(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Etimologijski rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika"

PETAR SKOK 



DICTIONNAIRE ETYMOLOGIQUE 
DE LA LANGUE CROATE OU SERBE 



Redac teurs 
MIRKO DEANOVIC et LJUDEVIT JONKE 



Collaborateur dans les travaux preparatories 
et l'etablissement du texte 
VALENTIN PUTANEC 



TOME PREM I ER 



A-J 



ACADEMIE YOUGOSLAVE DES SCIENCES ET DES BEAUX-ARTS 

ZAGREB 1971 



PETAR SKOK 



ETIMOLOGIJSKI RJECNIK 
HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA JEZIKA 



Uredili akademici 
MIRKO DEANOVIC i LJUDEVIT JONKE 



Suradivao u predradnjama 

i priredio za tisak 

VALENTIN PUTANEC 



KN J I GA PRVA 



A-J 



JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI 

ZAGREB 1971 



Djelo se objavljuje uz financijsku pomoc Republickog fonda, za naucni rad Socijalisticke republike 

Hrvatske 

L' ouvrage est publie avec le concours financier du Fonds national pour la recherche scientifique de 

la Republique socialiste de Croatie 



Dio predradnja i priredivanje djela za tisak izvrseni su u Institutu za jezik Jugoslavenske akademije 

znanosti i umjetnosti u Zagrebu 



Une partie des travaux preparatoires et la redaction pour la publication ont ete effectues a I'Institut 
phllologlque de VAcademie yougoslave des sciences et des beaux-arts de Zagreb 



PREDGOVOR 



Petar SKOK, autor ovog etimoloskog rjecnika, roden je 1881. u Jurkovu Selu 
u Zumberku (Hrvatska). Srednju je skolu svrsio u Karlovcu (1892 — 1899), Filo- 
zofskifakultet (slusaoje romanistiku, germanistiku i indoevropski) u Becu 1900 — 1904. 
Od 1904. do 1907. bio je srednjoskolski profesor u Banjoj Luci. Godine 1905. dok- 
torirao je u Becu, a 1912. habilitirao na zagrebackom Filozofskom fakultetu. Godine 
1917. pocinje predavati na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao docent, a od 1919. 
godine kao redoviti profesor romanistike, osnovavsi na torn fakultetu prvu katedru 
za romanistiku. Kao profesor djeluje 35 godina, sve do penzioniranju. Umroje 1956. 
u Zagrebu. 

Veomaje siroko polje njegova znanstvenog istrazivanja : osim na podrucju romani- 
stike u najsirem smislu, on proucava jezicne pojave, prosle i suvremene, na nasem 
teritoriju i na cijelom Balkanu. Tako je postao jedan od najznacajnijih balkanologa 
svoga vremena. Osobito su originalni njegovi onomasticki radovi (toponimija, antro- 
ponimija). Od pocetka svoje lingvisticke djelatnosti bavi se i problemima hrvatskog 
Hi srpskog jezika i njegovih dijalekata. Premda slijedi pravac neogramaticara, nije 
uskogrudan pristalica te metode i ne zazire od ponekih novina 20. stoljeca. Kolikoje 
bila plodna njegova znanstvena djelatnost, vidise ipo velikom broju objavljenih radova: 
u 70 godina, od 1889. do I960, izasloje njegovih 511 sto knjiga, sto clanaka (v. bi- 
bliograflju njegovih radova u Ljetopisu JAZU 54, 1949, str. 194—213, i dopunu toj 
bibliograflji sto ju je objavio Z. Muljacic u Zborniku za filologiju i lingvistiku 12, 
Novi Sad 1969, str. 262-266). 

Na svom etimoloskom rjecniku autor je poceo raditi za vrijeme drugog svjetskog 
rata. Godine 1948. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti unosi to djelo u 
plan svojih izdanja i 1949. dodjeljuje autoru kao pomocnika u radu dra Valentina 
Putanca iz Instituta za jezik JAZU. Tako je pomalo sabrana golema grada, dijale- 
katska i etimologijska, iz objavljenih djela i casopisa i izjos neizdanog dijela Rjecnika 
hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU (autor se sluzio rukopisom toga rjecnika do 
kraja slova S; za obradbu rijeci koje pocinju slovima S — Z posluzio mu je Broz-Ive- 
kovicev Rjecnik hrvatskoga jezika,). Naknadno je autor unio u rukopis i gradu iz 
svoje zbirke romanizama tako daje doslo do nekih dvostrucenja obradbe u rukopisu. 

Smrt je prekinula ovaj Skokov visegodisnji rad (1952 — 1955) koji u rukopisu 
obuhvaca preko 10.000 rukom pisanih strana. Godine 1958. Jugoslavenska je akademija 



preuzela rukopis i od 1961. do 1968. priredivaoje V. Putanec djelo za tisak. U toku 
godina vise se puta mijenjao sastav urednistva koje je davalo upute za rad, dok Odjel 
za filologiju JAZU nije izabrao sadasnju dvojicu urednika. 

Iz pijeteta prema preminulom autoru, a na osnovi odluke Odjela za filologiju 
JAZU, nismo mijenjali izyorni tekst rukopisa. Ispravljene su samo najocitije omaske. 
Sitnije promjene teksta, kao i dodaci, izvrseni su tako da su navijeni u uglate za- 
grade. Dakako, i literaturaje tu i tamo dopunjena, ali to u tekstu nije posebno isticano. 

Kako je rukopis prva redakcija teksta koju bi autor, da je imao prilike, dotjerao, 
ostalo je u rukopisu dosta rijeci kojima autor nije dao etimologije. Neke od takvih 
rijeci urednistvo je uklonilo, a neke je ostavilo radi mogucnosti drugih kombinacija. 
Izuzetno je redakcija za takve rijeci dala etimologiju u zagradi. 

Od posebnih problema u priredivanju djela treba spomenuti: a) da je neka mjesta 
u rukopisu koja su bila pisana stenografijom razrijesio dr Blaz Jurisic, pa mu ovdje 
zahvaljujemo; b) da sii etimologije koje su u rukopisu dane u obliku dvaju clanaka 
spajane na nacin kako smo smatrali daje najpovoljnije; c) da su neki glasovi u pomanj- 
kanju odgovarajucih tiskarskih znakova oznaceni na lako shvatljiv nacin; medu os- 
talim, orijentalno h 5 kvacicom ispod tiskano je kao kurent u kurziviranom slogu, 
litavska e _s tockom i akcentom pisano je kao e 5 dugouzlaznim akcentom, slovensko 
otvoreno o t e pisano je samo s akcentom, i si. 

Treba jos spomenuti da autor upotrebljava start naziv slavina u znacenju »jedan 
od slavenskih jezika« i da se dijalektalne oznake nazivaju kadsto po vjerskoj pripad- 
nosti kad je ona relevantna. 

Treba istaknuti da su ovdje posebno obradeni i prefiksi i sufiksi, zatim da su iz- 
vedenice s fonetskim inacicama i dijalektalnim i onomastickim potvrdama grupirane 
u clanku pod osnovnom rijeci Hi korijenom. Onomastika koja ne ide u apelative obra- 
duje se, dakako, pod svojom rijeci. Radi lakseg snalafenja u djelu posljednja ce knjiga 
sadrzavati potpun indeks svih navedenih rijeci. 

Posebnaje vrijednost ovog rjecnika u tome sto se u njemu etimologija daje na osnovi 
mnogih dijalektalnih i historijskih potvrda i sto je povijest rijeci cesto povezana s analog- 
nim pojavama u ostalim slavenskim jezicima, u baltoslavenskom i uopce u indoevrop- 
skim jezicima. Narocito su istaknuti odnosi sa susjednim balkanskim jezicima. Zato 
ce, osim slavista, osobito balkanolozi znati cijeniti vrijednost ovog jedinstvenog djela 
kakva nasa znanost dosada nije imala i kojega znacenje prelazi granice slavistike. 



U Zagrebu, u svibnju 1970. 



Urednici 



PREFACE 



Petar SKOK, auteur de ce dictionnaire etymologique, est ne en 1881 a Jurkovo 
Selo en Zumberak (Croatie). II termina /' ecole secondaire a Karlovac (1892 — 1899) 
et ilfrequenta la Faculte des lettres de Vienne (Autriche) en 1900 — 1904 oil il sui- 
vit les cours de romanistique, germanistique et d'indoeuropeen. En 1904 — 7907 il 
etait professeur de lycee a Banja Luka. En 1905 il passa son doctorat a Vienne et 
en 1912 son »habilitation« a la Faculte des lettres de Zagreb. En 1917 il commence 
a enseigner a la Faculte des lettres de Zagreb en qualite -de charge de cours et apartir 
de 1919 en qualite de professeur de romanistique, apres avoir fonde a la meme faculte 
la premiere chaire de romanistique. En tant que professeur il deploie son activite au 
cours de 35 ans jusqu'a la retraite. II est mort en 1956 a Zagreb. 

Le champ de ses activites de recherche scientifique est tres vaste: outre sur le champ 
de la romanistique dans le sens leplus large, il etudie les phenomenes linguistiques, passes 
et contemporains, sur le terrain yougoslave et dans tous les Balkans. C'est ainsi qu'il 
est devenu un des plus renommes balkanologues de son temps. Sont surtout originaux 
ses travaux onomastiques (toponymie, anthroponymie). Depuis le commencement de 
son activite de linguiste il s'occupe des problemes de la langue croate ou serbe et de ses 
dialectes. Quoiqu'il suive I' ecole des neogrammairiens, il n'est pas un partisan aveugle 
de cette methode et il n'a pas d'aversion pour certaines nouveautes du 20eme siecle. 
Combien feconde a ete son activite scientifique, on peut le voir d'apres le grand nombre 
de ses travaux publies: dans I'espace de 70 ans, de 1889 a 1960, sont publies 511 de 
ses travaux, aussi bien livres qu'articles (v. bibliographic de ses travaux publiee dans 
Ljetopis de VAcademie yougoslave des sciences et des beaux-arts nro 54, 1949, pages 
194 — 213 et le supplement a cette bibliographic publiepar Z. Muljacic dans le Zbornik 
za filologiju i lingvistiku nro 12, Novi Sad, 1969, pages 262—266). 

L'auteur a commence a travailler a son dictionnaire etymologique au cours de la 
deuxieme guerre mondiale. En 1948 VAcademie yougoslave insere cette oeuvre dans 
les plans de ses publications et en 1949 elle delegue M. Valentin Putanec de llnstitut 
de philologie de JAZU pour aider l'auteur dans ses travaux. C'est ainsi que sont re- 
cueillis de grands materiaux, dialectologiques et etymologiques, provenant des livres 
publies et des periodiques comme aussi de la partie ineditee du Dictionnaire croate 
ou serbe de JAZU (l'auteur s'est servi du manuscrit de ce dictionnaire qui va jusqu'a 



la lettre S ; pour la redaction des lemmes commengant par les lettres S a Z il s'est servi i 
du Dictionnaire de la langue croate de Broz-Ivekovic) . Apres coup, I'auteur a in- j 
sere dans le manuscrit aussi les materiaux de sa collection de romanismes ce qui eut, 
pour resultat un doublement des lemmes dans le manuscrit. 

C'est la mort qui a interrompu ce travail de plusieurs annees de Skok (1952 — 1955) 
dont le manuscrit comprend plus de 10.000 pages ecrites a la main. En 1958 VAca- 
demie yougoslave a obtenu le manuscrit et c'est de 1961 a 1968 que Valentin 
Putanec a etabli le texte pour la publication. Au cours de ces annees, le comite 
de redaction, qui donnait les directives pour le travail, a change plusieurs fois 
jusqu'a ce que la Section philologique de JAZU ait choisi les deux redacteurs en chef 
d'aujourd'hui. 

Par piete pour le feu auteur, et a la suite d'une decision de la Section philologi- 
que de JAZU, nous n'avons pas change le texte original du manuscrit. Sont corriges 
seulement les lapsus les plus manifestes. Les changements infimes comme aussi les 
supplements au texte sont signales entre crochets. Naturellement, la bibliographie a 
ete accrue elle aussi, mais ces additions ne sont pas indiquees dans le texte. 

Comme le manuscrit represente la premiere redaction du texte que I'auteur au- 
rait retouchee s'il en avait eu le temps, dans le manuscrit sont restes beaucoup de lem- 
mes pour lesquels I'auteur n'a pas donnes une etymologie. Quelques-uns de ces lemmes 
ont ete elimines par les redacteurs et quelques autres ont ete retenus pour suggerer 
les possibilites d'autres combinations. Dans de rares cas la redaction a donne une ety- 
mologie pour de tels lemmes entre crochets. 

Parmi les problemes a part dans la redaction du manuscrit pour la publication 
sont a noter: a) que les passages du texte qui ont ete ecrits en stenographic ont ete 
dechiffres par M. Blaz Jurisic, et nous lui exprimons ici notre gratitude pour sa com- 
plaisance; b) que les etymologies qui on ete donnees dans le manuscrit sous la forme 
de deux lemmes ont ete fusionnees de la maniere que nous avons jugee la plus conve- 
nable; c) que quelques phonemes, pour lesquels manquent des lettres typographiques 
correspondantes, ont ete indiques d'une maniere facilement comprehensible: entre au- 
tres, h oriental avec un crochet sous h a ete imprime par un caractere droit dans 
un texte en italique, un e lithuanien avec un point et un accent a ete imprime 
comme un e avec accent montant long, un o ou e Slovene ouvert et accentue est imprime 
seulement avec accent, etc. 

II faut encore mentionner que I'auteur emploie le terme ancien slavina dans le 
sens mne des langues slaves« et que les caracteristiques-dialectales sont donnees quel- 
quefois d'apres I'appartenance a une religion quand elle est significative. 

11 faut fair e ressortir encore que dans ce dictionnaire sont traites aussi les pre- 
fixes et les suffixes, ensuite que les derives avec variantes phonetiques et les donnees 
dialectales et onomastiques sont groupes dans un article sous le lemme principal ou 
sous la racine. L'onomastique qui n' entre pas sous un appellati/', est traite, naturellement, 
sous un lemme a part. Pour faciliter le maniement du dictionnaire le dernier livre con- 
tiendra Vindex complet de tous les mots cites. 



L'un des principaux merites de ce dictionnaire consiste dans le fait que I'etymo- 
logie y est elaboree sur la base de beaucoup de donnees dialectales et historiques, et 
que I'historique d'un mot y est tres souvent rattache aux phenomenes analogues dans 
d'autres langues slaves, dans le baltoslave et en general dans les langues indoeurope- 
ennes. On y fait surtout ressortir les relations avec les langues balkaniques voisines. 
C'est pourquoi, outre les slavisants, ce sont surtout les balkanologues qui sauront ap- 
precier la valeur de cet ouvrage unique que notre science jusqu'ici n'a pas possede 
et dont I'importance franchit la frontiere de la slavistique. 



Zagreb, mai 1970. 



Les redacteurs 



KRATICE 



ABREVIATIONS 



Kraceni su samo naslovi periodika i samostalno izaslih djela. Rijetko su kraceni i naslovi 
separata iz casopisa. Tu i tamo se donosi i kratica literature objavljene nakon 1956. da bi eventual- 
no posluzila u potrebi. 

Sont donnes en abreviations seulement les titres des periodiques et des ouvrages publies a 
part. Rarement sont donnees les abreviations des titres des tires-a-part. Ca et la, sont don- 
nes en abreviations les ouvrages publies apres 1956 pour qu'elles puissent servir en cas de besoin. 



AA 

AAR 

AASF 

AAV 

AC 

ace. 

AECO 

AEO 

AGI 

Agrell, Zur 
b.-sl. Lg, 

Agrell, Zwei 
Beitrdge 

ags. 

AHID 

AIAVS 

AIF 

AIFZ 

AIV 

AJPh 

ak. 

akad. 

AKSO 

ALMA 

alt. 



Arhiv za arbanasku starinu, jezik- i etnologiju. Beograd. 
Annalele Academiei Romine. Bucuresti. 
Annales Academiae Scientiarum Fenicae. 
Acta Accademiae Velehradensis. 

Acta croatica. Listine hrvatske. Izdao I. Kukuljevic. Zagreb, 1863. 
accusativus 

Archivum Europae Centro-orientalis. Budimpesta, 1935 — 1944. 
Archives d'etudes orientales. Stockhohn. 
Archivio glottologico italiano. Torino. 
S. Agrell, 'Zur baltoslavischen Lautgeschichte. Lund, 1921. 

S. Agrell, Zwei Beitrage zur slavischen Lautgeschichte. Lund, 1918. 

anglosaski 

Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku. 

Arbeiten aus dem Institut fur allgemeine und vergleichende Sprachwissen- 
schaft. Graz. 

= AnzIF (v.). 

Annales de l'lnstitut francais de Zagreb. Zagreb. 
Atti dell'Istituto Veneto. 
American Journal of Philology, 
akuzativ 
akadijski 
Aufsatze zur Kultur- und Sprachgeschichte vorn. Orients. E. Kiihn gewid- 
met. Breslau, 1916. 
Archivum latinitatis Medii Aevi. 
altajski 



kratice 
AMSDSP 

AnzlF 

AnzSPh 
AO 

apen. 
APh 

ar. 

AR 

arag. 

aram. 

Arambasin 

arb. 

arh. 

ARj 

arm. 

Arnim 

aram. 

as. 

ASIF 

ASPh 

at. 

AT 

A UD 

austr.-njem. 

av. 

AWB 

azerb. 

BAA 
Babic 

balk. 

bait. 

balto-njem. 

balto-slav. 

BAR 

BArch. 



XII 



kratice 



Atti e memorie della Societa Dalmata di storia patria. Zadar. 
Archivum neophilologicum. 
Archiv fur neuere Sprachen. 

Anzeiger fur indogermanische Sprach- und Altertumskunde, Beiblatt zu 
den IF. Strassburg. 

Anzeiger fur slavische Philologie. Wiesbaden. 
Archiv orientalny. Prag, 1929. ss. 
apeninski 

Archivum philologicum. 

Arkiv za povjesnicu jugoslavensku. Tt. I — IX. Ed. I. Kukuljevic. Zagreb, 
arapski 

Archivum romanicum. Geneve, Firenze. 
aragonski 
aramej ski 

J. Arambasin, Lijecnicki rjecnik. Split, 1912. 
arbanaski (albanski) 
arhaizam 

Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Ed. JAZU. Zagreb, 1880. ss. 
armenski 

B. Arnim, Beitrage zum Stadium der altbulgarischen und altkirchensla- 
vischen Wortbildung und Ubersetzungskunst. Berlin, 1931. 

arumunjski (aromunjski) 

asirski 

Arhiva Organul Sicietatii isterico-filologice din Jasi. Jasi, 1889. ss. 
Archiv fur slavische Philologie. Berlin. 

aticki 

Archeografo triestino. 

Acta et commentationes Universitatis dorpatensis. Sect. B.: Humaniora. 
Dorpat. 

austrijsko-njemacki 

avesta 

Aufsatze zur Sprach- und Literaturgeschichte W. Braun dargebracht. Dort- 
mund, 1920. 
azerbejdzanski 

Biblioteka Arhiva za arbanasku starinu, jezik i etnologiju. Beograd. 

B. Babic, Morski riecnik. Trst, 1870. (ime autora u B. Jurisic, Anali Jadran- 
skog instituta, I, 1956, 297-298). 

balkansko- 

balticki 

balto-njemacki 

baltoslavenski 

Biblioteca dell' Archivum Romanicum. Zeneva. 

Balkan-Archiv, izd. G. Weigand. 



kratice 



XIII 



kratice 



Baric, 


Alb. 


Baric, 


Beitrage 


Baric, 


1st. 


Baric, 


Rec. 


Baric, 


Stud. 


Baric, 


Uzaj. 


Bartal 




Banali 




bAsd 




bask. 




bav. 




BB 





BCr 

BDC 

Belie, Dijalekti 
Belie, Galicnik 
Belie, Priroda 
Belie, Zametki 
Belovic 

Benesic 
BER 

berb. 

Bezlaj 

Bezzola 

BGDS 

BHDZb 

BI 

BIAP 

bibi. 

BiH 

bilj. 

BIPF 

biz. 

BJF 

BL 

BNF 

Boerio 



H. Baric, Albanorumanische Studien. I. Sarajevo, 1919. 

H. Baric, Beitrage zur slavischen Sprachgeschichte. Wien— Leipzig, 1918. 

H. Baric, Istorija arbanaskog jezika. Sarajevo, 1959. 

H. Baric, Recnik srpskoga ili hrvatskoga i arbanaskoga jezika. F. I. slovo 
A-O. Zagreb, 1950. 

H. Baric, Lingvisticke studije. Sarajevo, 1954. 

H. Baric, O uzajamnim odnosima balkanskih jezika. Beograd, 1937. 

A. Bartal, Glossarium mediae et infimae latinitatis regni Hungariae. Bu- 
dapest, 1901. 

M. G. Bartoli, Das Dalmatische. Ft. I-II. Bee, 1906. 

Bulletino di archeologia e storia dalmata. Ur. F. Bulic. Split. 

baskicki (baskijski) 

bavarski 

Beitrage zur Kunde der indogermanischen Sprachen. Ed. A. Bezzenberger. 

Gottingen. 

Bulletin international de l'Academie des sciences de Cracovie. Classe de 

phil. Krakow. 

Bulletin de dialectologia catalana. 

A. Belie, Dijelakti Istocne i Juzne Srbije. Beograd, 1905 (= SDZb 1). 

A. Belie, Galicki dijalekat. Beograd, 1935 (= SDZb 7). 

A. Belie, O jezickoj prirodi i jezickom razvitku. Beograd, 1941. 

A. Belie, Zametki po cakavskmrb govoramb. Moskva, 1909. 

J. Belovic-Bernadzikowska, Grada za tehnoloski rjecnik zenskog racnog 
rada. Sarajevo, 1898-1906. 
Hrvatsko-poljski rjecnik. Zagreb, 1949. 

Bblgarski etimologicen recnik. Sofija, 1962. ss. Autori: V. Georgiev, I. 
Oilibo , J. Zaimov, S. Ilcev. 

berberski 

Slovenska vodna imena. Ljubljana. 2 tt., 1956, 1959. 

R. R. Bezzola, Abbozzo di una storia dei gallicismi italiani nei primi secol 
(750-1300). Heidelberg, 1925. 

Beitrage zur Geschichte der deutschen Sprache und Literatur. 
Biblioteka Hrvatskog dijalektoloskog zbornika. 

F. Ivekovic-I. Broz, Rjecnik hrvatskoga jezika. Zagreb, 2 tt., 1901. 
Bulletin international de lAcademie polonaise. Classe de phil. Varsava. 
biblijski 

Bosna i Hercegovina 

biljeska (nota) 

Bilten Instituta za proucavanje folklora. Sarajevo. 

bizantijski (bizantski) 

Biblioteka Juznoslovenskog filologa. 

Bulletin linguistique. Copenhague-Bucuresti. 

Beitrage zur Namenforschung. Heidelberg, 1966. ss. 

Byzantinisch-neugriechische Jahrbflcher. Berlin. 

G. Boerio, Dizionario del dialetto veneziano. Venezia, 1856 2 . 



kratice 



XIV 



kratice 



Boisacq 3 

BP 

Br 

Brajkovic 

Brastvo 

Bratanic 

bret. 

Bruckner 

Brugmann 

Brugmann, Dem. 

Brugmann,, KVG 

brus. 

BS 

BSGW 

BSLL 

BSLP 

Byz- 

ByzSl 

BZ 

BZb 



Bogoslovlje. Beograd. 

E. Boisacq, Dictionnaire etymologique de la langue grecque. Heidelberg, 
1938. 

Bu-tgarski pregled. 

Bratislava, casopis ucene spolecnosti Safarikovy. Bratislava. 

T. Brajkovic, Peraski dijalekat. Zagreb, 1893. 

Brastvo. Beograd. 

B. Bratanic, Orace sprave u Hrvata. Zagreb, 1939. 

bretonski 

A. Bruckner, S-Iownik etymologiczny j^zyka polskiego. Krakow, 1927. 

K. Brugmann, Grundriss der vergleichenden Grammatik der indogerma- 
nischen Sprachen. Tt. II-V, 1889-1900, I 1897 2 . 

K. Brugmann, Die Demonstrativpronomina der indogermanischen Sprachen. 
Leipzig, 1904. 

K. Brugmann, Kurze vergleichende Grammatik der indogermanischen 
Sprachen. Strassburg, 1902-1904. 

bjeloruski 

Balgarski starini. Sofija. 

Berichte der phil.-hist. Klasse der kgl. sachsischen Gesellschaft der Wissen- 
schaften. 

Bulletin de la Societe royale des lettres de Lund. Lund. 

Bulletin de la Societe de linguistique de Paris. Paris. 

Byzantion. 

Byzantinoslavica. 

Byzantinische Zeitschrift. Leipzig, 1892. ss. 

Belicev zbornik. Beograd, I, 1921. II, 1937. 



Cadastre 



Candrea 



crkveno-, usp. c.-lat. 

Cadastre national de l'lstrie. Susak, 1946. Tom I i II (Supplement »Index 
patronymique«). 

I. A. Candrea, Ditionarul limbii romine din trecut si astazi. Bucuresti, 1931. 



Candrea- Densusianu I. A. Candrea, O. Densusianu, Dictionarul etimologic al limbii romine. Bu- 
curesti, 1907-1914. 



Capidan, Elemen- 
tul slav 

Caprin 

Corniola 

Caucasica 

CD 

GIG 

cig. 
Cihac 

CIL 



T. Capidan, Elemental slav in dialectul aromin. Bucuresti, 1925. 

G. Caprin, Trieste. Bergamo, 1924. 

Carniola. Ljubljana, 1906. ss. 

Caucasica. Zeitschrift fur die Erforschung der Sprachen und Kulturen 
des Kaukasus'. Leipzig, 1924. 



Codex diplomaticus regni Croatiae, 
JAZU. 

Corpus inscriptionum graecarum. 

ciganski 

A. de Cihac, Dictionnaire d'etymologie daco-romane. Tomes I 
fort a. M., 1870-1879. 

Corpus inscriptionum latinarum. 



Dalmatiae et Slavoniae. Zagreb. Ed. 



III. Franc- 



kratice 



XV 



kratice 



CIM 

cine. 

Cioranescu 
Class, phil. 
coll. 

Corp. gloss, lat. 
Cranjala, Rumun- 
ske vlivy 

crkv. 

Croazia 

CrS 

cslav. 
Cvetje 

cag. 

cak. 

Cas 

CCH 

CCm 

cerem. 

cerk. 

ces. 

GMF 

GMM 

CMS 

Crncic, Najstarija 
poviest 

CSJK 

CUV. 

CZN 
cir. 



Corpus inscriptionum messapicarum. 

cincarski 

A. Cioranescu, Diccionario etimologico rumano. Madrid, 1966. 

Classical Philology. 

collectivum 

Corpus glossariorum latinorum. 1899—1901. Ed. G. Goetz. 

A. Cranjala, Rumunske vlivy v Karpatech. Prag, 1938. 

crkveno- 

Italia e Croazia. Rim, 1942. 

Croatia sacra. Zagreb, 

crkvenoslavenski 

Cvetje s vertov sv. Franciska. Gorica in Kamnik. 

cagatajski 

cakavski 

Cas. Znanstvena revija Leonove druzbe. Ljubljana. 

Cesky casopis historicky. Prag. 

Casopis Musea kralovstvi ceskeho. Prag. 

ceremiski 

cerkeski 

ceski 

Casopis pro moderni filologii a literatury. Prag. 

Casopis Matice Moravske. Brno. 

Casopis Macicy Serbskeje. Budisin. 

I. Crncic, Najstarija poviest krckoj, osorskoj, rabskoj, senjskoj i krbavskoj 
biskupiji. Rim, 1867 

Casopis za slovenski jezik, knjizevnost in zgodovino. Lubljana. 

cuvaski 

Casopis za zgodovino in narodopisje. Ljubljana. 

cirilski 



Dalametra 

dalm. 

dan. 

DAN 

Danicic, Kor. 

Danicic, Osn. 
Danicic, Rjei. 

Dauzdt 



donjo- 

I.- Dalametra, Dictionar macedo-romin. Bucuresti, 1906. 

dalmatski, dalmato- 

danski 

Doklady Akademii nauk SSSR. Lenjingrad. 

D. Danicic, Korijeni s rijecima od njih postalijem u hrvatskom ili srpskom 

jeziku. Zagreb, 1877. 

D. Danicic, Osnove srpskoga ili hrvatskoga jezika. Beograd, 1876. 

D. Danicic, Rjecnik iz knjizevnih starina srpskih. Beograd, 1863—1864. 

3 toma. 

A. Dauzat, Dictionnaire etymologique de la langue francaise. Paris, 1938. 



kratice 



XVI 



kratice 



DAW 

Deanovic, Avviam. 

Deanovic, Cone. 

Deanovic, Div. 

Deanovic, Hrv. 
Deanovic, Tal, 
DEI 

Deb 

Densusianu 

Deny 

dfrc. 

Dickenmann 

Dictionarul 

Djela JAZU 

DLR 

dluz. 

DLZ 

dnjem. 

dor. 

Dorii 

Dotti'n 

Draganu, Rotm'mi 

DRom 

drom. 
drum. 
£15 
Ducange 

dzag. 

den. 

Ebert 

Elsi. 

EJ 

EJud. 

ek. 

Elezovie 

Endzelin, SBE 
eng. 



Denkschriften der k. Akademie der Wissenschaften. CI. phil.-hist. Bee. 
M. Deanovic, Avviamento alio studio del dialetto di Rovigno d'Istria. Zagreb, 

1954. 

M. Deanovic, Concordanze nella terminologia marinara del Mediterraneo. 

1937 (= AR 21, nro 2-3, 269-283). 

M. Deanovic, Divergences entre les emprunts latino-romans en Dalmatie 
(= BSLP, 1938). 

M. Deanovic — J. Jernej, Hrvatskosrpsko-talijanski rjecnik. Zagreb, 1956. 

M. Deanovic — J. Jernej, Talijansko-hrvatski rjecnik. Zagreb, 1948 2 . 

C. Battisti, G. Alessio, Dizionario etimologico italiano. Firenze. 1948—1957. 
5 voli. 

Delo. Casopis za nauku, knjizevnost i drustveni zivot. Beograd. 

O. Densusianu, Histoire de la langue roumaine. Paris. 1901. ss. 

J. Deny, Grammaire de la langue turque (dialecte osmanli). Paris, 1920. 

donjofranacki 

E. Dickenmann, Studien zur Hydronymie des Savesystems. Heidelberg. 
Tt. III. 1966. 

= DLR. 

Djela Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Zagreb, 1882. ss. 

Dictionarul limbii romine. Bucuresti, 1913. ss. Ed. Academia Romina. 

donjoluzicki 

Deutsche Literaturzeitung. Berlin. 

donjonjemacki 

dorski 

= Weigand-Doric. 

G. Dottin, Manuel pour servir a l'etude de lAntiquite celtique. Paris, 1906. 

N. Draganu, Rominii in veacurile IX— XIV pe baza toponimiei si a ono- 

masticei. Bucuresti, 1933. 

Dacoromania. Kluz. 

dalmatoromanski (i: dalm.-rom.) 

dakorumunjski 

Dom in svet. Ljubljana. 

C. Ducange, Glossarium mediae et infimae latinitatis. Niort. 1883 — 1887. 
10 voll. 

dzagatajski 

denoveski 

M. Ebert, Reallexikon der Vorgeschichte. Berlin, 1924-1932. 

Encyclopadie des Islams. 

Enciklopedija Jugoslavije. Zagreb. 

Encyclopaedia judaica. 

ekavski 

G. Elezovie, Recnik kosovsko-metohijskog dijalekta. Beograd, 1932, 1935. 
(2 voli., SDZb 4, 6). 

J. Endzelin, Slavjano-baltijskije etjudy. Harkov, 1911. 

engadinski 



kratice 



XVII 



kratice 



engl. 

eol. 

EOR 

Eos 

Ernout-Meillet 

ESF 

est. 
Etimologija 

etiop. 

Etnolog 

etr. 



engleski 

eolski 

L'Europa Orientale. Roma. 

Eos. Lavov. 

A. Ernout, A. Meillet, Dictionnaire etymologique de la langue latine. Paris, 
1932, 1951 2 . 

Enciklopedija slavjanskoj filologiji. Red. V. Jagic. Lenjingrad. 

estonski 

Etimologija, principy rekonstrukcii i metodika issledovanija. Akademija 
nauk SSSR, Institut russkoga jazyka. Moskva, 1963, 1956. 

etiopski 

Etnolog. Ljubljana, 1927. ss. 

etruscanski 



FBR Filologu biednbas raksti. Riga. 

FEW = Wartburg. 

FPL Fran filologiska foreningen i Lund. Lund. 

Fick, Vgl. Wtb. A. Fick, Vergleichendes Worterbuch der indogermanischen Sprachen. 1890 4 . 

Filologija Filologija. Ed. JAZU i Hrvatsko filolosko drustvo. Zagreb. 

fin. finski 

Fink, Im. N. Fink, Imenik znanstvenih naziva zivotinja. Zagreb, 1956. 

Flora R. Flora, Dictionar sirb-romin. Vrsac, 1952. 

Forcellini A. Forcellini, Lexicon totius latinitatis. Padova, 1930. ss. 

fr. francuski 

Franck O. Franck, Studien zur serbokroatischen Ortsnamenkunde. Berlin, 1932. 

frnc. franacki 

PUF Finnisch-ugrische Forschungen. Helsingfors. 

furl. furlanski 



g- 
Gaffiot 

gal. 

Gamilhcheg 

Gamillscheg, RG 

Gartner 

GBIS 

GG 

geg. 

gel. 

gen. 

georg. 

Georges 



gornjo- 

F. Gaffiot, Dictionnaire illustre latin-francais. Paris, 1934. 

galski 

E. Gamillscheg, Etymologisches Worterbuch der franzosischen Sprache. 
Heidelberg, 1929. 

E. Gamillscheg, Romania germanica. Berlin — Leipzig, 1934—1936. 3 voll. 
Th. Gartner, Raetoromanische Grammatik. Heilbronn, 1883. 
Godisnjak Balkanoloskog instituta. Sarajevo. 

Godisnjica Nikole Cupica. Beograd. 

gegicki 

gelski 

genitiv 

georgijski 

F. Georges, Ausfuhrliches lateinisch-deutsches Handworterbuch. 1913. 
2 voll. 



II P. Skok: Etimologijski rijecnik 



kratice 



XVIII 



kratice 



germ. 
Germanoslavica 

Gerov 

GHA 

glag. 

GlEl 

GIEM 

GIID 

GIMD 

Gioita 

GIPD 
GISAN 

GISGD 

GISND 

GISPC 

GISPP 

GISUD 

gluz. 

GIZM 

GM 

GodCup 
Godin 

Goetz, Thes. 
Gombocz-Melich 

Gorjajev 
Gorner, Ethnika 

got. 
GPG 

gr. 

Grada 
Grammont 
Grammont, Diss. 

Gregov 
Grimm 
Grohler 



germanski 

Germanoslavica. Vierteljahresschrift fur «lie Erforschung der germanisch- 
-slavischen Kulturbeziehungen. Berlin, Wiesbaden, 1954. ss. 

N. Gerov, Recnikb na balgarskyj jazykb. Plovdiv, 1908. 

Goteborgs Hogskolas Arsskrift. 

glagoljski 

Glasnik Etnografskog instituta SAN. Beograd. 

Glasnik Etnoloskog Muzeja u Beogradu. Beograd. 

Glasnik Istoriskog drustva u Novom Sadu. Novi Sad. 
Glasnik Muzejskog drustva za Slovenijo. Ljubljana. 

Ciotta. Zeitschrift fur griechische und lateinische Sprache. Gottingen, 
1925. ss. 

Glasnik Profesorskog drustva. Beograd. 
Glas Srpske Akademije nauka (od 196 G1SANU = Glas Srpske Akademije 

nauka i umetnosti). 
Glasnik Srpskog geografskog drustva.- Beograd. 

Glasnik Skopskog naucnog drustva. Skopje. 

Glasnik Srpske pravoslavne crkve. Beograd. 
Glasnik Srpske pravoslavne patrijarsije. Beograd. 

Glasnik Srpskog ucenog drustva. Beograd, 

gornjoluzicki 
Glasnik Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo. 

G. Meyer, Etymologisches Worterbuch der albanesischen Sprache. Strass- 

bourg, 1891. 

= GC. 

M. A. Godin, Worterbuch der albanesischen Sprache. Leipzig, 1930. 

= Corp. gloss, lat. 
Lexicon critico-etymologicum linguae hungaricae. Magyar etymologiai szo tar. 

Irta Z. Gombocz es J. Melich. Budapest, 1914-1944. 
N. Gorjajev, Etimologiceskij slovar' russkogo jazyka. Tiflis, 1896 2 . 

Fr. Gorner, Die Bildung der Ethnika von Ortsnamen im serbokroatischen 
Sprachraum. Berlin, 1963. 
gotski 

Godisnjak nastavnika Podgoricke gimnazije. Podgorica. 
grcki 

Grada za povijest knjizevnosti hrvatske. Ed. JAZU, Zagreb. 
M. Grammont, Traite de phonetique. Paris, 1933. 

M. Grammont, La dissimilation consonantique dans les langues indoeuropeen- 
nes et dans les langues romanes. Dijon, 1895. 

Lj. Gregov, Kalendar prvog tiskanog glagoljskog misala. Zagreb, 1952. 
J. und W. Grimm, Deutsches Worterbuch. Leipzig, 1854. ss. 
H. Grohler, Uber Ursprung und Bedeutung der franzosischen Ortsnamen. 
Heidelberg, 1913—1933. 2 voll. 



kratice 



XIX 



kratice 



GrS 
GSAN 
GSU 
GSZ 

Gusic, Mljet 

Hasdeu 

HDZb 

HE 

hebr. 

Herkov 

het. 
Heuser 
Hirtz, Amph. 

Hirtz, Aves 

Hirtz, Per. 
Hirtz, Pisces 

m 

HNj 

Hoeg 

hoi. 

Holder 

Hujer, Dekl. 

Holub 

Holub-Kopecny 

HR 

Hraste, Brae 

hrv. 

hrv.-cslav. 

hrv.-istr. 

hrv.-kajk. 

hrv.-srp. 

HS 

Hubschmid 

worter 
Hubschmid, 

romanica 
Hubschmid, Pyre 

ndemvorter 

Hubschmid, 
Schlauche 



Alpen- 
Prae- 



Grai si suflet. Bucuresti, 1923. ss. 

Godisnjak SAN. Beograd. 

Godisnikb na Sofijskaja Universitetb. Sofija. 

Godisnjak Sveucilista Kraljevine Jugoslavije. Zagreb. 

B. Gusic, Cv. Fiskovic, Otok Mljet. Zagreb, 1958. 

B. P. Hasdeu, Etymologiami magnum Romaniae. Bucuresti, 1886—1893. 
Hrvatski dijalektoloski zbornik. Zagreb. Ed. JAZU. 

Hrvatska enciklopedija. Zagreb, 1941 — 1945. 5 voli. 

hebrejski 

Z. Herkov, Grada za fmancijsko-pravni rjecnik feudalne epohe Hrvatske. 

Zagreb, 1956. 2 voli. 

hetitski 

Heuser-Sevket, Tiirkisch-deutsches Worterbuch. Istambul, 1942. 

M. Hirtz, Rjecnik narodnih zoologickih naziva, I dvozivci (amphibia) i 
gmazovi (reptilia). Zagreb, 1928. 

M. Hirtz, Rjecnik narodnih zoolcgickih naziva, II ptice (aves). Zagreb, 1938 
-1947. 

M. Hirtz, Rjecnik peradarstva. Beograd, 1934. 

M. Hirtz, Rjecnik narodnih zoologickih naziva, III ribe (pisces). Zagreb, 
1956. 

Hrvatski jezik. Zagreb, I, 1938. 
Hrvatska njiva. Zagreb. 

C. Hoeg, Les Saracatsans. Paris-Copenhague, 1829. 
holandijski 

A. Holder, Alteeltischer Sprachschatz. Leipzig, 1896—1907. 3 voll. 
O. Hujer, Slovanska deklinace jmena. Prag, 1910. 

J. Holub, Strucny slovnik etymologicky jazyka ceskoslovenskeho. Prag, 

1937 2 . 

J. Holub, F. Kopecny, Etymologicky slovnik jazyka ceskeho. Prag, 1952. 

Hrvatska revija. Zagreb. 

M. Hraste, Cakavski dijalekat ostrva Braca. Beograd, 1940. (= SDZb, 10). 

hrvatski 

hrvatsko-crkvenoslavenski 

hrvatsko-istarski 

hrvatsko -kajkavski 

hrvatsko-srpski 

Hrvatska straza. Zagreb. 

J. Hubschmid, Alpenworter romanischen und vorromanischen Ursprungs. 

Bern, 1951. 

J. Hubschmid, Praeromanica. Bern, 1949 (= Romanica helvetica 30). 

J. Hubschmid, Pyrenaenworter vorromanischen Ursprungs und das ro- 
manische Substrat der Alpen. Salamanca, 1954. 

J. Hubschmid, Schlauche und Fasser. Bern, 1955 (= Romanica helvetica 54). 



kratice 



XX 



kratice 



Hubschmid, Vor- J. Hubschmid, Vorindogermanische und jiingere Wortschichten in den 
ind. Ostalp. romanischen Mundarten der Ostalpen. Bern. 

HZb Historijski zbornik. Zagreb. 

ibidem = kod istog autora, u istom kraju 

IC Istoriski casopis. Ed. SANCU). Beograd. 

ID L'ltalia dialettale. Pisa. 

id. = idem. 

idem = isto znacenje. 

ie. indoevropski (usp. ne-ie., pred-ie.) 

IF Indogermanische Forschungen. Strassburg. 

l')b Indogermanisches Jahrbuch. Strassburg. 

ik. ikavski 

ilir. ilirski 

Imm Izglltlbas ministrijas menesraksts. Riga. 

ind. indijski 

ir. irski 

iran. iranski 

isi. islandski 

istr. istarski 

istro-rom. istro-romanski 

istro-rum. istro-rumunjski 

ital. italski (v. tal.) 

iter. iterativno 

Tve A. Ive, I dialetti ladino-veneti delllstria. Strasburgo, 1900. 

Ivsicev zbornik Zbornik u cast Stjepana Ivsica. Zagreb, 1963. 

Ivsic, Gram. S. Ivsic, Slavenska poredbena gramatika. Zagreb. 1970. 

IzvAN Izvestija Akademii nauk SSSR. Moskva. 

IzyORJAS Izvestija Otdelenija russkago jazyka i slovesnosti. Lenjingrad. 

IzySSF Izvestija na Seminara po slavjanskoj filologija. Sofija. 



Jagic, Die Geheim- 
sprachen 

Jagic, Entst. 



Jagicev zbornik 

Jahrbiicher 

JAZU 

9LBe 

JberRI 

JEGPh 

jek. 



juzno- 

V. Jagic, Die Geheimspracheii bei den Slaven. Berlin, 1895. 

V. Jagic, Die Entstehungsgeschichte der kirchenslavischen Sprache. Ber- 
lin, 1913". 

Jagic-Festschrift. Zbornik u slavu Vatroslava Jagica. Berlin, 1908. 

Jahrbiicher fur Kultur und Geschichte der Slaven. Breslau. 

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb. 

Jahresbericht fur Kultur und Geschichte der Slaven. Breslau. 

Jahresbericht des Instituts fur rumanischen Sprache in Leipzig. Leipzig, 
1894-1921. 

The Journal of English and Germanic Philology. Illinois, 
jekavski ojekavski) 



kratice 



XXI 



kratice 



Jezik 




JF 




JFOu 




jfr. 




JGl 




Jirecek, 


Elem. 


Jirecek, 


Gesch. 


Serben 


Jirecek, 


Handel- 


strassen 


Jirecek, 


Romanen 


Jirecek, 


Sporn. 


Jirecek, 


Staat 


JNj 




Jokl, Stud. 


Joki, Unt. 


jon. 




Jonke, 
jezik 


Knjizevni 


JfP 




JPh 




JPol 




JS 




jslav. 




jtal. 




JZb 




K 




Kadlec, 


Valasi 


Kahane, 


Ferms 


kajk. 




kal. 




kaim. 




kambr. 




kar. 




kas. 





Jezik. Zagreb, 1951. ss. 

Juznoslovenski filolog. Beograd. 

Journal de la Societe fmno-ougrienne. Helsingfors. 

juznofrancuski 

Juznoslovenski glasnik. Nis. 

Jugoslovenski istoriski casopis. Beograd. 

C. Jirecek, Das Christliche Element in der topographischen Nomenklatur 
der Balkanlander. Wien, 1897 (=■ SAW 136). 

C. Jirecek, Geschichte der Serben. Wien, 1911-1918. 

C. Jirecek, Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien 
wahrend des Mittelalters. Prag, 1879. 

C. Jirecek, Die Romanen in den Stadten Dalmatiens wahrend des Mittel- 
alters. Wien, 1902-1904. 3 voll. C= DAW 48, 49). 

C. Jirecek, Spomenici srpski. Beograd, 1892 ( = Spomenik SAN 11). 

C. Jirecek, Staat und Gesellschaft im mittelalterlichen Serbien. Studien zur 
Kulturgeschichte des 13.-15. Jahrhunderts. Wien, 1917, 1919 (= DAW 
56, 58). 

Jugoslavenska njiva. Zagreb, v. HNj. 

N. Jokl, Studien zur albanesischen Etymologie und Wortbildung. Bee, 

1911. 

N. Jokl, Linguistisch-kulturhistorische Untersuchungen aus dem Bereiche 

des Albanesischen. Berlin, 1923. 

jonski 

Lj. Jonke, Knjizevni jezik u teoriji i pra>si. Zagreb, 19651 

Juzni pregled. Skopje. 

= JEGPh Cv.). 

J^zyk polski. Krakow. 

Jadranska straza. Split. 

juznoslavenski 

juznotalijanski 

Jadranski zbornik. Rijeka— Pula. 

katolici 

K. Kadlec, Valasi a valasske pravo v zemich slovanskych a uherskych. Prag, 
1916. 

H. & R. Kahane & O. Koshansky, Venetian nautical terms in Dalmatia. 
1954 (Reprint iz RPh 7, 1953-1954). 

kajkavski 

kalabrijski 

kalmicki 

kambrfjski 

karelski 

kasupski 



kratice 



XXII 



kratice 



kat. 

kavk. 

KB 

kecuan. 

kelt. 

KH 

kimr. 

kin. 

Kiparsky 

Kiparsky, Balta. 

kirg. 

KJ 

Klaic 

Klaic., Zemljopis 

kllat. 
Kluge-Gotze 

Knjizevnik 

kol. 

Koto 

Kongres 

korn. 

Karting 

Kosmet 

Kr. 

Krahe, Fluss. 

Krahe, GN 

Krahe, Lex. 
Krahe, Spr. 
krc.-rom. 
Krek, Einleitung 
Kretschmer, Wort- 

ksgr. 
kslat. 
Kiihn, Beitrage 

Kfihn, Die roma- 
nischen Spr. 

kum. 

Kusan 



katalanski 

kavkaski 

Knjiga o Balkanu. Beograd, 1936. 

kecuanski (Amerika) 

keltski 

Knjizevni horizonti. Beograd. 

kimrijski 

kineski 

V. Kiparsky, Die gemeinslavischen Lehnworter aus dem Germanischen. 
Helsinki, 1934. 

V. Kiparsky, Fremdes im Balten-deutsch. Helsinki, 1936. 

kirgiski 

Knjizevni Jug. Zagreb. 

A. B. Klaic, Rjecnik stranih rijeci, izraza i kratica. Zagreb, 1958. 

Vj. Klaic, Zemljopis zemalia u kojih obitavaju Hrvati. Zagreb, 1880— 1883. 
Vol! I-III. 

klasicno-latinski 

F. Kluge, Etymologisches Worterbuch der deutschen Sprache. 13 — 14. 
izd. priredio A. Gotze. Berlin, 1943. 

Knjizevnik. Zagreb. 

kolektiv 

Kolo Matice Hrvatske. Zagreb. 

Ill medunarodni kongres slavista. Beograd, 1939. 

kornicki (keltski u Engleskoj) 

G. Korting, Lateinisch-romanisches Worterbuch. Paderborn, 1907. 
pokrajina Kosovo (oznacuje dijalekat obraden od Elezovica) 
Krasic 

H. Krahe, Unsere altesten Flussnamen. Wiesbaden, 1964. 

H. Krahe, Die alten balkanillyrischen geographischen Namen. Heidelberg, 
1925. 

H. Krahe, Lexicon altillyrischen Personennamen. Heidelberg, 1929. 

H. Krahe, Sprache und Vorzeit. Heidelberg, 1954. 

krcko-romanski 

G. Krek, Einleitung in die slavische Literaturgeschichte. Graz, 1887 2 . 

P. Kretschmer, Wortgeographie der hochdeutschen Umgangssprache. Got- 
tingen, 1918. 

kasnogrcki 

kasnolatinski (spatlateinisch) 

V. Kiihn, Beitrage zur Wortgeographie der serbokroatischen Umgangssprache 
(die Bezeichnungen fur Kleidung). Berlin, 1961. 

A. Kiihn, Romanische Philologie. Erster Teil: die romanischen Sprachen. 
Bern, 1951. 

kumanski 

F. Kusan, Ljekovito bilje. Zagreb, 1956 2 . 



kratice 



XXIII 



kratice 



Kusar 
KZ 

langob. 

Language 

Laographia 

lap. 

lat. 

LAZU 

LB 

LbGR 

LDiss. 

Lebel 

Leotti 

Leskien 

Leskien, AH. 

Lexicon 

LF 

Hb. 

lig. 

lik. 

lit. 

liter. 

liv. 

LMon 

LMS 

LMSl 

log. 

Lokotsch 

lomb. 
Longnon 
Lopasic, Sporn. 

Lopasic, Urbari 

lot. 

LP 

LUA 

LudSl 

luk. 

Lukaj 



M. Kusar, Narodno blago. Split, 1934. 

Zeitschrift fur vergleichende Sprachforschung auf dem Gebiete der indo- 
germanischen Sprachen. Ed. A. Kiihn. Berlin. 

langobardski 

Language. Baitimor. 

Laographia. Atena. 

laponski 

latinski 

Letopis Akademije znanosti in umetnosti. Ljubljana. 

Balkansko ezikoznanie. Linguistique balkanique. Sofija. 

Literaturblatt fur germanische und romanische Philologie. Heilbronn- 
— Leipzig, 1880. ss. 

Language Dissertations, pubi. Linguistic Society of America. Baitimor. 
P. Lebel, Les noms de personnes en France. Paris, 1946. 
A. Leotti, Dizionario albanese-italiano. Roma, 1937. 
A. Leskien, Grammatik der serbo-kroatischen Sprache. Heidelberg, 1914. 
A. Leskien, Der Ablaut der Wurzelsilben im Litauischen. Leipzig, 1884. 
Lexicon latinitatis medii aevi Jugoslaviae. Zagreb. 
Listy filologicke. Prag. 
libijski 
ligurski 
likijski 
litavski 
literarno 
livonski 

Language Monographs. Baltimore. 
Letopis Matice Srpske. Novi Sad. 
Letopis Matice Slovenske. Ljubljana, 
logudorski 

K. Lokotsch, Etymologisches Worterbuch der europaischen Worter orien- 
talischen Ursprungs. Heidelberg, 1927. 

lombardijski 

H. Longnon, Les noms de lieu de la France. Paris, 1920 — 29. 

R. Lopasic, Spomenici Hrvatske Krajine. Voll. I— III. Zagreb, 1884—1889 
(= MSHSM 15, 16, 20). 

R. Lopasic, Urbaria lingua croatica conscripta. Zagreb, 1894 (= MHISM 5). 
lotiski 

Lingua posnaniensis. 
Lunds Universiteta. Arskrift. Lund. 
Lud s-towianski. Krakow, 1929-38. 
lukanski (Lucca, Italija) 

L. Lukaj, Fjaluer shqyp-srbohrvatisht. Recnik arbanasko-srpskohrvatski. 
Beograd, 1935. 



kratice 



XXIV 



kratice 



luz. 

Ljetopis 

LjZ 

Machek 

Machek, CSR 

Machek, Rech. 

Machek, Studie 

madz. 

mak. 

mak.-rum. 

Malecki 

Maretic 

Mare tic, Crtice 
Maretic, Savj. 
Marulio 
Marulicev zb. 

Mateslc 

Matzenauer, Cizi 
slova 

Mayer 

Mazuranic 

MB 

meg. -rum. 
Meillet, Et. 

Meillet, Mr. 

Meillet, Slave 
Melanges Jud 
Melanges Mladenov 
Merlo, Stagioni 
Meyer, Alb. 
Meyer, Ngr. 

Meyer, Turk 
Meyer-Liibke, Gr. 

MHISM 

MIG 



luzicki 

Ljetopis JAZU. Zagreb. 

Ljubljanski zvon. Ljubljana. 

V. Machek, Etymologicky slovnik jazyka ceskeho a slovenskeho. Prag, 1957. 

V. Machek, Ceska a slovenska jmena rostlin. Prag, 1954. 

V. Machek, Recherches dans le domaine du lexique baltoslave. Brno, 1934. 

V. Machek, Studie o tvofeni vyrazu expresivnich. Prag, 1930. 
madzarski 

makedonski 

makedo-rumunjski 

M. Maiecki, Przeglad slowianskich gwar Istrii. Krakow, 1930. 

T. Maretic, Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb 
1931 2 . 

T. Maretic, Crtice o rjecniku nase Akademije. Zagreb, 1916. 

T. Maretic, Jezicni savjetnik. Zagreb, 1924. 

Marulic (casopis). Zagreb. 

Zbornik u proslavu 500-godisnjice rodenja Marka Marulica. Zagreb, 1950 
(= Djela JAZU 50). 

J. Matesic; Riicklaufiges Worterbuch des Serbokroatischen. Wiesbaden, 1966. 
A. Matzenauer, Cizi slova ve slovanskych feceh. Brunn, 1870. 

A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier. Voll. I-II. Bee, 1957-59 (= 
Schriften der Balkankommission, lingu. Abt. 15, 16). 

VI. Mazuranic, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rjecnik. Zagreb, 1908 
-1923. 

Melanges Paul Boyer. Paris, 1925. 

rneglenorumunj ski 

A. Meillet, Etudes sur l'etymologie et le vocabulaire du vieux slave. Paris, 
1902-1905. 

A. Meillet, Introduction a l'etude comparative des langues indo-europeennes. 
Paris, 1934'. 

A. Meillet, Le slave commun (en collaboration avec A. Vaillant). Paris, 1934. 

Sache Ort und Wort. Jakob Jud zum 60. Geburtstag. Romania helvetica, 20. 

= Studia Mladenov (v.). 

C. Merlo, I nomi romanzi delle stagioni e dei mesi. Torino, 1904. 

G. Meyer, Albanesische Studien. Voll. 1-3. Bee, 1883-18%. 

G. Meyer, Neugriechische Studien." Voll. I-II. Bee, 1894. Voll. III-IV, 
Bee, 1895. 

G. Meyer, Turkische Studien. Bee, 1893 (= SAW 128, nro 1). 

W. Meyer-Liibke, Grammatik der romanischen Sprachen. Voll. I —III, 
register. Leipzig, Raisland, 1890-1899. 

Monumenta historico-iuridica Slavorum Meridionalium. Ed. JAZU, Za- 
greb. 

Mitteilungen des Instituts fur oesterreichische Geschichtsforschungen. 



kratice 



XXV 



kratice 



Migliorini 

Mihdescu 

Mihaila 
Mikkola, Ursi. 

Gramm. 
Miklosie 



Miklosie, 
Miklosie, 
Miklosie, 
Miklosie, 
Miklosie, 
Miklosie, 
Miklosie, 
Miklodic, 
Miklosie, 



Alb. 

Lex. 

Mdgy. 

MN 

ON 

ONPN 

PN 

Rum. 

Steig. 



Miklosie, Term. 

Miklosie, tru 

Miklosie, tret 

Miklosie, Turk. 

Miklosie, Vgl. 
Gramm. 

Miklosie, Voe. 

Miklosie, Zig. 

Milas 

Minalo 

Misao 

Mladenov 

Mladenov, Ge- 
schichte 

Mladenov, Rec. 

mlet. 

mlet.-trsc. 

MLN 
MLR 
MNy 
MNyTESz 



B. Migliorini, A. Duro, Prontuario etimologico della lingua italiana. Torino, 
1953". 

H. Mihaescu, Limba in provinciile dunarene alle imperiului roman. Bucu- 
resti, 1960. 

G. Mihaila, imprumuturi vechi sud-slave in limba romina. Bucuresti, 1960. 

J. J. Mikkola, Urslavische Grammatik. Voll. I-III. Heidelberg, 1913 — 

1950. 

F. Miklosich, Etymologisches Worterbuch der slavischen Sprachen. Bee, 

1886. 

F.. Miklosich, Albanesische Forschungen. Voll. I-III. Bee, 1870-1871. 

F. Miklosich, Lexicon palaeoslovenico-latinum. Bee, 1862—1865. 

F. Miklosich, Die slavischen Elemente im Magyarischen. Bee, 1872. 

F. Miklosich, Die slavischen Monatsnamen. Bee, 1868. 

F. Miklosich, Die slavischen Ortsnamen aus Appelativen. Voll. I —II. 1872. 

F. Miklosich, Die Bildung der Ortsnamen aus Personennamen. Bee, 1964. 

F. Miklosich, Die Bildung der slavischen Personennamen. Bee, 1860. 

F. Miklosich, Die slavischen Elemente im Rumunischen. Bee, 1861. 

F. Miklosich, Ueber die Steigerung und Dehnung der Vocale in den slavi- 
schen Sprachen. Bee, 1878. 

F. Miklosich, Die christliche Terminologie der slavischen Sprachen. Bee, 

1876. 

F. Miklosich, Ueber den Ursprung der Worte von der Form aslov. tnt. 

Bee, 1878. 

F. Miklosich, Ueber den Ursprung der Worte von der Form aslov. tret 
und trat. Bee, 1878. 

F. Miklosich, Die tiirkischen Elemente in den siidost- und osteuropaischen 
Sprachen. Bee, 1884. Voll. I-II. 

F. Miklosich, Vergleichende Grammatik der slavischen Sprachen. Bee, 
1852- 1876 2 . 

F. Miklosich, Ueber die langen Vocale in den slavischen Sprachen. Bee, 

1879. 

F. Miklosich, Ueber die Mundarten und die Wanderungen der Zigeuner 

Europas. Voll. I-III. Bee, 1872. 

M. Milas, Ispravci dubrovackijeh rijeci u Vukovu rjecniku. Zagreb, 1898. 
(= Rad JAZU 136, 223-248). 
Minalo. Sofija. 
Misao, knjizevno-politicki casopis. Beograd 

S. Mladenov, Etimologiceski i pravopisenb recnikb na bblgarskija knizovenb 

ezik-b. Sofija, 1941. 

S. Mladenov, Geschichte der bulgarischen Sprache. Leipzig, 1929. 

S. Mladenov, Recnikb na cuzdite dumi t> bblgarskija ezikl>. Sofija, 1932. 

mletacki 

mletacko-trscanski 

Modem Language Notes. Baltimore. 

The Modem Language Review. London. 

Magyar Nyelv. Budimpesta. 
A magyar nyelv torteneti-etimologiai szotara. Budapest, I, 1967. ss. 



kratice 



XXVI 



kratice 



mod. 

Mon. croat. 

mong. 

Mon. rag. 

Mon. serb. 

Moor 

mor. 

MOr 

Moravcsik 

mordv. 
Mosin 
MPh 
MPKJ 

m. r. 

MR 

MR1W 

MSFOu 

MSHSM 

MSI 
MSLP 

MSNH 
Mussarla, Beitrag 

MV en 
MWAG 



moderno 

= AC o,.). 

mongolski 

Monumenta ragusina. Zagreb, 1879, 1882 (= MSHSM 10, 13). 

Monumenta serbica spectantia historiam Serbiae Bosnae Ragusii. Bee, 1858. 

E. Moor, Westungarn in Mittelalter im Spiegel der Ortsnamen. Szeged, 1936. 

moravski 

Le Monde Oriental. Uppsala. 

C. Porphyrogenitus, De administrando imperio. Ed. Gy. Moravcsik-R. 
J. H. Jenkins. Budapest, 1949. Tom II: Commentary, par D. Obolensky. 
London, 1962. 

mordvinski 

V. Mosin, Cirilski rukopisi JAZU. Zagreb, 1952. Voli. I— II. 

Modern Philology. 

Materia-ly i prace Komisyi j^zykowej Akademiji umiej^tnosci w Krakowie. 
Krakow. 

muskog roda 

Morsko ribarstvo. Split. 

Mitteilungen des Rumanischen Instituts in Wien. Bee. 

Memoires de la Societe finno-ougrienne. Helsingfors. 

Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium. Zagreb. Ed. 
JAZU. 

Le Monde Slave. Paris. 

Memoires de la Societe de linguistique de Paris. Paris. 

Memoires de la Societe neophilologique de Helsingfors. Helsinki. 

A. Mussarla, Beitrag zur Kunde der norditalienischen Mundarten. 1872 

(= DAW 22). 

Melanges linguistiques J. Vendryes. Paris, 1925. 

Mitteilungen der Wiener Anthropologischen Gesellschaft. Bee. 



n- 

n. 

Nahtigal 

Naselja 

Nastavnik 

nbug. 

NE 

ne-ie. 

Nemanu 

neol. 

Neophilologus 

NESt 

ngr. 



novo- 

nominativ. 

R. Nahtigal, Slovanski jeziki. Ljubljana, 1952". 

Naselja Srpskih zemalja. Ed. SAN. Beograd. 

Nastavnik. Beograd. 

novobugarski 

Nova Evropa. Zagreb. 

neindoevropski 

D. Nemanic, Cakavisch-kroatische Studien. Bee, 1883,. 1884, 1885. (= SAW 
104, 105, 108). 

neologizam 

Neophilologus. Groningen. 

Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenacka. Ur. St. Stanojevic. Za- 
greb, 1925-1929. Voli. I-IV. 

novogrcki 



kratice 



XXVII 



kratice 



Niederle L. Niederle, Manuel de l'antiquite siuv^. Paris, 1923—1926. Voli. I— II. 

Milks N. Nilles, Kalendarium manuale utriusque ecclesiae orientalis et occiden- 
talis. Oeniponte, 1896. Voli. I-n. 

niz. nizozemski 

]\fj Nas jezik. Beograd. 

NMH Neuphilologische Mitteilungen, Helsingfors. 

nord. nordijski 

norv. norveski 

Novakovic, Pom. S. Novakovic, Srpski pomenici XV-XVIII veka (= G1SUD 42). 

Novakovic, Zemlj. S. Novakovic, Zemljiste radnje Nemanjine. Beograd, 1877 (= GC 2). . 

nperz. novoperzijski 

nprov. novoprovansalski 

NR Nova revija. Makarska. 

NRec Nase Rec. Prag, 1917. ss. 

NSt Narodna starina, Zagreb. 

NVCsl Narodopisny vestnik ceskoslovansky. Prag. 

NVj Nastavni vjesnik. Zagreb. 

NyK Nyelvtudomanyi Kozlemenyek. Budapest. 

Nyt Nyelotudomany. Budapest. 

njem. njemacki 



Obnorskij 

OChP 

Olivieri 

Onomastica 

Onomastica' 

Opci sematizam 

oset. 

osk. 

osm. 

Ostojic, Opatija 

Ostir, Beitr. 

Ostir, Vogeln 

Papahagi 

Parcic 

Pascu 

Pascu, Suf. 
Patsch 

Pauly- Wissowa 



S. Obnorskij, S. Barchudarov, Chrestomatija po istorii russkogo jazyka. 
Voli. I, II, 1-2. Moskva, 1938-49. 

Orientalja Christiana periodica. Roma. 

D. Olivieri, Dizionario etimologico italiano. Milano, 1953. 

Onomastica. Ed. A. Dauzat. Paris. 1947. ss. 

Onomastica. Wroclaw. 

Opci sematizam katolicke Crkve u Jugoslaviji. Sarajevo, 1939. 

osetski 

oskicki 

osmanlijski 

I. Ostojic, Benediktinska opatija u Povljima na otoku Bracu. Split, 1934. 

K. Ostir, Beitrage zur alarodischen Sprachwissenschaft. Wien — Leipzig, 
1921. 

K. Ostir, Drei vorslavisch-etruskische Vogelnamen. Ljubljana, 1930. 

T. Papahagi, Dictionarul dialectului aromin. Bucuresti, 1963. 

D. A. Parcic, Rjecnik hrvatsko-talijanski. Zadar, 1901 3 . 

G. Pascu, Dictionnaire etymologique macedo-roumain. Bucuresti, 1924, 
1925. Tomes I-II. 

G. Pascu, Sufixele rommesti. Bucuresti, 1916. 

C. Patsch, Archaologisch-epigraphische Untersuchungen zur Geschichte 
der romischen Provinz Dalmatien. Bee, 1896. ss. 

= REKA (v.). 



kratice 



XXVIII 



kratice 



Pawlovsky 
PBB 

PE 

pehl. 

Pekmezi, Gramm. 

Penzig 

perz. 

Petersson, Beitrage 

Petrovici, Cams. 

PF 



piem. 

pik. 

Pirana 

PK? 

pi. 

Pletersnik 

pl.t. • 

Pokorny 

polap. 

polj. 

Popovic, Geschichte 

Popovic, IR 

Popovic, Sintaksa 

port. 

PPNP 

PPP 

pra- 

prabalt. 

Prace Baud. 

pra-ie. 

praslav. 

Prati 

pred-ie. 

Prellwitz 

Premier congres 

Preobrazensky 

PrGl 

Profous 
pro v. 



J. Pawlowsky, Russisch-deutsches Worterbuch. Riga — Leipzig, 1895. 

Beitrage zur Geschichte der deutschen Sprache und Literatur. Ed. H. Paul, 
W. Braune, E. Sievers. Halle a. d. S. 

Pomorska enciklopedija. Zagreb. 

pehlevi 

G. Pekmezi, Grammatik der albanischen Sprache. 1908. 

0. Penzig, Flora popolare italiana. Genova, 1924. 
perzijski 

H. Petersson, Vermischte Beitrage zur Wortforschung. Lund, 1922.- 

E. Petrovici, Graiul Carasovenilor. Bucuresti, 1935. 

Prace iilologiczne. Varsava. 

piemontski 

pikardijski 

II nuovo Pirona. Vocabolario friulano. Ed. G. H. Pirona, E. Carletti, G. B. 
Corgnali. Udine, 1935. 

Prace Komisji j^zykowej. Varsava. 

•plural 

M. Pletersnik, Slovensko-nemski slovar. Ljubljana, 1894-1895. Voll. I-II. 

plurale tantum 

J. Pokorny, Indogermanisches etymologisches Worterbuch. Bern, 1949. ss. 

polapski 

poljski 

1. Popovic, Geschichte der serbokroatischen Sprache. Wiesbaden, 1960. 
D. Popovic, Turske i druge istocanske reci u nasen jeziku. Beograd, 1884. 
M. Popovic, Sintaksa i rjecnik zumberackog dijalekta. Zagreb, 1941. 
portugiski (portugalski) 

Prilozi za proucavanje narodne poezije. Beograd. 

Prilozi za knjizevnost, jezik, istoriju. i folklor. Ed. Pavle Popovic. Beograd. 

pra- (npr. prabaltijski) 

prabaltijski 

Prace lingwistyczne ofiarowane Janowi Baudouinowi de Courtenay 1869 — 

1921. Krakow, 1921. 

praindoevropski 

praslavenski 

A. Prati, Vocabolario etimologico italiano. Milano, 1951. 

predindoevropski 

W. Prellwitz, Etymologisches Worterbuch der griechischen Sprache. Got- 
tingen, 1905. 

Premier congres international de toponymie et d'anthroponymie. Actes 
et memoires. Paris, 1939. 

A. Preobrazensky, Etimologiceskij slova» russgago jazyka. Voll. I — II. 

Moskva, 1910-1914. Trudy ORJAS, I, 1949. 

Prosvetni glasnik. Beograd. 

A. Profous, Mistni jmena v Cechach. Voll. I-IV. Prag, 1947-1957. 

provansalski 



kratice 



XXIX 



kratice 



PS 




PSKjf 




Pufcaeiu 




Puscariu, 


DLR 


Puscariu, 


Istrorom 


Quatrieme 


congres 



Racki 

Rod 

Radovi FFZ 

Radovi NDBiH 

Radovi SI 

RAL 

Ramovs, Gram. 

Ramovs, Zgod. 

Rasprave 

RAU 

Razprave 

Rozprave AZU 

RCAV 

REB 

Redhouse* 

REHF 

REIE 

REKA 

RES 

Resetar, Dram. 

Resetar, Kol. 
Resetar, Stok. 
Resetar, Zb. 

reto-rom. 
REW 3 

rez. 
RFV 
RH 
Rie. 



La Patrie Serbe. Paris. 

Pitanja savremenog knjizevnog jezika. Sarajevo. 

S. Puscariu, Etymologisches Worterbuch der rumanischen Sprache. Heidel- 
berg, '1905. 

= DLR (v.). 

S. Puscariu, Studii istroromine. Bucuresti, 1926—1929. 

Actes et memoires du IV congres international des sciences onomastiques. 
1954. Uppsala. 

F. Racki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquarii illustrantia. 

Zagreb, 1877. 

RadJAZU. Zagreb. 

Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Zadar. 

Naucno drustvo BiH. Radovi. Sarajevo. 

Radovi Staroslavenskog instituta. Zagreb. 

Rendiconti dellAccademia dei Lincei. Roma. 

F. Ramovs, Historicna gramatika slovenskega jezika. II. konzonantizem. 
VII. dijalekti. Ljubljana, 1924, 1935. 

F. Ramovs, Kratka zgodovina slovenskega jezika. Ljubljana, 1936. 
Rasprave Instituta za jezik JAZU. Zagreb. 

Rozprawy Akademii umiejetnosci, w. ill. Krakow. 

Razprave, izd. Znanstveno drustvo za humanisticne vede. Ljubljana. 

Razprave Akademije znanosti in umetnosti, razr. fil.-hist. Ljubljana. 

Rozpravy Ceske akademie. Prag. 

Revue internationale des etudes balkaniques. Beograd. 

J. W. Redhouse, Lexicon english and turkish. Carigrad, 

Revue des etudes hongroises et fmno-ougriennes. Paris. 

Revue des etudes indoeuropeennes. Paris. 

Realenzyklopadie der klassischen Altertumswissenschaft. 

G. Wissowa & comp. Stuttgart, 1892. ss. 
Revue des etudes slaves. Paris. 



1890. ss. 



Ed. C. Pauly, 



M. Resetar, Cetiri dubrovacke drame u prozi iz kraja XVII. vijeka. Beograd, 
1922. 

M. Resetar, Die serbokroatischen Kolonien Siiditaliens. Bee, 1911. 

M. Resetar, Der stokavische Dialekt. Bee, 1907. 

M. • Resetar, Dubrovacki zbornik od god. 1500. Beograd, 1933 (Posebna 
izdanja SAN 100). 

retoromanski 

W. Meyer-Lflbke, Romanisches etymologisches Worterbuch. Heidelberg, 
1935 3 . 

rezijski 

Russkij filologiceskij vestnikb. Varsava. 

Romanica helvetica. 

Ricerche slavistiche. Roma. 



kratice 



XXX 



kratice 



R1EB 

RlGI 

RIJAZUZ 

RIO 

RK 

RKA 
RLR 

Ro 

Rohlfs 



Rohlfs, Diz. Cal. 

Rohlfs, Gramm. 

rom. 

Romanoslavica 

Romdnsky 

ROr 

Rosamani 
Rospond, -itj- 

Rostalng 

Rozwadowski, 
Quest. 

Rozwadowskij Stud. 

RPh 

RSAN 

RSi 

rum. 
rus. 

rus.-cslav. 
RY 

SA 

SAN 

Sandfeld 

sanskr. 

SANU 

sard. 

SAU 



= REB (v.). 

Rivista indo-greco-italica di filologia, lingua ed antichita. Napoli, 1917 — 1937. 

Radovi Instituta JAZU u Zadru. Zadar. 

Revue internationale d'onomastique. Paris. 

S. Ristic-J. Kangrga, Recnik srpskohrvatskog i nemackog jezika. II srpsko- 
hrvatsko-nemacki. Beograd, 1928. 

= RAU (v.). 

Revue de linguistique romane. Paris. 

Romania. Paris. 

G. Rohlfs, Etymologisches Worterbuch der unteritalienischen Grazitat, 

Halle, 1930. 

G. Rohlfs, Dizionario dialettale delle Tre Calabrie. Voli. I-HI. Haiie- 

Milano, 1932-1939. 

G. Rohlfs, Historische Grammatik der italenischen Sprache und ihrer 
Mundarten. Bern, 1950-1954. Voll. I-III. 

romanski 

Romanoslavica. 

S. Romansky, Lehnworter lateinischen Ursprungs im Bulgarischen. 1909 

(= JberRI 15). 

Rocznik oryentalistyczny. Krakow. 

E. Rosamani, Vocabolario giuliano. Bologna. 1958. 

S. Rospond, Poludniowo-slovianskie nazwy miejscowe z sufiksem -itj- 
Krakow, 1937. 

Ch. Rostaing, Les noms de lieux. Paris, 1948. 

J, Rozwadowski, Questiones grammaticae et etymologicae. Krakow, 1897 — 
1900. Voll. 1-2. 

J. Rozwadowski, Studia nad nazwami vod slovianskich. Krakow, 1948 
Romance Philology. Berkeley, 

Recnik srpskohrvatskog knjizevnog i narodnog govora. Ed. SAN (U), 
Beograd. 

Rocznik slawistyczny. Revue slavistique. Krakow, 
rumunjski 
ruski 

rusko-crkvenoslavenski 
Revue yougoslave. Paris. 



L. Sadnik-R. Aitzetmuller, Handworterbuch zu den altkirchenslavischen 

Texten. 1955. 

Srpska akademija nauka (i SANU = Srpska akademija nauka i umetnosti). 
K. Sandfeld, Linguistique balkanique. Paris, 1930. 
sanskrtski 
= SAN (v.). 
sardski 

Sprawozdania z czynosci i posiedzen Akademiji umiej^tnosci w Krakowie. 
Krakow. 



kratice 



XXXI 



kratice 



Suvremenik 

SAW 

SAZU 

SBAN 

SbBob 

SbFil 

SbMS 

SbNUN 

SbORJAS 

SbPast 

SbSis 

Sb Vaz 

SbZub 

Schmeller 

Schneeweis 

Schneeweis, Grdr. 

Schroder 

Schrader- Nehring 
Schuchardt 
Schuchardt, Rom. 

Etym. 
Schutz 
SCL 
SDZb 
Seliscev 
Sella 

SEW 

SEZb 
SHPr 

sic. 
Simeon 

Simonami 
Sim any i 
sir. 
sjev. 



Savremenik. Beograd. 

Sitzungsberichte der Akademie der Wissenschaften, phil.-hist. CI. Bee. 

Slovenska akademija znanosti in umetnosti. Ljubljana. 

Sbornikb na Bblgarskata Akademija na naukite. Kl. ist.-fil., Sofija. 

Jubileenb sbornikb... v cestb na S. S. Bobce ■h. Sofija, 1921. 

Sbornik filologicky. Prag. 

Sbornik Matice slovenskej. Turcansky sv. Martin. 

Sbornikb za narodni umotvorenija i narodopisb. Sofija. 

Sbornikb Otdelenija russkago jazyka i slovesnosti. Lenjingrad (Petrograd). 

Slovansky sbornik prof. Frantiseku Pastrnkovi 1853—1923. Prag, 1923. 

Sbornikb t> cestb na I. D. Sismanovb. Sofija, 1920. 

Ivan Vazovb. Zivotb i tvorcestvo. Za 70. god. Sofija, 1920. 

Sbornik vydany na pamet... J. Zubateho. 1885-1925. Prag, 1926. 

1872-1877. 



A. Schmeller, Bayerisches Worterbuch. 
Mfinchen, 1872—1877. 



Bearb. von G. K. Fromann. 



E. Schneeweis, Die deutschen Lehnworter im Serbokroatischen in kultur- 
geschichtlichen Sicht. Berlin, 1960. 

E. SchneeweiSi Grundriss des Volksglauben und Volksbrauchs der Serbo- 
kroaten. Celje, 1935. 

O. Schrader, Reallexikon der indogermanischen Altertumskunde. Berlin, 
1917-1929 2 . 

= Schrader (v.). 

H. Schuchardt, Slawo-deutsches und slawo-italenisches. Graz, 1884. 

H. Schuchardt, Romanische Etymologien. Bee, 1898-1899. Voll. I— II. 

J. Schutz, Die geographische Terminologie des Serbokroatischen. Berlin, 1957. 

Studii si cercetari linguistice. Bucuresti. 

Srpski dijalektoloski zbornik. Beograd. 

A. M. Seliscev, Slavjanskoje naselenije v Albaniji. Sofija, 1931. 

P. Sella, Glossario latino-italiano. Citta del Vaticano, 1944 (= Studi e 

testi 109). 

E. Berneker, Slavisches etymologisches Worterbuch. I A-Mor. Heidelberg, 
1908-1913. 

Srpski etnografski zbornik. Beograd. 

Starohrvatska prosvjeta. Split-Zagreb, 

sicilski 

R. Simeon, Enciklopedijski rjecnik lingvistickih naziva. Zagreb, 1969. 
Voli. III. 

D. Simonovic, Botanicki recnik. Beograd, 1959. 

Sz. Simonyi, Die ungarische Sprache. Strassburg, 1907. 

sirski 

sjeverno- 



kratice 



XXXII 



kratice 



SKGl 

Skok, Dol. 
Skok, Hron. 
Skok, Osn. 
Skok, Poj. 

Skok, Pregled 
Skok Slav. 

Skok, 5w/^ 

Skok, Term. 

Skok, Verb. 

si. 

slav. 

Sldvia 

Slawski 

SIE 

SIGI 

slov. 

Slovan 

Slovo 

SIPohl 

SIR 

SIRev 

SIRu 

slvc. 

SO 

SOF 

Solmsen 

Solovjev 

Sophocles 

SpBA 
SpKA 

Spomenica 
Spomenik 
Sporn, srp. 



Srpski knjizevni glasnik. Beograd. 

P. Skok, Dolazak Slovena na Mediteran. Split, 1934. 

P. Skok, Tri starofrancuske hronike o Zadru 1202. godine. Zagreb, 1951. 

P. Skok, Osnovi romanske lingvistike. Zagreb, 1940. Voli. I —III. 

P. Skok, Pojave vulgarno-latinskog jezika na natpisima rimske provincije 
Dalmacije. Zagreb, 1915. 

P. Skok, Pregled francuske gramatike. Zagreb, 1938-1939. Voli. I-II. 

P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Zagreb, 1950. 
Voli. I-II. 

P. Skok, Die mit den Suffixen -acum, -anum, -ascum und -uscum gebil- 
deten sudfranzosischen Ortsnamen. Halle a. S., 1906. 

P. Skok, Nasa pomorska i ribarska terminologija (od koga naucise jadranski 
Jugosloveni pomorstvo i ribarstvo). Split, 1933. 

P. Skok, Die Verbalkomposition in der romanischen Toponomastik. Halle 
a. S., 1911. 

(i) slijedece strane (v. ss.), 
slavenski 

Slavia, casopis pro slovanskou filologii. Prag. 

F. Slawski, S-townik etymologiczny je.zyka polskiego. Krakow, 1952. ss. 
Slovenski etnograf. Ljubljana. 

Slavjanski glasb. Sofija, 
slovenski 

Slovan. Ljubljana. 
Slovo. Casopis Staroslavenskog instituta. Zagreb. 

Slovanske pohlady. Turcansky sv. Martin. 
The Slavonic Review. London. 

Slavisticna revija. Ljubljana. 
Slavische Rundschau. Berlin, 

slovacki 
Slavia Occidentalis. Poznaft. 

Sudostforschungen. Leipzig. 

F. Solmsen, Indogermanische Eigennamen als Spiegel der Kulturgeschichte. 
Heidelberg, 1922. 

A. V. Solovjev, Odabrani spomenici srpskoga prava (od XII do kraja XV 
veka). Beograd, 1926. 

E. A. Sophocles, Greek Lexicon of the Roman and Byzantine Periods. New- 
-York, 1900. 

Spisanie na Bblgarskata Akademija na naukite. Sofija. 

Sprawozdania z posiedzeii Akademii umieje.tnosci w Krakowie. Krakow, 
1890-95. 

Spomenica. Beograd. 
Spomenik SAN. Beograd. 

Spomenici srbbski od 1395. do 1423. to est pisma pisana od Republike du- 
brovacke kraljevima, despotima, vojvodama i knezovima srbbskiem, bosan- 
skiem i primorskiem. Prepisao s dubrovacke arhive M. Pucic. Beograd, 1858. 



kratice 



XXXIII 



kratice 



SpTNW Sprawozdania z posiedzen Komisiji je.zykowej Towarzystwa naukowego 
Warszawskiego. Varsava, 1937. ss. 

sr- srednjo- (v. srlat.) 

SRAZ Studia romanica et anglica zagrabiensia (v. SRZ). Zagreb. 

srbug. srednjobugarski 

srdnjem. srednjodonjonjemacki 

srengl. srednjoengleski 

srgr. srednjogrcki 

srlat. srednjovjekovni latinski 

srnjem. srednjonjemacki 

srp. srpski 

srperz. srednjoperzijski 

sr. r. srednjeg roda 

srvnjem. srednjovisokonjemacki 

SRZ Studia romanica zagrabiensia (od br. 5 SRAZ). 

ss. (et) sequentes (= i slijedece strane, godine, i tako dalje) 

SSGW Sitzungsberichte der sachsischen Gesells;haft der Wissenschaften, 

st- staro- 

Stampa R. A. Stampa, Contributo al Lessico preromanzo dei dialetti lombardo- 
-alpini e romanici. Zurich & Leipzig, 1937 (= RH 2). 

Starinar Starinar. Beograd. 

Starine Starine. Ed. JAZU, Zagreb. 

StB Studi bizantini. Roma, 

stbug. starobugarski 

stcslav. starocrkvenoslavenski 

steak. starocakavski 

stces. staroceski 

stdalm. starodalmatski 

Stender-Petersen A. Stender-Petersen, Slavisch-germanische Lehnwortkunde. Goteborg, 

1927. 

stengi. staroengleski 

stfr. starofrancuski 

stgerm. starogermanski 

stgr. starogrcki 

sthrv. starohrvatski 

stind. staroindijski 

stir. staroirski 

stiran. staroiranski 

stisl. staroislandski 

stilai staroitalski 

stlat. starolatinski 

stlit. starolitavski 



III P. Skok: Etimologijski rijecnik 



kratice 



XXXIV 



kratice 



stlomb. 

stmadz. 

stmlet. 

stnord. 

Stojanovic, Sporn. 

Stokes, Urkek. 
stperz. 
StPH 
Striedter- Temps 

Strohal, Cvet 

strus. 

stsaks. 

stskand. 

stsrp. 

stspanj. 

ststok. 

sttal. 

sttosk. 

sttur. 

Studia Mladenov 

StudiE 

stval. 

stvnjem. 

SupK 

Susak 

sveslav. 
Symbolae Rozw. 



SZb 

Szombathely, 
statut 



Trsc. 



starolombardijski 

staromadzarski 

staromletacki 

staronordijski 

Lj. Stojanovic, Spomenici na srpskom jeziku. Stari srpski zapisi i natpisi. 
Beograd, 1902—1923 (= Zbornik za istoriju,, jezik i knjizevnost, I, II, III, 
IV). 

W. Stokes, Urkeltischer Sprachschatz. Gottingen, 1894. 

staroperzijski 

Stari pisci hrvatski. Ed. JAZU. Zagreb. 

H. Striedter- Temps, Deutsche Lehnworter im Serbokroatischen. Berlin, 
1958. 

R. Strohal, Cvet vsake mudrosti. Zagreb, 1910. 

staroruski 

starosaksonski 

staroskandinavski 

starosrpski 

starospanjolski 

starostokavski 

starotalijanski 

starotoskanski 

staroturski 

Studia linguistica in honorem ac. S. Mladenov. Sofija, 1957. 

Studi Etruschi. Firenze. 

starovalonski 

starovisokonjemacki 

lura Sancii Petri de Gomai (Supetarski kartular). Ed. V. Novak, lingvisticka 
analiza P. Skok. Zagreb, 1952. 

J. Hamm, M. Hraste, P. Guberina, Govor otoka Suska. Zagreb, 1965 
(= HDZb 1). 

sveslavenski 

Symbolae grammaticae in honorem J. Razwadowski. Krakow, 1927 — 8. 
Voll. III. 

Svetosavski zbornik. Beograd. 

M. Szombathely, Statuti di Trieste. Trst, 1930. 1935. 



Safarik, Parti. P. Safarik, Pamatky drecniho pisemnictva Jihoslovanuv. Prag, 1851. 

Setka J. Setka, Hrvatska krscanska terminologija. Sibenik-Makarska, 1940—1965. 

Voli. I-III. 

Sisic F. Sisic, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara. Zagreb, 1925. 

Skoljic A. Skaljic, Turcizmi u narodnom govoru i narodnoj knjizevnosti Bosne i 

Hercegovine. Sarajevo, 1957. Voli. I —II. 

Skaljic* A. Skaljic, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo, 1965. 

Sloser, Fl. J. Schlosser-L. Farkas-Vukotinovic, Flora croatica. Zagreb, 1869. 



kratice 



XXXV 



kratice 



Sloser Korn. J- Schlosser, Fauna kornjasa. Voli. I-IH. Zagreb, 1877-1879. 

spanj. spanjolski 

Stefanie, Rkp. V. Stefanie, Glagoljski rukopisi JAZU. Voli. I-II. Zagreb, 1969-1970. 

JAZU 
Stefanie, Rkp. Krk V. Stefanie, Glagoljski rukopisi otoka Krka. Zagreb, 1960. 



stok. stokavski 

Strekelj K. Strekelj, Zur slavischen Lehnworterkunde. Bee, 1904 (= DAW 50, 

nro 3). 
Strekelj, Prinosi K. Strekelj, Prinosi k poznavanju tujih besed v slovenscini. Ljubljana, 

1887. 
Sulek B. Sulek, Deutsch-kroatisches Worterbuch. Zagreb, 1960. Voll. I-II. 

Sulek, Im. B. Sulek, Jugoslavenski imenik bilja. Zagreb, 1879. 

Surmin D. Surmin, Hrvatski spomenici. Acta croatica, 1100—1499. Zagreb, 1898. 

svap. svapski 

sved. svedski 



Tagliavini, Mars. 

toil. 

Tamas 

tat. 

TB 

Theol. Blatter 

Thesaurus 

Tiktin 

TlZ 
Tkalcic 

Tkalcic, Sporn. 

toh. 

Torp 

tosk. 
toskn. 

Trautmann 

Troisieme congres 
Trombetti, Glott. 
Trombetti-, Saggio 
trsc. 

trsc.-mlet. 
Trubacev, Term. 



C. Tagliavini, II » Lexicon Marsiliamim«, dizionario latino-rumeno-unghe- 
rese del sec. XVII. Bucuresti, 19.30. 

talijanski 

L. Tarnas, Etymologisch-historisches Worterbuch der ungarischen Elemente 
im Rumanischen. Budapest, 1966. 

tatarski 

Tommaseo-Bellini, Dizionario della lingua italiana. 1865. 

Theologische Blatter. 

Thesaurus linguae latinae. Leipzig, 1900. 'ss. 

H. Tiktin, Rumanisch-deutsches Worterbuch. Bucuresti, 1895-1925. Voll. 

I-III. 

Tauta ir Zodis. Kaunas. 

I. Tkalcic, Povjestni spomenici... grada Zagreba. Monumenta civitatis 
Zagrabiae. Zagreb, 1889. ss. 

I. Tkalcic, Povjestni spomenici zagrebacke biskupije. Monumenta episco- 
patus Zagrabiensis. Zagreb, 1873 — 1874. 
Voli. I-II. 

toharski 

A. Fick, Vergleichendes Worterbuch der indogermanischen Sprachen, Bd. 
3 Urgermanisches Sprachenschatz, von A. Torp. Gottingen, 1909. 

toskicki 

toskanski 

R. Trautmann, Baltisch-slavisches Worberbuch. Gottingen, 1923. 

Actes du IIP" Congres international d'etudes byzantines. 1930. 

A. Trombetti, Elementi di glottologia. Bologna, 1923. 

A. Trombetti, Saggio di antica onomastica mediterranea. Beograd., 1925. 

trscanski 

trscansko-mletacki 

O. N. Trubacev, Istorija slavjanskih termmov rodstva i nekotoryh drevnejsih 
terminov obscestvenoga stroja. Moskva, 1959. 



kratice 



XXXVI 



kratice 



Truhelka 


, Sporn. 


tur. 




tur.-tat. 




U 




Uhlenbeck 


UJb 




ukr. 




umbr. 




UP 




UZ 




V- 




V- 




V- 




V. 




VAHD 




VAI 




Vaillant, 


Gramm. 


Vaillant, 


Manuel 


Vaillant, 


Zlatarii 


val. 




VAR 




Vasmer 




Vasmer, 


Alb. 


Vasmer, 


GL 


Vasmer, 


GSl 


Vasmer, 


SGr 


VAZ 




VGSN 




ved. 




Veda 




VEM 




Venae 




Vezic, Urbar 


VHAD 




VHDA 




VHZA 




Vijenac 




Vincent, 


Toponymie 


Vinja, Notes 



C. Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovacke arhive. Sarajevo, 

1911. 

turski 

turskotatarski 

unij ati 

C. Uhlenbeck, Kurzgefasstes Worterbuch der altindischen Sprache. Amster- 
dam, 1898. 
Ungarische Jahrbiicher. 

ukrajinski 

umbrij ski 

Ucilisten pregled. Sofija. 

Ucenie zapisky. Odesa. 

vulgarno- (v. vlat.) 

visoko- (v. vnjem.) 

veliko- (v. vrus.) 

vidi 

Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. Split. 

Vestnikb arheologu i istorii. Lenjingrad (Peterburg), 1885—1918. 

A. Vaillant, Grammaire comparee des langues slaves. Paris, 1950. ss. Voll. 
III. 

A. Vaillant, Manuel du vieux slave. Paris, 1948. Voli. I —II. 

A. Vaillant, La langue de Dominko Zlataric, poete ragusain de la fin du 
XVI siecle. Paris, 1928-1931. Voli. I— II. 

valonski 

Vjesnik Drzavnog arhiva na Rijeci. Rijeka. 

M. Vasmer, Russisches etymologisches Worterbuch. Heidelberg, 1950- 
1958. Voll. I-III. 

M. Vasmer, Studien zur albanesischen Wortforschung. Dorpat, 1921. 

M. Vasmer, Die griechischen Lehnworter im Serbokroatischen. Berlin, 

1944. 

M. Vasmer, Greko-slavjanskije etjudy. Lenjingrad, 1909. 

M. Vasmer, Die Slaven in Griechenland. Berlin, 1941. 

Vjesnik kr. drzavnog arkiva u Zagrebu. Zagreb. 

Vestnik kralovske ceske spolecnosti nauk. Tr. fil.-hist.-jez. Prag. 

vedski 

Veda, dvomesecnik za znanost in kulturo. Gorica. 

Vjesnik Etnografskog muzeja. Zagreb. 

Venae, knjizevni omladinski list. Beograd. 

M. Vezic, Urbar hrvatsko-slavonski. Zagreb, 1882. 

Vjesnik Hrvatskog arheoloskog drustva. Zagreb. 

Vjesnik hrvatskog drzavnog arhiva. Zagreb. 

Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva. Zagreb. 

Vijenac, zabavi i pouci. Zagreb 1869. ss. 

A. Vincent, Toponymie de la Trance. Bruxelles, 1937. 

V. Vinja, Notes etymologiques dalmates en marge au REW, I (= 

RLR 21), II, III (= SRAZ 7 i 23, s indeksom). 



kratice 



XXXVII 



kratice 



vlat. 
vnjem. 
vog. 
Vandrdk 

Vondrak, Aksi. 
VR 
Vrela 
vrus. 
vtur. 
Vujaklija 
vulg. 
Wr 



vulgarno-latinski 

visokonjemacki (hochdeutsch) 

vogulski 

W. Vondrak, Vergleichende slavische Grammatik. Gottingen, 1924 — 1928 2 . 

W. Vondrak. Altkirchenslavische Grammatik. Berlin, 1912 2 . 

Vox romanica. Zeneva. 

Vrela i prinosi. Sarajevo. 

velikoruski 

vulgarnoturski 

M. Vujaklija, Recnik stranih reci i izraza. Beograd, 1954 2 . 

vulgarno - 

Vizantijskij vremennik. Peterburg, 1894. ss. 



Walde-Hof mann A. Walde, Lateinisches etymologisches Worterbuch. Ed. J. B. Hofmann. 
Heidelberg, 1938 3 . 

Wartburg W. v. Wartburg, Franzosisches etymologisches Worterbuch. Bonn, 1925. ss. 

Weigand-Doric G. Weigand, Bulgarisch-deutsches Worterbuch. Hrsgb. von A. Doric. 

Leipzig, 1943'. 

Weigand-Hirt L. K. Weigand-H. Hirt, Deutsches Worterbuch. Giessen, 1909-1910. 

Voll. III. 

WP A. Walde, Vergleichendes Worterbuch der indogermanischen Sprachen. 

Ed. J. Pokorny. Berlin, 1928-1932. Voll. I-III. 

WSI Die Welt der Slaven. Wiesbaden. 

WuS Worter und Sachen. Heidelberg. 

WZKM Wiener Zeitschrift fur die Kunde des Morgenlandes. Wien, 1887. ss. 



Zapisi 

Zapysky UA 

ZbBP 

ZbDan 

ZbFFB 

ZbFL 

ZMJK 

ZbJ 

ZbMH 

ZbMS 

ZbNZ 

ZbRFFZ 

ZbS 

ZbTom. 

ZbZKG 

ZbZN 

ZCPh 



Zapisi, casopis za nauku i knjizevnost. Cetinje. 

Zapysky ist.-fil. vod. Ukrajinskoj Akademiji. 

Zbornik u cast Bogdana Popovica. Beograd, 1929. 

Danicicev Zbornik. Beograd-Ljubljana, 1925. 

Zbornik Filoloskog fakulteta. Beograd. 

Zbornik za filologiju i lingvistiku. Novi Sad. 

Zbornik za istorijn, jezik i knjizevnost. Beograd. 

Jagicev zbornik (v.). 

Zbornik Matice Hrvatske o tisucgodisnjici hrvatskog kraljevstva. Zagreb, 
1925. 

Zbornik Matice Srpske. Novi Sad. 

Zbornik za narodni zivot i obicaje Juznih Slavena. Zagreb. Ed. JAZU. 

Zbornik radova Tilozofskog fakulteta. Zagreb. 

Zbornik Ferdi Sisicu 1869-1929. Zagreb, 1929. 

Zbornik kralja Tomislava. Zagreb, 1925. 

Zbornik Zagrebacke klasicne gimnazije 1607—1957. Zagreb, 1957. 

Zbornik Zagrebacke biskupije. Zagreb, 1944. 

Zeitschrift fur celtische Philologie. 



kratice 



XXXVIII 



kratice 



ZDMG Zeitschrift der deutschen Morgenlandischen Gesellschaft. Gottingen, 

Leipzig, Wiesbaden. 

ZDWf Zeitschrift fur deutsche Wortforschung. Strassburg, 1901. ss. 

zend. zendavesta 

Zett, Beitrdge R. Zett, Beitrage zur Geschichte der Nominalkomposita im Serbokroatischen. 
Koln-Wien, 1970. 

ZHI Zbornik Historijskog instituta JAZU. Zagreb. 

ZIP Zeitschrift tiir indogermanische Forschungen. 

ZNF Zeitschrift fiir Namenforschung (v. ZONF). 

ZNO Zapisky Neofilologiceskogo Obscestva. 

ZOG Zeitschrift fiir osteuropaische Geschichte. Berlin, 1911. ss. 

Z6G Zeitschrift fur die osterreichischen Gymnasien. Bee, 1850. ss. 

ZONF Zeitschrift fur Ortsnamenforschung (6d vol. 14: ZNF). Munchen, Berlin. 

Zore, Pa/y. L. Zore, Paljetkovanje po oblasti nasega jezika. Zagreb, 1892 — 1907 (= Rad 
JAZU 108, 110, 114, 115, 138, 170). 

Zore, Rib. L. Zore, O ribanju po dubrovackoj okolici (= Arkiv za povjestnicu jugo- 
slavensku 10). 

Zore, Tud. L. Zore, Dubrovacke tudinke. Beograd, 1895 (= Spomenik SAN 26). 

ZR Zadarska revija. Zadar. 

ZRPh Zeitschrift fiir romanische Philologie. Halle. 

ZRSAN Zbornik radova SAN. Beograd. 

ZSlaw. Zeitschrift fiir Slawistik. Berlin. 

ZSPh Zeitschrift fiir slavische Phiologie. Berlin— Leipzig. 

ZSevc. Zapiski naukovoga tovaristva imeni Sevcenka. Lavov. 

ZTNT Zapiski Towaristwa naukowega w Toruniu. Torun. 

Zubaty, Stud. J. Zubaty, Studie a clanky. Prag, 1945, 1949. Voll. I-II. 

ZVSF Zeitschrift fiir vergleichende Sprachforschung. Berlin. 1852. ss. 

ZVS Zapisy Vysoki' skoli. Odesa. 



ETIMOLOGIJSKI RJECNIK HRVATSKOGA 
ILI SRPSKOGA JEZIKA 



z 

ZA 

Zivot 

ZMNP 

z. r. 
ZS 



Zumberak (za ZK i ZU, v. K i U). 

Ziva antika, Skopje. 

Zivot. Zagreb. 

Zurnal Ministerstva Narodnogo prosvescenija. Peterburg (Lenjingrad), 
1867. ss. 

zenskog roda 

Zivljenje in svet. Ljubljana. 



A 



a-prvobitno uzvik dugouzlazne intonacije 
kao izraz cudenja i iznenadenja, ocuvan do 
danas u knjizevnom jeziku i u narjecjima 
(npr. ZK a, Kosmet a, a te aa i ad s nijan- 
sama u znacenju, v. Elezovic, SDZb 4, 1), 
stoji prema ie. a ili 6 uz vokativ (Loewe, 
KZ 54, 143). Kao uzvik pojacava se sa nu, 
ni: tako anu u Pivi i Drobnjaku sluzi kao 
uzvik »kad se netko poziva da dode« (cf. Vu- 
kovic, SDZb 10, 195: anu malo da te viduj 
a ani u Crnoj Gori znaci »eno« (Vuk, v, ARj 
1, 90). Slicno u Kosmetu an znaci suprotno 
od nemoj, s paralelnim ante za drugo lice 
plurala, slicno kao sto dede ima dedete i nuda 
nudate (ZK). 

Ovaj se uzvik veze i sa o, oh, oj i sa -va 
(ava za potvrdivanje i uvjeravanje, v. tuma- 
cenje koje se daje nize pod ami. 

U praslavensko doba a nije imalo protezu 
(Bruckner, KZ 46, 205). Iz interjekcije razvio 
se veznik za protivnost u znacenju fr. 
mais, lat. sed, njem. aber i kopula u znacenju 
lat. et. Ovo se znacenje moze pojacati poka- 
znim zamjenicama srednjega roda: a to »eto«, 
a ono (14. v.) > ano, u starije vrijeme avo 
< a -{- evo (14—16. v., kod dubrovackih 
pisaca i drugdje u starijem jeziku), ase (na 
steccima) < a + se (v. saj} »evo, gle«. Adver- 
zativno znacenje dobiva jos enklitiku li: all, 
u narjecjima ai, upor. i dal. Starina se oci- 
tuje u akcentu i nerastavljivosti u izgovoru 
i pisanju. Rastavlja se u vezi s veznikom a da. 
Adverzativno ali dolazi uvijek na prvom 
mjestu, no u narjecju s'e takoder govori prema 
njem. on al ne ma (ZK). Moze pojacati i afir- 
maciju:, ada < a + da (SDZb 9, 129). 

Kopulativno a (upor. cesko a) dobiva upitnu 
zamjenicu srednjega roda ko: ako (glede ak- 
centa upor. ali), kad postaje uvjetni veznik 
(v. ako) koji u hrvatskokajkavskom, slovens- 
kom i bugarskom jeziku dolazi i bez a (upor. 
ZK ko bude lipo) i u prijevoju ce »lat. si, njem. 
wenn«. Starosrpsko aie istoga znacenja sadrzi 
u drugom elementu mjesto -ko = ce 3. 



1. sg. prezenta ste > fe od glagola hbteti, 
upor. provansalsko seveals < lat. si velis, 
stcslav. asce. Za ako upor. Music, Sldvia 8, 
228. bilj. 1, za aste isti, ASPh 29, 625, gdje 
to drukcije tumaci. Za ispustanje a upor. 
i u Pivi vecako > vecko (Vukovic, SDZb 
10, 379). 

Kopulativ.no (v. Leskien, ASPh 22, 1-) i 
adverzativno znacenje moze se pojacati i sa: 

1. -ie > -re > -r: ar »jer. ta« (Vodice, 
Istra) u istom znacenju u kojem se javlja i 
ac > as (v. Tentor, JF 5, 202) < asto (upor. 
cak. zac prema zasto) : ar se svak uskaje, znajte 
stanovito, ki godi pustaje skrovnd za ocito 
(Mencetic, StPH 2, 333). U kajkavskom se 
kopulativno a veze sa da i h + da > ada, 
pisano adda, i anda (17. v., cf. Valjavec, Kres 
1886, 242-51, i ASPh 12, 522), oboje u zna- 
cenju »dakle«. 

2. u stokavskom sa ma > ama (Vasmer, 
RSL 3, 260). 

Kao morfoloski elemenat a se javlja: 
a) u deklinaciji: od indoevropskih vremena 
u femininima na -a prema maskulinu na -o 
(tip servus: serva): zmaj — ; zmija, susjed-su- 
sjeda, gospodin—gospoda, tast —tasta, Zfina, 
snaha, teta (tetki}, IWba, riba; -a kolek- 
tivnog znacenja od indoevropskih vremena: 
gospoda, vlastela, rasireno sa ./': brac'a prema 
brat, pi. brati; b) utvorbi rijeci: 1. kod nomina 
agentis: sluga, uhoda, velmoza, preteca, drvo- 
djelja, junosa, vojvoda, vinbpija, vodopija, 
nocobdija, vladika, pejorativno znacenje: de- 
belguza, luda, lola; hipokoristici: Jiva, Pera 
(ZK, v. ASPh 20,530); 2. postverbalia abstracta 
i concreta: hvala, plata (od platiti), placa 
(od placati), trka, prisega, klada, muka, nuzda, 
rdzga, ruda, tuga, ruka, vlaga, groza; takvo 
se -a od slavenskih nomina agentis prenosi 
zbog deklinacije i na turcizme: Sarajlija, 
kujundzija, bena (< tur. bon), kao i na stare 
maskuline na -ii: scdii > sudija, suda, tepbcii 
> tepcija, i na neke posudenice iz madzar- 
skoga jezika: bitanga. Femininum kao oznaka 



abdal 



konkreta (ruda, crta, vrba, pritka, rdzga, gdra, 
voda, liika, vuna, slama itd.) prenosi se i na 
tudice : korpa < njem. Korb, falinga, f minga, 
perla, cenila (turcizam od ar. kenef), podu- 
mijenta < lat. fundamentum (ovo bi mogao 
biti i lat. pi. n.). Najvaznija je pojava da se 
ovo -a prenosi i na imena rijeka predindoev- 
ropskog porijekla: Drava < Dravus, Kupa 
< Colapis, Sava < Savus, Una < Oenus, 
Soca < Sontius, Sana, Lonja, pored Dunav, 
Bosut, Lorn < Almus, kod kojih je latinski 
maskulinuin ostao. U Bojana, Mrsunja < 
Marsonia i Mlava < Malva (?) ostao je la- 
tinski femininum. Moze se misliti da je u 
prvoj kategoriji latinski rod promijenjen prema 
slavenskom apelativu reka f. Kako su rijeke 
bile divinizirane, moze se raditi i o rodu ve- 
zanom na primitivnu religiju; c) u izrazavanju 
durativnog vida kod glagola : platiti pf. prema 
placati durativum < plati+a+ti, roditi pf. 
prema radati impf. < radz + a + it,, sjeci < 
*sekti prema stjecati impf.; d) fakultativna 
deiksa u sufiksu priloga mjesta: sad — sada, 
kad — kada, kud — kuda. Moze se zamije- 
niti sa e. Ulazi u narjecjima i u glagolske pri- 
loge na -vsi, -ci: pjevajuca za pjevajuci (Pavi- 
cic). Zamijenio je -i u veoma < velmi. 

Lit.: ARj 1,82. 67-74. 90. 91. 93. 94. 122. 
Meillet, MSLP 20, 108-110. Bruckner, ASPh 
10, 184. 11, 130. Bruckner 1. SEW 21. Mi- 
klosic 1. Trautmann 1. Maretii 256. Leskien 
§§ 356, 437, 459, 485. Vandrdk 1, §§ 428-441. 
Jagic, ASPh 31,553. Elezovic 1,15. 

aba f »grubo sukno i od njega napravljen 
ogrtac«, odatle pridjev materije abeti < aba 
+ -en, poimenicen pomocu sufiksa -jak (v.): 
abenak, gen. -aka m »kapa od abe«, radna 
imenica izvedena pomocu turskog sufiksa 
-dzija (v.): abadiija m »koji gradi odijela od 
abe«, odatle prezime Abadfic (< -dzijic), 
posvojni pridjev abadzijin »koji pripada abadzi- 
ji«; odatle abadzinica »radnja abadzijina«, 
pa pridjev svojstva i pripadanja abadzijski = 
abadzlnskt i apstraktum abadziluk (v. -luk) 
»zanat abadzijin«. Balkanski turcizam arapskog 
podrijetla (od ar. 'aba, istoga znacenja). Nalazi 
se u svim balkanskim jezicima. 

Lit.: Elezovic, SDZb 4, 491. Mladenov 1. 
SEW 22. ARj 1, 27-28. Lokotsch 2. Miklosic 
\. Pascu 2, 106, nro 2. 

abain, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat, 
Cilipi, Korcula) = abain (Bozava) »(staklo) 
otvor na krovu«. Od tal. abbaino, stfr. bale 
»otvor«, postverbal od baer < lat. baiare s 



prijedlogom a < ad i deminutivnim sufiksom 
-inus > -ino. Lat. baiare onomatopejskog po- 
drijetla > tal. badare »otvoriti usta, blejati«, 
posudeno u badati, -am impf. (Molat, kajk.) 
»mariti«. Od talijanske sintagme stare a bada 
> abbadare je abadati, -am (Perast; Potomje, 
Peljesac) »osvrtati se, svracati paznju«. Odatle 
postverbal obad m (Sibenik: ne daje mi abada). 
Sa zamjenom tal. prefiksa domacim: obddat, 
-am impf. (Dubrovnik, Cavtat, Crna Gora) 
»mariti, obazirati se«, isto na -z'raiz < njem. 
-ieren: obadirati = obadijerati, -dijeram (Lika), 
koji se u kajkavskom javlja i kao abadirati 
(Kr). Taj talijanizam nalazi se u slovenskom, 
ceskom i poljskom jeziku. 

Lit.: ARj 8, 298. Cronia, ID 6. REW* 
988. DEL 3, 401. Strekelj, ASPh 12, 452. 

abaja i, prema Vuku jos baja f; oboje se 
govori u Dalmaciji; pored toga prema istom 
vrelu abdjija i abdjlija f »konjski pokrovac na 
sedlu«. Balkanski turcizam iz oblasti konjske 
terminologije. Nalazi se jos samo u rumunjskom 
abai i odatle u deminutivu abaioara obrazo- 
vanom pomocu latinskog sufiksa -oara < -ola. 
Rumunjske rijeci znace isto sto sahraca < 
tur. gaprak »pokrov za sedlo, konjski pokrov« 
(Lokotsch 395). Prema Danicicu od tur. (bolje 
ar.) 'abai, 'abaji. Oblik abdjlija turciziran je 
kod nas prema brojnim nasim izvedenicama 
na -// (v. -lija). 

Lit.: ARj 1, 28. 

abarat pf. (Smokvica, Korcula; primjer: 
kosa tije lako abarat) »prevariti ptice" divljac 
i ribe, izazvati kod njih opreznost kod lova 
nesmisljenim cinom, tako da uvide klopku, 
npr. kod ribe jeskom koja ne odgovara«. 
Ocito od lat. aberrare, dosada potvrdeno 
od zapadnoromanskih jezika samo u log. 
aerrare »varati«. 

Lit.: REW 19. 

abdal (Kosmet, Elezovic 1, 471), provincijski 
pridjev (indeclinabile) i imenica m (primjer: 
abdal covek, sinonim: budala, bena, zamiata), 
arapskoga podrijetla. Odatle prezime u Banjoj 
Luci Avdalovic. Pridjev je usao u upotrebu 
preko dervisa koji njime oznacuju svoju ekstazu 
(dervisan-i abdalan). Opcenit je danas, naprotiv, 
na citavom hrv.-srp. teritoriju balkanski tur- 
cizam, takoder arapskoga podrijetla, a u vezi 
sa abdal i z>e/zd»lud«: budalam i f < tur. budala, 
sinonim za bena, mangup, bug. ahmak, iz 
oblasti ruganja i psovanja. Kao pridjev poznat 
je u Kosmetu (Elezovic 1, 63: ovoga buddloga 



abdal 



abis 



Spirit). Prosirio se do u Istru (Vodice) i u 
Sloveniju (budalo, Ribaric, SDZb 9, 136, 
gdje je -o mjesto -a). U Kosmetu postoji jps 
slozenica s'er-budala »osoba koja se pravi 
budala« (v. ser). Odatle su nase izvedenice: 
budaliti = buddlisati, obrazovane pomocu 
-iti i -isati, pridjev kakvoce budalast (sin. 
luckast) izveden- pomocu sufiksa -dst (v.) ; 
radna imenica obrazovana pomocu sufiksa 
-as (v.): budalas, augmentativ na -ina: bu- 
dalina; apstraktum od nepotvrdenog pridjeva 
budalaski sa sufiksom -(j)ina: budalastina = 
budalestina (Sibenik, Palikuca 1771), gdje je 
nastala zamjena sufiksa prema lupestina (v.). 
Prema Korsu, ASPh 9, 493, rijec nije arapska, 
nego cagatajska butalag »glup«, od buta »klada«, 
v. ASPh 29, 621, i Elezovic, JF 14, 204. U 
arbanaskom bez docetnoga -a: budal, v. GM 
50. Za ostalu literaturu v. SEW 96, Mladenov 
48. Miklosic 23. ARj s. v. Maretii 306-7. 
abdest = avdest (obicno kao objekt uz 
glagol uzeti) »umivati se po islamskom zakonu 
prije molitve«; prema nasem pridjevu obra- 
zovanom s pomocu opceg pridjevnog sufiksa 
-bn dvdesni (Vuk), poimenicen s pomocu 
-ica dvdesnica »ubrus cim se muslimani 
otiru kad uzmu avdest« (Vuk), nastadose nasi 
oblici bez docetnoga t: dbdes (Crna Gora) = 
avdes = avdes (Kosmet, Elezovic 2, 491 ; ondje 
imamo i slozenicu avdesana f, v. -ana). Rijec se 
nalazi i u bugarskom i arbanaskom je- 
ziku. Balkanski religiozni turcizam koji po- 
tjece od perzijske slozenice ab »voda« i dest 
»ruka«. Oba su elementa indoevropske rijeci. 
Docetno -i moze analogijom prijeci i u -r: 
avdez (prema bes > bez, gen. beza). 

Lit.: ARj 1, s. v. Elezovic, NJ, n. s., 1, 
154. i si. GM 1. 

abeceda f »kolektivni naziv za sva slova 
nekoga pisma«, nastao od prva cetiri slova 
latinicke abecede abed; odatle nase izvede- 
nice s pomocu sufiksa -ar (v.): abecedar, -ara, 
odredeni pridjevi abeceddrskl, abecedni. Po- 
stoji i izvedenica s pomocu -ica (v. -ica, bez d): 
abecevica f. Sinonim je azbuka (Vuk, bug. 
azbuka) = azbuka (Kosmet), dzbukva te 
odatle deminutiv azbukvica i izvedenica az- 
bukvidnjak (17. v., Bijankovic) = azbukivi- 
dnjak (Levakovic, 1693) i skraceno biikvica 
(u izrazu ocitati nekome bukvicu) prema 
starocrkvenoslavenskom nazivu dz za a, buky 
= bukva za b, i odatle odredeni pridjev az- 
bucni, sinonim za abecedni, i bukvar, gen. -ara, 
sinonim za abecedar u znacenju »pocetnica«. 
Mjesto abeceda govore obrazovani ljudi i al- 



fabet m i, prema bizantinskom izgovoru, al- 
favit, naziv nastao prema grckom nazivu po- 
cetnih slova a i |3; odatle pridjev alfabetskt 
i prefiksalna slozenica analfabet m »covjek koji ne 
zna citati« (od gr. prefiksa av- i lat. in-, ie. n 
koji sluzi za negiranje znacenja osnove pred 
kojom se nalazi) i izvedenica obrazovana s po- 
mocu sufiksa -izam: analfabetizam, gen. -roTa 
(s takvim se akcentom danas govori) »nepi- 
smenost, neznanje citanja«. Grcki naziv edepa 
(alfa) za slovo a je posudenica iz hebrejskoga 
afe/, koje je tamo naziv za a. Sama hebrejska 
rijec 'elef < semitskog 'alf znaci upravo 
»vo« jer veliko A nalici na volujsku glavu. Taj 
se znak razvio iz egipatskoga ideografskog 
pisma. U govoru ucenih ljudi upotrebljava 
se izraz alfa i omega u znacenju »pocetak i 
svrsetak«, a nalazi se vec kod Marulica koji 
ga je uzeo iz Apokalipse I, te mu daje znacenje 
u stihu: On je alfa i o, pocetak tere fin ( = 
svrsetak). 

Lit.: ARj \, 29. 67. 126. W P 2, 320. Mla- 
denov 3. Elezovic 1, 5. 

abemarija f (Dubrovnik, Zore) = (s afe- 
rezom a-) vamarija (hrv., juzna Italija) »an- 
deosko pozdravljenje«. Od tal. avemmaria < 
lat. ave Maria »zdravo, Marijo!«, andeoske 
rijeci upucene Bogorodici. 

Lit.: Wedkiewicz, RSI 6, 235. 

abis m (Dubrovnik) »zla godina« (meta- 
fora, s pridjevom bozji), s denominalom i 
prefiksom s- : sabisati se pf. (Dubrovnik) »pro- 
pasti, prosjesti se«. Odatle postverbal sdbis 
m (Poljica, od vitra). Zoranie ima abes, u ko- 
jem je e mjesto i kao u tal. gesso < gr. gyp- 
sos. S umetnutim m (tip dumbok) pred labi- 
jalom ambiz (Bosna, Ljubuski) = dmbis (Vuk, 
Dubrovnik) = dmbis (Kosmet) »propast, bez- 
danica, bezadnjica, provalija«. Denominal na 
-ati: dmbisati se pf. (Vuk, Crna Gora) »dirumpi«. 
Sa: h hambis (18. v.). Kavanjin ima gavez 
mozda u znacenju »bezdan, propast«. Ako 
je u torn znacenju i ista rijec, fonetski je od 
nos prema navedenim varijantama nejasan, 
narocito pocetno g; v mjesto b bio bi grcki 
izgovor kao u juznoj Italiji dvisso, e mjesto i 
kao kod Zoranica, a z mjesto s kao u ambiz. 
To je ucena posudenica < gr. dpuaaoc, > 
lat. abyssus (kao i u Romaniji), usla je u jezik 
preko crkve. 

Lit.: ARj 1, 29. 80. 3, 115. 564. Elezovic 
1, 14. Strekelj, DAW 50, 11. REW 56. 
DEL 11. 



abokat 



-(a)c 



abokat, gen. -ata m (Hercegovina, Crna 
Gora, Boka) = abukdt (Rab, Dubasnica, Bas- 
ka) = albukat (Istra; al- je zamjena za ad-) 
= bdkat, gen. -ata (Bosna) = bokdt (Rab) 
= ovokat, gen. -ata (Lumbarda) = avokat 
(Korcula) = avokat (Dubrovnik) = avukat 
(Bozava) = avukat (Kosmet). Od tal. avvo- 
cato, poimenicen part. perf. od (in ius) vacare 
»pozvati na sud«. Prefiksom ad- izrazava se 
pomaganje onome koji je vocatus. Znacajna 
je promjena tal. geminate w > b, koja se 
nalazi i u krcko-rom. (veljotskom) abucuat. 
Upor. i obratno p < bb u opat (v.). Postoji 
i izvedenica na -luk (v.): avukathk (Kosmet). 
Preko srvnjem. voct = voget »beaufsichti- 
gender Beamter« = nvnjem. Vogt = Vogd 
< advocatus potjece slov. vbjd m, polj. wojt, 
rus. voit »der Dorfalteste«. Prema lat. advo- 
catus > advokat, gen. -ata (Vuk, dijai, i dvb- 
kat m, Zagvozd, kot. Imotski) u danasnjem 
knjizevnom jeziku. Na zapadu postoji i stari 
sinonim odvjetnik m. 

Lit.: ARj 1, 29. 33. 34. Kusar, NVj 3, 
337. Kusar, Rad 118, 21. 24. Budmani, 
Rod 65, 165. Strekelj, DAW 50, 72. Crania, 
ID 6. Banali 2, 169. Elezovic 2, 491. 

abonos m »tvrdo drvo erne boje koje po- 
tjece iz Indije a u vodi otvrdne kao kamen«, 
odatle glagolska izvedenica uabonositi se pf. 
»u vodi ocvrsnutk (o drvetu, Vuk) = (u Kos- 
metu) abanos. Balkanski turcizam (cine, aba- 
noz, ngr. ctujidvoi^, bug. abanos, rum. aba- 
nos) arapskoga ili, bolje, egipatskoga podri- 
jetla (Battisti) mjesto koga se u zapadnim 
krajevima govorilo eban m (17.v.), pridjev 
ebanskl i eben (Stulic), iz gr. epevoc, > lat. 
(h)ebanus, prema starogrckom izgovoru su- 
glasnika b > sttal. ebano pored ebeno; upor. 
i nasu izvedenicu ebanovina sa sufiksom prema 
hrastovina. 

Lit.: Lokotsch 3. Pascu 2, 106, nro. 1. 
Mladenov 1. DEI 1407. Elezovic 2, 491. 
Meyer, Turk. 1, 27. ARj 1, 29. 

abras m »konj pjegav, saren«, provincijali- 
zam (Kosmet), odatle pridjev na -ast: abrasasi, 
bug. abrasest konj »s bijelom pjegom pod 
repom«. Vuk ima samo pridjev abr. "Ijiv »pje- 
gav« sa sufiksom -Ijiv (v.). Osnovna je ime- 
nica potvrdena kod nas jos u prezimenu Ab- 
rds, Abrasevic i u toponimu Abraseva Bara. 
Balkanski turcizam (tur. abras »konj s bijelim 
i crnim nogama«) perzijskoga ili arapskoga 
podrijetla (abras) istoga znacenja. U cincar- 
skom se govori i za covjeka i stvari a znaci 



nesrecu; odatle cincarska izvedenica abraseti 
»impertinent, bezobrazan«. U arbanaskom ab- 
rash »Kakerlak«, u dakorumunjskom samo za 
konja. 

Lit.: ARj 1, 30. Elezovic 1, 12. Lokotsch 
9. Tiktin 4. GM 2. Pascu 2, 106. 

abrivat (se) pf. (Smokvica: vapor se ab- 
rtva) sa znacenjem koje je u tal. abbrivare 
(pomorski , termin) »acquistare la normale 
celerila«. Postverbal apriva f »kretanje broda 
uslijed vlastite snage«. Sa gubitkom pocet- 
nog a (prefiksa), kao u paritat, duperai: bri- 
vati »napredovati« (16.v., Nauke Bernarda). 
Od kelt. *bngos »snaga« > tal. brio. 

Lit.: ARj 1, 656. REW* 1297. DEI 1. 

abrum m (Dubrovnik), ribarski termin: 
»mamac sto se baca u more da se okupe ribe, 
pa tek onda se metne meka s udicom« sa 
a > o obrum (16.v., Vetrame, Stulic) »ma- 
mac, meka«. Toponim Punta de Brome (neg- 
dje kod Lepetana, Boka), zacijelo naziv ri- 
barske poste. Postverbal od abrtimat pf. prema 
impf, abrumavat = obrumati pf. (Mljet, Po- 
tomje, Stulic), obrumavat impf. (Mljet) te 
(metafora) abrumavat (Cilipi) »povracati« < 
mlet. abrumar < *adbromare od gr. Ppcbuxx 
»zalogaj«, odakle i nprov. broumet »isto sto 
abrunvi (dem. na -et) te glagol broumeja »jeter 
dans la mer l'appat dont on se sert pour attirer 
le poisson«, sto je isto sto abrumat (Dubrov- 
nik), -eja < *(brom)idiare, u Kalabriji abru- 
macatu »nutrito«. Sa semantickog gledista 
upor. fr. amorce (poimenicen part. perf. 
z.r. *admorsa od admordere). Drugo je zna- 
cenje ovog grecizma u spanj. »razmrviti«. 

Lit: ARj 8, 475. Zore, Tud. 1. FEW 1, 
557. REW 181. 1326. 1327. Deanovic, AR 
21, 276. Rohlfs 393. Isti, Di Z . Cal. 58. 

abundati, -dm pf. (Marulic, 16.v.) »umno- 
ziti se izobilja«. .Uslo je i u pucki pomorski 
govor na Hvaru za obratnu morsku pojavu 
od oseka — oseknut: abundat — opRmat (od 
plima), odatle postverbal abunda (Hraste). Od 
tal. abbondare, lat. abundare. 

Lit.: ARj 1, 30. REW 52. 

-(a)c, nom. sg., gen. -ca, opci slavenski su- 
fiks kategorije k za muski rod. Nepostojano 
a nastalo je od kratkoga ie. ». Zbog toga se 
pred njim mijenjaju osnovni suglasnici k,g,h 
u c,z,s. Suglasnik c razvio se od k (upor. mi- 
cati pored mikati u narjecjima). Upor. su- 
fiksalnu varijantu -ika (v.) i litavske sufikse 



-(a)c 



-ikas i -ikis, koji mu morfoloski, semanticki 
i fonetski odgovaraju. Veoma je rasiren u 
tvorbi apelativa i toponima. Osnovna mu je 
funkcija deminutivna, no ona se vrlo cesto 
gubi kao u otac (v.), jaganjac, stozac pored 
stog, stupac pored stup, gradac pored grad, 
brusac pored kruh. Kod hidronima^ oznacuje 
pritok : U nac pritok Une, ispor. u Rumunjskoj 
Oltec pritok rijeke Ohe, ili u Rusiji Donee 
pritok Dona. Iz deminutivne funkcije razvila 
se funkcija za oznaku mladoga i za oznaku 
srodstva: zdrijebao, junac, vrabac, stric, Ujac 
(vujac u narjecjima) pored ujak. Ova funkcija 
dade se potvrditi u antroponimiji od najsta- 
rijih vremena: Adamizo za hrvatske narodne 
dinastije (od Adam), Radinac od Radin, odatle 
ime familijskog naselja Radinei u Srijemu. 

Iz deminutivne funkcije kod imenica za 
muska lica razvila se veoma rasirena funkcija 
tvorenja nomina agentis od jednosloznih 
glagolskih osnova: kosac, plqtac, lafac, lovac, 
pisac, ranac, kupac, borac, pijevac, sopac (cak.), 
tvorac, zrec (v.), glumac itd. Ova je funkcija 
jos i danas ziva: uspor, tecqjac, milicajac. 
Rjede su slozenice s objektom kao prvim ele- 
mentom: covjekoljubac. Ova se funkcija pro- 
siruje time sto sluzi za tvorbu nomina agentis 
od pridjevskih osnova i tako sluzi kao mor- 
foloski elemenat u poimenicenju pridjeva 
i proslih participa aktiva i pasiva: starac, 
astrae (toponim Ostre), Dubocac (toponim), 
zubatac, mrtvac, gubavac, kradljivac, carevac, 
krastavac, u toponimiji Petrovac (lat. ecclesia 
Sti Petri), davalac, vladalac, poznavalac, 
istrazwalac, znanac, zganac itd. Iz ove funkcije 
razvija se izrazaj opreke muskoga i zenskoga 
kod imena stanovnika (etnika) tako da u mo- 
ciji izrazava musko lice u opreci prema zen- 
skome, koje se izrazava sufiksima -ka, -ica 
(sinonimi su mu sufiksi -janin /v./ i -lija): 
Samoborac prema Samoborka, Kranjac prema 
Kranjica, Smederevac prema Smederevka, Pri- 
stevac prema Pristevka itd. Ista funkcija od 
-de i -janin dovodi do konglutinata tipa Za- 
grepcanin (kod Belostenca jos Zagrebec). Kod 
imena krajeva moze ispasti sufiks -ma: Ra- 
devac prema Radevka od Radevina (knezija 
na desnoj strani Drine). U svim ovim funkci- 
jama ovaj je sufiks jos i danas ziv i izrazajan. 
Osjeca mu se znacenje jos u ovim slucajevima: 
ako je toponim sintagma koja sadrzi posje- 
dovni pridjev i apelativ kao Bajina Basta 
(Srbija), bajinac oznacuje ne samo covjeka 
(Bajinac) nego i predmet, »duhan iz Bajine 
Baste« (Sapcanin). Sintagmatski toponim Ca- 



kov turen (Vitezovic, Kronika 1575: v ladanju 
grada nasega Gakova turna v Mejmurju) 
zove se — ispustanjem hrv. pridjevskog sufik- 
sa -ou-, madz. Csdktornya i njem. Tschakaturn , 
ali se u narodnom govoru krati s pomocu ovoga 
sufiksa: Cakovec, gdje je supstantiviran pri- 
djev. Ovako gradeni toponimi bili su cesto 
u pluralu, jer su oznacivali naselje; tako u 
18. vijeku desert&m Marianczy, desertus pa- 
gus Bratoschovczy u Donjoj Podravini danas 
glase (kao imena ljudi) u singularu Marija- 
nac, Bratosevac (Hamm, Rad 275, 11). 

Sufiks je izgubio svoju izrazajnost kad oz- 
nacuje pojedini predmet ili kad mu osnova 
ne postoji vise u jeziku; tako kolac, gen. koca 
od kol-, koje kao osnova postoji samo za se 
u kajkavskoj leksikografiji (Belostenec), a veza 
s glagolskom osnovom kol-i-ti ne osjeca se 
vise, premda postoji kolektiv kolje od kol. 
Izgleda da je sufiks -de uklonio u ovom slu- 
caju homonlmiju sa kolo. Bez ikakve izrazaj- 
nosti je sufiks u lonac, palac i kobac zbog toga 
sto ne postoje vise osnove Ion-, pal- u jeziku, 
a kob je semanticki daleko od kobac. U vijenac, 
gdje je sufiks baltoslavenski kao i osnova (lit. 
vainikas), ne osjeca se veza sa vijena, koje 
je arhaizam u danasnjem jeziku. 

Lit.: Uaretii 25. Leskien §§ 423, 390, 
468, 357-8,' 393-4. Vandrdk 1, § 604, pi 
620. Boskovic, JF 15, 36. 97-100. Glede 
akcenta v. R. Brandt, Sbornik v cesf Millera 
305-10. 

-acija, imenicki sufiks latinskoga podrijetla 
(-dtio) za izvodenje glagolskih apstrakta (lat. 
-atlis kao nastavak proslog participa pasiva 
i -io, gen. -ionis). Nalazi se najprije u ucenim 
posudenicama gdje je u najvise slucajeva oboje 
posudeno, i osnova i sufiks: obligacija f i ob- 
ligirati, publikacija i publicirati, konfiskacija 
i konfiscirati, komemoracija i komemorirati. 
Odatle je apstrahiran i dodan na nasu glagol- 
sku osnovu u uzivdclja f (od uzivatl). 

ac 1 m (Bella, Stulic, danas u Dubrovniku 
nepoznato) »apium hortense«. Vuk ima dk 
(Dubrovnik) »petrusin, persun, persin«. Da- 
nicic tvrdi da obje ove rijeci ne postoje u na- 
rodu. U 15. i 17. v. aleb nepoznatog postanja. 
Lukaj ima arb. ac -i -a »kopar, mirodija, ani- 
ta«. Slov. i kajk. opih, gen. -iha (Belostenec, 
Jambresic, Stulic, Sulek) potjece od stvnjem. 
Eppich istog podrijetla (o- pretpostavlja a-). 
Oblik ac potjece od lat. apium. Glede pi > i 
upor. incun, sic. acca, u juznoj Italiji accio. 
Zamjena c > k nije objasnjena. Opih pretpo- 



ac 



acetati 



stavlja ukrstanje Eppich i tal. appio, ali moze 
biti i kao olito — jelito. Apium je mediteran- 
skog postanja. Ako je u vezi s ie. i mediteran- 
skim korijenom ap- »voda«, interesantna je 
nasa svodnica, od sintagme s vode (se. biljka). 

Lit ■ ARj 1, 30. 65. 9, 55. Pletersnik 1, 
834. REW* 526. DEI 255. 

-ac 2 je opci slavenski sufiks kategorije k za 
muska lica. Od dragih slavenskih jezika raz- 
likuje se duljinom vokala, — u drugim je 
slavenskim jezicima vokal kratak. Ova du- 
ljina je nastala najprije u zatvorenom slogu 
u nominativu a zatim je analogijom prenesena 
u ostale padeze. Upor. -de i -ad. Kratak vo- 
kal nalazi se po pravilu u femininu -aca (v.) 
i -acica. cje nastao od pridjevskog ie. sufiksa 
-io: -aklo > -ac. Sufiks je prema tome prvo- 
bitno pridjevski, ali se femininum upotreb- 
ljava u mociji vrlo rijetko: narikaca, udavaca, 
aldkaca, za koje feminine ne postoji mas- 
kulinum. Funkcija, koja je jos ziva, jest stva- 
ranje nomina agentis od imperfektivnih gla- 
golskih osnova na -a-ti: sijac od sijati, iz- 
davac, trubac, nosac, ispitivac, berac, brijac, 
igrac, vikdC, cjepac, otimac. U tvorenju ime- 
nica za predmete noviji su opasat i, izolirano, 
ogrtac (od pf. opdsati, ogrnuti < ogrtati). 
U ovoj funkciji sinonim mu je sufiks -atelj, 
s kojim se kadikad naizmjence upotrebljava: 
izdavatelj pored izdavac, predavac pored 
predavatelj. Rumunji u sva tri dijalekta po- 
sudise ga s torn razlikom sto kod njih tvori 
nomina agentis od imenickih osnova, upor. 
codaciu »repat« od coada »rep«, luptaciu »borac« 
od lupla »borba«. Kod imenickih osnova u 
hrv.-srp. kao i u drugim slavenskim jezicima 
rijedak je: kolac < kolo. Isto je tako rijedak 
prijelaz u t' deklinaciju. da bi se izrazilo ko- 
lektivno znacenje: divljac, gen. -ci. Bradai 
(od brada) postoji kao prezime, Sokac od so- 
kacii »kuhar« isto tako. Znacajno je takoder 
sto kulac posudise Arbanasi obaju dijalekata. 
I Arbanasi i Rumunji posudise jos kopac = 
copadu »klada«, Madzari szakdes. Kako je vec 
gore receno, -aca je u mociji za femininum ri- 
jedak sufiks. Femininum od -ac tvori se do- 
davanjem -ica (v.): -acica, gdje je takoder 
ocuvan kratak vokal: prodavacica. 
Lit.: v. -aca. 

-aca f karakteristican sufiks za hrv.-srp. 
jezik jer se od ostalih slavenskih jezika nalazi 
u ogranicenom opsegu samo u slovenskom 
jeziku. Od sufiksa -at razlikuje se time sto 
ne tvori nomina agentis, nego samo imenice 



koje oznacuju konkreta (odjevne predmete, 
alat, itd.). Kao osnove sluze imenice i glagolske 
osnove: kijaca (upor. Kijac u toponimiji), 
pregaca (v.), sajkaca (od tur. sajak, v.), sum- 
poraca, drljaca, veljaca (v.), nategaca (v.), po- 
tegaca (vrsta mreze). Sluzi kao morfoloski 
elemenat kod poimenicavanja pridjeva na -ov: 
brezovaca, Ijeskovaca, makovaca, komovaca, 
klekovaca. U ovoj je funkciji vrlo rasiren i 
u toponimiji: Pitomaca, Popovaca, Leskovaca 
(ZK). Veze se sa sufiksom -io u -jaca (v.). 
-aca ima i afektivnu vrijednost koja se moze 
pojacati augmentativnim sufiksom -ina (v.): 
deraca pored deracina, otimacina, premeta- 
cina. Kad se oznacuje musko lice, kao u ju- 
nacina, ne radi se vise o sufiksu -aca, . nego 

-ak (v.). Docetak -a moze se zamijeniti sa 
-ka u igracka, pljuvacka, koje je, kako pljuvac- 
nica pokazuje, nastalo od pljuvaca. 

Lit.: Maretic 258. Leskien §§ 361, 362, 
374, 395-8. Vandrdk 1, 586. 612. Boskovic, 
JF 15, 39. i d. 106. 131-143. Belie, JF 15,238. 

1 d. Grubor, JF 8, 21-32. Pekmezi, Gramm. 
220. Pascu, Sufixele 197. 

-ac(a)k m, -acka f je deminutivni pridjev- 
ski sufiks. Nalazi se i u ceskorn jeziku (ma- 
leckd). Nastao je gomilanjem pridjevskih de- 
minutivnih sufiksa -bk i -bk, slicno kao u 
kajkavskim imenickim deminutivima tipa -icak, 
gen. -icka (ZK) u pipcicak od ptpac, gen. pipca 
(ZK) »mali pokretni nozic s drvenim drskom«. 
Ide medu karakteristicne hrv.-srp. deminu- 
tivne nastavke sa dvostrukim sufiksom tipa 
-ahan (v.). Primjeri: lagacak, ludacak, pu- 
nacak, slabacak, suhacak, uzacak. Prema ve- 
lik, ovolik, onolik, tvore se i rijetki deminutivi 
velikacak, onolikackt, ovolikdcki (Vuk). De- 
minutivno se znacenje ne osjeca u dugacak 
(pored dugacak ZK). U nejacak ne radi se o 
dvostrukom deminutivnom sufiksu, nego o 
deminutivu od nejak dobivenom s pomocu 
jednostrukoga deminutivnog sufiksa -bk. 

Lit.: Maretic 313, § 361. Leskien §§ 543, 
546. Belie, ASPh 23, 134 i d. Trautmann, 
KZ46, 183-4. 

acenat, -am pf. (Dubrovnik, Cavtat) »mi- 
mikom pokazatk. Od tal. accennare < lat. 
adcinnare, denominal od tal. cenno m < kslat. 
cinnus, mozda grckoga podrijetla (od xrveco 
»pokrecem«). 

Lit.: DEI 23.851. REW" 1932. 

acetati, -dm pf. (16.V., Naljeskovic) »pri- 
miti«, uceni talijanizam, ali moze da ide za- 



acetati 



jedno i s ribarskim terminima: decelati, -am. 
pf. (Zore, Cavtat, Hektorovic) »izvaditi, is- 
plesti ribu iz mreze«, (protivno) incetat, -am 
(Zore, Cavtat), mietala je riba (Sibenik), (s 
metatezom suglasnika n) icintati (Zirje, subjekt 
je riba) »zakvaciti se u saki tako da se ugusi«. 
Postverbal incet m (Korcula: riba od incela) 
»riba koja se izvadi iz oka rukom«. Od lat. 
disceptare, inceptare (od capere) zacijelo preko 
dalm.-rom. Glede c > c upor. cifal. 

Lit.:ARJ 1, 30. 2, 330. Resetar, Stok. 
238. Skok, Term. 84. REW* 43. 48. 

acik, prilog, »otvoreno« u vezi s glagolima 
pogledati, odgovoriti (Mrkonjic-Grad, Bosna, 
Budmir), takoder u vezi s pridjevima koji 
znace boju: acik plavo (Srbija). Elezovic 2, 
495 biljezi acik kao pridjev »otvoren (o bojama)« 
ali ne daje primjera iz kojih bi se vidjela pri- 
djevska upotreba. Nalazi se jos u arbanaskom 
i bugarskom jeziku. Balkanski pridjevski 
turcizam (agik od acmak »otvoriti«). 

Lit.: ARj 1, 30. GM 20. Mladenov 12. 

aciti se, acim se impf, »govoriti razvlaceci 
rijeci nepristojno i kao ludeci se« (Vuk), da- 
nas se upotrebljava na istoku (Sterija), odatle 
imenica ac f koja se upotrebljava samo u vo- 
kativu: idi, aci\ (BI 1,30). Glagol je onoma- 
topejskoga podrijetla izveden od izgovaranja 
aaa, da bi se izrazilo prisiljeno cudenje. Ne 
moze biti u vezi s turskim acmak »otvoriti«, 
niti je istovjetan s praslavenskim *acc, aciti 
u pogledu znacenja. Refleksiv je prema opd- 
citi se. 

Lit.: ARj I, 31. SEW 1, 32-4. 

-Sc je sufiks za muski rod zivih bica, s 
duljinom samoglasnika kao u -ac (v.) koja 
je nastala najprije u zatvorenom slogu. Od 
slavenskih jezika nalazi se samo u hrvatsko- 
srpskom, i to pretezno na istocnom podrucju. 
Ne poznaje ga ni cakavsko ni kajkavsko na- 
rjecje. Ne moze mu se utvrditi pravilo za 
tvorbu. Sluzi u mociji samo jednom u srndac 
m prema srna f. Pridjevske su osnove kadikad 
rasirene nejasnim suglasnicima, tako zelenbac 
(prema zelendc ZK), crndac »Steinadler«, cr- 
vendac prema bilac (Jukiceva narodna pjesma) 
»vojnik s bijelim remenima preko prsiju« i 
gluhac = gluvac »tetrijeb« (Kolasin). Rasiruje 
jednostavne osnove: puhac (Srbija) = pu(v)ac 
(Vuk) od puh, mulac »nezakonito dijete?. Jed- 
nom oznacuje stanovnike u pejorativnom 
(posprdnom) smislu: (etnikum) Rkac (mozda 
od graecus > Grk). Poimenicuje pridjev mus- 



kac (Kosmet) = muskac (Lika) »muskarac« 
i prema glagolskoj osnovi mazarac m (Stulic) 
»gizdelin« < mazati. Postanja je nejasna. 
Upor. ngr. -axnc, koje dolazi u deminutivnoj 
funkciji osobito kod licnih imena i prezimena. 
Mogao je uci u jezik crkvenim putem preko 
novogrckih licnih imena. Upor. Nikolai Hri- 
stodulovic rodom iz Soluna, u Kosmetu Mi- 
jalacko < ngr. Mi%akaKi (v. i rum. prezime 
Mihalache). Evo jos rijeci obrazovanih tim 
sufiksom: bekac m »scolopax rusticola«, be- 
nac, gen. -aia (Lika) »budala« ( < bena), 
buriac »salamandra maculosa« (< bura, sa 
-ri- < -rn-), cepac = copai (Kosmet) »veliki 
komad« (< arb. cope »komad«), culai, gen. 
-aia (Srbija, Leskovac) »puzdra«, golac, gen. 
-aia (Vuk) »1° goli sin, 2° puz, 3° toponim«, 
golesac pored golesak = golesak = golisak 
» Lychnis dioica«, gorskac, gen. -aca (Banija) 
»castanea vesca« (od gorski), grbac — garbai 
(Sulek) »nasturtium officinale«, gunturac, gen. 
-aca (Vuk) »bolest u konja, kad im ide gnoj 
kroz nos« (od giintura), lijai, gen. -aia (Srbija, 
od lija) »lisac«, lipsac, gen. -oca »sirota« (od 
Upsati), lipeai m (Kosmet) »crkavanje«, lu- 
kovac (Vodopic) »albium rotundum et roseum« 
(od pridjeva lukov), muzgacm »elodone moscha- 
ta« (< muskati), patde m (Rijecka nahija) »stoka, 
stado« (od arb. participa/iate = pdsur »imucan« 
pasure »ricchezza«), pustao (Martijanec) »cuk« 
(od uzvika pusk, kojim se imitira glas te ptice), 
rzac (Kosmet, satrovacki) »konj« (od rzati), 
stuhac, sugai (Kosmet, prezrivo) »Arnautin« 
(od suga), zmijac »Schlangenmannchen« (od 
zmija). U jednom primjeru rasiren je talijan- 
skim augmentativom -one > -un: dragacun 
(Omis) »lanius excubitor«. Upor. i prezime 
Dubrovcanina iz 14. v. Mazarac (od arb. 
modhulle, rum. mazare »grasak«) i toponim 
Madaracev deh, koji pripada crkvi treska- 
vackoj. 

Lit.: Hirtz, Amph, 13. 183. Hirtz, Aves 9, 
13. 41. 45. 76. 94. Elezovic 1, 364, 366. 401. 
404. 425. 2, 419. 423. 488. ARj 1, 858. 3, 
208. 251. 292. 293. 501. 699.4, 58. 102. 214. 
356.-541. 930. 7, 146. 170. 184. 8, 182. 9, 698. 

-ad, pridjevski sufiks u odredenom obliku, 
po postanju upravo particip prezenta imper- 
fektivnih glagola na -a-ti, koji je izgubio gla- 
golsko znacenje, ali je zadrzao aktivni ili pa- 
sivni smisao iz kojega se razvio smisao mo- 
gucnosti koju izrazavaju svi ovako izvedeni 
pridjevi. Upor. fr. cafe chantant. Prim- 
jeri: brijaci, jahaci, cjelivaca (ikona), jedaca 
(soba), obuvaci, oraci (vo, zemlja), pasdei (re- 



adamanat 



men), pasaca (zemlja), pisaci (stroj), poljevacJ 
— pollvacT, spavaci (vagon, neologizam), 
stajaci (broj), sivaca (masina, neologizam). 
Odatle neologizmi jedaca soba, pletaca (pored 
pietica) igla (gdje je -aci anologijom prenesen 
i na suglasnicke osnove jed- i plet- od glagola 
jesti i plesti). Ovim se pridjevskim sufiksom 
u vezi s imenicama (sintagmama) oznacuju 
predmeti (alati itd . ) - Poimenicenje vrsi se s po- 
mocu sufiksa: brijaca dobiva -ica (v.): brija- 
cica, sivaca (igla) kaze se u ZK sivdcka. Sta- 
jaca zvijezda (upor. njem. Fixstern) kaze Se 
u neologizmu stajacica s nepravilnom izmje- 
nom c > c. Spavaci veze se jednom sa su- 
fiksom -iv (v.): spavaciv. Svi su ovi pridjevi 
hrvatsko-srpske inovacije. Stara je tvorba, 
koja se nalazi i u ceskom i poljskom jeziku, 
pridjev domaci, poimenicen sufiksom -in, 
koji izrazava individuum: domacin m pored 
domacina m (analogijom prema starjesina). 
U staroslavenskom bio je ovaj pridjev rasiren 
u domastbnb koji nema nikakve veze s parti- 
cipom prezenta, nego je istoga podrijetla kao 
u opci, stcslav. obbstb, tj. ie. sufiks -i rasiren s po- 
mocu sufiksa -io i dodan prilogu doma- od- 
nosno prijedlogu ohb-. U staroslavenskom 
jeziku bilo je takvih pridjeva izvedenih od 
raznih glagolskih osnova s pomocu sufiksa 
-tub: pitija voda (Suprasliensis 549) »aqua pota- 
bilis«, nesitrzpetija moka »intolerabilis puni- 
do«, slicno u ceskom i poljskom jeziku. Zenski 
rod poimenicen je u pisaca od pisati, odatle 
je sufiks prenesen u eufemizam 'mokraca. 

Lit.: Maretic 313, § 361 b. Vandrdk 539, § 
492. Havranek, Sldvia 7, 769. 780. Boskovic, 
NJ, n. s., 1, 116-131. 

-ad 1 , gen. -j ziv je kolektivni sufiks t-deklin. 
za zivo, rjede nezivo; upotrebljava se najcesce 
u stokavskim govorima. Samoglasnik a dug 
je zbog istog razloga kao i u -de, -de, -as. Ovaj 
je oblik sufiksa donekle karakteristican zahrv.- 
srp. jezik, jer ostali slavenski jezici poznaju 
samo -jadb koji u nas dolazi u izvedenici celjad 
(od iste osnove od koje je i koljeno, no ta veza 
vise ne postoji u danasnjoj jezicnoj svijesti). 
Ziv je u izvedenicama od naziva za domace 
zivotinje: jdrad, junad, zivdd, pilad, perad, 
prasad, telad, zdrebdd. Odatle je prenesen 
i na bliznad i na sintagmatsku imenicu na- 
zimdd. U svim ovim izvedenicama zivi u je- 
ziku i primitivum, dok kod gamad osnova 
vise ne postoji. Veze se takoder s deminutiv- 
nim sufiksom -ce: unucad, sirocad, Sfpcad, 
momcad, 'pastorcad, pascad, Arapcad, ropcad, 
Latincad, varoscad. Rijedak je u izrazima za 



nezivo (za predmete): biirad, cebad (od tur. 
cebe), dfvljad. U posljednjem primjeru poja- 
cava kolektivan smisao izrazen sufiksom -je 
(u drvlje}. I ovdje se moze govoriti o sufiksal- 
nom konglutinatu. Kolektivan smisao sto ga 
izrazava sam sufiks -ad moze se pojacati s po- 
mocu sufiksa -ija grckoga podrijetla: Srba- 
dija, Sokadija, momcadija (Javor 15, 644), 
zenskadija, takoder u imenu kraja: Sumadija, 
Spinadija (odatle Spinadinci kao Sumadincf). 

