja se naziva kaburskim azabom (patnjom u grobu'). 
Ta patnja u Berzehu ima ulogu tjelesne kazne na ovom svijetu. 

Tjelesne kazne: dunjalucke i ahiretske 

Tjelesne kazne se takoder dijele u dvije grupe: dunjalucke i 
ahiretske. Intenzitet i trajanje tih kazni zavisi od stepena stetnosti 
njihovih posljedica. Na ovom i buducem svijetu postoji u osnovi 
samo jedno zlo - to su grijesi i kazne za njih; zlo je samo sinonim 
toga. Njegov korijen je u zlim naumima duSe 1 losim postupcima. 
Od tih zala je Boiiji Poslanik M u svojoj hutbi trazio zaStku od 
Allaha: "TmZimo utociste kod Allaba od zala nasih duia i losih pos- 
tupaka" 1 , a losi postupci proizlaze iz zlih namjera; to su njihovi og- 
ranci i plodovi. 

Ulerna se razisla oko sintagme "od losih postupaka": od sa- 
mih postupaka ili od losih posljedica tih postupaka? Ispravno je, 



Na str. 173 autor ce dopuniti ovu misao i reci da se u Bentehu kaznja- 
vaju i tijelo i dusa, a ne samo dusa, kao 3 to se ^ini iz ove ivrdnje, - 
Prim. prev. 
1 Ebu Davud: Rnjiga o braku, br. 2118; Nesai: Knjiga o dzumi, br. 
1404; Tirmizi: Knjiga o braku, br. 1105; lbn Madze: Knjiga o braku, 
br. 1892, Hadis je sahih, (V.: El-Miskat, br, 3149.) Albani je napisao 
poslanicu pod naslovom "Hutbe u nevolji" gdje je naveo sve puteve i 
verzije ovog had is a. 



172 



Ibn Qaiiira el-Dzewzilie 



me 



_dutim, misljenje koje kaze da se uto&ste trazi od svakog zla - 
lose namjere podrazumijevaju lose postupke koji, opet, podrazu- 
mijevaju lose kazne. Lose namjere ukazuju na posljedice losih djela 
tako da je dovoljno njih spomenuti jer su im one osnova, Zatira se 
spominje vrhunae i kraj zia, a to su toSe posljedice djela - kazne 1 
bolovL Ova Poslanikova M dova je obuhvatila utjecanje od osnove 
zla, njegovih grana, vrhunaea i posljedica. Meleci se mole za vjcr- 

nikc dovom: (£*-S '<& &H ^C 51 S £* ^ l ^ JI p<6) " " 7 P oitedl th 
kazne zbog ruznih djela, jer koga Ti toga dana postedis kazne zbog 
ruznih djela - Ti si mu se smitovao" (Gafir, 9) - a to podrazumije- 
va zasutu od losih djela, kazne zbog njih koja je losa po fovjeka. 
Kada Allah sacuva covjeka od loseg djela, sacuvao ga je i kazne za 
to djelo, iako je izvjesno da ajet "jer koga Ti toga dana poitedis ka- 
zne zbog ruznih djela - Ti si mu se smilovao" ukazuje na sankcije 
zbog djela od kojih su trebali biti zasticeni toga dana, 

Ako neko kaze da su oni trazili zastitu od dzehennemske 
patnje - a to je upravo zaStita od teskih kazni - to ukazuje da su 
oni zaista trazili zastitu od ruznih djela tako da je istovjetno ono 
sto su trazili meleci i ono Sto je traiio Poslanik &. 

S ovim se ne kosi sintagma "toga dana 11 jer je potrebna zaSti- 
ta od ruznih djela toga dana, a to je cilj ovog ajeta. 

Kaze se da se zastita od lo5ih djela dijeli na dvije vrste: za§- 
tita od cinjenja tih djela i zagtita od sankcionisanja za njih tako sto 
ce se traziu oprost cime covjek nastoji da ne bude kaznjen za njih, 
Ajet je dao odgovor na oba pitanja, a priloSka odredba se odnosi na 
uvjetnu, a ne na imperativnu recenieu. 1 

Pogledajmo koliko se pohvainih osobina meleka vidi u 
ovom ajetu: iman, dobra djela, dobrocinstvo prema vjernicima pu- 
tern trazenja oprosta za vjernike. Prije te molbe oni su se pozvali 
na Allahovo M bezgranicno znanje film) i milost. Jer, bezgraniCno 



Uvjetna recenica je "..,koga Ti toga dana za£titi5", a imperative i 
postedi ih..." (prim, pre v.) 



Bolestilijek 



173 



ii- 



podrazumijeva obuhvata znanje o Ijudskim grijesima i uzrocima 
tih gnjeha, kao i o ljudskoj slabosti prema bezgrjesnosd Njemu je 
poznata dommacija ljudskog neprijatelja, strasti, poriva, iiahodfe- 
nja, temperamenata i dunjaluckih ljepota. On najbolje njih pozna- 
je, zato sto ih je stvorio od zemlje, kao plod u utrobi majke; On 
unaprijed zna da ce Mu ljudi biti nepokorni. Uzviseni volt opras- 
tanje - sve ovo spada u Njegovo bezgranicno znanje koje niko 
drugi ne posjeduje, S druge strane, Njegova bezgranicna milost 
kazuje da nece biti unisten niko ko Njega smatra ravnim i ko Ga 
?oE Allahova milost je siroka i samo ce nesretne zaobici! Ncrna 
veceg gubitnika od onoga koji izgubi Allahovu sveobuhvatnu mi- 
lost! Meleci, zatim, mole Uzvigenog da oprosti pokajnicima koji 
slijede Njegov Put - Put koji vodi do Njega - Put Njegove spoz- 
naje, ljubavi, slijedenja naredbi i zabrana. Oni su se pokajali od dje- 
la koja su Allahu mrska i vratili se na Njemu drag Put. Meleci od 
UzvjSenog traze da zastite ijude od dzehennemske Vatre i da uve- 
de njih - vjernike, zajedno sa njihovim precima, potomcima, roda- 
cjmai supruinicima - u edenske vrtove koje im je obecao. Uzvise- 
ni, iako ne krsi dato obecanje, ipak ga daje nakon izvrsenja uvjeta 
tog obecanja, a u njih spada: molitva meleka da ih uvede u vrtove 
Njegovom miloscu, u koju spada upucivanje na cmjenje dobrih 
djela; On je nadahnuo melekc molitvom da vjernike uvede u te vr- 
tove, zatim nas je obavijestio da oni nakon te molitve kazu: ilfj) 
L&-» j-pl cjf - "..-./er Ti si, uistinu, silan i mudarf (El-Beqark 
129) - tj. izvor, uzrok i cilj tih postupaka potice od Tvoje bezgra- 
mene snage i znanja. Jer, sila je vrhunac snage, a mudrost vrhunac 
znanja, Pomocu ova dva svojstva Uzviseni sudi kako On zeli; nji- 
ma nareduje, zabranjuje, nagraduje i kaznjava, Ta svojstva su kori- 
jen st varan ja 1 naredivanja, 

Ukratko receno, kazne za poctnjcna nedjela se dijele na sc- 
riatske i sudbmske. Ove posJjednje se manifestiraju na dusi, tijelu 
ib oboma. Kazne Berzcha se desavaju nakon smrti, ali i posto se 
duse vrate u tijela na buducem svijetu. Znaci, grijeh nikako ne pro- 
lazi bez kazne, ali, uslijed neznanja, covjek nije svjestan svoje situ- 
acije, Njegovo stanje je stanje usnulosti, pijanosti i narkoze u ko- 
jem se ne osjeca bol. Kada se probudi i osvijesti, tada se budi bol. 



174 



IIjii Qaijim el-Dzewzijje 



Grijeh dovodi do kazne kao §to vatra dovodi do sago rij e van ja, udar 
do lomljenja, voda do kvasenja, otrov do trovanja ili bakterije do 
bolcsti. Nekada Steta neposredno prari grijeh, a nekada sc pojavi 
ranije ili kasnije, kao sto bolest ima svoj period inkubacije. Mnogo 
ljudi se zavara time Sto kazna ne dolazi neposredno nakon grijeha* 
Oni ne primjecuju da kazna naprcduje, kao sto napreduju bakterije 
- mrvicu po mrvicu. Ukoliko se covjek ne zaStiti lijekovima, pov- 
racanjem i dijetom, neminovno ga ceka najgore. Ovo se odnosi na 
jedan grijch T a sta tek mozemo reel ako se poroci svakog trena go- 
milaju i gomilaju? Neka nam je Allah na pomoci! 

Kazne koje je Allah propisao za grijehe 

Predocl sebi neke kazne koje je Uzviseni Allah propisao za 
grijehe. Sjeti se da one mogu stici i tebe. Neka te to natjera da ih 
ostaviS. Ja cu ti navesti neke od tih kazni, sto je dovoljna pouka za 

pametnoga: 

- blokiranje srca i sJuha; koprena pred ocima; zakljucavanje 
srea pomocu zastora, naslaga lirde i pecata; prekrivanje srca 
1 pogleda; upletanje izmedu covjeka i njegovog srea; ostav- 
Ijanje srca nehajnim prema Gospodaru; zaboravljanje cov- 
jeka na samog sebe; nepostojanje Allahove volje da ocisti 
grjesnikovo srce; stvaranje tjeskobe u srcu, kao da se penje 
na visinu; odvracanje srca od Istme, povecavanje njihove 
bolesti i vracanje u nevjerovanje i stranputicu tako da ona 
ostaju u zabludi, kao sto biljezi imam Ahmed putem Hu- 
zejfea b. Jemana 4b "Postoje cetiri vrste srca: 

• clsto srce u kojem blista svjetiljka - to je srce vjernika; 

• nemarno srce - to je srce nevjernika; 

• naopako srce - srce munafika, i 

• srce koje zapljuskuju dementi imana i dementi nifaka, 
tako da covjek zavisi od onoga sto mu nadvlada u srcu," 

- odbojnost i udaijavanje od dobrih djela; 

- pojava gluhoce kod srca tako da ne cuje Istinu; pojava ni- 
jemosti tako da je ne izgovara i sljepoce tako da je ne vidi. 
Tako srce, u odnosu na Istinu bez koje ne rao2e zivjeti, po- 



Bolestiliiek 



175 



lar 

do 

iavi 



staje kao uho u odnosu na zvukove, oko u odnosu na boje, 
nije mi jezik u odnosu na govor... Ovim nam je jasno da su 
gluhoca, nijemost i sljepoca doslovna svojscva srca, a time i 
svojstva tjelesnih organa: Ojlail JtZS ^} jC«JVl J<^ ^ l^ii) 
(jjJLdit J jA\ - ali, oci nistt slijepe, v@& srca u grudima (El- 
Hadzdz, 46). Ovdje se ne zeli negiraci bukvalna sljepoca sr- 
ca 1 . Zar Uzviseni ne kazc: {^> j£&\ J& ^*j) - "M/e grz;e& 
slijepcu..." (En-Nur, 61); Q&*\ ^ dl * JJj ^ - "On se 
namrstio i okrenuo zato sto je slijepac njemu prisao" ( l Abe- 
se, l y 2). Ovim se zeli reci da je istinsko sljepilo samo srca- 
no sljepilo, a da se sljepilo ociju mole zanemariti ukoliko je 
covjek sa ostalih aspekata zdrav i jak. Navest cemo dva 
ovakva p rim j era: Boziji Poslanik M je rekao: "Nije jak onaj 
koji pobjeduje drugs j vec je jak onaj koji se svladava u srdz- 
bi"; 2 "Nije siromah onaj koji obilazi i iste zalogaj Hi dva, ved 
je siromah onaj koji ne iste od ljudi, a oni ga ne primjecuju i 
ne udjeljttju ma". 1 Slicnih primjera je mnogo. Znaci, grijesi 
dovode do sljepoce, nijemosti i gluhode srca; 
sravnjivanje srca kao Sto se sravni neko mjesto sa lica zem- 
fje. Allah M srozava £ovjeka na najnize stcpene a da on to i 
ne osjeti. Jedan od znakova da je srozan je to sto se bavi ni- 
skirn, prljavim i pokudenim stvarima, Nasuprot tome, srce 
koje je Allah §?• uzdigao i Sebi ga primakao uvijek se bavi 
dobrim, pohvaJnim i uzviSenim stvarima - djelima, rijecima 
i ponasanjem. Jedan od dobrih prethodnika je rekao: "Srca 
doista teze - neka ka prijestoljima, a neka ka klozetima"; 
izoblieavanje srca, koje se moze mijenjati kao sto se siika 
mijenja. Srce nakon te promjene postaje poput srca zivoti- 
nje kojoj je covjek postao sli£an svojim ponasanjem i die- 



m- 
idj. 
po- 



DuSevna, unutrasnja sljepoca. - Prim, prev. 

Buhari: Knjiga o lijepom ponaganju, br, 61 14; Muslim: Knjiga o dob- 

rocinstvu i rodbinskim vezama, br. 2609, 

Buhari: Knjiga o zekjatu, br. 1479; Muslim: Knjiga o 2ekjatu, br + 

1039, 



7 76 



llin Qaflim el Dzewzijje 



lima, Ncka srca se pretvaraju u svinje zbog neobicne sli£- 
nosn doticnog covjeka sa ovom zivotinjom; ncka se pret- 
varaju u srce psa, magarca, zmije, akrepa ill neceg drugog. 
Ovo » je : nadin na koji Sufjan b, 'Ujejne tuma£i ajet: ft ^ £}) 
(^ifj J V! j^, ^J jit % ^, «i - "S w zivotinfe kojepo 
zemljt bode i sve ptice koje ha krlthna svojim lete svjetovi 
su poput vas" (El-En'am, 38): "Neki Ijudi se ponasaju po- 
put obicmh grabljivaca; neki su poput pasa, svinja ill maga- 
raca; neki se gizdaju poput pauna; neki su glupi poput ma- 
garca; neki razdrailjivi poput pijetla; neki dmStvem poput 
goluba; neki su osvetoljubivi poput kamile; neki u sebi no- 
se svako dobro, poput brava; neki su nalik na lisice po hi- 
kavosti. Uzvisem Allah bezumne ljudi, neznalice i nesretne 
Ijude poredi sa magarcima, psima ill stokom, Ovo je unut- 
rasnja slicnost koja vremenom postaje primjetna i na vanj- 
Stuu za one koji pazfjivo gledaju. Ona je za svakog vidljiva 
u djelima Ijudi, Ta slienost jaca i jaca sve dok se fizionomija 
covjeka potpuno ne preobrazi u doticnu zivotinju. Ovo je 
potpuno izoblicenje, kada Allah U covjeka preivara u doti- 
cnu zivotinju, kao 3 to je uradio sa jevrejima i njima slicnlm, 
pa cak i sa nekim pripadnicima ovog ummeta, koje ce pret- 
vorit u majmune i svinje. 

Neka je hvaljen Allah! Koliko je izoblicenih, izopacenih i 
sravnjenih srca a da ljudi toga nisu ni svjesni? Koliko se Ijudi zava- 
raya ljudskim pohvalama i time sto ih je Allah sakrio i pustio ih da 
gnjese pnje kazne? Sve su ovo kazne i ponizenja, a ncke neznalice 
misle da su to dobri znaci. 

- Medu ovim kaznama je i izoblicenje srca tako da mu feS iz- 
gleda kao istina, a istina kao laz; dobro mu kgleda kao lose, 
a lose kao dobro. Ovakav covjek nered sije, a misli da dob- 
ro cmii odvraca od Allahovog Puta, a misli da poziva nje- 
mu; umjesto pravim, oni krivim putem idu, a izgleda im 
suprotno i slijede svoje strasti misled da su pokorni Gos- 
podaru. Sve su ovo kazne za grijehe koje se odraiavaju na 
srce. 






d.l 



h 




Boiest i lijek 



177 



zaklanjanje srca od Gospodara na ovom svijetu, te Veliko 
zaklanjanje na Sudnjem danu, kao sto je Uzviseni rekao; 

- "A nije toko! Ono sto su radili prekriloje srca njibova, 
uistinu, oni ce toga dana od milosti Gospodara svoga zak- 
lonjenibiti" (El-Mutaffifim, 14, 15). Grijesi su ih sprijecili 
da prijedu razdaljinu izmcdu sebe i svojih srca kako bi spo- 
znali ono Sto je dobro i korisno za njih, kao i ono ho ih 
kvari i steti. Grijesi su ih sprijecili da prijedu razdaljinu 12- 
medu svojili srca i Gospodara kako bi srca do Njega stigla i 
stekla Njegovu bJizmu i milost, kako bi se smirila i najveci 
mir calk. Ali, nazalost, grijesi su bill zastor izmedu njih, 
njihovih srca i njihovog Gospodara i Stvoritelja; 
tezak iivot na ovom svijetu i u Berzehu i patnja na Ahireru. 
Uzviseni ka£e: fg ^tki} ^ £L« ij ^ ^Ji ^ ^f ^5) 
(J^A *iQJi - "A ortaj ko okrene glavu od'Krijige Moje, taj ce 
teskim zivotom zHvjeti i na Sudnjem danu cemo ga slijepim 
oftvjetP (Ta ha, 124), Ncki "tezak zivot" tumaSe kao pat- 
nju u kaburu, premda nema sumnje da sintagma iz ajeta 
obuhvata mnogo §iri pojam od patnje u kaburu. Usprkos 
tome Sto je ona izrazena u obliku neodredcne imenice u 
potvrdnom kontekstu, ona svojim smislom ukazuje na je- 
dan §iri, opci pojam, Jer, Uzviseni Allah je tezak zivot uci- 
nio posljedicom okretanja glave od Njegove Knjige. Takav 
covjek £e imati teiak zivot shodno stepenu svoga ignorisa- 
nja Knjige, pa cak i da u pravom smislu rijeci uziva na 
ovom svijetu. Uzalud je to - njegovo srce je puno razornc 
samoce, otudenosti, ponizenja, zatim pustih maStanja i ne- 
prestanih patnji. Na to zaboravlja samo kada je opijen stra- 
stima, ljubavlju i uzivanju u dunjaluku i vlasti. Ne mora biti 
opijen alkoholom. Ove stvari gore opijaju od alkohola. Pi- 
janac se moze rastrijezniti i postati svjestan, ali Covjek koji 
je opijen strastima i ljubavlju prema ovom svijetu ne moze 
se probuditi prije nego sto ga napusti. Tezak zivot je nemi- 
novan onome ko se okrene od Allah ove Knjige objavljene 
Njegovom Poslaniku M - na ovom svijetu, Berzehu i na 



178 



Ibn Qaijim el-Dzewzijje 



Dan povratka* Oko moie mirovati, srcc mirno biti i dusa 
uiivati samo u drustvu svoga Allaha, istinskog Stvoritelja. 
Svako drugo bozanstvo je zabluda. Ko se raduje Allahu, 
svako ee se njimc radovati. Ko se ne raduje Allahu, du5a ce 
mu propasti na ovom svijetu. Uzviseni Allah je predodre- 
dio lijep zivot za onoga ko u Njega vjeruje i dobra djela ci- 
ni: l^jjkdj *5* aG- *4j^> u*y j*j tJ^ j* £* Cf ^4^ t}** &} 
(l»jI1w \$£ l- 1 >-^i *>^ " 'Onome kb cirri dobro, bio 
muskarac Hi zena, a vjernik je. Mi cemo dad da prozivi 
lijep zivot i doista demo ih nagraditi boljom nagradom 
nego ko stt zasluzili" (En-Nabl, 97). Slican smisao nosi I 

ajet: JLli Jj|I' j\ £->- ^-^ (!■£*=** *^1 LrjS ^ p^-J Ui^*-*' ^j) 
(iilai jlai ^ [i5 pjS - "••.««* od Gospodara svoga oprosta 
trazite i da se pakajete, a On ce vam dati da do smrtnog 
casa lijepo prozivite i svakom cestitom dace zasiuzemt 
nagradu" (Hud^ 3). Allahu pokorni, dakle, sticu blagodati i 
lijep zivot na ovom i budu^em svijetu. Dusevni mir, radost 
u sreu, sreca, ugodnost, prijatnost, smirenost, svjetlost, 
otvorenost i cilost kroz izbjegavanjc zabranjenih stvari i 
pogresnih puteva - predstavlja pravo uiivanje koje nema 
nikakve veze sa tjelesnim. 

Jedan od onih koji su probali ovo uzivanje je rekao: "Kada 
bi kraljevi i njihovi sinovi znali Sta mi osjecamo, sabljama bi nam 
to otimali". 

Drugi je rekao: "U nekim trenucima pomishm: Ako Dzen- 
nctlije ovako uzivaju, njihov zivot je zaista dobar". 

"Na ovom svijetu postoji dzennet - rekao je jedan mudrac - 
poput ahiretskog Dzenneta, Ko u njega ne tide - nece uci ni u pra- 
vi Dzennet". Boziji Poslanik 3? je ukazao na ovaj dzennet u hadi- 
sima: "Kada prodete pored dzennetskib vrtova, udite u njib" "Sta stt 
to dlennetski vrtovif", upitase ga> "Halke zikra"\ "Prostor izmedu 



1 Tirmizi: Knjiga o dovama, br. 3510; Ahmed: Musned, br. 12114, pu- 



Bolest I lifeK 



179 



moje kude i mojeg minbera je jedan od dzennetskib vrtova 1 '.* 

Ne yeba mis lit i da se a jet ^ii >^J| Jjjj * ~?5 JJ '/Jy\ h\) 
U?^- - "Cestiti ce sigurno u Dzennet, a grjemici' 'sigurno k 
Dzebennenf (El-Infitar, IX 14) odnosi isHjucivo na Dan 
povratka. Naprotiv! Cestiti ce na sva tri svijeta biti u blagostanju, a 
grjesnici ce patiti. Kakva slast i uzivanje na ovom svijetu mozc biti 
Ijepse od smirenosti srca, ispravnosti dusc, spoznaje Gospodara, 
Ijubavi prema Njemu i izvrsavanju Njemu ugodnih djela? Ima li 
kompletnijeg zivota od zivota zdravog srca? Uzviseni AlJah je 
pohvaJio Syoga prijatelja da ima zdravo srce: \\ * #&£$ *^ •# o£) 
W- fr&i Mj <&? - "Iste vjere kao i on bio je i Ibrdbim, kad je 
Gospodam svome iskrena srca dosao" (Es-Saffat, 83, 84). Wan, 
zatini, dura rijeci ovog Pejgamberas jt & Vj * h& %X^H £p 
Lp i-Ji iiJi - "„.na Dan kada nece nikakvo blago, a ni sinovi od 
koristj biti, samo Ce onaj koji Allabu srca cista dode spasen bit? 
(ES-Sti l ara\ 88, 89). Cisto je ono srce u kojem nema sirka, pakosti, 
mrznje, zavidnosti, Skrtosti, nadmenosci, Ijubavi prema dunjaluku i 
vlasti, Na taj nacin, ono je cisto od svake poSasti koja ga udaljuje 
od Allaha i od svake sumnje koja je opreena Njegovoj Objavi ili 
tiaredbi* Ono je, takoder, cisto od svake sumnje koja pouskuje 
Njegovu volju i od svega sto bi ga moglo odvojiti od Allaha, 
Ovakvo srce se nalazi u prijevremenom dzennetu na ovom svijetu, 
u Berzehu i na Dan povratka* 

Srce moze biti cisto i zdravo ukoliko se eovjek kloni slije- 
decili pet stvari: 

- Sirka koji je oprecan tevhidu, 

- bidata koji je suprotan sunnetu, 

- strasti koje su suprotne narcdbama, 

- nemarnosti koja je suprotna zikro i 



tern Enesa b. Malika, & Hadis je slab (v.: Es-silsile ed-da*ifc, br. 
1150, Da'ifu-1-dzami 1 , br. 699.) 

Buhari: Knjiga o dzumi, br. 1195; Muslim: Knjiga o hadzdzu, br. 
1390, pucem 'AbduIIaha b. Zejda El-Mazinija, 4*. 



T80 



inn Qallini el-Dzewziiie 



- vlastitih nahodenja koja se kose sa vjernoscu i ihlasom, 
Ovo su pet zastora do Allaha* Svaki od njih sadrzi podgru- 
pe koje obuhvacaju nebrojene tipove ljudi. Iz tog razloga dovjeku 
je neophodno, £ak od kljucne vaznosti da neprestano mob Uzvi- 
fenag Gospodara da ga uputi na Pravi Put (Sirat-i musteqim). Nis- 
ta mu nije vaino koliko ova molitva i nista mu nije konsnijc od 
nje Ter Pravi Put obuhvata vanjska i unutrasnja znanja 1 volje po 
kojima on postupa u svakom trenutku. Sve detalje tog ; Putt ne 
znaju svi ljudi. Nckada nisu svjesni veceg dijela Ncki ljudi su spo- 
sobni da izvrsavaju onaj dio koji poznaju, a neki nisu. lo spada u 
Pravi Put lako covjek ne moze da ga izvrsl. U nekim slucajevima, 
pak, covjekova dusa zeli ono §to izvrsava na Pravom Putu i rado to 
cini, a u nekim slucajevima izbjegava to iz lijenosu, neodgovornos- 
t.i ill nekog dragog razloga. Nekada covjek izvrsava ono sto zeu, a 
nekada ne, Ono Sto izvrSava nckada proizlazi iz ihlasa (iskrenosti), 
a nekada ne. Ono sto se izvrsava uz ihlas moze bin u okvinma 1 o- 
slanikove tradicije, a moze biti i izvan njib. Ono sto se izvrsava u 
okviru tradicije moie biti ustaljeno ili ne. Sve ovo su slucajevi koji 
se deSavaju kod ljudi. Neki ljudi su u tome revnosni, a neki podba- 
cuju Nijc u ljudskoj prirodi da sama spozna pravi nacin. Stavise, 
kada mu se to ukaze, cesto mu se javi neka prepreka. Iz ovog raz- 
looa su munafici vraceni u nevjerovanje zbog gnjeha koje su poci- 
nili. Oni su vradeni u svoju prvobitnu prirodu neznan,a i nepravde. 
Allah ^ je na Pravom Putu u Svojoj odredbi i sudbini, narcdbama i 
zabranama. On salje Uputu na pravo mjesto, a sa Pravog Puta od- 
vodi koga hoce Svojom pravednoscu i mudroscu - zato sto takvo 
mjesto ne odgovara Uputi, Ovakva je suStina Pravog Puta ko, eg je 
uspostavio UzviSeni Allah. Kada nastupi Sudnji dan, On ce posta- 
vitS svojim stvorenjima Sirat-i musteqim preko kojeg ce 001 stici 
do Njega. On je, daklc, na Pravom Putu. 

On je Svojim robovima postavio Pravi Put i pozvao in da ga 
slijede, zahvaljujuci Svojoj potpunoj pravdi. One koje } e htio • upu- 
tio ie na njega iz milosti i dobrocinstva. Ovom pravdom i miloscu 
On nije prekrfio princip Svoga Pravog Puta. Na Sudnjem danu, 



Bolest i lilek 



181 



On ce dm putcm odvesti u Dzennet koga hoce. Qui koji m od tog 
puta bill tlaJeko i tada ce biti daleko, Na njemu ce biti oni koji su 
naPravom Puiu bill na dunjaluku. Svjetlo vjernika, poslanika i Ob- 
javc koje je sjalo u njihovim srcima na ovom svijetu tada cc biti vi- 
dljivo. Sijat ce ispred njih i sa svih strana, u vnjeme tamnog prozlv- 
Ijenja, To svjetlo ce trajati sve dok ne produ Si rat, kao Sto im je 
iman trajao sve dok Njega nisu srelL 

Svjetlo munafika (licemjera) ce se ugasiti onda kada im bu- 
de najpotrebnije, kao sto su oni ugasili Allahove ajete u svojim sr- 
cima na dunjaluku. Nedjela grjesnika ce se pretvoriti u kuke i siljke 
koje ce ih obarati sa Strata, kao sto su bili obarani sa Pravog Puta 
na dunjaluku. Vjernici 6e imati zdence iz kojih ce piti onoliko ko- 
liko su se napajali s vrela Seriata na ovom svijetu. Sprijecen ce biti 
da pije s tog vrela onaj koji nije htio da se napaja Njegovim Seria- 
tom na ovom svijetu. 

Pogledajte ovu jasnu sliku Ahireta! Razmisiimo o Allaho- 
voj mudrosti na oba svijeta - potpuno ce nam biti jasno da je ovaj 
svijet njiva Ahireta, njegova adresa i model. Polozaji ljudi na onom 
svijetu, njihova sreca ili nesreca zavisit ce od vjerovanja i dobrili 
djela ili njihovih suprotnosti. Tako vidimo da je jedna od najvecih 
kazni za gnjehe skretanje sa Pravog Puta na ovom i buducem svije- 
tu. Allah daje uspjeh. 

Visina kazne zavisi od t ezine grijeha 

Znajuci da su grijesi razliciti po svojoj tezini i steti, jasno 
nam je da su i kazne razlicite po svojoj zestini. 

Mi cemo, uz Allahovu pomoc, ovoj temi posvetiti jedno 
manje poglavlje u kojem cemo nastojati obraditi sve njene aspekte. 

Grijeh ima dvije osnove: krsenje naredbi i cinjcnje zabrana. 

Ovim su iskusam praroditelji ljudi i dzina. Obje osnove imaju ob- 
lik koji se rnanifestira na ekstremitetima - javni, kao i oblik koji se 
ocituje u srcu - tajni. Prcma oStecenoj strani, ove osnove se dijele 
na krSenje Allahovih prava i krsenje prava ljudi, Svako krsenje pra- 
va ljudi sadrzi i krsenje Allahovih prava, ah su tako nazvana zato 



182 



Ibn Qajiim el-DzewzliJe 



sto je potrebna njihova saglasnost da bi se ti grijesi ukinuli. 

Nakon toga, grijesi se dijele na cetiri grupe: gospodski, sej- 
tanski, divljacki i zivotinjski. 

Kod gospodskih grijeha covjek sebi daje Bozanska svojstva, 
poput uzvisenostij suverenosti, modi, uzdignutosti, robovlasnistva 
i si. U ovu grupu spada i pripisivanje Allahu druga (Sirk), sto se 
dijeli u dvije vrste; sirk koji sc odnosi na Njegova imena i osobme i 
obozavanje nekog drugog, i sirk u odnosu prema Njemu* Zbog 
druge vrste nije obavezan ulazak u Vatru iako je djelo koje je pos- 
vedeno nekoin drugoin osim Allahu liseno svake nagrade* 

Ovo je najopasnija vrsta grijeha. U nju spada i govoriti u 
ime Allaha o Njegovim stvorenjima ih naredbama. Pocintoci ovih 
grijeha sebi daju za pravo da donose odluke u ime Allaha i time su 
se stavili u Njegovu ravan. To je najveci grijeh kod Allaha koji ni§- 
ta ne moze izbrisati. 

Sejtanski grijesi 

U ovu vrstu grijeha spada oponasanje sejtana po zavisti, va- 
ranju, besudnosti, nepovjcrenju, spletkarenju, navodenju na grije- 
he, uljepsavanje ncpokornosti, zabranjivanje i odvracanje od dob- 
rocinstva, uvodenje novotarija u vjeru, pozivanje u jeres i zabludu. 
Ova vrsta je na drugom mjestu po stetnosti. 

Divljacki grijesi 

To su grijesi neprijateljstva, srdzbe, prolijevanja krvi, ugnje- 
tavanja slabih i nemocnih. Iz njih se granaju sve vrste zlostavljanja 

ljudskog roda, nepravde i neprijateljstva, 

Zivotinjski grijesi 

U ovu grupu spadaju grijesi nekontrolisanog zadovoijava- 
nja potreba stomaka i spolnih organa, iz cega proizlaze krada, 
blud, uzurpacija imetka sirocadi, skrtost, sicnicavost, kukavicluk, 
tvrdicluk, malodusnosc ltd- 






Bolestiliiek 



183 



Vecina ljudskih grijeha spada u ovu vrstu, jer su nemocni da 
po£ine gospodske ill divljacke grijehe. Preko ove vrste ljudi ulaze u 
ostale, ona ih vuce poput uzdi tako da pocnu Ciniti divljacke, zatim 
sejtanske - sve dok ne stignu do prkosenja Gospodaru i negiranja 
Njegove jedinosti, Ko ovo pazljivo anaHzira primijetit ce da su gri- 
jesi vrata sirka, kufra i prkosenja Allahovom Bozansivu i suvere- 
nostL 

VELIKI I MALI P$l 

Kur'an, Sunnet, konsenzus ashaba, tabi'ina i imama ukazuje 
na to da postoje mali 1 veliki grijesi. Uzviseni kaze: C 'Jl£ \jg>u d\) 
(ujr *>£ai J&j&j fifC- j&* '£& **** ^>*£ ~ "Ako se btidete klonili 
velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi cemo prijeci 
preko man jib ispada vasih i uvest cemo vas u divno mjesto" (En- 
Nh v/ 3/W' :i<i vi - •j'.sii*. *Vi "w'< ?«/«!: yjui) - "One koji se klone 



•' • » <^-' 



velikih grijehova'i narocito razvrata" (En-Nedzm, 32), Sahih bi- 

ljezi hadis Bozijeg Poslanika ££: "Pet dnevnih namaza, dzuma za 
dzmnom i ramazan za ramazanom brisu sve grijehe osim velikih kojt 
su sepocinili izmedu njih n S 

Djela koja briSu grijehe dijele se na tri stepena: 
1. ona koja mogu brisati samo male grijehe zbog svoje slabosti, 
slabosti lhlasa i posvecenosti u njima, kao sto lijek moze biti 
nedovoljan za lijecenje boles ti zbog svoje koli&nc i kvaliteta; 
djela koja mogu efikasno neutralizirati male grijehe, all nisu 
dovoljno jaka da bi uticala na velike grijehe; 
djela koja neucraliziraju male grijehe i neke oblike velikih. Ra- 
zmislinio o ovome, zaco sto nam to moze rijeSiti mnoge nedo- 
umice. Sahib biljezi da je Boziji Poslanik ^ rekao: "Hocete li da 
vam kaiem Sta je najveci grijehf" "Hocemo, Bo2iji Poslanice", 



2. 



3. 



Muslim: Knjiga o cistoci, br. 233, putem Ebu Hurejrea <&. 






184 



llm Qajjini el-Dzewzijje 



odgovorismo. "Sirk Allahu, neposlusnost roditeljima ipotvora ne- 
viniFK Sahih, takoder, biljezi hadis: "Klonite se sedmn fatalnib 
grijeba." "Koji su to grijesi, Boziji Poslaniiet", upitase ashabi 
"Sirk, sihr (magija), bespravno ubijanje nevine duse, uzurpacija 
imetka sirocadi, koristenje hamate, bje'Ianje sa bojnogpolja i pot- 
vora cestitih, neduznib ttdatih vjemica" 1 . U istoj zbirci se navodi 
da je Boziji Poslanik & bio upitan: "Koji je grijeh najtezi?" "Da 
Allahu pripiscs druga, a On te je stvorio". "Zatim koji? 11 "Da 
ubijes svoje dijete 12 straha da ce ti umanjiti hranu". "Zatim ko- 
ji?" "Da poclnis blud sa suprugom komSije". Kao potvrdu ovo- 
ga, Allah ^ objavljuje: ^jSl bj& % >T #1 <lh £ Z)j*K V ^0) 
fejSj* % \&&* Vl.illi tf- .-Jfr\ - "*»* 'pm koji se mimo Allaha dm- 
gam bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio> ne 
ubijaja, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne hludniee" 
(Furqan, 68) . 

Podijeljena su miSljenja oko toga da li su veliki grijesi ogra- 
nicenL 

Neki smatraju da su oni pobrojani, ali su podijeljeni oko 
njihovog broja. 'Abdullah b. Mes'ud smacra da ih ima £etiri. "Ab- 
dullah b. TJmer smatra da ih ima sedam, a , prema 'Abdullahu b. 
J Amru b. El-'Asu, velikih grijeha je devet. Neki smatraju da ih je 
jedanaest, a drugi da ih je sedamdeset, 

Ebu Talib el-Mekki je napravio sintezu ovih stanovista, pa 
je rekao: 

- Cetiri vrste grijeha ticu se srca: Sirk, ustrajnost u grijesenju, 
beznadeinost u Allahovu milost i ignoriranjc Allahove pri- 

jetn ' e; , . , v -, 

cetiri se ticu jezika: lazno svjedocenje, pocvora neduznih 



a ima- 



Buhari: Knjiga o lijepom ponasanju, br. 5976; Muslim: Knjig 

nu, br, 87, putem Ebu Bukra <&». 

Buhari: Knjiga o oporukama t br. 2767, Knjiga o kaznama, br* 6857; 

Muslim: Knjiga o unarm, br. 89, putem Ebu Hurejrea^*. 




Boiestiiiiek 



185 




vjcrnica, lazno zaklinjanje i sihr; 

- tri se ticu stomaka: pijenje alkohola, uzurpacija imetka si- 
rocadi i upotreba kamate; 

- dvije se ticu stidmh mjesta: blud i sodomija; 
dvije se ticu ruku: ubojstvo i krada; 

- jedna se lice nogu: bjezanje sa bojnog polja. 

Oni koji smatraju da .su veliki grijesi nebrojeni takuder hna- 
ju razliclte stavove: 

- Veliki grijesi su ono sto je zabranjeno u Kur'anu, a mali 
ono Sto je zabranjeno Sunnetom; 

- veliki grijesi su ono sto za sobom povla£i kletvu, srdzbu ili 
kaznu; u male grijehe spada sve ostalo; 

- veliki grijesi su djela koja se sankcioniraju kaznom na 
ovom svijetu ili prijetnjom na Ahiretu; sve ostalo spada u 
male grijehej 

ono sto je po svim zakonima zabranjeno spada u velike gri- 
jehe, a ono Sto je samo po nekim zakonima zabranjeno - to 
su mali grijesi; 

- postupak cijeg izvrsioca kune Allah i Njegov Poslanik - to 
je veliki grijeh; 

sve sto je obuhvaceno prvtm ajetima sure En-Nisa 1 zakljuc- 
no sa ajetom: &£$£+ 'J&* *)& '<* h'^ C j0 '.^W Oj) - "Ako 
se budete klonili velikih grijebova, oni koji su vam zabra- 
njeni, Mi cemo prijeci preko manjih ispada vasih..." (En- 
Nisa\3l). 

Oni koji ne smatraju da se grijesi dijele na male i velike ka- 



zu: 



Svi grijesi su, s aspekta prkoscnja Allahu, veliki. To znaci 
da je svaki onaj ko pocini neki grijeh prema Allahu veliki 
grjeSnik. Svi grijesi su po svojoj steti jednaku Ovo objas- 
njava cinjenica da Allahu M grijesi ne nanose stetu niti vrse 
kakav uticaj na Njega. Zbog toga, u odnosu na Njega, ne- 
ma vecih niti manjih grijeha. Ostaje samo nepokornost i 
neposlusnosi Njemu, a u tome se grijesi medusobno ne ra- 
zlikuju. 



186 



Ibn QaJJim el-Ozewzlfje 



Na ovo ukazuje i cinjenica da Stetnost grijeha zavisi od pr- 
kosenja Allahu i krSenja Njegovih zakona, Zato, onaj ko 
pije alkohol ili opci sa nedozvoljenom zenom i to ne smat- 
ra haramom - taj je istovremeno neznalica i grjesnik. Ako 
bi to isto pocinio neko ko je svjesian zabrane, taj je potf nio 
samo jedan prekrsaj 1 on zasluzuje kaznu, a ne ovaj prvi. To 
ukazuje da posljedice grijeha zavise od prkosa i prijestupa. 
Prijestup u sebi nosi omalovazavanje Donosioca doticnih 
praviJa i zabrana te krsenje Njegovih odredbi, U tome se 
gnfea medusobno ne razlikuju, 

Covjek ne treba gledati veiicinu grijeha u samom sebi, vec 
u Onoga kome ee zgrijesiti l ftje £e odredbe prekrsiti. Ov- 
dje takoder nema razlike medu prijestupirna. Zauns I imo 
nekog kralja koji je jednom podaniku naredio da ode u jed- 
nu od pokrajina i obavi nesto, a drugom da ode u neku 
odaju u dvorcu. Kada bi oni prekrsih naredbu, obojica bi na 
sebe navukli istu kolicinu kraljeve mrznje i nezadovoljstva. 
iz ovog razioga je neobavljanje hadldza za Mekkeliju i ne- 
odlazak na dzumu za dzamijskog susjeda ruznije kod Alla- 
ha nego da je to uradio covjek iz udaljenog mjesta. Jer, 
obayeza bllzeg covjeka je veda od obaveze dalekog, Kada bi 
covjek imao dvije stotine dirhema i zadrzao zekjat, a drugi 
imao dvjesto hiijada - ne tretiraju se na isti na& u vezi sa 
izostavljanjcm obaveze, ali je kazna ista zato Sto su obojica 
ustrajah u nedavanju zckjata, Iznos se ne uzima u obzir. 

ALLAH JE STVORfO UUDE DA GA JEDNIM 
_ SMATRAJU I DA SAMO MJE6A OBOZAVAJU 

Zelimo skinuti veo sa ovog pitanja i reci: 

Allah m je poslao poslanike, objavio Knjige i stvorio nebe- 
sa i Zemljju kako bi Ga spoznali, jedmo Njega obozavali, Njemu 
obrede i vjeru posvetili i Njemu pozivaJi. Uzviseni kaze: 



Bolesti liiefc 



187 



"Dzinne i ljude sam StVOlio samo zato da Mi se kla- 
njajif (Ez-Zarijat, 56); 

4 Jit \\ cJS u j J>£i\j oijflu £ai u 

H Afi s?«o nebesa i Zemlju i ono sto je izmedu njih 
mudro stvorilF (El-Hidzr, 85); 

"Allah je sedam nebesa i is to toliho Zemalja stvorio; 
Njegovo naredenje na sve se njih odnosi, a nek znate 
daje Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve 
obuhvataP (Et-Talaq, 12); 

'Allah je ucinio da Kaba, Casni hram, bade prepo- 
rod za ljude t a lako i sveti mjesec i kurbani, narocito 
oni ogrlicama oznaceni, zato da znate da je Allalm 
poznato ono sto je na nebesima i ono sto je na Zem- 
Iji, da Allah, zaista, sva zmf (El-Mdida, 97), 

Iz ovoga vidimo da je svrha stvaranja i obligacija upoznava- 
nje sa Njegovim imenima i osobinama, obozavanje Njega Jedinog, 
pravcdno ophodenjc s ljudima: 

"Mismo izaslanike nose s jasnitn dokazima si all ipo 
njima Knjige i terazije ohjavljivali, da bi ljudi pra- 
vedno postupali" (El-Hadid, 25), 

Ovira ajetom nam Uzviseni ukazufe da je poslao Svoje pes- 



188 



ibn Qajjim el-Dlewziiie 



lanike i objavio Knjige kako bi ljudi pravedno postupalu Najveca 
pravda je tevhid- jednoboStvo, a sirk je nepravda i zulum; il>il i>i) 
(fa liij - "Mnogobostvo je> zaista, velika nepravda" (Luqman, 
£$)7sirk je, dakle, najveca nepravda, a tevhid najveca pravda. Ono 
StO je antipod ovoj vrijednosti - to je najveci grijeh. Stepem zestine 
toga grijeha zavise od sukobljenosti s ovom vrijednoscu; a §to je 
veca harmonija sa njome, sve je veca obaveza izvrsavanja takvog 
djcla. 

Dobro razmislimo o ovom principu. Uzmimo pouku iz 
njega i njegovih pojedinosti kako bismo spoznali jednu od mud- 
rosti Najmudrijeg Mudraca i Najveceg Znalca u onome Sto je pro- 
pisao i u onome sto je zabranio te u siepenovanju dobrocinstava 1 
grijeha. 

Posto je pripisivanje Allahu druga u direktnom sukobu sa 
ovom vrijednoscu, ono je najvedi moguci grijeh, Allah M je zabra- 
nio ulazak u Dzennet svakom musriku. Allah $ ne prima djela 
musnka; niko se za njega ne moze zauzimati; njcgove dove i moh- 
tve nisu uslisane na Ahiretu. Musrik je na najgori nacin potcijemo 
Allaha pripisujudi Mu sudruga. To je vrhunac neznanja o Allahu i 
nepravednosti prema Njemu, mada, u osnovi, musrik nije ucimo 
nepravdu prema svome Gospodaru, vec prema samom sebi. 



POSREDNKl I ZAfiOVARAa UZROK SU 
ALUHOVE UUTNJE I SRKBE 

Postoji jedan problem: kada muSrik zeh da velica Uzvlse- 
nog Gospodara H, ah, zbog Njegove uzviSenosti, ieli da do Njega 
dode uz pomoc posrednika i zagovaraea, kao sto je slucaj sa kralje- 
vima. Musrik nema cilj da potcijeni Gospodara, vec da Ga velica. 
"Ja robujem ovim posrcdnicima kako bi me oni priblizili Njemu, 
uputili me i uveli Njemu" - to je cilj mnogoboSca, a to ho izgleda 
kao predmet obozavanja samo su posrednici i zagovaracL Zasto bi 
ovo bilo uzrok srdzbe i ljuinje Uzvisenog Allaha? ZaSto za to sli- 
jedi vjecni boravak u Dzehennemu, prolijevanje krvi i porobljava- 



Bolest i lilek 



189 



gov 



nje porodice i imetka? 

Na ovo se, medutim, nadovezuje drugo pitanje: Da li Allah 
moze propisati da Mu Ijudi robuju putem zagovaraca i posrednika, 
kako bismo dobili pravnu osnovu zabrane toga - ili je to jcdnos- 
tavno mzno za prirodu i razum i ne moze biti propisano Senatom? 
Dakako! Svi Allahovi zakoni potvrduju sud zdrave ljudske pnrodc 
! razuma u vezi sa pokudeno££u i averzijom tc doista najruzmje 
stvari. I sta je razlog neoprostivosti ovakvog gnjeha, mada su svi 
drugi oprostivi: (*&; ^ J±l|5 h£ C 'Mi 9. ±% ^ *M H '^ °0 -AUtm 
ne6e oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprosttt ce 
manje grijehe od toga, kome On hoce" (En-Nisa*, 48). 

Dobro analizirajmo ovo pitanje i koncentriSimo se na nje- 
, odgovor. Nemojmo ga potejenjivati, jer u njemu Jezi razlika 
izmcdu viSebozaca i jednobozaea, znalaca o Allahu 1 neznalica, 
dzennetlija i diehennemlija. 

Odgovor na ovo pitanje - m Allahovu pomoc, nadahnuce, 
upravljanje i rukovodenje; jer, koga On upuri toga niko u zabludu 
ne moze odvesti, a koga u zabludu odvede toga niko na Pravi Put 
ne moze vratiti, Cije davanje niko ne moze zaustaviti niti Njegovu 
zabranu otkloniti - glasi: 

Sirk se dijeli na dvije vrste: na onaj koji se tice direktno Bo- 
zanstva, Njegovih imena, svojstava i postupaka; i na sirk u pokor- 
nosti i ophodenju sa Njime, bez obzira na to da li doticna osoba 
smatra svoga Gospodara jedinstvenim i ncprikosnovenim u osobi- 
nama i postupcima, 

Pm vrsta sirka ima svoja dva oblika: sirk negacije osobina, 
ho je najgori oblik sirka. Ovaj oblik je bio zastupljen kod Faraona 
kad je rekao: C^Jdl t/j Uj) - "Ko je Gospodar wjetovar (Es~ 
fu'ara', 23). Uzviseni citira rijeei ovog nasilnika: oOa £ &j£j J*j) 
(& $& Jb ^ Jj J\ yiS tfjZLto aif * UZM p J^ 6£* J ^ 
- H, Haniane; - recV Faraon - 'sagradi mi jedan toranj ne bin li 
stigao da staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Bo- 
ga, a ja smatram da je on, zaista, lazac"' (Gafir, 36, 37), Sirk . nega- 
cija Allahovih osobina su nerazdvojni pojmovi, Svaki muSrik ne 



190 



Ibn Qailim el-nzewzllJe 



priznaje svojstva (Allaha), kao sto je onaj ko ne priznaje Allahova 
svojstva musrik. Medutim, neki musrici mogu priznavati Stvonte- 
Ija i Njegove osobine, ali ne priznaju Njegovu pravu jedinost. 

Osovina i stozer Sirka jeste ta til - negiranje svojstava Uz- 
visenog Allaha. Ovo negiranje se sastoji iz tri dijela: negiranje da 
stvoreni ima veze sa konstruktorom i stvoriteljem; negiranje savr- 
Sensiva svojstava Uzvisenog Allaha, Njegovih imena, atributa i po- 
stupaka i nedostojan odnos roba prema Stvoritelju sa aspekta tev- 
hida. Iz tog razloga neki smatraju musricima unitariste koji kazu; 
"Ne postoje stvoritelj i stvoreno. To rdsu dvije stvari, vec je suStt 
Hakk (istina, Allah &) ustvari utjelovijeno stvorenje". Iz ovog 
razloga i ateisti cine 5irk time 5to kazu da je svijet vjecan i bespoke- 
tan te da mu nije prethodilo nistavilo, Naprotiv, po njima je svijet 
neunistiv, a pojave su zavisnc od uzroka i posrednika. Oni ih zovu 
umovima i duSama. Sirk cine i oni koji negiraju imena Uzvisenog 
Allaha, Njegove osobine i postupke - dzehmije i karamiti. Oni ne 
vjeruju ni u jedno Allahovo ime ili osobinu. Stavise, stvorenja su 
mocnija od Njega, budmSi da to zavisi od imena i osobina nekog 



bica. 



SIRK - PRIPISIVANJE ALLAHU DRUGA 



Drugi obiik sirka jeste vjerovanje u nekog drugog osim Al- 
laha ne negirajuci Njegovu Bozansku kakvocu, Njegova imena i 
atribute - kao Sto krscani cine smatrajuci Ga jednim od trojice, uz 
Mesiha i njegovu majku, 

U ovaj oblik sirka spadaju i postupci vatropoklonika koji 
ugodne pojave pripisuju svjetlu, a neugodne tami. 

V Sirku su i kaderije koji kazu da zivotinja sama stvara svo- 
je postupke te da oni nastaju bez Allahovog utjecaja, volje, moo 1 
znanja. Po tome su veoma bliski vatropoklonicima. 

Ovakav Sirk je pocinio i sagovornik Tbrahima m: JS Si) 

fcj* ^ * # 'cj& ^4 Jl 'J> 'ptii ' " Kad lbrahm rede: 
'Gospo'dar moj je Onaj 'koji fAvot i smrt daje\ - on odgovon: % Ja 



BolesMlijek 



191 



dajem zivot i smrtt™ (El-Beqare, 258). Ovaj covjek sebe smatra 
Bogom misled da moze davati iivot i smrt kao Sto to Allah cini 
Ibrahim >&£i ga uvjerava da to znaci da moze uciniti da Sunce izide 
sa suprotne strane od one gdje je Allah propisao. Ovo nije prela- 
zenje kao Sto misle neki polemicari, vec primoravanje na dokazi- 
vanje ukoliko jc istina. 

Ovaj vid sirka Cine i oni koji smatraju da zvijezde mogu 
utieati na covjekovu sudbinu, poput sabejaca i dr. 

U ovu vid Sirka spada i obozavanje Sunca, vatre i dr. 

Neki svojc bozanstvo smatraju istinskim Bogom; neki ga 
smatraju najveclm; neki jednim od bogova koji ce mu pokloniti 
paznju ako ga covjek obozava i pokori mu se; neki robuju najni- 
zem bozanstvu koje potom ta djela Salje visim boianstvima sve 
dok ne stignu do Uzvisenog Allaha - uz manje ili vise posrednika. 

Sirk u ibadetu 

Ova vrsta Sirka je blaza i bezopasnija od prethodne. Ona 
potice od osobe koja svjedoci da nema drugog boga osim Allaha te 
da ne moze nanijeti Stetu, donijeti korist, davati i uzimati iko drugi 
osim Allaha. U ovoj vrsti sirka se vjeruje da nema Boga niti Gos- 
podara osim Njega. Medutim, ona nije potpuno predana i iskrena 
u svojim postupcima i ibadetu, vec to cini iz samozastite, iz ovo- 
zemaljskih interesa, radi sticanja polozaja i ugleda kod ljudi. U ta- 
kvim posiupeima svoj udio ima vise strana: Allah, sam covjek, nje- 
govi prohtjevi, sejtan, ljudi i dr. Ovo je stanje kod vecine. O ovoj 
vrsti sirka Boziji Poslanik 3? u hadisu kaze: "birkje u ovom ummettt 
sitniji od zvitka mmvljeg boda", "Kako e'emo se zaitititi od njega, Bo- 
il ji PosUnicef", upitah asbabi. "Rijetima: Gospodaru moj, utjecem 
se Tebi od tirka za kojeg znam i traiim oprost za ono sto ne znam"} 
Pretvaranje u ibadetu je cisti sirk. Uzviseni kaze: 



1* 



Ahmed: Musned, br. 19109. Hadis je sahih (v.: Sahih El-Diami', br. 

3625.) 



192 



IbnQalllmel-Dzewziije 



"Reel: J a sam covjek kao i vi t meni se objavljttje da 
je vas Bog - jedan Bog. Ko hidi da od Gospodara 
svoga bude lijepo primljen neka cini dobra djela i 
neka, kUnjajuci se Gospodarn svome, ne smatra 
Njemu ravnim nikoga! m 

3to znaci: kao sto ne postoji Bozanstvo osim Allaha, tako 
ne treba ni ibadec nekom drugom posvecivati. Jedinost u Bozan- 
stvu znaci jedinost u robovanju* Dobro djelo je cisto od pretvara- 
nja i vezano je za sunnet. l Urner b, Hattab 4^ je znao ciniti dovu: 
"Gospodarn moj, ueini moja djela u cijelosti dobrim, posvecenim 
samo Tebi, bez imalo icijeg drugo udjela". 

Ovaj sirk u ibadetu ponistava nagradu za djela, a ponekad 
povlaci za sobom kaznu, ukoliko je to djelo farz. Ono se smatra 
neizvrsenim i taj eovjck se kaznjava zbog toga. Uzviseni Allah je 
propisao iskreno robovanje: (tUi- [^jJI <5 ,^4**-' ^ '>Ms! ^! hjp ^*j) ~ 
"A naredeno tm je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao 
pravovjemi, vjeru ispovijedaju" (El-Bejjine, 5). Onaj ko ne ispo- 
vijeda iskreno vjeru Allahu taj nije izvrsio Njegovo naredenje. Sta- 
viSe, to sto je uradio protivno je zapovijedima - neispravno je i ne- 
prihvattjivo. Uzviseni ee redi: "Meni je od svih pripisanih drugova 
najmanje potrehan sirk. Ko uradi neko djelo posvecujuci ga joS ne- 
kom e osim Meni ono cepripasti tome - sa Mnom nema nista.^ 

Ovaj sirk se, zatim, difeli na veliki i mali - oprostivi i neop- 
rostivi. Prva vrsta se dijeli na veliki i veci sirk. Obje podvrste su 
neoprostive. U ovo spada mnogobostvo u vidu ljubavi ili velicanja 



1 Muslim: Knjiga askezi i suptilnosti, br, 2985; Ibn Madze: Knjiga o 
askezi, br. 4202, putem Ebu Hurejrea, &. 






vi 




B of e si j I i|e k 



193 



ma 



a o 



- tako sto se velica neko stvorenje onako kako to dolikuje samo 
Allahu & Ovo j^e Sirk koga Allah nece oprostiti: jU£ £ ^uii ^) 
feu C- 5jI l£l ^.JJIj Jji Lii j^Ji4 bQif Jji ojl ^ - "Imaljudi koji su 
umjesto Allaha knmire prihvatili, vole ih'kao sto se Allah voli, alt 
pravi vjernici jos vise vote Allaha" (El-Beqare, 165), Poemioci ove 
vrstc firka ce se obratiti svojim bozanstvima kojj ce im praviti dru- 
too u Vatri: C^fcJi L^ ^J l\ * ^ jfe ^ S a] Jilj) - "Allaha 
nam, bill smo, doista, u ocitoj zabludi liad siiio vas $ Gospodarom 
svjetova izjednacavali" (ES-§u'ara', 97, 98). Jasno je da oni nisu iz- 
jednacavali Allaha (sa drugim bicima) u sposobnosti sivaranja, 
opskrbljivanja, usmrcivanja, ozivljavanja, vladanja ili modi - vec u 
Ijubavi i obozavanju (tih drugih bica), pokoravanju i potcinjavanju. 
Ovo je vrhunac neznanja i nepravde. Kako se zemlja moze izjed- 
nafciti sa Gospodarem gospodara? Kako se robovi mogu izjednaciti 
sa Vlasnikom svega? Kako se sustinski siromasno, slabo, nemocno 
1 zavisno bice, koj'e ne posjeduje nista - moze poredui sa istinski 
Bogatim, Mocnim - Konie so bogacstvo, vladavina, posiojanje, 
dobrocinstvo, znanje, milost i savrsenstvo nerazdvojni epiteti Bica. 
Ima li vede nepravde i pogresnijeg suda od ovoga - sa Neuporedi- 
vim porede neka stvorenja: J J^j >% oijUljl jii- gUi <jj SSJ|) 
&jj^4 ffiji hjX oi^ fi jjJIj oCJiiil - "Hvaljen neka je Allah koji je 
nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne 
vjerujtt - dnige sa Gospodarom svojim izjednacujn!" (El-E&'am, 
1)} MnogoboSci su, znaci, izjednacili Stvoritelja nebesa i Zemlje, 
Davaoca tmine i svjetla sa onima koji sebi ne mogu nauditi niti ko- 
rist donijeti ni koliko trun od onoga sto je na nebesima i Zemlji, 
Zar ista moze nanijeti vecu i ruzniju nepravdu od ovog izjednaca- 
vanja? 

Sirk u postupcima i izrazima 

Nakon ovog sirka dolazi sirk - pripisivanje Allahu dmga 
putcm rijeci, postupaka i namjera. Sirk putcm postupaka je npr. 
klanjanjc drugom bozanstvu, obilazenje neceg drugog osim Ka be, 
brijanje glave kao znak obozavanja drugog bozanstva, ljubljenje, 



Bolestiliiek 



195 



Poslanik 3£ kaze: H Allah se silno ljuti na one koji grobove svo- 
jih poslanika pretvaraju u bogomolje"; 1 "Ljudi koji stt zivjeli prije vas 
hi, kada hi umro neki dobar covjek, na njegovom grabu sagradili bo- 
gomolju i na njoj naslikali razne stike. To su najgori ijudi kodAlhtha 
na Sudnjem danu". 2 

Ovakvo je stanje onih koji se mole Allahu u bogomoljama 
sagradenim na grobu. Sta tek reci za one koji se mole samom gro- 
bu? Boziji Poslanik & je rckao: "Gospodaru, ne dozvoli da maj ka- 
hur bude kip kome se (ijudi) mole!"* On je veliku paznju posvetio 
cistoci tevhida tako da je zabranio dobrovoljni namaz kod izlaska i 
zalaska Sunca, kako to ne bi odvelo do oponasanja poklonika Sun- 
ea, koji su u to vrijcme izvodili svoje obrede. 2a to je zabranjeno 
obavljati namaz nakon ikindije i sabaha zbog toga 5to su u to vri- 
jeme mnogobosci obozavali Sunce. 

Sto se tice klanjanja nekom drugom osim Allahu, Poslanik 
SI kaze: "Niko ne smije ciniti sedfdu nekom drugom osim Allahu" 4 '. 
Izraz "ne smije (^i^, V)" u govoru Allaha ill Njegovog Poslanika 31 

Prvi hadis koga prenosi Ibn 'Abbas i koji se odnosi na "one koje pos- 
je£uju groblje (posjetiteljke) ... bogomolje i svjetiljkc" je slab. 
Vjerodostojan (sahih) je hadis u kome se spominju eesti posjetioci 
groblja, bez dodacka bogomolja i svjetiljki. 

OpSirnije informacije potrazite u knjigarna Es-siUile ed-da'ife, br. 
225, Irwa' el-galil, br. 761, Ahkam el-d&ena'iz, str. 184. 

1 Hadis bitje?j Imam Malik (Muvetta 1 , Knjiga o pozivu na namaz, br. 
376) i Ahmed (Musned, br 7311.) Sejh Ef-Albani kaze: "Ovaj hadis 
biljezi Malik kao mursel predaju putem 'Ata'a b. Jesara, Kao predaja 
koja dose&c do Poslanika 3s zabiljezena je putem Ebu Hurcjrea 4f> f 
(v.: El-Miskah, br. 750, Tahzir es-sadiid min ittihazi el-quburi me- 
sadzid, str 25-26.) 

Buhari: Knjiga o namazu, br. 427; Muslim: Knjiga o dzamijama, mjes- 
ta za klanjanje, br. 52S, putem Ummu Habibe i Ummi Scleme, r. An- 
huma, 

1 Ahmed 2/246, lbn Sa'd: Et-Tabeqat, 2/362. Albani ovaj hadis smatra 
sahihom (Ahkam el-diena'iz, sir. 216.) 
Ibn Hibban: Sahih, 9/470, br. 4162, sa dobrim senedom. 



196 



inn Qajjim el-Dzewzliie 



moze znaciti samo najstroziju seriatsku zabranu, kao sto Uzviseni 
kaze: (luJj L^I tjf cr^A <J+t- ^j) " "Nezamistivo je da Milostivi ima 
dijete" (Merjem, 92); (*J ^4 £j S*-Ml ^> £j) - Miposlantka nismo 
pjesnistvu ucili, to nut ne prilici' 9 (Ja sin, 69); * o^lliJi o cJjJ Cj) 
(14J ^Al^ Gj - n Kut J an ne donose sejtani? nezamislivo je da to oni 
cine" (Es-Su'ara\ 210, 211); {£$ *^ SljjS ^ ^ jf 13 j&l 5tf li) - 
"...nezamislivo je da smo mi pored Tebe ikakve zastitnike uzitna- 
//,.." ' (El-Furqan, 18). 