Lit.: Maretic 258. 268. 289. Leskien § 514. 
Vandrdk I, 655. Vondrak, £TZ 58,214. i d. 

ad m, u nekih pravoslavnih Slavena (Bu- 
gara i Rusa) sinonim za pakao (v.), posude- 
nica je iz stgr. aonc, »Had, podzemni svijet« 
> lat. ades > tal. ade. Usla je iz crkvenosla- 
venskog jezika i u jezik leksikografa (Mikalja, 
Belostenec, Stulic), jednom i u narodnu pjesmu 
te u Gorski vijenac. Zabiljezeni su jos oblici 
adb m (13. v.),jad (16. i 17. v.), odatle i pri- 
djevi adov (14.v.)j adski, adovan (14. i 17.V.), 
adovit (18.V.), pa j 'adov (17.V.) i j 'adovan, te 
danasnji uceni oblik hod. Rijec nije usla u 
narodni govor. 

Lit.: Miklosic 1. SEW 1, 24. Mladenov 
3. ARj 1, 31. 4, 393. DEI 58. Vasmer 5. Vas- 
mer, GL 40. 

ada f u istocnim podunavskim i podrav- 
skim krajevima sinonim za ostrvo (Srbi), 
otok (Hrvati), turskoga podrijetla (< tur. ada), 
odatle deminutiv adica f. Pise se i izgovara 
takoder hada zbog pocetnoga a koji se u hrv.- 
-srp. dijalektima izgovara kadsto sa slabom 
aspiracijom. Tako i u arbanaskom jeziku. Do- 
lazi u naznacenim krajevima i kao toponim 
(Perina, Kovaceva adica u Donjoj Podravini; 
v. Hamm, Rad 275, 41). Nalazi se i u bugar- 
skom ada i arbanaskom hode. 

Lit.: ARj 1, 31. Mladenov 2. GM 144- 

adalet m, turcizam arapskog podrijetla, 
potvrden samo u izrazu donese neke adalete 
(18.V.). Od vulgarnog izgovora 'adalet za 
arapsko <adala od 'adi »pravednost«. Ovamo 
ide iz Kosmeta adlua f »redovni gradanski 
sud« (protivno urfija »prijeki sud«), od ar. 
izvedenice 'odliyye < 'adl. 

Lit.: ARj 1, 31. Lokotsch 2. Elezovic 1,4. 

adamanat, gen. -nta m (14. ili IS. v., Stu- 
lic, Danicic) = adamant (Kavanjin) = ge- 
manat, gen. -nta (kajk., Belostenec, Jambre- 
sic s pridjevom gemantov) = demant m (Be- 
lostenec) = dijamanat, gen. -anta (1 S.v., 



adamanat 



adrapovac 



Dubrovnik) = dijomanat, gen. -nta (17.v., 
nar. pj.). Pridjev (s ngr. nd < ni) adamandovb. 
Obliku adamanat odgovara kod Dantea ada- 
mante i staromilansko adamanla. Dolazi od 
gr. a6&uac„ -dvroc, od Saudco »krotim« s 
privativnim prefiksom a- »ne«. Odatle preko 
ar. i tur. alamas, eljmaz m (Kosmet) = ai- 
mas »1° kamen za sjecenje stakla, 2° dijamanat, 
3° musko ime prema z. Elmaza (Bosna)«, 
takoder rus. almaz i tal. almas. Na arapski ob- 
lik smjera mozda i alem-kamen u narodnoj 
pjesmi (v.). Glede napustanja docetnoga -ant 
upor. u Engadinu adam »Befestigungsring 
an dem Schlitten«. Ova je orijentalna rijec 
mozda akadijskog (mezopotamskog) podrijetla 
elmesu »dijamant«. Oblik gemanat = demanat 
odgovara madz. gyemdnt, a taj je u vezi sa 
dijamanat, dijomanat = danas dijamant u 
kojem je gr. 'pocetak aS- od aS&uac, bio una- 
krstanjem sa fiiatpavfiQ »proziran« izmijenjen 
u to 6iau.dvxi, arb. dhjamandi < kslat. diamas 
koje je potvrdeno na tablicama sa zaklinja- 
njima (defbdonum tabellae). 

Lit.: ARj 1, 31. 2, 384. 393. 3, 127. Mla- 
denov 2. Vasmer 5. 13. Vasmer, GL 40. GM 86. 
Elezovic 2, 511. Isti, Ny 2, 47. DEI 54. 138. 
1279. FEW 28. 

adatat, -am pf. (Potomje, Peljesac) »pris- 
tati, prievrstiti, priljubitk. Pridjev na -bn 

> -an adatan (Potomje) »prikladan, srodan«. 
Od tal. adattare, pridjev adatto < lat. adaptus 
(7.V.) prema adaptare (Svetonije). Od istog 
lat. glagola s njem.-fr. -ieren > -irati: adap- 
tirati, adaptiram. Apstrakturn iat. adaptatio 

> adaptacija, njem. die Adaptation, fr. I'adap- 
tation. 

Lit.: DE/ 55. REW' 146. FEW 28. 

adei, takoder hadet m (kao hada za ada), 
sinonim danas gotovo na citavom teritoriju 
za obicaj, uredbu, red (Vuk). Elezov'.c 1, 4 
t« 2, 491 biljezi za Kosmet akcenat ddet, gen. 
adeta i prilog adetd »obicno, onako kako je 
uobicajeno«. Opci je balkanski turcizam (adet, 
prilog adeta »veritablement, tout simplement«) 
arapskog podrijetla u istom znacenju (ar. 
<ada), potvrden u cincarskom, bugarskom, 
arbanaskom i novogrckom. 

Lit.: ARj 1, 32. Lokotsch 16. Mladenov 3. 
Pascu 2, 106. GM 2. 

adidar = adidzar = odidar (Vuk) m u 
narodnim pjesmama kao epiteton ornans in- 
declinabile uz imenicu koduna i zenska licna 
imena kao Fatila: adidar kaduna, adidzar 



Fatila, u zn. »lijep, ljepota«, takoder u obliku 
jadidar Ajkuna (i opet u nar. pjesmi). Rijec 
je u Bosni potvrdena i kao imenica (GIZM 
20, 10 — 11): osvojiti ... svakog adidar a u zna- 
cenju »blago, dragocjenost, nakit«. U arbanas- 
kom jadigar »lijep, znacajan, vrijedan gleda- 
nja«. Turcizam perzijskog podrijetla (perz. slo- 
zenica jad k'ar, tur. vulg. yadigar) istog zna- 
cenja. 

Lit.: ARj 1, 32. 8, 590. Korsch, ASPh 9, 
505. 

admiranat, gen. -anta m (Kavanjin, Pjev. 
crnogorska) = armiralja m (17.v., Mikalja, 
poslovica) = arminarta m (Pjev. crnog.) = 
armiljara m (poslovica) = amlralja m i danas 
prema njem.: admiral, gen. -ala. Od tal. ai- 
mirante (16. V., upor. spanj. i port, almirante, 
obrnuto u admiranat prema lat. admirari). 
Docetak -ante prema comandante. Armiralja 
je iz mlet. armiragio (-gio < od starijeg -ja 

< -lo). Docetak -a stoji za -o kao u gimnazija, 
Telenta (Mostar, prezime) < tal. tenente. Do- 
ceci -artaj -ara sadrze ar. rahl s clanom ar- 
-rahr. Amlralja je od tal. ammiraglio. Rijec 
je evropski slozeni arabizam. Prvi dio sloze- 
nice sadrzi ar. 'amir »zapovjednik«, drugi 
dio ar. rahl »prijevoz« ili a'ali »vrhovni«. Zna- 
cenje je »zapovjednik transporta« ili »vrhovni 
zapovjednik«. Amir (od glagola amara »zapo- 
vijedati*) je potvrdeno u nasim historijskim 
spomenicima: veliki amira (prema Vasmeru 

< duipac,), Pajazitb = veliki caeb amieb Ba- 
jazit, amire sultan. Rijec se prosirila sa Sici- 

lije, gdje je za vrijeme Normana bila sluzbeni 
naziv ministra mornarice, po cijelom Sredo- 
zemlju. 

Lit.: ARj 1, 32. 81. 111. 5, 279. Mon. 
serb. 182. 534. REW* 423. DEI 139. 168. 
FEW 88. Lokotsch 69. Vasmer 6. Vasmer, 
GL 43. 

adorati, -am impf, i pf. (16. i 17.v.) prema 
impf, na -va- odoravati, -oravam (16. i 17.V.) 
»pokloniti se, klanjati se, castiti«, od tal. — lat. 
adorare. 

Lit.: ARj I, 32. 58. 111. 5, 279. Mon. serb. 
182. 534. REW" 423. DEI 139. 168. FEW 
88. Lokotsch 69. Vasmer 6 (od Petra Vel.). 
Isti, GL 43. 

adrapovac, gen. -ovca m (Vuk) pored 
ddrap m i odrapac, ddrapavac, odatle ddra- 
povica f, apstrakturn adrapovstina od ddra- 
povski + -ina, adrapski pored adrapovacki 
u znacenju »vojnik poderan, odrpan«, »dje- 



adrapovac 



10 



A ilzam 



cak odrpan«, pejorativne rijeci koje se govore 
u Vojvodini, Banatu, Baniji i Bosanskom 
Novom (ovdje selo Adrapovci). Ocito je da 
je osnovna rijec adrap, gen. adrapa. Sufiksi 
-de, -ovac, -avac nasi su dodaci. Geografska 
area iskljucuje Elezovicevo izvodenje iz stgrc. 
to dvfipdjtoSov »rob« (NJ 1, 58-60) i Vu- 
kovicevo iz tal. atroce (GodCup 14, 214 — 42), 
koji se uostalom ni fonetski ni semanticki ne 
slazu. Kako se radi o pejorativnom nazivu 
za vojnike, moguca su dva izvora, prema Da- 
nicicu < njem. Haderlump »covjek odrpane 
odjece« prekrojen prema nasem glagolu dra- 
pati, drpati, ili < njem. Trabant, od koje 
potjece i sties, i stpolj.drab »pjesak«. Posljednje 
je manje vjerojatno. Navedene su rijeci za- 
cijelo usle u narodni jezik spomenutih krajeva 
iz granicarskog njemackog jezika, kako ce se 
vidjeti i iz drugih nasih germanizama, upor. 
toponim Lemustrdnjga < njem. Alarmstange 
na Kordunu i antroponime Cantrdjtar (ZK) 

< njem. Tanzreiter, Majofar, gen. -ara (Jaska) 

< njem. Maihofer, apelative boktar m < 
njem. Wdchter, slljbot m < njem. Schildwacht, 
halbot (Petrinja) < njem. Hauptwacht. I 
drugi dio slozenice moze se svakako preina- 
civati: za Schopfloffel govori se pored seflja 
f i sefarka f (Petrinja), sefrka f (ZK). 

Lit.: ARj I, 32. 

adrfato n (14. i 15. v.) pored adrbfatb m 
(1396) i adhfato »praebenda, zaduzbina (za 
besplatan sto)«; r pored / je novogrcka pojava, 
upor. ccSetapoc, / ccSepcpoc,. Sufiks -ato je lat. 
-atus. Dolazi od srgr. dfiepcpdxov prema 
ngr. afiepepoe, »brat«. Izvedenica na -tor. 
adrfator m (15. v.) »onaj sto uziva adrfato«. 
Upor. semanticku paralelu brascina »objed 
u bratovstinama«. 

Lit.: ARj 1, 33. Vasmer, GL 40. 

adukavati, -dukdvdm impf. (Potomje) »od- 
gajatk prema pf.. adukati u part. perf. pas. 
adukon »odgojen«. Od lat. > tal. educare 
»odgajati« (14. v.) (prefiks ex- > e- koji je 
izmijenjen sa a- u nasoj posudenici, i *ducare 
prema dux, gen. -cis). S lat. prefiksom co- 
»SU-« postaje apstraktum koedukacija »zajednicko 
skolovanje djece obaju spolova«. 

Lit.: DEI 1424. 

advenat, gen. -enta (Dubrovnik); od 16. 
v. kod hrvatskih crkvenih pisaca (Divkovica, 
Bandulavica, Posilovica, Glavinica, Filipovica, 
Kanizlica) = advent (ZK), pridj. advencki 



(ZK, ~ post'). Iz crkvenog latiniteta adventus 
(se. Christi), poimeniceni part. pret. od adve- 
ntre. Prevedenica jeprisasce, dosasce (Gospodnje). 
Radna imenica na -tore (adventor) zivi u 
oventur (Lumbarda) = aventiir, gen. -ura 
(Korcula) u znacenju »kupac« < tal. avventore. 

Lit.: ARj 1, 33. Kusar, NVj 3, 337. REW 3 
3219. DEI 382. 

adutanat, gen. -nta m (Vuk) »1° pomocnik 
(npr. generala)« = adutant (Sibenik) »2° ma- 
linar iz makine za ulje«; di > d je prema la- 
tinskom. Prema tal. aiutante m (nar. pj., 
Crna Gora) = (s metatezom samoglasnika) 
jautanat, gen. -anta (Crna Gora). Poimeniceni 
part, prezenta adiutans, gen. -antis od lat. 
adiutore A pomagati«. Kao vojnicki termin 
obicnije bez nepostojanog a: adutant, dijal. 
adutant. 

Lit.: ARj 1, 34. 44. 492. REW 3 172. 

adzaba, prilog koji se dodaje pitanjima u 
sumnji (v. Elezoviceve primjere iz Kosmeta). 
Turcizam arapskog podrijetla (ar. prilog 
ageba, agaba, ageb »cudenje« i pridj. u vezi 
s prilogom adzaip »cudan«); u Kosmetu kao 
indeclinabile (adzaip covek), isto tako u bug. 
adzaib »cudan, divan« i cine, agiaipe »drole, 
bizarre, curieux a voir«. Arapski se prilog 
mece ria pocetku recenice kao i u Elezovice- 
vim primjerima. Opominje na postapalice 
turskog podrijetla kao elemek, ddja, bajagi, 
kojima se davao turski izgled nasim recenicama. 
Taj je obicaj vladao nekada i kod umetanja 
njemackih i talijanskih suvisnih rijeci u nase 
recenice u Hrvatskoj, Dalmaciji i Istri. 

Lit. : Elezovic 2, 496. Mladenov 3. Pascu 
2, 106. Deny § 443. 

Adzam m oznacuje u- nar. pjesmi i kod 
Gundulica Perzijanca i Perziju, ali za oznaku 
zemlje tvori se izvedenica s porhocu -ija (kao 
Srbija): Adzamija. Pridjev se tvori od izve- 
denice adzamijskt (15—17. v.), ali postoje 
i izvedenice od Adzam: adfamski »perzijski«, 
apstraktum adzamstvo »Perzija«, Adzamkinja 
(Gundulic, nar. pj.) »Perzijanka« i Adzamlja- 
nin, augni. Adzamina »Perzijanac«. Mjesto a 
cita se i e kao u turskom: Hddzem, adzemski 
(u nar. pjesmi, Kanavelovic), ovako i rum. 
Agem, agemasc »Perzija, Perzijanac, istocnjak«. 
Ime naroda prenesose Arapi na luda i nevjesta 
covjeka, tako da se u narodnoj pjesmi govori 
luda adzamija i momce adzamija. U arapskom 
'agami znaci »barbarm, tudinac«. Jednako u 
bug. adzamija »neopiten covek« i rum. agemiu 



Adzam 



afrik 



pored ageamiu. U Kosmetu apstraktum adza- 
mlluk pored adzannhk m znaci »neznanje, 
djetinjasti postupak«, adzamiska rabota, isto 
u bug. adzamalak i cine, pridjev agiami »ne- 
iskusan, novajlija«, agiamilache »ludost«. Opci 
balkanski turcizam arapskog podrijetla. 

Lit: ARj 1, 37. Lokotsch 29. Mladenov 
3. GM 2. Elezovic 2, 496. Pascu 2, 106. 

adzijasma f (Kosmet) »vodica, posvecena 
voda koju donose hadzije sa bozjeg groba 
u ciju se ljekovitost mnogo vjeruje«. Unakrste- 
njem sa hadzija zamijenio je -dfjja prvobitno 
y ili g koje se nalazi u bug. aj azma pored 
agijazma = ajazmo, arb. ajazme f »Weihwasser«, 
rum. aghiazjnd, stcslav. agiazma f pored 
agiazjno n »eucharistia«. Balkanski crkveni 
termin grckog podrijetla < gr. &Yiaaua, ap- 
straktum od dyioc,. 

Lit.: Elezovic 1, 23. Tiktin 31. Mladenov 
12. GM 6. Vasmer, GL 41. 

adzuvan, gen. -ana m upotrebljavaju Vuk 
i Danicic u prijevodu Sv. pisma u znacenju 
»mladic«. Rijec je perzijska (giiwan) istog 
znacenja. [Potvrdena je i u BiH. Doslo 
preko turskoga ercuvan »jorgovan« < perz. 
ergewan »id.« (Skaljic)]. 

Lit.: ARj 1, 37. Skaljic 71. 

af = haf m (Vuk, Vucitrn) = dv m (Ko- 
smet), sinonim radica, bug. hav »tanke dlake 
u suknu, kadifi, platnu na jednoj strank. 
Upor. havliQa) (v.). Ograniceno rasiren 
balkanski turcizam (< tur. haw) istog zna- 
cenja. 

Lit.: ARj 1,34. 3,545. Mladenov 669. Ele- 
zovic 1,2. 

afan, gen. afana m (Rab, Bozava) = afan 
m (Potomje, Cavtat: pasti u afan) »nesvjestica, 
zvenimenat«. Postverbal od afanat se (Cavtat, 
Dubrovnik) »zacrveniti se (vise od stida)« — 
dfdmat (Bozava), s asimilacijom na distanciju. 
/ — n > / — m. Od tal. affanno, affannare, 
neodredenog podrijetla, vjerojatno franackoga. 

Lit.: Kusar, Rad 118,17. Cronia, LD 6,104. 
REW 3 250. DEI 72. EEW 47—48. Prati 16. 
Gamillscheg 1, 193-94. 

aferim = averim (Crna Gora) = aferim 
m (Kosmet) »pohvala«, takoder uzvik za koji 
su sinonimi internacionalna rijec bravo i 
balkansko masala u ironickom znacenju u pi. 
»grijesi«. U nar. pjesmi uzvik je i bez pocetnoga 
a-: ferim (ferim tebe, ljubi moja, snaha nasa). 



Takoder kao apstraktum s turskim sufiksom 
-luk: aferimhk m »pohvala«. Turcizam iz 
oblasti kurtoazije, rasiren u svim balkanskim 
jezicima (perz. podrijetla < afdrin, a to od 
afrin »pohvala«). Docetno -m mjesto per- 
zijskoga -n u balkanskim jezicima osniva se 
na turskom vulgarnom izgovoru; nije iste 
prirode kao -m u burjum (v.). 

Lit: ARj 1, 36. 123. 3, 50. Skok, Sldvia 
15, 180. GM 3. Elezovic 1, 23. 2, 495. Mla- 
denov 11. Pascu 2, 106. Deny § 1059. 

aiijun, gen. -una m (Vuk, Srbija) = afl- 
jon, gen. -Sna (Kosmet), na zapadu opijo = 
opih pored opijum. Balkanski grecizam koji se 
rasirio preko tur., rum., bug., arb. afion, 
ngr. dcpiom, tal. a/lone. Stgr. 6tho > lat. 
opium > ar. > tur. afiun. 

Lit.: ARj 1, 34. 9, 56. Elezovic 1, 23. Ele- 
zovic, y F 14, 231. Mladenov 11. Lokotsch 
25. Tiktin 27. Korsch, ASPh 8, 647. GM 3. 
SEW 24. Pascu 2, 106, nro 8. 

afikat, gen. -kta m sa. impf, na-m- afikta- 
vati »(upravo od sintagme ad fictum) na 
nagodbi utvrdena cijena« = (sa metatezom 
kt > tk) dfitak, gen. -itka m (Dubrovnik, 
Prcanj) »najam«. Moze biti ili latinizam ili, 
vjerojatnije, leksicki ostatak iz dalmato-rom. 
jezika (upor. trakta > tratka < lat. tracta). 
Od srlat. affldare (prefiks ad i particip /ictus, 
poimenicen, 10. v.) »cijena najma« od figere. 
U ostaloj Dalmaciji dalmato-rom. oblik bio 
je preplavljen talijanizmom (ct > it) dfit m 
(Perast, Boka), postverbal od afitat, -dm pf. 
(Dubrovnik, Cavtat) »iznajmiti«, sa zamjenom 
tal. prefiksa a- < lat. ad nasim na-: naftti- 
vati, -ujem (impf, sa -iva-, Budinic) »najmiti«. 
Sa gubitkom a- prelazi u sandhiju u fit m 
(15. v., Bozava, u Sloveniji Notranjsko) kao 
u tal. fitto »kamata«, denominal na -ati ftlati, 
fitam impf. (Belostenec) »davati u najam, na 
kamatu«, na -ovati fttovati, -ujem (Beloste- 
nec), radna imenica na -nik fttnik m, pridjev 
na -alls fitava (Bozava) »affittuale«. 

Lit: ARj 1, 34. 3, 59. 7, 320. Pletersnik 
1, 200. REW 3 3280. DEL 76. 1660. 

afrik m (16. v., Kasic) »jugozapadni vjetar«. 
Od tal. africo = affrico »vjetar iz Afrike, 
lebic«. Starija je posudenica vazjdpark (pri- 
log, Molat; vaz je slozeni prijedlog va < 
a + iz) »na jugozapad«, japrk (takoder to- 
ponim), najaprk (Veli otok) »ad occidentem«; 
u trojezicnoj zabiljezbi iz 1557. za oznacivanje 
granica nekretnina u Zadru jdparok: hrvatski 



afrik 



12 



agazli 



naziv za lat. quirina, mlet. garbin (prema Jeli- 
cevim ispisima iz zadarskog arhiva), odatle 
nastaje i pridjev japrsnji. 

Lit.: ARj I, 34. Bartoli 1, 291. 2, §§ 377. 
563. REW 272. 

-ag m, -aga f rijedak je sufiks kategorije g 
raznog znacenja. Nalazi se samo u hrv.-srp. 
jeziku. Izmjena kratkog i dugog vokala je kao 
u -ac m prema -aca f. Izrazava kolektivno 
znacenje u siprag m, ali u svijesti ne postoji 
vise veza te izvedenice sa sipak (v,). Kolektivno 
znacenje ima i izvedenica prtljdg m = prtljaga 
f od glagolske osnove prtiti — prtljati, dok 
je radna imenica pejorativnog znacenja miit- 
Ijaga, a mutljag — mutez opet kolektiv od 
mutljati — mutiti, isto tako krcag od krciti. 
Dolazi i u konglutinatu sa -ulja (v.) u sovuljaga 
od sova, gdje pojacava augmentativno znacenje. 
U vinjaga nije sufiks, nego je drugi elemenat 
slozenice od osnove rijeci jagoda. Izgleda 
da je postanja afektivnog (pejorativnog) kao 
i -enda (v.), nastao bas rastavljanjem slozene 
imenice vinjaga, koja se u svijesti veze sa 
vino, a izrazava rdav okus. 

Lit.: Mdretie 259. 297. Leskien § 444. 
Vandrdk I, 628, § 610. 

m deklinacije a (17. v.), hdga (Crna 
Gora), aga, gen. age porde age (Kosmet), 
jednom u narodnoj pjesmi u turskom i nasem 
pluralu agaldri. Znacenja su razlicita: a) 
gospodar zemlje (Vuk, Bosna, Kosmet), si- 
nonim ciiluk-sahibija (Bosna) = ciflik saibija 
(Kosmet); b) zapovjednik janjicara; uHasanagi- 
nici zapovjednik vojnickog odreda; odatle 
bosanska prezimena kao Donlagic »zapovjednik 
dobrovoljaca«, Beslagic; c) u vezi s pridjevom 
haraclljski (v. harac) »sabirac poreza«; d) u 
vezi s turskim pluralom od krz (v.) »glavar 
harema« (Kizlar-aga u Osmanu); e) naj- 
starije tursko znacenje srodstva »stariji brat« 
(upor. pasa) ocuvano je i kod Vuka »djever, 
muzevljev brat«, ali tada postaje hipokoristik 
po akcentu i docetku: ago — aga; u Kosmetu 
aga gen. age, »stariji muskarac u zadruzi 
za mlade zene; srodnici njihovih muzeva«. 
U turskom dobiva sufiks -ga: agata »najstariji 
brat«. Ovaj oblik ocuvan je u Bosni u prezi- 
menu Agacic, u toponimu Agacica Majdan. 
Aga je nepismeni Turcin za razliku od pisme- 
noga, koji se zove efendija (Kosmet). Ovako 
i u Turskoj. Posvojni je pridjev agin (17. v.), 
od cega poimenicenje sa -ica dginica »agina 
zena«, dok je agica deminutiv od aga; kvali- 
fikativni pridjev je dginski, jednom i agacki, 



koji nije usao u upotrebu. U narodnoj pjesmi 
postoji pored aga i oblik agan, koji upotrebljava 
zena u vezi mojagane, sto je nastalo prevodenjem 
i prekrojavanjem iz turskoga benim agam »moj 
aga«, tako da je agan kao Milan neka vrsta 
hipokoristika. Apstraktum se tvori s pomocu 
sufiksa -luk: agdluk (18. v.) = hagaluk, bug. 
agaldk »agin feudum«. Osnovno aga veze se 
kao drugi elemenat s licnim muslimanskim 
imenima (tip Hasan -aga) i tada se deklinira 
samo drugi elemenat jer se ime smatra kao 
slozenica. Zbog toga se stavlja crtica. Odatle 
brojni muslimanski patronimici tipa Smailagic. 
Za razliku od beg, nema patronimika sa -ovic. 
U narodnoj pjesmi ponavlja se i pred mu- 
slimanskim imenom: Oj cujes li, ago Asan-ago. 
To je nastalo zacijelo zbog potrebe gradenja 
deseterca. Isto je i kod beg (v.). Umetnuti se 
moze zbog istog razloga i epiteton gazi (v. 
gazijd): Cujes, aga, gazi Smail-aga. Bio je 
obicaj da uplivne porodice u Turskoj i Bosni 
nose naslov aga, odatle bosanska imena kao 
Adem-dga Mesic. Opci balkanski turcizam 
rasiren u svim balkanskim jezicima (tur. 
aga »id.«). 

Lit.: ARj 1, 34. i si. Lokotsch 28. Mladenov 
2. Vasmer 4. Deny § 1159. GM 4. Ehi, s. v. 
Pascu 2, s. v. 

agata f (Kavanjin, Bella): plemeniti kamen 
koji se zove agata (A. Kadcic). Nije potvr; 
u nar. govoru. Od tal. agata iz srednjovjekov- 
nih lapidara, a to iz gr. axaanc, = gagdtes 
»Pechkohle«. Belostenec i iz njega Stulic 
imaju akstan iz njem. agtstein, srvnjem. aget- 
stein »Bernstein«, slozenica od agt < agata 
i Stein »kamen«. Upor. u narodnoj pjesmi 
alem-kamen zlatni (v.). Drugi su hrv.-srp. 
nazivi jantar i cilibar = celibar, gen. -dra 
(v.)- 

Lit.: ARj \, 35. REW* 3635. Weigand- 
Hirt 28. DEI 82. 

agazli, indeklinabilni pridjev znacenja »mrk«, 
a izveden s pomocu turskog imenickog sufiksa 
-U, epiteton ornans u narodnoj pjesmi pred 
imenicom gavran: i izvede agazli gavrana. 
U turskom se kaze yagiz »mrk«. ' ez -//. Znaci 
da je izvedenicu stvorio nas narodni pjevac 
slijedeci maniru uobicajenu u narodnoj pjesmi, 
upor. Skok, Rad 272, 39-48. U Kosmetu 
postoji apstraktna izvedenica od yagiz s 
turskim sufiksom -luk: dgazlak pored agbzhk 
»tanka materija od pamuka ili svile kojom mu- 
slimansko zenskinje pokriva lice i usta kad 
izide na ulicu«. Nosile ga i krscanke. U bugar- 



agazli 



13 



agun 



skom azfak (na cigare, na puska) sa stezanjem 
agi > a kao u agac > ac. Ali ovaj apstraktum 
nije izvedenica od yagiz »mrk« nego od agiz 
»usta«, agizlik »ono sto se mece u usta«. Spo- 
minjemo ga ovdje jer se turski samoglasnik 
(jery) zamjenjuje sa a i zbog toga sto je ispusten 
pocetni suglasnik/, valjda zbog mijesanja obiju 
rijeci. 

Lit.: ARj I, 35. Mladenov 3. Elezovic I, 3. 

agirai, -am pf. (Prcanj, Muo) = agerati 
pored agirati (Bijela, Boka) »(ribarski termin) 
opkoliti mrezom, zakoliti da se ne izgubi posta 
kad se ima trata potezati«. Primjer: Agirdo 
sam na tu postu (Muo). Odatle apstraktum 
na -ancija (v.) agirdncija f »zaokruzenje«. 
Primjer: Na agiranciju bili smo, a riba pobjegla, 
kazu u Prcanju da tako Muljani govore. Ocito 
se radi o dalmatskom denominalu od yvpoc, 

> tal. giro, *adgyrare (preiiks ad-) > tal. 
aggirare sa ocuvanim velarom g. Gur m (Do- 
broselo, Lika) »(zidarski termin) duga motka, 
kojom se mijesa zbuka u mutionick nije potvr- 
den u drugim narjecjima. Nije izvjesno da 
li ide ovamo. Moglo bi se raditi u toj rijeci i o 
domacem postverbalu od gurati (v.). Naziv 
otoka Zirje n (potvrden je Curi) moze ici 
ovamo. Pretpostavlja v > zu i razvitak giu > 
z kao u Sipan < Giuppana. Inace je grcka rijec 
zastupljena u italijanizmu dir m (Dubrovnik, 
Cavtat, Sibenik: ucinit dir, idem u dir, pasajmo 
dva dira), impf, na -va- diravat, dirdvdm 
(Dubrovnik, Potomje) »ici amo tamo, okretati 
se, kruzitk, (sa d > j) jirovdt impf. (Brusje) 
prema jirat pf. : jiroj brod, nemoj jirovdt brod 
< tal. giro, girare. Deminutiv na -ella girella 

> direte f pi. (Dubrovnik) »kvacice koje pri- 
ljubljuju skure pri lastri, virandula (u Sibeni- 
ku)«. Imperativna slozenica dzirasol (kalk, 

Sulek) »suncokret, Lelianthus«. Toponim Na 
dlranu gornju, donju (Muo, ribarske poste), vje- 
rojatno je isto sto Agiran na Mljetu koji dolazi 
od *aggerlanum < lat. aggeries »hrpa, gomila«. 

Lit: ARj 3, 502. Hraste, JE 6, 187. Skok, 
Slav. 211. REW' 3937. DEI 1816. 

agrarna f (akcenat u Banjoj Luci, Srbija, 
Milicevic). Znaci isto sto i izvedenica agra- 
tnaluk »nervoza«. Danicicev akcenat agrarna 
ne poklapa se s turskim naglasivanjem docetnog 
sloga. Zbog toga bit ce pogresan. Nije ista 
rijec kao i agrarna (v.), ali je stvorena na isti 
nacin od tur. agnmak »osjecaj boli«. Turcizam 
koji dosad nije potvrden u drugim balkanskim 
jezicima. 

Lit: ARj 1, 31. Skok, Sldvia 15, 180. 



agravati, -am pf. (16. i 17. v., tranzitivan 
glagoli »ciniti tegobu«. Od tal. aggravare 
(prefiks a < ad i denominai od gravis). 

Lit.: ARj 1, 36. REW* 3855. DEI 87. 

gen. agrska m (Vuk), sinonim 
presljen (v.), u Kosmetu agrsak, -a m (a ostaje 
i u genitivu!) »kolut od razne materije koji se 
natakne na donji dio vretena radi boljeg zamaha 
pri predenju«. Vukov oblik pokazuje da tursko 
a u docetnom zatvorenom slogu moze postati 
nepostojano. Turcizam agirsak istog znacenja 
nije dosada potvrden u ostalim, balkanskim 
jezicima. 

Lit.: ARj 1, 36. Elezovic 1, 4. 

agiin m (Dubasnica, Vrbnik), morska riba 
koja se zove i aliga (v.) = olig Uliti aguni 
(Feretic, Statut verbenski 9) = agun, gen. 
-una (Rab). U Dubrovniku (tako i u Raciscu) 
se ta riba zove gavun, gen. -una = gavun 
(Vuk) = gavun (Bozava), gavuni pi. (Muo) 
= gavun (Smokvica, Korcula) = gavun 
(Perast) = (bez v) gaiin (Split) = gaun, pi. 
gauni (Vrgada) = (sa v > g) gagiin. Odatle na 
-aria > -ara, -era (mlet.) u imenu mreze: 
gavunara (Dubrovnik, Mljet) = gavundra 
(Molat, Bozava) = gagunora, agonera (Vrbnik) 
»bucavica«. Mlecani posudise takoder dalma- 
tinski oblik gavon (Budmani, Tommaseo). 
U naucnoj terminologiji ta se riba zove ciupea 
aiosa (> tal. cheppia), atherina hepsetus, u 
Rovinju zj.ro < gerres (Ive), u trscanskom 
agon »Ahrenfisch«, u krcko-romanskom agaun 
»seppia« (veljotizirano mlet. agon f) = u 
mletackom na Krku agon. Razlikuje se od 
ligan (v.). Augntentativna je izvedenica od 
lat. acus s pomocu sufiks -one. Osnovna se 
rijec prevodi u iglun = igliini (Kostanjica, 
Boka) = iglun (Krtole) od igla = (cakavski) 
iaglun (Racisce) = iglica ili jaglica (Racisce), 
s umetnutim n inglun (Prcanj) = inglun (Le- 
petane, Boka). Gavun pokazuje krcko-romansku 
diftongaciju (au za lat. naglaseno o, upor. 
rasaun < ratione). To je jedini ostatak veljotske 
diftongacije iz ribarske sredine na Jadranu. 
Igla na Krku je prevedenica za mlet. (istarsko) 
angusigola (deminutiv od acus + -uceus + 
-icula) = j'igla = angozigola (u izgovoru 
Hrvata u Vrbniku). Upor. tal. -dijai, angosella 
< *acucella. Mletacki je deminutiv izopacen 
u Mulu (Muo, Boka) u dingula ili igla i u 
doglo n sa nejasnim d. To su sve razlicite ribe y 
dijelom male i sitne, kao gavun, dijelom velike, 
koje imaju dugi nos, srebrnaste, zive na po- 



14 



-ah(a)n 



vrsini mora, ne na dnu. Ovamo ide zacijelo jos 
gdvorica (Brae) »smaris vulgaris«, u kojem je 
-un zamijenjen drugim sufiksom. O gubitku 
pocetnog a- upor. guca (v.). 

Lit.: ARj 3, 114. 116. 115. 4, 408. Skok, 
Term. 37 si. Banali 2, 169. Jurisic NVj 45, 
181. Kusar, Rad 40, 10. 18. REW 3 130. he 
70. DEI 205. 

ah, refleksivna amorfna interjekcija, koja se 
nalazi u svim jezicima i dolazi sa samoglasni- 
cima u prijevoju: oh, eh, ih, uh (v.); h se prenosi 
odavde i najaoh. Izrazuje zacudenje pred vo- 
kativom licnih imena, radost, zelju (ah, da 
mije...}, gnjev. Pojacava se dodavanjem -a: 
aha. Mjesto h govori se za cudenje -I: al at. 
Stariji pisci, kao Zuzzeri, upotrebljavaju ahi 
i dodaju prokliticnu zamjenicu me sa h: ahi- 
meh. Vjerojatno je u ovom slucaju oboje tali- 
janskoga podrijetla. Mjesto hi govori se j: 
aj za cudenje, Most, zelju, molbu, negiranje, 
gnjev i ukor, te se kod Hektorovica veze sa a: 
aja, davori. Vuk ima takoder vezanje sa -a: 
aja aja kao uzvik za poricanje. Ova se znacenje 
razvilo zacijelo iz cudenja necemu. Ova veza 
dobiva i deiksu k: ajak kao ondak. Mjesto k 
dolazi i c: djac, sto zacuduje. Ovo a, koje se 
dodaje, dolazi u uzvicima i na prvom mjestu: 
ajao, ajdoh, ajdoj. Moze biti istoga podrijetla 
i -a, koje se u ramunjskom jeziku dodaje po- 
kaznim zamjenicima: acela pored cei »ovaj«. 
Ali se u ovom slucaju pomislja i na lat. prilog 
hac. Takoder se veze sa bo (v.): djbo (Vuk). 
Kao gore u talijanskom jeziku veze se aj i sa 
proklitikom ma: ajme za izraz zalosti, gnjeva, 
ukora i moze se pojacati sajao (v.) i h: ajmeh. 
Od ovoga uzvika pravi se i impf, ajmekati. 
Mjesto h dolazi u balkanskim jezicima /: af 
(upor. rum. / za jslav. h u virf < vrh). Kod 
Arbanasa i Novogrka dodaje se jos i: arb. 
aht = ngr. dxxi. Kod Arbanasa moze se i 
poimeniciti ah m »zalost«. 

Lit. : ARj 1, 39. i si., 42. GM 3,4. Dictionarul 
1, 74. 

-ah(a)n, z. r. -alma > -an, z. r. -ana, 

slozen deminutivni pridjevski sufiks veoma 
rasiren u hrv.-srp. knjizevnom jeziku i u 
narjecjima. Kad se u narjecjima ispusta h, 
nastaje odatle -an, bez duljine a, koja bi morala 
nastati po zakonu stezanja dvaju samoglasnika. 
Mora se uzeti da u genitivu f i n -ahna nije 
bilo duljine po zakonu i da je odatle kratko 
•a preneseno i stegnuto -an mjesto an. Ovo 
-an govori se bez duljine u narjecjima koja ne 



poznaju duljine poslije naglaska. Samoglasnik 
a moze varirati sa u, tako i K sa s. Oba a nastala 
su iz debeloga poluglasa 6, i to prvo a po za- 
konu, a drugo a po zakonu harmonije iz mekoga 
6. Pridjevski je sufiks nastao iz sufiksa -zh, 
koji se ocuvao u hipokoristicima od licnih imena 
(upor. st. hrv. Sedeh > ces. Zdech) i opceg 
pridjevskog sufiksa -s« ;> -an (v.). Demi- 
nucija pociva na prvom elementu h, koji dolazi 
u starohrvatskim hipokoristicima u vezi sa 
samoglasnicima oii: Milohna (odatle prezime 
Mllohnic na Krku), Vojihna (odatle toponim 
Vojnic}. Primjeri: lagahan < *h§hm>nb > 
lagan, griibahan, malahan, mekahan > mikan, 
punahan, tanahan > tanan, Uzahan > uzan, mla- 
dahan (d prema komparativu mladi), zhahan, 
ladan, mllani, piinan. U prilogu dobrano. 
Ako se pridjevska osnova svrsuje na dit, demi- 
nutivni sufiks dolazi na komparativnu osnovu: 
bledan, gladan, hladan, mladan, zedan, sican. 
Ovaj je sufiks usao i u knjizevni jezik, a ziv 
je i u narjecjima. Primjer iz ZK: mladan, 
mnedan »vrlo mrsav«, bledan »vrlo blijed«, 
maljahan > maljdn »vrlo malen«. Postoji i 
u slovenskom jeziku malehen > majhen (ta- 
koder kajkavsko prezime) i u ruskim narjecji- 
ma: boljahnyj. Mjesto -bio- dolazi -man u 
lagusan »vrlo lagan« ZK, mekusan (upor. 
mekusac, malesan), sicusan, miljusan. U sto- 
kavskom prilogu lagdeko »vrlo lagano« tesko 
je objasniti grupu ck. Vjarojatno je c nastalo 
od s, koje se nalazi u tanjusan za tanahan. Iz 
sk moglo je nastati ck (upor. Atanackovic 
od Atanasije). Pored -ahan postoji i -asan: 
slabasan. Ovo s, koje je nastalo iz h kracenjem 
dvoclanih sveslavenskih antroponima, u kojima 
je drugi elemenat bio -slav: Miloslav > 
Milohna, Vojisldv > Vojihna, Sedeh < Se- 
deslaus < Zdeslavb) i dodavanjem pridjevskog 
ie. sufiksa -io: igra veliku ulogu u hrvatsko- 
srpskim hipokoristicima: Milos (od Milo- 
slav), Praos (od Prvoslav), Dragos (od Dra- 
goslav), Rados (od Radoslav). Odatle' dolazi i 
na krscanska imena kao u Per os. Samoglasnik 
varira u Miljus (od Miloslav). Odatle u krscan- 
skom imenu Ivanis. Dodaje mu se i hipoko- 
risticko -a (v.) u obje kategorije: Dobrisa (od 
Dobroslav), Grdisa, Perisa, Jurisa, Jankisa. 
Samoglasno i gubi se i sa dodaje na suglasnicku 
osnovu cesce krscanskih imena, rjede starih 
slavenskih dvoclanih imena: Ivsa, Jaksa, 
Niksa, Prvsa (od Prvoslav), Draksa (od Dra- 
goslav). Pred s' moze se nalaziti i samoglasnik 
a: Dragas (od Dragoslav), Milas (od Miloslav), 
Petras, kao i u: Miljus od Miloslav). Dodati 



ah(a)n 



15. 



-aj 



mu se moze i sufiks -in (v.): Mllasin (upor. 
Mllaime, hrv. toponim). Kad u 15. v. pro- 
pada slavenska licna toponimija, od svih 
ovih hipokoristika prave se porodicna descen- 
dentna prezimena na -ic, -evic, -ovic. Akcenat- 
sko je pravilo za ove pridejvske deminutive da 
odreda nose akcenat " na osnovi. Nije demi- 
nutivni sufiks i drugog je postarija u cohan, 
kozani mesan, ruzan, rebram, solani, zemljan. 
Ovdje je dijelom postao iz -ens > -en (v.) 
poslije palatala (kozan, razan, zemljan) i 
odatle prenesen na mesan (upor. ntesnen 2K, 
gdje je pridjevski sufiks dva puta izrazen: 
-in i -enb), cohan, a dijelom je nastao iz -6«s 
> (a) n (v.). Poslije suglasnicke grape a je 
preneseno i u femininum i neutrum i ostale 
padeze. 

Lit.: Maretu 313, § 361 a. 314. § 362 b. 
318. § 365 c. Lesklen § 542. Vandrdk \, 635. 
§ 630. Resetar, ASPh 36, 546. 

ahar, gen. ahara = ar, gen. ara, har, 
gen. hara (Vuk) = ar (Kosmet) = jar (na- 
rodne pripovijetke, kao u bug. jeziku jahar) = 
akar, gen. dkara (Hercegovina, Bogisic) m »1° 
konjusnica (Vuk i Kosmet),. 2° dvor (Crna 
Gora), 3° kuca s oborom i avlijom i sve kuce 
naokolo (Hercegovina)«. Balkanski turcizam 
(ahir »staja, obor«), rasiren u svim balkanskim 
jezicima osim. u rumunjskom jeziku, perzij- 
skog je podrijetla (perz. dhur). Drugo a u do- 
cetnom slogu nastalo je od turskoga jeryja 
(upor. bug. ahar), dok u arbanaskom i novo- 
grckom jeziku ostaje perzijski samoglasnik u 
(axotipi = arb. ahur). ; Iz oblasti gradnje 
stanova kao avlija (v.), boj (v.), kat (v.), japija 
(v.), di'rek (v.). Oba turska znacenja (1. ko- 
njusnica, 2. obor) zastupljena su na Balkanu. 

Lit.: ARj 1, 40. 3, 568. 4, 463, SEW 25. 
Skok, Sldvla 15, 180. Mladenov 12. 704. 
Lokotsch 36. GM 5. Matzenauer, LF I, 212. 

ahbab, gen. -aba = abdb m (Kosmet) 
»drug, prijatelj«. Opcenit je turcizam arapskog 
podrijetla u Bosni i ■ Hercegovini i dragdje, 
premda ga ne biljeze leksikografi. Turci 
su generalizirali i prosirili na Balkanu arapski 
plural ahbab (sing, habib) »prijatelj« kao singu- 
lar, sto se cesto dogada, upor. Juhara (v.). 



. Lit.: Skok, Sldvia 15, 179. Elezovic 2, 
491. 

ahmedija (Bosna) = hamedlja (Srbija) f 
»bijela calma«. Turcizam arapskoga podrijetla 
istoga znacenja, koji upotrebljavaju samo mu- 



slimani. Arapska je izvedenica od licnog imena 
kao Ahmed, upor. medzidija. 

Lit.: ARj 3, 564. Skok, Sldvia 15, 180. 

a(h)tapod m (Vuk) = ahtapot (tazic) = 
oktapodb m (st. srp.) »(h)obotnica, polip, octo- 
pus vulgaris«. Balkanski grecizam (slozenica 
ngr. oxTcuioSi > oxxaitoBi »osmokraka«, od 
oxtco »osam« i jiouc,, jio66c, »noga«), bug. 
ahtapod, oktopod, arb. aftapoth, oftapoth, eine. 
(o)htapode, tur. ahtapodi. 

Lit.: ARj 1, 41. 59. 8, 877. Mladenov 378. 
12. Pascu 69, br. 1278, 1279. Vasmer, GL 
41, 103. ZSPh 14, 466. GM 3. Matzenauer, 
LF 7, 4. 

-aija, rijedak hrv.-srp. pejorativni sufiks 
za muska lica, za koji Maretic 259 navodi samo 
dva primjera iz narodnih pjesama: ludaija 
(od luda < lud) i prema ovome pustdija (od 
pust). Interesantan je time sto mogu nastati 
sufiksi pejorativnog znacenja stapanjem hrv.- 
srp. hipokoristickog sufiksa na -a (v. bena, 
luda) i -ja, dodatka turskim sufiksima -ci 
> -d&ija i -/(' > -lija. 

Lit.: ARj 6, 195. 12, 699. Maretic 259. 

ais = ajis = ajs, amorfni uzvik za tjeranje 
volova na kretanje u stranu (Vuk) ili naprijed 
(ZK), ajs ZK takoder hajs; kad tesko ide, 
akcenat je hajs; i ime vola (rogo, vokativ od 
rogma). Odatle glagoli djskati, djsnuti, djsnem 
(Vuk) te alskati i aisnuti (Lika, Vuk). Za obratan 
smjer je uzvik stis. Izgleda da je interjekcija 
upravo slozenica od de, koju Vuk takoder 
navodi za tjeranje volova. Odatle impf, aekati, 
aecem »tjerati volove vicuci aen. Elemenat -i 
nalazi se u sits (ZK). U Kosmetu se govori 
sa vokalom o: oj s, koji pozna i ARj: oj s, oj ski, 
os. Izgleda da ovamo ide i uzvik ahdj (ZK),. 
kojim se tjera lisica od peradi, odatle impf. 
tajkati, -am (ZK). 

Lit.: ARj 1, 41. 44. 34. 43. Elezovic 2, 22- 
Pedersen, KZ 38, 342. 

-aj je sveslavenski sufiks iz praslavenskoga 
doba. Kao ziv sufiks dolazi u svim juznosla- 
venskim jezicima, a od sjevernih u raskom je- 
ziku. To je upravo slozen ie. sufiks -eo rasiren 
vokalom a. Sluzi za tvorenje glagolskih imenica, 
tzv. nomina actionis, ali apstraktno znacenje 
moze prijeci u konkretno (namjestaj). Samo- 
glasnik a je dug kao u -ac, -ag. Ako dolazi u 
femininumu, onda je kratak ili po analogiji 
dug. Veze se obicno s ie. sufiksom -ro, tako 



-aj 



16 



ajdainak 



da mu je najrasireniji oblik -jaj, pred kojim 
se glagolske osnove na k g h palataliziraju u 
(is. Sluzi najcesce za izvodenje od perfek- 
tivnih jednostavnih i s prefiksom slozenih 
osnova. Pocetni palatami elemenat/ mogao je 
nastati i od tema na -i- u infmitivu kao i od 
-ejb i odatle se analogijom prosiriti. Cisto 
-oj nalazi se u uzdisaj i zalogaj (od zaloziti). 
Veza sa -to vidi se u obicaj (od obiknuti), na- 
rastaj (od narasti), zamasaj (zamahnuti), 
okrsaj (okrsnuti). Inace se cesto dodaje kod 
perfektiva na -i-ti: namjestaj (od namjestiti) , 
oprostaj (oprostiti), polozaj (poloziti), do- 
misljaj (domisliti), povracaj (povratiti), slucaj 
(sluciti), porodaj (poroditi), radaj (roditi). 
Od imperfektivnih je glagola nocaj (nociti), 
ndsaj (nositi), vrsaj, lezaj (lezati), mjesaj 
(mijesati). U dogadaj pored dogadaj varira 
perfektivna i imperfektivna osnova. Rijedak 
je kod imenickih osnova: narucaj (od narucje), 
upor. stesi, brbzqj »struja« (< bebeb + -ejb 
od bebeb). U femininumu dolazi rijetko od 
glagolskih osnova samo u znacenju radne 
imenice mjesaja »onaj koji mijesi«, suddja 
»onaj kojisudk, isto tako rijetko i kod imenickih 
osnova kvfgaja, j/rekaja, domaja, peraja. AM 
nije izvjesno da sii -aj i -aja identicni sufiksi. 
Isto tako se moze identificirati ovaj sufiks sa 
docetkom -aj u toponimima izvedenim od 
pridjeva: Bjelaj , = Bilaj = Belaj (Cres), 
Blagaj (od blag »bonus« upor. Buna, hercego- 
vacki hidronim), Kosmaj (od kosmb »kosmat«), 
Maglaj (od mbglz »maglovit«, upor. drugi 
sufiks u Meglen, Moglena kod Soluna). U 
ovim je izvedenicama a kratko. Postoji kod 
ovih toponomastickih izvedenica i fern inum: 
Suvaja (od suK), Krivaja (od kriv), Crnaja, 
Krnjaja. Pomislja se na to da je -aj, -aja u 
ovim primjerima odredeni oblik: a/ > -aj 
mjesto -i, koji odgovara ruskom -oj (Tolstoj). 
Jos valja istaci rasirenja na -ica: drfajica, 
plazdjica, stezajica, bjelajica »bijela carapa«, 
svilajica, tulajica. Atmosferski pomorski ter- 
min mlakajica »mlako vrijeme« ne ide ovamo. 
To je mletacka rijec macaizzo (koja sadrzi lat. 
sufiks -atlciu > -aizzo), u koju se umijesao nas 
pridjev mlak. Kod izraza, za predmete rasiruje 
se s -ka: Ijuljajka, todljajka, seveljdjka. 

Lit.: Mdretii 259. 289. Leskien § 483. 
Vandrdk 1, 515, § 454. Skok, BZb 1( 1921), 
119-128. Brugmann, IF 33, 282. 

ajam, gen. alma m (Lika, Vuk) »prednji 
kraj samara sto stoji ugregnut konju oko vrata«. 
Ovaj turcizam (oyum »prorez«) nije potvrden 



u drugim balkanskim jezicima, a i u hrv.-srp. 
je izoliran. 

Lit.: ARj I, 42. 

ajan, gen. ajana (akcenat je mozda i ajan, 
ajana) m »starjesina u kojem mjestu«. Balkanski 
administrativni turcizam arapskoga podrijetla 
(ar. plural ajan »oci«, sing. <ain »oko«) nalazi se i 
u dakorumunskom, bugarskom i arbanaskom 
jeziku u istom znacenju. Arapski plural po- 
stao je u turskom jeziku singular, kako se 
cesto dogada. Usao je i u bosansku musli- 
mansku antroponimiju (Ajanovic, Tesanj). 
Turska administracija ostavila je na Balkanu 
vise takovih arabizama: nahija (v.), musala 
(v.), vilajet (v.). 

Lit.: ARj lj 42. Mladenov 12. Lokotsch 
38. GM 6. 

ajar, gen. -a m (Kosmet) »mjera ravnoteze«, 
odatle ajarlt, ajarim impf, »sravniti, dotje- 
rivati se«. Ovaj turcizam arapskoga podrijetla 
(ar. nar, u turskom izgovoru ayar »aloi, 
poids, mesure, etalon, mjera za cistocu zlata 
i srebra« lokalan je u hrv.-srp. jeziku, ali je 
potvrden u bug. ajar, ngr. ayidpi, cine. 
alare, svagdje isto znacenje »verifikacija utega, 
vage, srebra itd.«. Iz turske upravne termino- 
logije za utege (bazdarenje). 

Lit.: Elezovic 2, 492. Pascu 2, 107. Mla- 
denov 12. 

albo, uzvik za poricanje »non, aja, a jok« 
(Vuk, Dubrovnik), prema Danicicu i Mare- 
ticu slozenica je od uzvika aj i od enklitike 
bo »naime, jew (v.). Ispravnije prema Pavle- 
ticu potjece od tal. aibd, uzvik odvratnosti, 
negiranja, koji Muratori izvodi od sintagme 
heu bone deus. Upor. berdkos (Vrbnik). Upor. 
za posudivanje uzvika djme (ZK) < tal. 
ahime, jok < tur. yok. Promjena tal. o > a 
nastala unakrstenjem sa aj (v.). 

Lit.: ARj i, 42. 362-3. Pavletic, NVj 
1, 362-363. Maretic, Rad 89, 115. REW 3 

6048a. 

ajdainak, gen. -aka m »toljaga, kijaca«. 
Ovaj turcizam potvrden je u navedenom zna- 
cenju kod Obradovica. Izgleda daje identican 
sa turskim infinitivom haidamak »goniti vi" ;ci 
hajde* (v.). Promijenio je prema tome kod 
nas znacenje, sto se rijetko dogada. Potvrden 
je i u BiH. U bugarskom jeziku ima hajda- 
makb i znaci »glupaka«. 

Lit.: ARj \, 42. Mla'.enov 664. SEW 375. 
Lokotsch 61. Vasmer 1, 251. Skoljic 76. 



ajljazlbk 



ajer m (Rab), poc v djer »prsnuti« (Istra, 
Split, Banovac, Belostenec) = (s protezom 
j) jajer m (Dubrovnik, 18. v.) = jder (17 v., 
Dubrovnik, hercegovacka narodna pjesma ) = 
(s akcentom t-\t aer (Vrancic, Stulic) = (sj, 
kojim se uklanja hijat) ajer (16. v., Dubrovnik, 
Marulic, Kavanjin, Mikalja) = slov. ajer, 
gen. -rja (jugozapadni dio Kranjske) = (sa 
i za grcko r|) aur (13. v., Domentijan, upor. 
gr. arjp) »zrak, vazduh«. Jednom se pise u 
17. v. hajer. Upor. arb. aj r. Pridjevi na -bn 
> -an djeran, na -ski ajerski (ajersko razye- 
drenje, Terzic). Oblik (j)a(j)er je pravilan 
razvitak od lat. aer(e) i odgovara posvema rum. 
aier, sitai, aire, furl, ayer i fr. air. Mora se 
prema tome uzeti da potjece iz dalmato-ro- 
manskog jezika, jer je rijec ogranicena na 
jadransku zonu. Od grckog akuzativa potjece 
tal. aria. Taj oblik posudise pisci. A lS. v. I 
on je potvrden samo u jadranskoj zoni drija f 
(Cavtat, Dubrovnik, Potomje). Ovamo ide 
zacijelo inja f (Dubrovnik) »ruzno vrijeme, 
vihar (irija od vremena, Zore)«. Taj se oblik 
poklapa sa arb. eri (G-M) »Wohlgeruch« = 
eiri, odredeno eirija (Godin), izvedenica na 
-ia od ere f < *aira »Luft, Wind, Geruch«. 
Upor. za semanticki razvitak *auraticum > 
fr. orage »Sturm« od lat. aura = gr. aijpa 
»Lufthauch, leiser Wind«. Lat. aer, gen. aeris 
je posudenica iz gr. arjp, a to je u prasrodstvu 
s nasim vijoti (v.), vjetar (v.). 

Lit.: ARj 1, 34. 41. 108. 4, 405. 421. Zore, 

Tud. 9. Pletersnik 1, 2. Kusar, Rad 118, 

23. REW 3 240. 788. GM 6. 96. DEI 287. 
WP 1, 211. 

ajgir, gen. -ira (Vuk) = hajgir = (sa 
disimilacijom j-r > n-r) angir, hang'ir = 
hanjgir (18. v.) = jdngtr (Podgora, Dalmacija, 
Pavlinovic) = adir (Matzenauer) »zdrijebac, 
pastuh«, metaforicki u izvedenici ajgiraca — 
ajgirusa f (= adirusa kod Matzenauera) 
»upaljenica«, pridjev ajgirovit »pastusast« (Vuk). 
Nalazi se i u bugarskom jeziku ajgdr. Balkanski 
turcizam osmanlijskog podrijetla (< aygtr 
»admissarius«) i ide zajedno s nasom turskom 
terminologijom iz oblasti konjogojstva kao 
at (v.), dorat (v.). 

Lit.: ARj 1, 43. 90. 3, 566. 4, 452. Matzen- 
nauer, LF 11, 345. 

-ajiv, pridjevski sufiks slozen od docetka 
-a imenickih osnova i od -iv (v.). Znacenje 
mu je kao i sufiksu -iv, tj. snabdjevenost 
onim sto kaze osnova, -j- ukida hijat. Primjeri: 



lecajiv »pjegav u lieu, od sunca« (od lec'a 
»pjega«), sipljajiv (od sipnja, s promjenom 
P n j > plj prema sipljiv), blizndjiv = bliznjajiv 
(od blizna). Na nepoznat nacin dosao je u 
cukljajiv (od cukalj, gen. cukija}, saljajiv, 
zuljajiv. Nema mu potvrda u rijecima knji- 
zevnog i saobracajnog govora. Ne nalazi se u 
lisajiv, gdje je -iv dosao na Usaj. 

Lit.:Maretie 393, § 361 e. 

ajkula f »morski pas, charcarias glaucus, 
monace glauca«, govori se u Srbiji za koji se 
govori i italijanizam pesekan (Dalmacija, Hrvat- 
sko primorje). [Dolazi od bug. ili rus. aktila 
koji dolazi od nord, hakall; mozda je u una- 
krstenju s njem. Hai(flsch)]. 

Lit.: RK 4. Vasmer 1, 9. Mladenov 4. 
Hirtz, Pisces 15. 

-ajlija je tursko-slavenski sufiks za muska 
lica. Slozen je od -aj, kome se ne zna pravo 
postanje, jer ne moze biti identican sa -aj 
zatvorenjeapstrakta od glagola i nekih imenica; 
-lija je svakako tursko -li (v.), koje oznacuje 
lica, potjecanje njihovo iz nekog mjesta, kadikad 
snabdjevenost njihovu nekim svojstvom (tro- 
skali, u Bosni). Sluzi za izvodenje od pridjeva, 
imenica i glagolskih osnova i imade kadikad 
pejorativno znacenje: dugajlija (od dug), gra- 
najlija, novajlija (od nov), zlatajlija, tocajlija 
(Baranja). Prezime Durajlija, u ZK Dularlja 
i Dur alija (Tupcina). Mozda je afektivna 
(pejorativna) tvorevina kao -eskara u Iju- 
deskara, -endra u selendra, zenturina od zena, 
gdje ima svakakvih sufiksalnih konglutinata, 
da bi se izrazila odvratnost. 

Lit.: Skok, Rad 272, 43. 

ajluk m (Vuk) = hajluk = djluk, gen. 
ajluka (Kosmet, takoder sa 6 mjesto u) »svaka 
plata, mjesecna cinovnicka beriva (Bosna), 
plata vojnicima (becarina, v.)«, odatle radna 
imenica ajlukcija m »vojnik placenik« (Vuk), 
ajlbkcija (Kosmet) »cinovnik«. Ovaj turcizam 
(ayhk, aybkgi) potvrden je samo kod nas u 
Bosni i u Kosmetu. Uzet je iz turske upravne 
i vojnicke terminologije. 

Lit.: ARj \, 43. 3, 555. Elezovic 2, 492. 

ajljazlbk m »besposlicenje«, turski apstrak- 
tum (haylazlik) obrazovan s pomocu -luk, 
ogranicen je samo na Kosmet, nastade od in- 
deklinabilnog pridjeva i imenice ajljdz (< tur. 
haylaz »mussig«) »besposlen, skitnica, bespo- 
slicar«. Potvrden je i u bugarskom hailaz, gdje 
je prosiren sufiksom -in za individua, kao 



2 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



ajljazlbk_ 



18 



-<n)b' 



kod nas kasapiti: hailazin. U rumunjskom po- 
stoji kao prezime Hailaz (Bukovina). 

Lit.: Elezovic 2, 471. 492. Mladenov 664. 

ajmana f (Backa, Vuk) = jamana (Vuk) 
»kljuse u selu ili polju bez gospodara; bitanga, 
sinonim y'ava = joha (v.)«. U Kosmetu ajm- 
ana m f »neuljudeno, nevaspitano i nespretno 
celjade«. Odatle podjmaniti se. Nalazi se u 
dako rumunjskom haimana »vagabund, bitan- 
ga* i odatle glagol a kaimani »bez posla okolo 
hodati«. U znacenju »bitanga« i u arb. haimana 
kao i u bug. haimana i odatle glagol haimanu- 
vam. Vrlo rasiren balkanski turcizam, koji 
ima dva znacenja: haymana(-e) »divlji, neo- 
brazovan« i »pasnjak, utrina, gdje se goni 
stoka«. Metaforicko znacenje postalo je opce- 
nito na Balkanu. Danicicevo izvodenje od 
hajvan, -ona »stoka« ima se zabaciti. 

Lit. ARj 1, 43. 3, 556. 10, 121. Lokotsch 
783. GM 144. Mladenov 664. Elezovic 2, 
492. 

ajta m (Kosmet) »pokvaren covjek, sino- 
nim za bekrija (v.), becar (v.)«. Nalazi se 
bug. haita, kojim Mladenov glosira kajmana 
(v.), i u ngr. xc«P Ta »budala, besposlicar«. 
Dolazi od tur. haita »hajduk, odmetnik, 
besposlicar« i ide zajedno s balkanskim tur- 
cizmima za psovanje: budala (v.) 3 bena (v.), 
ajmana (v.), ajljaz (v.). 

Lit.: Elezovic i, 8. Mladenov 664. 

-(a)k' je opci slavenski sufiks iz ie. vre- 
mena, a je nepostojano zbog toga sto se raz- 
vilo iz poluglasova 6 i r, a ovi iz ie. u- i »'- 
osnova. U posljednjem slucaju palatalizira 
docetne osnovne suglasnike kgh u czs 
(primjeri: tracak od trak, mrdcak od mrak, 
grasak od grah). Po podrijetlu je pridjevni 
sufiks kao i lat. -icus i njem. -ich. -iko, koji 
ne postoji u baltickoj grupi, ocuvao je prid- 
jevsko podrijetlo u lagak pored lak < hgbkt, 
gladak, sladak, uzak, bridak, drzak, kratak, 
krepak, krotak, mek < mektkz, mrzak, skli- 
zak, rijedak, zidak, tezak, tanak. Velika ve- 
cina ovih pridjeva gubi u komparativu i 
imenickim izvedenicama sufiks -bko: uzi, 
sladi, tanji, mrzi, rjedi, tezi. Neki od njih 
dobise ovaj sufiks u hrv.-srp. jeziku, tako 
drzak, koji je u rumunskom jeziku bez toga 
sufiksa dlrz- To znaci da je u starije doba bio 
i u hrv.-srp. jeziku ziv sufiks odredene vri- 
jednosti, dok je danas u jezicnom osjecaju 
izgubio semanticnu vrijednost, a zadrzao mor- 
folosku, tj. izrazuje samo pridjevsku kate- 



goriju osnove. Hrvatskosrpske su kreacije ; 
Ijubak, nizak - nizi, rezak, hocak. Pridjevski 
sufiks -ko mogao je doci i na o-osnove i tada 
glasi -ok: dubok — dublji, sirok — siri, visok 
— visi, zestok — zesci. Imenicke izvedenice 
od ovih pridjeva odbacuju od reda -ok kao 
u komparativu: dub(lj)ina, sirina, visina, zes- 
tina, tj. tvore apstrakta i od komparativne 
osnove, ■ upor. tezina pored tela, dublna po- 
red dubljina. Nadalje sluzi kao sufiks i za 
tvorbu pridjeva od prijedloga: prijek od' pre, 
opak od op = gr. coto. Isto tako od priloga 
kolikoce: kolik (prilog kolt), tolik (prilog toll), 
i prema ovima onollk, ovolik, kao i od zam- 
jenickih osnova na -a: kdki, takt, ovdkt, ondkl 
(v. nize akoj gdje dobiva odredeni oblik (neo- 
dredeno kakav, takav, onakav, ovakav), ali 
u jak dolazi u neodredenom obliku jak (v.) 
i promijenio je znacenje. Ne znaci, kao u 
ceskom jeziku »kakav, kaki« nego »fortis«. 
Od pridjeva kolicine prenesen je -ik i na stcslav. 
veli, koji se ocuvao u neprosirenom obliku 
samo u cakavskim narjecjima i u toponimiji 
na torn podrucju (Vela Vrata kod Cresa). 
Inace je generaliziran velik. Vezan na t- 
particip moze oznacivati, kao -aci (v.), mo- 
gucnost: pitka voda.- Prema, misljenju Trubec- 
koga imao je pridjevski sufiks -iko i u prid- 
jevskim izvedenicama afektivnu (deminutivnu) 
vrijednost. Izrazavao je nesto malo ili prijatno: 
uzak < czbkb, tanak < ebnbHb i si. od os- 
novnih pridjeva czt, *lbnb, koji se ocuvase 
u komparaciji, a nestadose u pozitivu, kad 
izgubise afektivnu vrijednost i postadose 
morfoloski elemenat za tvorbu pridjevske ka- 
tegorije. 

Iz pridjevske razvila se imenicka funkcija, 
tako da sluzi u mociji za izrazavanje muskoga 
(-dk) i zenskoga (-ka) roda kod zivih bica: 
patak — patka, gusak — guska, macak — 
macka, svracah -~ svrdka. U ovom slucaju 
dogada se da u femininumu ima drugi sufiks: 
momak prema moma, krmak prema krmaca, 
ili da nema femininuma: cvrcak, cvorak. Kod 
etnika u muskom r.odu moze imati za musko 
i oblik -(a)c, kako smo vidjeli. Tada se mo- 
cija izrazava u opoziciji -(a)c: -ka: Bosanac 

- Bosanka, Slavonac - Slavonka, Posavac 

— Posavka, Podravac — Podravka, Poduna- 
vac — Podunavka, Smederevac — Smederevka, 
Pristevac — Pristevka. U srednjem rodu izra- 
zava materiju: klupko (v.). Deminutivna (afek- 
tivna) funkcija mu je jos uvijek ziva i izrazajna: 
tracak, clanak pored clan, cvijetak, davolak, 
oblacak, redak prema red, grasak (od grah), 



19 



akacija 



casak, ddrak, gldsak, crvak, mravak (takoder 
prezime), covuljak = covjeculjak. Naprotiv 
morfoloska funkcija veoma je razvila, i to 
u dva pravca. Poimenicuje pridjeve u mu- 
skom rodu: utorak, cetvrtak, petak, odavle 
prenesen i u ponedjeljak; manjak, visak, jedi- 
nak = jedinac. Isto tako i prosli particip na 
-t: dobitak (rum. dobitoc »stoka«), ispravak, 
dodatak, napitak, pocetak, savitak = svitak 
ZK, uzitak, zacetak, zadatak. Prema pocetak 
stvorene su imenice svrsetak, zavrsetak i od 
nedosta(jd)ti nedostatak. Po svom znacenju sve 
su izvedenice nomina actionis. Nije stoga cudo 
sto ovaj sufiks dolazi i na ciste glagolske os- 
nove prelaznog znacenja: ddljevak, ulomak, 
rucak, zagrizah, pabirak, ovitak, lijepak, zye- 
cak, prijavak, popravak, ispravak, lazflk = 
ozujak, drzak, dometak, umetak, tocak (od 
teci). Ali se daje i na neprelazne osnove: do- 
lazak, stdnok (lat.-dalm. stanicum) < ststa- 
nbkb > sastanak, ostanak od ostati prema 
prezentskoj osnovi. Odavde do parasintaktic- 
kih (prefiksalnih) slozenica samo je jedan 
korak: dorucak, nadimak, naprstak, omedak 
(cakavski umejak Krk), oplecak, podzimak, pri- 
krajak, uzglavak, zapecak, zaselak, opanak 
(upor. na-peti), zaglavak, podmladak, potomak, 
posobak (upor. osoba < o sobe) i do izvedenica 
od priloga: napredak, nazadak, prema ovima 
posljedak. Izrazava kao i -ac i materiju, a da 
osnova ne zivi vise u jeziku: pijesak, sipak, 
pdpdk, vivak, vrijesak (upor. vristina Lika); 
sirak ne ide ovamo (v.). U zenskom rodu 
posudise ovaj sufiks i Rumunji i Arbanasi. 

Lit.: Maretie 313, § 361. Leskien §§ 543. 
546. 428. 375. 469. 399. Vandrdk i, 605, 
§ 580 i 581. Havranek, Sldvia I, 799-784. 

Trubetzkoj, BSLP, 24, 1 (1923), 130-7. 

Vaillant, BSLP 31, 43-46. 

-ak 2 je sveslavenski sufiks pridjevskog po- 
drijetla, kojemu u litavskom jeziku odgovara 
-okas u pridjevima kao saldokas »sladak« od 
saldus, naujokas od naujas »nova«. Nalazi se 
u lat. merdcus od merus i u galskim toponi- 
mima na -acus. Veoma je cest u varijanti 
-jako (v.). U starijem juznoslavenskom bio 
je veoma ziv i karakteristican. Zbog toga ga 
posudise Arbanasi oba narjecja te im sluzi 
za izvodenje muskoga u mociji i kod etnika, 
ima kadikad i deminutivnu vrijednost kao 
u hurrdk »covuljak« (od burre »covjek«), mo- 
tak »jednogodisnjak« (od mot »godina«), ros- 
ak »patak« prema rose »patka«, Durresak »Dra- 
ca nin« od Diirres »Drac«, Ulqenak »Ulcinja- 
nin« od Ulqin. Veze se sa -ar (v.): fushardk 



»stanovnik ravnice« pored fushar (od fushe 
»ravnica«), i od glagolskih osnova: vjedharak 
(toskicki) pored vjedhcak (gegicki, ovdje kon- 
glutinat -es + -ak) »kradljivac« (od vjeth »kras- 
ti«). U hrvatskosrpskom jeziku sluzi najprije 
za oznaku lica koja imaju izvjesna svojstva. 
U ovom slucaju vrsi i morfolosku funkciju 
poimenicavanja: ludak, gluhak (takoder pre- 
zime), novak (takoder prezime), Ijevak, gdr- 
njdk, ddnjak, prostak, sedmak, svdjak, takoder, 
stegnuto u starije doba, svdk (rijec je prema 
tome dubleta), vjestak. Veza sa primitivumom 
izgubila se u junak (upor. sa suf. -be: junac, 
gen. -cd). Kad oznacuje lica, moze se dodati 
i na glagolske osnove: tezak (od tefiti »obra- 
divatk), tezak, zujdk. Varira sa -be: ujak u 
knjizevnom jeziku za ujac, gen. ujca (ZK) 
u narjecjima prema femininumu ujna. U ovoj 
funkciji tvori maskulina i od imenica: poljak 
(takoder etnikum i prezime), zemljak, cudak. 
Oscilira sa -nik (v.) u vojak pored vojnik, 
koje je obicnije, od nekadasnje imenice voj 
»vojska« ocuvane u voj(e)voda (v.). Izrazava 
mociju u gusak m prema guska f, rodak (ZK, 
kajkavsko rojak) prema rodaka. Sluzi i u 
tvorbi imenica koje znace predjel i pred- 
mete: mravinjak i telecak, gdje vrsi poimeni- 
cenje pridjeva: sljivak, gdje oscilira sa -ik: 
sljivik (upor. slivljak ZK). U ktjak za starije 
kijb oscilira sa Kijac (cakavski toponim, upor. 
i Kijevo u Dalmaciji). Dolazi i u turskih 
rijeci: tdrbak pored tdrba. U zenskom rodu 
ne pokazuje duljinu: divljaka. Pridjevsko 
postanje zivo je jos u jednak, dvojak, inak, 
gdje ima duljinu kao obicno, a nema je u 
kdki, ovaki, onaki (v. gore te nize -akoj. 
U surak oscilira sa varijantom -jako: surjak 
(upor. surljdk ZK). Pojacava se afektivno 
(augmentativno) znacenje, koje vise ne postoji 
u jeziku, sa -ina: junacina, prostacina. Duljina 
na a stoji kao u -ac (v.), -ac (v.). Upor. -jak. 

Lit.:Maretic 260. Leskien §§ 380. 402. 
Vandrdk 1, 610, § 584. Belie, NJ 6, 177-202. 
Babic, Ny 3, 177. i si. Boskovic, JF 15, 92- 
101. 

akacija f (Dubrovnik) = (odbacivanjem 
docetka -ija, koji se osjecao kao suvisan su- 
fiks pomijesan zacijelo sa -ija) akac m (Du- 
brovnik, upor. rum. acat, acart) = (odbaci- 
vanjem pocetnog a-, koje se osjecalo kao su- 
visan prefiks pomijesan sa a- < ad-) gazija 
(Perast, Dubrovnik, upor. tal. gaggia) = slov. 
gacja (Notranjsko) = goc (slov.) = (zamje- 
nom pocetnog a- drugim prefiksom re-) re- 
kacija = rkacija (slov.). Posudenica preko 



akacija 



20 



ako 2 



tal. acacia, mlet.-trsc. acazia, cascia, gaggia. 
Danas opcenito akacija valjda preko njemac- 
kog izgovora. Gr. ccxaxia, rijec egipatskog 
podrijetla kao i samo drvo. 

Lit: ARj 1, 44. 3, 118. Budmani, Rad 
65, 164. Sturm, CSJ 6, 65. Strekelj, DAW 
50, 35. REW* 58. DEI 16. 

akmadza (Vuk) = atmadza (Kosmet) »kra- 
guj, zurica, lovacki soko«, takoder bug. at- 
madia istog znacenja, kao i tur. atmaca. U 
Poljicima (Dalmacija) prezime Atmaca. Turci- 
zam je iz tur. feudalnog zivota. Lovci su no- 
sili sokole u ruci, kad bi polazili u lov. Vukov 
oblik pokazuj'e asimilaciju tm > km kao foraca 
za tmica. 

Lit.: ARj 1, 45. Elezovic 1, 42. Mladenov 
11. 

akniak (1 S.v.) = amak i amak (Kosmet) 
m »luda, glupak, budala«, takoder bug. ahmak 
(Ako sam pomak, ne sam ahmak, ta mi davas 
zeleni krastama, v. Gerov 5, 317) i rum. acmac 
«espretnjakovic«. Odatle apstraktum amak- 
hk pored amakhk (Kosmet) »budalastina«. 
Ide u red uvredljivih balkanskih turcizama 
arapskog podrijetla (ar. ahmak »lud«), kao ajmana 
(v.), bena (v.), budala (v.), torlak (v.), i si. 
Lit: ARj 1, 65. Mladenov 12. Elezovic I, 
14. Lokotsch 25. 

-ako 1 je sveslavenski sufiks kategorije k, koji 
sluzi za tvorenje priloga nacina od korijena 
upitnih i pokaznih zamjenica: kako (od kt, 
v. tko) »quomodo«, odatle dakako, nego da 
kako (ZK negdakako), tako (od ir., v. taj) 
»sic«, ovako (v. ovaj) »hoc modo«, onako (v. 
onaj) »ilio modo«, svakako, svakojako (v. sav, 
kt) »varie«. U kajkavskom narjecju -o se shvaca 
kao fakultativna deiksa te se odbacuje (kak). 
Pored priloga, koji su upravo srednji rodovi 
pridjeva, govore se i odredeni pridjevi kaki, 
taki, onaki, ovdki, svdkaki, svakojaki (u kaj- 
kavskom sa dvostrukim sufiksom svakojacki). 
Ovi se pridjevi nalaze i u drugim slavenskim 
jezicima, dok su pridjevi izvedeni s pomocu 
-6 o i -ovo karakteristika hrvatskosrpskoga je- 
zika, i to -6 o > -av samo stokavskoga i knji- 
zevnoga jezika: kakav, kakva ili kakov, ka- 
kova, takav, ovakav, onakav. Od izvedenica 
na -6 o pravi se apstraktum s pomocu su- 
fiksa -oca: kakvoca. 

ako 2 je pogodbeni (hipotetski, realni, po- 
tencijalni i irealni) veznik (konjunkcija). U 
torn znacenju nalazi se i u slovenskom i bu- 
garskom jeziku. Sveslavenski je s torn raz- 



likom sto u drugim slavenskim jezicima znaci 
»kako, kad, premda«. Veoma je znacajno, i to 
je od vaznosti za etimologiju, sto ni u jednom 
slavenskom jeziku nema proteze j- i nije je 
nikada ni imao. U hrv.-srp. narjecjima moze 
izgubiti prvi elemenat a (upor. ZK ko bog 
da »kamo«, ko bude h'po) i docetno -o: ak u 
kajkavskom, kao ovak, onak tak itd. Ne nalazi 
se u baltickoj grupi. U tumacenju postoje 
dvije vrste teskoca: a) sto je po postanju prvi 
elemenat a- i b) koje je prvobitno znacenje, 
da li je prvobitno upitno znacenje, kao u sje- 
vernim slavenskim jezicima, ili pogodbeno kao 
u juznoslavenskim. Brugmann uporeduje a- 
u ako sa sanskrtskim a-sdu »onaj«, grckim 
i-xei »ondje«, ei »ako«, prvobitno »kako«, 
lat. e-quidem, oskickirn e-tanto. Prema ovom 
tumacenju, prvi elemenat bio bi ie. zamje- 
nicki korijen e, u prijevoju o\o > slav. a. 
Prema ovom tumacenju prvobitno bi znacenje 
bilo upitno »kako«. Drugi dolaze do istog 
prvobitnog znacenja, identificirajuci ako sa 
jako (v.) »kako«. Ovi tumace gubitak suglas- 
nikay time sto ako dolazi uvijek na pocetku 
recenice. Ali nema dokaza da je ako ikada 
imalo /. Prema tome ovo se misljenje mora 
zabaciti. Ali i Brugmannovo se misljenje mora 
zabaciti, premda se uporedenje ako — d 
vrlo dobro slaze, jer se a-ko vrlo dobro slaze 
sa ceskim ac »ako, kako«, poljskim acz < 
acze »premda«, gdje je a- ocito kopulativno- 
-adverzativno kao i u iako = ako i »premda«, 
ijdko (Kosmet, Elezovic 1, 228 kao koncesivni 
veznik). O tome a v. gore a. Ovo tumacenje 
objasnjava nepostojanje proteze j, a iskljucuje 
i Miklosicevo, koji je u a trazio refleks od 
sveslavenske zamjenice ;', ja, je, kao i ona, 
sto identificiraju ako sa jako »kako« u staro- 
crkvenoslavenskom jeziku, ukrajinskom, ces- 
kom i poljskom i u oba luzicka jezika. Drugi 
elemenat -ko najlakse je tumaciti. To je zai- 
sta zamjenicki upitni deikticki (upor. lat. 
sic) elemenat u neutrumu -ko = quod, quid, 
koji sam za se bez a- moze u nasim narjecjima 
uvoditi hipotetske recenice kao i u francuskom 
jeziku (j'avais de Vargent que je le donnerais) , 
a u prijevoju ce zaista i uvodi uvijek bez a- u 
hrvatsko-kajkavskom, slovenskom i bugar- 
skom jeziku. U starom crkvenoslavenskom, 
slovackom i ruskom jeziku postoji i aky < 
a + ie. aifu kao u sanskrtu kd »gdje«> 
avesta cu »kako«, koje nije ostavilo traga u 
hrvatskosrpskom jeziku. Buduci da je -ko = 
ce upitna zamjenica, moze se zaista uzeti 
da je prvobitno znacenje bilo upitno, koje se 



ako 



21 



akrap 



ocuvalo u sjevernim slavenskim jezicima, a 
izgubilo se u juznoslavenskim. Takav je raz- 
vitak i u drugim ie. jezicima: avesta kd 
»kako«, lit. kai »kako«, gr. jkdc, »kako« odgovara 
u stprus. kau »ako«, lit. kq »ako«, srednjokimr. 
pan, paun »kao da«. Da je postojalo upitno 
znacenje i u juznoslavenskim jezicima, za to 
ima dokaza. U narjecju juzne Srbije, gdje 
ako ako »tako« znaci potvrdu, u istom smislu 
u Timoku dako (SDZb 3, 180), dok u rumunj- 
skom jeziku daca (v. Skok, ASPh 37, 90. 
i si.) znaci samo »ako«. So »tako« moze uvo- 
diti i u njemackom jeziku pogodbene rece- 
nice. Buduci da i danas jos mozemo hipotet- 
sku recenicu, narocito potencijalnu, izraziti 
upitnom recenicom (ako bude lijepo vrijeme 
= bude U lijepo vrijeme /prolaza = la donnee/, 
doci cu /apodoza = la consequence/), rjesava 
ako = tako = kako upravo na izricit 
nacin to pitanje. -'Iz ovih konstrukcija izlazi 
i ekspletivna upotreba li (ZK ako li me nes 
poslunif). Ovome ako li dodaje Kavanjin jos 
prilosku deiksu -ce: okolice. Upor. u francus- 
kom jeziku si u neupravnom pitanju (Je ne 
sais pas s'il est venu). Kopulativni veznik a 
u a bude li ruzno, necu doci izrazava adverza- 
tivnost, dok i prije i poslije ako izrazava kon- 
cesiju, jednako kao i neutrum sve (sve ako), 
a u Crnoj Gori veza no + ako > ndko (Vuk) 
znaci »osim« = izuzimanje (upor. fr. si ce 
n est). 

Lit.: ARj I, 45-8. Miklosic 107, s. v. ju. 
SEW 26, s. v. ako. Bruckner 1, s. v. a, 2, 
s. v. acz. Brugmann, Dem. 32. Belie, Priroda 
474. Mladenov 4, s. v. ako, 680, s. v. ce, WP 
1, 507, s. v. que za ce, 519, quo — que, qua f. 
Boisacq 219. 

akorzit se pf. (Smokvica) = (sa zamjenom 
tal. prefiksa a < lat. ad hrv. prefiksom rr-) 
ukorzit se (Rab) »opaziti, dosjetiti se«. Od 
tal. (tosk.) accorgersi (prema mlet. izgovoru 
z) < lat. * accorrigere . 

Lit.: Kusar, Rad 118, 25. 

akosiat, -am pf. (Smokvica, Korcula: 
Ja bi maina, pa cemo lako akostat abrivom) 
= akdstati (Perast) = akustat (Bozava) = 
(uz gubitak prefiksa koji je nestao u sandhiju) 
.kustali (Molat: vapor je kustua na n'vM)-»pris- 
tati«. Od tal. accostare, denominai od costa 
ie. podrijetla s prefiksom a- < ad-. U Crnoj 
Gori (Rijecka nahija) a je zamijenjen doma- 
cim prefiksom o = ob, okostatl se pf. (15.v.) 
»pribliziti se«. Na lat. -idiare > tal. -eggiare 
> -izati upucuje kostizati, -am impf. (Du- 



brovnik) »ploviti uz obalu« < tal. costeggiare. 
Deminutiv na nenaglaseni sufiks -ula > 
tal. -ola: kostula f (dvije dubrovacke poslovice) 
»rebro« < tal. costala. 

Lit.: ARj 5, 379. 8, 846. REW 3 2279. 
DEI 32. 1133. 1134. 1135. 

akov, gen. akova (Vuk) = hdkov (Orfelin) 
m »vijedro, vinska mjera«. Govori se u Sla- 
voniji i Srbiji. Odatle deminutiv akdvee, 
gen. akovceta n obrazovan s pomocu sufiksa 
-ce kao sanduce, gen. sanduceta (Srbija). Or- 
felin poznaje jos pridjev hdkovdn i kolektiv 
hdkovcad. Iz hrv.-srp. jezika posudise Ru- 
munji acov u istom znacenju u Banatu i Me- 
hedinti, ali u drugim krajevima govore Ru- 
munji acau, sto znaci da su taj oblik posudili 
iz starijeg madzarskog akou (1368). I Slovaci 
posudise istu rijec. Madzari posudise iz pa- 
noskoslavenskoga govora okovb »zeljeznim ob- 
rucima okovana posuda«, postverbal od oko- 
vati (v.). Panonski postverbal ocuvao se u 
Miholjcu kod Krizevaca u izvedenici 1720. 
modius vulgo okovanec »pola zagrebackog va- 
gana« (Mazuranic, Prinosi 821). Znacenje 
»modius« izgubilo se u hrv.-srp. zbog homo- 
nimije sa okovi »negve«. Madzarizam iz sta- 
rijega vremena, ide u isti red kao i parlog 
(v.) i cobanja (v.). 

Lit "ARj I, 58. Miklosic 153, s. v. ku 1. 
SEW 26, s. v. akov. Gombocz — Mellch 
49, s. v. ako. 

akram, gen. akrdma m iz Jukiceve narodne 
pjesme u znacenju »docek«: Njem' okrama u 
Budimu nejma / m njegovim yet stoh'n ' momaka; 
Na akramu indiskoga bana. Ocito je da je 
ovaj oblik identican s danasnjim bosanskim 
turcizmom icram, od ar. ik'ram > u tur. 
ikram etmek, sto se u narodnoj 'pjesmi doslovno 
prevodi sa »icram ucinitk (ispor. egipatsko 
arapski el achram). Danicic ne daje znacenja, 
nego etimologiju (ar. plural akran, sg. kdrn 
»drug, kolega«, koja se rijec govori u Kosmetu 
kao akran, gen. -a m »vrsnjak, drug«). 

Lit: ARj I, 59. 3, 766, Skok, Sldvla 15, 
352. Elezovic 2, 493. 

akrap = dkrep i akrep (Kosmet) = jdkrep 
m u istocnim krajevima i narodnoj pjesmi 
za skorpija f = skrpijun = skorpljon — spii- 
rak, gen. -rka m (Crna Gora). U Kosmetu 
znaci »kazaljka na satu«. Stulic ima nas izraz 
stipavac, koji nije potvrden u narodnom go- 
voru. Arnauti govore hagrep m pored shkrap 



akrap 



22 



al z 



(Godin). Istocni je oblik turcizam arapskoga 
podrijetla (ar. <ahrab u turskom izgovoru 
akrep). Oblik akrap dokazuje da su se arapske 
rijeci na Balkanu sirile i prema arapskom iz- 
govoru. Latinski oblik dosao je na zapadu 
u nominativu u ucenom obliku scorpia, preko 
tal. scorpione > skrpijun (pucka starija) i skor- 
pijdn (mlada posudenica). Znacajan je crno- 
gorski oblik spurak koji pretpostavlja meta- 
tezu *spurk(ius), koja je po svoj prilici ostatak 
starodalmatskog romanskog govora, dok ar- 
bansko skkrap-i predstavlja stapanje arap- 
skoga i staroromanskog oblika. 

Lit.: ARj 1, 59. 4, 438. REW 7741 i 7741 a. 
Lokotsch 47. Elezovic I, 8. 

aksactb m (15.v.) = aksagb (stsrp., 15. v.) 
(termin za mjere) »sestina unce«. Od ngr. 
a^ayi = srgr., biz. e^dyiov < lat. exagium. 
Prema latinskom izgovoru aksai = aksadi, 
koje moze biti i dalmatoromanski leksicki os- 
tatak. Upor. oksjenac za x. Sa s < x asadz. 
(Dubrovnik, Zore) »podmjerivanje mjera«. Iz 
dalmatoromanskog je i oblik s prijeglasom a 
> i zbog palatala sto slijedi siz, gen. sisa m 
(Dobrota) »pravac, metoda« = slza f (Vuk, 
Pastrovici, nar. prip. ; docetno -a je od n. 
pi., primjer: svake size asprej »vrsta, fela, 
sorta«. Gubitak pocetnog e > a (asimilacija 
e — a > a — a kao u galatina) nalazi se u 
saz (Rab, Istra) »1° nekakva mjerica za sjeme 
svilene bube, 2° sestina unce« < mlet. sazo, 
furi. sas, tal. saggio. Denominai sazat pf. (Smo- 
kvica, Korcula) »naviknuti (u pitanju« Je U 
safala sedlo? Pita se za mladu mazgu, koja 
je odskora osedlana)«. Ovamo idu i nasi in- 
ternacionalni galicizmi esej m, esejist < fr. 
essai. 

Lit.: ARj 1, 59. Zore, P alj. 115. 160. Tua. 
4. Kusar, Rod 118, 24. Lukie, Bog. 4, 140- 
150. REW" 2932. SEW 1, 26. Vasmer, GL 42. 

aksam (Vuk) = aksam (Kosmet) »r vece 
(aksam pade: o, po aksomu), 2° muslimanska 
molitva mujezinova, kad zade sunce, vecernja 
molitva (aksam klanjati) h. U posljednjem 
znacenju rijec je skracenica od aksam na- 
mazi. Odatle dolazi (samo kod katolika i pra- 
voslavnih, ne kod muslimana) prezime Aksa- 
movic. Ovaj turcizam slozenica je prema Ele- 
zovicu od tur. pridjeva dk »bijel« i perz. sam 
»vece« i znacila bi »vece u punom jeku«, upor. 
belo pladne »podne u punom jeku«. 

Lit. ARj I, 59. Elezovic 1,9. GM 1. EM. 



akvila f (16. i 17.v., Dubrovnik) »orao«. 
Deminutiv na -ic akvilic »orlic, orlovic, or- 
lusic«. Od lat. > tal. aquila »id.«. Odatle 
lat. > tal. izvedenica na -o, -oras aquilo, -onis 
> akvllon, gen. -ona m (17.v.) »1° sjeverna 
strana, 2° sjeverni vjetar«. 

Lit.: ARj 1, 59. 60. Budmani, Rod 65, 164. 
DEI 562-563. 

-(a)! 1 je pridjevski i imenicki sufiks ie. pod- 
rijetla. Kao pridjevski sufiks dolazi na samo- 
glasnicke i suglasnicke osnove glagolske i 
imenicke, od kojih neke ne zive vise same 
u jeziku, tako u cio < ceih, ndgao < nagib. 
Moze se vezati sa -eo: supalj m. r., suplja i. r. 
Na samoglasne osnove dolazi u gnj'io gnjila, 
smjeli (< smeH, obicnije smion, gdje je spojen 
sa opcim pridjevskim sufiksom -bn), neumrli, 
sreo zrela, cio; na suglasnicke u svijetao svi- 
jetla (odatle svjetlost, ali svijetiti pored svijet- 
liti, koje je obrazovano prema pridjevu, a 
svijetiti prema osnovi), topal topla (osnova 
tep ocuvana u toponimu TepljuK), nagao na- 
gla. Tada se pojavljuje nepostojano a, i to 
samo u muskom rodu izmedu suglasnicke 
osnove gdje stoji mjesto poluvokala. Taj 
zakon tvorbe vazi takoder i za prosli particip 
aktiva, gdje se nalazi isti sufiks i tu je ziv: 
imao imala, vidio vidjela prema isao isla. U 
knjizevnom i saobracajnom jeziku /, kad za- 
tvara slog, vokalizira se u o. U narjecjima 
diftong ao steze se u a ili o. Mjesto -si dolazi 
i varijanta -el u kiseo kisela (prava osnova vidi 
se u po-kis-nutj v.). Neki su pridjevi kao *magl~b 
ocuvani samo u toponimiji (Maglaj*): Kod 
imenica pojavljuje se u sva tri roda i stavlja 
se takoder na suglasnicke i samoglasicke os- 
nove: na samoglasne u dio . (< deh), gen. 
dijela, predjel i deklinira se kao o-osnova. 
Tada znaci radne imenice i nazive za oruda, 
koja s njima stoje u vezi: pijetao, gen. pijetla, 
vital, vitao, gen. vitla, uzao, gen. uzla (v.), 
sv'fdao, gen. svrdla (pored sufiksa r u narje- 
cju svldar, svidra ZK). Dolazi u deklinaciji 
i- osnova, kad izrazava apstrakta: misao, 
gen. misli (pro-, po-), pogibao, gen. pogibli, 
pregibao, iznikao, ponikao, izrastao, nazebao. 
U pridjevskim i imenickim tvorbama nije 
vise produktivan u jeziku. 

Lit.:Maretic 260. 313, § 361 g. Leskien 
113. 290-91. Vandrdk 1, 564-69, § 527- 
34. Vaillant, RES 13, 156-7. 

al 2 = al (Kosmet) pridjev indeklin. »crven«. 
Dolazi u narodnim pjesmama u vezi s turskim 
imenicama, gdje tvori slozenice koje se pisu 



al 2 



23 



alabaslar 



s vezicom: al-baber, al-basca, al-binjis, al- 
-cador, al-coha, al-duvak, al-katmer. Vezica je 
opravdana kad drugi elemenat dolazi sam 
za se, no alat = halat (Crna Gora) pise se 
zajedno premda at dolazi takoder samo za se, 
kao i u turskom (al at »crven konj«). Ovo 
pisanje nastalo je prema dorat (v.), koje se 
ne osjeca kao slozeni apelativ, nego kao jedna 
rijec, od koje se tvori hipokoristik doro. Od 
alat postoje i izvedenice: pridjevi alatav 
(Vuk), alatasi (Vuk, Kosmet), imenica ala- 
tusa »alatasta kobila«. Ove izvedenice upucuju 
na to da se alat mora pisati zajedno. Drugi 
dio slozenice je hrvatskosrpska imenica samo 
u jednom primjeru: alcasica »biljka trapaeolum 
majus i antirrhinum« prema Danicicevoj eti- 
mologiji. Slozenica alkermos »neki napitak« po- 
red krmez (v.) u Jackama nije jasna, jer krmez 
ne znaci nikada »napitak« kao u Jackama, a 
drugih potvrda za alkermos »napitak« nije se 
naslo. 

Od al postoje i izvedenice, i to turska dlca 
za alat. U Kosmetu je aldfa, gen -e »najcesce 
ime volu, rjede 'konju, crvene dlake«. Nasa 
je izvedenica alica u Mostaru »rana tresnja« 
(Vuk). Turski pridjev moze postati nas de- 
klinabilni pridjev ako dobije nase pridjevske 
sufikse: alav (Milicevic), koji Vetranie pise 
alaf (jedanput u izrazu aiafi sipci). U herce- 
govackoj narodnoj pjesmi nastade odatle 
metatezom indeklinabilni epitet aval binjis 
(Vuk). Pored sufiksa -av dobiva i -en (prema 
zelen, gvozden) alen (Milicevic, Kosmet) »ru- 
zicast«. Ovako i u bugarskom jeziku. U Ma- 
kedoniji ima nastavak -ev: alev, a u bugarskom 
jeziku jos -est: alest. Ovaj se turcizam osman- 
lijskog podrijetla za oznaku boja nalazi i u 
arbanaskom jeziku. Nema nikakve veze s 
ovim pridjevom al m (Vuk) »bijeda, napast, 
miseria, casus ad versus«, koja je prema Ma- 
teenaueru tursko-tatarska, ujgurska i dzaga- 
tajska rijec al »dolus, fraus«. 

Lit.: ARj 1, 60. 64. 67. 69. 75. 122. Mladenov 
5. Elezovic I, 9. 13. GM 7. Matzenauer, 
LF 72, 2. Sulek, Im. 2 541. 

-ala' f je neziv sufiks. Dolazi u dva primjera 
u pluralu: mrezale, vlacale. I ovdje znaci orude, 
kao kad u srednjem rodu sluzi za tvorenje 
imena oruda od imenickih i glagolskih osnova: 
nakovalo (pored nakovanj), oralo, sjedalo, 
zrcalo, stopalo, klecalo, ogledalo, sukalo. Kao 
i gornje dvije moze biti samo plurale tantum: 
vjesala. U sjevernim slavenskim jezicima od- 
govara mu -dio, koje je indoevropskog podri- 
jetla i glasi u lat. -bulum (stabulimi). U na- 



rjecjima ima vise primjera za nj : drvalo »mjesto 
za gorivo drvo pred kucom« (ZK), cesala 
n.pl. »cesagija«. Vokal a- pred -lo dosao iz 
konjugacije a-ti i odatle prenesen i na imenicke 
izvedenice, kao stopalo, mrezale. Od ovoga 
treba razlikovati pejorativni sufiks -alol-ilo 
koji sluzi u stokavskom govoru za pravljenje 
pejorativnih radnih imenica od imperfektiv- 
nih glagolskih osnova na -a-ti, i-ti: caskalo 
(caskati, Vuk, ARj 2, 127), naklapalo (nakla- 
pati, Vuk), blebetalo (blebetali), hajalo (hajati), 
zanovijetalo (zanovijetati), trubilo (trubiti). Pe- 
jorativnost moze se izraziti i sufiksom -as 
(v.): klebetas. Nastao je samo u hrv.-srp. 
stokavskom govoru pejorativiziranjem slo- 
zenog sufiksa -alac, gen.- aoca, u kojem -(a)c 
poimenicuje prosli particip -al, -ala. 

Lit.: Maretie 261. 295-6. Leskien §§ 371. 
378. Vandrdk 1, 570. 

ala 2 = ala, uzvik kojim se pojacava sam cin, 
nastaje od al(l) i a; ako se dodaannastaje alah: 
prema ah i aj govori se i alaj. Izrazava cudenje 
i potvrdivanje u isto doba (tip: ala se ukrasio*). 
Ima primjera i za zelju i proklinjanje. Nalazi 
se i u arbanaskom jeziku, ali u znacenju po- 
ticanja »hajde, dalje, naprijed«. U takvu je 
znacenju i kod nas u narjecjima (Lika), upor. 
i u komandi za potezanje mreze: pomalo, 
ala, ala, malo bolje na desno (Prcanj). U Kos- 
metu ala — ala = »oh, ah«. Nalazi se i u tur- 
skom i arapskom jeziku u znacenju »he«. U 
narodnoj pjesmi dobiva h na pocetku: hala. 

Lit.: ARj 1, 60. 3, 558. Elezovic 9. GM 
7—8, s. v. alia alia. 

ala 3 , gen. ale (Kosmet, razlika u akcentu 
prema aia »zmija«, v. hala) f »naziv za stariju 
Turkinju ili Arnautkinju«. Ovaj naziv upo- 
trebljavaju i Srbi u Peci. Arbanasi imaju 
halle f »tetka«. U Kosmetu u torn znacenju 
postoji nasa izvedenica alka »tetka«. Sufiks 
-ka je dosao na arapsko halla prema tetka 
i zbog toga nema deminutivnog znacenja: 
to je unakrstenje kao cesagija (v.). Turcizam 
je iz oblasti afektivnog zivota (srodstva itd.) 
kao amiaza (v.), dhbad (v.). 

Lit.: Elezovic 1, 10. GM 145. 

alabaslar, gen. -stra (Bella, Stolic) = 
alabastro n (Bunic, prema tal.) = alabavstro 
n (16V., prema srednjolat. alabaustrum i 
sttal. -stro) = (sa aferezom a-) labastar, gen. 
-stra (1 S.v.). Arb. alabaster, s elanom -stri. 
Rijec je orijentalnog podrijetla. Etimologija 



alabaslar 






alaj 



nepoznata. U evropske je jezike dosla preko 
grckoga aMpaaxpov. 

Lit.: ARj 1 60. 5, 859. DEI 109. REW* 
306. Boisacq 40. GM 1. Maretic, Savj. 160. 

aladza (u nar. pjesmi, Danicicev je akcenat 
nesiguran) = aladza i aladza f (Kosmet) 
»sarena haljina, tkanina«, takoder u slozenici 
samaladza, gdje prvi elemenat znaci Sam 
»Perzija« (v.) »svilom protkana sarenahaljina«. 
Kao imenica nalazi se jos u bugarskom (ala- 
dza) i rumunjskomjeziku (tf/agea»finoplatnoa). 
Turcizam (pridjev i imenica alaca »sarena, 
vunena tkanina«) iz oblasti tkanina, kao bez 
itd. 

Lit.: ARj 1, 61. Elezovic 1, 11. Lokotsch 
50. Korsch, ASPh 8, 647. 

alah (Danicicev akcenat) = halah (Vuk) = 
halaj = -alah. gen. aldha (akcenat bosanskih 
muslimana, uceniji muslimani oponasaju i 
arapsku geminatu alldh) »bog, samo kod mu- 
slimana*. Odatle uzvik vala = vdlaj »boga mi, 
bog me« za isticanje istinitosti tvrdnje, koji 
upotrebljavaju i krscani obaju zakona na 
Baniji, Kordunu, Lici i dalje na istoku. Pocetno 
v- potjece od arapske partikule toa, koja sluzi 
pri zaklinjanju: wallah »Boga mi«. Postoji jos 
uzvik za sokoljenje, cudenje i zalost jalah ~ 
jala (Vuk), od arapskoga jallah »boze« i prilog 
alalem (Vuk) »po svoj prilici«, od arapskoga 
allalem »bog zna«. U'Kosmetu se govori uzvik 
ala-cerim »kako bog das, od arapskoga allah 
qerim »bog je milostiv«. Ovaj religiozni arabizam 
prosiren je na citavom Balkanu. Pored toga 
postoji u narodnoj pjesmi i/ah m u vezi ilah 
icum, od arapskoga 'andkum, po turskom 
izgovoru indkum »bog s vama«. Od alah postoji 
i glagolska izvedenica halacati, -caju (Turci) 
(Milutinovic) = halekati, hdlekam i halecem 
(17. v., Dubrovnik) = haldkatli-acem, impf., 
haldknuti, haldknem pf. (17. v.) »vikati halah, 
kad se govori o Turcima i njihovoj vojsci«. 
Nije .izvjesno da li je od te glagolske osnove 
izvedena imenica halakusa f (Dalmacija) 
»vinova loza crna grozda«, kao ni to da li 
je u prvom dijelu imenice (h)alabuka sadrzano 
alah. Glagoli su potvrdeni i bez h (aldkati, 
alaknuti, -em -kam, -cem) i sa j- jalakati, 
jalaknuti. j- potjece od jalah (v. gore). Obra- 
zovani su kao tikati, vikati »govoriti ti, vi«, 
i aekati i nemaju nikakve veze s turskim 
almak »uzimati«, kako je mislio Danicic. Zna- 
cajno je da su Arbanasi skadarskog gegickog 
narjecja posudili nas infinitiv i prenijeli ga 



u svoju pasivnu konjugaciju: allakatem »zer- 
streue mich«. S obzirom na ovo preneseno 
znacenje moglo bi biti da u vezi s osnovom 
ovih glagola stoji i pridjev olakast »razuzdan« 
i imenica aldkaca f »razuzdano zensko celjade« 
(Vuk). U Kosmem ima dlakat, -am impf, razlicita 
znacenja »larmati, grajati, traziti, preturati, 
pretrazivati«. Kako glagol, pridjev i imenica 
imaju onomatopejski izgled (opetovanje istoga 
samoglasnika, tvorenje sa -kati), nije cudo 
sto postoje razlicne varijante suglasnika (p 
mjesto k: alapaca) i nadovezivanja na glagol 
orlati impf, (arlakaca). Upor. i pridjev (h)alast 
(ZK) »razuzdan«. Svakako nece stajati izvo- 
denje Matzenauerovo od tursko-tatarsko-altaj- 
skoga alu, alak »stultus, mente captus?. I 
sanai glagoli orlati, -am (Vuk) »tumultuare« = 
drliti, -im »ululare«, pa prema urlikali obra- 
zovani deminutivni imperfektiv! arlikati = 
arltikati, arlucem »ululare«, pa od iste osnove 
izveden pridjev s pomocu sufiksa -ovan (v.) 
arlovan (Lika) = aribvit (Srbija) »tumultuosus« 
onomatopeje su latinskoga tipa ululare s umet- 
nutim r prema orli — harli (v.). Danicic ne- 
pravom gleda u njima turski glagol Irlamak 
»pjevati« sto ne moze biti ni semanticki ni 
morfoloski ispravno, jer nase glagolske pozaj- 
mice iz turskoga glase na -isati (v.). Iz ovoga 
se prikaza vidi da se i posudenice iz oblasti 
religije mogu onomatopeizirati. U slozenim 
uzvicima masala (v.), supanula (Kosmet) »uzvik 
cudenja« < ar. subhan ullak rijec alah ulazi 
kao drugi elemenat. 

Lit: ARj 1, 61. 63. 110. 3, 558. 560. 786. 
4, 440. BI 2, 695, Mladenov 4. Elezovic 
2, 11. 285, 360. GM 7. Matzenauer, LF 7, 
2. Korsch, ASPh 8, 647. 

alaj, gen. alaja (17. v.) (Vuk) »puk, pukovni- 
ja, vojna parada, gomila ljudi, ovaca, pukovska 
zastava«. Posljednje znacenje nastalo je po 
zakonu sinegdohe ili ispustanjem drugog 
elementa u slozenici alaj-barjak, koja se govori 
takoder. U slozenici deklinira se samo drugi 
elemenat, ali ima potvrda za dekliniranje obaju 
elemenata. Odatle radna imenica alaj-bar- 
jaktar. Postoji jos slozenica alajbeg »zapovjed- 
nik puka, pukovnik, jedan od cetvorice pred- 
stavnika bosanskih begova«, dldjbegovica f 
»zena njegova«. Zabiljeziti treba iz Kosmeta 
alajbegova slama »pusto maslo«. Pored ove 
slozenice govorilo se u znacenju pukovnik i 
miraldj, gen. -aja (Kosmet). Odatle miralajevica 
f »zena njegova«. Ali ovaj posljednji izraz nije 
ostavio traga u prezimenima bosanskih musli- 
mana, nego Alajbegovic. U narodnoj pjes- 



alban. 



mi stvoren je indeklinabilni epitet alajli 
barjak koji se ne govori u turskom jeziku. 
On se pomijesao s pridjevom al »crven« (v.), 
pa se u narodnoj pjesmi pored alajli-barjak 
govori alali pasmage (Vuk), cemu odgovaraju 
na drugom mjestu crvene pasmage (Vuk). 
Sva tri vojnicka turcizma rasirena su po cijelom 
Balkanu u oba znacenja »puk, procesija, 
pratnja«. 

Lit.: ARj 1, 61-62. 4, 734. 9, 693. SEW 
1, 27. Elezovic 1, 10. 2, 409. Lokotsch 51. 
Mladenov 4. 298. Pascu 2, 107. EM s. v. 

alaman m (Vuk) »hajduk, razbojnik«, 
u jednom dijelu bivse Vojne granice (Sajkaski 
bataljun, Banat) »ciganin«. Upotrebljava se 
u poredbi kao alamani pojedose. Nece biti 
u vezi s Allemand »Nijemac« jer Turci u 
novije vrijeme prihvatise ovaj naziv za narod, 
stariji je Nemgeli, nego ce biti, kako Matze- 
nauer i Danicic misle, turski (tatarsko-dzaga- 
tajski) alaman = alakman »lupeze. Cudno je 
da rijec nije potvrdena drugdje na Balkanu. 
Prema Korschu je takoder iz istocno-turskoga 
i u vezi s glagolom almak (v. alis-veris). 

Lit.: ARj 1, 62. Matzenauer, LF 7, 2. 
Korsch, ASPh 8, 647. 

Alaman 2 m (16 — 18. v., Vetranie, Zanicic) 
prema f alamanka (Vuk, nar. pj.) »sablja«. 
Pridjev alamanskT (15. v., Crna Gora), poime- 
nicen u f zemlja Alamanska f = (prema tal., 
na nenaglaseni sufiks -ia) Alamanja (Ve- 
tranie) = (isto sa romanskim slabljenjem 
a > e u intertonici) Aleman'm (16. v., Vetra- 
nie, Glavinic, Kanavelic) prema Alemanha 
(nar. pj.), pridjev alemdnski (Kasic) = ale- 
manjski (\1 . v., Ancic). Zemlja Alemanjafpmema 
tal.). Oba lika 'potjecu iz Italije Alamagna = 
Alemagna, pridjev alemanno — alamanno, 
zamijenjeno sa tedesco, v. tudesak. U narodnu 
pjesmu i u Crnu Goru uslo je preko turskog. 
Upor. i arb. alaman. U turskom je takoder 
iz talijanskog jezika. 

Lit.: ARj 1, 62, 66. REW 5 308. DEI 105. 
OAi 8. Korsch, ASPh '8, 647. 

alasa f = olaksa (za ovaj oblik nema potvrda 
u ARj; umetnuto k iznenaduje), kolektivni 
je naziv za mnostvo konja. Iz osmanlijskoga 
jezika, upor. rusko losad, koje je zbog a > o 
starija posudenica kao u klobuk pored kalpak 
(v.). Alasa nije potvrdeno drugdje na Balkanu, 
a u turskom jeziku nema kolektivnog znacenja, 
nego »teretni konj za sedlanje, pastuhe. 

Lit.: ARj 1, 62. SEW 734. Lokotsch 55. 
Vasmer 2, 63 — 4. 



alat, gen. alata = halat m. Pored ovoga 
oblika, koji je danas opcenit na cijelom te- 
ritoriju hrv.-srp. jezika, postoji i alta f gdje 
je a shvaceno kao nepostojano (upor. agrsaK), 
ali nije usao u saobracajni i knjizevni jezik. 
Razlog je sto se u akcentu i duljini poklapa 
sa zanat. Upor. poslovicu bez alata nema 
zanata. Odatle nastade izvedenica alatljika 
f »jedan komad iz skupa alata« (Vuk), ali je 
tvorba nejasna. -Iji pred sufiksom -ika izgleda 
kao tursko -li. U danasnjem jeziku industri- 
jalizacije postala je ova rijec opcenita. Kao 
turcizam arapskoga podrijetla (ar. pi. alat 
od sg. diet, kao obicno, v. ahbab, fukara) 
nalazi se u svim balkanskim jezicima, kako 
je i prirodno kad se zna da se zanatska organi- 
zacija i produkcija (esnafi, zanati) vrsila prema 
istocanskom tipu po citavom Balkanu za tur- 
sko vrijeme. Drugi homonim alat »brodsko 
uze« nije turska rijec, nego madzarska alattsag, 
dobivena ispustanjem madzarskog sufiksa za 
apstrakta. 

Lit.: ARj 1, 63. Mladenov 4. GM 8. Tiktin 
717. Korsch, ASPh H, 648. Asboth, NyK 5, 
prema lib 3, 164. 

alauza f (Vuk) = alaudza = (sa aferezom 
a-) lauza f »lapavica«, Danicic izvodi od no- 
vogr. akaypovvT] »nesreca«. 

Lit: ARj 1, 63. 

alavanta f »vreva, gungula« (Srbija), »stvar 
stecena bez muke« (Bosna), odatle radna ime- 
nica alavantadzija m »covjek koji hoce bez 
muke da zivi« i pf. glagol zaalavdntati »steci 
sto bez muke« (oboje iz Bosne). U Vucitrnu 
(Kosmet) govori se recenica Donell beu ala- 
vante, ali Elezovic ne zna pravo znacenje. 
Cini se da se pokriva s bosanskim. Belie, 
Dijalekti 352, biljezi alavanta u znacenju 
»kicos«, a Sima Milutinovic, Istorija 183, 
ima primjer: »Nahija pozarevacka... s oso- 
bitom i bogatom alavantom«. U turskom jeziku 
postoji rijec talijanskog podrijetla alabanda 
»zestoko predbacivanje« < tal. alia banda. Sva- 
kako, podrijetlo i semantika nisu jasno jutvr- 
deni. 

Lit: ARj 1, 64. Skok, Sldvia 15, 180. 

alban m (Sulek, bijel i crn ~, Hrv. pri- 
morje) »vrst vinove loze«. Ovamo ide mozda 
arbol mali i vellki (Sulek, Hrv. primorje) 
»bijelo grozde«. Od tal. albana »varieta d'uva 
chiara, a maturazione tarda« i lat. albuelis 
»Rebenart« > albera (milansko narjecje), sve 
od albus. 

Lit: ARj, 1, 64. 102. REW 3 327. DEI 
107. 



albeta 



26 



Aleksandar 



albeta f (Baosici, Boka) »onaj momenat 
zore, kad nije ni dan ni noc«. Deminutiv na 
-itta > tal. -etta od opce romanske rijeci 
alba »zora«, ispustanjem opce rijeci lux »bijela 
svjetlost«, poimeniceni pridjev z. r. Upor. 
francuske deminutive pik. aubette, Languedoc 
aubeto »pointe du jour«. 

Lit.: REW 331. FEW 63. DEI 106. 

aleak, gen. algaka m »nevaljanac, objese- 
njak, lopov, kao izraz u sali«, opcenit bosansko- 
hercegovacki turcizam (tur. pridjev algak 
»rdav, zao, nevaljao«), koji nije potvrden u 
drugim balkanskim jezicima. Upotrebljava se 
samo kao imenica. 

Lit: ARj I, 64. Skok, Sldvia 15, 180. 
Korsch, ASPh 8, 648. 

alem, gen. aicina (Kosmet) m znaci isto sto i 
turski alf ^. Ovaj turcizam nije potvrden u drugim 
nasim krajevima, ali se nalazi u bugarskom jeziku 
alcija i u arbanskom alici, gdje znaci »sadra, 
zbuka« kao i u turskom jeziku. Znacajan je 
zbog dodatka -n koji je nastao da .bi se mogao 
deklinirati, dok je u bugarskoiti jeziku dodano 
-ja kao u svim ostalim nasim primjerima koji 
se svrsavaju na turski naglaseni vokal. Upor. 
hrv.-kajk. mercin, gen. -iria »mjerac« po- 
red tepcija, sudija < tepbei, scaii, gdje nala- 
zimo takoder u jednome -n, u drugima -ja 
iz istog razloga. 

Lit.: Elezovic 1, 13. Mladenov 5. GM 8. 

aldomas = aldumds ni (15. v.j, odatle i 
deminutiv obrazovan s pomocu sufiksa -ce, 
gen. -ceta: aldumasce, -eta (Vuk), kajkavsko 
hrvatski i slovenski pravni izraz za pojam koji 
se zove likov m, likova n na zapadu, u istoc- 
nim krajevima halvdluk, a u cakavskima 
kanata f »napitak, objed, vecera na zavrsetku 
kupovine«. Odatle je izvedena radna imenica 
aldomasnlk, o/domasnik (16. v.) »svjedok pri 
kupovink (u jednom pravnom spomeniku). 
Izvor je rijeci madzarski apstraktum aldomas 
»zrtva, svecana gozba pri zrtvi uopce« izveden 
od madzarske glagolske osnove a'W»zrtvovati«. 
Madzarski particip aido posudise kajkavci: 
dldov, gen. aldova (Danicicev postokavljeni 
akcenat, 17. v.) »zrtva«, odatle pf. dldovati se 
»zrtvovati se«, pridjev dldovan dldovna, radna 
imenica aldovavac »svecenik«. 

Ovaj madzarski prvobitno mitoloski termin 
posudise svi narodi koji s njima granice u 
znacenju pravnog termina, cak i Slovenci. 
Hrvatskosrpski izraz za taj pravni termin ne 
postoji, premda je sam pravni obicaj potvrden 



jos u vrijeme hrvatske narodne dinastije u 
darovnici Petra Crnoga (»prandiurn pro fine«, 
1080). Likov(o) je srednjovisokonjemacka slo- 
zenica litkauf, u kojoj prvi elemenat lit znaci 
»zestoko pice«, a drugi »kupovina«, dakle »pice 
pri kupovini«. Halvdluk je opet turski apstrak- 
tum na -luk od haha (v.), dok je kanata dal- 
matoromanska apstraktna izvedenica na -ata 
(upravo pasivni particip proslosti) od cena 
»vecera«. 

Lit.: ARj 1, 65. 3, 561. 8, 889. Miklosic 
221. SEW 27. Matzenauer, LF 8, 41. Gom- 
bocz-Melich 1, 62. i si. Maver, SR 3, 308-12. 

aldum, indeklinabilni pridjev, epiteton 
ornans u narodnoj pjesmi u izrazima aldum 
dlrek »zlatan stup«, aldum trava »sambucus 
ebulus«. Drugih potvrda nema. Zbog toga 
nije posve pouzdan. Cini se da je identican 
s turskom imenicom altm »zlato«, koja se nalazi 
i u bugarskom jeziku altan u istom znacenju. 
Samoglasno u obicna je zamjena za tursko jery 
(upor. hadum, kaduna itd.), ali je neobicno 
It > Id i zbog toga nije etimologija posve 
pouzdana. 

Lit.: ARj 1, 65. Lokotsch 61. Mladenov 5. 

alega f (Mikalja, Voltidi, Perast), takoder 
toponim u Monasterium Sancii Georgii de 
Alega(\216) = (sa protezom v) voliga (Korcula, 
Orebic, Molat, Krk, Senj, Ugljan) = (bez 
anaptikse elf) vaoga = voga (Dubrovnik, 
Mljet, Peljesac, Cavtat; Stulic) = vaga (Ku- 
ciste) = (sa likvidnom metatezom al > la, 
kao u Labin, i s augmentativnim hrv.-srp. 
sufiksom na -ina) lailna (Korcula, Split, 
Brae) »morska trava lostera marina, p'uric, 
alga kao naucni termin«. Stara posudenica 
lat. alga (ie. podrijetla). S anaptiksom eji 
potvrdena je u trscanskom govoru i tal. jeziku. 
Anaptiksa je zacijelo juznotalijanska te je 
kasnije dosla u Dalmaciju, kako potvrduju 
dalmatinski oblici bez nje (koji su stari, kako 
se vidi iz oblika s metatezom likvida). Moze 
da potjece iz 7. v. kao i Labin. 

Lit.: ARj I, 65. 5, 940. Zore, Rad 170, 

228. Macan, ZWVZ 29, 1, 207. CD 6, 162. 

REW 334. FEW 65. DEI 123. WP 1, 153. 
Walde 25. 

Aleksandar, gen. -dm m pored Aleksandro 
(-o kao u Makso) = Aleksandar = (sa an > 
en) Aleksender (13— 16. v.), licno ime. Odatle 
hipokoristik Aleksa m = Aleksa, s protezom 
laleksa. Toponimi od poimenicenih pridjeva 
Aleksandrovac, Aleksinac (18. v., Vuk). Na 



Aleksandar 



27 



alem 



nenaglaseno -la: Aleksandrija (Egipat). Veoma 
raznoliki su oblici s aferezom a-: Leksandar, 
gen. -dra (16. v.) = (ks > hs) Lehsandar, 
gen. -dra (dubrovacki pisci) = sveti Leksedrije 
•(Pec) = Leksandro = Lehsandro. Toponim 
Lehsandrija f s etnikumom Lehsandrinjanin 
m prema Lehsdndrinka i pridjevom lehsdn- 
drinski. Zensko ime Lehsdndrina (17. v.). Sa 
ks > hs > s Lesdndro s pridjevom Lesandrov, 
Lesendrije (Slatina) i u imenu egipatskog 
grada Lesdndrija (Vuk, 17. v.) s pridjevom 
lesdndrijski, lesdndrinski (18. v., Dubrovcani). 
Hipokoristici : Leksa, potvrdeno i u prezimenu 
Leksic, na -an (tip Milan) Leksan (18. v., 
Kavanjin), Leka m (14. v., nar. pj., takoder 
arb. Leka Dukaxhim) — Lekd (Kosmet) 
i prezime s pridjevom Lekin (poimenicen na 
-lea Lekinica »zena Lekina«), takoder u topo- 
nimiji, prezime Lekic, Leko m u prezimenu 
Lekovic, na -an Lekdn, Leso pored Lisa u 
prezimenu Lesic, Lesovic. Iste fonetske pojave 
opetuju se u kracem obliku Aleksije = Lesij 
(18. v.) = Alesije kao i u imenu biljke lesandra 
f (Vuk) »smyrnium olustrum, petroselinum 
macedonicum«. Grcko licno ime uslo je tur- 
skim posredovanjem (a ovo preko ar. Al 
Iskandar > tur. Skender) Arbanasa Jurja 
Kastriotica, koji je bio prozvan Skender-beg 
(1459, Dubrovnik), jer je bio odgojen kao 
icoglan na turskom dvoru u Carigradu. Njegova 
zemlja bi prema njemu prozvana Skenderija 
(Vuk) »zemlja oko Skadra«, pridjev skande- 
rlnski (Turci, 1707), skenderski (kralj, nevjera): 
kod Kavanjina i Mrnavica Skanderbeg. Skender 
kao musko ime (Bosna i Hercegovina, prezime 
Lika) potvrdeno je prvi put 1466, odatle pridjev 
Skenderov u poimenicenju Skenderovac, pre- 
zime Skenderovic, na -de Skenderac, gen.-rca 
(Vitezovic) »covjek iz zemlje Skenderije«. 
Na -usa Skenderusa (oranica, Gospic). Kao 
opce ime skender m (Marulic, Lucie, Krna- 
rutic) g. 1561. pas ili skender, nazvan tako po 
svoj prilici zbog toga jer potjece iz Iskenderije 
(= Aleksandrija}. Jos postoji hipokoristik 
Sasa ruskog podrijetla.' Licno ime je grckog 
podrijetla AXe^avSpoc,, koje ide u tip sloze- 
nica (dvnp »covjek« i akz%m »zasticujem«) 
znacenja »zastitnik ljudi«. 

Lit.: ARj 1, 65. 4, 440. 5, 959. 960. 6, 
16. Matzenauer, LF 9, 201. Korsch, ASPh 
9, 520. Elezovic 1, 359. Solmsen, Eigennamen 
114. 

aleluja f (Cres) »r uzviku liturgiji, 2° bla- 
goslovljena maslinova grancica, 3° crkvena 
pjesma (Banovac)«, 4° aleluja bela f (Sulek) »li- 



lium candidum (biljka)«. Odatle po svoj prilici 
pripjev (refren) leluja (nar. pj. u Srijemu) i 
glagol saleluvala se (Otok, Slavonija, mozda 
momentana kreacija, jer nije dovoljno potvr- 
dena) u izrazu saleluvala se bolest sa mojega 
tijela, sto se kaze kad svecenik prvi put zapje- 
va aleluja na Uskrsnuce. Kod pravoslavaca, 
prema novogrckom izgovoru ove hebrejske 
imperativne slozenice (hallelu »slavite« -jdh 
»bog«) aAAnXoma = aliluja, aliluj (Srbija, Mi- 
licevic) u docetku obrnuto prema pomiluj. Kao 
biblijska rijec nalazi se u svim balkanskim i 
evropskim jezicima. Odatle sa sufiksom -arium 
> -ar alilar (18. v.) »pojanje aliluja pos- 
lije procitanog apostola«, stegnuto od grckog 
dWo|?tomdpiov. Biljka srlat. alleluia — tal. lii- 
iola nazvana je tako vec u srednjem vijeku 
jer cvjeta oko Uskrsa. 

Lit.: ARj 1, 66. 74. 4, 4. Tentor, IF 5, 
203. Vasmei, GL 42. DEI 129. 

alem, indeklinabilni pridjev koji se upo- 
trebljava kao epiteton ornans u narodnoj pjesmi 
u vezi sa kamen iii kamen dragi. U crnogorskoj 
narodnoj pjesmi postoji varijanta aler kamen 
dragi pored alin kamen dragi kod Vuka. Zna- 
cenje i etimologija nije dosada utvrdena, jer 
Danicicevo izvodenje od arapske rijeci 'alam = 
turski alem »znak, zastava«, koja je ocuvana u 
rumunjskom alem »polumjesec i zvijezda na 
turskim zgradama«, pi. alemuri »zastave s 
polumjesecom i zvijezdom« ne moze da objasni 
pitanje kako je doslo do specijalizacije toga 
znacenja bas za epitet uz dragi kamen, rijeci 
koja se upotrebljava u narodnom govoru (ZK) 
u znacenju dijamanta. Znacenje »magicus«, 
koje Danicic pridaje epitetu alem, nije nicim 
potvrdeno. Postoji jos pridjev alemov u jednoj 
Petranovicevoj narodnoj pjesmi: ledne usi, 
dvoje mendusice, alemove dvije zvjezdice. 
Drugih potvrda za taj pridjev nema. Moguca 
su tri tumacenja, koja sva tri mogu da objasne 
i znacenja i specijalizaciju za epitet. Alem 
dozvoljava, prvo, pomisljanje na turski pridjev 
al (v.) »crven«, koji je potvrden ii izvedenici 
napravljenoj s pomocu pridjevnog sufiksa -en. 
Ta je potvrdena u Srbiji i Kosmetu. Kao 
aval u Hercegovini, i ovaj je mogao postati 
epitet i torn prilikom promijeniti docetno -n 
u -m. Ako je tako, onda alem-kamen dragi 
znaci naprosto »dragi kamen (= dijamant, 
rubin) jake crvene boje«, nesto kao fr. escar- 
boncle u Pelerinage de Charlemagne < lat. 
carbunculus, koji se sjaji na vatri i svjetlosti. 
Izmjene aler i alin objasnjavaju se time, sto je 
pridjev alen narodnom pjevacu presao u red 



a loin 






almaz 



slabo razumljivih turskih epiteta, kojih je 
u izobilju u nasoj narodnoj pjesmi (upor. 
Skok, Rad 272, 39-48). To bi bilo jedno 
tumacenje, koje pruza izvjesnu vjerojatnost. 
Pored toga Korsch upucuje na sjevernotursko 
alam, alem, koje znaci »ures na odjeci«. Ali 
ovo pomisljanje ne rjesava problem, vec je 
samo navodenje neke druge suzvucne turske 
i to sjevernoturske, a ne juznoturske ( = 
osmanlijske) rijeci, koja jedino dolazi u obzir 
za nasu narodnu pjesmu. Zbog toga moze da 
baci izvjesnu svjetlost na problem analogan 
izraz koji upotrebljava rumunjska narodna 
pjesma: pietre nestemate (plurale tantum), 
koji rumunjski pjevac nije razumio pa gaje na 
razne nacine izopacivao : pietre ndttrapate ,kao 
daje izvedenica od ndstrapd = hrv.-srp. mastrafa 
(v.) < ar. mesrebe. Cita se i o piatra nescar 
piatrd, gdje nescar stoji mozda prema stfr. 
escarboncle < lat. carbunculus. Te pietre 
nestemate nose zivotinje na dva roga. Sto znaci 
rumunjski pridjev nestemate, to najbolje tumaci 
bugarska i nasa narodna pjesma. U Angelova- 
Arnandova, Balgarska narodna po'-'-lja 1, 
17 to je bezcen karnak, a kod Vuka Nar. pj. 
2, 482 i 3, 83 : U njoj se sjaji bescen kamen 
dragi; i od zlata dvanaest jabuka, a u svakoj 
bescen kamen dragi. Prema bescjen < bez- 
cenbni rum. nestemate sadrzi slav. ne i prosli 
particip od lat. aestimare, koji inace nije po- 
tvrden u rum. jeziku, i zbog toga su ga rumunj- 
ski narodni pjevaci razlicito izopacivali trazeci 
mu znacenje. Prema tomu, analogija o kojoj 
je rijec veli nam da treba i u epitetu alem 
traziti rijec koja je bila preinacivana, jer u 
govoru nije bila dovoljno poznata. Zbog 
toga mislim da se u alem moze da sakriva grcka 
rijec adamas »dijamant« > ar. almas (v. nize 
almaz], u kojoj je d promijenjeno u /, kako se 
kadikad dogada. Ali treba pomisljati i na to 
da se moze raditi o istoj rijeci alemande, koja 
dolazi u spomenutom starofrancuskom Pele- 
rinage-M (ed. Koschwitz 581): Encore ai un 
chapel d'alemande engoet »jos sam metnuo 
oko vrata niz dragog kamenja«. To starofran- 
cusko alemande nema nikakve veze s Nijemci- 
ma (v. gore Alaman), nego odgovara srednjo- 
latinskom pridjevu al(l)amandina < alaban- 
dina (se. petra) »drago kamenje pravljeno 
u maloazijskom gradu Alabanda (Caria)«. 
Nas epitet alem moze biti skracenica od alani- 
Andina). Svakako nema nikakve veze ni s 
turskom rijeci alem »svijet«, koja se nalazi u 
arb. alem »ljudi, svijet«, ni sa alim (Dalmacija) 
»glatka kost poput sise, sto se navrne na kamis 



i u usta mece, tal. bocchino«. Tu posljednju 
rijec izvodi Danicic kao i epitet od ar. 'alam 
»znak, zastava«, sto nije uvjerljivo. 

Lit.: ARj 1, 66. i si. 74. 239. Tiktin 1053. 
Korsch, ASPh 8, 648. GM 8. REW" 142. 

alet m jednom u narodnoj pjesmi: En' 
ono je AKI Celebija u aletu alcergeletu, sto se 
titra zlatnim buzdovanom. Danicic tu rijec 
izvodi od ar. hil'at hal'at = tur. halat »casna 
haljina«, od koje dolazi i nasa halja, haljina 
(v.) i rum. halat, plur. -uri »spavaca kosulja«. 
Upor i ar. hali »cilim«. Kakvo je odijelo al- 
cergelet, ne zna se. Izvjesno je da se u alet 
alcergelet radi o igri rijeci. 

LIT.: ARj 1,67. Tiktin 717. Lokotsch 797. 

alis (Kosmet), indeklinabilni pridjev u 
znacenju »istinski, pravi« (alls gazda) arapskog 
podrijetla (chalis »koji nije mijesan,- cist«); 
nalazi se jos u bugarskom jeziku (hales, u 
istom znacenju). 

Lit.: Elezovic 1, 12. Mladenov 665. 

alis-veris m (Bosna) = ahs-veris i albs- 
-veris (Kosmet) (obicno objekt uz nema ~, 
/~-ima) »pazar, promet,posao,potajandogovor«. 
U bugarskom jeziku postoji i prijevod (da 
zemas s nego vzemane-davane). Cudan je ru- 
munjski prijevod daraverd »posao«, koji sadrzi 
dvije slavenske rijeci dar + vjera. U Kosrnetu 
postoji takoder s futurskim participom, koji 
izrazava namjeru: aladzak veredzek vise . . . 
nemamo. Ovo je turska slozena radna imenica 
(ahs-vens »pazar, promet«) obrazovana s po- 
mocu sufiksa -(y)l-is, koji odgovara nasem -nje 
(uzimanje + davanje), od almak »uzeti« i 
vermek »dati«. Upotrebljava se u svim balkan- 
skim jezicima u istom znacenju kao u turskom 
jeziku: u bug. ahh- eeKb, arb. allish-verish, 
ngr. aXiofiepioi i cine, ahsverise f. 

Lit. .-Skok, Sldvia 15, 181. Elezovic I, 13. 
2, 503. Mladenov 5. Mladenov, Geschichte 
290. Tiktin 505. Pascu 2, 107. Deny § 713, 
618. 

alk m (Kosmet) »svjetina, narod, gomila«. 
Turcizam arapskoga podrijetla; nalazi se jos 
u arb. hallk = chalk, istoga znacenja. 

Lit.: Elezovic 1, 13. GM 145. 

almaz, indeklin., kao ukrasni pridjev upo- 
trijebljen u Petranovicevoj narodnoj pjesmi: 
almaz-prstenovi »prstenovi s dijamantima«. U 
bugarskom i arbanaskom jeziku dolazi kao 



almaz 



>'-> 



alteran 



imenica almaz. Od ar. almas, a ovo od gr. 
dSduac, »dijamant«. 

Lit.: ARj 1, 75. Mladenov 5, Lokotsch 60. 
GM 94. Elezovic, NJ 2, 47-50. 

Almugavari m pi. prema katal., spanj. al- 
mogavar »katalanski vojnici u sluzbi Aragonaca 
protiv Anzuvinaca, u 14. v. (1302 — 1411) na 
Balkanu (upor. katal. Valencia > velenca, 
v.)« = Mogovari (bez arapskog clana aT, prema 
tal. mogavero, koje spominje Danilo na dva 
mjesta u vezi sa Frugy, Pruzi < Franci, 
Turbky, Jasi, Tatari, Mogovari ze i Katalani, 
koji dodose na Svetu Goru i popalise hramove. 
Naziv je ar. mugawir »ratnik«, odatle sttal. 
mugavero, katal., spanj., port, almogavar »lako 
oboruzani ratnik«. Na Balkan su dosli iz juzne 
Italije gdje su ratovali u 12, 13. i 14. v. kao 
katalanska i spanjolska infanterija, u kojoj 
je bilo Arapa i krscana. 

Lit.: ARj 6, 895. REW* 5716. Pratt 675. 

aloj m (14. i 15. v.) = aloja f (15. v.) = 
aloje n (jedanput) = aluja (pisano alua) 
f = alov m (jedanput u slavonskoj narodnoj 
pjesmi: Petar djela nova kola od olova) 
»drvo akor\«. Prema bizantinskom i latinskom 
izgovoru samoglasnik n u aXon < hebr. 
'ahalim (plural), nperz. alwa. Nije narodna 
rijec. 

Lit.: ARj 1, 76. 77. 

aloka f »jaruga«, mozda je isto sto (h)aluga 
f »provalija« (Crna Gora i juzni krajevi), ali 
u torn liku samoglasnik u moze da stoji mjesto 
nazala c. Zbog toga je identifikacija nesigurna. 
Grcki akuzativ akoxa od cdo| = a&Xa\, 
d)Xa|, ngr. auXdziov »brazda, mali jarak« 
ne poklapa se posve ni znacenjem ni fonetski. 

Lit.: ARj 1, 76. 3, 561. SEW I, 381. 

altar, gen. -dra m (17. v., Glavinic, Vite- 
zovic, Kraljic) = altar, gen. -ara (Rab) nalazi 
se s neizmijenjenim samoglasnikom a vec u 
stcslav. ahtarb (Psalt. sin., upor. rus. altan). 
Kod Drzica odatle augmentativ altarijun, 
gen. -una. Apstraktum na -ija altarija f (Bo- 
gisic) needitus altaris«. Taj oblik dolazi sa 
disimilacijom l-r > n-r i s protezom j: 
jantar poredjentdr (Vodice, Istra). Pripada bez 
sumnje narodskom govoru. Najcesce sa a > o, 
na sto upucuje posudenica iz starijega doba 
oltar, gen. -ara = oltar (Bozava) = oltar, 
gen. -ora (Hvar), s torn fonetskom promje- 
nom i u ostalim slavinama stcslav. oiuaeb, 



kao i kod pravoslavaca (Srba i Bugara):' slov. 
oltar, deminutiv oltarcek. Deminutivi na -zk 

> -dk oltdrok, gen. -rka, oltaric, oltane. 
Pridjevi na -b« ~> -an bltaran, poimenicen 
oltarnik, na -jak oltarnjak, na -ski oltarski = 
oltarski (Kosmet). Taj posudise i Dakorumunji, 

— premda postoji strum, altar — i Madzari 
oltar (14. v.). Kod katolika dobiva i prefiks 
predoltarje n. Postoje jos varijante po zakonima 
dicimilacije: gubitak / zbog / — r > — 
r. Oblik btar je dosta rasiren (16. v., Dubrovnik) 
= atar, gen. -dra (ZK, Poljica, Crmnica, 
Lastric, Kacic, Kavanjin, Mikalja, Voltici). 
Odatle deminutiv otarie, augmentativ na 
-ina otarina. Pridjevi u poimenicenju otarnica 
(crkvica), otarnik »trpeznjak«, atarski. Dobiva 
prefikse podotarje (Stulic) »podnozje pred ol- 
tarom«, predotarnik m (Bella, Stulic) »trpe- 
znjak, incef (v.)« = pridotarnik (Kasic, Kacic). 
Drugi disimilacijski oblik je bntar, gen. -dra 
(nar. pj., Slavonija), na ontari (Vrbnik, 1639). 
Krscanski termin zapadne i istocne crkve 
»zrtvenik, casna trapeza« (upor. kod Vuka 
uci u oltar, sudove s mirom nanesii sa slavom 
u oltar). Fonetikom samom ne moze se rijesiti 
problem, da li je to posudenica iz lat. altare 
(prema Jireceku iz balkanskog latiniteta), iz 
stvnjem. altari (Miklosic, Bruckner) ili iz 
bizantskoga (Bohac) dXxdptov. Kako ne po- 
kazuje metatezu likvida (kao Albana > Labin), 
ne potjece iz prgog vremena (7. v.) i nije nastala 
kontaktom naroda nego evangelizacijom i ni- 
kako ne ide u praslav. doba, premda se nalazi 
u svim slavinama. Upor. arb. hter < alterium. 
Latinska je izvedenica s pomocu sufiksa -aris < 
-alis od altus »visok«. 

Lit. ARj 1, 77. 9, 9. 72. 349. 10, 304. 11, 
493. 495. Zore, Palj. 114,227. Miletic, SDZb 
9, 386. Budmani, Rad 65, 162. REW 381. 
Puscariu 68. 124. D'ensusianu 49. Tiktin 53. 
Pletersnik 1, 821. Hraste, BJF 8, 20. Elezovic 
1, 26. Miklosic 221. Bruckner 379. Vasmer 
14. Kiparsky 119. Holub 254. Gorjaev 3. 
Jirecek, Romanen I, 36. GM 233. Bohac, 
LE 35, 432. Mladenov 380. Kuljbakin, JF 5, 
301. Mazuranu 2, 823. 

alteran, pridjev »ljut« (Dubrovnik, Cav- 
tat), upravo part. perf. pas. od nepotvrdenog 
glagola ^alterati, od tal. alterare (internacio- 
nalno), od alter, koje je posudeno u prilogu 
aitroke (Bozava) < tal. altroche. Taj se prilog 
inace mijesa u narodni govor Dalmacije, 
narocito u gradovima. 

Lit. Cronia, ID 6, 105. REW 3 383. DEI 
144. 



altipatlar 



30 



-alj 



altipatlar (Kosmet) m »revolver koji sest 
puta puca«, pored, skraceno, altija i altija. 
Primjer je za skracivanje turskih slozenih ri- 
jeci. Prvi elemenat je broj alti »sest« kao i u 
prezimenu Altiparmakovic »sest prsta«. Voj- 
nicki turcizam. 

Lit.: Elezovic 1, 3. 2, 493. 

altirna f (IS. v., Zadarski lekcionaif, gubitak 
pocetnog /- shvacenog kao romanski clan, 
disimilacija n — n > I — n) = intijerna (Du- 
brovnik, an- > in- kao u Uncun pored lan- 
cun) = intima (Ranjina, Lekcionaf, Kasic) 
= interna pored intirnja (Mikalja) = lan- 
tirna (Bozava) = latirna (lS.v., Kavanjin, di- 
similacija n — n > a — I, upor. njem. La- 
terne) = (an pred suglasnikom > u ili upliv 
od lucere, upor. krcko-rom. luncerna < lu- 
cerna) lutijerna = luternja (ZK) = (moderna 
posudenica) lanterna (16.V., Rab, Dubrovnik 
i ostala Dalmacija) u znacenju »1° svijetnjak 
(altirne i svitnjaci razlikuju se}, svitnjica, 
fenjer; 2° pomorski svjetionik; 3° toponim 
ha lanterne (Budva)«. Deminutiv na -ica in- 
tijernica (Dubrovnik), lantirnica (Bozava) »pesce 
.simile alia triglia, lucerna = krcko-rom. 
luncerna«. Radna imenica na -ist(a) lanter- 
nista m »svjetionicar«. Altirna i intijerna lek- 
sicki su ostaci dalmatoromanski, dok su os- 
tali od lat. > tal. lanterna < gr. taiujrcrip, 
gen. -T|poc,. Glede sufiksa -erna etruscanskog 
podrijetla upor. lucerna. 

Lit.:ARj\, 77. 3, 850. 5, 924. 899. Budmani, 
Rad 65, 165. Kusar, Rad 118, 23. REW 3 4896. 
Skok, ZRPh 41, 151. Olivieri 385-6. 

alubasa m, turska slozenica nepoznata zna- 
cenja u Hektorovicevoj bugarstici: Andrijas 
se moljase basi,, alubasi, subasi (sesnaesterac). 
Tacno je poznat samo drugi elemenat basa 
(v.). Danicic trazi u prvom elementu sloze- 
nice a/up »hrabar junak«. 

Lit.: ARj 1, 77. 

alun m (hrvatskokajkavski, Belostenec, 
Jambresic, slov. aluri) = (s protezom j) ja/un 
(Belostenec) = (sa ja- > je-) jelun »kocelj, 
stipsa, alaun«. U slovenskom je proteza za- 
mijenjena sa g-: galun — goliin. Upor. bavar.- 
-njem. galaun prema njem. Alaun. Odatle 
slovenski pridjevi galunat, galunov, poime- 
niceno na -be > -ac, -ica galunoveclgol-, galu- 
novical got-. Denominal na -iti ogoliiniti. 
U Dalmaciji je potvrden blum m (Dubrovnik, 
Ston, Stulic, sa a- > o- kao u starim romaniz- 
mima). Pridjevi na -bn > -an oluman, sa -ost 



olumast. Denominal na -ati olumati, part. perf. 
pas. naoluman (Stulic) »stipsom obojen«. Ob- 
lici sa a-, ja- potjecu preko srvnjem. alun, 
a taj preko fr. alun. Oblici sa a- > o- preko 
rom. aliimen > tal. allume. Odatle i interna- 
cionalno aluminij m. Aliimen je nepoznata 
postanja. Zacijelo je u vezi sa aluta f »Alaun- 
leder«, koje se nalazi takoder u puckom vidu 
u Romaniji; kod nas je rijec prosirena demi- 
nutivnim sufiksom -zk > -dk lutak, gen -tka 
m (Bella, Stulic, Voltidi) »tanka ucinjena koza 
od divokoze«, tal. alluda (16.v.). 

Lit. ARj 1, 77. 4, 584. 6, 228. 7, 471. 8, 
898. Pletersnik 1, 4. 206. 230. 802. SEW 1, 
28. REW" 389. DEI 136-137. FEW 79. 

alvatan, -tnq (takoder sa H-) = dlvatan 
(Kosmet) = avlatan (Vuk, sa metatezom kao 
zdvla ZK. pored zdovd), pridjev u znacenju 
»prostran (o odijelu)« izveden s pomocu naseg 
opceg pridjevnog sufiksa -an od arapskog al- 
i»at »prikladan, o haljini koja dobro stoji«. 

Lit.:. ARj 1,77. 124. Elezovic 1,12. 

-alj m prema -alja f (glede kvantitete upor. 
-de m prema -aca f) je hrvatskosrpski imenicki 
sufiks istocnih stokavskih krajeva. Ne nalazi 
se u drugim slavenskim Uzicima. Sluzi za 
izvodenje imena zivotinja, narocito konja, 
rjede zivih lica od pridjeva i imenica: gubalj 
»gubav konj«, kusali «kusast konj«, shalj »siv 
konj«, zekalj od hipokoristika zeko < zelenko, 
puta/j (v.), mrkalj »mrk konj« (moze biti i 
prezime). Ziva lica zastupa bogalj. Jedine dvije 
imenice, gdje bi sluzio za tvorenje imena 
predmeta, jesu cetvrta/j »zitna mjera« od cetvrt 
i vatrdlj od vatra. Ali u prvoj rijeci sufiks 
-alj moze biti i njemackog podrijetla, upor. 
Viertel > frtalj (ZK), a u drugoj moze biti 
i romanski -alls, jer je u dalmatinskom lati- 
nitetu potvrden vatralis, a vatra nije slavenska, 
nego ilirotracka rijec. Sa -alj ne stoji u vezi 
sufiks -Ija, koji tvori zenske radne imenice: 
prdlja f od prati, odavde prenesen u grebe- 
nalja (i sa duzinom grebenalja) od greben i 
grebenati, u neologizam primalja »babica« i 
krivalja »grozde duguljasto krivih jagoda« od 
kriv. U vezi stoji sa sufiksom -Ija konglutinat 
-aljka, koji tvori imenice za oruda od impf, 
glagola na -a-ti: cegrtaljka, kazaljka, md- 
haljka, okretdljka, sisaljka, strcaljka, rjede 
radne imenice narada/jka, nazive za pjesme 
i igre: tufa/jka, izmetaljka »djevojacka igra«. 
Nije isti sufiks u stabaljka od stablo. Ocigledno 
je da se u -Ija, -aljka radi o varijanti sufiksa 



-alj 



31 



aljur-biljur 



-alo (v. -ala, -lo) < -dio u sjevernim slaven- 
skim jezicima i da je promjena / > // kao u 
suka/jtca (ZK) za sukalo. Ta je promjena 
nastala mozda i zbog toga da se sprijeci prije- 
laz / > o pred suglasnikom (za -alka > aoka 
upor. *Konavaoka > Konavoka od Konavli). 
Zbog toga je 7/ iz prdlja preneseno i na -aljka. 
Druge je prirode sufiks -alj, gen. -Ija u rogalj 
m, gen. roglja, Staval] m, gen. stavlja i u pedalj 
m, gen. pedlja. Ovdje se moze raditi, kao 
u posljednjem primjeru, o prijelazu dnj > 
dlj (upor. pedan, gen. pednja ZK i obratno 
siganj, gen. signja < Mului), dakle o pridjev- 
skom slozenom sufiksu -nj (v.). Prema ovom 
tumacenju rogalj i stavalj bili bi poimeniceni 
pridjevi. 