V 

Sirk u izgovoru i izrazu 

U ovu vrstu Sirka spada zaklinjanje necim drugirn, a ne Al- 
lahom. Ahmed i Ebu Davud biljeze da je Poslanik %& rekao: "Ko se 
zakitne nefim drugirn a ne Aiiabom taj je pocinio sirk"\ Ovaj hadis 
je vjerodostojnim ocijenio Hakim i Ibn Hibban, 

Sirk je pocinio i onaj koji kaze nekomei "Kako hoce Allah i 
ti". Ovo je bazirano na hadisu Poslanika js kada mu je jedan covjek 
rekao; "Kako hoce Allah i ti". "2ar si me ucinio Allahu ravnim!? - 
rece - kazi: 'Kako samo Allah hode! 1 " 2 Ovo je receno iako znamo 
da je Allah pruzio Ijudima slobodnu volju, kao Sto se vidi u ajetu: 
(", j?. ■ of ikif *Us ^jlJ) - "...onome od vas koji hoce da je na Pravom 
Putu.." (Et-Tekwir, 28) — a sta se tek moze recri za onoga koji ka- 
ze: "Ja se oslanjam na Allaha i na tebe / Racunam na Allaha i na 
tebe / Nemam nikog osim Allaha i tebe / Ovo je od Allaha i od 
tebe / Ovo su tvoji i Allah ovi bericeti / Allah mi je pomocnik na 
nebu, a ti na Zemlji / Tako mi Allaha i zivota tog i tog covjeka / 
Zavjetujem se torn i torn covjeku i Allahu / Kajem se Allahu i to- 
me covjeku / Molim Allaha i toga covjeka, i si.? 



Ebu Davud: Knjiga o zavjetima, br. 3251; Tirmizi: Knjiga o zavjett- 
ma, br. 1535; Ahmed: Musned, br. 6936, putem Ibn 'Umera, r. an- 
huma. Hadis je sahih (v.: Irva' el-gal il, br. 601/783.) 
Buhari: El-edeb el-mufred. Hadis je sahih, V.: Albani: Sahih el-edeb 
el-mufred, br. 601/783. 



Uporedimo ove izraze sa onim ko kaze: "Kako hode Allah 1 
(hoees) ti". Sta je gore? Oeigiedno jc da onaj ko ovo kaze zasluzu- 
je strozi prijekor. Ashab je ovim rijecima ucinio Poslanika $g rav- 
nim Allahu - a sta tek rect za onoga ko uporedi nekog ko ni u ce- 
mu nije sli£an Poslaniku 3s? StaviSe, £ovjek koji je izjcdnacen sa 
Stv T oriteljem cesto moze biti najveci neprijatelj Gospodara svjeto- 
va. Tada klanjanje, pokoravanje, oslanjanje, trazenje utocista, boja- 
znost, strah, zaziranje, trazenje pokajanja, zavjetovanje, zaklinja- 
nje, velifanje, uzdizanje, obozavanje, zahvaljivanje, trazenje opros- 
ta, brijanje glave kao znak pokornosti i obozavanja, kruzenje oko 
neke zgrade, dova - svi ovi postupci su iskljucivo Allahovo pravo i 
nikako ne smiju biti vezani za neSto drugo: bliskog meleka ili pos- 
lanog vjerovjesnika. U Ahmedovom Musnedu se biljezi da su Pos- 
laniku £g doveli jednog Covjeka koji je pocinio gresku, Kada stize 
do njega rece: "Gospodam moj } ja se kajem Tebi i ne kajem se Mu- 
hammedii!". Boiiji Poslanik 0rece: "Ovaj covjek je istirm stavio na 
pravo mjesto". 

Sirk u namjerama i zeljama 

Ovo je oeito more bez obale. Rijetki su ljudi koji su sigurni 
od njegovih zamkL Ko bude svojim znanjem tezio ne£cm drugom, 
a ne Allah ovom zadovoljstvu; ko ne bude zelio Njemu da se prib- 
lizi i Njegovu nagradu zasluzl taj je poclnio slrk putem namjera i 
zelja. Ihlas je iskreno posvetiti Allahu svoja djela, rijeci, ielje i 
namjere. Ovo je pravi monoteizam - vjera Ibrahima 8££i koja je 
propisana svim Ijudima* Nista osim ovog cistog monoteizma nece 
bid primljeno. To je su§tina islama, kao sto Uzviseni kaze: #8 cs*j) 
(^j^IaJI '& (j>^\ jt Vj»j *L "jX jii lLa fS&L^I 1± - n A. onaj koji zeii neku 
dritgu vjeru osim islama nece mu hiti primljena y i on 6e na onom 
svijetu nastradati" (Ali Imran, 85) - a to je vjera Ibrahima 8SS. 
Oni koji joj leda okremi doista su najveci maloumnicL 

Sustina sirka 

PoSto si shvatio ovaj uvod, vrata odgovora na ovo pitanje 

su ti odskrinuta. Mi kazemo, a jedino od Allaha crpimo istinu: 



198 



Ibn Qajifm el-Dzewzlif e 



Sirk je izjednacavanje sa Stvoriteljem i uzdizanje drugih 
stvorenja na Njegov stepen. Ovo je, ustvari, uporedivanje, a ne 
pripisivanje savrsenih svojstava kojima Uzvtseni opisuje Sebe ili 
kojim Ga opisuje Njegov Poslanik M- Oni kojima je Allah srca 
ueirtio izopacenim izvrnuli so ovaj poredak. Oni su liscni unutraS- 
njeg vida; pojmovi su im lzmijeSani. Za njih je tevhid tesbih (pore- 
den je Allaha sa stvorenjlraa) , a poredenje velicanje i pokoravanjc. 
Znaci, musrik je onaj koji stvorenjima pripisuje neke Bozanstvene 
osobine. 

Jedna od Bozanskih osobina jeste mogucnost donosenja 
stete, koristi, davanja i oduzimanja, Ove osobine za sobom povlace 
dovu, strah, nadu i oslanjanje samo na Njega. Ko to dovede u vezu 
sa nekim stvorenjem taj je to stvorenje scavio na nivo Stvoritelja i 
ucinio onoga ko sebi ne moze domjcti nikakvu korist, stetu, smrt, 
zivot ill ozwljenje boljim od ostalih poredeci ga sa Onim ko o 
svemu odJucuje. Svi konci su u Njcgovim rukama i sve se Njemu 
vraca. Ono sto On zeli - bit ce, a ono sto ne zeli — nece bill. Ne 
moze se sprijeciti ono sto On da, niti se mole dati ono sto On 
sprijeci, Siavise, ako On otvori vrata milosti nekom Svome robu, 
mko je nece zaustaviti; ako je zaustavi, niko mu je nede dati. 

Najruinije poredenje je, znaci, poredenje ovog nemodnog, 
nesposobnog stvorenja sa Mocnim i Snaznim Stvoriteljem. 

Od Bozanskih osobina je savrsenost /kemal/ u svim stva- 
rima i perfekcija u svemu, bez ikakvih nedostataka* Ova osobina 
obavezuje da se ibadet iskazuje samo Njemu, Lao i velicanje, pos- 
tovanje, strah, dova, nada, pokajanje, osjecanje, trazenje pomoci, 
makstrnalna pokornost uz maksimalnu ljubav, Pamet, Ob Java i 
ljudska priroda ukazuju da sve to pripada jedino Allahu i da ne 
moze pripada ti nikom drugom. Onaj ko posveti ncsio od ovih os- 
jecanja nekom drugom osim Allahu taj je uporedio Onoga kome 
nista nije slicno i koji nema sudruga. To je najgore poredenje. 
Zbog ruznoce i krajnje nepravde u ovom postupku, Allah $5 nas 
obavjestava da taj postupak nece oprostiti, uprkos tome sto je Sebe 
kao Milostivog opisao. 



Bolest i lif ek 



199 



Od Bozanstvenih karakteristika je i ubudijjet - pokornost 
ili robovanje. Ova karakteristika poCiva na dva osnova — maksi- 
malnoj ljubavi uz maksimalnu pokornost* Tada je ubudijjet pot- 
pun. PoJoiaji ljudi se razlikuju prema zastupljenosti ovih osnova. 
Onaj ko posveti svoju ijubav, pokornost i poniznost nekom dru- 
gom osim Allahu taj Ga je uporedio po osobini koja samo Njemu 
pripada. To ne moze propisati nikakav zakon. Averziju i odbojnost 
prema ovakvom postupku osjeca svaka priroda i svaki urn. Medu- 
tim, sejtani su uspjeli da izoblice i pokvare prirode i umove vecine 
ljudi. Po pravoj prirodi se upravljaju oni kojima je nagrada jos prije 
obecana. Njima su poslani vjerovjesnici i objavljene Knjige u skla- 
du sa njihovom prirodom i razumoin. Uslijed toga, njihovo svjetlo 
se pojacalo: (*QJ ^ &£ ^ ifi43 ' "Allah vodi ka svjetlosti Svojoj 
onoga koga On hoce" (En-Nur, 35), 

Prema ovome, Bozanska karakteristika je i sedzda - klanja- 
nje, Ko se klanja nekom drugom osim Allahu taj je izjednacio 
Stvoritelja sa stvorenjem. 

Tevekkul 1 je takoder jedna od Bozanskih osobina. Ko se 
oslanja na nekog drugog osim Aliaha pocinio je sirk. 

Pokajanje takoder pripada samo Allahu. Ko se pokaje za 
svoje grijehe nekom drugom izjednacio je Aliaha sa stvorenjima. 

Ko se zakune u nekog drugog osim Aliaha, izrazavajuci pri 
tome velicauje i obozavanje taj je pocinio sirk. Ovo su oblici sirka 
sa aspekta uporedivanja i tzjednacavanja Aliaha sa stvorenjima 

Postoji, medutim, i fenomen oponasanja Boga. Onaj ko se 
uzdize, oholi, tjera ljudc da ga hvale, velicaju, pokoravaju mu se, 
mole ga, strahuju od njega i nadaju se u njega, traze utociste i po- 
moc od njega - takav covjek sebe smatra Bogom i pokusava da sebi 
pripise Bozansku prirodu. Ova vrsta ljudi zasluiuje najvecu kaznu, 
ponizenje i potcinjavanje ostalim stvorenjima. Vjerodostojno se 
prenosi da je Boiiji Poslanik iM rekao: "Velicanstvo je Moja odjeca, 



Oslanjanje na Aliaha. 



200 



Ibn QaiJim el-DzewzlUe 



a ponos I dika ogrtac Ko pripise sebi jedno od ovih svojstava kaz- 

nit cu ga" . Ako slikare, koji svojim rukama "stvaraju" nepostojece 
likove ocekuje najiesca kazna na Sudnjem danu, zato Sto su preu- 
zeli Allahovo svojstvo same u tome emu, Sta se onda moze reci za 
one koji sebi pripigu neku od Allahovih Bozanskih osobina? Boziji 
Poslan.k M je rekao; "Najzetia kazna je zagamntovamt omnia koji 
stikajit, Njima ce bid naredeno da olive ono sto sh stvorili" 1 . Dva 
Sahiha biljeze predaju od Poslanika & "Allah & je rekao: Ima li 
veceg msilnlka od onoga ko stvara sWorenja sliena mojim. Neka 
swore zrno kukumza! Neka swore zrno psenicerK Spominjanjem 
kukuruza i psenice zeli se ukazati na stvari koje su krupnije i va£- 
nije. 

Znaci, ovako ce zavrSiti oni koji se izjednacavaju sa Alk- 
hom u stvaranju shka, a moiemo zamishti kako c*e zavrfiti oni koji 
sebi pnpisuju neku od Njegovih Bozanskih osobina - nazivajuci se 
imenom koje se moze odnositi samo na Stvoriteija, poput imena 
vladar vladara, sudac suceva i si Dva Sahiha biljcie da je Boziji 
Poslamk £ rekao: "Najbjednije ime kojim se covjek moze nazvati 
jeste Sahm - sab (Vladarom vladara). Samo je Allah (istinski) vla- 
dar U drugoj verziji stoji: "Najomrazeniji covjek kod Allaha je 
onaj ko sebe naziva Vladarom vladara" 5 . 

Ovolika je Allahova srdzba prema onome ko sebi pripise 
neku od osobina koje pripadaju samo Njemu, On je, Uzviseni, je- 
dini Vladar vladara, On sudi svim stvorenjima i presuduje, niko 
drugu 



Ebu Davud: Knjiga o odjedi, br. 4090, Ibn Madze: Knjiga o askezi, 

4174, Hadis je sahih (v.: Es-siJsile es-sahiha, br. 531.) 

Buhari: Knjiga o odijevanju, br + 5951; Muslim: Knjiga o odijevanju i 

ukraSavanju, br. 2108, putem 'Abduiiah b. 'Umera, r. 'anhuma. 

Buhari: Knjiga o tevhidu, br. 7559; Muslim: Knjiga o odijevanju i 

ukrasayauju, br. 2111, putem Ebu Hurejrea «&. 

Buhari: Knjiga o lijepom pona&mju, br. 6206; Muslim: Knjiga o ma- 

ninma, br. 2143, putem Ebu Hurejrea &. 

Muslim: Knjiga o manirima, br, 2143; Ahmed: Musned, br, 27393. 



Bolest ilijek 



201 



LOSE MISUEMJE PREMA ALLAHU JE 
HAJVECI 6RUEH 

Posto smo shvatili pretbodno, mozemo nazrijeti pozadinu 
ovog poglavlja: lose misljenje prema Allahu je najveci grijeh. Jer, 
onaj koji lose misli o Njemu taj je izokrenuo Njegovo sveto savr- 
senstvo i pripisao Mu osobinc koje su oprecne Njcgovim imenima 
i atnbutima. Zato je Uzviseni Allah onima koji lose misle o njemu 
zaprijetio kaznoni zcscom od bilo koje druge: L-a*j *^Jl s^JlS l^U-) 
(i^wl. I^*Cj ll$>- J4^ ^*t ^V"lj Jr-^ii *JJ1 - ",,.neka zlo njih snade! Al- 
lah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripretnio na DZehennem, a 
grozno je on boraviste!" (El-Feth s 6). Za onoga ko poreknc neko 
odNjegovih svojstava Uzviseni kaze: J^GjI l£^ ^^ ^\ p^> ]S^^) 
(^jjjJ^Jl [y JjulJi - "J to vase uvjerenje, koje ste o Gospodaru 
svome imaliy upropastilo vasje, i sada ste nastradali" (Fussilet, 23). 
Uzviseni nam govori 5ta je Njcgov prijatelj Ibrahim rckao svome 
narodu: fc^J^Jl Z/j* *&& ^ * ^j'-^.J *^\ hj* i^JT LS^jf * jjj£J \'£>) - 
"Cemu se to vi Man j ate f Zar lazna bozanstva umjesto Allah 
bocetef i s"ta o Gospodaru sv jet ova mislite?" (Es-Saffat, 85-87) . t j. 
kakvu odmazdu oeekujete kada All aha sretnete, a nesto drugo ste 
na dunjaluku obozavali? Sta ste o Njemu mislili kada ste druge 
oboiavali? Kakve ste nesavrSene karakteristike pripisivali 
Njegovim imenima, atributima i Bozanstvu tako da ste druge 
obozavali? Kada biste iniali pravo misljenje o Njemu — da On sve 
zna, da sve moze, da je nezavisan o svakome, a da su svl zavisni o 
Nfemu, da On vlada stvorenjima pomocu pravde, da je jedini koji 
upravlja Univerzumom, da poznaje detalje stvari i da Mu nista nije 
skriveno od postupaka stvorenja, On je njima dovoljan tako da im 
drugi pomocnik nije potreban, On je po Svojoj prirodi Milostiv i 
nije potrebno nckom drugom se moliti za tu milost... Ovo nije 
slucaj sa kraljevima i drugim vladarima. Njima treba neko ko ce ih 
upoznati sa skuacijom gradana i njihovim potrebama. Njima su 
potrebni pomocnici, zatim Ijudi koji ih nagovaraju da budu blaii te 
zagovaraci. Njima su neophodni posredmci zato sto su zavisni, 
slabi, sami po sebi nemocni i ogranicenog znanja. Medutim, Sto se 
tice Samog po Sebi Mocnog, Nezavisnog od svega, Milostivog, 



202 



lbn Qaiiim el-Dzewziile 



po Sebi Mocnog, Nezavisnog od svega, Milostivog, Svemilosnog - 
cija milost obulivata sve iivo-stvaranje posrednika izmedu Njega i 
stvorenja predstavlja unizavanje Njegovog _ Bozan- 
stva,Gospodarstva i JedinostLTo predstavlja i lose misljenje o 
Njemu.Ncmogude je da On to propisc Svojim roboyima.To ne 
mogu pojmiti razum ni priroda.Neiskvarenc prirode osjecaju avcr- 
ziju prema uvodcnju tih posrednika vise nego prema icemu dru- 
gom. 

Da ovo malo bolje objasnimotRob velica svoje bozan- 
stvo,obozava ga,pokorava mu se i pot£injava.A jedino Uzviseni 
Gospodar zasluzuje istinsko veli£a- 

nje T postovanje,obozavanje,pokoravanje i potcinjavanjeJo je is- 
kljucivo Njegovo pravo.Najveca nepravda je da se to posveti dru- 
gom i!i da se dijeii izmedti Njega i nekog drugog bica, jer to drugo 
bice jeste neminovno Njcgov rob i sluga, kao sto Uzviseni kaze: 

L^4 hjj&4 j-» rj4*jj & ^ <j-& >4* ^ ^h H 

"On vam kao primjer navodi vas same: da li su oni 
koji su u posjedu vasem izjednaceni s vama u onome 
sto vam Mi dajemo, pa ste u tome isti, i da li ih se 
hojite kao sto se vijedni drugih bojite - eto, tako Mi, 
podrobno, idazemo dokaze Nase ljudima koji rm- 
misljaju" (Er-Runtt 28), 

Tj.( ako vi zazirete od toga da su va§i robovi i sluge izjed- 
naceni s vama u opskrbi, kako onda mozete nekog Mojega roba 
smatrati Meni ravnim u onome Sto samo Meni pripada i tude ne 
moze biti - Bozanskoj prirodi? Ko uradi neSto takvo taj Me ne 
poznaje kako treba; ne velica Me kako treba niti Me smatra jcdi- 
nim u onome Sto pripada samo Meni i nikome drugom od stvore- 
nja. Ne poznaje Allaha kako treba onaj ko robuje nekom drugom 
osim Njemu; 



Bolest i lilek 



203 



$4,^15 £4fc» 



' « * -j * 



aJ. 1 ... > Jl 



jUJJi 



"O, Zp«£, etfo ;Who£ primjera, pa ga posluSajte; 
'Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu 
nikako ni muUcu stvoriti, makar se radi nje sakttpi- 
li. A ako hi mtisica nesto ugrabita, oni to tie bt mogh 
od nje izbaviti; nejakje i onaj koji se klanja, a i onaj 
home se tango!' Oni nepoinaju Allahakako treba; 
a Allah je, ttisttTtu, mocan i silan" (Et-HadfJz, 73, 
74). 

Ne velicaju Allaha na pravi nacm oni koji robuju stvorenji- 
ma koja nisu 11 mogucnosti da swore najsiabiju 1 najmanju zivoti- 
nju. Ako bi im musica nesto uzela, oni to ne b. mogh ppvratiti od 
nje. Uzviseni kaze: Zte\ '{# ^ Iw >$0 ^ &'f[ ^^ 

£*& ti Mj &■=- «*; ^ L ^ u!jrj " n ° wi fe vd STr^ m 

onakokako Ga treba velicatt; a ditava Zemlja ce na Sudnjem da~ 
nu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa fr u modi Njegovoj smotana os- 
tati. Hvaljen nekaje On i vrlo visoko iznad omh koje Njetmt sma- 
traju ravtiim!" (Ez-Zumer, 67). 

Nije na pravi nacin upoznat Onaj koji posjeduje ovakvu ve- 
litinu ako se uz Njega Bogom smatra neko ko nc posjeduje mSta 
od toga. Stavise, to je najnemocnije i najslabije bice. N.,e Snazm 1 
Mocni upoznat na pravi nacin ako se uz Njega robuje slabom . P o- 
nizenom. 

Ne velica na pravi nacin Allaha ni onaj koji kaze: "On nije 
poslao Svojim stvorenjima i poslanika niti im je objavio Knjigu , 
pripisujuci Mu osobine koje Mu ne prilice. Jer, ne moze se reci da 
On zanemaruje Svoja stvorenja, ostavlja ih u zabludi 1 stvara ih 
trzalud i bez svrhe. 

Nc velica na pravi nacin Allaha onaj ko zanijece sustinu 



194 



lliii Qajlirn el-Dzeurziile 



pored Crnog kamena - Allahove desnice na Zemlji 1 , drugog kame- 
nja, zatim Ijubljenje, miiovanje i kianjanje groblju. Boziji Poshnik 
■M je prokleo one koji kaburove Bozijih poslanika i dobrih ljudi 
pretvaraju u bogomolje gdje se Bog Stuje - a sta reci tek za one ko- 
ji na tim mjestima robuju drugini bozanstvima? U dva Sahiha se 
biljeii hadis: "Allah je prokleo jevreje i krUane: oni su grobove svojih 
poslanika pretuorili u bogomolje" 2 . Sahih biljezi da je Boziji Posla- 
nik 3g rekao: "Najgore su prosit oni koji fivi docekaju Sudnji dan i 
oni koji pretvarajtt grobove u bogomolje"*-, "Doista su prijasnji narodi 
pretvamli groblje it bogomolje. Vi to niposto ne finite! J a vam to zab- 
ra?ijttjem! M 

Biljeze Imam Ahmed u Musned u i Ibn Hibban u svome 
Sahihu da je (Poslanik fjg) rekao: "Allah je prokleo eeste posjetioce 
groblja te one koji ib koriste kao bogomolje i na njirna svjetiljke pos~ 
tavljaju"* 



Ovo je dio hadisa koji glasi: "Crni kamen je Allahova desnica na Zem- 
Ijhi — " Ovo je slab hadis (v.: Es-Silsile ed-Da'ife, br. 223, Da'if el- 
Dzami', br. 2773.) 

Buhari: Knjiga o dzenazama, br. 1390; Muslim: Knjiga o dzamija- 
ma,.., br. 531. 

Ahmed: Musned, br, 3843, putem 'Abdullaha b. Mes'uda 4*. Hadis je 
ocijenjen kao hasen (v.: Ahkam el-dzena'z - El-Albani, sir 217.) 
Muslim: Knjiga o dzamijama..., br. 532. 

Tirmizi: Knjiga o namazu, br. 320; Nesai: Knjiga o dienazama, br. 
2043; Ebu Davud: Knjiga o dzena^ama, br 3236; Ahmed: Musned, 
br. 2031, 2598, 2977, 310S - sve u predaji Ibn 'Abbatt, radijallahu 'an- 
liuma, a u kojoj stoji "one koje posjecuju groblje". 
Sco se lice predaje u kojoj se spominju "oni koji cesto posjecuju grob- 
lje", nju biljeze Ibn Madze (Knjiga o dzenazania, br. 1576), Ahmed 
(br. 8456) - putem Ebu Hurcjrea, zatim Ibn Madze (Knjiga o dzena- 
zama, br. 1574), Ahmed (br. 15230) putem Hassan b. Sabita, te Ibn 
Madze (br, 1575) putem Ibn 'Abbasa, Sve ove predaje ne sadrie rece- 
nicu "one koji ih koriste kao bogomolje i na njima svjetiljke postavlja- 
ju". 






204 



Ibn Qailim ef-Dzeml||e 



Niegovih lijepih imena i wriMh atributa - ko zam,ece Njegov 
SB* voEu, izbor, uzdignuto* nad stvorenpma, moment 
Sgovora sa stvorenjima koja on odabere; ko uopce W**J*£ 
go™ moc, snagu i njihovu vezu sa ispravn.m > pogresmm P°«up- 
!Z ljudi stavljajuci te poscupke b» Njegove ^06 rvo£ smj 
raiuci da ljudi sami stvara u te postupke uprkos Allahovo, %ol,. 
? ko se u Njegovom kraljevstvu desavaju stvan ko,e On ne zeh a 
onoi to On Mi ne moze da se desL. Uzvtsen neka ,e Allaha od 
rijeci vatropoklonickib istomistjemka. 

Nije ispravno shvatio Allaha onaj ko kaze da On kaznjava 
Uude za nko P sto nisu ucinili te da ne moze na n,ih mkako uucan, 
n"protlv - za njih su to, ustvari, ponupci, samog Gospodara &, 
zbogkoiih On kaznjava covjeka. Sam covjek ,e, po nptna, ppmo- 
an S da radi to ft. U a » je >*e nego kada stvoren^ pnm 
drugo sivorenje. AH, ako je S vo, S tveno razumu da ,c «*»*£? 
oak onog gospodara koji nesto naredi svome slug, pa ga zat.m 1 a 
zni Zg tLa da 1. se taj postupak moze pnp.sau Na 1P ravedm|em 
Pr vedn'kTNajmudriiem Mudracu, Najtmlosti*^ MdosmW 
So On mo-ze kazniti Svojega roba zbog postupfa J» k°« ova, 
S ucesca niti udjela imao? Neka je uzvisen Allah od ovakv,h n e- 
• ' Ovo je veoma Stetna misao ciji su zastupmc, K^Wf 
ropoklonika. Ntjedna od ovih grupa nije lS pravno shvatda Allaha. 

Nije ispravno shvatio Allaha onaj ko Ga ne odvaja , od Jog 
miris a, klozeta i mjesta koja nije lijepo n, spomenutt y^Gastavh 

Oni Tele da Ga sacuvaju od boravka na kraljevskom pnje.tol u 
sn"atrajuci da je na svakom mjestu - cak i ond.e gd,e ,c L,u<b»a , 
zivotinjama mrsko da borave. 

Nije ispravno shvatio Allaha ni onaj ko negira Njegovu fc 
bav, milost, blagost, zadovoljstvo, ljutnju . srdzbu; nut ona, ko ne- 




Boles! iliiek 



205 



gira Njegovu mudrost - uzvisene ciljeve Njegovih postupaka; mti 

onaj ko negira Njegove postupke i ne priznajc Mu izbor postupaka 
koje izvrsava smatrajudi Njegove postupke odvojenim od Njega 
samog - negirajuci Njegov dolazak, boravak na 'Arsu, razgovor sa 
Musaom na Tur-i Sinau, dolazak na Sudnjem danu zbog svodenjft 
racuna izmedu ljudi ltd. Oni negiraju ove Bozije postupke i uzvi- 
sene osobine uvjereni da na taj nacin ispravno shva£aju Allaha. 

Nije ispravno shvatio Allaha ni onaj ko Mu pripisuje sup- 
rugu i dijete, kao ni onaj ko smatra da se On mijesa sa stvorenjima 
ill da Se pokazuje kroz vidljivi svijet. 

Nisu ispravno shvatili Allaha ni oni koji kazu: On je uzdi- 
gao neprijatelje Bozijeg Poslanika # i Ehlu-1-bejt (Clanove njegove 
kuce) i proslavio ih dajuci im vkst, hikfet i moc, a prijatelje Bozi- 
je Poslanika % i njegovu porodicu je ponizio, srozao i nemoemm 
ih ucinio kuda god oni isli... Ovo je najveca uvreda Gospodara, 
neka je uzviSen od onoga sto Si'ije govore." 

Ovo misljenje je tzvedeno iz stava jevreja i krscana koji go- 
vore kako je Gospodar svjetova poslao nepravednog vladara koji je 
sebe proglasio poslarukom. Lagao je na Allaha i dugo vremena je 
sirio takve lazi. "Allah je ovo naredio, a ovo zabranio", govorio je 
on. Mijenjao je zakone AHahovih poslanika i vjerovjesnika dozvo- 
Ijavajuci da njihovi sljedbenici budu ubijeni, a da se njihovi imeci i 
supruge porobe. "Ovo mi je dozvolio Uzviseni Allah." On ga stiti, 
pomaie, ojacava i odgovara na njegove molitve. On unistava nje- 
gove neprijatelje i Saljc dokaze o iskrenosti tog vladara. Ko god mu 
se usproiivi biva unisten. Ljudima nije preostalo nista osim da pov- 
jeruju u ono sto on govori, radi i odobrava, Dokazio iskrenosti 
ovog vladara ce se javljati jedni za drugima sve do Sudnjeg dana... 
Ovo je ocigledna uvreda UzviSenog Gospodara, ponizavanje Nje- 
govog znanja, mudrosti, milost i Bozanstva, neka je uzviSen Allah 
od onoga sto nevjernici iznose! 

Jednostavnom uporedbom ovog stava sa stavom njihovc 
brace Si'ija, nalazimo sHtmost kakvu samo pjesnik moze opisati: 
Moj Brat po mftjefct ija dijefimo 
tamnu doj^u majke i nikgda se ne rastajemol 



206 



Ibn Qaijiin el-Dzewziiie 



Nisu ispravno shvatili Gospodara ni oni koji smatraju da 
On moze kazniti Svoje vjerne robove i one koji Mu nisu nepokor- 
ni bili i uvcsti ih u Kudu tuge, a da Svoje neprijatelje koji Mu nisu 
nikada pokorni bili nagradi 1 uvede ih u Kucu uzivanja. Po njima, 
obje mogucnosti su vjerovatne. Medutim, ono sto nam On objav- 
ljuje govori drugacije, tako da je to nemoguce da se desi zbog te 
ob'jave, a ne zato !to to nije znak Njcgove mudrosti i pravde. U 
Svojoj Knjizi Uzviseni najostrije negira da je moguce neSto tako da 
se desi oejenjujuci te rijeci kao najgoru osudu. 

Uzviseni kaze: 

^i iul %u G&-3 UJ J>f* S #-" lM± ^& 



j*M 



-•* 



J 

n Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono sto je 
izmedu njib; tako miste nevjemicU pa tesko nevjer- 
nicima kad budu u vatri! Zar cento postupiti s oni- 
ma koji vjemju i cine dobro kao s onima koji prove 
nered na zemlju Uh zar cemo postupiti s onima koji 
se grijeha Hone isto kao i s gresnicima?" (Sad, 27, 
28). ' 

"Ms/f U oni koji cine zla djela, da cemo s njima pos- 
tupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra dje- 
la dine, da 6e im sivot i smrt biti istif Kako lose ra- 
stiduju! a Allah je nebesa i Zemlju mudro stvorio i 
zato da bi svaki covjek bio nagraden Hi kamjen 



f 1 



Boiest i lijek 



207 




pretna onome Sto je zasiuSio, nikome nece biti uci- 
njeno nazao" (El-Dzasije, 21, 22). 

l1 Z#r ce?7zw muslimane sa nevjernicima izjednacitif! 
Stavamje, kako rasudujetef* (El-Qalem, 35 \ 36). 

Nije ispravno shvatio Allaha ni onaj ko smatra da On ne 
moze o&ivjeti mrtve, da nece ljude podici iz grobova i da nece sa- 
kupiti ljude kako bi dobrociniteijima presudio za dobroclnstvo, a 
zlocincima za zlofone. Tada ce osteceni uzeti svoje pravo od nasil- 
nika, a oni koji su se tnidili i ispastali zbog Njega na ovom svijetu 
bit ce na najbolji nacin ugosdeni. Tada ce nestati sumnje kod onih 
koji su se razilazili oko Njegovog postojanja, a nevjernicima ce biti 
receno da su bill lalci. 

Isto tako, nije na pravi nacin shvatio AJlaha onaj ko omalo- 
vazava Njegove naredbe pa ih krSi, Njegove zabrane pa ih ne pos- 
tuje, spominjanje Allaha pa to sto sominje ne izvrsava i zanemaru- 
je. Takvom covjeku su preca vlastita nahodenja od trazenja Alla- 
hovog zadovoljstva. Pokoravanje stvorenjima mu je vaznije od po- 
koravanja Allahu, On Gospodaru posvccuje ono Sto preostane od 
njegove paznje, znanja, rijefcl, djela i imetka > a drugi imaju prednost 
u tome zato sto su vaznL Oni ne shvacaju ozbiljno cinjcnku da ih 
Allah gleda* da su permanentno u Njegovoj moci i da je njihov zi- 
vot u Njegovoj ruci. Pogled ljudi i njihova kontrola im zaokuplja 
srce i udove. Slide se ljudi, a ne stide se Allaha. Boje se ljudi, a ne 
boje Allaha. Ljudima pruzaju najbolje sto imaju i sto rnogu, a ako 
Allahu nesto i pruze, to je naj sit nije i najbeznacajnije sto imaju. 
Kada zclc da usluze nekog vainog covjeka, to cine sa velikim tru- 
dom i naporima ne stedeci savjete i posvecujuci tome srce i udove. 
Zbog njih cc lei na Stetu svojih interesa. Medutim, ako ga situacija 
navede da izvrgi pravo njegovog Gospodara, on to cini na nacin 
koji ne bi zadovoljlo ni stvorenje poput njega samog. Zbog Gos- 
podara ulaze toJiko novca da bi bilo sramota da toliko pruzi stvo- 
renju poput njega, Zar je ovakav covjek ispravno postupio prema 
Allahu di? 



208 



IhnQajiimel-Diewziiie 



Zar je ispravno postupio prema Allahu onaj ko izmedu 
Njega i Njegovog neprijatelja podijeli ono sto samo Njemu pripa- 
da - velicanje, postovanje, pokornost, poniznost, potanjenost 1 
nadanje? Kada bi i Njemu najbliie stvorenje stavio na taj stepen, to 
bi bib krSenje i oskrnavljenje Njegovog prava. To je omalovazava- 
nje i dijeljenje necega sto ne moze pripasti nikom drugom osim 
Ibvisenom Bogu. Pored toga, Njegovo pravo se posvecuje najom- 
razenijem stvorenju i najvecem neprijatelju. Jer, ko god robuje ne- 
kom drugom osim Allahu, taj robuje Sejtanu, kao 3to se kaze u aje- 

tu: oi j^ Mi * &£ % J# 81 &$ii ijffl ^ d f? ^ l; ^ j 1 y j ) 

( ' ^'..i £1^ - "O, 5i«of* Ademovi, zar vam nisam naredio: Ne 
Hanjajt/se sejtanu on vam je neprijatelj oWoreni, vec se klanjate 
Merit; to je put pravT (J a sin, 60, 61). Kada su mnogobosci pocch 
obozavati meleke, kako su oni mislili, to obozayanje jepreusmje- 

reno na sejtane: * bj& Ijjfi 'M 3W $$&i &} ? *■** rfr^?**' 

Da» fcS fib sw sabere, pa meleke upita: 'Zar su se ovtvamakia- 
njalir oni 6e odgovoriti: 'Hvaljen neka ti> Ti si Gospodar nas, iz- 
medu nas i njih riije bilo prijateljstva; oni su se diinnovima poko- 
ravali i vedina njih je vjerovala u njih" (Sebe\ 40, 41) Sejtan po- 
ziva mnogoboScc da ga obozavaju. On im se pnkazuje kao melefc 
Isto tako, obozavaoci Sunca, Mjeseca i zvijezda misle da obozavaju 
duhovnu stranu tih zvijezda, da one s njinia razgovaraju, da im is- 
punjavaju ielje, a ne znaju da, ustvaii robuju Sejtamma, Tako, ka- 
da Sunce izidc i nevjernici mu padnu na sedzdu, sejtani se udruze 
sa njim, tako da ta sedzda njlma pripadnc. Isto se desava 1 prihkom 
zalaska. Isto tako - oni koji obozavaju Mesiha i njcgovu majku, vec 
obozavaju sejtana. Ovi mnogobosci su uvjerem da obozavaju ono- 
o a ko im je naredio da obozavaju njega i njegovu majku 1 da je on 
rime zadovoijan. Predmet svega ovoga je upravo sejtan. Takvi l|udi 
se varaju da robuju Allahu ill Njegovom Poslaniku & Na to uka- 
zuje ajet: % * l£ % & 3) ^> ^ ^ ^ p ^ L - f^l ***. r ] 
(Lki «> 0i jj&\ - "°> sinovi Adetnovi, zar vam nisam 
rlar^dio; 'Ne klanjajte se sejtanu on vamje neprijatelj otooreni ve£ 
$e klanjate Meni; tojeputpravi"' (Ja sin, 60, 61), Svaki covjek ko,i 






Bolest i lilek 



209 



robujc biio cemu drugom osim Allahu taj ibadet de biti upucen 5ej- 
tanu. Obozavani ce uiivati u torn velicanju i u uzdizanj* na niyo 



tanu. UDozavam t,c uiiv ( m u wmu .«- ,- ( » i • **-** 

Boea. To je krainji cilj sejtana. Zbog lOgaUzviseni kaw: &,) 

mtpt'h, skupe Sejtanski, pi $te mnoge Ijude zavehV^ (El-E"'«™> 

rS £$«& «&«» ajiSM - W smo jedni dnigima bihod ko- 
risti i stigli smo da roka naieg koji si nam odredw Tt! - Vatra ce 
biti prebivalUte vase' - rea U On -, '« njoj dele vjecno ostatt, osim 
akoAUab drugacije ne odredV Gospodar tvoj je zatsta mudar t 
sveznajucT 

(El-En'am, 12S). Ovdje se na latentan naJin ukazuje na razlog tre- 
tiranja Sirka kao najveceg i ncoprostivog gnjeba kod Allaha . la| 
crijeh samo On moie oprostiti nakon covjekovog poka,an,a. Sirk 
uzrokuje vjeSni boravak u Vatri. Ovaj postupak w,e zabran]en . 
ruzan formalno. Stavise, ncmoguce je da Allah obnveze Svo,c ro- 
bove na robovanje necem drugom, kao sto je nemognce da se dcsi 
neito sto ic suprotno Njegovim uzvisenim svo| St v,M. Bozansk.m 
atributima. Kako neko moze pomisliti da Jedim koji se odhku»e 
Roianstvom, velicinom, uzvisenoscu, Gospodanwom moze odo- 
briti da Mu se neko drugi smatra ravnim u tome ill da time buae 
zadovoljan? Neka je uzvisen Allah od svega toga! 

" 5IRK 1 0HOL0ST OPRECNI SU SA 
POKORHOiCU JE01M0M ALUHU 

Time sto je sirk najveda suprotnost svrsi zbog koje je Allah 
stvorio ljude i cije je izvrSavanje vjerom propisao, 5irk je najtezi 
enieh kod Allaha, a uz njega oholost i njoi slicne osobine, kao b to 
smo ranije vidjelL Uzviseni Allah je stvorio ljude i objavio Kn,igu 
kako bi pokomost samo Njemu bila iskazivana Sirk i oholost su, 
medutim, suprotni torn. Zbog toga UzviSeni Mah zabranmje ula- 
zak u Dzennet onima koji u sebi nose Sirk i oholost: JJU Sj* & ?\) 
($\ Xfo SJi Ji Al f> iii - "Ko dmgog Mlahn smatra ravnim, 



210 



Ibn Qaijim el-Dzewzijje 



Allah cemo ulazak n Dzennet zabraniti i boravisle njegovo ce 
D'iebennem. bitF (El-Ma'ide y 72) , a u Dzennet neee uci ko u svom 
srcu bude imao i trim oholostL 



RECI MESTO ALLAHU BEZ ZhANJA 

Slijedeca stvar po opasnosti jeste neosnovano govorenje o 
Allahovim atribuiima, poscupcima i osobinama - sto je u suprot- 
nosti sa onim kako je Allah opisao Sebe i kako Ga je opisao Nje- 
gov Poslanik %. Ovo je najtezi oblik krsenja i negiranje savrsenosti 
Onoga koji odreduje i stvara I skrnavljenje Njegovog Bozanstva. 
Ako se to svjesno cirri, on da je to buntovnost ruznija i gora od sir- 
ka. Jer, muSrik koji priznaje osobine Gospodara je bolji od negate- 
ra Njegovih savrsenih svojstava. Covjek koji priznaje vlast vladaru 
i ne negira njegovu vladavinu niti osobine koje dolikuju takvoj 
osobi, ali mu smatra nekog ravnim u nekim st varum kako bi mu se 
priblizio - bolji je od onoga ko negira svojstva koja vladara cine 
vladarom. Ovo je urodeno svim prirodama i razumima. 

2ar ima veze izmedu poricanja i negiranja uzvisenih atribu- 
ta i obozavanja istinskog Bozanstva i roba uz pomoc odredenih 
posrednika koji ma se ukazuje jedan dio tog obozavanja i postova- 

n|.i? 

Bolest negiranja svojstava (Uzvisenog Allaha) je ncizljeciva 
i opasna bolest. Zbog toga nas Allah nas obavjeStava o tome kako 
jc voda negatora (mu'attila) prkosio Musau da je njegov Gospodar 
iznad nebesa: LJC-^ * CJdlVl XL) ^JCJ li-^* .J jjI IsOj> U Oj^'j JS'j) 
(£$s h&y J\j J^y 4\J\ *$=& pi)ilLji - "O, Humane" - rece f anion - 
"sagradi ml jedan ioranj ne bib li stigao da staza, staza nebeskib, 
ne bib li se popeo do Musaova Boga y a ja smatram da je on, zaista, 
lazac" (Gafir t 36,37). 

Sejh Ebu-I-Hasen el~Es l ari u svojim knjigama se na ovaj ajet 
poziva protiv mu'attila. 

Njegov citat smo naveli u drugoj knjizi Skupljanje islam- 



Bolest i lliek 



211 



a 

u 
ir 

i) 

i; 



skih vojskl u borbi protiv mu'attila i dzehmija - potvrdivanje 
uzdignutosti. 

Govor o Allahu bez znanja i sirk su oerazdvojni pojmovL 

Posto zastranjene novotarije predstavljaju neznanje o Alia- 
hovim svojstvima i ncgiranje onoga sto Allah govori o Sebi i sto 
nam pripovijeda Njegov Poslanik ^, iz inata i neznanja - to su naj- 
veci grijesi, ukoliko imalo zaostaju za kufrom. Ovi grijesi su drazi 
Iblisu od svih ostalih velikili grijeha kao Sto su rekli neki iz prvih 
generacija: "Bid'at (novotarija u vjeri) je draza Iblisu od grijeha, 
zato sto se za grijeh moze traziti opros'taj, a za bid' at ne moze". 
iblis, Allah ga prokleo, kaze; "Upropastio sam ljudi grijesima, a oni 
mene upropastavaju rije£ima 'La ilahe illallah' i trazenjein oprosta. 
Vidjevsi to, po£eo sam im unositi strasti tako da oni cine grijehe a 
ne kaju se, zato sto misle da rade lijepe stvari' 1 . 

Zna se da grjesnik sam sebi nanosi stetu, all novotar Steti i 
gima. 



Smutnja novotara se tice osnove vjcre, a smutnja grjesnika 
se rice strasti. 

Novotar ljude odvraca i zavarava od Pravog Puta, a grjesnik 

to ne cini. 

Novotar iskrivljuje Uzvisene Allaliove osobine, a grjesnik 
to ne £inL 

Novotar ljude odvodi sa Pravog Puta, dok grjesnik samo 
sporo napreduje zbog svojih grijeha* 

MEPRAVDA SPADA U NAJVECE GRUEHE 
KODALLAHA 

Bududi da su nepravda i nasilje opreeni pravdi na kojoj po- 
civa ustrojstvo nebesa i Zemlje, a Allah 31 je poslao Svoje poslani- 
ke i objavio Knjige kako bi ljudi pravedno postupali - zbog toga 
ova dva postupka spadaju u najvece grijehe kod Allaha. Pogubnost 
ovog grijeha mjeri se prema steti koju on nanosi Covjeku. Tako 



212 



llmQaJiimel-DIewziije 



ubojstvo vlastitog tck rodenog, bezgrjesnog djeteta koje je Uzvi- 
Seni Allah ueuuo dragim ljudima, a posebno njegovini rodkeljima 
iz straha da ce mu ono pojesti i popiti njegovu hranu, pice i imetak 
- ovo ubojstvo predstavlja prvostepenu nepravdu. Uz ovo stoji 
ubojstvo roditelja koji su uzrok covjekovog postojanja, zatim 
ubojstvo blizih rodaka. Teiina ubojstva zavisi od svireposti tog 
cina kao i iziskivanja da ubijena osoba bude sacuvana zbog opceg 
dobra. Zbog toga ce najgoru kaznu na Sudnjein danu trpjeti onaj 
ko ubije poslanika i ko bude ubijen od strane poslanika. Zatim sh- 
jcde oni koji ubiju pravednog imama - vodu ili ucenjaka koji lju- 
dima nareduje dobro, poziva ih Allahu i savjetuje u vjerL Zasluga 
za onoga ko ubije vjerau dusu namjerno jesce vjecna patnja u Vat- 
ri, srdzba Silnoga, prokletstvo 1 bolna patnja. Ovo sljeduje ubojicu 
vjernika ukoliko se ne javi neka zapreka te kazne, Jer, niko ne 
sumnja da dragovoljan prelazak u islam nakon ovakvog postupka 
sprijecava izvrsenje ovakve kazne, 

Sporno je, medutim, da li de bit! primljeno pokajanje vjer- 
nika koji je pocinio ovaj zlocin? O torn pitanju postoje dvije pre- 
date od ranijih i kasnijih ucenjaka. Od Ahmeda se prenose oba sta- 



va. 



Oni koji smatraju da pokajanje ne otklanja ovu kaznu pot- 
krepljuju to argumentom da, ukoliko covjek ne dobije zasluzeno 
na ovom svijetu i ode s njega noseci na sebi nepravdu, mora biti 
osuden na Pravednom svijetu. 

Ako nasljednik iskoristi svoje pravo, on je izabrao izmedu 
iskoristenja prava i oprosta grijeha, A kako ubijenom moze koris- 
titi to 3to ce nasljednik iskoristiti pravo? Zar je satisfakcija za pre- 
trpljenu nepravdu to sto nasljednik iskoristi pravo? 

Ovo je ispravnije misljenje o ovom pitanju - pravo ubijenog 
ne nestaje nasljcdnikovim iskoriStenjem. Ovaj stav zastupa dio Sa- 
fijevih ucenika, Ahmed i dr. 

Druga grupa, pak, smatra da odgovornost za ubistvo pres- 
taje teobom i iskoriscenjem prava. Jer, pokajanje (tevba) brise 



Bolest i lijek 



213 



tvi- 



prethodne grijehe, a grijeh koji je potimo brise se time sto je nas- 
Ijednik insistirao na kazni (iskoristio pravo na kaznu). 

Ovo potkrepijuju na slijedeci nacin: Ako tcoba brise pos- 
ljedice kufra i sihra, koji su opasniji od ubistva, kako ona moze biti 



nemocna pred njime? UzviSeni Allah je priinio pokajanje nevjerni- 
ka koji su ubili Njegove vjerne robove i ueinio ih najboljim Svojim 
robovima! On je pozvao na pokajanje one koji su palili Njegove 
vjerne robove \ odvracah th ad vjere: ^f ji i^f ^jji ^u i; % 
(Lu*i- Vj jjJi ^J ILJI 4^| 5JUI ;U-j ^ \^£& v -"Red: 'O, robovi inoji koji 
ste se prema sebi ogrijesili, ne guhitt nadu u Allahovu milost! Al- 
lah «?, sigurno, sve grijehe oprostiti'" (Ez-Zumer, S3). Ovo se od- 
nosi na one koji se pokaju, a obuhvata kufr i ono sto je manje od 
njega. 

Kako covjek moze biti kaznjavan za grijeh nakon pokaja- 
nja? Ovo je svakako nemoguee u Allahovom zakonu. 

Pokajanje ovog grjesnika predstavlja samopredaju, a covjek 
se ne moze predati ubijenom. Zato Zakonodavac to pravo daje 
nasljedniku poistovjecujuci to predavanjc sa predavanjem ubije- 
nom (ostedenom), kao sto je duznik obavezan da nasljcdnicima 
vrati ono sto je dugovao tome covjeku. 

Zakljucak ovog pitanja bi bio slijedeci - ubistvo se vezuje za 
tn stvari: Allahovo pravo, pravo ubijenog i oStecenog i pravo nas- 
Ijednika. Ukoliko se ubica dobrovoljno preda nasljedniku kajuci se 
za ono Sto je ucmio, iz strata prema Allahu i iskreno cinedi teobu 
- tada se zadovoljava Allahovo pravo teobom, a pravo nasljednika 
se zadovoljava izvrsenjem pravde, pomirenjem ill oprostenjem. U 
torn slucaju, pravo ubijenog 6e Uzviseni Allah kompenzirati na 
Sudnjem danu u ime Svoga roba koji se pokajao i okanio tog djela. 
On ce izmiriti njih dvojicu tako da nece biti prekrseno pravo pr- 
vog, niti pokajanje drugog, 

Sto se tice uzurpacije imetka, tu se ulema takoder razilazi. 
Jedni kaiti da duznik, kada vrati dug nasljedniku, biva osloboden 
odgovornosti na Ahiretu kao sto je osloboden na ovom svijetu. 

Drugi, pak, kazu: Ne, zahtjev povjerioca prema duiniku 



214 



inn Qaiiim el-Diewziiie 



ostaje otvoren i na Sudnjem danu zato sto on nije zadovoljio svoje 
pravo time Sto je nasijednik preuzeo imetak, Jer, njega je smrt spn- 
jecila da u njemu uziva za vrijeme svoga zivota, tako da nepravda 
ostaje nenadoknadena, vec drug! koriste i uzivaju u torn dugu. 
Ovaj stav je baziran na pravllu da, ukoliko imetak prijede sa jcdnog 
na jednog, a nasljednika je viSe - pravo imaju syi, zato sto je to 
pravo trebalo biti razdijeljeno na svakog od njih bududi da su svi 
nasljednici. Ovaj stavzastupa dio Malikovih sljedbenika i Ahmed. 

Nas sejh, Allah mu se smilovao, napravio je sintezu izmedu 
ova dva stava: Ako davalac nasljedstva uspije da preuzme i!i zatrazi 
svoje blago, a ne preuzme ga prije smrti, tada briga o torn imetku 
prelazi na nasljednika, na dimjaluku ili na Ahixetu. Ukoliko bude 
sprijecen nasiljem i neprijateljstvom da ga zatrazi i preuzme, tada 
taj zahtjev prelazi na Ahiret. 

Ova sinteza je najbolje sto se moze reci o ovom problemu. 
Jer, imetak koji potroSi uzurpator i onemoguci nasljednika da ga 
uzme od njega, taj slucaj postaje poput slucaja kada mu neko ubije 
roba, zapali kudu ili hranu i pice pojede i popije. Ovaj gubitak se 
desio oporucioeu, a ne nasljedniku. Pravo odstete ima onaj cue ]e 
blago uzurpirano, pa ukoliko je imetak nekretnina, zemlja ili pre- 
dmet koji traje i nakon njegove smrti, oni prelaze u vlasnistvo nas- 
ljednika i uzurpator u svakom trenutku treba da mu ga yrari. Uko- 
liko mu to blago ne bude vradcno, ima pravo da ga trazi kod Alla- 
ha, kao sto je imao pravo da ga trazi na ovom svijctu. 

Ovo je tesko pitanje na koje se moze odgovoriti samo ova- 
ko: Obojica polazu pravo na taj imetak. Jer, ukoliko neko uzurpira 
imetak koji pripada nekolicini ljudi (ortacima), svaki od njih una 
pravo na odstecu. Slican prim jer je i kod Covjeka koji je uzurpirao 
vakut" (zaduzbinu) odredenog plemena. Na Sudnjem danu svi de 
oni traziti obestedente i jedni nede imati prednosti nad drugima. 

I STETMOST UBISTVA I GRUEH P0CIH10CA 

Buducl da ubistvo predstavlja zlocin prve vrste, Uzvisem o 



Bolest i lilek 



215 



tome kaze: 

\~-£ J-3j>-*t3i j-^j^i ^5? j-* L-? 5 ' ^M* J-^ 1 o-j^ 

"Zbog toga smo Mi propisali sinovima hrailovim; 
ako neko ubije nekoga ko nije ttbio nikoga, Hi onoga 
koji na zemlji nered ne cini - kao daje we ljude po- 
ubijao; a ako neko bude ttzrok da se neciji zivot sa- 
duva, - kao da je svim Ijitdima zivot sacuvao" (El- 
Ma'ida, 32). 

Mnogi ljudi su naisli na poteskoce kod razumijevanja ovog 
ajeta, "Mi znamo da je ubistvo stotine ljudi veci grijch od ubistva 
jednog covjeka..." Ovo je rezultat njihovog shvacanja da se ovdje 
poredenje odnosi na velicinu grijcha i kazne. Ajet se ne odnosi na 
to, Poredenje necega sa necim ne znaci da su te dvije stvari u sve- 
mu iste, Uzviseni kaze: (&L»JL» 'J C^ NJ Ijjje 'J Ljlj^J p? j»4^) ""•♦•# 
njima ce se uciniti, onoga Dana kada ga dozive, da sit samo jedmt 
vecer Hi jedno jutro njezino ostali n (En-Nazi'th, 46) \ & 'ifQ, |jj jnpfe) 
(f£ £ &C *i[ ijli li jjjl*>* - "A onoga Dana kada dozive ono dime 
i'm se prijeti, ucinit ce im se da su ostali samo jedan cas dana" (El- 
Abqdf, 35). Ovo ne mora znaciti da su oni taj period proveli na 
dunjaJuku. Poslanik $g je rekao: "Ko klanja jaciju-namaz u diematu 
kao da je klanjao pola noci. Ko klanja sabab « dzematu kao da je 
klanjao cijelu noc , tj, uz jaciju, kao sto je precizirano u drugoj 
verzijL Jos jasniji primjer nalazimo u hadisima: "Ko isposti ramazan 
i isprati ga sa sest dana SewaLt kao da je cijelu godinu postio" 2 ; "Ko 
prosici *Kul huvaUahit ebad kao da je proucio trecinti Kur'ana" 3 . Lo- 



Muslim: Knjiga o dzamijama..., br. 656; Tirmizi: Knjiga o namazu, 

br. 221 i Ebu Davud: Knjiga o namazu, br. 555. 

Muslim: Knjiga o postu, br. 1164; Tirmizi: Knjiga o postu, br. 759; 

Ebu Davud: Knjiga o postu, br. 2433. 

Imam Ahmed: Musned, br. 23042 - puiem Ebu Ejjuba, br. 20768 - 



216 



lliii Qaiilni el-Dzewzijie 



gicno je da sevap onoga ko postupi ovako ne dostiie nagradu ono- 
ga sa dim se njegov postupak porcdi, niti ce on dostici spomenuti 
stepen. Kada bi zasluga bila jednaka, tada bi se oni koji klanjaju 
jaciju i sabah u dzematu samo bespotrebno umarali i muclli noc- 
nim namazora. Nista, nakon vjerovanja u Allaha, nije bolje od dara 
za ispravno razumijevanje Allabovih i Posianikovih H rijecL To je 
Allahova blagodat koju On daje kome hoce* 

Medutim, ostaje da se vidi po cemu je onda napravljena 
komparacija iztnedu ubice jedne osobe i ubice cijelog covjecan- 
stva? Oni su jednaki po mnogo stvari: 

1. Obojica su nepokorni Allahu i Njegovom Poslaniku $i. Protive 
se Aliahovoj naredbi, izlazu se Njegovoj kazni. Obojica su na- 
tovareni Allahovom srdzbom, prokletstvom i vjecnim borav- 
kom u dzehennemskoj Vatri. Njima je zestoka kazna priprem- 
Ijena mada je njen intenzitet razli&t. Jer, nije isti onaj ko ubije 
vjerovjesnika, pravednog vladara ili covjeka koji propagira 
pravdu medu ljudima i onaj ko ubije nekog obicnog, prosjec- 
nog covjeka. 

2. Obojicu sljcduje pogubljenje. 

3. Obojica su se osmjelila da proliju zabranjenu krv. Jer, onaj ko 
bespravno ubije covjeka, £ak i ako je ovaj cinio nered na zemlji 
i otimao imetka, taj ce biti u stanju da ubije svakog koga savla- 
da. Taj je neprijatelj ljudske vrste, 

4. Covjek dobiva epitet ubice, grjeSnika, nasilnika i zlocinca zbog 
ubistva jedne osobe, kao i onaj koji ubije sve ljude. 

5. Jer je UzviSeni Allah "vjernike u medusobnoj ljuhavh samilosti, 
simpatijanm i saradnji ucinio popitt jednog tijela. Kada se jedan 
organ razboli, cijelo tijelo obuzima groznica i besanica" 1 . Kada 
ubojica ukloni jedan dio tog tijela, kao da je uklonio cijelo ci je- 



putem Ubejja b, Ka'ba. Ovo je vjerodostojni hadis koji ima vise verzi- 

ja, (V,: Sahih el-Dzami', br, 6473.) 

Buhari: Knjiga o ponasanju, br. 601 1; Muslim: Knjiga o dobrocinstvu 

i posjecivanju, br. 2586. 



BoEestilliek 



217 






lo i povrijedio sve organe. Ko uzncmiri jednog vjernika kao da 
je uznemirio sve vjernike. Uzviseni Allah ljude stiti pomocu 
vjernika koji se nalaze izmedu njlh. Uznemiravanje sticenika 
znaci uznemiravanje zasticnika. Boziji Poslanik $5 je rekao: 
"Kada god se desi bespmvno ubisivo, prvi Ademov sin ce snositi 
dio odgovomosti za njega zato sto je on zapoceo ubijanje"\ Ova 
prijetnja nije izrecena prvom bludniku, prvom kradljivcu, kao 
ni prvom konzumentu opojiiih srcdstava. Moramo primijeiir.i 
da prvi musrik evidentno zasluzuje vecu kaznu od prvog ubice, 
zato sto je on prvi pocinio sirk, Zbog toga je "Poslanik Jgvidio 
■Amra b. Luhajja £l-Haza l ija kako trpi najgoru kaznn u Vatri 
zato sto je on prvi izmijenio vjertt Ibrahima &&" 2 . Uzviseni jc 
re kao: (^ J)S 'SJ \y^ %) - "...(" ne bttdite prvi koji u to nece 
vjerovati.:." (El-Beqare y 41) - kako vas naredne generacije ne 
bi slijedile i grijeh svoga nevjerovanja na vas nabacili. Isto se 
odnosi i na onoga ko uvede neki log obicaj pa ga ljudi pocnu 
slijediti. 

U Tirmizijevom Dzamiu se navodi predaja Ibn 'Abbasa, r. 

'anhiima, da je Boziji Poslanik #* rekao: "Ubijeni ce dovesti ubicu 
na Sudnjcm danu. Njegovi potiljak i glava ce ran biti u rtici, a iz 
anerija ee mu sikljati krv: 'Gospodaru moj, pitaj ovoga zasto me je 
ubio'.' 1 Tbn 'Abbasu spomenuse tcobu, a on prouci ajet.: [ji ^) 
fe HjJLS^ ^4V 5^*» Iju*^- £r> J i rece: "Ovaj ajet nije dokinut 
(derogiran) niti promijenjen. OdakJe onda njemu pravo na 
teobu!?" 4 Tirmizi kaze da je ovaj hadis has en. Buhari u Sahihti 

Buhari: Knjiga o hadisima poslanika, br, 3336; Muslim: Knjiga o ras- 

podjeli, br. 1677. 

Ovo je navedeno u hadisu koji biljezi Buhari u Knjizt o zaslugania, 

br. 3521 i Muslim u Knjizi o Dzennetu, br* 2856, putem Ebu Hurej- 

rea <& - da jc Poslanik & rekao: "Vidio sam 'Amra b. 'Amira b. Luhajja 

El-Haza l ija kako vuce svoja crijeva u Vatri. On je prvi pustio robove". 

"Onome ko hotimicno ubije vjernika kazna ce biti - D&chennem, u 

kome ce vjecno ostati" (El-Nisa', 93.) 

Tirmizi: Knjiga o tuma£enju Kur'ana, br. 3029; Nesai: Knjiga o sve- 

tosti krvi, br. 4005, Hadis je sahih. (v.: Albani: Sahih Sunen et- 






218 



Ibn Qajjim el-Dzewzijje 



mizi kaze da je ovaj hadis hasen. Buhari u Sahihu biljezi predaju 
Semurea b, Dzunduba: "Prvo $to ce zasmrdjeti hod covjekaje njegov 
stomak. ZatOj ko bade u mogucnosti da jede samo lijepo — neka to 
cinL Ko bude mogao da izmedu njega i Dzenneta ne stone ni koliko 
pregrit krvi - neka je ne prolije" 1 . Tirmizi u Dzami'u biljezi putem 
Nari'a da je 'Abdullah b. 'Umer jedne prilike gledao u Ka'bu i re- 
kao: "Velika li si i velika li je tvoja svetosti Vjernikova svetostje veca 
od tvoje svetosti kod Allahaf" Tirmizi ocjenjuje ovaj hadis kao ha- 
sen. U Buharijevom Sahihu se takoder putem Ibn 'Umera prenosi 
da je Boziji Poslanik ££ rekao: "Vjernik de bid u imamt sve dok ne 
prolije zabranjenu krv n2 . On od istog ashaba prenosi predaju: "Od 
kobnih stvari iz kojih nema izlaza jeste prolijcvanje zabranjene kr- 
vi". Dva Sahlha putem Ebu Hurejrea biljeze da je Boziji Poslanik 
$& rekao: "Psovanje vjetnika je tezak grijeh, a borba protiv njega 
kufr"*. U istim knjigama se navodi hadis: "Ne vrac'ajte se nakon me- 
ne u kufr time sto cete jedni dmgima sjeci glave nA . Buhari od ovog 






Tirmizi, br* 2425,) 

Ovaj hadis se proteze do Poslanika ft Biljezi ga Buhari u Knjizi od- 
redaba, br. 7152, putem Dzunduba b. 'Abdillaha b, Sufjan el- 
Bedzelija, Autor, Allah mu se smilovao, pogrcsno ovaj hadis pripisuje 
Semureu b. DXundubu. - Prim. ur. 

Buhari: Knjiga o krvarinama, br. 6862; Ahmed: Musned, br. 5648. 
Buhari: Knjiga o vjcrovanju, br. 48, Knjiga o (lijepom) ponasanju, br. 
6044, Knjiga o smutnjama, br. 7076; Muslim: Knjiga o vjcrovanju, br. 
2635; Tirmizi: Knjiga o dobrocinsivu i vezama, br. 6044, Knjiga o 
vjcrovanju, br. 2635; Nesai: Knjiga o svetosti krvi, br. 4105, 4107, 
4109, 4110, 4111, 4112; Ibn Madze: Knjiga o smutnjama, br. 3939; 
Ahmed: Musned, br. 3639, 3893, 4115, 4250, 4332 - svi putem Ab- 
dullah b. Mes'uda 4=. Hadis koji prenosi Ebu Hurejre biljezi Tbn Ma- 
dze u Knjizi o smutnjama, br, 3940 i pod brojem 3941 putem Sa'd b, 
Ebi Vcqqasa. 

Buhari: Knjiga o smutnjama, br. 7077; Muslim: Knjiga o tmanu, br, 
66, putem Ibn 'Umera r. "anhuma. Na ovu temu govore i predaje Ibn 
'Abbasa, Ebu Bckrc i Dzerir b. 'Abdillaha, 






Bolestilijek 



219 



prenosioca u Saliihu biljezi; "Ko t-thije mn'ahida* pod zastkom i 
ugovorom nece osjetiti miris Dzenneta koji se prostire mi sirimt od 
eetrdeset godina hoda" 2 . Ovo je kazna za onoga ko bespravno ubijc 
Allahovog neprijatelja sa kojim je sklopljen ugovor, a §ta onda reci 
o onome ko ubije Njegovog vjefudg roba? Ako je zena us] a u Vat- 
ru zbog ma£ke koju je zatvorila dok nije umrla od gladi i zedi, - 
Poslanik M ju je vidio u Vatri kako joj macka razdire lice i prsa 
noktima 3 - kakva tek kazna sljeduje onoga ko zatvori vjerruka sve 
dok on, neduzan, ne umre? U jednom od Sunena se kaze; "Zaista 
je tmistenje dunjaluka lakse kod AlLtha od hespravnog ubistva vjer- 
nika:" 

KATASTROFALNE POSUEOICE BLUDA 

Ovo je krajnje opasna pojava, koja podriva sistem ljudskog 
porijekla i loze, zaStke spolnih organa, ocuvanja zabrana, koja iza- 
ziva najveca neprijateljstva i najljucu mrznju medu Ijudima. Ova 
pojava dovodi da Ijudi jedni drugima obescascuju supruge, kcerke, 
scstre i majke dovodeci ovaj svijet do propasti. Zbog toga ovaj gri- 
jeh dolazi odmah nakon ubojstva po velicini i zato su uporcdo 
spomenutl u Njegovoj KnjizE i u Poslanikovom hadisu, kao sto 
smo vidjelL Imam Ahmed kaze: "Nista nakon ubistva nije cezi gri- 
jeh od bluda". Tezinu ovog grijeha vidimo u uzvisenom ajetu: 



Covjeka (chlu kitabija) koga stiti ugovor S3 drzavom. 

Buhari; Knjiga o dzizji i prijetnjama, br. 3166; Nesai: Knjiga o raspo- 

djeli, br* 4750, putem "Abdullaha b. 'Umera, r. 'anhuma. 

Kao sto se navodi u hadisu koji prenosi Buhari u Knjizi o navodnja- 

vanju, br, 2365, i Muslim u Knjizi o rairu, br, 2242, putem 'Abdullaha 

b. 'Umera, r. 'anhunia, da je Boziji Poslanik & rekao: "Jedna zena je 

zasluzila Dzehennem zbog macke; zatvorila je dok nije lipsala; nije joj 

dala da jede i pipe, niti je pustita da sc sama hrani!" 

Ibn Madze: Knjiga o krvarinama, br. 2619, putem Bera'a b. Aziba. 

Ovo je vjerodostojan hadts i prenosi ga jedino Ibn Madze. (v.: Sahih 

el-D£ami\ br. 5078.) 



220 



Ibn Qajjim eS-Dzewzijle 



^J) jJcj] SjJSj^j ;JJ lift* y> Sjii^ ^ijr$> 

* LSuf j-isiJl J-^j-ij 0>i£VS ui^.V^ 1 f£^ 

"..,/ oni koji se mimo Allaha drttgom bogu ne kla- 
njaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, 
osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludnice; - a 
ko to radiy iskusit ce kaznn, patnja ce mu na onom 
svijetu itdvostrncena bid i vjecno ce it njoj ponizen 
ostati; all omnia koji se pokajti / i dobra djela cine, 
Allah ce njihova hrdava djela u dobra promijeni- 
tbi* (El-Furqan, 68-70). 

Ovdjc je blud uvrstcn medu teze grijche, zajedno sa sirkom 
i ubistvom, za sto slijedi kazria - vjecna, poniiavajuca i udvostru- 
£ena ukoliko se covjek ne spasi tog^a teobom, vjeroyanjem i dobrim 
djelima. UzviSeni kale: (%!* <C' S S^JJ J^ **1 J'^ ^y.'j^ Vj) - "I * t0 
dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ruzan put!" (El-hra\ 
32) opisujuci taj postupak kao razvratam To je> dakle, toliko ruzan 
put da je postao odvracan ljudskim um ovinia. Ovo je nesvojstveno 
i velikom broju zivotinja, kao sto biljezi Buhari od 'Amra b. Mej- 
muna el-Evdija: ,r Vidio sam u dzahilijjem majmuna koji je vrsio 
blud sa majmunicom. Nakon toga, (Sopor majmuna se okomio na 
njih i kamenovao ih do smrti". Na kraju, ovaj postupak se opisuje 
kao "ruzan put" zato sto je to put propasti, nasilja i siromastva na 
dunjaluku, a bit ce put patnjc, ponizenja I osvete na Afriretu. Brak 
sa ocevim suprugaraa je jedanod najruznijih oblika ovog poroka i 
zato je opisan kao: (%^ 41*5 &j ^Mi jtf Z\) - "...to bi, uistinu, bio 
razvrat, gmisoba i ruzan put" (En-Nisa\ 22). Spaseni su oni koji 
uspiju sacuvati svoja stidna mjesta. Drugog puta do uspjeha nema: 



Bolestilifek 



221 



4h jSuii fi digjfe itiS djj JSi 

"O#0 sto iele - vjernici ce posticH, oni koji namaz 
svoj ponizno obavljaju y i koji ono sto ih se ne ti£e 
izbjegavaju, i koji sadaku dijele, i koji stidna mjesta 
svoja cuvaju, - osim od zena svojih Hi onih koje su u 
posjedu njihovity oni, doista, prijekor ne zasluZujn; - 
a oni koji i pored toga traze, oni u zlu sasvim pretje- 
ruju" (El-Mu'minun, 1-7). 

Ovo ukazuje na tri stvari: onaj ko ne Suva svoje stidno 
mjesto rnje spaSen; on zasluzuje prijekor i u zlu pretjeruje; izgubio 
jc spas, navukao na sebe epitet zla i prekoren je, Trpljenje i potis- 
kivanje bola strasti evidentno je lakse od ovih kazni. Slicno nala- 
zimo kod prekoravanja covjeka zato sto je gramziv i nestrpljiv 11 
zlu i dobru. Naprotiv, ako ga dohvati dobro> Skrt }e i zatvoren, a 
ako padne u tesku situaciju, gubt nadu. Mala grupa ljudi je izuzeta 
iz ovoga, a medu njima su oni "koji stidna mjesta svoja budtt cuva- 
li i zivjeli jedino sa ienama svojim Hi sa omnia koje su u vlasnis- 
tvtt njibovit - oni, doista, prijekor ne zashduju, - a oni koji traze 
izvan toga, oni u grijeh upadaju..."* Uzvisem Allah je kazao Svo- 
me Vjerovjesniku da naredi vjernieima da spuste poglede svoje, 
thivaju stidna mjesta, jer On vidi njihove posLupke i posmatra ih: 
(jj'x*l\ J^, Cj J^ii ils Lil£j) - "On zna poglede koji krio?nice u ono 
itoje zabranjeho gledaju, a i u ono sto grudi kriju" (Gafir, 19). 

Posto blud zapocmje pogledom, naredba da se spuste pog- 
ledi je upucena prije £uvanja stidnih mjesta. Jer, sve neprilike poei- 
nju od o£iju, kao sto vecina vatri Izbija iz bezazlenih varntca* Prvo 
dolazi pogled, zatim misao, zatim korak, zatim grjeska. Zato se 
kaze; Ko se sacuva cetiri stvari ocuvat ce vjeru: hitrih pogleda, mis- 
li. rijecl i postupaka. 

(bj'£*S\ ^ ^UIjU llMj pIjj j£\ -&2 % Me'ari<&, 29-3 1 . ' 



222 



Ibn Qaiiim el-Dzewzijie 



Vjernik trcba da cuva vrata svojc duse od ova cetiri ulaza. 
Ne smije ostaviti nijedan od njih necuvanim, jer putem njih dolaze 
neprijatelji svc prcd sobom ruseci i nasiroko i nadugo pustos os- 
tavljajuci. 

VRATA 6RIJEHA 

Grijesi vecinom do ljudi dopiru preko ovih cetiri ju vrata. 
Zato cemo svakim od njih posvetiti po jedno poglavlje. 

Hitri pogled i 

Oni su provodnici i poslanici strasti. Cuvanjc hitrih poglc- 

da je, ustvan, cuvanje spolnih organa. Ko ne kontrolise svpj pogled 
izlozio je sebe propasti. Poslanik *g je rekao: "O, Alija, ne dozvoli 
da ti pogled prati pogled; prvi ti se opra$ta, a drngi ne" 1 . U Musned u 
se navodi da je on rekao: "Pogled je otrovna Ihlisova strijela" 2 , Kada 
vjernik spusti svoj pogled pred Ijepotom zene, Allah ce mu u srcu 
probuditi slast ibadeta do Sudnjeg dana. Ovo je smisao hadisa. Bo- 
ziji Poslanik $g je takoder rekao: "Spustite svoje poglede i cuvajte 
svoja stidna mjesta" 5 ; v -Izbjegavajte sjedenje po putevima! -Boliji 
Poslanice, moramo se okupljati na njima, . t -Ako vec morate, onda 
dajte putu njegovo pravo. -Sta je pravo pitta? -SpusUmje pogleda, - 
odgovori Boiiji Poslanik M - ukUnjanje prepreka i uzvmcanje seta- 



Ebu Davud: Knjiga o braku, br. 2149; Tirmizi, Knjiga o (lijepom) 

ponasanju, br, 2777; Ahmed: Musned, br. 22482, 22512 — putem Bu- 

rejdea b. Hasiba <& Ovaj hadis je hasen (v.: Hidzab el-mer'e eU 

m us lime, iz. 1412. str. 77.) 

Hakim: El-Mustedrek, Knjiga o ropsivu, br, 7875. Hadis je veoma 

slab. (v.: Es-silsile ed-da'ife, br, 1065.) 

Ahmed: Musned, br. 22251, puiem 'Ubadea es-Samita. Hadis pocinje 

sa: "Garantujte mi sest stvari..." Ulema se kriti£ki osvrde na ovu pre- 

daju, ali nju slicne vcrzije imapreduju na nivo hasena, (v.: Es-Silsile 

es-sahiha, br. 1470.) 



Bolest i lijek 



223 



ma 



T1.1 



ile 



Pogled je osnova svih nedaca koje mogu zadesiti covjeka. 
Jer, pogled bud] misao; misao ideju; ideja strast; strast zelju koja 
jaca dok ne postane £vrsta namjera, nakon £ega neminovno slijedi 
postupak ukoliko ga nelto ne sprijeci. Radi toga se kaze: "Strpjeti 
se kod spustanja pogicda lakse je nego strpjeti sc kod onoga sto 
slijedi". Pjesnik je rekao: 

Sve netface pocinju odpogfeda 
i vecine vatri od nezmitnifi isftri, 

'Kpfiftoje pogfeda za posmatraca 
opasnopoput strijefe izmedu fu^a i strune? 

<Dofyodse coxyef^^rece ipof$rece> 
svajim ocima ce sretati opasnosti 

Za oQpje fijepo, a za srce otrovl 
'Jfvafia tut sreci sto vuce nesrecu, 

Od losih posljedica pogleda je i to sto moze doves ci do oca- 
javanja, uzdaha i izgaranja. Jer, £ovjek vidi ono sto ne moze imati i 
pred cim se ne moze strpjeti, a to je najveca patnja. Pjesnik kaze: 

Onog trena k&da pitstis pogfedu da vodi 
tfvoje srce, prizori ce te umoriti 

( Vidjet cesstvari %oje ne mozes upotpunosti 
Imati, & ni predjedhim dijetam strpCjiv ne mozes Biti. 

Ovaj stih zahtijeva objaSnjcnjc. Ti vidis stvari koje ocajno i 
nestrpljivo zeliS, all ill ne mozes imati. "Koje ne mozes u potpu- 
nosti imati" znaci negaciju mogucnosti potpunog posjedovanja vi- 



Buharii Knjiga o uzurpacijama i cmmanju, br. 2465, Knjiga o irazenju 
dozvole, br. 6239; Muslim: Knjiga o odjeci i ukrasavanju, br. 2121, 
Knjiga o selamu, br. 2121, putem Ebu Se'ida el-Huderija -&. 











224 ibn Qaijim el-Dzewniie 




denoga, ho znaci da je covjck pred svakim detaljem nemocan. 




Koliko je onih koji pruiaju poglede i nedugo se zatim, ras- 
trgani, u njih zapletu: 

0, ti stog&das! Nece se Wojipogfedi nipodici, 
a ti cesse rastrgan u njifi zapfestif 

Ja sam o ovoj temi izrekao stihove: 

<Dosadifo mu Bfagostanje, pa pusti 'pogfede 
stojeci nad zidinama za njega fijepim 

<Pustaoje pogfede jedan za drugim, 
sue do^jse u njifi mrtav ne zapfete. 

Interesantno je da strijele hi trill pogleda ne dopira do ono- 
ga 5to se gleda, vec umjesto njega pogadaju srce posmatraca* O 
tome govori jedna moja poema: 

0, tikgji se trudis da Ftitrim pogfufima strife fe poMjes, 
ti sizrtva toga Bacanja i ne trudi se da pogodis! 

Safjes vamice - teSi treSa fije^l 
Vrati svog posfani^a, ne dozvofi da te uBijel 

JoS cudnije je to sto pogled ranjava srce. Te rane se ponav- 
ljaju sve dok eovjek ne postane nernodan da salje poglede. O tome 
sam takoder napisao par stihova: 

Safjes pogfed za pogfedom 
prateci svaftu fjepoticu i fjepotana! 

Misfis da ti to fijeci rane, a, ustvari, 

to id uvecava i siri. 

SeSe uBijas ftitrim ipogfedima ipfacem 

svoje srce mmifosrdno uBijas. 




1. 


Obuzdavanje pogleda je lakse od neprekidnih patnji. 











Bolesf iliieh 



225 



umi 



Misli 

Misli su joS opasnije - iz njih se radaju ielje, namjere i na- 
mi. Ko vlada svojim tnislima taj je zauzdao svoju dusu i syladao 
njene prohtjeve. Koga misli svtadaju njime vladaju prohtjevi i ieljc. 
Ko potcijetii misli one ce ga odvesri u propast. Misli opsjedaju srce 
sve dok ne postanu puste zelje: JJ Ll^ ISJ J**& SC&JI 4~^4 fek tf'Lr*) 
(iXJl Ja> £]£ *¥■*■ 5»S* ^ ^ 3*55 O ^ - ".■..*"» cwrfw « r<«i- 
»& « jfeo/o; £ft&m flw# tW», alt kad do tog mjesta dode, nista ne 
natfe, - a zateci ce da ga ceka kraj njega Attabova kazna i On 6e 
mupotpuno isplatiti racun njegovjer Allah veoma brzo obracuna- 
va" (En~Nur, 39). Najbjedniji i najogavniji ljudi su oni koji se po- 
red ftnjenica zavaravaju laznim predstavama pripisujuci ih sebi i 
hvaleci se njima. To su, tako mi AJlalia, kapitali bankrotiranih i 
trznice besposlenih. One su snaga prazne duse koje zanimaju samo 
besmislene zamisli i lazna ocekivanja, kao Sto je rekao pjesnik; 

94oja mastanja o Suadtgase mi zed; 

njima nas Suada napaja i nation zedi osvjezava! 

"Moja mastanja su naj6ofja } da su samo stvarnost, 
aida nim, mi s njima fijepo zivimo. 

Ovo su najopasmje stvari po covjeka. Iz njih se styara ne- 
mnc i lijenost i nastaje tromosi, neuspjesnost, kajanje i griza sav- 
jestL Onaj koji priieljkuje, buduci da je izgubio moc percepcije 
stvarnosri vlastitim osjetilima, isklesao je njezinu sliku u svome 
srcu. Zagrlio ju je i privukao sebi zadovoijavajuci se ljubavlju pre- 
ma fiktivnoj slici stvorenoj u njegovoj glavi... To mu ne moze nis- 
ta koristitL On je slican gladnom i iednom Covjeku koji u svojoj 
masti prikazuje sliku hrane i pi£a, mada on ne jede niti pije. Zado- 
voljavanje tim fikcijama ukazuje na niskosc i ruinodu ce duSe. Na- 
protiv, za duSu predstavlja cast, clstocu, bjelinu, visinu i kakvocu 
ukoliko ona odbacuje od sebe svaku misao koja ncma veze sa real- 
noscu ne zeleci da se ona mota po umu... 

Misli se granaju na dijelove koji se, opet, vracaju na cetiri 



osnove: 



226 



Ihn Qajjim el-Dzewzijle 



- misli kojima covjek zeli sebi pribaviti ovosvjetske koristi, 
misli kojima nastoji otkloniti ono Sto mu steti na dunjalu- 
ku, 

misli kojima zeli pribaviti ahiretsku korist i 
misli kojima zeli otkloniti ono sto je stetno za njegov ahi- 
retski zivot. 

Covjek treba da svoje misli, namjere i ideje koncentrise na 
ove cetiri tacke. Ukoliko ga okolnosti ogranicavaju, neka sc usred- 
srijedi na ono sto moze dokticiti i neka to ne propustL Ako je till 
misli, pak, u izobilju, zbog mnostva njihovih veza, tada ce on dati 
prioritet vainijima, koje mu mogu izmaei, a odlozit ce one koje su 
manje vazne i koje ne mogu izmaei. 

Ovdje, dakle, imamo dva druga dijela: onaj koji je vazan i 
ne moze izmaei i onaj koji je nevazan, ati moze izmaei. Svaki od 
njih ima razlog zbog kojeg je vazan i tako nastaje dvoumljenje i 
nedoumica - ako da prioritet vaznijein, scrahovat 6t da mu ono 
drugo ne izmakne, a ako da prioritet onom nevaznijem, biva spri- 
je£en da se pozabavi vaznijim, i to u situaciji kada je nemoguce sas- 
taviti obje stvari, ved se moze samo jedna od njih izabrati. Ovo je 
situacija kada treba upomjebki razum, moc rasudivanja i znanje. 
Ovdje uspijeva onaj ko uspije, uzdize se onaj ko se uzdigne, a pro- 
padnc onaj ko propadne, Vedina onib koji sebe smatraju pametnim 
i ue'enim daju prcdnost nevaznom, koje moze ne izmaei nad vaz- 
nim koje izmice, ali niko od njih to ne priznaje. Svi ovo cine u ma- 
il jo j ili vecoj mjeri. 

Rjesenje ovoga lezi u velikom pravilu na kojem po&va Sen- 
at i kader, stvaranje i odredivanje, Prednost se daje vecoj i visoj vri- 
jednosti, iako prije nje stoji druga, niza vrijednost. Isto tako, prih- 
vata se manja steia kako bi se otklonila veca. Na taj nacin propuS- 
tamo jednu korist kako bismo dobili vec"u i prihvatamo manju ste- 
tu kako bismo otklonili vetu. 

Misli uraai njegove ideje ne izlaze iz ovih okvira. Ovo pro- 
pisuju svi zakoni. Korist ovoga i buduccg svijeta samo na ovome 



Bolest i if jek 



227 



alu- 



su 



pociva. NajuzviSenija i najznacajnija misao je ono sto pripada Alla- 
hu i buducem svijetu. Ono sto pripada Allahu se dijeli na nekoliko 
vrsta, 

Prva, o Njegovim objavljenim ajetiina razmisljaii, poveziva- 
ti ih, analizirati i njihov smisao razumijevatL Uzviseni ih je radi 
toga objavio, a ne samo zbog ucenja i izgovaranja. Jedan prethod- 
mk je rekao: "Kur'an je objavljen da bi se po njemu radiio t zato 
neka ucenje Kur'ana bude rad (primijenjeno)". 

Druga, razmisljanje o Njegovim znakovima, uzimanje pou- 
ke iz njih i ukazivanjc pomocu njih na Njegove osobine, imena, 
mudrosti, dobroeinstvo, pravednost i velikodusnost, Allah M Svo- 
je robove podstice na proudavanje Njegovih znakova i razmisljanje 
o njima, kao sto kudi one koji ih nemarno previdaju, 

Treca, razmisljanje o Njegovim blagodatima i obasipanju 
robova raznim ni'metima, zatim o Njegovom oprostu, milosti i 
blagosti, 

Ove tri vrste razmisljanja bude u srcu spoznaju Allaha, Iju- 
bav i strah prema Njemu, nadu, neprestano razmisljanje o tome, 
uza zikr - spominjanje koje srcu daje kompletnu boju spoznaje i 
ljubavi. 

Cetvrta, razmisljanje o mahanama i nedostacima duse i pos- 
tupaka. Ovo donosi vehku korist. To su vrata svakog dobra i cekic 
kojim se razbija dusa koja nareduje zlo. Jer, kada se ona razbije, 
tada smirena duSa moze slobodno zivjeti; ona donosi odluke. Srce, 
takoder, slobodno zivi. Rijeci su mu uticajne u kraljevstvu, a poda- 
nici i vojnici izvrsavaju njegove naredbe. 

Peta, razmisljanje o izazovima vremena, njegovo pravilno 
iskoriStavanje i posvecivanje paznje tome. Pametan je onaj ko ko- 
risti vrijeme. Kada ono prode, nikada se ne moze nadoknadid Safi, 
Allah mu se smilovao, kaze: "Druzio sam se sa sufijama i od njih 
cuo dvije pametne izreke. Prva je: Vrijeme je kao sablja, ukoliko ga 
ne posije£es, ono ee tebe posjedi. A druga: Ako ne zabavis duSu 
iscinom, ona ce te zabavki Jazju". Vrijeme je u biti stvarni iivot. 
Ono je materijal za vjecni zivot u neprolaznim blagodatima i za 






228 



Ibn Qailim el-DzewziJJe 



surovi iivot u bolnoj patnji. Ono prolazi brie od oblaka. Sto od 
tog vremena bude posveeeno Allahu i provedeno zbog Allaha, to 
je zivot i vijek. Sve ostalo se ne raftina u -livot, cak i da taj covjek 
veoma dugo zivi. Jcr, tako zive zivotinje. Ako covjek provodi svoje 
vrijeme u nemarnosti, strastima i beskorisnim mastanpma i ako mu 
je bolje bi!o da je cio iivot spavao, za takvog covjeka je bolje da ne 
zivi. Ako za covjeka koji kJanja mozemo reci da ce od namaza ima- 
ti samo onoliko koliko je bio priseban, tada i za njegov vijek mo- 
zemo reci da od njega ima samo onoliko koliko je posvetio Allahu 
i sto je proveo zbog Allaha. Ostale misli i razmiSljanja spadaju ill u 
sejtanova sasaptavanja, u prazna maStanja, ili u lazne prijevare po- 
put onih kod maloumnika: pijanica, drogiranih ill opsjednutih Iju- 
di. Najbolje govore oni sami, kada se vrate sebi: 

JL^pje moj stepen na prozivfjenju kgdvas 
ono sto sam dozivio, tada sam protrado dam. 

Zefja mije opsjedak dusu dugo vremena, 
a danas mi izgkda k&o cudan san. 

Naravno, sama misao nije stetna. Medutim, Stetno je izazi- 
vanje i zabavljanje titn mislima. Misao je kao prolaznik na putu- 
Ako ga ne pozoves i osiavi§ ga, on de otidi i okanit ce te se. Ah, 
ako ga pozoves, on ce te opcinki svojim govorom, prijevarama i 
lazima. To je blisko praznoj, pokyarenoj dusi, a najteie pada pie- 
menitoj, nebeskoj i smirenoj duSi i srcu. 

Uzviseni Allah je u covjeka ugradio dvije duse; duSu koja 
nareduje zlo i smirenu duSu. One su suprotstavljene... Kada je je- 
dnoj lakse, drugoj je teze; kada jedna trpi, druga se nasladuje, DuSi 
koja nareduje zlo nema nista teze od zalaganja i odricanja zbog Al- 
laha i Njegovog zadovoljstva. Njoj su prohtjevi najvazniji. S druge 
strane, smirenoj dusi nema nista teze od zalaganja zbog nekog 
drugog osim Allaha i udovoljavanju strastima. Za nju nema m§ta 
stetnije od toga. Melek stoji uza srce ove smirene duse, a Sejtan 
uza srce ove druge. Borba je neprestana i nikada ne jenjava sve dok 
traje ovosvjetski zivot. Laz je sva koncentrirana oko sejtana i duse 






Boiest i lijek 



229 



koja nareduje zlo, dok je dobro koncentrirano oko meleka i smire- 
ne duse. Pnmat u toj borbi preuzima nekad ova, a nekad ona stra- 
na, kljucna stvar je strpijenje. Ko bude strpljiv, izdrzljiv, budan na 
gramcama 1 bogobojazan taj ce odnijeri pobjedu na ovom i na bu- 
ducem svijetu. To ^potvrduje Allah odredbom koja se ne moze 
promijeniti: (^ £pG) - \.. a lijep ishod ce bin za one koji se 
btidu Allah* bojal? {El-Eraf, 128). Srce je, znaci, Sista Cabla, a mi- 
Shm slova koja se u nju urezuju. Kako pametan covjek moze doz- 
voliti da slova na njegovoj tabli budu samo Iai, obmana, prijevara, 
Jazna nadanja 1 nestvarne siluete? 2ar uz ovo moze biti urezana 
mudrost, znanje 1 uputa? Ako bi i pokusao da ureze nesto korisno 
u svoje srce, to bi licilo na mrvicu korisnog znanja upisanog u 
nmostvo beskonsmh napisa. Korisne misli se ne mogu ustaliti sve 
dok se ne ukJone beskorisne, jer za njlH treba potpuno eisto mjes- 

<Profitjev za njom meje ofmzeo prije nego da ga spoztmm t 
u a'sto srce mi ude } pa se ustaR 

Zbog toga nekolicina eticara bazira svoje moraine kodekse 
jia ocuvaruu misli kako bi sprijeCili da u njihova srca prodre neka 
losa misao. Zagovaraju da srca treba ostaviti distim za otkrovenja i 
ogledanje uzvisenih principa. Medutim, ovi ljudi su u necemu po- 
godili, all su dosta toga previdjcii: ocistili su srca da u njih ne dos- 
pjju ruznc misli... Tako su im srca ostala prazna, Sejtan se na njih 
okomio 1 ubacio u njih zapakovane lazi varajudi ih da su to najvrje- 
dniji 1 najuzviscniji principi. Tom podvalom im je ugasio zed za 
mishma koje podstfeq razvoj znanja i upute. Sejtan, dakJe, srce ko- 
je nema ovili misli zapoSljava onim 3to odgovara stanju doticnog 
Eovjeka - ne uspjevsi da ga zaposli niskim mislima, Zagovara ga 
ldejama oslobadanja i nerada odvracajuCi ga od misli koje £ovjeku 
mogu donijeti dobro i korist - a to su misli o AUahovim vjerskim 
naredbama 1 stvanma koje On voli i kojima je zadovoljan. To srce 
je okupirao razmisljanjem i zanimanjem o dubokoj spo2naji i izvr- 
savanju tih naredbi, njihovim provodenjem nad stvorenjima i zala- 
ganjem na torn putu.., Sejtan ih zavodi od svega toga pozivajuci ih 
da to ostavi, varajuci ih da je veca poboznost u nezanimanju za 



230 



Ibn QaJilm el-Dzewzme 



ovaj svijet i razmiSljanju o njemu, On ih vara da 6e biti savrseniji 
ukoliko se oslobode svih obaveza i duznostL Daleko li je to od is- 
tine! SavrSenstvo je upravo u ispunjavanju srca misiima, zeljama i 
naumima da se prikupi ono sto cini Uzvisenog Gospodara zado- 
voljnim tc razmiSljanje o naeinima prikupljanja i dostizanja tih 
stvari... Najsavrseniji covjek je onaj ko najviSe razmiSlja, planira i 
umuje o tome kako da dostigne Allahovo zadovoljstvo, a najpros- 
tiji je onaj covjek koji razmislja, planira i umuje samo o tome kako 
da zadovoJji svoje prohtjeve na svaki nacin. Neka je Allah na po~ 
moci! 

Tako su 'Umer b, Hattabu cak i u namazu navirale misli o 
tome kako da stekne Allahovo zadovoljstvo. On bi i torn prilikom 
pravio vojnu strategiju tako da je istovrcmeno izvrsavao namaz i 
dzihad. Ovo je veoma rijedak i uzvisen primjer proiimanja ibadeta 
jedan kroz drugi, sto moie poci za rukom samo iskrenim Ijudima 
prekaljenog srca, sirokih nazora i visokih ciljeva, Oni ulaze u jedan 
ibadet i nasladuju se s nekoliko vrsta drugih, a to je Allahova mi- 
lost koju On daje onome kome hoce. 

Rijeci 

Rijecl se cuvaju tako sto covjek ne dozvoljava da jzgovori 
ista besmisleno vec treba da se drzi onoga u cemu ima koristi i Sto 
ce mu uvecati vjerovanje. Kada zazeli da neSto kaze, neka prvo ra~ 
zmisli da li to ima koristi i zarade ili ne. Ako nema, onda mu je bo- 
Ije da suti; ako, pak, u tome primijeti neku korist, neka opet raz- 
misli da li ima ncsto sto mu je piece da kaze i Sto ne bi smio da 
propusti. Kada hoceS da sudis" o nccijem srcu, poslusaj Sta taj cov- 
jek govori* Preko jezika des upoznati njegovo srce, htio on to ili 



ne* 



Jahja b. Mu'az je rekao: "Srca su poput kazana u kojima ne- 
Sto kljuca, a jezici su poput kutlaca. Zato, obrati paznju na covjeka 
kada govori, Njegov jezik iz srca zahvaca slatko ill kiselo, ukusno 
ili ljuto, itd, - na ukus njegovog srca ukazuje ti uzorak s njegovog 
jezika". Znaci; kao sto jezikom moie§ probati hranu koja se kuha u 



_ 



Bolest i lijek 



231 



liL'- 

eka 
sno 

g 
ia u 



kazanima, tako mozes i spoznaii kakvocu covjekovog srca putem 
njegovog jczika. U hadisu koji prenosi Enes navodi se: "Covjekov 
iman nije patpttn sve dok mu se ne usavrfi srce; a srce mu se nece 
usavrsiti sve dok nm se ne tisavrii jezik" 1 . Kada je upitan sta najvise 
uvodi Ijude u Vatru, Boziji Poslanik $g je odgovorio: "Usta i spolni 
organ"-. Tirmizi ovaj had is ocjenjuje kao hasen-sahih. Mu'az b, 
Dzebel jc pitao Boiijeg Poslanika #§ kojim ce postupkom zasluiiti 
Dzennet i izbjeci Vatru te mu Poslanik $& objasni Sta je glava, oso- 
vina i vrhunac svega toga. Zatim rece: "Hoces li da ti kazem cinie 
ces to steel?" "Kako da ne, Boziji Poslanice!?" On se uhvati za jezik 
i rece: "Cuvaj se ovoga!" "Zar cemo odgovarati za ono sto govori- 
mo?" upitah ga. "Oplakala te majka, Mu'aze, - rece mi Poslanik £g 
-zar ce ljudi u Vatri biti vuceni po svojim licima ili nosevima osim 
zbog onoga sto im jezici iskazu." Ebu "isa je rekao da je ovo vjero- 
dostojan hadis. 9 



Biljezi Ahmed: Musned, br. 12636, putem Enesa b, Malika <& u vjero- 

dostojnoj predaji. 

Tirmizi: Knjiga o dobroemstvu i odrzavanju rodbinskili veza, br. 

2004; Ibn Madze: Knjiga o zuhdu, br, 4246; Ahmed: Musned, br. 

7847, 8852, 9403, putem Ebu Hurcjrea <&, Hadis je hasen. (v.: Sahih 

Sunen Et-Tirmizi, br, 1630.) 

Da bi ovaj dio bio jasan, potrebno jc navesti hadis u cijelosti: 

Mu'az b. Dzebel pripovijeda kako je bio u drustvu s Poslanikom & na 

jednom putu, "Jednog dana sam se zatekao blizu njega pa ga upitah: 

'Boziji Poslanice, ka&i mi koje ce me djelo uvesti u Dzennet i udaljitt 

od Vacre.' 'PitaS me za veliku stvar, koja je lahka za onoga kome Allah 

olak§a: Budi pokoran Allahu I nemoj Mu nista ravnim smairan! Kla- 

njaj namaz, dijeli zekjat, posti ramazan i hodocasti Ka'bu. H odes' li da 

ti otkrijem vrata dobra? Post je stit; sadaka brise griiehe, kao Sto voda 

gasi vatru, i nodni namaz,' Zatim prouci ajete A>AlaUl j* '^J^^&Sz) 

(5^Xjy \yL£ Cw t\)J>r j-^i- "Bokovi njihovi se postelja liSavaju i oni se 
Gospodaru svome iz s'traha i zelje klanjaju, a dio onog §to im Mi da- 
jemo udjeljuju. I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono sto su cmi- 
li, skrivene radosti cekaju" {Es-Sedzde, 16, 17,) Potom rece: 'Hoces li 
da ti kazem sta je glava svega, osovina i vrhunac?' 'Hocu, Boziji 



232 



ibnQaiilmel-Dzewziije 



Interesantno je da Ijudima lahko pada cuvanje od zabranje- 
ne hrane, rtepravde, bluda, krade, konzumiranja opojrdh pica, zab- 
ranjenog gledanja i si, a tesko im je da kontrolisu svoj jezik. Tako 
mozemo vidjeti ijude koji se odlikuju vjerom, poboznoscu i 
skromnoscu, ali koji govore stvari koje budc Allahovu srdzbu i ta- 
ko munjevitom brzinom gube onaj polozaj koji su svojim ranijim 
postupcima zaradilL Puno je onih koji su posceni kada su u pitanju 
grijesi i nepravde, ali jezicima prljaju casti mrtvib i zivih ljudi, bez 
razmisljanja o onome 5to govore. 

Ako zeliS konkretan primjer, poslusaj predaju koju Muslim 
biljezi u svome Sahihu putem Dzunduba b. 'Abdillaha, o tome ka- 
ko je neki covjek rekao: "Tako mi Allaba, On nede oprostiti tome i 
tome c*ovjekuF Allah odgovori: v Ko se usuduje da govori kako rie- 
cu oprostiti torn dovjektil? Njemu sam oprostio, a tvoja djela sam po- 
niSiioF* Ovaj poboznjak je doSao u sicuaciju da mu zbog samo je- 
dne rijeei budu poniStena sva djela koja je dotad cinio. 

Slicnu poruku nosi i hadis koji biljezi Ebu Hurejre: 

"ivi rekao je rijefkoja mu je ocrnila dunjaluh iAhiref~. 

Dva Sahiha biljeze predaju Ebu Hurejrea da je Boziji Pos- 

lanik ^ rekao: "Doista Hovjek moze izgovoriti nesto Allahu drago, s~to 
ga moie podici na visoke stepene, ali, isto tako, moze izgovoriti nesto 



Poslanice', rekoh. On rece: 'Glava svega je islam, osovina je namaz, a 
vrhunac dzihad'. Zatim rece: 'HoceS li da ti kazem cime ces to ste£i?' 
'Kako da ne, Boziji Poslanice!?' On se uhvati za jezik i rece: '(Juvaj se 
ovoga!' 'Zar cemo odgovarati za ono sto govorimo?' upitah ga, 
'Oplakala te majka, Mu'aze, - rece mi Poslanik 3s - zar ce ljudi u Vatri 
biti vuceni po svojim licima ili nosovima osim radi onoga sto im jezici 
iskazu,'" Ebu 'Isa je rekao da je ovo vjerodostojan hadis. (V.: Sunen 
Et-Tirmizi, 5/1 1, br. 2616.) - Prim, pre v. 

Muslim; Knjiga o dobrocinstvu i rodbinskim vezama, br. 2621, pu- 
tem Dzundub b. 'Abdillali El-Bedzelija. 

Ebu Davud: Knjiga o ponasanju, br. 4901; Ahmed: Musned, br. S093. 
Ovo je hasen-hadis (v.: Tahridz Et-Tahavijje, br. 364.) 



BofestJlijeK 



233 



Allahu mrsko, ho ga moze strmoglamti u d&hennemske ponore"\ 
Kod Mushma stoji: "Doista, covjek mole izgovoriti rijec cije te'zine 
mje svjestan, a koja ga moze strmoglaviti u d&hennemske ponore 
ditblje nego stoje razdaljina izmedu istoka i zapada" 2 . 

Tirmizi putem Bilala b. Harisa el-Muzenija biljezi da je Bo- 
iiji Poslanik « rekao: "Doista neko od vas mole izgovoriti Allahu 
dragtt rijec cije djelovanje mje ni zamisljaopa zbog toga bude uvrsten 
u blagoslovljene do Sudnjeg dona. Medutim, neko od vas moze izgo- 
voriti rijec Allahu mrsktt koju ne smatra znacajnom, ali koja ce ga 
uvrstiti u omraiene do Sudnjeg dand\ Alqame je govorio: "Koliko 
Sam rijeci zaustavio zbog hadisa Bilala b. Harisa 1 ' 3 . 

U Tirmizijevom Diami'u se takorier navodi Enesova preda- 
jx "Jednom je umro jedan ashab pa neki covjek rece: 'Dzennetlija\ a 
Bofjjt Poslanik M se okrenu: 'Otkud znaif Moida je on govorio o 
onofnesto ga se ne tice Hi je bio skrt u onome sto mu ne umanjuje 
tmetak: 1 Tirrnizf za ovaj hadis kaie da je basen-sahik U drugoj 
verziji se kaze: Jedan mladicjepao kao sehid u Bid na Uhudu, Na 
stomaku su nut nasli kamen privezan odgladi. Majka mu obrisapra- 
hnu sa hca i rece: 'Neka ti je prijatno, sine moj\ Na to Boziji Posla- 
nik grefa'Nemoj biti sigurna - mozdaje on govorio o onome sto ga 
se ne ttce ih je bio tkrt u onome sto mu niSta ne treba\ "* 



Buhari: Knjiga o suptilndni, br. 6478; Ahmed: Musned, br. 8206, 

putem Ebu Hurejrea +. Muslim biljezi ovaj hadis u verziji koja sliie- 

01. 

Buhari: Knjiga o suptilnosti, br, 6477; Muslim: Knjiga o zuhdu i sup- 

nlnosti, br. 29SS, putem Ebu Hurejrea & 

Tirmizi; Knjiga o zuhdu, br. 2319; Ibn Madze: Knjiga o smurnjama, 

br. 3969; Ahmed, br. 15325; Malik: Muvetta', br. 1562. Hadis je zah- 

valjujuci svim verzijama vjerodostojan (v.: Es-silsile cs-sahiha, br. 

ESS.) 

Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2316. Hadis je slab, (v.: Da'if Sunen Et- 
Tirmizi, br. 402.) 

Hadis spominje Hcjsemi u Medime'u (10/306) uz napomenu: "Ovaj 
hadis prenosi Ebu Ja'Ia, a u njemu se nalazi Jahja b. Jala el-Musuli koji 



234 



IbnQainmel-DiewdUe 



Dva Sahiha biljeie hadis Ebu M "f^^Zf 
u Allaba i Sudnji dan neka govon dobro ih neka ftttf . U Mush 
123 verziji wfafe »ffo *»* « ^ * Sg* dan - kada pn- 
sustvuje neHemu, neka govori dobro tit neka suto . 

Tirmizi u vjerodostojnoj predaji biljeii predaju Poskntka 
* "Znak liiepog isUma kod covjeka je nemijeSan,e « swan koje gasc 
te SflsR b. 'Abdillah es-Seqafi je upitao Bozqeg Poslamka 

"Sta e, po Worn misljenju, nappasntje m mene. ou j 
uhoatizajezik i rece: "OW. 4 Hadis ( e sahth. 

Ummu Habibe, supruga BoSljeg Posianika «, prenosi da je 
on rekao: "Svaki govor ljudskog bica idem njegovu f^' *»<«"£ 
K ov* korist - osim naredivanja dobra, odvracanja od zk t spommja 
nja Allaba M'* Tirmizi kaze da je ovo hadis hasen. 

U drugom hadisu se kale: "Kada se Covjek probudi, svi nje- 
wvi organi seobracaj* jeziku: 'Boj se AM>a! Mi zavwmo od teb. 
Ako tides ispravan, bit cemo i mi; a ako ti zastrams, zastranU Se- 




ie n^nnvierlitv" (v,: Et-Taqrib, br. 7677.) 

SSS^ • vA. <*■ o™' Muslim: **■ ° imanu> br - 

Muslim- Knjiea o dojcnju, br. 1468, putem Ebu Hurejrea *. 
TbS S P ™Wu, br. 2317; Ibn Madie: Kn,iga o Mn» 
b W ; *2 Ebu Hurejrea *, zatim Tirmizi: Knj.ga o zuhdu, br. 
£lF Mdfe Muvrttt': Knjiga a dfcnuji, br. 1402, putem Al,,a b. 
SSjSC -Alije b. Ebi Tahba, dok Ahmed ■«* e*£* h. ^ 
(br. 1738) biljez, putem Huse.na b. Ab,a, r anhuma. Had* ,e •**. 
v, El-MUkah, br. 4839. Sahih S-enEt-T.rm.z.b, 8.6 1887.) 
Muslim: Knjiga o imanu, br. 38; T.rmm: Zuhd, br. 2410, Ibn Matte. 
Smutnie br. 3972; Ahmed: Musned, 18938. 

Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2412 Ibn Madze: Knuga o smutn.ama, 
br. 3974. Hadis je slab, (v.: Es-silsdc ed-da'ife, br. 1366.) 



Bolest i lijek 



235 



THO l 771! 



;•• i 



Jedan od selefa> casnih prethodnika, sebe je prekoravao 
zbog rijeci: topao dan ili hlada7i dan. Jedan veliki ucenjak jc sanjao 
kako je umro. Ljudi ga upitase kakvo je bilo njegovo Stanje, a on 
rece: Trekoren sam zbog rijeci koju sam izgovorio. Rekao sam: 
'Koliko je ljudima potrebna kisa\ Bi mi receno: 'Otkud ti znas? Ja 
najbolje znam Sta je dobro za Moje robove'." Jedan ashab je rekao 
svome robu: "Daj nam sofru da se igramo njome", a zatim rece: 
"Estagfirullab 2 \ Nikada ne izgovorim rijec a da je ne zauzdam i uk- 
rotim, a ova mi je pobjegla bez uzde i ulara!" Od pokreta svih or- 
gana, najpogubniji i najstetniji za covjeka su pokreti jezika. 

Raniji i kasniji ucenjaci su se razisli oko toga da li se Covje- 

ku pise sve sto izgovara iJi samo dobre i lose stvari. Prvo misljenje 
je ispravnlje. 

Jedan od selefa je rekao: "Sve sto covjek kaze na njcgovu je 
Stetu, osim spominjanja Allaha i come slicnog". Es-Siddiq <£> je 
znao hvatati prstima svoj jezik i govoriti: "Ovo me je dovelo na 
ivlcu propasti", 

Govor je tvoj zatocenik, a kada izade iz tvojih usta, ti si 
onda njegov zato£enik. A Allah je prisutan kod svake izgovorene 
rijeci: (ju£ Lj*» jJjJ Y\ Jy ^* Jait £) - "On ne izusti ni jednu rijec, a 
da pored 7ijega nije prisutan Onajkoji bdije (Qaf, 18). 

Jezik ima dvije opasne zamke, ako se spasi jedne, mora pas- 
ti u drugu; to su govor i sutnja. Nekada je opasnije sutjeti nego 
govoriti, a nekada obratno* 

Onaj ko suti pred istinom je nijemi sejtan, nepokoran Alla- 
hu i dvolicni ulizica, osim ako to ne cini iz bojazni za vlastiti zivot. 



Tirmizi: Knjiga o zuhdu, br. 2407; Ahmed: Musned, br. 11498, pu- 
tem Ebu Se'id El-Huderija 4», a hadis je hascn. (v,; Sahih Sunen Et- 
Tirmizi, br. 1962.) 
Trazim oprost od Allaha. 



236 



Ibn aalllm el-Dzewzille 



Onaj ko izgovara neistinu, pak, jeste sejtan koji govon i 
nepokoran je Allahu, 

Vecina ljudi ne koristi adekvatno Sutnju i govor - sve se ug- 
lavnom svodi na ove dvije grupe. Srednja gropa - pripadnici Pravog 
Puta - ustezu svoje jezike od lazi i pruzaju ih samo u onome sto ce 
im donijetl korist na bududem svijetu. Nikog od njih ne mozemo 
cuti da mn rijeci nekontrolisano i beskonsno izviru. Pored toga, 
jezik na Sudnjem danu moze sravniti brdo dobnh djela kao Sto 
moze sravniti brdo losih djela cestim spominjanjem Ailaha & i 
kontaktiranjem sa Njime. 

Koraci 

Koraci se cuvaju na taj nacin Sto covjek nece pruzati svoju 
noeu ka onome za sto nece imati nagradu kod Ailaha. Ako kora- 
cima ne moze povedati nagradu kod Ailaha, onda je fiovjeku bolje 
da sjedi. Svaku dozvoijenu (mubah) stvar ili obicaj eovjek moze da 
pretvori u ibadet i posveti je Allahu M stjecuci na taj nacin nagradu 
kod Njega. 

Bududi da greske mogu biti pocmjene nogom i jezikom, Za- 
jedno su spomenute u ajetu: &£ ls> ^j'Vl J* b££> JgJJI j^-JI ±»j) 
(CSC yil &jJ*£Jl JA>^ - "A robovi Milostivoga su om koji po zemty 
mimo hodaju,a tab ih bestidmci oslave, odgovarajn: 'Mir varnaf 
(Furqan 63). Ovdje su robovi Milostivoga opisam kao om cije su 



ZABRANA BESTIDMOSTI I OBAVEZA 
CUVAHJASTIDNIH MJESTA 

Prethodna poglavlja smo spomenuli kao uvod u poglavlje o 
zabrani bestidnosti i obavezi cuvanja stidnih mjesta. Boziji Pos a- 
nik g je rekao: "Najtea razlog tdaska u Vatru bit ce usta t spolm 



■ . 

■ 

£e 



no 



to 



I 1 



m 






lu 



W 




l- 

ii 



Bolestllijek 



237 






organ . Dva Sahilia biljeze da je on rekao: "M/e dozvoljeno prolitt 
krvmusltmana onm u tri slucaja: bind u braku, iivot za zivot i os- 
tavljatije vjere i napustanje druitua (d£emm). nl U ovom hadisu se 
u isei i tavan stavlja blud, kuiY i ubistvo, kao sto je slucaj sa ajetima 
sure Ll-Furqan i hadisom Ibn Mes'uda. 

Bo&ji Poslanik M je zapoceo s onim Sto se najcesce dogada, 
a zatim je spomenuo ono ho se rjede desava. Blud se ceSce dogada 
od ubistva, a ubistvo £esce od odmetniStva od vjere, da nas Allah 
sacuva od toga! Ovdje se, takoder, prefazi sa vehkog grijeha ka ve^ 
cem. Blud je veoma stetan po dobrobit covjecanstva . Jer, kada zena 
poiini preljubu, ona navlacJ sramotu na svoju porodicu, muza i 
rodbinu tako da oni vise ne mogu ljudima pogledati u ocL A ako 
ona zancse od toga bJuda i ubije svoje dijece, snosit ce odgovor- 
nost za ubojstvo i za blud. Ako ga ostavi i donese na svijet, onda 
te svojoj porodici i muzevoj rodbini pripisati stranca koji Im ne 
pnpada On ee ih nas],edivati, njihovo prczime nositi, osamljivati 
je sa njihovim zenama ne pripadajuci im, itd. I covjekova preljuba 
dovodi do poremcca,a rodbinskog sistema kao i do namsavanja 
eestitosti zene i njenog izlaganja propasti i nestanku. Ovaj veliki 
gnjeh dovodi do rusenja ovosvjetskih i vjerskih dobara, Koliko se 
zmalukom krSi zabrana, ugrozava prava i nanosi nepravdi? 

Medu karakteristikama ovog grijeha je to da on privlaci si- 
romastvo i skracuje zivot. Bludom se ocrnjuje lice covjeka i on do- 
biva epitet omrazenog medu ljudima. On, takoder, rastace srce i 
razbohjeva ga, ukoliko ga cak ne ubije. Taj grijeh privlaci brigu, 
tugu i strah. UdaJjava pocinioca od Gospodara, a priblizava ga sej- 
tanu. Poslije ubistva nema vedeg grijeha od ovoga te je zbog toga 

Hadis je spomenuL na 222. strani. - Prim. ur. 

(Na navedenoj strani, na kojoj se govori o remi "Vrata grijeha" ne na- 
ha se ova, hadis, iako ro urednik EVrdj, Vjerovacno je mislio na hadis 
^ koji se spom.nje na str. 231, u fusnoti br. 2. - Prim, prev.) 

Buhari: Knfiga o krvarini, br. 2878, Muslim: Knjiga o raspodieli i ra~ 
toviraa..., br. 1676, patera 'Abdullaha b. Mes'uda, u Muslimovof ver- 
ziji. ' 



238 



Ibn Qajiim el-Dzewzilf e 



propisana smrtna kazna, i to na najgori, najruiniji i najtezi naein, 
Covjeku je lakse da mu kazu da mu je zena ubijcna nego da cuje da 
je pocinila preljubu. Sa'd b. 'Ubade & je rekao: "Kada hih zatekao 
nekog covjeka sa mojom ienom, udario bib ga ostricom sablje" 1 . Toje 
cuo Boiiji Poslanik Mpa rece; "Cudi li vas Sadova ljubomora i rev- 
twstf Ja sam doista revnosniji od njega, a Allah je revnosniji od me- 
ne> Zhog ove revnosti, Allah je zabranio sve javne i tajne grijebe". 1 
Hadis je muttcfcqun 'alejhi. U dva Sahiha se takoder navodi da je 
Eoziji Poslanik 3£ rekao: "Allah je revnostan i Ijuhomoran, i vjemik 
je Ijuhomoran. Allahova Ijubomom sejavlja kada Njegov rob pocini 
nesto sto muje On zabranio". 

Dva Sahiha biljeie da je Poslanik %$ rekao: "Niko nije rev- 
nosniji od Allaha. Zhog togaje On zabranio javne i tajne grijehe. Ni~ 
kom nije draze izvinjenje nego Allahu. Zhog toga je poslao poslanike 
sa radosnom vijescu i opomenom. Nikom nije drafa pohvala nego 
Allahu. Zbogtogaje Onpohvalio Sebe'\ 

Dva Sahiha prenose Posianikovu M hutbu za vrijeme pom- 
race nja: "O, Muhammedov ummete! Niko ne mole biti ljubomorniji 
od Allaha kada Njegov rob Hi rohinja cine Mud. O, Muhammedov 
ummete! Tako mi Allaha, kada hi znali ono sto ja znam, malo biste 
se smijali, a mnogo plakali", Zatim je podigao ruke i rekao: "Gospo- 
daru moj, jesam li prenio (misiju) f m 

Spominjanje upravo ovog velikog grijeha nakon namaza 
povodom pomracenja ima skriveni razlog ako bolje razmislimo, 
Pojava zinaluka najavljuje propast svijeta i to je jedan od predznaka 



Izvor hadisa vec spomenut. 

Buhari: Knjiga o braku, br. 5223; Muslim: Knjiga o pokajanju, br. 
2761, putem Ebu Hurejrea <&>, u Muslimovoj verziji. 
Buhari: Knjiga o tumacenju Kur'ana, br, 4634; Muslim: Knjiga o po- 
kajanju, br. 2760, putem 'Abdullaha b. Mes'uda 4». 
Buhari: Knjiga o dzumi, br. 1044; Muslim: Knjiga o pomracenju, br, 
901, putem 'Aise, r, "anha, u Muslimovoj verziji. 



Bolest I If jek 



239 



to 

v- 
e- 



nt 



o- 



Sudnjeg dana, Dva Sahiha biljeze hadis Encsa b. Malika: "Reci cu 
mm jedan hadis koji vam niko nece citirati nakon mens: Ctto sam 
Poslamka M kako kaie: 'Medu predznacima Sudnjeg d&rm fs da ce 
biti izuzeto znanje, a pojavit ce se neznanje! Kanzumimt ce se alko- 
hol i rafirit ce se bind! Bit ce manje ljudi, a vise tend, toko da ce na 
pedeset iena biti jedan covjek". ' 

Allahov zakon nalaze da, kada se rasiri blud, On se zestoko 
srdi i ljuti To se neminovno odrazava na sudbinu zemljc. Ibn 
Mes'ud je rekao: "Kada god se u nekom selu pojavi blud, Allah na- 
redi da se ono kazni". Jedan izraelski svecenik je primijetio svoga 
sina kako namiguje jednoj od vjernica, pa mu rece: "Polahko, sine!' 1 
Nakon toga on pade sa svoga kreveta i slomi kicnm I iena mu je 
pala, a sinovi izginuli. Bi mu receno: "Zar se tako srdiS kada se Me- 
nu ucini grijeh? U cvom porodu nikada nece bid dobra". 2 

Kaznu za blud karakterisu, medu ostalim kaznama* tri stva- 
ri: smrt na najgori nacin, dok je u blazem obliku propisano kaznja- 
vanje tijela bittern i srea izgonom iz domovine na godinu dana. 

Druga karakteristika je to da je Uzviseni zabranio Svojim 
robovima da ih savlada samilost prerna bludnicima kod izvrsavanja 
kazne. Jer, Uzviseni im jc iz samilosti propisao ovu kaznu. On je 
blazi prema njima nego sto smo mi.„ Ta milost nije sprijecila ovu 
kaznu, i ni ljudi ne treba da dozvole da njihova samilost sprijeci 
izvrsenje Allahove naredbe. 

Ovo pravilo, iako se odtiosi i na ostale kazne, potrebno je 
narocito istaci kod kazne za blud zbog potrebe za time, Jer, ljudi 
ne osjecaju srdzbu i ljutnju prema bludnicima kao sto je slueaj sa 
kradljivcem, laznim svjedokom ili pijanicom. Njihova srca su milo- 
stivija prema bludniku nego prema drugim zlocincima i greSnici- 




Buhari: Knjiga o kaznama, br. 6808; Muslim: Knjiga o znanju, br. 
2671, u Buharijevoj verziji. 

Ova prtfa je vec navedena u opsirnijoj verziji. Nju biljeze Ahmed u 
Zuhdu (str. 128, 129), Ebu Nu'ajm u Hil-ji (2/372) i Gazali u Ihja'u 
(2/311.) Ovu pricu nije komentarisao Hafiz 'Iraqi. 



240 



ibnQaiilmel-Dzewzijje 



ma, Stvamost to potvrduje. Radi toga su ljudi upozoreni da ne do- 
zvole da in samilost sprijeci da izvrse Allahovu && kaznu. 

Ova milost potice iz cinjenice da se ovaj grijeh desavaviso- 
koj, srednjoj i nizoj klasL Najjacl porivi su za time i mnogi u Lome 
ucestvuju. Naj£e§c'i uzrok bluda je ljubav, a ljudi osjedaju naklo- 
nost prema ljubavnicima. Oni smatraju da se pomoc tim Ijudima 
ubraja u pokornosi i ibadet iako je Ijubavni prizor zabranjen njima 
i oni ne osjecaju odbojnost prema tome. Situacija je ovakva kod 
vecine onih koji su slicni stoci. Mnogo smo prica o tome culi, a 
vecina od njih potice od stvorenja ci ja je pamet i vjera nepotpuna - 
sluga i iena. 

Jos' jedan od uzroka je to sto se ovaj grijeb izvrsava na pris- 
tanak obje strane, a nikako nasiljem, nepravdom, dok ljudi zaziru 
od silovanja. To je, takoder, izraz velike strasti. Kada se sve to od- 
slika u duSi, javlja se milost koja sprjecava izvrsavanje kaznc. Sve 
ovo je posljedica slabog imana. Odraz jakog imana je da se dusa 
odlikuje snagom koja ce izvrsiti Allahove naredbe i milolcu prema 
kaznjeniku, zbog Gospodara i Njegove milostL 

Treca karakteristika je to Sto je Uzviseni naredio da se ta 
kazna izvrsi u prisustvu vjernika, a ne u zatvorenom prostoru gdje 
ih niko ne vidi. Ovim se postiie cilj kazne i mudrost opomene. 
Kazna za covjeka koji po&ni blud u braku je izvedena iz Allahove 
kazne upucene Lutovom narodu - kamenovanja, zato Sto su blud i 
homoseksualizarn jednaki po svojoj ruznoci i bestidnostima. Oba 
grijeha sa sobom nose krsenje Allahove mudrosti u st varan ju i up- 
ravljanju. U homoseksualizmu se krije bezbroj stetnostL Pasivnom 
ucesniku je bolje da umre nego da dozvoli da se na njemu to zlo 
izvrsi. Jer, nakon tog zlodjela covjek se ne moie popraviti, Svako 
dobro ce izgubitl, a zemlja 6e iz njegovog Hca ispiti i zadnji trag 
zivota. Nakon toga covjek se ne stidi ni od Allaiia ni od ljudi. Tec- 
nost aktivnog ucesnika ce u njemu djelovati kao otrov u tijelu. 

Ulema se razisla oko toga da li pasivni u£esnik moze uci u 
Dzennet. Cuo sam Sejhu-1-islama kako o tome govori... 



Botes! ill jek 



241 




Oni koji smatraju da taj covjek nee"e uci u Dzennet baziraju 
se na nekoliko stvari: 

Poslanik M je rekao: "Kopile nede uci u Dfennef\ Ako se 
ovo odnosi na kopile koje nema uceSca u grijehu koji jc prethodio 
njegovom rodenju, vec se smatra potencijalnim izvorom zla i gri- 
jeha te se tesko od njcga moie o£ekivati neko dobro zato sto je 
stvoreno od prljavog sjemena te ako je tijelo koje jc odrasfo na ha- 
ramu potrebno Cistiti vatrom, sta se onda moze red za tijelo koje 
je stvoreno zabranjenim sjenienom? 

Pasivni ucesnik u homoseksualnom odnosu je gori od kopi- 
leta. On je nizi, ogavniji i prljaviji od njega. On ne moie occkivati 
nikakvo dobro; on je uvijek daleko od toga. Kada god uani nesto 
dobro, Allah mu kao kaznu propiSe neko Jose djelo. Tesko se mo- 
ze naci neko ko u mladosti pocini ovo nedjelo, a da u starosti ne 
bude joS loSiji. Nesposoban je da pocini dobro djelo, da stekne ko~ 
risnu nauku ili da se iskreno pokaje. 

Rjesenje ovog pitanja jc u slijedecem: Ako se covjek koji je 
iskusan ovom nesrecom iskreno pokaje i pocne cmiti dobra djela i 
ako se svojoni staroscu iskupi za svoju mkdost, Allah m ce mu 
njegova losa djcla pretvoriti u dobra. Ogavnost pocinjenog grijeha 
bit ce saprana raznim pokornostima i ibadetima, spustanjem pog- 
leda, cuvanjem stidnih mjesta od zabranjenog i iskrenim postupa- 
njem sa Ijudima. Takvom covjeku de biti oprosteno i on ce biti 
uvrsten u dzennetlije, Allah praita sve grijehe. Ako teoba moze 
izbrisati svaki grijeh: mnogobostvo, ubijanje Allahovih robova i 
poslanika, sihr, nevjerovanje i dr., zaito ne bi mogla izbrisati i ovaj 
grijeh? ...Allahova mudrost, ispunjena pravdom i miloscu, zahtije- 
va da se pokajnik od grijeha tretira kao onaj ko nema grijeha. Nje- 
govi grijesi se pretvaraju u vrline. To se odnosi na sve pokajnike. 



parimi: Kjijiga o picima, br. 2001; Ahmed: Musned, br. 6853, putem 
'AbduUah b. 'Amra. Ovo jc hasen verzija. U slicnoj verziji ovaj hadis 
prenosi Taberani u Ewsatu, br. 1 45, ali je ta verztja bez oslonca. (v.: 
Es-silsile ed-da'ife, br. 1287,) 



242 



lUriOaijimel Dzewzijje 



Uzviseni Jpze:jli &j Jj> C^j & \^k & gjjrf J± \j$& yj| ^ U $ 
(p?-^ 1 j>*iJi >» tf| U-^ ^jyjJi ^J - "Recif'Oy robovi moji koji ste se 
prema sebi ogrijeSili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah ce, 
sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prasta i On je 
mitostiv"' (Ez-Zumer, S3). Iz ovog pravila ne izlazi nijedan grijeh. 
Medutim, ovo oprastanje se odnosi samo na pokajnike. Sto se, pak, 
lice oaoga ko je u svojoj starosti los kao i u mladosci, ko se nije 
lskreno pokajao, dobra djeJa cinio, nije nadoknadio ono sto je pro- 
slo, ozivio ono ko je umrlo, niti je svoja losa djela zamijenio dob- 
rim - taj pred smrt ne moze uciniti nesto sto ce ga uvesti u Dzen- 
net. To mu je kazna za pocinjeno djelo. Uzviscni Allah ce ga za 
lose djelo kazniti drugim logim djclom. Kazne za grijehe ce se go- 
milati jedne na druge, kao sto se dobrocinitelji nagraduju za dobro 
djelo upudvanjem na dm go dobro djelo. 

Ako analiziramo stam'e velikog broja ljudi na samrmoj pos- 
telji, vidjet cemo kako nesto sprjecava njihov lijep kraj - kao kazna 
za pocmjena ne djela. 