Lit.: Maretii 261. Leskien 256. Boskovic, 
IF 15, 143-154. 

-alje, sufiks, konstatiran je dosada u dvije 
rijeci izvedene od domacih osnova: osrdalje 
n (Dosen) »osrcina«, primjer (Pavlinovic) : 
Srce se pridrzi svoga osrdalja »loj izmijesan 
sa mesom oko srca« (Pavlinovic); grdbalje n 
u izricaju: Tesko tije Klisu na kamenu, a Zad- 
varju, jer je na grabalju, a Vrgorcu, jer je na 
udarcu (Pavlinovic). Grabalje je cini se naprav- 
ljeno zbog asoniranja sa Zadvarje. Za -alje 
ne daje Maretic nikakva primjera, nego za 
-alj, -alja, -aljka. -alje ima kolektivno zna- 
cenje. Mogao bi potjecali od lat. -alia, koji 
se nalazi u tal. -aglia (canaglia). — alia je n. 
pi. od pridjevskog lat. -alls. I taj se nalazi 
u dvije izvedenice od nasih osnova: krizo, 
gen. -ola m (Lika) »kriska izrezana na dvije, 
na tri, na cetiri osusene kriske«, otrocdlj, gen. 
otrocalji ili -alji »djecak, deran« (Istra). Posljed- 
nja ne moze biti izvedenica s pomocu -eh, jer 
taj sluzi za izvodenje apstrakta. 

Lit: ARj 3, 353. 5, 592, 9, 445. Maretic 
261. Meyer-Liibke, Gram. 2, 482, § 439. 
477, § 434. 

aljkav, pridjev (Vuk). = dtljav (Baranja, 
Vuk) »neuredan u odijevanju«, »koji radi 
povrsno i kojekako«. U posljednjem znacenju 
pridjev je usao u danasnji saobracajni govor 
zapadnih krajeva. Oblik koji se govori u Ba- 
ranji vazan je za postavljanje etimologije 
koju je vec Danicic dao. To je nas pridjev 
izveden s pomocu sufiksa -(j)av (v.) od osnove 
madzarskog glagola hatlani »raditi kojekako«. 
Suglasnicka grupa tlj ocuvana je u Baranji 
kao u madzarskom jeziku i presla je u klj 
(upor. lakija od Kittel, pekljar od petliar ZK, 



mekia od metla), ali u obliku akljav pridjev 
dosada nije potvrden nego samo u metatezi 
aljkav. Mozda ovamo s takvom metatezom 
ide i pridjev dljtav, poimenicen u dljtavac, 
gen. aljtavca i (od iste osnove) glagol dljtati 
impf, »nespretno hodati kao klijajuci se«. 
Obje rijeci potvrduje Pavlinovic za Dalmaciju 
(Podgora), ali ovdje ne bismo ocekivali madza- 
rizma. 

Lit: ARj 1, 77. i si. 120. Belie, NJ n. s- 
1, 264. 

aljma (Vuk) = djrna (Kovacevic) f »na- 
ziv luka allium ascalonicum«, koji se zove 
i vlasac »vlaski luk«. Naziv upucuje na rumunj- 
ski izvor rijeci: hajma »Schalotte« (Alexi). 
Rumunjska rijec glasi i hagima, hasma i od- 
govara tacno madzarskome hagyma. Promjena 
madz. g)» > j nastala je zacijelo uplivom rum. 
aiu < lat. allium. Ali i madzarsko d izgovara 
se kao /,' pa je djrna moglo doci i direktno 
iz madzarskog jezika, ali Vukovo aljma upu- 
cuje na rumunjski izvor, jer je u starijem ru- 
munjskom Ij bio ocuvan. Matzenauerovo iz- 
vodenje od turskog ili madzarskog alma »ja- 
buka« ima se zabaciti. 

Lit.: ARj 1, 77. Dictionarul s. v. Matze- 
nauer, LF 7, 2. 

aljuga f (Pavlinovic) = (sa a > o) oljuga 
»sitna ribica, koja se stoprv izlegla«, o/jiga 
(Mikalja) »halex trichia« = (I > j cakavski, 
Brae) ojiga »atherina mochon« = oliga (Rijeka 
i vrbanski statut, Hrv.primorje, Vrbnik, Krk) 
»isto, kao mala girica, koja se zove i oblica, 
agone* = oliga (Senj). Deminutivi na -be 
> -ac oljizac, gen. -sea (Stulic), na -ica olji- 
zica (Mikalja) = oliSica (Bakar). Na -nica 
< -bn + -ica oliznica (Vrbnik, Senj) »mreza 
kojom se love olige«. Dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak iz ribarske terminologije od lat. 
halex, gen. -ids, gr. to dtaixov »salure«. Ovamo 
ide sa srastenim clanom (upor. lovrata .pored 
ovrata) lojka »isto«. 

Lit: ARj 8, 892. 894. 900. REW' 4001. 
Skok, Term. 53 

aljur-biljur, uzvik u narodnoj pjesmi uz 
duge nodi, potvrden je samo jedanput pa se 
ne moze znati sta upravo znaci i koje mu je 
postanje. Izvjesno je samo da je to turska 
slozenica tipa kitap mitap, ali da je drugi 
elemenat tursko bilir »zna«, kako hoce Pacic, 
to se ne zna. 

Lit: ARj 1, 78. 



-(a)m 



32 



-(a)m je danas potpuno neziv (mrtav) su- 
fiks ie. podrijetla. Upor. lat. superlativne 
pridjeve na -imus (inflmus). U nekim imeni- 
cama, koje se nize navode, potpuno se srastao 
s osnovom; u nekim se opet osnova osjeca 
jos i danas. Nalazi se u sva tri roda. Prema 
tome je to sufiks pridjevskog podrijetla. U 
toj funkciji danas zivi u dva primjera, koji 
su po postanju stari participi prezenta (la- 
kom, pitoni), i u dva redna broja: sedmi, osmi, 
od sedam i osam, gdje je isto tako mrtav kao 
i u dim, sram, um, sum, hram, gluma, krma, 
slama, suma, rame. U kosmb rasiren je danas 
pridjevskim sufiksom -at: kosmat, dok se 
prvobitni ocuvao u toponimu Kosmaj (v. pod 
-aj). Osnova se jos dobro osjeca u pridjevu 
bratim (v. brat'), odatle pobratim, poocim, 
posestrima, pismo. Ali se ne osjeca vise u pov- 
jesmo (v.), kao ni u prilozima amo (v.), tamo, 
kamo, minio, simo, osim u ovamo, onamo. U 
jaram i jecam a je nastalo iz mekog 6. 

Lit.: Vandrdk 552-555. 

aim' (Vuk, Kosmet), veznik suprotnosti 
kao ali, ala, u narodnoj pjesmi i u saobracaj- 
nom i knjizevnom govoru istocnih krajeva. 
Nalazi se u bugarskom jeziku u dva vida ama 
i ami »nego«, u rumunjskom ama i ma »odista«, 
u arbanskom ama »ali« i novogrckom uce. 
I u hrv.-srp. moze se ispustiti pocetno a- 
xi istim krajevima gdje se govori ama, ali tada 
ma izrazava suprotnu misao: Ma da mi ga 
je uhvatiti, ala bi mu pokazao. Kad se ma 
veze s da, mdda dobiva i koncesivno znace- 
nje, sinonim je za veznik premda (v.). Dobiva 
u docetku -n: aman (Vuk) prema kanda < 
kao + no + da < kao ono da. Ovo aman 
prevodi Vuk sa »cini mi se«, a Danicic ga iden- 
tificira s imenicom aman. Ni jedno ni drago 
ne potvrduju primjeri koji se navode u ARj. 
Mjesto ama govori se u jugozapadnim kra- 
jevima Ima (17.V.): Dosa-bi, ema ne mogu 
(Crmnica, Miletic, SDZb 9, 449). U Banjoj 
Luci pojacava se sa ha koje sluzi kao uzvicni 
prilog u znacenju »tako valja«. Balkanski tur- 
cizam arapskog podrijetla (amma, emma »ali, 
ipak«) iz oblasti sintakse. Kad se radi o ma, 
moze biti i posudenica iz talijanskog jezika. 
To narocito vrijedi za cakavsko narjecje u Hrv. 
primorju (ma sam mu kazal). Bugarsko ami 
ide zajedno sa srgr. i ngr. dufj, aixe »sed, 
verum«. 

Lit: ARj 1, 78. 3, 27. Mladenov 5, 6. GM 9. 
Lokotsch 64. SEW 1, 28. Korsch, ASPh 8, 
648. Matzenauer, LF I, 2. Elezovic 1, 14. 
Deny § 982. 



ama 2 f (Muo, Lastva) »morska riba koja se 
hvata udicom«. Ribari u Bijeloj i u Baosicima 
zovu je spadun < tal. spadone. Ako je od ha- 
mus > tal. amo »udica«, neobican je semanticki 
razvitak. 

Lit.: REW 4025, DEL 173. 

amajnati, -am (16.v., Vetranie u primjeru: 
ter s neprijatelji gdje se staju I za svijet nece 
da ammajnaju), nejasnog znacenja, po svoj 
prilici »staviti mac u korice (tako u Kalabriji 
mmajinare)«. U vezi je s pomorskim terminom 
maindt, -am pf. (Smokvica, Korcula) »1° spus- 
titi jedro; obratno isat; 2° spustiti bilo sto, 
sto se s pomocu vinca ili na drugi nacin dize«. 
Postverbal maina f »Windstille«. Od tal. (po- 
sudeno iz napuljskog narjecja) ammainare =— 
(s aferezom u sandhiju) mainare (tako mlet. 
i trsc.), od lat. invaginare (prefiks in- i vagina 
»korice« > tal. guaina}. Glede nv > m upor. 
mitati (Hrvati u Abrucima) < invitare. 

Lit.: ARj \, 78. REW 5 4527. DEL 164. 
2331. Strekelj, ASPh 11, 463. W ? dkiewicz, 
RSI 6, 231. 

amaldar m »carinik« jedan je od najstari- 
jih potvrdenih arabizama u nasem jeziku (15.v.); 
postoji i pridjev (amahdarska eecb)', < ar. 
amel-ddr »carinik«. 

Lit.: ARj 1, 78. Elsi. s. v. 

aman, gen. amdna m (16.V.) = aman 
pored aman (Kosmet) »milost«. Upotrebljava 
se vise kao uzvik beznada i tuge »vaj, avaj« 
i u vezi bote (Kosmet), nego kao samostalna 
imenica. Kad je cisti uzvik, ponavlja se. Za 
Crnu Goru daje Vuk eman, gen. emana i he- 
man prema ar. eman u istom znacenju. Taj 
turcizam arapskoga podrijetla (ar. eman = 
tur. aman, aman allah) rasiren je na cijelom 
Balkanu (bug., rum., cine, aman, arb. aman 
= hamdn) u istom znacenju. Slozenica aman 
zaman »milost i sve sto je s time u vezi« tur- 
skog tipa kitap mitap upotrebljava se u Kos- 
metu kao objekt uz aman zaman nema »ima 
da se platk. Slozenica odgovara nasem ga- 
licizmu bez pardana = svakako. Iz ove slo- 
zenice, ispustanjem prvog dijela, mogao je 
kod nas nastati prilog zaman »zaludu«, koji 
ne treba da potjece od iste osnove kao cesko 
mane, kako misli Budmani, ARj 6, 435. Ali je 
moguce unakrstavanje turske i slavenske, rijeci 
kao u cesagija (v.). 

Lit.: ARj i, 78. 3, 590. Mladenov 6. GM 9 ■ 
Pascu 2, 107. Elezovic 1, 14. 2, 472. 493- 
Skok, Sldvia 15, 504. Lokotsch 66. 



amanat 



33 



ambasadur 



amanat, gen. -anta m (16.v.) »dragi« prema 
amanca f (Naljeskovic) »draga«, od talijanskog 
poimenicenog participa prezenta amante m 
od amare i sttal. apstraktuma odatle amanza 
(13. i 14v.) »Geliebte«. Od apstraktuma je 
talijanski deminutiv na -ino: amancin m (Na- 
ljeskovic). U Kosmetu je poimenicen part, 
perf. pas. "na' -ka amdtka f s deminutivom 
na -lea amatkica »zena prijatne spoljasnosti 
i mila po naravi«. Apstraktum tal. amore < 
lat. amor usao je takoder u jezik puka u jad- 
ranskoj zoni: amur (Rab), odatle poimenicen 
pridjev lat. -osus > tal. -oso u z.r. muroza 
(Bozava) < mlet. morosa < amorosa, glagol 
na -are = -ati namiirati se, -dm pf. (Dubrov- 
nik, Perast) = namurat se (Bozava) = namu- 
rdt se (Rab) < tal. innamorarsi »zaljubiti se«; 
s lat. -idiare > -zjflti: amorizat impf. (Dub- 
rovnik, Cavtat) »voditi ljubav, ciniti kortu, 
vagidzat«. 

Lit.: ARj I, 78. 7, 463. Elezovic 1, 14. 

REW 3 399. 427. Kusar, Rad 118, 24. 25. 

Budmani, Rad 65, 167. Cronia, LD 6, 115 
-116. 

ainanet (Vuk) m »depositum, vjera, po- 
vjerenje, sigurnost«. Odatle pridjev amanetari 
(samo u Srbiji) »postanski«, jer je rijec amanet 
znacila i »postanska posiljka«. Mjesto -et 
(arapski sufiks za apstrakta) postoji i -at: 
amanat m u istom znacenju. U Crnoj Gori 
i narodnoj pjesmi a u -at smatra se kao nepo- 
stojano. Govori se i bez pocetnog a- manet 
kod leksikografa i pisaca 1 S.v., c u narodnom 
govoru potvrdeno je u Drsniku (Kosmet): 
manet, gen. maneta. Postoje jos dvije nesi- 
gurne varijante: amamet kod Kavanjina i 
handmet u Pjevanijima crnogorskim. Oboje 
bi moglo biti stamparska greska, a ne ujedna- 
cenje (asimilacija) m — re > ot i metateza. 
Odatle radna imenica amdnetcija m »covjek 
koji cuva tude stvari«. Taj je turcizam arapskog 
podrijetla (ar. imdna = tur. emanet) i rasiren 
je na citavom Balkanu (bug., rum., arb. ama- 
net pored rum. emanet, ngr. a\iayzT\./i]\.-, 
duavcru, cine, aminele) sa samoglasnickim 
varijantama. Iz istocnih krajeva hrvatsko-srp- 
skih dosao je i na zapad u knjizevni i saobra- 
cajni govor. 

Lit.ARj 1, 78-9. 3, 565. 6, 442, Elezovic 

1, 386. 2, 494. SEW 1, 28. Lokotsch 66. Pascu 

2, 108. GM 9. 

ainar kao prilog potvrden je samo jednom 
u recenici : Za to mije amar na nj, i to daleko 



od centra turcizama, u Dalmaciji (Podgora?, 
Pavlinovic) u znacenju »zao«. Mozda je ara- 
bizam amarr »tuga«. Nije dovoljno potvrdeno. 

Lit.: ARj I, 79. Korsch, ASPh 8, 648. 

amaro (Potomje, Peljesac: para mi se amaro 
»cini mi se neobicno«). Od tal. amaro, novija 
gradska tudica u Dalmaciji, < lat. amarus. 
Pucka etimologija izvodi odatle i tal. amarasca 
= amarena (upor. u narjecju maregna) = 
marasca, sa sufiksom -inus: maraschino »vrsta 
gorke tresnje, liker i vino odatle« = mardsein 
(Bozava) »vrsta grozda«, marascina f (Bozava) 
»vino che ha sapore di marasca«, maraska f 
(Vrgada, Jurisic) »visnja«, marascina (Vrgada) 
»vrsta grozda i vina« = marastina f (Dalmacija) 
»vrsta vinove loze bijela grozda«, maraska f 
(Mikalja). Docetak -aska zamijenjen je do- 
macim sufiksom u maraca »prunus ceiasus«. 
Sufiksi -asca i -ena nisu latinski, nego pred- 
rimski (-ascus je ligurski, -eno je kao u Tirreno 
maloazijski). Zbog toga bi (a)marasca = 
amarena mogla biti mediteranska rijec srodna 
sa alpinskom marasc »alno montano«. 

Lit; ARj 6, 468. 469. Cronia, ID 6, 114. 
DEI 151. REW 406. FEW 83. 

ambar (Vuk) = dmbar (Kosmet) = ham- 
bar m, sinonim zitnica, potvrdeno od 16.v. 
Sa istoka prodire na zapad i potiskuje domacu 
rijec. Takoder toponim. Odatle su izvede- 
nice: augmentativ ambanna, deminutiv am- 
bar ce (Kosmet) i oznaka mjesta, gdje je neka- 
da bio ambar: ambariste (v. sufiks -iste). U 
igri se upotrebljavaju i glagoli ambarati impf, 
i ambarnuti pf. Opci je balkanski turcizam 
perzijskog podrijetla (perz. dnbmjamb- »supa«, 
postverbal od glagola dnbastdn »nagomilati«, 
= ambar u turskom izgovoru), potvrden u 
bugarskom, rumunjskom, arbanaskom jeziku 
(K)ambar, novogrckom aujidpi (u istom zna- 
cenju). Korsch ga izvodi od ar. anbdr, pi. odnibr 
»spremnica, komora za hljeb«. Draga je rijec 
ambar, gen. ambra »jantar« koja je evropski 
arabizam (ar. anbar), v. amber. 

Lit.: ARj I, 79-80. 3, 564. Elezovic 1, 
17. GM 9. Korsch, ASPh 8, 648. Matze- 
nauer, IF I, 2. 

ambasadur, gen. -ura m (16.v., Dimitro- 
vic) »poslanik, poklisar«. Od tal. ambascia- 
dore (14.V.), radna imenica na -atore m od 
ambasciare, posudenica od prov. ambaisar, a 
to od gal. ambactus »sluga«. Danas ambasa- 



3 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



ambasadur 



34 



amen 



dor, gen. -ora i ambasada f od francuske po- 
sudenice iz tal. ambasciata, -tore -dore > 
fr. ambassade, ambassadeur. Italijanizam koji 
se nalazi vrlo cesto u dubrovackim historij- 
skim spomenicima. 

Lit: ARj i, 80. REW 408a. DEI 154. 

amber m (Vuk) = ambar, gen. ambra 
(Vuk, Kavanjin, narodna pjesma) = ambra 
f (preko talijanskog, 17.v., Mikalja, Kavanjin) 
= ambor = anbor »succinum, celibar, bur- 
stin, cyanus persicus«. Odatle apstraktum am- 
berija f (Vuk, nar. pj.) »rozolija zacinjena 
amberom« (sufiks -ija je ar. -Iyyejn. Evropski 
i balkanski arbizam (ar. 'anbar): ram. ambru 
= ambra, bug. amber = ambra, gr. ~u|3pa. 

Lit: ARj 1, 80. 83. REW 441. Mladenov 
5. Lokotsch 78. DEI 157. 

ambreta f (Dobrota) = ombreia (Prcanj, 
(Tivaf) = ombreta (Stulic) = imbrete f. pi., 
gen. imbreta (Vuk) »kopce na kosulji pod 
grlom, od mjedi, od srebra ili zlata u bogatih 
ljudi po varosima, u siromaha spone mjesto 
imbreta, tj. sa svake strane po jedan koncic, 
kojim se veze kosulja na zamku, azulica, 
maite«. Budmani je mislio da je rijec tali- 
janska, ali ne zna koja. U jednoj potvrdi iz 
14. v. u Trstu cita se: cintura di grana intessuta 
con filo d'oro cnn cinque, died membretis. 
Pisac Cavalli, koji donosi taj citat, tumaci 
membretum »specie di bottonk. To je talijanski 
deminutiv na -etto < vlat. -ittus membretto. 
Pocetno m ispalo je zbog disimilacije m — 
m > — m. 

Lit.: ARj 3, 812. 8, 909. Resetar, Stok. 
224. REW" 5428. Skok, ZRPh 54, 202. 

Ambros (Budinic) = (sa zjz prema mle- 
tackom) Ambroz (14. v.) = Ambroz (16. 
v.) = Anbroi = Ambroza (Gradic) = Am- 
broza m (Ancic, Bosna) = (prema latinskom) 
Ambrosija, -je (Vuk), -zjj j -zije (15. v.) / 
-zio I -zo = (bez ni) Abrosije = (bez 6) Amroz 
= Amrus (preko madzarskog Ambrus) (ta- 
koder prezime, Zagreb) = Ambrus, odatle 
prezime Jambrusic, Jambresic — (prema tali- 
janskom /toskankom/ Ambrogio) Amrodo — 
(sa protezom, hrvatskokajkavski hipokoristik) 
lambrek (16. v.), odatle prezimena Jambrekovic, 
s deminutivnim sufiksom -be + -bk > -cak 
Jambrecak, na -isak Jambrisak = (sa aferezom 
sloga am-) Broz (15. v.), odatle hrvatsko- 
kajkavsko prezime Bros, Brozic, Erozii, Bro- 
zovic (kod Karlovca), Brozo (15. v.). Ovamo 



ide s nastavkom -alj (?, tip Vukalj) i Brozalj 
(15. v.), upor. i Vitezovicevu opcu liiecjambrek 
»pijanica«, koja je mozda sugerirana od tal. 
imbriaco. Da licna imena mogu postati opce 
rijeci, dokazuje zvane, zvanic <. Johannes 
preko miet. zuan »glupan« (Istra). Od Ambro- 
sius grckog podrijetla, gr. duPpooioc; »bozanski, 
besmrtan«. 

Lit: ARj I, 80. 82. 84. 681.4,448. Gombocz- 
-Melich 88. 

ambulja f (Vuk) »dugacka vreca«. Demi- 
nutivi: na -tea ambilljice f pi. »dronjci, rite, 
starez«, na -eh > -ak ambuljak, gen. -Ijka 
m »biljka gnorimus LepelU bez naznake gdje 
se govori. Vasmer zabacuje Danicicevo iz- 
vodenje iz gr. ava|3oXf| = d|i|3o^r| »ogrtac«, 
ngr. dvd|3oXtov »ukopna kosulja«, s pravom, 
jer se ne slaze s fonetskim razvitkom. 
Znacenje ne dozvoljava da se ova rijec veze 
sa bugarskim ambalja »vaccin«, (am)boljasvam 
»cijepim« ili sa cine, ambol'u »greffe, ente«, 
ambul'isire »cijepiti« od gr. (d)ujto>ddJ;a), 
denominal od (a)uji6Xi. 

Lit: ARj 1, 80. Vasmer, GL 43. Pascu 2, 
10, -br. 98-99. 

arnelj m (Vuk) »necistoca u zitu, necisto 
zito« (Srijem, Lika); dvelj m »treske, ljuske 
i ogranci, koji ostanu medu sijenom« (Lika); 
dvrlje n (Vuk) »herbae inutilis segmenta 
putrescentia« (Srijem, Baranja, u Lici isto 
sto dmelj i avelj). Od avelj postoji jos iz- 
vedenica stvorena s pomocu -aca: aveljaca f 
»sitne konoplje sto ostanu najzadnje«. Sudeci 
po znacenju i po zajednickim fonetskim ele- 
mentima, ove tri rijeci idu zajedno, ali je 
tesko objasniti prijelaz m > v u arnelj i avelj 
i docetna dva sloga u avrlje. Danicic tumaci 
arnelj = avelj i aveljaca iz madzarskog hiively 
»ljuska«, sto objasnjava samo docetak -elj. Mo- 
zda avrlje i ne ide u ovu seriju. Upor. (h)avar 
m (ZK) »komad grane ili stapa kojim se baca 
na vocku da bi se istreslo voce«; avrlje »cini 
se kao kolektivna izvedenica odatle. 

Lit: ARj \, 123. 

amen uz amen (katolicki izgovor) prema 
dmin (pravoslavni izgovor prema grckom pi- 
sanju a^iiv hebrejske rijeci amen »uistinu«). 
Imenica je u recenici kao amen u molitvi 
prema njem. wie das Amen im Gebet', inace 
prilog (amin da bog da, Vuk), odatle amdnati 
impf. = aminai, -am (Kosmet) »poslije sva- 
tovske zdravice pjevati dmin-amin« = amin- 



35 



kovatl impf, »vikati amin«, u narodnoj pjesmi. 
Internacionalna rijec biblijskog hebrejskog pod- 
rijetla, upor. i, bug., ram. amin. 

Lit.: ARj 1, 81. Lokotsch 68. Elezovic 1, 
14. EJud. s. v. 

Amerika f (isti akcenat kao u talijanskom) 
»1° ime kontinenta, 2° kraci naziv SAD« = 
Amerika (ZK) = Amerika (ZU) = (sa afe- 
rezom a-) Merika (Vrgada, Krk, Kolici, 
Begi ZK, Vodice, Istra). Etnici : na -be (prema 
tipu Afrikanac) Amerikanac, gen. -anca (ZK) 
prema tal. Americano, na -janin Americanin 
(knjiski, ne cuje se u narodu). Pridjev na 
-bsk: americki (knjiski), prema tal. americano 
> amerikdnski (ZK) kao afrikanski. Cisti 
talijanski poimeniceni pridjev americana > 
amerikdna f (Lepetane, Boka) »vrsta graha«. 
Od tal. America, ime stvoreno prema latinskom 
tipu Attica od licnog imena geografa Amerigo 
Vespucci (1454—1512), koji je cetiri puta 
putovao po juznoj Americi. Amerigo je isto 
sto prov. Aimeric (v. Emerik). 

Lit: Jurisic, NVj 45, 183. Ribaric, SDZb 
9, 124. DEI 160. Maretic, Savj. 2. 

amet m = hamet (Vitezovic, 17.V.) »po- 
gibija, propast«. Dragih potvrda za tu ime- 
nicu u nominativu nema. U knjizevnom i 
saobracajnom jeziku upotrebljava se samo 
prilog karnetom (17.v.) »posvema, sasvim, 
do nogu« (uz glagol poraziti). Vuk ima prilog 
izveden s pomocu -ice (v.): dmetimice i, po 
zakonu haplologije, dmelice (Srijem). Glede 
pocetnog h- kod turskih rijeci v. acik i ambar. 
Taj je turcizam arapskog podrijetla (ar. 'ammet 
»opce, svuda«) ogranicen na hrvatskosrpski je- 
zik. Krivo je Matzenauerovo izvodenje ha- 
metom < gr. prilog oua56v »omnino«. 

Lit: ARj \, 81. 3, 564. Korsch, ASPh 9, 
504. Matzenauer, LF 7, 212. 

amid m (Kasic) »niseste, skrob, stirka, 
sterka«. Od tal. dmido (14. v.), a to od gr.-lat. 
amylum. 

Lit: ARj 1, 81. REW 3 437. DEI 161. 

amidza m = amidza (Kosmet) »stric« (kod 
bosanskih muslimana, a u Kosmetu i kod 
Srba krscana, obicno naziv za starije musli- 
mane). Kacic, Razgovor 126 b, ima oblik ameza 
(Arnesi je ruke oprostila). Kao u arb. midzo 
(= midzoja, midzua) i u Kosmetu se ispusta 
o-: mtdza, midze; u vezi s licnim imenima 
gubi akcenat: Midza Vestij. Iz ovakvih veza 



nastade prezime Midzic. Taj turcizam iz ob- 
lasti srodstva arapskog je podrijetla (ar. 'amudfa 
»ujak s oceve strane« > tur. amuca, amca). 

Lit: ARj 1, 81. Elezovic 2, 412. GM 2, 

278. 

amlja (Starigrad, Hvar) »tetka«. Od mlet. 
amia < lat. amila. Odatle i fr. tante > njem. 
Tante (17. v.), koje se i kod nas govori po 
gradovima. 

Lit: REW 3 424. DEI 161. FEW 89. 

arnikat, gen. -kta m (17. v., Drzic) = 
(sa metatezom, da rijec dobije izgled nase 
izvedenice na -bK) dmilak, gen. -tka (Kasic), 
= (sa cl > tal. tt) amit »svecenicko odijelo 
za vrijeme molitve«. Od tal. amictus, gen.» 
-us poimenicen part. pret. od amecio, -ire 
»zaogrnuti«, tal. amato (14. v.), arb. amit. 

Lit: ARj 1, 81. GM 10. DEI 164. 

-amo, tim sufiksom grade se od zamje- 
nickih osnova, jedne upitne i triju pokaznih, 
prilozi mjesta, koji znace pravac ' micanja i 
kretanja. Nalazi se i u dragim slavenskim 
jezicima. Postanje nije objasnjeno, a ni ie. 
paralele nisu utvrdene; kamo »quorsum« (od 
upitne zamjenice kb, v. tko), tamo »ibi« (od 
tb, v. taj), ovamo pored ovamo »hue« (od o b, 
v. ovaj, cakavski vamo ZK), onamo pored 
onamo »illuc« (od onb, v. onaj, cakavski namo 
ZK). Docetno -o shvaca se u narjecjima kao 
deiksa i odbacuje se npr. u hrvatskokajkav- 
skom i cakavskom: kam gres. Upor. i bugarski 
ovamo pored o amb. Druge je prirode u crno- 
gorskoj himni Onam onamo, gdje je kracenje 
haplologijom zbog stiha. Od svih ovih pri- 
loga, osim od kamo, mogu se praviti odredeni 
pridjevi s pomocu slozenog sufiksa -snji, 
koji je nastao asimilacijom u danasnji < *da- 
nasnji < danas; onamosnji, ovamosnji, ta- 
mosnji. Ovamo i onamo mogu u stokavskim 
narjecjima primiti deiksu -ka: ovdmoka, ona- 
moka. Upor. slovenski tamkaj. Zasebno treba 
govoriti o stokavskom kracem obliku amo po- 
red ovamo. Danicic tumaci postanje kraceg 
oblika gubitkom v i stezanjem oa > a. Time 
se dobro objasnjava duljina i akcenat (upor. 
pojas > pas), ali se ne kaze zbog cega je na- 
stalo ispadanje, jer u kajkavskim i cakavskim 
narjecjima ispada samo pocetni samoglasnik 
zbog hijata u sandhiju, tj. najprije poslije ri- 
jeci i oblika koji se svrsavaju na samoglasnik. 
Zbog toga mislim da se postanak stokavskoga 
amo moze i drukcije tumaciti. Od pokazne 
zamjenice soj postoji prilog simo kod cakavaca 



36 



i kajkavaca. Taj prilog mogao je nekad po- 
stojati i kod stokavaca. Upor. simo tamo (Mi- 
rakuli 10 b), sto odgovara stcslav. semo pored 
samo. Oba ova oblika morala su propasti 
zbog dvostruke homonimije: 1) s prijedlo- 
gom i prilogom sent sjem »osim« < sveni (v. 
Skok, Rad 272) i 2) zbog priloga samo »nur«, 
semo = samoltamo moralo se reformirati 
na dva nacina; prvo, zamjenom pokazne za- 
mjenice sb sa o &. Na taj je nacin dobiven 
prilog ovamo, koji se upotrebljava u juzno- 
slavenskim jezicima; drugo, ispustanjem za- 
mjenicke osnove s-, sto se osobito dobro sla- 
galo sa amo tamo »kojekuda« ili tamo amo. 
Upor. ovamo onamo u znacenju »kojekuda«. 
Danicicevo tumacenje mora se odbiti iz kro- 
noloskih razloga. Ovamo je mlada kreacija, 
a simo starija. Duljina od amo prenesena je 
na ovamo, onamo. Suman tumaci -a-mo pre- 
ma a-ko u -ako, tako, kako, jako, sto ispra- 
vno kritizira Jagic. J. Kozlovskij uporeduje 
amo sa gr. i\\ioq. 

Lit.: ARj 1, 81, 8, 952-3. 9, 481-2. 
Mladenov 371. Maretii 325. Suman, ASPh 
30, 293. Kozlovskij, ASPh 10, 657-8. 

amper m (hrv.-kajk., Zagreb) »sic, siganj«. 
Slov. jempar, gen. -rja »Fischbehalter« = 
jepar, gen -rja (Gorensko) »neka posuda«. 
Ovamo ce ici zacijelo i limp m = lempa f 
(Toimin) »drvena posuda koja se nosi na 
ledima, zacijelo isto sto jcmpa »Butte«. Bit 
ce od stvnjem. ambar, eimbar, srvnjem eimbe", 
nvnjem. Eimer m, koje je mozda prekrilo 
gr. amphora > lat. ampara (slozenica od 
duxpi- i (peptfl »nosim«, haplologija &u<pi- 
cpopeuc,. Odatle i lat. ampulla, od koje de- 
minutiv na -ica '. sudi vode i vina ili ampulice 
(Zanotti). Ovarno ne ide aibole = ay bole (u 
Dubrovniku 1386 - 1391) = abole (Zadar), 
u trscanskom statutu 1350. aybolus = albo! 
(Istra) »madia, nacve«. To je od alveolus, 
deminutiv od alveus (disimilacijom / — / > 
— /) > *aveolus (sa vi > ib kao u Olib, (v.). 
Upor. novoprov. ambro »grosse bouteille de 
verre ou Ton fait macerer des plantes 
aromatiques avec du vin ou du vinaigre«. 

Lit.: ARj 1, 82. Banali 1, 235. REW* 431. 
391. PleterSnik 1, 366. 507. DEI 201. PEW 
80. 90. Weigand-Hin 1, 414. 

-(a)n' m, -na f, -no n opci je hrvatskosrpski 
pridjevski sufiks sveslavenskog i ie. podrijetla 
odredenog znacenja (1). Djelomice je ziv i 
produktivan jos i danas (2) tako da se u je- 
zicnoj svijesti dobro razlikuje sufiks od osnove. 



Djelomice je srastao s osnovom tako da je 
tesko razlikovati osnovu od sufiksa, cesto i 
zbog toga sto osnova ne postoji vise u jeziku 
(3). Cesto zivi samo poimenicen (4). Kadikad 
se upotrebljava samo u odredenom vidu 
(5). Kad je vezan sa drugim pridjevskim su- 
fiksom eo, uvijek je u odredenom vidu (5). 
Moze se dodavati i drugim sufiksima, tako 
sufiksu -ov (v.) i odatle nastaje konglutinat 
-ovan (v.), koji ima svoju funkciju. Neposto- 
jano a, koje cini slog u suglasnickoj grupi 
na koncu, nestaje u femininumu i neutrumu 
(6). Nastao je od t' (upor. lit. -inas, -minkas, 
-ininke oo slav. -bnb, -bniib, -bnica) odnosno 
od mekog poluglasa. Zbog toga se c kg h pred 
njim mijenjaju u c z s (7). Mjesto i > b 
stoji i prijevojni stepen e, koji u svim nasim 
narjecjima glasi e, a ne ijejei\i i, kako bismo 
ocekivali (v. -eri). Usao je i u rumunjski jezik, 
ali je djelomice rasiren latinskim nenaglase- 
nim sufiksom -icus > -ic \ -ee (8). U torn je 
jeziku ziv i produktivan. Ovo se nize detaljnije 
obrazlaze prema brojevima ,danim gore u 
zagradi. 

1. Bez odredenog je znacenja. Sufiks samo 
kaze da je imenicka, priloska, glagolska osnova 
ili sintagma uzeta u funkciji kvalifikacije, ili, 
kako Belie, Priroda 311, uci, kao dopuna ili 
determinacija u zavisnom polozaju. Prema 
tome, taj sufiks sluzi u morfoloskoj funkciji. 
Da je tako, vidi se najbolje iz cinjenice, da 
strani pridjevi, najvise internacionalni i uceni, 
moraju dobiti ovaj sufiks da ih nasa jezicna 
svijest moze osjetiti kao pridjeve. Primjeri: 
efikasan ili efikasan (fr. efficace), fizikalan, 

falisan (njem. falsch), poetican, kritican, iro- 
nican, politican, moralan, nemoralan, itd. Do- 
gada se dapace, da se dodaje i nasim pridjevima 
da bi se bolje oznacila pridjevska funkcija. 
Pored ubog govori se ubozan, pored sulud 
suludan, pored cil cilan, pored milostiv milo- 
stlvan, pored moguc mogucan. Dogodilo se i 
to da se poneki stari pridjevi danas govore 
samo sa tim sufiksom, tako Ieee s (ocuvan 
u rumunjskom jeziku treaz) danas samo tri- 

jezan ili trezven, oblh danas samo obilan, 
isto tako samo kukavan (upor. kukavelj). 
Samo u nekoliko slucajeva dobiva specijalno 
znacenje mogucnosti, i to kad je pridjev iz- 
veden od glagolskih osnova: neizmjeran »koji 
se ne moze izmjeritk, pokretan i nepokretan 
»koji se (ne) moze pokrenuti«. 

2. Kao ziv ili produktivan sufiks sluzi 
danas za izvodenje pridjeva od imenica jedno- 
stavnih, izvedenih i slozenih: svijestan (od 



-(a)n' 



37 



-<a)n 



svijest), bijesan (od bijes), blatan (od blato), 
koristan (od korist), vrletan (od vrlet), gladan 
(od glad), hladan (od Mad), ledom (od led, 
pored leden), mdstan (od mast), miran (od 
mir), oblacan (od oblak), olovan (od olovo), 
pametan (od pamet), rodan (od rod), slavan 
(od slava), taman (od tama), cudan (od cudo), 
castan (od cast), smijesan (od smijeh), sjajan 
(od sjaj), duzan (od dug), pravican (od pravica), 
bolestan (od bolest), ispravan (od isprava), 
sramotan (od sramota), probitacan (od probltak), 
trican (od trica), nemaran (od nemar), radisan 
(od radisa), stedisan (od stedisa), siromasan 
(od siromah), psenican (od psenica), pravedan 
(od pravda), itd. Rijetko se dogada da je u 
pridjevu ispusten imenicki prefiks kao u 
vican (od navika). Zatim sluzi i od glagolskih 
osnova: javan (od javiti), budan (od buditi), 
taj an (od taj it i), tvaran (od tvoriti). Kad 
dolazi na glagolske osnove, onda je ziv u 
participu perfekta pasiva: dan, znan, izdjelan. 
Od priloga nazad, -naprijed nastade nazadan, 
napredan. Na sintagme se dodaje takoder: 
bezrodan (od bez roda), zdusan (od s dusom, 
zapadni krajevi), nepostedan, djelotvoran (ne- 
ologizam 18. v., Stulic, od djelo tvoriti, za 
fr. efficace), bezobrazan (od bez obraza), 
tvrdokoran (od tvrda kora), nddvoran (15. 
v., od na dvor, ARj 7, 315). U pristupacan 
(od glagola pristupiti) doslo je do konglutinata 
-dk + -bn zbog toga, sto je postojala imenica 
pristupah (znacenje posibilnosti kao kod po- 
kretan, v. gore 1). 

3. Osnova vise ne zivi, a sufiks je ipak ziv, 
tj. jasno se osjeca njegova morfoloska funkcija: 

jasan, cm, lijen, pun, ran, vrdn »crn«, 
tijesan. U slan samo lingvist znade da je to 
prijevoj od io. Ovamo treba staviti i slucaj 
gdje je i sufiks mrtav, jer je pridjev nestao, 
a bio je izveden od priloga ju, koji zivi danas 
samo u cakavskom i kajkavskom/HT (<ju + ie). 
Stcslav. pridjev juni potisnut je danas na 
citavom podrucju od mlad, a ocuvao se samo 
u junak, gen. junaka,,jiinac, gen.junca i ju- 
nica, gdje je poimenicen s pomocu sufiksa -ak, 
-Mi -ica. 

4. Poimenicen je u sva tri roda. Tada ne 
zivi u jezicnoj svijesti ni u osnovi ni kao sufiks. 
Osnova i sufiks mogu se raspoznati samo na 
osnovu lingvistickog uporedenja i analize. 
U ovan prema ovca izrazava mociju. U rujan 
(se. mesecb) usao je u kalendarsku terminologiju 
za septembar. U maskulinumu je poimenicen 
u: clan, cun, plijen, stan, san, sin (v.), trn, 
ostan. U posljednjoj rijeci a je nepomicno, 



a u san, gen. sna je nepostojano. Razlog je 
u tome suglasnicka grupa st. U feminimumu 
je poimenicen: cijena (v.), hrdna, luna, mi- 
jena, pjena, rana, slina, srna, strana, struna, 
visna, vuna. U neutrumu: dno, vino, sijeno, 
stegno, siikno, zrno. Isto se dogodilo kad je 
promijenio deklinacioni tip, te iz o-osnova 
presao u z'-osnove, kao u desni, gdje samo 
lingvist znade, da ta rijec ima istu osnovu 
kao i lat. dens, -tis, zatim u plijesan, gen. 
plijesni, te kad se u vezi sa suglasnikom s 
pomijesao sa sufiksom, deklinacije i: sablazan 
(v., od sablast > sablastbnb). 

5. U odredenom vidu dolazi kadikad od 
starijih izvedenica samo u kucni (od kuca), 
burni (od bura), glavni (od glava), izddjni 
(od izdaja), skrajni (od skraja), student kao 
naziv za mjesec novembar, zatim u desni, gdje 
je nestalo imenice, od koje je pridjev izveden; 
zatim redovito u slucaju kad je prosiren sa 
w: sadasnji, jutrosnji, vecerasnji, Ijetosnji, 
jesenasnji, skorasnji, tamosnji, ovamosnji, ddlnjl, 
gornji, prednji, posljednji, svagdanji, negdanji 
pored nek(a)dasnji, kao l u slucaju gdje je 
palatalizacija prenesena: kutnjl pored kucni. 
Ako je izvedenica skorasnja ili ucena (neolo- 
gizam), odredeni je oblik redovit: fosforni, 
klorni, dnevni (od dan), istrafni (od istraga), 
predbjezni, dusni (se. dan, od dusa). Neodre- 
deni se oblik -nj ocuvao u poimenicenom obliku 
u imenima mjeseci: sijecanj, gen. sijeenja, 
svibanj, gen. svibnja (za maj), lipanj, gen. 
lipnja (za juni), srpanj, gen. srpnja (za juli), 
sve pridjevske izvedenice od sviba, lipa i srp, 
samo je sijecanj od sjeci. Dosta brojne su ime- 
nice sa -nj, koje postadose od neodredenog 
pridjeva: bubanj, gen. bubnja, bacanj, nakovanj 
(prema nakovalo ZK), potporanj, svezanj, gen. 
sveznja, zrvanj (v.), sufanj (v.). 

6. Nepostojanog a nema ni onda, ako je 
sufiks -bnb dosao na osnovu koja svrsava na 
-n: stran < stranbnb, odatle nastran (od 
sintagme na stranu), savremen (od sintagme 
sa vremenom), privremen (od sintagme pri 
vremenu), bescjen, u toponimiji Vini Vrh, 
Vinagora < inbni od vino, upor. Vinovrh 
kod Zagreba, od vinov vrh. U rumunjskom 
se jeziku iz stranbnz razvilo strein, gdje se 
sufiks -bnb moze razabrati, samo je / dosao 
iz vecin < lat. vicinus. Uporedi istu pojavu 
u stjenica < sten + -bnica prema rumunskom 
stelnitd, gdje je iz -nbn- nastalo disimilacijom 
-In-. Nepostojano a se pojavljuje, kad dobiva 
deminutivni sufiks -ce u poimenicenim pri- 
mjerima: dance (od dno), brasance, vlakance 



■(aV 



38 



(od vlakno), sukance (od sukno), odavde pre- 
neseno u sitance (od sito), bjelance prema 
Zjutance (v.)) cedance (od cedo), mjestance (od 
mjesto}, drustvance (od drustvo). Upor. djetence 
(prema ditece ZK). Taj deminutivni sufiks 
-ance nalazi se samo u hrv.-srp. jeziku i nastao 
je iz potrebe da se sprijeci gomilanje suglasnika, 
koje bi dovelo do svakojakih asimilacija i 
nestajanja osjecaja za osnovu (v. nize -ance). 

1. Upor. kao tipicne primjere iz gore na- 
vedenih pridjeva: psenican od psenica, pra- 
vican od pravica, trican od trica, vican od 
navika, probitacan od probitak, pristupacan od 
pristupah, junacan od junak, dufan od dug, 
snafan od snaga, istrafni (sudac, od istraga), 
brizan (od briga), bezbrifan (od sintagme 6ez 
brige), zdusan (od sintagme 5 dusom), bezdusan 
(od sintagme 6e<: duse), dusni (dan, od dusa). 

8. Odatle je nastao rumunjski pridjevni 
sufiks -nic, koji neki lingvisti izvode iz juzno- 
slavenskog imenickog sufiksa -nik (v.), sto 
ne moze biti, jer taj sufiks tvori u slavenskim 
jezicima radne imenice: tainic < tajbnb > 
tajan, padnie = pasnic »miran« od lat. pace 
»mir«, zilnic »dnevni« od plurala zile od sing. 
zi < lat. dies, tndaratnic »nazadan« od latinske 
sintagme in + de + retro »natrag«. 

Lit.: Maretii 261. 314. § 362 a. Leskien 
§§ 518, 540,' 541, 424, 492. Vandrdk 1, 525, 
§§475-478, Bruckner, .HZ 46, 237. Lohmann, 
ZSPh 10, 352-382. Havranek, Sldvia 7, 
779. 782. Boskovic, JF 15, 102. i si. 

-an 2 pojavljuje se u hrv.-srp. sd dva kvan- 
titeta: sa kratkim a i sa dugim a (upor. -ac 
i -as m prema -aca f). U prvom slucaju je 
veoma rasiren kao hipokoristicki sufiks u 
dvije afektivne vrijednosti ili znacenja. U 
meliorativnom znacenju izvodi licna imena za 
muska lica od dvoclanih praslavenskih licnih 
imena : Milan (od Milivoj), Vukan (od Vukmir), 
Grdan, Bojan, Gruban, Stojan (od ' Stojislav), 
Zivan. Pored ovih i od krscanskih imena: 
Dukan, Jurdn (oboje od Georgius), Matan (od 
Malija), Peran (od Petar, upor. slovensko 
prezime Petrdn). Cesto stoji u vezi s hipo- 
koristicima na -e, -0 (Milan prema Mile, 
Peran prema Pero, Pere). Od ovih imena na- 
staju prezimena na -ovii (Milanovia, Petra- 
novic, Matanovic, itd.). Izmedu tih sluzi i 
kao licno ime i kao apelativ dragan od Drago- 
slav i od pridjeva drag (odatle i prezimena 
Dragarne i Draganovic) . U toj upotrebi je star, 
jer je vec u stcslav. postojao bratan od brat 
(odatle prezime Bratanic i Bratanovic). Kao 
hipokoristicki sufiks dolazi i u z. r.: Bojana, 



Grozdana, Vujana, Vukana, i dragana kao 
licno zensko ime i kao apelativ. Kad sluzi kao 
morfolosko sredstvo poimenicenja pridjeva, 
koja znace zla ljudska svojstva, onda ima pe- 
jorativno znacenje: divljan, dugan, glupan, 
tupan, mrtvan, odavde prenesen i na imenicke 
osnove u bukvan, tikvan, zyekan. Bez afektivne, 
tj. neutralne je vrijednosti u domisljan, ridan 
(ime vola), mnadan (ime vola ZK, od mlad). 
U ovom posljednjem znacenju posudis ga 
Rumunji: pldvan »vo bijele i sive boje« (od 
plav), bdlan »vo bijele boje« (vjerojatno od 
beh, ali moze biti ilirotracka osnova). U 
jednom slucaju sluzi u mociji za izraz muskoga, 
tako u plovan prema plovka (Nis) u znacenju 
patak prema patka. Upor. u rumunjskom 
jeziku rdtoiu prema rata (-oiu je od lat. -oneus) 
= rdcdk m prema raca i racka (ZK). Izgledalo 
bi kao da je sufiks u zupan iste prirode kao u 
plovan, tj. da izrazava musku radnu imenicu 
izvedenu od supa. Ali kako je to izoliran slucaj 
u slavensTdm jezicima, a zoapan je potvrdeno 
u neslavenskom spomeniku, sufiks -an u ovoj 
rijeci nije slavenskoga, nego turskog podrijetla. 
Jos postoji -ana u izvedenici od polje', poljana. 
Ovdje ima kolektivno znacenje. Drugi bi 
primjer bio za ovakvo izvodenje: smetana 
»kajmak, vrhnje«, ali je te rijeci nestalo u 
juznoslavenskim jezicima. Da je nekada posto- 
jala jednako kao kod Ceha, dokaz je rum. 
smintdnd i vlasko prezime Smantara. Sufiks 
-anica u cjepanica, gibanica, oranica ne prikazuje 
rasirenje ovoga sufiksa s pomocu -ica, nego je 
to poimenicenje sufiksa -an.n proslom participu 
pasiva s pomocu -ica (v.). Isto tako ni rucanica, 
suncanica, cjevanica, kljucanica, gdje -ica 
sluzi poimenicenju kao u suncanica i kljucanica 
(upor. zakljucan), a dijelom je prenesen ana- 
logicki. Varijanta sa dugim a dolazi najprije 
u poimenicenju velikan (upor. prezime Veli- 
kanovic) augmentativnog znacenja. Oznacuje 
musko zivo kod ljudi i zivotinja: gacan, go- 
tovan, gusan, gusan, kuman, sirotan; od pred- 
meta u obrucdn. U mociji sluzi u puran (hr- 
vatskokajkavski) prema pura za tukac prema 
tuka. Odavde je duljina prenesena u zupan 
pored zupan. Moglo bi se reci, da se konta- 
minirao ili da se pomijesao s talijanskim 
-ano i tada je rasiren sa -be u mociji: -anac 
m prema -dnka fi oznacuje stanovnike (etnika): 
Amerikanac prema Amerikanka, Austrijanac, 
Banijanac (od Banija, dio Karlovca), Srbijanac. 
Odatle i u izvedenici pretorijanac. Uz Talijan 
postoji Talijanac pored Italijanac. U partizan 
prema partizanka rasirenje nije nastupilo. 



39 



Odavde je prenesen na imena mjesta, koja se 
svrsavaju na -a: Belocrkvanac (od Bela Crkva) 
Svetojdnac (ZK, od toponima Sveta Jana), 
Pestanac (od Pesta), Jaskdnac (v. i nize -anski, 
-anstvo). Kad se dodaje nasim osnovama, 
ima dva znacenja: pejorativno u obrukdnac, 
prebranac, previjanac, ili sluzi za tvorenje 
imena pristasa neke stranke: starcevicanac 
od Starcevic. Veze se i sa sufiksom -ija (v.), 
koji moze biti grckoga podrijetla ili je staro- 
crkvenoslavenski kolektivni sufiks -ije pre- 
nesen u deklinaciju -a. Tako nastali sufiks 
-anija ima pejorativno znacenje i sluzi za 
izvodenje od osnova imperfektivnih glagola 
na -a-ti: hvatdnija, petljdnija, pisanija, vezdnija, 
pjevanija. Postoji jos vezanje sa -eo u Idkvanj 
od lokva i tukvanj od tukva = tikva, grcki 
tuxoc, (v.), nakovanj (ali upor. nakovalo ZK). 
Odavde je prenesen u cokanj = kocanj (v.) 
sa metatezom, kostanj (v.) i krbanj (v.). I u 
ovom slucaju nema duljine vokala u f: putanja 
(od put), pomaganja (od osnove pomagati), 
kopanja (v.) i lubanja (v.), -anj se moze rasiriti 
deminutivnim sufiksom -bko: bljuvdnjak, gen. 
-anjka, potocanjdk, gen. -anjka. Odatle pre- 
nesen u zumanjak, gen. -anjka. Duljina je 
prenesena i na -ance u blatance, cedance, gdje 
se ne radi o sufiksu -an nego o ~bn (v. -Iain). 

Lit.: Maretii 261. Leskien §§ 445, 467, 
446, 549, 424'. Vandrdk 1, 546, § 500. 

-an 3 sufiks latinskog i talijanskog podrijetla 
(< lat. -anus, tal. -ano). U tim jezicima prvo- 
bitno tvori pridjeve koji se zatim poimenicuju. 
Nalazi se kao okamina u nasim tudicama 
gdje se dijelom kontaminira s nasim sufiksima: 
lutoran < tal. luterano, Talijan < furl. Tali- 
dn, Amerikanac < tal. Americano + -ac, 
Afrikanac < tal. Africano + -ac. U krscanin 
je poistovjecen s nasim sufiksom za tvorbu 
etnika -janln. Upor. -de, -an. 

-ana' f je hrvatskosrpski sufiks koji je nastao 
od perzijske imenice han(e), koja je veoma 
rasirena kao apelativ hdn (v.) »gostionica«. 
Sinonim mu je -ara (v.). Znacenje mu je lo- 
kalno »zgrada u kojoj se nalazi ono sto osnova 
kaze«. Ziv je i produktivan i danas. Dolazi 
najprije u turskim slozenicama: dfebana (v.), 
apsdna (v.), barutana (v.), mehana. Kako pored 
ovih slozenica postoje u jeziku i neslozene 
turske imenice aps, barut itd., iz turskih je 
slozenica apstrahiran sufiks -ana, koji moze 
doci i na domace osnove: susana »susionica«, 
svilana, solana pored solara (BI 2, 443). S 
istoka rasirio se i na hrvatskokajkavsko podrucje, 



gdje se govori pivdna pored pivara, ciglana 
(od cigla »crijep«), dvorana pored sala (od 
njem. Saal), kuglana, sokolana. Najnovija je 
izvedenica nastala u doba industrijalizacije 
celicana, gdje je -ana dodan na pridjev celicni. 
Rijedak je primjer za postanje sufiksa od ime- 
nica i zbog toga je od interesa za opcu lingvi- 
stiku. 
Lit. -.Maretii 262. Lokotsch 80. Leskien § 547. 

Ana 2 f = hipokoristik Ana (Vuk) = Ane 

= (sa protezom;'- hrvkaj.) Jana f. Deminutivi: 
na -ica Anica, na -ka Anka (15. v.), Ankica, 
na -ce Ance, gen. -eta (ZK), na -oka Anoka 

= Janoka, na -usa Anuia, dem. Anuska. 
Augmentativ Anera (Lika). Toponim Sveta 
Jana, etnik Svetojanac, gen. -anca (ZK), 
pridjev svetojanski. Latinski deminutivi u 
Dubrovniku: -uculaAnucla (Kotor,Dubrovnik), 
Anuhla (15. v.) = (sa aferezom a-) Nukla 
(Dordic). Ovamo ce ici i Drzicev deminutiv 
Anisula. Od hebr. Anna. S talijanskim demi- 
nutivnim sufiksom -itta > -etta Aneta. Pre- 
zimena Anii, Anac, Anicic, Anocic, Janusic 
(hrv.-kajk., neizvjesno, jer moze biti i od 
Janui < madz. Janos). 

Lit.: ARj U 82. 89. 90. 93. 8, 265. Jirecek, 
Romanen 2, 22 — 23. 

anafora f (13. v.) — (sa aferezom a-) 
nafora (Srbija, Kosmet) = naora (Kosmet) 
= napora (Ljubisa) = navora (Vuk) »(termin 
istocne crkve) posveceni hljeb koji se dijeli u 
crkvi narodu poslije liturgije, poskurica, pasku- 
rica, hostija«. Odredeni pridjev: naforni (Da- 
nilo). Balkanska rijec grckog crkvenog po- 
drijetla: rum. (a)nafora, -fura, bug. nafora, 
arb. nafore, cine, anafuraua »petition, supplique« 
Od gr. ava(popd (upor. lat. prevedenicu oblata) 
»isto«; postverbal od avd- »gore, iznova« i 
cpepco »nosim«. Kao internacionalna rijec u 
stilistici anafora »retoricka figura koja se sastoji 
u ponavljanju iste rijeci u istoj recenici«. 

Lit.: ARj I, 83. 7, 320. 509. 756. GM 
296. Vasmer, GL 43. Mladenov 343. Tiktin 
64. Murko, WuS 2, 91. 

anasar m: mill moj gospodine..., velikyj 
hon'kiare i ~e, u prijepisu Aleksandride iz 15. 
v. U druga dva rukopisa romana o Aleksandru 
Velikom cita se oblik bez pocetnog a-: nasar. 
Ide u najstarije nase turcizme arapskoga podri- 
jetla. Danicic tumaci iz nesir, pi. ansar, ali 
moglo bi biti i ar. nazzar »inspektor, admiral, 
vojvoda«. 

Lit.: ARj 1, 83. 7, 605. Lokotsch 126. EH. 



40 



-aneija 



anason m »foeniculum dulce« (Pancic), 
pridjev na -ov anasonov (takoder bug., rum. 
anason = anison /Moldavija/, iz gr. aviaov, 
oivnaov), preko tur. anis (Belostenac, Du- 
brovnik) = aniz (Vuk, Mikalja, Dubrovnik) 
= aniz (Sulek) = anjez (15. v., Sulek) = 
s talijanskim deminutivnim sufiksom -itta 
> -etta anizeta f »rakija zacinjena anisem« = 
s tal. sufiksom -ina anlzfna f (Tivat) »mastika, 
mistro, gen. -a« = (sa a- > o-) onez m 
(slov.) = bnaiz (Vuk) = onaj z (Popovic), 
odatle na -ovica dnajzovica f »rakija od onajza« 
= (sa nejasnim /) onliz (Stulic i Popovic, 
prema Marelicu nepouzdano) »pimpinella ani- 
sum«. Oblici na -aj- mjesto -/jesu od austr.-njem. 
Aneis. Kod Slovenaca s protezom /-: jdnez, 
pridjev janezev) poimenicenje jdnezevec, ja- 
neznlk; hrv. (slatki} janus (preko madz, anos). 
Ide li ovamo janezic »graue Eidechse«? Upor. 
jos rum. oblike anis (Erdelj), (hfanos (Boto- 
sani) i madz. anos. 

Lit.: ARJ 1, 83. 90. 94. 8, 946. 950. PUtersnik 
1, 358. 830. Tiktin 96. Mladenov 6. Korsch, 
ASPh 648-649. DEI 209. 

Anastas m = (sa aferezom a-) Nastas = 
hipokoristik Ndsto (Vuk) = Naca = Nacko 
= Anastasije = Anastasia = (prema kslat. 
i tal. izgovoru) Anastdzia (17. v.) = Ana- 
stazij m prema Anastazija f = Nastazija 
(16. v.) = Anastaze (Kavanjin) = hipoko- 
ristik Nasta. Od gr. Avaaxdaioc,, stvoreno 
kao i Paschalis > Pasko od pascha »Uskrs« 
od dvdaxaaic, »upravo: rodeni na Uskrs«. 
Odatle prezime Anastasijevic (podrijetlom Cin- 
carin) = Nastasijevic, Nastasovic, Nastic. 
U bizantskoj Dalmaciji je to ime bilo u obicaju 
i kod katolika. Kratilo se ispustanjem Ana-: 
Stasius '(Split, 1258) prema Stasia (Krk, 
1198), u Zadru Sv. Stasila (1466). Odatle 
prezime Stosic. 

Lit.: ARj 1, 83. 7, 220. 648. 653. Jirecek, 
Romanen 1, 51. 2, 22. 

anatema f (13. v.) = (pseudojekavizam, 
upor. pisanje anatema) anacema f (Crna Gora 
»crkveno prokletstvo, ekskomunikacija«. Odatle 
uzvik anatemate = (s aferezom a-) natemate 
davola i njegova imena (Vrcevic). Znacajno 
je da se zamjenickim genitivom, u kojem je 
lice koje se proklinje, taj uzvik moze rastaviti 
u dva dijela: anate ga, te, ili mate. Ta sin- 
takticka konstrukcija nastala je prema nalet ga 
bilo, sramota te bila. Ne mislim da je taj uzvik 
nastao od gr. kosog padeza avaOeuaxoc,, 
nego od anatema te bilo, u kojem je genitiv 



te zbog prethodnog sloga u Ijutini (afektu) 
bio krivo spojen i tako srasten ostao, a kako 
je rijec duga, prepolovljena je takoder zbog 
afekta. Pridjev anatemski. Na -nik: anatemnik 
(Vuk) = na -njak anatemnjak prema anatem' 
nica f. Denominal na -ati anatemati, -am 
pf. = na -isatl anatemisati, -sem pf. »prokleti«. 
Balkanska rijec crkvenog podrijetla: gr. dvd0eu.« 
»isto« (od orvd »gore«, xi9-r|u.i »postavljam«)? 
rum. anaftemd = anatema, bug. anatema, 
anatemosvam, cine, anathimd, anathimare. 

Lit.: ARj 1, 83. 7, 680. Vasmer, GL 44. 
Tiktin 65. Pascu e, 12. br. 125. 

Anatolija f (knjizevno) = Anadol (pjeva- 
nija crnog., preko turskog) = Anadolija — 
(s aferezom a-) Natalija f (1-5. v.) »Mala 
Azija, Levanat«. Pridjevi na -ski: natolijski 
(16. v.) = natolski (16. v.), na -evski natoljevski 
(I. Gundulic). Etnikum Anadolac, gen. -Ica 
(Bosna), Natoljevac, gen. -vca »covjek odatle«. 
Balkanska rijec grckog podrijetla AvaxoAf] 
»istok«, arb. anadolt, cine. Anatolie — Nddulie, 
anatolit »Levantina«. 

Lit: ARj 1, 83. 7, 693. Pascu 2, 11, br. 
123. GM 10. 

anei (Dubrovnik) = anei (Perast), adver- 
zativna partikula, prilog i veznik u isto doba, 
»pace, da, dapace, brzek« (17. v., Ancic, Terzic). 
U vezi sa tal. ne »ni«: nana (Bozava). Od tal. 
anzi < kilat, antea, analogijski promijenjeno 
u lat. *antius prema prius. Ovamo ide mozda 
naziv rta kod Raba Kalddnac, gen. Kalddnca. 
U toj slozenici izvjestan je samo prvi dio 
Kal-, koji potjece od mlet. cao < tal. capo 
< vlat. caput. Drugi dio -danac, -danca, koji 
se razlicito pise u dokumentima, moze se 
uporedivati s dubrovackim obalskim topo- 
nimom Dance, gen. Danaca f pi. D- moze 
biti lat. = tal. prijedlog de pred prilogom 
anzi (upor. anzi detto »detto prima«), no 
moze se uporadivati i s predrimskim obalnim 
toponimom Antiuni. 

Lit.: ARj 1, 84. DEI 236. REW 3 494. 
Budmani, Rad 65, 167. Cronia, ID 6. Skok, 
Slav. 62. Ribezzo, Onomastica 2, 44. 

-ancila, uceni sufiks latinskog podrijetla, 
poimenicenje lat. part, prezenta na -ans, 
-antis s popocu nenaglasenog sufiksa -ia 
za apstrakta: -antia. Pojavljuje se u jadranskoj 
zoni i u talijanskom vidu -anca < tal. anza, 
najprije u rijecima, koje su i po osnovi latin- 
skoga ili talijanskoga podrijetla. U oba lika 
usao je u narodni govor i sluzi za izvodenje i 



-aneija 



41 



Siidrak' 



od domacih glagolskih osnova. Apstrakta na 
-aneija: dovrsancija f (Lika, sjeverna Dalmacija, 
Pavlinovic) »dovrsaonica, zadnji dan vrsidbe«, 
doiinjancija (Lika) »dozinjanje« (v. zeti) = 
duzijanca f (Bunjevci u Tavankutu, Sebesica 
Zedniku kraj Subotice) »dozajnica« (Lika), 
govorancija — govorancija — govoranca (slov., 
Jagic, pismo Surminu), kukancija (Hercegovi- 
na) »pomagnjavina«, mdntrancija (okolica du- 
brovacka) od mantrati se (v.) »vrtjeti se u glavi«, 
nagonancija (Crna Gora. Rijecka nabija) »na- 
gon silom na nesto«, otepanclja (Grizani) 
»kleveta« od otepati, poteskdncija (Rab) »(po)- 
teskoca«, terdncija, vardncija (ZK) pored 
vdrdncija i vardncija. Na -anca: cokotdnca 
(18. v.) »stridor, cokotanje«, misanca (Zrnovo) 
»jelo pripravljeno od kostrica, radica, zutinice 
i parapaca zajedno«, obecanca f (Marin Drzic) 
»obecanje«, obilanca (cakavski), obranca »krivo 
drvo prebaceno preko ramena, kad se iz daljine 
voda nosi u dvije posude«. Tu je sluzio sufiks 
-anca za zamjenu docetka u dbramnica (Vuk, 
v.). U pridikanca i (Bunjevci) za »propovje- 
daonica« sluzi istoj svrsi. U ufanca f (Dalma- 
cija, Andrijasevic) »ufanje« je unakrstenje 
sufiksa i prijevod prema tal. speranza. I u 
uzdanca f (Boka, Krtole, Vuk) »uzdanica« 
zamijenjen je domaci sufiks kao kod ufanca. 
Slicno: neuzdanca f (Kasic, Kavanjin) »neufa- 
nje«; uzglanca f (Bunjevci) »jastuk« < uzgla- 
vlje (od sintagme uz glavuj; uzlmdnca (Bu- 
njevci) »tijesto izliveno u tepsiju«, vjeravanca 
f (Krtole) »vjerovanje«. 

Lit.: ARj 1, 819. 2, 684. 727. 734. 927. 
3, 339. 6, 447. 7, 338. 8, 120. 320. 437. 9, 
353. 10, 648. 11, 122. Strekelj, ASPh 8, 315. 
14, 533. Marette 562. BI 2, 573. 698. Y. Mal- 
kiel, Developement of the latin suffixes -antia 
and -entia in the romance languages (Univ. 
of Calif. Pubi. 1). Berkeley- Los- Angeles, 1945. 

ancuga f = incun, gen. -Una m (Dubrovnik) 
= mincun m = mincon, gen -ona (Senj) = 
menc'un (Vrbnik) = incok (Zore) = rnic'un 
(Budva) »vrst sardelina, engraulis encrasicho- 
lus«. Deminutiv na -li: Itlcunlc (Stulic); na 
-eca: mincunica f »ime ovci na Krku (prema 
Kurelcu od imena ribe)«. Ancuga je od tal. 
acciuga s umetnutim n, upor. ancuna (Foggia) 
l ancina (Genova) itd. Incun ide naporedo s 
mlet. in co > in'cuo (Rovinj), dobivsi sufiks 
-un i -k; m- u mincun / menc'un potjece zacijelo 
°d unakrstavanja sa mid »malen«. Izvor je 
gr. A dqruT|. Glede pi > c, koje je pravilno u 
juznoj Italiji i Genovi v. ac. Oblici incun, 
mincun i mencun s obzirom na fonetsku,pojavu 



an > in kao u Uncun pored lanciin, mogu biti 
i dalmato-romanski leksicki ostaci. 

Lit.: ARj 3, 835. 6, 600. 715. 716. Resetar, 
IF 12, 287. Matzenauer, LF 8, 12. REW 3 
520. DEI 28. Skok, Term. 53. 54. 

andaga f (jedna potvrda iz 15. v., Mon. 
serb. 408. Sp. srp. 2, 97. 99.) Danicic rijec 
definira kao »vas quoddam« i izvodi je iz gr. 
£v8f|xr| (prefiks ev- i -teka (v.) od Ti9r|ui.) 
> lat. entheca. Prema novogrckom izgovoru 
nt > nd i k > g, upor. tal. endica »fondaco, 
magazzino, provista«. Vasmer sumnja u is- 
pravnost Daniciceve etimologije, mozda s 
nepravom. Samo je Daniciceva definicija 
znacenja neispravna. 

Lit.: ARj 1, 84. REW* 2876. DEI 1475. 
Vasmer, GI 44. 

andar (Sloser) = andara f »crna velika 
vodena biljka, marrubium«. Deminutiv na 
-be > -ac: andarac, gen. -rea (Sulek). Ne 
zna se gdje se govori. Od njem. Andorn < 
lat. cantherum, prema Weigand-Hirthu »dun- 
kler Herkunft«. 

Lit.: ARj 1, 84. 

andara - mandara (Vuk), slozenica zna- 
cenja »kojesta, zaludno, besposlica«. Ne de- 
klinira se, pa je tesko oznaciti gramaticku 
kategoriju u koju ide, da li je imenica ili prilog. 
U arb. postoji imenica andere f »oluja«. Odatle 
je glagol impf, andaratl »govoriti kojesta« 
(Vuk) = andardt, -am (Kosmet) »mlatariti«. 
Danicic ovu rijec izvodi od ngr. avxdpa 
f »vika, svada, boj«, sto po svoj prilici nije 
ispravno jer tvorba upucuje na turske sloze- 
nice tipa kitap-mitap, pa je sigurno nasa 
dalja onomatopoetska kreacija stvorena prema 
turskom uzoru. Upor. tandara-mdndara (v.). 

Lit.ARj 1, 84. GM 11. Elezovic 1, 15. 
Klaic 1252. 

andrak' m (Vuk, Srijem, Backa, Srbija) 
»rijec bez odredenog znacenja«. Upotrebljava 
se u pitanjima cudenja: sto tije ~ ! kao supstitut 
za davo, vrag, sent (ZK, slov.), koji tije an- 
drak ?, i u kletvi andrak te odneo, mjesto 
davo, vrag. Cini se da je grckog podrijetla: 
dvOpdxiov »Geschwiir« unakrsteno sa 6pdxcava 
»zenski zmaj«. Ali je mogucno, da se pod 
andrak skriva i rum. un drac (u izrazu e tot 
un drac »sve jedan vrag, alles eins«) < lat. 
draco, -ora's u znacenju »vrag« ili mozda prije 
ime biljke mandragora (v.), od koje se poludi, 
jer se u Srbiji govori u kletvi matrag, koje 



Sndrak 1 



42 



aniteo 



je skracenica od rum. matraguna < madragora. 
Upor. Por' ca i - a dat cineva matraguna »lud 
je«, upravo »cini se da mu je dao mandragoru«. 
Nikako ne zadovoljava Danicicevo izvodenje 
od perz. ddrenk »bol, zalost, nesreca«. 

Lit.: ARj 1, 81. Tiktin 567. 962. Rohlfs 
146. REW 3 5291. 

andrak 2 m »dumetum, cesta« (Valjevo, Stari 
Vlah) = (unakrstavanje sa draca") handraca f 
(Dubrovnik, Vuk) »cesta, trnje, zivica«, s 
pridjevom handracev, augmentativ handra- 
cina. Odatle poimenicen pridjev na -bsk 
andraska f (Hrvatska, Donja Stubica) «biljka 
leontodon taraxacum«. Ovamo ide mozda i 
antraga f (Slavonija, Jablanci, nedovoljno po- 
tvrdeno) »lomina, travuljina, korov«. Danicic 
pomislja na grcki botanicki termin dvOepixoc,, 
lat. anthericus, dvOepi^ >osje na klasu, klas«, 
dvOepixn »aphodele«, sto ne moze biti ni 
fonetski ni semanticki. 

Lit: ARj 1, 84. 85. 93. 3, 565. Rohlfs 
2453. 

andr(a)m6Iji, gen. -dlja m pi. »dronjci 
sto od pocijepanih haljina vise na celjadetu«. 
Po tome i »drugo sto bi kao oni visjelo na ce- 
ljadetu ili cemu god« = (disimilacija n — m 
> n — v) andravolji (Vuk) »isto; pejorativan 
izraz za odijelo« = andramttje n (Vuk) »kao 
nesto ljepse od andravolja« (eufemisticku 
unakrstavanje sa milje) = antrdmanja f (Lika) 
»(metafora) cima krumpira povucena Zajedno 
sa gomoljikom«. Prema Danicicu od grcke 
slozenice ■%ovbp6\La.I\.'kov »gruba vuna, vuna 
s runjama«, prema Vasmeru vjerojatnije u 
vezi s katal. androminas: »1° Habseligkeiten, 
2° im Wege stehende Gegenstande«. To je 
daleko uporedenje. Mozda je njem. slozenica 
Haderwolle s umetnutim r pred dentalom. 

Lit.: ARj 1, 84. 93. Vasmer, GL 44. 

Andrej m (13 — 17. v.) (pridjev AnJrejev, 
prezime Andrejevic) = Andreja m (13. v. -a 
prema gr. -as) = Andrejos (14—15. v.) = 
Andrija (13. v.), pridjev Andrijin, prezime 
Andrijevic = Andrijas (16. v., prezime Andri- 
jasevic) — Andrije. Hipokoristici : Andra 
(Srbija, Vuk, pridjev Andrin) = Andrb (pre- 
zime Andric, Androvic} =— Andre, gen. -eta 
(13. —14. v.) = Andre (Cres) = Andreta 
(15. v.) = Andrusko (15-16. v.) = Andros 
(prezime Androsevic) = Andriko. S protezom: 
Jandrij (15-16. v.) = Jandrija (ZK) = J andri- 
jas, hipokoristik landre, landra, prezirne 
Jandric (hrv.-kajk.), Jandricic < *Jandriko = 



(s ispustanjem suglasnika n pred dentalom, 
obratan govor, ili disimilacija n — r > — r) 
Jadrij (15. v.), hipokoristik Jadra, Jadre, 
gen. -eta, Jadre (Cres), pridjev Jadrinovi 
pored Jedrinovi i Jidrtnovi (nom. pi.), svetko- 
vina Jadrmjina, prisjev Jadrov (dalmatinsko 
prezime Giadrov), toponim Jadrtovac = tal. 
Castel Andreis = Jadrej (Cres), prezimena 
Jadric = (na -til') Jadntlic od Jadrul (Zadar, 
1527); sa a > o potvrdeno samo u prezi- 
menima Ondric = Ondrihich (Dubrovnik). Od 
grckog svetackog imena Avopeac;. Odatle 
ime mjeseca studenog andrejscak (slov., Preko- 
murje), poimenicen pridjev andrejsk(i) + -jak, 
ime bulke jandrasika (Zagreb) »kosmura«, jadra- 
sicaj-iesica = jandraska »cichorium intybus«, 
na -ona (prema masona, mosunkd) jandrasona 
»jabuka«. Veoma rasireno ime i u dalmatinskim 
gradovima u srednjem vijeku. 

Lit.: ARj \, 85. 4, 404. 405. 440. 452. 9, 2. 
Pletersnik 1, 4. Ribaric, SDZb 9, 64. 66. Ji- 
recek, Romanen 2, 22. 

andrkva f (Mikalja) »pastinaca, pastrnak, 
slatka trava«. Postanjem, treba razlikovati od 
andrkva f »raphanus, rapistrum«, koje ide 
zajedno sa rdakva, v. rodakva. Ne zna se 
pravo da li se gdje govori andrakva »hren«. 
Danicic jeizvodi od gr, TvSpdx^il = dvopdxvri 
»portulaca; pourpier«. Andrkva u naznacenom 
znacenju nije dovoljno potvrdena. Vasmer je 
nije uzeo u svoj rjecnik grecizama. Ako postoji 
u narodu, slaze se sa ngr. andraka (Juzna 
Italija). 

Lit.: ARj 1, 86 Rohlfs 137. 

androbus, novije dijalekatsku izopacenje 
novog tehnickog naziva omnibus ili autobus. 
Nije zahvatilo saobracajni jezik. 

Lit.: Pavlovic, NJ 7, 58-61. 

andzak, prilog, »samo, jedino«, potvrden 
dosada samo u Kosmetu, ali postoji i bug. 
andzak (sinonim za ta imenno, takmo) i cine. 
angeac «od prilike«. Odgovara turskom pridjevu, 
vezniku i prilogu ancak slozenom od an (3. 1. 
sing, ona ili ana) i -cak — gag »kolicina 
uopce«. 

Lit.: Elezovic 1, 16. Pascu 2, 108. Deny 
§ 424 i si. 

andeo, gen. -dela m (16. v., knjizevno, 
Vuk) = andel (Rab), odatle deminutiv na 
-be > -de andelac, gen. -Lea == na -»fe > 
-dk andelak, gen. -elka pored -eoka (15. v.), 
na -de < rbk-\—ic andelcic, pridjevi na -ov 
andelov, na -bskb andelski = andeoski, apstrak- 



andeo 



43 



angriz 



turn na -bstvo andeostvo; j mjesto d kod ca- 
kavaca: anjel (Hektorovic) = onjel (Brae, 
Brusje) = dnje (Bozava), kod kajkavaca angel = 
ajngel (ZK). Kod dubrovackih pisaca (sa gj > 
dj) andio, gen. -djela = -dela (Dubrovnik, 
Perast), arkandio (Risan). Krscanski termin: 
od gr. dYY£k>c; »poslanik«, lat. angelus. Du- 
brovacki oblik andio govori za velami izgovor 
ge kao u Bovi i Otrantu anghielo, upor. liturgija 
(bizantski izgovor). Upor. bug. angel, slov. 
angel, angelcek prema dnjouc, rez. anjul. prema 
furl, agnuh arb. engjell. Prema tome je knji- 
zevno d nastalo zamjenom gr. e sa (jat). 
Za izgovor prema tal. ge > mlet. z potvrda 
je u licnom imenu iupan Aniul, skraceno 
knezb Anzb (14. v.) < mlet. Anso, Anzolo. 
Odatle dalmatinsko prezime Anzulovic. Upor. 
u Rovinju Anzula. Zenska licna imena: 
Ande/ija, hipokoristik Anda, Jesa (Lika) = 
Desa, Jesna. Andfe/ika (Dubrovnik) »vrsta bilj- 
ke« < lat. i tal. angelica (15. v.). 

Lit.: ARj 1, 86-7. 93. 4, 628. Mladenov 6. 
Resetar, Stok. 224. GM 95. Sturm, CSJK 
6, 68. Ramovs, Gram. 2, 235. Zore, Tud. 1. 
Hraste, SDZb 10, 21. i JF 6, 187. Vasmer, 
GL 44. Klaic 63. 

aneta, gen. pi. dneta n »zavojiti zljebovi u 
puscanoj cijevk. Izgleda da se deklinira kao 
tane, laneta. Mozda < ar. enha plural od 
nahv »put, pravac«. Potrebne su jos druge 
potvrde. Nema potvrda iz drugih balkanskih 
jezika. 

Lit.: AR 1, 90. 

angarija f (16. v., Dubrovnik) »tlaka, 
kuluk«. Angaria, angaridia (-idia od -idiare 
< gr. -(^erv), angaredum, angariar, anga- 
rarius dolazi vrlo cesto u dalmatinskim latin- 
ski pisanim statutima u istom znacenju, ovdje 
iz bizantskog prava. Takoder i tal. angaria, 
angheria. Balkanska rijec: bug. angarija, arb. 
angart. Od gr. crf/apeta, glagol dyyapim 
»kulucim«, apstraktum na -aa od gr. ayyapoc, 
»poslanik perzijskog kralja na konju (koji je imao 
pravo ubirati takse)«. 

Lit.: ARj 1, 90. Jirecek, Romanen 1, 87. 
GM r 12. REW 3 458. DEL 201. 202. Maeu- 
ranic 5. 

Anglija f (15. v.), etnikum Anglijanac 
(Belostenec), pridjev angliski, ang/ijanski (nije 
uslo u jezik) = (sa tal. sufiksom -ese < lat. 
-ensis) Englez, gen. -eza m (Vuk, danas opce- 
nito) = Ang/ez (Crna Gora), pridjev na -bski 
engleski, zemlja Engleska (Vuk); (analogijom 



prema viski od Vis itd.) engleski (Pavlinovic), 
(sa -en > -in kao u tal. Inglese} Lngles /- ezm 
(17—18. v.), Ingleski, Ingleskinja f, ingleskt 
(Vuk, Boka, Molai), Jng/eska = (sa z > z) 
inglez, gen. -eza, (potpun italijanizam) Inglmtera 
(18. v.) = Lnglitera, engUterski (16. v.) = 
(prema turskom, a taj prema talijanskom) 
ingiliz — Jndiliz (Srbija), indiliski, grad 
Inglitar (narodna crnogorska pjesma) = 
Neglitera (Mirakuli), denominai poing/eziti 
se (Pavlinovic). U .slozenicama prvi je dio 
uvijek prema latinskom, kao i u njemackom, 
francuskom : anglosaski (-saksonski), anglo- 
-normanski »normanski u Engleskoj«, anglo- 
-egipatski, anglo-iranski itd., u znacenju obostra- 
no engleski i iranski itd. Od lat. pridjeva ang/i- 
cus > anglicanus > anglikanski (crkva). 

Lit.: ARj 1, 90. 3, 838. 839. 8, 835. 10, 
466. 

angosa f (Marulic u rimi podnose / trpise 
angose, Judita 3, 306). U komentaru angose 
komentiraju se sa »nevolje«. Danicic misli 
da zbog rime stoji mjesto angosa. Komentar 
govori protiv toga misljenja. Potreba komentara 
govori i za to da se angosa nije upotrebljavala 
u Splitu u Marulicevo doba. Marulic upotreb- 
ljava doduse zbog rime dijalekatske oblike 
(npr. pes, mei"). Drugih potvrda za angosa < 
lat. angustia, tal. angoscia nema. Ovamo ide 
mozda (s aferezom an-) ribarski termin gosa 
f (Split, Bijela, Boka) = gola (Mljet) »der 
mittlere dichte Teil des Netzes im Gegensatz 
zu Seitenteilen (krila), trecina tratke«. To je 
dio sabake. Oci su siroke prs i po ', do goca su 
mrje, dje su oci siroka dva prsta, a dajeje kolic', 
na kolicu su oci siroka cetiri prsta (Opis sa 
Mljeta). Prijelaz -sa > -ca je prema guce 
(v). 

Lit.: ARj 1, 90. Resetar, Stok. 235. Macan, 
ZbNZ 29, 209. 

angriz, gen. angriza m (Split, Sulek, haplo- 
logija) = grandriz m (Dubrovnik, Cavtat, 
Zore) »riza«. Od apozitivne slozenice tal. gra- 
noriso. Drugi dio driz m (Perast, Vuk Crna 
Gora, Mikalja, Kosmet, Boka. Piva, Drob- 
njak) = oriz (Prcanj oriz na kavraman, ib. 
»Lammfleisch mit Reis«; pridjev orizon, na 
-iste oriziste n toponim Orizari) = oriza f 
(Stulic) = driz, na -ica ori&ica »kobasica u 
kojoj ima oriza«, orizice f pi. /Vrbnik/ »biljka 
sedum acre« = oriza f (Lika K) »pirin(a)c, 
riza«. Oblik oriz je balkanski grecizam (gr. 
Opt)i;ov): stcslav., rum., bug., arb. oriz. Preko 
srvnjem. ris, nvnjem. Reis > risa (opcenito 



angnz 



44 



u Hrvatskoj, ZK; Sibenik); slov. rie f pored 
rajz m. Preko tal. riso > Hz (Zaostrog), Hz, 
gen. riza (Bozava, Rab, Istra). Preko madzar- 
skog dosla je slozenica riskasa f (hrv.-kajk., 
Belostenac, Voltidija). Za gr. 8pu^ov upor. 
sanskr. vrihi-s, afg. vrize > nperz. birindz 
> tur. piring > pirin(d)c. Indeklinabile 
rizi f pi. (Dubrovnik, Korcula, Potomje) do- 
lazi od mlet. risi-bisi »jelo od rize i graska«. 

Lit.: ARj 9, 168. Resetar, Stok. 241. Ele- 
zovic 2, 533. Kusar, Rad 118, 19. Vukovic, 
SDZb 10, 391. Pletersnik 1, 428. 847. 2, 372. 
428. Miklosic 225. Bruckner 473. Holub-Ko- 
pecny, 321. REW' 6109. Bonfante, KZ 64, 
129. GAI 38. 316. Strekelj, DAW 50, 52-53. 

-anin m, obicnije -janin m, slozen je 
sveslavenski sufiks indoevropskog i balto- 
slavenskog podrijetla, -j od -janin potjece po 
svoj prilici od ie. sufiksa -zo (upor. -a] prema 
-jaj}. Paralela mu je u litavskom -enas (Tilzenas 
»covjek iz Tilzita«, Kalnenas »brdanin«), a u 
grckom -livoi;: AauA|)axnvdc, »covjek iz Lamp- 
saka«, Aau.aoxr|v6c,. U singularu dolazi i u 
antroponimiji (Varesanin, Kupresanin, Ores- 
canin). Drugi dio ovog sufiksa -in dolazi i u 
u apelativima (primjer: gospodin: pi. gospoda, 
vlastelin: vlastela) i znaci jedan individuum 
izmedu drugih iste kategorije. Zbog toga isce- 
zava u pluralu. Plural u starijem jeziku glasio 
je po suglasnickoj deklinaciji -one, -jane, 
danas analogijom izjednaceno sa deklinacijom o : 
-ani, -jani. U narjecjima po analogiji plurala 
gubi se -in i u singularu (u kajkavskom i dje- 
lomice cakavskom: Zagrepcan mjesto Zag- 
repcanin). Kod plurale tantum dolazi i u 
toponimiji od najstarijih vremena. Sluzi zaizvo- 
denje imena stanovnika muskoga roda (mjestani) 
od imena mjesta i krajeva ili od apelativa, koji 
znace naselje {grad, varos, selo, ostrvo, otok, br- 
do), a moze oznacivati i jednoga izmedu neke 
mnozine (pucanin odpuk, krscanin , goscan »jedan 
izmedu gostiju« ZK). Oblik -eninb, koji od- 
govara tacno litavskom -enas (bez slavenskog 
individualnog -ini) i grckom -f\voc„ ocuvao 
se samo u slavenskom narodnom imenu Slo- 
eninb, o kojem ce biti nize govora, -anin 
bez j dolazi u Becanin (od Bee), Moracanin 
(od Moracd), Senjanin (od Senj), Spuzanin 
(od Spue), Macvanin (od Maeva, prema ovome 
Bacvanin prema Backa), Tuzlarim (od Tuzla), 
Kotoranin (od Kotor), Makaramn (od Makarska 
ili bolje od Makar, kako se brdo zove, prema 
ilirskom Muccurum), i apelativu varosanin, 
tj. u svim onim slucajevima gdje vec osnova 
sadrzava e, s, z, nj, cv, r. Zbog toga se moze 



kazati da je -anin nastao iz -janin, ne obratno. 
-janin naime palatalizira c, d, g, h, k, / 5 m, n, s, 
sk, st, t, v u c, d, z, s, Ij, st = se, c, vlj: Jajca- 
nin (od Jajce, takoder prezime), Vinkovcanin 
(od Vinkovci), Karlovcanin (od Karlovac), 
Mlecanin (od Mleci), brdanin (od brdo), Beo- 
gradanin (od Beograd), Bazanin (od Bag), 
Licanin (od Lika), pucanin, otocanin (od otok), 
Rimljanin (od Rim), Jakinjanin (od Jakin), 
Hrvacanin (od Hrvati), Cavtacanin (od Cavtat), 
Banacanin (od Banat), Hrastanin (od Hrast), 
Ivastanin (od Ivanjska), krscanin, ostrvljanin 
(od ostrvo). -janin dolazi veoma cesto vezan 
uz sufiks -be zbog toga sto i ovaj sufiks sluzi 
sam za se u istoj funkciji: -canin, koji se dodaje 
veoma cesto zbog toga da bi se osnova ocuvala 
cista bez palataliziranja: Zagrepcanin od Zagreb 
(nekada kod Belostenca Zagrebac), Dubrov- 
canin (od Dubrava mjesto Dubrava za Du- 
brovnik), Mitrovcanin (od Mitrovica). Ovamo 
i Decani (od dedina). Rjedi je konglutinat sa 
-ar < lat. -arius, koji sam dolazi takoder u 
istoj funkciji kao -janin (upor. Prijekari od 
Prijeko u Dubrovniku) : Lescaranin (od Lijesce, 
Lika). Sasvim rijetko sluzi od pridjeva: va- 
roscan (ZK, od varos). Sufiks -tc moze doci 
i na konac ovoga sufiksa: Pirocanac (od Pirat, 
takoder prezime), Sesvescanec (kajkavski, od 
Sesvete), Roviscanec (od Rovisce). Ovamo je 
dosao prema mociji. Danas vlada naime ten- 
dencija da se femininum od -janin pravi ispu- 
stanjem -inb i zamjenom sa sufiksom -ka, 
koji je nekada pravio femininum prema -be 
(Pristevac — Pristevka, Smederevac — Sme- 
derevka, Slovenac ~ Slovenka): Zagrepcanin 
— Zagrepcanka, Beogradanin — Beogradanka, 
Becanin — Becanka itd. U narjecjima se bolje 
ocuvala starina. Tako je u cakavskom za 
Hvaranin {Forari) femininum Hvarka. Pred 
-janin moze ispasti sufiks koji je sluzio za 
izvodenje toponima: od Dubasnica (Krk) 
stanovnici su Dubasnjani (sa disimilacijom 
Dubasljani). Sinonimi su ovom sufiksu -be, 
-ak, -jak (Ljubusak od Ljubuski) i tursko -lija 
(v.). Posudise ga Rumunji, i to, a to je zna- 
cajno, prema -enint > -ean. Istisnuo je posvema 
latinski -ensis i dodaje se toponimima i apela- 
tivima latinskoga i slavenskoga podrijetla bez 
razlike, mnogo dosljednije nego u juznoslaven- 
skim jezicima: apusean »zapadnjak« od apus 
»zapad« (od glagola a apune »zapasti«), codrean 
»sumski covjek« (od codru »suma«), Bucurestean 
(od Bucuresti), mdsean »gost« (od masa < 
lat. mensa »sto«). I femininum je posuden 
-eanca: Bucuresteancd. Zbog toga je i -cd < 



45 



-ansk! 



-bka prenesen: Rumincd »Rumunjka«, -janin 
posudise i Arbanasi: Dibran (od Dibre), 
Shkodran (Skadranin), Mishkodran »stanovnik 
okolice Skadra«. Jednako je posuden i -ifaz 
za femininum. [Usp. i -janin}. 

Lit.: Maretic 262. i si. 290. i si. Leskien 
§§ 391. Vandrdk 1, 542, § 497. Pekmezi 221. 
Pascu, Sufixele 302. 

anio, gen. anjela m (Perast) = anijo, gen. 
anjela (Mljet) = anjel (Racisce, Brae) = anel 
(Korcula) »1° gvozden kolut zaliven u stijenu 
pokraj mora gdje se lade privezuju, u zidu 
za vezivanje zivotinja, 2° {svjetala s anjelom, 
Mljet), brnjica, bijancug, prejica (Smokvica, 
Korcula)«. Od tal. anello, lat. deminutiv 
anellus = anulus od anus. 

Lit.: ARj 1, 289. Macan, ZbNZ 29, 1, 
209. REW 1 452. DEI 195. 

anita (15. v.) = anet (16. v.) »kopar (v.)«. 
Arb. anido »isto«. Od lat. anethum > tal. 
aneto, biljka, podrijetlom mediteranska. 

Lit.: ARj 1, 89. REW 3 455. DEI 197. 

ankas s prijedlogom za, s prilogom i gla- 
golom reci (Dalmacija, valjda Podgora, Pavli- 
novic) »reci nesto napola, natuknuti, da bi se 
sto doznalo od drugoga«. Bez prijedloga 
kaze se s priloskim sufiksoqi -ice ankasice. 
Danicic izvodi od ar. ankas »nepotpuno«. 
Arabizam koji u drugim nasim krajevima ni 
na Balkanu nije potvrden. 

Lit.: ARj \, 90. 

ankora f (Sibenik, Mljet, 16-18, v.) = 
ankura (Perast, Cres) »sidro«. Denominai na 
-ati ankorati. Od lat. i tal. > ancora, a to 
od gr. dpoipa, estruscanskog podrijetla. 
Ovamo ide balkanski turcizam perzijskog po- 
drijetla lenger (< 6'Qyxvpa, sa novogr. ng 
< ne) (Posavina, nar. pj.) = lender m (18. 
v., nar. pjesma) iz oblasti pomorstva, bug. 
lenger. Prezime Lengerovic. 

Lit.: ARj \ 91. 6; 7. REW 5 443 b. DEI 
190. 

-auskl je pridjevski sufiks slozen od -an 
razlicita podrijetla i od opceg pridjevskog sufiksa 
-ski (v. nize). Prvi je elemenat nastao najprije 
od tal. -ano u amerikanski pored americki, 
afrikanski pored africki, austrijanski pored 
austrijski, (i)talijanski pored cega se upo- 
trebljava italski samo u lingvistici (samo kad 
se govori o starim ie. narjecjima na apeninskom 
poluotoku), trojanski pored trojski (od Troja), 



tj. talijanski je pridjev postao nas kad mu 
se dodao nas opci pridjevski sufiks -ski. Upor. 
gore efikasan iz fr. efficace, v. -(a)n. Prema 
ovima je valjda prekrojen grcki pridjev dama- 
scenus u .damastariski. Tome sufiksu -ansk'i 
odgovaraju imenice .naroda na -anac (v.). 
Prema ovim hibridnim, pola stranim, a p'ola 
domacim primjerima stvoreni su zacijelo 
muhamedanski i Mehamedanac, koji se u Bosni 
ne govore, nego muslimanski od Muslim i 
Musliman, stvoren dakako i ovaj na isti nacin. 
Upor. tal. maomettano i njem. mohamedamsch. 
Sto se govori -anski u navedenim primjerima, 
razlog lezi i u tome sto i Nijemci stvor.- se na 
ovaj nacin svoj hibridni sufiks -anisch u ameri- 
kanisch, afrikanisch, mohamedamsch. Zbog toga 
ih je bolje izbjegavati i zamjenjivati s americki, 
africki, austrijski. Drugog je postanja -anski 
u bozanski, vladicanski, covjecanski (Lastric 
covicanski), djevicanski (Lastric divicanski), 
brcanski (od Brka, rijeka, Brcko, mjesto na 
njoj). U starijem jeziku govorilo se clov,icaski 
(Bernardin), clovecaskije (a. 1333, Mon. serb. 
163), sto je sasvim ispravno prema stcslav. 
cloveebsk-. Ovako bi bilo u svim navedenim 
primjerima, gdje stoje c kg ispred -bsk- da 
su potvrdeni iz starijih vremena. Ovdje je 
n umetnuto pred sufiks -ski. Umetanje je ana- 
logicke prirode. Nastalo je prema velicanstvo, 
velicanstven, gdje je -an- pravilno, jer je to 
apstraktum, izveden od proslog participa pa- 
siva velican od velicati, jednako kao poznanstvo 
od poznati — pozndn, znani, znan. Da covje- 
canski i velicanstvo idu zajedno, vidi se u 
Zadarskom lekcionafu, gdje na str. 73 b citamo : 
Kad sede sin clovicaski na pristolji velicastva 
svoga, sto Vuk prevodi Kad sjede sin covjecij 
na prestolju slave svoje (= Cum sederii filius 
hominis in sede majestatu suae, Mat. 19, 28). 
Vidi se da je velicanstvo stvoreno prema velik, 
a onda zamijenjeno u velicanstvo prema participu 
velican od velicati. Odavde je -anski prenesen 
na imenice sa c kg u osnovi, cak i na katolican- 
ski (Kanizlic) od katolik i na postanski od 
posta, ali u narjecjima postarskt. U posljednjem 
primjeru dogodilo se umetanje i iz istog razloga 
kao -an- u mjestance. U post + ski moralo se 
naime izbjeci asimilaciji suglasnika, da bi se 
mogla bolje vidjeti osnova, dakle iz razloga raz- 
govjetnosti. Treci je razlog, sasvim razlicit, 
za postanak sufiksa -anski u ciganski, gradanski, 
macvanski (takoder prezime), risnjanskl, tuzlan- 
ski, krscanski = (h)riScanski. Ovdje je nastao 
od etnika na -anin, -janin na jednak nacin 
kao u mociji Zagrepcanka (mjesto Zagrepka) 



-anski 



46 



antiluk 



prema Zagrepcanln, kao u Hvaranka pored u 
u narjecju pravilnog Hvarka prema Hvaranin, 
-anstvo, apstraktan slozen sufiks, samo sto 
mjesto -ski stoji -sivo (v.), dolazi samo kod 
pridjeva -anski izvedenih od osnova c kg: 
bozanstvo, covjecanstvo, djevicanstvo, katolican- 
stvo, velicanstvo, vladicanstvo. Taj sufiks 
je analogicki prenesen u svjedocanstvo (od svje- 
dociti, BJ 2, 512, Vuk; pored ispravnijeg 
svjedodzba), prema poznanstvo od poznati. 

Lit.: Maretu 35, § 39 a. 306, § 555 i 314, 
§ 362 c. Leskien §§ 511. 512. 

-ant, sufiks lat. = tal. > njem. podrijetla. 
Sluzi za pravljenje radnih imenica cesto 
pejorativnog znacenja od stranih i kadikad 
od domacih imenickih i glagolskih osnova, 
upor. -ancija. Vecinom su to novije izvedenice. 
Dolazi najprije u stranim rijecima, gdje je 
ovaj sufiks upravo particip prezenta: lat. 
-arts, gen. -antis > tal. -ante. Sama osnova 
odnosno i osnovni glagol cesto se ne nalazi 
kao posudenica u nasem jeziku: trafikant »pro- 
davac duhana« od trafika »prodavaonica du- 
hana«, politikant od politika, maturant prema 
matura, maturirati, laborant od znacenja, koje 
je u laboratory (a), a sam glagol laborirati 
ima drugo znacenje »bolovati od necega«; 
muzikant prema muzicirati i muzika, komedijant 
prema komedijati i komedija, komandant prema 
komandovati = komandirati, komanda, ignorant 
»neznalica« prema lat. glagolu ignorare »ne znati« , 
(ignorirati, ima drugo znacenje »ne priznavati, 
ne cijeniti nekoga«), spekulant prema spekuli- 
rati, denuncijant prema denuncirati itd., di- 
letant za koji ne postoji glagol. Od domacih 
je osnova obicna rijec prevarant »varalica« 
prema prevara, zacijelo u vezi sa defraudant, 
zabusant »embusque« (nastala je u prvom 
svjetskom ratu) od zabusiti, -Im »sakriti«, 
dacki izraz bubant, bifldnt »koji uci odvise na 
pamet« od domaceg glagola bubati i od posu- 
denog iz njemackog jezika blflati < biiffeln. 
Latinska je varijanta ovog sufiksa -ent: dili- 
gent, student. Samoglasnik e je iz latinske 
konjugacije na -ere kao -ant sto je prema 
-are. Ova varijanta ne znaci samo radne 
imenice nego i stvari, kao koeficient, incident, 
orient. U ovoj varijanti moguce je nepostojano 
a: incidenat. Maretic nije uzeo ove sufikse 
u svoj popis zacijelo zbog toga sto za njih 
nema primjera u Vukovu Rjecniku. Pridjevi 
svojstva od -ant / -ent prave se dodavanjem 
opceg pridjevskog -bn > -an : sekdntan, 
korpulentan, kompetentan , pregnantan. Kad 



znace lica, prave se pridjevi na -ou (posjed) 
i na -ski (svojstvo). 

Lit: ARj 11, 784. Holub Kopecny45\ -456. 
DEI 218. Vandrdk 1, 671. 

anta f (Vuk) »humka, granica« (Srijem, 
Backa, Srbija u valjevskom okrugu). Odatle 
denominai dntati impf, »praviti ante«. (Vuk, 
u istim krajevima). Potjece od madz, ham 
«hum«, kojejepostalo femininumkao bitanga < 
madz. bitang. 

Lit.: ARj 1, 91. Radojcic, GUD 2 (1929), 
248-50. 

anterija pored dnterija f (Vuk) »kratka 
haljina s rukavima koja se nosi pod drugom« 
(u istocnim krajevima, npr. u Bosni), odatle 
denominativ america f (za -rijica} pored 
anterijca i apstraktum koji je postao konkretum 
anteriiuk m (Vuk) »kolicina platna za anteriju«. 
Rijec je rasirena na Balkanu: bug. anterija, 
rum. antenu, arb. dndert (ovamo dosla preko 
novogrckoga, kako pokazuje nd < nt). Tur- 
cizam (ameri »donje odijelo slicno zapadnoj 
spavacoj kabanici«) arapskoga podrijetla (ar. 
'•amari, prema glasovitom junaku Amar iz 
doba arapskoga poganstva). 

Lit.: ARj 1, 91, SEW 1, 28. Mladenov 1. 
GM 11. 

anti- »protu«, prefiks grckoga podrijetla, 
ne upotrebljava seu puckom, nego u ucenom go- 
voru antikr(i}st, (16. v., Marulic, Postila), anti- 
papa (Kavanjin), s pridjevom antikrstov 
= antikrist (Vuk), antikristov, antipod — lat. 
antipodae od gr. avrinoSec, pi. od jtouc,, 
jioSoc, »noga«, antispasmotikon (Reljkovic, grcki 
pridjev od avTi,ajio:au.6c l ). U toponomastici 
Antivar (Kavanjin) = Bar prema tal. Antivari 
prema grckom izgovoru |3 > arb. (talijanizam) 
Tivari (sa gubitkom An-}, etnik Tivaras 
»Baranin« prema f Tivaresh »Baranka«. Hrv.-srp. 
izgovor Bar osniva se na lat. Barium (upor. 
Ban u Italiji). Dokaz za to je i dio grada 
koji se zove Brbot (povise Podgrada) < lat. 
barbatum »mjesto obrasteno sitnom sumom«. 
Upor. Barbat na Rabu i Pagu. 

Lit: ARj 1, 91. 92. Skok, Slav. 58. 71. 

antiluk (Vuk) m »sestak, turski novae od 
sest grosa« (nar. pj.). Turcizam, apstraktum 
izveden od brojnika alti »sest« s pomocu sufiksa 
-luk (v.); rijec danas vise ne zivi, jer je nestao 
taj novae. Upor. za izumiranje naziva novaca 
patakun (ZK), novcic = krajcar, forint(a) itd. 
U turskom altihk nastala je disimilacija / — / 



antiluk 



47 



-aonicaj-ionica 



> n — I prema Altiparmakovic (prezime od 
alti parmak »sest prsta«), gdje je po pravilu 
nema. 

Lit.: ARj 1, 92. 

antor m (Kavanjin) »biljka helleborus niger, 
kukurijek«. Od tal. ambra »aconito«. Kavanjin 
spominje tu biljku uz nalip i cikutvu (v.). 
Promjena roda nastala je odatle sto je tal. f 
shvacen kao genitiv. 

Lit.: ARj 1, 93. DEI 232. 

antreselj m (Vuk, Bosna, Krivosije, najcesce 
s prijedlogom uis glagolom staviti} — an- 
trsalje n (Stulic) = antrselje (Bela) = antrselj 
(Kavanjin) = antres (u prilogu u autres »povrh 
svega drugog«, Vrcevic) — antrese (Sibenik) = 
(an > in kao lancun > Uncun, v.) intreselj 
(Stulic) = intrisel (Smokvica, Korcula) = 
(prijevod prefiksa m »u«) utreselj -= (odbaci- 
vanje prefiksa in-}, treselj (Vuk, nar. pj.) = 
tresej (Zatrebac. Izvjestilac Arbanas kaze i 
ndermjef) = (disimilacija r — / > r — II) 
tresmj, gen. tresnja (Krtole) — treselja f 
»1° ono sto se natovarenu konju metne odozgo 
medu strane, mjesto izmedu dviju natovarenih 
strana, prazan prostor izmedu dviju strana na 
samara; 2' mali mijeh za vino (Smokvica); 
3° krtog, sordes in cubili sparsae (Srijem)«. 
Na -zk > -ak treseljdk; metnuti na utreseljak 
(Sarajevo) »oben dreingeben«. Dvije su moguc- 
nosti postanja: ili je dalmato-romanski lek- 
sicki ostatak od vlat. *intersellum od sella 
»sedlo« s prefiksom inter, ili je kao ' pastirski 
termin ostatak jezika srednjovjekovnih Vlaha 
od rumunjske sintagme intre + sei ili sele 
od ja < sella »sedlo«, pi. sele, arb. shale. 

Lit.: ARj 1, 93. 3, 850. REW» 7795. Jagic, 
ASPh 1, 281. Skok, ZRPh 36, 644. 

Antun, gen. -una (16. v.) m prema f 
Antunica, pridjev Antunov, poimenicen ti 
prezimenu Antunovic, hipokoristik Ante = 
Ama s pridjevom Antin, odatle prezime Antii 
prema f Anta, deminutiv na -ica Antica, Tone = 
Tone (Cres) s hrv.-kajk. deminutivom Toncek; 
bez prijelaza o > u Anton (Cres), sa sufiksom 
*Antonac, koje nije potvrdeno u ARj, ali 
postoji prezime Antoncic (Krk), Antonie, 
Antonovia. Sa protezom/- lanton (ZK). Prema 
lat.: Antonije m prema Antonija f Prezime 
Antonijevic (Srbija, Cincarm?). Sa disimila- 
cijom n — n + n — /, koja moze biti madzar- 
skog podrijetla (madz. Antal}: Arnol = lantai 
(16. v.), prosireno sa -be Antolac, u prezimenu 



Antolic, Jantolcic (17. v.), bez proteze Antol- 
kovic (hrv.-kajk.). Sa ngr. nd < m Andan 
u prezimenima Andonovic, Andonije. Hipo- 
koristik na -ui Antul, Amula m. Na -in (tal. 
deminutivni sufiks) Antunin. Gr. > lat. 
Antonius. 

Lit.: ARj 1, 84. 91. 92. 4, 455. 

-anje n, -enje n, sveslavenski sufiksi slo- 
zeni od proslog participa pasiva na -an, -en 
(v.) i sufiksa -je (v.). Znace glagolsku radnju 
kao cin. Pored ovih narodskih oblika postoje 
i -anije, -enije posudeni iz crkvenoslavenskog 
(slavenosrpskog) jezika kao jezika narodne 
liturgije: dolaze vecinom u rijecima crkvenim 
kao blagodejanije, bdenije, sostojanije. Ako su 
ti sufiksi postali i narodski, onda su presli u 
deklinaciju -a i rijeci su tako izvedene dobile 
pejorativno znacenje: petljanija, pjevanija. Ti 
sufiksi usli su i u rumunjski jezik u crkveno- 
slavenskom vidu, tj. mjesto hrv.-srp. nj ne 
nalazi se j. Dodaju se u rumunjskom i na 
latinske osnove: capetenip f »glavar« od cap 
»glava« (semanticka paralela sa sluga (v.) i 
podesta}, supusenie f »podanstvo« (od proslog 
participa supus od supune}, cetatenie f »gra- 
danstvo« (od cetate < civitatem »grad«); na 
turske rijeci: siretenie f »lukavstvo« (od sir}. 

Lit. : Maretic 262. Pascu, Sufixele 241 — 
244. 

anjitanto (Bozava) »kadikad, kadsto, s 
vremena na vrijeme«, prilog, od tal. slozenog 
priloga ogni < lat. omnis, omnia + tanto < 
lat. tanturn. 

Lit.: Crania, ID 6, 165. 

-aonica, -ionica f, imenicki su sufiksi 
slozeni od tri elementa: od -al I-il. (v.}, kijiji 
su sufiksi proslog participa aktiva, od opcEg 
pridjevskog sufiksa -bm (v. -an} i od imenic- 
kog sufiksa -ica, koji sluzi za poimenicenje 
pridjeva. Ovaj konglutinat, koji se nalazi samo 
u juznoslavenskim jezicima, sluzi za tvorenje 
imenica od imperfektivnih glagola na -a-ti, 
-i-ti, koje znace mjesto, gdje se vrsi radnja 
izrecena glagolom. Rasirio se u novije doba 
i vezan je uz razvitak proizvodnje i skolstva. 
U kajkavskom obicno se poimenicenje vrsi s 
pomocu -a (v.). Primjeri: spavaonica, bla- 
govaonica, klaonica (od klati, na istoku klanica}, 
vjezbaonica (od vjezbati}, gombaonica (od 
gambali}, zalagaonica (od zalagati, njem. 
Versatzamt), drazbovaonica (od drazbovati}, 
prodavaonica (od prodavati}, Ijevaonica (od 



-aomcaj-ionica 



48 



aprll 



Ujevati, na istoku livnica), valjaonica, kovrca- 
onica (najnovije izvedenice); radhnica (od 
raditi), ucionica (od ucltij, odavde prenesen 
u predionica (od presti). Od reda su to noviji 
neologizmi koji se dadu potvrditi u novijem 
knjizevnom i saobracajnom jeziku od 60 
godina na ovamo. 

Lit.: Maretic 301-302. Moskovljevic, NJ 
2, 76-77. Leskien § 385. Boskovic, JF 15, 
105-125. 

apa drapa (Vuk), siozenica pogrdnog 
(pejorativnog) znacenja, za koju je tesko odre- 
diti leksicku kategoriju, da li je imenica, kojeg 
je roda, ili prilog, »convicium in rem male 
confectam«. Danicic je izvodi iz gr. djra- 
Tpojtr|/dji6Tpojio5»ruzan,gadan«,stonecestajati. 
Vjerojatnije je da je to onomatopeja obrazovana 
prema tipu turskih siozenica kitap — mitap, 
a na osnovu naseg glagola drapati (v.). 

Lit.: ARj \, 94. 

apalat, gen. -ha m (Milna, Brae: poj mi 
kupit spanjulet u '—■) (prerna opdlda f Stajer- 
ska, Dolenjsko) »trafika, trafika (ZK)«. Radne 
imenice na -ar < lat. -arius = -nik opdldar — 
opdldnik m »trafikant«. Od tal. appalto (14. v.), 
srlat. apaltus (1252) < lat. *ap-pactum (v. 
pat) »ugovor«. Znacajni su prijelazi — o > -a 
zbog identifikacije s nastavkom slov. -o = 
hr v.-srp. -u u akuzativu, It > Id. 

Lit.: Pletersnik V 830. DEI 250. REW 3 
533. 

apans&z (Kosmet), prilog »iznenada, neoce- 
kivano«. Nije potvrden u drugim nasim kra- 
jevima gdje ima obilje turcizama, ali se nalazi 
u bugarskom jeziku (apanszz u istom znacenju 
kao u Kosmetu). U turskom postoji kao prilog 
vremena ansizin pored apansizin u istom 
znacenju kao na Balkanu. Postpozicija -siz 
za odricanje »bez necega« glasi kod nas obicno 
suz (v.); an dolazi u turskom jos u an be an 
»progressivement«. Sto je ap, nejasno je. 

Lit.: Elezovic 2, 494. Mladenov 8. Deny § 
401. 

apeo, gen. -ela m (15. i 17. v.) »(sudacki 
termin) priziv«. Postverbal od apelavati (se) 
— apelivati se = apelirati (preko njem. iz- 
govora) »prizvati«. Apstraktum apelacija f. 
Od tal. appetto, postverbal od appellare < 
ad-pettare (pettare, promjena konjugacije od 
pellere}. 

Lit.: ARj J, 94. REW" 542. DEI 252. 



apetit, gen. -ita m (17. v., danas opcenito) 
= apetid (Perast, mlet t > d) = (s aferezom 
a-, koja je mlet.) = petit (Bozava) = petid, gen. 
-ida (Istra) »tek (ZK)«. Od tal. appetito, od lat. 
appetitus, upravo poimenicen particip per- 
fekta od ad-petere. Bez prefiksa petit m (su- 
dacki termin) »zahtjev«. 

Lit: ARj 1, 94. 9, 814. 815. Croni ID, 
6. DEI 253. REW 546 a. 

apkalo n (Vuk, Srijem) = epkalo n (Vuk, 
Srijem) »zalistak na dulcu«. Prema Matzenaueru 
od gr. £ju>ccduu|ia »poklopac«. Vasmer 
sumnja u ispravnost te etimologije. U docetku 
je ponasen grecizam prema nasim izvedeni- 
cama za nazive oruda sa sufiksom -ah (v. ala). 

lit.: ARj 1, 84. 3, 29. Vasmer, GL 57. 

apokalipsa f (danas, ranije potvrde, sa 
gen. i lok. sg. apokalipsi, znak da je rijec 
bila indeklinabilna kao tal. apocalissi) »otkri- 
venje«; teoloski grcki termin, apstraktum 
djioxdAuijHC, od ajtoxaAimTco »otkrivam«. 

Lit: ARj 1, 94. DEI 242. 

apoplesija f (Kuciste) »kap, damla, ziak 
(ZK)«. Od tal. apoplessia, od gr. ajtojtXri^ia, s 
aferezom a- kao obicno u grckim rijecima pre- 
uzetim preko talijanskog. 

aposto, gen. -ola m (Vuk, 13. v.) — apostol 
(Vuk), pridjevi apostolov, apostolski, apostolicki 
(prema lat. > tal. apostolico), apstrakti apostol- 
stvo, apostolje n, prema lat. > tal. -at apostolat, 
gen. -ata; (sa si > si iz madz. prema Danicicu, 
sto ne treba da stoji, upor. stacun prema sta- 
cun, v. oblike apusto prema apusto) aposto, 
gen. -ola = apostol (ZK) s istim izvedenicama 
= (-o/ > -ul') apostul (15. v.) = apostul m 
(Lastric) = (sa o > u u penultimi) apusto, 
gen. -ola (15. v., Vuk) = apustol (15. v.) (Upor. 
u prvotisku glagoljskog brevijara iz g. 1491. 
oktaba Petra i Pavla apustolu pored apostolu), 
apustolski, dpustohtvo = (sa si > si) apusto 
(Radnic) = apustol (Glavinic) = apustul (Be- 
lostenac). Crkveni termin od gr. > lat. apostolus 
»poslanik«, prijevoj od ajtooteAAa) »saljem«; 
lat. > tal. pridjev apostolico. 

Lit.: ARj 1, 97. REW 3 530 a. DEI 248. 
Stefanie, Rod 285, 86. 87. 

april, gen. -ila m (14. v., prvotisak glagolj- 
skog brevijara 1491) = april (Rab) = dprio, 
gen.-z'/a (Dubrovnik, Kasic) = aprilj (14. v., 
prema cslav. apzih < srgr. anpiXic, = 



april 



49 



cslav. aprilii < srgr. i gr. anpikioc,, upor. 
rum. apri/ie) = aprillj (15. v.) = («k = i) 
aprela (15. v.) = aprilis (16. v., preko madz.) 
= (pr > vr, mlet.) avril (Cres) = (s aferezom 
a-) vrija, gen. vrila (-a < -o < -], Vodice) = 
prilja oprilji (igra rijeci, Otok, Slavonija 1 ), 
oprttjiti, bpnljim (Vinkovci) = opfljiti = 
oprliti, opflim »ozeci, opaliti«, »travanj«. Od 
lat. aprilis > tal. aprile, drugi mjesec rimske 
godine posvecen Veneri. Vec Varro izvodi 
taj izraz od imena bozice AcppoSrrn, hipo- 
koristik A(ppdo; vjerojatno je lat. izvedenica 
na -His od etruscanskog apru. 

Lit. :"■ ARj 1, 97. Mon. serb. 158-159. 
537. Surtnin 311. Romdnsky 91. Lovretic, 
ZbNZ 2, 96. Kusar, Rad 118, 17. Budmani, 
Rad 65, 163. Ribaric, SDZb 9, 70. 204. REW 3 
562. DEI 260. Stefanie, Rad 285, 84. 



Nepostojano a u pridjeva i muskih imenica 
ostaje samo u docetnoj suglasnickoj grupi, 
kad oznacuje slog. Pridjevski primjeri : dobar, 
bistar, bodar pored bodar hrabar, hilar, jedar, 
jar, modar, mokar, mudar, ostar, spor, sar 
pored saren, gdje je pridjevsko znacenje istaknu- 
to jos jednom s pomocu pridjevskog sufiksa 
-en (v.), siar, vedar. Imenice muskoga roda: 
dar, djever, mir, pi'r, zfr, svekar. Imenice 
zenskoga roda: iskra, mjera, vidra; imenice 
srednjega roda: bedro, jedro, njedra, puzdro, 
pero, rebro, vijedro. Sve ove imenice bile su 
obrazovane s pomocu ovog sufiksa vec u 
indoevropske doba, pa se mora uzeti, da ovaj 
sufiks vec u praslavensko doba nije bio vitalan. 



Lit: Maretic 314. § 362 d. 322, 
Vandrdk 1, §§ 515-518. 



368 i. 



aptazi (Dubrovnik, stari dubrovacki kan- 
celarijski termin, potvrden samo u 16k. pi.: 
jedno pismo u aptazehb u kanzelariji »privatno 
pismo, obveznica s naznakom duzne svote, 
stavljena u sluzbenu pohranu medu zaduznice 
u knezevoj kancelariji«) = (u dubrovackom 
latinitetu, indeclinabile) aptagi pored ak. 
pi. aptagos = (u budvanskom statutu) li 
attazi (varijanta altagll) = (u kotorskom statutu) 
aptagiae (1215. zabranjuje se u Kotoru komesu 
uzimati aptagias super uttum clerlcum). Jirecek 
ima iz g. 1348. grafiju actachi. Prema dub- 
rovackom statutu znacenje je »f zaduznica, 
2° sudbena globa, 3° pristojba«. Osnovni je 
oblik aptagi, sa ct > pt i prema dubrovackom 
citanju gi kao zvueni velar i asimilacijom 
e — a > a — a (tip tastament, galatina) od 
gr. £XTayr| »muleta, sportula«. Glede docetka 
gi > zi upor. tetrazi (v.). 

Lit.: ARj 1, 97. Jirecek, Romanen 1, 88. 
2, 9. CD 2, 135. Skok, Rad 222, 114-119. 

-fajr', -ra, -ro stari je pridjevski sufiks, 
sveslavenski je i baltoslavenski ie. podrijetla, 
koji nije vise ziv ni produktivan, premda je 
dosta rasiren. Potpuno se srastao s pridjev- 
skom i imenickom osnovom i moze se raspo- 
znati kao sufiks samo na osnovu lingvistickog 
uporedenja s drugim ie. jezicima. Danas 
karakterizira samo pridjeve, ali im ne daje 
specijalnog znacenja. Razlikuje se od starog 
pridjevskog sufiksa -zk, time, sto u kompara- 
tivu ostaje, dok -bk nestaje. Ocuvao se u pri- 
djevskoj i imenickoj funkciji, u drugom slucaju 
je vjerojatno poimenicen. I kad je u imenickoj 
funkciji, ocuvao se u sva tri roda. Prema tome, 
morao je prvobitno biti pridjevski sufiks. 



-ar m, gen. -dra (duljina samoglasnika je 
kao u -de, -as i -ari), sveslavenski je sufiks za 
muska lica (nomina agentis), ali je rijedak u 
poljskom i ruskom jeziku. Sinonimi su mu 
sufiksi: -(a)c (v.), -al(a)c, -nik (v.), -telj 
(v.), -ac (v.) i -as" (v.) (1). Sluzi i za predmete. 
Podrijetlom je < latinski sufiks -arius (2). 
Postoji misljenje, da potjece od gotskoga 
-areis, koji je takoder latinskog podrijetla kao 
i njemacko -er. Nalazi se u svim evropskim 
jezicima, u koje ga je prosirilo krscanstvo. 
Najvjerojatnije je stoga misljenje da ga je 
krscanstvo prosirilo najprije u balkanske sla- 
venske jezike, odakle je preko panonske i ru- 
munjske nizine usao u sjeverozapadne i sjevero- 
istocne slavenske jezike. Ovaj sufiks potjece 
prema tome iz balkanskog krscanskog latini- 
teta. Denominalan (3) je i deverbalan (4), 
tj. moze tvoriti nove imenice od imenickih (3) 
i glagolskih (4) osnova. Kad tvori nomina 
agentis, izrazava mociju (5), tj. pravi zenska 
lica s pomocu -ica (v) ili -ka (v.). Kod zenskih 
radnih imenica i imena predmeta rasiruje se 
sa -a (v.) u -ara (6,7). Tada -a- gubi duljinu. 
Rjede sluzi za izvodenje imena stanovnika 
(etnika) (8). Moze se prosiriti sufiksima 
-(a)c: -arac, gen. -area (9); -ica: -anca (5): 
-nik: -arnlk (10): -nica: -arnica (11): -ija 
(v.): -arija (12), u ovom slucaju pojavljuje 
se u francuskom vidu kao -erija < fr. -erie 
(13); -bko: -arak, gen. arka (9); -ina: -orina 
(14). Postoji i varijanta -arius > -er / -ir (16). 
Zamjenjuje nenaglaseni docetak -ar u Caesar, 
germ. Kaisar > cesarb, car (v.), njem -er, 
koje je istog postanja: petljar = pekljar m 
(ZK) prema pekljarica f, mlet. -er < -arius 
Badvar a. 1304. Rasiruje se talijanskim demi- 



4 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



50 



nutivnim sufiksom -ino: zvonjarin (Potomje) 
»budilica«. To je tal. svegliarino < od lat. 
exvigilare. Veze se i sa io u -jar, tako da u ovom 
slucaju palatalizira prethodne suglasnike u 
sufiksima: -be, -ica, -ika, -bk, -hi u c, Ij (15). 
Ove ce se odlike objasniti pod ovim brojevima: 

1. Da je sufiksima -a'i i -(n)ik sinoniman 
sufiks -ar, vidi se najbolje u dubletama Ijekar 
i lijecnik; poglavar pored poglavnik, slagar — 
slagac (tipograf), carinar pored carinik, kuhar 
pored kuhac. 

2. Kao latinski sufiks nalazi se najprije u 
onim radnim imenicama gdje je posudena i 
osnova i sufiks. To su mlinar (cakavski malinar) 

< lat. molinarius pored mlin (cakavski malin) 

< molinum, mornar < marinarius. Ove rijeci 
nijesu posudene iz gotskoga, gdje nijesu 
potvrdene. I kad ovakve posudenice dolaze 
preko staroga ili novoga visokog njemackoga, 
sufiks ostaje -ar. Primjer : mezjiar (kod kajka- 
vaca i cakavaca) < lat. mansionarius > stvnjem. 
mesnari, trdjbar (ZK). Drukcije na istoku, 
gdje se kaze mbler za njem. Maler. Dakako, 
u svim slucajevima gdje imamo docetak -ar, 
a radi se o muskom lieu, ne radi se o latinskom 
sufiksu. Tako je bbljar(in) nastalo od turskog 
(avarskog) plurala : boilalar (v.), a ne od bolje + 
-ar. Isto je i u timar (v.). I kad se radi o ime- 
nima predmeta, i onda je latinskoga pod- 
rijetla: granar m < granarium od granum 
»zitnica«, panar m < panarium od partem »kosara 
za hljeb«, ciplarica i »mreza za hvatanje cipala« 

< cephal + -aria itd. Kad se u funkciji tvo- 
renja imena za razne predmete pojavljuje kao 
-ara, i tada je latinskoga podrijetla. Mora se 
ipak uzeti, da se u nekim slucajevima latinski 
sufiks stopio sa slavenskoga podrijetla sufiksom 
-am, tako u Ibpar (v.), kotnar, koje su svesla- 
venske rijeci. U rijeci kotar (v.) ne radi se 
uopce ni o slavenskom ni o romanskom su- 
fiksu, jer je to avarska rijec. 

"i. Od imena predmeta tvori radne imenice 
koje oznacuju muska lica sto se bave onim 
sto kazu osnove, dakle raznih zanata i sluzbi: 
bacvar, bravar, cestar, cizmar, drvar, kamenar, 
kljucar, kolar, kofar, kravar, limar, lugar, 
mesar, m/jekar, novinar, poljar, puskar, re- 
Illae, ribar, ribar, vinar, vinogradar, volar, 
vratar, crkvar »koji ide u crkvu« (upor. masar 
»covjek koji je bio kod mise«), zlatar, hiljd- 
dar »koji broji hiljade, novcar«, zenar »tko 
leti za zenama«, zvan takoder zenskdr (je- 
dim primjer za izvedenice od pridjeva), 
glavar (takoder poglavar kao primjer za izve- 
denice od sintagme), gospodar, vrt/jar (od 



vrtal pored vrf). Moze znaciti i nositelja iz- 
vjesnog svojstva kao drugar, mravar (ptica, 
koja se zove i Usindr), clana nekog udruzenja: 
zadrugar. U ovoj je funkciji sufiks ziv i pro- 
duktivan. Dolazi i u antroponimiji, kod pre- 
zimena: Zdelar, Loncar, i odatle u patroni- 
micima na -ovic ! -evie'. Kamenarevic, Lon- 
car evic, Ovcar evic. U ovoj funkciji posudise 
ga Madzari, dodavsi mu svoj -os: mesaros. 
Madzarski sufiks govori se i kod nas u crkvaros 
(Backa, ARj 1, 829) »tko cesto ide u crkvu« i 
dzeparos pored dzepdr. Prema tipu nataros < 
ndtdrius (Slavonija, Srijem) nastadose noktaros 
= noktas (Vuk) »koji pruza nokte za tudim 
zenama, hoce da ih ljubi«, p'ecaros (Ilok, 
Vukovar) od pecati ribu, piekaros, pletkaros 
»(s)pletkar«. Ako se od ovih imenica. prave 
denominalni glagoli, tada imperfektivni idu 
po konjugaciji -i-ti : ribariti, gospodariti. 
Odatle je mozda apstrahiran glagolski sufiks 
-arid u zjvotariti »tesko zivjetk, mrcvariti (v. 
nize). Jedan jedini slucaj postoji za oznaku 
knjige: bukvar »pocetnica« od bukva, naziv 
za slovo b. Oznacuje mjesto samo u vocar 
(od voce}. V. jos -arati, -ariti, iriti. 

4. Isto je tako ziv i produktivan u gradenju 
radnih imenica od imperfektivnih glagolskih 
osnova. Tada znaci vrsioca onih radnji sto ih 
izrazavaju glagoli: brodar (od broditi), cuvar, 
gatar, kuhar, pekar (pored pek kod kajkavaca, 
od njem. Back), pisar, strafar, stampar, vidar, 
vbzar, zidar. Ovamo ide i pudar »cuvar vino- 
grada« od starog glagola puditi »tjerati«, koji 
posudise Madzari: pandur, odakle je rijec 
dosla opet k nama u znacenju »ulicnog strazara«; 
u Rumunja ptndar i Arbanasa/>e«rfaru znacenju 
»poljskog cuvara«, rijec za koju postoji turcizam 
bekcija (v.). I ovdje dolazi u antroponimiji: 
Pisarevic. 

5. Primjeri su brojni: drugarica (prema 
drugar, ne prema drug, od cega je druzica), 
gospodarica, glavarica, kuharica, pisdrica, mlje- 
karica, vratarima, gdje znaci zenu koja se bavi 
onim sto znaci osnova. Ali cesto znaci zenu, 
suprugu onoga koji je oznacen zanatom u 
osnovi: lugdrica »lugareva zena«, pekarica 
»pekareva zena«. U mornarica f ne znaci ni 
jedno ni drugo, nego rijec ima kolektivno 
znacenje, jer je to ponasena mletacka rijec 
marinaressa, izvedenica od marinaro s pomocu 
lat. sufiksa -itia > -ezza, koji moze imati 
kolektivno znacenje. Ali sufiks -anca moze 
oznacivati i predmete: travarica (od trava) 
znaci u Dalmaciji vrstu rakije, brodarica znaci 
mjesto gdje se iskreava (tal. barcagno). Fe- 



51 



mininum moze se izraziti i sa sufiksom -ka 
mjesto -lea, tako u novinarka, u buvarka f 
(od buha) znaci »nocna kosulja« (ZK). 

6. Sufiks -ara oznacuje zenske radne ime- 
nice u gatara, kartdra, redara, vracara, mus- 
kobara, pejorativna rijec izvedena od pridjeva 
muski sa udvostrucenim sufiksom -oba (prema 
grdoba) + -ara, kao i krava muzara. Inace 
sufiks -ara, kao i lat. -aria, znaci mjesto gdje 
se nalazi ono sto znaci i osnova, ili gdje se 
vrsi radnja ako je osnova glagolska: brasnara, 
crepara, drvara, gvofdara, mljekara »proda- 
vaonica mlijeka«, pivara, pecara (od impera- 
tiva peci od peel), kupusara, stolara, tiskara 
(od tiskati = stampati, hrvatski neologizam), 
vinara »trgovina vina«. U ovoj je funkciji su- 
fiks ziv i danas u doba industrijalizacije, kad 
je stvorena rijec koksara, zeljezara, -ara oz- 
nacuje zatim razne predmete sto se odnose 
na odjecu, jela: brvnara »kuca od brvana«, 

guzyara, elevara, smokvara, subara. Ovamo 
idu jos kosara (od kos) i pustara (od pridjeva 
pust). 

7. -ara, sufiks tal. < lat. podrijetla, cest 
je u izvedenicama od imena morskih riba. 

Sluzi za pravljenje naziva mreza kojima se 
hvataju ribe sto ih osnova navodi. U toj funk- 
ciji dolazi i u nasim nazivima riba. Kako se 
taj sufiks upotrebljava u jadranskoj zoni, ocito 
je da je dalmatoromanskog, talijanskog ili mle- 
tackog podrijetla. Prosiruje se nasim sufiksom 
-lea. Primjeri iz dalmatoromanskog: palan- 
dara (v. palamidd), tunara (Budva), usatara, 
lokardarlca itd. Sa mletackim -aria >-era: 
jastogera (v. jastog), tunera (uredaji za lov tuna). 
Od nasih osnova: Iglara, rakara, bukvdra, 
gaunera (Budva, nasi oblici bukva, gavun), 
skakvlera (Spic), rdkiera (Budva), svicarlca 
(Muo). 

8. U znacenju stanovnika (etnika) ima malo 
primjera : od Prijeko u Dubrovniku stanovnik 
je Prijekordc m, Prijekarka f, Kanizar (Lika, 
Gospic), Kljenovar (od Kljenovica kod Senja), 
Puntar m, Puntarka f,.stanovnfci Punta (nom. 
Punat < lat. Ponte, na Krku), brlgari m 
»stanovnici bregova (ZK)«, Rijedak je isto 
tako konglutinat -ar + -janin u Lescaranin 
od Lijesce u Lici. Ovamo idu Turci Konjari 
u Makedoniji od Konia (Mala Azija). 

9. Primjeri za -arac, -arak nijesu takoder 
brojni: muskarac, poletarac, pomeljarac, buk- 
varac, suvarak (od suh). Znacajno je da je 
ovdje duljina ocuvana kao i kad je -ar u do- 
cetnom slogu. Vjerojatno su to sasvim recentna 
tvorenja. 



10. -arnik dolazi samo u neologizmima: Ije- 
karnik za apotekar, ranarnik za kirurg, sumar- 
nih »glavar sumara«. U toponimu Konjanik 
(Makedonija) narodski je sufiks i oznacuje 
brdo na kojem su boravili nekada Juruci ko- 
njari. 

11. -arnica narodskoga je podrijetla u me- 
sarnica pored mesara i u vostarnica, a znaci 
mjesto (lokal) gdje mesar, vostar vrse svoju 
radnju. 

12. -aria je postao prilicno rasiren sufiks 
u znacenju radionica i prodavaonica: stolarija, 
stamparija pored neologizma tiskara, zelje- 
zarija, vrtljdrija. Kolektivno znacenje, koje 
sufiks -ija ima, ocuvano je jos u drvenarija 
»drvene stvari«, kao i u izvedenici od grcke 
rijeci trpeza: trpezarija za »blagovaonica, je- 
daca soba« na zapadu. Kad je ocuvano ko- 
lektivno znacenje, a osnova nemoralne oso- 
bine, onda sufiks ima pejorativno znacenje: 
laganje f pi., gadarija (Lika, Dubrovnik), 
gladarija, govnarija, krparije, igrarije, grosi- 
carija, prascarija, slatkarija, petljanja f pored 
petljanija, tricarije, sljeparije (upor. slipar m 
»covjek koji slipi, vara«, od slijep ZK). Ovako 
je nastala i psovka nistarija m, f. Ne radi se 
o sufiksu -arija u madzarija »madzarski du- 
kat«, Bosna, koje je nastalo od etnika Madfar 
(v.) i od arapskoga sufiksa -iyye (kao u ahme- 
dija, v.). 

13. Zamjena sufiksa -arija sufiksom fran- 
cuskoga podrijetla -erija narocito je cesta, 
ako je vec osnova francuska: parfumerija, dro- 
gerija, bizuterija. 

14. -arina je cest sufiks u oznaka dazbina 
za ono sto kaze osnova za razlicite vrste po- 
reza: dlmarina, giavarina, kucarina, krvarina, 
svadbarina, travarina (srednjolatinski herba- 
ticum), brodarina, odatle neobicno u hrvatskom 
neologizmu dohodarina »porez na dohodak«. 

15. Primjeri za -jar(a) nijesu brojni: lon- 
car, vrtljar (od vrtal pored vrt, v.), pjescara. 
Ovamo idu danasnje izvedenice od rijeci iz- 
vedenih s pomocu stranog sufiksa grckog 
podrijetla -ika: gramaticar, krlticar, fizicar, 
historicar, za koje se predlazu i jednostavnije 
neizvedene rijeci: kritik, fizik, historik. 

16. Zasebno treba promatrati varijantu -erius 
za -arius (upor. slov. prezime Ostir < tal. 
ostiere < lat. hospitarius) , koja ima veliku 
vaznost u romanskim jezicima. Ona je zastup- 
ljena najprije u pseudojekavskom liku -ijer 
gustijer m (Bogisic) »nesto sto se pravi od 
mlijeka«. U Ostozjjer (Konavli, Pavlinovic) 



52 



arajdati (se) 



zamjenjuje kolektiv ostoye (Vuk) »stozina oko 
stoga sadevena«; palijer, gen. -era = pdlir, 
gen. -ira m »covjek koji pali ugljevlje«. Prema 
mlet. -er < -arius; voder (u terminologiji 
mlina »jedan nosi vrucu, drugi hladnu vodu«), 
plahlr, gen. -ira (Srijem, Vuk) »vo koji se 
plasi«, zvekir, gen. -ira (Vuk) »halka, biocug«. 
Narocito je brojno zastupljen u slov.: mecir, 
gen. -rja = mecar »Schwertfeger«, kopir »ko- 
pica«, kosir, kurbir »kurbez, kurvis«, kolektivno 
znacenje u drobir »Bruchstiicke«, hrastir 
»ptica crex pratensis«, hudir »vrag«, klostir 
»klop«. U mehir zamjenjuje domaci -ur u 
mjehur, u tnocvir, mocir domace -ar u mocvar 
(upor. tnocvir = mocver), osir »osinjak«, re- 
zir od rezati, skocir (Idrija) od skociti, sko- 
vir »sova«, slepir »Blindschleiche«, smrder 
(Stajerska) »koji smrdk, sovir od sova. U sto- 
zir (takoder prezime) -ir je zamijenio domaci 
sufiks -er u stofer; trebir ima kolektivno zna- 
cenje »sto se istrijebi«. U vardir zamjenjuje 
tal. -iano u vardjan < guardiano (Primjeri 
iz ARj 3, 512. 9, 276. 587. 589. 945. i Ple- 
tersnik 1, 560. 175. 279. 286. 412. 424. 491. 
495. 2, 510. 522. 539. 582. 597. 685. 748.). 

Lit.: Maretic 263, § 323. Maretic, NJ 2, 
99-100. Tucan, NJ 2, 133-134. Milojevic, 
NJ 2, 209-10. Boskovic, NJ 1, 205-10. 
Boskovic, JF 15, 38 i si. 106 i si. 131-143. 
Belie, JF 15, 239. Vaillant, RES 24, 183. 
Stegmann v. Pritzwald, WuS 12, 214. Babic, 
NJ 3, 176-80. Flajshans, LF 67, 236. SO 
13. Vandrdk 1, 558, § 520. 

ar 3 , gen. -a m (Kosmet), samo kao objekt 
uz glagol imati, »dostojanstvo, cast«. Taj je 
arabizam (ar »stid, sram«) potvrden samo ov- 
dje. Nema mu potvrde u ostalim balkanskim 
jezicima. U -Bosni se govori samo s turskom 
postpozicijom odricanja -suz (v.) »bez«: drsuz 
kao indeklinabilni pridjev, u znacenju »obi- 
jestan, objesenjak«, koji se pomijesao s hrsuz 
(v.). 

Lit.: Elezovic 1, 17. Skok, Sldvia 15, 
181—182. 

araba f (Vuk, akcenat je sumnjiv, jer se 
prema turskom docetnom akcentu i prema 
bugarskom araba ocekuje araba, ali bi mogao 
biti prema cincarskom araba) = haraba (nar. 
pj. crnog.) = raba f (Dordevic) = rabe f.pl. 
(plural zbog analogije sa kola} »kola, volujska 
kola na dva tocka (Stari Vlah, Novakovic)«. 
U crnogorskoj pjesmi se kaze u rimi: sablju 
pase, a arabu jase. Danicic tvrdi da Bosanac 
govori arabu jahati mjesto voziti, i tumaci 



da se tako prevodi tursko araba He gitmek, sto 
nije tacno jer gitmek ne znaci »jahati« nego 
»ici«. Odatle je izvedena radna imenica s po- 
mocu turskoga -dfija (v.): arabadzija, -e (Kos- 
met) = rabadzija (Vuk, akcenat je sumnjiv, 
mjesto rabadzija) = rabadzija m (Kosmet) 
»onaj koji ide s kolima na rad ili vozi pod 
kiriju (= furman m ZK)«, odatle apstraktum 
arabadzlhk (Kosmet) = rabadziluk m (Vuk) 
»radnja rabadzije« i pridjev rabadzljski i impf, 
glagol rabadzovati, -ujem (Milicevic). Potvr- 
deno je i prezime i ime mahale u okruzju 
donjotuzlanskom Rabadzic (valjda je takav ak- 
cenat). Turcizam osmanlijskog podrijetla, na- 
lazi se u svim balkanskim jezicima (bug. araba, 
arabadzija, arabadzilak, cine, araba f. »ve- 
lika kola«, gr. apauiidc,, apaujiaT^fjc,). Gubitak 
pocetnoga a- nalazi se u hrvatskosrpskom, 
gdje je nastao u sandhiju: ova (ta, ona) + 
+ araba, i u rumunjskom roaba f »rucna 
kola sa dva tocka«. Za gubitak a- upor. i arak- 
an, rakija. 

Lit.:. ARj 1, 98, 3, 568. 12, 831. Elezovic 
1, 17. 2, 156. Lokotsch 90. Skok, Sldvia 15, 
181. Mladenov 8. Pascu 2, 108. Matzenauer, 
LF 16, 161. 

aradzan, pridjev »rot im Gesicht durch 
oder aus innerer Anstrengung« (Dubrovnik, 
M. Drzic). Od izvedenice *arrabidiatus od 
lat. rabies. Moze biti i posudenica iz juznotal. 
arraggiare »stizzirsi« = tal. arrabbiare (14.V.). 
Upor. ac < apium. 

Lit.: Resetar, Stok. 224. Rohlfs, Diz. Cal. 
108. DEL 299. 

arajdati (se), -am pf. (16.v., Dubrovnik, 
Cavtat, Kasic) »veseliti (se), razveseliti, ob- 
radovati se, diviti se« prema impf, na -va- araj- 
davati. Pridjevi na -av ardjdav na -bn > 
-an arajdan »veseo, zadovoljan«. Apstrakti 
arajdavstvo = arajdaj, arajstvo n (Vuk, Sri- 
jem), arajdnost f (Kavanjin). Na -be > -ac 
od part. perf. akt. arajdalac, gen. -aoca prema 
arajdalica f. S aferezom a-: rdjdati se, -dm 
(za-, na-) (Vuk, Dubrovnik), iter, rajdavati 
se »radovati se«. Postanjem nejasno. Danicic 
predlaze gr. paTtJoo »ozdraviti, oporaviti 
se, odmoriti se«, at. pdStoc, »facile«, koje ne 
objasnjava pocetno a- niti se slaze znacenjem. 
To je misljenje napustio u Kor. 20, gdje veli 
da rajdati sadrzi umetnuto y i da je isto sto 
radovati se (v. rado). Na *ragitare, intenzi- 
vum od ragere »briillen« s prefiksom ad- (tosk. 
raitare, furl, raita) tesko je misliti zbog zna- 
cenja i zbog d umjesto t. Postoji mogucnost 



arajdati (se) 



53 



-ar-a-ti, -ar-i-ti, -ir-i-ti 



da je rajdati primitivum, a arajdati sekun- 
darno nastalo od narajdati krivim rastavlja- 
njem prefiksa kao u buliti < obuliti, drijesiti 
< odrijesiti, tj. ispustanjem n-\ -j- se moze 
objasniti unakrstanjem sa raj (raj dati). Ovu 
dubrovacku rijec (rajdati se) tumaci Milas 
iz sintagme bog ti raj dao. Nema primjera za 
takvo izvodenje glagola. Glede gubitka po- 
cetnoga a- upor. raba za araba, rakija. 

Lit.: ARj 1, 98, 7, 551. 13, 1. Dancic, Kor. 
20. DEL 299. REW 672. 

arakcln, gen. -cina (Mikalja, Belostenac, 
Stulic) = rakcin m (Martic, Belovic, Herce- 
govina, Crna Gora) »klobuk postavljen ko- 
zom, kapa«. Turcizam arapskoga podrijetla 
(ar. 'arakcin »kapica koja se nosi da kupi znoj«, 
izvedenica od 'arak »znoj«; od iste je osnove 
i rakija, v.). Nije potvrden u ostalim balkan- 
skim jezicima. 

Lit: ARj 1, 99. Lokotsch 92. 

araksati impf, »pristajati s ladom«. Slabo 
potvrdeno znacenje, dano samo jednim pri- 
mjerom. Od gr. aorista dpa^a, od ngr. apd^co 
»vor Anker gehen«. 

Lit.: ARj 1, 99. Vasmer, GL 45. 

araloj m (Bozava) = (metateza r — 1 > 
/ — r) aleroj, gen. "o/'a (Hvar, Brusje, Vis, 
Brae, Solta, Ciovo) — (s aferezom pocetnog 
samoglasa u sandhiju) reloj m (cakavski, Split, 
Poljica, Bukovica, Molat) = lerdj, gen. -dja 
(Rab). Afereza se nalazi i u mlet. lerogio (Boe- 
rio), rolojo. Prema toskanskom orologio > 
orlodzo m, or/odzije n (Dubrovnik, Zore) = 
(metateza) blordijo n (Perast) = or/odije (Po- 
tomje) = orlodzo (Mikalja) = orlado (Ku- 
ciste) = brlod m (Kuciste) »casovnik, sat, 
dzepni i zidni«. U Reziji orloj, orlej. Sinkopa 
intertonike nalazi se i u furi, orloj. Tal. od 
grcke = lat. slozenice horologium. 

Lit.: ARj 9, 170. 13, 863. Hraste^ JF 6, 
188. Kusar, Rad 118, 20. Sturm, CSJK 6, 
67. REW 3 4183. 

araluk (Srbija) = ardhk (Kosmet) »hod- 
nik, koridor«. Turcizam osmanlijskog podri- 
jetla (apstraktum obrazovan s pomocu nastavka 
-luk (v.) od ara »prostor izmedu dva predmeta, 
interval, mjesto«). Nalazi se i u ostalim bal- 
kanskim jezicima s istim znacenjem (bug. 
aralak, rumunjski aralik i arb. arallek). 

Lit.: GM 14. Mladenov 8. 



arankati, -kam koga ili na koga pf. (16.v., 
Naljeskovic) »napasti, navalitk. Prema Da- 
nicicu bilo bi od tal. arrancare »veliere, strap- 
pare, sradicare« (sto semanticki ne moze biti) 
od franackoga rank. Prije ce biti u vezi s tal. 
arringare, denominai od arringa, arringo, ren- 
gar (Trento) »jemanden tiichtig abkanzeln«, 
odatle na -aria > fr. -iere, tal. -iera: rin- 
giera (Dobrota) »red, fr. rang«, internacio- 
nalno (h)aranga f, harangirati (u hrvatskim 
gradskim govorima preko njemackoga) »javan 
govor«, od gotskoga brings. Arankati nije 
nazalost obilnije potvrdeno. Zbog an < en 
kao u Idncun za lencun, Uncun < linteolu (v.) 
kao i zbog -g > -k moglo bi se raditi o dalmato- 
romanskom germanizmu. 

Lit.: ARj 1, 99. REW 4209. 7325. DEL 
302. Asboth, Nyt 6, 126 (cf. RSI 8, 367). 

Arapin m, Arapi pi. — Arabljanin, pi. 
m -ra, prema Arapka, Arabljanka f. Odatle 
pridjev arapski, ime zemlje Arabija. U prvom 
obliku dodan je sufiks -in na Arap, oblik koji 
govore Rumunji (Harap) i Arbanasi, a dru- 
gom je, valjda prema njemackom Arabier, 
dodan sufiks -janin. Prvi se oblik govori i 
pise kod Hrvata, drugi kod nekih Srba. Pri- 
djev uz ime toga naroda je crni, odakle se 
vidi da Arapin u nas oznacuje ne samo narod 
semitskoga jezicnog roda nego i Crnce, koji 
idu u druge jezicne skupine. Na Balkanu gubi 
se pocetno a- u rapka f (bug. provincijsko) 
»carevica, kukuruz«. S pocetnim a- stoji hdrap- 
ka f u rukopisu 18. v. u znacenju »mirasole, 
ricinus communis« pored arepka (Stulic) f u 
istom znacenju. Danicic kaze da se i u turskom 
jeziku kaze e mjesto a u areb. Ovamo ide i 
arapka f »nekaka kruska tvrda, crnkasta«. 

Lit.: ARj 1, 104, 3, 573. DEL 264. 

-ar-a-ti, -ar-i-ti, -ir-i-ti glagolski su 
sufiksi iterativnog imperfektivnog vida. Sluze 
u denominalnoj funkciji za izvodenje glagola 
dijelom od imenickih i pridjevskih, a dijelom 
od nepoznatih osnova. Primjeri: puskar ati (od 
puska), Ijencariti (od lljen), mrcvaritl (od mrt- 
vac, s metatezom suglasnika c iz *mrtvcariti 
i gubitkom i u suglasnickoj grupi). U trcka- 
rati (od trcati) ima i deminutivne znacenje, 
a u piskara/i (od pisati) jos i pejorativno. Tu 
dolazi u varijanti -k-ar-, koja je nastala pre- 
ma k-a-ti (v.). Nalazi se i u izvedenici iz 
njemackog jezika: fusariu »rdavo raditi«, od 
Pfuscher »rdav radnik«, -trio' nalazi se u uspla- 
hiriti se (od pridjeva plah, v.). Od ne- 



-ar-a-ti, -ar-i-ti, -ir-i-ti 



54 



Arbanasin 



poznate je osnove u tumarati. Znacajno je 
da se nalazi takoder u rumunjskom a se ca- 
tara »puzati«, izvedenica od acata »penjati se« 
< lat. adcaptiare. Nije, prema tome, posve 
izvjesno da je apstrahiran od gospodariti kao 
u iivotariti. 