Hafiz Ebu Muhammed 'Abdulhaqq k 'Abdirrahman el- 

Esbilf, Allah mu se smilovao, kale: 

"Znaj da los kraj - da nas Allah zastiti od toga - ima svoje m- 
roke, puteve i vrata! Najveci je privrzenost dunjaluku, zaslijepljenost 
ipohlepa za njirne 3 nemar prema Ahiretu i hrabrost i volja za grijete- 
rij&n. Covjeka moze savladati neka sorta greske, vrsta grijeba, seg- 
ment nemam, jragment hrabrosti i volje - sto njegov razitm zaroblja- 
va, njego-oH svjetlost gasi i njegove argumente pobija. Njemu ne po- 
male opomena, na njega ne djeluje savjet. Smrt mu u torn trmmku 
moze naicu On cuje poziv izdaleka, all ne moze razabrati njegovo 
znacenje, dak i nakon brojnib ponavljanja... 

Prenosi se kako se smrt priblizila slugi jednog Nasira te ga sin 
pace nagovarati da kale "La ilabe illallati\ Na to hi on odgovarao: 
'Nasire, gospodam moj,' Na svako ponavljanje, on hi odgovarao isto. 
Izgubio je svijest, alt je i nakon budenja ponavljao isto, Zatim rece 
sinu; "O, nepoznati covjeie! Nasir te poznaje samo po sabljL On je 



Bolest l llfek 



243 



smrtF To su mu bile zadi 



Abdulhaqq, Allah 



» se smilovao, 
pnpovijeda kako je covjekn kopje onpommm redeno da kaze "La 
itaheiMLah , na staje on odgovarao: "Na kttci tog i tog fovjeka pop- 
ravin to i to, a u torn vrtu uraditi to i to,„" 

Zatimje rekao: «Medu onim sto mi je Ebu Tahir es-Selefi do- 
zvolw daprenesem od njega je primjer covjeka kome je nastupio smr- 
tm cm. Kada su ga migovarali da izgovori 'La ilabe illallab\ on bi 
govono; 'Deb jazdeb', Sto na perzijskom znadi 'deset za jedanaest\ 
Kada su dmgome to reklt, on je citirao stib: 

Xabp cu stici do fiupatifa Muntfza&a? 

, t S- ^Y™, post W °? Mrna Prifajedan fovjek je stajao ispred 

KHte aji Je ulaz liao na ulaz bamama (javnog kupatUa). U torn tre- 

tku naidejedna prekrasna djevojka i upita ga: "Gdje se nalazi ku- 

pcaUoMudiabr On pokaza na svojtt kuat i rece: "Ovo je kupatilo 

Mmdfab . Ona ude u kuat, a on za njom pode. Kada ude u kuat i 

vidje daje prevarena, ona se poce pretvarati kako je radosna i sretna 

stojesa njime. Kako bi izbjegla silovanje, rece mm "Ltjepo hi bilo da 

nam doneses nefab ttkusmb stvari koje Ce nam uijepUti ulitak". On 

rede: Za trenutak at ti donijeti sve fro zelif i izide ostavivsi je neza- 

kljucanu ukuct Kupio je sto treba i vratio se, ali djevojka je vec bila 

po^egta. Covjekpofe bmicati i neprestano je spominjati. Hodao je 

pi'tevwhi i soxaarnct pjevajua: 

iK Mozda cejednog dhna ne$p red, 
liakp at stici do fypatifo MucCzaBa?" 

Nakon odredenogvremena, djevojka mu odgovorL 

"ZastOj ktidh sije ufivatio, nisi Srzo 
o^pvao %icu id zakfjucao vrata?" 

r j ■ ?^ mH , Se P ° Ve6a i m na$tavi ^govarati ovaj stib sve do po- 
sljednjih trenutaka svoga zivota, 

Pripovijeda se kako je neki covjek zavolio jednu osobu i ies- 
tofeo se vezao za npt tako da mu je to stuorilo boli i prikovalo ga za 
posteipt. S druge strane, ta osoba zeli na sve nacHne da izbiegne susret 
sa npm. Posredmci su kruiili od jednog do drugog sve dok ovaj nije 



244 



IDr Qajfim el-Ozewziiie 



obecao da ce posjetiti toga covjeka. Izaslanik obavijesti bolesnika ka- 
ko ce mu voljena osoba doci uposjetu, nasto se on obradova i od mu- 
ka oporavi. Dok je ocekivao dogovoreni susret, stiie mu izaslanik i 
rece: "Taj covjekje stigao sa mnom donekle pa se vratio. Nagovarao 
sam ga i molio t all ?ni on reie: 'On me se sjetio i zbog mene se obra- 
dovao. Ne zelim da na sebe sumnju navucem niti optuzbe privucerri. 
Opet sam ga molio, ali on ponovo odbl i otide". Kada to nesretnik cu, 
pade na ruke izaslaniku i razbolje se gore nego ranije. Na lieu mu se 
javise znaci smrti, papoce bimcati: 

k Miruj, raliatfu^tt Sofesnoga? 
o, (ijefijt samrtnifta iznurenog! 

Tvoje zadbvofjstvoje draze mome sreu 
ocCmiCosti Stvoritefja 'Vzvisenog! 

Rekob ma: "Covjece, boj se AllahaP\ a on odgovori: "Sad je 
kasno". Ja podob da izidern i prije nego ho stigob do vrata, zacub sa- 
mrtrii hropac. Da nas Allah sacuva od loseg kraja i neslavnog zavr- 
setkal 

Sttfjan es-Sevri je jedne prilike plakao do zore. Ujutro mu re- 
kose: "'Lot sve to iz straha od grijeha?" On uze sl-amku sa zemlje i re- 
de: "Grijesi stt znacajni koliko i ovol Bojim se loseg zavrsetka!" 

Ovo je najveca razboritost — bojati se datene savladaju grijesi 
prije smrti i sprijece te da preselis na Abiret sa imanom. 

Imam Abmed biljeii da je Ebu Derda' uoci smrti cesto padao 
u nesvijest. Kada hi se budio, utio bi ajet: 1] Ilk lV,llojij l^iiif Ll£j) 
(iji^e i^-i^i Ji 'fl^'j^'j ij* UjE <* \J*?%. - "Mi cemo srea njibova i oci 
njihove zapecatiti, i oni nece vjerovati kao ho ni prije nisu vjero- 
valiy i ostavit cemo ih da u zabludi svojoj lutaju smeteni" (El- 
En'am, 110). Zbog ovoga su se fasni pretbodnici bojali da ih grijesi 
ne zaklone od lijepog zavrsetka. 

Znaj - nastavlja Hafiz ebu Muhammed - da lo$ zavrietak, 
Allah nas samvao od njib, ne predstoji onima koji su ispravni u taj- 
nosti i javnosti. To se kod njih josnije desilo, hvala Allah w. Los* kraj 



Boiestfllfek 



245 



grfop onima iijeje vjerovanje iskvareno, koji velike grijehe iznova 

tako da gasmrt iznenadi prie pokajanja i popravljania sto LJu 
<U,eUns U da gapreotme, Allah L Lluvao ^ M -W st0 *fi»» 

namaz U u dtf, U - ie r P ° 5t0ia0 i^ T jek ^ "^ Prop^tao ezan i 
mmaz u dzamtp. Iz n,ega ,e zracila svjetlost ibadetai pobofnosti 
Jed„ og danasepo obicaju, popeo na minaru da pro J, eZTZj 

fi +£&£&;& Niie &feM ~ «■- * «* - 



Sta ho 



•cess 



ft* 



- //<?«* &?&? _ odgovori on, 

- Uzeta si mi pamet i zarobila mi srce! 

- Nedu zbog tebe pociniti grijeh nipoito! 

- Udaj se za mene! - zamolije on. 

Ti si mudiman, aja krs&nkaf Otec me nikada nece tebi da- 

- Pokrstit cu se! 

- Ako se pokrstis, ttdat cu se za tebe! 

Ovaj covjek prihvati bs&mstvo kako bi se oienio s njome 

& s : *■? ' " tok " tog ^ W™ " ™ *» SS 



MMMwmmim 



5te,n;ii?n 0? tOS t St ° homoseksuaJ ^m predstavlja jedm, od nai- 

$5&r na ovom ; bududem svi,etu 2a ov ° <**& 

,, , . L) ' U ^ S " , s< ! raziJli ok ° <°ga da li & kazna za homoseksuali- 
«» bm teza J, laksa od kazne za blud ili 6e, pak , biti j edn X 

•AM [| E M B ? ek u eS - S ! c ! d ! c J> ' Ali b - Ebi Talib, Halid b. Ei-Welid 
Abdullah b. Zub e ,r, 'Abdullah b. "Abbas, Halid b. Zejd, -Abdullah 



246 



ItrnQauimel-Dzewzlfte 



ta zir 



b. Ma'mer, Zuhri, Rebi'a fa. Ebi ' Abdirranman, Malik, Ishaq b. 
Rahirahi Imam Ahmed u vjerodostojmjo, predaji kao i !>ati u jea- 
noi od predaja - smatraju da je kazna za homoseksuahzam teza od 
kazne za blud. Ta kazna je, u svakom sb&Lju, smrt - bez obzira da 
li se radi o ozenjenim i!i neozenjenim osobama. 

'Ata' b Ebi Rebah, Hasan el-Basri, Se'id b. Musejjeb, Ibra- 
him En-Neha'i, Qatade, EWi, Safi u zvanienom iimnos mez- 
heba, Imam Ahmed u drugoj predaji, Ebu Jusuf i Muhammed - 
smatraju da je kazna za homoseksualizam i blud jcdnaka. 

Hakim i Imam Ebu Hanife smatraju da je kazna za homo- 
seksualizam niza od kazne za blud i da nju odreduje sudua kao 

Oni kazu: To je jedan od grijeha za koje Allah # niti Nje- 
g OV Poslanik m nisu odrediil preciznu kaznu tako da se su- 
dija treba odredki ta'zir, kao kod osobe ko,a jede strvimi, 

kr\' ili svinjsko meso* .*-..,.,-,•.. j- 

- Osim toga, co je odnos koji nije svojstven ljudsko, pnrod,, 
stavise, Allah & je to djelo uEinio mrskim cak I zivotinja- 
ma. Zbog toga za ovo nema liksne kazne, kao ft? nema m 
za opcenje sa magarcem i si. , * . 

- Izvrsilac to* postupka se ne naziva bludmkom m u Senatu 
ta u tradiciji te zbog toga ne moze biti uvrken u tekstove 
koji tretiraju kaznu za bludnike. ^ ( 

- Mi u seriatskim pravilima nalazimo da se grnesi ukohko su 
oprecni prirodnim porivima, ne sankaomSu fiksnim kaz- 
nama. A ukoliko je ucinjen iz pnrodnih ponva, onda grijen 
za sobom povlati kaznu srazmjerno tim ponvima. Zaio je 
propisana kazna za blud, kradu i konzumaciju opojmh pica, 
a nije propisana za jedenje strvine, krvi i svmjskog mesa. 

- Ovo je opce pravilo - kazna nije propisana za opcenje sa 

» Nefiksirana kazna cije definisanje je prepuSteno odgovornim, Ubis- 
tvo moze biti ta'zir, kao za droge t sL 




Bolesti liiek 



247 



p 



zivotinjama ili mrtvacima; a Allah je u ljudima scvorio naj- 
vecu odbojnost prema opcenju sa istim spolom kao i prema 
trazenju da neko s njime opci, za razliku od bluda, gdje je 
poriv zastupljen kod objc strane. 

- Ako se neko nasladuje sa istim spolom, to ne povlaci pro- 
pisanu kaznu ni kod muskaraca ni kod Sena. 

Pristalice prvog misljenja - vccina (diumhur) Ummeta - 
misljenja koje se smatra opceprihvacenim kod ashaba, smatraju da 
nema stetnijeg grijeha od homoseksuahzma. Ovaj grijeh dolazi 
odmah iza kufra. Mozda je tezi 1 od ubistva, kao sto cemo vidjeti, 
ako Bog da. 

- Ailab ^ nije ovim grijehom iskusao nikoga prije Lutovog 
naroda, Oni su kaznjeni na nacin kako niko prije njih nije 
bio kainjen. Sascavljeno im je nekoliko kazni — unistenje, 
prevrtanje kuca preko njih, sravnjivanjc, kamenovanje sa 
neba, utiranje ociju. Ta kazna je bila dugotrajna, Rastrgnuii 
su kao niko prije njih - sve to zbog tezine ovoga grijeha. 
Zbog njcga se zemlja moze rascijepiti; meleci bjeze na kraj 
nebesa i Zemlje kada ugledaju da se to cini iz scraha od ka- 
zne koja se mo*2e srueni na pocinioce i koja i njih moze 
pogoditi. Zemlja se zali svomc Gospodaru Uzvisenom; br- 
da samo sto ne popadaju! Covjeku je boljc da bude ubijen 
nego da dozvoli da se ovo sa njime £ini. Jer, kada muskarac 
opci sa muskracem, on ga je ubio i svaki zivot iz njega iscr- 
pioj a da ga je ubio - tada bi on bio Sehid i mogao bi oceki- 
vaci neku korist na Ahiretu. 

- Jos jedan argument je i to da Uzviseni AUah odluku o od- 
mazdi za ubistvo prepusta nasljedniku. On moze trazki da 
se ubica ubije, a moze i da oprosti, Meduiim, kazna za ho- 
moseksualca je beskompromisno ubojstvo, prema konsen- 
zusu ashaba Bozijeg PosJanika M i vjerodostojnim hadisima 
kojima nista ne moze kontrirati. StaviSe, po tome su pos- 
tupali Poslanikovi ashabi i pravedni halifc, neka je Allah 
njima zadovoljan. Vjerodoscojno se prenosi da je Halid b. 
Welid zatekao covjeka kako op 6 kao sto opci zena pa je to 



248 



Ibn Qalflm el-Dzewzljje 



napisao Ebu Bekru Es-Siddiqu, & On okupi ashabe da se s 
njimaposavjetuje, a Ali b. Ebi Talib je bio najstroiiji o torn 
pitanju. On rece; "Ovoje cinio sarno jedan narod, a vi znate 
kakojeAlLxh post tip io s dm narodom! Smatrarn da se taj £ov- 
jek treba zapalitir Na to Ebu Bekr es-Siddiq napisa Halidtt 
da zapali bomoseksualca. 

'Abdullah b. 'Abbas je rekao: "Trail se najvede uzvisenje u 
mjestu i homoseksualac sc baea sa njega, a zatim se na nje- 
ga sruci kamenje". Ovu kaznu Ibn 'Abbas crpi iz nacina na 
koji je Uzviseni Allah kaznio Lutov narod. Ibn 'Abbas je 
upravo taj koji prenosi od Poslamka ■£,: "Koga zateknete da 
radi postitpke Lutovog naroda, ubijte i pasivnog i aktivnog 
ucesnika"\ Autori Sunena biljeze ovu predaju. Ibn Hibban i 
drugi smatraju vjerodostojnom ovu predaju £iji lanac pre- 
nosilaca odgovara uvjetima Buharija. 

Vjerodosiojno se prenosi da je Boziji Poslanik M rekao: 
"Allah je prokleo onoga ko radi kao Lutov narod, Allah je 
prokleo onoga ko radi kao Lutov narod, Allah je prokleo 
onoga ko radi kao Lutov narod!" 1 . Ne biljezi se da je Posla- 
nik 'gg prokleo bludnike tri puta u jednom hadisu. Prokleo 
je pocinioce velikih grijeha, all ne vise od jedanput. Medu- 
tim, homoseksualce je vise puta prokleo i tri puta to potvr- 
dio, Ashabi Bozijeg Poslanika gg su se saglasili da homo- 
seksualca treba ubiti i niko se tome nijc protivio, ali su se 
razisli oko nacina izvrscnja te kaznc, Sto je neke ljude navc- 
lo na pomisao da su se ashabi razisli oko toga da li treba 
izvrsiti smrtnu kaznu rekavsi da je to sporno pitanje medu 
njima, a to je, ustvari, jednoglasje. 



Ebu Davud: Knjiga o kaznama, br. 4462; Tirmizi: Knjiga o kaznama, 
br. 1456; Ibn Madze: Knjiga o kaznama, br, 2561; Ahmed: Musned, 
br. 2722. Hadis je sahih. 

Ahmed: Musned, br. 2812, 2908. Hejsemi u Medzmc'u kaze: "Ovaj 
hadis prenosi Ahmed, a njegovi prenosioci su zastupljeni u Sahihu 1 '. 




Bolestiliiek 



249 



Ako analiziramo ajete: {%^> *Cj il>-U 5*i ill ^^jl \ j l' J z %) - "/ 
sto dalje od bluda, jer to je razvrat, kakoje to mian ptttF 
(El-Isra\ 32), fc^JLA ^ jb-f "g* l^, J&lL C *v=4ii\ bjbl) - 
"Zasto cinite razvrat koji niko prije vas na svijetu nije 
ciniof" (El-E'raf, 80), uocit eemo razLiku izmedu ove dvije 
pojave — razvrat u kontekstu bluda nije odreden (tj. neki 
razvrat), dok je u kontekstu homoseksualizma odreden. To 
zna£i da homoseksualizam obuhvata sva znacenja rijeci 
razvrat (u pravom smislu razvrat), tako da ajet mozemo 
protumacm kao: "zasto cinite razvrat koji je svakome 
odvratan?" Zbog tezine toga razvrata nije ^a potrebno ni 
spominjati, kao Sto je slucaj u ajetu: (cJii ^1 tiBlj cui«i>) - 
".„/ uradio si nedjelo koje si uradio" (E$-Su l ara\ 19) - tj. 
nedjelo koje je ruino i poznato svakome. 
UzviSeni, zatim, potvrduje ruznodu tog nedjela opisujuci 
ga kao razvrat koji niko prije njih na svijeiu nije £inio. Za- 
tim, kao jo5 vecu porv r rdu, navodi ono od cega se jeze srea, 
paraju usi i groze prirode - da covjek opci sa covjekom na 
nacin kako se opci sa zenama: (J£-'Jl ojiti jL&j) - "Vi sa 
strasctt prilazite muskarcima..." (El-E c rdf y 81). Nakon ovo- 
ga slijedi upozorenje da to ljudima nije potrebno te da 
motiv toga nije strast niti potreba koja privlaci muskarce i 
zene. Nema nagona, slasti, ljubavi i samilosti zbog koje 
zena zaboravlja svoje roditelje pored muia. U takvoj vezi 
nema potomstva kojim se produzava najplemenitija vrsta, 
nema ccdnosti iene niti zadovoljavanja potrebe; nema 
tazbinstva koje je brat krvij nema starateljstva ljudi o 
zenama od kojih potjecu najdraza stvorenja Allahu - 
vjerovjesnici, evlije i vjernici. Boziji Poslanik M ce se 
takmiciti sa ostalim poslanicima brojnoscu svoga Ummeta. 
Pored ovoga, mnogo je vrlina braka, medutim, razvrat u 
homoseksualizmu sve to ru§i i prevladava nad time svojim 
stetnostima koje moze nabrojati samo Allah $i. 
U daljem razlaganju ovog razvrata Uzviseni ukazujc na joS 
jedan aspekt pokudenosti ove pojave, a to je izobhcavanje 
prirode po kojoj je Allah stvorio ljude, a to je spolna sklo- 




250 



IbnQajjimel-Dzewzljje 



nosi ka zcnama i odbojnost prema Ijudima. Oni su izokre- 
nuli stanje i izopacih prirodu tako sto sa straScu prilaze 
muskarama. Zato je Allah j£ izokrenuo njihove kuce 
povrh njih tako da je ono sto je biJo gore otislo dolje; isto 
je uradio i sa njihovim srcima, zatim su u propast strmog- 
lavljeninaglavacke. Oni su obiijezeni jos jednom osobinom 
- pretjerivanjem, tj. prelazenjem granica: fejljli f> : Jjjf \j) - 
"Ta vi ste narod koji sve grantee zla preJJzi!" (El-E'raf, 
81). Razmotrimo da Ii je nesto slicno receno p bludu? Uz- 
visemovo^potvrduje ajecom: £M cifc J\ g$| ^ J-^j) 
(^QJ( - "...* *' z gnofc ga, u kom su stanovnici njegovi 
odvratne stvari Hnili, izbavismo" (EUEnbija\ 74) oni zas- 
bzuju najvecu osudu: (^ £L £ \f& £jj) . - TOj «&£„«• 
btjase narod razvratan i zao" (El-Inbija', 74); naziva ih gri- 
jesnimnarodom citirajuci njihovog poslanika: ^;^j| L]) 
(&M41 fjat Jp •- "Gospodaru moj, pomozi mi protiv na- 
roda grnesnog!" (El-'Ankcbut, 30); naziva ih nasilmcima u 
obracanju meleka Ibrahimu m: i#f E>| g#| ji jif ^ if j) 
(^Ui ijJts - "Mj ceroo unistiti stanovnlke onoga grada, fer 
su njegovi stanovnici nevjermct" (El-'Ankebut, 31). Ko je- 
dino zasluzuje ovakvu kaznu i ovakvu Allahovu osudu? 
Kada je Ibrahim «a pokuSao da se zauzme za njih nakon 
5t ° J X?"? da ? e b *j uniSteni > biva mu receno: »( L*Q y) 
( ?J £ > oiaa J^-T ffi d£ £| a^ ii ifi r& ^ . "5, Ibrabhhe, 
prodi se toga y naredenje od Gospodara tvogaje stiglo; njib 
ce stici patnja sigurnor (Hud, 76) . 

Ima li veceg razvrata i bogohuljenja nego kada su homo- 
seksualci dosb kod njihovog poslanika Luta euvsi da on 
una goste koji su veoirta lijepog izgleda? Kada su pohrlili 
njemu, on im se obraca: £2 >f y, jZ. tf& f ^ i") - "Q, 
narode moj, eto mojih kceri, one su vam cistijer r (Hud, 78) 
zeledi da spasi svoje goste tako sto de sunarodnike ozeniti 
sa svojim kcerima naslucujuci veliku sramotu i nesrecu za 



' -—«*«. uuiuwujuu v^ujvu sramotu l nes 

sebe i svoje goste. On im je rekao: '$ ^ ^ ^ ^ 






Bolest i lijBk 



251 



moj\ - rede on - 'eto mojib keen. 



Boju 



fca 



ie 



'? Rcert) one su vam eisttje! nojte 
se Allaba i pred gostima mojim me tie sramotite! Zar medu 
vama nema razumna covjekai"' (Hud, 78). Oni mu odgo- 
varaju nasilnickim i provokativnim tonom: J \3 L* C^lii jj&) 
(^ ^ f&Q^P u£" h* ^$i - "^ znas da nam nisu potrebne 
tuoje kceri, tf doista znas sta hocemo mi" (Hud, 79). Alk- 
hov poslanik na te rijeci uzdahnu duboko zabrinut, pa rede: 
(&^ cA J\ tpl J ay fi J Sf y) - "Ah, da ja samo imam 
moc, Hi da se htogu oslomti na nekog snabiog!" (Hud, 80). 
Tada mu Allahovi poslanicl otkrivaju i priopcavaju mu da 
do njih ne moze niko doprijeti, a time i do njega. "Ne boj 
se i ne brim za njih"; - (dtf} IJuJ J il£ "JJj t!) ±$ (J) - "O, 
Late, mi 5»2o izaslanici Gospodara tvoga, , oni tebi ne mo- 
gu nauditi" (Hud, 81), rekose mu oni, donoseci radosnu vi- 
jest za njega i nagovjestayajudi kaznu za njcgov narod: JJ*) 
h\ "JgCj li \^L^ £j asfci ^| j^f *& ^i ^3 tin -■' J* iuic 
ls-o*i q~^> ^f-Ji ^r^Ji ^i?>* - ' Ti kreni sa celjadi mojim u 
gluhodoba noci hez zene svoje, nju ce zadesiti isto sto i 
njih, i neka se niko od vas ne obazire! - Rok im je prasko- 
zorje, a zar praskozorje nije blizui" (Hud, 81). Boziji pos- 
lanik, *ftS, je ovaj rok primio kao veoma dug, pa mu melcci 
rekoSe: "Zar praskozorje nije blizu?" Tako mi Allaha, peri- 
od od unistenja Allahovih neprijatelja i spasenja Njegosog 
posJanika i vjernika trajao je samo od 2ore do izlaska sunca. 
Odjednom su njihove kuce bile istrgnutc iz temelja i uzdi- 
gnute ka nebu tako da su mcleci mogli £uti lavez njihovih 
pasa i rev magaraca. Tada se odigrao plan koji je zacrtao 
Uzviseni Gospodar preko Njegovog izasJanika Dzebraila - 
te kuce su prevrnutc na njih, kao sto vidimo u Objavi: £11) 
k?&* J^W J' »fer 0* $J*£j tyA^ Qii l& L>f ai. - 7 kada 
pade naredba Nasa, Mi sve prevrnusmo, ono stoje bilogore 
- hi dolje, i na njih kao kisu grumenje od pefrna blata spu- 
stismo, kojeje neprekidno sipalo" (Hud, 82). Oni su ostali 
kao dokaz narednim pokoljenjima, opomena bogobojaz- 
mma, prijetnja i primjer onima koji podu njihovim zloci- 
na^kim stopama, a kuce im razgledaju prolaznici; ilg.. j l\) 



252 



Ibn Qaiiim el-Dzewziije 



(5-^uIi *&$ ilJS yj 01 * *ji (js^J lilfi * h^0^ £0 - "To su, 
zaista* pouke za one koji'posmatraju, - on je pored puta, i 
sada postoji; to je doista pouka za one koji vjeruju" (El- 
Hidzr, 75-77), Kaznjeni su iznenada, dok su spavali. Katak- 

lizma je nastupila dok su, opijeni, lutali. Nije im pomoglo 
ono sto su steklL Dugo su uzivali u tim uzicima da bi upra- 
vo njima bili na kraju kaznjeni. 

Stvari koje su u zivotu Ejudima stvarafe 

patnju i riaQm smrti su patnja. 

Uzici su nestali, patnje su nastupile; strasti su prosle, a nes- 
rece dosle; malo su uzivali, a puno patili; rasipali su se bia- 
godatima da bi im one dosle glave* Opili su ill njihovi uzici 
i oni su se probudili usred pamje; letargija ih je obuzela i 
osvijestih su se tek poSto su im kude po£ele tonuti. Tako 
mi Ailaha, zestoko su se pokajali onda kada kajanje ne po- 
maze; zbog onoga sto su uemili plakali su krvlju, ne suza- 
ma! Kada bi mogao vidjeti gorn je i donje iz ove grupe kako 
vatra kulja iz otvora na njihovlm hcima 1 tijelima, kako se 
prze izmedu gromada vat re pijuci umjesto ukusnog pica 
vrelu tekucinu i kako im sc govori dok ih po licima vukti: 
"KuSajte ono sto ste zasluzili": A'^. \jjl& H *J \jj^jl U'jlal) 
[hj&d lli^ £ O^jki Ul) j^U- - "Przite se u njoj, isto vam je 
trpjeli ili ne trpjeli, - to vam je kazna za ono sto ste radili" 
(Et-Tur, 16)1 Uzviseni Allah je smanjio razliku u kazni 
izmedu ovog ummeta i onima koji cine ista djela, On se 
obrada najstroiim tonom: {ju«1 O^JU^I ^ l^* &j) "*»a o no 
nije daleko tit odjednog nasilnika" (Hud t 83). 

O, vi, fipji opcite s mus^arcima, sretno vam Sitol 
!Na <Dan povratfia fjutfi imat cete naaradu! 

Jedite ipijte, Sfudi razvrat cinite sto vise! 
Varna ce bili naCozena Njegmia najveca Vatra! 

^a vasa Braca sn pripremifa ftiicuprije vas 






Bolest i lijek 



253 



o Sit, 



% a nes- 

se bla- 

vi uiici 

)uzela i 

i, Tako 

ne po- 

e suza- 

)e kako 

tako se 

: pica 

1 vuku: 

vam je 

radili" 

i kazni 

On se 

tf o no 



pozivaju vas i radosnu vijest vam f^azujul 

c Evo nas, vasifi pretthdirifia, ocefiujemo vas, 
Sifni ce nas u najvecu c l/atnt stavitil 

Nemojte misfiti da ce vast partneri 
6ili dakftp odvas -jasno cete ifi vidjeti! 

Svafij odvas ce profiCinjati svoga partnera, 
patitizBog njega i tugovati neprestano! 

Svafy ce zBog svoga partnera Siti ftaznjen 
£@o sto su sfastima zaradivaB patnju. 

KAZNA ZA HOMOSEKSUALIZAM f BLUD 

{0D6OVOR MA ARGUfff HTE OfflH KM SMATflAJU M JE KAZItt ZA 
HOfWBCSUALBAN lifiA OD KHZHE ZA ILUPj 

Na tvrdnju da je to prekrSaj za koji nije propisana kazna 
moze se odgovoriti na vise na£ina: 

I Ono sto se prenosi od Aliaha jeste kainjavanje homoseksualca 
smrcu; ono sto je propisao Njegov Poslanik M jeste preneseno 
od Njega. Ako hocete da kaiete da ta kazna nije odredena Sen- 
atom, onda niste u pravu; ako, pak, zelite da kaiete da ta kazna 
nije precizirana tekstom Knjige, to ne mora da zna£i da se ona 
ne moze precizirati sunnetom. 

2, Vasa tvrdnja propada kamenovanjem koje je propisano sunne- 
tom. 

- Ako ustvrdite da je ta kazna dokinuta kur'anskim izrazom, 
dok je odredba ostala, 

mi se pozivamo na kaznu konzumenta alkohola. 

3, Negacija odredenog dokaza ne mora znaciti negiranjc svih 
drugih, niti negiranje onoga Sto se dokazuje. Uz to, naveli smo 
kako je dokaz koji vi negirate nepresusan*.. 

Sto se tide vaSe tvrdnje da je to odnos koji nije blizak priro- 






254 



Ibn Qaijim el-Dlewziije 



dama te da je Allah, naprotiv, ugradio u njih odbojnost prema to- 
me kao prema opcenju sa mrtvacima i zivotinjama, na to se mole 
odgovoriti sa viSe aspekata: 

L To je neispravna analog! ja koju odbija sunnet Bozijeg Poslani- 
ka M i konsenzus ashaba, kao sto smo rekIL 

2. Poredenje opcenja sa golobradim lijepim i izazovnim mladicem 
sa opcenjem sa magarcem ili mrtvom zenom takoder nije is- 
pravno. Zar se to moze porediti sa opcenjem sa magarcem, 
kravom ili mrtvacom? Zar to moze oduzeti pamet covjeku, 
okupirati mu srce i okupirati mu misli i dusu? Nema pogresnije 
usporedbe od ove. 

3. Incest sa majkom, kcerkom ili sestrom ukazuje na suprotno od 
onoga sto vi tvrdite, Jer, za ove razvrate jc, iako ih priroda u 
potpunosti odbija, propisana kazna, prema jednom misljenju, a 
to je ubistvo bez obzira na bracno stanje pocinioca. Ovo je stav 
Imama Ahmeda prema jednoj predajL Njega zascupa i Isliaq b. 
Rahawejh i nekolicina hadiskih ucenjaka. Ebu Davud i Tirmizi 
biljeze da ovaj stav zastupa i Bcra* b, 'Azib: "Sreo sum svogami- 
dlu koji je nosh zastavu. *Kuda ides'? - upittth ga. "Poslao me 
Boziji Poslanik M - rece on - covjeku koji se ozenio s matehom 
nahon oceve smrti da mu odsijecem glavtt i konfiskujem imetakV* 
Tirmizi kaze: Ovo je hasen hadis. El-Dzuzdzani kaze: "Bcra'ov 
amidza se zove El-Haris b. *Amr." 

U Ebu Davudovim i Ibn Madzeovim Sunenima se biJjezi 
hadis Ibn 'Abbasa u kojem Boziji Poslanik M kaze: "Ko pocini hind 
sa blizom rodakom ubijte ga" 2 . Hadzdzadzu su jednom doveli £ov- 




Ebu Davud: Knjiga b kaznama, br. 4457; Tirmizi: Knjiga o odredba- 
ma, br, 1362; Nesah Knjiga o braku, br. 3332; Darimi: Knjiga o bra- 
ku, br. 2141, Hadis je sahih (v.: Irwa' el-gal il, br. 2351.) 
Tirmizi: Knjiga o kaznama, br. 1462; Ibn Madze: Knjiga o kaznama, 
br. 2564; Ahmed: Musncd, br. 2722. Hadis je dafit (v.: Irwa' el-galil, 
br. 2352.) Autor ovaj hadis pripisuje Ebu Davudu, all ga nismo uspjeli 
naci u nama dostupnoj stampanoj verziji ove zbirkc. 



)7.€ 






ezi 



Dv- 



a- 



fra- 



mn, 



Bolest ilijek 



255 



jeka koji je silovao svoju scstru. On rede: "Uhapsite ga i pkajte o 
tome ashabe Bo2ijep Poslanika 'It! 11 Oni upkase 'Abdullaha b. Mu- 
tarrifa, a on re£e: "Cuo sam da je Boziji Poslanik M rekao: 'Kopov- 

rijedi svetost vjernika udarite ga sabljom gdje je najtanjil*" Ova pre- 
daja na posredan naeln ukazuje na kaznu ubojstvom. Ovo je samo- 
stalan dokaz o ovom pitanju, a on ukazuje na to da se za opcenje sa 

zabranjenim subjektom sankcionise smrcu. Dokaz za to je, dakle, 
opcenje sa majkom ili kcerkom. Isto se odnosi na opcenje sa bli- 
zim rodakama ili sa permanentno zabranjenim subjektima, Ito se 
sve kaznjava smrcu, kao homoseksualizam. 

Rjesenje ovog pitanja: kod oba slucaja treba se pozvati na 
dokaze iz Kur'ana i Sunneta, a analogija potvrduje oba izvora. Svi 

muslimani su saglasni oko toga da onoga ko pocini blud sa blizom 
rodakom sljeduje kazna, ali su se razisli oko prirode ove kazne - da 
Ji je to beskompromisna smrt ili samo kazna za blud. 

Safi, Malik i Ahmed u jednoj predaji smatraju da se za to 
kaznjava kaznom za blud, dok Ahmed 2 , Ishaq i nekolicina hadiskih 
ucenjaka smatraju da je kazna smrt bez obzira na okolnostL 

Isto tako, saglasni su oko toga da blud pocmjen u bracnim 
uvjetima, gdje pocinioci znaju da se ne mogu vjeneati, takoder za 
soboin povlaci kaznu, osim kod Ebu Hanifc, koji to ubraja u sum- 
njive stvari koje obaraju kaznu. 

Suprotni tabor smatra da, ukoliko je covjek taj blud pocinio 
u bracnim uvjetima, tada je zlocin tezi i opasniji, jcr je prekrSio 
dvije velike zabrane: zabranu ugovora (bracnog) i zabranu opcenja. 
Kako se onda maze umanjiti kazna kada je na prekrsaj ugovora 



Hejsemi u Medzme'u ka?.e; H Ovaj hadis prenosi Taberam\ Medu pre- 

nosiocima se nalazi Refde b. QaoVa. Njega povjerljivim smatra Hi- 
sam b, 'Ammar dok vecina hadiske uleme odbija njegove predaje. Os- 
tali prenosioei su povjerljivi. Hadis je, prema tome, da'if, a u potpu- 
nosti glasi: 'Ko povrijedi dvije svetosti udarite ga sabljom gdje je 
najtanji'." (V,: Da'if El-Dzami', 5515.) 
U drugoj predaji od njega. prim. prev. 



256 



Idn Qajjim el-Dzewzijie 



dodat i prekrsaj bluda? 

O opcenju sa mrtvima (nekrofilije) fakihi imaju dva mislje- 
nja zastupljena u Ahmedovom mezhebu i na drugim mjestima: 

Jedno od tih misljenja je da je kazna obavezna (stav 
Ewza'ija) zato sco jc uz grijeh bluda pridodano krSenje svetosti 



mrtvaca. 



OPCENJE SA ZIVOTINJAMA (ZOOFILIJA) 



Fakibi se o ovom pitanju dijele na tri grupe: 

1. Pocmilac tog nedjela se opominje, a nema kazne. Ovaj stav zas- 
tupaju Malik, Ebu Hanife, Safi i u jednoj predaji Ishaq. 

2. Ovaj postupak povlaci kaznu za blud - pocinilac se bicuje uko- 
Jiko je neozenjen i kamenuje ukoliko je ozenjen. Ovaj stav zas- 
tupa Hasan. 

3. Na pocmioca ovog postupka primjenjuje se kazna za homosek- 
sualizam, Ovaj stav se biljezi od Ahmeda. 

Ova dva misljenja, koja zahtijevaju kaznu, otvaraju novo pi- 
tanje da li je to kazna smrcu ili se taj fovjek Sinatra bludnikom? 

Oni koji smatraju da je kazna za to smrt baziraju se na ha- 
disu Ibn 'Abbasa koji biljezi Ebu Davuda, u kojem Poslanik 'M ka- 
ie: "Ka opci sa zivotinjom ubijte i njega i zivotinju! M 

Uz to, ovo je odnos koji nije dozvoljen ni u kom slucaju, te 
se zato sankcioniSe kaznom za blud. 

Oni koji ne vide da je potrebna kazna svoj stav opravdavaju 
time da torn pitanju ne postoji vjerodostojan Kadis, a da postoji, mi 
bisrao ga prihvatili i ne bi nam bilo dozvoljcno da mu protivrjeci- 
mo, Isma'il b. Se'id es-Salendzi kaze: "Pitao sam Ahmeda o £ovje- 
ku koji opdi sa zivotinjama. On mi niSta nije odgovorio". Hadis 



1 Ebu Davud: Knjiga o kaznama, br. 4464: Tirmizi; Knjiga o kaznama, 
br. 1455. Hadis jc sahih (v.; Irwa' el-galil, br 2348.) 



Bolestilijek 



257 



• r a miSlje- 
ima; 

na (stav 

svetosti 



iv zas- 

je uko- 
stav zas- 

bmosek- 



nov 



novo pi- 

com? 

se na ha- 
nk M ka- 

lucaju, te 

•avdavaju 

jstoji, mi 

otivrjeci- 

o covje- 

i 1 '. Had is 



*Amrab. Ebi 'Amra nije vjcrodostojan. Tahavi kaze: "Taj hadis je 
da'if. Pored toga, prenosi ga Ibn 'Abbas koji i sam smatra da to ne 
povlaci kaznu." Ebu Davud kaze da to dodatno slabi hadis. 

Nema sumnje da je prirodna odbojnost prema opcenju sa 
iivotinjama jaca od odbojnosti prema homoseksualnom odnosu. 
Ne treba dokazivati da su Ijudske prirode jednake, ali je izjednaca- 
vanje ove dvije stvari najpogresnija analogija. 



HONOSEKSUALIZAM I LEZBUSTVO 

Tvrdnja onih koji govore da su homoseksualizam i lezbij- 
stvo jednako trettrani pogresna je analogija, Jer T u drugom slucaju 
ne dolazi do penetracije i moze se uporediti samo sa homoseksual- 
nim odnosom bez cina penetracije. Jedan hadis ka£e: "Kada zena 
opci sa zenom, toje blud"\ ali to ne povlaci kaznu zato sto nije doS- 
lo do penetracije iako se to naziva bludom, kao sto se kaze blud 
oka, mke, noge Hi usta. 

Nakon ovog pojaSnjenja, ukazujemo na to da muslimani je- 
dnoglasno smatraju da se honioseksualni odnos sa robom tretira 
kao i svaki dragi. Oni koji misle da je odnos covjeka sa svojim ro- 
bom dozvoljen bazirajudi se na ajetu: *J£0 l^SL U jf f-Hr J jjf J* Ni) 
(^X Jfi jL^Li - "...osim od zena svojib Hi onih koje su u posjettu 
njihovtt, otUy doista, prijekor ne zasluiujtt" (El-Mtt 'minim, 6), izje- 
dnacavajuet to sa opcenjem sa robinjom, taj je kafir, Njega treba 
pozivati na teobu kao sto se poziva odmetnik. Ako se ne pokaje, 
kida mu se glava. Homoseksualni odnos sa vlastitim robom je jed- 
nako tezak i grijesan _kao i odnos sa tudim robom* 

LIJEK ZA HOMOSEKSUALIZAM 

Neko ce, nakon svega ovoga,upitati postoji li lijek za ovu 






'.nama. 



Bejheqi: Sunen, 7/233, Hadis je slab (v.: Da'if el-Diami', br. 2S2, 
Irwa" el-galil, br. 2349.) 



258 



ibn Qafjim el-Dzewziiie 



opasnu bolest i ruqja za ovaj fatalni sihr. Cime se moze ukloniti 
ovo stanje i postoji li izlaz iz ove teske krize? Moze li se osvijestiti 
covjek opijen vinom? Moze li covjek povratiti svoje srce kada mu 
jc zaljubljenost stigla do samog srca i moze li Ijekar uspjesno uklo- 
niti tu zarazu? Stanje tog covjeka je tako da, iako ga lfudi kritikuju 
i kude, njemu to prija zato sto se spominje njegov voljeni i to ku- 
ttenje samo zad ovo 1 Java njegovu strast. 

Strast megoni tamogdje si tie moguje 
zaitstatnti nili ubrzati. 

<Ponizio si me, pa mije diisa ponizena i iznurena; 
nije ti Beznacajan onaj fojepfiemenit 

Sficis mojim neprijatefjima pa ifi zavofjefi 
jer s njima mije kgo i s toSom, 

%ada me ftude zBog teSe, sCatfip mije; 
drago mije sto te spominju-, ne^a me f^udel 

Mozda ovo stoji iza pitanja povodom kojeg pisemo ovu 
knjigu i lijeka kome traiimo lijek. 

Odgovor je; DA! "Za svaku bolest Allah Mje stvorio lijek. 
Taj lijek neki znaju, a neki ne znaju" * 

Metod lijedenja ove bolesti moze se pristupiti sa dva aspek- 
ta: 

1 . preventiva - na vrijeme ukloniti uzroke bolesti i 

2, uklanjanje bolesti nakon njenc pojave, 

Obje metode su lahke za onoga kome Allah olaksa, a ne- 
moguce su za onoga kome Allah ne pomognc - samo Njemu pri- 
pada mod utjecaja na izljecenje. 



Ovaj hadis je komentiran na pocetku knjige. 



Bolest i lllek 



259 



Sto se tice preventive, ona se o£ituje kroz obaranje pogleda, 
kao sto smo rekli, jer je pogled otrovna Iblisova strijcla. Ko pusti 
da mu pogledi lutaju njegova nesreca cc biti stalna. Obaranje pog- 
Icda ima vi§e koristi: 

1. Time se primjenjuje Allaliova naredba koja predstavlja okosni- 
cu covjekove srece u zivotu i nakon smrti. Najveca blagodat za 
covjeka na ovom i na buducem svifetu leii u primjeni naredbi 
njegovog Uzvisenog Gospodara. Sreca na ovom i buducem svi- 
jetu pociva na primjeni ovih naredbi, a uzrok svake nesrece leii 
u njihovom krlenju. 

2. Izbjegava se otrovna strijela koja bi upropastiia srce ako bi stig- 
la do njega, 

3. Obaranje pogleda budi osjecaj bliskosti sa Allahom i koncea- 
trisanosti na Njega, PuStanje pogleda rasijava srce i udaljava ga 
od Allaha. Nista za covjeka nije pogubnije od nekontrolisanog 

pustanja pogleda, jer ono stvara zastor izmedu njega i njegovog 
Gospodara. 

4. Time srce jaca i raduje se, dok ga puStanje pogleda siabi i rastu- 
iuje, 

5. Obaranje pogleda u srcu stvara svjetlo, kao §to nekontrolisano 
gledanje stvara tamiuZbog toga Uzviseni nakon naredbe o spu- 
Stanju pogleda spominj'e ajet o nuni (svjetlosti): \Jjj h ^>U jj) 
T&?j 'A«**iJ f^j^f 'c? ~ "Red vjernicima neka obore poglede 




Zemlje! Primjer svjetlosti 
Njegoveje udubina it zidu u kojoj je svjetiljka" (En-Nur, 35), 
tj. Njegovo svjetlo u srcu Njegovog roba - vjernika koji sli jedi 
Njegove naredbe i postuje zabrane. Kada je srce obasjano, njc- 
mu sa svih strana prilaze vjesnici dobra; kada je zatamnjeno, 
onda mu sa svih strana pohrle oblaci nesreda i zala. Koliko god 
bilo novotarija, zabluda, povla divan ja strasti, izbjegavanja upu- 
te i uzroka srece, siijedenja uzroka nesrece - svjetlo srca sve to 
mozc izbrisari. Kada ncstane tog svjetla, covjek ostajc u mraku 
kao slijepac koji hoda po mrkloj noci. 
6. Obaranje pogleda stvara pravu pronicljivost kojom covjek 



mo- 






260 



ibn Qaijlm ei-Dzewzilie 



ze razljkovati jskrenog covjeka od lazljivca, pozitivca od nega- 
civca. Sah b. SudzV el-Kirmani je govorio: "Ko izgradi svoju 
vanjstmu slijedenjem Sunneta, unutrasnjost stalnom samokon- 
irolom, obori pogled od zabranjenih stvari, uzdrzi se od strasti 
l navikne se na halale - imat ce nepogrjesivu intuiciju", Ovaj 
Sudza' je bio poznat po nepogrjesivoj imuiciji. 

Uzviseni Allah kao nagradu za ucinjeno djelo covjeku daru- 
jc slicnu stvar. Ko se odrekne necega zbog Allaha On ce mu dati 
bolje od toga. Ako obori svoj pogled pred zabranjenim stvarima, 
Allah 3fe ce mu to nadoknaditi tako sto ce mu prosiriti vidike (sr- 
eani vid), otvoriti vrata znanja, imana, nauke i Istinske i nepogrje- 
sive pronicljivosti koja se sti£e srcanim vidom* Homoscksualci se 
odlikuju suprotnom osobinom - lutanjem koje je oprecno vidu: 
(htf^*i rHj^ ^ j^i ilj**J) - "A zivota mi woga, oni su u pijansivu 
svome liitali" (Et-Hid2r, 72), Pijanstvo je odsustvo svijesti, a luta- 
nje je odsustvo vida. Vezivanje za slike narusava razum, dok luta- 
nje vida opija srce, kao Sto kaie pjesnik: 

<Dva su pijanstvo: pijanstvo strasti i pijanstvo vinal 
%ada ce se pijanica osvijestlti? 

Drugi kale: 

(jovore mi: <Pofudio si odfjuBavi, aja figzenv 
LjuSavje tela Safest odkidital 

Odffu6avi se covjef^za vjecnost ne Budi 
dof^lhdiza tren pa'da u trans. 
7. Obaranje pogleda imosi u srce postojanost, hrabrost i snagu. 
Allah $1 mu sakuplja kontrolu nad srcanim vidom i argumen- 
tima sa kontrolom nad snagom i moci. U jednoj predaji se ka- 
ze: "Onaj ko mole savladati svoju strast sejtan bjczt od njegove 
sjenke". Suprotno od ovoga se moze nac"i kod onoga ko slijedi 
svoje strasti. Njcgova duSa je ponizena, prosta, srozana, sitni- 
cava i nistavna. Kao sto kaze Hasan: "Oni, i ako ih mazge gaze i 
konji kopitaju, trag grijeha ne napusta njiliove vratove! Allah 
ce neminovno poniziti onoga ko Mu je nepokoran!" Uzviseni 



b- 

sti 



tti 

la, 

Sr- 

. 

se 
to: 
vtt 

h- 
ta- 



Bolestilijek 



261 



je snagu zdruzio sa pokornoScu, a nemoc sa grijeSenjem, kao 
sto se kaze u ajetima: fc&>iJj d^'Jj sJ*Ji *U^) - "Snagaje u Al- 
laha i Poslanika Njegova i u vjernika" (El-Munafiqun, 18) ; %) 
fyJ** JzS aj CjUpVi l=sfj 'j^>^ V} 'j^ - "^ w ^ gubite hrabrost i tie 
zalosttte se; vi dete pobijediti akb budete pravi vjernici" (Alt 
'Imran, 139), Iman se sastoji od rijeci i djela, vanjkine i unutra- 
snjosti. UzviSeni Allah je rekao: *%\ LL*i- Sj*Ji JjS «j*Jt S^j ijlir jJ*) 
(ili^ JJUtH ^JJI} t-JLn J4& 1 -i*-W - "Ako neko zeli velicihu* pa - 
u Allaha je sva velicina! K Njemu se dim lijepe rijeci y i dobro 
djelo On prima" (Fatir, 10), tj, ko zeli velicinu neka je trazi u 
pokornosci Allahu, spominjanju Allaba lijepim rijecmia i dob- 
rim djeiima. U Kunut-dovi se kate: "Nije nemocan onaj ko je 
Tebi odan, niti je snazan onaj ko se Tebi protivi" 1 . Ko bude po- 
koran Allahu on Mil je odan u onome sto cini i bit ce niocan 
shodno svojoj pokornosti, Onaj ko je nepokoran taj se protivi 
Aliahu u tome Sto emi, a bit ce nemocan i slab shodno svojoj 
nepokornosti. 

Ovaj postupak zatvara Sejtanu pristup srcu. Jer, on ulazi preko 
pogleda i izlazi putem njega u srce brze nego sto zrak ulazi u 
prazan prostor. On otjelovljuje covjeku sliku gledane stvari i 
uljepsava je. Pretvara je u kip za koji se srce veze, Zatim mu 
obecava i primamljuje ga paleci u srcu plamen strasti nalazuci 
ga drvima grijeha kojima ne bi imao pristupa bez te siike. Srce 
se tada pretvara u plamen i ocuda poticu udisaji u kojima se os- 
jeti plamen vatre i vrell uzdasi. Jer, srce je sa svih strana okru- 
zeno vatrom i podsjeca na ovcu us red furune. Zbog toga one 
koji slijede strasti kroz zabranjene sHke u Berzehu ceka iuruna 
od Vatre; u njoj ce im se pr2iti duSe sve dok ne budu prozivlje- 
ui To je Uzviseni Allah pokazao Svome Poslaniku 3s u snu, 
prema vjerodostojnom (muttefequn *alejhi) hadisu". 
Srce je slobodno za razmisljanje o svojim dobrobitima i za za- 
nimanje njima. PuStanje pogleda razbija ovu koncentraciju i 



Hadis koji smo citirali, a koji prenosi Semure b. Dzundub. 



262 



Ibn Qajjim el-Dzewzllfe 






sprijecava srce da o come razmislja. Stvari mu se mijesaju i cov- 
jek neminovno pada u ropstvo strastima i nemar prcma spomi- 
njanju (Allaha): (\L'j "J*\ h\£j *l> p\j tf/i ^ j$j Qiif *y ^: %) - 
"...* ne slusaj onoga cije smo srce nehafnim prema Nama ostavi- 
li, kvji strast svoju slijedi i ciji m postitpci daleko ad razbori- 
tosti" (El-Kehf, 28); samo pus tan jc pogieda izaziva ove tri stva- 
ri. 
10, Izmedu oka i srca postoji prolaz ili put. Zahvaijujuci tome pro- 
lazu, svaka aktivnost se prenosi sa jednog organa na drugl Tim 
putem sc srce uz oko popravlja ili kvari Ako je srce iskvareno, 
iskvaren je i pogled; ako je iskvaren pogled, to dovodi do kva- 
renja srca. Ista stvar je i sa popravljanjem. Ako se oko pokvari, 
i srce ce se pokvariti i razvaliti tako da ce postati poput smetlji- 
Sta na kojem se skupljaju sve ne&stoce i otpaci. Ono necc biti 
pogodno za prihvatanje spoznaje Allaha, Ijubav i povratak 
Njemu, bliskost sa Njime, radost u Njegovoj blizini; u takvom 
srcu samo suprotne stvari mogu boraviti. 

Ovo su neke od koristi obaranja pogieda i pozitivne poslje- 
dice te navike. 



DRIKI HAON SPRlEaVAHM VEZmULM 

SRCA 



Okupirati srce srvarima koje ce ga spnjeelti od toga i spasiti 
od te zamke - uznemirujuceg straha ili burne ljubavi! A kada sc 

srce oslobodi straba za necim Sto je bolje propustiti nego dobiti to 
sto volt ili straha za ono §to je stetnije od propustanja tog voljenog 
ill ljubavi za oniin §to mu je korisnije od voljenog ili straha od 
onoga cije propustanje je Stetnije po covjeka od propuStanja onoga 
sto se voli- tada se srce neminovno vezuje za slike. 

ObjaSnjenje ovoga: Dusa nc napusta voljenu stvar osim 
zbog vise voljene stvari ili iz straha od stete koja je opasnija od 
propustanja onoga sto se voli. Kome se ovo desi taj mora posjedo- 



Bolest i liieJc 



263 



vari dvije osobine bez kojih mu niSta ne bi koristiio: 
J. istinsku pronicljivost, kojom razlikuje intenzitet dragih i mrs- 
kih stvari, lako da se odabire visa vrijednost pored nize i izdr- 
zava se manja steca kako bi se oslobodilo viSe stete. Ovo je ka- 
rakteristika razuma. Ne ubraja se u pametne onaj ko ne radi po 
ovome; scavise, zivotinje mogu bid razboritije od takvog cov- 
jeka; 
2, moc odluke i strpljivosti, kojima se odlucuje na izvrsenje ili ne- 
jzvrsenje odredene stvari. Covjek je cesto svjestan razlike u vri- 
jednosti, ali je dusevno i voljno nemocan da odabere ono Sto je 
korisnije - zato sto je nizak, pohlepan, malodusan i kratkovid, 
Ovakvi ljudi ne koriste ni sebi ni drugima, UzviSeni Allah je 
yodstvo u yjeri povjerio iskljucivo ljudima koje krasi strpljenje 
i duboko vjerovanje: 6lX \Jlkj \/J^> £j \SjJL bj'^ Sjjf l^L lO^-j) 
{bji# - "Izmedu njih smo Mi vode odredivali i oni stt, 
odazivajuti se zapovijedi Nasoj, na pPravi Pitt upucivali, jer 
sit strpljivi bili i u dokaze Nose cvrsto vjerovali" (Es-Sedzde, 
24) > Ovakvi ljudi imajii koristi od svoga znanja i prenose tu 
korist na druge. Svi ostali nemaju koristi od onoga sto znaju, 
tuti drugi od toga imaju koristi. Ima ljudi kojima koristi 
vkstito znanje, ali se ono ne prenosi na druge. Prva grupa ljudi 
svojim svjedom obasjava put i sebi i drugima; druga skupina 
hoda li tami i vodi druge po tami; dok tredi hodaju sami po 
svjetlu. 



Posto smo s 



JEOINSTVENOST VOUENOG 



watili ovaj uvod, jasno nam je da u srcu ne 
mogu postojati dvije ljubavi - Ijubav prema Najvoljenijem i ijubav 
prema slikama (pojavama), Ovo su dvije suprotne strane koje ne 

mogu bid zajedno. Ko posveti svu energiju svoje ljubavi Najvolje- 
nijem, pored Koga se niko drugi ne moze voljeti; ko se irtvuje da 
se suzdrzi od ljubavi svakog drugog subjekta...; ako voli nekog 
drugog, voli ga zbog Njega, ill da bi stigao do Njega - u suprot- 
nom, on se susteze od svake ljubavi koja muti tu Ijubav i kvari je. 
Jer, iskrena Ijubav podrazumijeva vjernost i nedijeljenje te ljubavi 
na ikog drugog. Ako voljeni Covjek ne zeli i ljubomoran je kada se 



264 



llin Qaiitin el-Dzewzijje 



ljubav prema njemu dijeli na jos nekoga i ako ga to srdi, udaljava se 
od te osobe i smatra njegove osjecaje laznim; i ako sam nije vrije- 
dan da rau neko posveti svu ljubav - 5ta se onda moze reel za Naj- 
voljenijeg koji Jedini zasluzuje da mu se posveti sva ljubav? Svaka 
ljubav posvecena nekom drugom smatra se kaznom za onoga ko 
voli i nesredom za njega. Zbog toga Uzviseni Allah nece oprostiti 
da Mu se neko smatra ravnim u ljubavi, a oprostit 6e manje grijehe 
od toga onome kome On bude htio. 

Ljubav prema pojavama i slikama sprijecava ljubav koja je 
korisnija za covjeka i bez koje covjek nema blagodati, korisnog 
iivota n\ spasa. Sada neka covjek izabere korisniju ljubav. Ove dvi- 
je ljubavi sc ne mogu sastaviti u jednom srcu. Naprotiv! Onaj ko 
bude nehajan prema ljubavi prema Allahu, zikru i prizeljkivanju 
susreta sa Njime, Uzviseni Allah ce ga iskusati ljubavlju prema 
drugima. Bit ce kaznjen torn ljubavlju na ovom svijetu, Berzehu i 
na Ahiretu. Kaznit ce ga ljubavlju prema kipovima, prema krsto- 
viiria, prema vatri, prema golobradima, prema zenama, prema grije- 
sima, prema ljubavnicama i lahkim zenama , ili ljubavlju prema 
onome 5to je bezvrjednije od toga i sto je krajnje nistavno. Covjek 
je rob voljenoga Sta god ono bilo, Pjesnik je rekao: 

Zrtva si. svafipg kpga zavotis; 
zato palfjivo odaSeri %pga ces vofjeti! 

K.o ne uzme za Boga svoga Gospodara i Vladara, bog ce mu 
biti vlastita strast: 

"Red ti Meni ko £e uputiti onoga kojije strast svoju 
za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajuci ga, 
u zabludi ostavio i sluh njegtrv i srce njegovo zape- 
gatio, a pred od njegove koprenu staviof Ko ce mu, 



Bolest l lllek 



265 



ako neSe Allah, na Pravi Put ukazatii Zasto se na 
urazumite? '( Diasije, 23). 

KARAKTERISTIKA IBAOETA 

Ibadet se oeituje kroz Ijubav, pokornost i poniznost prema 
bozanstvu* Ko zavoli neku stvar i ponizi joj se, taj srcem obozava 

m stvar. Stavise, ibadet je najvisi stepen ljubavi. Prvi stepen ljubavi 
jeste vezivanje- zato sto se srce covjeka veze za voljenu stvar, kao 
sto kaze pjesnik: 

Vezao sam se za Lejfu, a onajosnosi fiamaj&je; 

vrmjakinjama ni^a^av zna^zrefosti nepoftazuje. 1 

Drugi je rekao: 

Zarsi se vezao za Veddovu maj^it nafcm sto 
tije kgsu pre^rifo 6ijefo inje? 

Zatim nastupa utopljenost (sababa)- zato Sto se srce covje- 
ka stapa sa voljenim. Pjesnik je rekao: 

LjuSavnici se na utopfjenost pozafise, a zefio 6ifi 
daprimim sve sto metfu njima i{ruzi sdm 

i da mome srcu pripadne sva sfast fjuBa-in 
%a%ni ne osjeti ni^gptije mene nitiposfije. 

Nakon utopljenosti nastupa strast i iudnja (garam). Rijec 
gareme ukazuje na stvar koja se ne mole odvojiti od necega. Zato 
se u ajecu kaze: (u> Us LflOi l>\) - "Jer je patnja u njemtt s doista, 
propast neminovna " (El-Furqati, 65). Mladi aiitori koriste ovu ri- 
jec u smislu ljubavi, a rjede se ona moze naci u poeziji Arapa. 



Obieaj predislamskih Arapa je bio da maloj djeci privezuju hamajlije. 
Nosenje hamajlije je alegorija za dijete. Boziji Poslanik M je najscrozi- 
je zabranio noSenje hamajlije. Neki ucenjaci dozvoljavaju nosen|e 
hamajlija na kojima su napisani ajeti, Allahova imena i osobine, ali je 
ispravno da i ovo ulazi u zabranu. 



266 



llin Qaiiim et-Dzewzijle 



Zatim slijedi zaljubljenost ('isq), a to je pretjerana ljubav. 
Ova rije£ se ne moze upotrijebiti za ljubav prema Allahu, niti se na 
Njega moze odnositi. 

Nakon ovoga dolazi eeznja. Ovaj izraz se veze za Uzvise- 
nog Allaha u Ahmedovom Musnedu, u predaji kako je 'Ammar b, 
Jasir kratko klanjao namaz. Neko mu to spomenu, a on reee; 
"Ucio sam u njemu dove koje je Boziji Poslanik ^ ucio: 
'Gospodaru moj, molim Te Tvojim poznavanjem skrivenog i Tvo- 
jom moci nad stvorenjima, ozivi me ako je zivot bolji za mene,a 
usmrti me ako jc smrt bolja za mene! Gospodaru moj, podari mi 
strah od Tebe kada me drugi ne vide i kada me vide; podari mi pra- 
vednost u zadovoljstvu i srdibi; podari mi umjerenost u siromas- 
tvu i bolesti; podari mi blagodat koja ne ncstaje i radost koja ne 
prestaje; budi mnome zadovoljan nakon smrti; vrati mi zivot posli- 
je smni; podari mi slast gledanja u Tvoje plememto lice; podari mi 
zudnju za susretom s Tobom; sacuvaj me teskih nesrcca i smutnji! 
Gospodaru, ukrasi nas imanom, uputi nas na Pravi Put i omnia 
prema kojima se drtigi upravljaju!" 1 U drugoj predaji se kaze: ,r Du- 
gotrajna je zudnja vjernih robova za Tvojim licem, ja za susretom s 
Tobom joS vise £udim!"~ Komentarisuci ajec: ^i ail *Ul .£•£ & cA 
(Lilii ,L«JJl Jjy ^ Jul £-1 - "Onaj ko se boji susreta sa Allahom - 
pa! doZi fie f siguniOi Dan obecani; a On sve cuje i sve znai" (El- 
'Ankebut, 5), neki ucenjaci kazu: Znajuci za zestinu zudnje za sus- 
retom sa Njime, Allah je ucinio da srca Njegovih vjernih robova 
nemaju mira sve dok se ne susretnu sa Njime - odrcdio im je rok 
za susret, Taj rok smiruje njihova srca. Najljepsi i najsladi iiyot 
vode ljudi koji zude i oeekuju Voljenoga; njibov zivot je jedino 
istinski Ujep, Nema Ijepseg, ugodnijeg, blagorodnijeg niti udobm- 



Nesai: Knjiga o dvoumljenju (sehvu), br. 1305, 1306; Ahmed: Mus- 
ned, br, 1786!, 17859, putem 'Ammara( b. Jasira, r. 'anhuma. Hadis je 
vjerodostojan (v.: Sahih el-Dzami\ br. 1301.) 

Buhari: Knjiga o suptibosti. br. 6508; Muslim: Knjiga o zikru i dovi, 
br. 2686, puiem Ebu Musaa el-Es'arija, 4&. 



Bolest i lllek 



267 



>av. 
sc na 



(El- 



dino 
►bni- 



jeg zivota od toga. To je lijepi zivot koji se spominje u ajetu: *J^) 
(&p ili- clJJIi jjp Ja'j ^f j( jS"i ,y ikJO J^i - "Qnome ko cini dobro, 
bio muskarac Hi zena, a vj'ernik je, Mi cemo dati da proiivi lijep 
iivof (En-Nabl,97). 

Pod ovim se ne podrazumijcva zivot koji je zastupljen kod 
vjemika i nevjemika; pokornih i nepokornih - lijepa jela, pica i su- 
pruznike. StaviSe, AlJahovi neprijatelji mogu prednjaciti po tome u 
odnosu na vjernike i po nekoliko puta. UzviSem garantuje svako- 
me ko bude £inio dobra djcla da ce mu dati da prozivi lijep zivot, a 
On ispunjava obecanja i nikada ih ne krSi. Ima h IjepSeg zivota od 
zivota onoga kome su svi naumi koncentrisani na Allahovo zado- 
voljstvo i kome srce nije rasijano vec je koneentrisano na Aliaha i 
svoje misli i zelje koje su bile razasute na sve strane sada usmjerava 
na Najvoljenije Bice? Ljubav i zudnja su mu usmjereni ka susretu 
sa Njimc; zelja za Njegovom blizinom vlada bicem tog covjeka; 
Allahu su posvedeni njegove misll, zeljc i planovi, stavi.se, svi kora- 
ci. Kada sun, suti zbog Aliaha; kada govori, govori zbog Aliaha; 
putem Njega sluSa, govori, udove pokrccc, hoda, krece se, miruje, 
zivi, umire i prozivljava se, kao sto se navodi u Buharijijev Sahihu 
od Poslanika 3* koji citira rijeei Gospodara: "..jt ne prestaje Moj rob 
(da) se prihlizava k Meni sa (izvjesnhn) neobaveznim (dobrovolj- 
nim poboinim djelima) dok (Hi: cak tako da) volim (zavolim) nje- 
ga. Pa kada sam volio (zavolio) njega, bio sam (tj. budem, postanem, 
imam) njegov slub koji je (taj sto on) siusa (cttje) njim, i njegov vid 
koji je (taj sto on) vidi (gleda) njim, i njegova mka koja je (to sto) 
hvata njom i njegova noga koja je (ta sto) ide njom (njome). I akoje 
(I ako bi) pituo (molio za nesto) Mene, zaista dam zaista (svakako) 
njemu. I ako je (ako bi) traiio utociste (zakitit od) Mene, zaista en 
dati (tj. svakako) njega. I nisam se koiebao (tj f I ne kolebarn se ni) 
od (zbogjedne) stoari (sto) sam J a cinilac njezin (tj. kojitja cinim) 
Mojim kolebanjem (tj. kao sto je Moje kolebanje) od (tj. zbog) duse 
(izvjesnoga) vjemika, Mrzi (vjernik svoju) srnrt, aja mrzim njegovo 
ozalos"cenje (ill: a J a mrzim cinjenje losega, mrskoga njemu - vjerni- 






268 



Iftn Qejjim el-Dzewzifie 






Ovaj Boziji (qudsi) hadis ne mogu razumjeti oni £ije su na- 
ravi grube i srca skorjela, 

Ovim hadisom se uzroci Ijubavi zele svesti na dvije stvari: 

obavljanje propisanih stvari i pribliiavanje Njemu dobrovoljnim 
ibadctima (nafilama). Uzviseni ukazuje na to da je izvrsavanje 
propisanih obaveza nesco sto On najviSe cijeni kod Ijudi Nakon 
toga dolaze nafilc. Covjek koji voli Allalia ustrajava na nafilama 
sve dok ne postane drag Allahu. Kada mu postane drag, u njego- 
vom srcu se javlja visi stepen Ijubavi ad prvobitne. Ta ljubav ce mu 
obuzeti srce i odvratiti ga od razmisljanja i brige o drugima; to ce 
mu obuzeti duh ne ostavljajuei prostora za bilo sta osim Voljeno- 
ga. U coj fazi spominjanje Voljenoga i ljubav prema Njemu postaje 
najviSi princip. To covjeku obuzima srce, ovladava duhom onoga 
koji iskreno voli i sve njegove snage ugraduje u tu ljubav. 

Nema sumnje da onaj koji posjeduje ovakvu ljubav cuje s 
Voljenim, gleda s Njime, pokrece udove s Njime, boda s njime... 
On mu je u srcu i neprestano se druii s njime. Prijedlog "s" u 
ovom hadisu oznacava drustvo. Ovom drustvu nista nije slicno i 
nikakvim opisom se ne moze docarati. To je imaginarna pojava ko- 
ju nauka ne moze objasniti. 

Ovu ljubav covjek moie osjetiti i prema stvorenju koje po 
svojoj prirodi 1 konstrukciji to ne zasluzuje, kao §to kaie jedan 
Ijubavnik: 

'Tvoja sifaeta mijepredocima, tvoje ime na usnama, 
tvoje mjestoje u mome srcu, pa gdje si soda? 

Drugi pjesnik kaze: 

Moje ofcp ih trazi, a u zjmici mistoje, 



Buhari: Knjiga o suptilnosti, br. 2502, putem Ebu Hurejrea &, Hadis 
je preuzet iz rukopisa prijevoda rail. Fuada Suba§i6u 



Bolestilijek 



269 



moje srce za njima zudi, a me&u reSrima mi kze. 

Najcudnije je sto bimcam za njima, 
svafyg pitam za njift, a oni su sa mnortu 

Ovo su finija osjecanja ncgo ona izrazena u stihovima: 

Afo bales: Nisam tu, moje srce ne vjenije, 
jer, ti si u tajnoj pregradi moga srcaprisutam 

A%p %azes; Vu sam, toje Caz, 
ja futam izmedu istine i fail 

NiSta onome ko voii nije blize od voljenoga. Ljubav moze 
u&niti da voijeni bude covjeku blm od njega samog tako da ce pri- 
)e na sebe zaboraviti nego na njega: 

Zetim daje zaSorauitn, afi mi se cini 

da na svaftpj strani vid'im Lejfu, 

Drugi pjesnik kaze; 

ffibfim srce da vas zaSoravi- 
sve se u meniprothn. 

U hadisu se spominje samo sluh, vid, noga i ruka. To su or- 
gan! percepcijei egzekucije. Sluh i vid u srcu bude zelju ill averziju, 
ljubav ili mrznju, nakon Sega se upotrebljava noga ili ruka. Kada 
covjek vidi s AJJahom i cuje s Njime, tada su njegovi organi per- 
cepcije sacuvani i njegova ljubav i mrznja su sacuvani, a time i kre- 
tanje i rukovanje. 

Razmislimo o ogranicavanju na sluh, vid, ruku i nogu pored 
jezika. Percepcija uha se odvija svojevoljno ill proiiv volje. I vid 
ponekad moze nekontrolisano odlutati, kao i pokreti ruke i noge. 
Sta se onda moze reci za pokret jezika koji je apsoJumo podreden 
komroli i koji se ne moze odvijati bez namjere i izbora? Covjek to 
moze zaustaviti u svakoj prilici kada je Sutnja pogodnija. 

Pored toga, utjecaj jezika na srce je svestraniji od utjecaja 
ostalih ekstremitetajezik je predstavnik i poslanik srca. 



270 



Ibn Qailim el-Dzewziife 



Razmotrimo i kako Uzviscni podvlaci harmoniju covjeka sa 
AUahom u slusanju, gledanju, kretanju i hodanju: \.bw sam (tj. 
bitdem, postanem, bivam) njegov slab koji je (taj Sto on) slum (fttje) 
njim, i njegov vid koji je (taj &o on) vidi (gieda) njim, i njegova m- 
ka kojaje (ta Sto) hvata njom i njegova noga kojaje (ta sto) ide njom 
(njome) - kako bi istakao misao da je On uz covjeka te da covjek 
sve svoje percepdje i pokrete vrSi uz Njega. 

U hadisu je, takoder, receno: "s Mnome euje, s Mnome gie- 
da i s Mnome se krece' 1 , a nije receno "radi Mene cuje i krece se...", 
mada se na prvi pogled ova konstrukcija cini logicnijom, jer izraza- 
va vecu prisvojenost Allahu i bliiu vezu sa Njime, Jer, prijedlog V 
u ovoj konstrakciji nema cilj samo pomaganje; jcr se pokreti i per- 
cepdje poboznih i grjesnika obavijaju uz Aliahovu pornod; ovaj 
prijedlog znaci zdruzenost, Sto bi znacilo: On cuje, vidi, pokrece se 
i hoda uz Moje prisustvo, kao sto se u drugom hadisu kaze: n Ja sam 
s Mojim robom kada Me spominje i kada nut se radi Mene pokrecu 




boje i §rijeha 

klone i koji dobra djela cine" (En-Nahl, 128); '^mh\ h'J^b) 
(oiji^ - ? bndile izdrzljivi, jer Allah Je, zaista y na strani 
izdrzljivib (EUEnfal, 46); (^x^ J,j ^ . Jj W) - "Necel Gospodar 
mojjesa mnom, On ce mi put pokazalr ', kao i Allahovo obracanje 



Musau i Harunu: (^jfj J *lK CX6 



±f? 



Jj) - a Ja sam s vama, J a sve cujeni 



Buhari: Knjiga o tevhidu, poglavlje o tumacenju ajeta: o li^j V) 
(^ilillj ,r Ne izgovaraj Kur'an jexikom svojim,.." (poglavlje je 
ncnumerisano); Ibn Mad2e: Knjiga o ponasanju, br. 3729; Ahmed: 
Musned, br. 10585, 10592, 10593, putem Ebu Hurcjrea<fr. 
Buhari: Kiijiga o zashigama, br, 3653, Knjiga o tumacenju Kur'ana, 
br, 4663; Muslim: Knjiga o vrijednostima ashaba, br. 2381, putem 
Ebu Bekra es-Siddiqa <&. 






Bolest i lilek 



271 



i Hamnu: (J& '^L\ ils^ ^\) - n ]a sam s vama, ]a sve cttjem i vi- 
dim n (Taha36), 

Ovaj prijedlog V oznacava zdruzenost koja se ne moie iz- 
raziti prijedlogom "radi". Covjek ne moze steci iskrenost i vjernost 
(ihias), strpljivost, oslanjanje na Allaha niti spustanje u okrilje 
Njegove Bozanstvenosti osim sa ovim "s" i zdnrzenoScu, 

Kada se covjek udruzi sa Allahom, teskoce su mu lakSe, a 
bojazni prelaze u bezazlenosti. S Allahom nestaju sve poteskoce i 
olaksava se svaka prepreka* Priblizava se svaka razdaljina; nestaje 
svaka briga i nesanica. Uz Allaha nema brige, tuge. Cim covjek iz- 
gubi smisao ovog V, njegovo sree postaje nalik na ribu bcz vode 
koja se prevrce sve dok se ne vrati u nju. 

Kada se ostvari saglasnost izmedu covjeka i Gospodara u 
onome sto On voli, tada dolazi do saglasnosti Gospodara sa covje- 
kom u njegovim potrebama i zahtjevima: n Ako Aft zatrazi, dat at 
mu; ako kod Mene utocike zatraii, pomoti dtt ?nu", tj. kao sto je ispo- 
Uovao Mojtt ielja izvrsavajitci naredbe i pribliziwajuci Mi se cinje- 
njern Afeni dragib stvari, Ja cu ispostovati njegove ielje i strahave ka- 
da to od Mene zatrah i necu dozvoliti da ga ikakva nedaea zadesi. 
Ova saglasnost je obostrana i interaktivna cako da je dovela dak do 
dvoumljenja UzviSenog Gospodara oko usmrcivanja Njegovog 
roba, jer mu je mrska smrt, a Uzvisenom je mrsko ono sto je Njc- 
govom robu mrsko i ne zeli da mu naudi. U ovom slucaju, logicno 
bi bilo da ga UzviSeni uopce ne usmrti, ali je to u interesu covjeka. 
Jer, Allah ga usmrcuje samo zato da bi ga ozivio; razbolio ga je 
samo da bi ga ozdravio; osiromasio ga da bi ga obogatio; uskrario 
mu samo da bi mu dao; tzveo ga jc iz Dzenneta u kicmi njegovog 
praoca samo da bi ga vratio na najbolji nacin i njegovom praocu je 
rekao; "Izidi iz njega" samo zato da bi ga vratio u njega. Ovo je is- 
tinski voijeno Bice, osim Koga se niSta istinski ne moie voljeti. 
StavtSe, kada bi svaka vlat kose bila prozimana potpunom ljubavlju 
prema Allahu, to bi bio dio Allahove duznosti prema £ovjeku. 

fyloje srce [jubavfju prema TeBi disc, 
nema fjuSavi osim prema <Prvom 'l^offenom. 






272 



Ibn QafJIm el-DzewziJJe 



"KpCiftp mjesta na Zemfji aYvjebjvoCi, 
afx se ceznja osjeca samoprema pwoj postojSini 

HAJVISt STUPAHJ UUBAVI 

Zatim slijedi obozavanje, a to je najviSi stupanj Ijubavi - ka- 

d& onaj koji vol! obozava voljenoga. Sustina obozavanja (ibadeta) 

jeste: ponizavanje i pokoravanje voljenom. Ljubav prema voljenom 

je istancana i profinjena roba. Zbog toga, najvisi stepen i polozaj 

covjeka u ubudijjetu - obozavanju. Nema viseg stepena od toga. 

UzviSeni Allah o Sebi najdrazem i najblizem bicu - Njegovom 

poslaniku Muhammedu £§ - govori kao o bicu koje je ustrajalo u 

poboinosti i obozavanju u najtezim situacijama: pozivanju Allahu, 
_i.r._ ■ i „*.,- : ~L:_„1::,, :.. T n «*L TUnSan; L--,^^. ','*. iisiM 'M'.\ 



objavi poslanstva 1 objavljivanju Isra'a, Uzviseni kale: il* ftf tJ - 



l» 



(ijlJ j2* *>£A b^ *5*M *""' - "^ had je Allabov rob ustao da mu se 
pot noli, oni su se u gomilama oko njega tiskati stair (El-Dzinn y 
19); (*£ J* £jU l/a lSju*- J* $S ^ fc-iJ ts! f* &) " "^ **° sumnjate 
u ono sto abjavljujemo robtt Svome, twcinite'vi jedntt sunt slicntt 
objavljenim njemu" fEl-Beqare, 23); '£ t>0 *£** j£i ^i !A*4*-} 
(J*ft\ j^lJJi J\ fijSJI j*«1-JI - "Hvaljen neka je Onaj koji je u 
jednom £asu noci preveo Svoga roba iz Hratna casnog u Hram da- 
leki" (El-Isra 1 , I). U hadisu i sefa'atu se kaze: "Idite Muhammedu 
£|g, covjeku kome je Allah oprostio sve grijelie". On je dobio pravo 
sefa'ata (zauzimanja za druge) zahvaljujudi kompletnom ubudijje- 
tu i potpunom oprostu od strane Allaha. Uzviseni Allah je stvorio 
ijude feako bi samo Njemu, Jedinome, bill pokorni. To je najkom- 
pletnija vrsta Ijubavi, uz najpotpuniji vid pokornosti i poniznosti 
Njemu. Ovo je sustina is lama i Ibrahimove vjere, od koje se okrece 
samo onaj ko je nesvjestan sebe: 

JUL) j .<LiJ liL* J* ^\^ijfji\ ^13 ^p'i^-JpJi ^J ^ 



Bolestililek 



273 



'■155 



"Vjertt Ibrahimovu hbjegava samo onaj koji ne drli 
do sebe. A Mi smo njega na ovotn svijetu odabrali } i 
na onom ce biti medu dobrima. Kada mu je Gospo- 
dar njegov rekao: "Budi poslu$an! [ - onje odgovario: 
'Ja sam postman Gospodaru svjetova!' I Ibrahim os- 
tavi u amanet sinomma svojim a i Jakub: 'Sinovi 
mojU Allah vam je odabrao pravtt vjerti, i niposto 
ne umirite dmgacije nego kao muslimaniF Vi niste 
bili prisiitni kadajejakubu smrtni cas dosao i kada 
je sinove svoje upitao: 'Kome cete se, poslije mene, 
klanjati? - 'Klanjat cento se' - odgovorili sit - 'Bogu 
tvome, Bogu tvojih predaka Ibrabima i hmaila i Is- 
baka, Bogu jednome, i mi se Njemu pokoravamor 
(El-Beqare, 130-133). 

Zbog toga je najveci grijeh kod Allaha sirk. On nece opros- 
citi da Mu se neko smatra ravnim, a oprostit ce manje grijehe od 
toga onomc kome On hoce. 

Osnova mnogobostva (sirka) jeste: smatranje nekog rav- 
nim Allahu u ljubavi, kao Sto ka£e Uzviseni: 

- * t- ** -. i * I',' .f -r * K -'** * at ** ' i 



274 



Ibn Qajjim el-Dzewzijje 



"Ima ljudi koji su u mjesto Allaha kumire prihvatili, 
vole ih kao ho se Allah volt, all pravi vjernici jos 
vise vole Allaha" (El-Beqare, 165). 

Ovdje nam Allah govori kako poscoje ljudi koji u mjesto 

Njega druga bozanstva prihvataju srnatrajuci ih Njemu ravnim. 
Vole ih kao Sto Njega vole. Sa druge s Crane, oni koji vole najviSe 
vi.se vole Allaha nego sto mnogobosci vole svoja bozanstva i kipo- 
ve. 

Neki kazu: Ne! Ajetom se ieli reci da oni vise vole Allaha 
nego Sto Ga mnogobosci vole. lako vole Allaha, njthova Ijubav 
prema Njemu slabi time sto su je podijelili na druga bozanstva. A 
kod monoteista, buduci da su svu svoju Ijubav posvetili Allahu, 
Ijubav je jaca od ljubavi politeista. Skretanje sa Puta Gospodara 
svjetova i poistovjccivanje Njega i drugih bozanstava biva upravo 
poistovjec"ivanjem u ovoj ljubavi, 

Buduci da Allah zeli da ova Ijubav bude posveeena samo 
Njemu, on najstrozije prekorava one koji je dijele na druga bozan- 
stva. Nekad se ove dvije ljubavi spominju zajedno, a nekada odvo- 
jeno: 

"Gospodar vas je Allah, koji je nebesa i Zenilju za 
Sest vremenskih razdoblja stvorio, a onda, - tiprav- 
Ijajuci Arsom, svemirom zagospodario. Niko se nece 
moci zauzimati ni za koga bez dopustenja Njegova. 
Eto to vam je Allah, Gospodara vas, pa se Njemu 
klanjajte! Zasto ne razmislitef" (Jimus, 3); 




Bolestiliiek 



275 



"Allah je nebesa i Zemlju i ono sto je izmedu njih u 
sest vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom 
zagospodario; vi, osim Njega, ni zastitnika ni posre- 
dnika nemate, pa zasto se tie urazumitef" (Es- 

Sedf.de, 4); 

- , * H * i - <^ < 



iOy^r^'c^^Sj 



dAJj i 



■!Z opominji Ktir'anom one koji strahitju sto ce pred 
Gospodarom svojim sakupljeni biti, had osim Njega 
ni zastitnika ni zagovornika nece imati - da bi se 
Allaha bojalF (El-En'am, 51), 

Odvojeno su spomenuti u ajetima: 



"kx-LLJ 



Jji©^j-U^%££ 



"Cm frez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. 
Red: y Zar i onda kada su bez ikakve mod i kada ni- 
si a tie razmmju!' Red: *Niko tie moze bez Njegove 
volje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji 
Njegova je, a poslije - Njemu cete se vratiti™ (Ez- 
Zumer, 43, 44); 



"Pred njima je Dzehennem, i ni od kakve koristi im 
nece bid ono ho su stekli, ni kutniri koje $u> pored 



276 



Ibn Qajfim el-DzewzifjB 



Allaha, prihvatili, njih ceka muka golema* (El- 
Dzasije, 10). 

Ako Covjek uzima za zastknika samo Allaha, a prihvata uz 
to za zastitnike druge, osim onih koje mnogobosci nazivaju posre- 
dnicima i sklapa zaStitnistvo sa vjernim AUahovim robovima, tada 
oni postaju saveznici radi Allaha, za razliku od onih koji za zastit- 
nike, pored Allaha, uzimaju druga bozansuva. To su razlicite swan 
kao sto se mnogobosko posredovanje razliku je od istinskog i is- 
pravnog zauzimanja koje se stice jednobostvom prema Allahu, 
Ovo je tacka rastavljanja izmedu jcdnobozaca i mnogobozaca. A 
Allah upucuje na Pravi Put koga On hoce. 

Zna£i, ubudijjet, pokornost Allahu, ne moze se odriati uz 
Sirk putem ljubavi za razliku od ljubavi prema Allahu. Ona je sas- 
tavni i neizostavni dio ubudijjeta. Stavise, bez ljubavi prema Bozi- 
jem Poslaniku M i pretpostavljanja te ljubavi nad samim soboni, 
ocevima i sinovima ne moze se izgraditi pravi iman. Jer, ljubav 
prema njemii je ljubav prema Allahu. Isto se odnosi na svaku dru- 
gu ljubav koja se osjeca radi Njega kao sto se precizira u dva Sahi- 
ha, gdje se navode riject Bozijeg Poslanika M: "Ko hude imao tri 
stvari osjetit ce slast irnana" / u verziji Sahiha: "Nece osjetiti slast 
imana ko u sebi ne bude imao tri stvar: da mu Allah i Njegov PosU- 
nik budit draii od svih ostalih; da volt covjeka samo radi Allaha i d& 
mrzi da se vrati u kujr nakon sto gaje Allah spasio od toga, kao sto ne 
volt da ga bace u vatru"\ U hadisu koji biljeze Suneni se kaze: "Ko 
voli radi Allaha, mrzi radi Njega, daje i uskraeuje radi Njega, taj je 
upotpunio svoj iman" 2 . V drugom hadisu se kaze: "Kada se dva cov- 
jeka vole radi Allaha, bolji od njih je onaj ko viie voli svoga brata po 



Buhari: Knjiga o imanu, br, 16, 21; Muslim: Knjiga o imanu, br. 43, 
putem Enesa b. Malika. 

Ebu Davud: Knjiga o sunnctu, br. 4681, putem Ebu Umamea ; ovo je 
njegova verzija; Tirmizi: Knjiga o opisu Sudnjeg dana, br. 2521; Ah- 
med: Musned, br. 15190, 1521 1, putem Mu'aza b. Enesa *&, 







bro 
L 



Bolestilijelt 



277 



.in 



vi 
>sre- 

tada 
astit- 
itvari 
; i is- 
Hahu. 
ea. A 



men 

Ova ljubav je nerazdvojivo vezana za ljubav prema Allahu* 
Sto je jaca, jaci jc i njen korijen. 

VKTE UUBAVI 

Ovdje se susrecemo sa cetiri vrste ljubavi koje mo ram o do- 
bro razluclti. Mnogo je ljudi zalutalo zato Sto ne razlikuju te vrste. 

1. Ljubav prcma Allahu. Ona nije dovoljna da bi se eovjek spasio 
od Allahove kazne i zasluzio Njcgovu nagradu. Jer, mnogobo- 
sci, krstopoklonici, jevreji i drugi takoder vole Allaha (Boga). 

2. Ljubav prema onome sto Allah volt. Ovo covjeka uvodi u is- 
lam i izvodi iz kufra. Najdraii ljudi Allahu su oni koji su najis- 
pravniji i najdosljednlji u ovoj ljubavi. 

3. Ljubav zbog Allaha, koja je kauzalno vezana za prethodnu 
vrstu. Ne moze ljubav prema onome sto Allah voli biti potpu- 
na sve dok se ne uravnotezi ljubav zbog Njega. 

4. Ljubav pored Allaha. To je mnogoboSka ljubav. Sve sto se voli 
pored Allaha, a ne zbog Allaha i ne prema onome sto On voli 
ubraja se u mnogobosku ljubav. 

5. Ova vrsta se ne tice teme o kojoj gpvorimo. To je prirodna 
ljubav, tj. naklonost prema onome sto odgovara njegovoj pri- 
rodi - kao sto je ljubav zednoga prema vodi; ljubav gladnoga 
prema hrani; ljubav prema spavanju; ljubav majke prema djcte- 
tu. Ova vrsta ljubavi nije pokudena ukoliko ne odvraca covjeka 
od spominjanja Allaha i ne okupira ga od ljubavi prema Njemu, 
kao sto je Uzviseni kazao: jLsKfjf % JLkJiJ^T jjtfl: S/ \£*\ '^JJl l*J U) 
(«JU1 jSi J* - "O, vjernicij neka vas imanja vasa i djeca vasa ne 
zabdve odsje£anja na Allaha" (El-Munafiqim, 9); J^-^i: Sf J£J 
(<JJi Jft J* « % SjUo - "...ljudi koje kupovina i prodajd ne ome- 
tajuda Allaha spominju" (En-Nur, 37) . 



Hakim: Knjiga o dobrocinstvu i rodbinskim vezama, br. 7323; Buha- 
ri: EI-Edeb el-mufred, br, 544. Hadis je vjerodostojan (vi; Sahih El- 
Edeb el-mufred, br. 423/544.) 



278 



inn Qajfirn el-Dzewzijle 



PRUATEUSTVO - POTPUMA UUBAV 

Zatim sHjedj prijateljstvo, a to je vrhunac i kompletnost 

ubavi tako da u srcu ne ostaje prostora za bilo sta osim voljenog. 
To je polozaj koji ne toleriSe suparniStvo ni na koji nacin. Ovo je 
mjesto koje zauzimaju samo dva covjeka, neka je Allahova milost i 
blagpslov na njime - Ibrahim i Muhammed, kao sto Poslanik % 
kaze: "Doista me je Allah uzeo zaprijatelja kao Sto je Ibrabima ttzeo 
za prijatelja" 1 . Sahih biijezi da je & rekao: "Kada bib medu stanov- 
nicima Zemlje birao prijatelja, to bi bio Ebu Bekr, all- vol drug je 
Allabov prijatelf' 1 . U drugom hadisu se kaze: "Ja ne mogu pribvatiti 
prijateljstvo bilo kog prijatelja"'. Kada je Ibrahim %3 trazio dijete i 
kada ga je dobio, ljubav prema torn djetetu mu je usla u srce i zau- 
zela jedan njegov dio. To je izazvalo reakciju Voljenoga prema pri- 
jatelju i On mu nareduje da zakolje sina. Ta naredba se desila u sail 
kako bi naredena stvar predstavljala veci izazov i ispit. Time se nije 
ciljalo na kJanje sina vec na njcgoyo klanje u srcu kako bi ono bilo 
potpuno posveceno Gospodaru. Cim je Ibrahim el-HaliJ (Prijaiclj) 
krenuo da izvrsi tu naredbu i pretpostavi ljubav prema Allahu nad 
ljubavlju prema djetetu, cilj naredbe se ostvario. Ukinuto je klanje 
i zamijenjeno je veJikom zrtvom. Jer, UzviSeni ne nareduje nesto 
da bi ga zatim potpuno dokinuo, vec mora ostaci dio toga ili nesto 
Sto ga mijenja. Tako je nastala ustanova kurbana, ostavljena je po- 
hvaljenost sadake prilikom dove, ostavljeno je pet namaza nakon 



Ibn Madze: Predgovor, br. 141, all ga Albani smatra apokrifnim (v.: 

Da'if El-DzamP, br, 1530, 1531.) Bejheqi u Medzme'u kaze: "Ovaj 

hadis biijezi Taberani a u njemu se nalazi 'All b. Jezid el-Elhani, koji 

je ncpouzdan (slab)"; v.: Et~Taqrib, br. 4817. 

Muslim: Knjiga o vnjednosti ashaba, br. 2383, putem *Abdullaha L 

Mas'uda &. 

Tirmizi: Knjiga o znamenitostima, br. 3655; Ibn Madze: Predgovor, 

br. 93; Ahmed: Musned, br, 3570, 3681, 4110, putem 'Abdullaha b. 

Mes'uda ■*.. Hadis je sahih (v.: Sahih El-Dzami', 2635). 



Bolestllijek 



279 



Sto |c ukinuto pedeset, uz istu nagradu: "Moje rijeci se ne mijenkju. 
Pet namaza ce se obavljati, ali ce se za pedeset nagradivatf'K 

UUBAV JE ilROK, A PRUATEUSTVD UZAK 

POJAM 

Ono Sto neki misle da je ljubav kompletnija od prijateljstva 
te da je Ibrahim Allahov prijatelj, a Muhammed % Allahov milje- 
nik rezultat je ncznanja. Jer, ljubav je 5irok, a prijateljstvo uzak po- 
fam - ono ,e vrhunac ljubavi. Poslanik m je rekao da ga je Allah 
uzeo za prijatelja kao sto je Ibrahima uzeo za prijatelja negirajuci 
da on o-neda prijateljstvo i sa kirn osim sa svojim Gospodarem. 
Un ipak, izpvljuje svoju ljubav prema *Aisi i njenom ocu, 'Umeru 
b. Hat tabu 1 urugima. 

Pored toga, Uzviseni Allah "zaista voli one koji se teste ka- 
JU ; volt strpljive"; "voli dobrocinitelje"*; "voli hogobojazne^ i 
voli prayed^'*. Mladic koji se pokaje Allahov je miljenik, a Nje- 
govo prijateljstvo i potpuna ljubav posvecena je dvojid Prijatelja 
neka je Allahov blagoslov i mir s njima. Sve dnigo je reccno iz ne~ 
znanja i nerazumtjevanja o Allahu i Njegovom Poslaniku M. 

^ DAVANJE PREDN05TI VAZNIJEM 

Vee je refeno da covjek ne ostavija neSto sto mu je drago i 
sto voh osim zbog neceg drugog sto zeli i voli. Medutim, ostavija 



Kao | to se navodi u hadisu koji biljezi Buhari u Knjizi o namazu, br, 
349; Tirmizi u Knjizi o namazu, br, 213; Nesai u Knjizi o namazu, br 
448, putem Enesa b. Malika •&. 
El-Beqare, 222 - fc^l ' ^ ail !>]), 
Ah c Imran, 146 - {^iLii L*J). 
Ali 'Imran, 148 - (jcLklil L»J), 
AM 'Imran, 76 - fcjijl L^J. ' 
El-Maide, 42 - (>>>■ , VJt L^). 



ono sto manje voli zbog onoga ho vise voli. Isto tako, on izvrsava 
ono sto ne zeli kako bi dostigao nesto prema cemu je intenzitet 
Ijubayi veci nego intenzitet averzijc prema Izvrsenju tog nczelje- 
nog djela - Eli kako bi izbjegao neku nedacu koja je veca od ncze- 
Ijenog djela koje izvrSava, 

Receno je i da je znak inteligencije odabir vagnije voljene 
stvan nad manje vaznom 1 prihvacanje manje stete kako bi se iz- 
bjegla veca Steta, Ovakva je, kao sto smo rekli, izbalansirana snaea 
ijubavi j mrznje. 

Ovo se postiSe samo dvjema stvariina: mocu percepcije i 
hrabroscu srca. Jer, svako posustajanje u ovim sposobnosdma re- 
zultat ,e sJabe percepcije, kada covjek ne moze da spozna stepene 
zeljemh i nezeljemh stvari u svojem okruzenju, ili je rezultat du- 
sevne slabosti ,h srcane nemoci koje (srce) zakazuje kada treba da- 
u prednost boljoj stvar iako on shvaca da mu je to bolje. A kada je 
covjeku percepcija ispravna, snaga duha potpuna i srce dovoljno 
hrabro da pretpostavi vaznijc, taj je osvojib klju&ve srece. 

Kod nekih Jjudi snage strasti prevladavajti nad snagama ra- 
zuma i vjere tako da jaci razbija slabijeg. Kod drugih, pale, snage 
imana i razuma prevladavaju nad snagama strasti. Vidimo da mno- 
gim Iiudima Ijekar zabranjuje neSto sto je §tetno za njega, ali nje- 
gova duSa i prohtjevi ipak to moraju uzeti. Kod takvog covjeka 
strast je jaca od razuraa. Ovaj fenomen Ijekari zovu nestabilna £§L 
nost. Ovakvo je stanje kod vecine srcanih holesmka - konzumiraju 
ono sto povecava njihovu bolest zbog velike strasti prema tome. 

Porijeklo zla lezi u siaboj percepciji, nejakoj duSi i prosto- 
dusnosci; a pon,eklo dobra je zdrava percepcija, jak dim, piemen^ 
tost i hrabrost. 

Ljubav i ielja su osnova i pocetak svakog postupka, a aver- 
zya i mrznja su osnova i pocetak svakog napustanja i neizvrsava- 
nja, Ove dvue moci su osnova srece i nesrece kod covjeka. Slobo- 
dan raziim postoji samo zalivaljujuci Ijubavi i zelji. 

Nedesavanje necega ponekad je rezultat nepostojanja uzro- 



Bolestilijek 



281 




ka i preduvjeta, a nekada je rczultat postojanja mrznje i averzije 
koje ga sprijecavaju. To je povezano sa narcdbom i zabranom. Ovo 
nedeSavanje sc naziva ustezanjem, a povezano je, takoder, sa nag- 
radom i kaznom. S ovim prestaje zabuna oko pitanja ostavljanja - 
je Ii ono pozitivno ili negativno? Odgovor je da se ono sastoji Iz 
dva dijela; osiavljanje koje se odnosi na nepostojanje uzroka naziva 
se negativno, a ono koje se odnosi na uzrok koji sprijecava naziva 
se pozitivno. 

PRETPOSTAVUANJE KORISNIJEG 

Voljno izvrsavanje ili neizvrsavanje covjek prihvata zbog 

koristi koja se u tome krije, ili zbog boli koja ce se otkloniti time. 
Zato se kaze: lijek za srce ill Iijek za dusu, Pjesnik kaze: 

Ona ce me izfijeciti afio je d'o6ijem } 
a& ocCnje fijef^ne postoji 

Ovo je izbor koji pravi pametan covjek. To ce uraditi cak i 
nerazumne zivotinje. Medutim, vecina Jjudi pravi ruznu greSku u 
ovom pitanju. Oni prihvataju neku slast koja im kasnije donese 
najveci bol. On sebi nanosi bol misleci da sebi donosi ulivanje. Li- 
j: a se necim sto ran najvecu bolest donosi. Kratkovidni Ijudi prave 
ovakve poteze ne vidjevsi da se iza prividnog uzivanja kriju teSke 
posljedice. Predvidanje posljedica je osobina razuma. Najpametniji 
covjek je onaj ko se odrekne trcnutnih uzivanja prozetih bolovima 
i strahovima i kratkotrajnih i slasti zbog vjecnog zivota u savrSe- 
nim blagodaeima i velikim uzivanjima. Jedan ucenjak je rekao; "Ra- 
zmisljao sam o cilju pametnih ljudi i vidjeh da oni irnaju samo je- 
dan cilj, iako su im putevi ka rijemu razliciti: svi nastoje da od sebe 
odagnaju tuge, brige i zalosti. Jedni to cine kroz jelo i pice, drugi 
kroz trgovinu i sticanje, neki kroz zenidbu, neki kroz slusanje pje- 
sme i akusticnib instrumenata, neki kroz zabavu i igru. Pomislih: 
Ovo je cilj - cilj pametnih ljudi. Medutim, svi ovi putevi su pogre- 
sni; stavise, vecina njih vodi na suprotnu stranu, iako vecina njih 
treba da vodi ka Allahu, Njegovom zadovoljstvu prvenstveno. 
Medu svim ovim putevima samo jedan sam nasao ispravnim - to je 



282 



Ibn Qajjim el-Ozewzijje 



put poslanika i vjerovjesnika koje je Uzviseni Allah poslao kako bi 
uputih ljucfe pa Pravi Put. Sljedbenik ovoga puta, cak i ako ne do- 
bije ono sto je trazio na ovom svijetu, dobit ce najvecu srecu koja 
nikada ne prolazL Ako stigne do ovoga puta, postigao je sve, a ako 
ga izgubi, izgubio je sve. Ako na ovom svijetu bude imao ugodan 
zivot, tada ce ga na najlaksl nacin postici, 2a covjeka nista nije ko- 
risnije od ovog puta niti ga lakse moze cloves ti do uzitka, srece J 
radosti, A Allah daje uspjeh. 

VRSTE UUBAVI 

Ljubav se dijeli na ljubav zbog sebe i tjubav zbog drugoga, 
koja se na kraju opet vraca sebi, jer ne moze kruziti u beskraj". Sve 
osim istinski voljenog voli se zbog drugoga, a nista se radi sebe ne 
voli osim Allah Jedinog. Sve sto se voli osim njega, ta ljubav je re- 
zultat Allahove 3§ ljubavi, poput ljubavi prema melekima, poslani- 
cima ili evlijama. Ta ljubav rezultat je ljubavi prema Allahu i njen 
sastavni dio. Jer, ljubav prema nekome podrazumijeva ljubav pre- 
ma onome sto on voli. Ovom pitanju se mora posvetiti velika paz- 
nja jer se njime postavlja precizna razlika izmcdu korisne i nekori- 
sne ili Stetne ljubavi. 

Znaj da se ne moze sam po sebi voljeti niko osim Onoga 
komc je savrsenstvo osnovna osobina; Onaj kome su boianstvo, 
gospodstvo i nezavisnost nerazdvojnc osobine. Prema svemu osta- 
lorn se osjeca averzija i mrinja zato 5to je oprecno onome sto On 
voli, Stepen averzije i mrznje zavisi od intenziteta ove oprecnosti. 
Sto je veca oprecnost, veca je i mrznja prema toj pojavi, osobini, 
postupku, zelji i di\ Ovo je pravedna vaga kojom se mjeri da li smo 
u harmoniji, nesuglasju ili neprijateljstvu sa Gospodarom. Kada 
vidimo osobu koja voli ono sto Gospodar ne voli, a mrzi ono sto 
On voli, znat cemo da on u sebi nosi neprijateljstvo prema Gos- 
podaru srazmjcrno tome. A kada vidimo nekoga ko voli ono sto 
Gospodar voli i mrzi ono sto On mrzi i ko intenzivira simpatije ili 
averzije prema nekoj stvari onako kako su one intenzivirane kod 
AJlaba, znat demo da je taj covjek vjeran Allahu srazmjerno tome. 





Ovu osnovn treba sa krajnjom paznjom primjcnjivati na 
sebe i na druge. Vjcrnost se ocitujc kroz identifikaciju sa Hvaije- 
nim Vladarom u onome sto On voli ili mrzi, a ne kroz post, namaz 
til sport , 

Ljubav radi drugoga se, takoder, dijeli na dvije vrste: onu 
koja sa sobom nosi slast i onu koja sa sobom nosi boi - bol koja se 
trpi kako bi se postiglo ono sto se voli (pijcnje lijeka i si.). UzviSe- 
ni kaze; 

"Propisuje vam se borha, mada vain nije po volji! - 
Ne volite nesto, a ono mole biti dobro za vas; nesto 
volite, a ono ispadne zlo po vas. - A Allah zna, a vi 
nemate" (El-Beqare, 216). 

Uzviseni nas obavjestava da im borba nije po volji, ali da im 
je to bolje kako bi stekli stvar koja im je korisnija i koju vise vole. 
DuSa voli odmor, nezaposienost i biagostanje, mada je to stetno 
po nju. Jer, to dovodi do gubiika zeljenog cilja. Pametan eovjek 
nece gledati u kratkorocnu slast voljene stvari i prihvatiti je, ili u 
kratkoroeni bol nezeljene stvari pa je odbiti. Taj postupak moze 
bitt Stetniji po njega; stavise, moze mu nanijeti najstrasniji bol i 
unistiti jos" vece uzivanje. Cak i Ijudi koji su pametni za ovosvjets- 
ke koristi trpe velike teskoce i napore kako bi stekli slasti koje sto- 
je iza njih - iako je sve to kratkorocno... 



Ovdje, zna£i, nailazimo na cetiri stvari: lose koje vodi lo- 
Semu, lose koje vodi dobrome, dobro koje vodi dobrome i dobro 
koje vodi Sosemti. Dobro koje vodi dobrome privlaeno je iz dva 
razloga, a lose koje vodi loSemu odbojno je iz dva razloga. 

Ostala su jos dva dijela u kojim se motivi prozimaju* Oni 
su popriSte izazova i ispita, Dusa prilivata ono Sto joj je blize, a to 
je kratkorocna dobit, a razum i iman prihvataju ono sto je korisni- 



284 



Ibn Qaliim el-Dzewzijie 



je i dugotrajnije. Srce se koleba izmedu ova dva moiiva opredjelju- 
juci se £as za jedno, cas za drugo, Ovo je mjesto vjerskog i sudbin- 
skog iskusenja; glas razuma i imana neprestano doziva: dodi na 
spas. Kod svitanja se cijene plemici, a kod snirti poboinjaci. Kada se 
spusti noc ljubavi i zaviada strast, volja kaze: Duso, smiri se! Ovo 
je samo trenutno uziyanje koje ce nestati i proci. 

UUBAV JE KORIJEH SVAKOG POSTUPKA 

Buduci da je ljubav osnova svakog dobrog ili loseg postup- 
ka T tako je i osnova postupaka u vjeri ljubav prema Allahu i Njcgo- 
vom Poslaniku Ms kao sto jc i osnova rijeci o vjeri takoder vjerova- 
nje u Allaha i Njegovog Poslanika. Svaka misao koja umanjuje i 
potiskuje ljubav prema Allahu i Poslaniku sprjecava potpuno vje- 
rovanje i oprecna je osnovi vjere ill je slabi. Ako ta misao ojaca 
dotlc da ugrozi korijen ljubavi i vjerovanja, to se pretvara u kufr ill 
veliki sirk. Ako ga ne ugrozi, tada je njegovu kompletnost umanji- 
la i doprinijela njegovoj nemoci i slabljenju volje i trazenja. Ona 
zaklanja onog ko zeli Allahovu blizinu. Pokomost se dobiva samo 
neprijateljstvom, kao sto UzviSeni kaze o Imamu jednobozaca: 



m A da It ste razmisljali* - upita on - 'da su oni koji- 
ma se klanjate vi i kojima su se klanjali davanipreci 
vasi, doista> neprijatelji moji? Alt, to nije Gospodar 
svjetova" (Es'-Su'ara*, 75-77). 

Allahov prijatelj nije mogao realizovati ovo prijateljstvo niti 
vjernost bez ovog neprijateljstva. Jei\ vjernost Allahu nije vazeca 
bez odricanja od svakog drugog bozanstva: 

^<H &j*£ &Q3*C£ 03-^^ &*5 5&£ *fijr* ^\ f^Pi 



Bolest I liiek 



285 



,1 Dii>*m «z©r ztf *>rfs;e Ibrahim i oni koji su uz njega 
bill kada su narodu svome rekli: >M s vama nema- 
mo nista, a ni sa onima kojima se, umjesto Attaint, 
klanjate; mi vas se odricemo, i nepnjateljstvo i mri~ 
nja ce izmedu nas ostati sve dok ne budete u Allaha, 
Njega jedinog, vjerovalif" (El-Mumtehine, 4). 

"A iW Ibrahim rece ocu svome i narodu svome: 
'Nemamja nista s onima kojima se vi klanjate, ja se 
klanjam samo Onome koji me je stvorio, jer ce mi 
On, doista, na pravi put ukazati\ - On ucini rijeci 
tevhida trajnim za potomstvo svoje, da bi se dozva- 
fit* (Ez-Zuhruf, 26-28). 

Zna£i, ovo saveznistvo sa Allahom i odrieanje od svakog 
drugog boianstva jesu rijeci koje su trajne za potomstvo njcgovo. 
Njih nasljeduju poslanici i njihovi sljedbenici s koljena na koljeno. 
To su rijeci: "Nema drugog Boga osim Allaha". Te rijeci Imam jed- 
nobozaca prenosi svojim sljedbenicima do Sudnjeg dana. Na nm 
rijecima pociva sistem nebesa i Zemlje; njih je UzviSeni ugradio u 
prirodu svih stvorenja. Na njima je osnovana vjera i podignuta Ki- 
bla. Na osnovu njih su pocekle sablje dzihada. One su neprikosno- 
veno Allahovo pravo kod svih ljudi Ovo su rijeci koje erne svetim 
krv, imetak i potomstvo na ovom staniStu. One ostobadaju od pa- 
tnje u kaburu i Vatri. To je poslanica bez koje niko nece uci u 
Dzennet, To je konopac bez kojeg niko ne moze stici do Aliaha. 
To su rijeci islama i klju£ Kuce srece. Oko tih rijeci su se ljudi po- 
dijelili na sretne i nesretne, prihvadene i odbacenc. Zbog njih se 



286 



fbn Qaljim el-Ozewzijje 



iievjernieka mjesta razlikuju od stanovista islama i kuca uzivanja 
od kuce ncsrece 1 ponizenja. To je noseci stub farza i sunneta: 
home zadnje rijeci kuiu 'La ilahe illallah' uci ce u Dzemwf 1 . 

Dun i tajna ove rijeci jeste u jedinosti Gospodara, Hvalje- 
nog, cija su imena sveta, ime uzviseno, sponien uzdignut i osim 
koga drugog Boga nema: u ljubavi, poStovanju, velicanju, strahu, 
nadj i si One povecavaju ljubav prema Njcmu; covjek se uz njih ne 
bo, i mkog drugoga, ne zeli nikog drugoga, ne oslanja se ni na ko*a 
drugoga, ne trazi utociste ni kod koga drugoga, samo Njegovc na- 
redbe pogtuje, samo Njegovu nagradu ocekuje, samo se Njemu u 
teskocama obraca, samo Njemu pribjegava, samo se Njemu klanja 
i samo u Njegovo ime prinosi zYtve. Sve ovo se mozc reci jcdnom 
recerncom; Ibadec (pokornost, robovanje) sa svim svojim oblicima 
pripada samo Njemu. Ovako se realizuje svjedocenje da nema dru- 
gog Boga osim Allaha. Radj toga je UzviSeni zabranio Vatri da sa- 
gon i onoga ko iskreno izgovori i ocituje da nema boga osim Alia- 
ba, Doista je nemoguce da u Vatru ude onaj ko realizuje sehadet na 
pravi nacm, kao sto UzviSeni kaze: (5£jij ^ft^ ^ yj|j) _ ".../ 
out koji dug svjedocenja svoga bndu hvrsavdli" (El-Me'aridz, 33) 
- izvrSavajuci svoje svjedocenje javno 1 tajno, u srcu i vanjStini. 
Neki Ijudi u seto nose mrtvo, neki, pak, usnulo svjedocenje koje 
tea da ga neko probudi; neki nose polegnuto, a kod nekih je ono 
izmedu stajanja i sjedenja. Ovo svjedocenje je poput duba u tijelu 
Dub moze biti mrtav, bolestan, blizu smrri, blizu zivota, moze bid 
zdrav, uspravni duh. U vjerodostojnom hadisu se prenosi da je % 
rekao: "Doista znmn rijec ciji duh ostavlja trag na dovfekov dub kada 
je on izgovori m samrti" 2 , Zivot ovog duha zavisi od te rijeci. Kao 



Ebu Davud: Knjtga o dienazama, br. 3116; Ahmed: Musned, br 
2 1*29, 21622, putem Mu'aza *. Hadis je hasen ili sahih (v.: Tahridi 
el-'aqide et-tahawijje, br. 13.) 

Ibn Madie: Knjiga o lijepom ponasanju, br. 3795; Ahmed; Musned, 
br. 1387, putem Tallie b, 'Ubejdillaha. Hadis f e sahih (v.- Sahih EJ~ 
Dzarai*, br. 2492.) 



Boleslilijek 



287 



sto zivot tijela zavisi od duha i kao sto ce onaj ko umre nakon fe> 
govaranja ovih rijeci biti u Dzennetu i uzlvati u njemu - tako ce i 
duh onoga ko bude zivio izvrsavajuei i realizujudi ove rijeci biti u 
Dzennetu i zivjeti najljepsim zivotom, Uzviseni kazc: Li& ^ Ctj) 

tsJl^l Is? &J1 W * iSjiM tf- Lr^' l&j £ f& " "^ onome koji je pred 
dostojanstvom Gospodara svoga strepio i dusu od prohtjeva uzdr- 
zao Dzennet ce boraviSte biti sigurno" (En-NazVat, 40, 41) . Dzen- 
net ce, dakle, biti boraviSte duSe na Sudnjem danu; kao i dzennet 
spoznaje, ljubavi, Allahove blizine, zudnje za susretom sa Njime, 
radosti zbog Njega i zadovoljstva Njime. U torn Dzennetu ce bo- 
raviti duh i na ovom svijetu. Kome taj dzennet bude boraviSte na 
ovom svijetu vjecni Dzennet ce ran biti boraviste na Obecanom 
danu, Ko bude uskraeen za dzennet na ovom svijetu njemu ce pra- 
vi Dzennet jo§ stroziji biti uskracen. Cestiti ljudi se nalaze u bla- 
godatima (dzennetu) cak i kada im je zivot surov i oskudan na 
ovom svijetu, Grijesnici se nalaze u Vatri cak i ako im je iivot 
ugodan i luksuzan. Uzviseni kaze: '^JC y*} Ji;! j\ : £ ikJU* ^Li &*) 
(O* 4J- *lJ* cSj - "Onome ko cini dohro, bio muskarac Hi zena, a 
vjernik je 3 Mi cemo dati da prozivi lijep zivot" (En-Nahl, 97) -caj 
lijep iivot je ovosvjetski dzennet. Allah je rekao: Zx^ d &i ajj j*i) 
(b^- [£j, oj!u^ j^kJ aLoj J Jjj &j f^-^i 5^* "£& " "Onome koga Al- 
lah ieli da uputi - On sree njegovo prema islamu raspolozi s a 
onome koga zeli da u zabhuli ostavi - On sree njegovo stegne i 
umornim twini" (El-En'am, 125). Ima li vece blagodati od sirokog- 
rudnosti i vece patnje od tjeskobe u dusi?! Uzviseni je rekao: 

"I wefoi fe nicega ne boje i ni za dim neka ne tnguju 
Allahovi sticenici, oni koji hudu vjerovali i koji se 
budii Allaba bojali, za njih sit dobre vijesti i na 



288 ibn Qajjim el-Dzewzilje 



ovom i na onom svijetu, - Allahove rijedi niko tie 
mole izmijeniti - to 6e> zaista, velik uspjeh biti" 
(JunuSt 62-64). 

Iskreni vjernik u Allaha ima najljepsi zivot, najcistiji urn, 
najstre grudi i najveselije srce. To je ovosvjetski dzennet. Boiiji 
Poslanik 3£ je rekao: "Kada prodete pored dlennetskib vrtova, ttdite 
u njih." "Sta su to diennetski vrtovif\ upitase ga. "Halke zikra" 1 . U 
to spada i hadis: "Prostor izmedu moje kitfe i moga minberaje jedan 
od diennetskih vrtova' 1 . Kada su ga pitali o tome kako uspijeva da 
stalno posti, on je rekao: "Ja nham kao vi mens moj Gospodar bra- 
nt i napaja" . Poslanik M nam govori da ishrana koju dobiva od 
njegovog Gospodara nadoinjesta fizicko jelo i pice te da je to sto 
dobiva iskljucivo njegova privilegija koju niko drugi ne uliva. Kada 
se on usteze od hrane i pica, on ima dovoljnu zamjenu za to, kao 
sto pjesnik kaie: 

Q?rice iz uspometm na nju me odvracaju 
odpica i zavaravaju odops^rSe. 

< Njenog Rca BRstava syjetfost 
doziva svojim umifjatim gfasomt 

%ada sepozali. na tezinu puta, zaprijetijoj 
dufi snsreta i radi oBecanog trena ozivtjava. 

Sto je neka stvar korisnija i potrebnija covjeku, to je rasta- 
nak od nje te£i. Sto je neposjedovanje necega korisnije, to je patnja 
zbog njegovog postojanja veca. NiSta covjeku mje korisnije od 
usmjerenosti Allahu, okupiranosti zikrom, uiivanja u Ijubavi pre- 



Hadis je vec citiran. 
1 Hadis je vec citiran. 

Buhari: Knjiga o ieljama, br, 7241; Muslim: Knjiga o postu, br. 1 104, 
putem Enesa &. ovoj temi postoje predaje od 'Aige i Ebu Hurejrea, 
neka je Allah njima zadovoljan. 



Bolest f iljek 



289 



ma Njeniu i odricanja radi Njegovog zadovoljstva. StaviSe, nema 
mu £ivota, uzivanja, radosti niti srece bez tih stvari. Nepostojanje 
ovili osjecanja za covjeka znaci najvecu patnju. Duh se od ovih bo- 
lova i patnji spaSava tako sto se zaokuplja drugim i utapa u tome, 
Tako on ne osjeca ono sto ga mu£i uslijed bolova razdvojenosti sa 
sebi najdrazim stvarima. Ovo stanje je slicno pijanom covjeku ko- 
ine je izgorjela kuca, iraetak, zena i djeca, aJi on usljed opijenosti 
ne osjeca nikakvu bol zbog tog gubitka, Ali, kada se osvijestl i os- 
Jobodi se koprene opijenosti - postat ce mu jasno u kakvom se 
stanju nalazi. Isto se deSava i prilikom dizanja koprene, kada se ug- 
leda osvit AJiireta i suton dunjaluka i krene sa njega ka Allahu. Bol, 
pamja i kajanje ce tada biti nekoliko puta jaci od budenja iz opije- 
nosti. Jer, onaj ko na ovom svijetu prezivi tragediju I dalje gaji na- 
du da ce to moci nadoknaditi. Svjestan je da je pogoden prolaznom 
nesrecom koja ne traje dugo. Ovo ne moze se uporediti sa nesre- 
com koja se ne moze nadoknaditi niti izbrisati. Nista na ovom svi- 
jetu se ne moze uporediti sa takvom nesrecom. Kada bi zbog ovo- 
svjetskih tragedija covjek mogao umrijeti, to bi mu bilo drago. U 
com stanju covjeku je smrt najveda zelja i najveca nesreca. Ako je 
ovakvo stanje sa ovosvjetskim tragedijama, §ta tek mozemo reel za 
bolove pri duSevnim patnjama na buducem svijetu koje se ne mogu 
opisatL Neka je uzvisen Onaj ko je podario ovom slabaSnom stvo- 
renju moc da trpi patnje koje ne mogu izdrzati ni brda uspravna. 

Predoci sebi stvar koja ti je najdraza i bez koje ti zivot nije 
lijep. Ta stvar ti se iznenada oduzima i otima ti se onda kada ti je 
najvise potrebna. Eto - ta stvar je nadoknadiva! Sta onda mozemo 
reci za ono Sto se ne moze nadoknaditi? U torn smislu pjesnik ka- 



ze: 



Sve sto se izguSi nadofijiadivoje; 
samo seAffafi, a$p §a izguBis, nadoknaditi ne moze. 

U hadis-i kudsiju se kaie: "O, Ademov potomce, stvorio 
sam te da Mi budes pokoran i zato se ne igraj! Pobrinuo sam se za 
tvoju opskrbu i ne umaraj se! Trail Me, pa ces Me nacL Ako Mene 
nade§, naci ces sve. Ako Me izgubis, izgubit ces" sve. Ja sam ti drazi 

od svega". 



290 



IhnQajjimcl-Dzewzijje 



POHVAUEMA I POKUDENA UUBAV 

Vidjeli smo da Ijubav ima svoje vrste i grupe na koje se dije- 
li prema velicini i osobinama. Zbog toga veclna vrsta koje se ticu 
Allaha mogu biti samo i iskljueivo Njemu posvedene - poput iba- 
deta, prepuStenosti i sL Ibadet moze biti posvecen samo Njemu, 
kao Lprepultenost UzviSeni Allah je spomenuo Ijubav njenim op- 
cira imenom u ajetima: pSj&^i Hbw fj% &! Ji '*-&*} - "Allah ce 
sigurno mjesto njib dovesti ljude koje On volt i koji Njega vole* 
(El-MaHde.54); '^\j^\t^ftj£ Lflif^l tf & 1A tf ^1 ^jj 
(*U U- ail )jiJ - "Ima ljudi koji su mjesto Allaha kumire prihvatilij 
vole ih kao sto se Allah voli, alipravi vjemici jos vtfe vole Allaha" 
(El-Beqare, 165). 

Najopasnija pokudena Ijubav jeste ona koja je upucena AJ- 
lahu i nckom drugom bozanstvu koje se pored Allaha obozava. 

Najplemenitija Ijubav je iskrena Ijubav prema Allahu. Ova 
Ijubav je osnova j glava srece bez koje se ne moze niko spasm vje- 
cne kazne i patnje. Sa druge strane, mnogoboska Ijubav je osnova 
nesrece i patnje koje ce trpjeti samo oni koji je budu gajili. Znaci, 
Allahovi miljenici, koji su voljeli samo Allaha i nikoga Mu ravnim 
nisu smatraii, nece uci u Vatru. Ukoliko neki od njih i udu tamo 
zbog pocinjenih grijeha, ipak niko od tih miljenika neee tamo vje- 
cno boravici. 

Kur'an pociva na upucivanju na ovu Ijubav i sve sto njoj vo- 
di kao i na odvradanju od suprotne vrste i svega Sto njoj vodi, 
Mnogo je pnmjera i prica o ovakvim ljubavima spomenuto. Spo- 
menute su karakteristike sljedbenika obje vrste; njihova bozanstva, 
djelovanju tih bozanstava na obje vrste, te stanje obje vrste u tri 
faze: na dunjahiku, u Berzchu i na Ahiretu. Kur'an se odnosi na 
obje vrste. 

Osnova misije svih poslanika, od prvog do posljednjeg, jes- 
ce obozavanjc iskljueivo Allaha i nikoga drugog. Ovo obozavanje 
podraztimijeva potpunu Ijubav prema Njemu, pokornost, poniz- 






292 



Ibn Qajjim el-flzewzijje 



Ovo je zbog toga sto se pokreti dijeie na tri vrste: voljne, 
prirodne i prisilne, 

Osnova prirodnog pokreta jeste nepomicnost, Tijelo se 
pokrece kada izide iz svoga prirodnog prebivalista i okolisa. Ono 
se tada trudi da se vrati u to mjesto. Izlazak iz prirodnog okolisa i 
prebivalista deSava se pod prisilom jace sile. Znaci, prisilni pokret 
se desio pod djlovanjem vise sile, a prirodni pokreti sluie za povra- 
tak u ylastiti okoliS. Obje vrste pokreta su se desile pod djlovanjem 
viSe sile i ona je njihova osnova. S drugc strane, voljni pokret je 
osnova dmge dvije yrsre pokreta. Ovaj pokret je rezultat ielje i 
ljubavi tako da sva tri pokreta nastaju uslijed ljubavi i zelje. Dokazi 
da se pokreti dijeie na ove tri vrste su u slijedecem: 

Subjekt kretanja koji osjeda da se krece pravi voljne pokre- 



te. 



Subjekt koji ne osjeca svoje kretanje krece se uslijed svoje 
prvobitne prirode. Prvo dolaze prirodni, a zatim prisilni pokreti, 
Kada ovo shvatimo, jasno nam je da kretanje svemira, Zernlje, ne- 
beskib tijela, Sunca, Zemlje, zvijezda, vjetrova, oblaka, kiSe, bilja 5 
kretanje zametaka u utrobania majki - sve se to obavlja posred- 
stvom meleka koji dijeie svoja zaduzenja, kao sto na to ukazuje 
tckst Kur'ana i hadisa na vise mjesta. Vjerovanje u to dio je vjero- 
vanja u meleke. UzviSeni je neke melekc zaduzio da se brinu o za- 
meeima, a druge za kisu... Svakog covjeka prate <5etiri meleka: me- 
leci pisari, na lijevoj i desnoj strani, zatim oni koji ga £uvaju sprije- 
da i straga. Meleci su zaduzeni za uzimanje duse i prosljedivanje na 
njeno odrediSte u Vatri ili Dzennetu. Meleci ispituju covjeka u ka- 
buru, prireduju mu patnju ili uzjvanje na torn mjestu, Meleci cov- 
jeka vode od kabura do mjesta sudenja. Meleci covjeku prireduju 
patnju u Vatri ili uzjvanje u Dzennetu. Meleci se brinu o brdima; 
salju oblake ondje gdje trebaj spustaju kisu po Allahovoj naredbi i 
onoliko koliko On odredi, Meleci se brinu o dzennetskom rasti- 
nju, pripremaju stvari, duseke, odjecu i odrzavaju ih. Is to tako, oni 




Bolest iiifek 



293 



se bnnu o stvarima u Dzehennemu. Najveca Mahova vojska su 
meleci. Rijec "melek" 1 stvara dojam da se radi o stvorenju koje 
izyrSava naredbe drugoga. Oni m na sto nemaju uticaj. Sve odluke 
pripadaju Allahu. Oni samo provode naredenja i dijele i s Njego- 
vom dozvolom i naredbom. O njima Uzviseni kaze: J.I YJ S?3 iSj) 
(Lji LiLj Us Cj CUJi ^ Uj at Gj iLibl ^ L. ii dj; - m Mi sfiio u Dzennet 
ush samo dobrotom Gospodara tvoga, Onje vladar svega. On zna 
budumost nam i proslost nam i ono sto je izmedu toga* - govorit 
ce. Gospodar tvoj ne zaboravlja" (Merjem, 24); J d£ J, Jj) 

U^3 a^i c^i iui ii j( ^; ^ ^ i£* j^fo ^ $ pi^ji 1 "A Wfto 

stf nebesima ima meleka cije posredovanje ' nikome nece biti odko- 
nsti, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoce i u korist 
onoga kojim je zadovoljan" (En-Nedzm, 26). Allah se zaklinje 
skupinama meleka koji provode Njegova naredenja u Univerzumu: 
(i>i jQixUi * f£* pi>i;JU * lC* oli&dr,) - "Toko Mi onih u redove 
poredanih i onih koji odvracaju i onih koji opomenu citaju" (Es- 

(ijo: j! £* * i^j pOUiu * _ "Toko mi onih koji sejedan za drngim 
MJHpa kao vihor kite, i onih koji objmljtiju pa razdvajajn" (El- 
Murselat, 1-4) ; _ ptiCjli * ££ o^llHj * iLkl plLa&G * U> *&&&) 
(ij-i pijIxJLi * u£- - 'Trf^o Aft om'A feqp cwp^;"» ^rw^o, i onih' koji 
vade blago, i onih koji plove hrzo pa naredenja izvrsavaju iurno i 
sreduju ono sto nije sredeno..." (En-Nazi'at y 1-5). Smisao ovih ajeta 
j tajna u podjeli je spomenuta u naSoj knjizi Et-Tibjan fi aqsami-1- 
Qur'arr. 