Lit.: Maretii 342 — 3. 345. 346. Leskien 
235. 242-3. ' Pascu, Sufixele 178. 

aratos (nar. pj., nar. prip., nar. posi.) = 
(s umetnutim n pred dentalom) arantos (Ri- 
san), prilog s genitivom onoga sto se prokli- 
nje: aratos Carigrada, tako me arantos ne bilo. 
Upor. konstrukciju nalet ga bilo, anatemdie 
(v.). Denominal na -Ujati (analogija prema 
blagosiljati) aratosiljati se, -tbsiljam impf, »pro- 
klinjati sto, zeleci oprostiti ga se«. Od gr. 
dpaioc, »proklet«. Uslo u jezik preko grc- 
kih popova i kaludera. 

Lit. ARj 1, 99. 101. 

aravais, gen. -a (Kosmet) m »promet, pa- 
zar« pore~d revais m (Kosmet) u istom zna- 
cenju. Elezovic izvodi od perzijskoga revis »tok, 
nacin kretanja«. On ne tumaci zamjenu sa- 
moglasnika j dvoglasom (diftongom) ai. Ova 
je pojava jasna samo onda ako se uzme da 
je taj turcizam perzijskoga podrijetla dosao 
u srpski govor u Kosmetu preko arbanaskoga 
narjecja u kojem i postaje dvoglas ai: shpai 
za shpij shtepi < lat. hospitium »kuca«. Ali 
to bi trebalo utvrditi ispitivanjem arbanaskih 
govora u Kosmetu. Pocetno a- u aravais 
nalazi se jos u aravariija, le f (Kosmet) »slat- 
kis koji se u tepsiji pece, a pravi se od brasna 
ili griza, secera i masla«, od turskoga revani. 
Taj je dodatak razumljiv samo onda ako se 
uzme da su oba turcizma, koji su dosada 
potvrdeni samo u Kosmetu, dosli ovamo 
preko cincarskoga gdje se a- stavlja pred po- 
cetno r po pravilu, upor. Romanus > Ar- 
man »Cincarin«. I to bi trebalo utvrditi ispi- 
tivanjem cincarskih govora. 

Lit.: Elezovic 1, 17. 2, 494. 

aravuna f (Mikalja) = rauna »kapara«. Bal- 
kanska rijec grckoga podrijetla: gr. dppa|3- 
cbv, -covoc,, ak. appafScova: drum, arvona, arvuna 
»arrhes«, bug. ravona, tur. urbim, arunun, 
lat. arrobo, gen. -onis (Plauto, Terencije). Ova- 
mo ide i tal. arra u slozenici kapara (v.) i 
slov. zaorati pf. »kaparisati«. Za grcku rijec 
se drzi da je semitskog podrijetla, upor. hebr. 
erabon »zalog«. 

Lit: ARj 1, 101. Pletersnik 2, 816. Pascu 
2, 16, br. 205. Lukie, Bog. 4, 140-150. 



arbadiga f »globa koja se placa kad bi 
tko pustio stoku na tudi pasnjak« (Surmin) 
= (ar > r) rbadiga (Miklosic) = arbddija 
(Vodice) = erbadig m (Rab) »travarina«. U 
istrocakavskom rubddnica »krdo ovaca« slaze 
se semanticki samo donekle sa slov. rabdd- 
nica »tuja ovca na paso vzeta«. Latinski sufiks 
-icus zamijenjen je domacim -nica. Sa -je u 
rbadje n (Notranjsko) »pasnina, Weidetrift«. 
Od poimenicenog lat. pridjeva na -aticus u 
srlat. herbaticum > tal. erbatico > upor. 
spanj. herbadgo » Viehweide« , koje se semanticki 
slaze sa istrocakavskim rubadnica. Od lat. 
herbq > tal. erba mediteranskog podrijetla. 
Ovamo ide slozenica od apozitivne sintagme 
tal. erba rosa > barbaroza (Rab) = barba- 
roza (Krk, Bozava, Sulek) »1° pelargonium 
radula, 2° melissa officinalis«. Upor. mlet. 
arba < herbq, izmijenjeno u barba pod up- 
livom barba (v.). Iz rum. iarba u satrovackom 
jeziku je jarba »Gras«. 

Lit. ARj 1, 101. 102. Pletersnik 2, 368. Kusar, 
Rad 118, 22. Mazuranu 1235. Griinen- 
thal, ASPh 42, 316. Ribaric, SDZb 9, 129. 
REW* 4109. Miklosic 284. Matzenauer, LF 
17, 181. 

Arbanasin, pi. Arbanasi (sa -in kao u Srbin), 
danas opcenito Arbanas (analogija prema plu- 
ralu bez -in), tako i u toponimu Arbanasi 
pi., toponim kod Zadra; prema talijanskom 
i njemackom dosta se govori i pise Albanac 
m, Albanka f i pridjev albanski, sto nije po- 
trebno s obzirom na cinjenicu da je ime Ar- 
banasin, odatle pridjev arbanaski, i arbanaski 
(kao Vis: viski) i arbanski i odatle ime zemlje 
Arbanija potvrdeno vec od 12.v. U staro- 
srpskim dokumentima oznacuju se kao bal- 
kanski nomadi koji zive u katunima (katun 
Arbanas). Stalnosjedioci postaju dolaskom Tu- 
raka u Evropu, ali se feudalne arbanaske po- 
rodice pominju i prije turskoga vremena. 
Prema tome morale su postojati medu epir- 
skim i skadarskim Slavenima i arbanaske 
stalnosjedilacke kmetovske porodice. Zna- 
cajno je da Skenderbegova porodica nosi 
nasa licna imena i da on upotrebljava sla- 
vensku kancelariju. Prvobitni opseg i teritorij 
njihovih naselja ne da se tacno ustanoviti. 
Po analizi njihova narodnog imena dade se 
ipak utvrditi da im je prvobitna postojbina 
kraj oko Kruje i sam grad, iako ih najstarije 
potvrde pominju u Epira. Arbanasin je, naime, 
izuzevsi nas individualni sufiks -in, potpuno 
arbanaska izvedenica obrazovana s pomocu ar- 
banaskog sufiksa -as za etnika (upor. Tiranas, 



Arbanasin 



55 



Arbanasin 



stanovnik grada Tirane) od Arban-, koju os- 
novu upotrebljavaju i Arbanasi Gege u ob- 
liku Arben i odatle Arbeni, arbenisht, a Arba- 
nasi Goge u rotacizmu: Arber i Arberi, ar- 
berisht za Arbanas i Arbanija, arbanski, na- 
rocito u talijanskoj dijaspori (Sicilija, Mo- 
lise, Kalabrija). Zabiljeziti treba da Cincari 
govore takoder Arbines s varijantom -es mje- 
sto -as i i mjesto a za oslabljeno arbanasko e. 
Arben = Arber odgovara slovo po slovo staro- 
srpskom, imenu grada Kruje = Kroja (> arb. 
Krua, odredeno kroni »izvor«, kraj ima oko 
40 izvora): StaLibnb, pridjev rabanski 1415. 
Ra- mjesto ar- je po zakonu likvidne metate- 
ze. Prema tome Arbanasitn) — . " Arbines znaci 
stanovnika grada Kruje. Ako se jos uzme da 
Arben — Arber odgovara Ptolomejevu Al- 
banopolis (prema A^fjavof, upor. kod istoga 
autora xou ' MfJavou opouc, za tou AXfSiou 
opouc, kod Strabonaj i da je promjena / > rpred 
suglasnikom nastala po zakonu novogrcke fone- 
tike (a5ep(poc, za afiekpoc,), onda se mora uzeti 
da su Arbanasi dobili ime po starom grad- 
skom naselju, tj. da je kod Ilirotracana vladao 
isti onomasticki zakon kao na Mediteranu, 
gdje se narodno ime tvori prema glavnom 
gradu. Upor. romanus ("> Rumunj; rumane 
u Svicarskoj) od Roma,. 

Osnova ovoga toponima je predie. alba »bri- 
jeg««, upor. populi Albenses (Plinije 3, 69), ta- 
koder u imenima rijeka Alba / Albula, upor. 
Lab pritok Drima. Ovo ime ocuvalo se po 
slavenskim fonetskim zakonima i u Epiru: 
Lab kao plemensko albansko ime, odatle 
pokrajina Laberi gdje pleme stanuje. Naziv 
zemlje Rabanija potvrden je od 1493. Raba- 
nija, pisano i Rbbanija, Rbana (valjda Rbanja), 
upor. i u 17.V. providur ad Kotora i Rabanije, 
Crna Gora, Starine 10, 22. Varijanta je tog 
irnena prema ar > r, tj. arbanaskom izgovoru 
Rbanija (Crna Gora, 17.v., Starine 10, 23 
i Vuk, nar. pj. 8, 326, danas Rbanija u Crm- 
nici). Stojanovic ima odatle izvedenicu za 
naziv stanovnika Rbdnjak, gen. -anjka m, ali 
nema navoda gdje se tako govori. Gornje iz- 
vodenje potvrduje i grcki naziv ApBavhT|c,, 
obrazovan s pomocu grckoga sufiksa -ixrig za 
etnika (koji odgovara nasem -janin) od Ar- 
banum, kako se Kruja (kod Kacica Kroja) 
obicno zove u srednjem vijeku. Od grckoga 
naziva nastade turski Arnaut ispustanjem do- 
cetka -nc, i samoglasnika i, kako obicno biva, 
te metatezom v — n > n — v (u). Turski 
je naziv prodro i u nase istocne krajeve Arnau- 
tin, pi. Amatiti (1782), pored Arnutin, pi. 



Arntiti (Kosmet), Arnautka — Arnutka f, 
Arnuce = Arnauce, pi. Arnucici, pridjev 
arnautski — arnucki (Kosmet) i apstraktum 
Arnailtluk = Arnautlak »Arbanija«, glagol 
poarndutiti = poarnutit. U Crnoj Gori go- 
vori se mjesto ar > r: Rndut, za koji Resetar 
daje i izgovor Hrnjaut »covjek iz Romanije« 
(Dubrovnik). U arbanaskom govoru danas 
prevladava drugo ime za njih, ne ono staro 
Arben = Arber, nego Shqipetar pored Shqu- 
petar, ime obrazovano s pomocu arbanskoga 
sufiksa -tar za pravljenje nomina agentis od 
pridjeva shqipe ili shqupe »arbanaski« i prema 
etimologiji koju je dao Gustav Meyer, od 
osnove glagola shqiponj »razumijem«. Oni 
sebe nazivaju, prema toj etimologiji, koja 
se ne prihvaca jednoglasno, kao ljude koji 
razumiju svoj jezik, upor. Nijemac (v.) za 
Germane kod svih Slavena i madz. magyard- 
zni »tumaciti«. K. Treimer ne prihvaca Me- 
yerovu etimologiju. Po njegovu misljenju 
shqyp (Gege) = shqip (Toske) ide zajedno 
s arb. qipl »kup« i predstavlja *s(e)mkupo 
»Volkshaufe«. 

Ovaj naziv potvrden je kod nas u Dubrov- 
niku vec u 13. vijeku u obliku Skapudar. 
U nas govor nije usao. Jedino Pavlinovic pise 
Skipetar nepravilno sa s mjesto s. U govor 
Makedonaca i u Kosmetu usao je Siptar, 
Siftar. 

U tajnim jezicima na Balkanu dolaze za 
njih jos ova imena: 1. Krpatin znaci »Arnau- 
tin« u Pristini. Osnova je po svoj prilici iden- 
ticna s pridjevom krpatno (se. mjesto) u Ko- 
paoniku, gdje to oznacuje »mesto krsevito, 
planinsko, lomno«, sto je zacijelo izvedenica 
od krpa — karpa (s clanom karpata, Make- 
donija) < arb. karpe »grebene. Odatle je iz- 
veden •( glagol nakrpati »arnautski govoriti« 
(u narodnoj pjesmi o Banovicu Strahinji): / 
nakrpat sitno arnautski. 2. Ako je ovo izvodenje 
ispravno, a izgleda da jest, onda se objasnjuje 
i naziv Krsa »Arnautin« u tajnom jeziku u 
Vranju (Srbija). Tu je krpa zamijenjeno na- 
som rijecju krs »greben«. I u Pristini se Arnauti 
zovu ovako. Oba naziva, Krpatin (obrazovano 
od krpa dodavanjem -tin od Arnautin) i Krsa 
odnose se jos na ono doba kada Arnauti zive 
kao nomadi po vrletnim planinama. 3. Nejas- 
niji je naziv za njih Reska u zidarskom satro- 
vackom govoru u Sirinicu. 

Lit.: ARj 1, 61. 102. 111. 12, 832. 13, 788. 
Elezovic 1, 18. 2, 83. Skok, Rad 272, 79. 
GM 14. 411. Jirecek, ASPh 8 102. Ribezzo, 
Onomastica 2 (1948), 44. Kostie, JF 6, 220 



Arbanasin 



56 



-arda 



i si Trojanovic, JF 5, 223-224. Treimer, 
IF 35, 135. si. WP I, 372. Krahe, GN 12-3. 
Joki, SAW 168, 43. Miletic, SDZb 9, 278. 

arbor m = (sa protezom _/'-,) jdrbor (Gaza- 
rovic) = (sa disimilacijom r — r > r — 1) : 
arbul m (Stulic) = drbuo, gen. -ula (16.v., 
Dubrovnik, Ranjina, Perast, Dobrota, Mi- 
kalja, poslovice), sa deminutivom na -id ar- 
bulic (Budva) = jarbuo (Mljet) = jarbol (16.v., 
Brae, Rab, Notranjsko, Slovenija), sa demi- 
nutivom na -be > -de jarbo/ac, gen. -Ica (Is- 
tra) = (sa / > o) jarbo (o < ol Bozava) = jar- 
buo (17.V., Mljet) = jarbul (Racisce) = (sa di- 
similacijom r — r > m — r) jambor, kol. na -je 

jamborje, odatle slozenica trijamborica = trijan- 
borka »Drei-master«, denominal ojamboriti. Ple- 
tersnik ima u f orbalajambora, kol. jamborovje, 

jarbola ljarbola »jedrilo na brodu, katarka, Mast- 
baum«. U poredenju sa mramor < lat. marmore, 
raka < area ne pokazuje likvidnu metatezu. 
Zbog toga je mlada posudenica iz starodalmat- 
skoga, upor. kreko-rom. juarbul, furl, arbul, 
tal. (tosk.) albero, arbora, ' albero < lat. ar- 
borem »1° drvo, 2° (specijalizirano zakatarku 
u talijanskom, katalanskom, spanjolskom i 
portugiskom, dakle na Mediteranu) kllat. ma- 
lus (koje se zbog homonimije sa malus »zao« 
nije ocuvalo u romanskim jezicima)«. U arb. 
arbun i varkese. 

Lit. ARj 1, 102, 103. 14, 444. 447. 467. 
Pletersnik 1, 6. 357. 358. 690. 807. Misklosic 
4. SEW I, 30. GAI 16. Cronia, ID 6. Budmani, 
Rad 65, 166. Kusar, Rad 118, 23. 

arbun, gen. -una m (Hektorovic, Bella, 
Stulic, Vuk, Zore) = arbun (Malinska) = 
drbur (Malinska) = arbuo, gen. -ula (Bela) 
»morska riba erythinus, crvenkasta, plosnata«. 
Od mlet. arbora »Rolling« (sa disimilacijom 
r — r > r — n, r — I'). Zbog crvenkaste boje 
gotovo je nespojivo vezati taj naziv s a/bula 
»Weissfisch« ili sa albumus. Danicicevo izvo- 
denje od lat. arbor takoder nije uvjerljivo. 

Lit.: ARj 1, 102. ASPh 25, 436. REW* 
328. 329 a. FEW 62. Skok, Term. 47. 84. 

arcipres (Cres, upor. istrom, arciprieso) 
= (sa disimilacijom r — r > n — r) ancipres 
m (Vodice, Istra) == ancipres (Buzet, Sovinjsko 
polje) = ancipres (15. i 16.v., Zoranie, upor. 
istrom, ansiprieso) poklapa se s toskanskim 
arcipresso sa disimilacijom ancipresso, u ko- 
jem je a- jednakog podrijetla kao u allow 
< laurus, tj. ostatak clana ilia > la, cypressus 
> tal. cipresso (14.v.) < gr. ximdpurooc, 



mediteranskog podrijetla, jer se nalazi u hebr. 
gofer »resina« i asirskom kupru »bitumen«. 
Latinski oblik dao je u hrv.-srp. jeziku mno- 
gobrojne varijante koje se objasnjuju dijelom 
razlicitim refleksima i, e, u za gr. u, a dije- 
lom razlicitim refleksima za velar pred tim 
glasom: apres (16.v.), odatle pridjev cipresov, 
kol. cipresovlje = cipres, pridjev cipreski, na 
-iste cipresiste = ciprii (Belostenac) = ci- 
prez = (s umetnutim m pred labijalom) cim- 
pris (Ugljan) = cimpres (Sulek) = aupres 
(Bozava) = (sa c mjesto c) Upris — iipr'es, 
cipresov = cipres, cipresiste, cepres (Marulic, 
Dubrovcani), pridjev cepresan, cepresiste n = 
(sa e < v) cempris (ne zna se gdje se govori) 
= cempfes (Belostenac) = cemprs (Dalmacija, 
Pavlinovic) = cempris (Sulek) = .cempres 
(Vuk, Dubrovcani) = cempres (Budva, Ska- 
Ijari), pridjevi cempresan, cempresast, cempre- 
sav, cempreski, cempresov, poimenicen cempre- 
sovina = (sa 6 za gr. k, upor. cefalija) cepris 
= cempres (Tivat) = cimpres = (prema gr. 
xujtdpujooc,) cepariz (Vuk, Perast, Skaljari, 
Prcanj) = caparlz ((stari ljudi, Lastra, Ti- 
vat) = ciparis (Domentijan) = ceperiz (Lju- 
bisa) = ceveriz (Krtole) = (sa u, o za gr. 
v) cumpres (Sulek) = copris (»cesmina«, sto 
zacuduje) = (s ocuvanim velarom) kupres 
(takoder toponim u Bosni) = kuperiz (17.v., 
cakavci) = kumparis (a. 1468) = kiparis 
(1733, botanicari na istoku, upor. arb. ql- 
paris). Od svih till brojnih varijanata iskrista- 
lizirao se kao opci naziv cempres. Od toga 
se tvori i kolektiv na lat. -ata cempresdta f 
(Dubrovnik). Veoma je vjerojatno da taj ob- 
lik i toponim Kupres predstavljaju dalmato- 
romanski leksicki ostatak. Naziv je prema 
tome usao u jezik: a) kao cisti grecizam u 
Boki, b) kao talijanizam i c) kao dalmato- 
romanski leksicki ostatak. 

Lit.: 1 768. 797. 802. 859. 937-8. 941. 
2, 39. 131. 132. 137, 138. 140. 5, 1. 791. 795. 
807. Pletersnik 1, 85. Ribaric, SDZb 9, 129. 
Budmani, Rad 65, 164. Mussafia, Beitrag 
127. Lokotsch 727. Strekelj, DAW 50, 11. 
Lve § 71, 78. REW 6 2442. GM 228. DEI 
276. 954. 

-arda, strani sufiks (pejorativan, upor. 
fr. -ard, iz drugog svjetskog rata capitulard). 
Dolazi samo u maslarda m f »koji sve hvali 
i svakome laze«. Potvrdeno u folklornoj gradi. 
Sufiks je mogao doci iz tal. -ardo (sa -o > -a 
preko -o > -u) tal. bugiardo »lazljivac«, testardo 
»tvrdoglavac«. 

Lit.: ARj 6, 497. ZbNZ 5, 83. DEI 279. 



ardalj 



57 



arest 



ardalj, gen. -dlja m »gorusica, slacica« (is- 
tocna Srbija) = hardal (Bill) . Arabizam (har- 
dal) koji nije potvrden nigdje drugdje na 
Balkanu. 

Lit.: ARj 1, 105. Skaljic* 314. 

ardiira f (Muo, Budva, Dobrota, Bozava, 
uz glagol planiif) »fosforescencija, svjetlucanje 
mora, ribanje pod arduru na palamide, ribarski 
termin«. Od tal. ardura, apstraktum od dr- 
dere < lat. ardere »gorjeli, paliti«, mlet. ardor 
de mar. Od ardere > arditi (Budva): vidi, 
kako more ardl (to je za vrijeme ardure). 
Danicic stavlja ovamo arzovan m (u jednom 
srijemskom desetercu kao apozicija uz svijecu : 
Pa iznela svecu arzovanajp'ona ceka Rada 
gospodara). To bi imalo biti tal. part. perf. 
arso, ali morfoloski dio -ovan ostaje neobjas- 
njen. Pored toga, kako dolazi italijanizam u 
srijemsku narodnu pjesmu? 

Lit.: ARj 1, 114. Cronia, ID 6. REW 
620. DEL 279. 

Ardur m (16.v.) oznacuje Danicic kao ru- 
munjsko musko ime. Prije ce biti od gr. 
'Apyupioc,. Upor. ngr. prezime Apyupfou. 

Lit: ARj 1, 103. 

are, cestica za potvrdu »jest« (satrovacki 
jezik kalajdzija, Bos. krajina). Od rum. 3.1. 
sing. prez. are < lat. habet od a avea < ha- 
bere. Prema toj cestici stvoreno je u istom 
jeziku od rum. nijecne cestice nu < lat. non, 
dodatkom -re od are, nore (— nijecna cestica 
»nije«). Od lat. participa habitus > tal. dbito 
> obit m (Rab, Bozava) »zenska haljina« 
(talijanizam) — (latinizam) obit m (16.v.) — 
habit (15.V.) = (h)dbet (Bosna, katolici) »re- 
dovnicko, fratarsko odijelo«. 

Lit.: ARj 1, 29. 3, 544. Cronia, ID 6. 
Kusar, Rad 118, 19. Trojanovic, IF 5, 255. 
DEL 11. 

arecitati pf. (Marin Drzic, objekt komedije) 
prema impf. recitavati -am (I. Drzic) i lati- 
nizmu na -irati recitlrati, -citiram (Zagreb) 
od lat. > tal. recitare, sadrzi protezu a- is- 
pred r, koja je pravilna u cincarskom (tip 
arumdn < lat. romanus) i u nekim talijanskim 
narjecjima (v. Ragusium). Bez prefiksa re-: 
cit irati, citiram. 

Lit.: ARj 1, 104. 13, 810. 

arena f (uceni latinizam) »mjesto gdje se 
bore gladijatori, boriliste«. Znacenje se raz- 
vilo po semantickom zakonu sinegdohe: pi- 



jesak — mjesto posuto pijeskom > boriliste 
u amfiteatru. S aferezom a- u prvobitnom 
znacenju: rima f (Trogir) »sitni morski pije- 
sak«, zacijelo iz dalmatoromanskog jezika; 
m < n nije objasnjeno. Bez aferez? i s prvo- 
bitnim n i protezom /: jarma (Hvar) »krupan 
pijesak«, toponim Jarinovica (Hvar, Hraste). 
Ovamo ide toponim Rlna vela (seoce Drve- 
nik) i Rena f (Bar), ime rijeke koja se dijeli 
na vise potoka povise Toplice. Upor. u Do- 
broti contrada in Alba rena, Arena alba kod 
Lepetana = Bijeli pijesak kod Stoliva. Ar- 
banasi posudise ran »sitan pijesak«, rane trash 
»przina«, Mahela rdnes »Pristan« (Ulcinj). 
Lit.: ARj 14, 27. 

arenda f (Vuk) »zakup«. Odatle na -as 

arendas, gen. -dsa, apstraktum arendastvo n, 
na lat. -atar, gen. -oris arendator m (Vuk) 
= renddtur (ZK) »zakupnik«. Od kslat. 
arrenda. Nalazi se u rumunjskom, madzar- 
skom i bugarskom jeziku. Upor. spanj. arren- 
damiento, tal. affitto (v. afit), kat. renda, tal. 
arrenda (prefiks a < lat. ad i rendita, — odak- 
le galicizam renta prekg njem. Rente, renta- 
bilan (lat. sufiks -abilis prosiren na -bn > -an 
— novi part. perf. od tal. rendere < kllat. 
reddere (prefiks re- i dare) > renditi, -im impf. 
(Perast, Krk) »donositi korist«. Prevedenica 
vratiti razlog (Bernardin, Bandulavic, Ranjina) 
= reddere rationem. Mozda je dalmatoro- 
manski leksicki ostatak na -ati rendati, -am 
impf. (Dubrovnik) (za-) »taumeln (von Be- 
trunkenen), teturati«. 

Lit.: ARj 1, 104. 13, 870. Resetar, Stok. 
284. REW 7141. SEW 1, 30. Mladenov 8. 
Tlktin 90. Gombocz-Melich 180. DEI 300. 

arest m (18.v., bug. arest), denominai na 

-ovati orestovati, -ujem = arest (18. v., Belo- 
stenac), arestovati — ariste n »zatvor, haps« 
(Vuk, Vojvodina), poimenicen part. perf. pas. 
aristanac, gen. -anca m (Vuk) = (afereza a-) 
rest m »I" ostatek, 2° zatvor« = rest (Vrbnik) 
»1° ostatak, 2° sequestrum (Belostenac)« = 
rest (Istra, ZK, gradiska i brodska pukovnija, 
Varos, Slavonija) = rait (Bednja) »career, 
zatvor, kaznionica«. Odatle restanac, gen. 
-anca m »zatvorenik«. Od tal. postverbala 
arresto (18. v.) od arrestare < kslat. adrestare. 
Odatle poimenicen part. prez. na -ia (v. 
-andja) restancija f »ostatak« < tal. restanza. 
Od fr. arreter, prema njem. izgovoru, aretirati, 
aretirdm (hrv. gradovi). 

Lit.: ARj 1, 104. 109. REW 3 61 A. DEI 
301. 



58 



argat 



arez (Sulek) = aris, gen. ariza (Stulic, 
Cres), odatle kol. na slozeni sufiks -ev-ina 
arisevina f (Hrvatska, Pancic) = drli (ne zna 
se gdje se tako govori) = ariz (Perast) »pinus 
larix«. Upor. u mletackom govoru na Cresu 
orise. Bez /- potvrdeno je i u Abruzzima 
arge. S ocuvanim / samo u Bozavi larit Od 
tal. Idrice preko miet. larise (1242). Oblik 
arie moze da stoji u vezi i sa sjev.-tal. larecio, 
Lat. larix, gen. -ids, mediteranskog podrijetla, 
koje je prodrlo i u njemacki s izgovorom -ce 
> k larche > slov. sa metatezom relih »ma- 
cesen«. 

Lit.: ARj \, 104. 108-109. Pletersnik 2, 
417. REW 4916. DEI 2170. 

arezine f pi. (srednja Dalmacija, Pavlino- 
vic) »pokrivac od vune i kostrijeti«. Na ovu 
rijec nalici arazine f pi. (Lika) »nespretna 
obuca i odjeca i svake prnje po kuci«, ali se ne 
slaze semanticki. Danicic tumaci od tal. 
arrazzo (15. v.), industrijski proizvod fr. 
grada Arras u Pikardiji, sto se ne slaze ni 
fonetski ni semanticki. 

Lit.: ARj 1, 104. 112. SEW 1, 30. REW 3 
668. DEI 267. 

argan m 1. (17. v., Glavinic) »istezalo, ciga« 
= organ (Cres) »machina scansoria« = argan 
(Dubrovnik, Zore) »sjprava oko grade, koze 
itd.« = argon (Sibenik) »visoki stup blizu 
makine, mlina za masline (terminologija uljar- 
stva)« = slov. argan »Winde« = argon m 
(Buzet, Sovinjsko polje) »sprava, kojom se 
stiscu sporte da iscuri ulje«. Od gr. opyavov > 
lat. organum > tal. brgano, furl, argagn, 
mlet. (gradovi) argano »Werkzeug zum krampeln 
der Wolle« sa o- > a- unakrstanjem sa gr. 
epYaTric, > argatin ili asimilacijom o — a — 
li > a — a — a od gr. n pi. xa opyava. 
Talijanski deminutiv na -ello < lat. -ellus : 
arganel m (Racisce) »1° konop za pluta i olova, 
2° vinova loza (Primorje)«. Sa protezom /- : 
j argan m (Posavina) »1° vrtal, 2° stup na ladi, 
na kojem se sidro vira«. Upor. madz. jdrgdny 
(okolina Tise) »Baum, mit dem das stecken 
gebliebene Schiff von der Sandbank an die 
Hohe gehoben wird«. 

S protezom v-, koja je furlanskog ili istro- 
romanskog podrijetla: vargdnj m (Vodice) = 
vrganj, gen. vrgnja (Marcelji, Kastavstina) 
»stari plug koji nema kotaca, nego samo ze- 
ljezni lemes, a sve ostalo je od drva« (> demi- 
nutiv vrgnjic) = vrganj, gen. -gnja (Medulin) 
= varganj (Pazinski kraj) = verganj, gen. 



-crnja (Vrbnik) = vrganj, gen. vrgnja pored 
-dnja, deminutiv vrgnjic »onaj dio pluga koji 
reze, ralo«. Istroromanski od lat. *organium 
na -ium prema *ordinium (v.): vargano, vergen 
(Rovinj, Pula, Fazana), vergano (Bale), vergai 
(Galezan), furl, (v)uardzine <'*organium izmi- 
jenjeno u argine prema ordine, uarzendr »co- 
struttore di aratri«, uarzenon »aratro, coltro«. 
Istroromanska rijec je rasirena i na kopnu: 
vrganj (Praputnjak kod Bakra), vrganj (Novaija 
na Pagu), vrganj, gen. vrgnja (Bibinje kod 
Zadra i posvuda na Krku). Upor. krcko-rom. 
or gain (?). 

2. Kao ucena (knjiska) rijec u crkvenoj ter- 
minologiji organ m (Dubrovnik) = organ 
(Rab), deminutivi organic, organac, radna 
imenica na -iste organiste = i posudenica iz 
njemackog jezika: orgule f pi. (ZK) — orgulje, 
radna imenica na -as = -ar orguljas (hrv.-kajk.) 
= orgunas, orguljar, orguljati preko njem. 
Orgel, tako i slov. orgle f pi., orglati, regolice 
itd. 

3. U ribarskoj terminologiji riganj, gen. 
rignja m (Budva) »konop koji sluzi za to da 
bude mreza otegnuta. Na kraju rignja je kamen 
koji zovu dobric. Taj stoji na dnu mora«. 
Odatle deminutiv na -ellus > -io: riganjio, gen. 
-njela (Zore) »konop kojim se veze dio mreze 
za barku kad se izbaci mrezom«. 

4. Potpuno knjiske, internacionalne rijeci 
organ, gen. organa m, organizam, gen. -zrna, 
na -irati organizirati, -niziram, organizacija. 

Lit.: ARj 1, 104. 4, 470. 9, 165. ZbNZ 7, 
312. Bratanic, Ordce sprave u Hrvata 27 — 30. 
Pletersnik \, 654. 847. 2, 416. 939. Zore, 
Rib. 54. Resetar, IF 12, 286. Kusar, Rad 118, 
21. Schuchardt, ZRPh 15, 91. Strekelj, ASPh 
14, 552. DAW 56, 73. Ive 26. Bartoli 2, 210. 
REW 6096. Pirana 1231. 

argat m (Vuk, Crna Gora, nar. pj.) »jama 
na kakvoj zgradi kao puskarnica«. Danicic 
tumaci tu rijec iz tur. ergedal »zasjeda, mjesto 
zgodno za zasjedu«, sto ne odgovara ni fo- 
netski ni semanticki. Schuchardt pomislja na 
srlat. argata (1349) »annulus crassior« (Diez) 
i pita da li se s time moze dovesti u vezu srp. 
argat »Schiesscharte«. Upor. argate (Bari) 
»telaio«, napuljski deminutiv argatella (ar- 
gata) »argano« < lat. ergala (Vitruvije) < 
gr. epYdxnc, »argano«. 

Lit.: ARj 1, 105. Schuchardt, ZRPh 15, 
91., bilj. 1. DEI 283. 



argatin 



59 



argutla 



argatin m (17. v., individualno -in kao u 

Srbin, kasapiri), pi. argati, gen. argata »nadnicar, 
saraori ili argatk. Sa -ar < lat. -arms i -as: 
argatar (Vuk, nar. pj.) = argatas, gen. -asa. 
Takoder sa ar- > r-: dem. na -be rgatac, gen. 
-aca (Pavlinovic) = rgatar = rgatin. Kolek- 
tiv na -ija argatija f. Apstraktum na -luk 
argatluk »opera mercenaria«. Pridjev na -ski 
ar galski, odatle na -ina argastina f (Milicevic). 
Denominal na -ovali argatovati, -ujem. Bal- 
kanski grecizam od EpydTnc, (izvedenica na 
-omit; od epyov) s promjenom ep- > ap- 
vec u ngr. apycnTic, »isto« i u romanskim je- 
zicima (v. argat i argutla) : rum., arb. argat, 
bug. argatin, glagol argatuvam, tur. trgat. 

Lit.: ARj 1, 104. 105. SEW i, 30. GM 
15. Mladenov 8. Vasmer, GL 46. 

argic m (Mikalja, Stulic) = jargic (Pag) 
»apus, bregulja, ciopa, roraj (mnostvo sino- 
nima)«. Naziv za pticu koji nije dovoljno 
potvrden u narodnom govoru. 

Lit.: ARj i, 105 (ovdje krivo ardzjc). 14, 
166. Hirtz, Aves 2. 166. 419. 

argila f (Srbija) = nargi/a f »sprava za pu- 
senje«. Upada u oci ispadanje pocetnoga 
n, koje bi bilo razumljivo da se radi o romanskoj 
posudenici, gdje bi se taj gubitak mogao tuma- 
citi mijesanjem ,s prijedlogom in »u«. U bugar- 
skom jeziku glasi takoder samo sa n- nargile. 
Ako je ovaj balkanski turcizam arapskoga po- 
drijetla (tur. nargile) dosao u Srbiju preko 
Arbanasa, moze se takoder tumaciti mijesa- 
njem s arbanaskim prijedlogom ne »u«, ali 
ga Gustav Meyer nije zabiljezio za arbanaski. 

Lit.: ARj 7, 582. Mladenov 337. 

argitla (Bozava) = argitula (Ugljan, Veliki 
otok, Sali) »dazdevnjak, salamandra, (prema 
Croniji u Bozavi) lucertola, gusterica«, dal- 
matoromanski oblik *agirtla, koji se slaze & 
tosk. agerto < lat. lacenus > tal. lacerto, 
mlet. ozerlo/a < *lucertula (unakrstanje sa 
lucere, jer se svjetluca), cortula (Korzika), 
arsimela (Parma) < lat. *lacerlella (disimilacija 
r — I > n — J). Da argitla predstavlja dalmato- 
-rornanski oblik, dokazuje ocuvani velar g 
ispred i (upor. giman, galattna); r je metatezom 
prenijet iz naglasenog sloga u nenaglaseni. 
Sonorizacija c > g nastala je mozda unakrsta- 
njem sa gr. pridjevom ^ayapo^ »grele« (upor. 
splitski toponim Logorun). Upor. spanj. i port-. 
lagarto, I- je odbaceno, jer se identificiralo 
sa clanom (upor. obratno lovrata). Argilla 
predstavlja deminutiv na lat. nenaglaseni 



sufiks -ula: *lacerlula. U znacenju »dazdev- 
njak« potvrden je u Istri luzerdt m < tal. 
lucena prema mletackom izgovoru. U Dalma- 
ciji i na Balkanu uopce postoji lacarta, lacartus 
< lat. lacertus > tal. lacerta u znacenju ribe 
»scomber«. Upor. za prijelaz znacenja gr. 
oaijpoc, u znacenju »1° riba, 2° gusterica«. 
Potvrde su pisces lacenos, de gripo de lacertis 
(dubrovacki statut). Grupa rt presla je u rd 
i (upor. lacerda u Genovi) u mlet. lanzarda 
(s umetnutim n pred dentalnom afrikatom), 
u krckoromanskom /acar pored lanzuorda 
(iz mlet.). Najstarija je potvrda iz 1080. u 
splitskom nadimku Mratinus Locarda. Stari su 
dalmatinski nadimci po ribama: u Dubrovniku 
Saraka, Girica. Stara je posudenica, kako 
pokazuje a > o u nenaglasenom slogu: lodar ad, 
gen. -arda m (Perast, Caska) = lokarda f 
(Racisce, Dubrovnik, Mljet) = lokarda, gen 
pi. lokarad (Senj) = lokarda (Cres, Malinska, 
Rab) — inkdrda (Bozava) »scomber eolias, 
plavica (Cres,) skusa, vrnut«. Odatle na lat. 
-aria + -ica lokardarica (Malinska) »mreza 
za lokarde, tal. -mlet. scombrera«. Cuje se i 
mlet. lanlarda. U Bijeloj (Boka) govore se 
sva tri naziva lokarde, lancarde i skombri za 
istu ribu. Rijec je i balkanska: u ngr. XaxepSa 
»ein gesalzener Tunfisch, trup«, lakerda (Pancic), 
bug. lakerda. Oblik laqarla > lacarda je po 
svoj prilici mediteranski, s kojim se unakrstio 
lat. lucerlus. 

Lil: ARj 5, 884. 6, 139. 232. Elezovic, 
NJ 2, 47-50. Budmani, Rad 65, 164. Kusar, 
Rad 118, 15. Miklosic 173. SEW 1, 687. 
Crania, ID 6, 105. Tentor, IF 5, 210. Mla- 
denov 269. Romdnsky 117. REW 4821 a. 
Bartoli 2, 200. 294. lagicev zbornik 55. DEI 
83. 2165. 2747. 2276. Vasmer, RSI 4, 181. 
Joki, IF 37, 110. CD. \, 176. 

argutla f (16. v., Dubrovnik, Vetranie, 
Marulic, Hektorovic, Mikalja, Bella, Stulic) 
= argulula = (metatezom) drgluta (Zore) = 
(sa nejasnim ; mjesto u) argilla (Mikalja, nije 
potvrdeno u narodnom govoru) »rucica, dr- 
zalo, pokretac za krmilo (= timun) kojim 
upravlja krmilar«. Dalmatoromanski leksicki 
ostatak kao brodski termin, deminutiv na ne- 
naglaseni sufiks -ula od lat. ergela > srlat. 
argata »argano« < gr. EpydTri^, potisnut od 
mlet. argola — arguola == arigola < *argcola 
s ispadanjem medusuglasnickog t, upor. 
sa punijim deminutivom -ellus aragalelle' 
(Napulj) »argano«, spanj. argadllla (naglaseno 
a > u kao u krckorom. kuplo < capite) 
> jargola f (Senj) = jargola (Sibenik, Korcula) 



argutla 



60 



arkada 



= argola (Budva, Bozava) = (sa ar > r i 
protezom v) vrgola (Lastva, Racisce, Mljet). 
Upor. tal. rigola sa gubitkom a-. 

Lit.: ARj 1, 105. Cronia, ID 6. Macan, 
ZbNZ 29, 214. Banali 2, 287. Skok, Term. 
81. 138. ZRPh 54, 192. REW 3 2894. Mussarla, 
5ez>ag 146., bilj. 2. Schuchardt, ZR/V> 15, 
91, bilj 2. DEI 282. 

arhi- (prema gr. dpxi-) =ar- (rh > r) — 
arci- = arfo'- (prema lat. > tal. archi-) *arci- 
(prema tal. arci-} = jes- (prema madz. as-, 
a to prema njem. ers-) u crkvenim terminima: 
arhi(i)episkop s pridjevima na -OD, -ski i 
apstraktumom na -si A o (pravoslavci) = arhi- 
biskup = arcibiskup s izvedenicama na -at, 
-ija, -ski = arciepiskop, s istim izvedenicama 
(v. jepiskop = biskup), arhandel = arhandeo, 
gen. -r/a = arkandio, gen. -djela = arkandeo, 
gen. -r/a = arhandio, gen. -djela — arkandel, 
-stvo, -ov, -ski — (pravoslavnej) drdndel 
(Srbija, mjesec novembar) s izvedenicama -OL» 
arandehki, poimenicen pridjev arandelovski, 
arandelovstak, gen. -aBa »covjek koji slavi 
arandelov dam, arandeo, gen. -ela (v. andeo); 
arcidak — arcifakan < archidiacon (v. zakon); 
arcipop (v. pop}; arcidukesa f (v. uka); arcipret 
m < tal. arciprete < archipresbyter; jesprist 
m (17. v, Vitezovic, Belostenac, hrv.-kajk.), 
odatle na -rYa jespristija < madz. esperest < 
nvnjem. Erzpriester < stfr. arciprestre < 
archipresbyter, vicejasprist (Krasic), vicijaspes 
(ZK) = vicijaspus (ZK). Danas se kod katolika 
prevodi prefiksom nad- nadbiskup, -ija. U 
tal. archi- pored arci- < gr. dpxi- prema 
gr. dpxoc, »glava«, apxrj »pocetak«. 

Lit.: ARj 1, 99. 105. 106. 107. 4, 629. 
Veselinovic, GodCup 26, 231. 238. 

arka 1 (Vuk) f »leda od haljine« = arka 
(Kosmet) »leda u pravom i prenesenom zna- 
cenju: zastita, protekcija«. Turcizam osmanlij- 
skog podrijetla (arka »leda«), nalazi se i u 
bugarskom (arka), arbanaskom (arke}\ ru- 
munjskom jeziku, gdje se iz prenesenog zna- 
cenja razvila radna imenica »zastitnike. 

Lit.: ARj 1, 109. Skok, Sldvia 15, 181. 
Mladenov 9. GM 15. Matzenauer, LF I, 3. 
Elezovic I, 18. Tiktin 88. 

arka 2 f (16. v, latinizam) kao biblijski izraz 
za ladu koju je gradio Noa kao i za kovceg koji 
je gradio Mojsije. Stara posudenica pokazuje 
metatezu likvida i posebnu semantiku: raka 
(ZK, slov., Marulic, stcslav.) »1° obiteljska 
grobnica, 2° grob (15. v, Vuk, nar. pj., Srbija, 



Privlaka, Komletinci, Slav, Zaplanje, Srbija, 
Susak, Cres), 3° ograden krs s plocom te 
sahranjenim mrtvacem, 4° kovceg, lijes, Sarg 
(Virje)«. Bug. raka »sto u koji su ugradena 
krilca za vodenicno vreteno«. Slov. rake f pi. 
»Muhlgerinne, Miihlgang (Gorenjsko, Notranj- 
sko), pokrit jarak po kojem je voda pustena u 
koji kraj (Idrija), upor. njem. Wasserarche«. 
Raka je toponim u sing, i pi. (Morinje /tu 
je i potok/, Vrbnik, kragujevacki okrug), 
Rake (Virje), odatle pridjevsko prezime na 
-bsk Racki, Na raku (ribarska posta, Morinje, 
Muo). Radna imenica na -ar rdkar m (Sara- 
jevo) »koji kopa raku«. U znacenju »obiteljska 
grobnica« isla je i po u- deklinaciji: slov. rakev 
(takoder ceski) = rdkva (17. v, bezjacki govor, 
Slum, Istra). Takoder rumunjski. U bugarskom 
jeziku postoji i lat. deminutiv -ula ar cula > 
rdkla »Schrank in der Wand, Gewolbe, Kasten 
in der die junge Braut ihre Sachen aufbewahrt 
(Drama), relikvijar«, (s prijelazom u neutrum 
o- deklinacije) raklo »Gewolbe einer Bracke«. 
Kod Rumunja racld = (metatezom) lacrd 
»Kasten«, deminutiv na -ica raclita (Moldavija). 
Ovamo ide jos raknic m (Vrbnik, notarska knji- 
ga, sa kn < Id, zacijelo zbog unakrstanja s ra- 
kno, v.) »ormaric«. 

Grcki i arbanaski latinizam od vaznosti 
su za odredenje podrijetla. Arbanasi pored 
slavizma. rake imaju i arke, koji moze da potjece 
od lat. area (postverbal od arcere »sadrzavati«). 
Gr. apyXa je od arcula, potvrdeno na natpi- 
sima. Slav, raka, rakla kao i ti romanizmi 
mogu da potjecu iz balkanskog latiniteta, 
a ne iz talijanskog jezika. Kako je metateza 
likvida bila na djelu i u 7. v, sto pokazuju 
Skradin i Labin, raka i rakla ne treba da idu 
kao posudenice u praslavensko doba. Zbog 
rakev i rakva ne treba s Hirtom i Meilletom 
zakljucivati da je rakva, rakev — raka posu- 
deno iz got. *arko. Upor. murva < morum 
itd. Kod posudenica postoji oscilacija -a i 
-va. 

Lit. ARj 1, 109. Pletersnik 2, 372. ZbNZ 8, 
135. 13, 269. Fancev, ASPh 29, 386. Ribaric, 
SDZb 9, 13. Starine 3, 329. Miklosic 272. 
Miklosic, Lex. 782. Mladenov 556. Tiktin 
885. GM 15. 361. Hiit, PBB 23, 338. Meillet, 
LF 5, 332. Karsten, IF 22, 294. Romdnsky 
126. REW 3 611. DEI 269. 

arkada f »(graditeljski termin) skup svodova« 
(npr. arkdde na Mirogoju, u Zagrebu), iz fr. 
arcade preko njem. < tal. areata (tako i u 
srednjovjekovnom latinitetu), izvedenica od 
arcus »luk«. Dio Splita Arcuzo, lat. deminutiv 



arkada 



61 



na -uceus, preveden je u 13. v. sa Lucac (— na- 
sim deminutivom na -be > -ac). 

Prema madz. izgovoru docetnog lat. -s 
arkus m (ZK, Belostenec, Jambresic, hrv.-kajk.) 
= arak, gen. arka »tabak papira«. 

Lit.: ARj I, 109. DEI 271. 

arka) m (Kolombatovic) »morska riba zvana 
ovcica, pagelius momyrus« = arkaja f (Zore) 
»tal. lucerna« — rkalja f (sadrzi sonantno r za 
ar, upor. Rbanija za Arbanija, v. Arbanasin). 
Nigdje nije navedeno gdje se tako govori u 
Dalmaciji. Svakako tuda rijec, ali se ne zna 
koja. 

Lit. ARj 1, 109. 

aria f (Dubrovnik, Perast) »1° lijeha, pred 
kucom, malo izdignuta, 2° posuda za cvijece« = 
(sa protezom v- kao u vaoga > voga} varla 
(Resetar) = jaria. Upada u oci sinkopa sa- 
moglasa u prema jdrula (Rab) »1° lijeha« = 
jdrula (cakavci, 17. v., Bozava, Sibenik, Krk, 
Barakovic, Veliotok) »2° vaso da fiori«, deminu- 
tiv na -ica jarulica (Kavanjin). Say'a > jejerula 
(Hvar). Od lat. deminutiva na -olusj -ola od 
area »lijeha« : areola > tal. aiuola, iz dalmato- 
romanskoga jezika, kako pokazuje it > r 
(upor. potvrde u Supetarskom kartularu). 
Juznodalmatska sinkopa od u objasnjava se 
najlakse unakrstanjem s drugim deminutivom 
slicnog znacenja od lat. arvum > arum + 
nenaglaseni sufiks -ulus > arula »njivica«. 

Lit: ARj \, 110. 4, 473. Budmani, Rad 
65, 161. Kusar, Rad 118, 14. Aranza, ASPh 
14, 77-78. REW* 632. 692. DEL 103. 

arii (Vuk), indeklinabilni pridjev zabilje- 
zen u dvije narodne pjesme »silan, silovit, 
ljut« = harli. Apstraktum je od iste osnove 
harluk m »ponositost, naprasitost« u bosanskoj 
narodnoj pjesmi. Turcizam koji u ostalim 
balkanskim jezicima nije potvrden. Danicic 
ga isporeduje sa kdrli (v.), cime se ne objasnjava 
ni znacenje ni ispadanje pocetnoga k-, Bud- 
mani objasnjava apstraktum turskim erlik, 
od er »covjek, muz«, ali turska grupa er ne 
prelazi u ar, upor. jerlija (v.). Mislim da treba 
tumaciti i pridjev i imenicu kao turske izve- 
denice na -/(' i -luk od ar. hair »zestina« (Zenker). 

Lit.: ARj 1, 110. 3, 577. Skok, Sldvia 15, 
351. Lokotsch 830. 

arnia f (17. v, Mikalja, nar. pj.) »grb« 
< tal. arme. Larma f (i slov.) »Larm« od tal. 
uzvika all'arma »pod oruzje«, takoder rum. 
larma, denominal na -ati larmati, -dm, radna 



imenica na -dzija larmadsija. Afereza a- u 
vezi s prijedlogom a < lat. ad i clana Hide > le. 
Armija f (Rajic, crnog. nar. pj., danas sluzbeni 
naziv za »korpus, vojska«) od francuskog 
apstraktuma armee < lat. armata, poimeniceni 
part. pret. = armada f (17. v, pisci, nar. pj.) 
»vojska« < spanj. armada (istog postanja preko 
njem.) = armata f (15. v, nar. pj.) < tal. 
(tosk.) armata. 

Na -ati armati, -am impf. (Mljet) (ribarski 
termin) »1° opskrbiti mreze potrebitim, 2° 
spremiti ladu za putovanje« prema iteratlvu 
armavati, -am (Mljet). Na -idiare > tal. 
-eggiare > -izati: armifati »privezati ladu za 
obalu da bude sigurna od vjetra«. Odatle postver- 
bal slov. manza = mori'za. Na -tore: armatur 
m (Prcanj) »gospodar lade, kapetan pustica 
(v.)«. Sa a > o : orma f »konjska oprema« 
(takoder slov.); postverbal od ormati,-amimpf. 
»oruzati, opremitk (Hektorovic), part. pret. 
pas. orman »brigantine, poimenicen na -ica 
ormanica f (Vuk) = ormenica (Vuk, nar. pj.) 
= oranica (Vuk, Srbija) »brod, cun, sajka«. 
ormanda f (18. v, ljetopisi) < armada (s umet- 
nutim n pred dentalom). 

Velike varijacije postoje od lat. izvedenica na 
-arium > -ar : armara f (cakavski) = armar 
(Perast, Cres, Rapic) = ormar, gen. -ara 
(Dubrovnik, Hrvatska) = ormar, gen. -ara 
(Rab, ZK) = (sa disimilacijom r — r > r — n) 
orman, gen. -ana (Vuk) = (sa disimilacijom 
r — r > I — r) lemor (Bednja, hrv.-kajk.) = 
(sa redukcijom ar > r~) fmar (Istra) = (sa 
metatezom or > rd) romdr, pored ormar i 
rmar (Vodice, Istra) — (s aferezom pocetnog 
sloga) slov. marina f = omar(a} (disimila- 
torno ispustanje prvog r, Notranjsko) = mo- 
rejna = morajna (Gorenjsko) = marenica = 
morejnica. Augmentativ na tal. sufiks -one > 
-un armeriln, gen. -una (Rab) = armarun 
(Molai, Bozava) »veliki ormar« < mlet. arme- 
rane. Apstraktum na lat. -atura > mlet. 
-adura : armadura f (Smokvica, Korcula) 
»grativo, lime (Muo), konop odozgo tratke, 
pluto i olovo za mreze« = armatura (Cavtat, 
Dubrovnik) »1° skele kod gradnje kuce, 2° 
plutnja i olovna kao dio krila na mrezi zvanoj 
sabaka ili trakta (Mljet)«. 

Od tal. < lat. arma, armata, armare, fr. 
armee, spanj. armada, armario, armadio (disimila. 
cija r — r > r — d, koja nije zastupljena u- 
hrv.-srp.i. 

Lit.: ARj 1, 110. 111. 645. 9, 157. 172. 173. 
Pletersnik 1, 551. 822. 602. Budmani, Rad 
65, 161. Kusar, Rad 118, 14. 20. Macan, 



62 



arnjiil 



ZbNZ 29, 1, 209. Cronia, /o 6. Ribaric, 
SDZb 9, 187. Barw« 2, 65. 5IEH? 3 653. 652. 
#/ 1, 192. Tentor, JF 5, 203. Matzenauer, 
LF 12, 164. Vasmer, RSI 3, 260. 

armagan m (Vuk, nar. pj.) »dar« = armagan. 
Turcizam koji nije potvrden u drugim balkan- 
skim j-ezicima; perzijskoga je podrijetla: perz. 
eremgan = tur. armagan, istoga znacenja. 
Zabiljezeni su i oblici sa har- (narodna pje- 
sma, BiH). 

Lit: AIII 1, 110. Lokotsch 103. Skaljic* 98. 

armelin m (Molat, Bozava) = armelin, 
gen. -ina (Sulek) = armeltna f (Bol, Sutomore) 
= (sa protezom _;'-) jarmulin (upor. istrom. 
annoiiti) = (sa deminutivnim sufiksom, -ka) 
armelinka (Prvic-Luka, Split, Sulek) = arme- 
rinka (Brae) »kajsija, natupijerka«. Od tal. 
(tosk.) annettine* (plod), -a (drvo), mlet. arme- 
lin. Rumenjanka (Orebic, Peljesac, Zore) 
predstavlja drugi tip, koji se moze uporedi- 
vati sa denoveskim armugnin. To su jadranski 
tipovi. Treci je tip u sjevernoj Hrvatskoj 
mandahca (hrv.-kajk, Zagreb, Patacic). Cetvrti 
je mareia f = deminutiv na -ica marelica, 
slov. (almarelica, koji ide zajedno sa nvnjem. 
Marille. Jadranski tip sadrzi lat. > tal. pri- 
djevski i deminutivni sufiks -inus ' ■ -ino, 
-ina od Armenia, *armeninus (se. pnmus, 
malum) s disimilacijom n — n > I — n. Ru- 
menjanka se slaze bolje sa sufiksom -iacus 
(prunus malus armeniaca). Njemacki tip pret- 
postavlja talijanski izvor bez pridjevskog 
sufiksa.: *armelln i metatezu. Nejasan je 
odnos prema tim tipovima u mandahca. Vje- 
rojatno sadrzi citavu sintagmu malum *arme- 
nlniim. Od istog talijanskog pridjeva potjece 
i armelin, gen. -ina m (16. v., Posilovic, Kava- 
njin) = armilin, gen. -ina (16. v., Vetranie) 
< tal. armellino, njem. Hermelin, upravo 
mus *armeninus (= Armenias, armeniacus) 
»armenski mis, mustella alba, bijela lasica«. 
Postoji i mogucnost tumacenja iz stvnjem. 
harmilin od hermo »lasica«. 

Lit.: ARj 1, 110. 111. 511. 610. 4, 472. 
6, 471. Pletersnik 1, 4. 551. 553. Jonke, Rad 
275, 174. Zore, Palj. 160, 222. he 171. REW 3 
654. 656. DEI 292. 

armiz m (Bozava) = armiz (Budva), 
brodarski termin < tal. armeggio (17. v.) = 
ormeggio »cavo per ormeggiare« (a pored o 
unakrstanjem sa arma, v. orman »brigantine). 
Postverbal od armeggiare, mlet. armizar = 
ormeggiare > armizati, -am impf. = armizat 



(Bozava, Budva, objekt barka) »vezati pri kraju« 
= remizati, -am (Vetranie, objekt plavcu) 
»osigurati camac blizu obale protiv vjetra«. 
Talijanskom je glagolu izvor grcki denominal 
opui^co > ormeggio (1. 1. prez.) od 6pu.oc, 
»plaza«, -izati < tal. -eggiare < vlat. -idiare 

< gr. -u^eiv sluzi za tvorbu denominala. 

Lit.: ARj \ 111. 13, 869. Cronia, ID 6, 
105. 

armutine f. pi. (Lika) »mutno vino sa dna 
suda«, sinonim omuclne (Lika). Danicic izvodi 
krivo od tur. armud »kruska« i uporeduje armud 
serbeti »kruskovaca«. Za oblik armuline nema 
potvrda iz drugih nasih narjecja. 

Lit: ARj 1, 111. 

Arnir m »slidnik sv. Dujma« (Kavanjin), 
splitski nadbiskup (+ 1180). Odatle prezime 
Arnlric hrabreni (Kavanjin), samostan sv. Arnira 
Upor. sa tal. patronimickim nastavkom -i : 
porodica Arneri u Korculi. Ime je nastalo od 
srlat. Rainerius, a to od franackog dvosloznog 
Ragin hari. Ide u red franackih svecenickih 
imenakoja dolaze Hrvatima iz Ogiaja (Aquileia). 

Lit: ARj 1, 112. Jirecek, Romanen 2, 54. 
0.61.267. 

arniz m (cak., istocna Istra) »vas lignei 
genus«. Upor. istrorom. arnazo (Rovinj) »re- 
cipiente«, tal. arnese pi. (Toscana) »roba, 
cose« < prov. arnes, stfr. herneis " - nfr. harnais 

< germ, (slozenica) *heernest od Heer »vojska«. 

Lit.: Nemanic i, 44. Strekelj, DAW 50, 
2. he 7., bilj. 2. 

arnjevi, gen. arnjeva m pi. t. (Vuk) »tectum 
currus rustici« (Vojvodina). Madzarska posude- 
nica provincijski rasirena: madz. amy »sjen«. 
Gombocz-Melich 140 s. v. drnyek ne spominje 
nasu posudenicu koju nije lako objasniti mor- 
foloski. Dvije su mogucnosti. Hi je amy shva- 
ceno kao plural, pa je prema kosi — kosevi 
stvoren novi nas rasireni plural, ili je drnyek 
shvaceno kao madzarski plural pa preneseno 
u nas jezik kao arnjevi. 

Lit.: ARj 1, 112. 

arnjul, gen. -ula m (Molat) »bubreg«. 
Nema potvrda iz drugih narjecja. Primjer: 
amjul'i me bole. Dalmato-romanski leksicki 
ostatak od vlat. deminutiva na -olus *reniolus 
od ren, gen. rents, upor. log. renules. 

Lit: REW* 7206. 



63 



art 



aroma f (internacionalno) = aromat m 
(Domentijan) = aromato n (14. v.). Od gr. 
dpcou.a, gen. -axoc,. Oblik na -o stvoren prema 
bizantinskom pi. apm^iaxa r\. Upor. tal. aroma- 
io, fr. aromate. 

Lit.: ARj 1, 112. DEI 297. 

arpa f (dubrovacki pisci) od tal. arpa < 
germ. *harpa, (latinizam) arfa f (Vuk) = 
harfa od njem. Harfe, a to od kslat. harfa 
germanskog podrijetla. 

Lit: ARj !.. 104. 112. REW 3 4054. DEI 
297. 

arpakasa f (Vuk) »jecmena kasa«, hibridna 
slozenica tipa dzevizorah (Skok, Sldvia 15). 
Prvi je dio turska imenica arpa »jecam«, a 
drugi je dio nasa imenica kasa (v.). Opominje 
na dvojezicne hibridne slozenice tipa Lingua- 
glossa (toponim na Siciliji). Inace je arpa 
rasireno na Balkanu i u deminutivnoj turskoj 
izvedenici na -dzjk (v.): arpadfik m (Vuk) 
= harpadsik »sitan crni luk«, potvrdenoj u 
Slavoniji i Bosni od 18. v. U Banjoj Luci je 
arpadzik ono sto se u Zagrebu i drugdje zove 
»lucica (rasadna)«. U rumunjskom je jeziku 
arpagic ono za sto se u njemackom jeziku 
veli »Schnittlauch, Schalotte«. U Vinkovcima 
i Srijemu govori se repadzik sa ar > re, valjda 
prema rep ili repa. 

Lit: ARj 1, 112. 3, 577. Lokotsch 105. 
Belie, NJ, n. s. 1, 266-7. 

arsal m »nuncius, poslanik vlasteoski«, 
potvrdeno u Vinodolskom zakonu: posai = 
hrv. arsal. Bit ce prije vassallus, posudenica 
iz srednjovjekovnog latiniteta, negoli Jagicevo 
uporedenje s ar. irsal »poslanstvo«, rasu! 
»poslanik«. Kad bi stajalo Jagicevo misljenje, 
arsal bi isao zajedno s mogoris (v.) medu 
najstarije nase arabizme. Glede gubitka pocet- 
noga v-, ako je od vassallus, upor. apa (v.) 
prema vampa (vapor), a glede rs < ss upor. 
Marseille < Massilia i fr. varlet. Glede 
znacenja sluga > poslanik upor. cursor prema 
cursus, REW 2417. 

Lit: ARj 1, 113. REW 9166. Mazuranic 
9. Dobric, ZbZKG 547-555. 

arsana f (17. v., Mrnavic, Kavanjin) < 
stmlet. arzana, odatle identifikacijom mletac- 
kog oblika s nasim genitivom novi nominativ 
arsan, toponim Arson (dio Cresa koji plima 
preplavljuje). Sa a > o orsan m (Dubrovnik, 
Mikalja, Bella, Voltidi, Kasic, Vodopic) 
pored orsan, toponim na Korculi, predstavlja 



mozda dalmato-rom. *arsin(a). Mlet. arsana 
dobilo je u 16. v. -le (upor. Civldale u Furlan- 
iji) arsenate, koje postade internacionalno > 
arsenal, gen. -ala, u Crnoj Gori (Pjev.) s 
promjenom sufiksa arsenat, -ata. Toj se 
izmjeni ne zna razlog. Od ar. sintagme dar as 
sina'a »kuca u kojoj se radi, radionica«; d 
je ispusteno jer se zamijenilo s romanskim 
prijedlogom de. 

Lit.: ARj 1, 113. Tentor, IF 5, 211. Skok, 
Term. 103. 105. REW 2474. DEI 305. 

arslan, gen. -ana m (Vuk, nar. pj.) »lav«. 
Odatle arslanija f »stari turski sitni novae od 
40 para« od turskoga pridjeva arsiam »lavski«. 
U kajkavskom dolazi u istom znacenju oroslan 
(Vramec, Belostenec). U ZK govori se samo 
u poredenju za pridjev ljut: ljutje kaj oroslan, 
ali nitko ne zna- sto ta rijec znaci. Od oroslan 
postoje izvedenice na -ak m, -anka f, -njica 
f, pridjev oroslanski. Balkanski turcizam: 
bug. ardan pored aslan, arb. asttan, sve istoga 
znacenja. U kajkavski je dosao preko madzar- 
skoga. 

Lit: ARj 1, 113. SEW 1, 31. Mladenov 
9-10. GM 18. 

arsili, gen. -ina (Vuk) m »lakat kao mjera 
(v.)«, potvrdeno od 17. v. = arsin, gen. arsina 
m (Kosmet, potvrdeno 1765) »duzina od vrha 
prstiju do ramena«. Turcizam perzijskog ili 
osmanlijskog podrijetla. Tursko arsin kao 
mjera izvedeno je od ans »pijest« ili od perzij- 
skoga drs »lakat« s pomocu sufiksa -(y)in. Na- 
lazi se u svim balkanskim jezicima, kao i drugi 
izrazi za mjere (kantar, v.) (bug., rum. arsin, 
arb. arsht-ni). Od iste tursko-perzijske imenice 
izvodi Budmani indeklinabilni epitet haresli 
za pusku koja se u narodnim pjesmama zove 
sisana (v.). Ali to se misljenje ne moze utvrditi, 
v. harcalija, koje je izopaceno u haresli, v. 
za takvo izopacivanje turskih rijeci u epitetima 
na -// Skok, Rad 272, 41. i si. 



Lit: ARj 
10. GM 16. 



113. SEW i, 31. Mladenov 



art m »Netz« (Cres) = art f, gen. uarti 
(Molat) »ribarski alat«. Slaze se s krekorom. 
vuart iQolna vuart »un arte /rete/«). Ne moze 
se misliti da je art = vuart od retis, kad je u 
krckoromanskom e > al raita = raida pored 
rial, pi. raite (fonetika prema ocekivanju). Nema 
druge nego uzeti sa Schuchardtom da se u 
art — vuart sakriva lat. ars, gen. artis u speci- 
jalnom ribarskom znacenju. Prov., katal., spanj. 
i port, ars je kolektivni naziv za ribarski alat. 



art 



64 



Katalanska izvedenica drto (-6 < lat. -onem) 
znaci »mreza«. Tal. arte »umijece« daje art, 
gen. arti f kod Marulica, Budinica art ili 
mestrua, nova art od boja (Kuhacevic). 
Odatle radna imenica obrazovana s pomocu 
latinskog sufiksa -ensis > tal. -ese i -anus > 
-ano : artefdn, gen. -ana m (18. v., Banovac) 
= artizan (Dubrovnik, Hrv. primorje, Marulic, 
Budinic, I. Drzic) »obrtnik, zanatlija«, od tal. 
artigiano > fr. artisan. Ovamo idu donekle 
i nasi vojnicki izrazi artiljer, gen. -era = 
artiljerlst, apstraktum na -ija artiljerija iz 
fr. artillerie (14. v.) od stfr. glagola artillier 
(13. v.) »opremiti« koji je nastao unakrstanjem 
od art f »vjestina« i stfr. atillier < apticulare 
od aptus. Krckoromanski raita f pokazuje 
prijelaz u latinsku deklinaciju -a jednako kao 
reta (Rijecka nahija, Crna Gora) »mreza 
za hvatanje ribe, grib (v.)«. Kako docetak 
krckorom. oblika riat pokazuje, postojala je 
retis, kao i tal. rete f, bez prijelaza u a-dekli- 
naciju; reta predstavlja prema tome dalma- 
toromanski prijelaz. 

Lit: ARj I, 113. 13, 904. Tentor, ASPh 
30, 187. Banali2, 34. 218. 235. §§ 295. 397. 
REW 679. DEI 309. 

arta u Petranovicevoj narodnoj pjesmi, 
u vezi sa Marta: U Kresevu kolo igra, i u 
kolu. arta Marta, za kapom joj zlatna parta. 
Ne zna se ni pravo znacenje ni kategorija te 
rijeci, da li je imenica ili pridjev (indeclinabile) 
ili prilog, ili cak glagol. Prema tome Danicicevo 
tumacenje od tur. arta »ostatak« nije razum- 
ljivo i ne osniva se ni na cemu. Izgleda prije 
da se radi o turskoj slozenici tipa kitap — mitap 
i igri rijeci, da bi se jezikom izrazila igra u 
kolu. Arta je doduse potvrdena u bug. ortak 
< tur. anik »izlisan« i u glagolu artisant, 
-isvam. Vjerojatno se i u arta Marta »Marta 
koja se istice, nadmece« radi o turskom glagolu 
artmak »dodavati, mnoziti, nadmetati (se)«, 
koji Danicic nalazi u anovati, -njem impf. 
(Vuk) »savjetovati, uciti koga pokazujuci 
starjesinstvo nad njim«, i s kojim je u vezi 
artarlsat, -Isem impf, »preteci, povecati preko 
obicne mjere« (Kosmet), gdje se nalazi turski 
kauzativ obrazovan s pomocu sufiksa -ir: artir- 
mak (Elezovicev artimak bit ce stamparska 
greska) kao u baterisati (v.) < bat-ir-mak 
»potopiti, unistiti«. 

Lit: ARj 1, 113. Mladenov 9. Elezovic 2, 
495. Deny § 579. 

artena f (Mikalja) = artina (Dubrovnik 
i okolica) sa deminutivima na -ica i -ka artinica 
(Dubrovnik i okolica) = attinka (Stinica u 



velebitskom Podgorju) = artenja (Vrbnik' 
»ptica puffmus«. Postoji jos oblik latrina * 
(Kolombatovic, valjda Dalmacija) »puffinus 
obscurus«, u kojoj kao da je srasten (aglutini- 
ran) romanski clan. Ali ne zna se, kako je 
doslo do pr mjesto rt > tr. Od tal. arteria 
koje se nalazi na cijelom Mediteranu, u tali- 
janskim narjecjima sa varijacijama, u grckom 
i portugalskom jeziku. 

Lit: ARj I, 113. Hirtz, Aves 3. 409. 420. 
DEI 307. 

articok m (18. v., Kavanjin) = articoka 
f (Belostenec) = articovka (Jambresic) = 
articoka (Sulek) = articok (Bozava) = (me- 
tateza ar + rd) raticoka — izmjena arti- u 
arki- (daljom disimilacijom t — ts > k — c) 
arkicoka (Belostenec) = arcicok »cynara scoly- 
mus« od sjev.-tal. articiocco f prema njem. 
Artischocke, madz. articsdka, arb. articok. 
Sinonim karcofao, gen. -ala (-6, gen. -ala 
kao dzenero, gen. -rala, Mikalja) »dragusica, 
gardun, kardun pitomk dolazi od tal. car- 
cidfo(lo), cardb/ano, od ar. harsuf. 

Lit.: ARj I, 103. 114. 4, 863. Crania, 
ID 6, 40. SEW 1 489. GM 16. REW 3 4060. 
Lokotsch 833. Matzenauer, LF 16, 170-171. 
Sulek, Im. 513. 

artikul m (15. v.) »clan (kao gramaticki 
i pravni termin)« == (prema madzarskom iz- 
govoru lat. jezika) artikulus (16. v.). Od lat. 
deminutiva aniculus < artus. Ovamo idu i 
internacionalni izrazi artikulacija, artikulirati. 

Lit: ARj 1, 114. Surmin. 311. Mladenov 
9. REW 3 687. DEI 309. 

arula f (sv. Sava: arulu velikuju jeze jestb 
ogniste u medi skovano i prenosimo). Od srednjo- 
gr. apouXa < lat. arula, deminutiv na ne- 
naglaseni sufiks -ula od lat. ara. Grcki latinizam 
koji je kao i oltar (v.) postao pravoslavni 
crkveni termin. 

Lit.: ARj 1, 114. Varmer, GL 47. 

arum, po svoj prilici indeklinabilni pridjev 
(u Petranovicevoj narodnoj pjesmi i u Lici) 
»sulud, tvrdoglav, cudljiv« = arum i arun 
(Kosmet) najvise u vezi sa konj »koji nece 
da ide pravo, koji se demu na pokorava«, a 
onda u prenesenom znacenju »inadzija, tvr- 
doglav covjek«. Odatle nasa izvedenica drum- 
njak m (Lika) »suludnjak«, koja je nastala na 
taj nacin sto je na arum dosao docetak 
-njak iz nase sinonimne rijeci. Turcizam 
arapskog podrijetla (haruri) i istog znacenja 



65 



potvrden jos u arb. (K)arum u istom znacenju. 
Zamjena m za n iste je prirode kao u bedein 
(v.) za beden, burjum za bujurun. 

Lit.: ARj I, 114. Elezovic I, 19. Lokotsch 
834. GM 16, 148. 

arvanija f (u Petranovicevoj nar. pjesmi) 
= harvanija f (takoder u nar. pjesmi) = 
avrdnija (s metatezom tipa barjak za bajrak, 
v.) »ogrtac« (Bosna). Taj turcizam (havrani/ 
harvani) nije potvrden u drugim balkanskim 
jezicima. 

Lit: ARj \, 114. 125. 3, 578. 

arza = harza ( »izvjestaj« kao objekt u vezi 
s glagolom pisati, uciniti (na portu): mazar 
(»molbe«) pisu, harze prepisuju (u nar. pjesmi, 
Jukic, Bos. prijatelj 2). Odatle nas denominal 
harziti, -im impf, »bijediti, potvofiti, denun- 
ciratk, u bos. narodnoj pjesmi s interesantnim 
semantickim razvitkom (uciniti kriv izvjestaj 
— obijediti). Taj je arabizam vise prosiren 
u arapskoj slozenici 'ard-i hal — perz. arz-i 
hal > tur. arsual < arz »iskaz, izvjestaj« i 
ar. hal »stanje«, upravo »iskaz o stanju«: arzo- 
(h)al m (u Petranovicevoj nar. pj.) = arzovdl 
pored arzuval (Kosmet) = arzovan (Vuk, s 
disimilacijom r — I > r — n) = herzoval (Bo- 
gisic) = rzoval »molba, predstavka«. Ovaj je 
administrativni turcizam potvrden jos u ru- 
munjskom jeziku (arzuhal, arzovdl, harzoval), 
arbanaskom (arzual, arzuhal) i novogrckom 
(dp^ouxd^O u istom znacenju. Ovamo ide 
i slozenica arzi o.daja u Jukicevoj narodnoj 
pjesmi »cubiculum salutatorium«, prema Da- 
nicicu arz-i »za prijavljivanje«. 

Lit.: ARj 1, 114. 3, 578. 595. Elezovic 1, 
18. Marjanovic, NJ 3, 216. GM 16-17. 

arzlak = hdrzlak m »tip, kalup (puske)« 
u Vukovoj nar. pjesmi: Sve (se. puske") na 
jedan arzlak izgonjene. Turcizam iz oblasti 
oruzja koji inace nije potvrden u narodnom 
govoru ni u drugim balkanskim jezicima. 

Lit.: BI 1, 18. 372. 

-as, kao ziv sufiks ne postoji u apelativima 
ni u jednom slavenskom jeziku, nego samo u 
nasim prezimenima izvedenim od hipoko- 
ristika od dvoclanih praslavenskih licnih imena, 
kao Milas (dubrovacko prezime) od Miloslav, 
Betas od Bjeloslav, Vukas od Vuk(o)mir, 
Vidas od Vidomir, isto tako Juras od Juraj 
(i ovo ime islo je u starije doba u dvoclani 
sistem: Jurislav), Petras od Petar, Matas od 
Matej, Matija. Od ovih nastadose patroni- 
micka imena na -id, -ovie: Matdsii, Matasovic, 
Vukasovic. Moglo bi se uzeti da se ocuvao kao 



pridjevski sufiks poimenicen s pomocu -ica 
u toponimu Bjelasica, ispor. polj. blalasy 
»bjelkast«. Prestao je biti ziv imenicki i pri- 
djevski sufiks vec u praslavensko doba. Tu 
je nastao upravo od -sb s prosirenjem -ost. 
Sam se -si kod imenica ocuvao samo strasten 
s osnovom, tako da se moze raspoznati samo 
na osnovu lingvisticke analize. Ovamo idu: 
ovas, gen. ovsa (v.), cai od osnove (o)calati 
(v.), glds od osnove gol, koja dolazi u redupli- 
kaciji glagol (v.), klas od osnove koljena (v.), 
'kus (v.), bijes (v.), krijes (v.), kos (v.), ris (v.); 
od pridjeva samo u rus, dok je poimenicen 
s pomocu -ica, kao gore u Bjelasica, u lisac 
-lisica (v.). Inace se -as 6 kod pridjeva ocuvao 
kao ziv sufiks samo u konglutinatu -ost, gdje 
-t potjece od pridjeva na -at. Konglutinat je 
nastao zbog sinonimije, jer su i -as i -at zna- 
cili isto, snabdjevenost osobitim svojstvom, 
istom bojom, u nepotpunom opsegu. Pored 
toga i u pocetnom dijelu dozivio je -ost razna 
rasirenja, najprije sa k: -kast, pa sa -ih: -ikast, 
zatim sa -ar : -arast, -ic : -icast, sa j : -jast, 
-kar : -kdrast, -ol : -olast, -olj : -oljast. Pri- 
mjeri: sam sufiks -asf dolazi u izvedenicama 
od imenica i pridjeva: budalast, davolast, 
grivast, racvast, kiisast, okruglast, pjegast, 
prutast. Rasirenje -kost dolazi samo u izve- 
denicama od pridjeva: bjelkast, crvenkast, 
riimenkast, sarkast, zelenkast, zutkast, plavkast. 
U narjecjima moze se jos prosiriti sa -ov kao 
u crnovkast ili cmovkast (ZK). U rasirenju 
-kast moze doci i na komparativnu osnovu: 
crnjkast, zuckast. U rasirenju -ikast dolazi u 
mddrikast, visnjikast, cak i od pridjeva plavetan: 
plavetnikast. -arast se nalzai u priitarast 
pored prutast, a -kdrast u zuckarast; -Hast 
u bjelicast, galicast, ljubicast, ruzicast. Ovdje 
sluzi upravo kao sufiks -jast od imenica na -ica 
(v.): bjelica, galica, ljubica i ruzjca. Zato se 
ovi primjeri mogu smatrati kao izvedenice s 
pomocu -yasi jednako kao i kucast i zakucast, 
pastusast, pepeljast, pupcast, siljast, gdje ta- 
koder sluzi za izvodenje pridjeva od imenica: 
kuk, pastuh, pepeo, pupak, silj. Da bi se izbjeglo 
palataliziranje suglasnika kg, dodaje se -olast, 
koji je apstrahiran iz davolast, u mrkolast, 
vragolast. Posljednji je pridjev izmijenjen 
prema -jast u vragoljast. 

Lit.: Strekelj, DAW 50, 39. Marette 265. 
314. 316. 318. Vandrdk I, 630., § 624. Leskien 
§§ 525 i 526. Bruckner, ZSPh 2, 308. 

ase, gen. dseta n (Kosmet) »bolje koncano- 
platno«, sinonim patiska (v.). Arabizam po- 
tvrden takoder u bugarskom jeziku hase 



5 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



66 



aspra 



kao neutrum, dok bismo prema arapskom 
chasa ocekivali femininum. Inace nasi turcizmi 
na -ei gen. -eta, kao cebe (v.), svrsavaju i u 
turskom jeziku na -e, nikada na -a. 
Lit.: Elezovic \, 20. Mladenov 666. 

asi = hasi, u narodnoj pjesmi kao indekli- 
nabile, imenica ili pridjev, veze se sa uciniti 
se u znacenju »pobuniti se, odmetnuti se«. 
Odatle imenica asija, gen. -e m »odmetnik, bun- 
tovnik« (Kosmet), potvrden takoder u bug. 
jeziku asija (u istom znacenju). Bosanske 
primjere v. u Skok, Sldvia 15, 182. Turcizam 
arapskog podrijetla ('osi, pridjev i imenica). 

Lit.: ARj 1, 115. Mladenov 10. 

asistit, -lin impf. (Cilipi, Sibenik) = (s 
aferezom a-~) sistit (Korcula) »pomoci«. Od tal. 
assistere (14. v.), od ad- i sislere (reduplikacija 
od stare). Prijelaz talijanske konjugacije -ere 
u -iti kao obicno u Dalmaciji (upor. kurit 

< correrej. Ovamo ide kao part. prez. asistent 

< fat. assistens > tal. assistente, i azistent 
sa z < s (upor. bazen za franc, bassin). 

Lit: ARj 1, 115. Klede 99-100. 

asker m (Vuk, narodna pjesma, BiH, Kos- 
met) = asker = ascer (Kosmet) »1° vojnik, 
2° vojska«: carski asker (talunu se / — / ~) »sulta- 
nova vojska«. Na -ija < ar. -ijje askerija f 
»r vojna taksa, 2° vojna sluzba«. Balkanski 
turcizam (preko arapskog) latinskog podrijetla 
(lat. exercitus > ar. askdr > tur. asker, glede 
metateze % > s k upor. Alexander > ar. al 
Iskandar > tur. Skender, Iskenderije < 
Alexandria), iz turske vojne terminologije: 
rum. ascher »vojnik«, ascherliu, bug. asker(iri), 
askerija, askerlak -»vojna sluzba«, arb. asqer, 
cine, dschere, ngr. aaxepi. Perzijska slozenica 
je takoder postala balkanska rijec: serdsker ~ 
seraskijer (Ljubisa) = serascer (Vuk, nar. pj.) 
»generalissimus« < perz. sdrdskar < sdr -i- 
dskdr »glava vojske«. Italijanizam je apstraktum 
zemcijon (Kucisce) u izrazu bdtit ~ (< tal. 
battere) »gimnasticirati«. 

Lit.: ARj 1, 115. GM 18. Mladenov 10. 

Skok, Sldvia 15, 182., br. 27. Lokotsch 

1307. Elezovic I, 24. Pascu 2, 109., br 51. 

asli, kao indeklinabilni pridjev u narodnoj 
pjesmi znaci »plemenit«. U torn znacenju 
potvrden je i u arbanaskom jeziku. Kao prilog 
znaci »sasvim, potpuno« i upotrebljava se uz 
nase pridjeve: asli zreo »potpuno zreo«, asli 
manit »potpuno lud«. U torn znacenju potvrden 
je i u Kosmetu (asli i osli »doista, pouzdano«), 



u bugarskom jeziku (asli i asla) i u arbana- 
skom jeziku. Ovamo ide mozda i prilog jdsli 
uz glagol ici »ponosito ici«, iako je protezay- 
rijetka kod turskih rijeci razlicitog podrijetla. 
U cincarskom je jeziku asii -cheleam »barem« 
prema ar. hasil -i Kel'am pored has! -i »ukratko«. 
Pored toga treba zabiljeziti slozenicu tipa 
kitap — mitap u asii vasli (Imotski) »zaman, 
uzalud« prema turskom ash fash istog zna- 
cenja. Taj turcizam arapskog podrijetla (osli = 
prilog nacina, hasl-i za hasil-i u znacenju 
»prvobitno, starinsko, originalno«) ide u 
kategoriju posudenica-postapalica tipa denrek 
(v.). 

Lit: ARj 1, 115. 4, 482. Mladenov 10. 
GM 18. Elezovic 1, 20. Deny 474. Zore, 
Rad 138, 56. 

asma, gen. -e f (Kosmet) »vrst loze, car- 
daklija (v.)«, nalazi se i u bugarskom jeziku 
asma »loznica«. Dolazi od tur. asma. Ima i u 
BiH asma = hasma u istom znacenju. 

Lit.: Elezovic 2,495. Mladenov 10. Skoljic 
101. 

asol m (Dalmacija, valjda Podgora, Pavli- 
novic) »dobit i sto kmet daje gospodaru« = 
asul pored asii, indeklinabilni pridjev i prilog 
(Kosmet, Vucitrn) »dobar, kako treba« u 
vezi s glagolom urabotat »uraditi«, odatle pf. 
glagol nasiilit, -im (na + asulit, koji bez pre- 
fiksa nije potvrden) »ljudski uraditk. Turcizam 
arapskoga podrijetla (ar. hasyl »rezultat, pri- 
hod«) potvrden jos u arb. hasele f (gegicki). 
Samoglasnici o/u nastadose iz turskoga r (< 
tur. hasil); upor. kaduna (v.). 

Lit: ARj I, 115. Elezovic 2, 376. GM 148. 

aspida f (14. v., Vuk) »vipera, zmija otrov- 
nica« = (s protezom j-j jaspida (16. v., Ve- 
tranie) pored stsrp. aspidb (16. v.) = aspid 
m (Divkovic, Posilovic, Radnic, Budinic, 
16. v.) = aspit (Poljica, Dalmacija), s pridje- 
vom na -in 'aspidin, na -ov aspidovb (15, v., 
Aleksandrida). Balkanska rijec grckog po- 
drijetla (ngr. aaniSa od stgr. acme,, -(6oc,): 
rum. aspida, bug. aspid m pored aspida, arbe 
aspith s clanom -dhi. Usla u balkanske jezik. 
iz srednjovjekovnih fiziologa. 

Lit.: ARj 1, 115. 116. 118. 845. 4, 483. 
Mladenov 10. Hittz,Amph. 1. GM 18. Vasmer, 
GL 48. REW 711. Tiktin 113. 

aspra f (Vuk, Crna gora, tako i u bugarskom 
jeziku) sa deminutivom na -lea asprica (Drzic) 
= (sa protezom j-~)jdspra f (16. v., Dubrovnik, 
nar. pj., Vuk, Istra), pi. jaspre, gen. jdspri 



aspra 



67 



pored jdspri f pi. s deminutivom jdsprica 
(17. v.) = jdsprice (Crmnica) = jdspro n 
(istarska nar. pj.) »1° srebrn novae 15. — 
18. v., T pecunia, 3° sljoka, Flitter (Vuk, 
Slavonija)«. Denominal djaspriti se (Poljica, 
Dalmacija) »onovciti se«. Balkanska rijec 
grckobizantinskog podrijetla: srgr. i ngr. 
dojtpov < lat. asperum unakrsteno s pridje- 
vom dojipoc, »bijel« (upor. poslovicu Cuvaj 
bijele novce za erne dane), upravo od gr. pi. 
n. dempa »novac«: rum. aspra, arb. aspre 
f pored ashpere »1° kleine ttirkische Silber- 
miinze, 2° Geld iiberhaupt«, tur. aspra. Tur. 
akge istog znacenja je prevedenica od bizan- 
tinske rijeci koja upravo znaci »ostro kovan 
novac«: jdspra (Vuk, Sulek) je i botanicki 
termirr (lysimachia nummularia). 

Lit.: ARj 1, 116. 3, 483. 4, 483. 8, 802. 
Pletersnik \, 360. Miklosic 4. SEW I 32. 
Ribaric, SDZb 9, 153. Psichari, MSLP 6, 
312. REW> 708. Rohlfs 27. 252. Romdnsky 
91. GM 18. Meyer, Ngr. 3, 12. Schwytzer, 
IF 49, 28. Elezovic I, 21. Mladenov 10. Vasmer, 
GL 48. Sulek, Im. 125'. 

astagarka f (Novakovic) u poredbi za 
golemu svijecu. Pravo znacenje nije odredeno. 
Prema Danicicu od gr. aoxpayakoc, »1° gle- 
zanj, 2° biljka dragank. Vasmer otklanja s 
pravom tu etimologiju. 

Lit: ARj 1, 116. Vasmer, GL 48. Sulek, 
Im. 500. 

astar, gen. astara m »postava, platno za 
postavu, pamucno platno u koje se obicno 
mrtvi Turci zavijaju«. Turcizam perzijskog 
(perz. astar) ili bolje osmanlijskog podrijetla 
(dzag. astar »rdava vrsta svile, platno kao 
postava«), nalazi se jos u rumunjskom, bugar- 
skom i arbanaskom jeziku u istom znacenju 
i obliku (ostar) i u novogrckom jeziku cta- 
Tdpi(ov). 

Lit. ARj 1, 116. Mladenov 10. G M 19 
Matzenauer, LF 7, 4. 

astrolog m (16. v., Dubrovnik) = astrulog 
U5. v.: mestri ki se govore a'struloz'i) = (s 
aferezom a-) strolig m (Dubrovnik) prema 
strdKga f (Cres) = stroliga (Potomje) = 
strohga (Bozava, Korcula) »gatalac m prema 
Prema gatalica, vracara, vjestica, striga = 
»trtoga f (Korcula)«. Denominal na -ati stro- 
"Sat, -am (Dubrovnik, Cavtat) »prozreti (si- 
tuaaju)«. Od mlet. stroleg(o) prema stratega, 
lari, strolig < lat. astrologus > tal. astrdlogo. 
Apstraktum na -ija astrologija (17. v.). Grcka 



ucena slozenica od doxpov »zvijezda« i sufiksa 
-hSyoc,, -)oyia koji znace naucno zanimanje 
onim sto znaci prvi dio slozenice. 

Lit: ARj 1, 116. Surmin 107. REW 745 a 
DEI 342. 

esumiti, -im na koga pf. (Dalmacija, Pavli- 
novic) »rasrditi se na koga«. Nije dovoljno 
potvrdeno primjerima iz narodnog govora. 
Mozda talijanizam assumere (kod. Dantea < 
tal. prefiks ad- > a i sumerej. Prijelaz znacenja 
nije jasan, Danicicevo misljenje da je od tur. 
isinmak »ugrijati se, zestiti se« nije uvjerljivo 
ni morfoloski ni semanticki. 

Lit: ARj I, 116. REW* 8448. DEI 336. 

-as', gen. -asa (duljina kao u -oc, -ari), ziv 
i produktivan hrvatskosrpski sufiks (rijedak 
u dragim slavenskim jezicima), sluzi najprije 
za izvodenje radnih imenica od imenickih 
(1) i glagolskih (2) osnova u neutralnom i 
pejorativnom znacenju. U ovom slucaju pravi 
se femininum (mocija) (3) s pomocu -lea 
(v.). Pored toga u istoj funkciji upotrebljava 
se i za poimenicenje pridjeva (4). U tim funkci- 
jama sinonimi su mu sufiksi -ac (v.), -ar, 
-jar, -dzija (v.) (5), -nik (v.), -telj. Dodaje se u an- 
troponimiji hipokoristickim skracenicama od 
starih slavenskih dvoclanih licnih imena (6). 
Da je jos uvijek ziv sufiks, vidi se odatle sto 
sluzi u gornjoj funkciji i za izvodenje od 
najnovijih tudica (7). Posudise ga od juznih 
Slavena i Rumunji i Arbanasi (8). Po postanju 
je najvecim dijelom posuden iz madzarskoga 
jezika (9), ali dijelom je postao iz slavenskih 
sufiksalnih sredstava (10). Primjeri za ilu- 
straciju ovih postavki: 

1. Od imenickih osnova oznacuje pristalicu 
stranke, tako od prdvo nastade prdvas prema 
nazivu Hrvatske stranke prava (19. v.). U 
zadnje doba austrougarske okupacije Bosne 
nastade za Nebosance pejorativan naziv ku- 
feras, od kufer »kovceg«, s kojim dodose u 
Bosnu. Dok je u prvom izrazu sufiks neutralan, 
u drugom je pejorativan. Neutralan je nadalje 
u tamburas, gajdds, birtds (v.), a pejorativan u 
budalas, rakijas, pendzeras. U ovom slucaju 
veze se i sa sufiksom -ija (v.) kao u mudrijas. 
U kalas »nevaljalac, lopov« (odatle raskalasen) 
etimoloskog je podrijetla (< perz. galias, tur. 
qalas»id.«). U rijeci bradasznaci snabdjevenost. 
2. Od glagolskih osnova tvori iskljucivo 
pejorativne radne imenice: pravdas (od prav- 
dati se), blebetas (od blebetali), prtljas (od 
prtljali}, zanovjetas (od zanovijetati) , kartas 
(od kartati se}. 



68 



3. Od svih ovih radnih imenica govore se 
femininumi obrazovani s pomocu -ica; ako 
i nisu potvrdeni, a ono su moguci: bertasica 
f (ZK) »gostionicarka« pored bertinja od njem. 
Win fin). 

4. Bjelas je konj (od bijel). To je rijetko 
poimenicenje, ali je veoma rasireno: bogatas 
(= bogatus ZK s madzarskim -os > -us), 
piemen itds, velikas za magnat (i odatle pridjevi 
velikaskl, plemenitaskl, bogataski). Takvi se 
pridjevi govore i od gore navedenih izvedenica. 

5. Da mu je sinoniman ovaj turski sufiks, 
vidi se iz oblika pravdadflja, koji se govori 
pored pravdas (Hrvatska). Upor. nize strajkas 
pored strajkao, gdje se opet vidi, da mu je 
sinonim -ac. 

6. U antroponimiji su potvrde za -as 
dosta rijetke: Bogdas, odatle toponim Bogda- 
sic u Boci, od hipokoristika Bogde od Bogdan, 
Milas od Miloslav, odatle pridjevski toponim 
Mllasme pi. m (Hrvatska), Dobras od Dobro- 
slav. Danas su to prezimena. Odavde je pre- 
nesen i rasiren sa -in (v.) u kumasin od kum 
i prljasin od prijatelj. Ova rasirenja stvorena 
su prema hipokoristicima. : Milasin, Petrasin, 
koja postoje kao u prezimenima i u izvedeni- 
cama na -ic, -ovic, -evie. Pored -as postoji i 
varijanta -is u Ivanis, nekada licno ime, danas 
ocuvano u patronimiku Ivanisevic. 

1. Danas su veoma rasireni sportas od 
englesko-francuske rijeci sport, i strajkas od 
engleske rijeci strike. 

8. U rumunjskom jeziku je -as veoma raz- 
granjen i tvori ne samo radne imenice kao 
ucigas »ubica« od ucig »ubiti«, ostas »vojnik« 
od oaste »vojska«, nego i pridjeve kao codas 
»repat« od coadd »rep«. Tu sluzi za izvodenje 
od glagola i imenica latinskoga podrijetla 
(uccidere, hostis, cauda), ali i od posudenica 
kao birtas »gostionicar« od njem. Wirt. Nalazi 
se u imenima biljki i zivotinja, a ima i demi- 
nutivno znacenje kao u baetas »djecacic« od 
baet, bdiat »djecak«, ciocanas od ciocan »mala 
casica«. U arbanaskom jeziku imamo mengash 
»ljevak« od menge < lat. manica »rukav«, od 
cega je mengjer »lijevi«. 

9. Madzarsko -as nalazi se najprije u po- 
sudenicama gdje je i osnova posudena, kao u 
nazivu jela paprikas, zatim u paj das m i paj- 
dasica f »suputnik« (v.), orijas (v.). Madzarska 
posudenica kou! (ZK) bila je preinacena u 
kocijas prema kocija (v.). 

10. U primjerima navedenim u t. 6 za- 
cijelo je slavenskoga postanja, kako se vidi 
iz varijante -os u Vidos od Vidomir, u ceskom 



Jaros od Jaroslav, u poljskom Stanisz od 
Stanislaw. Tu je -s nastalo od veze sa -It 
(v. -ahan, -ihna) sa sufiksom -to. 

Lit.: Maretii 265. Leskien §§ 366, 406. 
Strekelj, DAW 50, 54-55. Vandrdk 1, 633- 
635. §§ 631-647. Pascu, Sufixele 345 i si. 
Pekmezi 220. Boskovic, JF 15, 38 i si. ARj 
13, 101. 4, 766. 

as 2 m (Vrcevic) »kec (termin u igri kartama) « 
= has m (Marin Drzic: da medu bogaci valjam 
has, prema Budmanijevu tumacenju) = as (u 
nadasnjem knjiz. jezika) = as (metaforicki 
preneseno u Ljubljani na nekadasnju novca- 
nicu od 1.000 dinara u staroj Jugoslaviji). Od 
lat. as, gen. assis > tal. asse, asso (15. v.) 
»rimska moneta (jedinica duodecimalnpg sis- 
tema)«, njem. As, arb. as. 

Lit.: ARj 1, 117. 3, 579. GM 17-18. 
Bune, NJ 2, 212. DEI 328. 333. 

asar, gen. -a m (Kosmet), objekt uz glagol 
uzeti, »desetak«, sinonim usur (v.). Taj arabizam 
Cdsar) nalazi se jos u bug. asar, pored jusur, 
oba puta u istom znacenju. 

Lit.: Elezovic 1, 23. Mladenov 12. 

asasln, gen. -ina m (Dubrovnik, Poljicki 
statut, Budinic) »razbojnik«. Pridjev: asasinski. 
Apstraktum na -stvo: asasinstvo »razbojstvo, 
lupestvo«. Od tal. assassino < ar. pi. 'hassasin, 
sing, 'hassias »pusac hasisa«, izvedenica od 
opojne biljke hasis (internacionalna rijec). Tako 
se zvala sekta koja je pocinjala ubojstva u opoj- 
nom stanju. Kod Marina Drzica hassasi m pi. 
»Wachkommandant«. 

Lit: ARj 1, 117. 3, 580. REW 3 4071a. 
DEI 328. Lokotsch 839. Resetar, ASPh 31, 
478-479. Matzenauer, LP 7, 4. 

-asce, deminutivni sufiks srednjega rada 
udvojenog postanja, od -be > -(a)c (v.), -bH 
i od -ce (v.) ili ud udvojenog -tee; a je nastalo 
od mekog ili tvrdog poluvokala b/6. Postoji 
samo u hrvatskosrpskom jeziku, gdje udvojeni 
deminutivni sufiksi nijesu rijetki, upor. kaj- 
kavski -Heki -teak, gen. -icka (ZK: pipcicak 
od pipac »nozic«, petesicak od peteh »pijetao«), 
-cac (ZK: juncac od junac, klasuncac od 
klasiinac). Primjeri: u sunasce (< 3ihnbCbce) 
potjece od udvojenoga -ce: sunce (< Shnbce) 
(v.). Iz ovoga primjera apstrahiran je i dodan 
u sitasce od szio. Ovdje se moze kazati i razlog 
tome postupku. _ Sam deminutivni sufiks -ce 
nalazi se u sice (ZK), gdje je iz grupe te nastalo 
po pravilu c. Da se to ne dogodi, tj. da se bolje 



69 



asik 



vidi osnova, dodan je -asce kao gotov deminu- 
tivni sufiks. Rijec sice je u ZK postalo i poseban 
termin. Oznacuje sitasce u upotrebi za ciscenje 
podojenog mlijeka i pri torn nitko ne misli na 
sito, tj. sice je izgubilo deminutivno znacenje. 
Drugi je primjer klubasce (< blnbbchce) gdje 
se ocuvalo deminutivno znacenje od klupko 
(< Mc'bb'bo). Kao sto u ovom primjeru, tako 
i u srdasce (< srbdbcbce) pojavljuje se osnova 
medija. Sice pored sitasce ponavlja se u bfee 
< brd-ce (u Dalmacij', Kastela) u znacenju 
»poviseno mjesto u selu«, s gubitkom deminu- 
tivnog znacenja, pored brdasce, -gdje je demi- 
nutivno znacenje potpuno ocuvano, jednako 
kao u koritasce, sedlasce, stfmasce od strmen 
(s gubitkom sufiksa -en, upor. sibenski od 
Sibenik, Topusko od Toplice). Samo u pluralu 
vratasca. Pluralni oblik osnovnog sufiksa -bee 
nalazi se u vraca f (ZK) u znacenju »mala 
vrata na dnu bureta« i u toponimu Vraca. 
Kako se vidi, kad je sufiks naglasen, onda 
nema duljine. Oblik -asce nastao je iz -acce 
(< -bcbcei-bchce) na osnovu zakona disimi- 
lacije time sto je iz ts — is ispalo t u 
prvom elementu suglasnicke grupe. 

Lit.: Boskovic, JF 15, 102. Maretic 265. 
Leskien § 424. 

asca, gen. -e f (Kosmet) »aspra, jaspra 
(srebrn novac)«. Za vrijeme sultana Bajazita 
II kovale su se cetiri asce od jednog drama 
srebra. U Bosni se upotrebljavaju slozenice: 
dzepasce, gen. -eta m od dzep (v.) (Sarajevo) 
= dzep-asluk m (Travnik) = dzepdsluk (Mo- 
star) za »Taschengeld«. U posljednja dva oblika 
pomijesala su se dva turcizma harchk i ahcalik. 
Vuk ima jos kazukdsce, gen. -eta n = kazu- 
karina f »pristojba za pristajanje broda, Ufer- 
geld«; kazukdrina je nasa izvedenica s pomocu 
sufiksa -arina (v. -ar), dok je osnova tursko 
kazik »kolac« (u za tursko jery kao u koduna, 
v.). Postanje znacenja je jasno. Brod se naime 
veze o stup zabijen kao kolac u zemlju. Tur- 
cizam asca nastao je od turskoga pridjeva dk 
»bijel« (upor. Akhisar za Prusac u Bosni, upravo 
»bijeli grad«, i deminutivnog turskog sufiksa 
-ce, upor. Deny § 517). Denominacija je prema 
tome ista kao u aspra [jaspra od gr. dampoc, 
»bijel«. Nasa suglasnicka grupa razvila se iz 
turskoga akce jednako kao u basca od bagce 
(v.). 

Lit: ARj 4, 924. Elezovic 2, 472. Skok, 
Sldvia 15, 345. 

ascija, gen. -e m (Vuk) = akcija (nar. pj., 
Crna Gora) = akcija (Kosmet) »kuhac, kuhar, 
covjek koji drzi radnju, u kojoj se kuhaju i 



prodaju jela« = arcija »upravitelj kuhinje kod 
svadbe« (Cilipi kod Dubrovnika. Promjena 
sc > re nije utvrdena). Odatle pridjev ascijin, 
poimenicen u izvedenicama ascinica = asctjnica 
= ascinica (Bosna) f = ascinica f (Kosmet) 
»kuhinja, ducan u kojem se za novae moze 
jesti«, asebka f (Kosmet) »kuharica« (s nasim 
sufiksom -ka (v.) i apstraktum asiiluk m (Vuk) 
»zanat, vjestina kuharova«. Opci balkanski 
turcizam osmanlijskoga podrijetla (turska iz- 
vedenica na -ci od as »juha«, u vulgarnom 
izgovoru aha, na kom se osniva akcija), nalazi 
se u gotovo u svim balkanskim jezicima u oba 
izgovora (bug. ahcija, arb. ahci, akgi kod 
Gega, u Skadru had). Ide u balkansku kuhinj- 
sku terminologiju orijentalnoga podrijetla. 

Lit.: ARj 1,44. 117. SEW 1, 25. Mlade- 
nov 12. GM 4-5. Lokotsch 117. Elezovic 1, 
9. 24. 2, 496. 

asesur, gen. -ura (Rab, Bozava) »opcinski 
prisjednik«. Od sitai, assessore (13. v.) < lat. 
assessor, radna imenica na -or od part. pret. 
od assedere. 

Lit.: Kusar, Rod 118, 21. Ctonia, ID 6. 

asibicar m »(biijka) aquilegia vulgaris« (Sla- 
vonija, Sulek). Drugih potvrda nema ni iz 
narodnog govora ni iz balkanskih jezika. Da- 
nicic je izvodi iz ar. 'asyk-i bicare »ljubavnik 
bez duse« i uporeduje s nazivom popina ka- 
pica. Bez daljih obavjestenja etimologija ostaje 
neutvrdena. 

Lit.: ARj 1, 117. 

asicare, prilog »otvoreno, nesakrito« (Bosna, 
Kosmet). Turcizam perzijskoga podrijetla: 
tur. ai'ik'are = perz. askar. Nalazi se u istom 
znacenju i obliku u arb. ashiqare (skadarski 
ashicare) i u bug. asikere, a u cincarskom jeziku 
bez pocetnoga a- sichiare. ARj 3, 32 ima oblik 
eskero (18. v., Zuzzeri, Rosa i dva leksikografa). 
Odnos izmedu eskero i asicare nije jasan. 

Lit. Skok, Sldvia 15, 182., br. 31. Mladenov 
13. GM 19. Elezovic 1, 24. Pascu 2, 165. 

asik = hasik (Vuk) = jasik (uciniti na dje- 
vojku) m »dragi« u vezi s refleksivnim glagolima 
~ se uciniti, r~j se metnuti na koju, za kojom »za- 
ljubiti se«, takoder s turskim sufiksom -cija 
l-dzija (v.): asikcija = aslgdzija m (Vuk) 
»amator«, odatle pridjev aslkov u toponimu 
Aslkova Mehana u Vracarskom srezu, i ap- 
straktum asikluk m (Reljkovic) »amores« i 
denominal asikovati »ljubiti« = jasikovati 
(17. v.): ne boluje, vece asikuje. Takoder u 



asik 



70 



-asnji 



-osnji 



-lsnji 



-usnji 



-snji 



vezi s turskim imperativom za 3. lice: askol- 
sun (Kosmet) = aslkosum = ackosum (Bosna), 
uzvik u znacenju »bravo, na zdravlje«. Glede 
n > m upor. burjum (v.). Ovaj turcizam arap- 
skoga podrijetla i istog znacenja ('asyK) nalazi 
se i u ostalim balkanskim jezicima (bug. asik 
»ljubavnik, pjevac ljubavnih pjesama« i uzvik 
alkolsiin; u arb. ashk pored ashik = s umetnu- 
tim r arshik »ljubavnik«, arshiqi f, arshikl'ek 
(gegicki) »ljubakanje«, ashikoj »ljubim, ljuba- 
kam«). Glede ars- : as- upor, nize aslama, 
asov. Iz oblasti je ljubavnog govora kao i 
sevdah (v.) i sevdalinke (v.). Turski jery moze 
ispasti. Pored znacenja »ljubavnik« itd. postoji 
u Kosmem asik, -a, pi. asid u znacenju »piljak, 
jagnjeca casicna kost kojom se djeca igraju«, 
u istom znacenju i u balkanskim, jezicima, 
bugarskom, rumunjskom i arbanaskom (ovdje 
i s umetnutim r ashik = arshik, upor. Capidan, 
Lejeu aux osselets chez les Roumains, les Slaves 
et les Albanais, REB 1, 311-231. Razvitak 
znacenja nije objasnjen iako se bez sumnje 
radi o istoj rijeci. Zacijelo ide ovamo i varijanta 
a > e u esak, gen. eska m (Vuk, nar. pj.) 
»ekstaza«. U prilogu eskile (Vuk, Sentandrija) 
= heskile (Rapic) = (jedanput i) eskilj (18. 
v.), gdje je arapska rijec vezana s turskom 
postpozicijom -He koja odgovara nasem pri- 
jedlogu s = sa = su. Znacenje je priloga »zdra- 
vo, podobro«. Taj prilog dokazuje da se radi 
o istoj rijeci. Prijelaz a > e nije objasnjen. 
Korsch, ASPh 9, 677 misli da se radi mozda 
ne o arapskoj nego o talijanskoj rijeci escire 
> uscire < lat. exire, sto ne moze biti jer od 
tog glagola nema imenice. 

Lit.: ARj 1, 117-8. 3, 32. 596. 4,487. Skok, 
Sldvia 15, 182. Elezovic 1, 24. 2, 496. Isti, 
IF 14, 216-7. GM 19. 

aska f (Psalt. dubr., 16. v.: sikirom i askom 
razvrgose njega — Ps. 73, 6 In securi et ascia 
dejecerunt eum) = (jjaska (Cavtat, Mljet) 
»keser kojim se dubu drva kad se pravi bacva, 
sesula, orude za tesanje«. Od lat. ascia = 
ascea. Vazno sa romanistickog gledista zbog 
ocuvane suglasnicke grape se pored el i n 
hi j atu, upor. Sisak < Siscia, or kulic < urce- 
olus. U augmentativnoj izvedenici na -one > 
-un, odatle je grupa sci presla u s: lasun m 
(Sibenski otoci, Sibenik) »masklin, kramp« < 
< asciane, s aglutiniranim clanom. Odatle 
denominal na -iti: olasumti, -im pf. »ukrasti 
malu stvar« (Rijecka nahija, Crna Gora). 
Upor. sic. asciuni, kal. sciuni < fr. aisson. 
Ovamo ide mozda ime morske ribe lasuja 



(metafora) »spada argentina«, od lat. demi- 
nutiva asciala s aglutiniranim clanom i meta- 
tezom palataliteta s —U > s — 1 >j. 

Lit.: ARj 8, 889. Fancev, Djela JAZU 
31, 171. Macan, ZbNZ 29, 1, 214. Skok, 
Term. 52. 155. REW 3 696. FEW 152. DEI 
316. 

aslama f (opcenito u Bosni i Hercegovini) 
= arslama f (Vuk, Pancic, Petranovic) = 
arslama- (Kosmet) = r slama (Vuk, Sumadija) 
= araslama (Vuk, narodna pjesma) = oraslama 
(nema ni ARj, ni BI) = arslamija (Sulek) 
»crna tresnja duguljastog Iika 3 plavica« (Vuk, 
Pancic), »oplemenjeno kalemljeno voce kao 
tresnje, visnje« (Kosmet), »rana tresnja, ranica, 
crna, lika duguljastog, plavica« (Vuk, Suma- 
dija). U narodnom govora potvrdeni su likovi 
aslama = arslama = mama; r za ar je kao 
Rbanija (v) i rmija (v.). Aslama .je oblik koji 
se potpuno poklapa s turskim apokopativnim 
infinitivom aslama »kalemljenje, oplemenji- 
vanje« od as(i)lamak »pricjepljivati, navrta- 
vati, kalemitk. Sam glagol nalazi se u bug. 
asladisvam, -disam »vakciniram, prisadujem«, 
odatle aslama. Prema tome je apstraktum po- 
stao konkretum, r je umetnuto u nasem jeziku 
kao u arsov pored asov (v.) i u arb. arshik 
pored ashik. Razlog za umetanje je nepoznat. 
Umetnuto je jos a > o u araslama kao gore 
u oroslan (v.) za arslan. Dodatak -ija mjesto 
-a ide po svoj prilici na racun Sulekov. 

Lit.: ARj 1, 101. 113. 118. BI 2, 356. 
Elezovic 1, 20. Mladenov 12. 

-asnji, -osnji, -isnjl, -usnji, -snji, slozeni 
pridjevski sufiksi odredena oblika. Sluze za 
tvorenje pridjeva od priloga, vecinom vremen- 
skog znacenja, koji se svrsuju na -as, -os, -a, 
-o, -e. Kod nekih ovako izvedenih pridjeva 
opaza se osciliranje izmedu -crnji i -asnji, 
tako u svagdanji pored svagdasnjl, jucerasnji 
prema ceranji u narjecju (ZK). Varijante 
-isnjl, -snji nalaze se u izvedenicama od ime- 
nica: godist(e-) + -tni, uskrs + -bni. U ova dva 
primjera nj je mogao nastati iz asimilacije 
-mi > -snji. Pored uskrsnji govori se i uskrsni. 
Prema tome ovdje je Snj analogicki preneseno 
iz godlsnjl i iz ostalih pridjeva vremenskoga 
znacenja. U ostalim je pridjevima nj nastalo 
iz -hn + -lo. U starocrkvenoslavenskom jos 
je postojao neodredeni oblik ovih pridjeva 
tamosbnjb, aomaJIbUfb, cerasbnjb. Suglasnik i 
razvio se u ovom slucaju iz s na osnovu zakona 
asimilacije prema nj. Taj suglasnik nalazi se 
ne samo u starocrkvenoslavenskom nego i 



-asnji, .-osnji, -isnjl, -usnji, -snji 



71 



u bugarskom i ruskom jeziku. Primjeri : 1) 
pridjevi od priloga na -as: jesenasnji od je- 
senas, vecerasnji od veceras, danasnji od danas, 
nocasnji od nocas; 2) od priloga na -oi: ju- 
trosnji od jutros, Ijetosnjl od Ijetos; 3) od 
priloga na -us : zimusnji od zimus. U sva ta 
tri slucaja docetno -s potjece od pokazne 
zamjenice saj (v.). Kako su ovo svevremenski 
prilozi, nije cudo sto su se odavde apstrahirali 
sufiksi -asnji, -osnji i dodali na vremenske 
priloge koji se svrsuju na -a, -o, -e, dva puta 
vec u starocrkvenoslavenskom jeziku dapace 
i na priloge na -a koji nijesu vremenski, nego 
mjesni (lokalni). Primjeri: pridjevi od priloga 
na -a: ondasnjl od onda, sadasnjl od sada, 
jucerasnji od jucer(a), nekadasnji pored neg- 
dasnji od nekada, sjutrasnji od sjutra (ZK 
sutra), tadasnji od tada, vazdasnji od vazda. 
Odavde je sufiks -Snji prenesen na vremenske 
priloga na -o, -e: davnasnjl od davno, jer 
postoji i od davna, prijasnji pored predasnji 
od prije = prede, malopresnjl od malo pre, 
prvasnji od prvo, s prva, skorasnji od skoro, 
onomadasnjl od onomadne. Ocuvao se samogla- 
snik mjesnog priloga -o u tamosnji, ovako vec 
u starocrkvenoslavenskom tamosbnb, od 
tamo, ali je izmijenjen u ovdasnji od ovdje, 
jer postoji ovda, a ocuvao se u domasnji od 
doma, takoder stcslav. domasbnjb i ras. 
domasnlj. 

Lit.: Maretie 315., § 362 g. 325., § 370 c. 
Leskien §§ '540-41. Vandrdk \, 537., § 490. 
491. Lohmann, ZSPh 10, 352 i si. ARj 8. 
953. 9, 482. 

asov, gen. asova m (Vuk, Vojvodina, 
takoder Slavonija) = drsov, gen. driovd (Vuk) 
»gvozdena lopata« (17. v.). Madzarska posude- 
nica dso istog znacenja (a. 1317, 1409. asow), 
koja kod nas ima samo provincijski karakter 
(upor. drnjevi), nalazi se jos u rumunjskom 
(K)arjeu i u ukrajinskom arsiiv u istom 
znacenju i s umetnutim r, glede cega upor. 
arslama (v.). 

Lit. ARj 1, 118. 'Gombocz-Melich 150—1. 

asprin m (Smokvica, Korcula: y f ga je 
popunice po asprinu) »podmorsko produzenje 
mrkente od obale daleko najvise 12-15 m« 
(opozicija: kulf < xotaioc,). Potjece po svoj 
prilici iz nekog starodalmatskog oblika koji 
odgovara log. asprile < asprigine »rauher 
Boden«, izvedenica na -igo, gen. -iginis kao 
caligo, robigo od lat. pridjeva asper. Upor. 
tal. botanicki naziv aspraggine f i slov. pirla 



pored deminutiva na -lea perlica »Waldmeister, 
asperala odorata«. 

Lit.: Pletersnik 2, 24. DEI 325. 



-astina je rijedak slozen hrvatskosrpski 
sufiks za pravljenje apstrakta od pridjeva i 
imenice. Ne nalazi se u ovom obliku u drugim 
slavenskim jezicima (ali upor. hrv.-kajk. i slov. 
siromasclna). Nastao je najprije u pridjevu 
izvedenom s pomocu sufiksa -bskl (v.) od 
siromah: siromask(i), koji je poimenicen s 
pomocu sufiksa za apstrakta -ina (v.): sird- 
mastina. Upor. gospostina (gosposcina ZK) od 
gospodskl. Od ovih izvedenica prenesen je 
na ubostina od ubog ili uboski, na reveitina od 
revan »siromasan«, koji pridjev nije stokavska 
rijec, u Crnoj Gori na neimastina od ne imatl, 
koja je rijec danas usla u knjizevni jezik, i na 
koncu na budalastina od budala (v. -stina). 

Lit.: Leskien § 497. Mdretil 306., § 355 
1. Pletersnik 1, 69. 2, 480. 



-(a)t' je onomatopejski imenicki sufiks 
koji se nalazi i u drugim slavenskim jezicima. 
Iz imenickih je izvedenica prenesen i u deno- 
nimalne glagole onomatopejskog znacenja; 
a je nastalo iz debelog poluglasa i nepostojano 
je, ali ako je u onomatopejskoj osnovi samo- 
glasnik a ili e, onda mjesto 6 stoji oje i u su- 
fiksu. U ovim se izvedenicama opaza ono sto 
se u turskoj i madzarskoj gramatici zove samo- 
glasna harmonija u sufiksima (tipovi plurali 
begler prema agalar u turskoj, a embernek 
prema lonak u madzarskoj gramatici). Primjeri 
za nepostojano a: dfhat, gen. djhta, odatle 
denominal drhtati; bdhat, gen. bahta. Posljednja 
imenica presla je u pridjevsku kategoriju pod 
uplivom pridjeva na -at (v.); tada je bahat 
promijenio i znacenje (v.). Jednom je a postalo 
dugo prema -or (v. nize): sapat, gen. sapata 
uz sapat, gen. sapta (<$bpbib prema sbpbtati), 
ali u denominalu ocuvalo se prvobitno nepo- 
stojano a : saptati. Primjeri za samoglasno o 
u osnovi: sopot, grohot, gldmot, topot. Jednom 
je ovakva izvedenica izgubila onomatopejsko 
znacenje i postala termin za pijevca: kokot, 
rijec koja moze biti i prezime i patronimik 
{Kokot i Kokotovic). Jednom je cak usao u 
izvedenice od pridjeva: zlvot i u izvedenice 
odatle zivotan i zivotinja. Primjeri za samo- 
glasnik e u osnovi: klepet, koje dolazi i u 
prijevoju klopot, odatle klopotac, gen. klopoca 
(= klepetac ZK), zyeket, odatle zvek i zvecati; 
tr'eset izgubio je onomatopejsko znacenje i 



72 



at 



postao termin za njem. Torf. Ovaj sufiks 
usao je i u rumunjski jezik. Nije identican sa 
pridjevskim sufiksom -at (v. nize). 



Lit : Maretit 265. Leskien 
V § 553. 



473. Vandrdk 



-at*, -ata, -ato, pridjevski je sufiks iz pra- 
slavenskog i indoevropskog doba, i danas jos 
ziv i produktivan. Po znacenju odgovara 
latinskim pridjevskim sufiksima -atus i -osus. 
Da je veoma star, to se vidi i iz pridjeva bo- 
gat koji je izveden od iste osnove od koje i 
bog (v.), ali iz vremena dok je ta rijec znacila 
i »zemaljska dobra, robu (upor. ces. zbozi 
»roba« i nas pridjev ubog »siromasan«, upravo 
»koji nema zemaljskih dobara (v.)«. Nalazi 
se i u litavskom -otas. Prema Brugmannu na- 
stao je u ie. doba na taj nacin sto je opci ie. 
pridjevski sufiks -to dosao na instrumentalne 
osnove na -a i -o. Odatle mu veza s imeni- 
cama na a i znacenje. Izrazava opcenito snab- 
djevenost onim sto znaci osnova, dakle isto 
sto i latinski pridjevski sufiks -atus. Prema 
tome je to jedan od rijetkih slucajeva slaven- 
ske i latinske zajednice u tvorbi rijeci. Du- 
ljinu a pokazuje samo onda ako je poimeni- 
cen i presao u deklinaciju i: svojat, gen. -i, 
izvedenica od svoj. Tu naime nije postojao 
femininum i neutrum, gdje je kratko a po 
zakonu. U tvorbama s ovim sufiksom imamo 
da razlikujemo tri slucaja. U prvom slucaju 
on tvori pridjeve od imenica. Sluzi dakle 
u morfoloskoj funkciji: bradat, brkat, glavat, 
granat, kljunat, krilat, krosnjat, mesat, okat, 
plecat, repat, rdgat, usnat, vldsat, zubat. U 
dragom slucaju daje jacu izrazajnu sadrzinu 
bivsem pridjevu kosmb koji se ocuvao u to- 
ponimu Kosmaj. Tako nastade kosrnat. U tre- 
cem dobiva preda se suglasnicka pojacanja 
j, Ij i n koja potjecu od pridjevskih sufiksa 
-10, -bitb. Tako nastaju pridjevski kongluti- 
nati -jat, -Ijat, -nat. -jat nalazimo u domis- 
Ijat od domisliti se, umiljat od umiliti se, s'iljat 
od (za)siljiti. Od posljednjeg je po svoj pri- 
lici apstrahiran -Ijat u ostrljat od ostar. To je 
jedini primjer za -Ijat. Dosta rasiren je -nat: 
brsnat, cvomat, gornat, lisnat, pernat, resnat, 
tfsnat, vldsnat, pored kojih postoje i pridjevi 
izvedeni s pomocu -bn od imenica, kao cvorni, 
trsnl, lisni, Perna u toponimima, upor. Resan 
u Makedoniji. Pridjevi na -at mogu biti poi- 
naeniceni s pomocu imenickih sufiksa -be (v.), 
-6ko, -bka (v.), -ica: zubatac, gen. zubaca, 
prijevod vrlo uspio i vrlo rasiren u Dalmaciji 
za ribu zvanu tal. dentate, koju rijec takoder 



govore nasi ljudi. S pomocu -bko poimeniceni 
su kusdtak, tefatak, zeratak, a s pomocu -bka 
krupatka, suhatka, zubatka, zukatka »nekakav 
sud, ali se ne zna, sta je osnova«. Veoma jasna 
je izvedenica usatka od uho, znaci »neka ptica«. 
U ZK je to »kabao za vodu sa dvije rucke koje 
strse kao dva uha«. Sufiks -ica dolazi u ovoj 
funkciji samo u toponimiji: Rogatica (Bo- 
sna) i Rasohatica (Dalmacija). Jednom se 
pojavljuje sufiks -at poimenicen u izvedenici 
u kojoj se ne osjeca osnova. To je u svat < 
svojat, upravo »covjek koji pripada svojima 
ili je snabdjeven njihovim izborom, pozi- 
vom«. Odatle apstraktum svadba (v.). Upada 
u oci neslaganje u akcentu izmedu pas < 
pojas i svat < svojat. 

Lit.: Maretii 315. 318. 319. Leskien § 524. 
Vandrdk 1, 593., § 564. 

-at 3 , gen. -ata, imenicki sufiks za tvorbu 
imenickih apstrakta u znacenju casti, polo- 
zaja, ureda, latinskoga podrijetla, od -atus. 
Nalazi se najprije u ucenim izvedenicama 
gdje je u najvise slucajeva oboje, osnovna rijec 
i izvedenica, posudeno: rektor — rektorat, 
dekan — dekanat, lektor — lektorat; novicijat, 
klerik — klerikal, biskup (upravo episkop} 
— episkopat, marsal — marsalai, deputat, ar- 
hidakon — arhidakdnat. U toponimiji za 
oznaku zemlje: Banat, gen. -ata; Temesvarski 
banat. Odatle etnikum Banacanin, pridjev 
banatski. Odatle je apstrahiran sufiks -at i 
dodan na nasu posudenu osnovu: beg — 
begov — begovat (Bosna) »ustanova bosan- 
skoga plemstva iz turskog doba«. 

-at- 4 , glagolski infiks, koji dolazi ispred 
-a-ti (v.), da bi se onomatopeizirala i derni- 
nutivirala radnja sto je izrazuje osnova. Sa- 
moglas varira sa -e-, —u-, -et- (v.). Od lom-iti 
(v.) stvara se onomatopeja i deminutiv lo- 
mdtati, lamacem, -tarn, od svdjiti svojatati, 
-tarn (nema Vuk, ali se govori); od sakati 
je (v.) sakatatt, -tarn. Cesci je u varianti na -et. 

Lit.: Maretii 345. Grickat, JF 21, 71. 

at' m »1° djelo, djela apostolska, 2° cin u 
drami« = ato m (Kasic), kao crkveni i dram- 
ski termin danas zamijenjen opcenito preve- 
denicom cin; 1509. (Senj) takoder juridicki 
termin : at ali kvestion. Od tal. atto < lat. 
actus m od agere, danas cesto prema njem. 
ili tal. akt, pi. u akta (ad acta). 

Lit.: ARj 1, 121. Mazuranic 10. REW* 
117. 



at 



73 



ata' 



at" (Vuk), plural at(ov)i (lS.v.) = at (Kos- 
met), plural prema turskoj deklinaciji atlar 
i atldri, gen. -a (u narodnoj pjesmi, Banje) = 
hat (Slavonija, Reljkovic) »equus arabs, 'ja- 
haci ili ustrojen konj, pastuh (Dubrovnik)«. 
Zenski se rod pravi s pomocu nasega slozenog 
sufiksa -kinja (v.) < -ka + -ynji: dtkinja 
(Crna Gora) = hatkinja (Srbija, Milicevic) 
»arapska kobila, sinonim za bedevija (v.)«. Od 
at je izvedenica dtlija = hdilija m »konjanik«, 
dobivena s pomocu turskog sufiksa -li. Pridjev 
glasi dtskt (Vuk). Turska je slozenica atmej- 
dan m (Vuk) »konjsko trkaliste«. Postoje jos 
turske slozenice krat (v.) i dorat (v.), ali se 
one ne osjecaju u nasem jeziku kao slozenice 
pa se od dorat pravi hipokoristik doro. Tur- 
cizam osmanlijskog podrijetla (at, istog zna- 
cenja, odatle atlt), nalazi se u bugarskom, 
arbanaskom (at) i rumunjskom jeziku (hat), 
svagdje u istom znacenju. 

Lit.: ARj 1, 119. 120. 121. 3, 582. 583. 
Elezovic 1, 20. SEW 1, 33. GM 20. 

-ata', latinski sufiks za apstrakta, upravo 
poimeniceni sufiks part. perf. pas. u z.r. ko- 
lektivnog znacenja. Dolazi u dva vida, st- 
dalm. -ata = mlet. -ada. U jadranskoj zoni 
oba vida nastavljaju se i na domace osnove, 
glagolske i imenicke: kucala f (saljiva rijec 
za djecu, Dubrovnik: novci se dobivaju na 
kucati »skucanjem, skucajuck), madinata (Bo- 
gisic, Dubrovnik, Makarska) »maslinik«, po- 
Ljata (Kanavelic), upor. Pdljatnica (bara u 
Bosanskoj Krajini), pokrivala f (Dubasnica, 
Krk) »kosarica sa pokrovcem«. Ovamo ide 
Kusata (mjesto gdje izvire rijeka Jabucica, 
okrug krajinski, Srbija) gdje je sufiks -ata 
rumunjskog podrijetla (-aia). Mletacki ob- 
lik nesto je rasireniji: maslmada (Boka, Za- 
darski kraj, Ulcinj, Prcanj), poljada f (Ka- 
sic) »polje, poljana« (upor. rasirenje na -ija 
poljadija »isto«, Mikalja, puskada f »hitac 
iz puske«, sikirada »udarac sjekirom« i stendda 
»udarac kamenom« (prevedenica od tal. sas- 
sata, zadnje tri potvrde sa Raba). Nalazi se 
i u Goriskom, Krasu, slov. cebdda »Fusstritt« 
pored cebec = cebljaj od c.ebnotij-bniti, ce- 
bdti »Fusstritt geben«; upor. mlet. zampada 
»Schlag mit der Pfote«; rezada = r zdda = 
rzadec, gen.-deca (Podkrnci) »surzica«. U pa- 
prada f (Pollice, Dalmacija) mletacki je su- 
fiks zamijenio nas -at f u paprat = paprad 
f, gen. -i. V. jos ozelanda. Latinski se sufiks 
-atus rasiruje sa lat. -inus. Ovamo ide kastr'a- 
dina (v.) i od domacih osnova mrkadina f 
(Dalmacija, Pavlinovic) »mrko, prono su- 



kno«. Rasirenje sa latinskim pridjevskim su- 
fiksom -tcius u poimenicenjima m. i z. r. preko 
mlet. gubitka r > d u meduvokalskom polo- 
zaju dalo je -ajic, -ajica koji izgledaju kao 
nasi sufiksi. Dolaze najprije sa romanskim 
osnovama: fuskajica (v.), mlakajica (v.), pa- 
sajic(a), rebatdjic (v.), tresajica, u Dubrovniku 
skala levajica (v.), od nasih samo peljajica 
(Istra) f (od peljati »voziti«) »povez, za koji 
drze malu djecu, kad ih uce hodati«, plazd- 
jica f (Vuk, Kostajnica) »tocilo, tj. mjesto, 
gdje se drva otiskuju niz brda, riza«. Rasirenje 
istog sufiksa na lat. -or, gen. -oris sluzi za 
tvorenje radnih imenica u svim romanskim 
jezicima. Kod nas dolazi u domacim osnovama 
u dva vida lat. -ator pored -dtur i mlet. -ador: 
caratur, gen. -ura m (Rapic) »koji cara«, gnja- 
vator (opcenito u govoru inteligencije) »koji 
gnjavi, cini gnjavazu«, kasator (Lika) »bla- 
gajnik, koji isplacuje radnike u Slavoniji«, 
pivator m (Stulic) prema f na -ica pivatorica 
»popilica«, pizjnator (Vuk, Crna Gora, Ri- 
jecka nahija) pored pizmator »koji cini pizmu, 
omrazu medu ljudima«, takoder przjnatar (sta- 
rija knjizevnost) < ngr. jteiouaTdpnc;, ska- 
catur (Vuk, Dubrovnik) »skakavica, steka- 
vica«, od prezentske osnove skac-em + -atur 
(prevedenica od saljdtur, gen. -ura »kljuca- 
nica«, v.), sumator (ZK) mjesto knji- 
zevnoga sumar, gen. -ara. Od mlet. -adar 
samo prknjadora f (Ston) »pogrdno ime proz- 
drljivoj zeni«. Rasirenjem -ura dobiva se lat. 
-atura > mlet. -adura (d moze ispasti) za 
glagolske apstrakte, rasirenu svim romanskim 
jezicima. Kod nas dolazi najprije u posude- 
nicama sa romanskim glagolskim osnovama, 
zatim u dvije izvedenice od domacih osnova: 
od mel = mil(o) (v.) »pijesak« meladura f 
(Smokvica, Korcula) »fini pijesak na morskom 
dnu« = miladura (Pavlinovic, Poljica) »1° si- 
cusni pijesak na dnu mora, sto se na pogled 
modri, 2° plitko more uz obalu« = (preko mlet. 
-aura > -ura) miliira (Hvar) »plitko more«. 
Kod Vetranica milina »plitko mjesto u vodi, 
plicina«. U plavadurica f (Vrbnik, Krk, Istra) 
»plavenka, plavencica, coccinella septempunc- 
tata« -adura zamjenjuje domaci sufiks -enka. 

Lit.: ARj 1, 716. 893. 5, 830. 6, 179. 498. 
665. 702. 7, 63. 9, 630. 768. 905. 908. 924. 

1, 15. 32. 557. 633. 635. 12, 231. Kusar, 
Rad 118, 26. Zore, Tud. 19. Pletersnik 1, 75. 

2, 424. 447. Miklosic 27. 301. 417. Maretic, 
Savj. 2. 

ata% gen. -a m (Kosmet) »steta«, upotreb- 
ljava se kao dopuna glagolu biti. Nije potvr- 
deno u drugim nasim krajevima koji imaju 



sta 2 



74 



atorzijo 



turdzama. Odatle izvedenica dobivena s po- 
mocu turskoga -/(': dtallja m uz imenicu co- 
vek, sinonim baksuz (v.)- Turcizam arapskoga 
podrijetla (hala »pogreska«, turski hatali »fa- 
talan«), nalazi se jos u bug. hatd »greska, po- 
gibelj«, ngr. yaxac, »nezgoda«, cine, hdlae 
f »greska., nesretan slucaj«. Isto tako i izve- 
denice bug. hatalija »pogibeljan (se. covjek)«, 
cine, hatali »fatalan«. 
Lit Elezovic 2, 495. Pascu 2, 142. 

Atanacko (ek < skj m (Vuk) = Atanasko 
(Npvakovic, Vuk). Pridjev Atanackov, poi- 
menicen u prezimenu Atanackovic (cincar- 
skog podrijetla). Hipokoristik Ata. Inie grc- 
kog podrijetla, upor. dOavoxnoc, »besmrtan«. 

Lit: ARj 1, 119. Jirecek, Romanen 2, 23, 
65. 3, 4. Nules 1, 74. 469. 487. 488. 150. 

Atena f (prema starogrckom izgovoru, na 
zapadu) = Alina (prema novogrckom izgo- 
voru, na istoku). Pridjev atenski = attnsk'i. 
Od gr. pi. A9f|vai > tal. Atene, fr. Athenes. 
Nema narodskog oblika kao za Rim, gen. 
Rima < lat. Roma (v.). U Alejksandridi je 
zabiljezen oblik Afina (prema stcslav. / za 9), 
grad afinski. 

Lit.: ARj 1, 34. 119-20. 

atento, pridjev i prilog (Perast) »pozoran«. 
Od tal. attento, lat. part. perf. attentus od 
attendere (prefiks ad-) »uprijeti«. 

Lit: Brajkovic 17. DEI 353. 

ates, indeklinabilni pridjev kao epitet za 
demiju u narodnoj pjesmi, »vatren«: Naveze 
se u ates demije (Vuk). Ovaj turcizam osman- 
lijskoga podrijetla (ates »vatra«) nije drugdje 
potvrden u narodnom govoru ni kod nas ni 
na Balkanu. 

Lit.: ARj 1, 120. 

-a-ti je sveslavenski slozeni sufiks, ziv i 
produktivan jos i danas. Sadrzi dva elementa, 
samoglasnik a koji karakterizira glagolsku os- 
novu sa gledista vida. Izrazava naime imper- 
fektivni vid. Drugi je elemenat ie. sufiks -t 
po deklinaciji i, isti koji se nalazi npr. u ri- 
/eci vlast, -i od vladati. Izrazava dakle gla- 
golsku radnju kao takovu, u apstraktnom 
smislu (nomen actionis). Infinitiv je prema 
tome okamenjen slavenski padez, vjerojatno 
lokativ deklinacije /. Bez toga -»' dolazi u na- 
rjecjima i u nasem futuru, slozenom sa cu 
(v. htjeti'). Ali to je upravo supin. U sandhiju 
gubi se i ovo i, tj. asimilira se iducem su- 
glasniku. U dalmatinskim narjecjima gubi se 



ne samo pred cu nego i inace pred suglasni- 
cima, tako da tu postoji kracen infinitiv (rum. 
infinitivul prescurtat) bez -ti kao u romanskim 
jezicima (u furlanskom i rumunjskom) sto 
postoje infinitivi bez lat. -re. -ati moze se 
uporedivati sa lat. -a-re, od kojega drugi ele- 
menat sadrzi nastavak s za apstrakta (tip: 
tempus, temporis, hrv.-srp. kolesa). Glagolska 
osnova, na koju dolazi -a-ti, moze biti ime- 
nicka ili pridjevna, jednostavna ili izvedena 
ili sintagma, domaca ili posudena, jednosloz- 
na, dvoslozna ili viseslozna, moze postojati 
u danasnjem jeziku, a moze da je i nema vise. 
Otkriti se moze u torn slucaju s pomocu lingvi- 
stickog uporedenja. Primjeri: djelati od dj'elo, 
igrati od igra, ravnati od ravan, pravdati 
od pravda, vecerati od vecera, klevetati od 
kleveta, sedlati od sedlo, racunati od racun, 
kusati od gotskoga kausjan (fr. choisir), cop- 
rati (ZK) od njem. zaubern, divert'iskati (Du- 
brovnik) od tal. divertire prema starinskom 
prezentu divertisco ita., pitati i pitati, gdje su 
se stare imenicke osnove izgubile. Taj sufiks 
sluzi prema tome u denominalnoj funkciji i 
znacenje mu je faktitivno, tj. izvodenje onoga 
sto kaze osnova. Isti taj nastavak sluzi i kod 
deminutivnih glagola kao sto su dahtali od 
dahat (v.), tapkati od iste osnove od koje i 
topot (u prijevoju), glavinjati od glava, trcka- 
rati od trcati. Razlika postoji ipak velika iz- 
medu infinitiva kao nomen actionis i onoga 
sto se tvori s pomocu sufiksa -je dodanog na 
sufiks -n: -anje, -enje. Ovaj posljednji sufiks 
nema glagolske nego imenicku sintaksu, a 
-a-ti ima samo glagolsku sintaksu. Pored 
toga -anje izrazava glagolsku radnju kao ci- 
njenicu, a -a-ti glagolsku radnju kao proces. 

Lit: Maretii 343-348. Leskien §§ 760. 
Vandrdk 1, 714-18, § 755. 

atibur m (Vuk) »koza erne ovce sto se 
mece na sedlo kad se jase«. Nije naznaceno 
gdje se govori. Izvor je madzarska slozenica 
hdtibor, upravo »koza sa leda« od hat »leda« 
i bor »koza«. 

Lit.: ARj I, 120. 

atorzijo' (Kuciste), prilog »utaman«. Pri- 
mjeri: Nemo' da to pode >**. Od tal. a ritroso 
< lat. ad retrorsum < retro versus (od vertere). 

Lit.: REW 7272. 

atorzijo 2 (Bozava), prilog »a zonzo (andare), 
skitati se, tumaratk. Od mlet. andar a torzid 
»isto« < lat. ad *torquidus (pridjev na -idus 
od torquere '}. 

Lit.: Crania, ID 6, 105. REW 



Stula 



75 



-< 



-ava, 



atuia f (Vuk) »Gesims«. Tacnije znaci 
u Kosmetu »greda koja se uzida u zid, od 
cerpica ili kamena pa se samo s jedne strane 
vidi«. U Bosni je (Livno) takoder atuia u 
znacenju »greda i ograda na divanani«. U ob- 
liku hate'le = hatule f nalazi se i u arbanskom 
jeziku i znaci »podloga za crijep od krova, 
prostor izmedu krova i kucnog zida«. Vuk je 
zabiljezio u Crnoj Gori aftulja f »greda kra- 
jem iznutra na kojoj druge grede stoje«. Teh- 
nicki turcizam iz oblasti gradevinarstva, kao 
kat (v.), boj (v.), japija (v.) itd. Tur. hatel 
»planche qu'on met a intervalle dans un mur«. 
U crnogorskom obliku nastala je metateza 
*ahtula > aftulja. Inace se ne moze objasniti/. 

Lit: ARj \, 34, 121. Elezovic 1, 22. GM 
149. 

audttur, gen. -ura m (16. i 17.v., Budinic, 
Kasic) »sudac« = avditor, gen. -ora (Vuk, 
Vinkovci) s pridjevima avditorov, avditorski = 
alvitor (Lika, zamjena grupe vd > Iv) = al- 
vator (Lika) pridjev alvatorsko pero, — (me- 
tateza) avlitor (Kordun, Primislje) = avitor 
(ZK). Od lat. auditor, od audire. Rijec je po- 
stala narodska posredstvom sudske vlasti u 
bivsoj Vojnoj krajini preko njemacke grani- 
carske uprave. 

Lit: ARj 1, 121. 123. 4, 289. REW" 779. 
DEI 361. 

august m (16. i 18.v.) = (misee ~, 15.v., 
prema lat.) = avgust (prema bizantinskom = 
novogrckom) aogust = (sa disimilacijom au 
— u > a — u, prema tal.) agust (Rab, Bo- 
zava, 13.v., Barakovic, Bandulavic) = agust 
(Lastva) = dgost = agust (17. v.) = agosto 
(Kasic) = (sa protezom) jagust (bug.) = 
jegust (bug.) »kolovoz«. Takoder licno ime 
prema lat.: Avgust = August, sa deminutiv- 
nim sufiksom Avgustin, odatle prezime na 
slozen sufiks -be + -ic > -cii Augustincic, 
sa pomenutom disimilacijom Agbstin = Agus- 
tin = Agustin, prezime Agustinovic, s afere- 
zom Guslika i s njemackim deminutivnim 
sufiksom Gusti (hrv. gradovi). Od kllat. au- 
gustus > vlat. agustus, mjesec nazvan u cast 
Oktavijana Augusta mjesto sextilis. Odatle i u 
licnim imenima, gr.-bizant. AiiyouaTO^. 

Lit: ARj 1, 36. 94. 123. Crania, ID 6. 
Kusar, Rad 118, 23. Romdnsky 91.92. Vasmer, 
GL 48. 

-(a)y!, -va, -vo, sveslavenski pridjevski 
sufiks ie. podrijetla ocuvan u jedinom pridjevu 
od osnove na suglasnik, jos zive u jeziku: 



mrijeti, u prijeglasu mrtav, mrtva. Poimeni- 
cuje se sa -be: mrtvac. Inace pridjevski sufiks 
-v dolazi na samoglasnicke nezive osnove u 
kriv, prav, zdrav, ziv, u odredenom obliku 
u lijevi, pfvi, u pridjevima za boje plav, siv. 
Rasiren je pridjevskim sufiksom -en (v.) u 
trezven, upor. trizan (ZK) i rum. treaz. U 
poimenicenom obliku ocuvan je u sva tri 
roda. -v dolazi redovno na samoglasnicke os- 
nove, vecinom nezive u danasnjem jeziku, u 
maskulinu od zivih osnova: gnjev od gnjiti, 
stav od stati, od nezivih div. -v je nastao u 
imenicama muskoga roda cesto pod uplivom 
imperfektivnih glagola na -va-ti: pjev, napjev 
od pjevati, priziv, proziv od pro-, prizivati, 
upliv prema plivati, zaliv prema zalivati. 
U ovom slucaju bilo bi bolje govoriti o post- 
verbalima od navedenih glagola negoli o su- 
fiksu -v. U femininumu od nezivih osnova 
dolazi u glava, krava, djeva, njiva, sliva (ZK) = 
sljiva, udova, a od zivih u pljeva od pijeti 
(ikavski pliti). U neutrumu od nezivih osnova 
u crijevo, drljevo pored drvo u prijeglasu, a 
od zivih u pivo (ZK piva f) od piti. 

Lit.: Vandrdk 1, 517-519. 

-av 2 , -ava, -avo je pridjevski ziv i produkti- 
van sufiks kategorije if, koja je ie. (v. mrtav) 
podrijetla. Sa samoglasom a u pridjevskoj 
funkciji veoma je cest i nalazi se i u drugim 
slavenskim jezicima. Taj samoglas iste je pri- 
rode kao kod pridjevskog sufiksa -at (v.) i 
imenickog -dk (v.). Kao kod tih pripada ko- 
rijenu ili temi na -a, od tih je apstrahiran, 
tako da moze doci ne samo na imenicke os- 
nove, glagolske na -a-ti, nego i na osnove na 
-o. Na imenicke i danas zive osnove na -a 
dolazi u balav od bala, bodljikav, dlakav, 
cupav, garav, grbav, gubav, hrapav, krastav, 
Ijuskav, pjegav, smolav, zilav. Isto tako na 
imperfektivne glagolske i danas zive osnove 
na -a-: bekav, brbljav od brbljati, klizav, 
lajav, mucav, tepav. Odatle se prenosi na 
imperfektivne glagolske osnove na -<': ski- 
Ijav od skiljili, imlrav od zmiriti, kao sto se 
prenosi na imenicke osnove na -o: cvorav 
o'd cvor, na osnovu -i: krvav od krv-i. Dolazi 
i na tude osnove: kilav od kila. Znaci, kao 
i -at, snabdjevenost onim svojstvom koje je 
sadrzano u imenickoj ili glagolskoj osnovi. U 
danasnjem jeziku nije se kadikad ocuvala 
ziva osnova sama za se, tako u sepav (upor. 
sepati) i u lukav (nije vise u svijesti da je to 
izvedenica od luk). Buduci da mu je opce 
znacenje snabdjevenost nekim svojstvom (fr. 
-e, -euxj, dolazi i na turske posudene pridjeve, 



76 



koji znace tjelesne mane, tako kior glasi kod 
nas corav, u arbanskom jeziku samo qorr i u 
rumunjskom chlor u istom znacenju; isto 
tako celav od tur. kel i sasav od tur. sas. Upor. 
slozena prezimena cor-Spasoje, cor-Lukic. 
Posudise ga i Rumunji gdrbov »grbav« gdje 
je a izmijenjeno u o zbog prethodnog labijala. 
Zamjenjuje sufiks -tn u grozav »grozan«, 
dodan je na -bn u bolnav »bolan«. Kada je 
supstantiviran, a dobiva duljinu: rukav, gen. 
-dva, zerav, jednako -acj-as. Duljina nestaje 
po pravilu u -ava, -avica (v.). Upor. nize o 
sufiksima -iv (v.), -Ij'iv (v.), koji imaju isto 
znacenje, ali drugi vokal. Drugog je podrijetla 
sufiks -av po deklinaciji i u ljubav,-i od osnove 
Ijub nekada pridjevske, a danas samo glagolske 
(ljubiti). Tu je a nastalo od poluglasa & od 
Ijvby, gen. Ijubzye u deklinaciji ii, dok je u 
narav, -i < ma 5 prvo a umetnuto buduci 
da je suglasnicka grupa nr na pocetku izoli- 
rana. Dragi primjer ide upravo pod sufiks 
-v (v.). 

Lit.: Maretic 291. 300. 315. Vandrdk 1, 
517., § 460-466. 

-ava f je imenicki sufiks sveslavenskog pod- 
rijetla. Tvori apstrakta od imenickih, prid- 
jevskih i glagolskih osnova. Apstraktno zna- 
cenje prelazi u konkretno: drzava od drzati 
znaci prvobitno ono sto drzi vlasteoski (feu- 
dalni) gospodar i odgovara tacno romanskom 
apstraktumu tenutum' > rum. tinut, tal. tenuta 
od tenere. Apstraktno znacenje cita se jos u 
14.V.: Prijem vsu drzavu srpskie zemlji...jako 
cazb, Mon. serb. 104. Danas znaci »etat« ili 
»provincija (fratarska)«. Dubrava »suma« (od 
dub, koje je izgubilo docetno -r) imala je prvo- 
bitno kolektivno znacenje, ukupnost dubova. 
Sporedni oblik dubrava, koji se kod nas ocu- 
vao u toponimu Dubrovnik i kod Poljaka, do- 
kazuje da je sufiks -ava pridjevskog podrijet- 
la, da je to poimeniceni pridjevski sufiks 
-av (v.). Apstraktno znacenje ocuvano je u 
maukava, zeravd, osobito onda ako je -ava 
vezano s j od pridjevskog sufiksa -zo ili od i 
u imperfektivnih glagola -i-ti ili sa nj od prid- 
jevskog sufiksa -hn i -lo. -Java dolazi u grm- 
Ijava od grmiti, lomljava od lomiti, odatle ap- 
strahiran u mecava od metati, meljava od mlje- 
ti. Od pridjevskih osnova dolazi u tvrdava 
od tvrd (ZK trdnjavd). -njava dolazi, cesto 
u pejorativnom znacenju, u jurnjava od ju- 
riti, dernjava, krivnjava, kuknjava, pucnjava, 
tuznjava. -ava se nalazi i u hidronimima od 
imenickih, pridjevskih i glagolskih osnova: 
Bregova, Trnava, Resava, Tamnava, a odatle 



prenesena i na neslavenske osnove u Md- 
rava < Margus, Nisava < Naissus. -ava se 
rasiruje s pomocu -iga (v.), -ina (v.). Tim se 
sufiksima upravo poimenicuje prvobitni prid- 
jevski sufiks -av, kako ce se nize vidjeti. Sa 
-ica imamo od glagolskih osnova: migavica 
od migati »vrsta mreze za morsko ribarenje«, 
padavica od padati, pijavica od piti, ispijatii 
trepavica, vijavica, a od imenickih: brada- 
vica, gujavica, lastavica, nogavica (stvoreno 
prema rukavica, a ovo od rukav, v.). Ovamo 
ide i mecavica pored mecajica od mecava. Iz- 
vedenice na -ina (v.) od ovoga sufiksa imaju 
augmentativno i pejorativno znacenje: mjesa- 
vina, grusavina, grmljavina, tutnjavina. 