Posto smo ovo razjasnili, ostaje nam da spomenemo d 
te ljubavi, pokreti, zelje i postupci predstavljaju njihov ibadet i 
podaru ncbesa i Zemlje. Svi urodeni i prisilni pokreti njihov su 
produkt. Znaci, da nije ljubavi, galaksije ne bi kruzile; zvijezde i 
svjetlost se ne bi kretaJi; ne bi puhali vjetrovi; ne bi se kretali oblaci 
mil brodovi; ne bi se kretali zameci u utrobama svojih majki; ne bi 
seiz ljubavi stvarale brojne biljke; ne bi se sudarali vaiovi mora; ne 



a sve 
Gos- 



Kortjen ove rijeci ukazuje m posjedovanje, imanje. - prim, prev, 
Objainjenjc dijelova Kur'ana. - Prim, prev, 



294 



Itin (Jajiiin el-DIewiijje 



bi se kretali oni koji dijele svoja zaduzenja; nc bi velicali i hvalili 
Stvoritelja Zemlje, nebcsa i ostalih stvorenja. Neka je hvaljen Onaj 
koga velicaju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i nepostoji 
niSta sto ga ne velica, Jwaleci Ga; ali vi ne razumijete velicanje 
njibovo. - Onje doista blag i mnogo prasta 1 . 

UUBAV PRIPADA SAMO ALLAHU 

Svako zivo bice posjeduje volju, ljubav i djela koja se prema 
njoj upravljaju. Svaki pokret rezulcat je ljubavi i volje. Postojece 
stvan imaju smisla samo ako svoje pokrete i ljubav posvccuju jedi- 
no svome Sivoritelju. Isto tako, stvorenja mogu postojati samo 
Njegovim stvaranjem. Zaco UzviSeni kaze: <JJ1 M| i$JT Llfcj h\S ^J) 
(ifXJi - "Da Zemljom i nebesima upravljaju drttgi bogovi, a ne 
Allah, poremetili bi se" (El-Enbija\ 22), a nije rekao: nestali bi ili: 
propali bi, Ona bi, dakle, postojala u poremecenom obliku, aii bi 
ispravna mogla bid samo ukoliko postoji samo Allah kao Bozan- 
stvo njihovo i svega Sto na njima postoji i prebiva. Kada bi na svije- 
tu postojao drugi Bog, red bi se maksimalno poremetio, Jer, svaki 
Bog bi pozelio da savlada i nadvlada onog drugog, da jedino On 
bude oboiavan zato sto Sirk (mnogoboStvo) predstavlja mahanu 
Bozanstva* Bog ne dozvoljava da ima ikakvih mahana. A kada dode 
do pobjede jednog Boga nad drugim, tada pobijedeni prestaje da 
bude Bog; ako rezultat borbe bude nerijelen, tada su obojica 
manjkavi, nesavrseni i nepotpuni Bogovi. To zahtijeva da iznad 
sebe imaju Boga koji njima vlada. U suprotnom, svaki od njih bi 
radio sia bi htio sa onim sto je stvorio i zahtijevao bi da bude nad- 
mocan nad suparnikom. Time bi doslo do poremecaja sistema ko- 
smosa, Zemlje i onoga sto je na njima, kao sco se deSava sa zem- 
ljom oko koje se spore dva suparnicka kralja, sa zenom koja ima 
vi§e partnera ili mala skupina deva u kojoj postoje dva muzjaka. 



i nai 

liinj 

nih 

prii 

renja 

ma su 

svemc 

Zemlj 






(ij-jji- l*-U- O^S" *j\ 



Jjjjyf- Er-lsra', 44. 












Bolesti lijek 



295 



Poremecaj svijeta slijedi nakon poremecaja odnosa kraljeva 
1 namjesnika, Zato neprijatelji is lama vide svoju sansu protiv mus- 
limana samo kada kod njih postoji mnogo razli£itih suprotstavlje- 
nih kraJjeva koji se odvajaju u vlastite drzave nastojeci ostvariti 
primat nad ostalima. Znaci, sklad nebesa i Zcmlje i harmonija stvo- 
ren|a najbolji je dokaz da ncma drugog Boga osim Allaha^Koji ne- 
ma sudruga. Njemu pripada vlast i hvala* On ozivljava, usmrcuje i 
svemoguc je. Sve sto se obozava - od Njegovog 'Arsa pa do dna 
Zemlje - nistavno je osim Njegovog lica. Uzviseru kaze: 



*J\ JS Cj* JlJ lil 4J] j-* «Jw jLS" \J*j JJj j* <&\ j£\ Li^ 
•*.'* "'■i*' " *4i m " * •* - "" T " ' * * **±.i -"T' "f T i-' 

" Allah nije uzeo Sebi sina y i s Njiffl nema drugog bo- 
ga! Inade, svaki bi bog y s otiim sto je stvorio - radio 
sto bi htio, i jedan drugog bi pobjedivao. - Hvaljtm 
nekaje Allah kojije daleko od onoga sto oni hnose; 
koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo vi- 
soko iznad onih koje Njemu ravnim smatrajuF (El- 
Mtt'mimm, 91, 92); 

LIT \^a d\-S jJ * dj ^-i ^J* ^'ji i &£ 54*1 * j-^i f fy 

S * h y^-4 £-£■ ^ j-^Jl vj ^ 'o&~< !jjl1_JJ %\ % 

"Zar c-e kumiri koje oni od zemlje prave mrtve ofAv- 
jetif Da Zemljom i nebesima upravljaju drugi bogo- 
vi, a ne Allah, poremetili bi se. Pa nekje uzvisen Al- 
lah, Gospodar svemiras od onoga sto Mu pripisujn! 
On nece bid pitan za ono sto radu a oni ce bid pita- 
ni" (El-Ejibija\ 21-23); 

u J;^JJI ^i J} \j-Jc^i lil L>j-J_^ l^-S" ^41 4JU jLS" jjf 



296 



Ibn Qajjim efl-Dzewzijfe 



"Da pored Njega postoje drngi bogovi, kao sto oni 
govore, oni bi onda potrazili put do Allaha Svevis- 
njeg"(El-Isra\42). 

Ncki smatraju da je smisao ovog ajeta: potrazili bi put ka 
primatu i pobjedivanju, kao Sto tune vlastodrSci jedan protiv dru- 
gog. Na ovo ukazuje drugi ajet:(j«uu Jii- IjUVi 5&Jj) - ".«i jedan 
drugog bi pobjedivao..." (EJ-Mu'mimm, 91). 

Nas sejh, neka je Allah njime zadovoljan, kaze: "Ispravno 
tumacenje ovog ajeta jeste i Trazili bi put ka Allahu kroz dobra 
djcla i pokornost. Kako onda mozete vi njima, pored Allaha, robo- 
vati? Oni bi, kada bi biii Bogovi, kao Sto govore, robovali Njemu. 
Na ovo ukazuje vise stvari: 

''Oni kojima se oni mole sami traze nacina kako ce 
$e sto vise Gospodarn svome pribliliti, i nadaju se 
milosli Njegovoj i plase se kazne Njegove" (El-Isra\ 
57). 

T}. oni koje obozavate pored Mene Moji su robovi kao i vi. 
Nadaju se Mojoj milosti i strahuju od Moje kazne* 2a sto ih, onda, 
obozavate pored Mene? 

Drugo, Uzviseni nijc rekao 'onda bi do Njega potrazili put', 
Ovaj izraz se koristi u kontekstu priblizavanja, kao §to je slu£aj u 
ajetu (aJL^M aJJ \y£\j Ull \ys\) - Allah se bojte i nastojte da Mu se 
umilite" (El-Ma'ide, 35). U kontekstu rivalstva koristi se druga 
konstrukcija: (%^ j+S* lj*J ^i lic*t( fyi) - "Kad vam postanu pos- 
luine, onda im zuluni ne cinitef (En-Nisa\ 34). 

Trece, oni nisu rekb kako njihovi bogovi pariraju Njemu i 
nastoje da ga nadvladaju ((hji^j lis 1 ifH <*^* o\s ^J Ji) - "Red: 'Da po- 
red Njega postoje drugi Bogovi, kao sto oni govore' 1 ,.. Oni su govo- 
rili kako ih ti bogovi priblizavaju Njemu i uzdizu njibove stepene 
kod Njega. Znaci, kada bi bilo onako kako vi kazete, i ti bogovi 






Bolestilijeh 



297 



koje obozavace bili bi Njegovi robovi. ZaSto ih onda obozavate 
pored Njega?" 

" POKAZATEU! UUBAVI 

Ljubav ima svoje pokazatelje, sastavne dijelove, isklju&vosti 
S pravila — bez obzira da li se radi o pohvaljenoj Hi pokudenoj, kori- 
snoj ili stetnoj vrsti. To sc ogleda u ceznji, slasti, sladostrasti, zud- 
nji t vezanosti, kontaktu sa voljenim i priblizavanju njemu, razdva- 
janju i udaljavanju od njega, odbijanju i napustanju, sredi i radosti, 
ozarenosti i tuzi i drugim iskljueivostima i pravilima. 

Pohvaljena ljubav jeste korisna ljubav, ona koja covjeku 
donosi ovosvjetsku i ahiretsku korist. Ova ljubav je portal srece, a 

suprotna vrsta donosi covjeku ovosvjetsku i ahiretsku Stetu. To je 
portal nesrece. 

Poznato je da pametan covjek nece voljeti ono sto rnu do- 
nosi stetu i nesrecu. Takav osjecaj izraz je neznanja i ncpravde, Jer, 
dusa nekada ieli ono 3to joj steti i ne koristi joj. To je nepravda 
prema samom sebk Dusa moze biti neobavijestena o voljenoj stva- 
ri ne znajuci kakva se steta krije u toj ljubavL Ovo je stanje onoga 
ko nesvjesno slijedi svoje prohtjeve. Dusa, sa druge strane, moie 
biti svjesna stetnosti svoje Ijubavi, ali prednost daje Ijubavi nad ra- 
zumom. Ljubav se, u trecem slucaju, moze sastojati od dvije stvari: 
od praznovjerja, robovanja prohtjevima ili obje stvari koje se na- 
dopunjuju. Tada se sastavlja sumnja sa strascu - sumnja kojom se 
mijesa istina sa neistinom i uljepSava se voljena stvar, sa strascu 
koja poziva toj Ijubavi. Vojske sumnje i strasti sklapaju savez pro- 
civ vojski razuma i imana, a pobjedu ce odntjeti jaca. 

Prema tome, sastavni dijelovi Ijubavi se tretiraju kao i sama 
ljubav. Korisna i pohvaljena ljubav - portal srece - pozitivna je za 
covjeka kao i sama ta ljubav. Na njih se odnose ista pravila kao i na 
samu ljubav. Ako place zbog nje, koristi mu; ako se raduje, koristi 
mu; ako je poletan, koristi mu; ako je povucen, koristi mu... On, 
dakle, uziva u blagodatima te Ijubavi 1 njenih odredaba koje mu 
donose korist, dobit i snagu* 



298 



Ibn Qa jiim el-DzeuraJje 



Stetna i pokudena ljubav- njeni sastavni dijelovi i posljedice 
su Stetni za covjeka i udaljavaju ga od Gospodara. Sto se vise uple- 
ce u menu mrezu i kreee njeniin sferama, sve vise pada u gubitak i 
odbacenost. Tako biva sa svakim postupkom koji se ucini iz po- 
kornosti ili obijesti. Sve sto uslijedi iz pokornosti pretvara se u do- 
bit i sevap onome ko to tfni. A Sto se pocini, pak, iz obijesri smat- 
ra se gubitkom i anatemom za pocinioca. Uzviseni ka£e: 



» „ 



y^LdLji} 



"... jer njih nece zadesid ni zed, nfumor, ni glad na 
Allahovu ptttu, niti ce stupid na neko mjesto koje ce 
nevjernike naljutiti, niti de ikakvu nevolju od nepri- 
jatelja pretrpid, a da im to sve nece kao dobro djelo 
upisano bid, - Allah zaista nece dopusdd da prapa- 
dne nagrada onima koji cine dobro -, i nece dati ni- 
kakvaprilog, ni malt ni veliki, niti ce ikakvu dolinu 
prevaliti, a da im to nede zapisano bid, da bi ih Al- 
lah nagradio za djela njihova nagradom Ijepsom od 
one koju su zasluzili" (Et-Tevbe, 120, 121). 

U prvom ajetu Uzviseni ukazu je na to kako ce posljedice 
njihove pokornosti i djela biti tretirane kao dobra djeta, a u dru- 
gom govori kako ce njihova djela koja su neposredno pocimli biti 
doslovce upisana. Razlika izmedu ove dvije stvari jeste u tome sto 
prvo nisu pocinili, vec je to samo posljedica koja se trctira kao do- 
bro djelo, a drugo je neposredan postupak koji se doslovce pise. 

Neka zrtve ljubavi dobro obrate paznju na ovo poglavlje, 
kako bi spoznali u koju grupu spadaju. 

Znat ce se, na <Danu iztaganja, staje 



Bolsstilifek 



299 



izguSfjeno, a fcpd ''Vaganja staje doBvveno. 

UUBAV JE OSNOVA SVAKE VJERE 

Kao §to su ljubavi i volja osnova svakog postupka, kako 
smo vidjeli , tako su oni osnova svake vjere, bez obzira da H je Is- 
pravna ill ne. Vjera se sastoji od tajmh i javnih djela. a Ijubav i volja 
su osnova svega toga. Vjeru cine pokornost, ibadet i moral. To je, 
dakle, neprekidna pokornost koja sc pretvara u ponasanje i navjku* 
Zbog toga se moral iz ajeta tumaci kao vjera: ( , ._.fe jJ&. 'J^S litifa) - 
"Jei- ti su zaista, najljepie cudi" (El-Qalem, 4). Irnarri Ahmed kaze: 
"Ibn c Ujejne prenosi da je Ibn 'Abbas rekao: '(Ovo znaci) najljepie 
vjere'." Kada su upitali *Aisu o ponasanju Poslanika £j$, ona je rekla: 
"Njegovo ponasanje je Kttr'ari" 1 . Vjera stvara osjecaj poniznosti i 
potcinjenostij pokornosti, skrusenosti i poslusnosti. Zbog toga, 
ovdje se radi o odnosu viseg prema nizerm Arapi kortste glagol 
"jb" kada zele reel da su nekoga savladali i njegov otpor slomilr. 
Pjesnik kaze: 

On potcinjava gospodhre caf^i kada se ne zefe po^priti, 
kada su mocni i nepoBjedivi. 

Isto tako, ovo je odnos nizeg prema visem: rijec "din" se 
koristi da se iskaze pokornost (ili nepokornost) Allahu 3 . Ockovati 
vjeru AJlahu znaci biti Mu vjeran, voljeti Ga i bojati Ga se; poko- 
ravati Mu se, skruscn biti, ponizan i prepustem 

Umitrasnja vjera se mora sastojati od pokornosti i Ijubav i 
kao i ibadet, dok kod vanjske vjere to nije slucaj, Tu nije obavezna 
Ijubav, uprkos tome sto, izvana gledano, ona nosi prepustenost i 
pokornost. 



Muslim: Knjiga o namazu putnika i njegovom skradivanju, br. 746; 
Ebu Davud: Knjiga o namazu, br. 1342; Ahmed: Musned, br. 24080, 
25850. 



300 



Ibn Qaliim el-Dzewzijie 






UzviSeni Sudnji dan naziva "Danom vjere" 1 - zato sto ce toga 
dana ljudi odgovarati za svoja djela. Za dobra ce dobiti nagradu, a 
za IoSa kaznu. Zbog toga se , ovaj dan tumaci kao dan zasluga i ob- 
racuna. Uzviseni kaze: (^goT** ILs jl i-^y^J * a&& '** 'f£ £>) ^ii) - 
"Zasto je onda kad niste u ttuioj vlasti ne povratite, ako istinu go- 
vorite'f (El-Waqi'ahy 86 y 87). Tj.: zasto ne vratite dusu na njeno 
mjesto u tijelu kada niste u m u cijoj vlasti, kada niste savladani niti 
kome polazete racun. Ovaj ajet je potrcbno komentarisati. Njime 
se obraca nevjernicima koji negiraju prozivljenje i polaganje racu- 
na. Dokaz mora biti kauzalan onome sto se dokazuje kako bi paz- 
nja slusaoca odmah do njega stigla zahvaljujuci toj kauzalnostL 
Tako posljedica ukazuje na uzrok, a ne mora biti obratno. 

Dokaz u ovom ajetu leii u slijedecem: oni su negirali pro- 
zivljenje i polaganje racuna. To znaci da poricu postojanje Gospo- 
dara, negiraju Njegovu moc, Bozanstvo i mudrost. Oni se moraju 
opredijeliti za jednu od dvije stvari - ili da prihvatc da imaju sve- 
mocnog Gospodara koji njima upravlja, usmrduje ih kada hoce i 
ozivljava kada hoce; koji im nareduje, zabranjuje; za dobra djela 
nagraduje, za losa ka^njava..* - ili da odbaee postojanje ovakvog 
Gospodara, Ako prihvatc Njegovo postojanje, to znaci da vjeruju 
u prozivljenje i okupljanje radi Suda. Vjera se sastoji od imperativa 
i odgovornosti. Ako poreknu i zanijec'u to, to znaci da tvrde kako 
nisu u ni u cijoj vlasti niti ko njima upravlja, da ncmaju Gospodara 
koji njima upravlja on ako kako On hoce. Zato, neka se suprot stave 
smrti kada im nastupi i neka vrate dusu na njeno mjesto kada ona 
stigne do duSnika. Ovo je upuceno prisutnima, samrtnicima koji 
su suoceni sa neposrednom smrdu. Tj. zasto ne vrate du§u na nje- 
no mjesto ako imaju takvu moc i uticaj i ako nisu podredeni Gos- 
podara koji upravlja njima, koji na njima provodi Svoju volju i od~ 
redbe. Ovo je najvedi dokaz njihove nemoci. Jcr, oni ne mogu pov- 
ratiti ni jedan zivot, cak i da im u tome pomognu dzmu I ma li ve- 
ceg dokaza za jednocu i bozanstvo Uzvisenog Allaha te Njegovo 



(^AJl fJi ) 



Bolestililek 



301 



upravljanje robovima, provodenje zakona i odredbe nad njima? 
Dvije su vrste vjere: 
zakonodavno-imperativna 
i odgovorno-kaznena vjera. 
Obje vrste su samo Allabove, Sva vjera Njemu pripada - i 
impcrariv i kazna. Ljubav je osnova obje vrste vjere, Jer, one, sto je 
Allah propisao i naredio, to On voli i time je zadovoljar, Ono sto 
,e zahranio, to ne voli i to mrzi - to je suprotno onome sto On vo- 
li i cimc je zadovoljan. On, zna£i, voli ono Sto je suprotno tome, 
tako da se cijela imperativna vjera rice onoga Sto On voli i cime je 
zadovoljan. 

Covjekova vjera se prima samo ako je rezultat ljubavi i za- 
dovoljstva, kao Sto je Poslanik % rekao: "Slast vjere je osjetto onaj 
koje zadovoljan da nm Allah hide Gospodar, islam vjera t Mubam- 
medposlanik" ] . Ova vjera pociva na ljubavi; memm povodom je 
propisana; radi nje je propisana i na njoj je sagradena. Isti s lucaj ]c i 
sa sankcionom vjerom. Ona podrazumijeva nagntdivanje dobroci- 
niielja za dobra djela i grjesnika za iosa. Obje solucije su drage Go- 
tpodani. One su odraz Njegove pravednosti i milosti i Njegovih 
savrSenih svojstava. Uzviseni voli Svoje sifate i imena kao .one ko- 
ji jh vole 1 postuju. Obje vrste vjera potpadaju pod Pravi I ui na 
kojem je On. Na pravom putu je On sa Svojim naredbama, zabra- 
mma, nagradama i kaznama. To vidimo u ajetu koji citira n,eci Al- 
lahovog poslanika Huda m koji se obraca some narodu: 



' Muslim: Knjiga o imanu, br. 34; Tirmizi: Knjiga o imanu, br. 2623; 
Ahmed: Musncd, br. 1781, 1782, putem 'Abbasab. Abdulmutuliba. 



302 






Ibn Qajfirti eldewzlije 



"fa pozivam Allaba za svjedoka, a i vi posvjedocite 
da ja nemam nista s tim sto vi drugs Njemu ravnim 
smatrate, pored Njega; i zato svi zajedno protiv me- 
ne lukavstvo smislite i nimalo mi vremena ne dajte, 
ja se uzdam u Allaba, u moga i vasega Gospodara! 
Nema ni jednog zivog bica koje nije u viasti Njego- 
voj; Gospodar moj zaista postupa pravedno" (Hud, 
54-56). 

Allahov poslanik Hud, znajuci da njcgov Gospodar postupa 
pravedno u stvaranju, naredivanju, nagradi, kazni, odrcdbi, htije- 
nju, uskracivanju, davanju, blagonaklonosti, iskusenju, upucivanju, 
ponizenju — ne izlazecl pri tome iz okvira Svoje svcte savrsenosti o 
kojoj svjedoce Njegova imena i svojstva: pravedno st, mudrost, mi- 
lost, dobroemstvo, blagonaklonost, pravedno nagradivanje, prave- 
dno kaznjavanje, upucivanje jcdnih, zapostavljanje onib koji to 
zasiuiuju, davanje, uskracivanje, uputa, ostavljanje u zabludi - 
stavljajuci sve to na svoje zasluzeno mjesto, prikazujuci se u pu- 
nom sjaju velicanstva i slave - ncminovno dolazi do spoznaje i sa~ 
znanja, kada se javno obraca svome narodu cvrsta i nepokolebljiva 
srca, usmjerenog AlJahu: ^ * bjjs£sJ* U> Hgji J* 1*4^6 ^ l -4-^ ^i) 

Nakon toga On ukazuje na Svoju beskrajnu snagu i nad- 
moc na svim Sto posioji, kao i podredenost toga Njegovoj veliean- 
stvenosci: L ■£■■!. J?Q* Jj- J'j h\ fe^ V* j* ^3 & £) - "Nema ni 
jednog zivog bica koje nije u viasti Njegovoj; Gospodar moj zaista 
postupa pravedno" -Kako se mogu bojati nekoga ciji zivot zavisi 
od drugoga? Ko je u Njegovoj 5aci, Njemu podreden i eija se vlast 
ispod Njegove? Zar ovo nije najveee neznanje i najgora nepravda!? 

UzviSeni, zatim, ukazuje na to da On pravedno postupa. 
Znaci ,sve sto On odredi i propise ne stvara kod £ovjeka strah od 



1 "Ja pozivam Allaba za svjedoka, a i vi posvjedocite da ja nemam nista s 
tim sto vi druge Njemu ravnim smatrate, pored Njega", 



Dolest i lijek 



303 



to 



Njegove nepravde i nasilja. Zato se ne treba bojati nikog do Njega. 
Covjekova sitdbina je u Njegovim rukama. Ne boji se Njegove ne- 
pravde i nasilja zato Sto On postupa pravedno, Njegova odluka se 
sprovodi na stvorenjima. Njegova presuda je pravedna, Njcmu pri- 
padaju vlast i slava, Njegovo postupanje sa ljudima ne izlazi iz ok- 
yira pravde i milosti. Kada uskraduje, ponizava, u zabludi ostavlja, 
iskusava i unesrecuje - to je rezultat Njegove pravednosti i mud- 
rosti. On u svakom slucaju pravedno postupa. U vjerodostojnom 
nadisu se ka£e: "Kada covjekpri tuzi i brizi haze; 'Gospodam moj> ja 
tarn Tvoj rob, sin Tvoga roba i robinje; moj zivot je u Tvojoj ruci; 
Tvojsudse na meni izvrsava, Tvoja odluka o meni je pravedna. Mo- 
hm te, Gospodaru moj, svakim Tvojim imenom kojim si Sebe naz- 
vao, koje si objavio u Svojoj Knjizi, home si nattcio nekog Svoga roba 
Hi koje si pohranio u gajbtt, kod Sebe: da Kitran u finis painjakom 
moga srea, svjedosca mo jib grudi, progonom moje tage i otklonom 
moje brige i sjete h t Allah de mu otkloniti brigu i tttgu i zamijeniti ih 
rudotel". 1 Ovo obuhvata Allahov iskonski i zakonodavni sud, kao i 
sudbinu koja se izvrsava izborom covjeka Hi protiv njegovog izbo- 
ra* Obje sudbine su neminovne kod Covjeka, i oba suda su praved- 
na. Ovaj hadis je izveden iz navedenog ajeta. Veza izmedu njih je 
ocita, a Allah daje uspjeh. 

POSREONE f NEPOSREOrfE STETE 
VEZANOSTI ZA FORMU 

Odgovor cemo zaklju&ti poglavljem koje se tice vezanosti 
za forme i posrednim i neposrednim stetnostima toga, kojih ima 



pa. 
od 



t.-» s 



Ova dova na arapskora glasi; 




<J**}±S*-* 



lj ^/f O^J 4^jJ-J 



Ahmed: Musned, br. 4306, puiem 'Abdullaha b. Mcs'uda, Had'is je 
sahih (v.: Es-silsile es-sahiha, br. 199.) 






304 



Ibn Qajilm el-Dlewziile 



mnogo viSe nego Sto se moze navesti. Ta vezanost unistava srce. 
Kada se ono unisti, remete se volje, rijeca, postupci i srz cevhida, 
kao sto je receno 1 kao sto eemo reei, ako Allah da. 

Ovu ljubav Uzviseni spominje kod dvijc grupe ljudi. To su 
Lutov narod i zene. Tako Kur'an govori o ljubavi upravnikove zene 
prema Jusulu, njenom navracanju na grijeh i splctkama. Govori I o 
stanju u koje je dospio radi svoje strpljivosti, Cednosti i bogoboja- 
znosti, pored toga 5to je bio iskusan necim sto mogu odbaciti sa- 
mo oni kojima Allah pornognc. Izvrsenje necega zavisi od ja&ne 
motiva, nestanka motiva ili nestanka zapreka. Ovdje se radilo o 
krajnje jakom motivu, iz mnogih razloga; 

1 , Naklonost prema zenama koju je Allah ugradio u jjude, kao sto 
iedan covjek zudi za vodom ili gladan za hranom... Stavise, ve- 
cina ljudi se moze strpjeti kod vode i pica, a ne moze se strpjeti 
kod zena, Ovo nije pokudeno ukoliko se radi o dozvoljenom 
odnosu; cak je i pohvaijeno, kao sto se vidi u Imami Ahmedo- 
voj Knjizi o zuhdu, u hadisu koji Jusuf b. 'Atijje es-Safar pre- 
nosi putem Sabita el-Bunanija od Enesa, da je Boziji Poslanik $& 
rekao: "Od vaseg svijeta su mi dragi miris i zene. Mogu se strpjeti 
kod hmne i vode, a ne mogu se strpjeti kod njiti ,x \ 

2, Jusuf y& je bio mladid, a strast i nagon kod mladica su jacl; 

3, Bio je neozenjen. Nije imao supruge niti robinje s kojima bi 
zadovoljavao svoju strast; 

4, Bio je u stranoj zemlji, a za stranca je manji rizik da pocini blud 
nego za domaceg covjeka koji je u svojoj zemlji medu svojim 
rodaeima i poznanicima; 

5, Zen a je bila visokog polozaja i pi erne ni tog roda, a obje karakte- 
ristike covjeka privlaee da pocmi s njom blud; 

6, Ona se ne protivi niti opire. Jer, vecina ljudi se pokoleba pred 
odbojnoSfu i tvrdokornoscu zene zato sto ga to primorava na 



Nesai: Knjiga o postupanju sa zenama, br. 2939, 2940; Ahmed: Mus- 
ned, br, 1 1884, putem Enesa 4** ali bez dodatka "Mogu se strpjeti.„" 
Hadis je hasen (v.: El-Miskat, br. 526 L) 






Bolestiliiek 



305 



ponizavanjc, pokoravanje i inoljenje. Medutim, neke ljude tvr- 
dokornost i odbojnost joS vise privla£i, kao sto je rekao pjes- 

nik: 

!Njena tvrdbftgrnost mejosvise za fjubav vezuje, 
covjekuje zaBranjeno voce najdraze. 

Ljudi su razlifiti u torn pitanju. Nekima se Ijubav povecava 
kada se zena prepusti i preda, a smanjuje se ako je tvrdokorna i 
odbojna. Jedan sudac mi je rekao da njcgova zelja i strast slabi kada 
ga iena odbija i kada se opire. Kod drugih ljudi, pak, strast i £elja 
jacaju kada naidu na odbojnost. 2udi za svim sto mu je zabranjeno. 
Dozivljaj strasti je potpuniji kada se postigne nesto Sto je tako du- 
go bilo nedostupno i daleko; kao i kada se ostvari nesto sto je du- 
go prizeljkivano i na tezak nacin steccno. 

7. Ona je zahtijevala, trazila i trudila se, stedeci mu trud oko toga. 
Ona je bila ta koja se trudi i ponizava, a on je bio zeljeni i tra- 
zeni; 

8. On je bio u njenoj kuci, u njenoj vlasti i posjedu. To kod njega 
stvara strah od njene osvete, tako da su se sastali nada i strah; 

9. On ne strahuje od njene niti i£ije izdaje, zato sto je ona ta koja 
trazi i zahtijeva. Ona je pozatvarala vrata i otpustila strazu; 

10. On je naizgled bio njen kucni rob koji dolazi, odlazi i priJazi 
joj kada hoce bez ikakve zapreke. Ova sigurnost je prethodila 
trazenju, a to je od najjacih motiva. Jednu arapsku ariscokratki- 
nju su upitali zasto je pocinila blud, a ona je odgovorila: "Blizi- 
na jastuka i duga osamljenosi". 

ILUdruziIa se protiv njega sa najvecim umjetnicima spletki i 
zamki. Pokazala im je njega i pozaliJa im se na svoje stanje ka- 
ko bi pridobila njihovu podrSku. On je zatrazio podrsku Allaha 
protiv njih: (^J I j£ js\j *^\ LU *£& J^ l*±* %) - ".J ako 
Ti ne odvratis od mene lukavstva njihova, ja mogti prema nji- 
ma naklonost osjetiti i lakomisten postati" (Justify 33) j 

12. Ona mu je zaprijetila zatvorom i degradacijom, Sto je vrsta pri- 
sile. Pnjetnja dolazi od osobe koja to moie izvrsiti, tako da se 
sastaje motiv strasti i motiv zelje za sigurnoscu od zatvora i de- 
gradacije; 



306 



limQajiimel-Dzewziije 



13. Njen suprug ne ispoljaya ljubomoru niti ponos, koji bi ga nave- 
Ii na to da ih razdvoji i udaiji jedno od drugog, Naprotiv, naj- 
strozj njegov ton je bio obracanje Jusufu: "Ti t Ju$ufe 3 ostavi se 
toga" 1 i zeni: "a ti trait oprostenje za grijeh svoj> jer si zaista 
btjela da zgrijesif\ Vciika Ijubornora Covjeku predstavlja naj- 
vccu zapreku, a nje ovdje nije bilo. 

Uprkos svim ovim motivima, Jusuf se opredjeljuje za Atla- 
hoyo zadovoljstvo i strah prema Njemu. Ljubav prema Allahu mo- 
tivisaJa ga je da odabere zatvor umjesto bluda: il. *J\ !_jj ^LLli IQ 
(^1 ^j*% - "Gospodaru moj, draza nii Je tamnica bd ovoga m Sto 
me one navraeaju" (Jusuf, 33). Svjestan je bio da se ne moze odup- 
njetj svim ovim nasrtajima i da ga same Allah moie spasiti od pri- 
rodne naklonosti prema njima i Iahkomislenosti. Ovo je vrhunac 
njegovog poznavanja Allaha i samog sebe. 

Ova prica ima vise od hiljadu pouka koje bismo mogii ob- 
raditi u posebnom djelu, uz Boziju pomoc. 



Druga skupina koja gaji pokudenu ljubav jesu homoseksu- 
alci. O njima UzviSeni kaze: 



a U to dodose stanovnici grada, veseli. 'Ovosu gosti 
moji' - rece on - 'pa me ne sramotite, i bojte se Alla- 
ha, i mene ne poniziiftef 'A zar ti nismo zabranili da 






Boiesi f men 



307 



.7 



ikoga primasr - ptwikase oni. Ako ved hocete da 
nesto tinite, eto kceri mojihP - rece on. A zhota mi 
tvoga> oni su u pijanstvu svome lutali" (El-Hidzr, 

67-72). 

Uzviseni nam govori kako su se spomenute skupine vezale 
za tormu ne osvrcuci se na Stent koja se krije u toj ljubavi. 

Ova bolest je Ijekarc dovela do iznemoglosti u pokusajima 
da je izhjece. Ovo je, tako mi Allaha, neizljeciva bolest i smrtono- 
srn otrov kop se tesko moze uldoniti iz tijeia. To je vatra koja se 
tesko moie ugasiti. Ona se dijeli na nekoliko vrsta 

Nekada se ubraja u nevjerovanje, kao kod onih koji voljenu 
stvar obozava, U kao Sto se Allab obozava ili vise od toga. Ovu Iju- 
oav Allah nefe oprost.o, to Je najopasniji oblik sirka, a Allah necc 
oprostiti da Mu se neko smatra ravnim. Iskrenom teobom ce op- 
rostu, one. sto ,e blaze od toga. Simptom ove nevjernicko- 
mnogoboske l,ubav, je kada onaj koji voli pretpostavlja interes vo- 
Henoga nad zadovoljstvom Gospodara; kada se u njemu sukobi 
pravo AHaha sa pravom njegovog voljenog ili sa pokornoscu A1U- 
Jiu voljenom, on se opredjeljuje za pravo svog voljenog nad pra- 
vom Gospodara. Radi Gospodara zrtvuje - ako i zrtvuje - najmi- 
zernnu stvar, a svu koncentraciju usmjerava ka zadovolienju volje- 
nog pokornoKu i priblizavanju njemu. Gospodaru - ako izrazava 
.malo pokornosti - to je samo vrijcme koje preostane od pokor- 
nosti voljenom. 

Analiziraj stanje vecine vezanih za formu. Zar se oni i po 

cemu razhkuju od ovoga sto smo naveli? Zatim stavi njihovo sta- 
nje na jedan,_ a njihovo jcdnobostvo i iman na drugi tas. Izvagaj to 
dosljedno , vidjct 6eS Sea je ceze. Neki od njih javno izjavjjuju kako 
su jm drage osobe draie od oboiavanja Allaha. Jedan prljavi pies- 
nik kaze: ri 

One miispijaju zadnju fep sa usana; 
sfaife su mi nego rijeci tevdida, 

Drugi bestfdni pjesnlk izjavljuje kako mu je Ijubav prema 
voljenom slada od milosti Gospodara. Sacuvaj nas, Gospodaru nas, 



308 



Ibii Qailint el-Dzewzijie 



od ove srozanosti i ovakvog stanja. Pjesnik kaze: 

Tvoja, fjuBav mije draza srca 
oifmifosti c Vzviseno0 StvoritefjtL 

Nema sumnje da je ovakva ljubav najtezi oblik sirka - 
mnogobostva. Mnogi ljubavnici priznaju kako u njihovim srcima 
nije ostalo mjesta ni za kog dragog osima za voljenoga. Stavise, 
£esto voljcna stvar obuzima cijelo srce takvog covjeka tako da on 
postaje potpuno vjerni rob te stvari. Taj covjek se, pored robova- 
nja Ailahu, zadovoljio robovanjem scvorenju poput sebe. Oboza- 
vanje je vrhunac ljubavi i prepuStenosti, a taj £ovjek je svu svoju 
ljubav, pokornost i prepustenost posvetio voljenoj stvari izrazava- 
juci joj potpuno robovanje. 

Fatalnost ove stvari ne moze se porediti sa fatalnoscu ra- 
zvrata. Razvrat je veliki grijeh koji povlacl za sobom odredene 
sankcije, dok ovakva ljubav predstavlja sirk. Neki uceni sejhovi su 
govorili: "Draze mi je da mc Allah iskusa grijchom sa Ijepoticom 
nego da me iskusa ljubavlju koja ce mi zarobiti srce i odvratiti ga 
od AUaha". 

" LUEK ZA UUBAV 

Ova se bolest iijeci spoznajom bolesnika da je njegova bo- 
lest oprecna tevhidu. To je posljediea njegovog neznanja i nemar- 
nosti prema Ailahu. Mora poscovaci Allahovu jedinost u prirodnim 
zakonima i po Java ma, a zatim to provesti u vidljivim i unutrasnjim 
ibadeiima i svcmu onome sto ce ga okupirati od razmisljanja o roj 
bolesnoj ljubavi, Sto vi£e 6e traiiti utociSte i spas kod Allaha Uzvi- 
senog od toga srcem Mu se prepustajucL Medutim, nema boljeg 
lijeka od ihlasa-iskrenosti i vjernosti Ailahu. Taj lijek UzviSeni Al- 
lah spominje u Svojoj knjizi: uoJC* '^* h] B&*i)ij ^Ji '<c* Li^UlJ &$s) 
(^dl^lli - "...tako bi y da odvratimo odnjega izdajstvo i blud>jerje 
on uistinu bio Nai iskreni rob" (Justify 24). Uzviseni nam govori 
kako je odvratio od Jusufa zlo - stemu ljubav, razvratna djela, zah~ 
valjujuci njegovom ihlasu. Jer, kada covjek postane vjeran Ailahu, 



310 



llin Qaijim el-Dlewziije 



Ijenik voljene osobc. Medutim, on, opijen ljubavlju, to ne osje- 
da. Njegovo srce je poput vrapca u ruci djeteta koje nema obzi- 
ra prema njemu. Tako ovaj nesretnik zivi okovan i zarobljen 
dok onaj ko voli Allaha zivi Slobodan i nesputam Vezanost je 
najbolje opisana u ovim stihovima: 

SfoSodan izgfeda, afije zaroSfjen; 
60 fasten je i na ivicipropasti 

'Mrtvacje, a izgfeda ziv ipofiretan, 

sve do (Prozivfjenja njemu prozivfjenja nema, 

tPaceni^ u patnjama seprevrce, 
ne moze se sve do stmti osvijestttu 

4. Vezanost ga odvraca od njegovih ovosvjetskih i ahiretskih inte- 
resa. NiSta po te interese nije opasnije od vezanosti za formu. 
Vjerski interest zavise od prisnstva srca i obraeenosti Allahu. 
Vezanost i kacenje u potpunosti razbijaju koneentrisanosc i 
posvecenost srca, Ovosvjetski interesi 11 biti zavise od vjerskih 
mteresa. Ko izgubi i zaposiavi vjerske interese ovosvjetski inte- 
resi 6e nm biti jos dalji. 

5, Tragedije ovog i bududeg svijeta brze dolazc do covjeka veza- 
EOg za formu nego vatra do suhog drveta. Uzrok tome je sto 
se srce, sto se vise veze i kaci, sve vise udaljava od Allaha. Naj- 
dalja srca od Allaha su onih ljudi koji se vezu za formu. Kada se 
srce udalji od Allaha tragedije ga salijecu sa svih strana. Sejtan 
ga uzima pod svoje, a kada neprijatelj osvoji covjeka, onda ga 
upropasti najgore Sto moze. Nece ga postedjeti nijednog zla 
koje mu padne na pamet! Sta se onda moze reci za srce koje je 
savladao neprijatelj i stvorenje kojem je najvise stalo da ga ra- 
zori i udalji od samog covjeka. Zar se sreca, spas i radost mogu 
postici u odsustvu srca? 

6. Kada vezanost ovlada srcem i slomi njegov otpor, onda prelazi 
na kvarenje razuma i unosenje sumnjL Takav covjek lahko mo- 
ze postati ludak koji nema koristi od svog uma. Primjeri ovak- 




Boiesi i luck 



311 



LI. 



ill 



e- 



a- 



in 



je 



'U 



vog ludila se mogu naci na njihovim mjcstima. Takve primjere, 
staviSe, mozemo ocigledno vidjeti. Najuzvisenija stvar kod 
covjeka je razum, Po njemu se razlikuje od ostalih zivotinja. 
Kada izgubi taj razum, £ovjek postaje zivotinja ili jos gori. Sta 
je pjesniku Med£nunu Lejla odnijelo paniet do jaka vezanosti 
za tu djevojku? Njegovo ludilo je vjerovatno bilo reze od ono- 
ga kod obicnih ludaka. On pjeva: 

govore mi: (PoCudio si odfjuSavi, aja %&zem: 
CjuBavje tela Bofest odfudifa; 

ocfCjubavi se awjef^za vjecnost ne Budi 
dokjudiza trenpada u trans. 
7. Vezanost moze da dovede do fizickog i psihickog gubitka ili 
slabljenja osjetiku Psihicko slabljenje osjeiila rezuitat je pore- 
mecaja srca. Jer, kada se srce pokvari, kvare se i oko, uho i je- 
ziL Tada covjek ruzno vidi kao lijepo. Voljena osoba mu izgle- 
da, kao sto se navodi u Musnedu: "Zhog ljubavi, covjek postaje 
slijep i ghih prema voljenoj stvari" 1 . Vezanost osljcpljuje sreani 
vid pred mahanama i nedostacima voljene osobe tako da ih oko 
ne vidi; ona zapecacuje usi tako da Covjek ne cuje kritike o toj 
osobi, Zelje skrivaju mahane. Kada covjek nesto ieli, on tome 
ne vidi mahane. One mu postaju vidljive cek kada ta zelja pres- 
tane. Jaka zelja stvara zastor pred ocima sto sprjecava realnu 
percepciju neke stvari, kao Sto se u stihu kaze: 

Voiio sum te do^sam Bio sfijep, 
afi, $ada sam providio, sam sam seBe pre^piio, 

Tesko se mog^i primijetiti rnahane neke stvari iznutra; one 
su vidljive samo izvana. Nedostatke najbolje mogu primijetiti oni 
koji su tu stvar okusili pa su je zatim napustili. Zbog toga su asbabi 
koji su 12 nevjerovanja preSli u islam bolji od onih koji su rodeni u 



Ebu Davud; Knjiga o ponaganju, br. 5130; Ahmed: Musned, br. 
21186, 27000, putem Ebu Derda'a, 4*. Hadis je slab (v.: Es-silsile ed- 
da l ife,bi\ 1868.) 



312 



Ibn Qafjim el-Dzewzijie 



islamu. "Umer b. Hattab, <&, je rekao: "Islam ce malo pomalo nes- 
tajati kada se u islamu pocnu radati ljudi koji nisu poznavali diabi- 
lijjet 1 '. 

Sto se tice fizi£kog oStecenja osjetila, bolesna ljubav slabi i 
unistava tijelo. Stavise, ona moze dovesti do umiranja cijela kao sto 
se navodi u pricama o ljudima koji su umrli od ljubavi. 

Jcdnom je Ibn 'Abbasu na Arefatu doveden mladic koji je 
bio kost i koia. On upita: "Sta je njemu?' 1 Rekose mu da je boles- 
tan od ljubavi, nakon cega je Ibn 'Abbas cijelog dana trazio zastitu 
Uzvisenog Allaha od ljubavi. 

8. Vezanost je, kao Sto smo rckli, pretjerivanje u ljubavi, kada 
dovjekom zavlada ljubav prema voljenome. Neprestano je obu- 
zet njime, mislima i sjecanju na njega i ne izlazi mu iz uraa. Na 
torn stepen dusu obuzimaju talasi koji anuliraju snagu, nakon 
Cega dolazi do dusevnih i tjelesnih bolova koje je teSko trpjeti 1 
lijeciti. Mijenjaju se £ovjekovi postupci, osobine i namjere. Sve 
se remeti tako da ga ljudi vise ne mogu izlijeciti, kao Sto se ka- 
ze u stihu: 

Ljubav na pocetftu izgfeda %o more, 
po njemu se pCuta, a sudBina upravtja, 

JLfi, ^ada mlkdic upfovi u more strastij 
javtjaju se proBfemi %pje ni stariji ne mogu podnijeti 

Ljubav je na pocetku slatka i lahka, na srcdini je briga, obu- 
zetost srca i bolest, a na kraju dolazi do propasti i smrti, osim ako 
je Allahova briga ne pomiluje: 

Zivi sto6oda.nl Ljubav je na pocetku (jepota, 
na sredini Safest, a na ftraju start. 

Drugi je rekao: 

ffcaoje za (jubavfju sve dofejie zavofje, 
a %ada zavaCje, nije mogao trpjeti 



Bolesi 1 lijek 



313 



Vidioje more ftpje muje izgfedafo pfitftp, 
a kgdaje sftpcio u njega, ucfavio se. 

Ovo je grijeh l zlocin koji covjek cini prema samom sebi, 

Ovo spada u izreku: |[Sam pao, sam se ubio". 

TRl STEPEHA UUBAVi 

Ljubav ima cri stepena: pocetni, srednji i zavrltu. 

Kod poCetnog stepena potrebno je pruziti sav rnoguci ot- 
por ukoliko je pristnp voljenom zabranjen sudbinom i Seri'atom. 
Ukoliko ne uspije u tome i srce mu otputuje kod voljenoga (ovo 
spada u srednji i zavrsni stepena), tada je duzan da to krije i ne siri 
m narodu. Ne smije sramotiti voljenoga i otkrivati ga prcd Ijudi- 
ma, jer bi time pocinio i nepravdu i sirk. Najveca nepravda upravo 
se nanosi u ovim situacijama. To je mozda veca Steta za voljenoga i 
njegovu porodicu nego da mu je nanio nepravdu kroz finansijsku 
Stcto, Otkrivanjem voljenoga on se izlaze osudi ljudi tako da se 
oni u vezi sa njim razdvajaju na one koji vjeruju u to i one koji ne 
vjeruju. Medutim, vecina ljudi povjeruje i najsumnjivijim pricama 
na ovu temu. Kada se kaze: Taj eovjek je to uradio s tim eovjekom 
ili zenom - tada jedan Covjek govori istinu, a devetsto devedeset 
devet laiu. Vijest nediskretnog ljubavnika o skrivenom kod ljudi 
se tredra kao susta istina. StaviSe, ukoliko pasivni ucesnik zabra- 
njene vrste ljubavi nekoga krivo optuzi, ljudi ce to prihvatiti kao 
neoborivu istinu. Kada bi ih zatekli blizu jedan drugoga, ne bi mo- 
gli opovrgnuti da je taj susret zakazan, Uvjerenost se u ovim situa- 
cijama izgraduje na sumnjama, predvidanjima, prividenjima, pret- 
postavkama i laznim vijestima kao na percipiranim dogadajima. 
Tako je sumnjicenje u Gradu Poslanika £*, protiv njegove supruge, 



To je Vjerna, kcerka Vjernog (Siddiqa), cista majka vjernika, koja je 
oslobodena opiuzbi iznad sedam nebesa, supruga Bozijeg Poslanika 
% 'Aisa <&. Ovo pojaSnjenje je doslo od AHalia. Pricu prenosi Buhari 
u Knjizi o tumacenju Kur'ana, br. 4720; Muslim u Kiijizi o vrlinama 



314 



Ibn Qaf Jim el-Dzewzijle 



koje je opravdano iznad sedarn nebesa, uslijedilo nakon dolaska 
Safwana b. Mu'attila iza ostale vojske. Tada je mnogo ljudi izgubi- 
lo vjeru. Da sc Allah 3§ nije pobrinuo da je opravda i oslobodi laz- 
nih optuzbi, desila bi se druga stvar. 

Znaci, razglasiti da covjek gaji prema nekomc zabranjenu 
ljubav smatra se zbog svoje tezme nasiljem i izazivanjem voljenoga 
i njegove porodice, zatim izlaganjem te osobe tracevima naroda, 
Ukoliko zeli pridobiti voljenoga putem neke utjecajne osobe, tada 
se nasilje prenosl i giri. Taj posrednik postaje neprijatelj i nasilnik. 
A ako Poslanik M prokiinje posrednika izraedu davaoca i primaoca 
mita zato sto on izvrsava proces podmidivanja, sta se onda moze 
reci za svodnika koji posreduje izmedu ljudi koji gaje zabranjeni 
vid ljubavi? Kako bi pridobio naklonost voljenoga, zaljubljeni se 
poipomaze osobom koja takoder ima interesa u narusavanju zivo- 
ta, imetka ili casti voljenoga. Jcr, cesto je takvoj osobi potrebno da 
nekog lisl zivota kako bi ostvarila svoj cilj. Koliko je krvi palo 
zbog ovakve strane, krvi supruznika, gazdl i rodaka! Koliko se ze- 
na otudilo od muza i robova od svojih gazdi! Boziji Poslanik % je 
prokleo osobe koje to rade i ogradio se od njih. To spada u najvecc 
grijehe. Poslanik ^ je zabranio da se prosi zena koja je vec isprose- 
na i da se mijcsa u neciju irgovinu, a Sta se moze reci za onoga ko 
se trudi da razdvoji Covjeka od zene ili robinje kako bi ih sam os- 
vojio? Oni koji gaje bolesnu ljubav i njihovi podvodaci to ne smat- 
raju grijehom. Nastojanje da sc dobije naklonost voljenoga cesto 
podrazumijeva konkurenciju muzu ili gazdL To predstavlja grijeh i 
nepravdu koji su veci od samog razvrata. 2a krSenje tudeg prava se 
ne moze iskupiti pokajanjem od grijeha. Teoba briSe pravo Allaha 
(na satisfakciju), ali pravo eovjeka ostaje sve do Sudnjeg dana. Ko 
nanese nepravdu roditelju ostetivSi njegovo dijete koje mu je draie 
od samog sebe; ko nanese nepravdu supi-ugu ostetivsi njegovu sup- 
rugu i ucinivgi zlocin na njegovoj postelji, gori je od onoga ko ga 
osteti za cijeli imetaL Saiisfakcija je moguea samo prolijevanjem 



ashaba, br. 2445, 



Bolestl lijek 



315 



krvi. Kakva je to nepravda koja je krupnija od cinjenja razvrata? 
Ukoiiko je ona nanescna borcu na Allahovom Putu, zlocinac ce 
biti zaustavljen na Sudnjem danu i bit ce mu receno: "Uzmi od 
njcgovih zasluga koliko ti treba", kao Sto je rekao Poslanik M do- 
da juci na to: "Pa, Stu mislite?" 1 tj. sta mis lite - da li 6e mu ostati ije- 
dno dobro djelo? Ako, pored toga, oSteceni bude komsija ili clan 
porodice, tada se grijeh mnozi i udruzuje se sa kidanjem rodbin- 
skih veza i zlostavljanjem komslje. A ncce uci u Dzennet onaj ko 
kida rodbinske veze i covjek koji neprestano zlostavlja komsiju, 

Ukoiiko zaljubljeni pribjegne dzinima i sejtanima da bi ste- 
kao naklonost voljenoga - kroz sihr ili tome sli£no - torn grijehu 
se onda pridodaje kufr radi sihra. Makar ne izvrsavao on sam taj 
sihr, vec ga samo odobrio kako bi stigao do cilja» to ga nista ne 
udaijava od kufra. 

ZnaCi, potpomaganje u ovoj situaciji smatra se potpomaga- 

njem radi grijeha i neprijateljstva. 

Jasno je i koliko se nepravdi mora pociniti kako bi se ostva- 
rili ciljevi zaljubljenog covjeka. Jer, kada on postigne cilj sa svojim 
voljenim, kod ovoga se javljaju stvari koje mora rijesiti uz pomoc 
zaljubljenog po svaku cijenu. Tako oni pocnu saradivati cineei ncp- 
ravdu i nasilje. Voljeni pomaze zaijubljenom kako bi se naskodilo 
ajegovim bliinjim - porodici, rodacirna, gazdi ili suprugu. Zaljub- 
ljeni ponitaze voljenome kako bi uklonili svakog ko smeta ostvare- 
nju tog eilja. Tako se javlja nepravda i nasilje uslijed njihovc sarad- 
nje u ruznim stvarima i grijesima. Poznato je na sto su spremni za- 
ljubljeni ljudi kada je u pitanju osvajanje voljenoga. Spremni su po- 
ciniti nepravdu, razvrat, nasilje, traziti polozaj koji im ne dolikujc, 
stjecati imetak na nedozvoljen nacin ill orimanjem. Ako se voljeni 
sukobi sa nekim, zaljubljeni staje na njegovu stranu ne gledajuci da 
li je ovaj u pravu ili ne, Mnogo je drugih obltka nepravde koju za- 
ijubljeni nanosi ljudima - on ih vara kako bi im uzeo novae; seze 




Muslim: Knjiga o vladanju, br. 1897; Nesai: Knjiga o diihadu, br. 
3189, 3190, 3191; Ebu Davud: Knjiga o dzihadu, br, 2496. 



316 



Ibn Qafjlm el-DzewzIJie 






za kradom, otimacinom, prijevarom, laznom kletvom, razbojnis- 
tvom itd. Cak mo2e stici i do ubistva neduzne osobe kako bi ste- 
kao novae koji mu je potreban da bi osvojio voljenoga, 

Svi ovi slucajevi i mnogo tezi od njih nastaju uslijed veza- 
nosti za formu* Ona lahko moze dovesti do nevjerovanja. Nekoli- 
cina Ijudi je zbog Jjubavi presla u krscanstvo iako su rodeni u isla- 
mu, kao 5to je slucaj sa mujezinom koji je sa munare primijetio 
lijepu djevojku. Zaljubio se u nju i trazio je da se ozeni s njome. 
Ona je rekia da je krscanka i da 6e se udaci za njega samo ako primi 
krscanstvo. On je 10 ueinio. Istog dana se popeo na kucu kod njih 
i pade odatle ostavsi na mjestu mrtav. Ovu pricu navodi 
'Abduihaqq u svojoj knjizi El-'Aqibe. 

Krscani su, kada bi htjeii da pokrste zarobijemka, njima 
pokazivali lijepu zenu, koja je imala zadatak da u njemu stvori na- 
du, da ga zavede. Kada bi je on zavolio svim sreem, ona bi mu se 
prepustila samo ukoliko bi presao u njenu vjeru, A u torn trenut- 
ku: OyJlLl Uil ^ y%] jj C'j}\ aSJi ^ ^j&\ Sj&L \fi\ jJJi il L£) 
(tCC £ 4JJ1 jiiTj - "Allah ce vjernike postojanom rijecju ucurstiti i na 
ovom i na onom svijetu, a nevjernike 6e u zabludi ostaviti; Allah 
radista hoce" (Ibrahim, 27). 

Ne moze se opisati koliko se nepravde i grijeha krije u vezi 
izmedit ljubavnika, zato 5to se oni medusobno pomazu u razvraiu 
i nepravdi prema sebi. Obje strane su nepravedne prenia sebi i 
pre ma partneru. Ta nepravda se siri na druge, kao sto smo rekli. 
Najopasnije u svemu tome jeste nepravda putem sirka. Bolesna 
ljubav je spremna na sve vrsce nasilja i grijeha. A voljeni, ukoliko se 
ne boji Aliaha, lahko moze zaljubljenog dovesti do propastl To je, 
opet, nasilje s njegove strane. Uclnit ce to ukoliko mu pruzi sansu, 
da nadu, ukraSava se, umiljava mu se na svaki nacin kako bi od nje- 
ga izvukao neku korist. Cijelo vrijeme on mu se ne prepusta kako 
ne bi time ostao bez sredstva za iskoristavanje. On ga na najgori 
nacin kaznjava. Zaljubljeni moze ubiti voljenoga kako bi ugasio 
svoju zelju za njim, a pogotovo ukoliko se ovaj veie za drugoga. U 
(bolesnoj) Ijubavi cesto dolazi do ubistva jedne od strana. Mnogo 



Bolestililek 



317 



za- 



ijih 



se blagodati uniSti, bogatasa osiromasi, polozaja izgubi, harmonija 
naruSi. Koiiko se porodica i poroda razori! Jer, kada zena primijeti 
da njen suprug voli drugu, i ona sebi trazi ljubavnika; tako covjeku 
preostaje da razori svoj dom razvodom ill da se vrati porodicnom 
zivotu. Neki se odlucuju za jedno, a neki za drugo. 

Pametan covjek creba da se pazi od vezanosti za formu, ka- 
ko fflu ta ljubav ne bi naudila i izlozila ga propasti i svim opasnos- 
tima koje ona nosi sa sobom. Onaj ko se prepusti ovoj Ijubavi taj 
sam riskira propast i on je sam kriv ukoliko se ona desi. Jer, da nije 
neprestanog gledanja u voljcnu osobu i nadanja u njenu ljubav, ne 
bi ta bolesna ljubav doprla do srca. Prvi uzrok Ijubavi jeste dopa- 
danjc, bez obzira da H je uslijedilo od pogleda ili sluSanja. Ukoliko 
taj pogled ne poprati nada u ljubav ve£ beznadeznost, nece doci do 
Ijubavi, Nede do toga doci i ukoliko dode to te nade, all je covjek 
odbije od srca i odagna iz misli. Ukoliko se i prepusti misHma o 
vrlinama voljenoga, ali ga obuzme strah od Onoga ko je znacajniji 
od slasti Ijubavi, zatim vjerski strah, poput strata od Vatre, srdibe 
Mocnoga i izbjegavanja grijeha - ako sve to nadvlada zelju za Iju- 
baviju, ona se nece desiti. Ako nema ovog straha, vec se pojavi neki 
ovosvjetski strah - strah od gubkka zivota i imetka, gubitka casti 1 
polozaja medu ljudima, ponizenjc u ocima dragih osoba- 1 ako taj 
strah nadvlada ljubav, ona se nece rasplamsati. Ljubav se ne moze 
razvijati i ukoliko se covjek boji da 6e izgubiti ljubav koja mu je 
vrednija od te Ijubavi. Ako izostanu svi ovi fakcori, bolesna ljubav 
se razbuktava; cijelo srce biva zarobljeno i posveceno voljenoj 
osobi. 

Neko moze postaviti slijedece pitanje: Naveli ste opasnosti 
Ijubavi, stetnosti i rizike. Ali, zasto ne spomenete njene koristi i 
dobrobiti, poput: blage naravi lahke i proste cudi, nepostojanja 
tjeskobe, sirokogrudnosti, cudoreda, hrabrosti, plemenitosti, 
ljudskosti, krijeposti, blagosti. Jahja b. Mu'aza cr-Razija su pitali: 
"Tvoj sin se zaljubio u tu i tu djevojku". On im odgovori: "Hvala 
Allahu koji ga je ucinio covjekom", 

Mudraci su kazali: 
- Ljubav je bolest srca plemcnitih. 



318 



Ibn Qajilm el-Dzewziife 



Ljubav ima smisla samo kod casnog, krijeposnog, rjecltog, 
piemen itog, odgojenog I covjeka plemenite laze. 
Ljubav ucvrscuje srca, otkianja intelektualne nedostatke, 
oplemenjuje Skrtice, unistava snagu kraljeva, ubiazuje osmi 
narav. Ona je drug onome ko druga nema i sagovornik 
onome ko sagovornika nema. 

Ljubav uklanja teskoce, osvjezava duSu, bistri ponore srca, 
otvara put ka cinjenju dobra. U torn smislu pjesnik kaze: 

(Propast ce na dunjafukju vasfjubinmc 
fcada ga pocnu savifati fjuhavi vjetrovi 

QH'emenitje, smrtje za tajne. Afyga 
pitas sta sipricao mafaprije, on se ne sjeca. 

l/ofio Si da ga zovu "BofesnifiJ %$$p 6iona f 
cuvsi o njemu, posiafa mu pismo. 

Qrcevito se tmdi doSro da cini 
ffelip Bigajednog dana pred Lejlbm pofivaCid. 

Ljubav, znaci, navodi na cinjcnje dobrih djela, 

Jedan mudrac je rekao; Ljubav kristalise dusu, usavrsava 
manure, Prirodno je iskazati ljubav, a neprirodno kriti je. 

Drugi je rekao: Ko se nije ustalasao tuinim jecajem i lije- 
pim licem taj je poremecen i treba mu lijecenje. Tome u prilog na- 
vodi stih: 

A§$ ne osjecas fjnbav i ne znasstaje to, 

ti onda ne znas sta je fijepi zivot 

* * * 

Jlfip ne osjecas fjuSav i ne znasstaje to t 

izmedu tehe i ze&re upustinji razCifce nema. 

* * * 

J4.$p ne osjecaS (jubav i ne znas staje to, 
pocnijesti sijeno, jer ti si niagarac. 



Bolestilllek 



319 



Jedan od cednih ijubavnika je rekao: Budite cedni, bit ce tc 
ugledni; volke, bit cete otmjeni. 

Jedbog Ijubavnika su pitali: Sta bi ufiinio kada bi osvojio vo- 
Ijcnu osobu? On odgovori: "Uzivao bih u njenom lieu, odmarao 
srce spominjanjem i razgovorom sa njom; skrivao bih od nje ono 
Sto joj se ne svida i ne bih pocinio ruzno djelo zbog kojeg bismo 
raskinuli nasu vezu". Zatim je naveo stih: 

Osamffujem se sa njom, afi sam cedan, iz dostojanstva, 
misao o <Bogu me zadrzava, nisam razvratan. 