Lit.: Maretic 266. 291. 300. Leskien § 470. 
479. Maver, Sldvia 2, 628-31. Mayer, NVj 
41, 115-40. Vandrdk 1, 519-20., § 466. 

-avac, gen. -avca je rasiren sufiks, ziv i 
produktivan. Nalazi se i u drugim slavenskim 
jezicima. Slozen je od dva razlicita elementa, 
-av (v.) i -va (v.) i -be (v.), koji posljednji sara 
po sebi tvori radne imenice (kosac, kupac). 
To cini i sada. Prvi elemenat moze biti najprije 
identican s pridjevskim sufiksom -av. U torn 
slucaju poimenicuje ga -be i tvori radnu ime- 
nicu od pridjevske osnove: bekavac, cupavac, 
celavac, coravac, gubavac, krastavac, izvede- 
nica koja znaci i biljku, krvavac, sugavac. O- 
davde se prenosi i na glagolske osnove na -a', 
kusavac, lizavac, lajavac, pucavac, migavac, 
skakavac, skripavac. U mociji, u tvorenju fe- 
mininuma, sluzi u ovoj funkciji -ica (v.): be- 
kavica, celavica, coravica, lajavica. U toj 
funkciji sluzi i u toponomastici (Cadavica} i 
nazivima za faunu: pliskavica (delfin). Fe- 
mininum radne imenice moze se tvoriti i s po- 
mocu --oka: -avka u znacenju lica, zivotinja 
i predmeta: sluzavka, strisavka »uholaza« 
(ZK), mirisavka (kruska), tociljavka pored to- 
ciljajka. U posljednjoj je izvedenici nejasan 
prijelaz v > j, ali upor. gore mecavica pored 
mecajica. Dugo a je po zakonu, jer se nalazi 
u zatvorenom slogu. Ova posljednja grupa, 
kao i ona gore (kusavac itd.), cini prijelaz 
prema izvedenicama kad -avac, gen. — avca 
tvori radne imenice od imperfektivnih gla- 
gola. U ovom slucaju sinonimi su mu sufiksi: 
-alac, -ilac, gen. -aoca, -ioca (v.). Tada prvi 
elemenat sufiksa stoji u vezi sa sufiksom -va 
od imperfektivnih glagola, a ne s pridjevskim 
sufiksom -av. Kako smo gore vidjeli, ove 
distinkcije ne mogu se u svakom slucaju ta- 
cno odrediti. U stokavskom govoru nije t&- 
liko rasiren kao u kajkavskom i cakavskom. 



77 



avet 



Najpoznatiji je primjer stokavskiprorfarac (Vuk) 
od prodavati, cemu odgovara kajkavsko pre- 
zime Predavec od predavati se. U kajkavskom 
i cakavskom govoru je odatle apstrahiran 
-avac, koji moze doci i na glagolske osnove 
bez imperfektivnoga -a, ali uvijek imperfek- 
tivnog znacenja: zacinjavac »pjesnik«, kod 
Marulica, od zacinjati, peljavac od peljati, 
otpovedavec kod Jambresica, nedelavac ZK od 
ne djelati i u bezbroj drugih primjera. I u 
stokavskom govora ima primjera, da se daje 
na glagolske osnove na -a-ti: glodavac od glo- 
dati, bdkavac od bukati, skakavac od skakati, 
i gore vec pomenuti lizavac od h'zati. 

Lit..- Leskien 359 § 527. FanceV, Grada 
15, 182. Maretic 266-7. 

avan m (Mrnavic) »izdajnik«, takoder ra- 
siren sufiksom -ica za muska lica avdnica m 
(Vuk, 17.V.) »zlikovac; nitkov«. Taj je ara- 
bizam (b.ae e an »izdajnik«) potvrden jos u 
arb. apstraktumu avani »klevetanje«. 

Lit.: ARj I, 122. GM 20. Lokotsch 852. 

avar, pridjev »skrt« (Dubrovnik, Korcula, 
Perast), prosiren na lat. -osus > -oz avardz, 
s nasim sufiksom na -6« > -an avdrozan 
(Dubrovnik) »lakom«. Od tal. avaro. 

Lit.: Budmani, Rod 65, 166. 

-av-a-ti, -ev-a-ti, -iv-a-ti, -ov-a-ti slo- 

zeni su glagolski sufiksi imperfektivnog i ite- 
rativnog vida. Nalaze se u svim slavenskim 
jezicima. Sluze od reda u denominalnoj i de- 
verbalnoj funkciji, tj. u gradenju glagola od 
imenica, ili daju vec imperfektivnim glagoli- 
ma, koji vec postoje, iterativni vid. Primjeri 
za denominalnu funkciju narocito su brojni 
kod -ovati, -ujem-: putovati, putujem od put, 
trgovati, 'trgujem od trg. Ova je tvorba narocito 
ziva i produktivna, i to od starine, sto se vidi 
iz cinjenice da su Rumunji posudili bas ovaj 
sufiks i neobicno ga prosirili, narocito na svoje 
glagole koje posudise iz madzarskoga. Kod 
njih glasi prema prezentu -UJG > -ui preu- 
desenom prema latinskoj konjugaciji na -ire 
(audire > auzi), prema kojoj se mijenjaju 
svi rumunjski glagoli slavenskoga podrijetla. 
Da je ovaj sufiks produktivan, vidi se i odatle, 
sto mnogi glagolski neologizmi stvoreni za 
strano -irati idu po ovoj tvorbi. Varijanta 
-evati nalazi se poslije palatala: bicevati, bi- 
cujem, kusevati (kajkavski germanizam od 
kiissen) itd. Ovo -evati mora se razlikovati 



od -evati u cakavskom i kajkavskom narjecju 
mjesto -ivatiu stokavskom narjecju: kazevat(f) 
— kazujem (ZK). Sufiksi -avati, -ivati slu- 
ze obicno u deverbalnoj funkciji. Primjeri: 
umnoziti — umnafati — umnozavati, podr- 
zati — podrzavati, kazati — kazivati, udru- 
ziti — udruzivati, itd. I sufiks -avati > 
-ajem posudise Rumunji u obliku -ai, ali 
ga upotrebljavaju drukcije nego juzni Slaveni. 
Dodaju ga samo na onomatopejske osnove. 



Lit.: Maretic 345. 348-9. Leskien 
si. Zubaty, LF 42, 227-39. 



774. 



avaz m = havas (Vuk, nar. pj.) »glas«: 
ovan cuti, ne pusta avaza. Odatle prilog obra- 
zovan s pomocu turske postpozicije-//e »sa« (v.): 
dvdz'de »sto se moze glasnije«. Turcizam per- 
zijskog podrijetla (avaz, isto znacenje) nije 
potvrden u drugim balkanskim jezicima. 

Lit. ARj 1, 122. Skok, Sldvia 15, 183. Ele- 
zovic, NJ, n. s., 1, 160. 

aveliti se, -i part. perf. akt. avelija se (Split, 
Korcula) »zapustiti se«. Promjena e < i je 
zacijelo zbog disimilacije i — T > e — i (upor. 
rum. vecin < lat. vicinus). Od tal. avvilire 
(prefiks a- < lat. ad- i pridjev vile) < kslat. 
vilire, kllat. vilescere. Tal. pridjev vile < lat. 
vilis. Kod Marina Drzica i u superlativu: 
ubostvo je najvilija stvar. 

Lit.: REW 3 9328. DEI 383. 

avet, gen. -i f (Vuk, Obradovic, Milicevic) 
»utvara«. Odavde avetinja f (Vuk), izvedenica 
obrazovana s pomocu istog sufiksa kao svetinja. 
Ne nalazi se ni u jednom slavenskom jeziku, 
a i u hrvatskosrpskom samo u istocnim kra- 
jevima, odakle je danas prenesena u knjizevni 
govor i na zapadu. Danicic je izvodi od ar. 
bajalet istog znacenja, ali je tesko objasniti 
nestanak duljine na a, ako je nastala stezanjem 
od -aja-, i promjenu / > v, za koju nema 
primjera medu turcizmima, a nadasve je 
tesko objasniti i- deklinaciju. po kojoj doduse 
idu 'apstrakta, ali ne turske provenijencije. 
Vilajet, gen. -a ostaje po o-deklinaciji. I tako 
redom svi arapski apstrakti na -et, kao adet. 
Zbog toga mi se cini da ce to biti nasa rijec, 
apstraktum obrazovan s pomocu kolektivnog su- 
fiksa -et, -i (upor. vrlet, gen. -t) od praslaven- 
skoga glagolskog korijena *avjo, aviti (v. ja- 
viti), koji u hrv.-srp. kao i u drugim slaven- 
skim jezicima dobiva obicno protezu -/: ja- 
viti; ali prilog ave moze biti i bez nje, kao 



avet 



78 



veznik ako (v.). To je stari lokativ a-dekli- 
nacije ave, jave, ocuvan i u starijem hrv-srp. 
javi, odatle s prijedlogom na javi »u stanju 
nespavanja, budnosti« (opozicija san : Java). 
Ako je tako, onda avet znaci »ono sto se jav- 
lja, prikazuje«. 
Lit.: ARj 1, 123. 

avgutar, gen. -ara m (Vuk) »riblji mrijest, 
ova piscium condita, hajvar > kaviar (v.)«. 
Vadi se u Skadru iz ribe skakvice, skakve 
(v.). Jede se uz casni post svaki dan. Od ngr. 
cajyoTapaxo, -pi3C° »isto«, Grecizam koji je 
usao u narodni jezik preko grckih manastira. 

Lit.: ARj I, 124. Vasmer, GL 48. 

avidati se, -am pf. (Dalmacija, Pavlino- 
vic, subjekti: maslina, covjek, poslije rde, bo- 
lesti) = ovindati se, -am (od stra) = ofmdati 
se = antidati se (S.Rosa, 1764) »oporaviti se 
(poslije bolesti), jedva doci k sebi«. Danicic 
tumaci kao ammendare od menda. Time se 
ne objasnjava v. Bolje: adventare, intenzivum 
od adventre ili od ventus »zraciti se« > »opo- 
ravljati se« (prema semantickom zakonu sineg- 
dohe), upor. jtal. abbintari — (u Abruzzima) 
abbenda »mirovati«, prov. aventar »zraciti«, 
sttal. avventare »baciti« je od ventus. Glede 
nt > nd (ngr., arb. i jtal. pojava) upor. planda 
(v.). Glede dv > m upor. menda (Teramo). 
Za a > o upor. oprtalj, ili je zamjena lat. 
prefiksa hrvatskosrpskim prema oporaviti se 
(prefiksalno unakrstanje). 

Lit: ARj 1, 81. 124. 9, 491. REW 3 218. 
9212. 2860. Skok, ZRPh 54, 432. DEI 381. 

avlija f (Vuk, nar. pj., Otok kraj Vinko- 
vaca) = (metatezom vi > Iv) alvija (Ram- 
Ijani, Lijesce, Lika, K) = havlija »dvoriste 
oko kuce, crkve, manastira, siroko, sa vra- 
tima, kamenom ogradeno ili posadeno«. S 
turskim epitetom mermer(li) avlija (nar.pj.). 
Pridjev na -bsk: avlijski = avlinski (vrata). 
Na -iste: avliSte »mjesto gdje je bila avlija«. 
Balkanski turcizam grcko-latinskog podri- 
jetla (tur. havh = avh < lat. aula > gr. 
avkf\ »Hof«) iz terminologije gradevinstva: 
rum. avlie, bug. avlija, arb. avili »Hof, Pa- 
last«. Prema cefalija > XE(pakf\ balkansko av- 
lija moze da potjece i direktno iz bizantin- 
skoga. Kako je to gradevinarski termin, koji 
je sav na Balkanu turskoga podrijetla, vjero- 
jatnije je tursko posredovanje. Aula se nije 
ocuvala na zapadu. Danasnje aula (na sveu- 



cilistu) latinskog je podrijetla. Rijec je ie., 
prema Rozwadowskom u vezi sa ulica (v.). 

Lit: ARj 1, 124. Juric, ZbNZ 23, 292. 
Miklosic 5. SEW 1, 34. WP 1, 20. Vasmer. 
RSI 3, 260. Vasmer, GL 48. GM 20-21. 

avoljiti, -im impf. (Srijem, srijemsko Po- 
dunavlje, Backa, Futog) »dugo zvakati ili 
valjati zalogaj u ustima«. Provincijalizam bez 
proteze /- kao obicno u turcizmima i madza- 
rizmima. Zbog toga moze biti stranoga pod- 
rijetla. 

Lit: Aleksic, NJ 4, 89. 

avorija f (16.V, Naljeskovic) »slonova kost, 
iildis«. Od tal. avdrio < lat. pridjev na -eus 
eboreus za eburneus od ebur, gen. -oris, mozda 
egipatskog podrijetla preko etruscanskog (Bat- 
tisti). 

Lit: ARj 1, 125. REW* 2847. DEI 380. 

avrc m (Srbija, Uzice) »nanus, sinonimi: 
manjo, maljenica, starmali, kepec«. Danici- 
cevo izvodenje od ar. ifrit nije uvjerljivo. 

Lit.: ARj 1, 125. 

iivrlj bavrlj (Vuk), prilog »amo tamo, ova- 
mo onamo, npr. kad ko kazuje kako je tu- 
marao kojekuda dok je sto nasao«. Vuk ne 
kaze gdje se taj prilog govori. Zore ga je za- 
biljezio u Imotskom (Dalmacija) averij baverlj 
u istom znacenju, gdje je nasao jos dva jed- 
nako gradena priloga: ariani barlam nesto 
uciniti »unistiti sto do temelja«; asii vdsli (v.) 
»zaman, zaludu«. Za as/i vdsli naden je turski 
uzor (v.), za dvrlj bavrlj i driam barlam nije. 
Danicic je predlagao turski izraz dvdre olmak 
»besposliciti, trcati kojekuda«, odatle avarelik 
»besposlicenje«. To uporedenje ne objasnjava 
nista, ni znacenje ni oblik. Ocigledno je da 
su ti prilozi stvoreni prema turskom obra- 
zovanju kitap — mitdt, tj. na taj nacin da 
je u drugom dijehi slozenice prvi dio izmije- 
njen dodavanjem drugog suglasnika da bi se 
izrazilo sve ono sto. je u vezi sa znacenjem 
prvog dijela slozenice. Jedino je pitanje da 
li za prvi dio avflj i ariani postoje istoznacne 
turske rijeci. Dosada se nisu nasle. Za bavrlj 
upor. nize bavrljati (v. baviti). 

Lit.: ARj 1, 125. Zore, Palj. 56. 

aza pored azqja m (Kosmet) »krscanin 
kao clan turskog suda uz kadiju«; -ja u azdja 
je nas dodatak kao u odaja (v.). Ovaj arabi- 



79 



azbasca 



zam nije zabiljezen u Bosni (ar. pi. aza od 
sing, uzv »clan«), nego u cincarskom aza 
»clan savjeta«. 
Lit: Elezovic 2, 490. Pascu 2, 110. 

azamogljan m (Mrnavic, 17.v.) »zarob- 
ljeno dijete od kojega je bivao janjicar ili sluga 
u dvoru sultanovu«. Taj turcizam (ar. adzem 
i turski oglan) nije potvrden u narodnom 
govoru u ovom obliku, nego Vuk ima dfa- 
moglani pi., samo u frazi: nevaljaSi kao ~; 
zatim Popovic u kolektivu dzamogladija f u 
frazi Ima dosta dzamogladije na vratu, gdje 
je docetak tursko-arapske slozenice -ani za- 
mijenjen kolektivnim sufiksom -adija (v. -ad). 
Prvi dio slozenice je ime zemlje: Adzem »Per- 
zija«, drugi dio je turska izvedenica oglan, 
upravo perzijski plural od oglu »dijete«, koji 
se nalazi jos u icoglan (v.). Rijedak je slucaj 
da u turcizmima ispada pocetno a-. Mozda 
ovamo ide i hercegovacko katolicko prezime 
Dzamonja. 
Lit.: ARj 1, 126. 3, 529. 

-az(a)n, -azna, -azno je pridjevski sufiks 
koji postoji samo u hrvatskosrpskom jeziku, 
stvoren od sveslavenskog imenickog sufiksa 
-enb, gen. -zni, koji se nalazi i u nasem kao 
i u drugim slavenskim jezicima, a sluzi za 
tvorenje apstrakta zenskog roda od glagolskih 
osnova po r-deklinaciji. Primjeri: prijazan, 
gen. prijazni od prijati, bojazan, gen. bojazni 
od bojati se. Nepostojani samoglasnik a umet- 
nut je u suglasnicku grupu zn na kraju sloga. 
To umetanje, pravilno u nasem jeziku, dalo 
je povoda nasoj jezicnoj svijesti da se docetak 
-an identificira s nasim opcim pridjevskim 
sufiksom -6«6 > (a)ii (v.). Tako nastade uz 
imenicu zenskoga roda bojazan-bojaznl, pri- 
jazan -prijazni pridjevi prijazan i bojazan »koji 
se boji«, rijedak u govoru, ali opcenit u knji- 
zevnom jeziku u slozenici bogobojazan »koji 
se boga boji«. Prema ovima nastadose od gla- 
golskih osnova gojazan »koji se lasno uzgoji« 
od (uzjgojiti se, ljubazan »srdacan«. Pored pos- 
ljednjeg oblika govori se i Ijubezan, gdjeje e 
mjesto a nastalo prema Ijubezljiv.Od sufiksa -zn 
nastaje u vezi sa sufiksom -jiv (v.) pridjevski 
konglutinat -aznjiv, koji imamo u sablasnjiv od 
sablazan f ( > sablaznltl), od koga po zakonu 
disimilacije nastaje -azljiv. U torn slucaju 
pomijesao se s pridjevskim sufiksom -ez- 
Ijiv, koji je nastao dodavanjem -Ijiv (v.) na 
imenice kao sto su boljezan f — boljezljiv 
prema bolest — bolesljiv, grabez — grabezjjiv, 
pa se mjesto bojaznjiv, koji nije nigdje potvr- 



den, govori bojazljiv uz bojazan f, gojazljiv »koji 
se lasno ugoji« pored gojazan, Ijubezljiv mjesto 
Ijubazljiv, koji nije nigdje potvrden, kao i u 
sramezljiv od sram, darezljiv od dar. Iz pos- 
ljednjih se primjera vidi da je pridjevski su- 
fiks -ezljiv dobiven apstrahiranjem i da se 
zatim osamostalio. Na slican nacin je nastao 
pazljiv od paziti prema pafnja, kao brizljiv 
prema briga. Postanje osnovnog sveslaven- 
skog sufiksa -enb, gen. -zni nije posve jasno, 
jer postoji uza nj i varijanta -snb, gen. -sni, 
koja sluzi takoder za tvorenje apstrakta po 
deklinaciji r ili a od glagolskih osnova. Pri- 
mjeri su za to pjesan, gen. pjesni od glagola 
peti, kod nas ocuvan u pjevati (v.), basna 
od bqjati (v.). Apstraktum pjesan, pjesni ocu- 
vao se u radnoj imenici pjesnik, a na osnovi 
asimilacije p — n > p — m i prema rodu ri- 
jeci basna, pjesan je obicnija danas u govor- 
nom jeziku u obliku pjesma f. Sufiks -snb, 
gen. -sni nalazi se jos u plijesan, gen. plijesni 
f, odatle pridjev pljesniv. Odnos izmedu su- 
fiksa -snb i -enb, koji sluze u istoj semantickoj 
i morfoloskoj funkciji, nije objasnjen. Oba su 
postojala vec u praslavensko doba, ali samo 
za sufiks -snb postoji litavska paralela u plu- 
ralu -sni; z od zn uporeduje se sa latinskim 
genitivom u voraga, -ginis. 

Lit.: Maretie 315. 316., § 362. k. 363 n. 
Leskien § 521. Vandrdk 1, 643., § 653. 

azbasca (narodna pjesma) = azbasca f (Ko- 
smet) »osobito lijepa cvjetna basta, cvjemjak«. 
Drugi dio slozenice je posve jasan. To je 
perzijska rijec bagce > basta (v.). Prvi dio 
se razno tumacio, kao dz »malen«, protiv cega 
je Korsch tvrdio da je to ar. h'arz »zabava«. 
Slozenica bi prema tome bila arapsko-per- 
zijska i znacila bi »vrt, basta za zabavu«. Is- 
pravnije ce biti Elezovicevo tumacenje, koji 
u prvom dijelu vidi arapsku rijec hoss »carsko 
dobro, dvor« i tumaci ovu slozenicu kao »dvor- 
ska basta«. To je to vjerojatnije sto hass 
»carsko dobro« dolazi i inace u balkanskoj 
toponomastici turskoga podrijetla, tako u 
Azbukovica (Srbija), koja nema nikakve veze 
s azbuka (v.) nego znaci »Bukovica kao carsko 
dobro«, Haskovo od Hasskoy (Bugarska) »car- 
sko selo«, i citav kraj zvan Has na arbanskoj 
granici. Isto tako nece biti da su u prvom 
dijelu arapski nazivi za biljke as »mrca« ili 
hass »locika« ili kakav epiteton ornans. Is- 
pravno je naslucivao vec Danicic hoss »carsko 
dobro«, kritikujuci znacenje »mali vrt, vocnjak«. 

Lit: ARj 1, 126. Korsch, ASPh 8, 650. 
Elezovic 1, 5. i JF 14, 207-8. 



80 



azula 



azgan (Kosmet), indeklinabilni pridjev po- 
red dzgbn, azgbn »bijesan, pust«, odatle ap- 
straktum azginhk, gen. azgmhka m (Kosmet) 
»bijes, pustahiluk«. Od pridjeva izveden je fe- 
mininum azginjdjka = azginjajka = azgi- 
njaca (Kosmet) »zena ili djevojka vesela, oho- 
la«. Igra slozenih sufiksa -njajka = -njaca 
upada u oci u ovoj izvedenici. Taj turcizam 
osmanlijskog podrijetla nije kod nas zabilje- 
zen izvan Kosmeta; nalazi se ipak u balkanskim 
jezicima, i to najprije kao indeklinabilni pri- 
djev u bug. azgan »bujan, raspaljen«, u arb. 
azgan = hazgan »bezobrazan, odvazan« i u 
cine, azgtn »raspojasan, bijesan«. Odatle je iz- 
veden apstraktum s pomocu turskog sufiksa -luk 
(v.) kao u Kosmetu bug. azgdnlak »bijes, pa- 
sija« i cine, azginliche »tjelesne slasti, naslade«. 
Turski pridjev azgin izveden je s pomocu istog 
sufiksa kao caliskan (v.) ili siirgiin od glagola 
azmak, a od toga glagola azdisat, -sem, -sam 
pi. pored azdisdvat, -sujem (Kosmet) = dz- 
disati, -sem pi. »Oiiliti se, uzobijestiti se kad 
se ko obogati ili kad se mlado celjade uljubi 
te postane neposteno (Srbija), pobijesniti, 
pomamiti se (Kosmet)« i cincarski glagol az- 
disire (oboje prema turskom aoristu azdi) »po- 
stati mekoputan, raspojasan«. Nije od turskog 
kauzativa azdirmak »zavesti«, kako krivo uci 
Pascu. 

Lit.: ARj 1, 126. Elezovic 2, 492. Mladenov 
3. GM 21. Pascu 2, 110. Deny § 866. 

azman (Srbija) m »nerast«, odatle pridjev 
azmandvit, sinonim za nerastovit, izveden u 
oba slucaja s pomocu slozenog sufiksa -ovit (v.). 
Turcizam (azman »silovit«) koji nije potvrden 
u drugim balkanskim jezicima. 

Lit.: ARj 1, 127. 

azur m (Marulic, rima sa valuri) »modra 
boja«. Od tal. azzurro arapskog podrijetla = 
lazur m »modra boja«, od srgr. (biz.) kaQov- 
piov (upravo XiGoc, ^a^oupto^) ili preko njem. 
Lasurstein, pridjev na -bie > -an aiuran = 
lazuran, slov. lazurec, lazuren. U Srbiji tur- 
cizam perzijskog podrijetla ladiuver m »mo- 
dri kamen sa zlatnom zilom, tirkiz« < perz. 



lazvdrd > turski laciiverd, ar. lazwardl »lapis 
lazzuli«. U tal. azzurro ispusteno je /- jer se 
smatralo clanom, upor. javor. 

Lit.: ARj 1, 127. 5, 875. 935. Pletersnik 
1, 503. REW 3 4959. DEL 388. 

azdaha (Vuk) = azdaja (Vuk) = hai- 
hdja (Vuk) = azdaja (Kosmet) = azdava 
f (Vuk) = azdaj m (Kavanjin), sinonim za 
hala = ala (v.), zmaj (v.), drokun = drakun 
v.), pozoj (v.). Zamjena h SSL j i v razumljiva 
je, isto tako dodavanje h pred turskim a. Ka- 
vanjinov oblik je prema maskulinu zmaj ili 
drakun. Turcizam perzijskog podrijetla (az- 
daha istog znacenja). Figurativno znacenje 
»prozdrljivac« zabiljezeno je samo u Kosmetu. 
Tu se to znacenje razvilo u varijanti aider, 
gen. azdera m i u aiderajka f »prozdrljiva 
zena«, gdje je docetak -ider izazvao vezanje 
za glagol zderati (v.). Varijanta aider dolazi 
i u Crnoj Gori i u bugarskom jeziku (aider). 
Postoji takoder varijanta sa a > e: eider m 
(u nar. pjesmi), odatle epiteton ornans kovca 
eidirlija »kovca nalik na zmaja«, takoder u 
narodnoj pjesmi. Ta samoglasna varijanta 
nalazi se i u arb. eiderha »zmaj, velika zmija«. 
Bit ce zacijelo imitacija perzijskog izgovora 
a u diddha, perzijski plural diddrhd, odatle 
tursko aiderha i aider »zmija«. 

Lit.: ARj 1, 127-8, 3, 38. SEW 1, 36. 

GM 97. Elezovic 1, 4-5. Kofinek, LF 67, 
286-9. 

azrupati pf., u pismu vladike crnogorskog: 
sobe manastirske ... nepravedno airupane ot 
oficijala. Drugih potvrda iz narodnih govora 
nema. Znacenje je »prisvojiti, oteti«. Od tal. 
< lat. usurpare. Latinizam preko njem. na 
-irati: uzurpirati, uzurpiram. 

Lit.: ARj 1, 128. 

azula f (Korcula, Mikalja) = (s protezom 

j-, deminutiv na -icd) jaiulica (Istra) = na 

-ic jaiulic (Istra) »kopca, petlja, spona, om- 

breta, imbreta«. Od mlet. dsola, deminutiv 

na -ula od lat. ansa, vlat. asa (Appendix Probi). 

Lit.: ARj 1, 128. 4, 503. Strekelj, ASPh 
14, 526. REW 3 491. DEI 322. 



B 



-ba' je praslavenski imenicki sufiks zenskog 
roda, ziv i produktivan jos i danas. Nalazi 
se u svim slavenskim jezicima. Postojao je 
i u baltoslavenskoj jezicnoj zajednici (litavski 
-yba, lotiski -iba). Da je ziv jos i danas, vidi 
se iz neologizama kao sto su draiba od drag 
»skup« (ne od draiiti) za tudicu munta f »Ver- 
steigerung« i *urudiba (urudibeni zapisnik) 
od uruciti. Pred -ba postojao je u starom crkve- 
noslavenskom poluglas 6 : -bha. Zbog toga pre- 
laze pred njim velari u palatale (tip druiba od 
drug, ne od druiiti, zbog semantike). Taj polu- 
glas je nastao prijevojem od /glagola na -i-ti (tip 
moliti, odatle molba i moba). Pred -ba vrsi 
se asimilacija bezvucnih suglasnika u zvucne 
(tip svjedodiba od svjedociti, vrsidba od vrsiti, 
gozba od gestiti). Sluzi od najstarijih vremena 
za tvorenje glagolskih apstrakta (nomina actio- 
nis) od osnove primarnih glagola (tipovi: 
berba od hbaaii — berg s prijevojnom osnovom 
kakva je u prezentu, parba od preti), a naro- 
cito se cesto dodaje na osnove izvedenih gla- 
gola na -i-ti (tipovi: sluiba od sluiiti, svje- 
dodiba od svjedociti). U ovom slucaju moze 
doci i na sam infinitiv (tipovi : vrsidba od vrsiti 
kosidba od kositi). Prema ovima je stvoren 
neologizam cinidba. Sluzi za pravljenje takvih 
apstrakta i od glagola ove konjugacije koji 
su slozeni s prefiksima: nagodba od nagoditi 
se, pogodba od pogoditi se, naredba od narediti. 

Mogu ga zamijeniti i postverbali na -a: 
nagoda pored nagodba. Prevladuju ipak iz- 
vedenice jednostavnih glagola na -i-ti (borba, 
dvorba, korba, seoba, od seliti, gozba, trudba, 
tuiba, rjede od glagola na -a-ti; kdrba). No- 
mina actionis tvore se, rijetko doduse, i od 
imenica: svadba od svat, svojdba od svojta. 
U posljednjem slucaju zadobio je kolektivno 
znacenje. 

Pridjevska apstrakta tvori veoma cesto, ali 
tada dobiva preda se o mjesto poluvokala b: 
-oba. To rasirenje nastalo je na dva nacina. 



Prvo dodavanjem -ba na srednji rod: zloba 
od zlo, grdoba od grdo, huddba od hud. U ovom 
slucaju mogao je ispasti sufiks -bn, jednako 
kao sufiks -ica od Toplica sto je ispao u prid- 
jevskom toponimu Topusko,: gnjusoba od 
gnjusan. Prema ovome stvoreni su apstrakti 
rugoba od ruzan (poruga), tegoba od tezak 
(upor. teginja ZK), tjeskoba od tijesan (upor. 
pritescati ZK). -o srednjega Toda dobilo je 
znatno pojacanje analogijom u samoglasu 

od sufiksa -ota, koji tvori takoder, apstrakta 
od pridjeva -(milota od mil, divota od div). 
Ovamo ide i utroba od pridjeva *otro, koje 
se nije ocuvalo kao pridjev, nego kao prilog 
unutra. Ovo -oba sluzi i za tvorenje pejorativ- 
nih izvedenica, koje se rasiruju s pomocu 
drugih sufiksa, tako muskobana = muskobara 
od musko, carobija, koje je dobilo -ija prema 
carolija. 

Kako sufiks -ina (v.) tvori takoder pridjev- 
ske apstrakte (milina od mio, bjelina od bijel), 
nije cudo sto se -bia udruzuje s njime: tddbina 
od tat, stcslav. tatbba (tadzbina ZK prema 
pridjevu tacki < tatski), tazbina od tast, 
rodbina od rod, otadibina od otac. Dvaput 

1 od sintagme: zaduibina od za dusu, popud- 
bina od po putu, ali najcesce sluzi i ovdje za 
izvodenje nomina actionis od osnova glagola 
na -i-ti: cazbina od castiti, sodibina od sociti, 
narudibina = porudibina od naruciti I poruciti, 
odatle narudibenica, postojbina od postojati, 
tedibina od teci — tecem, sudbina od suditi, 
osudbina. Varijantu -bina drugi slavenski jezici 
ne poznaju. 

Sufiks -ba odigrao je veliku ulogu medu 
apstraktima u pogledu roda. Kako se svrsava 
na -a, jednako kao i imenice z.r. deklinacije 
a, sva apstrakta ovoga tipa postadose femi- 
nina. Kao ziv sufiks povukao je za sobom i 
apstrakta n&-bka (tip ostaviti — ostavka), na 
-ava (tip drzati — drzava), na -ina (tip mill 
mlo-milina), na -baa (tip pravda), kao i post- 
verbalia na -al-ja (plata = placa od platiti). 



6 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



82 



baba 



Tako se zgodilo, da je deklinacija -a, koja 
je prvotno bila nosilac zenskih zivih bica, 
postala i glavni nosilac apstrakta, za razliku 
od latinskoga, gdje je sufiks -turn ocuvao prvo- 
bitno stanje da se apstrakta oznacuju kao ne- 
zivo. Medutim izgleda da je -a u bha iste pri- 
rode kao u vlastela. Postojao je naime i oblik 
-bbo muskog roda, koji se nije ocuvao kao 
ziv sufiks, nego samo u nekim rijecima kao 
sto su jastrijeb (pseudojekavizam) pored pra- 
vilnog jastreb (v.) i u golub (v.), gdje oznacuje 
boju zivotinja. Misli se da se taj sufiks nalazi 
jos u glu-b-ok = dubok, gdje je rasiren prid- 
jevskim -ok. le. oblik glasio bi -Wio. Nastaje 
pitanje odakle potjece. Mislim da je iste pri- 
rode kao i germansko -dom (engl. kingdom), 
njem. -turn (Reichtum, od reich}, koji je prvo- 
bitno bio imenica, od ie. korijena dhe »po- 
staviti«, stcslav. deJQ, u prijevoju o: got. doms 
(odatle rus. i bug. duma »rijec«). Stvnjem. 
tuom »cin«, upor. djelo s drugim sufiksom. 
Kao ova imenica sto je u sklopu slozenice 
oznacivala prvi dio kao apstraktum, tako je 
-ba od ie. osnove ba- u hajati., grcki cpnui mo- 
gla oznacivati prvi dio slozenice kao apstrak- 
tum, upravo onako kako je grcka imenica 
"K6yoq,-'koy\.a postala internacionalni sufiks za 
oznaku raznih znanosti kojih se sadrzina 
izrazuje prvim dijelom slozenice. Ali ima i 
drugih tumacenja postanka toga sufiksa. 

Lit.: Maretic 267., § 325 a,e. Leskien §§- 
471.503. Vandrdk 1,603, § 379. Iljinski, ASPh 
24, 224-226 i Jagiceva kritika, ib. 228-9. 
Matzenauer, LF 17, 177 — 8. Osten— Sacken, 
IF 26, 307-24. 

ba 2 , rijedak hrv.-srp. uzvik (inter j ekei j a) kao 
izraz cudenja (Marulic), nijekanja i potvrdi- 
vanja (Srbija, Stojanovic) = ba -ba (Kosmet). 
Nalazi se .i u bugarskom, gdje Mladenov raz- 
likuje ba takoder u trostrukom znacenju. U 
ramunjskom je ba uzvik negacije, ali je ra- 
siren i drugim nijansama. Nalazi se i u sje- 
vernim slavenskim jezicima (ceskom, polj- 
skom i ukrajinskom) vecinom u potvrdnom 
znacenju. Kao primarna interjekcija za iz- 
raz cudenja nalazi se i u neindoevropskim 
jezicima, kao u turskom. Indoevropskog je 
podrijetla, kako se vidi iz potvrda u avesti, 
armenskom i u homerskom (pfj i u prijevoju 
bo (v.). 

Lit.: ARj 1, 128. SEW 1, 36. Bruckner 
9. WP 2, 136. Elezovic 1, 36. 

baba f »stara zena, djedova zena; u pre- 
nesenom znacenju prema bavljenju s djecom: 
dadilja«. Pokazuje udvostrucenje (reduplika- 



cijuj istoga sloga kao mama, tata, internacio- 
nalne djetinje rijeci. Rijec je prastara. Ide u 
baltoslavensku zajednicu kako dokazuju li- 
tavski boba, lotiski baba). To se vidi i odatle 
sto se posjedovni pridjev tvori pomocu sta- 
roga sufiksa -ji: bablji, pored novijih babin 
i bapski. U znacenju »djedova zena« tvori 
hipokoristik s pomocu sufiksa -ka (upor. majka) : 
baka (18.V.), takoder »svekrva«, koji se moze 
i umanjiti bakica, bakusica (Kosmet), aug- 
mentativ baketina. U znacenju »stara zena« 
tvori ove augmentative: babetina, rijec koja 
se upotrebljava i u prenesenom znacenju u 
pejorativnom smislu »zena koja mnogo go- 
vori«, babiirlna (glede sufiksa v. -urina) i 
babuskara — babuskera (v. i -uskara, -uskera). 
Hipokoristik baba »stara zena, dojkinja« pot- 
vrden je u 16. v. Bavljenje s djecom vidi 
se u izvedenicama sa -ica. Denominal babi- 
cili ili bdbiti, bdbiti se »radati« (Vodice, Istra), 
dbabiti (zenu), takoder refleksiv (Sarajevo, Lika), 
pf. pored impf, obabinjati se (Vuk), dbbabo- 
vati i odbabovati (Dubrovnik). U kolektivu: 
babine- pored babinje f pi. (ZK) »pohod zene 
poslije poroda«, odatle babmjara f »porodilja« 
(Sabac), u pridjevu z.r. zbabna (zena), koji 
je obrazovan s pomocu prefiksa s (v.) kao skozna, 
sjajna itd. Kad se radi o izrazima za radanje 
djece, ova se rijec upotrebljava kao eufemi- 
zam i tabu, da se ne upotrijebi prava rijec. 
Iz pojma »stare zene« izlazi predodzba o na- 
mreskanosti lica i sva ostala svojstva nezgrap- 
nosti. Sve to igra veliku ulogu u onomasio- 
logiji, narocito u izvedenicama. Baba kao me- 
tafora oznacuje morskog raka, nalik na jas- 
toga, odatle babica »ornala morska ribica« 
(Hrv. primorje), sa sufiksom -be (v.): babac, 
gen. bdpca m »krupan orah« (Srijem, Vuk), 
sa sufiksom -as: habas »cipo, skakva«, sa sufi- 
ksom -id: babic »vinova loza crna grozda«, sa 
sufiksom -bko, -zka: bdbdk, gen. bapka »buba«; 
s deminutivnim sufiksom -ica, pa na -ovina; 
babica »primalja«, odatle pridjev babacki u 
babocka plata, s promjenom sufiksa, i bavko- 
vina, sinonim za babotrsovina »berberis vul- 
garis*. Izvedenice od baba imaju najrazlici- 
tija znacenja: babica »buba koja se zove i ba- 
buska, babor«, babuska znaci i »siska«, babura 
i deminutiv baburica »buba«, baburaca »velika 
zaba«; babor znaci biljku, vrstu paprike i 
plantago (takoder bdbika); babica znaci u ZK 
»kup pijeska za popravak ceste«, drugdje 
opet znaci »izdanak, stup koji drzi kudu i 
zemljanu pec bez pecnjaka, gvozde ili na- 
kovanj za otkivanje kose« (Buzet, Istra). Pri- 



biiba 






babun 



djev bablji poimenicen s pomocu -aca: bdb- 
Ijaca znaci »iglu i neku kiselu jabuku«. S po- 
mocu sufiksa -aja obrazovan je f pi. babaja 
»tresnje koje se zovu i 'rskavice, rustevi (v.)«. 
Nije moguce izbrojiti svu metaforicku upo- 
trebu ove rijeci u primitivnim izvedenicama. 
Apstraktum se tvori s pomocu slozenog su- 
fiksa -ustina: babiistina f »besposlica«. Zna- 
cajno je ipak da su ovu rijec posudili sv; okolni 
narodi na istoku: Rumunji baba, Madzari 
baba, Arbanasi babe, Novogrci (3ct(3ct. Od 
slozenica treba narocito istaci baba jaga, koja 
se nalazi i u drugim slavenskim jezicima i 
ide u slavensku mitologiju. Drugi dio tumaci 
se iz ie. oiga, rijec koja se nalazi u nvnjem. 
Ekei »gnjusoba«. Zatim spominjem nasu pod- 
rugljivu slozenicu babosuk »domazet ozenjen 
udovicom«. Drugi je elemenat od sukati (v.). 
Baba dolazi i u toponomastici: Baba planina 
izmedu Nisa i Paracina i u Hercegovini. Isto 
tako i pridjev Babin (brijeg, most), Babin zub 
(u Sloveniji) i Babljak. Samo u hrv.-srp. 
postoji ova ista rijec i kao maskulinum, ali 
u ovom slucaju ona je posudenica iz turskoga 
baba »otac, pradjed, starac, dobar covjek«. 
I ta je rijec izasla iz djetinjeg govora, ali oz- 
nacuje, kao tata, samo musko lice. Posudise 
je i Rumunji baba »otac«, Bugari, Arbanasi 
i Novogrci. Opci je balkanski turcizam. Kod 
nas je dobila hipokoristicki akcenat i docetak 
-o: baba = babo »otac« (Vuk, 17.v., nar. pj.), 
takoder »nagovor snahe svekru« = baba, gen. 
babe (Kosmet) »djed«, odatle deminutiv bapce, 
gen. -eta »naziv djece za oca« i pridjev babin. 
Razlika je u akcentu prema babina dusa »mi- 
risna trava, majcina dusica«, od nase rijeci 
baba »starica«. Odatle izvedenica babajko 
»otac« (Vuk, 1 S.v., nar. pj.) = babaljko »po- 
ocim«, takoder bug. babajko pored babajka 
i rus. babaj, babajka. Nas hipokoristik babo 
mogao je nastati i od babajko »otac«, kojega 
sufiks nije lako protumaciti. U Kosmetu se 
naime govori babacko, gen. -a m »krupan, krepak, 
snazan covjek«. Danicic je izvodio ovu nasu 
izvedenicu iz turskoga' apstraktuma babalik 
»starac, tast, punac«, koji je takoder posuden 
kao babaluk (u Jukicevoj narodnoj pjesmi) 
= rumunjski babalic »postovani gospodin (na- 
govor Turcina za starijeg covjeka)«. Danici- 
cevo tumacenje nije ispravno. Sufiks -ajko moze 
se protumaciti iz nasih jezicnih sredstava. 
Mogao je doci na tursko baba prema tdjko 
(Pastrovici) i brajko od tatko i bratka po za- 
konu semasiologicke srodnosti. Tatko > 
tajko, bratko > brajko nalaze se i u bugar- 



skom; j mjesto / nastalo je prema majka od 
maja kao i ux/o od tdjko; j dolazi jos u pridjevu 
od babo bdbajin (Vuk, nar. pj.) koji Danicic 
bez potrebe izvodi od perzijskog pridjeva bd- 
bajane. Od turskoga baba i naseg sufiksa -in 
nije moglo drugo da nastane nego bdbajin. 
Ali uporedi rum. babac. Kod Katancica do- 
lazi i femininum babajka prema baba i majka: 
Sinka daj sladkog materi, babajki. Tu je tur- 
cizam presao sasvim u sferu nasih rijeci. 
Od babajko pridjev je babajkov, a od babo 
babov (Vuk), koji je poimenicen u bdbovina 
prema ocevina. Cist turcizam ocuvao se u 
slozenici babazeman m »staro vrijeme«. Me- 
dutim izvedenica babacko m, koja se govori 
u Kosmetu, govori i za mogucnost drukcijeg 
tumacenja sufiksa -ajko. U rumunjskom po- 
stoji babaca (odatle deminutiv babacuta), a u 
novogrckom ujtaujtdxac; (izgovori babdkas) 
pored ujiaujidc,, zatim u rumunjskom bdbae 
i odatle deminutiv bdbai f a, koje rijeci sluze 
za nagovor; sa babae slaze se rusko babaj. Iz- 
nenaduje onomatopeja babaka »glas zabe« 
u Lici, koju Vasmer izvodi iz turskotatarske 
rijeci. Svi ti oblici vele da je tursko baba bilo 
rasireno na Balkanu sa -ka i sa -ja zbog toga 
sto je turski naglas bio baba, pa da se dobije 
paroksitona, dodana su ova prosirenja. Upor. 
slicno u rum. bajacd, v. badza. Ova dva su- 
fiksa tumace -acko < -dk + -bko u Kosmetu 
i -ajko kod Vuka. Na ovo rasirenje lako se 
nakalamilo -ajko od nasih hipokoristika tajko, 
brajko. Varijanta sa Ij u babaljko zamjena je 
j sa Ij u udaljenim krajevima na Jadranu gdje 
se govori Ij > j. Taj oblik potvrden je samo 
kod Dosena i u staroj bugarstici. 

Lit.: ARj 1,129.134.135.158.179.213. Mi- 
klosic 5. Trautmann 23. WP 2, 106. Tiktin 
137. Mladenov 12. Elezovic 1,24.27.110. GM 
21. 22. Boisacq* Will. Jagic, ASPh 3, 727. 
Brugmann, SSGW 1897, 37-38. Isti, Anz- 
IF&, 133. SEW9.26.268. Vasmer, RSI 4,154. 
Isti, ZSPh 6, 297. Ribaric, SDZb 9, 129. 
205. 

babuin m (Mikalja, danas se ne cuje) 
»majmun«. Od tal. babbulno (14.V.)- Onoma- 
topeja. 

Lit.: ARj 1, 135. 

babun, gen. -una m starosrpska radna ime- 
nica (14V.), u narodnom govoru potvrdena 
samo za Nevesinje, ali bez primjera. Ta je 
izvedenica obrazovana s pomocu sufiksa -un 
(v.) kao bjegun »bjegunac« od dosada nedo- 
voljno utvrdene osnove. Oznacuje pripadnika 



babun 



84 



bacati 



bogumilske hereze, za koje se veli u starosrp- 
skim vrelima: bezboznyje i pagonyje babuny, 
bledivi i prokleti, zli jeretici hhbleei, a za bd- 
bunbsku recb odreduje Dusanov zakonik os- 
tre kazne. Njihova hereza zove se babunska 
vera. Idi, prokleta babunijo veli se u Nevesinju 
kad se nekoga tjera od sebe. Sto se upravo 
misli pod babunija, ne zna se. Kako je ta izve- 
denica dobivena s pomocu sufiksa -ija, vjero- 
jatno znaci isto sto i babunska vjera. Rijec 
postoji jos u bug. babunin, pi. babuni. Ime 
Babim m potvrdeno je i u hidronimiji. Tako 
se zove izvor u Hercegovini. U femininu 
Babuna potvrdena je kao oronim. Tako se 
zove planina u srednjoj Makedoniji izmedu 
Prilepa i Velesa, koja pocinje kod izvora ri- 
jeke Istok nedaleko od Peci. Jos postoji iz- 
vedenica dobivena s pomocu -(a)c: Babuna, selo 
u Boki. Znaci zacijelo naselje sljedbenika 
ove hereze. Da ime planine Babuna stoji u 
vezi s nazivom babun »bogumilski heretik«, 
kako se dosada obicno uzimlje, izlazi odatle, 
sto u toj planini postoji selo Bogomila. Drugo 
selo Tehovo nalazi se na rijeci Babunici u istoj 
planini. Postoji jos i ime plemena Babuni, koje 
G. Balascev ubicira u blizini Bitolja. Ime 
je dakle potvrdeno i u antroponimiji, topo- 
nimiji i u izvedenicama: kao pridjev, apstrak- 
tum na -ija, kao etnikum na -be i ime rijeke 
na -ica. U jezicima, koji ovaj naziv posudise 
iz starosrpskoga, vidi se da je rijec dobila 
znacenje »superstitie« (upor. ces. bobonky kod 
Brandia, Glossarium), u rumunjskom »carolije« 
(boboane f pi.), u madzarskom i poljskom 
»praznovjerje, coprija« (babona, isto poljski 
zabobon). Miklosic pominje jos hrvatski gla- 
gol boboniti »murmurare«, sto je zacijelo ono- 
matopeja. Nije u vezi s ovom rijeci prezime 
stare hrvatske porodice Babanii iz Sane u Bo- 
sni, gdje se spominje zupan Babonig iz ple- 
mena Baboneiic (g. 1293) = Babonizic (ikav- 
ski oblik, goricko pleme), koje je ime izvedeno 
od starog slavenskog dvoclanog tipa Babo- 
neg (upor. Bratoneg). Bobonezic je bilo obr- 
nuto na osnovu pucke etimologije u Babo- 
nozic (upor. isto u imenu crnogorskog ple- 
mena Bratonozic od Bratoneg). Zacijelo je i 
Babordi dalje skracivanje od Babonozic, nas- 
talo zbog eufemizma da se izbjegne pomis- 
ljanje na bablje noge. Sto se tice znacenja os- 
nove bab- u babun, mislim da je dobro uputiti 
na srednjovjekovni idol bafomet, sto je prekraja- 
nje imena Muhamed. U srednjem vijeku Mu- 
hamedova vjera bila je na Zapadu od doba 
Karla Velikoga pa dalje smatrana kao glavni 



predstavnik poganstva i hereze uopce. Dani- 
cicevo izvodenje od baba ne cini mi se uvjer- 
ljivo. 

Lit.: ARj 1,136. Mladenov 13. Miklosic 6. 
414. SEW 1, 36, Balascev, ZbJ 495-503, 
Jagic, ASPh 1, 432. Tiktin 203. Bruckner 
643. CD 5,9.6,262.7,152. Skok,/7Gl, 462-72. 

babusina f (Vuk) »inguen, sinonim pobo- 

cina (v. kK)<.( = pabusina f (Vuk, Srijem) = 
panusina f (Lika) »potrbusina u svinje i ce- 
Ijadeta« = panjusa f (bez naznake gdje se 
govori) »opna u guske« = panjusina f (Lika) 
»dojka u stare zene, sinonim dimnja, prepona, 
slabina«. Svih pet ovih varijanata, cini se, ista su 
rijec, ali tako preinacena da je dosta tesko 
naci etimologiju. Mislim da se prvi Vukov 
oblik osniva na asimilaciji p — b > b — b 
kao, obratno, paperkovati (ZK) »pabirciti«. 
Prema tome je pabusina, kako se govori u 
Srijemu, ispravan iskonski oblik. U ostalim 
je oblicima izmijenjen buni nj, jer se nije 
znalo za osnovu. Ocigledno je prvi slog bio 
prefiks pa-, koji izrazava nepravo, kao u ja- 
san — pajasan. Drugi dio bit ce trbusina od 
trbuh. Zasto je ispao slog -tr, to se ne zna. 
Maretic izvodi panusina i panjusa od osnove 
pen-, koja se nalazi u glagolu peti (v.), sto 
bi takoder moglo biti, ali tada ostaju neobjas- 
njeni Vukovi oblici, koji zacijelo idu u ovu 
grupu. Mozda Mareticeva etimologija po- 
maze objasniti gubitak sloga -tr. Jezicna svi- 
jest je *patrbusinu »krivu trbusinu« pocela 
dovoditi u vezu sa osnovom pen. 
Lit.: ARj 1, 136. 9, 544. 620. 623. 

baca f samo u Danicicevoj poslovici: nije 
mu bace. Od tal. bazza »(u igri karata) colpo 
fortunato, buona fortuna, vantaggio«, od ar. 
bazza, morfen od bazz, »odnio je«. 

Lit./ ARj 1, 137. REW* 1011. DEI 469. 

bacati, -aw impf. (17.v.) s prefiksima iz-, 
na-, nad-, po-, poz-, poraz-, raz-, od-, pod-, 
pre-, z~, u-, uz-, za-j prema pf. baciti, bacim 
(s prefiksima do-, iz-, na-, nad-, od-, po-, pod-, 
poz-, pre-, pred-, pro-, raz-, u-, uz-, za-, Z-). 
Iterativ se tvori od baciti s pomocu glagolskog 
sufiksa -va- (v.): bacivati potvrden samo jed- 
nom bez prefiksa, inace u danasnjem knji- 
zevnom i saobracajnom govoru postoji samo 
u prefiksalnim slozenicama (do-, iz-, na-, od-, 
pod-, raz-, pre-, pred-, u-, za-}. U jugoza- 
padnim krajevima govori se c mjesto c: ba- 
cati, u Crnoj Gori baciti i bacivati. Taj je iz- 
govor provincijalizam. Iz dijalekata treba jos 



ba cati 



85 



backio 



zabiljeziti m mjesto b u Crmnici: mocim oci 
= baciti oko na nesto »zeljeti nesto dobitk, 
zatim u Kosmetu impf, bacinjat, -am pored 
bacovati, baciijem; licki prilog na dobac »da- 
leko, koliko se moze rukom dobaciti« stvoren 
prema postverbalu od dobaciti, zatim iz juzne 
Dalmacije obacivati se, — obdcujem impf, mje- 
sto nadbacivati se. Opce je znacenje »werfen, 
jacere« kojeje samo hrv.-srp- i cesko, dok Bu- 
gari upotrebljavaju hvarljam > rum. flrli = 
vrljati, vrljiti (v.). Jos valja zabiljeziti znacenje 
»bataliti, napustiti« u Kosmetu i zabacit, 
zabacim »zaturiti, izgubiti« i prijevode (cai- 
ques) iz turskoga bacit top »bankrotirati« pre- 
ma turskome topi atmak, bacit lakrdiju »alu- 
dirati na sto« prema turskome laf atmak; pu- 
ska baca (takoder bug.) prema turskom tufenk 
atmak. Korijen je bak- onomatopejskog 
podrijetla, sa varijantom bah- u bahnuti > 
banuti (v.) »irruere«, Osnova bak- objasnjava 
c i c pred z (imperativ baci, i baciti pred / -ti). 
Oblik boati bio je prvobitan, ali ga je istisnuo 
imperativ bod (upor. junaci i junace). Ono- 
matopejsko podrijetlo osnove bak- vidi se npr. 
u kobacati se (ZK) za »koprcati se«. Osnova 
bak- dolazi u bugarskom, ceskom i ruskom 
kao i u cakavskom baknut »poljubiti« (na Cre- 
su) (tako i bug.), i u nasim izvedenicama 
bakva f (Vuk) »mjesto gdje se stane nogom 
kad se mece kamen«, bdkljati »versare, con- 
tendere, blaterare«, mozda i u bdkati (jedan- 
put, 16.v.) »increpare« i baknuti kod Marina 
Drzica »capere, lucrari« (nedovoljno potvrdeno; 
dubrovacki argot: da i mi stogodi baknemo uza 
nj). Od bacati postoji jos glagolski deminu- 
tiv bacakati se, bacaljka f (Vuk), bacanj, gen. 
bdcnja m »nassae genus« (Vuk) iz ribarske ter- 
minologije. Izvedenice dobivene s pomocu su- 
fiksa -ka (v.), -aljka (v.), -(a)n (v.). Radna 
imenica se tvori s pomocu -ac (v.). Postoji jos 
izvedenica s pomocu stcslav. sufiksa -anija 
(v.) bacanija (nar. pj.). Kao onomatopeja 
dolazi i u bavarskom Batzen »udarac po ruck, 
patzen »udariti«, vjerojatno i nase pdcka f 
»1° udarac po ruci, 2° mrlja od crnila«, odatle 
denominal packati (Hrvatska) = slovenski 
pacati u istom znacenju. Zatim arbanska ono- 
matopeja bace »zausnica«, koja zbog c mora da 
potjece iz hrv.-srp. Upor. . i rusko bacatb 
»zvucan udarac dati«. 

Lit.: ARj 1, 141. 160. 161. SEW 37. Mla- 
denov 19. Miklosic 6. Unbegaun, RES 12, 
44. Tentor, JF 6, 203. Vasmer, RSI 3,261. 

bac m »stanar, planinar, glavar pastirskog 
stana u planini, njem. Senner«, odatle izve- 



denica stvorena s pomocu -ih bacilo n (Make- 
donija) »obor, stan, mjesto gdje se muze i 
pravi sir u planink, sa -ija (v.) bacija (Srbija) 
»1° muzenje ovaca, 2° mjesto gdje to biva, 
3° toponim«, bdlija f (Kosmet) »stan, obor«, 
s pomocu -ica : bacica, femininum od bac (Ko- 
smet) »stanara, ona zena u zadruzi koja se 
stara o mlijeku, muznji«; s pomocu-wma (v.): 
bacevina f (Kosmet) = bbce ina (Belle, Dijalekti 
385) »mlekar, kao velika soba, sinonim ladnik«. 
Postoji i pridjev na -bsk : bacijski, imenica na 
-iste: baciste n » mjesto bacije«. Nalazi se s 
istim znacenjem u rum. baciu (izgovor bac). 
Balkanska rijec koja je preko rumunjskih 
nomadskih pastira presla preko Karpata: 
madz. bacs, bacsa, bacso »Schafer«, u poljskom 
i slovackom ima znacenje »oberschafer«. Ne 
moze se znati tko ju je od koga posudio. 
Dovodi se u vezu s ngr. ujtdnmoc, = yepcov- 
aeBaaxoc, u Epiru i arb. bac »drug«, koje dvije 
rijeci idu zajedno. Trebali bismo doduse 
poblizih obavjestenja o semantickoj vrijed- 
nosti epirske i arbanaske rijeci. Arbansko ts 
(pisano c) izgleda da je posudeno iz novo- 
grckoga, jer da je posudeno iz bac, imalo bi 
da glasi s, upor. arb. toponim Shas od stsrp. 
Svacb. Ako je tako, onda je epirski oblik 
posudenica iz epirsko-slavenskoga bac. Grcko 
ts zamjenjuje uvijek ;'. Mislim da ova rijec 
ide zajedno, sto se tice postanja, sa stopanin 
(v.) irackoga podrijetla. Ovamo ide jos to- 
ponim Backa (se. meda, zupanija, zemlja), 
madz. Bacsmegye. 

Lit.: ARj \, 141. SEW 1,37. Bruckner 10. 
Baric, Alb. \, Isti, JF 3, 203-4. GM 29. Elezo- 
vlc I, 35. Miklosic 414. Mladenov 19. Popovici, 
Sldvia 7, 22, Puscariu, DLR 1, 409. 

baca (Vuk, Vojvodina) »svekar«, u poslo- 
vici: Otici ce baca, asiace snasa. Akcent je 
hipokoristicki. Ide zajedno s bug. baj, bajco, 
bako, baco. Nije identicno s baca (v.), nego ce 
biti nas hipokoristik od turskoga baba (v.). 
Danicicevo izvodenje od bac (v.) ne moze se 
primiti, jer je ovo termin iz balkanskoga pastir- 
stva. 

Lit: ARj I, 141. Mladenov 19. 

bacMo, gen. -kijela m (16. v., Marin Drzic, 
posi.) »malj kojim se nabija kudjelja«. Potvrdeno 
u narodnom govoru u Stonu baskelica »pirejka«. 
Denominal na -ati backijelati, -am impf, 
(potvrdeno takoder samo u poslovici). Danicic 
izvodi iz gr. cpdaxetaiv »zvrcka«, sto semanticki 
ne zadovoljava. Bit ce unakrstanje od nase 
rijeci bat (v.) i dalmato-romanskog leksickog 



bacfcio 



Kb 



badanj 



ostatka od lat. deminutiva na lat. (slozeni sufiks) 
-icellus: kslat. fasticellus > tal. fusticello 
od fastis > *fuskio, gen.-kijela. Pored bat 
dolazi u obzir i unakrsten|e sa baccillum > tal. 
bacillo, bakkiddu (Logudoro). 

Lit.: ARj l, 143. REW 3 870. 3615. DEI 
397. 1740. Skok, ZRPh 43, 405. 

bacva f (13. v., dubrovacki pisci, Vodice) 
= bacva (Slum), nekada po u- deklinaciji 
bhcy (odatle u Vrbniku beci}, gen. bbcb e, 
danas po a- deklinaciji, slov. bacva = becva = 
makedonski borna »1° dolium, 2° stablo u pro- 
rasla luka, na kojem je gore sjeme (Baranja)«. 
Deminutivi na -ak bacvak, gen. -aka »doliolum«, 
na -bka bbcbka > backa (J. S. Reljkovic, meta- 
fora) »izvod«, toponim Baska (Krk) = Beska 
(Vrbnik) = Bisca (krcko-romanski, Krk), 
becka (Vuk, ne zna se gdje se tako govori) 
»pivarsko bure«, madz. bocska, rum. bosca, 
na -ica bacvica f, toponim u pi. Badvice (Split), 
na -id bacvid, na dva deminutivna sufiksa 
-ica + bkb > -ilah, gen. -icka bacvicak, gen. 
-icka bacvicak, -ica + -id badvicid. Radna 
imenica na -ar bacvar, gen. -ara s pridjevom 
badvarevj-ov, bdivarski. Od vlat. buttia, od 
buitis, sa tti > i kao u Arcar < Ratiaria, 
racun < ratione, puteu < pud. Prijelaz u 
deklinacije w kao u pekva, mrkva, blitva, 
murva. Lat. H > 5 kao u solanu > slar. 
Upor. buda i vucija. 

Lit.: ARj I, 144. 220. MikloSid 25. SEW 
105. Bruckner 19. Isti, ASPh 42, 140. Pleters- 
nik 1, 9. 15. Skok, Slav. 29. Ribaric, SEZb 9, 
105. Mladenov 54. REW" 1425. Korsch, 
ASPh 9, 500. Jagic, ASPh 1, 159. Vasmer, 
RSI 3, 263. Gombocz-Melich 429. Puscariu, 
DLR 1, 623. 

baca m »brat od mila, kao bato — brdto, 
brale (v.)«. Ovaj se hipokoristik upotrebljava 
i za druge ljude, koji nisu brat, onako kao 
bata, brojne, brajnde (ZK), koji se kazu svakom 
odraslom covjeku. Basta, basttca upotrebljava 
se u bugarskom i za oca, tako i u srpskom, 
gdje je oblik Ji = d dosao iz crkvenog jezika: 
basta »otac, starjesina u manastirima«, odatle 
bastina »ocevina, naslijedeno dobro« o kojoj 
v. nize. Ispravan narodni oblik baca nalazi se 
u cakavskom i stokavskom kao pridjevski 
toponim: selo Batina, odatle Badinsko jezero 
ili Perasko blato kod Ploca; Batin Do pod 
Kozarom, poimenicen sa -(a)c: Badinac, 
gen. -nca kod Smiljana u Lici. Upor. i de- 
minutiv Badica (brdo, Srbija). Gerov poznaje 
bato, bajo, baco, bat'a »frater natu. major« 
prema basta, pridjev bastin, deminutiv basttca. 



S obzirom na rusko bat'uska »otac, svecenik« 
moglo bi se uzeti da je bat'a sveslavenski 
hipokoristik. Oblik sa c za f mora da je posto- 
jao i u panonskoslavenskom, kako se vidi 
iz madzarske posudenice bdcsi, bdcsikd i 
bdcsika. Za osnovu se znacenja ima uzeti dvoje: 
a) brat, b) otac. Izgleda da ovu dvojakost 
osvjetljava krscanstvo. Za krscanstvo svi su 
ljudi brada, a u manastirskom govoru rijec 
je mogla dobiti i specijalan naziv za manastir- 
skog svecenika (upor. na zapadu skracenicu 
fra < frdter i za manastirskog svecenika, za 
koga se inace kaze i pater). Ovamo ide i lit. 
boczius, prabocsius, pi. boczei, praboczei »pra- 
djedovi«, ovamo ide mozda i bacun »(Crmnica) 
glomazan covjek, veliki sanduk (u prenesenom 
znacenju)«, izvedenica dobivena s pomocu tal. 

-one. 

Lit.: ARj 1, 144.199. SEW 1, 45. Mladenov 
19. Miklosic 6. Gombocz - Melich 1, 314. 
Briikner, KZ 46,229. Miletic, SDZb 9, 263. 
Sobolevskij, REV 64, 148, Vasmer, RSI 4,161. 

bacir m (Dubrovnik, pisano i baar) = 
baar, gen. -ira (Rab, Cres) »vrst dinje, Winter- 
melone, cucumis melo«. Od mlet. i furl, baciro 
»popone vernino« (< perz. > tur, bakure). 

Lit.: ARj 1, 144. Kusar, Rad 118,18. Stre- 
kelj, ASPh 14, 515. Pirona 30. 

badana, gen. -e f (Kosmet) »krecenje, 
prevlacenje zidova krecnom vodom«. Turcizam 
talijanskoga podrijetla (badana < tal. patina), 
potvrden jos u bug. badana. 

Lit.: Elezovid 2, 496. Mladenov 13. 

badanj, gen. badnja m (13. v., Hrvatska, 
Crna Gora) »kada, kaca, (v.); velika suplja 
klada sto kroz nju voda tece (Srbija, u torn 
znacenju i slov. badenj, beden/}«, »veliki zetak« 
(Cilipi). Izvedenice su: deminutivi badnjica 
»ba£va kojom se za vrijeme berbe prenosi 
grozde« (Srijemsko podunavlje, Futog), badnjic 
j-ic mjesto -id kao u Konjic) = badnjic, augmen- 
tativ badnjina', sa -ara (v.) badnjara »vodenica, 
potocara« i pridjev bddnjev sa -ev (v.), koji ne 
bismo ocekivali s ovim posebnim sufiksom. 
Vokal a je nastao iz poluglasova s, b (upor. u 
Krasicu bbhn), gen. bidnja). Takoder toponim 
za izvjesnu konfiguraciju uvala. Nalazi se u svim 
slavenskim jezicima, ali ne postoji u baltickoj 
grupi. Zbog toga nije opca slavenska posude- 
nica iz- pragermanskoga, nego ispravnije iz 
poznijeg stvnjem. budin (upor. stengi, byden), 
a ovo iz lat. butina, kod Hesycha pVrivn. 
Njemacka rijec butin > Butte posudena je 
kasnije kao puta (ZK) »drvena posuda koja se 
nosi na ledima«, odatle putunja i rum. putind. 



badanj 



87 



badrljak 



Ovu nasu germansku posudenicu posudise 
dalje Madzari bodon(y), bodon(y) i Rumunji 
buddiu sa mnogo varijanata budacd (upor. 
madz. bodoncd), budasca, budasca (upor. madz. 
budiska), budaldu (ovo je valjda iz madz. 
bodalo), dok su badan i baddnifa ocito iz hrv.-srp. 
Rijec potjece prvobitno iz oblasti mediteran- 
skih izraza za drveno posude. Preko Nijemaca 
i Slavena rasirila se u istocnoj Evropi. 

Lit.: ARj i, 145. Miklosic 25. SEW 106. 
Bruckner 19. ASPh 42, 14. Scheftelowitz, 
KZ 56,176. Stender-Petersen (kritika J. Janko, 
Sldvia 9, 347). Iljinskij, I Z vORJAS23, 2(1921), 
180-245 (tumaci iz slavenskoga, sto ne moze 
biti). Kiparsky 232. Aleksic, NJ 4, 89-90. 

badava (Vuk, 18. v.), danas opcenit prilog 
na citavom hrv.-srp. podrucju, usao i u kaj- 
kavski (zabadava u pismu Jagiceve matere, 
zabodave pored zabodave ZK), u znacenju 
domacih priloga »zaludu, uzalud (v.), zastunj, 
(v.) (ZK), utaman (v.), sumice (v.), utoma 
(v.)«. Dobiva jos'-d(e): badavad (Vuk), ba- 
dovad (J. S. Reljkovic; o < a kao u Uvoda). 
Ovaj dodatak nije deiksa za pojacanje znacenja, 
nego dolazi od denominala badavddisati pored 
badavdisati »besposliciti« prema turskom 
aoristu -di koji je cest u nasim glagolskim po- 
sudenicama iz turskoga (upor. kalandisati v.). 
Prema zaludu, zastunj veze se s prijedlogom 
za (v.): zabadava. Na zapadu se docetno -a 
mijenja prema drugim prilozima na -ice (v.) 
ili -o (v. gore zabodave, u kajkavskom -o: 
zabadava). Radna se imenica tvori s pomocu 
sufiksa -dzija: badavadfija »besposlicar«. Po- 
red ovih oblika postoji u hrvatskosrpskom sa 
j pred -ova : badjavd (Bosna) = badjava (Kos- 
met), odatle badjavadzlja, badavdzija (Belie), 
zabadjava pored bodjdva, bodavd (Pristina, 
a > o kao u Uvoda). Postoji joste turski apso- 
lutni superlativ tipa bom bos »posve prazan«: 
bdmbaddva »posve uzalud«. Oblici sa j su 
balkanski: bug. bddevd = badiavd — badihava, 
arb. badjava. Ovaj je turcizam arapsko-per- 
zijska slozenica bdd-T-haiva, bad hewa, odatle 
asimilacija vec u turskom badava, koja znaci 
»sto uzrokuje zrak«. Metafora je kao i u drugim 
jezicima: njem. aus der Luft greifen »izmisliti«, 
nase govoriti u vazduh. Drugi elemenat slo- 
zenice hdva f »zrak, vazduh, klima« postoji 
kao posudenica sama za se u Bosni, kao i u 
bugarskom, arbanskom i cincarskom (avae~); 
baduhava zvala se u Bosni i vrsta poreza 
(Truhelka). 

Lit.: ARj I, 147. SEW 1, 37. Elezovid 
1, 25. 52. JF 14, 199-200. Lokotsch 160. 



Skok, Sldvia 15, 351. GM 22. 149. Mladenov 
13-14. Korsch, ASPh 8, 650. 

badilj m (Dalmacija, Pavlinovic) = badilj 
(Porat, Krk) = badi! (16. v., H. Lucie) = 
badti (slovenski, Kras) »asov, lopata kojom se 
bacaju masline pod kolo, Stechspaten«. Od 
tal. (mlet.) badil(e-) »isto« < kslat. batillum. 



Lit.: ARj 1, 147. Pletersnik 1,38. 
GSJK 6,83. REW 992. DEI 402. 



Sturm, 



badem m (Krk) »omindula (v.), mandula, 
amygdala, gr. a\ivr^bakf\, na zapadu, u 
Dalmacijk = bdjam, gen. -ama (Crna Gora, 
ovako i kod nekih pisaca, ali ovaj oblik nije 
usao u knjizevni jezik. Nije jasno kako je doslo 
do d > j. Dvostruki oblici (dublete) nalaze 
se i u drugim balkanskim jezicima, bug. 
badem, ali arb. bajanie pored badam i modem. 
Turcizam perzijskog podrijetla (badam > tur. 
badem). 

Lit.: ARj 1, 146. SEW I, 37. Lokotsch 
154. GM 24. Mladenov 13. 

badrljak, gen. -Ijka m = bateljak, gen. -eljka 
m = bataljica f = patrlj, gen. -a m (Vuk) = 
patdljak, gen. -Ijka »komadic drveta sto viri iz 
zemlje« (Crna Gora, Jovicevic) = patrljak, 
-Ijka i kolektiv patrlje — patrljica (Ston). 
Ove rijeci idu zacijelo etimologijski zajedno, 
ali je nejasna varijacija samoglasa a > e > 
sonantno r (upor. krletka iz kaletka, v.), a i 
mijenjanje suglasnika p — b, t-d. Postanje bi 
bilo nejasno kad ne bismo imali bad'Ujica »1° 
struk trave od zemlje do cvijeta, 2° ono sto 
ostane od perja kad se cija«, s cim treba upo- 
rediti badaljika (v.), od imperfektivnog korijena 
bod — (bosti), od kojega postoje tolike izvede- 
nice. Pored ove imenice postoji jos pridjev 
badrljast izveden s pomocu sufiksa -aii (v.) 
»spinosus, bodljiv«, koji takoder upucuje na 
osnovu bad-. Njegovo znacenje preneseno je 
i na duhovno polje »osoran, prsljiv« (Dalmacija, 
Podgora, Pavliuovic). Od iste je osnove i 
denominal badrljati se »srditi se na malenkosti«. 
Pridjev bi se mogao uporedivati sa Ebazuz kod 
Domentijana i Save (13. i 14. v.) koji sadrzi 
dva pridjevska sufiksa bbaeb »bodar, badar« 
+ -bnb. Ali znacenje ne ide. Mislim da se i u 
gore spomenutim rijecima radi takoder o 
osnovi bad-bod-. Samo je d bilo izmijenjeno 
u i prema bat (v.), samoglas r unesen je u 
rijec prema krlj (v.), a p mjesto b prema parijez 
(v.). Te su rijeci u neku ruku sinonimi pa su 
se mogle unakrstavati. Pored gornjih varija- 
nata postoji jos bazdrljika (Vuk, Baranja) 



badrljak 



88 



bagana 



istog znacenja kojeg i badrljica. To je pejora- 
tiviziranje istoga tipa kao ciXsra za cura (ZK) 
prema srati, ovdje prema bazdjeti (v.)- 
Lit.: ARj \, 148-9.213. 9, 699.705. 

badia f (Vuk) »rupa na kuci kuda dim izlazi; 
dimnjak«, odatie bodzenjaca f »motka duga od 
ognjista, od badze, te se njom otvara i zatvara 
badza« (Lika), obrazovana s pomocu slozenog 
sufiksa -en + -jaca (v.), slozenica bodzdmet 
m (Hrvatska, Vuk) »dimnjacar« od mesti u 
drugom dijelu. Turcizam osmanlijskog po- 
drijetla (baca »kamin«), nalazi se u svim bal- 
kanskim jezicima: rum. bageaca, bajacd, gdje 
je dobila isto rasirenje kao babacd (v.), bug. 
badza, arb. baxhe, baxha (Berat), ngr. ujirxv- 
xaac, (citaj bqdzds). 

Lit.: ARj 1, 151. Mladenov 13. Lokotsch 
167. GM 22. Vuletic-Vukasovic, ZbNZ 1,35. 

bsidzak m (Vuk) »a) stegno (v.), b) opanak 
od koze s govedih nogu, nozanj (v.)«, odatie 
nas deminutiv badzacak obrazovan s pomocu 
naseg sufiksa -bbl (v. -ak); badzakuja f (Vuk) 
»zlatan novae holandski na kom je covjek rasi- 
renih nogu«; obrazovan s pomocu turskoga 
sufiksa -li (v.). Od tur. bacak »Bein«, bacakh 
»langbeinig«. 

Lit.: ARj 1, 151. Skilji? 111. 

badzenak m (Bosna, Dalmacija, Podgora, 
Pavlinovic) = bodzdnak (Kosmet) »muzevi 
dviju sestara su medu sobom badzanacU, 
»pasenog (v.), svak«, odatie hipokoristik badfo 
m (Dalmacija, Podgora?, Pavlinovic). Nala- 
zi se i u bug. badfanak (istoga znacenja). 
Turcizam iz oblasti srodstva (pacdnak »djever, 
muzevijev brat«). 

Lit.: ARj 1, 151. Elezovic I, 35. Mladenov 
13. 

bag', pi. bazi m (Vuk, nar. pj., u izrazima 
zlatan sahat s bazima, bag od sahata) »lancic«. 
Turcizam (bag »verizica«), nije drugdje po- 
tvrden. 

Lit.: ARj 1, 149. 

Bag 2 , gen. danas Baga, u 15. v. Bgam(H95, 
potvrden lok. Na Bgu), predrimski i pred- 
slavenski toponim (grad u Podgori), tal. Carlo- 
bago koji se i kod nas cesto upotrebljava kao 
Karlobag [ime prema gradackom nadvojvodi 
Karlu koji je obnovio mjesto 1579], pridjev 
na -bsk baguski (zakon, kumfin boguski), neo- 
bican umetak kojega postanje nije objasnjeno, 
mozda prema etniku Bagufan; umetak je nastao 



zbog teznje da se izbjegne baiki, jer bi nastao 
homonim sa Baska., i paskl; kako je to gladan 
kraj, mozda je -us- dosao prema gladus. U rim- 
sko doba Vegia (Ptolomej) preko lokatlva Vegiae 
> Bigi (Ravennas) od Vegium (Plinije). Nasuprot 
Bagu nalazi se na Krku brdo Bag (betacizam 
je potvrden vec kod Ravennasa,upor. jos Bol'); 
i > 6 > a i velami izgovor gi > g kao u 
giman, dokazuju da je toponim usao u hr- 
vatski jezik kroz dalmato-romanski medijum. 

Lit.: ARj I, 149. 151. Krahe, GN 40.76. 102. 
Mayer 1, 355. Skok, GIZM 31, 153.32,119. 
Klaic, Zemljopis 1,111-112. EJ 5, 215. 

baga f (Vuk) »nekakva konjska bolest«, 
odatie pridjev bdgljiv (konj) obrazovan s po- 
mocu sufiksa -Ijiv (v.). Petranovic ima mjesto 
toga sufiksa bdgljav, valjda iz govora Crne 
Gore. Postoji jos i bazljiv (Vuk) sa g > t 
Vrcevic ima glagol obaglamiti »oboljeti od 
bage« (za konja). Taj glagol jos jace zamrsuje 
pitanje postanja. Danicic kaze da je rijec turska, 
ali ne kaze koja. Postanje nejasno. A i bolest 
nije utvrdena. Niti se pravo zna gdje se te 
rijeci govore. Kako znacenje rijeci nije tacno 
utvrdeno, nije iskljucena mogucnost veze s 
pridjevom bagav i s ostalim izvedenicama 
koje idu u konjsku terminologiju kao i baga. 

Lit.: ARj 1, 149.150. 265! 8, 302. 

bagajlija f, u Petranovicevoj narodnoj pjes- 
mi: gdje polece jastreb tica ljuta..., a za njime 
dvije bagajlije. Drugih potvrda nema ni iz 
nasih pisanih ili usmenih vrela, kao ni iz 
drugih balkanskih jezika. Ni znacenje nije 
jasno. Prema Danicicevu tumacenju narodni 
je pjevac izopacio tursko bile-bagli »ptica 
nalik na sokola«. 

Lit.: ARj 1, 149. 

bagalj gen. bdglja m (Vuk, Srijem, Banat) 
»navilj ak« (v. vile) = bdglja f (Vuk), odatie 
deminutiv- bagljic, gen. -ica, bagljica (Vuk) 
i denominai bdgljati. Mozda ovamo ide 1 i 
vokal, gen. vakla m (ZK) u znacenju otkos 
(ZU). Danicic rastavlja bogalj m od baglja f. 
Prvi oblik identificira s madz. baglya u istom 
znacenju, a drugi izvodi iz gr. cpdxeXov »sve- 
zanj«, sto ne odgovara ni fonetski ni serna- 
sioloski. Oba se oblika ne mogu rastavljati. 
Gombocz-Melich nemaju madz. baglya. 

Lit.: ARj 1, 149. Skok, ASPh 33, 372. 

bagana f (Vuk) »koza jagnjeca«. Akcenat je 
sumnjiv. Prema turskom bagana »jagnje«, 
odakle taj turcizam potjece, bio bi akcenat 
bagana. Nigdje drugdje nije zabiljezen, ni 



bagana 



bagina 



kod nas ni na Balkanu. Ide li ovamo bdgane, 
gen. bdganeta n (Srbija, Milicevic) koju rijec 
Danicic takoder identificira s bagana »dijete«. 

Lit.: ARj 1, 149. 

bagarija f »remen«. Prema potvrdi kod 
Belostenca bila bi to kajkavska rijec koja se jos 
nalazi u slovenskom i rumunjskom bogdrie 
i madzarskom bagana. U kajkavski je dosla 
preko madzarskoga. Gombocz-Melich 1, 222 
je oznacuju kao mongolsku, osmanlijsku' i 
perzijsku. 

Lit.: ARj 1, 149. 

bagas, gen. -asa m (17. v., Vuk, Crna 
Gora, Pastrovici, Ljubisa) »zitna mjera od 10 
oka«. Nije nasa izvedenica na -as (v.). Upor. 
-usius u barcusius (v.). Miklosic pomislja na 
arbanasko vrelo, ali ne spominje preciznije 
koje. Ne vidim koja bi to arbanaska rijec mogla 
biti. Opravdano je pomisljati na vezu sa tal. 
baga »sacco di pelle, otre«, furi, bage f »vaso 
di pelle per contenere e trasportare vino ed 
altri liquidk, zatim sa furi, bagdn »buraciot = 
barilotto« (v. vagan). Pretpostavlja se da je to 
predie. (ligurska) rijec u srodstvu s egejskom 
cpdxeAoc, »svezanj«. V. poculica. 

Ovamo treba uvrstiti jos i bagelj »covjecic, 
homunculus« < mlet. baga »otre« > (metafora) 
»uomo soverchiamente grasso« < mlet. baghelo 
»piccolo otre«. Od baga je na -aticum >-age 
i fr. bagage > bagazq f »1° prtljag, 2° (pejora- 
tivno) rdava mladez«, s promjenom sufiksa 
tal. bagaglio (preko bagaggi > bagai) > bagaj 
(18. v., Kuhacevic, saj < Ij kao Veja < Veglia). 

Lit.: ARj 1, 149. 150. Miklosic 6. DEI 
403. 'Strekelj, DAW 50,3. Isti, ASPH 14, 
515. REW 850. 

bagatela f (16 — 17. v., Poljicki statut, 
Vuk cuo u Vojvodini, danas opcenito u hrv. 
gradovima) »neznatna stvar«. Denominai na 
-Isatl bagatelisati, -sem pf. »omalovazavati, 
nipodastavati«. Od tal, bagattella »id.«, de- 
minutiva od lat. baca sa dvostrukim deminu- 
tivnim sufiksom -atta (varijanta od -Uta > 
-etto) i -ella. Talijanska je rijec postala evrop- 
skom. Preko austrijskonjem. usla je u hrv.- 
sfp. i madz. Mjesto -ella dolazi i sa sufiksom 
lat. -inus > -ino 'u bagatin (slov.) »kleine 
Miinze« < mlet. (1274) i trsc.-tal. bagattino 
»novac zvan i piccolo (odatie u ZK nlmam ni 
pikule »nemam ni prebite pare«) > (sa meta- 
tezom i njem. izgovorom b/g > p/k s promje- 
nom sufiksa) patakun, gen. -una ZK = bata- 



kun (Lika, Lijesce) »stari austrijski bakreni 
novae od 4 novcica«. Osnovna lat. rijec baca 
»jagoda« ocuvana je u bokva f (Vuk, Dubrovnik, 
Dalmacija), deminutiv na -ica bokvica (15. v., 
Vuk) = bukvica »germen, plantago«. Berneker 
izvodi tu rijec od bok (v.). Lingvisticka geogra- 
fija govori u prilog posudenice iz dalmato- 
romanskog jer bok ne objasnjava ni znacenje 
ni oblik, -va mjesto lat. -a je kao u murva < 
lat. morum. Baca je u romanskim jezicima ta- 
koder ime biljke, kao »Hagebutte« itd., tal. 
bagatto »ceitis austraiis«. 

Lit.: ARj 1, 149.728. Pletersnik 1,9. Gom- 
bocz-Melich 223. Miklosic 17. SEW 1,68. 
DEL 404. 

bagazija f »platno bojeno« (prema potvrdi 
iz Belostenca i Voltidija, kajkavska i dalmatinska 
rijec) = bogosija f (Kosmet) »pamuk ili platno 
aleve (= crvene, v.) boje, nekada donoseno iz 
Skadra«. Turcizam (bogasi »platno za postavu«). 

Lit.: ARj 1, 150. Elezovic 1, 52. Strekelj, 
ASPh 14, 515. Miklosich, Turk., Nachtrag 
1, Halfte 8,2,79. Lokotsch 324. 

bagav (Vuk, nar. pj. i posi. 18. v., Baranja) 
pridjev »hrom«, odatie poimenicenje sa -(a)c. 
-ica (v.) bagavac m, bagavlca f i denominai 
dbagaviti pf. »ohronuti, tj. postati bagav« (u 
Lici). Vuk poznaje tu rijec u konjskoj termino- 
logiji (v. gore baga) s umetnutim n bangav 
(konj) u istom znacenju. Taj oblik nije ubi- 
ciran, ali se nalazi u bugarskom bangd m = 
pango m »hrom, kusast davo, davolov epitet«. 
Mjesto dbagaviti (u Lici) Vuk ima u istom 
znacenju denominai obangaviti, koji takoder 
nije ubiciran. Prema tome bagav i bangav idu 
bez ikakve sumnje zajedno; bangav je po 
postanju ciganski pridjev pango = sanskrt 
pangii »hrom«. Kod nas je dobio prema znacenju 
sufiks -av (v.) kao turski pridjevi corav, celav. 
(v.). Ciganski pridjev usao je u konjsku termi- 
nologiju posredstvom njihova trgovanja konji- 
ma. Problem ostaje zasto je nestalo n u bagav 
i veza sa baga f. Kad bi bilo utvrdeno znacenje 
te imenice, femininum bi se lako protumacio 
prema pjega-pjegav, tj. iz pridjeva je nastala 
imenica odbacivanjem pridjevskog -v. Vjero- 
jatno u vezi s ovim pridjevom stoji i obaganjati 
(Lika) = obangaviti (Vuk). 

Lit.: ARj 1, 150. 8, 302. Mladenov 16. 
410. SEW 42. Miklosic 1. 

bagina f = bagina (Prcanj) »solen, Seemu- 
schel«. Dalmato-romanski leksicki ostatak od 
lat. vagina, sa v > b u Dioklecijanovu ediktu 



bagina 






bagra 



(bagina spathae), katal. boyna i s ocuvanim 
velarnim izgovorom gi kao u giman, galatina 
(prema mlet. vazina, furl, vazine). 
Lit. : Resetar, Stok. 225. REW 3 9122. 

baglame f pi. a) »gvozda sto drze vrata za 
dovratnik, sinonimni izrazi sdrke (v.), brtvjele 
(v.), panti ZK, posudenice iz madz., tal. i 
njem., domaci je sinonim samac m i samica 
f u Istri«, b) »clanak u noge« (baglama), c) 
»mala tamburica od 3 zice« = baglama i 
baglama f (Kosmet u znacenju pod d). Bal- 
kanski turcizam osmanlijskog podrijetla (turski 
apstraktum ili apokopativni infinitiv baglama 
»vezanje« od baglamak »vezati«), nalazi se jos u 
rum. balama (s nejasnim gubitkom g}, bug. 
baglama i arb. bugiarne, sve u znacenju podn a. 
Znacenje pod c mogu da objasne samo poznava- 
oci toga instrumenta. Nejasno je takoder 
kako je ovaj apstraktum mogao postati antro- 
ponim, prezime Baglama kod katolickih Hrvata. 
Vjerojatno se mora poci od znacenja »spre- 
cavanje konzumiranja braka«, tj. stavljanje 
stapa izmedu bracnih drugova kao kod Tristana. 
i Izolde. Odatle je rijec prenesena na one koji 
su rodeni u takvim prilikama. 

Lit.: ARj 1, 150. Elezovic 1, 25. Mladenov 
13. GM 22. Lokotsch 173. 

bagoce f pi. (Stulic) »maxillarum nervorum 
convulsio«, u Dubrovniku .»vilice« (Deanovic). 
Rijec nije potvrdena u narodnom govoru i 
ne zna se gdje se govori. Nije zrela za etimo- 
logijske ispitivanje. 

Lit: ARj. 1, 150. Resetar, Stok. 225. 

bagov m (Banat) »prosti duhan«. Nalazi se 
jos u rum. bagau m u istom znacenju. Posu- 
denica je iz madz. bago. U znacenju »ostatak 
duhana u luli« govori se bogus m (ZKU i 
Lika). Ista rijec, koja dolazi takoder iz madz. 
bagos, govori se jos u slovenskom, slovackom 
i kod erdeljskih Sasa. 

Lit: Skok, ASPh 33,359. Pletersnik 1,9. 
Gombocz-Melich 225 i si. 

bagra f (Zore i Pavlinovic potvrduju ovu 
rijec kao termin pomorskog ribanja) »crven 
od borove kore; mast kojom se mreze maste 
da ne pucaju od suse«, sinonim tanga f (v.). 
Zacijelo je ista rijec koja i bagrb kod Domentijana 
i Save »purpura«. Vuk poznaje istu rijec u 
znacenju »nekakve morske ribe« (Dubrovnik). 
Miklosic je ovo znacenje ispravno uporedivao 
s gr. cpdypoc,. To bi mogla biti ista riba koja 



se inace zove pagar (iz porodice sparidae). 
Ali to bi trebalo istom utvrditi. Na osnovu 
neodredenog znacenja »nekakva morska riba« 
ne moze se praviti naucna etimologija. Svakako 
se ta Vukova bagra mora izluciti iz gore spo- 
menute bagra »purpura«. Pored stcslav. bagri 
»skriet« postoji jos bagoru ruskom i denominal 
bagnn »bojadisati purpurom« u ukrajinskom, 
ruskom i bugarskom. Odatle: pridjev hagren (13. 
v.), obrazovan s pomocu pridjevskog sufiksa 
-en (v.), ocuvan je u poimenicenom obliku 
bagrem m (takoder u bugarskom, s asimilacijom 
b — b > b — m, upor. bedem < tur. beden), 
bagrena f = bagrema f (Sulek), odatle bagrenica 
»biljka robinia pseudoacacia«, odatle pridjev 
bagrenov i izvedenice na -(a)c, -ica : bagrenac, gen. 
-enea m »neka trava«, bagrenovac »med iz cvijeta 
bagremova«, slozen pridjev bagrovidan (potvr- 
den samo jedanput, u 15. v.), denominali 
obagriti pf. »obojiti bagrom« (14. v.), zabagret, 
-im pf. »zardati od necistoce«, obagret, -imj 
ubagret pf. »pocrveniti, zardati« (Kosmet). 
Ime cara Konstantina Porfirogeneta pre- 
vode neki nasi historici Bagrenorodeni. 
Postoje dva tumacenja postanja ove rijeci. 
Prema Baricu, bagra potjece iz ie. *bhogoros 
od iste osnove od koje i gr. cpcoyco »peci«. 
Prvobitno bi znacenje bilo *goruci > erven. 
Polazno znacenje bilo bi »zariti« potvrdeno u 
rus. bagatb »vatra koja tinja«. Kako za bagra 
nema drugih ie. paralela, ova je etimologija 
kombinacija koja ima malo vjerojatnosti. 
Ne postoji stcslav. bagzrb m kako navode 
Berneker i Baric, nego samo bagrb. Ranije je 
Mladenov oznacio slav. bagri, bagriti kao pra- 
slavenske rijeci od osnove bag »bojadisati 
uopce«, zatim »bojadisati crvenom bojom«. 
Ali prvo znacenje nije potvrdeno. Najbolje 
ce biti ako kazemo da je postanje nepoznato, 
ako nije posudenica iz gr. Jiopcpupa > *peabzea, 
sa metatezom i disimilacijom *bragra > bagra, 
kaostojeilat./>wr/)«ra izgrckoga. S ovom rijeci 
tesko da ce biti istoga postanja bagra /kojoj 
je prvobitno znacenje iz marvogojstva zabilje- 
zio J. S. Reljkovic u Kucniku »mlado jedno 
stado sto se ostavlja za kucu«, odatle ono 
znacenje sto ga Vuk daje za Vojvodinu, gdje 
su sinonimi »vrsta, soj, fajta, pasmina, species«. 
Rijecjedobilauprenesenoj sluzbii pejorativno 
znacenje, upor. I. Drzic: parti ali' bagre u 
universitadi. Ni za ovu rijec, koja se akcentom 
razlikuje od prve, nije utvrdeno postanje. 

Lit.: ARj 1, 150-1. 8, 302. SEW 38. 
Miklosic 6. Baric, PPP 1 (1921), 231-7. 
Mladenov 13 i RFV 68, 378-88. Elezovic 
1,183.2,1. Skok, Term. 47. REW 3 6862. 



baguda 



91 



bah 



baguda f (18. v., M. A. i J. S. Reljkovic, 

pridjev svitla i— ', kod Rapica svilena ~) 
»krijesnica«. Pridjev na -bn bagudni. Danicic 
pOmislja na tal. baco »svilena buba«, cime se ne 
objasnjava pravo ni znacenje ni sufiksni c > g. 

Lit.: ARj 1, 151. DEI 398. 

bagulina f (Bozava) »bastoncino«. Od lat. 
baculus pastoralis (9. v.) > tal. bacalo (15. v.) = 
bagol (Romanja) sa deminutivnim sufiksom 
-ino. Od istog je korijena (keltskog, ir. bace 
»zavinut stap«) sa deminutivnim sufiksom -Ttta 
> -etta baketa f (Vuk, Risan, Perast) = ba- 
kita (16. v., Marulic) »stap, sibika, prut, pa- 
lica« < tal. bacchetta, furl, bakete. Ne zna se 
kako se etimologijski odnosi cakavsko (Istra) 
bakul »gryllus domesticus« prema trsc. bacalo, 
bakula f (Molat) »babura slicna pauku, zivi 
na vlaznim mjestima, tijelo joj je kao dio sto- 
nog^« i bakljaca f (Sulek, Makarska) »neka 
krupna kruska« (bila bi izvedenica na -oca, 
nas ili romanski sufiks, ako ide ovamo.) 

Lit.: ARj 1, 159. Cronia, ID 6. Nemanic 
1, 28. Strekelj, ASPh 14, 516. REW 3 8742. 
DEI 395-6. 399. 

baguii, gen. -una m (Vuk, Hrvatska) »svinja 
kovrcastih cekinja«. Deminutiv na -be > -ac 
bagtinac, gen. -nca (Vuk). Rijec je engleska 
u talijanskom izgovoru bacon »ventresca di 
maiale affumicato«, frc. bakko, vec u srlat. 
(941) baco, gen. -onis. 

Lit.: ARj 1, 151. DEI 399. 

bah, pridjev i poimenicen kao maskulinum, 
»a) prasak, lupa, vika, b) preneseno napsiholosko 
polje: ohol, oholica«. U vezi s prijedlogom u (v.) 
nastaje prilog ubah (redovnistvo ubah zagovori 
se odrzati bogu, Glavimc) > uba, koje dolazi 
i zajedno s prijedlozima na (v.), s (v.), u sve- 
tostefanskom hrisovulju ni u "bhm, »nikako«, 
u starijem hrv.-srp. u bah »durchaus, svakako, 
upravo«, danas zamijenjeno sa bas (v. kasnije). 
U Pomieru, Premanturi i Medulinu ubah 
znaci »neprestano«. U narjecjima dolazi prilog 
ubah vezan sa pre (v.): preuba (Lika) = pri 
(ikavski) priuba (Banja Luka) »dosta, prilicno, 
ikoliko«. Prvobitno znacenje lijepo se vidi u 
prilogu izubaha »iznenada« (Vuk, Boka). 
Tu je iz priloga ubah nastala imenica. Pridjev 
bah »ohol« ne postoji vise ni u knjizevnom 
ni u saobracajnom govoru, nego je objasnjen 
pridjevskim sufiksom -at (v.): bahat »ohol«. 
I prvobitno znacenje objasnjenjeno je istimpo- 
imenicenim sufiksom bahat > bat m »tresak, 
prasak, lupa, osobito nogama, kad se ide«. 



Od iste su osnove denominali bahati impf, 
prema pf. bahnuti (na-, iz 17. v) > banuti 
= banut, banem (Kosmet) »lupiti, udaritk 
pored »neocekivano, iznenada dock, iterativ 
bahtati (Vuk), b-ihat impf, »mnogo trositi 
necega bez potrebe« (Brusje, Hvar), baharat 
impf, »tandrljiskati, udarati, praviti galamu« 
(Smokvica, Korcula), baharati (Kuciste, Brae) 
»suskati«, odatle imenica na -ija baharija f 
»pomorski izraz za nepomorce«. Odatle augmen- 
tativ basina f (Vuk) »buka, vika«. Jos postoji 
denominai basiti impf, »udarati u bah«, zabasiti 
pf. »zanijekati« i pridjev izbasan (16 — 18. v.) 
koji kao da znaci »osloboden, slobodan«. 
Kako se iz prefiksalne slozenice vidi, bah m 
je dobilo i znacenje »odricanja, poricanja« 
koje se razvilo iz negativnog tvrdenja lupom 
ruku ili nogu. Od ovoga znacenja ima glagolska 
izvedenica zabasuriti pf. prema impf, zaba- 
surivati, gdje je zabasiti rasireno glagolskim 
sufiksom -ur- (v.), u Kosmetu bez samoglasa 
u : zabastrat, -am pf. prema impf, zabastravat, 
-avam u istom znacenju (s umetnutim t 
izmedu sr kao u ostar, v.). Uporedenje sa 
stcslav. bhhhmh pokazuje da je a u svim ovim 
rijecima postalo od poluglasa 6. Isto tako i 
u bas < bbsb (takoder slovenski i madzarski). 
Jedino bi se u pridjevu bahat moglo dopustiti 
prvobitno a s obzirom na rusko bahatb »hva- 
stati se«, ali Bruckner i Scheftelowitz dovode 
ovaj glagol zajedno s rus. baharb »carobnjak« 
(v. nize bahoritf) u vezu s grckim (pdaxco, 
tako da ispada iz veze s bah < *bthi. Poluglas 
6 moze i ispasti: zapsiti »zanijekati« < za + 
bis-i-ti (upor. glede znacenja zabasiti"). 
Praslavenski onomatopejski korijen bih- je 
nizi prijevojni stepen od buh-, koji se nalazi 
u buknuti, buhnem pf. (na-) »provaliti«, impf. 
busiti »udarati, bacati, bucno padati« (upor. 
zabusiti se a vodu ZK), nabusiti se, impf. 
buhati, buhai m (sa -ac, v.) »cuska, zausnica«; 
pridjev na -av (v.): biihav »mollis« = biihavan 
(sa dva pridjevska sufiksa), imenica buhovica 
f »terra soluta«. Ovamo ide jos s prefiksom 
pod- slozeni pridjev podbtil ZK < podbuhh 
»napuhnut u licu« i inhoativni glagol buktjeti 
< *buhtjeti. Rumunji posudise prijevojni ste- 
pen bus-, odatle njihovi glagoli busi, inabusi, 
imenica busaiu, apstraktum busala i prilog 
dea but,eie »cetveronoske«, od cega potjece 
licko (posudeno od velebitskih Vlaha ?) 
dojabusoliti »doci cetveronoske«. Uzme li se 
da je h u onomatopeji bbh-lbuh- nastalo iz ie. 
inhoativnog glagolskog sufiksa -sk- (lat. ve- 
terasco), onda treba ovamo staviti i korijen 



bab 



92 



bailo 



bu- koji se nalazi, rasiren pridjevskim su- 
fiksom -10, u biij-an i' impf, bu-j-a-ti (na-), 
u stcslav. pridjevu Tywfi < ie. *MIoueo. Buj 
je rasiren mozda sa -ulj- (v.) u buljiti (iz-), 
buljim impf, s objektom oci (npr. buljiti u 
nesto), odatle buljina f = buljuna f (Vuk, 
Banat) »sova«; sa -as (v.): bulje! m (Backa, 
Vuk) »riba perca fluviatilis«, koju posudise i 
Madzari (bules), odatle hipokoristik biilja 
f istoga znacenja. Ta riba zove se i okun od 
oko (upor. ukljata u Dalmaciji) i u Srijemu 
bandas, gen. -asa (Vuk) pored bandar, gen. 
-ara. Slozenice: buiioka < buljooka »ovca« 
i pridjevi buljook, buljookast. Upor. jos billjioka 
f, imperativna slozenica. S nasim glagolom 
buljiti u vezi je ceski vybouliti »glotzen«. Mat- 
zenauer uporeduje s got. uf-bauljan. 

Lit.: ARj \, 171. 194. 198. 199. 4, 145. 
301. 7, 730-1. 11, 771. 12, 202. SEW 1, 
97. 100. 107. Mladenov 51. 54. H'P 2, 112. 
118. Bruckner 46. /CZ 51, 240. Scheftelowitz, 
KZ 54, 228. GM 28-9. 271. Liewehr, SMvia 
5, 210. Perusek, ASPh 34, 20. 36. Elezovic 

1, 30. 184-5. Ribaric, SZ>Z6 9, 130. BI 

2, 612. Hraste, //" 6, 211. Matzenauer, If 
7,17. Gombocz-Melich 1, 303, 567. 

bahan m (Smokvice, Korcula) »svinja«. 
U vezi je mozda s tal. baffo (stmlet, stlomb., 
furi., srlat.) »slanina«, odatle bafara »debeo«. 

Lit.: REW 1 878. DEI 402. 

bahoriti, -im impf. (Vuk, 16. v., zapadni 
pisci) »bajati (v., s torn je rijeci u etimologijskoj 
vezi)«. Odatle apstraktum na -ija (v.) i na -je', 
bahorija f = bahorje »bajanje«, radne imenice 
bahornik m = bahoternik m (valjda slozenica) 
prema bahorica f »bajalac, -ica«. Glagol 
je izveden s pomocu h < s(k) od ie. osnove 
ba-, koja se nalazi u gr. cpr|iu »govorim« i 
u nasem bajati (v.), bajalac. Odatle rusko 
bahan »hvastati se« i radna imenica bahar' 
»brbljavac, carobnjak«. Osnova bah- nalazi 
se i u drugim slavenskim jezicima, osim u 
bugarskom i poljskom. Zbog toga se moze 
oznaciti kao praslavenska. Prvobitno znacenje 
bilo je »govoriti nejasne, magicne formule«; 
odatle onomatopeiziranje osnove s pomocu -or-, 
upor. zuboriti, krdkoriti. Kao i bajati ide u 
termine primitivne mitologije i narodnog 
vjerovanja. 

Lit.: ARj. 1, 154. Scheftelowitz, KZ 54, 
248. Matzenauer, LF 7, 4-5. 

baht m = bat (Vuk, nar. pj.; Bosna i 
Hercegovina, Kosmet) »sreca, sudbina«, odatle 
indeklinabimi pridjev obrazovan s pomocu -li : 



batli »sretan«, poimenicen bdtlija m (Vuk), 
turski indeklinabilni pridjev obrazovan s po- 
mocu postpozicije -suz (v.): tur. bahtsiz > 
boksuz »nesretan«; u Pivi i Drobnjaku i taj 
dobiva -li: baksuzli »nesretan«, odatle imenica 
baksuzlija m. Konsonantska grupa ks nastala je 
ispadanjem, kao obicno, srednjeg t u grupi 
od tri suglasnika; hts > hs > ks (ugor. 
glede k < h *buhtjeti > buktjetj). U Ko- 
smetu postoji jos slozenica bezbdtnik m pre- 
ma bezbatnica f »nesretnik« i pridjev bezba- 
tan, koji se moze tumaciti na dva nacina: 
1. bez kao nas prefiks = turska postpozicija 
-suz, upor. neba(h)t m sa ne- prema nesreca 
ili 2. kao perzijska slozenica bedbaht koja znaci 
isto. Jos postoji izvedenica batuna f (Srbija) 
»sreca«. Glede nastavka -una na tursku imenicu 
upor. basuna od bas (Skok, Sldvia 15, 185). 
Taj turcizam perzijskog podrijetla (7>o/tf, ie. rijec, 
srodna s nasim bog, ubog, bogat, v.) nalazi se 
i u bug. baht, bahtlija i arb. baht > baft (Gege) 
u istom znacenju. 

Lit.: ARj 1, 154. 205. 209. 7, 788. Skok, 
Sldvia 15, 184. Mladenov 19. GM 23. Vuko- 
vic, SDZb 9, 379. Elezovic 1, 33. 37. 

bahuljati, -am impf. (Vuk, Sumadija) 
»ici pobaucke, cetveronoske, na nogama i 
rukama«. Govori se za malu djecu. Ovamo 
ide zacijelo i bavc'et pored bahcet impf, »hoditi 
na vrsima od prsti« u narjecju Lumbarde 
(Korcula), sa -eti, upor. bahtati (Vuk, v. 
naprijed bah). Mozda ide ovamo i bahuljaca, 
bahuljicica f, ime seve ili sevrljuge, koje 
Danicic izvodi od korijena bas- »zujati«. Glagol 
bahuljati svakako je deminutivna izvedenica 
od sveslav. korijena bah- > bah- (v.). Glede 
glagolskog deminutivnog infiksa upor. -ulj- 
(v.) u namiguljiti. Upor. glede znacenja i 
licko dojabusoliti (v. naprijed bah) istog zna- 
cenja. 

Lit.: ARj 1, 155. Kusar, NVj 3, 328. 

bailo m (16. v.) = (metatezom) *balijo 
m (16. v., potvrdeno samo u genitivu: izgna 
caeb poklisarije bbnetbckago bdlija). Od tal. 
bailo, bizantinsko fiaiovkoq > arb. bailas 
s clanom -zi »mletacki poslanik na bizantskom 
dvoru«, od lat. baju/us »1° trhonosa, hamal, 
2° bizantski administrativni cinovnik«. S 
izgovorom b > v vagilar »Kinderwarter«, vd- 
gljam »dvorim novorodence (Pljevlja, Drama), 
ngr. pa'ilac, < mlet. baila > (metatezom) 
bdlia »dadilja«, mlet. denominal bailir »allatta- 
re« > balliti, -im impf. (Lika) »pjestovati, 
dvoriti dijete«, bdjla f (Lika, Dalmacija, 



bailo 



93 



bajbok 



koliko granici uz Liku, dio Gorskog kotara), 
pridjev na -in bdjlin. Ovamo ide i rum. izve- 
denica na lat. -atus > -at baiat »djecak«. Od 
furl, bae, baje »balia« > slov. (Notranjsko) 
bdja = bdjila »dojilja«. Bajula je i posuda za 
vodu. Ovamo bdjica (Molat) »drvena posuda 
manja od kabla za vodu«. 

Lit.: ARj 1, 155. Sturm, CSJK6, 11. DEI 

408. 414. Romdnsky 131. REW 1 886. 

bair m = bajir = bdir (Kosmet) »brijeg, 
obala« = bajer (Tuzla) »meda«. Turcizam 
arapskog podrijetla (bayir »strmen«), nalazi 
se jos u bug. hoir »hrid«. Treba razlikovati, 
sto se tice postanja, bajer m »jezero« (v.). 

Lit.: ARj. 1, 155. Elezovic 2, 497. Pleterl- 
nik I, 10. Pavlovic, JF 16, 179. si. 

bajagi (Vuk) prilog, takoder u vezi sa kao 
> ko (Bosna i istocni krajevi) = bajagi pored 
balogi (Kosmet) = Abajaga (Lika, a je nasa 
zamjena za tursko jery) »toboz(e) (u zapadnim 
krajevima)«. Vuk pozna i oblik bajagi koji se 
moze tumaciti na dva nacina: 1. ili je to fonetska 
promjena a > o kao u Uvoda poslije Iabijala; 
2. ili je mijesanje i unakrstavanje sa slav. bo 
(v.). Glede oscilacije upotrebe sa kao > ko 
upor. kodoja pored dojq u istom znacenju 
(Skok, Sldvia 15, 359). Taj turcizam osmanlij- 
skog podrijetla (bayagi, pridjev i prilog, koji se 
upotrebljava kad se nesto konstatuje, bilo to 
neugodno ili neocekivano onome koji govori, 
kao fr. tout bonnement, tout simplement) 
nalazi se i u bug. baegi »uz, bozem«. Upor. 
sinonimni turcizam adeta (v.). Ide u oblast 
sintaktickih turcizama, kao dernek (v.), dojq 
(v.), os/i (v.). 

Lit.: ARj 1, 155. 507. Mladenov 14. Ele- 
zovic 1, 26. Deny § 469. 

bajat, -a, -o pridjev (Bosna i Hercegovina, 
istocni krajevi) »star u smislu gubljenja svje- 
zine (protivno je znacenje svjez), pokvaren 
(hljeb, meso, ulje, mast)«. Protivno drugim 
turskim pridjevima koji. ostaju obicno indekli- 
nabilni kao u turskom ili dobivaju nase sufikse 
(kao corav, celav, sasav), da bi postali nasi 
pridjevi, deklinabilanje i izrazava mociju zbog 
toga sto se svrsava na -at, koje je docetak i nas 
pridjevski sufiks (upor. rogat). Ali Vuk poznaje 
i nasu pridjevsku izvedenicu (odatle bajatan) 
dobivenu s pomocu opceg pridjevskog sufiksa 
-6«5 (v. -an) upravo kao u falisan od njem. 
falsch. Jos postoji imenica izvedena s pomocu 
-as (v.) baetas i denominali obajdtit se (Kosmet) 
= ubdjatiti se (Vuk) = obajatiti pf. (Jelic) 



»izgubiti svjezinu«, Pridjevski turcizam osman- 
lijskog (tur. bayat) podrijetla, nalazi se u svim 
balkanskim jezicima (bug., arb., bajat, ngr. 
s grckim sufiksom u ujiaYicruxoc, »bajatan«). 

Lit.: ARj 1, 156. 8, 302. Skok, Sldvia 15, 
183. Mladenov 19. GM 24. Matzenauer, 
LF 7,5. 

bajati, -em impf, na istoku = vracati na 
zapadu. Ide u terminologiju staroslavenske 
mitologije i danas narodnog vjerovanja. Upor. 
za bajanje jos vrazanje g. 1452. na zapadu. 
Prvobitno je znacenje isto koje i gr. cpr|ui 
»govoriti«. Pejorativno znacenje razvilo se iz 
vracanja. Ono se vidi najbolje u prefiksalnoj 
slozenici nabajati nekome nesto »nekoga krivo 
izvijestitk. Ovo posljednje znacenje nalazi se 
i u stces. boju, bati, kao i u lotiskom batlma 
»kriva vijest« i u jednako obrazovanom latin- 
skom fama, gr. cpfjuri »glas«. O izvedenici 
dobivenoj s pomocu sufiksa -n : basna f »(danas) 
fabula«, v. nize. Izvedenice su jos ove: sa 
sufiksom -bka (v.): bajka, radne imenice na 
-ac: bajac, na -lac, -Ilea (v.): bajalac m prema 
bdjalica f, pejorativna na -alo (v.): bojalo; 
na -vac, -vica (v.) bdjavac m prema bdjavica i 
(kajkavski); denominali: bbajati, -jem-pl. (Vuk, 
na istoku) »ocarati (na zapadu)«. Osnova je 
praslavenska i sveslavenska ba-, i ona je posto- 
jala u ie. i baltoslavenskom. Miklosic i Matzen- 
auer je drze u vezi s madz. bdj »magia, incanta- 
tio, ali i muka, zlo, teret« rijecju koja potjece 
iz tur. *bagy »veza«. Upor. dzag. bdj »veza, 
carolija«, bajlamak »ocarati«, bajgin »zacaran«. 
Nalazi se u slozenici dozbaidzija »madionicar« 
(goz »oko«) (Skok, Sldvia 15, 343). Ovamo ide 
i baglama kao prezime (v.). Medutim nabajati 
i bajati u hrvatsko-kajkavskom znaci »muciti, 
strapacirati, inkomodirati nekoga«. Prema Stre- 
kelju to su denominali iz madz. baj < slav. 
boj. To bi bile pozajmice tipa cobanja (v.), 
ako je ispravna Strekeljeva etimologija. U 
torn bi slucaju otpalo Miklosicevo misljenje. 

Lit.: ARj 1, 156-7.7,204.8,302. SEW 39. 
Frautmann 24. WP 2, 124. Miklosic 5. Bruck- 
ner 11. Mladenov 19. Mazuranic 13. Griinen- 
thal, KZ 63, 277. Gombocz - Melich 230. 
Boisacq 111. Mladenov, WuS 12, 60. -Mat- 
zenauer, LF 7,5. Strekelj, DAW 50,3. Mo- 
mirovic, GIEM 11, 64-68. 

bajbok m (istocni i zapadni krajevi, Vojvo- 
dina, zacijelo iz granicarskog jezika) »zatvor«. 
Od nvnjem. Beiwach(te), stvnjem. biwache, 
biviaht > u romanskim jezicima bivac, bivouac. 

Lit.: REW* 1140. DEI 537. 



bSjer 



94 



bak 1 



bajer m »I" (umjetna) bara koja nastaje 
iskopavanjem ilovace za proizvodnju crepova 
(Krasic), 2° toponim Bajer (dio Karlovca uz 
Kupu), hidronim jezero Bajer (kod Fuzina 
u Hrvatskoj) = slov. bajar »id.«. Oboje iz 
nvnjem. Weiher < lat. vivarium preko fr. 
vivier, stvnjem. wi(w)ori > slov. virij, verij 
»1° piscina, 2° toimin (upor. toponim Toimin), 
eine tiefe Stelle im Wasser«. 

Lit.: Pletersnik 1,10. 2,761, 771. Ramovs, 
CSJK 3,58 (cf. RES 2,170). fl£0" 9409. 

bajngeri = banjgeri m. pi. (ZK) »Turpfo- 
sten, drveni okvir za vrata«, nalazi se jos u 
slov. vanger m = hangar u Donjoj Kranjskoj 
i u polj. wegar u istom znacenju. Postanje 
je nepoznato. Bruckner pomislja na njem. 
Anker, sto se ne slaze ni glasovno ni sema- 
sioloski. Ide u gradevinsku terminologiju, koja 
je u hrvatsko-kajkavskom i slovenskom jeziku 
njemackoga, a u Bosni, i uopce na balkanskom 
istoku, turskogapodrijetla. 

Lit.: Skok, ASPh 33, 359. Pletersnik 1, 11. 
2, 747. Miklosii 394. Bruckner 609. Strekelj, 
ASPh 11, 467. 

bajok m (Bozava) »mjeden papinski novac«. 

Od tal. baibcco (15. v.), srlat. bajocchus »id«. 

Lit.: ARj 1, 157. Cronia, ID 6. DEI 409. 

bajrak ra (17. v.) = bajrak, gen. bajraka 
(Kosmet) = (cesce sa metatezom jr > rj 
koja je znacajna za hrv.-srp.) barjak (Vuk, 
18. v.) »zastava, fis = pleme kod Arbanasa 
(Kosmet)«. Odatle deminutiv barjacic (17. 
v.); barjackinja (u igri djece sufiks -kinja, 
v.); slozenica bajraktar m (17. v.) = bajraktdr 
(Kosmet, nasljednu u Arbanasa zbog toga 
sto bajrak znaci kod njih »pleme«) = (sa 
metatezom) barjaktar (Vuk, 18. v., vazan 
polozaj u hajduckoj organizaciji) = (sa rj > r) 
baraklar (jedanput 17. v.) »zastavnik« prema 
barjaktarica, odatle posesivni pridjev barjak- 
tdrev, kvalifikativni barjaktarski i hipokoristik 
banjo. Takoder muslimansko prezime Bajrakta- 
revic (Bosna) = Zastavnikovic kod Srba. 
Turcizam osmanlijskog podrijetla (ba'irak), 
nalazi se kod svih balkanskih naroda (bug., 
arb. bajrak, arb. i sa metatezom jr > rj, 
ngr. ujrapcoa), isto tako i turskoperzijska 
slozenica (drugi dio kao sufiks -dar (v.) od 
darem »imam«). Proizasao je iz turske vojnicke 
i plemenske organizacije. 

Lit.: ARj I, 157. 181. 187. 188. SEW 

1, 39. Lokotsch 182. Mladenov 14. GM 23. 
Elezovic 1, 26. 



bajram (Vuk, Bosna) = (sa metatezom 
jr > rj kao u barjak, v.) bar jam (nar. pj., 
Kacic, 18. v.) = bajram pored hajrdm m »mu- 
slimanski praznik poslije ramazana«, takoder 
muslimansko licno ime za musko (Bosna). 
Taj turcizam arapskog podrijetla rasiren je 
po cijelom Balkanu. U Bosni se govori i citava 
turska recenica Bajram miibarek' olsun (= neka 
ti je Bajram sretan!) za cestitanje. 

Lit.: ARj 1, 157. Lokotsch 183. Elezovic 
1, 26. Skoljic 1,70. 

bajta f (Lika, ZK, hrv.-kajk.) = bajta (slov.) 
»holzerne Hiitte«. Deminutiv na -ica bdltica 
f. Na -ar bajtar m = bajtnik prema bajtarica T. 
Denominal na -ati ballati, -am (o-). Od tal. 
baita. Ta se rijec nalazi jos u sjevernoj Italiji, 
juznoj Francuskoj i u Pirenejima (Navarra) 
kao i u baskickom baita »kod (upor. fr. chez < 
casa)«, beiti »bajta«. Na Balkanu je potvrdena 
u trackom baita = baite »sator od koze«, gr. 
|3aixf|5 (1. v., natpisi) »zagrijan prostor« 
= peTnc, (Hesych) »crypta«, postoji i hebr. 
baijth »kuca«. U sve jslav. jezike, u rumunjski 
i arbanski nije usla. Nalazi se samo u slovenskom 
i krajnjem sjeverozapadnom hrvatskom, kamo 
je dosla ne iz predslavenskog romanskog nego 
kao retoromanska posudenica. V. pojata. 

Lit.: Skok, SIRev 3,351. Pletersnik 1,10.721. 
Stampa 132-133. DEL 409. 

bajvmet, gen. -eta m = bajonet m = ba- 
joneta f = bajneta (ZK) = panganet (Vuk) 
»vojnicki bodez«. Od fr. baionnette (16. v.), 
preko njem., deminutiv na -{ita > -ette od 
Bayonne, grada u Francuskoj gdje se proiz- 
vodilo to oruzje. 

Lit.: ARj 9, 615. DEL 409. 

bajz m »krupan .saren grah tackas (Su lek, 
Medumurje)«, od madz. naziva za boju bajsg 
»mrk«. Nema potvrde iz drugih nasih narjecja 
gdje ima madzarizama. 
' Lit.: ARj 1, 158. 

bak' »gle« (Jovan Rajic). Nema potvrde u 
nar. pjesmi. U Pjev. crnog, dolazi u torn 
znacenju baka. Upor. madz. baka u istom 
znacenju. Nema potvrda iz drugih narjecja 
gdje ima turcizama, a niti iz drugih balkanskih 
jezika. Bak je turski imperativ, a baka turski 
optativ od bakmak »gledati«. Odatle po svoj 
prilici imenica baka m »obican redov«u bivsoj 
austrougarskoj vojsci (tako se govorilo u. 



bak 1 



95 



baka in 



Hrvatskoj i Madzarskoj), ali bi moglo biti 
i u vezi sa baca(laureus). 

Lit.: ARj I, 158. Gombocz—Melich 1,619. 

bak 2 m (Vuk, 16. v., Hrvatska, ZK) = bik, 
gen. bika i bika m (14. i 15. v.),'Kka m (posljed- 
nje takoder f: bike pritile Velikanovic, takoder 
Lika, katolici), pi. bikovi »taurus«. Prvi je 
oblik (koji u slov. znaci »ovan«) samo hrv.-srp. 
(na Zapadu), a drugi je opceslavenski. Prvi je 
dragocjen za etimologiju. Od toga oblika 
postoji deminutiv bacic (Stulic), takoder pre- 
zime u Hrv. primorju, augmentativ bakonja 
m na -onja (v.) u metaforickom humoristickom 
znacenju »jak covjek, veliki gospodin« (upor. 
Matavuljev roman Bakonja fra Brne), po- 
sesivni pridjev bakov, odatle bukovina f »vibur- 
num lantana., salix vitellina«, kvalifikativni 
pridjev na -ovit bakovit (Vuk). Znacenje rijeci 
bakonja nalazi paralelu u furlanskom boco 
»uomo corpulento, grasso soverchiamente« 
(upor. dalmatinsko prezime Bakotic) i de- 
nominal obdkoviti, -im pf. »otvrdnuti kao koza 
od bika« (Dalmacija). Od bik su izvedenice 
pridjev bikovit »debeo, koji zaudara«, bicji 
(Petrovic). Oblik bika tumaci Danicic kao 
augmentativ, sto ne odgovara nasoj tvorbi 
rijeci. To je madzarski oblik bika koji Madzari 
posudise od panonskih Slavena, a mi od njih 
(upor. cobanja). Rumunji posudise bic od 
dackih Slavena. Aromuni imaju pored bic i 
bica ~ ngr. ujuxac,; r je nastalo od jeryja 
(poljski, ruski i ukrajinski byk), a u bak mogao 
je nastati samo od poluglasa &. Rijec se ima 
prema torne povezati sa impf, glagolima bukati, 
bucem, bucati odatle bukac, buknuti (koji su 
sveslavenski) od ie. korijena bit- kojim se 
oponasaju duboki tamni zvukovi goveda i 
ptica, narocito sova (upor. bug. buh »sova«, 
rus. buhatb »tamno i dugo vikatk i gr. Pocxco 
»vikati«). Odatle buka f (postverbal od bukati), 
bukovac. Prijevojni stepen s kao u *bzkb > 
bak nalazi se takoder u Lhceia > pcela. Je. 
korijen bii- je onomatopeja. Postoji i misljenje 
da je bykb < *buku tursko-mongolskoga po- 
drijetla: buka, buga istog znacenja, odatle 
bug. buga. Ali i ta je rijec onomatopeja. Tim 
uporedenjem se ne moze obesnaziti saznanje 
da bak = bik ide u dobro zastupljenu prijevojnu 
slavensku grapu b-y-u, tj. da se moze etimo- 
logijski protumaciti iz slavenskih jezicnih 
sredstava: bik znaci »bukac«. 

Lit.: ARj 1, 142.300. 301. 8, 303. SEW 
1, 112. Bruckner 53. Isti, KZ 42, 339. 341. 
WP I, 112-3. Miklosic 27. Gombocz-Me- 



lich 1, 399. Mladenov 28. Korsch, ASPh 
9, 493. Vasmer, RSI 3, 263-4. 4, 169. 6, 
191. Kofinek, Sldvia 15, 51. Paul, WuS 20, 
38-9. Boisacf 137. Skold, LUA n.f., avd. 

1, sv. 19,^.7. Perusek, ASPh 34, 20. Pascu 

2, 182. 

bakal, gen. -ala m (Vuk) = (s individualnim 
sufiksom -in, v.) bakalin m »sitnicar (neolo- 
gizam)« prema bakalka f »zena bakalova«, 
odatle izvedenice posesivni pridjevi bakdlov, 
kvalifikativni bakdlski, bdkalnica f »ducan baka- 
lov«, denominal bakaliti impf., pejorativno sa su- 
fiksom -de (v.): bokalai, gen. -oi'a »cifta« (Vuk, 
Backa), apstraktum sa sufiksom -luk bakahk 
»silnicafova roba, njegovo zvanje« (Kosmet). 
Taj turcizam arapskoga podrijetla (bakkal 
istog znacenja, odatle turska izvedenica bakkal- 
hk) rasiren je u svim balkanskim jezicima kao 
termin orijentalne trgovine (bug. bakalin, 
rum. bacal, bdean m prema f bacdneasa, ap- 
straktum bdealie, denominal bacana; arb. 
bakdi, cine, bacal = bacala, odatle pridjev 
bdcalescu »bakalski«), apstraktum bacdliche, ngr. 
ujtaxedne,, svagdje u istom znacenju. 

Lit.: ARj 1, 158. Lokotsch 189. GM 24. 
Mladenov 14. Elezovic 2, 497. Pascu 2, 111. 

bakalaj, gen. -aja m (Vuk, Boka, nar. 
posi.) < tal. baccald (glede dodatka -j upor. 
belaj), bakaldr, gen. -ara (Rab, Bozava, 
Hrv. primorje) = bakaldr, gen. ara (danas 
opcenito u knjizevnom jeziku) = bakaljar, gen. 
-ara (Dubrovnik, Hercegovina) = bakajar 
(Potomje) < tal. baccalare (r uklanja hijat kao 
ugalera, turnir) < span), bacalao »stokfis (ZK)«, 
od flamanskog bakkeliauw (metatezom od 
holandeskog kabeljauw). 

Lit.: ARj 1, 158. Kusar, Rad 118, 18. 
Cronia, ID 6. REW 3 4650. DEI 392. 

bakam m (nar. pj.) = bakam pridjev i 
priiog (protivno as »boja koja se ne mijenja 
na suncu«, (Kosmet) »crvena boja za mazanje 
lica, nakita i obrva, varzilo < Brasil (v.)«, 
»los zefir i nepostojana boja« (Kosmet), odatle 
denominai bakamiti (nar. pj.), slozenica mor- 
bakarn (Kosmet) »boja slicna boji varzila«. 
Turcizam arapskog podrijetla (bakkam), nalazi 
se u svim balkanskim jezicima kao termin iz 
oblasti boja (upor. boja i bojadisati, danas 
opce hrv.-srp. rijeci) : bug. bakam, cine. 
bacdme f »bois du Bresil, bois rouge de tein- 
ture«, ngr. ujtaxdui »sandalovo drvo«. 

Lit: ARj 1, 158. Lokotsch 190. Elezo- 
vic 1, 27. 2, 497. Mladenov 15. Pascu 2, 111. 



bakar 



96 



bakociti se 



bakar, gen. bakra m (Vuk) »mjed, kufar, 
gen. kufra (kajkavski gennanizam, njem. 
Kupfer)«, prvobitno rijec rasirena na istoku, 
ali danas u knjizevnom jeziku opcenita. Odatle: 
pridjevi bakaran (srijemska nar. pj.) = bakaran 
(1766, Kosmet) = (u knjizevnom i narodnom 
govoru samo sa -en) bdkren (takoder Kosmet), 
bakarljiv (man, v.) »osobina nekalaiisana 
bakarna suda (Kosmet)«, sa -K: bakarli (jedanput 
kao epiteton), poimeniceno bakarlija — ba- 
kracllja f »stremen, uzendija, bakraclija (glede 
-ac v. nize)«; sa -usa (v.): bakarusa f »bakreno 
zvono« (Vuk, Srijem); sa -enjaca: bakrenjaca 
f (Vuk, Kotor) »puska okovana bakrom«; 
denominal na -isati (v.) nabakarisati pf. »ba- 
krom okovatk, obakarisati pf. = obakriti, -im 
(Vuk) ; radna imenica na -dzija bakrdzija = ba- 
kardzija, odatle pridjev bakrdzinski (zanat); ba- 
krar i bakriste su Stuliceve kovanice. Deminutiv 
bakrence, gen. -eta n (Kosmet) »bakarni sud 
kao casa ili mastrafa«, upor. romijenca f < lat. 
aeramentea (v.). Nije nasa izvedenica na -ac 
(v.) bakrac m (17 v.) »kotao«, odatle nas de- 
minutiv na -be: bakracac, na -ic bakracic i 
hipokoristik (?) bakra f (akcenat nesiguran, 
Lika) i odatle deminutiv bakrica. Mjesto 
bakrac govori se bakrenica u Dalmaciji (Pod- 
gora (?), Pavlinovic), bakrenih m (Stulic). 
I bakar i bakrac turcizmi su osmaniijskog po- 
drijetla (bakir, bakrac, istog znacenja), rasireni 
u svim balkanskim jezicima (bug. bakar, 
upor. i bug. prezime Bakardzijev, arb. baker 
pored baker, cine, bdcire f i denominal ba- 
ciryisire, ngr. ujtaxipt, pored ujiaxpi, turska 
izvedenica na -ac: bug. bakrdc(e), arb. sa 
metatezom r brakace pored pagrac, pragac i 
cine, barcace f ngr. (iJiaxpdx^O- Tursko 
jery postalo je kod nas nepostojano a, ali i u 
novogrckom moze takoder ispasti. 

Lit: ARj 1, 160. 7, 205. 8, 303. Skok, 
Sldvia 15, 184. SEW 40. Elezovic. 1, 27. 
2, 497. GM 24. 44. Pascu 2, 111. 

bakija f (Kosmet) »pfetekli stari neisplaceni 
dug«. Ovamo ide takoder bekajq f »ostatak 
duga«. Taj arabizam (baki, bakijje, bekajq) 
nije kod nas drugdje potvrden, ali se nalazi 
u bug. bakija i u arb. baki f. 

Lit.: Elezovic 1, 27. 2, 499. Mladenov 15. 
GM 24. 

bakla f (Kosmet) »bob«. Taj arabizam 
(bakla) nije drugdje potvrden kod nas. Nalazi 
se i u bug. bakla i u arb. baki (s istim zna- 
cenjem). 

Lit: Elezovic 1, 27. Mladenov 15. GM 24. 



baklava f (opcenito u Bosni i Hercegovini, 
u muslimanskim kucama) »pita zalivena medom 
ili secerom (odatle epitet na -K: sec'er/i u nar. 
pj.)«, takoder i slozenica dulbaklava (v. glede 
prvog elementa dulj. Taj turcizam osmaniij- 
skog podrijetla posudise i Arapi. Nalazi se 
jos u bug. baklava i rum. badava s istim zna- 
cenjem. 

Lit.: ARj 1, 160. Mladenov 15. Korsch, 
ASP h 8, 650. 

bakija f (svi leksikografi osim Vuka, 
Rapic, Reljkovic, danas opca knjizevna i 
saobracajna rijec) »luc, zublja, buktinja«, 
odatle sa sufiksom -ada bakljada, = jakija 
(Jukiceva nar. pj. s nejasnim, znacenjem) ~ 
vaklja (Vuk, Baranja) »od grabovine kao 
iverje koje se pali mjesto luca« = fdgla (Vodice) 
= slov. fagla (Notranjsko) »Fackel«, odatle 
denominal fagiati »buktjeti« (metafora na- 

fagldti »prevariti«, gl mjesto klj upucuje na 
stfurl. *fagle gdje je danas fale f, upo 1 -. Mile 
< Mugla). Na -as bakijai (Varos u Slavoniji, 
»iz drveta rastova«). Ovamo ide i vdlka (me- 
tateza mjesto vaklaj = fakija (Jukic) »nakit 
na kalpaku«. Zacijelo metafora. Upor. rum. 
posudenicu/ae//e koja se pokriva s bug. faklija 
i madz. fdklya. Izvor je vlat. facia > biz. 
cpdxXoc, kllat. /ocula > *flacula > tal. (tosk.) 

fiaccola (Danicic krivo kaze da odatle potjece 
bakija) < onomatopeizirano *jlacnla. Vlat. 

facia pripada balkanskom latinitetu, upor. 
rum. facia i arb. flake »plamen«, gr. (pdxXa, 
dem. tpaxWov (Cerigo, odatle -ija u bug. i 
rum.). 

Lit.: ARj 1, 160. 3, 4.0. Pletersnik 1, 10. 
Colic, ZbNZ 21,144. Ribaric, SDZb 9, 145. 
Zore, Rad 108, 212. Miklosic 6.57. SEW 1,40. 
Jagic, ASPh 8,318. REW* 3137. Sturm, CSJK 
6,83. GM 107. Tiktin 605. Romdnsky 102. 

bakijati, -dm impf. (Lika, Pavlinovic, 
srednja Dalmacija) »1° versare, 2° contendere, 
blaterare«, baklati, -am (ZK) »nekako obavljati 
posao«. Upor. furl, bagola »hin und her be- 
wegen«, bagni »cosa mobile fra piu cose salde, 
beffa, sollazo«, mlet. balegar, istrom, baligare 
(Pula), koji se izvode od ballo s pomocu -icare. 
Koliko bi semanticki odgovaralo, ne zadovo- 
ljava fonetski, sjev. - tal. bagolare »ciarlare«. 

Lit: ARj 1, 160. REW" 909. DEL 406. 

bakociti se impf. (Dalmacija, Podgora 
(?), Pavlinovic) »reluctari«. Nije dovoljno po- 
tvrdeno primjerima u narodnom govoru,. 



bakociti se 



97 



bala 



niti je utvrdena area. Ni tvorba na -ociti nije 
jasna. Etimologija se ne moze utvrditi s izvje- 
snoscu. Mozda je u vezi s bak = bik (v.) kao 
metaforicki izraz. 

Lit: ARj 1, 160. 

baksum prilog znacenja »kao = quasi, 
toboze, bajagi (V.)«. Taj arabizam (mahsen 
»cisto, prosto, upravo«) nije potvrden u da- 
nasnjem nar. govoru nego ga daje M. A. 
Reljkovic kao karakteristiku slavonskih tur- 
cizama 18. v.: Jok vala im sluzi misto mije« 
... boksum »kano« zlamenovat hoce. Zbog 
toga je vrlo interesantan. 

Lit: ARj 1, 161. 

baksis m (nar. pj., Kosmet i opcenito u 
stokav. saobracajnom govoru) »dar, napojnica«, 
danas opcenitije u pejorativnom znacenju 
»mito«. Pored ovoga postoje jos cetiri oblika 
istoga znacenja, ali razlicitoga fonetskog izgleda : 
peskes m (Vuk, Kosmet) »dar, poklon«, na- 
rocito u vezi sa uciniti (upor. tur. etmek) 
»pokloniti, darovati«, peskis m u istom zna- 
cenju, pesces (Mostar), sa metatezom sk > ks 
prema baksis, peksis (Bosna) i napokon besket 
m (15 v.) gdje je narocito -t nejasno, dok bi 
p > b moglo biti prema baksis. Oba vida 
turcizama jesu dvije razlicite perzijske rijeci: 
1° bahsis »dar« od glagola bahsidan »darovati«, 
2° piskas »dar koji se ponudi gostu, visem 
gospodinu ili sebi ravnome« > tur. peskes. 
Oba vida nalaze se u balkanskim jezicima: 
1. rum. bacsis, arb. bakcish = bakshish = 
bashis', 2. bug. peskes, rum. pesches — peschis 
s istom metatezom kao gore, arb. peshqesh 
= peshcesh (Skadar), ngr. jieoxeoi. Prvi 
oblik rasirio se i po Evropi kao zao glas turske 
uprave. Idu medu nase najstarije turcizme. 

Lit: ARj 1, 161. 256. 9, 805. Miklosic 
244. Lokotsch 178. 1663. GM 24. 330. Korsch, 
ASPh 9, 662. Elezovic 1, 28. 

bakuk m (Dalmacija) »biljka santolina 
chamaecyparissus L.« rijec je nedovoljno 
potvrdena u narodnom govoru, bez akcenta 
i bez primjera. Nije zrela za etimologiju. 

Lit: ARj 1, 161. 

bakulja f (Vuk) »bijelj, bjelika, na drvetu, 
osobito hrastovu i cerovu, do kore, otprilike 
3 prsta debelo«. Odatle ime biljke bakuljar m 
»notoxus Geoffr.«. Posljednja rijec nije dovoljno 



potvrdena u narodnom govoru. Nisu joj 
naznaceni akcenat ni area. Bakulja se govori, 
cini se, u Banatu. Postanje nepoznato. 

Lit: ARj 1, 161. 

bakvica f (Vuk, Sumadija) »drveni vodeni 
sud«, deminutiv je na -ica od *bakva koje nije 
potvrdeno. U vezi s time je baklje, gen. bakalja 
f pi. (Srbija) »sudovi u kojima se nosi mlijeko 
na magarcu«. Na -aia bakvaca f (Kolombatovic, 
bez naznake gdje se govori) »Krote, bufo 
Laur.« tako nazvana sto nosi oklop nalik na 
bakvu (metafora). Od *bacca > fr. bdche f 
prema fr. bac < *baccus, koje je potvrdeno u 
deminutivu na -inus bacclmtm, bacchinon 
(Gregoire de Tours) > tal. bacino (14. v., 
upor. njem. Becken), odatle bacin m (15.v.), 
(s promjenom sufiksa -in > -one) bacun 
(Sutomore) »1° korito za svinje, 2° toponim 
(tri vode u sumi Pelrse), na -He tal. bacile > 
bdcio, gen. -ila m (15. v., dubrovacki pisci) 
= bacilj (1380) »plitka zdjela, umivaonica«. 
Prema tome je baklje < lat. deminutiv baccula. 
U izvedenici na -r lat. bacar > bbkar, gen. 
-ara rn. (Dubrovnik, 15. v., sa Jadrana doslo 
u Srbiju zacijelo posredstvom dubrovackih 
trgovaca kojima tragova ima i u Prokuplju) 
= bokor (Kuciste, Brae, Crmnica) »pehar, 
bokal«, deminutiv na -ic bokaric m (Vuk, 
Potomje) »1° nocna posuda, 2° carev cvijet, 
convallaria majalis«, na -tie < -be + -ic bo- 
karcic (Dubrovnik) »digitalis alba«, biikar , 
gen. -ara (1 5.v. nesigurno). Obicnije je 
bokdra f (16.v., Vuk, Marulic, dalmatinski 
pisci, Potomje i Slovenija) »vrc« = bokdra 
(Krtole) = bukora (17.v., Lika, sibenski otoci, 
Racisce, Brae, Zagvozd, Vrgorac) = bukora 
(Pazin, Porec) »drven sudic okovan gvozdem 
ili zutim limom, konata, vrc od gline za vino, 
broka«. Odatle na -usa bokaruse f. pi. »zene 
koje donose darove djevojci koja se udaje«. 
Od kslat. bucar (Paulus Festus, glose) »sud 
za vino«, takoder bacarium > tal. bdeara. 
Vjerojatno je mediteranska rijec. Upor i 
ibersko bacca »vino« i ime egejskog boga vina 
Pdxxoc,. 

Lit: ARj 1, 142. 160. 161. 722. Mazura- 
nic 12. Hirtz, Amph. 4. Pletersnik 1, 43. 
REW 862. 866. DEL 391. 398. 

bala f (Vuk, Crna Gora, ZK, Potomje) 
Lastva, Perast, Slovenija) »1 ° (trgovacki termin, 
breme, tovar, denjak, naramak (bala sijena, 
drva, pruca, duhana, platna, mjera izvjesne 
velicine u paketu), 2° buca (Molai), 3° lopta, 



F. Skok: Etimologijski rjecnik 



bala 



98 



balam 



4° Mobil-Brautgut (slov.), 5° kovilje, stipa 
pennata (Istarski Kras)«. Odatle na -ar slov. 
balar, gen. -rja »der das Brautgut des Brauti- 
gams fuhrt«. Denominal na -ati baiati (Molai) 
»igrati se buca«, nabalati se, -am se pf. (Vuk, 
Cma Gora) »(metafora) najesti se, nabubati 
se, nabanjati se«. Sa deminutivnim sufiksom 
lat. -inus > tal. -ino battn, pi. -ini (Tivat, 
Lastva) »1° kupovna sacma«, 2° (slov.) kleine 
Kugek, odatle denominal na -caii balincati 
»mit Kugeln (Steinen) spielen«, na -otta: 
balota i (Vuk, 16.v., Potomje) »1° puscano 
zrno, 2° kugla zeljezna«, balote f pi. (Lepetane) 
svrsta tresanja«, odatle deminutiv balotica, 
denominali na -ati balotati, na -avati balata- 
vati, -avam, poimenicen part. akt. balotalac, 
gen. -aoca, augmentativ na -one: baton, gen. 
-ona (Belostenec, Voltidi) = balun, gen. 
-una (17.V., Mikalja, Belostenec) = balun 
(Korcula) »nezrela smokva, zadulica«, na slozen 
talijanski sufiks -oncino baloncin = baluncin 
m (Vodopic, Dubrovnik) »ardea egretta«. 
Na slozen talijanski deminutivni sufiks -ott + 
-ula : barorkla f (Slovenija, Banjscice) »Spiel- 
kugel«, s denominalom barorklati (ibidem). 
Upor. tal. (sa langobardskim b > p) pallottola. 
Pridjev na -juhat baljukat (Stulic, nedovoljno 
potvrdeno u narodnom govoru) »okrugao«. 
Postoji i arb. balk. Od tal. - trsc. bulla, ballino, 
•tosk pallino, ballotta, ballone, bullonano, 
romanske izvedenice od franackog bulla. 

Lit.:ARj\, 161. 162. 163. 165. 166. 167. 

168. 7, 205. PleterSnik 1, 11. Hirtz, Aves 6. 
REW 3 908. GM 24. DEI 415. 417. 

balaban m (u nar. pjesmi, pogrda kokotu) 
= buluban (Kosmet) »ptica ardea stellaris, 
roda«, metaforicki u Kosmetu »nesrazmjerno 
visok krakat covjek, zivince«. Posljednje zna- 
cenje objasnjava upotrebu kao preime (ZK 
Baluban). Taj turcizam perzijskog podrijetla 
(bulubun »ptica bukavac, vodeni bik«, srodno 
sa stcslav. bh un, rus. bulvun), nalazi se jos 
u bug. balabun. Ovamo se stavlja jos pehlivan, 
gen. pehlivunu m = pelivan, gen. pelivunu 
»funambulus, plesac na uzetu, akrobat«, odatle 
pridjev pellvanski. I to je turcizam perzijskog 
podrijetla (pahldvan > tur. pehlivan »atleta, 
junak«) rasiren u svim balkanskim jezicima 
(bug. pehlivun, arb. pelivan, ngr. Jt£X^i|3dvr|C,). 

Lit.: ARj 1,162.9,759.767. Lokotsch 1607. 
GM 326. -Elezovic 1, 28. Mludenov 15. 421. 
Korsch, ASPh 8, 651. SEW 1,40-1. 

balad m (Sulek) »biljka acorus calamus L.«, 
babdd m znaci istu biljku, upor. i baban (Sulek) : 



sve rijeci bez naznacenog akcenta i b2z odredene 
aree. Medusobni odnosi ovih oblika poive sa 
nepoznati. Nezrelo za etimologijsku ispitivanje. 
Danicic bez potrebe uporeduje pulud, bi'yu I, 
idirot. 

Lit.: ARj {, 130, 162. 

balam m (Stulic) = bulan (Sulek) = bunu 
f (Sulek) sinonimi su za biinika f = biinjika 
= bunika (Kosmet), izvedenice od bun, gen. 
buna m (Vuk, Hrvatska) »otrovna biljka hyo- 
cyamus niger L., njem. Tollkraut«. Ova se 
biljka zove i blen m = (sa asimilacijom H — n 
> b — m) blent (Stulic), cemu odgovara slo- 
vensko blen, gen. blena i bug. bien »fantazija« 
i ces. blen. Posljednji oblici nastali su po zakonu 
metateze likvida od praslav. *belm>, upor. 
rusko punoglasje u belen. Prema tome bun 
je nastalo od nizeg prijevojnog stepena *bblnb, 
tj. u je nastalo od samoglasnog /. Hrv.-srp. 
bun (upor. poslovicu kao da se buna nazobao) 
prosireno s pomocu sufiksa -ika kad se radi o 
biljci,-preneseno je na psiholosko polje, odatle 
denominali buniti se »varati se«, bunovan, 
-ujem impf, »delirare«, obunati, -am u nar. 
pjesmi »metnuti u vino trave buna da se covjek 
opije«, odatle pridjev bunovan (Vuk) »semisom- 
nus«, upor. bug. balnuvam »fantaziram«, i 
bunovina f »biljka mandragora«. Faktitivni 
glagol buniti se bio je na razlicite nacine 
pejorativiziran s pomocu -ca-ti: buncati impf. 
= bunacati (Lika) »ludo govoritk = (sa -ar 
-a-tj) buncarati impf., sa -di- (od tal. dire 
< lat. dicere) bundijati impf. (Dalmacija) 
»ludo kojesta govoreci uznemirivati ljude«, 
odatle radna imenica na -as (v.) bundijas, gen. 
-asa m (Dalmacija). Ovamo zacijelo sa nejasnim 
prefiksom tra- u trabun, gen. -/ i, apstraktum 
po deklinaciji i, koji se govori u vezi govoriti 
u trabuni u znacenju halucinacija f (< lat. 
(K)alucinor, -art < ie. *al-, gr. fj^eoc,, 
lot. ala »polulud covjek«), odatle denominali 
trabuniti = trabiin(j)ati »tlapiti«. Mozda je 
bas tra- nastalo od tla- u tlapiti kad se 
taj glagol unakrstio sa buniti. Kako bi *belnz 
po zakonu likvidne metateze imao glasiti 
bhnh, a ovo moze u mnogo slucajeva da 
zamjenjuje a (v. Skok, Rad 272, 34—8), 
mora se ovamo staviti i pridjev Man (Mrnavic, 
17. v.) »furibundus«, odatle denominali blaniti 
impf. (Mrnavic) i bldnuti se pf. »prenuti se« 
(Dalmacija, Kavanjin, Pavlinovic). 1 u bugar- 
skom postoje bland i pridjevi blanav, blanov. 
Ovdje je moguc dakako i prijevojni atepen 
*boInb, ali se taj ne da potvrditi u drugim 



balam 



99 



baiati 



slavenskim jezicima. Danicic je vec ispravno 
uocio vezu izmedu Man i bunika. I oblik blen 
bio je pejorativiziran s pomocu raznih sufiksa: 
blentav (Bosna) pridjev, pa imenice blesan 
m i bleka f, pejorativan hipokoristik na -ka 
(v.). Upor. gluz. blek »Bilsenkraut, bunika«. 
Sva ova znacenja lako se izvode od znacenja 
imenice bunika. Gornji oblici balam = balan 
zacijelo stoje u vezi sa blan, ali se ne zna 
odakle je ono umetnuto a u bi. Nije li posrijedi 
madzarski upliv? Dosada takvi oblici nijesu 
potvrdeni u madzarskom. Sulek i Stulic 
ionako ne kazu areu ovih rijeci. Kako bunika 
ima izrazito bijel cvijet, praslav. *belm je 
izvedenica od toga pridjeva s pomocu ie. pridjev- 
skog sufiksa n. Praslav. oblik nije dokazan 
u baltickim jezicima, ali ima ie. paralela. 
Bit ce to praslavenska tvorevina, ali moze potje- 
cali iz ie. prajezika. Ne moze seuzetisa Mache- 
kom da ide u ie. supstrat. U njemackom je 
ie. osnova prosirena sa s mjesto sa n : Bilsenkraut, 
ali germanska narjecja poznaju i rasirenje sa n. 

Lit.:ARj\, 162. 170.423.424.435.733. 
734. 735. 736. 737. 738. 8,487. BI2, 582. 
SEW 1,48. Bruckner 48. Isti, ZSPh 4, 215. 
Elezovic 1, 66. Trautmann 30. Mladenov 33. 
WP 2, 180. Machek, LP 2, 158. Machek, 
CSR 205. 

balancana f (Dubrovnik) = balancana 
(Bozava) = balancana (Perast) = palancana 
= balancan m (Sulek) = (ispustanjem sufiksa 
-and) balandza f, ide Zajedno s tal. melanzana 

> arb. melindzane. Glede asimilacije e-a 

> a — a upor. galatina; b mjesto m dolazi 
prema perz. bddingan > ar. badingan; melan- 
je nastalo zacijelo unakrstanjemsame/o»jabuka«. 
Tursko (narodske) pathcan balkanska je rijec 
iz terminologije hortikulture: patlidzan, gen. 
-ana (BiH), rum. patldgea, deminutiv patla- 
cica, bug. patladzan, cine, pdtlageana f = 
ngr. jiax^iT^dva »rajcica (hrv. prevedenica 
od Paradiesapfel > paradajz, hrv. gradovi)«. 
Ovamo ide i malanguli m pi. »vrsta krastavaca« 
< tal. melangoli. Upor. i badongo/a (Sulek, 

* Istra) »neka trava«. 