Q?oput postaca kpji se dim voS na dfanu, 

zedanje, afi strpfjwo cefta trenuta^ 

Ebu Ishaq b, Ibrahim je rekao: Duse ijubavnika su poput 
blagog mirisa, Tijela su im njezna i bkga, Uzivaju u drustvu, Nji- 
hov govor omeksava srea okorjcla i unapjreduje inteleki. Da nije 
ljubavi i £eznje, propaia bi dunjaluCka uzivanja. 

Drugi mudrac je rekao: Ljubav je za dusu kao hrana za tije- 
lo, Ako ga nema, ona propada; ako u njoj prctjera, to je ubija. No 
toj temi su izreceni stihovi: 

(Dragi moj, (ju&avje d'oista sfatf$a, 
afi je i nesretm i tragicna. 

f l)prl}os tome, zivot hez nje ne vrijedi; 
nema zivota 6ez fijepe fjuSavi, 

Nema ftpristi oddunjafufif 6ez_ iarke fjuSavi, 
niti u Sfngodatima a§p si Sez dragog. 

Harrati navodi pripovijeda kako je Ebu Bekr 4s> prolazio 

pored djevojke koja je pjevusila: 

Zavofjefa samga odrane mfadosti, 
feprsavje poput njezne gram. 

"Jesi li ti slobodna ili si ropkinja?", upita je Siddiq. "RopkJ- 
nja sam", odgovori ona. "Zar si zaljubijena?" Ona pocuta. Kada ju 









320 



ibfiQajjimef-Dzewzijie 



je zakleo da kaze, ona rece: 

( Mojim srcem se [ju6av poigrak, 
mzorifa me fjuSavprema Muhammedu 6. Qasimu. 

Siddiq je ockupi od njcnog gazde i posla Je Muhammedu b. 
Qasimu b Dza'feru b. Ebi TaJibu i rece: "One su, tako mi Allaha, 
najveee ,skt»en,e za covjeka! Koiiko je zbog njzh plemenitih umrlo 
j kohko je zdravih skoncaio!" 

Ropkin ja jednc^ ensari je jedne prilike je doSla 'Usmanu b. 
Afknu. On je upna: "Sta ima§ reel?" Ona kaza: "Zaljubila sam se u 
gazdmog brat.ca. Ne mogu a da ne mislim na njega". On se obrati 
njenon, vlasmku: Pokloni je svome braticu, iJi cu je ja otkupiti od 
tebe .On rece: Uzimam te za svjedoka, Vladaru pravovjernib, da 
ona njemu pnpada". 

Mi ne poricemo stetnost Ijubavi u kojoj se prakticira ra- 
zvrat sa voijemm Mi govorimo o cednoj Ijubavi koja notice od 
otmjenog covjeka kojem vjera, cednost i ljudskost ne dozvof javaju 
da se poremeti odnos izmedu njega i Allaha i izmedu njega i volfe- 
nog tako sio de pocinki zabranjeno djcK Ova, Ijubav su gajili casni 
prethodmc, i poznati imami. 'Abdullah b. 'Abdullah b 'Utbe b 
Mes ud jedan od sedmericc pravnika (fakiha) je bio poznat p 
svojo, Ijubav, , zbog toga ga niko nije osudivao. Svaki kmicar je 
smatran nasilmkom, U njegovu poeziju spadajn stihovi: 

Sf&vao si CjuBav sve do^ti sfyivanje ne naudi; 
fjudi te %riti$iiju f nasiCje cine. 

'Kfe-vecu te potajni dusmani, alt 
CjuSav ti CjuBav ni^ada nisi ^rio. 

<Post.ao si %to tigar %X zafostan, umirs 
odsaBCje id otrovne zamkg. 

Odricesse druzenja sa vofjenim, iz cednosti, 
ad nedntzenje s voCjenimjegrijefi. 






Bolest l liiek 



321 



b. 



od 
da 



<Pro6ajl Qstavijel -Misfio si daje to 
razSorito. Net Mozdaje to pogresna misao. 

Imamo i primjer 'Umera b. 'Abdul'aziza koji je volio rop- 
kinju svoje zene Fatime, kcerke \Abdulmelika b. Mervana. Ta prica 
je poznata. Ona je bila prekrasna djevojka i on ju je jako volio. 
Trazio je od svoje zene da mu je pokloni, all ona nije htjela. On 
nije prestajao misliti na nju. Kada je preuzeo hilafet, c Ab- 
dul'azizova supruga odluci da se promijeni. Naredila je da dotjera- 
ju tu ropkinju neopisive Ijepote, Zatim dode kod 'Umera i rece 
mu: 

- O, Vladaru pravovjernih! Tebi se svidala ta moja ropkinja i 
trazio si mi da ti je poklonim. Ja sam to odbila. Sada prista- 
jem na to. 

Kada to £u, halifino lice se ozari radoscu. 

- Dovedi je brzo - rece joj, 

Kada ropkinja ude> njegova zadivljenost se jos vi3c poveca. 
Rece joj da skine ogrtac i da mu potanko isprica kome je pripadala 
i kako je dospjeia do Fatime. Ona rece: 

- Hadzdzadz je oglobio svoga namjesnika u Kufi za jedan 
odredeni iznos novca, a ja sam bila ropkinja tog covjeka. 
On me je poslao 'Abdul m el iku i poklonio me Fatimi. 

- Sta se desilo s tim namjesnikom? - upita je haliia. 

- Umro je. 

- Je li imao djece? 

- Jeste. 

- U kakvom su stanju? 

- LoSem - odgovori ropkinja, 

- Spremi se i vratt se u svoje mjesto - naredi joj halifa. 

Zatim napisa svom namjesniku u 'Iraqu da mu poSaljc toga 
covjeka. Kada on stize, rece mu: 

- Popisi mi sve cime te je Hadzdzadz oglobio da ti to vratim. 

Tako i bi. Nadoknadio mu je sav oduzeti imetak. Zatim na- 



322 



ibn Qaif Im el-Dzewzijje 



redi da se ropkinja vrati torn covjeku. 

- Evo ti ropkinje, aii se pazi - rece mu - mozda je tvoj otac 
imao odnos sa njom. 

- Dajera ti je, Vladaru pravovjernih - rece covjek. 
Ne treba mi ona> 

Onda je kupi od mene. 

- Onda nisam od omh koji se ustezu od strasti - odgovori 
halifa. 

Na odlasku, lijepa ropkinja ga upita: 

- Zar me ne voliS, Vladaru pravovjernih? 

- Moja ljubav je jos" veca nego ranije. 

Oni otidose, a "Umer nije prestajao misliti na tu ropkinju 
sve dok nije umro. 

Primjer ovakve ljubavi je i Ebu Bekr Muhammed b. Davud 
ez-Zahin, veliki ucenjak u fikhu, hadisu, tefsira i knjizevnosti. Po- 
stoji njegova pravna skola, cime se on ubraja u najvece naucnike 
islama. Njegova ljubav je poznata: 

Niftavejh pripovijeda kako mu je otiSao u posjetu tokom 
bolesti od koje je umro, 

- Kako si mi danas? - upita ga Niftavejh. 

- Ljubav prema onoj koju poznajeS dovela me je do ovoga. 

- Sta ce sprjeeava da uzivag u toj ljubavi kad ti je omoguce- 
no? 

- Uzivanje se moie postici na jedan od slijedecih nacina: 

• dozvoljenim pogledom 

• zabranjenom strascu. 

- Dozvoljeni pogJed me je doveo do ovakvog stanja - nastavi 
Ez-Zahiri - a od zabranjene strasti me sprjeeava ono sto mi 
je pri&o moj otac, preko Suvejda B. Se'ida koga je obavijes- 
tio 4 Ali b. Mushir, njega Ebu Jahja el-Qattat, a njega Mu- 
dzahid da je Ibn * Abbas prenio od Poslanika &: n Ko bude 



Bolesti lijek 



323 



volio pa se sitzdrzi i strpi Allah ce ma oprostiti i itvest ga u 

DzennefK 



Bagdadi: Tarih: 5/156, 262, 50-51. Ovaj hadis je apokrifan (Sire obja- 
snjenje v. kod Sejha Albanija u knjizi Es-siisilc ed-da'ife, br. 409.) 
Sam Ibn Qajjim u knjizi Zad el-me'ad kaze: "Ne treba se osvrtati na 
hadis koji je laftio pripisan Bozijem Poslaniku & a koji prenosi Su- 
vejd b. Se'id od 'Alija b. Mushira; on od Ebu Jahjaa b. El-Qattata; on 
od Mudzahida, a on od Ibn 'Abbasa, neka je Allah zadovoljan njima/' 
Nakon citiranja hadisa on kaze: 

"Ovo nisu rije£i Bozijeg Poslanika % i ne mogu to ni biti. Jer, sehadet 
(smrt na Allahovom putu) vrlo visoka je pocast kod Allaha, Ona stpji 
uza stepen vjernih robova (siddiqa.) Ovakva smrt ima . svoje preduvje- 
te i stanja koja prethode njenom dogadanju. Oni se dijeie na dvije vrs- 
te: opde i posebnc. Posebni uvjeti su Sehadet na Allahovom Putu, a 
opcih uvjeta je lest. Navedeni su u vjerodostojnim predajama i ljubav 
ne spada ni u jedan od njih. Zar bolesna i mnogoboska ljubav, udalje- 
nost od Allaha, neispunjenosi Allahom, zarobljavanje srca i duSe iju- 
bavlju prema drugome moie biti naclri zaradivanja stepena sehida? To 
je nemoguce..." Zatim kaze: "Kako se obozavanjem neceg drugoga 
osim AHaha moze zaraditi stepen najboljih monoteista, vjernih robo- 
va i najblizih poboznjaka? Cak i da je lame prenosilaca ovog hadjsa 
gist kao sunce, greSka bi se opet poznala. RijeC 'zaljubljenost' (stras- 
tvena ljubav) nije zastupljena ni u jednom vjerodostojnom had is u od 
Bozijeg Posianika tS...' M 'Ako ni ovo nije dovoljno kako bi se dokazalo 
da ovaj hadis nije povczan sa Poslanikom & reci cemo to da struenja- 
ci hadiske nauke dobro poznaju slabosti i nedostatke ove predaje. Ni- 
jedan od velikih imama hadisa ne biljezi ovu predaju kao hadis, niti ju 
je okarakterisao kao vjerodosiojnu. Siavise, ni kao dobru. Naproiiv, 
osudili su Suvejda zbog ovog hadisa i optuzili ga za teske grijehe. Ne- 
ki su, cak, smatrali da ga treba kazniti zbog takve predaje! 
Ebu Ahmed b. 'Adijj u svome Kamilu je rekao: "Ovaj hadis spada u 
grupu odbijenih Suvejdovih hadisa'. Bejheqi je istog misljenja, kao • j 
Ibn Tahir u knjizi Zehira. Ovu predaju navode Hakim u Historiji 
Nejsabura i El-Feredi b, Dzevzi u Mewdu'atima.,." 
Ovo su rijeci Ibn Qajjima, Allah mu se smilovao, koje opovrgavaju 
ono sto je tvrdio u knjizi El-Dzavab el-kaii, koja se ubraja u njegova 
ranija djela. 






324 



inn Qaiilm el-DIewziif e 



Zatim navede stihove: 

Qtigfafaj u pras^pzorje fafy se fekjavo £rece, 

pogfedaj u zjenice siro^e, m mirnim ocitna. 

Pogkdaj u pramen %psepovrfi oBraza 

fijpji se pomjera %o mravipo sfonovaa. 

* * # 

Staje njima? Zasto im smeta crni pramen na oBrazit, 
a tie smeta im Befiar nagranama? 

Afyje mafmna o&raza pramen kpjiga mifuje, 
tada su trepavice mafmna ociju. 

Rekoh mu: Ti ne priznajeS analogiju u fiqhu, a priznajes ga 
u poeziji? On odgovori: 'Pritisak osjecanja i utjecaj dusc su me na 
to navratili'. Te noei jc umro. Njegovoj Ijubavi sam posvetio Kriii- 
gu o ruzi. 

On je o Ijubavi rekao: 'Ko izgubi nadu da ce mu ljubav bid 
uzvraccna j prezivi taj trenutak- taj ce se utjeski. Jer, prvi udar nas- 
rupa kada je srce nespremno. Za drugi udar srce je sprcmno, fevrs- 
nuto od pr\ r og udara. 1 

Jedne priJike sastao se Ez-Zahiri sa Ebu-l-'Abbasom b. Su- 
rejdzom na sijelu kod vezira Ebu-I-Hasena 'Aiija b. 'Isaa. Rasprav- 

Ijab su o ila'u (zakletvi da se nece prici zeni) + Ibn Surcjdz mu rece: 
JNa tebj se mogla primijeniti izreka - Ko ne kontrolise svoj poded 
tztozwje sebe propastL Ja boljc vladam fiqhom od tebe'. On rece- 
To je bilo nekad. A sada kaiem: 

Odmaram svoje oci na Basci vrfina, 
i ustezem se od ' zaSranjenifi stvari 

Ufa fedima nosim teret fjubavi bgji Si 
smrvio stijenu svojom tezinonu 

fMargine mog umaprenose sjgnafe maite, 
%ada ne Bid ftjio tu [ju&av, one Si pwgovorife. 












Bolestllljek 



325 



l)vjerio sam se cfaje fjiiBav samo pretvaranje; 
nisam sreo ispravnu Cju&av ^pdvjemika. 

'Ti se preda mnom hvalis? — iznenadi se Surejdz — Ja kazem: 

Z)^us muje fjepsi odnaj6o[jeg meda; 
Borim seprotw sfatfyg drijemeza, 

Svojom dmgoscu, Ijepotom igovorom 
i najcescim pogtedima ispodobrva. 

"Kjidajutro pruzi svoje zrafie, 
vraca se neofirnjene casti i mvinosti 

Ebu Bekr rece: "Vezir nijc prihvatio ono 5to je priznao sve 
dok ne dovcde dva svjedoka da je ostao neviru Ibn Surejdz ran od- 
govori: 'Moram uciniti ono sto si i ti morao nakon stihova: 

Odmamm svoje oci na 6asci vrfina 
i ustezem se od zaSranjenift stvari, ' 

Vezir se nasmija i rece: 'Primjedba je umjesna i pametna" 1 . 
Ovu predaju biljezi Ebu Bekr el-Hatib u svome Tarihu. Jednom 
prilikom je Cuo fetvu koja govori: 

Sine <Davudov f iracfti pravnice, 
daj nam fetvu o smrtonosnim zjenicama! 

Imaju (i onegrijefia za ono stopocine 
id imje dozvotjena %rv [jiiBaimi^a? 

Nakon ovili stihova je svojerucno dodao: 

Imam odgovorza [ju6avni%ci fyjipita; 
posfusajga odonoga fym£ nutrina od toga propada. 

TQidsi me upitao o (ju6avi } osjecanja si mi ustalasao 
iprofio misiize f^gje su dotad miro-vate. 

A%P vofjeni fyaznjava onog $pji voB, 



326 



iEin Qajjim el-Dzewziile 






tadaje kaznjeiii^najsretniji medu onima fcgji vote. 

Autor knjige Menazilu-1-ahbab, Sihabu-d-din Mahmud b* 
Sulejman b. Melid, koji je napisao poznatu knjigu Insa', kaze: "Kao 
odgovor na cidrana dva stiba, u istoj metrici sam odgovorio: 

tRgci onome ftp pita o pogfedima, 
-dad oni tefiu venama CjuBavni^a, 

sa&[ja riema grijefia a ftp dzefdt 
njenom ostricom profije ftrv! 

SaBfjama pogkdaje £aft$e oprostiti 
za otto sto su naudde fjuBaxmicima. 

%pga one uSiju - tajje sefiidl 
ZBog toga saBfje propadajn, a [juBav 'itjecno ostaje. 

Slicna ovoj je i fetva iznijeta Sejbii Ebu-1-Hattabu Mahfuzu 
b. Abmedu el-Keiuzaniju, jednom od vodecih hanbelija u njcgovo 
vrijeme; 

Navedi imamu ^EBu-i-'Kattabu proBCem: 

tesftp ce ga neftp drugi rijesiti 

Sta cefta fovjefta ftpjije napustio namaz 

ftada muje za oftp zapefa (jepotica?l 

On na ovo odgovori: 

^eci pjesniftti ftpji mije izCozio problem: 
srce mi se odnjega stegnufb. 

Ona ftpjagaje ocfvratifa odiSadeta 
djevica, Cjepotica ftpjaga zavedel 

Jifti) se poftaje, zatim nadoftnadi iBadete, 
<Pa- ffltakova mifost preftriva maftpg grjesnifta. 












BolestilijeK 



327 



.ao 



vo 



'Abdullah b. Mu'ammer el-Qajsi je rekao: "Jedne godine 

sam isao na hadzdz,.. Nakon obavljanja obreda, udoh jedne nodi u 
medinsku dzamiju kako bih posjetio Poslanika ££, Dok sam sjedio 
izmedu Kabura i Minbera, cuh jecaje. Obratih paznju na njih i cuh 



ece: 



Je fi ti osjecanja proBndio pojgotuSica sa draca 
%pje raspjevase siavuje tvqfiii ranjenifi grud? t 

Id tije san otezala pomisao na f/epoticu 
fjgja tije podariCz usftcrvitfane misfi? 

O f noci, ditga i iscrpfjujuia, 
ne mogu spavati niti strpfjiv Bitil 

(Prepustio si se vofjenome u strasnoj CjuBavi 
raspfumsanoj poput zeravice! 

(Pun Mjesecje svjedb^dd sam zafju&Cjen, 
patim z6og fjubavi prema zeni sficnojpunom mjesecu, 

!Nisam se nadao da cu se zanijeti njome 
sve dbfajne nevoffa iznenada ne spopade. 

Zatim nestade glasa. Nisam znao odakJe to dolazi. Ubrzo 
ponovo zacuh jecaje i plac: 

Je ft te rastuzio miris misfi kpje te posjetise 
do^ernom noci mutne sjenf{e promicu? 

$rce ti uBi [juBav na izdanfiu, 
a o%o ti zasuzise misfi sfncajne. 

<Dozivas miris tame $ao 
more ciji se ogromni tafasi sudarajul 



328 



Ibn Qajjim el-Dlewzille 



<Pun 'Mjesecpfovi neSom 
poput krafja %V fwda, a zvijezde mu vojsfa 

Na njemu (Bfizand 1 igraju u tami 

nafi^na opijenog fju6avnife 

0, noci, duga siza onog ftgjivoCi; 
njemu je tef^zora spas i saveznif{. 

Ona odgavori: Vmri prirodnom smrcu iznaj 
daje fjuSav sfaBost iporo^l' 

Kod prvih stihova krenuh prema ovom glasu. On me ne 
pnmijetl sve dok mu potpuno ne pridoh. Vidjeh mladica u punoj 
snazi. Suze su mu na lieu napravile brazde. Poselamih ga, a on rece: 

Sjedi! Ko si ti? 

- 'Abdullah tx El-Qajsi' - odgovoriL 
Zelis li me nesto pitati? 

- Da - rekoh. Sjedio sam u Revdi i tvoj glas me je uznemirio. 
Svim sreem te molim, kaii mi Sta osjecas. 

- Zovem se 'Utbe b. Habab b. Munzir b. Diemuh el-Ensari 
- odgovori mladid Jednog dana sam posjetio dzamiju EI- 
Ahzab. Klanjao sam, a zatim sam sjeo nedaleko od dzamije. 
Uto naidose zenc Setajuci poput gazela. Medu njima ugle- 
dah jednu djevojku neopisive 1 svestrane Ijepote. Ona stade 
pred mene 1 rece: 'O, 'Utbe, da 11 bi odgovorio na ljubav 
one koja te vol!?' ...Nakon toga nista o njoj nisam cuo niti 
sam joj u trag usao. Lutam od mjesta do mjesta... 

Mladic zatim klonu i onesvijesti se. Nakon nekog vremena 
se probudi tamnih podoenjaka i rece: 

Vidim vas svojim sreem iz date^jh zemafja. 
<Da R i vi mene vidite sreem, iz dkCjine? 

Sazvijezdc Blizanaca, 






Bolest i lileh 



329 



ffl&JB srce i tijeto za vamapate, 
dusa mije s vama, stafno misfitn na vast 

Nema sCasti u zivotu sve dotijvas tie vidim 
pa makff.ru ( Firdevsu 7 u(D£ennetu Boravio. 

Rekoh mu: 

- Braticu moj, pokaj se Allahu i trazi oprost od Njega! StraS- 
na te kazna ceka ako tako nastaviS! 

- Nema za mene nadc sve dok se Qarizani 1 ne vrate - odgo- 
vori mladic, 

Ostadoh u njegovom drustvu sve do zore. Predlozih mu da 
podemo do dzamije El-Ahzab. Mozda mu Allah otkloni muke na 
taj naciru 

- Moida AlJahco ucini zbog da tvojih dobrih djela. 

Otidosmo do dzamije El-Ahzab, a on poce citirati: 

Cjudi, srijedaje kpBan dan! 
Zarmise, naftgn onoga, nesto fijepo maze desiti? 

<Toaa dam me jedna gaze fa uznemiri 
dosavsi u dzamiju l Ef-JtJiza6 da me pita. 

Qovori [judima %^p zed nagradu, 
nije mogfa od onoga kgji trail nagradu oceftivati 

jtfipje fitjefa nagradu, ne Si (vvafhava 6i(a t 
o&tfato namirisann mosusnim mitisom. 

Sjedili smo u dzamiji sve do podne. Nakon namaza ugleda- 



Qarizani su dvojica ljudi iz plemena 'Aneze koji su otisti da naberu 
mimozino liSee (qar2) kojim su stari Arapi Stavili kozu. Oni se nikada 
nisu vratili tako da je to postala poslovica za onoga ko se nece vratiti, 
npr.: 'To 6e se desiti kada se vrate Qarizani". 



330 



Ibn QaJJIm el-Dzewziiie 



smo neke zene kako dolaze, ali ona nije bila medu njima. One rmi 
pridose i rekoSe: 

- O, 'Utbe! §ta misliS o djevojei koja trazi tvoju ljubav i koja 
je zbog tcbc sjetna? 

- 5ta je s njom? - upita 'Utbe. 

Otac ju je uzeo i odveo da zive u Semawi 1 . 

Ja ih upitah ko je ta djevojka, a oni rekose da je ona kcerka 
Gitrif Es-Sulemija 2 . 'Utbe podiie glavu ka njima i rece: 

tprijatefju moj, miris se iz pupofjafta ponovo siri, 
a njena ^aravana se f& SemauH uputifa. 

(Prijatefiu moj, o&nevidio sam odpfacal 
'Mogu Ci necije cfrugo oci pozajmiti? 

- Pernio sam dosta imetka kojima zclim pomoci ljudima - re- 
koh. - Tako mi Allaha, potrosit cu ga pred tobom samo da 
ti postignes ono sto zelis ill joS vise od toga. Hajdemo do 
dzamije Ei-Ensar. 

Podosmo tamo. Naidosmo na grupu ljudi i poselamismo ih. 
Oni na jos ljepsi nacin odgovorise. 

- Okupijeni narode, - kazah - Sta ka^ete za 'Utbea i njego- 
vog oca? 

Oni su dostojanstveni Arapi. 

- On je iskusan teSkom ljubavlju, Zelim samo da mi pomog- 
nete da stignem do Semawe. 

- Tvoja zelja je za nas zapovijest! - odgovoriSe uglas. 

Krenusmo na put u drustvu nekolicine ensanja. Nakon du- 
gog i napornog puta stigosmo do plemena Benu Sulejm. Gitrifa 
obavijestise da smo stigli te on izide pred nas da nas doceka. 



Mjcsio izmedu Kufe i bama* 

Pjesnikinja iz emevijskog perioda poznata po prici koju autor upravo 

citira. 



Balest i lilek 



331 



- Budite pozdravljeni, dobri ljudi - rece on. 

- Neka ti Allah podari zdrav i dug iivot - odgovorismo mu - 
mi smo ti dosli u gostc. 

- Dosli ste na najbolje mjesto - odvrati Gitrif. Zatim sc ob- 

rati slugama 

- O, sluge! Ugostite ovaj narod. 

Odmah se prostrijege hasure, poredaSe jastuci i poce klanjc 
stoke za gozbu, 

- Nc zelimo probati niSta od tvoje hrane - rekosmo - sve 
dok nam ne rijeSis problem, 

- Kako mogu rijesiti vas problem? - upita Gitrif. 

- Dosli smo da prosimo tvoju plemenitu kcerku za 'Utbea b. 
Habbaba b. Munzira. 

- Ona koju prosite sama odlucuje o tome. Otici £u da joj to 
prenesem, pa neka ona odlu£i. 

On ude ljutog izraza kod svoje kcerke, 

- Zasto si ljut, oce? - upiia ga ona, 

- Ensarije su dosli da te prose od mene. 

- Plemeniti i fint narod. Boziji Poslanik £ je trazio oprost za 
njih. Za koga me prose? 

- Za * Utbea. 

- Tako mi Allaha, - nastavi ona - o torn 'Utbeu sam cula da 
izvrsava ono sto obeca i da postize ono sto odluci. 

- Ja sam se zakleo da te za njega nikada necu dati. Preneseno 
mi je §ta si pricala sa njime. 

- To nije tacno, ali, kada si se vec zakleo, ensarije ne mozcs 
tek tako odbiti. Ucini to na lijep naihn. 

- Kako? 

- Povecaj im mehr 1 , Oni ce se vratiti i nede se vise javljatL 

- Odlican prijedlog! 



Mehr je vjencani dar i jedan je od uvjeta bracnog ugovora. - Prim. 
prev. 






332 



Ibn Qallim el-DIewzijle 




On se vrati i rece ensarijama: 

- Djevojka je pristala, ail ja trazim mehr koji je dostojan nje. 

Ko ce ispuniti ovaj mehr? 

- Ja - ustade 'Abdullah b. Mu'ammer. - Red koliko trazis. 

- Hiljadu miskala 1 zlata, stotinu odijela burdi (ogrtaca) i £e- 
tiri posude mirisa. 

- Dobit deS sve sto irazis. PristajeS li nakon sto ti to damo? 
Da - odgovori djevojcin otac. 

Poslah grupu ensarija u Mcdinu i oni donesose sve Sto je 
Gitrif trazio. Zatim priredisino gozbu na kojoj smo ostali nekoliko 
dana. Naposljetku nam domacin recc: 

- Mozete uzeti svoju nevjestu i odvesti je sa sobom. 

On je postavi na nosiljku, dade joj u miraz trideset deva 
spreme i nakita. Krenusmo ka Medini i kada stigosmo na jedan dan 
hoda, doceka nas konjica koja nas je htjela napastL Mislim da su 
bili iz Sulejma. TJtbe krenu na njih. Ubi jednog eovjcka i rani ne- 
kolicino ostalih. Kada se vratio, vidjesmo da je ranjen. On pade na 
zemJju. Nama stize pomoc i uspjesmo da odbijemo napad. Medu- 
tim, za 'Utbea je vec bilo kasno - ispustio je dusu. Mi povikasmo: 
1 Zalosti za *Utbeom\ To cu djevojka i baci se sa deve, Kriknula je i 
rekia: 

Trpim ne zato sto sam strpfjiva, 
vec tjesim seSe da cu ti se uBrzo pridruziti 

jl%o 6ifi 6ifa is^rena prema se6i f smrt 
6ifi prije tebe doceka fa. 

M%> nation mene i te6e nece 6iti iskreniji 
prema vofjenome ~ niti Bofjejedan drugom odgovaratil 

Nakon ovih rije£i, ona uzdahnu i ispusti duSu. Iskopali smo 



Miskal - mjera od 25 qirata ili 4,86 g. 




Bolest iliieK 



333 



im kabur i zakopali ih jedno pored drugog* V ratio sam se u Medi- 
nu i provco tamo sedam godina. Zatim sam krenuo u Hidzaz i 
prolazio pored ovog grada. Rekoh: Tako ml Allaha, posjetit 61 
'Utbeov kabur'* Dodoh tamo i ugledah drvo na kojem su bile pri- 
vezane crvene 1 zute trake. Upitah stanovnike tog grada kako se 
zove to drvo, a oni reko§e: r Drvo mladenacaV 

Dovoljna je za ljubav olaksica u strogim propisima hadis 
koji se prenosi dobrim senedima - hadis Suvejda b. Se l ida koga je 
obavijestio 'Ali b. Muslin; njega Kbu Jahja el-Qattat t a njega Mu- 
dzahid da je Ibn 'Abbas prenio od Poslanika M' "Ko bude volio, a 
pa se suzdrii i strpi Allah ce mu oprostiti i ttvesti ga u Dlermet ni . 
Ovaj hadis Suvejd takoder prenosi od Ibn Mushira; on od Hisam 
b. 'Urvea; on od svoga oca koji putem c Aise ovaj hadis prenosi od 
Poslanika %. Hadis takoder biljezi Hatib putem Ezherija koji ga 
prenosi od Mu'afa b. Zekerijjaa; on od "Atijjea; on od Fadla; a on 
od Mesruka istom putanjom. Hadis biljezi i Zubejr b, Bekkar od 
'Abdul'aziz b, Madzisuna; on od 'Abdul'aziza b. Ebi Hatima; on 
od Ibn Ebi Nudiejha, a on putem Mudzahida od Ibn 'Abbasa. 

Izvrstan primjer je i najbolji Sovjek koji je ikad na Zemlji 
zivio- Poslanik Gospodara svjetova -'S - koji je pogledao u Zejne- 
bu b. Dzahs„ radijallahu 'anha, i rekao: "Neka je slavljen Onaj ko 
srcima upravlja" 1 . Ona je bila udata za Zejd b. Harise, njegovog 5ti- 



Hadis je vec komentarisan. Sam Ibn Qajjim, Allah mu se smilovao, 
ukazuje na laznost ove predaje u knjizi Zadu-1-Me'ad, kao i na kraju 
knjige koja je pred nama. 

Ovo je lazna predaja. Prenosi je Ibn Sa'd u knjizi Tabeqat 8/101-102 
putem Muhammeda b, 'Umera el-Waqidija koji je odba£en od hadis- 
kih znanstvenika i okarakterisan kao podmetae hadisa - putem l Ab- 
dullaha b, Amira el-Eslemija, koji je slab. 

Neka se Allah smiluje Ibn Qajjimu i oprosti mu. Iz dobre namjere 
napravio je propust u ovoj knjizi koja spada u njegova prva djela, Na- 
veo je ono Sto su neprijatelji islama izmislili kako bi ukaljali licnost 
njegovog Vjerovjesnika i njegov moral ne osvrduci se na ajet: •>iL;L}) 
Lip jLa JCJ- 'Jer ti si, zaisca, najljepse cudi" (El-Qalem, 4.) 



334 



Ibn QalJini el-DzewziJie 



Ajeti iz sure E]-Ahzab nedvosmisleno ukazuju na ruznucu ovih optu- 
zbi eliminiSudi ovakve poturenc vijesti. Oni opovrgavaju one cija su 
srea bolesna i ne sadrze niSca Ito ponizava Bozijeg Poslaruka %$ ill njc- 
gov sieperu Istina je slijededa: 

* l* . VSI' L I* '- Vli *.\ •* " 'HI ■* 



"Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odrede, onda ni vjemik ni vjer- 
nica nemaju pravo da po svom nahodenju postupe. A ko Allaha i 
Njegova Poslanika ne poslu§a, taj je sigurno skrenu 5 pravog puta, A 
kad ti rede onome komc je Allah miJost darovao, a kome si i ti dobro 
ucinio: "Zadrzi zenu svoju i boj se Allaha!" - u sebi si skrivao ono ho 
ce Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a prece je da se Allaha bojis. I 
poSto je Zejd s njom zivio i od nje se razveo, Mi srno je za lebc udali 
kako se vjernici nc bi ustrucavali vise da se iene zenama posinaka svo- 
jih kad se oni od njih razvedu - kako Allah odredi, onako treba da 
bude, Vjerovjesniku nije tesko da clni ono §to mu Allah odredi jer ta- 
kav je bio Allahov propis i za one koji su prijc bili i nestali, - a Alla- 
hova zapovijed je odredba konacna - za one koji su Ailahove poslani- 
ce dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allah, nisu 
bojali. - A dovoljno je to sto ce se pred Allahom racun polagati! Mu- 
hammed nije roditclj nijednom od vaSih ljudi, nego je Allahov posla- 
nik i posljednji vjerovjesnik - a Allah sve dobro zna" (El-Ahzab, 36- 
40). 

Allahova mudrost je htjela da postavi granicu ustaljenom obicaju 
Arapa da po.smdma daju sva prava i propise koje zasluzuju pravi po- 
tomci kod nasljedstva, svetosti i neotudivosti potomstva, zabrane ze- 
nidbe pooCima sa suprugom posinka nakon sto je ovaj otpusti, sto je 
slucaj kod pravog sina. 



UzviSeni Allahu je iz tog razloga objayio ajete sure EL-Ahzab: 



Bofestilllek 



335 



l t msu 



"...niti je posinke vaSe si no vim a vaSim u£inio. To su samo vaSe rijeci, 
iz usta vaSth, a Allah istinu govori i na Pravi Put izvodl Zovite ih po 
odevima njihovtm, to je kod Allah ispravnije, A ako ne znate imena 
odeva njihovih, pa, bra£a su vasa po vjeri i sticenici su vaSL Nije grijeh 
ako u tome pogrijesite, grijeh je ako to namjenio ucinite; a Allah pra- 
sta i samilostan je' 1 (El-Ahzab, 4, 5,) 

Uzviseni nijece od posinaka ovu krvnu vezu ukazujuci na to da jezik 
ne moze izmijeniti stvarnost. On nareduje da se oni pripisuju svojim 
pravim ocevima, ukoliko ih poznaju. Ukoliko ne, onda nek se naziva- 
ju Taj je Stieenik toga ili brat toga misleci na bratstvo po vjeri, kao sto 
se kaze u ajetu {*^\ Oj-uJhJ1 l_*Il) - "Vjernici su samo braca" (El- 
Hud zu rat, 10.) 

Na kraju prethodnog ajeta Uzviseni podvlaci da se oprasta greska ko- 
ju jezik nesvjesno napravi, kao kad se kaze: "Ovo je moj sin", bez 
namjere adopeije. Medutim, ne oprasta se onima koji zele ukljuciti 
doticnog covjeka u svoje potomsivo pripisujuci mu sva prava zakon- 
skog sina i dodjeljujuci mu neadekvatnu kolifiinu nasljcdstva. Ova] 
piemeniti ajet je objavljen kako bi se ponistila ova neispravna praksa 
koja se bila raSirila medu Arapima, kako bi se islamsko drustvo iskris- 
talisaJo u svim domenima i kako bi se o£uvala svetost i neotudivost 
potomstva, kao i prava koja se na to nadovezuju. Tako se u njih ne 
moze uvuci nikakva izmjena niti zamjena. Niko se sa time ne smije 
tgrati niti ga falsifikovati. Nijednom £ovjcku se ne moze uskratiti vla- 
stito pravo niti iko smije uzurpirati tude pravo. Sve ovo rezuliira pos~ 
tavtjanje temelja drf.ave na distoti, ljubavj i bratstvu. Njena konstruk- 
cija je kompaktna i njeni einioci su povezani, 

Zbog toga islam ukida ustanovu adopeije i stavlja je izvan zakona, 
Prestaje ovaj obie" aj koji se bio raSirio medu Arapima i dobio Siroke 
okvire medu njima. Argumentacija ove zabrane je^ upravo^ ono Sto 
nam Kur'an govori: t^U* lil ^**Cf *f ^Ijjf J **£• ui&>Jl J* hjfii N l^l) 
(1 _— »j j4L#",„kako se vjerniei ne bi iistrucavali vise da se zene zenama 
posinaka svojih kad se oni od njih razvedu". 

Allah je htio da se ono sto se ukorijeni u dusi tesko moze otkloniti. 
To moze uspjeti samo onaj kime ne vladaju strasti i prohtjevi, vec Za- 
kon Gospodara, a to je Poslanik M - uzor i voda muslimana. Zbog to- 






336 



Ibn aalf im el-Dlewzlfie 



ga on je yaine stvari rjeSavao licno, kako bi drugima bio primjer. Ve- 
cina ljudi odugovlaft sprovodcnje nakon Sto cuju savjet. Mcdutim, 
kada ill njihov prvak preduhitri u izvrlenju te stvari, onda im ne preo- 
Staje nisu do da pozure i takmice se u djelu u kojem su prcduhitreni. 
Najbolji primjer i pouka jeste dogadaj na Hudejbiji. 
U hadisu o Hudejbiji, koji Buhari biJjezi u Knjizi o uvjetima, br. 2734, 
i Ebu Davud u Knjizi o dzihadu, br. 2765, od Musewwira b. Makhre- 
ma i Mervana, navodi se kako je Poslanik, &, nakon sto jc sastavio 
ugovor o miru, rekao svojim ashabima &: "Zakoijite kurbane i obrijte 
glave". Medutim, niko od njih to ne uradi dak i nakon sto je naredba i 
treci put ponovijena. VidjevSi da niko nc namjerava provesti ovu na- 
redbu, Poslanik % ude kod Ummu Sefeme, r. 'anha, i isprica joj sta 
mu se desilo, a ona rece: "O, Boziji Poslanice! 2e!is li da oni to urade? 
Izidi i nemoj niSta govoriti. Zakolji svoj kurban i pozovi brijaca da tc 
obrije". On izide i uradi ono Sto mu supruga rece. Ashabi, vidjevsi Sta 
je Poslanik & u radio, pozuriSe da zakolju kurban e i pocese jedni dru- 
ge brijati takvom brzinom da su se skoro poubijali, 
Isto ovako je tekla i prica o vjencanju Poslanika £ sa Zejnebom. Obi- 
caj Arapa je bio da se ne vjcnfavaju sa suprugama sinova nakon sto se 
ovi od njih rastave. Smatrali su ih poput sinovljevih supruga. Medu- 
tim, Kur'an je prednost dao istini i stvarnosti i odbacio svakog uljeza 
iz potomstva. Allah je brio da Boziji Poslanik % licno primijeni obicaj 
koji dotada nije bio poznat kako ljudi ne bi sumnjali u dozvoJjenost 
takvog postupka. All, problem] Seriata zahtijevaju od Poslanika M da 
vodi racuna samo o interesu All above vjere. 

U svjetlu ovog objasnjenja, jasan nam je smisao plemenitih ajeta koji 
govore o toj prici: 

Zejd b. Harisc b, Serahil el-Kelbi spada u uglediie Arape, Dok je kao 
djecak putoyao sa svojom majkom Su*du b. Sa'lebe, napala ih je konji- 
ca Benu-Pajna b. Harra i zarobili ga. Prodali su ga kao roba na trznici 
*Ukaza Hakimu b. Hazamu koji ga je kupio svojoj tetki Hatidzi b. 
Huvejlid za aetrisco dirhema. Nakon sto se Boziji Poslanik m ozenio 
s njome, ona mu je pokloniia tog roba. U isto vrijeme Harise i njegov 
brat su bili u potrazi za Zejdom. Kada su saznaii gdje se on nalazi, 
uputili su se Bozijem Poslaniku $ i zamolili ga da im omoguci da ot- 
kupe Zejda, Poslanik £ im odgovori: "Pozovite ga i dajte mu da bira. 



Bolest i lilek 



337 



Ako izabere vas t vodiie ga bez nadoknade. All, ako izabcrc mene, ja 
ne mogu primiti nikakvu nadoknadu za njega", Poslanik M pozva Zej- 
da i upita ga da Ei poznaje te ljude. On odgovori potvrdno: "To su moj 
otac i amidza". "Vidio si kakva je moja Ijubav i paznja prema tcbi - re- 
ce mu Poslanik >£ - Odluci se izmedu odlaska sa njima i osianka sa 
mnoni." Zejd rece: "ja pored tebe ne mogu nikoga izabrati. Ti zamje- 
njujeS mog oea i amidzu". Njih dvojka povikaSe: "Jadni Zejde! Zar se 
odlucujes za ropstvo pored slobode i pored svoga oca, amidze i poro- 
dic.e?" "Od ovog covjeka me nije zadesilo niSta St© bi me navelo da se 
za nekog drugog odlugim", odgovori Zejd. Kada Poslanik %& cu ove ri- 
je&, izvede Zejda iz prostorije i rece: "Budite svjedoci da je Zejd moj 
sin koji me nasljeduje i koga nasljedujem". To je odobrovoljilo Zejdo- 
vog oca i amidzu i od tog dana, ovaj covjek se zvao Zejd sin Muham- 
medov. 

Boziji Poslanik £s je oslobodio Zejda i posvetio mu toliko ljubavi i pa- 
znje da su ga nazvali Miljenik Bozijeg Poslanika & Kada je UzviSem 
3& htio da ukine obicaj i propise adopdje, nalozio je svom Poslaniku 
da ozeni Zejda a Zejnebom b, DzahS. On se pokorio naredbi svoga 
Gospodara i izlozio je to Zejnebi, Ona je odbiia ova prijedlog smatra- 
juci da je Zejd slabifeg porijekla od nje. a Povodom toga Uzviseni ob- 
javljuje ajet: s^I?J\ lil bj$i of l^f *J>^jj *Ul L J^ fy &> ^j a*&4 £j* ^) 
(L*jjlf m ^f - "Kada Allah i Poslanik Njegov nesto odredc, 6nda ni vjer- 
nik'ni vjemica nemaju pravo da po svom nahodenju postupe". 
Zejneb je za ovo saznala i smjesca se pokorila Allah ovoj odredbi. Me- 
dutim, ona se stalno dicila pred Zejdom svojim porijektom i prepirke 
su trajale sve dok Zejd nije dosao kod Boiijeg Poslanika ■& trazeci do- 
zvoiu da se rastavi od nje. On mu je odgovorio: "Zadrii zcnu svoju i 
boj se Allaha!" svjcstan da ce do tog razvoda neminovno doci i da ce 
se on ozeniti s njome kako bi ukinuo obicaj adopcije koja podrazumi- 
jeva odredbe koje nemaju veze sa Allahovom vjerom. Mcdutim, zbog 
svoje ljudske prirode Boziji Poslanik %& se ustrucavao da izlaze prica- 
ma ljudi. Povodom toga Uzviseni objavljuje ajete sure El-Ahzab. Na- 
kon ovog uvoda, komentari till ajeta su nam kristalno jasni: 
Uzviseni kaze: («& A I plf ^liJ JjJ3 l\j) - "A kad ti rece onome kome 
je Allah milost darovao ' - ij< islamom (<4i* [z. «.■ ■ (}) - "a kome si i ti 
dobro ucmio:" - time sto si ga oslobodio - (J_Ul £ttj ^rjj tiki* •iL-Jj - 
"Zadrzi "Zenu svoju i boj se Allaha!" - tj. odnosl se prema njoj lijepo, 



338 



Ibn Qajiim el-Dzewzilie 



ne uznemiruj je razvodom i ne opiuzuj je za oholost; S&J& J> (J^j) 
{^„L_-J1 '■lAjj *. v.y * A ^ M j - " u se bi si skrivao ono §to de Allah 
objelodaniti i ljudi si se bojao" da ce reci jtako si se o^enio sa 
kcerkom sina koga je usvojio; (3a_*u lJ jJ-f iJJlj) - "a prece je da se 
Allaha bojis", zato pozuri sa izvrsenjem Aliahove naredbe i ne osvrcl 
se na price ljudi. One ti ne mogu nauditi sve dok budeS radio onako 
kako tvoj Gospodar zeli i dok si pod Njegovora zastitom; Lr ^-i LJi) 
(L^li^-jj l^-Uj L$£ jJ) - "! poSto je Zejd s njom zivio i od nje se razveo, 
Mi smo je za tebe udali'\ nakon Sto je on s njom zivio, razveo se od 
nje i nakon sto je prosao 'iddet c - propisani period, mi smo je za tebe 
udali (l^Llf If Aj'y ^ fc£- ^>>*J1 J& ij^d Sf ^£J) - "kako se vjemici ne 
bi ustrufavali 'vise cla se zene sa zenama posinaka svojih". - Kur'an 
jasno istice razlog njene udaje za njega, a to je davanje primjera da je 
dozvoljerio ozeniti se sa suprugama posinaka j4 '3£j Ijtj &&£ \f£» ty) 
(S'j_^ aJS\ - "kad se oni od njih razvedu - kako Allah odredi, onakb 
treba^da bude" i mora, Lao sto se desilo u dogadaju sa Zejnebom, L-) 
{U *il\ *-fi£i ^*ri 7-j*- "hi Ls^' \J* ^ ' ir VJ crov J esn iku nije tesko da cini 
ono Sto mu Allali odredi", tj, ne treba da mu bude tesko ono sto mu 
je Allah propisao i odredio da mu se desi, poput zenidbe sa suprugom 
posinka kako bi se u lunula spomenuta novotarija; Ij&^JJl ^ <JJl iu-) 
o>U^ % 'SyL^Jj aJ}\ JyL*j b£& &J}\ * GjiiH IjJi jtfy'jt d£j*j& & 
(lL*i-4_UU <^-^j i-Ul Vj lJ*-f -'"Vjerovjesniku nije tesko da cini ono sto 
mu Allah odredi jer takav je bio Allahov propis i za one kojl su prije 
bili i nestali, -* a Allaliova zapovijed je odredba konacna - za one koji 
su Aliahove poslanice dostavijali i od Njega strahovaii, i koji se 
nikoga, osim Allaha, nisu bojali. - A dovoljno je to sto ce se pred 
Allahom racun polagatil" - takav je bio Allahov propis sa proslim 
vjerovjesnicima; Njegove -odredbe se moraju primijeniti onako kako 
On zeli, putem postanika £iji je zadatak da dostave poslanicu — iz 
straha prema Njemu, a dovoljan je On posrnatrac i dovoljno je to sto 
ce se pred Njime racun polagati" D>-j ^£Jj jl£J£rj & ^ $ ^*^ tAS L>) 
(^•IJH 'jLjty 2_U* - "Muhammed nije roditelj nijednom od vaSih ljudi, 
nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik" - ovim Uzviseni 
negira ocinstvo od njega, Cime pada mogucnost ocinstva nad Zejdom. 
Ovo je potvrdivanje onoga Sto je receno na pocetku sure El-Ahzab: 
(l5t^f 'pStC* l\ 3*^- &j) " H "«niti je posinke vase sinovima vasim u£inio". 






Bolestiliiek 



339 



denika. Kada se odlucio da je otpusti, on mu je rekao: "Zadrii svo- 

ju ienu". Nakon sto se razveo od nje, Allah ju je udao za Poslanika 

M i sklopio bracni ugovor na Svome *Arsu, pa je objavio Syome 

Poslaniku ^:_ jiij ii^/j ^lli- «iL^( _«Ii* cJjJf} «Ii#. <il\ 1*3 f ^JJJ D^-Si ^i}) 

(jlI^J jf ji-f UifJ ^-lil yiw} jo£ *Ll il v'.i;-^ ,J E J*ij iJLSl - "A kad'ti 

rcce onome kome je Allah milost darovao, a koine si 1 ti dobro uci- 

Nakon ovoga Zejd se predstavljao kao Zejd b. Harise, a ne kao Zejd 

b, Muhammed, kako je s ponosom ranije govorio. UzviSeni mu je gu- 

bitak tog dragog imena nadoknadio spomenuvsi ga u Kur'anu. Tako 

ce ime Zejd ostati zabiljezeno u Kur'anu i recitirat ce se do Sudnjeg 

dana u mihrabima i jezicima svih ljudi. 

Ovo je istina koju podupire Kur'an svojim izrazom i smislom. Daleko 
od toga da je Poslanik ^ pozelio da se oieni sa Zejnebom nakon Sto 
ju je udao za svoga sticenika. Ona mu nije bila nepoznata i nije mu bi- 
lo tesko da se ozeni s njome jer je ona zazirala od Zejda. Ona je bila 
kci njegove tetke Umejme b. 'Abduhnuttalib, a on je bio sin njenog 
daidze 'Abdullaha. Kako bi on pozelio zenu koja je udata za £ovjeka 
koji mu se do ju£er bio rob? Uzviseni je objavio ajei: ^\ S^* &^ Xj) 
(<_j \.'f. -.all CjJI nGJl ;^*j 14^1 ^-Ijjl <i ^* ^* - "I nikako ne gledaj dugo 
ljepote ovoga svijera koje Mi kao uzitak raznim sortama nevjernika 
pruzamo, da ih time na kusnju stavimo" (Ta ha, 131.) Zar bi mu Gos- 
podar dozvolio da nakon ovog upozorenja slijedi svoje strasti? Neka 
je hvaljen Allaha, ovo je velika potvora! Oba braka Zejnebina su re- 
zultat Allahove objave. Cuvajmo se uljepsavanja i zbunjivanja Sejtana i 
ogranicimo se na ono sto govori Kur'an (El-Dzevabu-l-kafij izdanje 
Savremene bibliotekc Rijada, 1392/1972, fusnota strana 202-206.) 
Kao §to smo spomenuli, Ibn Qajjim u vrijeme pis an j a ove knjige nije 
znao za slabosti hadisa kog je naveo. Medutim, u svojoj velikoj knjizi 
Zadu-1-me'ad, koja se ubraja u njegova posljednja djela, on odbacuje 
ovu ruznu optuXbu i krupnu potvoru na Poslanika $5. U toj knjizi on 
kaze: "Neki ljudi koji ne postuju na pravi nacin Bozijeg Poslanika ££ 
misle da je on bio iskuSan ljubavlju prema Zejnebi b. Dzahs, da je, 
vidjevSi je, rekao: 'Neka je slavljcn Onaj ko srcima upravlja' i da je, 
obuzet njome, govorio Zejdu; 'Zadrici je...' Ovi ljudi misle da je to pri- 
radna Ijubav... Neki od njih su pisali knjige o Ijubavi poslanika i naveli 
ovu pricu. Takva prica je produkt neznanja o Kur'anu i postanicima i 
neispravnog tumacenja AHahovog govora i pripisivanje Bozijem Pos- 
laniku M stvari s kojima on nema veze" (Zadu-1-me'ad, 3/151,) 



340 



I fin Qajjim el-Dzewzijje 






ce onome kome je Allah milost darovao, a kome si i ti dobro u£i- 
nio: "Zadrzi zcnu svoju i boj se Allaha!" - u sebi si skrivao ono sto 
cc Allah objelodaniti i ljudi si se bojao, a pre£e jc da se Allaha bo- 
jis" (El-Ahzab.37), 

Allahov poslanik Davud imao je devedeset devet zena, ali je 

zavolio jos" jednu zenu, tako da mu je ona bila stota. 1 

Ebu-1-Qajs, Stteenik 'Abdullaha b. 'Amra, kaze: "'Abdullah 
b, 'Amr me je jedne prilike poslao Umrni Selemi da je pitam da Li je 
Boziji Poslanik M ljubio svoju zenu u toku posta. Ona odgovori: 
'Boziji Poslanik m> kada bi vidio 'Aisu, nije se mogao savladati'." 2 

Se'id b. Ibrahim biljezi od 'Amira b. Se'ida kojem je otac 
pricao kako je Ibrahimu, Allahovom prijatelju, Dzebrail svakog 
dana dolazio na Buraqu iz Sama, iz velike ljubavi i nestrpljenja. 

Kharati biljezi da je "Abdullah b. c Umer } r. 'anhuma, kupio 
bizantinsku ropkinju. Mnogo ju je volio. Jednog dana ona je pala 
sa njegove mazge. On joj je pritr£ao ? poeco joj brisati lice, Ijubiti je 
i milovati. Ona mu je govorila: "Butrune, ti si qalun", sto znaci; 
"Gospodaru moj, ci si dobar". Nakon toga, ona je pobjegia od nje- 
ga. On je puno patio zbog nje i govorio: 

Misfio sam da sam Qafun r aft onaje otisfa; 
soda mijejasno da nisam Qafun 

Ebu Muhammed b, Hazm kale: "Mnoge halife i veliki 



Ova prica o Davudu $£5 spada u israilijjate (price prenesene iz judai- 
zma.) Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kaze; "Mufessiri ovdje navode 
pridu koja je vecinom preuzeta [z israilijjata. O ovom pitanju, od Pos- 
lanika £g nije zabiljezen nijedan hadis koji se moze slijediti" (v.: Tefsir 
Ibn Kesir, 4/41.) 

Ahmed: Musned, br. 25993, Sened ovog hadisa je ispravan. Pitanje 
poljupca tokom posta spommje se u dva Sahiha u 'Ai&noj predaji - 
kod Buharije u Knjizi o postu, br. 1927, kod Muslima u Knjizi o 
postu, br, 1106. 



Bolest ilijek 



341 



tc 



; 



i: 



ir 




imami su bill zaljubljeni. Jedan covjek je rekao 'Umeru b. Hattabu: 
'O, Vladaru pravovjernih! Vidio sam zenu i zaljubio sam se u nju*. 
'Na to se ne moze uticati', odgovori mu halifa. 

Odgovor glasi, uz Allahovu pomod: 

Kada se govori o ovom pitanju, mora se razdvojiti realno 
od dozvoljenog, korisno od stetnog... Ne smije se iuriti sa kriti- 
kama i pokudama, niti sa hvaljenjem i odobravanjem bez dublje 
analize. Sud o necemu i stvarno stanje moze se poznati tek kada se 
upozna i druga strana. Ljubav, sama po sebi, nije ni pohvaijena ni 
pokudena* Mi mozemo samo navesti korisne i stetne, dozvoljenc i 
zabranjene oblike ljubavi. 

Znajmo da je najbolja, najuzvisenija i najvrjednija ljubav 
ljubav prema Onome Koga srce po svojoj prirodi volf i Koga dusa 
obozava; ljubav na kojoj pociva sistem Zemlje 1 kosmosa i koja je 
usadena u sva stvorenja. Ona je tajna svjedocenja da nema drugog 
Boga osim Allaha. jer, Bog je taj koga srca obozavaju kroz ljubav i 
stovanje. Njega velicaju, pokoravaju Mu se, ponizno Ga mole i 
obozavaju. Obozavanje pripada samo Njemu. Obozavanje - ibadet 
jeste vrhunac ljubavi, uz maksimalno pokoravanje i ponizavanje. 
Poklanjanje ove ljubavi nekom drugom spada u najvecu nepravdu. 
To je Sirk koji Allah nece oprostiti. UzviSeni Allah se voli Sam po 
Sebi, nezavisno od svega drugog, Ljubav prema svemu ostalome 
samo je posljedica ljubavi prema Njemu. Prema svim objavljenim 
Knjigama, ljubav prema Njemu je obaveza. To je poruka svib pos- 
ianika, neka je Allahov blagoslov i mir sa njima. To nalaze priroda 
koja je usadena u ljude, razum koji je ugraden u njib i obilne bla- 
godati kojima su obasuti. Jer, srca su program irana i konstruisana 
tako da vole onoga ko je prema njima blagodaran i dobar* Sta se 
tek moze reci za Onoga od koga poticu sve blagodati i od koga 
poticu sve blagodati u kojima stvorenja uzivaju: &*i C!*± J» J^ t*j) 
(hj%^ 3$ ^liJI j^klJ* 6| '^ Jji - "Oc/ Allaha je svaka blagodat koju 
uzivate, a cim vas nevolja kakva zadesi, opet od njega glasno po- 
moc trazite" (En-Nahl, 53) i koji je stvorenjima ukazao na Svoja 
Hjepa imena, uzviSena svojstva, i na ciju velicinu ukazuje sve §to je 
stvoreno u Univerzumu. 






342 



■Pit Qalf im el-Dzewziiie 



Ljubav nastaje uslijed dvije stvari: uzvifcnosti i Ijepote 
Svemoguci Allah « odlikuje potpunom savrlenoseu u tim sLn- 
ma. On ,e Inep. Vol, Ijcpotu. Stavise, sva Ijepota je u Njcmu olice- 

sebi osim Njega. Allah # kaze: 

"Reci: 'Aka Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Al- 
lah voljeti i grijehe vam oprosHtit - a Allah prasta i 
samtlostanje" (All Imran, 31). 

3u jJJ iuS ^v U^ 5>l4 v j m *\ j^ j> W 

<Uj siijji SjJjjj aiJi o^-U ^lii i^T^jjij 

. <6^Jiiiiiiii 

O mmcf, ako neko odvas od vjere svoje otpadne, 
-pa, Allah ce sigurno mjesto njih dovesti ljude koje 
On volt i koji Njega vole, prema vjernicima ponti- 
ne, a prema nevjemicima ponosite; oni 6e se na Al- 
labovuputu boriti i nece se nicijeg prijekora bojati. 
1 o je Allabav dar y koji On daje home hoce - a Al- 
lah je neizmjerno dobar i zna sve. Vaii zahitnici su 
samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji poniz- 
no mohtvH obavljaju i zekjat daju, Onaj ko za zas- 
titntka tame Allaha i Poslanika Njegova i vjernike 
- pa, Allahova strana ce svakako pobiiediti" (EL 
MaHda, 54-56). l 

Osnova prijateljstva je ljubav i nema prijateljstva bez ljuba- 
vi. ba druge strane, osnova neprijateijstva je mrznja. AiJah je prija- 






:> 



te. 



ari- 
ce- 
po 



Bolestiiijek 



343 



telj - zastitnik onih koji vjeruju, a oni su Njegovi prijatelji 1 vjerni 
robovi. Oni su Mu vjerni zato sto Ga vole. Zbog toga Uzviseni 
osuduje one koji za prijatelje - zaltitnike uzimaju nekog osim 
Njega, uz izuzetak onih koji su i sami Njegovi prijatelji i sticenici. 
To se ne ubraja u grijeh i sirk. Naprotiv, to je samo izraz potpune 
privrzenostt i vjernosti Njemu, Uzvisenom. On osuciuje i one koji 
jednako vole Njega i nekoga drugog. Takvi Ijudi su poeinili dobro- 
Cinstvo, kao Sto se^prccizira u ajetu: btjjf Jji jj>^ i*J: J* ^LJi "^ 



^ hd* 



a*Jl 



j US I t_~^ (^j-*w - "Ima ljudi koji sk mjesio 
Allaha kumire prihvatili, vole ih kao sto se Allah voli alt pravi 
vjernicijos vise vole Allaha" (El-Beqare, 165). Zatim otkriva da ce 
oni koji su gajili takvu ljubav prema nekom od stvorenja govoriti: 
L^JUJI vi f££^ k * cJ- d%j> jj iS o[ aJUL s ) - "Allaha nam, bill smo t 
doista, u olitoj iabludi had smo vas s Gospodarom svjetova 
izjednafavali" (Es-5u'ara\ 97, 98). 

Ovaj tevhid u Ijubavi sustina je misije svih poslanika i po- 
ruka svih objavljenih Knjiga. Tome su svi poslanici, od prvog do 
posljednjeg, pozivali Ijude. Radi toga su stvorena nebesa i Zemlja, 
Dzennet i Vatra. Dzennet ee biti odrediSte postovaiaca ovog tev- 
hida, a Vatra ce biti stanoviste onih koji u tome ne budu Allahu 
vjerni. Poslanik M se zaklinje da "niko od vas nece vjerovati sve dok 
mu ne budem droit od djece, roditelja i svih ljudi" 1 . Sta se, onda, 
moze reel za ljubav prema Allahu &} 'Umer b. Hattabu je rekao: 
We, 'Umere, treba da sam ti drazi i od tebe samoga" 2 , tj, nece§ vje- 
rovati sve dok tvoja ljubav ne dostigne ovaj stepen. 

Ako nam je prece da volimo i poStujemo naseg Pejgambera 
M vise od samih sebe, zar Uzviseni Allah, najljepsih imena i najuz- 
visemjih svojstava, jedini Bog, nije preci da Ga volimo iznad samih 
sebe? Sve Sto od Njega dolazi vjernom robu budi ljubav prema 
Njemu i prema onome 5to On voli; mrznju prema onome sto On 
mrzi. Njegovo davanje i uskradivanje, pruzanje blagostania ill stav- 



a- 



Hadis je vec komentiran. 
Hadis je vec komentiran. 



344 



Ibn Qajjim el-DzewzllJe 



ljanje na kusnju, davanje bogatstva ili siromastva, strogost ili bla- 
gosc, usmrcivanje i ozivljavanje, njeznost i dobrocinstvo, milost i 
blagodarnost, oprasianje i pomilovanje, rnehkocu i strpljivost 
prema ljudima, usliSavanje njihovih dova, otklanjanje njihovih ne- 
volja, rjeSavanje problema, prckidanja tragedija bez potrebe za pro- 
tuuslugom; stavise, uz potpunu nezavisnost u svim aspektima — 
sve ovo su razlozi da Ga obozavamo i volimo. Cak i to sto On 
omogucava covjeku da cini grijehe, prikriva ga dok ne zavrsi to sto 
naumi stiteei ga i nadziruci dok cini taj grijeta koji mu je omoguden 
zahvaljujuci upravo tim blagodatima koji su najjaci razlog za ljubav 
prema Njenm Kada bi covjek drugom covjeku poklonio mnogo 
manje od toga, ovaj ne bi mogao suzbiti ljubav prema njemu. Kako 
onda da covjek svim srcem ne voli Onoga ko mu neograniceno 
dobrocinstvo cmi, pored toga sto Mu ovaj loSim vraca? On dobro 
prima, a lose vraca. Allah ga zeli pridobiti blagodatima, a nezavisan 
je od ljudi; covjek Ga odbija grijesima, mada je potpuno zavisan od 
Njega. Dobrocinstvo, blagodati i opskrba covjeka ne odvradaju od 
grijeha, kao sto covjekovi grijesi i mizerije ne prekidaju Allahovu 
brigu za Covjeka. 

Najveca Skrtost je izostanak ljubavi prema Allahu u srcu i 
vezivanje za ljubav prema drugom. 

Osim toga, svaki covjek koji te voli, cini to radi vlastite ko- 
risti i radi sebe. Ozviseni Allah te zeli radi tebe, kao sto se navodi u 
hadis qudsijju: "Robe moj, svi te iele radi sebe, aja te zelim radi te- 
be". Kako se covjek ne stidi da, pored sve ove Allahove brige, bude 
udaljen od Njega, zauzet drugim stvarima i posvecen ljubavi prema 
drugome? 