Lit.: ARj 1, 162. 6, 411. Budmani, Rad 
65, 164. Cronia, ID 6. Mladenov 413. Pascu 
2,850. REW 876. Lokotsch 161. GM 269. 
Skaljic 2,600. 

balan zanje n (samo jedanput kod Kacica, 
od nepotvrdenog balanzati) ide zacijelo Za- 
jedno sa baljezgati, -gam impf, »govoriti kojesta 
bez prilike« (Vuk, Risan) = baljuzgati, -gam 



impf. (Dalmacija, Pavlinovic, ZK -gati) = 
baljuzgati, -gam (Piva - Drobnjak) = baljigati, 
-gam impf. (Dalmacija, Pavlinovic) = bulazniti, 
-im (Vuk), koje je nastalo od bldzniti (upor. 
ces. bldzen »lud«) s umetnutim u u suglasnicku 
grupu bi prema bun, bunika, buncati, trabun 
(v. naprijed balam). Grupa zg od baljezgati, 
-Ijuzgati usla i u bulazniti. U Dalmaciji Pavli- 
novic potvrduje bulazganje »nugae«. Ostaje 
neobjasnjena samo grupa nz mjesto zg u 
baldnzanje. Mora da se negdje govori *bala- 
zanje (upor. baljiganje). Danicicevo izvodenje 
od tur. bulanmak iskljuceno je. Tu je n moglo 
nadoci naknadno. Ocevidno se u svih sest 
oblika radi o glagolu onomat ope j skoga po- 
drijetla. Ribaric je u Vodicama (Istra) zabi- 
ljezio bljezgati u istom znacenju »trabunjati«, 
gdje se vidi da onomatopeji nije nuzdan samo- 
glas a. Upor. polj. balamucic, balamqcic »za- 
ludivati«, rus. balamut itd., i rum. balamut, 
glagol balamuti (u istom znacenju) glede prvog 
dijela bal-. Ovamo ide takoder Kavanjinov 
glagol balakati, upor. polj. balakac. V. nize 
balek. Balamut je prema Lokotschu mongol- 
skog podrijetla, ali to ne "iskljucuje onomato- 
peju. 

Lit.: ARj 1, 162. 168-9. 72?. Ribaric, 
SDZb 9, 132. Vukovic, SDZb 9, 380. SEW 1, 
40. Tiktin 1, 148. Dictionarul 1,447. Lokotsch 
199. 

balas, gen. -asa' (15. v.) »rubin«, sa tal. 
deminutivnim sufiksom -etto (< lat. -ittus) ba- 
luset, gen. -eta (15. v.) »mali balas«, tal. -ino, 
(< lat. -inus) baldsin, gen. -ina (15. v.). Danas 
se ne cuje. Od tal. baiasse, baiase/o preko mle- 
tackoga, gdje je potvrdeno od 14.v. Od imena 
perzijske provincije Badahsan > ar. balahs. 

Lit.: ARj 1, 162. DEI 411. Lokotsch 151. 
REW 841. 

baiati, -am impf. (16. i 17. v., dubrovacki 
pisci) »plesati, igratk. Romanski postverbal 
bal m (Reljkovic, preko njem.) = bdo, gen. 
bala-m (Dubrovcani) »igra, ples«. Romanski 
augmentativ na -one: balone f pi., gen. balon 
(Vodice) »starinski vrlo slikoviti ples« = balun 
m »istarski narodni ples«. Sa slozenim tal. 
sufiksom -arino: balarin m (Veli rat na Velom 
otoku) »aegialitis hiaticola, pjeskusa«. Upor. 
tal. ballerina »motacilla alba«. Na lat. -atorium 
> mlet. -ador, daim.-rom. -ator, gen. -atara: 
balodur (Perast, Budva) = balador (~ crkve) 
»porticus, trijem«, balador (Buzet, Sovinjsko 
polje) »kamena terasa pred nekim kucama«; 



baiati 



100 



balega 



balatur, gen. -ura (Dubrovnik) = balatur m 
(Potomje, Kuciste) »crkveni kor« = balatura 
(Krk) = balatura (sibenski otoci) = balatura 
f (Lika, sjeverna Dalmacija) = (asimilacija) 
bardtura (Bozava) = (metateza / — r > r — I') 
baratula (Split) »ballatoio, porticus, pergola«. 
Od lat. > tal. ballare, ballo m, od gr. pdAAco = 
PaWai^co. Za tal. ballatoio »balconata all'esterno 
o all'interno d'un edifizio«, koje je potvrdeno 
istom u 11. v. u lat. ballatorium, pomisljaju 
Meyer-Liibke i Battisti, mozda bez potrebe, 
na poimenicenje pridjeva bellatorius (od bellum 
»rat«) »pianerottolo«. Ovamo ide i toponim Ba- 
ligot m (ribarska posta, Bijeljana pod Toma- 
novicima, Boka), denominativna izvedenica 
na -ottus > -ot od mlet. balegar »hin und 
her bewegen«. Od internacionalnih rijeci 
ide ovamo tal. deminutiv na -ittus > -et: 
balet m koji je usao u sve kulturne jezike. 

Lit.: ARj 1, 163. 179. Surmin 321. REW 
909. 1023a. DEL 416. 

balaustrada f (Prcanj) »ograda od kamena 
ili zeljeza, najvise od kamena, i to sa stupicima« 
= balustrada (hrv. gradovi, graditeljski ter- 
min iz doba renesanse, rasiren u Evropi od 
tal. graditelja). Izvedenica s pomocu sufiksa -ata 
> mlet. -ada (v.) od lat. balaustium s umetnu- 
tim r kao scheletro. 

Lit.: REW 3 896. DEI 412. 

balcak m (Vuk) = balcag (jedanput, 18. v., 
Krmpotic, prema izgovoru bok-boga, »kriva re- 
gresija« prema Dauzatu) = barcak (Vuk, nar. 
pj.) = baldiak (nar. pj., Bogisic, nije potvr- 
deno u narodnom govoru) »drzak od maca«. 
Turski docetak -dk shvacen je kao nas sufiks 
-dk i kao nepotreban odbacen u baoca f (16. 
v.) = boca (Gundulic, 18. v.) = balca (narodna 
pjesma). Za ovaj nas turcizam osmanlijskog 
podrijetla nije se naslo potvrda u drugim 
balkanskim jezicima. Oscilacija suglasnicke gru- 
pe Ic > re nalazi se i u tur. balcak-barcak 
istog znacenja. 

Lit.: ARj 1, 163. 164. 179. 184. Korsch, 
ASPh 9, 487. 

baldaki'n, gen. -ina m (Mikalja, Kasic, Pe- 
rast) = baldahin (Bozava, hrv.-kajk., Zagreb, 
Belostenac, Jambresic) »pokrov, nebnica«. Tal. 
baldacchino (13. v.), izvedenica s pomocu lat. 
-anus > tal. -ino = -ensis kao ktetik od tal. 
Baldacco < Bagdad, kao mjesta fabrikacije. 

Lit.: ARj 1, 63. REW 881. DEI 412. 
Lckotsch 170. 



balega f (Vuk, 17. v.) »stercus; ~ goveda, 
konjska, ovcija«. Odatle deminutiv baleiica 
f (Vuk) i augmentativ balezina, na -as (v.) 
balegas, gen. -dsa m »buba ophodius« (Sloser), 
na -ar-ka: balegarka f »piiska, motacilla« i de- 
nominal balegati (Vuk), eufemizam za stercus 
facere i metaforicki glagol baleziti impf. (Lika) 
»raditi nevjesto«. Varijanta sa samoglasom o 
mjesto e haloga potvrdena je za Dalmaciju 
(leksikografi Bella, Belostenec, Voltidi i 
Stulic). Odatle augmentativ balofina i eufe- 
misticki denominal baloziti impf. Postoji jos 
metateza b-g > g-b: galeba koja je nastala 
umijesanjem pridjeva gao, gen. gala »sordidus, 
impurus«. Ta je karakteristicna samo kao 
hrvatski provincijalizamga/e/>a f (Karlovac), au- 
gmentativ odatle galebina f (Vuk, Imotski). 
Cetvrta varijanta sac > a: balaga f nije potvr- 
dena u narodnom govoru, nego kod pisca 
Jablancija koji ne pise dobrim jezikom. Treba 
jos razlikovati petu varijantu oblega f »stercus« 
(Lika) gdje je, izgleda, doslo do metateze ba- 
> ah- i zamjene s prefiksom ob- (v.), ali se 
ne zna tacno zbog cega je doslo do te cudne 
metateze. Mozda se u jezicnoj svijesti osje- 
tilo da bi mogao biti postverbal od oblezati, 
jer goveda leze na svojoj necisti. Obje ove 
metateze nisu potvrdene u drugim balkan- 
skim jezicima. Rijec je balkanizam nepozna- 
tog podrijetla. Nalazi se jos u rumunjskom 
baliga pored balega u veoma razgranatoj lek- 
sikoloskoj porodici: deminutiv baliguta, ba- 
ligar »veliki kup zivotinjske balege«. Kao u 
hrv.-srp., i ovdje se zove kukac prema ovoj 
rijeci. Pridjev baligat »oneciscen balegom«, 
bdligos »pun balege«. Iz rumunjskog je rijec 
usla i u ukrajinski: belega, baloh u istom zna- 
cenju. U cincarskom dolazi zamjena sufiksa 
-iga sa -ica: balica. Jos je potvrdena u arbanas- 
skom baige > bagje nastalo iz balege, bag(e)le, 
tj. metatezom bagele iz balege. Tko je od 
koga posudio ovu rijec na Balkanu, da li mi 
od Rumunja ili Arbanasa ili oni od nas, to 
se na osnovu fonetike ne da utvrditi. Isto 
tako nije utvrdeno ni podrijetlo ove rijeci. 
Istina, pomisljalo se na podrijetlo iz talijan- 
skih narjecja: tal. (Lombardija, Pula) bagola, 
rijec koja medu ostalim znacenjima znaci 
i »necist od malih zivotinja«. To je deminutiv 
od baga < lat. bac(c)a »bobica«. Ali taj eufemi- 
zam ne zadovoljava ni glasovno ni semanticki. 
Rumunjski lingvist Hasdeu pomisljao je na 
tatarsko baigas, balhas, baigas u istom zna- 
cenju. Ali ni to ne zadovoljava fonetski. Tre- 
balo bi pored toga uzeti da je balega ostatak 



balega 



101 



balkon 



iz jezika srednjovjekovnih Turaka na Balkanu 
(Kumana, Pecenega). To bi trebalo ipak ne- 
cim dokazati. Cudnovato je da rijec balega 
nemaju Bugari koji su staru tursku rijec mogli 
dobiti od Asparuhovih Bugara-Turaka. Zbog 
svega toga mislim da je ipak najvjerojatnije 
staviti balega u red rijeci kao sto su bac (v.), 
stopanin koje potjecu iz ilirotrackoga. 

Lit.-: ARj 1, 162. 164. 166. 3, 93. 8, 392. 
GM 23. Dictionarul 1, 457-9. SEW 1, 141. 
REW 873. Ribaric, SDZb 9,130. Bruckner, 
KZ 45, 38. Capidan, DR 3,528. Iljinski, JF 
5,186-187 (cf. Ub 12,133). Ostir, AA 2,370 
(cf. lib 11,223). Alessio, RIO I, 248. 

balek m (Dalmacija, Pavlinovic) »celjade 
kome se rugaju« = bdlijek m (Lastric) »rug«. 
Lastricev je oblik postverbal od balijekati, bd- 
lijecem impf, »saliti se, podsmijevati se, rugati 
se«, kod Zoranica ikavski balikati u istom zna- 
cenju. Kavanjinov balakat(i) u rimi je s pla- 
kat. Sufiks -eh (v.) je onomatopejski, upor. 
lelek (v.), -ijekati = -ikati za -ekati, koje nije 
potvrdeno, moglo bi biti hiperijekavizam, 
odnosno hiperikazivam prema tipu kupjena 
= kupina. Osnova ide zajedno s ruskim ba- 
lakatb »mlatiti praznu slamu«. I ovdje kao i u 
baljuzgati (v.) radi se o onomatopejama. 

Lit.: ARj 1, 162. 164-5. SEW40. 

balenka f (Sulek) = balenta f (Sulek) = 
vdlenka »njeka vinova loza crna grozda«. 
Nije oznacena area rijeci, niti je zabiljezen 
akcenat. Izgleda da se govori u istocnim kra- 
jevima (Vojvodina?), jer se nalazi u P: Bolica 
koji je na pocetku 19. v. u Budimu izdao knjigu 
o vinogradarstvu. Posudeno iz madz. bdlinka 
»vrsta bijeloga grozda«, rijec koja se u zna- 
cenju kruske nalazi -u bjelijanka (Vuk,). 
Madzarizam tipa cobanja (v.). 

Lit.: ARj 1, 164. Gombocz-Melich 258. 

balestar, gen. -stra m (15. v.) = balistar, 
gen. -stra (15. v.) = (disimilacijom l-r > 
n-r) banestra f (16. v.) = (ijekavski) banjestar, 
gen. -stra (16. v.) »luk za bacanje strelica«. 
Odatle radna imenica na lat. -onus > -iere 
tal. balestriere > balistrar (13. v.), i odatle 
prezime na -ii Balistrilic = Banistrilic (prman- 
cir splitski, kod Marulica). Od tal. balestra, 
balestro < lat. ballista, grcka izvedenica od 
PaWd^! pdAAco »bacam«. Glede umetnutog 
r postuje i upor. Spalatro, scheletro. Upor. 
docetak u slov. samostra f = samostrel »Arm- 
brust«. 

Lit.: ARj 1, 164. 165. 172. 178. REW 1 
911, DEI 414. Pletersnik 2, 456. 



balgam, gen. -ama pored balglm m (Kos- 
met) »smrkalj, hracak, slajm«. Taj je turcizam 
(mozda grckog podrijetla) potvrden jos samo 
u bug. i arb. balgam u istom znacenju (Doric). 

Lit: Elezovic 1, 28. Isti, IF 14, 212-3 
GM 24. 

balina f (16. v., Mikalja) = balena (17. v.) 
»kit«. Pridjev balenin. Od lat. > tal. balena 
(19. v.). 

Lit.: ARj I, 164. 

Balkan, gen. -ana (s takvim se akcentom 
govori), na sjeveru u poljskom, ukrajinskom 
i ruskom apelativ za »podnozje brda itd.«, 
na jugu je oronim i naziv poluotoka. U bug. 
balkan »planina« = tur. balkan »strme pla- 
nine obrasle sumom«. Kao oronim zamije- 
nio je u tursko doba anticko ime Haimos. 
Kako je to gorje smatrano kao glavno, prene- 
sen je oronim na cijeli poluotok koji se zove 
Balkan, odatle pridjev balkanski, bug. bal- 
kanski = planinski (kaskaval), etnik Balkanac. 
Od doba stvaranja balkanskih drzava nakon 
slabljenja turskog carstva dobiva ime i ape- 
lativno znacenje »Balkanski poluotok« za raz- 
liku od Apenina i Pireneja, koji oronimi, 
premda takoder oznacuju juzne evropske po- 
luotoke, ne postadose ni sada apelativi. Stva- 
ranje apelativa biva danas ucenim putem za 
oznaku izvjesnih svojstava, vrlo cesto pejora- 
tivnih, odatle izvedenice: balkanizam. Za 
razliku od zapadne Evrope, gdje je oznaka 
polutoka plurale tantum: tal. Balcani, fr. les 
Balkans, odatle pridjev tal. balcanico, fr. bal- 
kanique, u balkanskim jezicima je singulare 
tantum. Plurale t. se objasnjuje brojem balkan- 
skih drzava, bug. takoder balkanite u torn 
znacenju. U bug. postoji takoder radna ime- 
nica balkandzija »planinar«. V. baluk. 

Lit.: Sobolevskij, REV 71, 431-448. Mla- 
denov 15. 

balkon, gen. -ona m (graditeljski termin, 
evropski talijanizam) = barkiin, gen. -una, 
(Rab, Bozava, Pag) »1° kapak na prozoru, 2" 
prozor, semplice finestra«. Od tal. balcone (16. 
v.), mlet. harcon, od frank, balko, po romanskoj 
deklinaciji -o, -onis, nvnjem. Balken. Postoji 
jos longobardski nominativ *palko > tal. palco, 
odatle kod Palmotica i Gucetica palak, gen. 
palka m »pozornica«, s gubitkom docetnog 
-o kao obicno u posudenicama iz talijanskoga, 
cak i onda kad su iz najnovijeg vremena; 
danas u Cavtatu i Dubrovniku u cistom ta- 



balkon 



102 



baluska 



lijanskom obliku bez ikakve izmjene (tudica, 
mot etranger) pdlkoseniko »pozornica«. Upor. 
krc.-rom. balcun, balcaun. 

Lit.: ARj 9, 582. Kusar, Rad 118, 20. 
Cronia, ID 6. REW 907. DEI 412. Banali 
2, 172. 

balsam m (Vuk, 16. v., Perast, dobro po- 
tvrdeno) = basan (15. v., glede gubitka / 
upor. Omls) < bahan (Bozava), s pridjevom 
balsanov = (s > z poslije /) balzam (17. v., 
pisci, i danas opcenito) = (z > z) balzam 
(18. v.). Sa tal. deminutivnim sufiksom -ino 
balsamin, gen. -ina «drvo balsam« < tal. bdf 
samino = na -tie balsamu m < tal. balsamite. 
Arb. ballsam. Denominali na -ati balsamdt 
(Bozava) = balzamirati impf, preko njem. 
izgovora, na -iti balsamiti se. Posudenica iz 
tal. bdlsamo < lat. balsamum < gr. fi&Xaa- 
uov > tur. belesan, mozda od hebrejskog 
besim. 

Lit.: ARj 1, 166. 168. 192. Cronia, ID 
6. GM 24-25. Konsch, ASPh 9, 487. REW 3 
918. DEI 419. 

balta 1 f (Belostenec) »mali Stit«. Nedovoljno 
potvrdeno. Od gr. Jitkia... 

Lit: ARj 1, 167. 

balta 2 f (Vuk, ,16. v.) »sjekira, vojnicka ili 
ubojna«, »manja sjekira« (ZK, Krasic, ovdje 
i deminutiv bdltica'), odatle apstraktum bal- 
taluk »mala suma« (Bosna, medele), denomi- 
nal bahati, -am impf. (Vuk) »tuci balton«. 
Cudna je izvedenica ako je dobivena s pomocu 
sufiksa -ija (v.): baltija f (Kosmet, takoder 
bug.) u znacenju Vukove balta. Taj turcizam 
osmanlijskog, po svoj prilici vojnickog, pod- 
rijetla rasiren je ne samo u bug. balta i odatle 
baltalak, u rum. baltac, baltag (glede -ac upor. 
balcak) i ngr. ujtaXxac,, nego i u svim sla- 
venskim jezicima osim u ceskom i luzicko- 
-srpskom: rus. balda pored balta. U ZK sluzi 
i za uporedenja pijan je kaj balta, tj. tako da 
ne moze pravo hodati. Znacajno je da prijelaz 
/ > o nije potvrden kao ni u turcizmima bal- 
cak (v.), kalpak (v.), balvan (v.). 

Lit.: ARj 1, 167. Lokotsch 207. Mladenov 
16. Elezovic 1, 29. Doric 8. Miklosic 1. SEW 
41. Gombocz-Melich 1, 261. 

Baltasar = Baltazar = Baltazar = (sa 
v mjesto b, po novogrckom izgovoru) Volta- 
zar = (sa h > Id kao u talijanskom) Bdlda- 
sar = Baldasar »biblijsko ime«. Hipokoristici 



na -e, gen. -eta Balde, gen. -eta (12. i 13. v.) 
= na -o Baldo (Dubrovnik). Prezime na -ic 
Baldic, Baltazaric. 

Lit.: ARj 1, 163. 533. 

baluk m (Srbija) = baluk (Kosmet) »kleca 
(v.)«, »narocita vrsta sare po tkanju, na prega- 
cama i na drugim vezenim predmetima«. 
Odatle denominai baluciti, -im impf, »klecati« 
= baluci,-im (Kosmet) »na narocit nacin vesti« 
i pridjev balucen (Kosmet). Taj folklorni ter- 
min pri tkanju' i vezenju Danicic izvodi, kao 
i baluk »riblja trava« (v. nize baluska), od tur. 
bahk agi »mreza za hvatanje riba«, jer da su 
tako nazvane sare nalik na tu mrezu* Kako 
je to tehnicki narodni izraz, trebalo bi da folklo- 
risti, koji se bave narodnim tkanjem i veze- 
njem, ispitaju to misljenje. Znacajno je da 
arb. baluke f znaci takoder »neki ures u tkivu«, 
sto se slaze sa znacenjem od baluk, ali se ne 
slaze s izvodenjem od tur. balik. Arbanaska 
rijec znaci i »cheveux onduleux«, sto je po- 
stalo metaforom. 

Lit.: ARj 1, 167. Elezovic 1, 29. GM 25. 

baluska f = baljuska f »colchicum autum- 
nale, muscari comosum« = baljucka f (Sulek) 
»narcissus pssudonarcissus« = balucka f (Vuk) 
»trava koja se na nekim mjestima zove i pupa, 
allium vincale« = baloska f (Sulek) »ornitho- 
galum minimum«. Nalazi se takoder u rum. 
baluscd f »ornithogalum umbellatum«. Postoji 
takoder oblik s ispustanjem deminutivnog su- 
fiksa -ka: balosa f (Sulek) u istom znacenju, 
ali nije potvrden u narodnom govoru, bez 
akcenta je i bez aree. Tiktin izvodi rumunjski 
naziv biljke od iste osnove bdl (Moldava, Er- 
delj, Banat) = bel (Prahovo), koja se nalazi 
u balaiu, balan, bdlolu, balut < ben (v. bio) 
u imenima domacih zivotinja s bijelom gla- 
vom. Medutim postoji i oblik baluka f (Sulek) 
»trava muscari comosum Milk. Botanicari bi 
nas morali' pouciti da li ove trave stoje u vezi 
sa halukat m (Vuk) = baluk m (Vuk, Sulek) 
»riblja trava« naziv koji se nalazi u balagot 
m »otrov za ribe mijesan sa tijestom« (Skadarsko 
jezero) = bug. balakotu =■ bahk-oti (Kos- 
met), indeclinabilia, »trava za trovanje ribe«. 
Upor. i tursku slozenicu balbk-jdgi (Kosmet) 
»riblje ulje«. Oblici baluka = baluska mogli 
su nastati od halukat/halukat ispustanjem -ot 
i zamjenom sa slavenskim sufiksom. Balukatj 
balukot m je turska slozenica od balik »riba« 
i ot »trava«. Od tur. balik postoji i radna ime- 
nica obrazovana s pomocu -dsija: balugdzija 



baluska 



103 



balja 



m »ribar«. Odatle prezime Balugdflc. Glede 
-ot upor. idirot (v.). U satrovackom govoru 
boluk »riba«. 

Lit: ARj 1, 166. 167. 168. Elezovic 1, 29. 
Mladenov 16. Skok, Sldvia 15, 184. Lokotsch 
208. SEW 41-2. SEZb 13, 216. Griinenthal, 
ASPh 42, 316. 

balvan (I) m (Vuk, 17. v.) = (la) havan 
m (Vuk, Crna Gora) = (lb) bavan, gen. ba- 
vana (Kosmet, odatle augmentativ bavonja) 
= balvan (II) m (Vitezovic, Belostenec) = 
(Ha) bovan (Solin, Dalmacija) = (lib) bb- 
bdn, gen. -ana (18. v.) »1° idol (Belostenec, 
Vitezovic), idolopoklonik (za I i II), 2° greda 
(Vuk, I, la i lb, balvan »greda« je danas zivo 
znacenje u gornjoj Hrvatskoj i Sloveniji), 3° 
kamena stijena (Ha, lib), 4° drvo cvorasto, 
krivo i uopce nezgodno za vatru (lb), 5° glupan 
(Hrvatska, II, upor. bukvan glede znacenja)«. 
Bavan i bovan nastadose vokalizacijom I > o, 
haban je po zakonu asimilacije b — v > b — b 
(upor. pdperkovati < pabirkovati 2K). Bovan 
je takoder toponim, Bobon, pi. -i antroponim 
(prezime i naziv porodicnog naselja u pluralu). 
Od izvedenica cini se da postoji samo boba- 
nica (Bela, s naznakom da su rijeci bobdn = 
bobariica »sasso« pucke rijeci), bovanica (Split, 
Deanovic). U starocrkvenoslavenskom pot- 
vrden jejos oblik bi uam,, strus. bhi anb »idol«. 

< a (tako takoder slov. balvan) ukazuje 
na staru posudenicu, ali u ukrajinskom, bje- 
loruskom i velikoruskom moglo je o nastati 

1 iz s. U panonskoj nizini posudise Madzari 
balvany (I) koje je potvrdeno od 1055. kao 
»idolum, statua, columna, pertica, ratis, in- 
gens«. Madzarski semantemi veoma su vazni 
za pitanje sto je bilo prvotno znacenje sve- 
slavenske rijeci. Od dackih Slavena posudise 
Rumunji sa fonemom o < a bolovanjbolohan 
= bolocan = (madz. u Erdelju) denominai 
bolohani »nabujali«, = skraceno bol} »komad 
pecine, Klotz«, pridjev bolocanos. Prema tome 
bi izgledalo da kod dackih Slavena nije po- 
stojalo znacenje »idol«. Alternacijavokala s :o:a 
nije ie. prijevoj, nego je slavenska adaptacija 
stranog vokala. To iskljucuje misljenje Iljin- 
skoga da je rijec ie., odnosno slavenskog pod- 
rijetla. Dva su tumacenja postanka. Prvo je 
dao Korsch koji ovu rijec izvodi iz perz. pdh- 
lavan »junak« > tur. balaban (v.), pehlevan 
> pelivan, preko kirgijskoga pahan = bal- 
van. Ovo tumacenje ne objasnjava prvobitno 
znacenje »idol«. Drugo je dao Melioranskij 
koji polazi od balbal na orhonskim natpisima 
»nadgrobni stup postavljen na uspomenu po- 



kojnika koga su ubili neprijatelji«. Po zakonu 
disimilacije b — b > b — vll — I > I ~ n 
mogao je vec u turskom nastati balvan. Ovo 
tumacenje je najvjerojatnije. Iz znacenja »nad- 
grobni stup, statua« moglo se razviti slaven- 
sko znacenje »idol« koje je u slavenskom prvo- 
bitno. Sudeci prema a > o bila bi to posude- 
nica iz avarskoga kao kalpak > klobuk. 

Lit: ARj 1,168.211.463.564. SEW 1,41. 
Bruckner 12. Gombocz-Melich 1,262.463. Ele- 
zovic 1,25. Iljinskij, IzyORIAS 24,1,114. 
Meringer, IF 17. Isti, WuS 10, 189.159-60. 
Skold, LUA br. 19,7. Boisacq 1031. Jagic, 
ASPtt 30,458. Pletersnik 1, 11.45. 

balja f (Danilovgrad, Goransko, Crna Gora) 
»macula frontalis, balja od perja«, odatle sa 
sufiksom -in baljin »sarenkast« samo u vezi« 
baljin kokot u nazivu ptice »upupa epopse. 
Izgleda da se taj pridjev ne upotrebljava mnogo 
jer narod govori i babin kokoi, ali se kaze da 
ptica ima bolju od perja na glavi. Vuk ima 
dva pridjeva odatle: 1° sa sufiksom -dst ba- 
Ijast »crne glave« (vo, koza), mit Strirnblasse 
versehen (Crna Gora), 2° sa sufiksom -av 
baljav »nigriceps«. Pored toga ptica fulica 
astra koja ima bijelu pjegu na celu, zove se 
u Crnoj Gori baljeska (Vuk) = baljocka (Du- 
rasin) = boljeska (Jovicevic). Ocito je da taj 
posljednji naziv sadrzi nas sufiks -ka i arb. 
balosh = balash »konj ili vo s bijelim celom«, 
kod Gega pridjev »blond, crvene kose«. Ime- 
nica bolja f je poimenicen pridjev koji se nalazi 
u cine, bal'u koji kod Dakorumunja glasi breaz 
(v. breza), a Dalametra ga prevodi »s bijelom 
pjegom na celu«. Taj pridjev se nalazi jos u 
ngr. ujicdtoc, »saren, koji ima zvijezdu na 
celu (konj ili ovan)«, \inaXiov (-ov = -oc) 
»crna ovca koja ima bijelo celo« (Grcka Make- 
donija), \ina\ia »crna ovca s bijelim celom«. 
Mozda ide ovamo i arb. bale f »bijeli rubac 
za zensko celo, krpa«, odatle denominali mba- 
los = -mbalonj »krpam«, koje je posudenica 
iz ngr. ujTodtbvco, \in6Xm\ia = mabalome 
»krparija«. U Grblju postoji ime volu haljata 
m s nasim sufiksom -ota, a u Kosmetu ba- 
Ijds m »baljast vo, vo s pjegom na celu«, figu- 
rativno »sulud, nevjest, smeten covjek«. To 
je ocita posudenica iz arb. balosh. Odatle pri- 
djev na -asi: baljosasj-sta i s nasim sufiksom 
-usa baljusa f »ovca, krava s pjegom na obrazu«. 
Area svih ovih izraza upucuje na zajednicki 
izvor, na balkansko pastirstvo ilirotrackoga 
podrijetla. Gustav Meyer izvodio ih je od 
slav. beib. Ali se iz potvrda vidi da se ne radi 
samo o bjelini nego i o crnini. A i fonetski 



balja 



104 



ban 



ne ide sasvim. > a islo bi doduse (upor. 

ram. veac > vac), arb. -osh moglo bi se izvo- 
diti od nasega -as, ali -li < h ne ide. Pored 
toga baljos postoji i izvan Balkana, u Galiji 
u znacenju »s bijelom pjegom (konji)«., odatle 
stfr. bailie, a danas cheval baillet »konj bjelas, 
crvenkasto bijel«. Postoji jos stgr. Pcdioc, 
»saren«, odatle ime konju BaMoc,. Kako 
ovaj pridjev u novogrckom glasi sa. b- (pisano 
uji), treba uzeti da se na gore oznacenoj arei 
u Makedoniji starogrcka rijec unakrstila sa 
trackom dalios. Kako se nalazi i u galskoj 
arei, Danicic je imao pravo kad je baljast 
vezao sa ie. korijenom bha- »sjati«. Osnovno 
tracko bala bez pridjevskog sufiksa }o potvr- 
deno je kod Prokopija. 

Lit.: ARj 1, 168. Hirtz, Aves 6. 18. Pascu 
1, 1801. Dalametra, s. v. GM 24.25. Elezavic 1, 
29. Matzenauer, LF 7, 5. REW 906. WP 
2,122. Gamillscheg 69. Capidan, DRom 2, 519. 
Thesaurus 2, 1688. Wartburg 217. 

baljemez m (Vuk, nar. pj.) »veliki top«. 
Rijec je izopacena u bonomez u Bogisicevoj 
pjesmi. Akcenat nije potvrden iz narodnog 
govora, nego ga je dao Danicic. Taj naziv 
topa nije potvrden u dragim balkanskim je- 
zicima. Turska sintagma bal-jemez-topu »top" 
sto ne jede med« (A. Pavic) bila je skracena 
ispustanjem opce rijeci top. Prvi dio turske 
slozenice nalazi se i u basira (Kosmet) »med 
(v.), medljika, upaljiva materija na liscu us- 
jeva, grozda, oidium Tuckeri« < tur. bal-sra. 
[Novije tumacenje: baljemez < tur. balytmez 
< njem. Faule Metze »lijena Metza« (od Met- 
hild'/j. 

Lit.: ARj i, 168. 548. Elezovic 1, 33. ska- 
ijic 119. 

bamnja f (Srbija, Bosna) = bdmnja (Kos- 
met) »hibiscus esculentus L.«. Taj turcizam 
arapskog podrijetla (bamija) rasiren je u svim 
balkanskim jezicima: bug. bomja — bamnja, 
arb. barnje, rum. bornie = barna, bamba, ngr. 
ujiduta, svuda u istom znacenju. 

Lit. : ARj 1, 169. Lokotsch 210. Mladenov 
16. Elezovic 1, 29. GM 25. 

ban, gen. bana i bana, pi. bdni i banovi 
»r upravitelj zemlje: ban Hrvatske, Bosne, 
Macve, Vlaske i Moldave u Rumunjskoj; 2° 
gradova, slankamenski, Zadranin, od Karlovca, 
to samo u narodnoj pjesmi; banus da Zevrino 
(= Severin) g. 1368; u naslovu erdeljskog 
vojvode (weyvoda transalpinus et <~; banul Crai- 
ovei u Rumunjskoj (Craiova »Kraljevo«); 3° 



gospodin, gospodar (bug. takoder u torn zna- 
cenju), naslov koji se iz postovanja davao sva- 
kom covjeku u Dubrovniku i Crnoj Gori (Vuk)«. 
Gerov je zabiljezio da bana pominje bugarska 
narodna pjesma: Zapil se e Petar bane / Pe- 
tar bane vlaski krale / Sas banovi sds kralevi I 
Sas sestra si sas Marija. Znacajno je da je taj 
ban Petar, koji se ima identificirati sa Dojcin 
Petrom, varadinskim banom, poznatom pija- 
nicom, ovdje i rumunjski = vlaski kralj. U 
narodnoj je pjesmi ban indeklinabima rijec 
prema uzoru turskih epiteta kad stoji ispred 
despot, vojvoda (ban-despot, ban-vojvoda, v. 
beg, aga), ali kad je u vezi sa gospodin, onda 
se deklinira. Kao prezime potvrdena je od 

15. v. Samoglas a nastao je stezanjem od 
-oja kao u pas < pojas (upor. Rakovic < Raja- 
kovic ZK i bug. bazliv < bojazliv). Nestegn\it 
oblik potvrden je kod cara Konstantina |3o- 
(e)dvoc, kod Hrvata u Lici, ali Kinnamos ima 
vec stegnuti oblik ujrctvoc,. Stegnut oblik 
nalazi se u madz. ban, ram. i bug. ban. Kod 
Arbanasa je i Cincara rijec nepoznata. Po- 
stoji jos cetvrto znacenje »novac«, ali samo u 
rumunjskom opcenito. U bugarskom je ban 
»para od mjedi, mangura rezpenz« (Gerov, 
Doric), a u staropoljskom »siling, filir«, u 
hrvatskom samo u izvedenici, koju v. nize. 
Izvedenice su brojne. Stari posesivni pridjev 
na -jb bdnj ocuvao se samo u toponimiji: Banja 
Luka, Banj dvor (mjesto u zupi Bocaci kod 
Kosinja u Lici), Bando, gen. Bdndola (n mjesto 
nj je zbog asimilacije prema d), Banbrdo mjesto 
*Banje brdo. Inace je danas posesivni pridjev 
samo banov u knjizevnom i saobracajnom go- 
vora i u toponimiji (Banovo Polje kod Sapca, 
Banova Jaruga). Ovaj se posljednji pridjev 
poimenicuje s pomocu -ovica: bdnovicalbano- 
vica »banova zena«, ali postoji u torn znacenju 
i banica. U narodnoj je pjesmi to i naslov 
kraljici (kraljica banica). U Hrvatskom pri- 
morju je banica »sitni srebrni novae, zvan 
takoder banic«. U Vodicama je banica »stari, 
sada nepoznat novac«. I neka psenica se tako 
zove u Dalmaciji. Pridjev od banica na -in: 
baniSin. Kao prezime poimenicuje se sa -ovle". 
Banovlc — madz. Banfi. Deminutiv je banic 
i banic ~ banovic (Strahinja) »sin banov«. 
Kvalifikativni je pridjev banski, potvrden od 

16. v. Apstraktum je banstvo. U imenu kraja 
-stvo zamjenjuje -at (v.) = madz. -sag: Banat, 
gen. -ata = madz. Bdnsdg pored Banat, lat. 
Banalus Temesiensis = Temisvarski Banat, rum. 
Banatul Timisoarei. Sa sufiksom -ija dolazi 
kao ime mjesta: Banija, danas dio Karlovca, 



ban 



105 



banciti 



odatle Banijanac; bdnijanska opcina postojala 
je nekada prije, pripojenja Karlovcu; i Ba- 
nija, kraj u koji ide Glina, Vrginmost, Petrinja 
itd., prema Kordunu. Jos postoji poimeni- 
cenje sa -ovac (v.) banovac »1 zamjenik 
bana (15. v., Hrvatska), 2° novae (v. go- 
re banica), 3° vojnik nekadasnje granicar- 
ske banske pukovnije (za ovo znacenje po- 
stoji i izvedenica od domaceg latinskog 
jezika banatista)«. Upor. jos toponim za poro- 
dicno naselje Banovici (Srijem). Od ban po- 
stoje jos denominali: bdniti se »ponositi se« 
(upor. fr. se prelasser »oholiti se« od prelat) 
= kotobdniti se u istom znacenju; xoio- je valjda 
od unakrstavanja sa kocoperiti se, kotrljati itd.; 
banovali, -ujem. 

Postanje ovog neslavenskog naziva iz ob- 
lasti administracije utvrdeno je. To je avarska 
rijec bajan »vladalac horde«. Sa slav. fonemom 
a > o: bojan potvrdio ju je kod Hrvata car 
Konstantin (v. gore). Kod Mongola, Avara, 
Bugara, Tatara i Kirgiza. dolazi i kao licno 
ime, a u Turaka u znacenju »koji posjeduje 
dobra, bogat« i kao vlastito ime. Posudenica 
potjece dakle iz vremena kada su Avari orga- 
nizirali Slavene. Naziv posudise najprije Ma- 
dzari od panonskih Slavena ban. U madzarskom 
je potvrden kao antroponim i kao toponim 
Baanfalva »banovo selo« u Baranji, u Srijemu 
Ban Monostor »banov samostan« > Bdnostor 
(Srijem, blizu Cerevica). Od dackih Slavena 
posudise ban (v. gore) Rumunji. Puscariu 
rastavlja u pogledu etimologije naziv admi- 
nistrativne casti od naziva za »novac«. Za po- 
sljednje kaze da je nepoznata postanja, ali 
kad se zna da su hrvatski banovi kovali svoj 
novae i da je to znacenje potvrdeno i u Hrvat- 
skoj i u Bugarskoj, onda ne treba sumnjati 
u to da se radi o istom postanju. Jorga drzi 
da je administrativna cast ban dosla u Rumunj- 
sku posredstvom Madzara. 

Lit.: ARj 1, 169. 173. 5, 400. SEW 42. 

Gombocz~ Melich 1, 267. 270. Bruckner 13. 
Isti, KZ 43, 324. Korsch, ASPh 9, 486-7. 
Melioranskij, JzvORfAS 7, 12. 282. Jorga, 
Geschichte des ruman. Volkes I, 135. Dictio- 
narul 1, 471. Mazuranic 34. Crncic, Naj- 
starija poviest 26-30. Gerov 2. Mladenov 16. 
Arnim 9, 406. Glusac, GLPD 14, 878-91. Her- 
kov 83-92. 

banalacki, pridjev za »tajni jezik zidara 
u Osacanima, oko Srebrnice (Bosna)«, sinonim 
satrovacki (v.), fr. argot. Kako ti zidari iz ar- 
banskog jezicnog materijala stvaraju svoj tajni 
jezik, dodajuci nase sufikse, izvjesno je da je 



ovome pridjevu, kojemu nije zabiljezen ak- 
cenat, osnova arb. glagol bornoj »zivim, sta- 
nujem« s nasim -lac. Upor. jos hrv. bana (u 
juznoj Italiji) i cine, band »zivot« < arb. bane 
»stan«. 

Lit.: Trojanovic, JF 5, 222. We.dkiewicz, 
RSI 6, 231. Pascu 2, 222., n° 84. 

banak, gen. banka m (16. v., Vojvodina, 
Dubrovnik, Cavtat, Rasisce, Bozava, Rab, 
Baska) »1° sto, tezga, drvena klupa oko peci, 
u crkvi, skoli, ladi, 2. ( banak, gen. banka) 
zemlja izmedu dvije brazde, tzv. balvan (Srbi- 
ja)*. Od znacenja pod 2° denominal na -iti 
banciti, -Im impf, »izgrtati vinograd u banak«. 
Slov. bank (Notranjsko). Deminutiv banclo (Mo- 
lat) »klupica«. Na -ada bankada f (Pastrovici) 
»vijece«. Na -ale bankal m (Vrbnik) »skrinja 
na dvije noge«. Od tal. banco m < germ. 
bank koje je uslo vec u vlat. Od tal. femini- 
numa banca (internacionalni trgovacki itali- 
janizam) banka f »1° novcani zavod, 2° nov- 
canica«. Varijanta sa / u naglasenom slogu: 
blanak, gen. blanka m (Dubrovnik, Zore, 
Vodopic, Konavli, Cilipi, Potomje, Kuciste) 
»klupa dolje zatvorena tako da sluzi i za spre- 
miste pod punjestrom« = blanka f (Srbija, 
bug.) »koritasto izdubeno drvo sto se podmece 
pod pecenicu da u nj kaplje mast«. Ovo /je doslo 
prema Danicicu unakrstanjem sa planka ili 
blanati. Vjerojatnije je da je lat. deminutiv 
na -ulu *bank-ulu, upor. stfr. bancel, fr. ban- 
celle koje v. Wartburg tumaci kao slozenicu 
bane + selle. Upor. tal. bancola f (14. v.) i 
augmentativ bancone. 

Lit.: ARj I, 170. 174. 424. Budmani, Rad 
65, 165. Kusar, Rad 118, 20. REW 933. 
DEI 424.425. Sturm, CSJK 6,74. Mladenov 
33. Wartburg 1, 237. Vasmer, ZSPh 13, 33. 

banbala f (Dubrovnik, Zore) »neka velika 
skoljka«. 

Lit.: ARj 1, 171. REW* 922. Wartburg 
1,228. 

banbanica f (Samobor, Sulek) »njekakva 
jabuka«. Akcenat nije zabiljezen, niti je po- 
blize opisana vrsta te jabuke i odakle potjece 
njena kultura. Nije zrelo za etimologiju. 

Lit.: ARj 1, 171. 

banciti, -im impf. (Vuk, Srbija) »pijan- 
citi (od pijanka)«. U vezi s tim glagolom te- 
sko da stoji zbanciti, razbanciti (ZK) »probu- 
diti dijete oda sna«. Danicic je izvodi iz madz. 
bandsa = bandsi »razrok, skiljav, jer pijan co- 



banciti 



106 



bandima 



vjek skilji«. Nije uvjerljivo. Taj bi glagol mo- 
gao biti denominai od banac (Kosmet), rijec 
zabiljezena samo u nominativu u izrazu a 
za njim ide banac svakojaki ljudi u znacenju 
»golema pratnja, buljuk (v.)«. Potrebna su 
jos dalja obavjestenja. 

Lit.: ARj I, 171. Elezovic 1, 29. Gombocz- 
Melich 273. 

band m (13 — 16. v.,upravnimspomenicima) 
»osuda, globa«. Od tal. bando (13. v.) < srlat. ban- 
num (976), bannus (Gregoire de Tours), frana- 
cki pravniizraz, nvnjem. Bann. Odatle tal. ban- 
dire > (prema prezentu na -isco) bandeskati, 
-am impf., pf. »proscribere«, pored banditi 
(16. v.), kod Vuka samo part. perf. pas. ban- 
den < tal. bandito (16. v.), odatle internacio- 
nalno bandit (prezime u Vrani kod Biograda), 
banditstvo, arb. bandill. Stulic i Mikalja imaju 
bantui (o-) mjesto nd, odatle poimenicen part, 
perf. obancenik, obancenje. Na -idiare < gr. 
-iE;£iv > -izati bandizati, -am impf., pf. 
(16. v., Marulic) »prognati« < sttal. bandeg- 
giare (14. v.) = mlet. bandizar, sa nt < nd 
bantizati, -om (Belostenec, Jambresic, Stulic, 
zacijelo zbog unakrstenja sa madz. bdnta, v.), 
slov. izbandizati, -Hdti, odatle postverbal 
bandiza f (Lika, Gospic i okolica, otici u ~ u) 
»skitnja«, part. pret. pas. bandifdn (Vuk, 
Marulic, Boka), poimenicen na -be > -ac 
bandizanac, gen. -nca (Belostenec), zamje- 
nom sufiksa prema -isati bandisan, sa r > u 
banduzan. Ovamo ide sa sinkopom i banzati 
impf. (16. v.) »oglasivati, objavljivati« < 
srlat. bannizare, tal. bandizzare. S prefiksom 
lat. ad- > tal. a- abbandonare (14. v., od sin- 
tagme ad bannum donare) > bandilnati, -am 
pf. (Vuk, Pastrovici) »ostaviti, napustiti« = 
bandunat (Rab, Bozava). Afereza a- je furl. 
bandund. Bez afereze^ abandonat (Dubrovnik, 
Cavtat) pored obandilnat. Slozenica s pre- 
fiksom kontra »protiv«: kontrabando n (Bo- 
zava) = kontrdbanat, gen. -anta (16., Ve- 
trame) = kontrabanda f (14. v., Srbija) = 
kontrdbanat, gen. -anta (18. v., Hercegovina, 
•Crna Gora, Boka, Potomje) = kontrabanad, 
gen. -anda »krijumcarstvo« < tal. contrabbando 
(upravo »protiv oglasa, zakona«). Radna ime- 
nica na -arius < fr. -ier kontrobantjer (Po- 
tomje) »kriomcar« = kontrabandyer, gen. -era 
(zapadni krajevi) = na -nik kontrabantnik 
(Bogisic). 

Franacko banma, banman u srodstvu je sa 
got. bandiva »znak, zastava, barjak«. To zna- 
cenje ocuvano je u izvedenici na -aria < 



fr. -iere: tal. bandiera (13. v.) > bandijera 
f (Vuk, Dubrovnik, Cavtat, Mljet, Perast) = 
(ikavski) bandira (Kasic, Glavinic, Bozava) = 
(hrv.-kajk.) bandera (Belostenec, slov. »barjak«) 
= bandera (Srbija, Hercegovina) »telegrafski 
stup«, arb. bandiere. Na -as bandiras, gen. 
-asa m. Deminutiv bandirica (Mikalja). Pod 
zastavu su se sakupljali vojnici. To feudalno 
znacenje ocuvano je u banderium u nasem la- 
tinitetu. Odatle znacenje banda f »1° grupa 
ljudi (pejorativno), T vojna muzika«, u Dal- 
maciji banda f »3° strana« (15. v., du- 
brovacki i dalmatinski pisci, otoci, opcenito), 
s druge bande (Dubrovnik, Cavtat, Potomje, 
Racisce, Rab, Mljet, Vodice, Istra) = banda 
(Brae, Hvar), toponim Vela bonda (Brusje, 
Hvar), etnik. Velobanjanin prema Velobonka 
f, prilog zbandicke (skociti). I arb. bande. 
Ovamo ide i glagol na -dti rebandati, -am 
(Vrbnik, prefiks re-) »ostaviti, napustiti«. U 
Perastu je zabiljezeno nabandati, bez znacenja. 
Stoji zacijelo u vezi sa zabdndat (Cilipi) »za- 
pustitk. Slozenica banda/ero (Bozava) < ban- 
da diferro (haplologija). To znacenje (3°) na- 
stalo je po zakonu sinegdohe: zastava > mje- 
sto, strana, kraj gdje stoji > strana uopce. 
Prilog alabanda (Vuk, nar. pj.) < tal. (voj- 
nicki, komandni izraz) alia banda »na stranu, 
sa strane, fuori bordo (kod davanja pocasti 
na brodu)«. 

Lit.: ARj 1, 60. 171. 172. 8, 306. Kusar, 
Rad 118,24. 25. Hraste, BJF 8, 26. Pletersnik 
1, 11. 300. Mikldsie 1. ZbNZ I, 315. Crania, 
ID 6. REW* 929. SEW 1, 42. DEI 424. 425. 
GM 26. Slawski, PF 8, 527-35. (cf. RSI 
8,355). 

bandar, gen. -dra m (Vuk, Srijem) = 
bandas, gen. -asa m (mozda Srbija, jer rijec 
upotrebljava Pancic) »riba zvana i buljes — 
okun, perca fluviatilis«. U Baji upotrebljavaju 
tu rijec i Madzari (bandar). Sufiksi -ar i -os 
su nasi. Oni osciliraju u toj rijeci. Upor. jos 
prividno slozen pridjev bandoglav »lud covjek« 
(Banja Luka). 

Lit.: ARj I, 174. Gombocz-Melich 1, 271. 

bandima f (istrocakavski), slov. bend'ima 
(Notranjsko) = mandiba (slov.), odatle deno- 
minai mendlbati = bendiba »berba, jematva, 
slov. trgatev«. Od istrom, vandime (Rovinj), 
s denominalom vanddma pored mandama = 
furl, venderne < lat. (slozenka) vindemia > 
tal. vendemmia (od vinum i demere, prefiks 
de i em re) od koje je jematva zacijelo preve- 



bandima 



107 



banpunica 



denica (jati = emere, v > b betacizam kao 
u Bol, bolta, en > a kao u lanciin). 

Lit. : Pletersnik 1,20.549. Sturm, CSJK 6,73. 
REW 3 9343. Ive 27. Strekelj, DAW 50, 3. 
70. SEW 1, 42. 

bandur (I), gen. -ura (Palmotic, Kacic, 
17. i 18. v.) = (II) pandur, gen. -ura m (Sr- 
bija, Hrvatska) »opcinski ili gradski polica- 
jac, sudski posluzitelj (Vojvodina)«, »vojnik« 
(Trenkovi panduri}. Odatle prezime Ban- 
duri (Dubrovnik), glede dodanog tal. -r na 
nasa prezimena upor. Budmani, Ljepopili. 
Od I i izvedenica na -ica (v.) bandiirica 
f (Kavanjin) »kula u kojoj su banduri«; od 
II sa posjedovnim -ov: pandurov, poime- 
niceno sa -ica'. pandurovica f »zena panduro- 
va«; sa -nica (v.): pandurnica f »pandurska 
strazarnica«; sa -ija: pandurija f »sluzba pan- 
durova«; denominali pandurovati = panduru 
= pandurisati (Lika) »vrsiti tu sluzbu«; slo- 
zenica sa turskim -basa (v.): pandurbasa »vo- 
da, glavar pandura«. Taj naziv je madzarizam 
slavenskog podrijetla tipa cobanja (v.) (pandur 
< pedarb od pediti »tjerati«, v. pudar). Prvi 
oblik nastao je u Dalmaciji ukrstavanjem tal. 
bandire (v.) i pudar, zbog toga b mjesto p. 

Lit.: ARj 1, 172. 9, 614. BI 2, 1. Miklo- 

sic 257 '. 

banduska f (Stulic) = benduska = benduska 
(Sulek) = brnduska = brndusa (sa gubitkom 
sufiksa -ka) = brnduska (Vuk, Baranja) »crocus 
sativus, crocus vernus; colchicum autumnale; 
safran, mrazovac (Vuk)«. Osim brnduska ni- 
jedan oblik nije lokaliziran. S istim znacenjem 
postoji u rum. brindusa. I Tiktin i Puscariu 
uporeduju rumunjsku rijec s nasom brndusa, 
ali kazu da je nepoznatog postanja. Sufiksi 
-usa, deminutiv -uska jasni su, -uska mjesto 
-uska moze biti i stamparska greska. Zamjena 
sonantnoga r sa ale nalici na krletka od kaletka 
(v.). Osnova je nepoznatog postanja. 

Lit.: ARj 1, 172.231.663. Tiktin 224. DLR 
1, 640. 

banistra f (Hektorovic) = banestra (Bo- 
zava, Veli otok) = benestra = benestra (Pag) 
= (anticipacijom suglasnika r u pocetnom 
slogu kao u Drmitar < Demetrius) barnestra 
(Punat, Krk) = bernestra (Mikalja, Stulic) 
= (ar, er > f) brnestra (Sulek, Rab) = brnistra 
(16. v., Vuk, Gornje Primorje) = (pseudoje- 
kavizam) brnjestra (Sulek) = brnasta (Seget 
kod Trogira, a mjesto e je u naglasenom slogu 
kao na Krku banastra, v. nize) »zuka, zukovina, 



spartium junceum«. To je mediteranska biljka 
koja raste od Spanjolske preko Francuske, 
Italije, Balkanskog poluotoka sve do Male 
Azije. Daje otporna tekstilna vlakna. Sluzi 
za vezanje snoplja. Kad se osusi, upotrebljava 
se za potpaljivanje vatre. Postanjem je od 
kslat. genesta = kllat. genista, tal. ginestra 
(sa umetnutim r kao u Spalatro, scheletro), 
u istra romanskom zanestra (Rovinj) = ze- 
nestra (Pula), u krekoromanskom banastra 
pored ginastra, s istim zagonetnim b mjesto 
g kao u hrvatskom. Vjerojatno je kreki oblik 
posuden iz hrvatskoga; b se nalazi i na Sardiniji: 
binistra (Logudoro) pored jinistra. Ime je 
mediteranskog podrijetla. U hrvatski je dosla 
preko dalmato-romanskog. Danicic je upore- 
divao b mjesto velara g sa b u bistijerna < 
cisterna > gisterna. Upor. obratno b > g 
guraste mjesto burnite (Prcanj). Kao u galatina 

< lat. gelatina i ovdje bismo ocekivali ocuvano 
velarne g ispred e. Oblik ganistra nije kod nas 
nigdje zabiljezen. Kako u krekoromanskom 
postoji protetsko v kao i u furlanskom (upor. 
furl, voli = kre.-rom. vaklo < oculu, koje 
prelazi iugou guapto < octo), a to protetsko 
u prelazi u hrvatskom u b (upor. Brtonigla 
= tal. Verteneglio < *hortiniculd), moglo bi 
se misliti da je *genista dalo u dalm.-rom. 
*jenista kao u juznoj Italiji (jinistra u Kalabriji 
i Logudoro te yinostra u Campidanu) pa je 
*enestra (upor. spanj. i enero < januariu) s 
protezom dalo ue(r)nestra > ba(r)nistra. 
Manje je vjerojatno da bi ta proteza bila 
anticipacija suglasnika v u deklinaci)! -va (tip 
murva); br < gr moze se uporedivati i sa slo- 
venskim romanizmom ziva bresa (Gorensko) 

< giovedi grasso u izricaju kos mesa pa bokal 
vina, pa je ziva bresa. 

Lit.: ARj 1, 173.232.664. 2, 784. Kusar, 
Rad 118, 16. Pletersnik 1, 55. Banali 1, 246. 
2,186.341. Starcevic, Vjesnik 6, br. 389.3. 
REW* 3733. DEI 1809. Alessio, Onomastica 
2, 189.190. Skok, ZRPh 46, 406., br. 82. 
Ive 4. 155. 

banpunica f (Dalmacija, Podgora /?/, Pav- 
linovic) = banjpunica (Hirtz) »ptica koja se 
zove cucka (v.) i ranjkusa (v.), erithacus 
rubecula L., tal. pettirosso, njem. Rotkelchen«. 
Prema ovoj slozenici izgledalo bi da je to ba- 
nova punica. To bi misljenje potvrdivali i 
nazivi careva, kraljeva punica za tu pticu. 
Medutim, ona se zove i badnjakusa (Poljica, 
Dalmacija), a to je izvedenica na -usa od 
badnjak »panj«, zbog toga sto se lezeuduplju 
panjeva (= badnjaka, v.). Suglasnicka grupa 



banpunica 



108 



bar 1 



dnj bila je po zakonu asimilirana u nj (upor. 
sklanje, v. i panem pored padnem). Kolomba- 
tovic (Dalmacija) je zabiljezio da se zove 
banjakusa. Tom glasovnom promjenom naziv 
je izgubio vezu sa svojom leksikologijskom 
porodicom. Narodna etimologija zapocela je 
zbog toga svoj rad. Ona je mislila da je rijec 
bolje objasnjena ako se dovede u vezu sa 
ponjava. Zbog toga se u okolici Splita zove 
ponjakusa. Ali ni to nije bilo dovoljno jasno. 
U Starom Gradu na Hvaru zove se poklanjusa 
prema pokloniti se, poklanjati se. U Sviniscu 
kod Omisa opet je ispusteno a u drugom slogu: 
banjkusa, iz razloga koji nije dosta jasan. Taj 
je oblik istom trebalo objasniti. Pocetni slog 
identificirao se sa starim pridjevom banj (v.) 
= banov. Mjesto ovoga pridjeva uzeo se i 
razumljiviji: kraljev i carev, a od -kusa nastade 
punica = u cakavskom narjecju pelnica. 

Lit.: ARj 1, 175. Hirtz, Aves 5. 1. 360. 
366. 

banta f (cakavska i kajkavska rijec, ZK) 
»1° molestiranje, neprilika, 2° globa (samo kod 
pisaca)«. Odatle u hrvatskim pravnim spome- 
nicima, narocito kajkavskim, od 15. v. deno- 
minal bantovati, -ujem (Lika) = bantovati 
impf. (ZK) »dosadivati, vrijedati« i radna ime- 
nica na -telj (v.) bantovatelj. To je madzarizam 
ugrofinskog podrijetla (bdntani, ban, bant, 
bdnat »bol« koji je usao u srednjobugarski, 
cakavski i kajkavski, ceski u Moravskoj, ukra- 
jinski i rumunjski (bdnat »neprilika«, bdnui 
»sumnjiiciti«, bantui »smetati«). 

Lit.: ARj 1, LL5-6.Maeueomc,41. Mik- 

loslc 7. SEW 1, 42. Gombocz-Melich 270. 

bantuza f (samo jedna potvrda u Hektoro- 
vica) : sude caklene, bantuze ke zovu. [Od srlat. 
i tal. ventosa > fr. ventouse »kupice«]. 

Lit.: ARj 1, 176. Dauzdt 744. DEI 4013. 

banj m (17. v., Mikalja) »r kupelj, 2° (loka- 
litet Banj kod Mula vojnicko kupaliste, 
2° toponim kod Zadra, tal. Bagno«, od tal. 
bagno m, tako u citavoj zapadnoj Romaniji. 
Inace je opcenito u hrv.-srp., bug., madz., 
rum. i arb. femininum tako da se za balkanski 
latinitet mora pretpostaviti *balnea f > vlat. 
balnio, (CIL XIV 914), sto je upravo n. pi. 
kao fr. joie < gaudia: bdnja f (14. v., Vuk) 
»1° kupelj, kupalo, ilidza, 2° Wanne, kupanje 
u toploj vodi u rupi ili u kaci, 3° toponim 
(Vrnjci: Vrnjacka banja, Ribarska posta, Bijela 
u Boki)«. Nalazi se jos u ukr. i rus. banja »Bad- 



stube«. Deminutiv na -ica bdnjica f »1° mala 
banja, 2° toponim (izvorkod Zajecara, Beograd)«. 
Denominal na -ati banjati se, -dm impf. 
(Vuk, bug.), o- »lavari« = banjati (se) (ZK, 
slov.) »lijeciti toplom vodom«. Rum. baie 
(krivo po REW da je posudeno iz slavenskoga), 
arb. baje (j u oba jezika nastalo je od ni), 
madz. banya. U madzarskom i rumunjskom 
znaci takoder »Bergwerk, rudnik«. To znacenje 
specijalizacija je termalnih kupelji koje izviru. 
Znacenje »kaca za kupanje, Wanne« nastalo je 
po zakonu sinegdohe. Kako je femininum 
karakteristican za istocnu Romaniju, treba 
uzeti da su Slaveni posudili vlat. balnia na 
donjodunavskom limesu mozda vec u 5. ili 
6. v. Ilirik se u rimsko doba odlikovao toplim 
kupalistima (Aquae Balissae, Aquae na Dunavu 
kod Timoka, odatle etnikum Aquen'i). Demi- 
nutiv na -olus balneolum (odatle disimilatornim 
ispadanjem /-/ > 0-L) baneolum : Bdnjdl (Rab), 
Banjula "pored Banjola (Bar, blizu mora, dvije 
vode koje tope zemljiste. Dotice se Glera < 
lat. glared). Kllat. balneum < stariji balineum 
posudenica je iz gr. Pcdave'fov koje je medi- 
teranskog podrijetla. 

Lit: ARj 1, 176.178. 8, 306. Moskovljevic, 
NJ 2, 234-238. 3, 118. si. (cf. JF 13, 287). 
Perusek, ASPh 34, 21. Romdnsky 92.93. SEW 
1,43. Bruckner, KZ 45, 26-27. Mladenov 17. 
Gombocz-Melich 277-278. Miklosit 1. REW* 
916. DEI 406. Murko, WuS 5, 1-12. (cf. 
IJb 2, 165). Vasmer 1,52. Isti, RSI 3, 261. 
GM 24. 

banjoska f (Dalmacija, Sulek) »njeka vinova 
loza bijela grozda«. Bez naglaska i bez tacnije 
naznake aree i kulture. Ni sufiks nije jasan. 
Nije zrela za etimologiju. 

Lit.: ARj 1, 178. 

banjscak m (kajkavska rijec, Lobor: banj- 
icak za lijeciti banjke) »gallium verum L., 
ivanjsko cvijece«. Sufiks je doduse jasan i 
naseg podrijetla: -scak (v.), ali osnova nije. 
Ne moze se studirati etimologijski bez daljih 
obavjestenja. 

Lit: ARj 1, 179. Sulek, Im. 10. 446. 520. 

bar 1 m (Vuk, 17. v., jugozapadni krajevi, 
Hercegovina, kajkavski, Belostenec) = bar 
f po z'-deklinaciji (samo u jednoga pisca) 
»zito kao proso, muhar, lat. panictim«. Odatle 
harika »setaria viridis Beauv.« (Sulek), naziv 
za biljku obrazovan s pomocu sufiksa -ika (v.); 
barovica f sa -ovica (v.) »pogaca od bara«. 
Sveslavenska rijec bez paralele u baltickoj grupij 
a je nastao iz poluglasa &, koji je u ceskom 



bar' 



109 



bara 



poljskom i u oba luzicka jezika zamukao u 
deklinaciji (ces. ber, gen. bru). Mjesto polu- 
glasa & stoji o u ukrajinskom i panonskoslaven- 
skom, kako pokazuje madzarska posudenica 
u slozenicama bor koles, bormohar. Kod nas je 
a u deklinaciji generaliziran kao u panj (v.). 
Ne stoji prema tome ni u kakvoj vezi ni s lat. 
far, gen. farris, ni s arb. farr, ni s furl, fare, 
sto dokazuje a u tim jezicima i slavenska i- 
deklinacija, nego je ie.'korijen *bher- »strsiti, 
ostrica« koji se nalazi i u bor (v.), borovica 
(v.), brinje (v.), brana (v.), a ne, kako je Danicic 
mislio, ie. *bher- »nositi, donijeti«, slav. berc, 
Bbiaii (v.) i brasno (v.). 

Lit.: ARj 1,180. 186. 190. SEW 110. Mi- 
klosic 25. Bruckner 21. WP 2,134. 

bar 2 f, m (Marulic, akcenat je Danicicev) 
»mnostvo, svi zajedno (puka bar kod Marulica)«. 
Dolazi i u vezi sa sav i s instrumentalom od 
bar: sav barom (Marulic, Mrnavic) »savkolik«. 
Vec je Danicic dobro vidio da je to perzijska 
rijec bar koja se nalazi i u perzijskoj slozenici 
bari »jedanput«, gdje i znaci »jedinica«, a kao 
prilog znaci »dajbudi, wenigstens, du moins«. 
Ta perzijska slozenica usla je u turski u dva 
vida: ban i banm (vulgarni oblik) u istom 
znacenju. Odatle prodrijese oba turska vida, 
finiji ban i vulgarni banm u sve balkanske 
jezike. Kod nas je taj tursko-perzijski prilog 
istisnuo iz upotrebe na cijelom teritoriju nas 
domaci prilog dajbudi (v.) i dar (v.) te se po- 
javljuje u svemu u devet varijanata: 1. bez 
docetnog samoglasa -i, valjda prema dar, 
koji je istisnut: bar (18. v., Vuk i ostali leksiko- 
grafi, pisci, nar. pj. i obican neknjizevni govor), 
tako i slovenski bar, bugarski i madzarski 
bar; 2. sa zamjenom tur. ^ > /: bari (Marulic, 
16. i 18. v.), takoder bug. i arb. bari; 3. sa 
zamjenom tur. -z > -e (upor. baterisati, 
v.): bare (17. v., pisci i nar. pj.), ovako i bug. 
i arb. bare; 4. vulgarni turski banm dolazi 
samo kod Stulica barim, ovako i u bug., rum., 
cine, barim; 5. isti turski oblik izgovara se i 
kao barem (Vuk, 17. -v., kod pisaca, leksiko- 
grafa i u danasnjem knjizevnom i saobracajnom 
govoru); to je uslo i u cakavski i kajkavski 
te u Kosmet; takoder bug. barem; 6. docetno 
-m zamijenjeno je sa -n: baren (Stulic, upor. 
Ijuden, Split): 7. u ZK pored bar govori se 
barom sa zamjenom -em > -om prema instru- 
mental^ 8. dolazi udruzeno s domacim 
daj < da+ i: dajbar; 9. u Kosmem po- 
stoji a > e: here, berem u istom znacenju; 
ovako i u bug. beri. Mladenov izvodi bar 
iz domaceg ea (v.) + -ze. Protiv toga izvodenja 



govori najprije turski akcenat koji je ocuvan 
u bugarskom, arbanaskom i rumunjskom. 
Nas akcenat je prema domacem dar (v.) i ne 
govori nista o autohtonosti priloga, nego 
samo za to da je doslo do unakrstavanja domace 
i strane rijeci. Protiv autohtonosti govori 
nadalje i cinjenica sto se ona nalazi samo na 
Balkanu, a ne i u sjevernim slavenskim je- 
zicima. U Kurelcevim Jackama bar znaci 
»premda, ako i«, jednako kao u madz. bar. 
Ali za slovenski, hrvatsko-kajkavski i cakavski 
mora se dopustiti i tumacenje koje je predlo- 
zio Mladenov za bugarski. V. nize pod bo. 

Lit.: ARj 1, 180. 184. 185. 186. SEW 

1, 44. Miklosic 1. Mladenov 17. GM 27. Ele- 
zovic 1, 32. Tiktin 159. Dictionarul s.v. Gom- 
bocz-Melich 279. Korsch, ASPh 9, 488. Deny 
§459. 

bara f (Vuk) »1° palus, mocvara, znacenje 
opcenito i u knjizevnom jeziku; 2° pratum, 
livada koja se kosi (Lika); 3° (po semanticnom 
zakonu sinegdohe biljka) carex L., juncus 
(Bella, Belostenec) jer te biljke rastu u baro- 
vitim krajevima«. Takoder toponim. Odatle 
pridjevi: 1. barski (kornjaca, zmija, zaba); 

2. baran (ne nalazi se u knjizevnom jeziku, 
nego u toponimiji) »paludosus«, poimenicen s 
pomocu -ica : harnica »locus paluster«, s pomocu 
-jak (v.) barnjak »acilius Leach.« jer zivi 
»u barah«, s pomocu -jaca (v.) barnjaca »zaba, 
biljka i zemlja iz barovitih mjesta«; 3. barb- 
vit; 4. jedanput baratasi (17. v.) i 5. barndt. 
Izvedenice : deminutiv borica (Vuk) ; s pomocu 
-es (v.) bares, gen. baresa m (Vuk) »palus«, 
odatle baresnjak m »acilius Leach.« (upor. 
bug. baresnica); augmentativi s obicnim su- 
fiksima -ina, -etina: barina f (17. v.), baretina 
f te barustina f, s neobicnim sufiksom -ustina, 
koji je po svoj prilici nastao iz -juza (upor. 
kaljuza), s pridjevskim sufiksom na -ski (v.), 
poimenicen s pomocu -ina (v. gore barina, 
baretina). Baruza f je u Smokvici na Korculi 
»umjetno pojilo u polju za zivotinje«. 

Bara se nalazi u svim slavenskim jezicima, 
osim u polapskom i oba luzicka jezika. Posudise 
je Madzari u Backoj (bara), Cincari (bard, 
v. znacenja kod Dalametre) i (Novogrci ) : ngr. 
ujidpa u znacenju koje stoji blizu bugarskom 
bara: »1° mala tekuca voda, potok, voda; 
2° stajaca voda, lokva, blato«. Znacajno je arb. 
berrak »mocvarna zemlja« koje pretpostavlja 
jslav. *bannjak (v. gore). Po znacenju 
mogla bi bara biti srodna sa brna f (v.) »blato« 
< stslav. brbnbje (Bruckner). Nema paralela 
u baltickoj grupi, a niti ie. veze nisu utvrdene. 



bara 



110 



barat 



Mladenov je dovodi u vezu sa sanskrt. barbura 
m »voda«, gr. |36p[5opoc, »blato«, sto fonetski 
ne ide. Pomislja se i na tursko (avarsko?) 
podrijetlo (bare »mocvara« kod Kamasinaca, 
tungusko biral »rijeka«). Miklosic uporeduje 
s tree, baro — furl, bar »Btischel«, sto semasio- 
loski ne ide. 

Lit.: ARj 1, 180. 186. 191. Miklosic 7. 
SEW I, 43. Mladenov 17. Isti, hvSSF 17,4,228 
-47. Isti, GSU 11,201. i si. Bruckner, KZ 
51,222. ASPh 39, 4-5. GM 33. Vasmer, 
RSI 3, 255-6. Gombocz-Melich 1,279. 

baraba m, f (Banja Luka i opcenito Bosna i 
sjev. Hrvatska, takoder kajk. i slovenski) 
»1° besposlicar, niskoristi (hrv. prevedenica 
njem. Taugenichts, Nichtsnutz, tal. fanullo- 
ne), 2° nevaljao covjek«. Nije potvrdeno 
u drugim balkanskim jezicima, ali nije potvr- 
deno ni u jadranskoj zoni, nego samo u unu- 
trasnjosti. Bit ce da je i to , i tree. -mlet. baraba 
»malvivente, rubagiorni«, barabba »giovinastro«, 
u vezi sa biblijskim imenom Barabbas (sir. 
slozenica od bar »sin« i abba »otac«, v. opat). 
Upor. medutim i ime tur. plemena Baraba 
(izmedu Omska. i Tomska.). 

Lit: Strekelj, DAW 50, 3. 77. REW 940. 
DEI All. Skok, Sldvia 15, 185. Vaillant, RES 
18, 185. Lokotsch 220. 

barabar, prilog (17. v., Vuk) = barabar 
pored barabar (Crmnica, Crna Gora), odatle 
denominal barabdriti se, -obarim impf. (Vuk, 
Kacic, Obradovic) »uporedo s kime stajati 
ili sjediti ili ici, jednaciti se«, izbarabarlt, 
-arim (se) (Kosmet) pf. »izjednaciti, sravniti«. 
Nalazi se i u bug. i arb. barabar, odatle deno- 
minal barabarja se. Turcizam perzijskog po- 
drijetla (beraber, barabar, glagol beraberlemek). 

Lit.: ARj 1, 181. Mladenov 17. GM 26. 
Miletic, SDZb 9, 440. Elezovic 1, 220. 

barakan, gen. -ana m (Korcula) = ba- 
rakan, gen. -ana m (Dubrovnik) »vuneni 
pokrivac na postelji, kuvertur deblji od velen- 
ce«. Od tal. barracano (13. v.), srlat. barracanus 
< ar. (< perz.) barrakdn »panno grossolano 
di pelo di capra o di cammello«. Preko njem. 
Barchent > brkan m (Stulic) »(1°) panni 
genus«, brkan m (Vuk, Boka, 16. v., Naljeskovic, 
Hrv. primorje) = barhan, berhan (Hrv. pri- 
morje, Losinj) »(2°) zenska suknja« = bran 
ili brhan (Tivat) »(3°) jaka ili tesko gornje zen- 
sko odijelo, cottola, jaka nagrespana (ima 
drake koje narod zove opiece)« — brehan, 
brhan (Istra) »zenska kiklja do pasa«. Demi- 
nutiv brhanac, gen.-anca (Istra). Geografska 



area ne govori u prilog njemackog posredni- 
stva. Nalazi se jos u slovenskom, ceskom i 
poljskom jeziku. Od njem. Barchent potjece 
izyjesno parket m (Lika) = parhet (Karlovac) 
= parket »neko sukno«, pridjev porketski. 

Lit: ARj 1, 640. 9, 652. 10, 863. Tentor, 
JF 5, 203. SEW 1,44. Lokotsch 250. Korech, 
ASPh. 9, 488. REW 941. DEI 427. 455. 

barakula f (Cres) = deminutiv na -lea 
barakullca (Poljica) »ka' mala raza« = krc. 
-rom. barakoluta. Od mlet. baracela (1508) 
»id«. 

Lit: Ivanisevic, ZbNZ 8,216. Banali 2, 
172. DEI 428. 

baran m »ovan« (u J. S. Reljkovica), odatle 
deminutiv bardtiak (Budinic), mozda i hipo- 
koristik bara »ime kozi krmack i uzvik bar, 
koji se kaze ovci u Hercegovini da mirno stoji. 
U Dalmaciji (Pavlinovic) zabiljezen je pridjev 
barasi za ovcu koja je bijela i crna oko vrata, 
ali tu je vjerojatnija veza sa bdrzast (v.). Be- 
lostenec je zabiljezio boran kao dalmatinsku 
rijec u znacenju »aries ad diruendos muros«, 
dakle kao ratno oruzje. Tu je a > o kao u staro- 
ruskom. U antroponimiji i toponimiji postoji 
Baran, Borani, Baranovu, ali to moze biti 
hipokoristik od Baro, a ovo je opet hipoko- 
ristik od Bartholomeus. U drugim juznoslav. 
jezicima nema potvrda, dok je u sjevernim 
slav. jezicima rijec opcenita. Da je postojala 
i na Balkanu, to dokazuje arb. berr »ovca«, 
gr. |3dpiov' jtpo|3a-rov kod Hesycha. Potvr- 
dena je jos kao alpinska rijec, u nordijskom i 
u keltskom. Madz. bdrdny »jagnje« potjece iz 
panonsko-slavenskoga. Rijec je svakako pred- 
ie., ali upor. i nperz. barra »jagnje« (*varnak, 
pehl. varak »ovan«). Miklosic je uporedivao 
jos i mordv. boran, koje je mozda iz ruskoga. 

Lit: ARj 1, 180-2.549. SEW 1, 43. Mi- 
khsic 1. Bruch, WuS 6, 171. Joki, Unt. 245. 
Vasmer, RSI 3,256. Meillet, RSI 2,69- 
70. Bruckner, 15. Slawski 27. Matzenauer, 
LF 7,5. GM 33. Gombocz-Melich 282. REW 
1049. Wartburg 1,335. WP 1,269. 

barara f (Sulek), »njeka loza vinova«. Bez 
naznake tacnog znacenja, kulture, aree i ak- 
centa neuporabljiva za etimologiju. 

Lit: ARj 1, 182. Sulek, Im. 10. 

barat m (hrv.-kajk., Belostenec) »commer- 
cium«. Postverbal od baratati, -am impf. 
(Vuk, Perast, 16. v.) = bardtai, -am (ZK, 
slov.) »trgovati«. Apstraktum na -ija bardtija 
f (ZK) »trgovanje«. Radna imenica na -arius 



barat 



111 



barbucati 



> tal.- -iere: bardtijer, gen. -era (17. v.) »igrac«. 
Od tal. baratto, barattare, barattiere »id.«. 
U sjov. (s umetnutim n pred dentalom) ba- 
rdniati (na-, pre- se) s postverbalom barant, 
barantija, barantdvec = beret, beretdti (Dolenj- 
sko) »id«. Ovamo ide jos prema lat. -atorem 

> mlet. -adui barodur m (Split) »Vogel, 
welcher dem Vogelsteller durch die Flucht 
entgeht« < barattatore (haplologija tado > 
do). Danicic stavlja ovamo jos barat, gen. 
-ata (Srbija) »trijem pred vodenicom«, ali je 
semanticki predaleko od prve rijeci. 

Lit.: ARj I 182. Pletersnik 1,12.20.216.624. 
Hirtz, Aves 1. DEI 429. REW* 943 a. SEW 

1,44. 

barati, -am impf. (Zore, ribarski termin, 
subjekt riba; govori se valjda negdje u juznoj 
Dalmaciji) »pomaljati glavu iz vode, glavati«. 
Apstraktum na -a/a bdrnja f (Zore) »pomaljanje 
glave iz vode (takoder ribarski termin)« Prema 
Danicicu < tal. barare, furi, bara »truffare, 
frodare, ingannare per lo piu nel giuoco«, 
denominai od baro »truffatore«. Ne zadovo- 
ljava semanticki. Prije ce biti da je to dalmato- 
romaski leksicki ostatak s betacizmom b < v 
(upor. Bol) od lat. varare »prekoraciti« koje je 
potvrdeno na iberskom poluotoku s prefiksom 
es- < lat. ex- katal. esbarar, spanj. desbarar 
»gleiten, einen Fehler begehen«. 

Lit. :ARj 1, 182. REW9151 a. DEI42&.443. 

baratina f »nekakvo tkanje«. Danicic izvodi 
od srlat. barratus (pridjev, upravo part, pret.) 
od bana »motka«, odatle na -arius > u.-iere 
barijera (internacionalni galicizam < fr. bar- 
Here), ali se to ne moze opravdati jer rijec nije 
zrela za etimologijsku ispitivanje kada joj se 
ne zna znacenje. Barra je iberska rijec potvr- 
dena i u baskickom. 

Lit: ARj 1, 182. DEI 444. 

barba m (jadranska zona, napose Kvarner, 
Istra, Hrv. primorje, Rab, Hvar, Bozava) 
»stric«, indeclinabile pred licnim imenom, 
upor. cak. barba Ivanu (Brusje). Arb. barbe 
Od lat. >-tal. barba »brada« s kojom je u pra- 
srodstvu. Nalazi se jos u grckom (Epir), u 
juznoj i sjevernoj Italiji. Glede semantickog 
razvitka upor. barba > brada > stric, Onkel 
i u sjev. Italiji i u Graubundenu. Na tal. 
sufiks -itta > -etta upucuje barbetta f (Bozava, 
Perast) = barbeta (Dubrovnik, Racisce) »ko- 
nop kojim se barka veze za kopno, sprone d'una 
barca peschereccia« < tal. barbetta < fr. 
barbette. Od kslat. barbitium (Apulej, > tal. 



barbigi) > bdrbeza f (Vuk) »samija a pod njom 
kapa od crvene cohe, po torn bijela mahrama«. 
Upor. tal. barbazzale, barbozza. Na lat. -atus 
zavrsava Barbdt (toponim Rab, Pag) = Brbot 
(gornji najnapuceniji dio Bara, brezuljak pod 
pecinom Spile). Naziv se odnosi, kao Kosmaj, 
na mediteransku sitnu sumu. Na -arius > 
tal. -iere bdrbijer (Perast) = (16.v.) barbir 
(1572, Rab, Bozava, Brusje, Krasic, Prigorje) 
»1° brijac, 2° marvinski lijecnik na selu« = 
barber, gen. -era (hrv.-kajk., Belostenec, Jam- 
bresic) s izvedenicom barberski, barberov, 
barberija, barbernica = (s disimilacijom r-r > 
m — r) bemb'er (nar. pj.), benberin (Vuk, Crna 
Gora) (slov. bdrbir »zdravnik«), hipokoris- 
tik berbo, s metatezom breber (Vitezovic). 
Upor. madz. borbely (disimilacija r — r > 
r — 1). Preko tur. berber (perz. barbar) > 
berberin, berbertnov, berbernica, augmentativ 
berberina, berberin, -im (o-) »brijati«. Balkanski 
turcizam: bug. berberin, arb. berber, ngr. 
ujiepjiEptc, = ujtapujTEpLC,. Augmentativ na 
tal. -one: barbun, gen. -una (Vuk, Mljet, 
Dubrovnik, Bijela) = barbun, gen. -una (Rab, 
Krtole, Ulcinj, Arbanasi) zove se i prevede- 
nicom braddvatica (Dubrovnik). Deminutiv 
barbe(n)ka (Mikalja) nije dovoljno potvrden. 
Postoji jos u bugarekom i u novogrckom. 
Balkanska je rijec talijanskoga podrijetla. 
Ista riba sa triglom (v.). Slozenica barbacep 
m (M. Drzic) »nekakva ptica«, od tal. sloze- 
nice barbach(i)eppo (15. v.). 

Lit.: ARj 1, 130.131.183. 184, 580. 620. 
8, 324. Budmani, Rad 65, 164. Kusar, Rad 
118, 22. Macan, ZbNZ 29, 208. Hraste, IF 
6, 207.209.210. Isti, BIF 8,48. Korsch, ASPh 
9,488. Perusek, ASPh 34,21: Jagic, ASPh 
8,319. Fink, Imenik 44. DEI 429-431. 435. 
Skok, Slav. 57, passim. Jirecek, Romanen 2, 
24. Stefanie, Rad 285, 78. 

barbakan m »r kup kamenja koji dijeli 
u krasu kultiviranu zemlju, 2° nasip protiv 
poplave (Potomje), 3° toponim (Lastva)«. Od 
tal. barbacane m (12. v.) »rinforzo ad opere 
di fortificazione«, od perz.-ar. slozenice barbah- 
-hand (za drugi dio v. han). 

Lit.: Lokotsch 187. DEI 430. 

barbucati, barbucdm impf. (Lika) prema 
barbucnuti, barbucnem pf. (Lika) »ticati, taknuti 
u sto zabranjeno«. Po znacenju moze se upo- 
rediti sa bdrkati, -am impf. (Vuk) »ticati, 
bockati« prema barnuti, -em pf. (Banja Luka) 
»dirnuti«. Razlika je samo u tome sto prva 
serija pretpostavlja deminutivan glagol na 
-ucati, -ucnuti, a druga na -kati. Prva serija 



barb li cati 



112 



baril 



pokazuje redupliciranu onomatopejsku osnovu 
barb-, a draga neredupliciranu, koja stoji u 
vezi s bug. baram »ticem, trazim« i slov. barati 
»pitati«. Mladenov veze baram, barna, barvdm, 
-nivdm, -nuvam ispravno sa barkam, bdrnivam 
kao i Danicic koji barkati drzi onomatopejom 
kao ubrkati (v.). Onomatopeja barb-fbrb- 
veoma je rasirena u hrv.-srp. Vuk (Baranja) 
ima barbukati, barbucem = brkukati = brbotati, 
brbocem (subjekt: bik, patka, s onomatope)skim 
-ot-, v.); brbuciti, brbucim »tumariti u sto 
rukom ili glavom«. Upor. onomatopeju bar- 
buk »glas koji biva u vodi kad se udari po 
njoj« i strbok ZK »glas kcji nastaje kad netko 
skoci u vodu«. 

Pored deminutivnih glagolskih sufiksa -uk- > 
-uc-, -ot- imamo jos -olj- : brboljiti, -em (Vuk) 
»labris crepare«. Bez ovih sufiksa postoji brboti, 
-am impf. CTrebinjska nahija) = bfbati, bfbam 
(srednja Slavonija), pored razbrbati, -am (objekt 
stvari ili voce) »pfemetati, traziti rukom nesto 
po kuci«, u onomatopejskom prijevoju brebiti 
pf. »lupiti«. Upor. bug. barbja, babrja, bdborja, 
babla. Sve su to onomatopeje starog tipa 
barbarus, koje se jos nalaze sa samoglasnim i 
suglasnickim varijantama u brtljiti impf. = 
brblati (v.), prtljati (v.), bobbtati, bobocem (v.), 
boboniti, -im (v.). 

Lit.: ARj 1, 184.189.614.615. SEW 43. 
Pletersnik 1, 12. Mladenov 17. 52. 620. Mat- 
zenauer, LF 7, 5 — 6. 

bardak, gen. -aka m (Vuk, 15. v., Risan) 

= bardak, gen. bardaka (Kosmet) »1° krcag 
ili staklo s noscem; 2° bijel i saren sud koji se 
u Srbiji zove bokar (v.) i milojka (v.) (Risan); 
3° povelika casa s drskom ili bez njega; 4° 
mali zemljani krcag za vodu bez nosca, sa- 
mo s drskom (Kosmet)«. Odatle deminutiv 
bardace, gen. -eta m (Kosmet), bardacic m 
(Vuk), augmentativ bardacina i, radna imenica 
s pomocu -dzija (v.) bardagdzija (Vuk), meta- 
fora bardaklija f (Fruska gora), izvedena s pomo- 
cu -li = s pomocu -aca bardakaca f (Gojbulja), 
bardagaca (Kosmet) »crna sljiva nalik na bar- 
dak«. Turcizamosmanlijskogpodrijetla (bardak 
< bar »drzak« i sufiks -dak = -tek) istog zna- 
cenja, nalazi se u svim balkanskim jezicima. 

Lit.: ARj 1, 184, Elezovic 1, 31. Lokotsch 
230. GM 27. Mladenov 17. Deny § 930. 

bared m (Malhinje, Kras, slov.) »1° pust 
n; rodan kraj, teren; 2° biljka nymphaea 

alba« = bored m »biljka triticum repens«; 

in bare do u dokumentima na Krku »zapusteno 



zemljiste«. Od trsc.-tal., istro-rom. baredo »1° 
id., 2° Biischel«. Izvedenica na lat. -etum od 
gal. barras. 

Lit.: Pletersnik 1,12.45. REW 3 964. Bezlaj 
48. Maver, Sldvia 2,32. 

bareta f (Perast, Potomje, Dubrovnik, 
Cavtat, 16. v., Vuk, Hrv. primorje) = bareta 
(Vela Luka, Korcula) = berita (Bozava, 15 — 17. 
v., Malinska, Baska, Rab) »kapa tamnoplave 
boje s cufom (cup, v.) na kraju«. Na -usa 
beretusa f (Kolombatovic, bez naznake gdje 
se govori) »anas boscas«. Od tal. barretta f 
pored barello m (s asimilacijom e — a > a — a 
kao u galatina, zaladija, salvations itd.) i 
berretta f (14. v.), poimenicen pridjevski de- 
minutiv na -Ittus > -etto od lat. birrus (u 
Dioklecijanovu ediktu o cijenama) »cuculia 
brevis«, rijec koja je keltskog podrijetla (upor. 
ir. berr, kimr. byrr »kratak«). Bez deminutivnog 
sufiksa dolazi s prefiksom ex- > tai. s-, kojim 
se pojacava znacenje (upor. merga pored 
smergo), u zbir (Dubrovnik, Cavtat, Potomje) 
= zbir (Vuk, Primorje) = zblro (Cres) »T 
uhoda, pandur; 2° financ«. Na -be > -ac 
zbirac, gen. -rea (Split, okolica) »eine Art 
Krebse« (metafora). Na -// (upor. ribic) biric 
m (hrv.-kajk., Jambresic, Voltidija) = biric, 
gen. -ica — beric m (slov.) prema f biricka 
»sudski sluga, pandur, der Scherge«, s leksiko- 
logijskom porodicom biricevina, biriciti, bl- 
riski. Nalazi se jos u ces., ukr. i rus. Moze biti 
u vezi i s madz. biro (od tal. birro m (14. v.) 
»policajac«, nazvan ovako po pridjevu birro 
»crvenkast«). Ta rijec u torn znacenju nije 
identicna sa gornjom rijeci keltskoga podri- 
jetla s kojom se unakrstila. Birrus kao pridjev 
za boju potjece od gr. nuppbc, »crven«. 

Lit.: ARj 1,185.237.327. Budmani, Rad 
65, 163.165. Hirtz, Aves 11. Pletersnik 1,27. 
Kusar, Rad 118, 19. Miklosie 406. SEW 
1,57. REW 3 1117a. DEI 445.496.528. 

baril, gen. -Ha m (Hvar, Brae, Rab, Bela 
Krajina) = barii = bario, gen. bar j ela (Dubrov- 
nik, Perast, toponim Kotor) = (s prijelazom 
u neutra) barilo (ZK) = barjelo (Crna Gora) 
= barela (Ozrinici, Crmnica) »irula drvena 
posuda od duzica kao vjedro«. Deminutivi 
na -6C > -de barjelac, gen. -ioca — barilac, 
gen. -ioca — barilac, gen. -Ica (Krasic, takoder 
slov.) = na -ce barttce, gen. -a (ZK) = barilce 
(ZU) = barioce, bariocac, gen. -cca, na -id 
bariocic, na -ica barilica, na -ce, gen. -ceta 
barilce n, na tal. deminutivni sufiks -ot barilai 
(Budva), na -as barilai. U bug. barilo, pored 



baril 



M3 



baroziti 



grecizma varel. Rumunji posudise holered 
< rus. balyrka (metateza -re/- > -ler-) > 
madz. bdderka, barilica., barilla. Ngr. |3ap£?d, 
|3ape>ia (augmentativ) > arb. variele. Postoji 
jos varijanta sa u mjesto a: burilo n (Hercego- 
vina) »drveni sud za vodu kao bure, mnogo 
duze nego sire«, odatle bmionica (Hercegovina) 
»mjesto pred kucom za burila«, bugarski 
isto tako deminutivi burilka, burilce. To u 
je od bure, gen. bureta n (Vuk), kolektivum 
biirad, gen. -i (Vuk), deminutivi burence, gen. 
-eta (Vuk), burica (Cres, Istra, slov.) »drveni 
sud od duzica sa zaklopcem sa dva uha u kojem 
-se nosi hrana pastirima i ljudima u polju«. 
Unakrstanjem burica i barilo nastade burilo 
n (Hercegovina, bug.). Odatle arb. burile. 
Baril(o) nalazi se jos u stfr. baril, odatle tal. 
barile i balkanski refleks, sa rr prov. i port. 
barrii. Stfr. baril izvodi se od longob. bara 
s pomocu lat. sufiksa -He. Upor. sa deminutivnim 
•sufiksom barriclus (9. v.). Znacajno je da se 
s ovim deminutivom slaze slov. barigla f 
»Fuhrfass, Lagel« (Stajersko, Gorenjsko, No- 
tranjsko). Oblik sa u stoji u vezi sa mlet. boria 
»botte«, tal. barracela, stfr. biiire »Krug«, fr. 
burette, burinette, tal. burrini m. pi. »scodelle 
molto cupe«, vurro (Otranto) »sorta di vaso« 
koje Battisti veze s byrrhos, prema Hesychiju 
etrascanska rijec. Odnos izmedu barile i 
bure nije jasan. Battisti veze borile s prov. 
barrica »botte, barile«, odatle fr. barrique 
»glinena posuda«. Taje rijec prema spanj. barro 
•»glina« po svoj prilici iberska. Imale bi se prema 
tome pretpostaviti *barra i *burro kao medi- 
teranske rijeci. Odatle barilo i burilo. Bruch 
ih veze sa baris, odakle je barka. Upor. jos 
rum. buriu (Muntenia) »kleines Fass«, deminutiv 
buriqs. 

Lit.: ARj 1,186.188.710. 739.740. Ribaric, 
SDZb 9,136. Tentor, JF 5,203. Jagic, ASPh 
1,159. Hraste, BJF 8,22. Kusar, Rad 118, 
23. Pletersnik 1,50. Sturm, CSJK 6,83. Mik- 
losie 1. SEW 1.44. Bruckner 17. Mladenov 
50. Bruch, WuS 7,166. REW" 1038.1408. 
FEW 332. Strekelj, ASPh 12,455. 26,412. 
Gombocz-Melich 292.' GM 54. Tiktin 244. 

barka f (Perast, Bozava, Rab, Dubrovnik, 
Cavtat, danas opcenito u gradskom govoru, 
i slov.) »camac, plav f (Lika, K)«. Prema grc- 
kom izgovoru bug. varka pored barka prema 
turskom. Deminutivi na -ica barcica (15. v., 
Vuk), na -e barle n (Vuk) »T lada, 2° piscina 
lignea«, na tal. -itta > -etto upucuje : // k t = 
vrket m (Crna Gora) »mala ladica« < tal. 
Marchetta (1226). B umjesto / nastalo prema 



tur. pdraket. Upor. jos slov. barkoton m »Ga- 
leere, grosses Flussschiff«. Na -ustus (sufiks 
nepoznatog podrijetla) barcuscius u dubrovac- 
kim spomenicima. Upor. tal. barcoso m (14. 
v.) »bastimento antico da guerra e da traffico«. 
Denominai: slov. izbdrkati, -am < tal. sbar- 
care (s- < lat. ex- At,i). Postverbal dezbarak, 
gen, -fka m (Boka, nar. pj.) < mlet. desbarco 
(des- < lat. dis- = ex »iz«). Na -aneus: 
Barcagno toponim (Zadar), hrv. Brodarica, 
jer je tal. varcare unakrsteno sa barca. Arb. 
barke. Podrijetlo rijeci je zacijelo mediteransko. 
Veze se sa gr. papm, -i5oc„ koje potjece 
iz Egipta (koptski bari, baare < egipatski 
br). Battisti je veze s iberskim toponimom Barca/ 
Ibarca (i je iberski clan) i sa barisa »vrsta po- 
sude« (upor. fr. deminutivni vaisseau < vlat. 
deminutiv vascellum) i s Ibar i iber > spanj. 
Ebro. 

Lit.: ARj 1,189.2, 368.3,74. Cronia, ID 
6. Kusar, Rad 118, 23. Skok, ZRPh 57,480. 
Pletersnik 1,12.300. GM 27. REW' 3952. 
DEI 436. Romdnsky 131. 

barna m (Vuk, Vojvodina ?) »fuscus equus 
et bos«. Odatle pridjev, .na -ast barndst »mrk« 
i imenica bdmulja f »ime krave«, izvedena sa 
sufiksom -ulja (v.). Madzarizam njemackog 
podrijetla (barna < njem. braun) istog zna- 
cenja. 

Lit.: ARj 1,189. SEW 1,44, Gombocz-Me- 
lich 297. Strekelj, ASPh 18, 508. 

baron, gen. -ona m (17. v.) = baron (ZK, 
takoder prezime) = barun, gen. -una (16. v.) 
»feudalna titula franackog podrijetla«. Apstrak- 
tum na -stvo barunstvo = baronstvo n. Femini- 
num je pejorativan barona (Budva) »lopovica«. 
Na -aceus barondco m »lopov«. Denominai na 
-ati barimat, -am = baronati impf. (Budva) 
»lascivire« < tal. bar onar e. Prvobitno je 
znacenje franacke rijeci »covjek« koje se ocuvalo 
u spanj. varon, port, bardo i na Siciliji barom. 
Rijec je usla u srednjolatinski prema staro- 
francuskoj deklinaciji ber (horn.), baron (ak.): 
baro, gen. baronis, odatle u nas i madzarski 
latinitet i nas narod. U franackom je znacila 
kraljevskog covjeka kojega polozaj stoji izmedu 
comes = grafia > grofi castellanus »zapovjednik 
grada«. Pejorativiziranje je toga feudalnog na- 
ziva nastupilo vec u sjevernoj Italiji, a odatle je 
doslo na juzni Jadran: baron »ribaldo, canaglia«. 

Lit.: ARj 1,190. REW 3 961. DEL 444. 

baroziti, -im se impf. (Hrvatska) »svadati 
se«. Nedovoljno potvrden glagol, bez tacnije 
naznake aree i bez akcenta. Danicic ga izvodi 



Skok: Etimologijski rjecnik 



baroziti 



114 



barut 



iz madz. faragni »sjeci«, sto ne zadovoljava ni 
fonetski ni semasioloski. Upor. ipak bariinati 
impf. (Lijesce, Lika) »plasiti nekoga s kime«. 
Lit.: ARj l, 190. 

barsa f (Bela, Stulic, Pavlinovic, Dalmacija) 
»Ijesa na kojoj se voce susi«. Danicic je ispravno 
postavio srlat. bersa »Ijesa«. Bit ce poimeniceni 
part. perf. versus od vertere, s vlat. prijelazom 
v > b kao u rum. bata < lat. vitla. Dalmato- 
romanska posudenica. 

Lit.: ARj 1,190. 

harson m (17. v.) = barsun (17. v.) = 
barsun (ZK) »I" kadifa (v.) = belud (v.) 
= velut (v.), 2° vrpca oko sesira (ZK)«. Odatle 
pridjev na -ski : barsunski (cvijet), deminutiv 
barsunak, gen. -ka »kadifica«, ime biljke na 
-ka (v.): barsiinka f »lagurus L., sericosomus 
Servil!.«. Nalazi se jos u slov. barsun »samet«. 
Madzarizam turskog podrijetla (bdrsony, rijec 
koja stoji u daljoj vezi s perz. abrisem, ebresem, 
baresam »svila«, v. ibrisim). Danicic je krivo 
mislio na vezu s lat. barchanus > brkan (v.). 

Lit.: ARj. 1,190. SEW I, 44. Miklosic 414. 
Gombocz-Melich 300-1. 

Bartolomej m (13 — 17. v., gospodin Barto- 
lomej s Cabdada) = (s tal. docetkoia -eo) 
Bartolomeo (Glavinic) = (-aeus > -ij, -ija, 
-ije) Bartolomij, Bartolomija (16. v.), Bartolo- 
mije (15. v.) = (ispustanjem docetka -maeus, 
sto moze biti kracenje, obicno kod drugih 
imena, ali i pucka etimologija koja je shvatila 
taj docetak kao latinski posjedovni pridjev 
meus = tal. mio): Barto, gen. Bartola (15. v., 
SO. Barto u Divkovica, Posilovic) = Bartol, 
s pridjevom Bartolov, poimenicen na -ka 
bartolovka »jabuka«, na -scica > -sica bartolsica 
»kruska«, prezime Bartolovic — (s tal. -o) 
Bartola (15. v.) = Banuo, gen. -ula (15. v., 
Bandulavic, Ancic), s pridjevom Bartulov, 
prezimena Bartulio, Bartulovlc, Bartulica = 
(or > r) Brtol (16. v.). Hipokoristik Bare, 
Barisa, prezime Barlslc. U Dubrovniku je 
potvrdena izmjena b > in: lat. Martolus m > 
Martol(o) prema -ica Martulica m (13—14. 
v., najstarija potvrda iz 12. v. Martoo, sto 
bi bio i najstariji primjer -I > - o). Martolus 
je nastao od Banalus zbog sanctus- sv[tt 
koje stoji pred imenom. Od grupe tb moglo 
je nastati trn. Banula se zove i dio Bara, is- 
pod Lisinja, gdje stanuju muslimani i katolici. 
Zacijelo je tu morala postojati nekada crkva 
sv. Banula. Na istoku izgovara se prema 



grckom Vratolomije m, s hipokoristicima Vrd- 
toje i Vrtoje. Najdalje je kracenje islo u slov. 
Jerriej koje je nastalo u pocetnim slogovima, 
u vezi sa sanctus > sent > s (upor. Smar- 
je, Skocijan): *smemej poslije odbacivanja epi- 
teta sm. 

Lit.: ARj 1, 190.684. 6, 491. Jirecek, Ro- 
manen 2,45. Strekelj, DAW 50,78. Skok CSJK 
4, 40-3. 

barufa f (Rab, Bozava) »sakanje«. Od tal. 
postverbala baruffa (1475), od baruffare (13. 
v.) »contendere«, od langob. *biroufan (upor. 
nvnjem. berufen) kao sudacki termin. 

Lit.: Kusar, Rad 118, 24. Cronia, ID 6. 
REW 1116. DEI 446. 

banili m pi. (Zore, bez naznake gdje se 
govori, zacijelo negdje u juznoj Dalmaciji) 
»potkit povrh bjecve gdje su jedan ili vise 
zametaka sa licem ili sa naopak«. Potrebni su 
podaci (varijante) iz drugih govora. Mozda 
dalmato-fomanski leksicki ostatak od vlat. 
*variolus, deminutivni pridjev od varius sa 
betacizmom b > v (v. Bol). U tal. varialo, 
-le »Blattern« dolazi u furl, u zamjeni deminu- 
tivnog sufiksa -olus sa -usculus varuskli > slov. 
maruske f pi. — mariiskle (Toimin), odbaci- 
vanjem pocetnog sloga ma- samo ruske f »id.«. 
Latinizam je na -Irati varirati, variram (Zagreb), 
varijano (Kuciste) »mijesano«. 

Lit.: Zore, P alj. 108. 212. Pletersnlk 1,553. 
REW 9156.9157. Strekelj, DAW 50,57. 

barut m (Vuk, danas opcenito u knjizev- 
nom jeziku, 18. v.) »puscani prah«, upor. 
amplifikaciju kod Kacica: / paljaku prahom I 
barutom. Odatle pridjevi na -tn barutni (Vuk) 
i na -Ijlv (v.) barutljlv (u toponomastici); radna 
imenica na -dzija (v.) : barugdzija = barudflja. 
Akcenat je sumnjiv. Prema ispravnom starom 
akcentu barutclja (Kosmet) ocekivali bismo 
barutcija, koje nije potvrdeno. Slozenica sa 
-ana barutana (Vuk) = barutana f (Kosmet) 
»vojni magazin municije« < tur. bant-hane. 
Turcizam grckoga podrijetla (bant < gr. 
jrupCxn?, upor. intern, termin iz rudarstva 
pint), nalazi se u svim balkanskim jezicima 
(bug. barut, -en, -ni, -cija, barut-hana, arb. 
barutj-dt; rum. i gr. isto tako ujrapoirn = 
cine, barute 1). Iz oblasti je vojnicke. Glede 
zamjene tur. jery > u upor. koduna (v.). 

Lit.: ARj. 1,191. Mladenov 18. GM 27. 
Elezovic 1, 497. Pascu 2, 111. 



barzast 



115 



basati 



barzast, pridjev, »napola crn, siv ili bijel, 
ti govoru cobana u Vrani (Dalmacija) za kozu, 
takoder Srbija«. Odatle sa -ilo (v.) bdrzilo (Vuk) 
m »ime jarca« i brdoka f (Kosmet) »bijela ovca«, 
sa ar > r i -oka (v.). Danicic je dao pridjevu 
krivo znacenje »zelenkast i crvenkast«, dovo- 
deci nas pridjev, stvoren s pomocu sufiksa -asi 
(v.), u krivu etimologijsku vezu s rum. varzd, 
tal. verza < vlat. viridia »zelenilo, zelje«, 
protiv cega govori znacenje, fonetika i area. 
Pridjev sa sufiksom -av (v.) nalazi se u bug. 
bdrzav istog znacenja. Bez tih sufiksa nalazi 
se u rum. capra bardza »koza crno sarena« 
(u Telesu, Erdelj), u cine, bardzu »bijel, balan« 
(v. gore balja), zatim u dokorum. barzd »roda«. 
Kako se vidi, to je pastirski balkanizam arba- 
naskog podrijetla (pridjev barth m prema 6ar- 
rf/ief»bijel«, saz (uz d) za interdentalni spirant 
dh kao u hercegovackom imenu sela Burmazi 
< arb. burr madhe »veliki covjek«). Arbanaski 
je pridjev ie. podrijetla, srodan s nasim bresk 
(v.), breza (v.) i brijest "(v.). Prema tome pridjev 
barzast odgovara etimologijski i semanticki 
nasem pridjevu brezast kojji se upotrebljava 
takoder za boju zivotinja, npr. u iz/azu bre- 
zosta kokos (cakavski). Veoma je lako moguce 
da je od pridjeva barzast stvoren hipokoris- 
tik bara f »bijelo crna koza« (Perusic, Lika). Vuk 
ima bara kao ime kozi i krmaci. Pavlinovic 
je zabiljezio u Podgori (?) odatle nov pridjev 
barasi »bijel i crn oko vrata«. Danicic je krivo 
izvodio bara i barasi od ie. korjena bhar-, ali 
je uporedivao i sa baran (v. gore). 

Lit.: ARj 1,181,182. 191-2. REW- 9367. 
WP 2,170. Mladenov 17. Pascu 2, 111., no 6. 
Weigand, JbRI 14,214.221. Skok, ASPh 35, 
337-8. Elezovic 1, 59. Capidan, DR 677. Joki, 
IJb 10,167. Isti, Unt. 172/Popovici, Sldvia 7,22. 

bas (Rab, Bozava, Molat, uz covik, 18. v., 
Kraljic) »nizak«. Poimenicen m bas (Dubrovnik) 
»l°pjevac basist, 2° bajs (ZK, muzicki instru- 
menat)«. Deminutiv na -ittus > tal. -et bdset 
(Dubrovnik, Cavtat), pridjev »nizak«. De- 
nominal s prefiksom ex- > tal. s- zbasat, 
-am (Bozava) < tal. sbassare Apstraktum na 
-mentum > tal. -mento: basdmendl, gen. -enta 
(Potomje) »obojeno podnozje u sobama ili izbo- 
ceno podnozje na vanjskim zidovima kuca«. Slo- 
zenice: basarnan, gen. -ana m »prsobran na ste- 
penicama«, basamar m (Budva, Sipan) »veliko 
mnostvo, vise basamara zajedno zove se krfun 
(v.)«. Od tal. basso, bassetto, (abbassare. Kao 
rimski kognomen ocuvao se u toponimu 
Bosana < Bassiana (Biograd na m.). 

Lit.: ARj 1,192. Budmani, Rad 65, 166. 
Kusar, Rad 118, 24. DEL 452.453. 



basa f »licki ovcji mekani sir, drzi se u 
kobi ili hoblicl koja se pokriva«, »ukiseljeni 
skorup«. U ARj zabiljezeno je samo: nazbijala 
sam punu kobetinu base. Nepoznata postanja. 

Lit.: ARj 5, 135. 

basamak, gen. -aka, pi. -aci m (Vuk) 
»sing. precaga u najprostijih stuba, gdje se 
nogom staje koracajuci, stube, merdevine«. 
Turcizam osmanlijskog podrijetla i istog zna- 
cenja, nalazi se jos u bug. basamak. 

Lit: ARj. 1, 192. Mladenov 18. 

basan, gen. basni f (Antun Dalmatin, 15. 
v., mozda prema stcslav. basnb) = basna f 
(Kavanjin, Obradovic, 17. v.) = basma f (Vuk, 
Milicevic, Srbija, s asimilacijom b — n > 
b — m, upor. pjesma) »1° prvobitno: rijec, 
govor; 2° carobna izreka, magija; 3° fabula, 
bajka«. Od basna postoje izvedenice: pridjev 
na -ovit (v.) basnovit, deminutiv na -ica (v.), 
bdsnica, slozenica basnosloviti. Prijelaz iz i- 
deklinacije (koja se ocuvala u starocrkveno- 
slavenskom, slovenskom, ceskom, ruskom i 
poljskom) u a-deklinaciju hrv.-srp. inovacija je 
koja se dogodila u isto vrijeme kada je pjesan, 
gen. pjesni (v.) postala pjesna = pjesma. Obje 
su sveslavenske apstraktne izvedenice od osnova 
ba- (v. bajati) odnosno od pe- (v. pjevatl) 
dobivene s pomocu sufiksa -sm (v.). Rumunji 
posudise oba oblika a-deklinacije basna = 
basma f »fabula« iz juznoslavenskoga. 

Lit.: ARj. 1,192. 193. SEW 1,45. Miklo- 
sic 5. WP 2, 124. Vandrdk 1, 643.5653. 

basati, -dm impf. (Vuk, s prefiksima: do-s 
iz-, na-, za-; govori se i u cakavskom i kajkav- 
skom) = basdt, -am (Kosmet) »F ici ne gledajuci 
kuda, lutati; 2° jako udarati, muciti se, truditi 
se; 3° nabasat pf. »napuniti puno do gore«, 
objekt: furiinu »pec«, nabasati se »najesti se«. 
Znacajno je da se znacenje pod 3° koje se izvodi 
iz znacenja pod 2° nalazi i u slovenskom 
basati, -sem »vollstopfen, laden«. Iz toga bi 
izlazilo da je to znacenje prvobitno, a ono pod 
1° sekundarno. Odatle postverbal bas m »hitan 
hod ljudski« koji Pavlinovic potvrduje u izri- 
caju covjek ide na bas, a konj na kas. Nalazi 
se jos u bug. basam, basna, basnuvam, basvam. 
Semanticki cini se da ide zajedno se impf. 
bazati, bazam »ici bez posla, svrljati (Lika, 
Srbija), s prefiksom na i refleksivom se: na- 
bazati se (Lika) »nanositi se«, ali taj dolazi i 
slozen sa sala- (v.): salabazati, -labazam impf. 
(Srijem) »vrljati«. Ni za jedan od ova tri im- 



basati 



116 



baskija 



perfektiva ne moze se utvrditi postanje. Danicic 
izvodi basati od iste osnove od koje je bahnuti 
> banuti (v.), sto ne ide ni semanticki ni 
fonetski, jer je u osnovi a ne b, kako pokazuje 
bugarski jezik. Mladenov izvodi tu rijec od 
tur. basmak, stavljajuci ovamo i basamake 
(v.). To ne ide jer se glagoli iz turskoga izvode 
s pomocu -(t, djisati (v. i nize baskijd). Bazati 
dovodi Danicic u vezu sa slovenskim bzikati, 
ceski bziti se, a ovo sa srvnjem. bisen. Ni to 
tumacenjene zadovoljavajersuto onomatopeje 
sasvim drugog znacenja »zujati« Cv. zolja). 
Strekelj izvodi basati iz madz. bojaszni »okolo 
lutati«, a Matzenauer iz gr. |3dc,, (3aoa, pdoic, 
od |3a(vco, Osten-Sacken opet bazati i basati 
stavlja pod bbzd-, v. bazdjeti. 

Lit.: ARj 1,192. 213.2,499.4,127. SEW 

1,111. Elezovic 1,32.427. Strekelj, ASPh 

14, 516. Pletersnik 1, 13. Matzenauer, LF 7, 
6. Osten-Sacken, IF 33, 241. 

basilek m (Cres) = basilk (Split, upor. 
krc.-rom. basirko; Marulic: basilk se busase 
s murtelom) — basiljak, gen. -Ijka (Istra) = 
basilak, gen. -Ika (Cres) = basiljak, gen. 
-Ijka (Istra) = (s odbacivanjem docetka -akj-ek 
koji se osjecao kao deminutivni sufiks i s me- 
tatezom s — I > I — s) balls (Vrbnik) = (s e 
mjesto i) baselak, gen. -elka (Baska, 15. v., 
Sulek), pridjev baselceva meta (15. v.) = ba- 
selak, gen. -Ika (nar. pj., Mikulicic, Sulek) = 
baseljak, gen. -Ijka (Istra) = (s ispustanjem 
-ak) base/ (Barakovic), s pridjevom baselov 
(nar. pj.) = basalak, gen. -Ika (Istra) = (sa 
z mjesto s) bazjlek, gen. -Ika (hrv.-kajk.) 
= bazoljak, gen. -Ijka (Jacke) = bazulek, 
gen. -Ika (hrv.-kajk., Belostenec) = (sa 
a- > o-) bosilak, gen. -ioka (Vetranie), s 
analogijskim nominativom boslok, gen. -oka 
(Vuk, Dubrovnik, Perast) = basilica f (pogaca 
koju kuhaju i katolici po Zagrebu i po Primorju 
na mlado ljeto) = bosiljak, gen. -Ijka (Vuk, 
16. v., slov. bosiljek) = (ispustanjem docetka 
-ak) basii (16. i 17. v., Stulic), s pridjevom 
bosilski = bosilj = na -je (prema smilje, ko- 
vilje) bosuje n (17. v., slov. bosuje) »aromaticna 
biljka ocymum basilicum«, od gr. paodixov, 
pridjev od Paodeix; »kralj«. Nalazi se jos u 
bug. bosilek, bosiljak. Rum. busuiok (upor. madz. 
bisziok) i arb. boze/ok dokazuju da je oblik 
bosiljak stariji od oblika sa a-, koji predstavljaju 
superpoziciju tal. basilico na prvobitni oblik. 
Grcki je docetni akcenat (oksitona) ocuvan u 
talijanskim narjecjima i u istrom, bazigcl 
(Sisan), mlet. basilico. Na istoku je istiskivalo 
prvobitni oblik tur. testiden = festigen (Vuk) 



=feslidan (nar. pj.) = (sa / > v) vesligen 
(Vuk, jugozap. krajevi) = velsagenj (Vuk)- 
= vasleden (Vuk, ibid.) = (sa m mjesto /, 
v) mesliden — mislddin, gen. -ina (Vuk, ibidem, 
toponim) od tur. fesleken < gr. ftaoikixov. 
Bosiljak je kod nas i u bugarskom potvrden 
latinskim izgovorom grckog B, s cime se slaze 
rum. blserica »crkva« < basilica. Rijec je 
posudena prema tome na latinskom dijelu 
Balkana. To potvrduje i prezime dubrovacke 
porodice Basseg/i koja je jos zivjela u Napo- 
leonovo doba (od gr. BaaiXioq prema Vasilije, 
Vasilj, Vaso kod pravoslavaca). K tome dolazi 
toponim Bosiljina kod Trogira i Bosiljeva 
(Hrvatska) prema Vassi/ich na Krku. Akcenat 
bosiljak moze da se objasni samo prema la- 
tinskom pravilu kao u tal. basilico, nikako s 
grckom oksitonom. Upor. madz. bazsalyikon, 
cine, vasilco pored vasi/ico, arb. vasilicua. 
To misljenje potvrduje i ocuvano s kao u rum. 
blserica. 

Lit.: ARj 1, 192-193. 197. 198. 214. 215. 
3,51. 6,610. Pletersnik 1,46. Miklosil 19 
ASPh 11, 110. Isti, Lex. 57. SEW 1, 77. 
Mladenov 41. GM 44. Pascu 2,99., br. 1889. 
Baric, NJ 2, 45-47. Kostie, NJ 1, 171. i 
si. (cf. JF 13, 283), 268-272 (cf. JF 12, 306). 
Jirecek, Romanen 1, 50-1. 2, 24. 3, 5. Lukic, 
Bog. 4, 140-150. REW 3 973.973a. Ive 171. 
Banali 2,173. Zore, Palj. 208.215. 

basilisk m pored basilisko m (16. v.) = (sa 
Z prema talijanskom citanju grcke rijeci) bazilisk 
m (16. v., Mencetic) = bazillsko (17. v., 
Dordic) == (sa z > Z na mletacku) bazilisk 
(Belostenec) = bazillsko (17. v., Posilovic) = 
(prema bizantinskom izgovoru |3 > v) vasiliskb 
(Fiziolog, Aleksandrida, 15. v.), pridjev va- 
siliskovb »bajoslovni gmaz koji ubija svojim 
pogledom«. Od gr.-lat. basiliscus, grcki de- 
minutiv na -ujxoc, od fiaoikevc, »mali kralj« 
> tal. basi/isco (14. v.). 

Lit.: ARj 1, 193. 214.215. Lukic, Bog. 
4, 140.150. REW 3 97'3a. DEI 450. Vasmer, 
GL 147. 

baskija f (Vuk, Srbija) = baskija (Kosmet) 
»zioka, velik gvozden cavao, klinac«. Odatle 
deminutiv basktca f (Kosmet), denominal 
baskijati impf, »ziociti«. Takoder bug. baskija 
u istom znacenju. Turcizam osmanlijskog po- 
drijetla (baskt, izvedenica od osnove glagola 
basmak »stezati, pritiskatk, s pomocu turskog 
sufiksa -ki koji sluzi za tvorbu naziva oruda). 
Od osnove turskog aorista bast-iml-sdim toga 
glagola nastao je prijelazan i neprijelazan pf. 
bastisati, -sent (Vuk, nar. pj.) = bastisat 



baskija 



117 



baS 



(Kosmet) »1° pogaziti, potrti, naici, udarati; 
2° iznenada napasti« koji se nalazi i u bug. 
basti's(v)am i cine, bdstisire »unistiti«. Skraceni 
je turski infinitiv basma i od istoga glagola 
(Vuk, Kosmet, Bosna, Mostar) »r kupovno 
sareno platno, 2° spremnica za puscani prah«, 
takoder bug. basma, eine, basma »toile indienne«. 
Samo u Kosmetu potvrdena je imenica i 
indeklinabilni pridjev baskin m »1° prepad, 
iznenadan pretres, 2° jak, zestok«. Turski sufiks 
-km varira sa -gin, -kan, -kun: jantin (v.), 
Miskan (v.), surgiin (v.), dizgin (v.). 

Lit.: ARj 1, 193.194. SEW 1, 45. Miklosic 
8. Mladenov 18. Elezovic 1, 33. 'Deny §§ 
866.868. Pascu 2,94.95. Corovic, ASPh 29, 
509. 

basoktati, -am imf. (ZK) »njemacki govo- 
riti«, iz granicarskog njemackog was sagt (er). 
Lit.: Skok, ASPh 29, 480. 

bastfih, gen. -aha m (16. v., dubrovacki 
pisci) »1° nosac, hamal (v.), 2° toponim«, 
pridjevi bastahov, bastaski, denominal na -ovati 
bastahovati = na -iri bastasiti »\° raditi 
posao bastaha, 2° plandovati (Kuciste)«, pre- 
zime Bastaste (ZK). Sa k < h bastak, gen. 
-aka, s h > v u kosim padezima, odatle i 
analogijski nominativ bastav. Postalo u Du- 
brovniku od srlat. bastasius, pi. bastasl (prema 
BMotoc, > Vlasi, hipokoristik Vlaho}. Od tal. 
bastagio m > mlet. bastazo — bastaso (Boiardo) 
istog podrijetla > bastai, gen. -dza m (Rijeka) 
prema f na -lea bastazica, denominal na -iii 
bastatiti. Upor. ngr. Paaxdooc, iz mletackoga. 
Prema uvjerljivom tumacenju Battistijevu su- 
fiks -ascius dosao na korijen gr. PaoTd^co 
»nosim« prema drugim grckim rijecima kao 
dojrdoioc,, Oauuxfcuoc, od glagola na -d^co. 
Danicic stavlja ovamo jos bastai m »nekakav 
zdrijeb«, ali ta rijec nije dovoljno semanticki 
utvrdena pa nije zrela za etimologiju. 

Lit.: ARj 1, 193. 194. Bogisic i Jirecek u 
MHISM 9, 216. 425. 8, 80. Strekelj, ASPh 
14, 516. REW* 980. DEI 454. 

bastati, -dm pf. (Vuk, 16. v., Perast, nar. 
PJ-) = bastati, basta (Crmnica) = bastati 
(Istra, 18. v.) »sufficere«. Od tal. bastare »id«, 
neizvjesnog podrijetla. Prema Battistiju je 
mozda grecizam istog postanja kao i bastah, 
od Paoxd^co »nosim«, ali se ne razabira dobro 
razvitak znacenja jer ngr. Paaxco »= tal. 
basto« moze biti i talijanizam koji se unakrstio 
s Paoxd^co. 

Lit..- ARj 1, 194. 200. REW9S4. D-E/455. 



basulj m (Stulic) »porcorum genus« (s pri- 
mjerom navodio kao basulj na bundeve) = 
basulja f (Vuk) »krmaca koja se lako goji«. 
Ne rna se za areu tih rijeci. Danicic veli da 
moze biti od srnjerri. vasel »zivince koje se 
hrani za priplod«. 

Lit.: ARJ 1, 194. 

bas, gen. basa (Vuk) m i indeklinabilni 
pridjev = basa m (Vuk, Marulic, dubrovacko- 
-dalmatinski pisci, 15. v.) = bosija (Mrnavic) 
»r prednji dio lade, prova (Vuk); 2° kao- 
indeklinabilni pridjev dolazi pred naziv casti 
i znaci »glavni«: bas-vezjjer (Gundulic), bas-aga 
(odatle bosansko muslimansko prezime Basagic), 
bas-knez (Srbija, Vuk), to je prema turskom 
tlpu bas kjatip »glavni sekretar«); 3° poglavar, 
starjesina, zapovjednik, gospodar: u nazivima 
vojnickih casti: onbasa (v.), bimbasa (v.) y 
subasa (v.), onbasija, kjojbasija (v. cojluk)* 
subasija (v. subasa); 4° janjicari (Srbija), 5° 
svaki musliman koji nije beg ni aga (Srbija, 
Bosna, nar. pj.)«. Oblik bosija pored basa 
dolazi- i u bugarskom. Varijante basa i basija 
nastale su prema dva nacina shvacanja turske 
postpozicije / u bas-t koja se upotrebljava u 
vezama kao hekim bast »glavni lijecnik«. U 
bugarskom i u Kosmetu dodan je -ja na tursku 
postpoziciju da bi se mogla deklinirati kao i 
u sufiksima -h, ci- > -lija, -dzija. U hrv.-srp. 
shvacena je kao nas padezni nastavak -(' u 
dativu imenica na -a (sluga: sluzi) i odatle 
stvoren novi nominativ na -a koji nema ni- 
kakve veze s turskim nominativom. Taj tur- 
cizam osmanlijskog podrijetla (bas »glava«) 
rasirio se po svim balkanskim jezicima preko- 
turskog vojnickog jezika. Ostavio je tragova 
u turskim i u nasim izvedenicama i slozeni- 
cama. Turske su izvedenice: na -h: bash > 
baslija f »glavata igla«, na -Ilk: bashk > bosluk 
m (Vuk) »1° konjski oglavak, 2° u varoske 
preslice ono gore na sto se povjesno navija«. 
Nase su izvedenice posesivni pridjev na -in: 
basin; na -led (v.): bdsica f (Vuk, Srijem) 
= basica < basilica (Bosna) »prva rakija«, u 
arb. bash »ekstrakt od tekucina«. Ovamo takoder 
basica f (Vela Luka, Smokvica, Korcula) 
»cvrst, dosta pravilan od prirode neobraden 
kamen, prikladan za gradenje; velik neklesan 
kamen za kaldrmisanje«. Od basa nasa je 
izvedenica s pomocu -luk: basaluk m (Vuk) 
»gospodstvo basino«, denominai basiti se* 
basim se = basanti se (Srbija, -arid prema 
zivotariti) »kao basa po volji zivjeti, razmetati 
se« pored basiti (se} »nazivati koga basom, 
ciniti se basa«. Upor. bdniti se. 



bas 



118 



basca 



Znacajne su ove nase slozenice stvorene pre- 
ma turskim vojnickim nazivima: 

1. ceribasa m. (Vuk) »ciganski starjesina«, 
odatle pridjevi ceribasin i ceribaski, ceribasinica 
f »zena njegova«; takoder u toponimiji i antro- 
ponimiji. Danicic je prema A. Pavicu tumacio 
tu slozenicu, koja u torn obliku dolazi samo 
kod nas, od ar. (krivo mjesto perz.) ser »glava« 
i tur. bas. U torn slucaju bila bi to tautologija. 
Perzijsko sdr dolazi u slozenicama: serdar 
(v.), serasker (v.). Prema Barbier de Maynardu 
postoji tur. cdribasi »glavar, zapovjednik 
trupe«, gdje je cari isto sto drugi dio ujanjicar 
(v.). Od 16. v. postoji u torn znacenju i u 
Tnadz. cser(i}bassa, kao i u bug. ceri-basija 
»vojni, ciganski celnik«. Kako je u Bosni 
doslo do promjene c > c, nije poznato, mozda 
preko ciganskoga. 

2. Druga slicna slozenica je iz svatovske 
terminologije dolibasa m (Vuk) »svat koji napija 
zdravice«. Prvi je dio slozenice ddlija f»casa 
kojom se napija«, od tur. pridjeva dolu »pun«. 
U nasoj jezicnoj svijesti ta je rijec dovedena 
u vezu s nasim glagolom doliti i dolivati »jos 
naliti«. Turska je slozenica shvacena kao im- 
perativni kompozitum. Zbog toga je u Lici 
prema dolibasa stvoren nov kompozitum 
toclmbasa, tocinbasa u istom znacenju. Pri- 
mjer prikazuje kako nastaje slaviziranje tur- 
skih rijeci. 

3. Ovako je (kao u 2) stvorena i slozenica 
sjecinbasa m »mesar« (Bosna, Surmin) od 
sjeci. U oba slucaja umetnuto je m (n) pred b. 

4. Treca je nasa slozenica plocobasa f od 
ploca »dugmeta na tokama, najveca dugmeta«, 
bez paralele u turskom. 

5. cetobasa m (Vuk) prema cetovoda (Crna 
Gora). 

6. basiboiuk (Kosmet) »neredovna vojska, 
dobrovoljci, (pogrdno) turska vojska (BiH)«, 
takoder bug. basi bozuk, noviji je turcizam 
basibozuk od bas »glava«, bozuk »pokvaren«). 

7. Ovamo ide jos prilog baslibasbna (Kosmet) 
»na svoje ime, na sama sebe« [< tur. bas- 
hbasma »selbstandig, unabhangig«]. Upor. tur. 
bashca »principalement«. 

Vukovo znacenje »prova« nalazi se i u madz. 
bas i basnica. 

Lit.: ARj 1, 196. 197. 198. 199. 769. 2, 
6.607. 3, 161. SEW 1, 45. Lokotsch 260. 
Mladenov 19. Skok, Sldvia 15, 185. Gombocz- 
-Melich 1,363. 960. GM 28. Elezovic 2, 498. 
Korsch, ASPh9,492. Lalevic, NJ 2, 78-81. 
278-283. Skoljic" 123. 



basamar, gen. -ara m (Dubrovnik, Zore, 
primjer: kad iz pelezi pristupi kraju kakav 
basamar i ugledaju ga ribari, ograde ga mrezom 
i uhvate mnostvo) = basamar (Budva) »agmen 
piscium, jato ribe koje se vidi na povrsini«. 
Deminutiv na -id basamaric. Od mlet. sintagme 
bassa mare, od lat. > tai. mare m (tosk.): 
f (mlet.) »more« i basso »nizak«. Talijanski 
deminutiv na -elta < vlat. -itta: mareia f 
(Dubrovnik, Hrv. primorje) = mareia (Do- 
brota, Prcanj) »jako uskolebano more«, de- 
minutiv na -ica marelica, od tal. maretta. 
Unakrstanjem s nasom rijeci more mor'ela 
(Bozava). Poimenicen talijanski pridjev na 
-Inus u marina f »pomorstvo«: lat. marinus 

> tal. marino, marina. Odatle poimeniceni 
pridjev na -arius > -ar : vlat. *marinarius 

> tal. (mlet.) marinaro, marinaio > (stara 
posudenica) mrnar, gen. -dra m (Kotor, Du- 
brovnik, Prcanj, Vuk, Boka, nar. pj.), deminutiv 
na -ic mrnaric, augmentativ mrnarina m, odatle 
apstraktum na -itia > mlet. -essa mrndrica 
= (unakrstanjem sa more) mornarica »1° flota, 
2° igra (Kotor) < mlet. marinaressa; unakr- 
stanjem s nasom rijeci more mornar, gen. -ara 
m (danas opcenito, Marulic, slov.), deminutiv 
mornaric »\° ptica monticola cyanes, 2° biljka«. 
Pridjevi mornarov, -ev, mornarski. Denominal 
mornarovati. Disimilacijom r — r > I — r 
moinar, gen. ara (Bakar), deminutiv molndrie 
»neka vodena ptica«. Postoji jos bez sinkope i 
marinar (15. v., historijski spomenici) < mlet. 
marinaro (unakrstanjem sa more). Upor. arb. 
marinar. Oblik sa sinkopom (ili i > 6 i zamu- 
kivanje) moze biti, kako ispravno primjecuje 
Budmani, dalmato-romanski. 

LiL.ARj 1, 197. 6, 471. 476. 920. 7, 8. 12. 
Pletersnik 1, 602. Budmani, Rad 65, 162. 
Resetar, Stok. 250. 253. Crania, ID 6. REW 3 
5349. 5359. GM 260. Kusar, Rad 118, 15. 

basca f (Vuk) = bokca (nar. pj., Bogisic, 
Pec, Krusevo) = basca (cest izgovor na 
zapadu) = basta (Srbija) = baca (Crmnica, 
Crna Gora, Ljubisa) = bajca (Kosmet) = 
bavca (Neretva) »vrt na zapadu, gradina na 
istaku«. Odatle pridjevi na -en (v.) basceni 
(Vuk), baslem, na udvojeni -en + -ski bascenski 
(Musicki), bastenski, deminutiv bascica f (Vuk), 
augmentativ bascina (Vuk) = bakcina (Srbija), 
radna imenica na -ar basear, gen. -ara m 
(Reljkovic), koja nije mogla istisnuti ni bascovdn, 
gen. -ana m — bastovan, -ana = bacovdn 
(Crmnica) na istoku ni vrtar na zapadu. Per- 
zijska radna imenica obrazovana s pomocu perz. 
sufiksa -van dobiva jos tursko -dzija (v.): 



basca 



119 



basta 8 



bascovandzija m (Vuk) (upor. pasvandsija) = 
bascovandzija (Kosmet). Odatle pridjevi na 
-ov, -ski: bascovanov, bascovdnski; bascovan- 
dzinica f (Kosmet) »zena bastovanova (i radnja 
gdje se prodaje povrce)« = bascovanka f (nar. 
pj.), bascovanluk m »zvanje bastovanovo« ; 
slozenica na -ana bastavano f (Srbija ?) »zemlja 
gdje su kadgod bastovani imali bastu« (haplo- 
logija bastovan -\—dna ?). Turcizam perzijskog 
podrijetla (bagca i bdgcavdn) iz oblasti vrtlar- 
stva, rasiren u svim balkanskim jezicima: bug. 
bahcd > bafca, arb. bahce f. = baca (Berat) 
bace, bashte posljednje preko hrv.-srp. pored 
ocuvanog perzijskog primitivuma- bak-ga, cine. 
bahce f, ngr. ujtocxt^ec;, ujio^ec, u istom 
znacenju. Ali nije mogao istisnuti domacu 
rijec gradina, koju posudise i Rumunji, ni 
stariju posudenicu vrt, ni u arb. kopesht, 
ni posudenicu iz gr. perivoj (v.). Perzijska 
suglasnicka grupa djelomice je ocuvana kao 
he > vcjc, kc, a djelomice asimilirana u sc 
(i dalje prekrojena u sc) > st, a u Crmnici 
prema kocina < koscina reducirana u c. 

Lit.: ARj 1, 159. 197. 198. 200. 204. 211. 
Miletic, SDZb 9, 381. Elezovic 1, 27. 36. 2, 
498. Pascu 2, 111. GM 23. Korsch, ASPh 8, 
650. 

bascan m = bascanin m (Sulek) »njeka 
vinova loza crna grozda«, odatle bascanka f 
(Sulek). Nema akcenta i ne zna se gdje se 
govori i kultivira. Danicic je uporeduje s 
Bascanin m »covjek iz Baske (Krk)« sto moze 
biti semanticki ispravno. 

Lit.: ARj 1, 197. 198. Sulek, Im. 10. Kusar, 
Rad 118, 50. 

baska (Vuk i pisci, opcenito u Bosni), 
prilog = haska (Kosmet) »osobito, odvojeno, 
zasebno, napose« i s prijedlozima na (v.), o (v.) : 
po (v.) : nabaska (Lika, obaska (Vuk) x naobaska, 
pobaske (Lika), napobaska (Reljkovic), takoder 
prema turskom apsolutnom superlativu bom- 
baska (upor. bambadava, v.). Odatle indekli- 
nabilni pridjev na -// (v.) : boskali (<— maslahat, 
nar. prip., Vrcevic), apstraktna imenica na 
-luk (v.) baskaliik m (Reljkovic, Milicevic), 
odatle imperfektivni denominal baskaluciti. 
Turcizam osmanlijskog podrijetla (baska iz- 
veden od bas »glava« s pomocu -ka, stoje staro- 
turski dativ »independam, autre«), nalazi se 
i u rum. basca »osim«. Arb. bashke »zugleich, 
gemeinsam« ne ide ovamo. 

Lit.: ARj 1, 199. 7, 205. 8, 312. SEW 
1, 45. Lokotsch 263. GM 29. Deny 171., bilj 2. 



baskot m (nar. pj., Istra, Bozava, Split, 
Sibenik, Malinska) = beskot (Vuk, nar. pj., 
Mikalja, Dubrovnik, Cavtat, Kuciste, Lastva) 
= beskot (Mikalja) = biskot (Mikalja, Volti- 
dija) = biskot (Belostenec) = biskot (Rab) 
= (p prema njemackom izgovoru) piskota f 
(ZK) =piskot (Belostenec, Popovic) = peskot 
(nar. pj.) »(prema fr.) biskvit-ruldr (u hrv. 
gradovima)«. Sa talijanskim deminutivnira 
sufiksom -in beskotin, gen. -ina (narodna 
pjesma). Na -ati beskotat, -am impf. (Bozava) 
»biscottare«. Od talijanske slozenice bis »dva 
puta« i part. pret. cotto < lat. cactus od co- 
quere: biscotto (14. v.), biscottare. Prevedenica 
dvbpek prema njem. Zwieback. Arb. be(r)skot. 

Lit.: ARj 1, 199. 246. 256. 327. 9, 888. 
Kusar, Rad 118, 19. Crania, ID 6. GM 33. 
Budmani, Rad 65, 164. REW* 1123. DEI 
513. Jirecek, Romanen 3, 27. 

basta 1 f (Belostenec, cak., Istra, Buzet- 
Sovinjsko polje) »sedlo, samar, clitellae«. De- 
nominal obastat (Buzet-Sovinjsko polje) »met- 
nuti samar na magarca«. Od mlet. i istrorom. 
basta »idem« = tal. basto, rasireno u citavoj 
zapadnej Romaniji koje se izvodi od istog 
korijena od kojega i bastah, tj. od gr. PacTa^m- 
»nosim«. Femininum je od npl. Upor. u kslat. 
basterna »nosiljka«. Sa sufiksom -ard, koji je 
germanskog podrijetla, veze se s istim korijenom 
u bastard m »nezakonito dijete«. Pridjevi bas- 
tdrdast, -an (Bozava). Arb. bashtart »id.«. U 
internacionalnom govoru bastardiran. 

Lit. : ARj I, 200. Crania, ID 6. Strekelj, DA W 
50,4. he 157. GM29. REW9&3. DE1455- 456. 

basta 2 f (17. v., Vitezovic, Jacke) < madz. 
bdstya < srvnjem. bastie < stfr. bastie, po- 
imenicen part. pret. od bastir > batir < germ. 
bastjan. Upor. ces. i polj. basta. Talijanskog 
je vrela hostija f < talijanska posudenica 
bastia (13. v.), iz francuskoga kao i nvnjem. 
Bastei > slov. pestajna »id«. Sa talijanskim 
augmentativnim sufiksom -one > -un bastijun 
m (Budva, Kavanjin) < tal. bastione (15. v.). 
Mozda ide ovamo bastun m (Sipan) »1° od 
zemlje napravljena brana za vodu podno vino- 
grada, 2° (ribarska metafora uz gen. ribe y 
bukava, sardela, vrnuta, skusa, lokarada, snjuraj 
velika kolicina plave ribe u jednom komadu«. 
Upor. i bastun (Racisce) »kljun lade«. Upor. 
nize bastun »stap«. 

Lit.: ARj 1, 200. Pletersnik 2, 180. SEW 
1,45. Bruckner 18. REW* 981. DEI 455. 
Gombocz-Melich 305. 



bast iii a 



120 



bat 



bastina f (Vuk, Mikalja, dubrovacki pisci) 
= bascina (Bernardin, Barakovic) = bascina 
(14. v., kajkavci) = bocina (Jambresic i sloven- 
ski) »rocevina, djedovina, hereditas, praedium; 
2° njiva (Crmnica)s, poimenicen zenski rod 
pridjeva "bablnbnb (14, 15. i 16. v.). Od Da- 
nicica moderniziran bez potrebe za danasnji 
jezik bastinan m, bastina L, kad se ne govori 
vise (upor. istina f < istimna). Taj je izve- 
den s pomocu opceg pridjevskog sufiksa -6«s 
od stcslav. basta »otac« (v. gore baca). Od 
hrvatskih leksikografa biljeze tu rijec samo Stulic 
i Danicic u poslovicama. Bastina je pravni 
termin koji se iz crkvenog slavenskog jezika 
rasirio i na zapad. Jedini narodski oblik na 
zapadu je bocina koji biljezi Jambresic i koji 
odgovara kajkavskom narjecju. Dva pisca 17. 
v. pisu bapstina prema babo (v.). Poimenicenje 
mora da je staro jer je prema bastina stvoreno 
djedina (v.) od djed, kasnije reformirano u 
djedovina prema ocevina. Odatle i radne ime- 
nice na -nik: bastinik = bascinlk m (Budinic, 
Poljicki statut) prema bastinica. Potvrden je 
oblik na -enik: bastenik (Belostenec) = basce- 
nik = basc'enik (Lucie) m prema f bastenica 
(18. v., Kanizlic, Filipovic, Kadcic); e mjesto 
i nejasno je, mozda prema poslenik. Kosta 
upotrebljava bastiomk m prema f bastionlca, 
takoder nejasan oblik, mozda prema dionik. 
Kavanjin skracuje bastnik. Na -be: bastinac m 
{Barakovic, Zoranic) »zemljak«. Deminutiv na 
-ica (v.) bastinica f »praediolum«. Pridjevi na 
-ov: bastlnikov, na -ski: bastinickt od bastinik; 
bdstinski od bastina. Apstraktum na -stvo: bas- 
tinstvo. Ovo posljednje glasi u Vodicama (Istra) 
skraceno po zakonu haplologije: basivo, samo 
u izrazaju: Zastol — Za babino basivo. Na -luk: 
bastinluk »fundus« (Blagojevic). Denominali: 
bastiniti (opcenito) s prefiksom iz- pf. prema 
iteratlvu -nivali', bastlnovatl (ne govori se). 
Ovaj stari termin posudise Rumunji bastina. 
Arbanasi basatine i Cincari basnet (Dalametra) 
u istom znacenju. Znacajna je nadalje rumunj- 
ska inovacija. U njihovu jeziku za basta kaze 
se i mos. Zbog toga oni izmijenise bastiniti u 
mosteni s disimilacijom i — i > e — i kao u 
vecin < lat. vicinus. 

Lit..- ARj 1, 179. 198. 203. 4, 4. 127. 
Miletic, SDZb 9, 607. Ribaric, ib. 130. Nova- 
kovic, Glas 54, 200-255. GM 29. Skok, 
Omagiu profesorului Hie Barbulescu. 1931. 
207-215. 

bastun m (Bozava) »1° (brodski termin) 
bastone levabile su cui si appoggia talvolta 
l'antenna a vela calata, 2° kljun lade (Racisce), 



3° (kod Vrcevica) termin u igri civutliji (igra 
karata)«. U satrovackom govoru na -be ~> -de 
bastunjac »Baum«. Od tal. bastone »stap«, 
augmentativ od basium (4. v.) koje je u vezi 
sa gr. PaoT&^co »nosim«. 

Lit.: ARj 1, 205. Pirana 42. Strekelj, 
ASPh 14, 516. Griinenthal, ASPh 42, 316. 
Crania, ID 6. REW 3 982. DEI 456. 

bat, gen. bata m (Vuk) »1° nekada oruzje 
(15. v.); clava, kasnije u torn znacenju zami- 
jenjeno turcizmima topuz (v.) buzdohan (v.), 
2° malj (v.)«. Odatle brojni deminutivi u se- 
mantickim varijacijama na -be: 1. bdtec, gen. 
baca (Belostenec), odatle bacenka (Lika) »igla 
koja nema usicu, nego glavu«; 2. na -bko: 
batak, gen. batka (Kavanjin) »baculum«; 3. na 
-iga: bat ica = baaca f (ZK), odatle batlsnjica 
f »cioda« (ZK); 4. na -ic: batic; 5. na -id: 
batic; 6. s udvojenim deminutivnim sufiksom: 
baticica f; 7. na -uska (v.) haluska f »1' igla 
bez usica, a sa glavom, 2' biljka gagea«,; 8. 
na -unie: batunic m (Srbija) »komadic hljeba«; 
9. na -urica: batiirica f »jagoda«; 10. na -ika 
(v.) : batika f (ugarski Hrvati) »batina« ; augmen- 
tativi 1. na -ak (v.) batak m (Vuk) u metafo- 
rickom znacenju »stegno u zivotinje«; ovo i s 
prefiksom do-, za- (f ra-); 2. na -ina (v.): batina 
f »baculum«, odatle denominali batinati impf. 
(Vuk) »1° tuci batinom, 2 J govoriti kojesta« 
(upor. glede znacenja lupati), batinjati (J. S. 
Reljkovic, Lika) »vagari«, deminutiv batinica 
f »1° vrh roga u goveceta, 2 J podugacki kolac«. 
Postoji i f bata (Srbija) »stupica, misolovka«. 
Taj rod dolazi najcesce u deminutivnim iz- 
vedenicama, narocito u sufiksalnim kongluti- 
natima -aljka: bdtaljka f (Vuk) »batina«, -alji- 
ca: bataljica f (Vuk) = batuljica (Musicki) = 
bataljak, gen. batdljka m u metaforickom 
znacenju »ruka u koje nema sake«, -eljir.a: ba- 
teljica f (Dalmacija) »glavica proraslog luka 
u kojoj je sjeme«. Ovamo idu jos izvedenice: 
sa nejasnim sufiksima: 1. obatnjaca f »pogaca 
sto se u Pastrovicima daje polazniku«, 2. 
batok m (Srbija, Podunavlje) »suha riba«, 
takoder u torn znacenju u rumunjskom. U 
znacenju »bic, palica« takoder u staroceskom, 
poljskom i ruskom. Za batog postoji misljenje 
(Vasmer) da je iz iranskoga. 

Kako se vidi, metaforicka je upotreba po 
zakonu slicnosti veoma rasirena. Osnovno je 
znacenje bilo »predmet nalik na glavu, kijaca 
(v.), kijac (v.), s drskom kojim se udara«. 
Rijec je praslavenska, ocuvana u vecini slaven- 
skih jezika. Osnova joj je ie. : bhat-, bhat-, 



bat 



121 



batak. 



bhut- »udarati«. Pitanje je samo u tome da li 
hrv.-srp a u bat nastade iz poluglasa £&« 
ili iz slav. haib. U jezicima koji posudise ovu 
rijec, kao Madzari od panonskih Slavena i 
Rumunji od dackih Slavena, mjesto a stoji 
o (madz. boi »stap«, upor. takoder ruski boi 
»batina za tjeranje ribe«); ili u rumunjskom 'i, 
a, o : bita f »stap«„ deminutivi bitca, biticuta, 
odatle denominal btti (v. nize baiati) »udarati 
stapom« pored botd f, bot m »njuska«, deminutiv 
botica f, zatim batic, bdtisor, baticas mozda i 
bat, bita. Jedino Cincari pokazuju a mjesto r 
u bata f istog znacenja kao bata f (Srbija) 
»stupica«, ali to je mozda mlada posudenica. 
Kako ( je osnovno znacenje »udarati«, a batina 
igra na putu veliku ulogu, veoma je vjerojatno 
da od bat potjece i denominai baiati, batam 
impf. (Vuk, 16. v., s prefiksima do-, iz-) 
»hoditi usiljavajuci se, kao sto biva od slabosti 
ili od velikog umora ili tromostk (upor. gore 
metaforu batinjati), u deminutivnoj glagolskoj 
izvedenici bacakati (po sumi, Reljkovic, Satir). 
Taj se glagol onomatopeizira u batrgati se 
impf. (Vuk) »u hodu bacati se nogama«; 
batrljati, koji je potvrden samo u prefiksalnim 
slozenicama dbbatrljati pf., izbatrljati (Lika) 
»izici trudom«. Odatle radna imenica batavac m 
prema batavica f U slozenicama upotrebljava 
se rijetko: batonosa m (Mikalja) = batonosac 
(Belostenec) »claviger« nijesu potvrdeni u 
narodnom govoru. Naziv ptice batokljun m 
(Vodopic) »fringilla coccothraustes« = bata- 
kljun = batokljunica f je narodski. Sa turskim 
kara- (v.) karabatak (Lika) »dobatak«. Ovamo 
ne ide obatak, gen. obatka m (Saptinovci) 
»klipic, prljak u krovu sto drzi slamu«, tehnicki 
izraz u pokrivanju slamom. To je prefiksalna 
slozenica *obhvatak od hvatati (v.), upor. 
obuhvatiti. 

Lit.: ARj 1, 142. 145. 205. 206. 207. 208. 
210. 2, 499. 4, 127. 8, 813. Miklosic 8. SEW 
1, 46. Bruckner 18. Slawski 28. WP 2, 126. 
Skok, Rad 272. Scheftelowitz, IF 33, 148. 
KZ 56, 176. Iljinski, PF 13, 497. Wood, 
MPh 11, 315, si. br. 19. Meyer, ZSPh 5, 
144. si. Dalametra Til. Matzenauer, LP 7, 6. 
Hirtz, Aves 7. 8. Vasmer, RSI 3, 261-2. 

bata f (Istra, Vodice, Golac, Dane, Jelovice) 
= bata (Raspor) = bata (Milohnici, Dubasnica, 
Poljice, cio zapadni dio otoka Krka) = bata 
(Krk) = bata (Marulic) »1° lokva u blizini 
kuce s mutnom vodom, 2° kopanja, jama u 
kojoj se drzi dubre, 3° kaljuza koja se napravi 
poslije kise, mala lokvica, svaka jama uz put 
koja se za kise napuni vodom«. Odatle sa 



talijanskim augmentativnim sufiksom -one > 
-un batun (Lastva, Tivat) =botun, gen. -una 
(Vuk, Boka) »T voda koja stoji na jednom 
mjestu, manja od jezera; 2° udubina u zemlji 
u kojoj se voda skuplja, jaza (presusi za velike 
suse); 3° pri izvoru mala lokva koja sluzi za 
pojenje stoke (ima ih u kojima se voda stalno- 
nalazi)«. Ovamo ide mozda i bataia f, augmen- 
tativ na -ina batalina (Konavli) »1° mocvara 
(zemlja), 2° (toponim: podno poljana kraj 
mora, Gruz)«. Docetak -la, -Una mozda je 
nastao unakrstanjem s. mocalina (Vuk, Crna 
Gora) »zemlja puna vlage«, toponim Mocali 
f. pi. (zemljiste, Crna Gora), Macao, gn^. -cala 
(rijeka, voda u Baosicima). To su izvedenice 
na -e/6 od korijena mok-, v. mokar. Arbanasi 
posudise macai »Morast«. Bata (s gubitkom 
/ pred suglasnikom kao u Omis, otar) moze 
biti posudenica iz rumunjskoga kao bale, 
balega, kustura. Kako balta > cine, bata 
»bazen, velika ravnica okruzena bregovima« 
nije posudenica iz slav. blato, nego je tracko- 
-ilirski leksicki ostatak, bata moze da nastavlja 
tu predslavensku rijec pored oblika sa meta- 
tezom likvida blato. Upor. i furl, tantan > 
paitan (disimilacija) »fango, mota«, lomb.. 
palla: panta. 

Lit.: ARj 1, 206. 210. 6, 879. Zore, Palj. 
208. 212. Dalametra 37. Ribaric, SDZb 9, 
131. 155. Banali 2, 211. 

batak m (Kosmet) = batak, indeklinabilni 

pridjev (Mostar) = batak (Kosmet) »blato„ 
glib, podvodno mjesto; propao (Kosmet, npr. 
batak dug), rasipan (Mostar)«. Odatle radna 
imenica na -dzija : batakcija m (Bosna, Kosmet) 
»rasipnik, propalica«; apstraktum na -luk: 
batakluk m »rasipnost« (Mostar); batakcihk 
m (Kosmet) »varanje, incar (v.)«. Turcizam 
osmanlijskog podrijetla (izvedenica dobivena 
s pomocu tur. sufiksa -ak, upor. jatak, 
od glagola batmak »potopiti«, tako da batak 
znaci »mjesto gdje se covjek utapa«), nalazi se 
i u drugim balkanskim jezicima: bug. batak m, 
batakcija, batakcilak, cine, batacci »kradljivac«, 
bataccilache , ngr. p-jtaTaKT^riG- I sam glagol 
batmak usao je u balkanske jezike : uz -isati 
(v.): batisati »umrijeti, lipsatk koji se ne nalazi 
u ARj nego u Parcica, koji krivo upucuje na 
bitisati (v.), batisovat, -ujem (Kosmet) impf, 
»lipsavati, ginutk = bug. batisam »upropascu- 
jem«, arb. balls »topim se, unistavam«. Isto 
tako rasiren je i kauzativum na -ir od batmak: 
tur. battrmak: balansai, -isem pf. (objekt pare) 
= baterisati/beterisati (Bosna) »upropastiti«, 



122 



baiiti 



•odatle apstraktum u obliku skracenog infini- 
tiva baterma i »propast« (Bosna); takoder bug. 
batdrdis(v)am; beterisati slaze se sa bitirisat, 
-sem (Kosmet) »upropastiti do kraja«, od tur. 
bitirmek od bitmek (v. bitisati), odakle se vidi 
da je kod nas doslo do unakrstavanja dvaju 
turskih kauzativa. Upor. ram. bitirdisl »rekvi- 
rirati«. Glede tur. jery > e, a upor. ciknk > 
Zekrk, kdavuz > kalauz. 

Osim toga Vuk poznaje turski apsolutni 
superlativ od osnove tur. glagola bambdt samo 
u izrazu: tako me sjutra hambata ne nasli 
»potopljena«. Upor. zbog tvorbe bambadava 
(v.). Ovamo ide mozda i batilj, gen. baulja 
TD. i indeklinabilni pridjev (Kosmet) »nevalja- 
nac, nevaljao«. Zacijelo ide ovamo hatlak m 
(Pavlinovic,) = hatlak pored bathk (Kosmet) 
»glib, blato«. Pavlinovicevo znacenje »trag po 
putu, vestigium« moze se spojiti sa znacenjem 
u Kosmetu ako se pomislja da se tragovi po pu- 
tu prave nogostupom po blatu. Izgleda da je 
taj oblik nastao kracenjem po zakonu haplolo- 
•gije od tur. batakhk »glib«. Tako misli i Danicic. 

Lit.: ARj 1, 169, 209. Elezoric 2, 497. 
498. 500. Skok, Sldvia 15, 186. Mladenov 
19. GM 29. Pascu 2, 110. Korsch, ASPh 
9, 489. Deny § 579, 859. Tiktin 195. 

batal, indeklinabilni pridjev f~ vodenica, 
~ dzamija »napustena«, takoder u vezi s 
:glagolom uciniti = »napustiti« prema tur. 
batal etmek, toponim) = batal (Kosmet) u 
istom znacenju. Odatle deminutiv na -be: 
batdlac, gen. -ka m (Srbija) »malo zapusteno 
mjesto«, augmentativ na -ina: hatalma f (Dal- 
macija, Pavlinovic) »pokvareno, zapusteno sto«, 
denominal bataliti, -im pf. (Vuk, Bosna, cesto 
se govori) »napustiti, zapustiti, unistiti, pokva- 
riti« prema bataljivati, -tdljujem, takoder s 
prefiksom o-: obataliti, obataltm (Vuk, Srijem, 
Ljubisa, Turska Hrvatska) »opustositi«. Tur- 
cizam arapskoga podrijetla (hattal »id.«, turski 
sluzbeni izraz za »anulirano«), nalazi se i u 
bug. batal, batalama »potvrda«, bataljas(v)am, 
rum. batalama = cine, batalama, arb. batal 
»neobraden, nenaseljen«. 

Lit.: ARj 1, 206. Elezovic I, 33. GM 29. 
Pascu 2, 96. Mladenov 18. Tiktin 169. 

biitaia f (Dubrovnik) »(pomorski termin) 
dno od porta, luke«. Bit ce u vezi s tal. hatalo 
pored batolo »1° qualunque spianata di ponti- 
celli fuori bordo, 2° base delle pigne o piloni 
dei ponti, platea« = battola (del mulino) od 
tattere < kllat. battuere. 

Lit.: DEI 459. 467. 



batara f (Srbija, Smederevo) »kos od pruca 
kojim se riba hvata, kao vrsa (v.), bacanj (v.), 
(v.), dobos (v.), sljepak (v.)«. Danicic pomislja 
na koju madzarsku rijec. 

Lit.: ARj 1/207. RSAN 1,328. 329. 336. 

batel m (Dalmatin, Zanotti) = batil (Ba- 
rakovic) = balio, gen. -tjela (17. v., Mikalja) 
= batelo n (Banovac) = baiilo (Korcula) = 
batela f (Molat) »(pomorski termin) camac, 
leut od 6 metara duljine, lada s ravnim dnom«. 
Deminutiv na -lea batelica f (Bozava). Od tal. 
tanello, battellina (12. v., u Mlecima) < stfr. 
batel, danas ft. bateau, deminutiv na -ellus 
od ags. i stnord. bat »barca«. 

Lit.: ARj 1, 199-200. Cronia, ID 6. 
DEL 461. 

batiti, -im impf. (Molat: »1° juaje se bati; 
uvik bati na torn »govori uvijek isto« = baiiti 
se pf. (Crna Gora) »2° subjekt puska »otrgla 
se«; 3° boriti se (Istra)« = bdtit zeilciju (Kuciste) 
»gimnasticirati«. S talijanskim prefiksima im- 
batiti se (Perast, Smokvica, Korcula) »susresti 
se«, abatit, -im se pf. (Radnic) »susresti se«, 
rebdtit pored ribdtit (Dubrovnik, Konavlje) 
»kucnuti, prikucnuti«, postverbali rebat m 
(Budva, u primjeru: ure su ciikale, ovo je 
sad rebat). Rata (Srbija) »misja stupnica, 
decipula« rumunjski je postverbal od rum. 
a bate »udarati« < battuere«, od cine, bata 
»id«. Imperativne talijanske slozenice: bata- 
fun m (Bozava) »giuoco di mani, toccafondo« 
< battifondo; batipan, gen. ana m (Sibenik) 
»prakljaca« < battlpanno. U Dubrovniku se 
kaze za isto oruzje zbatolo m, na lat. deminu- 
tivni sufiks -ulu. Taj se nalazi i u toponimu 
Na bdtuo (ribarska posta, Muo, Kotor). Radna 
imenica batidur, gen. ura (Perast). S lat. 
sufiksom -atlclu > mlet. -aizzo rebatajic m 
(Split) »fr. ressac, odbijanje morskih valova o 
grebene«. Poimenicen part. pret. bdtuda f 
»tucenac za posipanje cesta« (odatle na -irati 
batudirati, Lika, Kordun) = batuda (Potomje) 
»udarac, odjek«, s promjenom b > m (nastalom 
unakrstanjem sa mesti, meteni) metiida f (slov., 
Zilja, Rozna dolina) »Buttermilch, Ruhrmilch«. 
Ovamo idu i stare vulgarnolatinske izvedenice 
na -alia, (pi. od -ale) batalja f (Marulic) = 
slov. batalija = batalija (ZK) »bitka« i vojnicki 
termin na tal. -one: bataljun, gen. -una = 
batalijon (hrv.-kajk.) preko fr. bataillon, kao 
i na fr. sufiks -erie = tal. -aria batdrija (Vuk, 
crnogorska narodna pjesma) < tal. batteria 
> baterija. Na -aculm: vlat. battuaculum > 
tal. battocchio, mlet. batoco, odatle na -ka 



batiti 



123 



bau! 



batocka f (Konavli) »igla s glavicom«, s pro- 
mijenjenim sufiksima batisnjica (ZK) »id.« 
(unakrstanjem sa batica) i hataca (Molat) 
»pribadaca«. Od tal. battere, imbattersi, abbatersi, 
ribattere, battifondo, battipanni, battuta, battoc- 
chio, battaglia, battaglione, batteria, sve iz- 
vedenice od kllat. battuere > vlat. battere. 
Upor. gore batata. 

Lit.: ARj 1, 18. 206. 207. 209. Popovic, 
NJ 3, 253. Zore, Rad 208, 212. 110, 219. 
Pletersnik 1, 14. 578. REW 996. Sturm, CSJK 
6, 77. DEI 462 si. Dalametra 37. Strekelj, 
ASPh 12, 462. 

bator kajkavski prilog (Belostenec, Jam- 
bresic, od njih Stulic) »omnino, neka bas«. 
Takoder rum. batar »barem«. Madzarizam 
staroturskog podrijetla (bdtor = bar »premda«, 
v. bar). 

Lit.: ARj 1, 209. Gombocz-Melich I, 279. 
312. 

batriti, batnm impf. (Vuk, Slavonija, ugar- 
ski Hrvati, Jacke) »hrabriti«, i s prefiksom o- 
(obatriti, Jacke). Odatle pridjev na -iv: bdtriv 
(17. v.) »srcan, Slobodan, hrabar« i od njega 
izvedene radne imenice na -de i -nik: bdtrivac, 
gen. -e ca = batrivmk i denominal batrivltljba- 
triveti »hrabriti«, batrovatl i apstraktum na 
-ost (v.): batrivost f. Nalazi se jos u sloven- 
skom batriti i pridjev batriven (u istom zna- 
cenju). Prema batriti stvoreno je od san, gen. 
sna snatriti (Hrvatska) »schwarmen«. Madza- 
rizam staroturskog podrijetla (madz. bdtor 
»hrabar« < sttur. bagatur, upor. ruski bogatyrb), 
usao najprije u panoskoslavenski i odatle u 
kajkavski i slovenski. Nalazi se i u imenu 
bugarskog vojskovode poznatog iz hrvatske 
povijesti (926. g.) Alogobotur (u Porfirogeneta 
AXoyopoxoijp, metateza s umetnutim o 
umjesto *Albogotur »crveni junak«). Grupa 
-tr- u kajkavskom i slovenskom prema madz. 
-tor tumaci se iz madz. plurala bdtrak. 

Lit.: ARj 1, 210. SEW 66. Miklosic 16. 
Bruckner 34. Gombocz-Melich 1,310. Pletersnik 
1, 14. Sisic 422. 429. 

batvo n (ZK, Vodice, Istra, Rab, Jacke) 
= batvo (Golac, Istra) = hatva f (Stulic) 
»struk kakvoga bilja, stabljika«. Odatle demi- 
nutiv na -ce: balavce (ZK), augmentativ 
batvaca f (Vetranie) i deminutiv odatle batva- 
cica »krupna kruska«, kolektiv batdvlje n (ZK). 
Toponimi Batva i Batvaca (Srbija) govore 
mozda za to da je rijec bila nekada rasirena i 
na istoku. Poznata je jos u slov. belva f i 



deminutiv betvica f, odakle saznajemo da je a 
nastalo od poluglasa. Mozda je od iste osnove, 
ako nije od bat (v.), baturac m prema batmica 
f »maleno musko, odnosno zensko celjade- 
od vise godina koje je samo u visini zaostalo«, 
od iste osnove i denominal zabatuAt pf. 
»ostati malen tijelom« (Brusje, Hvar). Danicic 
izvodi batvo n od bat (v.), a Miklosic od osnove- 
by- »rasti«, od koje je i bilje (v.) i oznacuje rijec 
kao »kroatisch«. Miklosicevo misljenje bit ce 
ispravno jer u slovenskom i bilo = bitvo ima 
isto znacenje. Glede ie. u ~> 6 u ovoj osnovi 
upor. gr. cpwtc, »priroda«, cpuxov »biljka«,, 
rijeci koje postadose internacionalne. Sufiks 
je kao u pastva (v.) od pas- (v.) 

Lit.: ARj 1, 211. Pletersnik 1, 23, Ribaric,, 
SDZb 9, 130. Osten-Siicken, ASPh 34, 555- 
559. WP 2, 143. si. Hraste, JF 6, 214. 

bau bau (Kosmet, internacionalni uzvik 
ie. podrijetla) »glasovi za plasenje djece kad 
placu ili nisu mirna«. Odatle: denominal 
bailkati, baulem impf. (Vuk) izveden s pomocu 
-kati (v.) kod onomatopej skill glagola (upor. 
jaukati) »vikati bau barn prema pf. bauknuti, 
-nem. Odatle postverbal bauk m (istocni 
krajevi) »izmisljeno zivo strasilo«, odatle ime- 
nica na -bka (v.) : baucka f pored huika (Kosmet) 
»strasilo za djecu, kad su nemirna«. Od ap- 
straktnog znacenja postverbal bauk je dobio 
znacenje radne imenice (upor. razvitak zna- 
cenja u sufiksu -ilo). Od nje je stvoren hipo- 
koristik bdja f (Vuk). U djecjem govoru od 
bauk je deminutiv na -bk: baucak m »zubi 
male djece, kad pocnu nicati«, u Vuka hdk 
(a < au > ao). U Boci se zovu vucici. Naziv 
je tabu. Po narodnom vjerovanju tako su na- 
zvani da bi se plasio svatko tko bi htio nasko- 
diti djetetu. A i sama onomatopeja bau bau 
nastala je prema vukovu zavijanju. Odatle 
postoji i onomatopejski glagol bavketati impf. 
(Jacke) »lajati«. 

Lit.: ARj 1, 155. 158. 211. 212. GW477. 
Elezovic 1, 34. 66. DEL 467. 468. 

baul, gen. -ula m (Rab, Bozava, Kuciste, 
Molat) = haul, gen. -ula (Zagvozd, Vrgorac) 
= bdjuo, gen. -ula (Perast) = bavujo, gen. 
-ula (Potomje, Peljesac) = bagul (Cres) »kovceg 
(putnicki)«. Od tal. bailie »isto«. Stfr. bahut 
(12. v.) nalici na ar. tabut > tabul (BiH) 
»mrtvacki odar«. Upor. jos bacaulum »mrt- 
vacki sanduk«, u glosama. 

Lit: Kusar, Rad 118, 20. REW 1 1008. 
DEL 468. Cronia, ID 6. 



bava 



124 



baviti se 



bava f (Bozava, Molai, Rab, Malinska, 
Baska, Kuciste, Brae, Mljet »(pomorski termin) 
laki vjetar«. Deminutiv na -iga bdvica (Kuciste). 
Od tal. bava < lat. (srednjovjekovno) bava < 
*baba, djetinja rijec reduplikativnog tipa 
{lata, mama). Na isti se etimon svodi i zna- 
cenje »slina«. To je osnovno znacenje novijoj 
posudenici iz mlet. bavdrin, gen. -ina m (Du- 
brovnik, Cilipi, Cavtat) = babarin (Korcula) 
»zastirac(ic) djetetu da se ne omrlja«. Upor. 
mlet. deminutive bavalin »collare dei bimbi«, 
bavarai, tosk. bavaglio. Istog romanskog 
podrijetla je bale, gen. bald f. pi. (18. v., Vuk) 
»sline« (u sing, bala »slina«), pejorativna rijec 
koja je Danicicu bila nepoznata postanja, ali 
je pomisljao na vezu s blato, bara, sto ne 
objasnjava ni oblik ni znacenje. Vec je Miklo- 
sie opazio identicnost obojega s rum. pi. f. 
bale »Geifer, Rotz, Speichel« koje pretpostavlja 
sing. *baba < *ba. Ta rijec ima u hrv.-srp. 
veliku leksikologijsku porodicu. Pridjev na 
-av balav, poimenicen na -be > -ac balavac, 
gen. -avca m prema f na -iga balavica, de- 
minutiv na -ce, gen. -ceta balavce n = halence 
(Lika), kolektivum na -cad, -i balavcad, na 
-nica baia-unica f(Istra) »kovilje, stipapennata«. 
Hipokoristici balo m (Vuk) = na -onja balonja. 
Augmentativ balusina (18. v.). Denominal 
na -iti: baliti, -Im ima (iz-, o-, za-) iterativ 
ma -iva- -baljivati, -bdljujem, -vam (Stulic) 
samo s prefiksima. Iznenaduje sto je posudenica 
iz rumunjskoga postala samo u hrv.-srp. opce- 
nita ne samo na istoku nego i na zapadu, 
a ne nalazi se u bugarskom. Upor. ipak rasi- 
renost drugih posudenica iz rumunjskoga na 
zapadu kao kostura, ficor, glindura. 

Lit.: ARj 1, 163. 165. 166. 167. 4, 127. 
Zore, Rad 208, 212. Macan, ZbNZ 29, 213. 
Kusar, Rad 118, 23. Cronia, ID 6. Miklosie 
6. SEW 1, 41. REW 853. DEI 468. 469. 
Matzenauer, LF 7, 5. 

Bavarska f = Pajarsko n (ZK), poimenicen 
pridjev na -bsk prvi od lat. Bavaria < Baju- 
varii, drugi od njem. Bayern (od stvnjem. 
ze dem Bayern »kod Bavaraca«). Odatle prema 
mlet. Bavera na -be > -ac Bavarac, gen. 
-rea — baverac (Hrvatska, Vuk) »neka krtola« 
= Bavijera (17. v., Mikalja, Bela, Kasic, 
bugarstica), od tal. Baviera. 

Lit.: ARj 2, 211. 212. DEI 469. 

baviti se, -Im (se) impf, (s prefiksima do-, 
iz-, izu-, nd- poza-, d-, 'pri-, pro-, za-) »za- 
drzavati se > demeurer, s'occuper«, izilbaviti, 
-Im pf. (Dubrovcani, 17. i 18. v.) »izvaditi 



meso izmedu kosti za pecenicu«, iterativ na 
-avati izbavljavati, na -ivati dobavljivati (18. 
v.), odatle deverbativ iterativ bavljati = 
bdvljati stvoren s pomocu infiksa -a- (v.). 
Znacenje »demeurer, s'occuper« nastalo je 
depreverbacijom od zabaviti pf. »retenir, 
s'occuper«. Danas se -bavljati upotrebljava samo 
s prefiksima do-, iz-, na-, o-, pri-, napri- (Li- 
ka), pro-, za-, kod Vitezovica i bez prefiksa. ; 
upor. i u Kosmetu nabaljat, -am impf, te 
zaboljdl, -am impf. (= nabavljati, zabavljati). 
Nalazi se u svim slavenskim jezicima te 
se uzima da je praslavenski. Odatle postver- 
bali: i^Aav / (17. v.) = izbava, rasireno sa 
-tko: izbavak, gen. izbavka m, dobava, (ne)- 
probava, zabava, nabava, rasireno i sa -tka 
(v.) nabavka; pridjevi na -bn izbdvan »oslo- 
boden« (Stulic), prebavanjprobavan, zabavan, 
na -iv neprobaviv, danas neprobavljiv i radne 
imenice na -ac (v.) dobavljac, na -nik: db- 
bavnik m prema f dbbdvnica, na -telj izbavltelj 
m prema izbaviteljica f, dobdvitelj (18. v.). 
Onomatopeizira se umetanjem r (upor. cavrljati) 
bavrljati (17. v., Vuk), s prefiksom na- ~ (se) 
(Lika) »nagraisati, nastradatk, odatle pridjev 
bavrljast »sarmentosus« (Pancic, o stablu) i 
prilog dvflj bavflj (Vuk), stvoren prema tipu 
samo tamo, ovamo onamo« (v. s. v. avrlj); 
s infiksom -un (v.): zabavilnati pf. (objekt: 
dijete, Lika) prema impf, zabavunavati »od- 
vratiti pozornost s jedne stvari i upraviti je 
na drugu«. Rumunji posudise prefiksalne 
slozenice: izbdvi »spasiti«, odatle postverbal 
izbava f »spasenje«, zabovi »oklijevati«, odatle 
rumunjski pridjev zabavnic »lijen«, Arbanasi 
me u zbavite »ozdraviti« < izbaviti. Baviti 
je praslavenski kauzativum ili faktitivum od 
byti. Ne nalazi se u baltickoj grupi, nego u 
sanskrtu bhavayati »stvarati, ciniti da nesto 
bude«. Tako je dobaviti kauzativ od dobiti, 
pribaviti od pribyti, nabaviti od nabyti, izbaviti 
od izbyti. Zbog homonimije sa byti > bid 
i bid »tuci« — pribyti, nabyti i izbyti propadose 
u hrv.-srp.; izbyti ocuvao se u rumunjskom 
isbuti »postignuti, pobijediti«, odatle rumunjski 
apstraktum izbutinta »pobjeda«. Po danasnjem 
jezicnom osjecaju baviti i bid su posve razlicite 
rijeci. 

Lit.: ARj I, 125. 212. 4, 301. 7, 530. 8, 
38. 314. Elezovic I, 25. 183. 427. GM 431. 
Korsch, ASPh 9, 677. Matzenauer, LF 7, 
4. SEW 46. WP 2, 142. Bruckner 18. Isti, 
KZ 46, 226. Slawski 28. Mladenov 13. Mi- 
klosie 26. Tomanovidj./i 7 17, 207. Ivsic, NVj 
21, 443-51. Vaillant, RES 22, 25. Holthausen, 
IF 48, 265. Iljinski, ASPh 24, 224. 



baz 



125 



bazdjeti 



baz, gen. *bza m (upor. stces., stpolj. bez, 
gan. bzu — oblik baz imaju Vrancic, Mikalja, 
Bela), sveslav. i praslav. bbeb »sambucus nigra, 
racemosa«. Odatle baza f(Vuk). Danas se govori 
samo u poimenicenoj pridjevskoj izvedenici 
z. r. zova koja je usla u knjizevni i saobracajni 
govor. Pocetno b u pridjevu bzov u rijetkoj 
pocetnoj grupi bz je ispalo kao u psenica > 
senica. Ta se grupa olaksava i dodavanjem samo- 
glasnika a-, o-: pridjev na -ov abzov (17. v., 
Mikalja, Voltidija, Stulic), poimenicen na 
-iste abzoviste, na -ina abzovina = obzdva f 
(Banat, Srbija, Morava) = ovzovina (Crna 
Gora, Crmnica), toponim Obzovo (Baska, 
Krk, uzvisina), poimenicen na -iga ovzovica 
(Crmnica), na -je Obzovlje (Kragujevac). Ta 
se grupa oblaksava i sa 6 > a: pridjev bazov, 
poimenicen u z. r. Bazovd (brdo, Srbija), 
na -ina bazovina (Reljkovic) = bbee ina (Kra- 
sic) »drvo od bazge«, na -ica Bazovica (toponim 
kod Trsta), Bazje (Virovitica), Bazik (Bosna), 
na -ika bazika »1° baz, 2° zovin cvijet«. Upor. 
Bazijas (Rumunjska). Oblaksava se i umetanjem 
samoglasnika u: buzbvina (Prcanj), upor. 
rus. buz u buzina, ukr. buzok govori u prilog 
prijevoja 5 > u. Suglasnicka grupa uklanja 
se i metatezom: zobovina »Holunderholz« < 
*bzovovina. 

Bez ispustanja b potvrdeno je bzova kod 
tri pisca naseg vremena, bzovina (16. v.) i u 
toponimu Bzovik = Zovik' (Makedonija), 
pridjev na -en bzen, potvrden u toponimu 
Zenica (Bosna) f < *Bzenica > tur. Iznica; 
Zenik (mahala u Sarajevskom polju). 

Vec u praslav. prosiruje se s pomocu -dbazd 
(Hektorovic), upor. polj. best < *bezd, lit. 
bezdas. To prosirenje moglo je nastati unakr- 
stanjem sa crnhbh > aptika, avdika (v.) ili, 
kako zovin cvijet ima zaseban miris, unakrste- 
njem s bazditi, pazid (v.) < pzzdeti. Kako je 
bazga sumsko drvo, zivi cesto u simbiozi s 
bukvom, narocito nakon sto se posijeku bukve 
u sumama, pa je praslav. bb'eb dobilo jos -ga 
prema drezga (upor. Drez/iica) »suma«: bazga 
(ZK, slov.), s pridjevom bazgov, poimenicen 
bazgovina, bazgovica. Upor. lot. buzga »Knittel«. 
Prema maskulinu baz, bazd stvara se bazag, 
gen. bazga m = bezeg, gen. bezga (Prigorje, 
hrv.-kajk., slov.) koji poznaju leksikografi. 
Bbzh je ljekovit zbog cvijeta. Zbog toga se 
posuduje. Madzari posudise kolektiv *bbeu t e 
> bodza »zova«, Dakorumunji boz (Moldavija, 
sa s > o) »avdika, aptika« (premda imaju soc 
< lat. sambucus, kao i Arbanasi shtog, s clanom 



shtogu), kolektiv bozie, odatle m boziu = 
buziu- (Muntenija); ovamo ide jos bazate 
»Attichgebusch« < *bhzo bch, kod Arbanasa 
borzag, Novogrka |3oij5i,ov. Praslav. bbeb 
nema nikakve veze sa oepa kod Dioskoridesa, 
koje kao tracka rijec ide zajedno sa sambucus 
bez -ucus. Zbog toga ne moze zova ici u bal- 
kanski supstrat, kako misli Alessio. Prihvatljivo 
je zbog gore navedenog podatka o simbiozi 
zove i bukve etimologijsku vezanje sa ie. *bhugo 
(prijevoj prema *bhaug-, *bhoug-) > kurdski 
buz »eine Art Ulm«, nvnjem. Buche, lat. fagus 
»bukva«, dorski cpayo^ »hrast«. Prijenos znacenja 
je razumljiv na osnovi semantickog zakona 
sinegdohe. Ni Machek nece imati pravo kad, 
zabacujuci prijasnje svoje izvodenje iz ie. 
*bhugo, uporeduje bbeb i btzgz, ali odvajajuci 
jedno od drugoga, sa galskim axo(3ir| »id.« i 
stavlja ga u protoindoevropski supstrat. 

Lit.: ARj 1, 30. 212. 213. 214. 751. 8, 500. 
9, 502. Jagic, ASPh 31, 627. Zuljic, ZbNZ 

II, 272. Strekelj, DAW 50, 74-75. Maretic, 
Gr. § 110. Resetar, Stok 103. Miletic, SDZb 
9, 363. Elezovic 2, 3. Miklosie 26. SEW 1, 

III. Holub 63. Bruckner 202. Isti, KZ 45, 
196. Vasmer 100. 438. Mladenov 52. WP2, 129. 
Trautmann 42. GM 496. Tiktin 218. Alessio, 

RIO 1, 247. Endzelin, 7^23, 119-127 (cf. 
IF 3, 204). Machek, LP 2, 153-154. Isti, 
Rech. 1934. Isti, CSR 221-2. Matzenauer, 
LF 19. Isti, Civ slova 375. Melich, MNy 
7, 318-320. Petersson, KZ 46, 140. Schef- 
telowitz, KZ 56, ill. Uhlenbeck, PBB 30, 
270. Gombocz- Melich 439. Sulek, Im. 551. 

bazdjeti, -fmimpf. (Vuk, Bosna) = izbazdeti 
(Crna Gora) = bazdet (Kosmet), s prefiksima 
za-, u-, »prdjeti, smrdjeti« (rakija bazdl iz 
njega, Banja Luka). Varijanta po zakonu asi- 
milacije p -zd > b -zd (upor. bazduh za pastuh 
v.) od pazditi (ZK), slov. pezdeti, odatle ime- 
nica na -be (v.) pazdac, gen. -aca (ZK), slov. 
pezdec. Asimilacija je vrlo stara, baltoslaven- 
ska, te se nalazi i u lit. bezdeti, lot. bendet. 
Osnova je bbzd-. Glagol je baltoslavenski, 
srodan s lat. pedere, gr. poem »id.«. Prema 
Danicicu ide ovamo i bazdrciti, bazdrcim impf. 
(Lika) = bazdrkati, bazdrcem »bez posla odati«, 
odatle postverbal bazdrk m. Glagol bazdjeti 
onomatopeiziran je umetanjem r i nastavkom 
-k-a-ti, -c-i-ti deminutivnih glagola. Upor. 
bavrljati (v.), ceprkati od cepati (v.). To je 
opscena metafora za besposlicenje. Vjerojatno 
je takvoga podrijetla bandfkat, -dfee (npr. 
prazan ducan, kad nema kirajdzija, kad ne radi) 
(Kosmet). Upor. i kajkavsku onomitopeju 



bazdjeti 



126 



bazui; 



baziknati (plamen je iz topa baziknal »izletio«, 
Volavje kraj Jastrebarskog). Odavde je moglo 
nastati rekompozidjom bazati, hdzald (v.). 

Lit.: ARj 1, 213. Elezovic 1, 26. 29. 183. 
2, 376. Miklosic 111. Bruckner 54. WP 2, 
68—9. Matzenauer, LF1, 20. Walde-Hofmann 
2, 273-4. 

bazerdan m (Vuk, nar. pj.) = bazrddn 
(nar. p j.) = bazar dan, gen. -ana m (d umetnuto 
u grupu zr, upor. zdrak) »trgovac«. Odatle 
izvedenica na -ce, gen. -ceta: bazrdance (na- 
rodna pjesma) i slozenica sa -basa: bazerdam- 
basa m (Vuk) »glavni trgovac«, odatle posesivni 
pridjev na -in bazerdambasin i apstraktum 
bazerdanibasluk m (Vuk) »vlast njegova«. 
Turcizam perzijskog podrijetla (od bazar i 
-gyan > tur. bazirgyari), nije potvrden u drugim 
balkanskim jezicima. 

Lit.: ARj 1, 213-4. Lokotsch 278. 

bazijan m (ph > b 17. v., Kavanjin, upor. 
slov. bazan) = f>,)6e3ya«(Jambresic,Habdelic) 
= (ph > p) pazijan = pacijdn (Bela, Jambresic) 
= facan (Belostenec, prezime) = fazan m 

< njem. Fasan prema f fazanica,fazanka, 
deminutiv na -ic fazanu, na -erija fazanerija 

< njem. Fasanerie, = fadzan, gen. -dna 
(16. v., Dubrovnik) < tal. fagiano. Od latin- 
skog poimenicenog pridjeva na -ianus od imena 
zemlje i rijeke Faside (<t>dou;,-i5oc,) izmedu 
Male Azije i Kolhide (danas Gruzija), gr. cpaai- 
avoc, = lat. phasianus. Upor. aib.fasandua -oi. 

Lit.: ARj 1, 214. 269. 9, 544. 721. Hirtz, 
Aves 104-5. Pletersnik 1, 14. GM 100. REW 
6465. 

bazjaluk m jedanput u narodnoj pjesmi: 

ne bojim se nit careva silna bazjaluka. 

Nije potvrdeno u narodnom govoru ni u drugim 
balkanskim jezicima. U narodnoj se pjesmi 
daje i znacenje »silna carevina«, odakle Danicic 
zakljucuje da bi to moglo biti turski apstraktum 
bisyarhk »silno mnostvo«. 

Lit.: ARj 1, 214. 

bazjan m (Pancic) »biljka aegopodium 
podagrana L.«. Bez naznake aree i podataka o 
upotrebi nije za etimologiju. Danicicevo iz- 
vodenje od perz. buz »koza« proizvoljno je. 

Lit.: ARj 1, 214. 

bazlamaca f (Stulic, Lika, Krasic, dijai. 

bazlamaca) »tanka pogaca obicno od kukuruz- 
nog brasna i mlijeka«. Dolazi od tur. bazlamac. 
Lit.: ARj 1, 214. 



bazaman m (Sulek) »1° xanthium spinosum, 
2° cirsium arvense«. Ocito od tal. imperativne 
slozenice baciamano > mlet. basarnan » ru- 
koljub«, ali nema potvrda za nju iz botanicke 
terminologije. 

Lit.: ARj 1, 214. DEI 396. Sulek, Im. 
11. 509. 563. 

bazdar, gen. -ara m (Vuk) = bazdar 
(Kosmet) »1° mensurarum ponderumque exa- 
minator, 2° opcinski trosarinski kantar (Kos- 
met)*. Odatle f na -ica bazdarica »zensko 
celjade koje uzima bafdarinu = carinu«, u 
narodnoj pjesmi vila bazdarica; na -ina, 
-ija (v.): bazdarina, bazdarija; pridjev na 
-ski: bazdarskT (ured); denominal: bazdirat 
(ZK) »sluzbeno utvrditi mjeru posude«," zna- 
cajan zbog zamjene sufiksa -arid > -irati, 
sto se dogodilo prenosenjem turcizma u udaljene 
krajeve gdje je termin manje poznat. Ovamo 
ide mozda, kao saljiv eufemizam, nabazdarac, 
gen. -area m (Levac i Temnic, Srbija) »penis«, 
ali je nejasan prefiks na- jer,nema tako slo- 
zenog -glagola. Turcizam perzijskog podrijetla 
(slozenica bacdar »carinik« kao tefterdar, baj- 
raktar od bac »porez« koje se nalazi u bug. 
bac); nalazi se i u arb. baxhddr »carinik«. 

Lit.: ARj 1, 214. 7, 206. Lokotsch 166. 
Miklosic 2. Elezovic 1, 26. GM 30. 

bazulj m (ph > b upor. baklja, hrv.-kajk., 
Belostenec, slov. bazol m, bazola f pored 
bezol) »grah«, deminutiv na -bk bazuljek, 
gen. -Ijka (Jambresic) »sitan grah« = bazoljak 
(Jacke) = (a > o) bozanj, gen. -inja = (ph > p) 

pozanj, gen. -znja (Mikalja) = (si > s)posanj, 
gen. -snja (Mikalja, Bella, Stulic, zamjena 
docetka -ulj domacim sufiksom -bnf), deminutiv 
na -be posanjac, pridjev posanski = (u jadran- 
skoj zoni redovno si > z kao u mlet. fasol, 

fasiol, istrorom. fazol (Rovinj), furi, fasul) 

fazo, gen. -ola (Vodice) = fazo (Bozava) = 

fazol (15. v., Hrv. primorje, Dalmacija, Hvar, 
Brae) = fazola (Perast, Scepan, Lepetane) — 

fadzola f (Hercegovina) = vadzola (Crmnica, 
Grbalj) = fadzuo, gen. -ula (Dubrovnik, 
rakopis) = (zamjena sufiksom -uri) vaziin 
(Okruk, Ciovo) = fazuo = fazul (Mikalja) 
= (st > s) fasol (Dalmacija) = fasolj = 

fdsulj (17. v., Dalmacija) = fasuo, gen. -ula 
(Dalmacija, upor. bug. fasuh = (ph > p) 

pazul, gen.-to/a (Istra, prezime Pazulic m 
prema Pazulika f »zena njegova«) = pazuv, 
gen. -ula (Buzet, Sovinjsko polje) = pa- 
zulj (Sulek), odatle pazuljevka / pazuljarka 



bazulj 



127 



bdjeti 



(Krasic, Hrvatska), pazelarka »kornjaca, naz- 
vana tako jer podgriza grah « = (na istoku 
opcenito) pdsulj, gen. -ulja (Vuk, Srbija) = 
pasulj (Kosmet, Zatrebac: sitan, krupan, 
beo, zut, saren, pecki (= iz Peci), fetovski, 
zacinjen, piktosan ili pitosari), augmentativ na 
-ina pasiiljina, pasuljlna »grasina«, deminutiv 
na -ica pasuljica = pasuljica (Kosmet). Na 
-ara < lat. -aria pasuljara f (Banat) »1° vracara 
koja u pasulj vraca, 2° prosta lula«. Denominal 
na -ati pasuljati se, -am impf, »postajati kap 
grah (inhoativ)«, na -iti opasuljiti se (Vuk). 
Od pasulj unakrstanjem dosao ie docetak u 
grasulj. Pasulj je balkanski grecizam latinskog 
podrijetla: dakorum. fasold, bug. fasuh, de- 
minutiv fasulce, fasulice, arb. fasul, cine. 
Jdsul'u, ngr. cpaooiWd {-ok\), pi. (paoovkia 

> tui. fasulla. Postoje jos varijante sa sonantnim 
r mjesto a i sa r (upor. krletka): slov. frzol, 
hrv. frzonj i fizol. Oboje je doslo preko njem. 
(tirolskonjem.) farsol (upor. arb. frashule) i 

Jisole. Oboje u spanj. frisuelo; i mjesto a dolazi 
od unakrstanja sa pisum, pisellum, a r od fresum, 
Jabafresa »razmrvljen«. U lat. phaseolus (Plinije, 
Cominella) dosao je deminutivni sufiks -eolus 
mjesto gr. cpctonXoc,, rijec vjerojatno egej- 
skog podrijetla. 

Lit.: ARj 1, 215. 3, 39. 45. 46. 9, 27. 691. 
727. 11, 77. 334. BI 2, 15. Elezovic 2, 61. 203. 
Jagic, ASPh 8, 318. Perusek, ASPh 34, 56. Ple- 
tersnik 1, 199. 200. 204. 2, 16. Sturm, GSJK 
6, 71. Hirtz, Amph. 104. Hraste, Rad 272, 
27. Miletic, SDZb 9, 261. 263-4. Ribaric, 
SDZb 9, 145. 70. REW 3 6464. Rohlfs 2300. 
Strekelj, DAW 50, 35. Romdnsky 103. GM 111. 
323. Vasmer, RSI 3, 267-268. Mladenov 660. 
Resetar, JF 6, 255. Trajanovic, NJ 3, 150- 
151. SEW 1,280. DEI 1582. Ernout-Meillet 
729. Pascu 2, 40, br. 707. 

Bdinj m: do Bbdynja (Mon. serb. 2), & 
Bbdinji (2 puta, Danilo), danas Vidin preko 
turskoga gdje / u Vid- uklanja pocetnu su- 
glasnicku grupu nepodnosljivu u turskom. 
Rumunjski je Diu (n > i pravilno u rumunj- 
skom jeziku). Od latinskog lokatlva Bononlae 
od Bononia, keltski toponim, upor. tal. Bologna, 
fr. Boulogne-sur-Mer na kanalu La Manche. 
Izvedenica od bona koje je drugi elemenat 
u keltskoj toponoma'stickoj slozenici Vindobona 

> Wien (ces. Viden, polj. Wieden), u zna- 
cenju »grad, castellum« (v. Bee). Oblik Bdinj 
vazan je za prosudivanje razvitka -ona > *-yn 

> -in u ilirskim toponimima tipa Solin < 
Salonae; *y > t' nije nastao, kako je mislio 



Bartoli, preko ilirskoga izgovora 5 > 6 > e > i 
jer se Bdinj nalazi ne na ilirskom (i keltska je 
rijec) nego na trackom teritoriju; to je kllat. 
6 > vlat. u > y > i nastalo po zakonu pri- 
jevoja, ako je u iducem slogu i ili palatal 
(ovdje ni > n). 

Lit: ARj 1, 215. Bartoli 1, 279. Grohler 
130-131. 

bdjeti, bdim impf. (Vuk), s prefiksima 
pro-, na-, sna- »ne spavati«. Odatle pridjevi 
na -en, -Ijiv, -it koji ne zive u jeziku i koje su 
mozda sami pisci stvorili: bden (Kavanjin), 
bdit (Kavanjin za vigil), bdjeljiv (Stulic); 
radne imenice na -telj, -teljica, -(a)c, -nik, 
sve prijevodi (caiques) za lat. vigil: bditelj 
(Stulic) m prema bditeljica, odatle pridjev na 
-bn bditelj an, bdjelac, bdjenik, i prema participu 
prezenta bdecnik »strasnik«, Apstraktum (b)de- 
nije n kao crkvena liturgijska rijec (= gr. 
aypujrvia) ocuvala se do danas i posudise je 
Rumunji (bdenie > denie, odatle denominal 
na -ujn > -ui: bdenui koji kod nas ne postoji) 
prema knjizevnom bdjenje (BI 1,39). 

Od prefiksalnih slozenica uz neologizam 
probdjetl, probdim (samo dva leksikografa 19. 
v., Sulek, Popovic) »durchwachen« (cini se 
kao kalk prema njemackom glagolu, tako i 
slov. prebdeli »id«.) zanimljiv je stcslav. nabbdeti 
»tueri, servare« (uz izvedenice nabbdja f »em- 
u£>eux, cura«, naEzaeufe n »servatio«) koji 
dolazi i u starosrpskim tekstovima 13. v. 
[To je kalk prema gr. emufXeoum »avoir soin 
de, s' occuper de, veiller a« gdje je ejti pre- 
vedeno s na, a pitao »brinem se, nastojim« 
sa bdjeti (nad necim) u znacenju »brinuti se o, 
cuvatk.] Odatle sa sufiksom -ar nabddr, gen. 
-ara m »nadstojnik, starjesina samostana« 
(samo u katolickih pisaca: Bernardin, Hekto- 
rovic, Barakovic, Bandulavic, Bijankovic, Mr- 
navic) = navddr, gen. -ara m »covjek na sluzbi 
koji nadzire tezake« (valjda na Bracu, jer je 
Ostojic zabiljezio ovu rijec — prema tome bi 
ova rijec bila ostatak slavenske terminologije 
povaljskih benediktinaca). [Zbog geografske 
aree nabdar treba smatrati kalkom prema lat. 
invigilator »custos«.] Od glagola nabdjeti naci- 
njen je dalje stcslav. sbnabbdeti (odatle i ces. 
snabdeti i rus. snabditb) »elucrari, acquirere, 
observare, custodire«; od njega potjece nas 
glagol snabdjeti, sndbdim ili snabdijem staro 
znacenje: »spasiti, salvare«; novo: »opskrbiti 
koga cime«, s izvedenicama snabdijevati impf, 
i snabdijevanje n, part. pret. pass, snabdjeven 
kao odjeven. Maretic misli da je danasnje zna- 



bdjeti 



128 



beba 



cenje ovoga glagola rusizam jer u staroslaven- 
skim tekstovima srpske redakcije (Sava, Do- 
mentijan) toga znacenja nema, a od novih je 
pisaca ovaj glagol najprije zabiljezen kod 
Bogisica i Krasica (1888). 

Slozenica nocobdlja m noviji je neologizam 
stvoren prema njem. Nachtwachter, od sintagme 
nocu bdjeti. Za nju nema potvrda ni kod starijih 
pisaca ni u zivom govoru (za ovaj termin sluzi 
u Bosni turcizam perzijskog podrijetla pasvaftd- 
dzija ili pasmandiija m). 

Korijen je praslavenski ocuvan u svim slaven- 
skim i baltickim jezicima ie. *budh- > slav. 
bbd- (lit. budet'i). Prijelazom & > a stvorena 
je u hrv.-srp. nova serija rijeci koja je u je- 
zicnoj svijesti izgubila vezu sa bdjeti i zbog 
toga se semanticki drukcije razvija: 1. arhaicki 
i dijalektalni pridjev na -(a)r (v.) (kao dobar"): 
badar »zivahan (za konja i inace)«, odatle 
denominai bddrlti (Istra) »vigilare«. U Vodicama 
(Istra) postoji u znacenju »budan« zbaddn 
(prefiks s-, -an < -bnb) pored badar. Nalazi 
se takoder u litavskom budrus. Ovaj pridjev 
usao je u nas i u bugarski knjizevni jezik kao 
rusizam (6 > o): bodar, odatle denominai 
bodriti (o-) i apstraktum na -ost: bbdrost. 2. 
kao pridjev na -fl/r (< bn + -j}: badnji samo 
u vezi s dan (tada se deklinira po staroj dekli- 
naciji badnjega dne itd., ne dana) i vece (bad- 
nje ~), takoder bug. bodni vecer. To je kalk 
krscanskog termina vigiliae > fr. veille de 
Noel i znaci dan ili vece uoci Bozica. Istarski 
Rumunji (Cici) posudise taj pridjev: bodljazi 
f (6 > o, dn > dlj + zi »dan«). Poimenicen 
pridjev s pomocu sufiksa -jako = bug. -iko: 
badnjak, bug. bddnik u dva znacenja: 1° isto 
sto i badnji dan (ZK, badnjaK); 2° drvo ili panj 
koji se pali uoci Bozica, folklorni obicaj koji 
ima svoj ceremonijal i svoju simboliku«. Taj 
obicaj postoji dapace u Vodicama (Istra) 
badnjak »panj koji se na badnji dan svecano 
donese iz sume«. Prema badnji nastale su 
izvedenice na -jaca (v.) badnjaca, badnjacica 
(Srijem) »hljeb koji se mijesi na badnji dan 
(libaca, ZK)«. U Podibru badnjak predstavlja 
Josipa, a badnjacica Mariju. Prijevojni stepen 
ie. *bhoudh > praslav. bud- ocuvan je u svim 
slavenskim jezicima. Nalazi se u imperfektiv- 
nom kauzativu buditi, budim (pro-), u pridjevu 
ma -bn budan (u lit. baudflu), budna (Vuk, 
18. v., takoder slov. i bug.), odatle neologizam 
budilnik, budilica (za vekerica, zveljarin). 
Korijen je veoma rasiren u dvoclanim 
starim imenima kao sto su Bud(i)mir 
Budis(l)av, Budivoj, Biidndl, Radobud, i u 



hipokoristicima Buden, Budoje, Budos, Budman, 
Budin, Budilo, odatle nasa prezimana Budinu, 
Budimirovic, Budisavljevic itd.; kao toponimi: 
Budmjak (ZK), Budinscak, Budinscina, i u 
panonskih Slavena Budin > Budim, danas s 
asimilacijom kao tur. beden > bedem. 

Lit.: ARj 1, 707. 215. 709. 711. 7, 206. 
733. 8, 418. 15, 829. SEW 1, 96. Miklosic 
25. Isti, Lex. 398. 939. Pletersnik 2, 218. 
Bartai 348. Maretic, Savj. 114. 138. Bruckner 
47. Mladenov 19.48. Trautmann 33. WP 2, 
148. Skok, Sldvia 15, 485. Ribaric, SDZb 
9. REW 3 9326. Boisacq* 776-7. Hirt, IP 32, 
285. Baric, SKZ 304 (1943), 170-4. Jirecek, 
ASPh 15, 456-7. Suflaj i Asboth, ASPh 
28, 601-10. Fraenkel, ZSPh 9, 42. Boissin, 
RES 27, 43. Meillet, RSI 2, 61. Osten-Sacken; 
IF 33, 200-1. Zubaty, SbFil 3, 183-239. 
Dordic, NJ 4, 100-7. Belie, NJ 1,76. Hujer, 
LF 57, 522-8. Puscariu, Studii 2, 304. 

be, uzvik za odobravanje, pohvalu i cudenje 
(nar. pj., Bosna, Travnik) »ta (v.)«. Najcesce 
u vezi sa aferim (v.); be ne luduj. Nalazi se ta- 
koder u bugarskom. Danicic vidi ovaj uzvik 
i u bestulum < be zulum (v.) u Bogisicevoj 
narodnoj pjesmi: nijesam mladoj djevojci be- 
stuluma ucinio, sto nije vjerojatno jer se uzvik 
be ne nalazi na pocetku recenice. Uzvik je 
turcizam, mozda grckog podrijetla, ako je 
kratica za bre < more. 

Lit.: ARj 1, 218. 258. Deny § 1039. Mla- 
denov 20. 

beana f (Kosmet, GM) »nedostatak, mana, 
zamjerka« (objekt uz naci, biti bez beane*). 
Odatle nece biti denominai obadnit, -im pf. 
»otkriti« = obejdniti (Mostar) »iznijeti na javu« 
= obejaniti se »ocitovati se« (Konavli), nego 
od ar. bejan »objasnjenje«, koje se upotrebljava 
u Bosni kao imenica bean u vezi izlaziti na 
bean (Banja Luka) = bejan (Mostar). Ni jedan 
ni drugi od ovih turcizama arapskoga (bejan) 
i perzijskoga (behane »povod, uzrok, izgovor«) 
podrijetla ne nalaze se u drugim balkanskim 
jezicima. Narodna pjesma poznaje bejan u 
pripjevu gdje se ne vidi znacenje. 

Lit.: ARj 1, 226. 8, 324. Skok, Sldvia 15, 
186. Elezovic 1,36. 2,2. G M 254. Zore, Rad 
170, 215. 

beba f (Vuk) = beba (Kosmet) »infans«. 
Odatle hipokorislici bebe f (Dubrovnik; prema 
Mare, pape) = bebo m (Stulic) »malo musko 
dijete«, deminutiv na -lea (v.) bebica f (Vuk), 
na -bka (v.) bepka (Vuk) »lutka«, na -ce, gen. 
-Seta (v.) btpce, gen. bepceta n (Vuk) = bepce, 



beba 



129 



Bee 



-eta (Kosmet). Za Vodice u Istri zabiljezeno 
je da je beba djecja rijec za ovcu i da su dalje 
izvedenice odatle beja, beka, bekica, u govoru 
pastira. U ovom slucaju radi se o onomatopeji 
be za oveji glas (v. nize bekati). Ta internacional- 
na rijec, koja pokazuje reduplikaciju. kao i druge 
djecje rijeci (njem. Lallworter) istoga tipa: 
mama (v.), tata (v.), baba (v.), kad gubi osjecajnu 
vezu, postaje opca imenica kao tal. bambino, 
bimba. 

Lit.: ARj I, 218. 234. SEW 1, 47. 'Riba- 
r'c, SDZb 9, 134. Elezovic 1, 42. GM 30. 
REW 921. Bruckner, KZ 48, 222. 

bebuk m (Musicki) »tuber, veliki sklopac 
koji nastaje od ujeda obada«. Danicic ispravno 
uporeduje s bobuk m (Vuk) »klobuk u vodi«. 
Od posljednjeg postoji denominai bobucati 
(Stulic), bobuciti se »izbijati bobuke«. Izgleda 
da se radi o metafori bob (v.) i unakrstavanju 
sa klobuk (v.) te onomatopeiziranju izmjenom 
samoglasova o-e. Svakako, nije od ie. korijena 
kako je mislio Danicic. 

Lit.ARj 1, 218. 466. 

bebekati, bebece impf. (Stulic) pored bekati, 
beka impf, onomatopejski su glagoli obrazovani 
reduplikacijom i bez nje istoga be kojim se 
oponasa glas ovaca u mnogim jezicima (latin- 
ski, grcki, njemacki). Istim slogom oponasa se 
u nas i pokret ustiju kad se hoce nesto da kaze, 
a ne zna se: bebeuknuti pf. (Stulic) = beknuti 
(polj. beknqc) »os aperire ad loquendum«. 
Odatle beka f (Vuk) ime ovci u Grblju i u 
Vodicama (Istra), deminutiv na -ica: bekica 
pored beclca (Vuk) u djecjem govoru (v. gore 
beba). Zvuk bek dolazi i u konjugaciji -eti: 
becati, beci impf, pored blejati, blekati u vari- 
janti ble, pojacanoj sa /. Onomatopeja be se 
krivljenjem usta prenosi i na pokretociju beclti 
se, becim impf. (Vuk, 16. v., objekt oci) = beclt, 
becim (Kosmet) u vezi s prefiksima iz-, o-: 
izbecati, Izbecam pf. (18. v.) = izbecitl, izbe- 
cim (objekt oci, 16. v., danas ZK), obeciti, 
obecim pf. pored impf, izbecivati, izbecujem, 
-ivam (17. v.). Stulic ima pridjev odatle na -ast 
(v.) bekokast »u koga su izbecene oci«, gdje je 
umetnuto jos oko. Krivljenje ustiju pojacava 
se u istoj onomatopeji glagolskim sufiksima -elj, 
-ij: izbekeljiti se, izbekeljim pf. pored izbeljiti, 
izbeljtm (se) (Lika, Dalmacija) »iskriviti usta«. 
Oba glagola beciti i bujiti umecu poslije pre- 
fiksa iz jos prefiks ko-: iskobeciti, iskobecim 
(Lika, Dubrovnik), iskobeljiti, iskdbeljim (Lika). 
Mjesto b postoji u onomatopeji i varijanta p: 



peat se impf. (Brucje, Hvar) »kriviti lice 
prema nekome«, s prefiksom iz-:, ispeiiti, 
ispecim pf. (17. v., Dubrovnik) s umetnutim 
ko-: iskopeciti, Iskopectm pf. »iskriviti«. U 
prefiksalnim slozenicama raspeciti = obeciti 
nejasan je razvitak znacenja »razmaziti«, ako 
ova onomatopeja ide ovamo. U vezi s prefiksom 
iz- ima jos druga vrsta varijacije onomatopejske 
osnove, zamjena slabijeg suglasnika b s jacom 
ekspresivnijom grupom dr: izdreciti, izdreiim 
(18. v., s objektom oci jednako kao i izbecitl 
ocf) = Izdreljiti, Izdreljim (oci). Danicicevo 
tumacenje beljiti se od bijel »kao lud zjati tako 
da se zubi bijele« ne vodi racuna ni o Ij ni 
o akcentu ni o ostaloj grupi slicnih rijeci. 
Mozda ide u vezu s ovim onomatopejama i 
narodna etimologija odeel oci kao tumacenje 
postanka toponima Decane u Vukovoj pripo- 
vijeci kako je nastao manastir i crkva u De- 
canima. Nejasan je razvitak znacenja u odbeciti, 
odb elm pf. (Vinkovci) »otturiti, odrinutk. 
Jedanput (u 17. v.) potvrdeno je izvodenje 
sa -icati: bebicanje n »mugitus«. 

Lit.: ARj 1, 130. 132. 218. 219. 228. 3, 

886. 890. 4, 132. 161. 8, 320. 567. Miklosic 
9. Bruckner 20. Elezovic 1, 44. Hraste, JF 6, 
213. Tomanovic, IF 17, 202. 207. 209. Schef- 
telowitz, KZ 58, 134. 

Bee, gen. Beca m, odatle pridjev na -ski 
becki i etnikum na -janin (v.) Becanin m prema 
f Becanka i s turskim -11 (v.) Becllja m. Taj 
nas danas opcenit naziv za prijestolnicu 
Austrije potvrden je od 16. v. i nema nikakve 
veze s keltskim nazivom Vindobona, koji su 
ocuvali Nijemci: Wlen prema Wleden (dio 
Beca i rjecica ovako nazvana). Od posljednjeg 
oblika nastade ces. Vi'den i poljski Wieden. 
Wien bio je latiniziran u Vienna, odatle fr. 
Vienne, tal. Vienna, odatle opet bug., rus. i 
rum. Vena. Naziv Bee nalazi se jos u madz. 
Bees, tur., arb. i cine, (ovdje takoder beeil'l 
»u Becu« prema turskom). Madzarska topono- 
masticka imenica bees nalazi se ne samo u sta- 
rijem nazivu Becsorszdg = Austrija, nego vrlo 
cesto u madzarskoj toponomastici: Uj-Becs, 
Kis-Becs, Szamos-Becs, i u slozenici Becske- 
rek > Beckerek u Banatu. Kod nas dolazi 
jos kao ime sela kod Bosiljeva. To je zbog toga 
sto je i u madzarskom i u rumunjskom bee 
opca rijec u znacenju »podrum«. U rumunjskom 
je beau sinonim za pivnltd koja je naseg podri- 
jetla. Bee je kumanskoga podrijetla (kumansko 
beci el znaci »huffe, hauz«). Po svoj prilici, 
tako su se zvala avarska zemljana utvrdenja, 
sto odgovara nasim toponimima Zemun i 



9 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



Bee 



130 



bedak 



Zemunik. Znacajno je jos da ni Slovenci nijesu 
ocuvali Vindobona > Wiederi, premda su kao 
alpski Slaveni mnogo blize tome gradu. Oni 
ga zovu po rijeci na kojoj je: Dunaj. Sve to 
upucuje na to da ni panonski Slaveni nijesu 
imali u svom jeziku refleksa od Vindobona. 
To je keltska slozenica od pridjeva vindos 
»bijel« (ie. korjen te rijeci nalazi se u nasem 
glagolu vidjeti, v.) i imenice bona koja se u 
jugoslavenskoj toponomastici nalazi u keltskoj 
izvedenici odatle Bonoma (y. Bdinj). Misli 
se da je bona znacila »grad« i da je od iste ie. 
osnove od koje je i stvnjem. buan, got. bauan, 
njem. bauen »graditi«, odatle ir. buia »koliba« 
(upor. i hrvatsko-kajkavski toponim Hudi 
bitek i Velebit'}. Ako je ova kombinacija ispravna, 
onda bi Vindobona znacila isto sto Beograd. 

Lit.: ARj 1, 219. Gombocz-MeUch 1, 322. 
Bruckner 614. GM 33. Pascu 2, 112. Joki, 
UJb 7. Korsch, ASPh 9, 490. Resetar, ASPh 
35, 296. 

beca f (Crna Gora, Vuk, nar. prip.) »ve- 
lika zmija za koju se govori da ima na sebi 
kraljusti kao riba; nije je nitko vidio«. Od 
lat. bestia (sa ti > c kao u Porec < Parentium, 
palaca < palatium, sti > sc > ckao u Dubrov- 
niku ubrucic < ubruscic). Upor. arb. bishe 
< bestia, tal. bescio, besso, biscia. U puckom 
fonetskom razvitku jos u augmentativnoj 
izvedenici na -one > -un: *bestione > Psunj, 
Sunj u toponimu (naziv morske uvale), Gospa 
od Sunja (Lopud) = tal. Madonna del Bisson. 
Lat. bestia ocuvana je samo u ovom obliku 
bez promjene suglasnicke grupe slz: bestija 
f (16. v., Perast) = bjestija (Naljeskovic, Du- 
brovnik) = bestija (16. v., Vojvodina, Vuk, 
ZK) »pogrdna rijec, pejorativ za pakosno 
celjade«, odatle pridjev bestinski = bestinski 
(pojacanje bestija bestinska, ZK), apstraktum 
na -luk bestiluk = bestinstvo = bestinstvo, 
denominal obestiljati, -am (Risan, Vuk) »polu- 
djeti«. 

Lit.: ARj 1, 219. 252-253. 257. 8, 326. 
Hirtz, Amph. 5. GM 38. Budmani, Rad 65, 
164. Resetar, JF 12, 286. 

beci m pi. (Rab) = beci (Vodice), sing. 
bee, gen. beca (15.-18. v.) = bee (Vodice, 
ZK) = pec, gen. pica (slov., Brkini) »novac«. 
Denominal na -iti obeciti, -im pf. (Ljubisa) 
»obogatiti«. Od tal. (mlet.) bezzo, pi. bezzi, 
mletacka moneta kao zamjena za sitan novae 
inostranaca kovana od 1497. Izvodi se od Svi- 
carskonjem. (alemanskog) Baize, a ovo od 



Petz (upor. kod nas prezime Pec, podrijetlom 
zacijelo Nijemci) »medvjed«, hipokoristik od 
Bar. 

Lit.: ARj 1, 218. 8, 320. Kusar, Rad 118, 
16. Ribaric, SDZb 9, 131. Pletersnik 1, 2. 2, 
16. REW* 998a. DEL 504. 



becar, gen. -dra m (Vuk) »T nezenja, 2° 

(Srbija, Karadordevo vrijeme) vojnik za platu, 
Soldner, y (Srijem, Ugarska) beskucnik, 
koji se skice i od nadnice zivi, 4° rasipnik, 
pijanica«. Odatle: augmentativ na -ina: be- 
carina (Vuk), pridjev na -ski: becarski; deno- 
minal becar ovati; izvedenica na -usan u meta- 
forickom znacenju becarusa f »bubuljica sto 
po lieu izlazi u mladica«; apstraktum na -luk: 
becarhk m (Kosmet) »stanje, zivot becara«. 
Turcizam arapskog podrijetla (pi. bekdr, sing. 
bikr, tur. bekarhk), nalazi se u svim balkan- 
skim jezicima: bug. bekjar(in), bekjarlak, 
rum. becher, arb. becar, ngr. ujtExidpic,, cine. 
bichiar, bichiarliche. 

Lit.: ARj 1, 220. SEW 1, 48. Elezovic 2, 
499. Pascu 2, 112. GM 34. Korsch, ASPh 
9, 490. 

bed m (Stulic) »aer«. Nigdje drugdje ni 
kod nas ni na Balkanu ne postoji ovaj turcizam 
perzijskog podrijetla (bod»\jetnr, zrak, vazduh«). 
Odakle je Stulicu, ne zna se. Nejasna je ta- 
koder promjena a > e. Sudeci prema inde- 
klinabilnom pridjevu berbat (uciniti se) »pr- 
ljav, gadan«, bug. takoder berbat(in) »smucijan« 
koji potjece od perzijskog prijedloga ber »po« 
i bod »vazduh«, odatle prezime Berbatovic; 
taj a ostaje. 

Lit.: ARj 1, 220. Elezovic I, 42. Mladenov 
27. Doric 14. 

bedak m (Obradovic, hrv. leksikografi, Be- 
lostenac, Jambiesic, opcenito u Hrvatskoj, 
slovenski takoder) = bedak, gen. dka (ZK) 
»luda (v.)*," budala (v.) bena (v.)«. Prema pri- 
djevu na -ast:, bedast (opcenito u Hrv.), odatle 
apstraktum na -oca (v.) bedastoca f = slov. 
bedadja, na -ija izgledalo bi da je korijen 
bed- i sufiks -ak (v.). Tako je to shvatio i 
Danicic koji je korijen bed- identificirao s 
tur. bed nao, nevaljao, ruzan«. Tada nastaje 
semasioloski problem koji Danicic ne rjesava; 
jer zao covjek obicno nije budala, nego prefri- 
gdnac. Pored toga bio bi to hrvatsko-kajkavski 
i slovenski turcizam za koji nema balkanskih 
potvrda. Vjerojatnije je prvo izvodenje Stre- 
keljevo (kasnije napusteno i zamijenjeno sa 
bijeda, v.) od talijanskog pridjeva (govori se 



bedak 



131 



bedra 



osobito u Emiliji) bedano »sciocco, lud«, iz- 
vedenica na -ano od emilijanske imenie beda 
< lat. beta (upor. bitva, blitva, v.) »cikla«. 
Talijanski sufiks -ano < lat. zamijenjen je 
nasim -ak. Upor. drugu zamjenu talijanskog 
sufiksa sa -ar u slov. bedarija f »ludost«, de- 
nominal bedanti »ludo govoritk, pored bedaliti, 
bedalast gdje se umijesala i budala (v.). Turski 
pridjev bed nalazi se doduse medu nasim turciz- 
mima, ali ne kao pridjev nego kao imenica 
bedena f (Milicevic, Srbija)»zlo«. Glede docetka 
-ena upor. bosima f (v.). Zatim u beduv m 
(Dalmacija, Pavlinovic) »covjek zle cudi« 
kome se kaze u pridjevu beduast (ista area) 
»krupna tijela, ali zle cudi«, zatim u impf. 
beduati se »osijecati se na koga, okacati se 
(v.)«, takoder u istoj arei. Danicic je ovdje 
pogodio tur. bed-hu »zlocud«. Taj turcizam 
nije doduse potvrden nigdje drugdje ni kod 
nas ni na Balkanu. S obzirom na polj. biedak 
(17. v.), ces. biddk »miserable«, ukr. biddk 
moglo bi se misliti da je slov. i hrv.-kajk. 
bedak »luda, glupan« izvedenica od bijeda 
(v.), kako se i cita kod Slawskoga;ali je razlika 
u znacenju izmedu sjevernih slavenskih iz- 
vedenica od bijeda i nasih rijeci. 

Lit.: ARj 1, 220-1. 223. Strekelj, ASPh 
14, 517. 28, 481. DEI 1, 474. Pletersnik 1, 15. 
Slawski 32. 

beden m (Vuk, 17. v.) = beden (Banje, 
Kosmet) = (danas opcenito s disimilacijom 
b-n > d-m tipa Budin > Budim, Utinum > 
Videm u knjizevnom i saobracajnom Jeziku) 
bedem (Vuk) »utvrdenje, zid«. Odatle kolek- 
tivum bedenje a. Turcizam je arapskoga po- 
drijetla (beden), rasiren u svim balkanskim 
jezicima (bug., arb. beden, rum. bedean, ngr, 
ujteSevi) s istim znacenjem. 

Lit: ARj 1, 221. Elezovic 1, 37. GM 30. 
Mladenov 20. 

bedel m (Bosna, u vrijeme 1878 — 1908) 
»vojnik koji sluzi u vojsci mjesto drugog vojnog 
obveznika« = bedelj pored beduj, gen. -Sija 
»zamjenik, zamjena, porez u tursko vrijeme 
koji su placali nemuslimani koji nisu bili oba- 
vezni sluziti vojsku«. Turcizam arapskoga 
podrijetla (bedel »zamjena«), i u bug. bedei 
»vojnicki porez, harac«. 

Lit.: Elezovic 1, 37. Skok, Sldvia 15, 186. 
Mladenov 20. 

bedev m (Marulic, dubrovacki pisci) = 
bedeva f (16. i 18. v., Kavanjin) = bedevlja 
f (Vuk, 17. v.) »konj, kobila arapske pasmine« 



= bedevija (Kosmet) u poredbi zena kaj ~ 
»nesrazmjerno visoka«. Odatle deminutiv na 
-ce (v.) bedemjee, gen. -eta (Vuk) »zdrijebe«. 
Turcizam arapskoga podrijetla (bedevi »sta- 
novnik pustinje«, odatle i evropski naziv beduin) 
iz oblasti terminologije za konje (upor. dorat, 
kraf), nalazi se u bug. bediih »neuskopljen konj«, 
gdje je docetak -evi zamijenjen sufiksom -uh 
prema pastuh. Arapski docetak -i ispustise 
Marulic i dubrovacki pisci jer ga zamijenise 
nasim pluralnim nastavkom -/, a Kavanjin 
opet dativnim nastavkom -i (zeni), koji prema 
tome tvori femininum na -a, dok je kod Vuka 
dobio prosirenje na -ja kao i sufiks -dzija 
(v.), -lija i domace rijeci sudija, tepcija itd. 

Lit.: ARj 1, 221. Elezovic 1, 36. Mladenov 
20. 

bedina f (Krk, Milcetic) »domace tanko 
crno platno«. Danicic izvodi krivo iz tal. 
letta < lat. offa, s deminutivnim vlat. su- 
fiksom -itta > tal. -etta, upor. f j elica u Du- 
brovniku i uporeduje s krpa platna. [< tal. 
bedena (Ramusio) »specie di sopravveste« < 
ar. badanj. 

Lit.: ARj 1, 21-22. /^W 233. DEL 
474. 

Bediija f = Bednjo = Bedljo (izgovor sta- 
raca) »1° zagorska rijeka koja izvire u Maceljskoj 
gori, tece kroz Trakoscansko jezero, salijeva 
se u Dravu u blizini sela Malog Bukovca 
(dugackaje 133 km), 2° selo na njoj«. Etnikum 
Bednjui'can m prema f Bednjuisico < Bednjascica 
od pridjeva bednjanski > bednjuiski. Identifi- 
cira se sa Batinus jluvius koje se ponavlja, 
takoder kao hidronim, u Picenumu. Prema 
Ribezzu izvedenica je od Pome,, Pdxoc,, 
|3dTEia (Dioscorides) »rovo, cespuglio«, leksicki 
prethelenski relikt. Femininum je kao u Sava, 
Drava < lat. Savus, Drovus. Upadaju u oci 
neobicni prijelazi: 1 > d u predslavenskim 
rijecima u Panoniji kao i prijeglas a > e, 
ako je identifikacija ispravna i Bednja nije 
identicna s Bhabnb > badanj. 

Lit.: ARj 1, 222. Jedvaj, HDZb 1, 279. 
Ribezzo, Onomasticon 2, 46. Bertoldi, Gioita 
21, 258. si. Studi etruschi 10, 24. si. 

bedra f (12. v., Mostar) = bedro n »sve- 
slavenski naziv za dio tijela: coxa, lumbus, 
latus, femur« (oba roda i u poljskom). Nema 
paralele u baltickoj grupi. Dolaze pridjevi na 
-ast: bedrast (Stulic) i dalje na -bn: bearastan, 
koji se ne govore, na -en u odredenom obliku 



bedra 



132 



beg 



bedreni (Vuk), koji je poimenicen sa -ica: 
bedrenica f (Vuk), bedrenica f (Piva -Drobnjak) 
»drvena kriva daska zadnjeg dijela samara« 
= bedrnica (Kosmet) = bedrenica (Valjevski 
okrug) »bolest stocna«; sa -jaca: bedrenjaca f 
(Pancic) »os ilii«, sa -ik bedrenih = deminutiv 
bedrenicak = na -in + -be bedrinac, gen. 
bedrinca »biljka pimpinella« (ta se izvedenica 
nalazi i u polj. biedrzeniec u istom znacenju). 
Pridjev na -in poimenicen je sa -iga u bedrinica 
»sablja«. Deminutivi na -iga: bedrica f (Vuk) 
= na -ika: bedrika f »kisela jabuka«. S pre- 
fiksom na- nabedrnica f (14. v.) je svecenicko 
odijelo koje se grcki zove jiapau,T|pC6iov. 
Denominali: bedrid se »koracati na strani« 
samo kod leksikografa, dok s dva prefiksa. 
ispobedriti se pf. (u Lid) »leci na jednu ili 
drugu stranu tijela i tim zauzeti mnogo prostora« 
dolazi i u narodnom govoru. Slozen pridjev 
bedrobolan (~ na bolest za isijas), odatle bedro- 
bolnik, noviji je neologizam. Etimologija nije 
utvrdena. Danicic je tu rijec izvodio od bosti 
(i bijeda, sto semanticki nijeuvjerljivo). Rozwa- 
dowski, koji uzimlje kao prvo znacenje »Ein- 
senkung, Abhang«, tumaci to takoder safodere 
»bosti«. Veza s lat. femur, koja bi zadovoljavala 
semanticki, ne moze se opravdati fonetski. 
Svakako jeie. nastavak -ro. Uporedenje koje se 
cini s arm. port < ie. bod-ro »pupak, trbuh, 
sredina« ne uvjerava semanticki. Prema tome 
ie. korijen nije izvjestan. 

Lit.ARj 1, 222—3. 7, 206. Corovic, ASPh 
29, 509. Vukovic, SDZb 9, 380. Elezovic \, 
37. Miklosic 8. SEW 1, 47. Bruckner 27. 
Mladenov 20. WP 1, 109. Peterson, LUA 
n. s. 1, 11, br. 5, 171. Meillet, Mr. 145. Roz- 
wadowski, RSI 2, 104. Osten-Sacken, IF 
23, 377. i si. Specht, KZ 55, 19. 

beg m (Vuk, 15. v., plural begovi = prema 
tur. beyler: pi. begleri, gen. biglera »begovi« 
u Kosmetu) »1° car sultan (car sultan Mehomet 
beg), 2° gospodin muslimanski i krscanski 
pod turskom vlascu (Skenderbeg), 3° najvisi 
stepen plemstva u feudalnoj skali (Bosna), 
4° preneseno u znacenju oplemenjen (upor. 
tur. begarmudi »begovska kruska« = begdrka 
Kosmet) na cerealije i voce »klip kukuruza sa 
crvenim zrnom« (Kosmet)«. Kao aga (v.) i 
pasa (v.) dodaje se licnom imenu: Omer-beg, 
Ali-beg, Semsi-beg. Kao drugi elemenat slo- 
zenice deklinira se, ali se dodaje i pred licno 
ime uz opetovanje na drugom mjestu. Prvi je 
dio tada indeklinabilan: Beg Milan-beg. Odatle 
brojna bosanska muslimanska prezimena na 
-ovie: Mustajbegovic , Semsibegovic , Alibegovic. 



»5° kao naslov, koji u turskom odgovara nasem 
presvijetli — iUustrissimus« , beg gubi vezu s 
feudalnim znacenjem i daje se u Dubrovniku 
iz postovanja svakom coyjeku, kao monsieur, 
Herr. 6° Prenosi se i u porodicnu i svatovsku 
terminologiju, upor. caus (v.). U Dalmaciji 
kaze zena svome muzu beg. U Hrvatskoj beg 
je mladozenja. Odatle deminutiv Vegie »mladi 
beg«, takoder krscansko prezime. -Izvedenice 
na -arka: begdrka (Kosmet) »oplemenjena 
kruska«; posvojni pridjev poimenicen sa -be: 
begovac (Vuk) »begov covjek«, takoder topo- 
nim (upor. prezime Pasalicf, begovina f »zemlja 
begova«, begovica f = beginica f »begova zena«, 
begovic m »od begovskog roda«, na -ovski: 
begovski (Vuk); apstrakta: begovstvo (Bosna); 
na -at begdvat, gen.-oxo m (Bosna) »institucija 
begovstva«; denominai begbvati, begujem impf, 
»biti beg«. Od turskih izvedenica najvaznija je 
na -luk: begluk m (Vuk) = Viglak (Kosmet, 
Klina) »1° drzavno ili vlasteosko, spahijsko 
dobro, 2° rad za drzavu, 3° celjad koja radi 
za drzavu«, odatle pridjev na -sla: begliickt 
(Vuk) »drzavni, vlasteoski«, denominai begluciti 
impf. (Vuk) »1° raditi za drzavu, spahiju ili 
vlastelina, 2° trositi sto kao opcinsko dobro«. 
Taj izraz usao je u nas jezik iz otomanskog prava 
(medele). Turske slozenice su dvije: (I) 
begler-beg, takoder beglen-beg m (16. v.) »carski 
namjesnik, upravo beg nad begovima«, odatle 
apstraktum beglerbegstvo n (17. v.) »njegova 
vlast« i muslimansko prezime Beglerovic (Banja 
Luka) i (II) begzada pored hipokoristika begza 
(nar. pj.) i deminutiv odatle begzadic = 
Vegzode, gen. -eta (Kosmet) (odgovara nasoj 
izvedenici begovic = odzakovic) »od begovskoga 
roda«, takoder muslimansko i krscansko pre- 
zime, a sadrzi u drugom dijelu perz. zada 
»roden, sin« (od zaden »roditi se«). Turcizam 
osmanlijskog podrijetla: stariji oblik beg, 
noviji bey »1° naslov vojnickih i civilnih funk- 
cionera, 2° srodstva: aga bey »stariji brat«, 
nazvan ovako od mladeg brata, 3° u najstarije 
doba naslov plemenskih poglavica (upor. 
Bey-Osman, osnivac turske imperije), guver- 
nera provincija; tako eflak beyi »rumunjski, 
vlaski knez«. Usao je u sve balkanske jezike 
u vida dva: 1° kao stariji tur. oblik bek > beg 
u hrv.-srp. i alb. bek, s clanom begu, i bug. 
beglik, beglija, begov, begce', 2° kao mladi 
tur. bey: bug. bettik, bejov, bejovica, bejovski, 
bejce, arb. be, rum. i cine, betu, ngr. : UJter|c„ 
cine, beiliche f. 

lit.: ARj 1, 224. i si. Lokotsch 282. GM 
31. Deny § 1157. Elezovic 1, 36. Mladenov 
27. Pascu 2, 112. 



b.egenisati 



133 



beka 



begenisati, -isem impf, i pf. (Vuk, Bosna) 
= begenati, -am (Dalmacija, Pavlinovic), s 
prefiksom o- (nar. pj., Slavonija) = begemsat 
impf. (Kosmet) »htjeti, milovati, zavoljeti, 
prihvatiti, svidati se«. U Kosmetu osnova se 
opetuje Vegen begen (lubenica) »po izboru«. 
Od toga Vegen moze se tumaciti dalmatinski 
denominai begenati. Turcizam osmanlijskog 
podrijetla (begenmek), zastupan u svim bal- 
kanskim jezicima u vise vidova: 1° sa izgovo- 
rom ge > g: hrv.-srp. begenisati i arb. bege- 
nis ', 2° s aorisnom turskom osnovom begendi 
i izgovorom ge >/' u bug. beendisuam pored 
begendis(v)am i bendisvam i u ngr. iiJieYEVTCO, 
UJT£Y£VTt£ff> i 3° sa stezanjem -ege- > » u cine. 
bindisire i u Moldaviji bindisi »brinuti se, svi- 
dati se«. Glagolski sufiks -isati je kao obicno 
u preuzetih turskih glagola i odgovara tacno 
gr. ^jtEYevTt^ffl. Kao sto je u bugarskom 
bendis(v)am pored begendis(v)am tursko -ege- 
stegnuto u e, moze se uzeti da se ista pojava 
dogodila i u Rijeckoj nahiji u Crnoj Gori 
obendati, -am »begenisati«, ali je nejasno zasto 
nema -isati kako je obicno kod preuzetih 
turskih glagola, i cemu prefiks o-. V. nize 
bendati. 

Lit.: ARj i, 224. 8, 324. Elezovic 2, 498. 
Pascu 2, 112. GM 31. Mladenov 20. 27. 

behar',gen. -dra (Vuk, nar. pj. i opcenito 
u Bosni) = bear (Kosmet) »1° proljece (samo 
u Kosmetu), 2° cvijece (Bosna i Kosmet)«. 
Odatle denominai obehariti »rascvjetat se«, 
beardt, -a impf, i pf. (Kosmet) »cvjetati«. 
Turcizam perzijskog podrijetla (behar »pro- 
ljece«), nalazi se jos u arb. behar »ljeto, (kod 
G^ga) proljece«. 

Lit.: ARj 1, 226. Elezovic 2, 498. GM 31. 

behar 2 , gen. -dra m (15. v., Sporn, srp. i, 
169) = pehar, gen. -ara (Hrv.) = pehar (Vuk, 
Dubrovnik, Smokvica, Korcula) = pejar 
(Poljica) = pihar (nar. pj., Bogisic) »T vrc 
(Barakovic), krcag, 2° tanjur od drva (Smokvica) 
3° zdjela (Hektorovic), 4° nacve (Dalmacija)«. 
Deminutiv na -be > -ac peharac, gen. -rea 
(Smokvica), na -cac < -be + -be peharcac, 
hrv.-kajk. na -be + -bk peharcek »(i metafora) 
hyacinthus orientalise. Nalazi se u stcslav. 
peharb i panaeb. Madzari posudise pohar, 
odatle izvedenica na -nikb pohdrnok (15. v.), 
Rumunji pahar, paharnic m prema paharni- 
ceasd (-easa < gr. - iooa). Balkanska rijec 
njemackog podrijetla (stvnjem. *pehhdri\Vehhdri 
< srlat. biccarium, u glosama), slavenskim 
posredovanjem usla u rum. i arb. pehar. Njemac- 



ki akcenat pokazuje samo hrvatski oblik pehar. 
U ostalim oblicima utjecao je naglasak izve- 
denica na lat. -arius > -aeb (upor. cesarb). 
Podrijetlo od biccarium nije jasno. Moze biti 
varijanta od bacar(ium) ili unakrstanje s gr. 
|3(xoc, »irdenes Gefass« > vfka »ein Getreide- 
mass von 20 oka«. Tal. bicchiere < stfr. (va- 
lonski) bichier, u mletackom deminutivu na 
-ino bicerln, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat, 
Cilipi, Krk) »casica, kupica za liker«. 

Lit.: ARj 1, 226. 9/835. Lukic, Spomenica 
(cf.JF 15, 264). Mikloiit 234. Bruckner 447. 
#£1^1081 a. FEW 362. GM 325. Sobolevski, 
RFV 71, 21. i si. Kiparsky 155. 

behnuti, -nem impf. (?) (Martie, Osvetnici) 
»concitar!, speculari, plasiti (o zivincetu i ce- 
ljadetu)«. Bit ce u vezi s Vehiik m (Dalmacija, 
Podgora Pavlinovic) »plasnja koja biva vikom 
ili prijetnjom«. Nikako od tur. bihmak »ljutiti 
se« kako misli Danicic. Nema turskih glagola 
s nasim sufiksom -no- > -nu-. Mozda ono- 
matopeja prema bah (v.) sa samoglasom czao. 

Lit.: ARj 1, 226. 

behflt, gen. -uta m (Srbija) = bevut (Vuk, 
Zemun) = beut (Kosmet, pasti u ~) »nesvi- 
jest, neznan, gen. -r«, u vezi sa doci u ~ 
»obeznaniti se«. Odatle denominai ubevutiti, 
ubevutim pf. = ubeutit se (Kosmet) »onesvijestiti 
se«. Turcizam perz. podrijetla (bi - bud »izvan 
sebe«, glede bi upor. bigdjri (hdk, v.), nije 
potvrden u drugim balkanskim jezicima. 

Lit.: ARj 1, 259. Elezovic 1, 44. 2, 376. 

beja f (Srbija Valjevo) »pudenda puerilia, 
kita, kita«. Odatle deminutiv Velica f istog 
znacenja. Nece biti isto sto veja »grana« na sto 
pomislja Danicic pozivajuci se na kita jer 
nema v > b u narjecju Valjeva nego ce biti 
od uzvika be za »gadno«. Veja nije, kako kaze 
Danicic na istom mjestu, od korijena va, 
nego je ie. voi-ia od korijena uei- »savijati« (v.). 

Lit.: ARj 1, 226. W P 1, 224. 

bejaz (nar. pj.), indeklinabilni pridjev 
»bijel (anterija, konj)«. Taj turcizam arapskog 
podrijetla (bejaz} potvrden je samo kod nas. 

Lit. ARj 1, 226. Skok, Sldvia 15, 186. 

beka f (Vodice, Istra, Buzet, Sovinjsko 
polje) = slov. beka = (sa docetkom -va kao 
u bukva) bekva »salix vitellina, viminalis, 
zuta vrba (sluzi za vezanje grana cokota u 
vinogradu)«. Odatle deminutiv na -ica bekvica 
(Sulek) »id«. Na -ar bekvar (Sulek) »bekovo 
stablo«. Pridjev na -ov Vekov. Poimenicenja 



beka 



134 



beko 



na -aca behdvala, na -iga bekovica, na -ina 
bekovina »bekova siba, viburnum«, sinonim 
za udika = udljika — zudljika = fuljika = 
udikovina = fudikovina (v.) »viburnum lantana.«. 
Zore i Parcic imaju jos venga (juzna Dalmacija?) 
»zukva, specie di salice«, u krc.-rom. vane 
(toponim, Vrbnik), deminutiv na -ellus Van- 
cale. U slovenskom jos izvedenice bekulja 
(Lasko) »korpa spletena od bekovih sibljika«, 
bekuljica (Lasko) »id«.; frbeka (Celjska oko- 
lica) predstavlja unakrstanje od vrba i beka. 
Kako oblici venga i vane pokazuju, e u beka 
je nastalo iz e, a to iz lat. in u *vincus »savitljiv« 
> tal. vinco, furl, venk »Weide«; vani je plural 
vind", ne > ng je kao u planda. Pored toga 
beka pokazuje betacizam v > b kao Bol, 
bandima. Upor. jos slvc. beka »Satzweide«, 
rus. bekovina »salvia horminum«. 

Lit.: ARj 1, 228. Zore, Palj 115. 183. 
Parcic 1105. Pletersnik 2, 793. Banali 2, 
455. Skok, AGI 24, 49., § 78. Ribaric, SDZb 
9, 131. REW 3 ^9342. Perusek, ASPh 34, 23. 
Pavlovski 51. 

bekac, gen. -kca m (18. v., Lastric) »govno- 
valj«. Danicic je ispravno pomisljao na becchino 
»scarafaggio«, deminutivni hipokoristik na -ino 
od beccamorto, imperativna slozenica od beccare 
»kljuvati« i morto »mrtvac«. Od beccare je 
zacijelo bekati, -am pf. (Molat) »(metafora) 
nasamariti« : on gaje bekua »nije mu ucinio ono 
sto je obecao«; bekac je prema tome radna ime- 
nica na -be > -de kao pisac, krivac, prodavac, 
uza sve sto se nije naslo primjera- tako gradenih 
radnih imenica od talijanskih glagolskih osnova. 
Upor. jos na -one > -um bekun m (Krtole) 
»noz«, koje moze biti i od imenice tal. becco 
< gal. beccus (Svetonije) »kljun«. Hirtz ima 
bakva f (Omis) »(ptica) regulus ignicapillus«, 
s nejasnim e > a i docetkom -va (ako je od 
beccus). Romanska izvedenica na -ada tal. 
beccaccia f, fr. becasse »scolopax rusticola« 
govori se u Bakru bekaca f. Docetak se obraca 
u -ac bekac m (Pod-lug, Dalmacija) = bekaca 
(Tinj, Dalmacija). Odatle tal. deminutiv na 
-ino < lat. -mus beccaccino »limicola, barska 
ptica« > bekacin »gallinago« = bekacin (Du- 
brovnik) = bekacin (Bozava) = bekasinka (ne 
zna se gdje se tako govori). Ovamo zacijelo i 
beklezina m (Dubrovnik) »ein Schopfkopf« 
unakrstanjem sa mamlaz (v.). Narocito velika 
prekrajanja dozivjela je tal. izvedenica becca- 
notto > bekanot m (Dubrovnik, Poljica, Mostar- 
sko i Utovsko blato) »scolopax gallinago« = 
bekamet (Podlog, oko Mostara) = bekanjac 
(Omis) = bekenjac (Podlog) = beketenjac 



(ibidem). Imperativna slozenica tal. beccafico 
m > begafik (Nerezine, Losinj, Cres) »oriolus«. 
Upor. jos pik »kljun« u mlet.-slov. < tal. becco. 

Lit.: ARj 1, 227. 6, 434. Resetar, S tok. 
226. Hirtz, Aves 5. 8. 9. SEZb 13, 189. Cronu, 
ID 6. REW* 1013. DEI 473. 

bekcija m (Makedonija) = bekcija (Kosmet) 
»1° poljar, u zapadnim krajevima pudar, 2° 
cuvar (Kosmet)«. Odatle prezime Bekcic. 
Taj turcizam osmanlijskog podrijetla (begci) 
nalazi se i u bug.- bekcija i arb. bekgilbekshi u 
istom znacenju pored »nocobdija« u bugarskom. 

Lit.: ARj 1, 227. Elezovic 2, 499. Mladenov 
27. GM 31. 

bekes m (u ZK, danas iscezla rijec) »muska 
haljina kozom postavljena«. Madzarizam be- 
bes koji posudise i Slovaci, Cesi, Poljaci i 
Rumunji. 

Lit.: ARj I, 227. Gombocz-Melich 1,331. 

bekina f (Dubrovnik, Zore, Hercegovina) 

»bravila koza«. Dalmato-romanski leksicki osta- 
tak od vlat. pridjeva na -Tnus *berbecina, od 
vervex, verhex, berbex. Gubitak pocetnog sloga 
ber- mogao je nastati unakrstanjem s tal. 
becco. Ta je rijec bila zacijelo poznata i u 
Dalmaciji (v. MK). Ovamo nece ici beka f, 
deminutiv bekica (Vodice, Istra) = slov. 
beka (Notranjsko) »ovca« jer rijec pripada djec- 
jem govoru. Stvorena je prema onomatopeji 
be be. Upor bekanje »B16cken«. Upor. glede 
pridjevske izvedenice na -Tnus pored rum. 
berbece »ovca« i rum. barbinta — berbenita 
(Erdelj), deminutiv berbincioara »sudic za sir« > 
ukr. berbenicja »id.« i madz. berbence »id.«; 
barbinta je od pridjeva *berbecea s umetnutim.«. 

Lit.: Zore Tud. 4. Pletersnik 2,16 Ribaric, 
SDZb 9, 131. REW 3 9270. Gombocz-Melich 
362. Tiktin 158. 

beko m (16. v.) »jarac«. Od tal. becco. Odatle 
bekdr, gen. -dra m (Hrv. Primorje, 1490: 
kastavski behari) — bikar, gen. -ard (Rab, 
Bozava). Upor. slov. bacar »Metzger« (Rezija) < 
furl, beciar, »mesar, komardar, kasapin«, pre- 
zime na -ic Bekaric (16. v.). Pridjevi na -ov 
bekarov, bikarov, na -bsk bikarski. Apstrakta 
na -ija bekarija (Hrv. Primorje) = biharija 
(Rab, 15. v., Poljicki statut, Bozava) = na 
-luk bikarluk (Kacic) »mesnica, mesarnica, 
radnja mesarska«. Denominai na -iti bekariti, 
-im (17. v.). Od tal. beccaio = beccare, mlet. 
becher, bicher < silat, (u Dalmaciji) beccarius 
(ali bekar i bikar mogu biti i posudenice ne 
iz mletackoga, gdje je -arius > -er, nego iz 



beko 



135 



beleca 



dalmato-romanskoga), izvedenica od beccus 
»jarac« (upor. u dubrovackom latinskom tekstu 
iz 1302. carnes de beco), varijanta boccus > 
fr. bouc, boucher, koje Battisti veze s lat. ibex, 
-cis »divokoza«, a Meyer- Liibke s onomatopejom 
bek, upor. frank, bucc, njem. Bock. Upor. 
u Dubrovniku buccarius. 

Lit.: ARj 1, 227.300. Kusar, Rad 118,21 
Cronia, ID 6. REWW20. a. 1300. Jirecek, Ro- 
manen 1,89. Sturm, CSJK 6, 53. DEI 472. 47J. 

bekrija f = bekrija (Kosmet) »pijanica«; 
pred licnim imenom bekri kao indeklinabilni 
pridjev. Odatle augmentativ na -ic, -ina (v.) 
bekricina m, denominai bekrijati, -om »pi- 
jancevati« i apstraktum na -luk: bekrihk 
(Kosmet) »stanje onoga koji bekrija«. Turcizam 
osmanlijskog podrijetla (bekri »pijan«, upor. 
mamuran, v.), nalazi se u svim balkanskim 
jezicima (bug. bekrija, rum. i cine, becriu, 
ngr. ujiexpi^Q). 

Lit.: ARj 1, 228. Lokotsch 285. Elezovic 
499. Mladenov 27. Pascu 2, 112. 

bckuta f (Vuk, ne kaze gdje se govori) 
»tupa rdava britva«. Prema Danicicu tamna 
postanja, bez sumnje tuda rijec, mozda tal. 
picebzza »mala sjekira«, sto nikako ne odgo- 
vara ni fonetski ni morfoloski; picebzza je 
izvedenica od picco s pomocu pridjevskog sufiksa 
-accio = -ozzo < -oceus, -a. To bekuta nije. 
Ni pejorativiziranje ne bi bilo jasno kao ni 
prijenos na britvu. Mjesto sufiksa -accia = 
-ozza stoji augmentativni tal. -one > -un 
pikiin, gen. -una (Istra) = pikan (Buz_et, So- 
vinjsko polje) »kramp«, odatle na -ala piku- 
naca (Istra) »ligonis genus«, slov. pikon (No- 
tranjsko) »kramp«, pikonica »Spitzhaue«, (asi- 
milacija i-o > o-o) pohonica »kopaca« (Riher- 
berk), (zamjena sufiksa) pikulja, pikonscica 
»vrsta kruska«. 

Lit.: ALj \, 228. 9, 846. Prati 764. REW* 
6495. Matzenauer, LF 12, 340. Pletersnik 2, 
36-7. 121. 

bela f (Spic) »1° vilice, viljuska, pirun, 2° 
(Srbija) asov«. Stoji bez sumnje u vezi s arb. 
be I m »Spaten, Grabscheit«. 

Lit.: GM 31. 

belaj, gen. belaja m (Vuk, nar. pj.: udariti 
na belaj »ograisati, nagazitk) = beljaj, gen. 
beljaja (Kosmet) = belav, gen. belava (Crna 
Gora) »eufemizam za zlo, bijeda, neprilika, 
davo«. Danas je taj turcizam arapskoga podri- 
jetla (bela »nesreca, zlo, bijeda, kad se ne zna 
sto da se radi«) poznat i na zapadu, kao sto je 



rasiren i po cijelom Balkanu (bug. bela, beija, 
arb. bela, rum belea, cine, bileaud, ngr. ujie- 
Xtac,, ujTE^dc,). Odatle pridjev na -ni (odredeni 
oblik) beljajni, -a (Kosmet) »davolji, nesrecni«, 
radne imenice na -nik m prema / -nica (v.) 
beljajm'k, beljdjnica »blazi izraz za davo, da- 
volicat i na -nice, -niceta »dijete, davolce«, 
na -lija (v.) beljalija — bug. belalija m, 
sve cetiri izvedenice u Kosmetu, na -luk: 
beldjluk; denominai belaisati, -sem pf. i impf. 
(na-) = nabelajiti »nagaziti«. Pored toga jos 
u turskim uzrecicama: 1° beldni versen »davo 
te odnio, upravo: (alah) te dao do belaja«: 
alah ti bilarversum (disimilacija n-n + r-m) 
u narodnoj pripovijeci u kojoj se karakterise 
govor hodzin, u Crmnici ala bald versi pored 
(rijetko) beloni versi; 2° diiz beldile (Bosna) 
< tur. gilg bela He »s teskom mukom = jedva 
jedvice«. Za razliku od tur. oda > hrv.-srp. 
odaja ovdje je turskom oksitonu dodan samo 
-;', -v da bi se rijec mogla deklinirati; oda je 
postao femininum prema kuca, a bela masku- 
linum prema davo. 

Lit.: ARj 1, 228. 7, 206. Skok, Sldvia 15, 
344. GM 31. Mladenov 27. Miletic, SDZb 
9, 440. Elezovic 41. Pascu 2, 112. 

belci (nar. pj.) = belcim (Vuk) = belkim 
(18. v., u jeziku Bosnjaka), prilog »mozda, 
valjda, jamacno«. U Kosmetu becita pored 
beliita = bici pored btc'ita pokazuje dvije 
znacajne varijante: \" e > i i gubitak / prema 
bit ce + bice i 2° dodatak -ta koji se moze 
uporediti s arb. belcida, belda, beita pored 
belcim u istom znacenju »mozda«. Dodatak 
-ta = -da je prema nasim prilozima mozda, 
valjda. Vidi se, dakle, kao u cesagija (v.), una- 
krstavanje nasih i turskih istoznacnih rijeci. 
Vec u turskom postoje dva oblika koja se na- 
poredo upotrebljavaju: ar. bel »bien mieux« 
i ki »da« = ar. bel i tur. aim > belaj, belgim 
»vjerojatno«. Ide u oblast sintaktickih turcizama 
kao bajagi (v.), demek (v.), doja (v.). Nalazi 
se i u bug. belki = beki. Mozda ide u vezu 
s ovim prilogom i prilog mucim »drukcije«, 
ali ne znam kako. 

Lit.: ARj I, 228. 7, 120. Deny § 455. 456. 
Skok, Sldvia 15, 186. GM 32. Elezovic i, 
41. 2, 364. 

beleca f (Bozava) »ljepota«. Od tal/ bellezza, 
pridjevskog apstraktuma obrazovanog s pomocu 
lat. -ities, -fiza > -ezza od pridjeva hellus 
»lijep«, stari deminutiv od bonus < duenos. 
Posudivanje apstrakta ide u rjede pojave. 

Lit.: Cronia, ID 6. 



beledija 



136 



belmuz 



beledija f (Sarajevo) »gradski magistrat, 
sjediste (zgrada) gradske opcine« = beledija 
(Kosmet) »opcinski sud«. Odatle pridjev be- 
lediski (kantar). Turcizam arapskog podrijetla 
(beledijje), nalazi se i u bug. beledija. 

Lit.: Elezovic 2, 499. Skok, Sldvia 15, 186. 
Doric 14. 



belegija f (Bosna) = belegija (Kosmet) 
»gladilica; brus za ostrenje noza, brijace britve«. 
Taj turcizam osmanlijskog podrijetla (bilegi 
»brus«) iz oblasti alata nalazi se i u bug. bilegija 
pored bilgija u istom znacenju. 

Lit.: ARj \, 229. Elezovic I, 39. Mlade- 
nov 29. 

bclencuk, gen. -cuka m (I) = belenduk 
(GM) = (II) belenzuk (Tekelija) = belenzuk, 
gen. -enzuka (Kosmet) = (III) belenzuka 
f (Vuk, nar. pj.) = (IV) bilenzuka f = bl- 
lenzuk, gen. -enzuka pored bilenzik (Kosmet) 
= (V) biolug m (Vuk, 15. v., Dalmacija, 
Pavlinovic) = (VI) biocuh (leksikografi) = (VII) 
bjancug (Sibenik), bijancuzic = (VIII) objecuh 
=t (IX) objocuh (Stulic) »r kolut, alka na vra- 
tima, zvekir (I, V), 2° grivna, narakvica, 
okovi na pusci, lisice (III, IV), 3° karika, prsten 
za vezivanje konopa na obali (VII), 4° obodac 

koji se sto objesi i koji se zakvaci za cavao 
(VIII)«. Oblici pod I —IV pokazuju prema 
turskom bilezik, odakle potjecu, umetnuto n 
pred dentalom. To n nalazi se i u arb. belendzi- 
ke f »Armband«. Glas i varira sa e takoder u 
bug. belezjk pored belezuk i bilezik, belezija, 
belezica. Ovo variranje potjece od beleg i 
biljeg (v.), i mjesto e nalazi se i u madz. bilincs 
»okovi«. Oblici V— VI potjecu od *behcugb. 
Ovi su stariji od onih pod I— IV, tj. potjecu 
iz staiijeg sjevernog turskoga, mozda iz avar- 
skoga, jer pokazuje e > b u interfonici prema 
ocuvanoj u oblicima I— IV koji potjecu iz 
mladeg juznoturskoga. Oblici VIII i IX 
nastadose unakrstavanjem beocug s glagolom 
objesiti, a h mjesto g krivom rekompozicijom 
od genitiva deminutiva biocusca. Oblik VII 
nastade od biocug prema izgovoru bio + bija 
u narjecju i umetanjem suglasnika n pred t 
Oblik I je nastao unakrstavanjem od biocug 

1 belenzuk. Docetno u mjesto i nalazi se vec 
u staroj posudenici biocug < *behcugb, a 
mogao je nastati kao u tepeluk (v.) ili od slo- 
zenice bileqyuziik »grivna koju su muslimanske 
zene nosile oko ruku ili noge«. Srpski crkveno- 
slavenski oblik belbcugb prema ruskom crkveno- 
slavenskom behcugb nastao je unakrstavanjem 
s pridjevom hem kao u belegh < tur. bilgu. 



-cu- mjesto -zu- ukazuje na veliku starost 
posudenice, upor. vlat. z > c u ratione > 
racun. Ova turskoavarska rijec posudena je 
dakle dva puta, kao klobuk i kalpak. Starija 
slavenska posudenica usla je i u rum. belciug, 
odatle pridjev (im)belciugat ali tu postoji i 
mladi turcizam belezic kao i u-arb. belezikjbii-, 
buluzuk i bug. belezik pored belezuk i belciig. 
Od oblika I —IV nema hrv.-srp. izvedenica 
nego od V— VI, i to samo deminutiva na -be: 
biocusac, -sea (Stulic), biocmic, odatle pridjev 
na -air biocusast, biocufac, -sea, na -bko blocu- 
sak, -ika, objocic = objocac (Stulic) i denominal 
odbiocusiti pf. prema impf, -ivati 

Lit.: ARj \, 229. 289. 301. 8, 367. 569. Da- 
nicic, Rjec. 99. Mladenov 27. RES 1, 47-8. 
Skok, J/C 2, 10-11. Gombocz-Melich 1, 402. 
SEW 1, 48. Miklosic 13. Lokotsch 306. GM 
32. Matzenauer, LF 7, 21. Korsch, AS Ph9, 
490-1. 

beli, prilog (Jukic) = bilji (Kosmet) »za- 
ista«. Taj turcizam (belli »ocevidno«) nalazi 
se i u bug. belli \ arb. bel(l)iu istom znacenju. 
Cesce se upotrebljava u obliku turskog apsolut- 
nog superlativa bezbeli (Bosna, Mostar) = 
bezbeli (Kosmet) kao prilog istog znacenja. 
U Pivi i Drobnjaku osjeca se prvi dio, koji je 
reduplikacija pocetnog sloga, kao nas prijedlog 
bez, pa se kaze pored bezbeli te bezbeli i brezbeli 
te brezbeli. 

Lit.: ARj 1, 229. Elezovic 1, 37. 41. GM 
32. Corovic, ASPh 29, 510. Korsch, ASPh 
9, 490. Mladenov 27. 

belmuz m (Srbija, Milicevic) »jelo kao 
cicvara od mlijeka i brasna«. Daniciceva eti- 
mologija (< pridjev el + muz, od musti, 
upor. slozenica jomuza) ne moze se odrzati 
jer ta rijec postoji u varijantama u jezici- 
ma oko hrv.-srp.: rum. balmus, -es, -as, 
-aj »Brei« s glagolom balmuji, -oji, -asi, -osi, 
-mi, bolmoji pored (s drugim sufiksom) bal- 
matuca, -truca. Iz rumunjskoga je madz. 
halmos »polenta caseata«, bug. balmus, polj. 
balmosz, njemacko sasko bdlmosch. Ovamo arb. 
byrmet = bylmet »Milchspeise« kao i (sa w 
mjesto b, mozda unakrstanjem s njem. warm) 
stvnjem. viarmmuos, srvnjem. warmuos »cibi 
ex oleribus«, odatle ces. varmuze »Bruche«, 
ces.-moravski varmufa »kuhane jabuke procije- 
dene i pomijesane s mlijekom«, gluz. bermut 
Nije iskljuceno da ti nazivi jela stoje u vezi s 
bulamac (Bosna, bug. pored buiumaib) < ca- 
gatajski, osmanlijski (juznoturski) bulamaz 
»Mehlsuppe mit Kase« koje Mladenov dovodi 



belmuz 



137 



Beneci 



u vezu s turskim glagolom bulgamak »mijesam« 
i s bulgur > bungur (v.). Upor. jos fr. (argo) 
talmouse »une patisserie feuilletee«. 

Lit.: ARj 1, 382. Miklosic 376. Mladenov 
16. 49. Gombocz -Melich 1, 260.- Baist, ZRPh 
33, 62. GM 58. 

belnuk m (Stulic, Vuk) = benluk (Vuk, 
18. v., Baranja i Slavonija, J. S. Reljkovic) 
»duga zenska haljina s rukavima, koja se 
nosi ispod druge«. Odatle, deminutiv belnucic. 

Lit.: ARj 1, 229. 233. 

belopandara f (Vuk, Srbija, Uzice) »njeka 
krupna sljiva«. Zadjelo je slozeoica kao bilo- 
sljiva (Travnik) = bjelosljiva (v.), ali je drugi 
elemenat slozenice nepoznat. 

Lit: ARj 1,229. 9, 614. 855. Sulek, Im. 294. 

belveder m (Kuciste) »prozor na tavanu«, 
< tal. (sintagmatska slozenica) belvedere »vi- 
dikovac« < lat. bellum + videre. Radna ime- 
nica na -itore od tal. vedere s prefiksom pro- 
je provveditore (14. v.) »mletacki upravni 
cinovnik« > provtdur, gen. -ura (15. v.) (haplo- 
logijom dido > du), prevedeno kod Ljubise 
providnih, a u Budvi knez. Apstraktum od 
lat. provider e je provizija < lat. pr ovisio, 
gen. -onis (part, pret. provisus sa sufiksom -io, 
-ionis). 

Lit.: ARj 1, 230. 12, 472. 475. REW* 6793a, 
9319. DEI 1045. Matzenauer, LF 14, 92. 

bembelj m (Hercegovina) »nekakav grah«. 
Upor. arb. fendele »biljka passerina tartonraia«. 
Mozda je u vezi sa fdba »bob«. 

Lit.: ARj 1, 130. REW 3 3117. 

ben m (Vuk, nar. pj.) = ben (Kosmet) 
»m(l)adez po tijelu, narocito po lieu mrke 
boje«. Turcizam ben (istog znacenja) potvrden 
samo kod nas. 

Lit.: ARj 1, 230. Matzenauer, LF 1, 6. 

bena f (Vuk, Hercegovina, Hrvatska) »luda«. 
Odatle pridjev na -ast Vendst, na -av behav 
Vuk), takoder poimenicen bendvd f (Stulic) 
»benavo celjade musko, ili zensko«, denominal 
benaviti (se) impf, »ludovati, zaludivatk, sa 
-et-a-ti prema blebetali, klevetati: benctati, 
benecem impf. (Vuk) »govoriti kojesta«, odatle 
pejorativna radna imenica na -ah: benetalo 
m (Vuk). Taj turcizam (bon »glup«) iz oblasti 
uvredljivih rijeci (upor. tokmak, torlak, ahmak, 
budala} nalazi se samo u hrv.-srp. Docetak 
-a je prema budala kao i u nasoj rijeci luda, 
odakle je po svoj prilici i akcenat. 

Lit.: ARj 1, 130-1. 232. Matzenauer, LF 
') 6. Kappus, ASPh 29, 627. 



benat, gen. benta m (Sutjeska, Bosna) 
= benat, gen. benta (Crmnica) = bent m 
(Vuk, Hrvatska, Lika, Kosmet) »vodenicna 
brana, ustava kod vodovoda«. Takoder topo- 
nim Na Bendbasi (Sarajevo) = Bembasa = 
Benbasa (nar. pj.). Turcizam perzijskog po- 
drijetla (bend), nalazi se i u bug. bent (u istom 
znacenju). 

Lit.: ARj 1, 233. Skok, Sldvia 15, 186. 
Miletic, SDZb 9, 230. Elezovic 2, 499. Matze- 
nauer, LF I, 6. Mladenov 27. 

bendati, -am impf. (Banja Luka) »priznavati«. 
U Crnoj Gori (Rijecka nahija) islo bi zajedno 
s time obendati pf, kad ne bi bilo naznaceno 
znacenje »begenisati« (v.), bez primjera koji 
bi to znacenje potvrdivali. Za impf, obendavati 
iz istoga narjecja daje se primjer i znacenje 
»mariti«, koje se moze sloziti sa znacenjem u 
Banjoj Luci. Taj turcizam perzijskog pod- 
rijetla (bende »sluga«, benden »sluziti«, osobito 
u formuli uctivosti bendeniz »Vi, vas sluga«) 
nije drugdje potvrden. 

Lit.: ARj 8, 324. Skok, Sldvia 15, 63. 

Beneci, gen. -etaka m pi. (13. — 17. v., 
Rijeka, leksikografi, historijski spomenici) = 
Benece, gen. Benei f pi. (Vodice i u ostalim 
dijalektima Slovinaca), toponim, etnik na 
-janin Benecanin m prema Benecanka f, odatle 
pridjev na -bsk benecanski, od pi. stvoren singu- 
lar Benetak, odatle pridjev benetacki (1349. 
drevo benetbSkd) prema lat. Veneticus > Benetik, 
na -anac Benetanac, gen. -anca. S betaciz- 
mom v > b (v. Boi), koji se nalazio u dal- 
mato-romanskom kod nekih latinskih rije- 
ci, dolazi od lat. etnika Venetici, gen. 
-orum. Ovako se zvahu u kronici Johannesa i 
Dandula stanovnici grada Venetia, koje i 
danas u knjizevnom talijanskom ima vid 
Venezia prema domacem Vinegia = Vineza. 
U danasnjem talijanskom jeziku se pridjev 
izveden na -icus ne govori nego glasi prema 
kllat. venetus > veneto. Pored Beneci postoji 
s nenaglasenim e > b Bnetci, gen. Bnetaka 
(15 — 18. v., pisci i leksikografi) = Bned 
(Cres) prema Bnetke, gen. -taka f pi., etnik 
Bnecanin m prema BnetkinjalBnetkinjica f, 
Bnetak, gen. Bnetka m, prisjev na -bsk bneski 
(upor. slov. beneskf) = bnecki = bnetacki, 
bnetaskl (Kasic: bnetasko drivo). Asimilacijom 
bn > mn Mneci, gen. -etaka (Divkovic, Posi- 
lovic, Kanizlic), Mnetke, gen. -taka odatle 
Mnecanin, mnetaiki (Vuk, nar. pj.). Disimi- 
lacijom mn > ml Mleci, gen. -taka (Vuk, 
Palmotic), Mletke, gen. -taka f pi., sing. Mletak, 



Beneci 



L38 



berak 



gen. -tka (Vuk, nar. pj.), Mlecanin »1° covjek 
iz Mletaka, 2° mletacki dukat (nar. pj., 
Vuk: dase blaga sve u sitno zuta mlecanina)«, 
etnik na -id Mlecic (upor. deminutive za etnike 
tal. romagnuolo, -ino, kod nas Bokelj na -ellus), 
pridjev na -bsk mletacki (17. v., Vuk), odatle 
Mletackinja f (Vuk) pored Mletkinja f »T 
zenska iz Mletaka, 2° vrst smokve, 3° tres- 
nje«. Pseudojekavizam Mlijetak, gen. -tka 
(Vuk, nar. pj.), ml > ml: Mljeci. Interesan- 
tan je oblik MUjki (Solta, Hvar, Brae), u 
kojem je k iz ak. pi., ay < t obicna po- 
java u suglasnickoj grupi. Naoko se slazu 
hrvatske varijacije s njem. Venedig, ali to 
je nastalo, kao Kaflg < lat. cavea, od Venetia. 
Sa l > d prema veneticus u mletackom izgovoru 
ili prema tur. Venedik nastade naziv puske: 
eno puce puska venedika (Pjev. crnog.), pri- 
pucaju turski venedici (Jukic) = ledenik, gen. 
-ika (Vuk, asimilacija v-d > l-d) »mala puska 
okovana srebrom« (nar. pj.), epitet puske 
ledenike (Crna Gora), sa zamjenom docetka 
-ik nasim sufiksom -jak ledenjak, gen. -aka 
m »mala puska«, sa -jaca ledenjaca, sa -ica 
ledenica (Vuk, Crna Gora, epitet puska le- 
denica nar. pj.), s metatezom vedenik, gen. 
-ika (Vuk) »pistolj«, s prijdjevom vedenicki, 
ovo od Vedenik, gen. -ika < Venedik, gen. 
-ika »Mleci«. Pogresno je misliti da je to od 
njem. Venedig. To je turski naziv za Mletke, 
koji oni prenesose i na Dubrovnik: tur. Dobra- 
venedik. Druga varijanta metateze od turskog 
naziva je pridjev nevedlcki (nar. pj.) = vene- 
dicki (pistolj, zlato t coha) — venedlcki (Kosmet). 
Upor. arb. venetik »dukat«, rum. venetic »1° 
venezianische Goldmiinze, 2° (pejorativno) 
tudinac«. Turski, arbanski i rumunjski oblik 
je balkanizam od gr. (fcve-nxoc,. U Vukovoj 
narodnoj pjesmi zove se ta puska i ispravno: 
i imade puska mletackinja koja no je u Mietku 
kovana (3,434). Zove se i latinka: no upali 
bijelu latinku, al' mu pusta oganj ne prifati 
(4,130). Turcizam ledenik, gen. -ika znaci i 
»ubrusac na kome su nanizani novci sto nose 
zene na glavi« (Srbija). U Hercegovini je 
Ulenjaca »spanjolski talir«. 

Lit.: ARj 1, 131. 460. 5, 951. 6, 838. 
842. 848. 852. 8, 125. Miklosic 377. GM 466. 
Tiktin mi. NJ 3, 192. Elezovic 1, 77. Hraste, 
Rad 272, 14. Skok, Hron. 176., bilj. 6. Rjbaric, 
SDZb 9, 49. Racki, Doc. 365. 

bendeluk m (Vuk, nar. pj.) = bendiluk 
»trava sto se mece u vino i rakiju za opijanje 
i spavanje«. Odatle denominal obendeluciti, 
-cim pf. (Vuk, nar. pj.) = obendijati = 



obenditi, -im »bendelukom opitk. Iz posljednja 
dva denominala moze se zakljuciti da postoje 
imenice bendija = benda, koje nijesu potvrdene. 
Taj turcizam, izvedenica na -luk bengilik, 
bencillk, potvrden je samo kod nas. 

Lit.: ARj 1, 131. 8, 324. 

benum, samo u vezi s fendum na prvom 
mjestu (opcenito u Bosni i Hercegovini, u 
gradovima, kad se radi o prijateljskom nagovo- 
ru) : fendum benum (nar. pj.) »moj gospodine«. 
Sintakticki turcizam (benim gen. 1. lica sa -im 
mjesto -in koji izrazava pripadanje: benin 
upravo »od mene«), nalazi se i u bug. benim 
pored benum. 

Lit.: ARj 1, 233. Mladenov 27. Deny § 
295-296. 

benjls, gen. -isa m (Slavonija) = birijis, 
gen. -isa (Vuk, nar. pj.) »kabanica, ogrtac«. 
Taj se turcizam nalazi u svim balkanskim 
jezicima, obicno sa /: bug., arb., rum. binis, 
ngr. ujtevicR u istom znacenju. Glas e pored 
i i u tur. benis uz binis. Upor. gore benluk (v.); 
nj za « je kao u janjicar (v.). 

Lit.: ARj 1, 234. 313. GM 36. Mladenov 
29. 

beprima f (Hvar, Pavlinovic) »1° kopriva, 
2° kostjela, ceitis australis«. Prema Danicicu 
od tal. vepre < lat. vepres »Dornstrauch«. 
To moze biti dalmato-romanski leksicki ostatak 
pod pretpostavkom da je poimenicen pridjev 
u z. r. na suiiks -mus: vepnna (se. plantaj; 
m mjesto h je zbog asimilacije v-n > v-m 
kao u basne > rum. basme. Betacizam v > b 
kao u bandima, bantuza, Bol itd. Upor. vepnna 

(v-). 
Lit.: ARj I, 234. 

berak, gen. berka m (I, Vuk, Srijem) = 
(II) bereg (17. v.) = berek, gen. -eka (leksiko- 
grafi, takoder slovenski) »1° gaj, lug (I), 2° 
bara, lokva, blato, 3° obala (Vitezovic, II)«. 
Odatle augmentativ na -ina: berecina »locus 
palustris«. U Srijem je dosla rijec preko kaj- 
kavskog ili madzarskog. Docetak -ek je shvacen 
kao -bko > -(a)k. Oba oblika su toponomasticke 
rijeci, u Srijemu dapace i u madzarskoj slo- 
zenici berekaszd »vallis, iluvius; sumska rijeka« 
> Berkasovo (selo). Madzarizam nepoznatog 
postanja (berek »gaj, bara«) koji se semanticki 
slaze s lat. palude »bara« > rum. padure, 
arb. pul »gaj, 'suma« i slav. cret (v.). Oba su 
se znacenja ocuvala i u nasoj posudenici. 

Lit.: ARj 1, 234. 237. Gombocz-Melich 1, 
367. 



berdo 



139 



berilj 



berdo (18. v., Vuk), uzvik nasih strazara 
pod njemackom komandom, takoder madz. 
berdo, od austr.-njem. (halt) wer dat Odatle 
denominal berdokati, -cem impf, prema pf. 
berdoknuti. Kuhacevicev nomen verbale ber- 
dikanje n pretpostavlja berdikati koje nije 
potvrdeno. Ne zna se da li je ovaj germanizam 
usao preko granicarskog njemackog ili preko 
madzarskog. Semanticki je nejasno berdov, 
gen.-OTe m »hljeb za siromasne dake u Karlov- 
cima«. Sudeci prema docetku -ov, potjecalo 
bi iz madzarskoga, ali toga znacenja nema 
madzarski uzvik. 

Lit.: ARj I, 235. Jagic, ASPh 8, 318. 
Striedter- Temps 103. 

berekin, gen. -ina m (Dubrovnik, Cavtat) 
= birikin (Dalmacija, Dubrovnik) »mangup, 
lero, huncut«. Na -ati: berekinat, -am impf. 
(Bozava) »fare una birichinata«. Od sjev.-tal. 
birichino, mlet. glagol berekinar, nepoznatog 
postanja. Battisti-Alessio pomisljaju na vezu 
sa briccone koje je takoder nepoznatog postanja. 
Odatle brikunanje n »laganje, varanje« (16. v., 
M. Drzic) i prema Budmaniju frkun, gen. 
-una m (Vuk, Boka, Crna Gora) prema 
frkunica f, deminutiv frkunic »djetic, djevojka 
od 10 do 15 god. *;fr— mjesto br— zacijelo je 
onomatopeiziranje. v. Brkini. 

Lit.: ARj 1, 650. 3, 74. DEL 527. 599. 
Cronia, ID 6. REW 3 1268. 

bergamot m (Sulek) »mentha citrata.«, 
bergamota f (Sulek) »neka kruska«. Od tal. 
bergamotto /bergamotta »isto«. Jedini primjer 
turcizma koji je usao u nas jezik preko talijan- 
skoga. Talijanska rijec potjece od tur. (Mustafa) 
beg armudi »kruska Mustajbegova«. Docetak 
-udi bio je preobrnut prema tal. sufiksu -otto, 
-otta. 

Lit.: ARj 1, 236. REW* 1619. Lokotsch 
282. DEI 492. 

bericinica f (Dalmacija) »njeka vinova 
loza bijela grozda«. Nepoznat akcenat. Nije 
tacnije oznacena area ni kultura te loze. Nije 
zrela za etimologiju. 

Lit.: ARj 1, 236. Sulek, Im. 14. 

bericet m (Vuk, opcenito u Bosni i Herce- 
govini) = biricet (nije dovoljno potvrdeno) 
?= bericet, gen. -ceta (Kosmet) = berecet 
(Kosmet, 1763) »blagoslov, korist, ljetina, 
blagotvorna kisa«. Odakle bericetan (Vuk, 
Kosmet) »koristan, obilan, plodan«, odatle 
apstraktum na -ost bericetnost (18. v., Slavo- 



nija). Turcizam arapskog podrijetla (bereket) 
nalazi se i u bug. te arb. bereket istog znacenja. 

Lit: ARj 1, 236. 322. SEW 1, 49. Mlade- 
nov 27. Elezovic 1, 42. Lokotsch 222. 

berija (Lika), uzvik u nevolji (nar. pj.); 
odatle denominal berijakati, -cem i -kam impf, 
»vikati berija, u pomoc«. Turcizam, beriiye 
»amo, ovamo«, nije potvrden drugdje, ni kod 
nas ni na Balkanu. 

Lit.: ARj 1, 236. 

berikata f (Sv. Juraj kod Senja, Podgora; 
primjer: iscupacu ti berikatu) = berikata (Senj, 
Rakalj, Istra: cu ti pririsai berikatu) = birl- 
kata (Perusie K, svi Slovinci u Istri: Vodice, 
Dane, Jelovica, Golac, Trstenik, Raspor, 
Crnjehi na Krasu: Badema, sv. Ivan od Sterne, 
Kastelir, Vabriga, Filipan, Mrcana, Krnica, 
Rakalj, Medulin, Pomer; kod domacih nedo- 
seljenih Istrana rijec je nepoznata) »l"grkljan« 
= berikata (Vrgada) »2° vrat«. U Lijescu i 
Sincu izopacena je u berisaljda »vrat«. Vrcevic 
ima berikai m »jabucica ispod grla«. Danicic 
je predlozio kao izvor arbanaski deminutiv 
njerith = rum. omusor »Gaumenzapfchen, 
luette, resica«, izvedenica od njer, s clanom 
njeri »covjek, Mann«, sto ne moze biti ni fonetski 
ni semanticki. Izgleda da je Danicic u brzini 
mozda krivo procitao grcku grafiju arbanaske 
rijeci vjepi-9-t, uzevsi grcko v kao v i odatle 
izveo svoje jednacenje beri = veri-, cime dakako 
nije jos objasnjeno -kata. Potpuna paralela, 
fonetska i semanticka, nalazi se u rum. bere- 
gatd (Muntenija) »Kehle, Gurgel (das ist 
Vorderhals und Halsteil der Luftrohre)«. 
Rumunjska je rijec poimenicen lat. pridjev 
na -dtus (tip barbatus »bradat«) umbilicatus 
»nabelformig«. Rijec je prema tome leksicki 
ostatak iz govora hrvatskih Vlaha na Velebitu 
i u Cetini, odakle potjecu Slovinci u Istri. 

Lit: ARj i, 237. Ribaric, SDZb 9, 132. 
Tiktin 178. Puscariu 1888. 

berilj m (Marulic) od tal. berillo (14- v.) 
prema biljur, gen. -ura (nar. pj., Vuk) »Kri- 
stallglas«, pridjev na -bn > -an biljuran, na 
-ka bi/jorka f (Vuk, Baranja), s opetovanjem 
prvih dvaju slogova kao u turskom apsolutnom 
superlativu: jedra gora od bill biljura (Vuk, 
nar. pj.). Oblik biljar je balkanski turcizam 
(tur. billur < gr. PrjpuWtoc,, sa tur., u < v, 
sanskrt vaidurya): bug. biljur, arb. bilur, 
byldr »Kristall«. 

Lit.: ARj 1, 237. 301. 311. 312. Mladenov 
29. GM 36. REW* 1055, DEI 493. 



bermak 



140 



besjeda 



bermak, gen. -mka m (Stulic, Sulek) »aspho- 
delus, cepljez«, brtnak, gen. -mka (Sulek) 
»eryngium campestre«, s drugim sufiksom: 
brmec m (17. v., Barakovic) = bermec (15. 
v.) = (Pag) bermec = bermez = (m > mb) 
brmbec (Sulek) »scolymus hispanicus«, na 
-elj brmelj = bermej »kentrophyllum lanatum«. 
Za ove biljke nije utvrdeno gdje se ovako 
govore. Cini se da sadrze betacizam v > 
b prema tal. vermena, furi, vermene < lat. 
verbena s raznim zamjenama za docetak 
-ena. Ovamo ide dalm.-rom. toponomasticki 
ostatak Birbinj (Veli otok) = tal. Berbigno, 
potvrdeno 1195. Berbineum, Berbin, latinska 
pridjevska izvedenica na -eus. 

Lit.: ARj I, 238. 661. 663. REW* 9219. 
Skok, Slav. 118. Jirecek, Romanen 1, 63. 

bermet m (18. v., Vuk, obicniji je akcenat 
bermet u Hrvatskqj, ZK) »pelinkovac«. Germa- 
nizam od njem. Wermut(weiri) »pelin, pelin- 
kovac«. 

Lit.: ARj 1, 238. Jagic, ASPh 8, 317. 
Striedter- Temps 103. 

berslna f (Cres) = brsina (Parcic) poklapa 
se potpuno s krc.-rom. bresaina, bersaina »brina, 
slana, inje, mraz, sris, gen. -za (ZK)« = 
istrom, brizena (Rovinj), purgina (Orisons u 
Svicarskoj), vruscina < vlat. *peusyena kao 
ostatak predrimskog (ilirskog, venetskog, alp- 
skog itd.) supstrata > kllat. pruina. Glede 
pr > br upor. breskva pored praskva. 

Lit.: Tentor, ASPh 30, 188. Paracalli. 
48. Skok, ZRPh 54, <69. 1. Banali 2AJ15. 
Rohlfs, ANS 167, 149. REW 6 6796. 

berta f (16. v., Naljeskovic, Kavanjin) 
»poruga«. Od tal. berta »burla«, od licnog 
franackog imena Bertha, lice srednjovjekovne 
francuske epopeje (Berte as gras piez). 

Lit.: ARj 1, 238. DEL 497. REW* 1032. 

bertranka f, izvedenica na -ka < njem. 
Bertramwurz < lat. (< gr.) pyrethrum. 

Lit.: ARj 1, 239. 9, 768. Sulek, Im. 14. 
285. 288. 495. REW 6 6891. 

bgsa f (Milicevic, Srbija, nar. pj., Kosmet) 
»1° zadana vjera hajducima koja traje do zahoda 
sunca, 2° casna rijec«. Dalja izvedenica besntk 
m (Kosmet) »covjek koji tvrdo drzi zadanu 
rijec«; sadrzi doduse nas sufiks -nik (v.) za 
izvodenje radnih imenica, ali besnik nije ipak 
nasa izvedenica (jer ne postoji od besa ni pridjev 



na -bn ni glagol) nego arbanaska. Oni posudise 
ovaj nas sufiks. Isto tako i slozenica cebesa 
i udvojeno cebesa bes, koja se govori u Kosmetu, 
nije nasa tvorba nego je c'e — arb. ke »imas«. 
Znacenje je »vjere mi«. Udvojeno besa bes 
»uistinu« upotrebljava se u istom kraju uz rece- 
nicu : besa-bes ako tidodem tamo, videces til Rijec 
besa je provincijalizam, posuden iz arb. bese, 
danas je opcepoznata kao karakteristika 
arbanaskih pravnih obicaja. le. je podrijetla, 
Od korjena bhendh- »vezati« koji se nalazi u 
gr. Jtefoua (v. pinna) i u njem. binden kao 
i u drugim ie. jezicima. Rijec je imala prvo- 
bitno religiozno znacenje. 

Lit.: ARj 1, 239. GM 33. WP 2, 152. 
Elezovic 1, 43. 2, 357. 

besjeda f (Vuk, 13. v.) = beseda (ekavski 
i kod nekih ikavaca, ZK i Lika) = beslda (Istra, 
Vodice) = biseda (ZK, metateza e-i > i-e] 
pored besjed, -i f (Palmotic, prema z-dekli- 
naciji koja nije potvrdena u narodnom govoru) 
»1° rijec, 2° razgovor, 3° sastanak, zbor«. 
Odatle: deminutiv na -ica (v.) besjedica, 
denominali besjediti, -Im (Vuk) i besjedovati 
(samo leksikografi) i od njih izvedene radne 
imenice besjeditelj kao neologizam za orator 
(17. v., leksikografi), besjednik m prema besjed- 
nica f (leksikografi) i besjetko (17. v.). Pridjevskih 
izvedenica nema, a besjediti se danas osjeca 
kao pjesnicka rijec. Rijec je prema tome bez 
jezicne porodice, izolirana u danasnjem jeziku. 
Praslavenska je i sveslavenska, ali je nema u 
baltickoj grupi ni u drugim ie. jezicima. Stvo- 
renaje od ie. jezicnih sredstava u praslavensko 
doba. Uzimlje se s velikom vjerojatnoscu da je 
to prefiksalni postverbal od prefiksa bez u 
starijem znacenju »izvan« i od sjedjeti (v.). 
Upor. slicnu slozenicu susjed (v.; ali ima i 
drugih tumacenja: Bruckner, Iljinskij). Prema 
ovom shvacanju prvobitno je znacenje bilo 
»sjedenje izvan kuce« > »zbor, sabor, sastanak«. 
To se znacenje ocuvalo kod nas u nazivu 
Svetosavska besjeda »zabava, sastanak u cast 
sv. Save«, u ces. beseda »kasino«, polj. biesiada 
»gozba, sastanak za goscenje« i u rus. besidka 
(takoder bug.) »altanka, Laube«. Semanticki 
je razvitak jednak kao u zbor »1° sabor, sastanak 

> 2° rijec«, u gr. ayopd »skupstina«, ali 
dYopeiJEiv »govoriti«, lat. conventus »skupstina, 

> rum. cumnt »rijec«, ngr. xou|3evTa »govor, 
zabava«, perz. > tur. divan »uredska soba, 
tribuna« > hrv.-srp. »sastanak vijeca«, u 
denominala divaniti (V.) impf. (ZK) »razgo- 
varatk pored divan m »razgovor«. Znacajno 



besjeda 



141 



besika' 



je da nasu rijec ne posudise Rumunji nego 
Arbanasi (bisede t i glagol besedoj) i Madzari 
beszed »govor«, beszelni »govoriti«. 

Lit.: ARj 1, 240-245. Miklosic 11. SEW 
1, 52. ZbJ 597-603. Bruckner 26-7. ASPh 
38, 53. Gombocz-Melich 1, 384. Ribaric, 
SDZb 9, 131. Skok, ASPh 32, 366, § 12. 
Mladenov 28. ASPh 30, 457. Jokl, Stud. 
5. Isti, Unt. -131. 331. GM 33. Iljinski, RFV 
62, 253-59. Rozwadowski, RSL 2, 164. Po- 
godin, RFV 39, 1-3. Wanstrat, ASPh 14, 
101-3. Doric 15. 

beskola f (Sulek) = bestula (15. v., Sulek) 
= rospolj (Miklosic, hrv.) = naspalja f (Sulek, 
upor. madz. naspolya} = naspela (Popovic) 
= nespula (Mikalja) = nespola (Stulic) = 
nespula (Bela, Voltidija) = nespulja (Dalmacija, 
Belostenac) = njespula (Lepetane, upor. furl. 
gnespul') = nesplin (Belostenac), pridjev ne- 
splinov, upor. slov. nesplja, polj. niesplik, 
nladz. nespolyajnaspolja. Od tal. nespolo (di- 
similacijom m-p > n-p) < lat. mespilus, stgr. 
uiomXov »id.«. Isto sto miisnula (Vuk, Cma 
Gora) = musmulja (Virovitica) »mespilus 
germanica«. Taj je oblik balkanski turcizam 
(tur. mui,miiia) : rum. mosmol, mosmoald, mos- 
moana pored miscula, bug. musmul(a), arb. 
mushmule, ngr. uowuouXov. Balkanski turci- 
zam sadrzi asimilaciju labijala m-p > m-m. Gle- 
de disimilacije m-p > b-k, upor. u Napulju 
bespolo < mespilus i proskura < npoocpopd (v.). 

Lit.: ARj 1, 245. 253. 7, 174. 674. 8, 79. 
96. Pletersnik 1, 703. Sturm, CSJK 6,76. Mi- 
klosic 198. Mladenov 309. GM 294. Tiktin 
1012. Korsch, ASPh 9, 657. REW* 5540. 

bestilj, gen. - ttja m (Vuk) = pestuj (Kosmet) 
»gust pekmez od sljiva«. Turcizam (pestil ili 
pesdil »susene juvke od voca koje spremaju 
za zimu«), potvrden kod nas i u bug. pestii 
»ukuhan sok od voca«, u cine, histile u vezi 
sa feafire < lat. facere »nekoga izlematk. 

Lit.: ARj 1, 252. Elezovic 2, 68. Mladenov 
419. Doric 269. Pascu 2, 870. 

bestimati, -imam impf. (18.. v., Perast) 
= bestimdt (Rab) = bestimati (Boka, Dobrota) 
= bestimdt (Bozava) = (pseudojekavizam) 
bjestimati (17. v, Dubrovnik) = (sa je > ja 
prema tal. biastemid) bjestemati — bjastimati 
»psovati«. Prema talijanskom (bestemmiare') 
bestemtjati »id.«. bestima f (Rab) = bestima 
(Bozava = bjastema (17. v.) = bjastema (16. 
i 17. v., Gucetic, Orbin). Prema talijanskom 
bestemija (18. v.) = bestimija (17. v.). Radna 
imenica na -atore > -atur > -adur: bestima- 



tur, gen. -ura (17. v.) = bestimadur, gen. -ura 
(18. v, Molat) »hulitelj«. Oblici na -ma- < 
lat. m(e)- mogu da potjecu iz dalmato-ro- 
manskoga, ali protiv toga govori pocetni slog 
be- < bla- koji je moguc samo u toskanskom 
i mletackom. Upor. u istrorom. bascema. 
Od tal. bestemmiare, bestemmia < gr.-lat. 
blasphemdre > vlat. (prema aestimare} blasfe- 
mare. Takoder prema gr.-lat. blasfemati, 
bldsfem m (16. i 17. v., Budinic, Kasic), blasfe- 
mija. 

Lit.: ARj 1, 252, 257. 376. 390. 424. Kusar, 
Rad 118, 24. 25. Crania, ID 6. REW 1 1156. 
DEL 409. 

bes (Pavlinovic, srednja Dalmacija /?/), 
samo u izrazu: oli les (— mrtvac, v.) oli bes, 
koji se kaze bolesniku o kome se misli da ce 
mu ili bolje biti nakon nekoga lijeka ili da mu 
drugoga lijeka nema. Prema tome bes moze 
da znaci samo opreku od les, tj. »ziv, zdrav«. 
Danicic izvodi bes od perz. pes »mancus«, sto 
ne odgovara ni fonetski ni semanticki. Perzijska 
rijec mogla je doci samo preko turskoga, a u 
turcizmima perzijskog podrijetla nema pri- 
mjera za p > b (v. samo busija). Bolje odgovara 
rum. postverbal bes »prdac« od basi < lat. 
vlssire (upor. tal. vescia »isto«). Opreka les-beS 
znaci prema tome »mrtvac-prdac« (ziv covjek 
koji prdi). Rijec je ostatak iz govora srednjo- 
vjekovnih Vlaha (ev. cetinskih). Ovamo moze 
da ide kao dalmato-romanski leksicki ostatak 
besa f (Bela, Stulic, 18. v.) »vitium, defectus, 
menda, infirmitas«, deminutiv na -ica besica 
»leve vitium«. Odatle pridjevi na -av besav 
»vitiosus, valetudinarius, mendosus«, na -iv 
besiv (Bela) »isto«, na -bn besan (Stulic), prilog 
na -asto besasto (Dalmacija: drvo stoji besasto 
kadje nahereno). U rodu se besa slaze s tal. 
vescia »leiser Furz, Staubpilz = puhdra, 
Finte, Erfindung«, v > b je betacizam < vlat. 
*vissia > fr. vesse od v'isslre. Danicic i za ovu 
seriju predlaze perz. pes, cime se ne objasnjava 
rod. 

Lit. ARj 1, 255. 256. REW' 9382. Prati 
1041. Mladenov 421. Dorii 270. 

besika 1 f (Vuk, Rajic, Srbija) »mjehur u 
covjeka u kojem se skuplja mokraca u tijelu, 
u ribe u koji se uvlaci zrak (vazduh)«. Nalazi 
se jos u ukr. besyha »Rotlauf«. Vec su je Miklo- 
sic i Danicic dobro utvrdili kao posudenicu iz 
rum. basica »Blase, Lull-, Wasserblase« = 
besica (Erdelj, Moldavija) < lat. vessica, tal. 
vescica. Pripada balkanskom latinitetu: arb. 
meshike, pshike, fshike (Ulcinj; primjer ish 



besika 1 



142 



bevanda 



tu fshik pet djegunit »digao se mjehur, kad 
se neko opece«). Ovamo preko mlet. vi&ganat, 
gen. -anta (Perast) < tal. vescicante. 

Lit.: ARj 1, 256. MikMic 415. SEW I, 53. 
Popovid, Sldvia 7, 22. REW 3 9276. GM 276. 
Tiktin 178. Praf; 1041. Puscariu 189. 

besika 2 f (Vuk, nar. pj., 18. v., istocni kra- 
jevi, Bosna,"Srbija) = besik m (Kosmet) »ko- 
lijevka, zipka (na zapadu)«. Odatle hipokoristik 
besa, deminutiv besicica, pridjev besicna (se. 
zena /Kosmet/ »trudna, teska, u drugom sta- 
nju«). Femininum besika prema maskulinu besik 
nastao je pod uplivom sinonima kolijevka. 
Turcizam osmanlijskog podrijetla (besik »lju- 
ljacka«), nalazi se u bug. besik u istom znacenju. 

Lit.ARj 1, 256. Miklosic 11. SEW 1, 
53. Lokotsch 293. Doric 15. 

beska f (Sulek, Krk) »njeka vinova loza«. 
Znacenje neodredeno. Naznaka da se govori 
na Krku dovodi na misao da stoji u vezi s 
Baska prema izgovoru poluglasova u Vrbniku. 

Lit.: ARj\, 256. Sulek, Lm. 14. DEL 499. 
Sella 624. 

beslija m (Vuk, 17. v.) »1° u vrijeme suve- 
renstva Turske nad rumunjskim knezevinama, 
u doba Fanariota, turski konjicki vojnik. U 
toj konjici, koja je vrsila zandarsku i kurirsku 
sluzbu, bilo je i krscana; 2° jedan od konjicke 
tjelesne straze velikog vezira ili od slugu begler- 
bega«. Turcizam osmanlijskog podrijetla (besh 
»peta vrsta vojske« od bes »pet«), nalazi se i u 
rum. besliu te u madz. bestia (u istom znacenju). 
Odatle zacijelo potjece toponim Beslinac u 
Hrvatskoj < *Beslijinac. Od tur. bes »pet« 
postoji 1° apstraktna izvedenica na -luk: 
besluk m (nar. bos. prip., nar. pj.) »petak, 
srebrni turski novae od pet grosa« (takoder 
rum. i bug. beslik u istom znacenju); 2° slo- 
zenica bestas m (Kosmet) »titra (Vuk), jedan 
od pet kamicaka kojima se djeca igraju«, odatle 
bestasadfik (s turskim deminutivnim sufiksom 
-dfik, v.) igrati. 

Lit.: ARj 1, 256. Gombocz-Melich 1, 380. 
Hammer, Geschichte des osm. Reiches 10, 
340. Mladenov 28. Elezovic 1, 44 j Korsch, 
ASPh 9, 490. 

besljati, -am impf. (Stulic, Pavlinovic, 
srednja Dalmacija) »decipere aliquem verbis«. 
Od iste je osnove mozda pridjev na -Ijiv 
besljiv (Mikalja, Stulic) »supljikast«, apstraktum 
na -ost besljivost f »pororum abundantia«. 
Prema Danicicu od tal. pridjeva bescio = 
tesso »sciocco« < mozda kslat. bestius od bestia 



(v. bestija), no to ne odgovara ni semanticki 
ni morfoloski. Od talijanizama nema tvorbe 
glagola na -Ijati ni pridjeva na -Ljiv. 

Lit.: ARj 1, 254-256. REW* 1063. DEL499. 

bet, indeklinabilni pridjev (Kosmet) »cu- 
dan, neobican, nezgodan« = bet pored bitli 
s turskim -li (Banja Luka, Mostar) »neprijatan, 
grk«. Pomijesalo se i sa baterisati (v.), koje je 
drugog postanja pa se govori i beterisati (Banja 
Luka). Postoji jos i perzijski komparativ 
beter kao indeklinabilni pridjev (Kosmet) 
»losiji, grdi, gori«, u Petranovicevoj narodnoj 
pjesmi: nije seder, vec je beter, ne bilo mi ga. 
Turcizam perzijskog podrijetla (bed »ruzan«, 
komp. bedter), nalazi se i bug. bet i beter. 

Lit.: ARj 1, 258. Elezovic 1, 44. 2, 499. 
Skok, Sldvia 15, 186. 187. Mladenov 28. 

beteg m (16. v., kajkavska i cakavska rijec, 
Marulic, Hrv. primorje, Hvar) = beteg m 
(ZK) »bolest«. Odatle pridjev na -bn: betezan 
(ZK), denominal betezqti impf, (leksikografi) 
prema zbetezati pf. (ZK) i radna imenica 
betezmk m prema beteznica f (takoder ZK). 
Madzarizam neodredenog podrijetla (sjeverno- 
turskog, ugrofmskog, njemackog ?), nalazi 
se jos u slovenskom, slovackom i ukrajinskom. 

Lit.: ARj 1, 257-8. Miklosic 11. SEW 1, 
53. Gombocz-Melich 1, 383-4. Tentor, JF 
5, 203. Asboth, Nyt 5, 222. Raic, ASPh 12, 
522. Strekelj, DAW 50, 77. 

betonika f (18. v.) = betunika (18. v.) = 
(prema njem. izgovoru) petonika »srpac, bokvi- 
ca, bukvica, Ijekovita biljka, betonica offici- 
nalis*. Latinizam iz medicinskih krugova 
(internacionalan) . 

Lit.: 1, 258. 9, 820. DEI 501. 

bevanda f (Perast) = bevanda (Rab, Bo- 
zava) »slabo bijelo vino, polovnik«. Na -elina 
(tal.-hrv. sufiks < -ell- + -ina augmentativ) 
bevandelina (Bozava) »id.«. Prezime na -id 
Bevandic (Lika, katolici). Od mlet. bevanda (14. 
v.), lat. gerundi) bibenda, od bibere. Poimenicen 
latinski infinitiv slov. btbra f »schlechtes 
Getrank, verpantschter Wein«. Ovamo ide 
kao stara posudenica iz dalmato-rom. bikla 
f (Dalmacija, Pavlinovic) »mijesano vino s 
mlijekom«, od deminutiva *bibitula od part, 
pret. bibitus od bibere, koji se u talijanskom 
upotrebljava takoder kao bibita »bevanda«, 
u stfr. boite (pucka rijec). 

Lit: ARj i, 300. Kusar, Rad 118, 19. 
Cronia, ID 6. Pletersnik 1, 25. REW 3 1074. 
1075. DEI 503. 509. 



bez 1 



143 



bezderisat 



bez 1 , prijedlog s genitivom »sine«, nominalni 
prefiks u slozenicama (pridjevskim i imenickim, 
tipovi: bezazlen, bezobrazan, bezakonje, nikada 
u glagolskim), kao prilog u starim dokumentima 
znacio je »osim, izuzevsi, neuracunavsk. Do- 
lazi u tri vrste pridjevskih izvedenica a) bezglav, 
tip stvoren prema tvrdoglav, b) u pridjevima 
izvedenima s pomocu sufiksa -bn: bezocan 
(Kosmet) »bez stida« (upor. stcslav. bezokb 
»impudens«), bezdan, bezimen, besvjestan, bez- 
bjedan, c) u pridjevima izvedenim s pomocu 
-en: bezazlen, besposlen. U svim tim slucajevima 
prefiks je dosao parasintaktickim putem, tj. 
preko sintagmi bez glave, bez imena, bez 
svijesti, bez posla, beza zja. Kod imenica dolazi 
u pridjevskim poimenicenjima na -nik, -iqa, 
-ost, -ka, te kao i- deklinacija: bezocnih m 
prema bezocnica f (Kosmet), bezobraznik, 
bezdetka, -kinja f (Kosmet) »zena koja ne rada«, 
besposlica, bezbednost / bezbjednost, bezdan, gen. 
-l. Ovamo ide i bezjak < '"ezjajak. Kod 
glagola samo ako su denominali od takvih 
pridjeva ili imenica: obeshrabriti, obeskrijepiti, 
obezbijediti itd. Taj prijedlog glasi u baltickoj 
grupi bez -z (lit. be = stprus. bhe). To znac 
da je u praslavenskom dobio -z < ie. -gh(o), 
koje se kao deikticka cestica nalazi i kod drugih 
prijedloga i zamjenica, tako kod prijedloga 
na u nazocan, pridjev < na oko, do u 
dozvoliti, u po wpazder (od derati); kod zamje- 
nica: njojzi. Ta je deiksa postala opcenita i 
kod prijedloga s genitivom, istog znacenja ali 
razlicitog postanja, upor. prez (Lastovo, ZK) 
= frizfa) (Dubrovnik), od praslav. *perz- > 
prez »praeter«, kojemu je ista osnova koja je 
i u prefiksu pre- i u pridjevu prijek (v.) te 
u imenici prijecka (v.). U drugim ie. jezicima 
odgovara mu sanskrt. bahit »en dehors, sepa- 
rement«. Postojao je nekada bez na citavom 
hrv.-srp. teritoriju, i na onom koji danas ne 
poznaje bez kao prijedlog. To dokazuju slo- 
zenice kao bez dzna > bezdan / bezan m (ZK) 
i slov. bezen. Do unakrstavanja izmedu isto- 
znacnih prijedloga bez i prez doslo je na sto- 
kavskom, kajkavskom i cakavskom tlu brez 
(ZU, Vrancic, Marulic, kao i Jambresic). 
Ovo brez dolazi i kao prefiks u pridjevskim 
i imenickim izvedenicama: bresvjestan, bres- 
putan, brespuce, bresposlen, bresprijekorno. U 
rumunjskom je posudeno samo kao pridjevski 
i imenicki prefiks u crkvenim i narodskim 
izrazima becisnic »jadan, slabunjav« < bez 
cb3ibm, odatle apstraktum becisnicie »sramota, 
slabunjavost«, bazaconie = bezbojnic »bezbo- 
zan«, bazaochiu »skiljav«, bezmetic »lud«, bez- 



man »porez na nasljedstvo« < bez meny ( = 
bez promjene}, beznd < bezdtna. Interesantan 
je prilog bestebezove < bez te, bez ove koji 
se upotrebljava po jugozapadnim krajevima 
u znacenju »bez razloga, bez potrebe*. 

Lit: ARj 1, 259. 631. 11, 810. i si. Miklosic 
244. SEW 1, 541. Trautmann 28. WP 2, 31. 
137. Bruckner 12. 22. 444. KZ 43, 317. ASPh 
38, 54-5. Elezovic 1, 31. 43. Meillet, RES 
6, 179. RSI 6, 126-7 i 2, 87-8. Rozwadowski, 
RSL2,83 -93. Zubaty, KZ31.60. Vaillant, RES 
6, 78-9. Ulaszyn, ASPh 29, 444.' Oblak, 
ASPh 16, 441, § 28. Wijk, ZSPh 2, 379-81. 
Strekelj, DAW 50, 78. Ilesic, SDZb 3, 
71-96. Jagic, ASPh 5,681. Lalevic, NJ .2, 
78-83. 

bez 2 m (Glavinic, tri puta; Belostenac) 
»demon, davao«. Glavinic, Cvit 372 b: zena 
prijemljuci pineze tudije bez skoci u nju. Toga 
primjera nema Danicic u ARj 1, 261. Danicic 
je uporedivao bezjak, koja rijec nema nikakve 
semanticke veze s Glavinicevom i tumacio 
je s pomocu srvnjem. fiesz »callidus, hostis, 
diabolus«, sto je Jagic oznacio kao sumnjivo. 
Kako rijec nije potvrdena u narodnom govoru, 
i Danicicev akcenat (bez) je sumnjiv. 