Svako ko se druzi sa tobom Cini to iz koristi, Neka vrsta 
koristi mora postojatL UzviSeni Gospodar s tobom kontaktira ka- 
ko bi ti stekao najvecu i najvrjedniju korist. U toj vezi jedan dir- 
hcm vrijedi od deset do sedamsto, a lose djelo se cijcni kao samo 
jedno lose djelo i veoma Jahko se brise. 

Uzviseni te stvorio radi Njega, a radi tebe je stvorio sve sto 



Bo lest ill jek 



345 



je na dunjaluku i Ahiretu. Ima li iko preel da se iz sve snagje voli i 
da se dobroeinstvom zadovoljii 1 

Sve §to treba tebi i sto treba svim stvorenjima nalazi se kod 
Njega. On je najplemenitiji i najblagodarniji. Daje covjeku, pnje 
nego da ovaj zatraii, vise ncgo Sto ocekuje. Zahvalan je na malom 
dielu i uvecava njegov znacaj. OpraSta mnoge pogrjeske i brise in: 

(6b j $ ; y . $ ^';% t&L*\ j * S!t4) - w;««« * *»* « *f 

sk na nebhima i na Zemlji; svakog casa On se zamma neam (tr- 
Rahman, 29). Ne onietaju ga jedne dove da cuje druge; ne zbunju- 
je ga mnostvo molbi; ne dosaduje rau ponavljanje uporaih - On 
voli uporne u dovi, voli da Ga mole i ljuti se kada Ga ne mole; 
skriva ga onda kad on sebe ne skriva; stidi se Svoga roba onda kada 
se on sebe ne stidi; milostiviji je prema covjeku onda kada ni on 
sam prema sebi nema milost. Poziva ga Svojim blagodatima l dob- 
roeinstvom da postignc Njegove nagrade i zadovoljstvo, all covjck 
je to odbio. Poslao je poslanike kako bi pridobio ljtttlfc Ptttem njih 
im je dostavio Zavjet, a zatim se sam spustio i upitao: "Ko tra'zi, pa 
da mu dam; ko Me moli za oprost, pa da mu oprostimt"*, ili, kao sto 
je receno: Tozivam te u ljubav; Saljem vjesnike da te traze; doia- 
zim ti sam; posjecujem te u snu*., 1 ' 

Za§to srca ne zele Onoga koji je jedini izvor dobra; Koji je- 
dini moze otkloniti zla; Koji jedini uslisava molbe; prelazi preko 
pogrjeSki; oprasta srijehe; pokriva sramote; uklanja teSkoce; izvlaci 
iz kriza i ispunjava zelje? Najprece je Njega spominjati; Njemu 
zahvaljivati; Njega hvaliti; Njemu robovati; On najbolje pomaze; 
najblaze vlada; najobilnije daruje; najdarezljivije poklanfcnajmilo- 
stiviji je prema onima koji traze milost; najplemenitiji je prema 
onimakoji traze; najmocniji je za one koji zastitu trebaju; dovoljan 
je za one koji Mu se prepuste, Milostiviji je prema covjeku nego 
majka prema svome djetetu 2 . Vise se raduje teobi Svoga roba nego 



Hadis je vec komentiran. 

Prema hadisu koji biljezi Buhari u Knjizi o ponaSanju, bn 5999, i 

Muslim u Knjizi o pokajanju, br. 2754, putem 'Umera b. Hattaba * 



346 



Ibn Qajiiin el-Ozewziije 



covjek koji je u pustinji nasao svoju devu na kojoj am je bila sva 
hrana i pice i koja mu je vratila nadu u zivot 1 . On je Gospodar koji 
sudruga nema. On je jedini koji suparnika nema. y\ dJULk **^6 *js) 
(*i>J - "Sveje, osim Njegovog lica, prolazno" (El-Qasas, 88). On 
dozvoljava da Mu se bude pokoran; niciji grijeh mu ne promice. 
Zahvalan jc na dobrim djclima. Zahvaljujuci Njegovoj blagodati i 
pomodi, ta djela sc cine. On grijehe oprasta i brise. U Njegovim 
pravirna popusta. Najblizi je svjedok, i najbolje pamti. Najbolje 
izvrsava zavjete; najdosljednije provodi pravdu. On vlada zivotom 
i za kike uzinia. On tragove biljeii i sudbine knjizi. Srca su Njemu 
otvorena i tajne su Mu poznate. Tajne i javne stvari su mu oikrive- 
ne. Svi za Njime zude. Sva stvorenja su se pokorila svjetlu Njego- 
vog Lica. Ljudi ne mogu dokueiti Njegovu velicmu. Priroda 1 sve 
na Zemlji ukazuje da niSta Njemu slicno niti ravno postojati ne 
moze. Pred svjetlom Njegovog Lica tmine se razbijaju. Tim svjet- 
lom obasjani su Zemlja i nebesa i tako opstaju sva stvorenja: "Ne 
spava i nije mu potrebno da spava; spuSta i uzdize pravdu, Nocne 
ibadete prima prije dnevnih i dnevne prije nocnih. Kada bi se ot- 
klonio zastor s Njegovog Lica, bljestavilo bi sprzilo svako stvore- 
nje koje bi ga ugledalo' 1 ". 

Onaj kg mfipm cfrugom osim njemu posveti fjubav 
ne moze gittnta^nadokjiaditi maftgrimao sve na svijetu. 



koji prenosi da je Poslanik M rekao: "Doista jc Allah milostlviji prema 
Svojim robovinia nego majka prema vlastkom djetetu". - Prim, ur. 
Prema hadisu koji biljezi Muslim u Knjizi o pokajanju, br. 2747 pu- 
tem Encs b. Malika, gdje Boziji Poslanik %& govori o covjeku koji je u 
pusiinji izgubio devu na kojoj mu je bila sva hrana i pice i koji je, kada 
ju je naSao, u preijcranoj radosti rekao: "Gospodaru moj, Ti si moj 
rob, a ja Sam Tvoj gospodar". - Prim, ur, 

Prema hadisu koji biljezi Muslim u Knjizi o imanu, br. 179, putem 
Ebu Musaa, <& 






Bolest i lijek 



347 



VRHUNSKO UZIVAIUE U SAVRSENOM 
VOUENOM I POTPUNOJ UUBAVI 



Ovdje nailazirno na vazno pitanje o kome pametan covjek 
mora voditi racuna - a to je da vrhunac uzivanja, srece, radosti i 
duhovnog ushicenja zavisi od dvije stvari: 

1. savrsenstvo dusevne i vanjske ljepote voljenoga cime on zasiu- 
zuje da budc vol] en iznad svih ostalih. 

2. potpuna i bezrezervna ljubav prema voljenoj OS obi; radi nje se 
napusta svako drugi. Svaki pametan covjek zna da slast u pri- 
dobivanju voljene osobe zavisi od intenziteta same ljubavi. 5 to 
je ljubav jaca, slast je veca, Uzitak u pijenju je svakako veci kod 
onog ko nakon jakc zedi dolazi do hladne i pitke vode; kao sto 
je uzkak u hram veci kod onoga ko ima veci apetit. Mnogo je 
slicnih primjera gdje uzitak zavisi od jacine zelje i ljubavi za ti- 
me... 

Prema ovome mozemo zakljuchi da su slast, radost i sreca 
pozitivne pojave, StaviSe, za time tezi svaki zivi i pametni covjek. 
Medutim, iako je slast pozitivna pojava sama po sebi, ona je poku- 
dena ukoliko povlaCi za sobom bol koji je vedi od nje ili sprjecava 
znacajniju, potpuniju i vazniju korist — uzrokujuci najvecu tragedi- 
ju i sprjecava juci moguce radosti i srecu. Spomenute pojave su po- 
zitivne ako navode na slasti koje su dugotrajne, vjecne, neprekid- 
ne, neokrnjene i savrsene... To su slasti Ahireta, uzivanje i blagos- 
tanje na torn svijetu. UzviSem kaie: ^ Cf^-J * l?*M *s»J* <*Jjt*y '£) 
(JStJ " "Alii vi vise iivot na ovom svijetu volite, a onaj svijet je 
bolji i vje£an je" (El-E'ala s 16, 17). Sihirbazi su, poSto su povjero- 
vali, rekli Faraonu: €>'j> &T Uj * C'jJi sUkM Jj* ^j& lJi ^li cjf L* ,jM) 
(Ji\' 3 ^-ililj jklJl V^ *3* lli^sf Cj likJlLi Hi jjjjQ - "Pa cini sto hoces; to 
moies da ucinis samo u zivotu na ovom svijetu! Mi vjerujemo w 
Gospodara riafeg da hi nam grijehe nase oprostio i vradzbine na 
koje si ruts ti primorao. A Allah bolje nagraduje i kaznjava trajni- 
je'^Taba, 72,73). 

Uzviseni Allah je ljude stvorio kako bi ih pridobio i kako bi 



348 



Ibn Qaillm el-DleviziJle 



pokornima podario neprekidno uzivanje u Vjecnoj ku6. Dumaluk 
je kratkotrajan. Uzivanja na njemu su nepotpuna i trenutna, za 
razliku od Ahireta gdje su uzivanja vjecna, a blagodati sacuvane od 
wake mahane i neugodnosti. Tamo je dostupno sve §co dusa pozel. 
i sto oci raduje, zauvijek: (£$ ij £ ^ 'J& ^ j-* rr /**' " " 
ne ma kakve ih, kao nagrdda za ono sto su cinilu sknvene radosti 
dekaju" (Es-Sedzde, 17). Tamo se nalaze stvari koje oko mjc vidje- 
lo, za koje uho nije cub, niti ih je ljudski urn zamislio. Oyaj smi- 
sao je sadrzina poruke covjeka koji savjetuje svoj narod: jWl jjiy 

Lm > > ijto h^ te £i» <M» & ^1 r> i * Aj" &£ r^J " a ; 

*i*>W* n% ugledajte se u mene, ja &i mm na pram put ukazatu 
O, narode mol zivot na mom svijetu samo je prolazno uzivanje, a 
onaj svijetje, zaista, Kuca vjecna" (Gafir, 38, 39). On mi govon 
kako je ovaj svijet prolazan, prolazna stanica do buduceg svijeta 
koji je vjecan. 

Kada spoznaS da je dunjaluk prolazan put do Ahireta i da 
su radi toga scvorene njegove blagodati, jasno ti je da je svaka slast 
kojom zasiuzujemo ahiretskc slasti pozkivna i pohvaljena u onoli- 
koj mjeri koliko se njome ahirecskih blagodati zaradi. 

A najvece uzivanje i blagodat na buducem svijetu jeste gle- 
danje u Lice Uzvisenog Allaha, slusanje Njegovih rijeci i boravak u 
Njegovoj blizini, kao sto je precizirano u hadisu o gledanju (u Al- 
laha)- 'Toko mi Atlaha, nije im podareno msta Sto im je drale od 
vledanja u Njega«\ U drugom hadisu se kaze: "Kadaim se Uzvisem 
otkrije i oni Ga ugledaju, zaboravit de na sve blagodati ttkopna se 
nalaze" 2 . Kod Nesaija i u Ahmedovom Musnedu se biljczi hadis 
'Ammara b. Jasita & koji prenosi dovn Poslanika £: "Podan mi, 
Gospodaru moj, uzivanje u pogledu na Tvoje Uzviimo Lice i zndnju 



Muslim: Knjiga o imanu, br. 181; Tirmtzi, Knjiga o opisu Dfcenneta, 
br. 2552; Ibn Madze: Predgovor, br. 187, putem Suhajba4i. 
Hadis biljezi Ibn Madze u slicnoj verziji od one navedene u Predgo- 
voru pod brojcm 184, putem Dzabira b. 'Abdullaha «, Hadis je slab, 
(v.: Tahridzu-I-'Aqideti-l-wasitijje, br 141.) 




Boiesi i lliek 



349 



zaswrets Tobom"\ 

U knjtzi Sunnet koju je napisao 'Abdullah sin Imama Ah- 
meda navodi se hadis Poslanika M'* "Ljttdi ce na Sudnjem danu inw- 
H osjefaj da nisit dotad cull Kur'an, kada ga frtju od Milostivoga" 2 . 

Najbolji i najdjelotvorniji nacin da sc postigne ovo uiivanje 
jeste najvece uzivanje na dunjaluku, a to je slast spoznaje Uzvise- 
nog Allaha, ljubav prema Njemu. U tome se otjelovljuju sva ovo- 
svjetska uiivanja i blagodati. Prema ovom uzivanju, sve ostale ovo- 
svjetske slasti su kao kap u mom. Jer, dusa, srcc i tijelo su stvorene 
radi toga. Najbolje sto je na ovom svijetu jeste spoznaja i ljubav 
prema Allah u. Najveca slast u Dzennetu jeste gledanje u Allaha i 
boravak u Njegovoj blizini. Spoznaja i ljubav prema Njemu radost 
su za okoj slast za duSu, ushicenost srca, najvece uzivanje na ovom 
i na buducem svijetu. Svaka uiivanja osim ovih se prctvaraju u pat- 
nju i tragediju, a covjeka dovode do te&kog iivota. S re tan zivot se 
mole voditi samo uz Allaha. Neki ljubavnici bi znali govoriti: Ako 
dzennetlije uzivaju ovako, oni su zaista u blagodatima. Drugi bi 
govorili: Kada bi kraljevi i njiliovi sinovi znali za uzivanja u kojim 
zivimo, otimali bi nam to sabljama. 

Covjek koji osjeca Stetm oblik Ijubavi, koja je patnja za srce 
u torn stanju, govori: 

Ljudi su samo [juSavnici izaCju6Cjeni, 

nema ^oristi odonoga f$p ne vofi nitije zafjubfjen. 
Up jj: jjj 

Jfe treSa mi dunjafuf^ufyj&fip 
njen stanovni^ne vofi i nije vofjen. 

jgi 5jl Jjt 

!Ne vrijedi dunjafu^jiiti njego-ve bfagodati 
ufyGlip si sam i nevoCjen 



Hadis je vec komentiran. 

Sened ovog hadisa je slab, Bilje&i ga Dejlemi u Firdevsu putem Ebu 
Hurejrea, takoder u slaboj verziji. Ovaj hadis se navodi u Enesovoj 
predaji kod Sedzzija u Ibani. (v.: Dalf EI-Dzami', br. 4157, 4158.) 



350 



Ibn Qajjim el-DzewziijB 



* * * 

Zivi ondjegdje tije tijepo; 

vrijeme profazi a tisi 6ez igdje if&gcL 

=fc # * 

LjuBavnicise zafe na fjuSavne jade; 
da sam ija patio odotwa sto izmedu seBegovore 

<Pa da mi se u srcu poja-vi sva sfost fjuSavi . 
%tt nifip ranije niti ^asnije osjetio nije, 

Sta se onda moze rect za ljubav koja je zivot za srca i hrana 
za duse? Srce nema siasti, u&vanja, spasa niti zivota bez tc Ijubavi. 
Ako srce izgubi tu ljubav, javlja se bol koja je veca nego kada oko 
izgubi svjetlo, uho sluh, nos miris i jezik ukus. StaviSe, stem za sr- 
ce koje u sebj ne nosi ljubav prema Stvoritelju, Gospodaru i Bogu 
je veca od stete za cijelo koje izgubi dusu. U ovo mogu vjerovaci 
samo oni koji imaju zivo srce. Rane ne bole mrtvoga. 

Znaci, najvece blagodati dunjaJuka su uzrok najvecih uziva- 
nja na Ahiretu* U2ici ovog svijeta se dijele na tri vrste. 

Najva^nija i najboija vrsta je ona koja dovodi do uzitaka 
na Ahiretu, Covjek ce za ovakva uzivanja biti na najbolji nacin na- 
graden. Tako ce vjernfk biti nagraden za svoje jelo, pice, ophode- 
nje sa suprugom, porazavanje neprijatelja - ukoliko je to cinio u 
ime Allaha. Moze !i se to uporediti sa slascu vjerovanja i spoznaje 
Allaha; ljubavi prema Njemu; zudnjom za susretom sa Njime i os- 
jecajem pri gledanju Njegovog uzvisenog Lica u dzennetskim bas- 



cama. 



Druga vrsta uzitaka su oni koji sprjecavaju ahiretske uzitke 
uzrokujudi patnje veceg intenziteta od njih samih. Primjer ove vrs- 
te jesu uz.ici onih koji razne kipove smatraju bozanstvom mimo 
Allaha na ovom svijetu. Njih vole kao sto vole Allaha; nasladuru 




jedm drugima bili od koristi i stigli smo da roka naseg koji si 



nam 



Bolest 1 lllek 



351 



ni drugima bili odkoristi i stigli smo da roka riaseg koji si nam od- 
redio Tif - 'Vatra ce biti prehivaliite vase' - reci ce On -, hi njoj 
cete vjecno ostati, osim ako Allah drugacije tie odredi." Gospodar 
Woj je zaista mudar i sveznajuci. Tako isto Mi prepustamo vlast 
jednim silmcima nad drugim zbog onoga sto su zaradil?" (El- 
En'am, 128, 129) . U ovu vrstu spadaju uzivanja razvramika, nasil- 
nika i izgrednika koji cine nered na Zemlji i nepravdu. Takva uzi- 
vanja su, ustvari, postepeno odvodenje u propast i u jos teze i opa- 
snije patnje. Zbog tih izgreda oni ce biti liseni vecih uzivanja, kao 
kada neko podvali drugome ocrovanu ukusnu hranu, kako bi ga 
odveo u smrt i propast: &?£ d\ ^J ^f, * bj*&. V ti^- ^J ~!£rjx°JL) 
£*■ - "—malo po malo cemo ih, a da oni nece ni znati, u propast 
voditi i davat £n im vremena, obmana Moja doista je trajna" (El- 
E'raf, 182, 183). 

Prva ulema je ovako komentarisala ovai aiet: "Kada god 
zgrijese, mi njima blagodat Dosaljemo" - ^L'j^f \JJ LL \j>,J ill JlJ) 
(^oJUJ^ yj aJJ jL^i\j \yJ& jjjJJl fj&\ f y\* y^ * ^j" 1 )** ^ fy* £ju - "...a 
kad bi se onome sto imje dato obradovali, iznenada bismo ih kaz- 
nili i oni bi odjednom svaku nadu izgitbili, i zameo bi se trag na- 
rodu koji tint zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar sv jet ova!" 
(El-Etfam, 44, 45). Uzviseni ovakvim ljudima kaze slijedece: 

"Misle li oni - kad ih imetkom i sinovima pomazemo, da zttrimo 
da im neko dobro ucinimof Nikako, alt oni ne opaiajn" (El- 
Mtimimm, 55, 56) \ ^ S^ *i£^ -^ l ^je &\ j^wVVf S'j I^ljSf ^>^ ^) 
fojjfc Jjy jnh-*jf 3^ j £ln ?£JI - ""Neka te ne odusevljavajn 
bogatstva njihova, a ni djeca njihova! Allah hoce da ih njima 
kazni na ovom svijetn i da skoncaju kao nevjernici" (Et-Tevbe, 
55) „ Ti uzlci se pretvaraju u najvece patnje: 

Stvari %e su na dunjaCuftu bite sfat^e 
najlfriretu se u patnje pretvaraju, 

Treca vrsta: uzici koji za soborn ne povlace ni uzitke ni pa- 
tnje na buducem svijetu. Oni ne sprjecavaju uiitke na Ahiretu iako 
ih, mozda, umanjuju. Ovi dozvoljeni uzici koji nisu sredstvo za 
sticanje ahiretskih uzitaka neminovno zaokupljaju covjcka od 






352 



Ibn Qaliim el-DzewiilJe 



onoga sto je njemu prefie i korisnije. 

Na ovu vrstu se misli u hadisu: "Swk besposlica skojom se 
covjek zanima stetna je osim gactanja strijelom, ukrocivanja konjai 
poigravanja sa lenom - to je njihovo pmvf\ Svc sto dovodi do ahi- 
retskih uiivanja isprayno je, a sve drugo je neispravno. 

UUBAV KOJA HUE Ml POKUDEMA Ml 
POHVAUEHA 

Ljubav prema" Allahu 1 Njegovom Poslaniku $ je jo3 jedna 
vrsta ljubavi. U tu vrstu spada I posebna ljubav prema Bozijem Po- 
slaniku, m ukoliko zaokuplja srce i misli onoga koji voli. Osim to- 
ga, svaki musliman u svom srcu gaji ljubav prema Bozijem Posla- 
niku M - to ga cini muslimanom. Ljudi gaje veoma siroku lepezu 
kolicine ove ljubavi. Dobri prijatelji mnogo vi§e vole jedan drugo- 
ga nego Sto vole ostale ljude. Ova ljubav ublazava i olakSava teret 
obaveza; oplemenjuje skrticu, ohrabruje kukavieu, kristaliSe urn, 
razgaljuje dusu i na pravi nacin uljepsava zivot. To se ne moze pos- 
tici vezanjem za zabranjene slike. A kada budu ispitivane savjesti 
na Danu susreta, savjest ovakvog covjeka ce biti bolja od svih dru- 
gih ljudi: 

Osiat ce prema vama u cfuBini srca i dose 
truna^§u6avi t onda ftada savjesti Bucfu ispitane. 

Ova ljubav obasjava lice, siri grudi, ozivljava srce. Isti efekt 
lira i ljubav prema Allahovim rijecima. To je znak ljubavi prema 
Allahu. Ako zelis da ispitaS kolika je ljubav kod tebe i drugih pre- 
ma Allahu, ispitaj kolika je tvoja ljubav prema Kur'ami i da H slusa- 






Tirmizi: Knjiga o vrijednostima dzihada, br. 1637; Ibn Madze: Knjiga 
o dzihadu, br, 2811, pucem 'Uqbea b, 'Amira El-Dzuhenija; zatim 
Hakim u Mustedreku: Knjiga o dzihadu, br. 2468, putem Ebu Hurcj- 



rt\i ■■: . 



Bolest 1 III ek 



353 






nje ajeta zadivljuje vise nego sluSanje besposlica, muzike i pjesama, 
Poznato je da onaj ko zavoli neku osobu, njen govor mu postaje 

najdraza stvar: 

jik® kazesda me vofis, 
zaho ostavtjas moje pismo? 

Zar nisi vidjefa n njemu 
sfat^e rijeci $gje napisafi? 

'Usman b. 'Affan, 4^» je rekao: "Kada bi nam srca bila cista, 
ne bi se mogla zasititi Allahovog govora 1 '. A kako se voljeni moze 
zasititi rijeci Onoga ko je krajnji ciJj njegovog postojanja? Boziji 
Poslanik & je jedne prilike rekao 'Abdullahu b. Mes'udu, #: "Ud'i 
mi (Ktir'an)!" "Zar da tija ttcim, a tebije Kur'an objavljenff" "Valim 
da ga cujem od dmgogd\ odgavori Boziji Poslanik M Jhn Mes'ud 
poce uciti sum En-Nisa*. Kada je stigao do ajeta yffc^, i£- tSf Ijlki) 
(ilfj A'jJ, ^ ^l t£z-} j**^ 1 , Boziji Poslanik $rmu spttstene glave 
refe "Statu sada". "Kada'je podigao glavtt, ugledab suze u njegovim 
ocima [ \ rece Ibn Mes'ud ^. Kada bi se ashabi sakupili u drustvu 
Ebu Musaa, trazili bi od njega da im uci. On bi u£io, a oni bi slusa- 
li. Jasno se vidi da ovoliki ljubitelji Kur'ana gaje vecu ljubav u sebi 
nego ljubitelji sejtanskib zvukova. Kada vidis da neki covjek vise 
uziva, zanima se i zabavlja u slusanju stiliova nego u slusanju ajeta; 
u slusanju nota nego u slusanju Kur'ana, za njega moies reci: Da ti 
se cijeii Kur'an prouci, bit ce§ tvrd poput stijene; kada ti se stih po- 
ezije Ispjeva, uvijal se poput pijanice. Ovo je najvedi dokaz da ta- 
kav Covjek u sebi ne nosi ni najmanju mjeru ljubavi prema Allahu i 
Njegovom govoru. On je cijelim bidem posvecen ljubavi prema 
sejtanskom glasu. U zabludi je, a nije toga svjestan. 

Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku % ima mnogo 



"A Sta ce» tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe 
dovedemo kao svjedoka protiv ovih?" (En-Nisa 1 , 41.) 
Buhari: Knjiga o tumacenju Kur'ana, br; 4582; Muslim; Knjiga od 
namazu putnika, br. 800, 



354 



mn Qajjim si-Dzewzijie 



vise koristi nego sto se moze navesti. Nijedna ljubav nije bolja od 
ove, Ljubav prema biio cemu drugom fataina jc ukoliko ne vodi ka 
Jjubavi prcma Ailabu i ne podstice na nju. 

UUBAV PREMA SUPRUGAMA 

Ova vrsta Ijubavi takoder nije pokudena, Naprotiv, ona 
upotpunjuje covjeka, kao sto Uzviseni ka5e: ^ -il'gt Jf $Z V^jJ 

Ctaog yij *& ty j> h\ '&% S5JJ5 3*45 gj, , ^ cog ;£i f -' 'v 

jedan od dokaza Njegovihje to sto za vas, odvrste vase, stvara ze- 
ne da se ttz njih smirite, i sto izmedu vas uspostavlja ljubav 1 sami- 
lost; to su, zaisia, pouke za ljude koji razmisljaju" (Er-Rum, 21) t 
Zena j e mir za £ovjeka. Njegovo srce u njoj nalazi smiraj. Uzviseni 
je medu njima iskrenu ljubav stvorio - naklonost pomijcsanu sa 
miJoScu. Nakon nabrajanja zena koje su nam dozvoijene, Uzviseni 
nam kaie: 

^LL*J> oLJ)fl jlij ^i Oi2 oTtojl IjJ* 
n Allah zeli da vam objasni i da vas ptttevima kojxma 
su isli oni prije vas uputi, i da vam oprosti. - A Al- 
lah svezna i mudar je. Allah zeli da vam oprosti, a 
oni koji se za strastima svojim povode iele da daleko 
sPravog Ptita skrenete, Allah Mi da vam olaksa - a 
covjekje stvoren kao nejako bice" (En-Nisa\ 26-28). 

Komentarisuci ovaj ajet> Sufjan es-Sevri navodi predaju Ibn 
Tavusa da je njegov otac "kada bi gledao u zene, ne bi se mogao 
strpjeti". Sahib biljezl predaju Diabira da je Poslanik 'Mvidio neku 
ienu y zatim je dasao kod Zejnebe i s njom smirio svoju stmt. Zatim 
je rekao; "Doista iena dolazi u liku sejtana i odlazi u liku hjtana, 
Kada neko od vas ugleda Zenu i ona mu se svidi, neka dode svojoj 



Boiestilijek 



355 



imu To de mu smiriti strast"\ Ovaj hadis ima nekoliko pouka: 

- usmjeravanje ka alternative za zadovoljavanje zelje, kao Sto 
se jednom vrstom hrane mole zadovoljiti od druge, ili jed- 
nim ptccm od drugog, 

- Lijecenje zadivljenoScu zenom koje budi strast najboijini li- 
jekom, a to je zadovoljenje strast i sa suprugom. Na taj ce 
nacm opcinjenost torn zenom biti umanjena. Slican primjer 
je savjet Posianika M onima koji se vole: Ibn Madze biljczi 
da Boziji Poslanik $& za zaljubljene nije vidio boljeg izlaza od 
braka 2 , Brak sa voljenom zenom je lijek zaljubljenosti koji 
je Allah odredio zakonom i sudbinom. Na taj nacin se Al- 
lahov poslanik Davud lijecio, a poslaniei nisu clnili harame, 
Ozenio se sa zenom 3 koja mu se svidala i pridruzio ju je 
svojim zenama. Njegovo pokajanje bilo je adekvatno nje- 
govom stepenu i polozaju kod Allaha. Ne smijemo se dalje 
upuStati u ovu temu. 

Sto se tice slucaja Zejnebe b. Dzahs, Zejd je htio da se raz- 
vedc od nje, ali on a nije bila saglasna s time. On se savjetovao sa 
Boiijim Poslanikom M o rastavi, ali mu je on naredio da je zadrzL 
Boziji Poslanik M je znao da ce je on svakako otpustitu Skrivao je 
u sebi saznanjc da ce se ozeniti s njome nakon Sto se ona rastavi od 
Zejda, zato Sto je strahovao da ce Ijudi reci kako se on ozenio sa 
kcerkom svoga sina. On je bio posinio Zejda prijc poslanstva. Me- 
dutim, UzviSeni Allaha zeli da postavi nacelo koje ce ici u korist 
Ijudi. Posto ju je Zejd otpustio i poSto se zavrsio njen Hddet, Alla- 
hov Posianika jg saJje da je zaprosi za sebe. Zejd je dosao, okrenuo 
Ieda vratima i uznemirio se kada je spomenut Boziji Poslanik %, 



a. 



Muslim: Knjiga o braku, br, 1403; Tirmizi: Knjiga o dojenju, br, 1158 

i Elm Davud: Knjiga o braku, br. 2151. 

Ibn Madze: Knjiga o braku, br. 1847; Hakim: Knjiga o braku, br. 

2677, pucem Ibn 'Abbasa r. 'anhuma, Hadis je sahih (v.: Sahih el- 

D£ami\ br. 5200; Es-silsile es-sahiha, br. 624.) 

Ova prica nije vjerodostojna i spada u ismilijjaie, kao sto je vec recc- 

no. 



356 



Ibn Qajiim el-Dzewzilje 



Zatim je iza zatvorenih vrata povikao: "O, Zejneb! Boziji Poslanik 

m te prosi!" Ona rece: "Necu preduzeti nista sve dok se ne savjetu- 
jem s mojim Gospodarom". Zatim se uputila ka svome milirabu i 
pocela klanjati. Tada Uzviseni Allah preuzima vjencanje iznad 'Ar- 
ia poslavsi objavu: (l^j [% i£ j£ j* ££) _ "Jpoffo je Zejd s 
njom ztvto i od nje se razveo, Mi smoje za tehe udatf (El-Ahzab, 
37). Istog casa Boziji Poslanik $% krenu kod nje,.. Nakon udaje* 
Zejneb se hvalila pred ostaiim Poslanikovim M suprugama: "Vas su 
udali vaSi rodacf i porodica, a mene je udao Allah iznad sedam ne- 
besa". Ovo je prica o Bozijem Poslaniku $£ sa Zejnebom 1 . 

Nema sumnje da su Poslaniku & drage zene, kao sto stoji u 
Sahihu, u predaji Enesa koju takoder biljeze Nesai u Sunenima i 
Taberani u Ewsatu; "Od vaseg roijeta su mi dragi miris i £ene, a mj- 
veca radost mi je u namaztt" 1 , Ovo je ispravna verzija hadisa, a ne 
ona: "Od vaseg svijetu mi je drago troje.,"* Imam Ahmed u Knjizi o 
zuhdu biljezi i ovu verziju: "Mogn se strpjeti kod krone i vode, a ne 
mogu se strpjeti kod njiti*. AUahovi neprijatelji jevreji su mu zavid- 
jeli na ovomc, pa su rekli: n On samo misfi na zene", na sto im je 
UzviSeni odgovorio,braneci Bozijeg Poslanika & "^&\ 5jju^J }\) 

(ii^p isx ^Ti LkJij ys£\ ^*q ar st j2 jjia & '<u\ iim u j£ - 

\..ili hi ljudima na onome sto im je Allah iz obilja Svoga darovao 
zavidjeli. A Mi smo Ibrahimovhn potomcima Knjigu i mudrost 
%i carstvo im veliko darovali" (En-Nisa' } 54)* 

Ailahov prijatdj, imam monotcista, je i pored Sare, najljep- 
tie na svijetu, zavolio Hadzeru i otputovao sa niom. 



Kraca verzija o%'e price naiazi se u Buharijevom hadisu u Knjizi o tev- 

hidu, br. 7420. Hadis takoder biljezi Tirmizi u Knjizi o tumaccnm 

Kur'ana,br.3213, 

Hadts je vet komentiran. 

Ibn Qajjim, Allah mu se smiiovao, u Zadu kaze: 

Ovaj dodatak je vrlo neutemeljen, kao Sto smo ranije rekli. 

Zavidnost Jevreja u prvom planu je bila usmjerena na nubuwet - pos- 

ianstvo koje je daco Poslaniku $$, 



Bolestilijek 



357 



lanik 



Davud ■•&*> imao je devedeset devet zena, aJi je zavolio joS 
jednu i ozenio se s njom kao stotom 1 . Sulejman fftSI je za jedmi noc 
obiSao devedeset zena 2 . Kada su Bozijeg Poslanika M picaii ko mu 
je najdrazi od ljudi, on je rekao: n Ai£d , neka je AUah njome zado- 
voljam O Hatidzi je rekao: "Podarena mije Ijubav prema njoj M . 

Ljubav prema zenama je covjekova vrlina. Ibn 'Abbas je re- 
kao: "Najbolji od ovog ummeta su oni koji imaju najvise zena". 
Imam Ahmed navodi da je 'Abdullah b. 'Urner u bici Dzalula za- 
robio djevojku £iji je vrat bio lijep poput ibrika. "Nisam se mogao 
savladati — pripovijeda 'Abdullah — da je ne poljubim pred svim 
Ijudima". Na osnovu ove predaje Imam Ahmed zakljucuje da je 
dozvol jeno dodirnuti zarobljenu ropkinju prije zakonskog roka, all 
ne i opciti s njom, za razliku od kupljene. 

Razlika je u tome sto kod zarobljenice nema bojazni o pre- 
kidanju vlasnistva, za razliku od kupljene ropkinje. Vlasnistvo nad 
njom se lahko moze prekinuti tako da ispada da se fiovjek nasladi- 
vao sa tudom robinjom. 

Poslanik M je posredovao kod jedne zene da se uda za £ov- 
jeka koji je bio jako zaljubljen u nju, ali je ona odbila. To se desilo 
sa Mugisom i Berirom. Poslanik %& je vidio Mugisa kako ide za Be- 
rirom, nakon sco se rastao od nje, a suze su mu tekle niz lice, Bozi- 
ji Poslanik ££ joj kaza: "ZaSto ga ne vratis?" "Naredujes Ii mi co?' 1 
upita ga ona, "Ne, vec preporucujem". "U torn slucaju odgovor je 



Vec smo naveli da je ova prica israilijjat. 

Kao sto se navodi u hadisu koji biljezt Biihari u Knjizi hadisa o pos- 
ianicima, br. 3424, u Knjizi o braku, br. 5242 i Muslim u Knjizi o vje- 
rovanju, br. 1654, put em Ebu Hurejrea. Buharijeva verzija glasi: "Su- 
lejman >&® je rekao: 'Veceras cu obiei stotinu zena 1 ..." 
Buhari: Knjiga o zaslugania, br. 3662; Muslim: Knjiga o vrijednosti- 
ma ashaba, br. 3284; Tirmizi: Knjiga o zaslugama, br. 3885, putem 
'Amrab. EI-'Asa^fr. 

Muslim: Knjiga O vrijednostima ashaba, br. 2435, putem \Ai§e, r. *an- 
ha. 






358 



Ibn Qaiiim el-Dzewziiie 






ne Ne zelim ga". Kada je otisao, Boziji Poslanik % re£e svorn ami- 
dzi ' Abba.su: *Zar te ne cudi ljubav Mugisa prema Benn i njau 
mrinja prema njemu?" Poslanik m nije kritikovao Mugisa zbog te 
ljubavi, cak i nakon rastanka, zato Sto covjek to ne moze kontroh- 
sati. 

Poslanik % je ravnomjerno opskrbljivao svoje zenama i go- 
vorio je: "Gospodaru moj, ovako dijelim ono Sto posjedujem. Ne- 
moi mi zamjerati za ono Sto ne posjedujem", tj. za ljubav. Uzvisem 

kaze: Hfr% iltfl & ^ * »yJ^&fl» " ***** TUS^n 
jednako postupati prema zenama svojim nut kohkp tozeijeli (Ln- 

Nisa\ 129); tj. u ljubavi i odnosu - <j£ll j? »jW *) - *" ne 
dopustite sebi takvu naklonosf (En-Nisa\ 129). 

Pravedni halife se ubrajaju u najpazljivije ljude po ljubavi. 
Oni su posredovali izmedu zaljubljenih koji mogu uspostaviti do- 
zvoljenu vezu, kao sto smo vidjeli u postupcima Ebu Bekra i Us- 
mana I 'Ali * je zatekao jednog mladica Arapa u tudoj kuci nave- 
cer. "Sta si btio? M , upita ga halifa. "Nisam lopov, all me sashisaj: 

Zavofjeh u %uci <R$6afiija njeznu fjepoticu; 
pun mjesec se otfnjene tjepote uvija. 

Onaje i od ' bizantinsiifi djevojaka izgkdnija; 
kada se ponosi svojom Cjepotom, ponosje grfi 

Srce meje p&vefo da za$itcam na vrata njem ftuce; 
dosao sam i ugfedao onu f&ja mi srce izgam. 

'Vfqicani me uftvatise ipovi^ase: 
>l Evo (opoval 'Mora se ^azniti izatvoriti!" 

Cuvsi ove rijeci, £ Ali se raznjezi i obrati se Muhellebu b. 
Rebahu: "Dozvoli mil da se ozeni s tvojom kcerkom". ' O, Vladaru 
pravoviemih - rece mu Muhelleb - pitaj ga ko je on" ; Ja sam Nu- 
has b. ''Ujejne", predsiavi se mladid. "Uzmi je, ona je cvoja , rece 
mu djevojcin otac. 



Bolestilijek 



359 



nc 



Mu'avi je kupio jednu robinju koja mu se jako svidjela. Jed- 
nog daiia ju je cuo kako pjevusl: 

<Rastadbfi se od njega, %ao odgrane drfitave, 
uzrasCe, fijepe - a tefije Bio sazreo.. 

On je upita o koine pjeva, a ona rece da je zaljubljena u 
proslog gazdu. Mu'avija je vrati torn gazdi, pored ljubavi koju je 
osjecao prema njoj. 

Zemahseri u Rebi'i navodi kako je Zubejda, putujuci za 
Mekku, na jednom zidu procitala: 

Ima R medujidaftavim roSoinma, ifi ropftinjama 
ne£p p&menit, da u^Coni Brigu odosamucenog cvvjebg? 

Oct su mu pretvorene u rami odpfaca, 
a srceje uzareno odSofova, 

Ona se zavjetovala da te pomocl autoru ovib stihova ako 
sazna ko je on, kako bi ga sastavila sa voljenom osobom. Kasnije, 
dok je boravila na Muzdelifl, £ula je kako neko pjevusi ove stihove. 
Saznala je da je te stibove napisao mladic" koji je bio zaljubljen u 
jednu djevojku, ali su se njeni zarekli da je nede udati za njega. Ona 
se uputi ka njenoj porodicL Davala im je blaga sve dok nisu pristah 
da je udaju za tog mladica. Ta djevojka je bila jos vise zaljubljena u 
njega. Zubejda je ovaj postupak ubrajaia u svoja najbolja djela 1 ni 
zbog cega sto je utinila nije se toliko radovala. 

Harrati pripovijeda kako je Sulejman b ; ^ Abdul melik imao 
roba i robinju koji su se voljeii. Rob je jedne prilike napisao: 

Sanjao sam ove noci 
$g$p me napajas svjezom vodom sa usana svojifi, 

*Tvoja sa^aje Silk u mojoj ruti, 
spavafi smo na jednom duse^u, 

<Evo, cijeCog dana pof&savam da zaspim 
%%) 6ifi tiseponovo vratio, afi mi son ne dofazi 



360 



Ibn Qajjim el-DzewzlJf e 



Qna mu odgovori: 

<Do6ro si vidio. Sve sto si sanjao 
doBit ces odmene, uprfips zavidnicima. 

ZMastam da se s toBomgrRm, 
da mi stavis gfavu iznadjedrifi njedara, 

da te vidim medu mojim narufyicama i ogrficama, 

da te vidim na mojim prsima i fiafjinama. 

Kada je Sulejman cuo za ovo, udao ju je 2a ovog roba i dao 
im mnogo darova, pored toga Sto je imao pravo na nju. 

Dzami* b. Mirkhijje navodi kako jc pitao Se'ida b. Musejje- 
ba, medinskog muftiju, da li je grijesan onaj ko zavoli cmkinju. On 
odgovori: "Gnjesan si za ono sto moze§ koncrolisati", a zatim rece: 
"Allaha mi, niko me za ovo nlje pitao, A da me i pitao, ne bih mo- 

gao drukcije odgovoriti", 

Ljubav prema zenama se, znaci, dijeli na tri vrste: 

- ljubav koja se tretira kao ibadet i dobrocmstvo, kao sto je 
ljubav covjeka prema svojoj supruzi ili robin ji. Ovo je kori- 
sna ljubav. Njome se postize cilj radi koga je Uzviseni pro- 
pisao brak; njome se cuva srce i pogled od posmatranja tu- 
dih zena. Zbog toga je ovakav covjek poStovan od strane 
Allaha i ljudi. 

- ljubav koja izaziva Allahovu mrznju i udaljenost od Njega, 
Ova vrsta ljubav! je najstetnija po covjekovu vjeru i ovo- 
svjetske interese - to je ljubav prema golobradim 1 . Ko se 
god prepusti ovoj Jjubavi srozan je kod Allaha i otjeran sa 
Njegovih vrata. Njegovo srce je udaljeno od Uzvisenog. 
Takya ljubav je najveci zastor od Allaha, kao sto su reklj 
neki od starijib ucenjaka: "Kada se covjek sro2a u Allaho- 



Misli se na m [ado like mladice. -Prim, pre v. 



Bolesti lileK 



361 



lao 



rece: 

i mo- 



sto je 
kori- 






vim ocima biva iskusan ljubavlju prema golobradim". Ova 
ljubav je privukla Lutovom narodu ono sto je privukla, nis- 
ta drugo: {b&SZ f-tij^ <^ r&\ K^) " '^ zivota mi tvoga, 
oni su u pijanstvu svome lutali" (El-Hidfr) 72). 

Lijek za ovu bolest: trazenje pomocl od Onoga ko srcirna 
upravlja, na iskren nacin, iskreno prcpustanje Njemu, povkcenjc u 
zikr, utapanje u ljubav prema Njemu, priblizavanje i razmisljanje o 
sankcijama koje ovakva ljubav povlaci, blagodatima koje sprjccava 
gubeei najvoljenije bice i zasluzujuci najgrozniju kaznu. Rome se 
to desi neka sebi pocne klanjati dzenazu i neka zna da je u velikoj 
nevolji. 

Treca vrsta Ijubavi jestc odobrena ljubav koja se ne moze 
kontrolisati, kao kada covjek zavoli zenu koja mu je opisana ili je 
iznenada ugleda i zavoli je na prvi pogled ne fiinec'i pri tome nika- 
kav grijeh. Na ovo se ne moze uticati niti to povlaci za sobom ka- 
znu. Ipak je pre£e da se Covjek bori protiv ovoga i da se zabavi 
onim sto je bolje za njega. Osoba koja osjeca ovaj vid Ijubavi treba 
to da krije, da bude posten i da trpi to svoje stanje. Allah %$ ce ga 
nagraditi za tu strpijivost, postenje, svladavanje strasti i opredjelji- 
vanje za Allahovo zadovoljstvo i nagradu, 

VRSTE UUDI U VEZI SA UUBAVUU 

Ljubavnici se dijele na tri vrste: na one koji vole open ljepo- 
tu; one koji vole posebnu Ijepotu, bez obzira na mogucnost uziva- 
nja u toj ljepoti; i na one koji ne vole ako nemaju mogudnost uzi- 
vanja u toj ljepoti. Svaka od ovih Ijubavi moze biti razlicitog inten- 
ziteta. 

Oni koji vole univerzalnu Ijepotu svojim sreima blude svu- 
da i za svakom lijepom fizionomijom se zanose: 

Jedhog danaje u 'Jfuzwi; drugog u Jiqiqu i 'JlziSu 
a mnogo na$on toga u %fi.ufejsaH, 

Zatim se uputi % Nedtdu, pa dugo Cuta 
dofimma [Mqiqa i presefi se u dvorce 1'ejme. 



r. 



362 



IbnQajiimel-DIewnlje 



Ljubav ovakvog covjeka je velika, ali je nestalna 1 kolebljiva: 

ZafjuBi se u avoga, pa zavofi onoga, 
zatim ifi oSojicu zaSoravi §ad'a sepro6uS, 

Oni koji osjecaju posebnu ljubav postojaniji su i istrajniji u 
svojoj ljubavi. Ova ljubav je jaca od prve vrste zato sto imaju jednu 
zajednicku karakteristiku, aii su razliciti po oCekivanju zadovolje- 
nja te ljubavi, Onaj ko voli zato sto ocekuje da mu ljubav bude 
uzvracena pametmji je i znaniji. Njcgova ljubav je osnazena nadom 
S ocekivanjem. 

KDHENTAR HADISA "KO BUDE VOUO PA 

SE SUZDRZI I STRPI" 

Ovaj hadis prcnosi Suvejd b. Se'id, Svi hafizi islama odbijaju 
ovu predaju. Ibn *Adi u Kamilu kale: "Ovaj hadis spada u grupu 
ponistenih Suvejdovih predaja." Spominju ga, takoder, i Bejheqi i 
Ibn Tahir u Zehiri i Tezkiri, kao i Ebu-I-Feredz ibn Dzewzi koji 
ga ubraja u apokrifne predaje. 

Ispravan stav prema ovom hadisu jeste da su ovo rijeci Ibn 
'Abbasa, r. £ anhuma, i da ne dosezu do Poslanika M- Suwejd je na- 
cinio greSku pripisavSi ga Poslaniku £*i Ebu Muhammed b. Halef 
b. Ei-Mirzban: Ebu Bekr b. El-Ezreq mi je prenio ovu predaju od 
Suwejda i ja sam ga prckorio zbog toga, nakon cega je on prestao 
navoditi Poslanika |£ u lancu predaje. Kada su ga kasnije piiali o 
ovoj prcdaji, on je nije pripisivao Poslaniku §£, jer ovo ne mogu biti 
rijeci pejgambera. 

Sto se ti£e Hatibove predaje ovog hadisa od Ezherija koji je 

cuo Mu'afa b. Zekerijjaa koji prenosi od Qutbea b. El-Fadla; on od 
Ahmeda b. Muhammed b. Mesruqa; on od Suwejda b. Se'ida; on 



1 



Ibn Qajjim u Zadu-l-Me*adu (4/277) kaze: Ova predaja je diskuca- 
bilna eak i kao rijeci Ibn 'Abbasa. 






UU 



Bolestilijek 



363 



od Hisama b. 'Urwe koji putem svog oca ovaj hadis prenosi od 
'Aise kao govor Poslanika & Ovo je najociglednija greska. Ovo 
moze pripisati Hisamu, njegovom ocu i 'Aisi samo onaj ko nije 
osjetio ni miris hadiske nauke. Mi se kunemo Ailahom da ;Ai§a 
nikada nista slicno niie prenijela od Bozijeg Poslanika & mti je ta- 
ko nesto od nje cuo 'Urwe i to kasnije prenio Hisamu, 

Hadis Ibn Madzisuna putem 'Abdullaha b. Hazma - Ibn 
Ebi Nudzejha - Mudzahida, zatim Ibn 'Abbasa od Poslanika & to 
je laz na Ibn Madzisuna. On nije prenio ovakyu predaju od Zubej- 
ra b. Bekkara. Ovo je podvala onih koji podmecu hadise. Ncka je 
Allah slavljen! Kako se na ovakav sened moze podvaiiti tako ruzan 
tekst!? Prokleti neka su podvaljivaei hadisa! 

Ovu predaju biljezi i Ebu-i-Feredz b. Dzewzi od Muham- 
meda b. Dza'fera b. Sehla; on od Ja'quba b. 'Isaa; on od djeteta 
'Abdurrahmana b, l Awfa; on od Ebu Nudzejha koji ga od Poslani- 
ka m prenosi putem Mudzahida. Ovdje je podvala oEita. Muham- 
med b. Dza'fer iz ovog seneda je Kharrati koji je umro tnsto dva- 
deset sedme godme i nijc mogao sresti prethodnog prenosioca 
Ja'quba b. Ebi Nudzejha. Kharrati u rtilalu ovu predaju biljezi 
lancem Ja'qub - Zubejr - 'Abdulmelik - 'Abdul'aziz - Ebu Nu- 
dzejh. Kharrati je poznat kao slab prenosilac; Ebu-1-Feredz ga je 
uvrstio u knjigu Ed-Du'afa' 1 . 

Ipak, ocjena poznavalaca i haflza hadisa je odlucujuca u 
ovakvim pitanjima, Niko od autoriteta hadiske znanosti nije ovaj 
hadis ocijenio kao saliih ili, pak, hasen. Cak ni oni najblazi kruica- 
ri. Niko se na to nije mogao usuditi. Dovoljno je rea da Ibn fakir, 
koji prenosi svakojake tesawufske predaje - sakate, corave 1 mu- 
hanate - ovaj hadis ponistava i laznim ga smatra. 

Medutim, ova predaja se ne moie pored! od Ibn 'Abbasa. 3 



on 



ua- 



1 Nepouzdam. - Prim. prev. 

2 Naprotiv, ova predaja nije vjerodostojna ni od njega, kao 5to smo 

skoro vidjeli. 






364 



Ibn Qaijltn ei-Dzewziiie 



Ebu Muhammed b. Hazm biljezi da je ovaj ashab, kada su 
ga pitali o covjeku koji je umro od ljubavi, rekao: "Ko umre od lju- 
bavi nema ni pameti ni krvarine". Jednom mu je na Arefatu dove- 
den mladit: koji je bio kost i koza* On upita: "Sea je njemu?" Reko- 
§e mu da je bolestan od ljubavi, nakon Sega je Ibn 'Abbas cijelog 
dana trazio zastitu Uzvisenog Allaha od ljubavi. 

Ovo je komentar predaje "Ko bude volio pa se suzdrii, sir- 
pi i sakrije ljubav - taj je sehid". 

Jos jedan razlog za ponistenje ove predaje jeste i cinjenica 
da je Poslanik & u vjerodostojnim predajama nabrojao sehide, U 
tu grupu spadaju: ubijeni u dzihadu, ko umre od tuberkuloze, u 
pozaru, zena koja umre na porodaju, udavljeni, ko umre u rusevi- 
nama. Nigdje nije spomenui covjek koji od ljubavi umre. 

Cak i da je ova predaja vjerodostojna od Ibn 'Abbasa, r. 
'anhuma, ljubavnici bi trebalo da znaju da u Diennet nece u£t sve 
dok radi Allaha ne budu strpljivi, posteni, cedni i diskretm Ovo 
»ze postici samo onaj ko kontrolise svoju ljubav i podrerfuje }t 



moze 



ljubavi prcma Allahu i Njegovom zadovoljstvu, Ovi ljudi ^sluzluju 
da budu ukljuceni u ajet 0$ * ^ u* u-^ 1 $* *5 f ^ ^ & l 



\* £j» - "A onome koji je pred dostojanstvom Gospodara 
svoga strepio i dusu od prohtjeva tadrzao Diennet ce boraviste bin 
sigumo" (En-NazVat, 40, 41); fc*& £ }& » D^S) " "^ 7a ono & 
koji se stajanjapred Gospodarom svojim bojao, bice dva penvoja 

(Er-Rahman^B). 

Molimo Plcmenitog Allaha, Gospodara 'Arfa veJii£anstve- 

noga da budemo ti koji ee Njegovo zadovoljstvo pretpostaviti svo- 
jim prohtjevima, trazeci time Njegovu blizinu i zadovoljstvo. 
Amin, ya Rabbi-l-'Alemin. 

Stigli smo do kraja ove mubarek knjigc. Neka je hvala Alla- 
hu na pocetku i na kraju; u javnosti i tajno, Neka Mu je hvala ona- 
ko kako dolikuje Njegovim blagodatima. 

Ovim je zavrsena fetva, uz Allahovu pomoc i zahvalu. 

Neka je blagoslov Allahov na Muhammeda, na njegovu po- 















[dog 



Jla- 



Bolestilijek 



365 



rodicu i na plemenite ashabe, amin. 



>o- 



366 



Ibn aajjim el-OiewzlfJe 



LfTERATURA 1 

.^ ^*i iiiuu a^jy yjji - 

^iUVl ^JdJ J^_ jjh jlJI &£| ^ jbfLJI j.1* - 
.^ ^1 M>Jj ^Jull ji^Ji ^^ - 



Oyo je literatura koju je koristio urednik izdanja koje je koriSteno u 
prijevodu na bosanski, Ahmed k Muhammcd Al Neb'a. - Prim. prev. 



8 ol est nil ek 



367 



vjUVl ij-lil 4>U-1 Lk^ 

^1 JiiUJJ ^LJi Bill jUf J fcASJi j^jjj 



.JLJ' 



.4j?4-j 



t>.' (J^ 



.^jIjJI ^, 



a— 



^U*J1 ^j ^1 ^J ^i ^ J g4 J ^aJJi oljJU 

.^UVl ^JJ *JJL| £w>^ 



368 



IbnQajjimeHlIewzlJle 



.^yVi ^JU {M\ wL*j> 

■Cy*-"* Cri^ Ju^JI t-jbS" j^Ip JLiil JjJaJl 

.duu ^ujy [i»jii 







SADRZAJ 

BIOGRAFUA 1MAMA IBN QAJJ1MA EL-DZEVZUJE.. 3 

Njcgovo rodenje ^ 

Njegov naucni pravac, moraine vrline i akida...., ,„ 5 

Njegova djela: , 

SnutlbnQaijiraa 12 

BOLESTILUEK , ZIZZZZZI M 

ZA SVAKU BOLEST POSTOJ1 LIJEK... ...ZIi7 

LIJEKZA NEZNANJEJE P1TANJFE... ......ZZZZZZ 18 

KUR'ANJE LIJEK.. }9 

DOVA UKLANJA NEDA(?E ZZZZZZ 21 

DOVAJENAJDJELOTVORN1JI LIJEK . ZZZ" 22 

Odnos snaga dove i nevolja (iskuSenja)..... , 22 

Upornost u dovi , 23 

Preprekedovi . „„.. , 24 

Vrtjeme kada se dove priruaju .24 

Okolnosti dove ™ 

Element! primljene dove. , , ^q 

Dova i kader , mm -^ 

Samoobmana ovini uzroeima , -30 

0MKOJ1 IZBJEGA VAJU ALLAHOVE NAREDBE I ZABR4NE 

0SLANJAJUC1 SE NA NJEGOV OPROST.... 46 

ZAVARAVANJE DUNJALUKQM..., Ztfi 

RAZLIKA 1ZMEBU L1JEPOG MISUENJA (OPTIM1ZMA) I 

SAMOOBMANE _ 65 

NADA IPVSTA MASTANJA ..ZZZ 67 

GR1JESI USRCUSU KAO OTROVI U T1JELU ZZZ" 71 

POSUEDICE GRIJEHA.......... 87 

Umnozavanjc grijeha , , 91 

Grijesi slabe volju za dobrom ....„ , ... „„.. m .92 

Ljubavpremagrije§enjii... , „„ „.92 







a 



370 



IbnOaijimel Dzewzijje 




Niskost grjesnika u ocima njcgovog Gospodara. ...... ...... ......93 

Prokktstvo grijeha ♦ „ „ .....94 

Grijeh je uzrok slabostt „. „ .„ 94 

Grijesi razaraju urn. ..„., „. ...... ,95 

Grijesi zapeealuju srcc , „ 95 

Grijesi izazivaju kletvu Bo£ijeg Poslanika ig......... „ 96 

G11 bitak dove Bozijeg Poslanika M ......97 

Kazncza grijeh ........... „ „. 93 

Grijesi st vara ju nered na Zemlji 102 

Grijesi unistavaju revnost i zar„, 105 

Grijesi briSu stid , , 1 07 

Grijesi slabe poStovanje Allaha u srcu.,.. ., 109 

Zbog grijeha Allah zaboravlja ljude ,. . ......110 

Grijesi su uzrok izlaska tz okvira dobroflnstva (ihsana) Ill 

Iztazak iz okvira imana , „ 1 12 

Slabljenje obracenosti srca Allahu , , 114 

Grijesi bri§u blagodati 115 

Jeza i strah poticu od grijeha , i]7 

Grijesi ometaju ispravnost srca .. H8 

Grijesi osljepfjuju sree. 120 

Grijesi unizavaju i potcjenjuju covjeka ....... ....121 

Grijesi uzrokuju robovanje sejtanu i prohtjevima 121 

Grijesi su uzrok gubitka ugleda i casti kod Allaha j kod ljudi 122 

Grijesi privlace mahane „. m 123 

Grijesi su uzrok ogranicenja tima 124 

Grijesi kidaju komunikaciju izmedu roba i Gospodara..... ......126 









Bolestilijefc 371 

Grijcsi unistavaju bericete vjere i ovosvjetskih poslova 127 

Grijesi dovode do siabosti i ponizenja . • ...130 

Grijesi protiv Covjeka okrecu svakojaka stvorenja « ...134 

Grijesi izdaju covjeka u teSkim situaeijama.. . ,,......135 

Grijesi osljepljuju srcc i slabe njegovu pronicljivost .. . 138 

Grijesi su neprijateljski saveznik protiv eovjeka ......143 

Cuvanje sluha od harama. 147 

Cuvanje jezika od zabranjcnoga govora... 149 

Grijesi su uzrok zaboravljanja i zapostavljanja duse...... 154 

Grijesi dovode do gubljenja postojecib i predstojccih ni'meta 159 

Grijesi udaljavaju covjeka od meleka 160 

Grijesi su uzrok propasti na ovom i buduccm svijetu .164 

Grijesi su uzrok seriatskih kaznt , ......165 

Scriatskc i sudbinske kazne , 166 

Ampuiarija radi aiaka na imetak 169 

Sudbinske kazne: duSevne i tjeiesne ........ t71 

Tjelesne kazne: dunjalufike i ahiretske 171 

Kazne kojeje Allah propisao za grijehe , 174 

Visina kazne zavisi od tezmegrijeha.... 181 

Sejtanski grijesi 1 82 

Div Ijacki grijesi .. 1 82 

Zivorinjski grijesi ....182 

VEUKTl MALI GR1JESL 183 

ALLAH JE STVORIO LJUDE DA GA JEDNIM SMA TRAJU I 
DA SAMO NJEGA OBOZAVAJU 186 

POSREDN1CI I ZAGOVARACf UZROK SU ALLAHOVE 
LJUTNJE I SIWZBE 188 

SIRK-PRIP1SIVANJEALLAHUDRUGA 190 

Sirk u tbadetu 1 91 

Sirk u postupcima i izrazima 193 



372 



Itan Qailim el-Dzewzijie 



Sirk u tegovoru i izrazu 196 

Sirk u namjerama i zeljama ,„„„..„.„„„.«...„.„..„„«.«„.«.. 197 

SuStina Sirka . * . 1 97 

lose mlsuenje prema allahu je najveci grijeh201 
Sirk i oholost oprecni su sa pokornoscu jedinom 

ALLAHU,,... 209 

RECINESTO O ALLAHU BEZ ZNANJA 210 

NEPRA VDA SPADA U NAJVECE GRIJEHE KOBALLAHA, 211 

STETNOST UBISTVA 1 GRIJEH POtlMOCA 214 

KATASTROFALNE POSLJEDICE BLUDA 219 

VRATAGR1JEHA 222 

Hitri poglcdi. , , . 222 

Mislu... 225 

RijeSi m „ 230 

Koraci.. „,„„..„...„..„.„..„«„„„„....«« 236 

ZABRANA BESTIDNOST1 1 OBA VEZA CUVANJA STIDNIH 

MJESTA,,,. ...,236 

KAZNA ZA HOMOSEKSUALIZAM. 245 

KAZNA ZA HOMOSEKSUALIZAM I BLUD (ODGOVOR NA 
ARGUMENTE ON1H KOJI SMA TRAJU DA JE KAZNA ZA 
HOMOSEKSUALIZAM NIZA OD KAZNE ZA BLUD) 253 

OPCENJESA ZIVOTINJAMA (ZOOFILIJA) 256 

HOMOSEKSUALIZAM I LEZBUSTVO. .257 

LIJEK ZA HOMOSEKSUALIZAM, ..257 

DRUGI NAClN SPRJECAVANJA VEZIVANJA SRCA 262 

JEDINSTVENOST VOLJENOG. 263 

KARAKTERISTIKA IBADETA. „„...„.. 265 

NAJVrSI STUPANJLJUBA VL 272 

VRSTE LJUBA VI ..„„ 277 

PRUATELJSTVO - POTPUNA LJUBAV ,.„,. 278 

LJUBAVJESIROK f A PRUATELJSTVO UZAK POJAM, 279 



* 



' 



Bolestilifefc 373 

DA VANJE PREDNOSTI VAZNIJEM , 279 

PRETPOSTA VUANJE KORISNIJEG.. ~ 281 

VRSTE UVEA VI 2 82 

LJUBA VJE KORIJEN SVAKOG POSTUPKA 284 

POHVALJENA I POKUDENA LJURAV 290 

LJUBA VJE OSNOVA SVAKOG POKRETA , 291 

UUBAV PRJPADA SAMO ALLAHU 294 

POKAZATELJI LJUBA VI.^ 2 97 

UUBAV JE OSNOVA SVAKE VJERE. , 299 

POSREDNE 1 NEPOSREDNE $TETE 

VEZANOST1 ZA FORMU 30 3 

HOMOSEKSUALNA tUDNJA™. 306 

IJJEKZA LJUBA K.„.. t S08 

TRISTEPENA LJUBA VI 3]3 

VRHUNSKO UZIVANJE USA VR&ENOM VOLJENOM I 
POTPUNOJ LJUBAVL 347 

LJUBA VKOJA NIJE NI POKUDENA M POHVALJENA 352 

UUBAV PREMA SUPRUGAMA 334 

VRSTE LJUDI U VEZfSA LJUBAVL JU Z.IZ 361 

KOMENTAR HADISA "KO BUDE VOLIO PA SE SUZDRZ1 1 
STRPI»„. m 

LITER4TURA 366 

SADRZAJ I _'" 369