Lit.: ARj 1, 261. ASPh 5, 681. 

bez 3 m (Vuk, 18. v, opcenito u Bosni i 
Hercegovini) »platno«. Odatle sa sufiksom 
-ar (v.): bezar m (Vuk) i arapsko-perzijska 
slozenica besistan m (nar. pj.) = bezistan (Vuk) 
»mjesto i zgrada gdje se prodaje platno«. Tur- 
cizam arapskoga podrijetla (bezz, bez + perz. 
-istan kao u Afganistan, Juanistari) i u arb. 
beze f »Baumwollzeug«, bug. bezisten = be- 
zesten. 

Lit.: ARj 1, 261. 264. 269. Mladenov 22. 
GM 34. 

bezanica f (Sulek, Gospic) = bezanka 
»biljka potentina anserina L.«. Postanje ne- 
jasno. Ta se trava zove i steza f (Vuk). Jede 
se od srdobolje i steze. Odatle joj ime. Po- 
stoji jos naziv prostre'*, gen. prostrela m (Sr- 
bija) = prostrijel (Lika). Posljednji naziv upo- 
trebljava se i za svinjsku bolest haemorrhagia 
interna, a lijeci se travom koja se isto tako 
zove. I ovaj naziv je jasan. To je metafora 
od prostrijeliti, jer navali krv iz svinje. Ove 
dvije denominaci j e ne pomazu objasniti be- 
zanica. 

Lit.: ARj 1, 264. 12, 428. BI 2, All, 

bezderisat, -isem pf. i impf. (Kosmet) »oka- 
niti se cega« (npr. dganHka). Taj turcizam 
osmanlijskog podrijetla (kauzativum bezdir- 



bezderi'sat 



144 



blba 



mek »ogaditi« od bezmek »dosaditi«, s umet- 
nutim -dir-) nije drugdje potvrden u nasem 
jeziku. U novogrckom se i cincarskom go- 
vori bez d: ujie^epi^w < p.ji£i;6£pfi;u) = 
cine, bizirsire »dosadivati se« prema part, be- 
zer od bezmek, koje dolazi u bug. i arb. u 
aoristnoj osnovi bezdi: bug. bezdisuvam = 
arb. bezdis (Skadar) »dosadujem«, i sa -gin 
(v. caliskan) bezgin »dosadan«. 

Lit.: Elezovic \, 37. GM 34. Pascu 2, 113. 
Doric 11. 

bezjak m (Vuk, 16. v.) »1° homo rusticus, 
ludak (kao ukor, Srbija), 2° naziv za hrvatske 
kajkavce izmedu Drave i Save (Dalmatin, 
Krizanic), 3° naziv starosjedilaca Hrvata 
cakavaca u Istri za razliku od doseljenih istar- 
skih Slovinaca«. Takoder prezime Bedak (ZK) 
< Bezjak. Nalazi se jos u slov. bezjak = 
blzjak sa znacenjima kao u hrvatskom »1° 
Tolpel, ludak, 2° hrvatski kajkavac, 3° co- 
vjek sa talijansko-slovenske jezicne granice«. 
Odatle slov. bezjaca f (sufiks kao u mufaca 
prema muzi-muzaki) prema bezjak m »1° vin- 
cilirka, 2° sjekira iz kraja Bezjaka, y vrst 
hrvatske pastirske svirale, 4° vrsta sljive«, sve 
semanticke varijacije prema nazivu hrvatskih 
kajkavaca. Od opce rijeci bezjak »ludak« po- 
tjece na -e, -eta: bezjdce, -eta n »lud djecko« 
(Dalmacija, Pavlinovic); odatle denominali 
bezjdciti, -Im impf, »fallacies facere« i bez- 
jakati, bezjacem »govoriti gluposti, nesuvisle 
rijeci (Gospic i okolica)«. Odatle apstraktum 
na -stvo: bezjastvo n »glupost« (stvorio je po 
svoj prilici sam Pavlinovic). Za naziv govora 
i za pridjev na -ski bezjacki i apstraktum 
bezjastina f (17. v.) vrelo je samo Krizanic 
koji pod tim misli govor hrvatskih kajkavaca. 
Rijec je usla i u istroromanski bezgakojbez- 
gako s objema varijantama kao u slovenskom 
i s jednakim znacenjem »Sonderling, T61pel«, 
koje se poklapa sa hrvatskim i slovenskim zna- 
cenjem pod 1°. Dalje je ta rijec putovala na 
Apenin, gdje je grupa eg zamijenjena sa si: 
tal. bislacco »sonderbar, launisch, iiberspannt«, 
koje se smatra ekspresivnom rijeci. Ovdje se 
unakrstilastal. vigliacco »kukavan«ispanj. bellaco 
»objesenjak«. Vrlo je vjerojatno da je mlet,- 
-istarsko biizdo nastalo prekrajanjem od beega- 
ko. Do tog prekrajanja moralo je doci zbog 
grupe zj > Zg, neobicne za Romane. Sto 
se tice postanja, mislim da je rijec nastala na 
jednak nacin kao mrlansko bezoal — bazodl 

— basaual »balordo, sciocco« u recenici Ce 
pedino fa di chel basodl »Sta se moze uciniti 

od ovih luda?«. Furlanska rijec nalazi se i u 



istrom, bazuai pi. »muda«. Potjece od lat. 
bisovalis »koji ima dva jaja«; bezjak je prema 
tome pejorativna izvedenica na -dk od sin- 
tagme bez jaja. Da se slicni izrazi upotre- 
bljavaju za uvrede, poznato je. 

Lit.: ARj 1, 269. Pletersnik 1, 24. Skok, 
CSJKT, 66—76. Ilesic, SDZb 3, 71-96. Jagic, 
ASPh 5, 681. SEW I, 53. RE W 9335. Pirana" 
42. Vidossi, ZRPh 30, 202. Ribaric, SDZb 
9, 136. DEI 532. Bezlaj. 59-60. Gusic, 
ZbNZ 43,7-124. 

bezoreksija f »bolest u kojoj bolesnik ne 
moze da jede, nestasica apetita«. Od gr. 
avope^fa, negativna prefiksalna slozenica od 
opeJ;u; »apetit«. Glede prevodenja negativnog 
prefiksa upor. besfldeci. Tal. anoressia < 
ovope^ia. 

Lit.: ARj 1, 274. DEI 266. Vasmer, GL 
105. 

bezuventa f (od zlata, Petranoviceva nar. 
pjesma). Danicic to prevodi sa »poveza« i iz- 
vodi tu rijec od tur. glagola bezenmek »kititi 
se«, za koji nema potvrda ni kod nas ni u bal- 
kanskim jezicima, niti je bezuventa fonetski 
ili semanticki u vezi s tim glagolom. 

Lit.: ARj 1, 278. 

bezmek m (Zore, Dubrovnik) »morska 
riba cacak, uranoscopus scaber«. Etimologija 
nepoznata. 

Lit: ARj I, 279. Hirtz, Pisces 37. Fink, 
Im. 49. 

biba f (Hrvatska) »zemlja na podvodnom 
mjestu koja se ulijeze kad se ide po njoj«, 
postverbal od bibati se »njihati se, ulijegati 
se«. I glagol i postverbal postoje u slovenskom 
u znacenju »1' inala zivotinja koja gmize, 
2° plima i oseka«, bibati (se) »polagano se 
kretati, ici kao patka, fluktuirati«. Kako redu- 
plikacija pokazuje, rijec je onomatopeja za 
kretanje. Odatle pridjev bibav i poimenicenje 
bibavica f »more kad se biba«. Bezizgledno 
je takve rijeci izvoditi iz ie., kako to cini Da- 
nicic. Ta onomatopeja moze se odnositi i na 
glasove; odatle bibac, gen. bipca m (Bosna) 
»puran (v.), tukac (v.), budac (v.), curak (v.)« 
prema blba f »pura (v.), tuka (v.), budija (v.), 
curka (v.)«. U slovenskom takoder bibec, gen. 
bibca m »puran« prema bunka f. Ta se- onoma- 
topeja nalazi i u arb. biban »puran« prema 
bibe f »pura« i bug. biba, bibe, bibok; rum. 
bibilicd, blblUIca f prema bibiloiu m »Perlhuhn«. 
Da li ovamo ide i botanicki izraz slov. biba 



blba 



145 



bicak 



»Grashalm«, odakle je deminutiv bibica f 
»travna biljka: naberi mi bibico jagodi, koji 
se nalazi i kod Suleka (bibica f »teucrium 
chamaepitys L.«), ne moze se nista kazati 
dok ne budemo potanje obavijesteni o tome 
gdje se te rijeci govore, koji im je akcenat, 
cemu sluze i odakle im moze da potjece deno- 
minacija. 

Lit.: ARj 1, 280. GM 35. Mladenov, SpBA 
22, 227-41. Perusek, ASPh 34, 5-6. 

Bibinje n, obalski toponim juzno k od Za- 
dra, u historijskim potvrdama Bibanum (13. 
v.). Ide u seriju rimskih posjedovnih toponima 
(njem. Besitzernamen) obrazovanih s pomocu 
lat. pridjevskog sufiksa -anus od rimskih gen- 
tilnih imena (gentilicija) na -ius, u ovom 
slucaju od Vibius > Vibianum (se. fundus, 
praedium) »Vibijev posjed«. Sufiks je ovdje 
drukcije razvijen nego u Jakijdn, Znjan, Ug- 
Ijan ltd., zbog toga sto mu nije osnova latinski 
akuzativ ili nominativ nego lokativ *Vibiam 
»ad Bibanum (u srednjem vijeku), u Bibinju«. 
Odatle prema dalmatorom. prijeglasu kao 
u krc. kimp »polja« = tal. campi', -je je nas 
pridjevski nastavak za sr. rod kao u Celje, 
Skoplje (rimsko Celera, S cupi). Bibinje je prema 
tome dalmatoromanski toponomasticki osta- 
tak. Upada u oci i betacizam v > b kao u 
Bol, bandtma. 

Lit.: ARj 1, 280. Skok, RIJAZUZ 1, 42. 

biblija f (Belostenac, Glavinic, Stulic) »sve- 
to pismo«. Od gr. deminutiva ficpWov od 
|3i|3Aoc, »knjiga«. Slozenica biblioteka f od 
gr.-lat. slozenice (drugi dio -theca < — 8-f|xn 
od -rf9r|ua »stavljam«), pridjev na -bn biblio- 
tecni, radna imenica na -ar bibliotekar, gen. 
-ara. Prevedenice su (prema njem. Bucherei) 
knjiznica, knjiznicar. Prema tal. bibbia > 
Ubija f (16. v.). Docetak -ja kao u gimnazija 
prema gr. pluralu pi(3A.ioc, kslat. biblium. 

Lit.: ARj 1, 280. 5, 130. DEI 508. 

bicak, gen. bt'cka m (Srbija) »naziv nerastu 
kad se mame svinje«. U kajkavskom je rijec 
i apelativ bicek, blcko (ZK, Krasic, Pribic) 
»musko neuskopljeno svinjce«. Osnova se na- 
lazi u arb. bic m — mic (Debar), bicmi »mlado 
svinjce, odojak«. Na nju je dosao sufiks -bko. 
Danicicevo izvodenje od madz. fiche »zivahan« 
ne objasnjava znacenje ni promjenu / > b 
jer madz. / ostaje nepromijenjeno. Rijec je 
tipa pile (v.), tj. nastala je od izraza za vablje- 
nje zivotinja. U Krasicu (Hrvatska) uzvikom 



btc bic (s reduciranim i) vabi.se nerast kad 
je na pasi. Kad se pari, onda se svinja smiruje 
slozenim uzvikom du bic du bic. Prvi ele- 
menat te slozenice odnosi se na svinju, drugi 
na nerasta (saopcio Torbar). 

Lit: ARj 1, 280. GM 38. 

bic m (Vuk, Srbija, nar. prip., Pastrovici, 
Ljubisa, Bosna, Dalmacija, Lika, pravoslavni) 
»pramen kose ili vune, pram (Lika, katolici)«. 
Pavlinovic glosira rijec okucina sa »bic vune 
istrgnut iz runa«. Odatle deminutiv bicic 
vune (Grubor, Poljica, Dalmacija). Danicic 
tumaci taj pastirski termin kao metaforu od 
bic »Peitsche, flagellum«, po semantickom za- 
konu metafore, sto je dakako moguce, ako 
se uzme da u semantici masta potpuno vlada. 
Medutim bic se semanticki potpuno slaze 
s rum. bit, pi. bite (varijante bghif i ghif, be- 
tacizam gdje b varira sa v vita de par »Haar- 
locke, cuperak kose«; varijante su mit, mitd, 
suvita (neagra), suvita de par, mit mitd »Schaf- 
wolle«, pridjev mips »langhaarig«; glede va- 
rijanata sa m za. b, v upor. miti mitui »scheren, 
strick; u rumunjskim varijantama ima jos 
etimologijski nejasnih oblika — to je zamjena 
vlb sami prefiks su-) istoga znacenja (»Wolllocke, 
Bflndel roher Wollhaare)«, od lat. pridjeva 
na -eus : vitteus od vitis, vitto »vrpca, pove- 
zaca (na glavi u zena, svecenika)«. Obje rijeci 
bic = bit potjecu iz balkanskog pastirskog 
latiniteta. 

Lit: ARj 1, 284. 8, 878. Skok, ZRPh 36, 
643. i si. Skok, CM F 6, 41. (ef. IJb 'I, 124). 
Puicaziu, DLR 1, 569. REW 9388. 

bicak m (16. v., Marulic, prema Vuku 
rijetka rijec, pisano bicah, 16. v., Hektorovic, 
i bicag, Marulic, genitiv nije potvrden) »noz«. 
Odatle muslimansko prezime Bicakcic, od 
bicakcija »nozar«, potvrdeno u Kosmetu i u 
bugarskom. Odatle mozda i bicakija f (Pec), 
ali nije odredeno znacenje kako treba nego 
samo »jedna alatka kod kujundzija«. Turcizam 
osmanlijskog podrijetla iz oblasti alata, jedan 
od najstarijih kod nas potvrdenih izvedenica 
na -dk (kao jatak (v.), od blcmek »rezati, kro- 
jiti«; nalazi se jos u madz. bicsak i u arb. bitsh- 
ak u istom znacenju. Od istog glagola postoji 
jos bickija f (Vuk) »noz kojim se koza sijece«, 
takoder bug. bickija i madz. bicskia. Madzarski 
je oblik dosao preko hrvatsko-srpskog, kako 
pokazuje dodatak -ja. I skraceni infinitiv bicme 
nalazi se u Kosmetu blcim, gen. -a m »kroj«, 
kao indeklinabilni pridjev bicimslz (uz cok- 



10 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



bicak 



146 



bidat 



stre) »loseg kroja«, slozen sa -suz (v.); -im 
mjesto -ma je prema turskom sufiksu -im u 
jardum (v.), dunum ili dulum (v.)j kaldrma (v.). 

Lit.: ARj 1, 251. 283. GM 35. SEW I, 
56. Skok, Sldvia 15, 187. Elezovic 1, 47. 2, 
501. Bruckner, ASPh 11, 123-4. Matzenauer, 
LF 7, 7. Korsch, ASPh 9, 490. Gombocz- 
Melich I, 394. 

bicje n »sita, juncus L., scirpus L.«. Ne zna 
se gdje se govori ni za sto se upotrebljava. 
Postoji jos deminutiv bikica f »luzula DC«. 
Tu rijec pise Schlosser sa ie, sto Danicic drzi 
greskom, isto tako pise i bieka »luzula DC«, 
a Danicic i to proglasuje greskom. Ni ovdje 
se ne zna za pravi narodni izgovor. Postoji 
jos bikovina f »viburnum«. Kako bukovina (v.) 
ima takoder znacenje »viburnum lantana., 
salix vitellina«, a ovo je prilicno evidentna 
izvedenica od bak »bik« (znaci, dakle, »bikova 
biljka«), moglo bi biti da i bicje kao poimeni- 
ceni pridjev na -ji ima isto znacenje. Ali dok 
se ne dobiju odredeniji podaci o tome u ka- 
kvoj vezi stoje ove biljke s bikom, ne moze se 
nista izyjesno kazati o postanju. Svakako je 
krivo izvodenje Danicicevo od stvnjem. bl- 
nuz, od srvnjem. Binz, nvnjem. Binse »sita«, jer 
ne odgovara fonetici. 

Lit.: ARj 1, 282. 300. Sulek, Im. 14. 15. 
526. 552. Machek, CSR 274. 277. Skok, 
CMF 6, 41. 

bickas, gen. -asa m (Vuk, Vojvodina) »ra- 
zuzdano musko celjade«. Madzarizam, mozda 
turskog podrijetla (izvedenica bicskds »lupez« 
od bicska I v. bickija / »dzepni nozic«), 
nalazi se jos u rum. bicikas. 

Lit.: ARj 1, 283. Gombocz-Melich 1, 395. 

bicva f, obicnije f. pi. bicve (Marulic, Rab, 
Vrgada, Potomje, Lumbarda, Skabrnje, Ze- 
munik, Biograd n/m, Korcula, Mune u Is- 
tri, Hrvati u juznoj Italiji, zapadna Bosna, 
Sanski Most, Grahovo, Livno, Glamoc, Sinj, 
Drnis) = bicve (Novljanski blagdanar, 1506) 
= bicva (Molat) = (jekavski) bjecve (Vuk, 
Gornje primorje, Hrvatska, 15. v., Boka, Do- 
brota, Prcanj, Krivosije, Dubrovnik, Cavtat), 
deminutiv na -ica bjecvica (Naljeskovic) »1° 
zenska i muska carapa, kdlceta (Korcula, vise 
se govori negoli bicve). Stariji ljudi spavaju 
s kapom na glavi koja je napravljena od bicve 
ili kalcete, kalce f pi. (Obrovac), zenske duge 
carape (kod muskaraca kalcete, koje su kratke, 
Krivosije. Crne bjecve zovu se gete), 2° zenske 



dokoljenice (Vuk, Hrvatska), 3° gamase (za- 
padna Bosna, Dalmacija, Sinj i Drnis, Skabr- 
nje, Zemunik, bez stopala. Na bjecve dolaze 
nazupci)« = beivi f pi. (Makedonija, Galic- 
nik, Debar, Drimkol, Bitolj, Prilep, Krusevo, 
Porec, Mariovo) »1° bijele i crne gace, 2° 
vrsta pantalona, caksira«, bug. beava, beivi, 
becvista »Strumpf, Gamasche«. Rijec koja 
je u 15. v. bila poznata i na srpskom dvoru, 
danas je rasirena na juznoslavenskom po- 
drucju od Jadrana preko Makedonije do na 
bugarski teritorij. Cini se da je prvobitno 
znacenje bilo ono koje se danas govori u Ma- 
kedoniji »nogavica, odjeca za nogu«. To je 
znacenje suzeno na carape (upor. slicno su- 
zivanje naziva Mace »pantale« prema calzetta 
»carapa«). Tu rijec potiskuju na istoku i za- 
padu kasniji nazivi, turcizmi: carape, salvare, 
Cakslre, i na zapadu italijanizam kalcete. Me- 
taforicki se upotrebljava deminutiv bjecvica 
»Geschuhe des Beizvogels«. Na -ar < -anus 
bicvar (Pavlinovic), toponim Becvdri (Srbija, 
Cacak). Danicic je trazio romansko vrelo, ali 
ga nije nasao u tal. pezzola, picciolo i mlet. 
picolo »nozica«, koje tal. rijeci nisu djelomice 
ni dobro navedene, a misli se zacijelo picciuolo 
»gambo di frutta« < kslat. pedalus »mala noga«. 
Matzenauer pomislja na tursko vrelo; na 
paca »eine Art Waden- oder Fussbekleidung«, 
sto je fonetski i morfoloski jednako nemoguce 
kao i Danicicevo misljenje. Mladenov pomislja 
na vezu sa benevreci (v.), ali ni to nije moguce. 
Po mojem misljenju bjecva je leksicki ostatak 
iz balkanskog latiniteta, upor. pridjev na -eus 
vitteus »ad vittam pertinens«, zatim vittea 
od vilta > rum. bata »Band«, meglenski beta 
»Strumpiband«. Glede pridjevskih izvedenica 
na -eus v. bid i vecica. Za izvodenje s pomocu 
-eus upor. lat. viteus od vitis. Istarski Rumunji 
posudise batva, pi. bdtve, batvi. Betacizam 
je potvrden i u rumunjskom. Grupa ti > c 
je kao u racun, palaca. Docetak -va je po h- 
deklinaciji, kao u bacva < *buttia. 

Lit.: ARj \, 376. Mladenov 28. Doric 15. 
Polenakovic, REB 2, 235-237. REW 3 9404. 
Skok, CMF 2, 34-37. Isti, ZRPh 36, 641- 
646. Matzenauer, LF 7, 7. Pufcaeiu § 114. 
143. Gerov 1, 40. Hirtz, Aves 15. Kusar, 
NVj 3, 325. Ribaric, SDZb 9, 41. Jurisic, 
NVj 45, 174. 

bidat m (u narodnoj pjesmi, objekt uz 
pokupiti) = bedat, gen. -a »turski nameti kao 
desetina, porez na stoku, sluzba u vojsci, ha- 
rac«. Turcizam arapskoga podrijetla (bid'at). 

Lit.: ARj 1, 288. Elezovic 1, 36. 



bidati se 



147 



bigla 



bidati se, -am (od cega) (18. v., kod trojice 
pisaca J. S. Reljkovica, Knezevica i Pavlino- 
vica, Slavonija i Dalmacija) »odbijati se, ukla- 
njati se od cega, sebe kriviti, zaliti se prokli- 
njuci svoje djelo«. Odatle bide f (Pavlinovic, 
hipokoristik tipa Mare) »zensko celjade koje 
se bida«. Danicic iskljucuje ikavizam od bi- 
jeda jer rijec ne dolazi u istocnom i juznom 
govoru. Taj razlog ne iskljucuje ikavizam u 
Slavoniji i Dalmaciji. Berneker navodi bijedati 
u znacenju »beschuldigen«, od cega bi moglo 
biti bidati se kao ikavizam, ali to moze birti 
stamparska greska mjesto bijediti. U stcslav. 
postoji obida »unrichtige Beschuldigung«, obi- 
deti »beleidigen« < ob-videti (v.). Ako je 
prefiks o- ispao kao u buliti < obuliti (v.), 
onda je od obida moglo nastati bidati se na 
osnovi deprefiksacije. Danicicevo izvodenje 
od muslimanske vjerske rijeci ar. beddu'a 
»kletva« nije moguce ni fonetski ni seman- 
ticki. 

Lit.: ARj 1, 288. 291. SEW I, 54. 

biflati impf, (na- pf., hrvatski dacki zar- 
gon) »bubati, uciti sto napamet slabo razu- 
mjevsi«. Germanizam dackog podrijetla (buffeln 
od Biiffel < bubalus »bivol«, v.). Odatle izve- 
denice na -ant (v.): biflant m »bubant«, gdje 
je sufiks iz dackog latinskog govora. 

Lit.: ARj 7, 207. 

biga f (Hvar) »1° svezanj, snop (biga obruca), 
2° toponim (Sipan)« = biga (kruha, Milna, 
Brae), 3° struca kruha, dugi komad kruha 
vecinom kod kuce pecen«. Arb. bige f ima 
takoder raznolika znacenja »1° Zweig,'kleiner 
Ast, Stengel, bei Hochzeitgebrauchen auf- 
gepflanzte Stange, 2° um ein Stockchen ge- 
bundener Blumenstrauss, 3° eine Art Schleu- 
der, die in einem oben gespaltenen Stockchen 
besteht«. Ovamo ide mozda (kao deminutiv) 
bigica (Podsused): pepeljuga (zmija) ima na- 
prvo na gornjoj celjusti bigicu kakti puran, 
»Schnauzenhorn der Sandviper«. Taj je demi- 
nutiv daleko od jadranske zone. Zbog toga 
nije izvjesno da li je romanizam. Na tal. de- 
minutivni sufiks -otta bigota f (Biograd n/m) 
»(pomorski termin) okruglo drvo za provlace- 
nje konopa na sartijama«, s deminutivom na 
-tea bigotica (ibidem). Na -ovica Bigoica f 
(toponim kod Bara u Voluici zajedno s topo- 
nimima Poljica i Gorak). Od langobardske 
rijeci biga koja u mletackom i u ostalim tali- 
janskim narjecjima znaci »1° alcune travi al 
bordo della nave in coverta, 2° due pani appai- 



ati o un pane con un taglio nel mezzo, 3° 
(lat.) travi congegnate a capra, bigotta (1614.), 
4° carrucola senza girella«. 

Lit.: ARj 1, 288. Skok, Slav. 236. 237. 
241. Hirtz, Amph. 7. Strekelj, ASPh 14, 517 
REW 3 1095. DEI 516. 518. 

bigair-hak. prilog (nar. piip.) = bigaj- 
ri hdk (Bosna) »na pravdi boga, nepravedno«. 
Turcizam arapskog podrijetla iz oblasti pri- 
loznih umetaka, kao doja (v.), dernek (v.), 
evet (v,): ar. prijedlog bi + gairi »bez« i hakk 
»pravda« (v.), prilog bigaiiihakkin. 

Lit.: ARj 1, 288. 3, 533. Skok, Sldvia 15. 
187. 

bigar, gen. -gra m = bigor (Makedonija) 
»siga (Srbija), sedra, bijela zemlja ka' usirena 
(Pavlinovic)«. Takoder toponim i hidronim: 
potok Bigar kod sela Sige (Srbija), studenac 
Bigor blizu Decana (14. v.), Bigre (valjda ak. 
pi.), selo zabiljezeno u spomenicima. Pridjev 
bigren, obrazovan s pomocu -en (v.), potvrden 
je samo u toponomastici: Bigrenac, gen. -nca 
(Srbija), potpk koji utjece u Mlavu vise sela 
Ribara, Btgrenica f (14. v.), selo kod Cuprije 
(Srbija). Rijec se nalazi jos u bug. ■ arb. bigorr 
»porozni laki vapnenac«, a = o upucuje na 
a. S obzirom na geografsku rasirenost (Srbija, 
Bugarska, Makedonija i Arbanija) rijec je pred- 
slavenska, mozda iliro-tracka, iz oblasti naziva 
za kamenje (kao karpa, v.). 

Lit: ARj 1, 288. GM 36. Mladenov 28. 

bigat m (Veli Otok, Bozava, Molat) »sca- 
rafaggio, bigatto, zohar«. Od tal. deminutiva 
na -atto: bigatto »baco da seta«, od drugog 
sloga lat. bombyx, gen. -yeis. Od iste rijeci 
s lat. nenaglasenim sufiksom -ulus > tal. -oi'o 
higul m (Rab) = pi. biguli (Bozava) < mlet. 
bigoli »spaghetti«. 

Lit.: Cronia, ID 6. Kusar, Rad 118, 19. 
DEI 517. 

bigla f, stsrp. u primjtru: da imb nestb gra- 
dozidanija ni bigle. Danicic veli da se ta sluzba 
zvala i gradobljudenije »cuvanje grada, stra- 
zarerije na gradskim zidovima«. Postoji takoder 
toponim: Byg/a pored Bigla »Straza, u Sve- 
toj Gori, mjesto u Zaglavatoj«. Rijec je post- 
verbal od ngr. PiyX&w, |3i,Y^'?tt) < lat. 
vigi/are »straziti, budan biti«. Upada u oci 
betacizam v > b kao Ber < Beppoux > 
ngr. Veria, tur. Karaferia prema ngr. Vigla 
(BiyXa). Danicic stavlja ovamo i glagol btgli- 
sati, -sem impf. (16. v., dubrovacki pisci, su- 
bjekt ptice, covjek) — (sa gl > I) biljisati »pje- 



bigla 



148 



bijediti 



vati«, od gr. aorista od fiiykit,® i pretpostav- 
lja semanticki razvitak »budan biti > vese- 
liti se > pjevatk. S obzirom na rum. priveghl- 
toare »slavuj« od glagola priveghia »cuvati 
mrtvoga« < per + vigilare < per-vlgila- 
toria (se. avis) moze se i dopustiti takav sem- 
anticki razvitak. Bigla bi prema tome bio lek- 
sicki ostatak iz balkanskog latiriiteta. Italija- 
nizam je veo, gen. -i (rod nepoznat, Budva) 
u recenicama: idemo na veo /odes ti na veo, 
koje se govori kad se ide cuvati mrtvaca; veo 
je od tal. veglia, postverbal od vegliare »custo- 
dire« = sttal. vegghiare, preko stmlet. veja 

< vigilare. Sa j govori se zvejarin, gen. -ina 
m (Dubrovnik, Cavtat) = zvejarin (Bozava) 
»budilica« od mlet. zvegarln (g < j"), izvede- 
nica na slozen sufiks -arlus + deminutiv -ino. 
Upor. slov. bilja (Gorenjsko) = bila = vilja 
pored vila (Notranjsko) »1° Totenamt, 2° vi- 
giliae (= bdenije kod pravoslavaca), 3° Ostern- 
abend« < furl, vilie < crkvenolat. vigilia. 
Miklosie ima vilija kao hrv. zajedno sa slov. 
vele. 

Lit.: ARj I, 288. Hirtz, Aves 12. 14. Pleter- 
snik 1, 26. 2, 796. Sturm, CSJK 6, 11. Miklosie 
392. Murko, WuS 2, 139. Cronia, ID 6, 
122. REW 9326. Tiktin 1264. Prati 1032. 

bigunac, gen. -unca ma. (Marina kod Tro- 
gira, Hvar, Brae, gen. pi. bigunciK) = bigunac 
(Perast, Potomje, Racisce) »vijedro, hektoli- 
tar«. Od mlet. bigonzo (14. v.), bigonzus (1251.) 

< vlat. *bicongius, slozenica od bi = »dva« 
(kao bicornis, bidem itd.) i congius »mjera za 
tekucine«. Kako g < c nije nastao sonorizi- 
ranjem okluziva medu samoglasnicima, bi- 
gunac moze biti posudenica iz dalmatorom- 
anskoga. 

Lit: Hraste, Rod 272, 24. REW* 1083. 
DEI 518. 

bijediti, bljedlm impf. (Vuk) danas opcenito 
»nepravedno optuzivati«. To je znacenje vid- 
ljivo jos u slozenici s prefiksom o- (v.) obije- 
diti, bbijedim pf., objedivati, objedujem impf, 
i u postverbalu objeda f. Bijeda f, od koje je 
kauzativum bijediti, ne stoji u danasnjem je- 
ziku u semantickoj vezi s glagolom i ne znaci 
»nepravedna optuzba«, nego »nevolja (v.)«, s 
kojom se rijeci upotrebljava u amplifikaciji: 
bijeda I nevolja. U Kosmetu beda, gen. bede 
znaci »zlo, napast« i eufemizam je za »davo«. 
Odatle pridjev na -bn: bljedan »jadan«, u od- 
redenom vidu bedni (Kosmet) »nesretni«, poi- 
menicen sa -ik, -lea bijednik m prema bljed- 
«/ca/»jadnik, jadnica«. U semantickom rasko- 



raku s time ide slozenica s prefiksom po-: 
pobjeda f »victoria« i denominal odatle po- 
bijediti, -Im pf. Ovaj semanticki raskorak objas- 
njava se historijom rijeci. Prvobitno je znacenje 
glagola bijediti bilo »siliti«. Bida je znacila u 
stcslav. avay>tr\. Apstraktum obrazovan s po- 
mocu sufiksa -ba bedbba 'f znacio je »prisilan 
rad na manastirskim dobrima« (upor. pecalba). 
Pridjev odatle obrazovan s pomocu -Ijiv : bed- 
liv (17. v.) »importunus«. U Kosmetu bedosat, 
-dsem impf, ocuvalo je jos nesto od tog zna- 
cenja: »zlo raditi, raditi bez volje, po nevolji«. 
Glede glagolskog sufiksa v. glagola na -osati. 
Danasnje znacenje bijeda »nevolja« razvilo 
se prema tome iz srednjovjekovnog »prisilnog 
nevoljnickog rada«. Danasnje opcenito zna- 
cenje kauzativuma bijediti »nepravedno optu- 
zivati« razvilo se naprotiv iz sudskoga govora: 
»siliti na sudu« > »nepravedno optuzivati«. 
U Kosmetu je semanticki ostatak tome u slo- 
zenici s prefiksom za-: zabedit, zabedim pf. 
»izazvati svadu«, odatle radna imenica zabed- 
nik »koji trazi svadu«, zabedmce, gen. -ceta, 
zabedovat, -ujem »dosadivati«. Znacenje slo- 
zenice pobjeda f »victoria« stoji takoder u vezi 
s prvobitnim »siliti«, samo izrazuje to prema 
prefiksu po- kao rezultat sile. Kako je glagol 
bio sudski i vojnicki termin, posudise ga Ru- 
munji s prefiksima o- i po-: obldi, -ui, -dnul 
»nekome nepravdu ciniti, jadikovati nad ne- 
cim«, odatle rum. postverbal oblda f »nepravda, 
jadikovanje« (r za -k je pravilno u nenaglase- 
nom slogu). Mjesto i nalazi se « u rum. pobedi 
»pobijediti«. Arbanasi u Skadru imaju od bi- 
jediti svoj pasiv beditem »silim se > svikavam 
se«, takoder prema prvobitnom znacenju. 
Bijeda i bijediti sveslavenske su rijeci iz pra- 
slavenskoga doba. U baltickoj grupi nema re- 
fleksa za bijediti, dok su u ostalim ie. brojni, 
kao u gotskom (baidjan »siliti« prema heidan 
»cekati«), gr. jtdOco »uvjeravam«, lat. fides, 
arb. be »zakletva« itd. Glagol je indoevropski 
i bio je izraz sudenja i vojevanja, cp je nastalo 
iz ie. diftonga ai. Od novijih nasih rijeci ide 
ovamo ubijediti pf., ubjedenje n., koje je rusi- 
zam, ali pokazuje isti semanticki razvitak 
kao gr. jteiOco. Zatim slozenica bezbjedan 
pored posudenice siguran (v.), takoder bug. 
bezbeden i odatle apstraktum bezbjednost f = 
sigurnost i denominai obezbijedlti »osigurati«, 
danas u cestoj upotrebi. 

Lit.: ARj I, 265. 290. 376. 8, 367. 369. 
Miklosie 12. SEW 1, 50. Bruckner 24. KZ 
46, 231. Elezovic 1, 36. 184. 2, 84. GM 30. 
Mladenov 20. Rozwadowski, RSI 2,1 05-7. 
Ljapunov, IzvORJAS 26, 31—42. Suman, 



bijediti 



149 



bile« 



ASPh 30, 293-4 (i Jagiceva kritika, ibidem). 
ASPh 27, 597 (ispravak'Arerfa = bijeda}. Zubaty, 
Sldvla 6, br. 1. Boisacq 755. Hirt, PBB 
23, 331. Matzenauer, LF 1 , 20. H, 337-8. 
Moskovljevic, NJ 1, 81. Slawski 32. Maretic, 
Savj. 160. 

bijes m (12. v., Vuk) = fejest (Bela, Voltidija, 
analogicko -t prema pridjevu o-bljestan, koji 
je nastao iz f bljesna prema tipu vlastan m: 
vlasna f, ali moze biti i prema obijest i hiper- 
korektno prema dalm. -os < -ost) = bis (ikav- 
ski, ZK) = bes, pi. besovi (Kosmet) »F de- 
mon, tabu za vrag, davo, danas_ nije opcenito 
znacenje, nego u narjecjima (ZK, Kosmet), 
2° rabies, furor, violentia, ardor«. Odatle: 
pridjev na -bn (v.): bijesan, na -ovski (v.) bje- 
sovski (13. i 14. v.) »daemonicus«, slozen prema 
sintagmi koga bijes (= vrag) muci: bjesomu- 
can (Vuk), samo jedanput bjest (16. v.) iz 
bijestan s ispustanjem pridjevskog sufiksa 
-bn. Pridjev bijesan poimenicen je sa -oca (v.) 
bjesnoca f (Sulek) »njeka gljiva«, sa -oca = 
ota = ost = Ho: bjesnoca f (Vuk) = bjesndta 
= bjesnost = bjesnilo n, sa -jak: bisnjak (Kosta) 
»ludak«; impf, denominali: od bijes bjesovati, 
od bijesan bjesnovati (13. v.), od bjest bjesto- 
vatl (17. v.); na -eti bjesnjeti, bjesnim impf. 
»furerei«. Termin iz praslavenskoga paganiz- 
ma, demonsko bozanstvo istog ranga kao 
Gorgone (jezibaba = baba jaga), pod uplivom 
krscanstva postao tabu za vrag u nasim na- 
rjecjima, kao i u ceskom i poljskom, -k je 
nastalo iz ie. diftonga ai, kako se vidi iz lit. 
balsa »strah« < ie. baid-s-d, lit. pridjeva bai- 
sus »strasan, uzasan«, sve izvedenice od os- 
nove glagola baidyti »plasiti«. Rijec je balto- 
slavenska. Ie. korijen bhai- »bojati se« nalazi 
se u slavenskom jos u bojati se (v.), bojazan 
(v.). Slavenski je semanticki specijalitet da je 
rijec iz prajezika ocuvala demonolosko zna- 
cenje, sto se u litavskom ne vidi. 

Lit.: ARj I, 299. 389. 390. Elezovic I, 43. 
Miklosie 12. Bruckner 26. KZ 43, 318. WP 
2, 125. 186. Mladenov 35. Budimir, JF 6, 
166-9^ Bulat, JF 4, '104-5. 5, 130-142. 
Boisacq 3 782. Slawski 33. Iljinski, REV 
65, 212. i si. Brugmann l 2 , 724. 725. 808. 
KVG 232. Horak, ASPh 12, 298. Ulaszyn, 
MPKJ 5, 261-311. 

bijo (Hektorovic), pridjev u izrazu ki (— 
Isus) da svitlost biju v uzl (stampano bljum 
usl), iskonstruiran od Danicica i identificiran 
s tal. bigio < srlat. bysiuslbi-, prov. fes »pepe- 
ljaste boje«. 

Lit.: ARj 1, 299. REW 3 3873. DEI 516. 



bik, gen. bika m (Vuk) »scapus, lukova pro- 
rasljika (Srijem), plod tatulin (Lazic, Pancic i 
botanicari)«. Madzarizam lokalne aree (bok 
»bodlja« = bilk »bosti«, blked-bokodj. Glas 
i nije posve jasan. 

Lit.: ARj 1, 300. Gombocz-Melich 1, 519. 

bika f (Vuk, bosanske varosi) »majka«. 
Akcenat je hipokoristicki; u rumunjskom 
s vokalom jery bica istog znacenja. Danicic 
oznacuje postanje tamnim, sto je ispravno, 
ali pomislja bez potrebe na tur. bik »gospodar«. 

Lit.: ARj 1, 300. Tiktin 183. 

bilah (crnogorska nar. pj.), obicno u vezi 
vallah-i-bilah, u varijantama vala-i-bila, va- 
laj-i-bila, valaj bilaj, halaj bilaju nar. pjesmama; 
odatle i sam prvi dio valaj i vala kod pravo- 
slavaca na Kordunu = valdji biljdji (Kosmet), 
odatle prvi dio vala = vala za pojacanje tvrde- 
nja ili odricanja, u varijantama vdlaa, valaa, 
valdji pored valdji; u jugozapadnim kraje- 
vima vala pored vala, vdlaa, valaj pored va- 
laj bilaj i toko mi dina. Sa gledista naseg je- 
zika to su uzvici koji odgovaraju nasemu 
bogme i odatle bogmati se za pojacanje vjero- 
jatnosti tvrdnje. Taj turcizam arapskoga pod- 
rijetla nastade iz muslimanske arapske za- 
kletve vallah-i-billan »boga mi«, ve + allah 
»boga mi«. Prosirio se iz govora muslimana 
i u govoru krscana. Nalazi se i u bug. bllllf- 
jaha, vallati, vallaha billjaha. 

Lit.: ARj 1, 301. Elezovic i, 45. 71. BI 
2, 695. Mladenov 29. 57. 

bile = bilem(i) (Kosmet) = biUsi(mj 
(Bosna, Banja Luka) prilog »cak, stavise«. 
Turcizam iz oblasti umetnutih priloga u sla- 
venski govor (bile »meme, cak, iako«), nalazi 
se i u bug. bile bilja »dori, daze« i arb. bile 
»wenigstens«. Dodano -sr je posesivni sufiks 
za 3. 1. kao u blle-sl-n-ce, a -ot je kao u ha- 
rem (v.). 

Lit.: Elezovic 1, 45. Skok, Sldvla 15, 187. 
Mladenov 29. GM 36. Deny § 437. 

bile 2 nije samostalna rijec nego stoji u vezi 
sile - bile. Toj slozenici je tesko odrediti ka- 
tegoriju, da li je imenica, neodredena zamje- 
nica ili prilog. Dolazi najprije u zagoneci: 
/ na putu mu sile-bile. Slle-bile boga mole. 
Odgonetljaj: krmaca s prasclma. Slozenica bi 
se mogla prevesti »tako nesto«. U Kosmetu 
je sile-bile u recenici: poce tu Sile-bile, n istom 
znacenju. Ta se recenica govori kad se hoce 
da predstavi kako je netko pokusavao rijecima 
da izbjegne uciniti ono sto se zeli. Taj turci- 



bile 2 



150 



biljeg 



zam, koji nije potvrden u drugim balkanskim 
jezicima, nastao je od tur. priloga demonstra- 
tiva nacina soyle boyle »ni bien ni mal«. 

Lit.: ARj I, 301. Elezovic 1, 45. Deny § 
323. 344. 

bilie f (Dalmacija) u primjerima: celjade 
lipe bilici, dva brata iste bilici. Znacenje je 
zaista oblige. Pavlinovic potvrduje iz dalma- 
tinskog govora (Podgora) impf, bliciti, bh'cim 
»similem esse«: Komu blici ovo ditei Taj je 
glagol nastao kao biknuti ispadanjem samo- 
glasa o- u prefiksu ob- (v.). Imenica bilie f < 
*blic mogla je nastati na isti nacin. Umetnuto 
i je zacijelo prema bilig »biljeg« (v.). Danici- 
cevo izvodenje iz tur. bills »poznanstvo« od 
bilmek »znati« ne zadovoljava ni fonetski ni 
semanticki ni morfoloski. Tur. s ne prelazi 
u c. Nasa z'-deklinacija ne sadrzi turcjzama. 

Lit.: ARj 1, 302. 

bilikum m (krv.-kajk., Parcic) »tazza del 
benvenuto«, birlik pored obicnijeg bilik (Crm- 
nica, umetnuto r kao skurdela < skudela 
»zdjela«, v.) »velika flasa«. Od srvnjem. slo- 
zenice wlllekommen »dobro dosao« > tal. belli- 
cane »sorta di bicchiere«. 

Lit.: Parcic 23. Miletu, SDZb 9, 392. 
REW 3 9538 b. DEI 480. Prati 121. 

bilja f (Vuk, dubrovacki pisci, Mikalja, 
Stulic, 17. v.jbugarstice, Poljica) »l°kao brvno, 
gredica« = (Ij > j) bija (Korcula, Smokvica) 
»2° debeli komad drva (obicno borovine) do 
1 m duzine koji se stavlja jednim krajem na 
ognjiste«. Deminutiv na -ica bilica (Smokvica) 
= (stezanjem iji > i) bica (Cilipi) »kladica«. 
Od gal. *bilia (upor. ir. bile »panj«), srlat. 
billia (12. v.) »panj«, sacuvano u sjevernotal. 
narjecjima i u fr. jeziku. 

Lit.: ARj 1, 311. REW 3 1104. DEI 517. 

biljeg m (14. v., Vuk) = biljega f (14. v., 
Vuk) = belega (Kosmet) = bjeljeg (Crna 
Gora, Vuk) »1° signum, znak; tjelesna oznaka, 
grb, marka, slika, vinjeta, etiketa«, 2° terminus 
(vrlo staro znacenje), meta (Kosmet). Odatle: 
deminutivi: 1° na -be: biljezac, 2° na -bko: 
Ullfak (Kasic), 3° na -ika: biljeska f (Vuk) 
= beleska (Srbija) i 4° na -id biljezlc; pridjevi 
1° na -bn: biljezan »insignis«, poimenicen sa 
-ica: blljeznlca f, radna imenica na -Ik: blljez- 
nik m; 2° na -iv: biljeziv; 3° na -it: blljezlt; 
denominali 1° na -all: biligatl (Dalmacija; Pav- 
linovic)" na -eti: biljezati, -am (Piva — Drob- 
njak) »cijepiti, pelcovatk, odatle biljezanica f 
»na ruci znak cijepljenja« i biljezenja n »cijep- 



ljenje« te radna imenica belezar m (Kosmet) 
»majstor koji cijepi djecu protiv boginja«; 3° 
na -iti: biljezjti, -Im (13. v.) = belezlti (Srbija) 
= beUz.lt, -im (Kosmet) »kalemiti majom pro- 
tiv boginja«; pf. od preflksalne slozenice (o-) 
nastade obi/jeg m, obiljezje n = obelezje, obl- 
Ijeza f, obiljezak m, i Sulekov neologizam 
bbiljeska f » Markierpflock« i pridjev oblljez.an, 
impf, oblljezavati, obiljezavam (18. v.) = 
obelezavati pored obiljezivati, -ujem (18. v.); 
4° na -ovati: biljegovatl, -ujem (Stulic), 'danas 
opcenito. 

Znacenje denominala u Kosmetu i Pivi — 
Drobnjaku »cijepiti« zasebno je i moze biti 
vrlo staro. Razvilo se iz tjelesnih znakova. 
Rijec se nalazi jos u slovenskom i bugarskom 
(belglja, beleg, beleza), dakie u svim juznosla- 
venskim jezicima, a od sjevernih samo u rus- 
kom. Rumunji posudise vjerojatno od dackih 
Slavena beleag, a Madzari od panonskih belyeg, 
Arbanasi od juznih Slavena belek -gu; svi u 
istom slavenskom znacenju. Ikavski oblik bi- 
ljeg, kod stokavaca opcenit, osim na istoku, 
u Srbiji kod ekavaca i u Kosmetu, gdje se 
govori beleska f, nastao je iz pred palata- 
lom kao u prije i u ekavskim krajevima di 
je < kbdeje. Najstariji je oblik stcslav. oe/egs. 
Femininum biljega je postverbal od biljegati. 
Oba jata ocuvana su u Crnoj Gori: bjeljeg. 

Buduci da se rijec ne nalazi u sjeverozapad- 
nim slavenskim jezicima, ne moze se staviti 
u praslavensko doba. Kao posudenica nastala 
u avarsko doba, potjece iz sjevernoturskoga: 
mongolski balga, ujgurski belkii »signum, ves- 
tigium*, znak koji su po svoj prilici nomadski 
Avari davali Slavenima da bi ih prepoznali. 
Njihov izgovor je bio vjerojatno *bdldgu, su- 
deci po slav. belegb. Osnova se ove stare posu- 
denice nalazi i u juznoturskom ili osmanlij- 
skom glagolu bilmek »znati«, koji se nalazi 
u negativnom obliku u imenici bilmez m (Mo- 
star, Bosna) »neznalica«, nadalje u frazi na- 
rodne pripovijetke caldano ni cajdano, ni bil- 
mezi bllmedzano. Danicic tumaci prvi dio te 
tesko razumljive recenice sa tur. bilmez »lud«, 
»koji ne zna«, a drugi kao sastavljen od tur. 
bilmez i ar. dzahit »lud«. Recenica ostaje ipak 
da se objasni. Izgleda kao igra rijeci. Sa ti- 
pom turskih imenica bilmez upor. utanmaz 
(Kosmet) »bestidnik«. 

Lit.:ARj\, 302. 304-308. 389. 8, 354-5. 

Skok, yiC 2, 7-8. Isti, Sldvla 15, 187. Ele- 
zovic 1, 38-9. 2, 398. Gombocz-Melich 1, 
351. GM 32. Mladenov 27 i RES 1, 46-47. 
SEW \ 55. Miklosie 12. Matzenauer, LF 7, 
21. Lokotsch 395. 



bimbasa 



151 



binjak 



bimbasa m (Vuk) = bimbasa (Kosmet) 
»major, komandant bataljona«. U Vukovo doba 
i Srbi obnasaju tu cast, ne samo Osmanlije, 
upor. bimbasa Milenko. Odatle pridjev na -in: 
bimbasin, na -inski: blmbaslnskl (pretpostavlja 
oblik bimbasija kao u bug.), na -ifa': binbaski; 
i apstraktum na -stvo za oznaku casti bimbastvo. 
Turcizam osmanlijskog podrijetla (slozenica od 
bin »tisuca« i bas(i), v. basa), nalazi se i u 
bug. blnbaslja i cine, blmbas. Prvi je dio broj- 
nik bin, jos u prilogu binde bir (Kosmet) »vrlo 
rijetko«, upravo »od tisuce jedno«, i u izvede- 
nici na -luk : Mnlbk. m (Kosmet) »boca od 2 
i po oke zapremnine, upravo od tisucu drama 
tezine«. 

Lit.: ARj I, 312. Mladenov 29. Elezovic 1, 
45. 2, 500. Pascu 2, 112. 

bimber, epiteton ornans u Vukovoj nar. 
pjesmi 1, 150 kao indeklinabilni pridjev u 
blmber-groz.de pored grozde bimberovo u Vuk 
1, 286. Znacenje se na ta dva mjesta ne raza- 
bira. Upor. bimbirice n u nar. pjesmi u Kos- 
metu gdje znaci »nekakav cvijet«. Danicic se 
kao obicno upusta u etimologijsku kombina- 
ciju, premda rijec inace nije potvrdena u na- 
rodnom govoru i premda znacenje ostaje 
sasvim neodredeno i nakon uporedenja s ri- 
jecju u Kosmetu. On misli da bi epiteton 
mogao biti biber (v.), s umetnutim m, jer da 
je to grozde sitno i nalik na biber. 

Lit: ARj 1, 312. Hirtz, Aves 11. 

bina f (Vuk) = bina (Kosmet) »aedificium«. 
Turcizam arapskoga podrijetla (bina »grade- 
vina, japija, gradenje«), nalazi se u svim bal- 
kanskim jezicima (bug., arb. bina, cine, binae) 
u istom znacenju. 

Lit: ARj 1, 312. GM 36. Mladenov 29. 
Elezovic 2, 500. Pascu 2, 112. 

binda f »povezaca« (17. v., Radovclc 433: 
one binde ali pecine'}, binda (Perast) »naziv za 
odijelo i obucu«. Od tal. benda, srlat. binda 
gotskog podrijetla (upor. nvnjem. binden). 
Upor. francusku izvedenicu bandouliere (od 
deminutiva banderau) > tal. bandoliera preko 
njemackoga izgovora pantaler m = (sa meta- 
tezom) pantarela (15. v.) »kajas«. Slozenica 
banda/eeo (Bozava, haplologija -da di > da) 
»palo di ferro con cui si sbanda p. e. la nave 
quando e a terra«. 

Lit: ARj 1, 312. 9, 618. Cronia, ID 6. 
DEI 425. 484. REW 3 1110. 

binec, gen. -nea m (slov.) »1° odraslo dvo- 
Ijetno jagnje (upor. onukle), 2° ubermiitiger 
Bursche«. Prvo znacenje je od furl, bime, 



poimenicen lat. pridjev bimus (upor. prefiks 
hi- »dva«) »dvogodisnji« u z. r., prosiren de- 
minutivnim sufiksom -be > -ec (upor. junac 
rn prema junica f). U drugom znacenju moze 
biti domaca izvedenica od btncati se impf. 
(slov., ZK) »natjeravati se«. Promjena m > c 
nastala je pred suglasnicima u kosim pade- 
zima. Upor. obratno Samac pored sanac 
< njem. Schanze (v.). Druga je latinska izve- 
denica bini »po dva« u bina f (Rab) »nekakav 
hljepcic sto se prepolavlja« < mlet. bina (1319.), 
furi, bine »piccia di pani«. 

Lit.: Pletersnik 1, 26. Kusar, Rad 118, 
19. REW 3 1107. DEI 522. 

bingulja f (18. v., Sulek) »biljka mercurialis«. 
Ne zna se gdje se govori. Sulek je identificira 
sa Bingelkraut Prema tome je postala od 
Bingel. Upor. jos bindoli m pi. (Kosmet) 
»ime nekakvog bastenskog cvijeca«. 

Lit.: ARj 1, 312. Elezovic 1, 45. Weigand- 
-Hirt 1, 241. Sulek, Im. 16. 

binija f (Vuk) »dovratak, precka na vratima«. 
Turcizam (bini), nalazi se i u bug. binija. 
Lit.: ARj I, 313. Mladenov 29. 

binjak, gen. -dka m (Vuk, nar. pj.) »jahaci 
konj«. Odatle radna imenica na -dzija blnja- 
dzija m (Vuk, nar. pj.) = binjedzija = bi- 
nedzija (Kosmet) »1° konjanik, dobar jahac, 
2° jahaci konj«. Turcizam osmanlijskog pod- 
rijetla (pridjev binek »prikladan za jahanje«; 
sufiks -ek kao u jatak (v.), batak (v.), kacak 
(v.), ulcek (v.), bleak (v.), dernek (v.), sandzak 
(v.), kolak (v.); nalazi se u arb. binjak i bug. 
binek »Reitpferd«, u cine, binec »konj za samar, 
jahanje«. Turski sufiks -ek bio je zamijenjen 
nasim -jak. Turska radna imenica blnici »ja- 
hac«, koja je izvedena od bini »konj dresiran 
za jahanje«, gdje je docetno -i sufiks kao u 
japija (v.), kapija (v.), bl4slja (v.), komslja (v.), 
bila je kod nas i u Bugara reformirana u bl- 
nekcl (binedzija). Binek se nalazi jos u slo- 
zenici binjaktas m (Vuk), izmijenjenoj u bi- 
njektas — binjektas (Kosmet) = binjektes 
i skracenoj u bintjas (nekoliko puta i prevedeno 
u drugom dijelu: privodl ih /se. konje/ bi- 
njeku kamenu = binjektu kamenu). Drugi je 
dio slozenice tur. las, »kamen«. Binjektas (ta- 
koder bug.) znaci »kamen sa kojega se konji 
uzjahuju« (tur. blnektasi). 

Lit.: ARj 1, 313. Elezovic 1, 46. 2, 500. 
Mladenov 29. Doric 15. GM 37. Pascu 2, 
112. Deny § 869. 



bio (bljel) 



152 



bio (bijel) 



bio ili bijel m, bijela f, bijelo n »albus«, 
sveslavenski pridjev iz praslavenskog doba. 
Kako pokazuju nazivi slavenskih bozanstava 
Beibog i Crnbog, pridjev je pripadao i sla- 
venskoj mitologiji. Supstantiviran je kao fe- 
mininum samo u bela f (Kosmet) »bijela = 
srebrna medzedija (turski novac)« i blazena 
belq f (Sulek) »biljka matricaria L.« Znacaj- 
nije je poimenicenje bjel m, gen. bjela (Vuk) 
»quercus sessiliflora«. Moze dobiti prefiks na-: 
nabijel-a (Lika) »bjelicast, bjelkast«. Ovaj pri- 
djev nalazi se i u baltickoj grupi s torn razli- 
kom da se slavensko jat osniva na ie. *e, a 
balticki refleksi na prijevoju o odnosno a od 
ie. korijena bhe-, odnosno bho-jbhd-, koji je 
znacio »svijetliti se«. Sveslav. beib po korijenu 
odgovara lit. boluoti — balti »bijeliti se«, bal- 
tas, balas »bijel«, lot. bah »blijed«. Prema tome 
i slavensko i balticko znacenje bijele boje, 
kao i njemacko weiss »albus«, razvilo se iz »svjet- 
losti, sjaja«. To primarno znacenje svjetlosti 
jos se ocuvalo u izrazu bijeli svijet (takoder 
Kosmet) za tudinu, koju znamo samo po svjet- 
losti, zatim pridjev bjelodan i odatle objelo- 
daniti (upor. i polj. bialy dzieri »jasan dan«). 
Kako bijela boja u onomasiologiji ima izvan- 
redno veliku ulogu, nije cudo sto je bijel jedna 
od najbrojnije zastupljenih osnova u hrv.-srp. 
jeziku. Zbog toga je praslav. pridjev ocuvan 
u hrv.-srp. u veoma brojnim poimenicenjima 
stvorenim s pomocu sufiksa koje cemo nabrojiti 
alfabetskim redom, u slozenim pridjevima i 
imenicama, koje cemo tipove na isti nacin 
prikazati, i u denominalima na -etil-iti, -osati, 
jednostavnima i slozenima s prefiksima i 
odatle stvorenima deverbalnim imenicama. Po- 
red toga i u toponomastici zastupljen je ovaj 
pridjev, najprije u starom i novom odrede- 
nom, vidu: Bjelaj (kotar Bosanski Petrovac) 
= Belaj = Bilaj, Belej, Beli, Bela, Belo u 
sva tri roda, kojima se podrazumijevaju ra- 
zne toponomasticke imenice (kao grad, mje- 
sto, pecina = pec); u neodredenom vidu hen 
s toponomastickom imenicom kao drugim ele- 
mentom slozenjce (tip Beograd) = Biograd 
= Belgrad (Hrv. primorje), takoder u loka- 
tivu (tip u Beligradu 1561. Saf. pain. 79 za 
Beograd). Taj tip bio je rasiren vec u prvo 
doba doseljenja (upor. Belgrad na Tilmentu 
u Furlandiji, Berat = gr. Vilardi u Arba- 
niji, Balgrad u Erdelju, danas Alba Julia = 
madz. Gyula-Fehervar). I u antroponimiji ima 
beh veliku ulogu. Dolazi najprije u dvoclanim 
starim slavenskim imenima: Bjeloslav i u 
odatle stvorenim hipokoristicima tipa Bjelos 



i poslije u prezimenima na -ic, -ovic Bijelio, 
Belosevlc. Pored toga u Kosmetu dolazi i u 
turskom apsolutnom superlativu bem beo m, 
bem bela -o »sasvim bijel« prema tur. bem 
beyaz istog znacenja. Upor. gbzgo (Bosna, Mr- 
konjic-Grad) »posve go«. Jos treba spomenuti 
u Kosmetu balkanizam sas beo obras da bogda, 
sto odgovara arb. faqe bardhe = tur. yuziak 
= juz akllgi. Kako Rumunji i Arbanasi imaju 
svoje pridjeve za bijelu boju, prvi lat. albus 
> rum. alb, drugi iliro-tracku rijec barth, 
nije slavenski pridjev posudivan na Balkanu. 
Jedino je vjerojatno kod Rumunja doslo do 
unakrstavanja slavenskog pridjeva s iliro- 
-trackim bal- istoga znacenja, i to u balan 
»svijetao, blond« < beiara (upor. prezime 
Belan, Bjelanovic), upor. za sufiks -am, u rum. 
plavan, mur gan; u deminutivnim pridjevima 
bdlaior, balacel, balanut, zatim u vezi sa laiu: 
balaiu. Ako sam pridjev nije bio posudivan, 
vidjet ce se da su bile posudivane imenicke 
i glagolske izvedenice koje su od njega postale. 
Izvedenice s pridjevskim sufiksima rijetke 
su: sa -jav: bjeljav (Stulic) »albidus«, sa -ast, 
-kasi samo u izvedenicama od bjelusa i bjelica 
(v. nize) : bjelusast »subalbus«, bjelicast (Vuk) 
= bjelkast i od sintagme bijelih obrva: bje- 
lobrvast, sa -ovit bjeldvit (16. v.); sa -bn samo 
u sintagmi od bijele kore (v. nize): bjelokoran. 
I to je sve. Svi se ti izvedeni pridjevi danas 
ne upotrebljavaju. Daleko bolje zastupljena su 
poimenicenja: 

-(a)c: belac, gen. belca m (Kosmet), v. belance; 
bjelac, -lea m (Bosna) »poluhajduk«, belac 
samo u izrazu samnlti na belac (ZK). 
-(j)aca: belaca f »rakija«, u satrovackom zi- 
darskom govoru u Sirinicu i Kosmetu, bje- 
lac(a) »ptica garzetta garzetta« = birlica (r 
nejasno); biljaca f »vestis muliebris genus« = 
bjelaca f »crno zensko odijelo koje se nosi 
zimi preko kosulje (Cilipi)«, znacajno zbog 
promjene boje — bjelaca (Hercegovina, Crna 
Gora) »bijela muska suknena haljina s ruka- 
vima«, belaca (Sulek) »1 ° bukva, 2° bijela kr- 
maca, 3° bijelo rublje«. 

-ance: belance, gen. -dnceta (Kosmet) = bje- 
lance (Vuk). 

-ec: bllei m (Stulic, Sulek) »chrysanthemum, 
calendula arvensis L., officinalis«. 
-anjak: bjelanjak, gen. -anjka. 
-ce: bibce n = b'dce (Pec) »bjelance«. 
-lea: bilica f »chrysanthemum«, bilica f (ZK) 
»bijela sljiva«, bjelica f (Vuk) »naziv raznih 
plodova, kao sto su psenica, jabuka, tresnja, 
sljiva, kruska, smokva, maslina; zivotinja; 



bio (bijel) 



153 



bio (bijel) 



bijele zemlje, i, u religioznoj terminologiji, 
isto sto i bijela nedjelja«', belvica f od osnove 
belv- kao goavica (v.) »vrst pastrve u Ohrid- 
skom jezeru« = belavica na drugim mjestima 
u Makedoniji = beovica f »abramis ballerus 
Cuv.« = kesega (v.). 

-ika: bjelika f »J° alburnum, v. bSlj, 2° zova 
(Dalmacija; Pavlinovic)«. 
-iga: heliga, belllga f (kajkavska rijec) »njeka 
sljiva«. 

-j: bljelj m = bilj = belj (Kosmet) »bijelo 
cebe«, odatle deminutiv na -ac: blljac, gen. 
bttjca (ZK); belj m »alburnum« = bjelika (v.) 
Augmentativ na -ina: bjeljina (Vuk); 
-(j)dvka: biljdvka f (Smokvica, Korcula) »kao 
bijele tacke u moru, u stvari pjeskovito bi- 
jelo morsko dno«; bjelavka f »bijela krava«. 
-(j')ava: bujdvd f (Vodice, Istra) »bjelanjak«; 
takoder, u istom znacenju, biljavlna; bjeluva 
f (Stulic) »bijela krava«. 
-avina: bjelavina »u moru malo plitko mjesto 
gdje se more bijeli od pijeska« (upor. biljdvka). 
-na: biona f (Vuk) < *behna= belma (Cres) 
»bijelo na oku« < stcslav. beluno', odatle bi- 
onica f (Sulek) »papaver argemone« 
-ota: bilota m »bijeli vo« (v. nize bikusa), bje- 
lota f. 

-oca: bjeloca f (16. v., leksikografi). 
-us: biljus m »asparagus acutifolius L.«. 
-usa: bjelusa f (Lika) »1° bijela kokos, 2° njeka 
vinova loza bijelog grozda (Sulek)«, bilusa 
f (Vodice, Istra) »bijela ovca koja nema erne 
tacke na glavi«; ovamo ide mozda i bikusa f 
»l"bijela ovca, 2° zenska koja se miluje« (Dal- 
macija, Pavlinovic), upor. arb. be'ike »Art 
Lamm mit weissem Gesicht«, u cine, oi beci 
»bjelkaste ovce«. Etimologija od bikusa nije 
izvjesna, jer moze da stoji u vezi sa uzvikom 
bik kojim se vabe ovce. 

-utak: belutak m (Srijem) »riblja trava« = kok 
(u Dalmaciji, < coccole di levante) = bjelutak 
(Vuk) »kvarc«. 

-uska: biljuska f (Vodice, Istra) »1° visibaba, 
2° njeka vinova loza bijelog grozda«. 
-zna: blllzma = bilizha — blllsnja (Brae) 
»riba lichia, tal. la lizza«. Upor. toponim Be- 
lezna kod Kanjize u Madzarskoj. 
-as: bjelas m »1° bijeli konj, 2° morski rak 
koji se zove lap (v.), 3° isto sto bilacv. 
-cica: bjelcica f »gljiva koja raste na bukovu 
panju«. 

-esina: belesina f (Sulek) »calamagrostis epi- 
geois«. 

-icica: billcica f »1° sljiva (Hrvatska), 2° smokva 
(Dalmacija)«. 



-ig: beljig, gen. -iga (Srbija, ekavski) »quercus 
sessiliflora«, v. bjel. 

-acina: bjelaclna (nar. pj., Bogisic) »bjelaca, 
gunjina«. 

-ac: bilac (Jukic) »vojnik s bijelim remenom 
preko prsiju)«, v. bjelas. 

-ak; bjelak, gen. bjelaka m »njeka vinova loza 
jedna bijela, draga crna grozda«, 
-yo: bjelijafi>r bijela pogaca, 2° njeka psenica«. 
-Ijanka: bjelijanka (Uzice) »njekakva kraska«. 
-ovina: bjelikovina f »zovina«. 
-ikar: bellkor (Belostenac, kajk. uz Irava) 
»cacalia«. 

-uja: bjelilja f (Vuk) »zena ili djevojka koja 
bijeli platno«. 

-(j)ara: bjelara f (Vuk), v. bjelilja. 
-(jarica: bjeljarica f (Vuk), v. bjelilja. 
-ina: bjelina f (Vuk, 16. v.) »1° bijela boja, 
2° nekakva jabuka«, bih'na f (ZK) »bijelo gro- 
zde«. 

-inica: bjelinica f »vinova loza bijela grozda«. 
-Inja: billnja (18. v., Lika) »bjeloca«. 
-Ho: bjelllo n, v. tjeloca. 
-ov: bjelov, gen. -ova (Vuk) »canis albus« = 
belov (Kosmet), odatle pridjev bjelovljev. 
-uce (upravo -utce) beluce (istocni govor, Srbija), 
isto sto biljak = beljak (Belostenac) = be- 
lanek = biljance = beljance = bjelanjak. 
-(f)"g> -e '■ bjelug m (Vuk) = bjeluga f (Vuk) 
»bijela krmaca«, odatle pridjev na -ov: bjelu- 
gov; bjeljilga f »bijela svinja«, beljuga (Kos- 
met) »vrst korova«. 

-ulja: bjelulja f »bijela krava«. 

-usika: bjelusika f »njeka biljka«. 

-usina: bjelusina f (Vuk, Lika) »marrubium 

candidissimum«. 

-uska: beluska f »vodena zmija«, danas pod 

uplivom srednjoskolskih prirodoslovaca slo- 

zenica bjelouska. 

-ac: bjeljac, gen. -aca (16. v.), v. bjelar. 

-ar: bjeljar (Dubrovnik) »sto bijeli«. 

-evina: beljevina f (Srbija, »njekakva radena 

zemlja koja se razlikuje od krcevine«; takoder 

toponim. 

-id: beljic m (Istra, nar. pj.) »vrsta biljke«. 

-ka: bijelka f = belka (Kosmet) »bijelakokos«. 

-ojka: belojka f (Kosmet) »stabljika konoplje«. 

Slozeni pridjevi sa bijel u prvom dijelu jesu 
od dva tipa: 1° u slozenici stvorenoj od sin- 
tagme drugi dio od imenice postaje pridjev: 
bjelodan od sintagme na bijelu danu, odatle 
prilog bjelodano i bjelodan m i denominal ob- 
jelodaniti', bjelogrli »u koga je bijelo grlo«; 



bio (bijel) 



154 



bio (bijel) 



bjelocano (< na bijele oclj prilog »javno, ocito«, 
bjelokos (Stulic, nar. pj., upor. prezime Bje- 
lokostf), bjelolik (Vuk) = belolik (Kosmet), 
bjelonog, bjelovlas, odatle poimenicen^e bje- 
lovlasac; 2° u drugom tipu imenicka slozenica 
dobiva -hn: bjelokostan (17. v.), bjelokoran. I 
imenicke slozenice sa bijel kao prvim elemen- 
tom pokazuju vise vrsta. Pored tipa koji je 
poimenicen slozeni pridjev (bilorepa) postoje 
jos dva: prvi se tip razvio iz kvalifikativnih 
sintagmi u genitivu; to, biva cesto poimeni- 
cenjem: ptica bijela-repa > bilorepa, bjeloguz 
m, bjeloguza f »vrsta ptice«, biobradac, gen. 
-obraca (Kavanjin), ovamo ide i bjelenguza f 
»njeka riba morska« sa zamjenom o > en 
valjda zbog pejorativnosti; beleusna f »sulu- 
dasto celjade musko ili zensko«, bjelobrada t 
(Sulek) »helichrysum stoechas«, bjelbbor »pi- 
nus silvestris«, bjelodulija (Sulek) f »hyacinthus 
orientalis«, bjelbglavica f »dorycnium Tourn.«, 
bjelograb »carpinus betulus«, bjelogrlka f, bje- 
lojabuka f (Sumadija) »njekakva jabuka«, 
bjelojug m (Dubrovmk) »juzni vjetar bez kise«, 
bjelbkapac, gen. -pea (Lika) »susnjezica«, bje- 
lokorac, gen. -orca (Vuk) »noz bijelih kora«, 
bjelokost, gen. -i »slonova kost«, bjelolist m 
»filago, verbascum thapsus« = beloperka, bje- 
lonoga (Vuk) = belonoga (Kosmet) »1° zensko 
celjade, 2° saponaria officinalis*, bjelosljlvaca 
f »rakija od bjelosljive«, bjelotm m »echinops«, 
bilotrna f »astragalus creticus«; beloljmac, gen. 
-inca m (Kosmet) »covjek koji nosi bijele ha- 
ljine« (stezanje oha > o). Jedan se tip razvio 
napustanjem sintagme slaganja i taj je vrlo 
bogat: bijela sljiva > bjelosljiva (Rudnik) = 
bilosljiva f (Travnik) = belosliva (Kosmet), 
bjelogorica (Sulek, I860., prema crnogorica, 
kalk od njem. Schwarzwald) , bjelolipa (Srbija). 
U drugom imenickom tipu pridjev je zadrzao 
sintakticku samostalnost slaganja. Taj je tip 
malobrojan: beo mlak, gen. beloga mlaka m 
(Kosmet, Ludovice) »vrsta hrastova drveta«, 
bijela nedjelja f u religioznoj terminologiji, bi- 
jeli bor m »pinus silvestris«, bijeli grab »carpi- 
nus betulus«, belovo drvo (Kosmet) »vrsta hra- 
sta«, beli svet (Kosmet) »mnostvo«, odatle pri- 
djev belosveckl (Kosmet), bell trn m. Ovamo 
ide i naziv Bijeli Hrvati, koji Porfirogenet 
ima u obliku BeXoxpcoptxTot, zacijelo prema 
pridjevskoj slozenici *belohrivatbskb. 

Od denominala najvazniji je kauzativum i 
faktitivum na -i-ti: bijeliti impf, »ciniti bije- 
lim«, btlit (Brusje) »ginuti od bolesti ili gladi, 
propadati u tijelu«; bi'liti (ZK) »1° kreciti kudu, 
2° strugali krumpire, kolje, 3° topiti mast«; 



beliti posudise Rumunji: beli »skinuti kozu«. 
Taj denominal moze dobiti 1° prefiks iz-: 
izbijeliti, Izbijelim (se) pf. (Vuk), koji postoji 
i sa inkoativnim -e-ti: izbijeljeti, izbijelim (18. 
v., Vuk); 2° o-: obijeliti (18. v.) pf. prema 
objeljivati impf.; obeltt (Kosmet) s objektom 
obraz »osvijetliti obraz«, obiliti (Vodice, Istra), 
obiliti (ZK), odatle postverbal obila f (Vodice, 
Istra) »smok«, obel, gen. -f f (Istra) »zacin«, 
kolektivum obelinje n (kajkavski) = obelek, 
obelki m pi. »putamentum, ono sto otpada 
kad se sto objeljuje, npr. krumpir«; obela f 
(Srbija) »ono zlo zbog kojega covjek prije reda 
obijeli«; 3° prefiks na-: nabijeliti (Vuk), »uci- 
niti sto bijelim; 4° pod-. Od glagola podbije- 
liti, podbijelfm koji je potvrden u znacenju 
»podguliti drvo, ozdo zabijeliti« nastao je post- 
verbal podbjel m = podbijelj — podbio, gen. 
podbjela m, podbjelica f, podbelec (kajkavski) 
»tussilago farfara, kopitnjak«. Tu rijec posudise 
i Rumunji: podbeal (Moldavija) u istom zna- 
cenju; 5° prefiks raz- razbilit pf. (mast, ze- 
Ijezo, ZK) »rastopiti mast, uzariti zeljezo« = 
razbije/lti (ZU), takoder slovenski, prema impf. 
razbjeljivati, razbjeljujem; 6° prefiks u-: ubel'it, 
ubelim pf. (Kosmet = objekt duvar) = ubije- 
liti, ubijelim; 7° za-: zabeliti > zabijeliti, za- 
bijelim (Vuk) »zabiljeziti, ostrugavsi koru 
drveca da bi se oznacio zabran«, odatle stari 
postverbal zabel m (Dusanov zakonik) »suma, 
zabran«: zabe pored zabel, gen. gabela i z&bela, 
zabelj, z&belja (sve Kosmet) »zabran«. Tu sta- 
rosrpsku rijec posudise Arbanasi zabel-l »su- 
ma«, no nju ne posudise Rumunji, koji za 
ovaj pojam imaju slavizam braniste »zabran«. 
Od izvedenih glagola treba istaknuti bjeld- 
sati se (Vuk) pored bilaksati, -sam se (Dalma- 
cija, Pavlinovic). Umetnuti sufiks izgleda 
kao da je nastao. prema malaksati(v.). Mozda 
ide ovamo i bikoliti, -Im impf. (Dalmacija) 
»adulari«, od *beHk-ol-iti > *bilkoliti (s disi- 
milacijom /-/ > 0-1). Danicic misli da je u 
vezi s objekoliti. 

Lit.: ARj 1, 218. 230. 234. 301-302. 
313-318.295.378.380.381.385.388.389.300. 
4, 133. 7, 208. 8, 369. 324. 10, 217. Mikloslc 
12. SEW 1, 55. Trautmann 29. Bruckner 24. 
WP 2, 123 i 276. Mladenov 54. Dukat, NJ 
4, 136-9. REW 3 1099. Pmcaeiu 198. Matze- 
nauer, LF 7,7. 21. Tentor, JF 5, 203. Troja- 
novic, JF 5, 224. Nehring, ASPh 25, 66-74. 
SEZb 35, 240. 13, 189. Elezovic 1, 38. 39. 
42. 184, 2, 302. 499. GM 479. 31. 482. 283. 
Hirtz, Amph. 5. 7. Aves 14. SDZb 9, 132. 
Godin 389. Tiktin 1198. Mazuranu 1627. 
Jirecek, Staat und Gesellschaft 2, 22. Skok, 
Term. 51. 52. 101. Persson, IF 26, 61. Hirt, 



bio (bijel) 



155 



birt 



IF 32, 243. Boisacq 1013-4. Bertoldi, BSLP 
30, 170. si. Slawski 31. Hraste, JF 6, 211. 
Prusik, KZ 35, 600. 

bir 1 m (Vuk, 13. v.) »zupnikov dohodak«, 
takoder slov. Mr »oprema« i bug. bir s izvede- 
nicama na -ija i -ka: birija, birka »porez«. 
Odatle denominal obiriti se, obzzzm se (Vuk) 
»dobiti bir«. Stari madzarizam staroturskoga 
podrijetla ber, nalazi se samo u juznoslaven- 
skim jezicima. Ista rijec u osmanlijskom glasi 
vermek »dati«, upor. alis-veris. Izvodenje od 
postverbala (bleb od impf, birati) nije vjerojatno 
jer taj glagol ne dolazi u upotrebi kod sabira- 
nja podavki. Postoji jos mladi madzarizam 
izveden od iste osnove s pomocu madzarskog 
sufiksa za radne imenice -os: beres »mercena- 
rius, conductor« > birus m (kajkavski madza- 
rizam, Belostenec, Jambresic, ZK) »govedar 
(v.), coban«. 

Lit.: ARj 1, 320. Gombocz-Melich 1, 360. 

Mr 2 m (Zore) »morska riba cipo, gen. cipala 
(v.) < cephalus«. Nije odredeno gdje se govori. 
Svakako je to juzna Dalmacija, odakle je Zore 
crpio svoje ribarske termine. Odatle je mozda 
i izvedenica na -(a)c birac, gen. birca m (18. 
v., Zore) »njekakav morski rak«, druga morska 
zivotinja. Postanje nepoznato. Potrebna su nova 
obavjestenja. 

Lit.: ARj 1, 321. 

bir 3 , turski brojnik, u nas se ne mijenja. 
U pripovijedanju upotrebljava se zajedno s 
brojnikom ici (v.). Kao prilog znaci u narodnoj 
pjesmi »odjedanput, istom«. I kao veznik do- 
lazi u narodnoj pjesmi, opetujuci se u drugoj 
recenici u znacenju »cim-odmah«. Kao ime- 
nica govori se u recenici: ni bin duga ni bir 
gotovine (Bosna). Kao prvi clan slozenice u 
izvedenici na -lea: birkatica f (Srbija) »zid 
koji nije deblji od jedne cigle«, »kuca na jedan 
boj (Bosna)«, kao turcizam (< bir + kdt). 
U Gospicu, kad djeca skacu jedna preko 
drugih, ili u igri na prste, govori se: bir topus 
bir mamus andsdis, sto nitko ne razumije. U 
izvedenici na -luk: bug. birlik = rum. ber- 
lic »as u igri karata«. Veoma se upotrebljava 
u priloskoj funkciji: 1° birdem, prilog (nar. 
P). 1, 410, Petranovic 2, 361) »odmah, odje- 
danput, odjedared«. To je turcizam (birden, 
ablativ od brojnika hir »jedan«) iz oblasti pri- 
loga, potvrden samo u nas, i to ne u zivom 
narodnom govoru. Docetno -m mjesto -n je 
kao u bedem. U grupi priloskih turcizama 
u vezi s ovim brojnikom ide 2° bir-bas (Kosmet) 
»upravo«, od tur. bir basina »licno«, 3° bir 



vakdt (Kosmet), od bir-vakta, »nekada«, u 
Bosni s postpozicijom -lie: bir vakitte u istom 
znacenju; 4° Kr-zeman (Kosmet) »odvajkada« 
= bir zeman m (Bukovica), od bir-zemdna 
(Kacic, Lika) < tur. bir zeman; 5° Kr taman 
(Kosmet) »ujedanput« (v. tamam); 6° birda 
(Kosmet) »vise nikada«, u bug. birda(hd) 
(v. daha). U bug. ima takoder priloga sa 
bir: bir tjurlju »edin vid«, hire bir »na ednoto 
edno«.- Od bir posuden je i redni broj birindi 
(Bosna) = birindii(~-ajduk, Kosmet) pored 
birindzi. Odatle po svoj prilici naziv bajoslovne 
ptice pjevice u hrv. nar. pjesmama (siva) 
berendusa f. 

Lit.: ARj 1, 321. 322. Mladenov 29. Skok, 
Sldvia 15, 187. 188. Elezovic 1, 46. 2, 500. 
Hirtz, Aves 11, 431. ZbNZ 20, 51. 

bira f (Dubrovnik, Cavtat, Bozava, Dal- 
macija uopce) »pivo«. Od talijanskog germa- 
nizma birra < njem. Bier. 

Lit.: Cronia, ID 6. DEI 528. REW 3 1089. 

biran, birna -o, pridjev (16. i 17. v., 
Marulic, Zoranie, Barakovic) »vjest«, obrazo- 
van s pomocu sufiksa -hn od osnove koja se 
nalazi u impf, birati (16. v., Vuk, Vetranie) 
s objektom konja (nar. pj., Petranovic, Pavli- 
novic, Dalmacija, Lika) »kusati, poznavati, obu- 
cavati«. U toj je osnovi f nastalo od jery < ie. 
h (rus. - cslav. byrati »lutati«, u oba luzicko-srp. 
jezika byrqs, -ac »bacati«). lery stoji u prijevoju 
sa u < ie. ou ili au: buriti se impf, »ljutiti se«, 
odatle hipokoristik bum m »iracundus«. Ista 
se osnova u prijevojnom stepenu u nalazi u 
bura (v.), burkati (uz-), burljati (v.) kao i u 
nisticnom prijevojnom stepenu brkati (po-). Ie. 
osnova bhur-jbhur- »bijesniti urlajuci, zaduha- 
juci se« jest prastara onomatopeja. Danicicevo 
izvodenje od ie. bhur- »vrtjeti se« ispravno 
je doduse sto se tice korijena, ali taj korijen 
ne znaci »vrtjeti se«. Medutim njegovo upo- 
redenje s lat. versatus od versare (odatle intern, 
pridjev verziran), kao i s njem. erfahren od 
fahren dobro tumaci semanticko znacenje pri- 
djeva koje se osniva na zakonu rezultata. 

Lit.: ARj 1, 103. 191. SEW 1, 102. 103. 
108. WP 2, 191. 

birt m (Vuk) = ben (ZK) »krcmar«. Odatle 
kod kajkavaca i stokavaca sa -ija birtija f (sto- 
kavski krajevi) = bertlja (ZK) »krcma«. Ra- 
dna imenica se tvori i pomocu -as: birtas m 
= bertas (ZK) prema birtasica f = bertaslca 
(ZK) = bertinja (ZK) »krcmar m prema krc- 
marica f«. Odatle pridjev na -ski birtaski i 
denominal birtdsiti, birtasim impf, »baviti se 



birt 



156 



biser 



krcmarskim poslom«. Mjesto birtija govori 
se novija posudenica Krcauz m »krcma«. Od 
njem. Wirt, Wirtln (> bertinja t, njemacki 
sufiks -in kroatiziran prema gospodi'nja, ZK), 

Wirtshaus. Sufiks -ija dosao preko osiarija < 
tal. osteria. Nejasan je prijelaz / > e u bert, 
upor. bermati. U Slavoniji je posudena bl- 
sokterica-T .< Wirtschafterin. 

Lit.: ARj 1, 323. 337. Jagic, ASPh 8, 

318. 

birmanac, gen. -anca m (Vuk) »covjek 
uzet u vojnike«, izvedenica od proslog pasiv- 
nog participa od blrmati, -atn (Reljkovic) 
impf, »vrbovati«. Taj glagol imaju Beloste- 
nac i Voltidi u obliku b rmati. Glede ir-er 
upor. birt i bert (v.). Kao vrbovati Danicic 
izvodi i birmati = bermati od njem. werben, 
To bi moglo biti, samo ako bi se uzela disi- 
milacija b-b > b-m, koja je nastala u nasem 
obliku onim casom kada je w dalo b kao u 
birtlbert. 

Lit.: ARf\, 238. 323. 

birka f (Vuk, Backa) »njeka oyca«. Znace- 
nje je doduse neodredeno, ali je area odredena. 
Zbog toga se moze uporedivati s madz. birka. 
Ali rijec se nalazi i u ceskom i ukrajinskom 
te u slovenskom birka »eine graue Geiss«. 
Sufiks je bez sumnje -bka kao u patka i vec 
iz toga razloga ne moze biti madzarskoga pod- 
rijetla. U ukrajinskom i ruskom postoji uzvik 
bir bir kojim se vabe ovce. Kod nas sluzi taj 
reduplicirani uzvik za vabljenje curica i gu- 
saka: bir bir pored bin biri i birke birke (ovo 
za guske, upor. bil bil za vabljenje pataka). 
Upor. biri (Kosmet) »glas kojim se tjera psa«. 
Odatle potjece birka. 

Lit.: ARj 1, 322. Pletersnik 1, 27. Perusek, 
ASPh 34, 27. Gombocz, MNy 7, 414-5. 
Gombocz-Melich 410. Elezovic 1, 46. 

birov, gen. bi'rdvd m (Vuk, Srbija) »1° op- 
cinski starjesina (Obradovic), 2° sluga opcin- 
skog starjesine = sluga kmetov (Srbija)«. Oda- 
tle pridjev na -jev: bi'rovljev. Znacajno je da 
se ovaj madzarizam ugrofinskog podrijetla (biro 
»sudija«, particip od bir, stmadz. biron »ha- 
bens, judex«) ne nalazi na hrvatskokajkavskom 
tlu, gdje je posuden apstraktum izveden s po- 
mocu -sag (madz. -sag) od iste osnove: birsag, 
gen. -aga (16. v., "Belostenac, Jambresic) 
»1° globa, 2° boca ili casa koja se daje predvod- 
nicima svatova, prije nego svatovi dodu u ku- 
du*, odatle denominal birsdziti impf, »globiti« 
(o- pf. pored impf, obirsazivatf) , pridjev na 



-hn: birsazan (penez), odatle radna imenica 
na -ik: blrsaznlk »globar«. Birov i birsag po- 
sudivani su na dva nasa razlicita terena. U 
Srijemu je posuden madzarski particip bi'r- 
hato »sto se moze nositk, ali je ispusten par- 
ticipski sufiks -o: b'irvati m. pi. »dvije jake 
oble grede povrh osovine za bacve, sklanje«. 
Lit.: ARj 1, 323. 8, 357. Gombocz-Melich 
1, 408. 

bisaci, gen. -akd m. pi. (16. v., Dubrovca- 
ni). Naljeskovic ima odatle sing, bisak, koji 
tesko da je postojao u narodu, jer bisaci idu 
u predmete koji imaju dva dijela (ali je potvr- 
den pi. f. bisake), a ti se izrazavaju uvijek 
u pluralu; primjeri: gace, klijesta, skare, pan- 
tale. Bisak, gen. -aka je potvrdeno kao to- 
ponim. Deminutiv ima na -6c: bisacci, gen. 
bisdcacd. Rasireniji je oblik sa g mjesto k: 
Bisag, gen. -dga samo kao toponim, inace pi. 
m. if.: bisazi, gen. -aga, sa deminutivom 
na -ica: bisazice f (17. v.). Upor. bug. bisagi. 
Bisage, gen. bisaga pi. f. (15. v., Vuk, narodna 
pjesma) = bisage (Kuciste, Brae, ZK); sing. 
Bisaga samo toponim (otocic u Kornatu). 
Na -iti prebisaziti (Bistrac, Hrvatska) »nepunu 
vrecu objesiti preko ramena u obliku bisaga 
(vreca je prebisazena)«. Upor. slov. bisaga 
= besaga, bisagar, bisaznik. Od latinske slo- 
zenice bisaccium, od bis »dva puta« i saccus 
s nenaglasenim sufiksom -ium (v. *intersellium 
> antreselj). Time put nije u cijelosti objas- 
njen. Dubrovacki oblik nioze se objasniti 
sa -cei > c. Oblike sa g tumaci Bartoli 
unakrstenjem sa gr. aayn. Ocekivali bismo 
da ce se to unakrstenje dati potvrditi u novo- 
grckom. Tu se nalazi samo puja&xi i u pri- 
jevodu bizantinskom bis — SL Siadxxi oda- 
tle bug. disagi, rum. desaga opet sag prema 
< gr. kk. Postoji jos prevedenica dvanke. 
bisaci, bisake, bisage su balkanske rijeci latin- 
skoga podrijetla koje udose u balkanske je- 
zike preko bizantinskoga. U zapadnoj Roma- 
niji nepoznat je maskulinum, poznat je samo 
femininum od n. pi., tal. bissacela, fr. besace. 

Lit.: ARj 1, 324. 9, 437. Miklosic 13. SEW 
1, 57. Bruckner 26. Romdnsky 93. Schuchardt 
50. Mladenov 30. REW 1121. Vasmer, ZSPh 
5, 289. RSL 3, 262-263. Sturm, CSJK6, 65. 
DEL 528. 

biser m (13. v., Vuk) = biser, gen. bisera 
(Kosmet) »margarita«, instrumental bisrom kod 
Dalmatina, odakle Danicic rekonstruira no- 
minativ bisar, ali moze biti i bisro. Odatle: 
pridjevi na -6«'. biseran, biserni = biserni (Ko- 



biser 



157 



bistar 



smet), na -cist: biserast, na -ov: biser ov, na -ski', 
biserski, epitet na -li biserli (nar. pj. - sac- 
bage, derdani, kruna, sedlo, devojka), deminu- 
tiv na -ce, -ceta u metaforickom znacenju: 
btserce, -ceta n (Vuk) »drago momce« (nar. 
pj.), denominai oblseriti, -Im pf. (Stulic); pri- 
djev obiseran (brada) u slavonskoj narodnoj 
pjesmi je od sintagme od bisera. Nalazi se jos 
u bug. i stces. i polj. (15. v.) te arb. bisher u 
istom znacenju. Postanja je arapskoga (busr, 
busra > tur. biisre). To je stari arabizam kao 
mogoris (v.). Posrednici su bili ili Turko-ta- 
tari, ili rani arapski trgovci po slavenskim 
zemljama. 

Lit.: ARj 1, 324. 8, 357. SEW I, 58. GM 
38. Mladenov 30. RES 1, 45. Elezovic 1, 
46. Vasmer, ZSPh 5, 136. Lohmann, KZ 
58, 207. Slawski 34. 

biserka f (tajni jezik, argot Sirinickih zi- 
dara, Sar-planina) »'crkva«. Ocito je da je od 
rum. bisericd »crkva« < lat. basilica. 

Lit.: Trojanovic, JE 5, 223. REW 972. 

biskup m (13. v., arci-, arhi- — \rh > 
rj ari- = arki-, prevedeno danas u nad-, 
pra- kod Kavanjina, Suleka i Pavlinovica), 
pridjevi na -j biskupalj (16—18. v. poimenicen 
kao neutrum u toponimu Biskupije, 14. v., 
oko Pozarevca) i dr. — biskupov, biskupski, 
biskupaljski (Budinic), apstraktum na -ija, 
takoder toponim Biskupija (Knin, Skaljari, 
Stoliv), na lat. -atus > -at biskupat (16. v.), 
slozenica jerobiskup m (Kavanjin, < lepoc,), 
femininum navodi Kanizlic biskupadija = bis- 
kupovica prema popadija, dakonadija = (sk 
> sK) biskup (15. v., hrv.-kajk., ZK) s istom 
slozenicom i izvedenicama = biskop (Cres) 
= (s ocuvanim p) piskup (arhi-, 13. v.), pi- 
skupija (13. i 14. v.), toponim Piskupova glava, 
Piskupo n (selo, Srbija) = piskop (decanski 
hrisovulj), piskupov, sinonim za vladika. Od 
gr. EmoxojToc, (prefiks em-, oxojioc, od gr. 
oxone'LV »gledati«, upravo »nadglednik, nad- 
zornik, nadziratelj, inspektor«) > lat. episcopus, 
episcopatus. Zbog p > b nije potrebno misliti 
da je od stvnjem. biscop jer kod grckih be- 
zvucnih suglasnika cesce dolazi do sonoriza- 
cije i u romanskim jezicima (upor. i tal. ve- 
scovo, spanj. obispo, fr. boutique, tal. bottega). Isto 
tako nije potrebno misljenje da je hrv.-kajk. 
biskup (Lika) »trtica od pecene ili kuhane zi- 
vadi« rijec drugog postanja, kako misli Da- 
nicic, od stvnjem. biskaban > nvnjem. be- 
schaben »oglodati«. To je metafora (slicnost sa 
biskupskom mitrom). Od stvnjem. blscofje po- 



sudeno slov. skof, .gen. skofa (nad-), skoflja, 
(metafora) skofica — skufica »kleine Munze«; 
shofje potvrdeno i za Istru (skof porecki, 13. 
v.). Internacionalne su rijeci episkopat, gen. 
-ata (18. v.), pridjev na -alls episkopalan, 
eplskopalna (npr. crkva). Mletacki je italija- 
nizam veskovad (Rab) »biskupska palaca«. Kako 
dokazuju neki toponimi kao Biskupije i pis- 
kop u decanskoj hrisovulji, posudenica iz latin- 
skoga bila je rasirena i na istoku, sto je kasnije 
potisnuto od grecizma episkop m (1349, arci-), 
danas samo kod pravoslavaca, dok je u 18. v. 
bilo tako'i kod pisaca katolika, pridjevi epi- 
skopov, episkopski, deminutiv episkopac, gen.-lica 
(jedna potvrda), episkopstvo (jedna potvrda) 
= episkup (17. v.) = jepiskop (Dusanov za- 
konik), jepiskopija, jepiskopstvo, = jepiskup 
(1269) s istim izvedenicama. Iz madzarskoga 
je ersek m (Vitezovic), odatle ersekija = jer- 
sek aliti arkibiskup < ersek < njem. Erzbischof. 

Lit.: ARj I, 103. 106. 107. 109. 327. 337. 
3, 31. 4, 589. 601. 603. 9, 878. 10, 850. 11, 
352. Kusar, Rad 118, 20. Pletersnik 1, 27. 
94. 629. 634. Stojanovic, Sporn. 3, 6. REW 
2880. Gombocz-Melich 2, 24. Gauthiot, BSL 
16, CLXIII. Janko, Slov. studie Vajsovi 
1948, 182-188 (cf JF 18, 297). RES 25, 
195. Joki, Unt. 22. GM 458. Titz (v. ZSPh 
13, 417.). Miklosic 13. SEW 1, 58. Holub- 
Kopecny 69. Vasmer, GL 57. Mladenov 162. 

bista ha (Krasie, ZK) »uzvik kojim se konji 
tjeraju kad zapnu«. Upor. gijo, dijo. Izvodenje 
od bav.-njem. winstar »na lijevo« ne odgovara 
ni semanticki ni fonetski. Primarna kreacija 
uzvika za zivotinje iskljucuje posudenice u 
ovoj lingvistickoj oblasti. 

Lit.: Samsalovic, NVj 24, 590. 

bistar, bistra, bistro (Vuk), sveslavenski 
pridjev iz praslavenskoga doba, = blzdar, 
prema Miklosicu hrvatski = cakavski pridjev 
s asimilacijom sonoriteta izmedu pocetnog 
i docetnog sloga (upor. mazga < maska, v. 
i nozdri) »1° brz, 2° jasan«. Prvo znacenje 
ne postoji vise ni u knjizevnom ni u saobra- 
cajnom jeziku, nego samo u toponimiji (hid- 
ronimi) Bistra, Bistrica (i Grcka, Erdelj) i u 
apoziciji sljive bistrice »sljive koje brzo dozri- 
jevaju«. Danas je opcenito samo znacenje 
»jasan«. To se znacenje razvilo iz otjecanja 
brze vode kao rezultativno. Voda koja brzo 
otjece postaje jasna, dok je ona koja ima po- 
lagan, spori tok mutna. S vode se znacenje 
prenosi metaforicki na svjetlost i na oko (gle- 
danje), pa i na apstraktne predodzbe (bistrina 
u mislima, bistriti pojmove). Pridjev se poime- 



bistar 



158 



biti 1 



nicuje sa -(ajc: bistroe, gen. -aca m »1° jaje 
iz kojega se nista ne izleze, 2° covjek skroz 
posten«, sa -id: bistrio, gen. -ida m »coyjek 
bistar ili lukav«. Pridjevski se apstraktumi 
tvore na -ilo: bistrilo n (Barakovic), na -ina: 
bistrina, f (Vuk), na -oca = -ota bistroca (Vuk) 
= bistrata f, na -ost: bistrosl (17. v.). Deno- 
minali: bislrili (iz-, Vuk) impf., izbislravati, 
izbistravam = izbistrivati, -ujem, -ivom; obi- 
striti pf. »uciniti sto bistro«; razbistravati, 
razbistravam = razbistrivati, -ujem; i je na- 
stalo iz jeryja (stcslav. bystri, rus. bystryj, polj. 
bystry) < ie. u u korijenu bu\bhu »napuhnuti« 
koji se rasiruje sa / u buljiti (v.), sa s u bah 
(v.). Na rasirenje sa -s (upor. Sved. Z>«sa »na- 
valiti«) nadosao je stari ie. pridjevski sufiks r 
(upor. dobar, mokar). U grupi sr umetnuto 
je t kao u ostar (v.). Iz ie. ^Vhus-ro nastade 
bystrb i odatle s nepostojanim a, koje uklanja 
suglasnicke grupe u docetku. 

Lit.: ARj 1, 328 i si. 135. 8, 359. Miklosic 
27. ■SfW \, 113. Bruckner 54. AZ 46, 234. 
48, 207. Mladenov 30. JW 1, 119. 5Zowsifci 
53. Iljinski, Jagicev zbornik 291 — 8. Matzen- 
auer, LF 7, 19. Berfaj 62-4. 

Bisevo je treci dalmatinski otok koji ima 
pridjevski sufiks -ovj-ev u sr. r., nastavljen 
na predslavensku osnovu. Prvi je Lastovo (v.), 
gdje je -ovo dodano dalmato-romanskom na- 
zivu otoka Lasta (v.), treci na sjeveru Susak, 
koji se zvao za doba narodne dinastije Sansi- 
covo (v.). Talijanski Busi sadrzi zacijelo 
prvobitni naziv. Docetno -(' je kao u Zuri 
> hrv. Zirje (v.), zacijelo ostatak lat. lokatlva 
na -i kao u tal. Rimini < lat. Ariminum ili 
Ascoli < lat. Ausculum. Busi je mozda (ilir- 
sko?) licno ime koje je dobro potvrdeno u 
Panoniji i u Daciji: Beusas, gen. Beuzant-, 
Buzetius, Buzetia, u Apuliji Busiq, Busa, na 
mesapijskim natpisima Basdt, Bao^tas. 

Lit.: Skok, Slav. 222. Ribezzo, Onamasti- 
con s. v. Krahe, Lex. s. v. 

bitanga f (17. v.) »1° skitnica, potepuh, 
uvredljiva rijec, 2° sinonim za Java = joha 
(v.): kljuse koje se nade u selu, a ne zna se 
cije je, = skit, skitavac (konj) (Karlovac)«. 
Odatle: denominal bitanziti (se) impf. = bl- 
tandziti se (na-, Lika) »skitati se«. Taj madza- 
rizam srvnjem. podrijetla (bitang »bez gospo- 
dara«, od biutunge »plijen«) nije toliko rasiren 
na zapadu (Krasic) koliko na istoku, odakle 
je dosao i u bug. bitanka = bitan, s odbaciva- 
njem -ka, »Taugenichts«, i u rum. bitanglbi- 
tong »nezakonito dijete«. Od sjevernih slaven- 



skih jezika nalazi se jos u slovackom i ukrajin- 
skom. Docetak -a je kao u opravda (v.) i Ki- 
kinda. 

Lit.: ARj 1, 337. 7, 209. Szarvas, MNy LI. 
Melich, ASPh 34, 552. Gombocz-Melich 1, 
415. Doric 16. Mazuranu 1316. 

bite f pi. = bitve (Kuciste) »(pomorski 
termin) stupic na provi za konop sidra«. Od 
tal. bitta, od stnord. biti. Preslo u pomorsku 
terminologiju zapadnih Romana. 

Lit.: DEI 536. REW* 1135. 

biti' pf. od ie. vremena, impf. (Vuk) »esse«, 
sadrzi osnovu bi-, u kojoj je t' nastalo od jeryja 
(stcslav. byti, rus. bytb, polj. bye), a ovo iz 
ie. u (gr. cpuco »stvaram«, odatle physis, odatle 
opet ineternac. rijeci fizika, fizjeki, fiskultura; 
lat. fii-i, ir. buith < *etm',- kao u slavenskom). 
Jery se govori i u juznoslavenskom, kako po- 
kazuju susacko bujah i rumunjska posudenica 
izbuti »uspjeti« < izbbyti (upor. i ukr. buty), 
jedini rumunjski glagol slavenskoga podrijetla 
koji potjece od slavenskog infinitiva, dok je 
svima ostalima izvor slavenska prezentska 
osnova. U baltickoj grupi infinitivi lit. buti, 
lot. but pokrivaju se semanticki, fonetski i 
morfoloski potpuno s praslavenskim i svesla- 
venskim *buti. Ie. osnova bheu-jbhu- znacila 
je prvobitno »rasti«. To se znacenje ocuvalo 
u biljka f (Vuk) i bilje n. Iz toga znacenja raz- 
vila su se dva: 1° egzistencija »esse« u konju- 
gacionom sistemu i u mnogim izvedenicama 
i prefiksalnim slozenicama i 2° boraviti, commo- 
rari, u prefiksalnim slozenicama, koje demo 
detaljno analizirati. U konjugacionom sistemu 
u prezentu, kada znaci »esse«, zamjenjuje ga 
od najstarijih ie. vremena glagol sasvim druge 
osnove es-ls- u svim slavenskim kao i u osta- 
lim ie. jezicima upor. npr. francuski, gdje 
imamo esse i stare. Kada biti tvori svoj prezent, 
on danas glasi budem < stcslav. bedo ili analo- 
gicki biidnem, Videm, Vidnim (bi- Kosmet, 
Bosna, I mjesto u iz infinitiva). Taj je nastao 
od osnove bhu- analogickf prema reduplici- 
ranom prezentu: djedem, dadem, s umetanjem 
infiksa n (kao lat. frango, tango). Taj prezent 
ocuvao se i u. slozenicama: dobiti, dobudem, 
ali je danas izmijenjen prema biti »udariti« 
u dobijem. Prvobitni se oblik ocuvao u ru- 
munjskom dobindi < dobedo. Kajkavsko bum, 
bits, bii je stvoreno prema znam. U potenci- 
jalnim recenicama dobio je futursko znacenje. 
Od infinitivne osnove bhu- > *by- tvori se 
jos prosli aktivni particip bio, bila, bib i izve- 
denice koje ce se nize navesti kao bilje n itd. 



biti' 



159 



biti 1 



Imperfekt se tvori takoder od osnove bhu-, 
upor. lit. buvo < *buudt, ali u slavenskim 
jezicima je u stcslav. beak = hrv.-srp. bijase 
mjesto u doslo e prema prijevoju es: es (upor. 
lat. erani). Razlog za tu analogiju je borba 
protiv homonimije. Slavenski paralelni raz- 
vitak sa lit. buvo doveo bi do kolizije s itera- 
tivom byvati, o kome nize. Stari crkveno-sla- 
venski kondicional bim, bis, bi (itd.) ocuvao 
se u cakavskom, a u stokavskom je dobio 
h mjesto m prema aoristu. Glas i nije u ta 
dva oblika nastao od jeryja < ie. u, nego 
je to prijevojni stepen ('. Aorist be > bje ima 
svoj samoglas od es ili je ie. buet. Odatle u 
narjecjima na Korculi (Lumbarda): bisem, bi- 
sel, bisete u znacenju »trebati, sollen«: biSe! 
to red »trebao si to kazatk. Jos postoji ostatak 
starog optativa budi koji se danas govori za 
imperativ mjesto neka bude u budi bog 
s nama, i u disjunktivnoj vezi budi-budi. U 
Kosmetu bud-tud, veznik »premda«: bud 
muja kazujem, tud on ne slusa. U knjizevnom 
jeziku, ne u narodskom, upotrebljava se ne- 
kadasnji particip prezenta kao veznik uzro- 
cnosti buduci i u vezi s da (buduci da), i kao 
pridjev buduci, -a, -e »sto ce dock u futurskom 
znacenju, kao i budem, odatle apstraktum 
na -ost: buducnost f. 

Prefiksalne slozenice od biti (zbog se- 
manticnog i morfoloskog razvitka treba svaku 
posebice prikazati): 

1° sa do-: dobiti, dobudem pf. je stara is- 
pravna konjugacija, danas napustena u knji- 
zevnom i saobracajnom jeziku. Upotreblja- 
vaju je jos dubrovacki i cakavski pisci; danas 
samo dobijem. Da je u juznoslavenskom bio 
opcenit oblik dobodc, dokazuje rum. dobindi 
»pobijediti«. Arbanasi posudise iniinitivni ob- 
lik: dobitun, dobis < *dobit[o »pobjedujem« 
i odatle arb. apstraktum na -ia (v. -ija) dobi 
f »pobjeda« (Gege). Odatle je dalje izvedena 
radna imenica dobitnik m prema dobitnica 
f (17. v.) »pobjednik, victor«. Apstraktum s 
istim sufiksom kao infinitiv dobit, gen. -i 
(15. v.) »Erwerb, Gewinn, Sieg«, dalje rasi- 
reno sa -bko: dobitak, gen. dobitka m »korist, 
imanje, stoka«. U torn znacenju posudise 
ovu rijec Rumunji dobitoc »stoka«. Pridjev 
na -hn: dobitan (16. v.); kolektivna rijec do- 
bica (18. v., Stulic) < dobit + -bca (sufiks 
prema djeca}, dobica f (16. v., prijelaz iz i- 
deklinacije u a- deklinaciju), odatle sa -bko: 
dobicak m; kolektivum dobice n i pridjev do- 
bican nisu usli u knjizevni jezik. Imperfek- 
tum se tvori na dva nacina: sa -va-: do- 



bivati, dobivam, odatle radna imenica dobi- 
valac, gen. -aoca m (Vuk), i sa -ja-: dobijali 
(17. v.). 

2° sa iz-: izbiti, izbudem (se) pf, stcslav. 
i rus. »izbaviti se, osloboditi se, preostati«, 
ne govori se ni u knjizevnom ni u saobracaj- 
nom govoru. Ocuvan je u rum. izbtndi prema 
prez. izbedo. U rumunjskom je ta slozenica 
dobila znacenje po zakonu rezultata radnje 
sto se vec kod Zoranica vidi: izbi mi se san 
»ispunio mi se san«, upor. u rumunjskom, 
»erfullen > gewinnen«. Ali rumunjski ide 
jos i dalje u razvijanju ovoga semantema: 
»pribaviti sebi zadovoljstinu > osvetiti se«, 
odatle rum. postverbal izbinda f »pobjeda, os- 
veta«. Kako je vec naprijed receno, i sam 
infinitiv usao je u rumunjski jezik: izbuti 
»imati uspjeha, reussir«. Odatle apstraktum 
izbitak, gen. -tka m »suvisak« (cslav. i rus. 
te u knjigama pisanima crkvenim jezikom). 
Stulic ima, kako veli, iz brevijara pridjev iz- 
bitan »suvisan«. Izbiti je u hrv.-srp. morao 
propasti zbog kolizije sa izbiti »izlupati«. Im- 
perfektiv odatle obrazovan s pomocu -va glasi : 
izbivati, izbivam (Vuk, stcslav. i rus.), usp. i 
ne izbivati nikada »biti uvijek«, u Kosmetu 
izbivdt, -ivam »izlaziti, napustati, curiti 
(subjekt sud}*, 

3° sa po-: pobiti, pobudem »commorari« 
je danas crnogorski provincijalizam. U knji- 
zevnom i saobracajnom jeziku ovaj je slozeni 
glagol potisnut u zaborav zbog homonimicke 
kolozije sa pobiti, pobijem »mactare«. 

4° sa pre-: prebytb »zadrzavanje, boravak«, 
postojalo je jos u stcslav., u danasnjem jeziku 
samo iterativ odatle prebivati, prebivam i odatle 
apstraktum na -aliste: prebivaliste. 

5° sa pro- »naprijed«: probiti, prdbudem »us- 
pjeti« (Vuk, Primorje i Dubrovcani) pf, da- 
nas je primorski provincijalizam. Ljubisa 
pise jos probijem. Odatle iterativ prebivati, 
-vam, koji takoder nije usao u knjizevni ni 
u saobracajni jezik, nego samo apstraktum 
odatle na -bko: probitak, gen. -bitka m, i 
pridjev na -bn: probitacan te apstraktum pro- 
bitatnost. I ta je glagolska slozenica propala 
zbog homonimicke kolizije sa probiti, probijem 
»pertundo«. Miklosicevo misljenje da je probi- 
od tal. profitto > probitak nije potrebno jer 
se slozenica moze dobro protumaciti iz nasih 
jezicnih sredstava. 

6° sa sz-: zbiti se, zbude se »dogoditi se«; 
odatle iterativ zbivati se, zbiva se »dogadati 
se«. Apstraktum se tvori od proslog participa 
aktiva (upor. biljon, biljna »istinit, pravi« od 



biti 1 



160 



biti 1 



bilj, gen. -i f »istina«) i sufiksa -ja: zbilja f 
= zbilja (Hrvatska) »istina«, uzvik »a propos«, 
prilog zbilje, pridjev i prilog na -ski: zbiljski 
»doista«, prilog nazbilj (Dubrovnik) »doista« 
= nazbilje — nazbilj(d), pridjev nazbiljan 
(Stulic). S prefiksom od-: pridjev ozbiljan, 
negativno neozbiljan, nastao je od sintagme 
od zbilje', odatle uozbiljiti se pf. (Stuliceve su 
kreacije nazbiljstvo n i nazbiljnost f). Upor. 
jos denominai biljevati, -ujem (16. v.) »vera 
dicere«, pridjev biljevit (Stulic) »istinit«,- prilog 
bilj evito Ibilj ovito (Dubrovcani) »certe, vere«. V. 
nize biljka i bilo. Prijedlog s u prilogu zbilja 
moze se tumaciti i prijedlogom iz: izbttja 
= zbilja »a propos«, tj. prilog je nastao od ge- 
nitivne sintagme i bilja — s bilje (turcizam 
deriek, v.) od imenice bilj m »istina«, kako 
misli Resetar. Upor. recenicu: ako si se ti 
Sale (< s6 sale} zenio, ja sam se zbilje (si bilje 
= zbiljski) udavala. 

7° sa iz- = s- + ne: iznebiti, iznebudem 
se cega pf., stcslav. »izbaviti se > ujedanput 
nestati« (18. v., Dubrovcani) = snebiti se, 
snebijem se pf. »kao zabuniti se u cudu« prema 
impf, iznebivati se, iznebivam se (18. v., Du- 
brovcani) »od cuda se zbuniti«. Odatle u da- 
nasnjem jeziku samo snebivati se, snebivam se 
(Sorkocevic). Odatle pridjev na -Ijlv snebiv- 
Ijiv. Upor. sneveseliti se. Ovamo ide zacijelo 
i Marticev snebljusiti se »uplasiti se«, u kojem 
je intenzitet znacenja izrazen sa. -us- + -iti 
se I s umetnutim Ij. 

8° sa za-: zabitl, zabudem je danas bokelj- 
ski provincijalizam; u starom vrbnickom zapisu 
ne zabudemo se napiti', ova slozenica danas 
zivi samo ti narjecjima (zabiti, zabim, ZK) 
jer je posve potisnuta u knjizevnom i saobra- 
cajnom jeziku od zaboraviti, -lin (v.), cuje 
se i cita samo apstraktum po t'- deklinaciji: 
zabit, gen. -i f »zaborav, samoca« (stcslav. 
zabytb, Stulic, Banija): u zabiti, odatle prid- 
jev zabitan, -tna (Dordevic) »skrovit«. 

Jos treba spomenuti apstraktum bit, gen. 
biti f (16. i 17. v.) »natura«, kao filozofski ter- 
min; odatle pridjev bitan, bitna »praesens, 
essentialis, substantialis«, pa bitnost, gen. -/ 
prilog bitno »substantialiter« i imenica na -zko: 
bitak, gen. bitka m (Vetranie, Ranjina) te 
apstraktum na -je: bice n < *bytue (14. v.). 
Ne treba da je iz ceskoga kao sto je slozenica 
dobrobit, gen. -i f. S negativnim prefiksom 
u (v. ubog) ubitak »steta«, ubitacan, ubitacnost 
je prema Mareticu rusizam. Kao teoloski 
termin stvoren je apstraktum na -stvo: blstvo 
n »esse«, koje dobiva v od blvatl: bivstvo. 



Odatle pridjev na -en: bistven (17. v.) »essen- 
tialis«. Sve te izvedenice su prevedenice od 
essentia < esse »biti«. 

Od proslog participa aktivnoga byit > bio 
izvedenica je dobivena s pomocu sufiksa -eo : bilj 
m »istina«, koju smo spomenuli pod 6°. Tu 
je osnovno znacenje biti »esse« ocuvano. Kako 
je vec receno, ocuvano je i prvobitno znacenje 
»rasti« u kolektivu bilje n (14. v.) i u izvedenici 
odatle (na -ika): biljka f (16. v.) »herba.«; 
odatle radna imenica biljar m (takoder topo- 
nim) prema biljdrica f, pridjevi na -bn: biljni, 
na -ski: biljskl. Ovamo ide i slozenica sv. Jo- 
van Biljober te obiljusiti, -usim pf. »napabirciti« , 
= nabeljusiti/nabi- (Kosmet). Postoji i apstrak- 
tum bilina f suvisan skolski izraz za biljka. 
Upor. gr. cpuxov, rijec koja je postala inter- 
nacionalna. U izvedenicama od istoga parti- 
cipa ocuvano je i znacenje »boraviti« u bilo 
n (Kosmet) »jugum montis, planina, planinski 
vijenac (Vuk), najvisi hrbat na krovu od zgrada 
(metafora, Kosmet)«, upravo »mjesto gdje 
stanuju ovce (v. stan u planini)«. To isto zna- 
cenje ocuvalo se i u izvedenici na /, ali samo 
u toponimiji : Velebit, planina, upravo »veliki 
pastirski stan«, kajkavski toponim Hudi Bi- 
tek. Ovamo ne ide i denominai obitavati (v. 
viti) m koji se misli da je rusizam. 

Iterativ od pf. biti tvori se, kako se vidjelo 
kod prefiksalnih slozenica, s pomocu -va- : bi- 
vati, bivam (12. v.)- Ta izvedenica ide u bal- 
toslavensko i praslavensko doba te se tacno 
poklapa s lit. buvdju,, buvoti. U narodnom 
govoru u Bosni upotrebljava se od tog pra- 
starog iterativa samo 3. 1. sg. prez. biva »na- 
ime«, sto se jos rasiruje deiksom -karee: bi- 
vakarce »to jest, namlich«. To je danas kao 
prilog koji se umece. Bella je sam mozda stvo- 
rio filozofski termin biva f »esse«. U Vodicama 
(Istra) blvatl impf, znaci »f postajati, 2° 
boravitk. O kauzativima bavitl i batvo vidi 
naprijed. 

Glagol biti, kao id, tvori konjugaciom si- 
stem od dva korijena: od by- > bl- < ie. 
'bhu-, koji smo vidjeli u bogatoj ramifikaciji, 
u svim vremenima osim prezenta i participa 
prezenta, koji se, kako je spomenuto, tvore 
od ie. korijena es-. Taj varira sa s- u enklitic- 
nim oblicima. Ovamo bi isao po jednom tu- 
macenju i isti (v.) i prisbiib (v.). Prezent jesam 
prema sam, jesi prema si, jest (analogijski 
jeste sa e prema -e u kaze, pisejede itd.) prema 
je,jesmo prema smo, jeste prema ste,jesu prema 
su veze se s negacijom u ne + esmb > nesmi: 
nijesam (jekavski), nisam (ikavski, jekavski i 



biti 1 



161 



biti» 



ekavski), nesam (ekavski, Kosmet) itd. U ca- 
kavskim i kajkavskim narjecjima -m u 1. 1. 
sing, moze ispasti jesjnis. Duljina e, koja je 
nastala kontrakcijom, nasla je odraza u svim 
nasim narjecjima, 3. 1. pl.jesu ne nalazi se u 
drugim slavenskim jezicima. On je hrv.-srp. 
inovacija. U 3. 1. nestb < ne + est > nije, 
ni (ZK) napusteno je docetno -st od jest. To 
je analogija prema enklitici. Upor. u narjecjima 
je (ZK), koje se moze reduplicirati je je kao 
i ni ni. U knjizevnom je jeziku takoder /2 
kada je u vezi s upitnom 11 (v.). Kako je je 
i afirmativna cestica (fr. »oui«), moze se za- 
mijeniti sa da, nu: da li/nu li. Iz crkvenoga 
je jezika particip prezenta spst- kojim se pre- 
vodi gr. cov = lat. (praelsens, essentialis, kao 
filozofski termini. Odatle odredeni pridjev 
sustl (Vuk) = siisti (Kosmet) »sinonimi za: 
isti, istovetni, puki, pukahni, pukastk. Upor. 
got. sunjis = sanskr. satya »istinit«. Odatle se 
izvode apstrakta na -Ina sustina »sinonim: 
bitnost«, na -stvo sustastvo. Denominai je 
prisustit (Kosmet) »pribliziti se, primaci tako 
da smeta (prezrivo)«. Od participa sgt- u vezi 
s 3. 1. pi. su participi odsutan i prisutan »sino- 
nimi: nenazocan, nazocan« i apstrakta na 
-ost i -stvo odsutnost, prisutnost, odsu(t)stvo 
»sinonim: dopust, nestasica«, prisu(t)stvo'i de- 
nominai prisustvovati. To su upravo rusizmi, 
upor. rus. otsustvie. Prema 3. 1. sing, jest stvo- 
ren je u crkvenom jeziku apstraktum jestbstvo 
(vec u Suprasaljskom zborniku: jestbstvo »cpu- 
aic«) kao prijevod- od gr. ouc7Ia = lat. essen- 
tia kao filozofski termin, odatle posudenica 
iz crkvenog jezika jestastvo m »bivstvo« i dalja 
izvedenica, upravo poimeniceni pridjev na 
-en: jestastven, jestastvenica »prirodopis«, je- 
stastvenicar. Ovamo ide i odredeni pridjev na 
-hn s prefiksom na- = ejii- nasusni (hljeb, 
nema Vuk) kao prevedenica od gr. dpTOc; em- 
oijcuoc, = stcslav. 'nascstbnyj (prema Kulj- 
bakinu vec u Cirilovu prijevodu). 

Vezanje ie. korijena bhu- i es- u istom ko- 
njugacionom sistemu nalazi se u baltickoj 
grupi, u irskom, latinskom i u sanskrtu. 

Lit.: ARjl, 383-8.' 302. 303. 311. 309. 
335. 342-372. 374. 375. 2, 502. 504. 505. 
508. 3, 914. 12, 245. 4, 135. 260. 261. 7, 769. 
Miklosic 26. SEW I, 79-80. 114. WP 2, 
143. Bruckner 51. ASPh 11, 125. Vasmer 159. 
BI 2, 439. 833. Trautmann 40-41. Ribaric. 
SDZb 9, 132. Elezovic I, 63. 45. 2, 3. Boisacq 
1028. 1043. GM 36-7. 70. Veselinovic, GG 
26, 229-38. Joki, Stud. 10. 6-7. NJ 2, 
121. Belie, NJ I, 66. ASPh 26, 126. TZ 58, 
208. Murko ASPh 14, 104. 12, 566. Resetar, 
ASPh 36, 548. Kusar, NVj 3, 336. Bulat, 



JF 5, 149. Benveniste, BSL 34, 190. Maretic, 
NVj 3, 191. Maretic, Savj. 3. 4. 160. Jagic, 
Knjizevnik 2, 180. Isti, ASPh 6, 287-8. 
Brugmann l 2 , 1006. Music, JF 11, 173-8. 
Osten-Sacken, IP 33, 268. - za reflekse od 
esse: Miklosic 105. SEW 265. Holub 83. 157. 
Bruckner 206. 482. Vasmer 1, 405. Mladenov 
163. 622. WP 1, 160. Schwyzer, IF 21, 295. 
Hermann, KZ 47, 155. Boisacq 3 226-7. 
Iljinski, ASPh 34, 8-9. Budimir, NJ 2, 
7-9. Dordic, NJ 2, 50-3. Maigan, Ny 
2, 277 — 8. Deismann, Reinhold-Sieberg Fest- 
schrift 1, 299. i si. Smalek, Eos 31, 447. De- 
brunner, Fheol. Blatter 8, 212. i si. Schmiedel, 
lb. 258.(cf. Ub 15, 214). Rozov, Sldvla 9, 
620-1. Kuljbakin, JF 13, 161-2. 

biti 2 , bijem, impf. (Vuk) »udarati«, u pre- 
fiksalnim slozenicama: iz-, izod-, ispre-, na-, 
nad-, o-, obuz-, od-, pod-, pre-, pri-, pro-, 
raz-, sa-, spod-, siiz-, uz-, Z-, za-, zauz-. 
Iterativ se tvori sa -ja: -bijati koji se govori 
samo s prefiksima: iz-, izna, izod-, isporaz-, 
Ispre-, izraz-, izu-, na-, nau-, naz-, nad-, o-, 
obuz-, od-, po-, pod-, pre-, pri-, priuz-, pro-, 
raz-, sa-, siiz-, u-, uz-, Z-, ga-, zauz-- Tvori 
se talcoder i sa -va- u narjecjima: Izblvatl 
(Kavanjin), razblvatl, preblvatl, razbfvat, -Ivam 
impf. (Kosmet) prema pf. razblt; oblvati (se) 
impf, pored obijatl se (Grgur iz Varesa, Ka- 
vanjin) — oblvat, -warn »tumarati, traziti 
zgodno mjesto za gnijezdo (subj. kokosi)«, 
pobivat, -ivam (kolje, guvno) (Kosmet), ubivat, 
ubivam (Kosmet) »zuljiti (subjekt jemenlje}»; 
upor. i nabivac m »covjek koji hoce tude zene«. 
Iterativ na -va- nije prodro u knjizevni je- 
zik, ali mu u narjecjima postoje ostaci: ne- 
dobiven duh kod Bunjevaca; cuje se particip 
pasiva: razbiven, ubiven pored ubijen, radna 
imenica ubivalac, apstraktum bivenje = bl- 
jenje i pridjev na -Ijiv: razblvljiv. 

Zabiljeziti treba neke znatnije semanticke 
promjene kod prefiksalnih slozenica: odbit, 
odbije (krava tele) (Kosmet); razbltl pf. prema 
impf, razbijati (vunu, pamuk), ubiti pf. prema 
impf, ubijati »toten«, bbiti, Obijem pf. (Piva- 
-Drobnjak) = obit, obijem (Kosmet) »pretra- 
ziti«; iznebiti, iznebijem pf. (Vuk, Gospic) »iz- 
biti dijete prije vremena, pobacitk = zne- 
biti, znebin pf. (Vodice) »abortio«; nemam ni 
prebijene pare »nijedan odsjecak pare«, jer se 
nekada tara Vila, sjekla; zbijati sale je bal- 
kanizam, upor. rum. a bate jocuri. 

Prema stcslav. bug, biti samoglas i iz in- 
finitiva prenesen je i u prezent, ali ima ostataka 
od prezentskog prijevoja u pasivnom parti- 
cipu (raz)bjen pored bijen. 



ii P. Skok: Etimologijski rjecnik 



biti 



162 



biti 2 



Od prefiksalnih slozenica posudise Rumunji 
izbi < izbiti, razbi < razbiti s mnogobrojnim 
izvedenicama kao rum. postverbal izba »uda- 
rac« = izbaiu (Moldavija), izbeliste »mjesto 
gdje se udara«; razbiciu »Durchschlag« itd., 
Arbanasi razbitis — razbis (Kalabrija) < raz- 
biti, zabis < zabiti. 

Glagol je sveslavenski, iz praslavenskog 
doba, bez paralela u baltickoj grupi. Ie. ko- 
rijen bhi- nalazi se jos u keltskim narjecjima, 
u armenskom, grckom i germanskom. Izve- 
denice od praslav. korijena bi- jesu: 

Sa sufiksom -dio: bilo n »1° kucanje srca, 
puis, upor. i ocno bilo, 2° daska ili gvozdena 
ploca u koju se udara mjesto zvona (12. v., 
Vuk), 3° u grabalja, brane, pluga ono u cemu 
stoje zupci, 4° panj ili stablo osim grana, 5° 
prema jednom tumacenju: jugum montis«, 
upor. span), sierra < lat. serra »testera, pila«, 
po zakonu metafore prema nazubljenim grab- 
Ijama; u ovom se znacenju javlja takoder kao 
toponim; upor. i f bila (Vuk, Sumadija) »mon- 
tes continui«; odatle deminutiv bike n (Srbija). 
Tu rijec posudise Rumunji bila f »Balken«. 

Sa sufiksom -tvd: bitva f (Obradovic, ovako 
i rus.) »pugna«, izmijenjeno u bitka f mozda 
zbog izbjegavanja homonimije od lat. beta > 
bitva (v. blitva); apstraktum bice n (Kosmet) 
»bijenje« (upor. part. pas. razbit). 

Od nabiti, nabijem (Vuk) s pomocu -otina 
(upor. krhotina) izvedena je- rijec odbijotina 
f (Imotski) »komadic kamena koji se zidarima 
odbije«. Od istoga glagola postoji humoristicke 
imperativne slozenice: nabidrob m (Ljubisa) 
»koji se dobro hrani«, ndbiguzica m (Vuk, Lika) 
»koji rado jede mukte«, odatle augmentativ na- 
biguzicina m (Lika), nabigiizija i pokraceno 
nabigas, gen. -asa, gdje je sufiksom -as (v.) iz- 
mijenjen -guz u -gas; u Rijeckoj nahiji (Crna 
Gora) cijela rijec -guzje zamijenjena sufiksom 
-jaca (v.) nabijaca', zamjenjuje se i eufemiz- 
mom puska = guzica: nabipuska; nabikuca f 
»macka koja ne lovi miseve, nego se skita 
kojekuda«. Od impf, nabijati izvode se s po- 
mocu -Ija radna imenica nabijalja /(Lika) »ze- 
na koja nabija konoplje«; s pomocu -de i -jaca 
nabijac, gen. -aca i nabijaca f u raznim zna- 
cenjima. 

Od ubiti izvedena je radna- imenica na -ica: 
ubijea > ubica, na -lac: ubilac, samoubilac 
u slozenicama bratoubica, bratoubilacki; ap- 
straktum ubistvo, samoubistvo. 



Od osnove bi- veoma je stara sveslavenska 
izvedenica iz praslavenskoga doba s pomocu slo- 
zenog sufiksa k+ eo > c bic, gen bica. (Vuk, 
16. v.), rijec koju potiskuju sinonimni turcizmi 
korbdc (v.) i kandzija (v.). Tu staru rijec po- 
sudise Rumunji biciu m = zbiciu (Erdelj) 
u istom znacenju, odatle rum. deminutiv 
biciusca f i denominal biciui < bicovati (17. v.), 
kao i Nijemci Peitsche. Odatle bicalje n (Vuk) 
»drzalo od bica« sa sufiksom -alo + -je', de- 
no minali: bicati (17. v.), s prefiksom iz-, = 
biciti, bicovati '= izbicevati, deminutiv bicka- 
rati, -dm (Baranja, Vuk). 

Veoma je rasiren praslavenski leksikolo- 
gijski elemenat boj m, gen. boja (14. v.), do- 
biven kao postverbal prijevojem od biti, kao 
-poj od pi-ti, loj od li-ti; odatle radne imenice 
na -(a)c: bojac, gen. bojca m (Vuk), kod Ma- 
dzara baj kao posudenica iz panonskoslaven- 
skoga, na -dfija: boj(a)dzija, bojdzija, hipo- 
koristik na -bko: bojak (16. v.) samo kao unu- 
trasnji objekt u bojak biti (Vuk); pridjev na 
-bn: bojan (15. v.), bojni kamen (Kosmet), 
poimenicen u slov. bojna »rat«; na -nik: boj- 
nik m (14. v.) »vojnik«, odatle pridjev na -ski 
bojnicki, danas opcenito samo u prefiksalnoj 
slozenici razbojnik m (13. v.), takoder rum. 
razboinic »ratnik«. Odatle apstraktum raz- 
bojnistvo = razbojstvo. Od panonskih Sla- 
vena posudise Madzari tu radnu imenicu u 
znacenju »vojnik«: bajnok (13. v., takoder an- 
troponim i toponim; odatle toponim Bajmok 
kod Bunjevaca), a Rumunji od dackih Slavena 
boinic m = boinita f »mjesto boja« < boj- 
nica »certamen«. Od boj postoji takoder izvede- 
nica na -iste: bojiste »bojno polje«, takoder 
toponim; posudenica u rum. boiste »ribarsko 
mjesto«; pridjev na -evanl-ovan: bojovdn (Sta- 
tic), odatle bojovnik m prema bojovnica f. 

Elemenat boj dolazi vrlo cesto u prefiksal- 
nim postverbalima : naboj od nabiti, saboj od 
sabiti, dbojina f (Lika) »ono sto odpada kad 
se sto obija«, odatle pridjev na -it: obojit »(vi- 
no) jak, zestok«, razboj = razboi (Skopska 
Crna Gora) od razbiti u dva znacenja »1° 
tkalacki stan, krosna (upor. naprijed razbiti 
vunu za razvitak znacenja) = natra, tara, 
stative« (Srbija, Srijem, Slavonija), 2° bojno 
polje, 3° u stcslav., ubijstvo, grabez«, kucni 
razboj (Crna Gora)«. U posljednja dva zna- 
cenja ovu rijec posudise Rumunji razboi 
»1° rat, 2° krosna«, odatle pridjev rdzboiesc 
»ratni«, prekrojenu prema bellum: urdzbelkoja 
rijec im zamjenjuje franacku posudenicu werra 
> fr. guerre, tal. guerra za lat. bellum. Jos 



biti 2 



163 



bitva 



su znacenja: »3° razbijanje zakona (g. 1652, 
Kastav), 4° novo iskreena zemlja (Rijecka 
nahija, Crna Gora)«. Odatle pridjev na -bn: 
razbojan (napad), razbojiste n (Vuk), sa -d&ija: 
razbojdzija. Takoder toponimi : Razbojina, Raz- 
bojna (draga), Razbojno. 

Od ubiti je stari postverbal stcslav. ubojb 
»ubijstvo«, uboj, gen. uboja = uboj, gen. uboja 
(Kosmet), odatle radna imenica ubojica m 
i izvedenica na -stvo ubojstvo na zapadu, za 
sto Vuk upotrebljava ubijea > ubica i ubistvo, 
dok je ubojica m Vuku »koji se dobro bori«; 
izvedenice samoubojica, samoubojstvo; odatle 
pridjevi na -bn ubojni, na -it ubojit (epitet za 
koplje), iibojnica f epitet za puska, ubojnik za 
becar. Od nabiti: naboj, gen. ndboja »ono sto je 
nabijeno ili cime se sto nabija«, odatle ndbo- 
jind, pridjev naboju, ndbojnik (Dubrovnik) 
.»rana«. Odatle se ispustanjem j, mozda pod 
uplivom bok, dobila onomatopeja i sa su- 
fiksom -ka (v.) nabokati se, ndbokam se 
»najesti se«. Od pobiti: poboj, gen. pobdja 
»sprava koja sluzi za nabijanje obruca na bacvu« 
(Istra, Buzet, Sovinjsko polje) kao i saboj m 
od sabiti, te od prebiti prijeboj m. 

Lit.:ARj\, 280. 283. 372. 374. 507. 516. 
517. 518. 2, 517. 3, 934. 958. 4, 135. 137. 
139. 260. 277. 289. 301. 7, 207. 208. 209. 
211-2. 709. 769. 8, 341. 360-1. 362. 423. 
568. Miklosic 12. SEW I, 56. 68. 117. Maretic, 
Savj. 5. Bruckner 25. Slawski 31. Trautmann 
33. WP 2, 137. 138. Elezovic I, 47. 53. 220. 
2, 3. 4. 16. 84. 88. 160. 376. Vukovic, SDZb 
10, 394. 399. 400. Skaric, NVj 20, 45-9. 
Gombocz, MNy 7, 35-7. Gombocz-Melich 1, 
227. Holthausen, PBB 66, 271. Boissin, RES 
27, 43. GM 362. 488. Ribaric, SDZb 9, 205. 
Mazzo-arac 77. Tiktin 1312. SEZb I, 349. 
Vaillant, RES 22, 13. Skold, LUA 19., br. 
7. Mladenov 30. Boisacq 1027-8. Lalevic, 
Njf 3, 88. 

bitisati, -sem pf. (Vuk) = bittsat, -isem 
(Kosmet) »ne biti vise«, npr. bilo i bitisalo 
»nekad bilo, sad nije vise«. Ovaj je balkanski 
turcizam (od bitmek »proci, ne biti vise, tran- 
sire«) na zapadu kod hrvatskih pisaca (i do- 
brih, kao Nazor) po jezicnom osjecanju do- 
veden u krivu vezu sa biti (v.), tako da je dobio 
znacenje »postojati, egzistiratk, protiv cega je 
Maretic. Premda je bitisati pf, stvorio se 
apstraktum bitisanje n »egzistencija, postoja- 
nje«. U torn ga znacenju upotrebljava Nazor 
u Radu 251, 36: docekuju novo bitisanje. Ta 
izvedenica nije potvrdena na istoku jer bitisati 
nije imperfektivan glagol. Nalazi se u bugar- 
skom kao imenica bitim m, bitisvam »dovrsu- 



jem, dokoncavam«, i kauzativum na -ir- od 
osnove aorista bitirdisvam od tur. bitirmek 
»dovrsiti«, u rum. bitirmea f »rekvizicija«, bi- 
tir disi = beter disi »rekvirirati«, arb. bids »do- 
vrsujem«, cine, bitisire pored bitire »dovrsiti«. 

Lit.: ARj 1, 372. Mladenov 30. Doric 16 
GM 38. Elezovic 1, 47. Pascu 2, 113. Maretic, 
Savj. 4. 

bitkavac, gen. bitkavca m (Bela, Stulic) 
= bitkavica f (Konavli, Vodopic) »ptica, vrsta 
zebe, fringilla coelebs L«. Izvedenica na -av 
+ -de iv.), -av + -ica za radne imenice od 
glagola bitkati, -tka impf. = bitbikati, -ce, a 
ovaj od glasa ptice bit-bit-bit. Hirtz navodi 
jos 42 naziva za istu pticu. 

Lit.: ARj 1, 372. Hirtz, Aves 14. 

bit-pazar, gen. -dra m »stara krama (Za- 
greb)*. Turcizam, slozenica od bit »us« (upor. 
tahtabit m »stjenica«) i pazar »trg« < perz. 
bazar, nalazi se i u bug. bit-pazdr »Trodel- 
markt«. Upor. jos za takve slozenice nadimak 
Bitpara i bitoti (Kosmet) »trave protiv va- 
siju« < bit + ot »trava« (upor. baluk > ba- 
lukof). 

Lit.: ARj 1, 372. Lokotsch 278. Elezovic 
2, 501. Mladenov 30. Doric 16. 

bitevi, indeklinabilni pridjev (17. v., lek- 
sikografi), nedovoljno potvrden u narodnom 
govoru > bitevija f (Vuk, nar. pj.) u apozi- 
ciji koplje bitevija »potpuno, od jednog ko- 
mada«. Odatle u turskom apsolutnom super- 
lativu bizbitevlja (oganj} (Kosmet) »cio cjel- 
cat«. Turcizam (bitevi »jedinstven«, bis-bitevi 
»sve u cjelink, upor. buzbutun), nalazi se i u 
bug. bitivija = bitjuvija »vollstandig, aus einem 
Stack«. 

Lit.: ARj 1, 337. Elezovic \, 45. 2, 500. 
Mladenov 30. Doric 16. 

bi'tva f (16. v.j dubrovacki pisci, Vuk, Du- 
brovnik) = blitva (16. v., Sutomore, Rab, 
Veli otok, Cres, Bozava, Vodice, Slavonija, 
kontinentalni pisci kao Palikuca, Vladmiro- 
vic, J. S. Reljkovic, Sulek), slov. blitva, ukr. 
blytva »cvekla = cikla = cikva (Hrvatska), 
meko zelje, rote Rube, pazija = pasjak, gen. 
-aka (Zemun)«. Pridjevi na -en bitven = od- 
redeno blitvem, poimenicen na -jaca blitvinjaca 
(Sulek, Dalmacija) »potamogeton« = na -ica 
blitvenica f »(metafora) covjek nezgrapan i 
nedotupavan (prevedenica od tal. bietolune)«. 
Sa romanistickog gledista od interesa je opa- 



bitva 



164 



biz 



ziti da se dubrovacki oblik koji potjece od 
dubrovacko-rom. refleksa za lat. beta, slaze 
s kalabrijskim veta, i logudorskim na Sardi- 
niji beda, dok blitva ide zajedno s furl, blede, 
tosk. bieta — bietola, prov. bieda, tj. od lat. 
deminutiva *betula > *betla, metatezom *We- 
ta. Tom metatezom uklonjena je homonimija 
s imenom drveta betulla »breza«. Meyer- Lubke 
tumaci taj oblik unakrstanjem od beta + bll- 
tum, gr. RMxov. Lat. beta uslo je i u stvnjem. 
pieia, nvnjem. Biessen, odatle opet pesa f 
(Istra) = pesa (slov.) = (promjenom. dekli- 
nacije) peso (ZK), furi, piese. Battisti uzimlje 
da je bita, kao i gr. (jonsko) oe{jtA.ov = 
(aticko) teutXov > cvekla, cikla, cikva (v.) 
mediteranska rijec. U sjeveinim se slavinama 
mjesto refleksa za vlat. e pojavljuje o valjda 
zbog labijala b (upor. u Dubrovniku Tre 
basolche < *baseleche): polj. bocwina, ukr. 
botvyna, bjelorus. i rus. botva, botov. U poljski 
je lijec dosla iz ukrajinskoga. Bruckner za- 
bacuje Miklosicevo izvodenje od lat. beta i 
tumaci je korijenom bot-jbut- u slavinama, 
koji u romanskim jezicima glasi boto/botso. 

Lit.: ARj 1, 372. 440. 9, 721. 725. 802. 
Ribaric, SDZb 9, 132. Kusar, Rad 118, 14. 
Cronia, ID 6. Jagic, ASPh 1, 431. Pletersnik 
I, 26. 35. Skok, ASPh 33, 367. MiklosiS 19. 
Bruckner 33. 51. Vasmer 1, 112. REW 5 1064. 
1173. 1239a. Pirana 751. Matzenauer, LF 
7, 7. 12. 335. DEI 514. Sulek, Im 19. 501-2. 

bivol = bivo, gen. -ola m (15. i 16. v., 
slov. i bug.) prema buvol pored buval, ces., 
gluz., strus, bujvol, ukr. bujvin (buj- je uslo 
po puckoj etimologiji od pridjeva £«<& »divlji, 
lud«) »njem. Biiffel = fr. buffle, tal. bufolo, 
biifalo (13. v.)«, s kojima je u prasrodstvu; 
na -ica bivolica (Vuk, 18. v.), deminutiv na 
-Se, gen. -Seta bivolSe (Vuk) »mlado od bi- 
vola«, pi. bivolSici m pi. »tatula, datura stra- 
monium*, augmentativ na -ina bivolina »meso 
od bivola (upor. govedina)«, pridjevi na -ov 
bivolov, poimenicen na -ina bivolovina »koza 
od bivola«, na -bsk bivohki (17. v.), na -/(r) 
bivolj(f) (14. v.), poimenicen na -aca bl o- 
Ijaca »bivolja koza«, na -uj bivoluj (upor. vo- 
luj »volujski«) (Stulic); na -ar bivolar m (14. 
v.). Madzari posudise bivaly (13. v.), takoder 
antroponim, upor. Bival (prezime u Jaski), 
Rumunji bivol = biol — ghihol, Arbanasi 
biolic < bivolica (?); * je nastalo od jeryja, 
upor. rus.-cslav. by oib. Sjeverne slavine po- 
kazuju u za jery prema tipu surov pored si- 
rov itd. Znacajno je da je u-y > i geografski 
odijeljeno na sjever i jug. Jos je. znacajnije 



za povijest te rijeci da su Arbanasi i Rumunji 
zadrzali lat. bubalus u svome puckom raz- 
vitku, i to Arbanasi ne kao juzni Slaveni sa 
u nego sa u: Rumunji bour = buar = boar, 
= buor = boor = bohor = bor »bos-uius, 
tur« (upor. cot < cubito), deminutiv bourel, 
Arbanasi buat (Gege) = buall = bull, pi. 
buejt. Sa sjevernim slavinama slazu se Ru- 
munji i Arbanasi. Kratko u, koje je nastalo 
analogijom prema buttle, biibus od bos, nalazi 
se i u gr. |3ou|3odoc,, pouficdu; »specie 
africana di cervo o di gazella«. Ne moze se 
uzeti da su Slaveni vec u praslavensko doba 
upoznali ovu zivotinju i posudili naziv za 
nju, jer se uzimlje da je istom oko 600. godine 
nase ere ova zivotinja dosla u Italiju (upor. 
sanskr. gavatas »divlji bik«) kao dar nekog 
avarskog kneza kralju Agilalfu. Poslije toga 
datuma posudise Slaveni svoje nazive byvola, 
bu oh iz balkanskoga latiniteta na donjem Du- 
navu, i to svakako prije formiranja rumunj- 
skog jezika i prije 700, kada prestaje veza 
izmedu zapadne i istocne Romanije. Bubalus 
znaci Pliniju »antilopa, tur., bizon (v. Psunj}«, 
gr. pouPaXoc, »africka antilopa«. Oblici na 
Istoku kod Slavena, Rumunja i Arbanasa ocu- 
vali su b medu samoglasnicima, dok Zapad 
za taj suglasnik ima / prema oskicko-umbric- 
kom dijalektu: *bufalus. Radi se prema tome 
o staroj latinskoj posudenici koja je u 6. vi- 
jeku, kad Langobardi unose ovu rijec u Ita- 
liju, bila prenijeta na zivotinju zvanu bivol. 
Zabiljeziti jos treba da je rum. bour = buar 
posudeno u Backoj kao baura (sa -a kao u 
drakula) »suta ovca«, upor. izricaj koji se 
govori izvan Backe: jase tuta na bauri (tj. 
svraka na krmaci). Odatle augmentativ bau- 
retina, na -dnja boronja (Srbija /?/, Kova- 
cevic) »ime volu«, borulja f »ime kravi«. 

Lit.: ARj 1, 555. 557. Pletersnik 1, 30. 
Miklosic 27. SEW 1, 116. Holub-KopeSny 82. 
Bruckner 18. ASPh 42, 114. Mladenov 28. 
Vasmer 1, 139. GM 50. Gombocz-Melich 1, 
417. DLR 1, 632. Tiktin 195. Romdnsky 94. 
REW 1351. FEW 580. DRI 627. Meillet, 
RSI 2, 68. Gauthiot, BSLP 16, CLXIII. 
Boisacq 128. Meillet-Ernout s. v. 115, Ascoli, 
AGI 10, 14. 

biz 1 m (Dalmacija) = biz, gen. biza (Rab, 
Bozava, Molai) = biz, gen. bl&a (Vuk, Du- 
brovnik, Cavtat, Korcula, Sibenik), pi. bizi 
»pisum sativum, grasak, loznac«. Deminutiv 
na -iS blzic (Cres, Sulek). Od mlet. biso < 
(upor. u njem. kuhinji risi bisi), furl, bisoche 
< lat. pisum < gr. juooc, (p > b kao u bu- 



biz' 



165 



bizot 



flga), istrorom. beiei, biziera, arb. (kod Za- 
dra) bize. Upor. slov. pezek, piiek < tal. 
pisello, s prijevodom deminutivnog sufiksa 
-elio = - tk. 

Lit.: ARj 1, 76. 375. Cronia, ID 6, 106. 
Kusar, Rad 118,18. Sturm, CSJK6, 71. Pleter- 
snik 1, 17. Zore, Falj. 208, 214. REW 6543. 
DEI 533. Strekelj, ASPh 14, 517. 

biz , prilog bize bize, (Kosmet) »za nas ra- 
cun, kako mi hocemo«. Turcizam iz oblasti pri- 
loga (biz blz-e »entre nous, par nous memes«, 
od biz »mi« i dativa bize »nama«), nalazi se jos 
u bug. biziim < tur. bizim »nas« (genitiv). 

Lit.: Elezovic 2, 500. Mladenov 28. Deny 
§ 295. 296. 

biz 3 m (Slov.) »Auerochs, bizon (kao ucena 
rijec), tur«. Na -ovina: bizovina »meso od bi- 
za«. Kao oronim Psunj m, u dokumentima 
Magnum Pisum. Od lat. bison, gen. Usontis 
(Plinije), gr.-lat. prema germ., upor. nvnjem. 
Wisent. 

Lit.: Pletersnik 1, 30. DEI 534. 

b'iza f (Vuk, Crna Gora) = bi-ia (Crmnica) 
»kucka«, (sa sufiksom -iri) bizin, gen. -ina m 
(Vuk) = bilin (Crmnica) »canis, pas«. Dani- 
cic tu rijec izvodi od tur. buz »koza«. 

Lit.: ARj 1, 375. Miletic, SDZb 9, 368. 

bizgov, gen. -ova m (Srbija) = bizgov 
pored bizgov (Kosmet) »covjek mlad, zdrav 
i jak, a lijen« prema ibizgulja (Srbija) = blz- 
giilja (Kosmet) »zensko celjade zdravo i jako, 
a lijeno«. Odatle pridjev na -ski: bizgovski 
(Kosmet). Upor. zvlzgov (Bosna), koje nije 
zabiljezeno u rjecnicima. Znacajna je mocija; 
u maskulinumu sufiks -ov je madz. -o, u fe- 
mininumu nas -ulja. Upor. jos kod Marina 
Drzica deminutivnu izvedenicu bizgjici. Ne 
zna se prava vrijednost od gj, da li je d ili dz, 
a ni znacenje. U arbanaskom postoji slicna 
osnova sa sufiksom -onje: biskonje »Madchen 
von hohem und geradem Wuchs« nepoznatog 
postanja. Da li postoji kakva veza sa slov. 
bezgdvka = bizgavka f »Driise, Anschwellung, 
skrofule« u Stajerskoj, ne zna se. 

Lit: ARj \, 375. MiklosiS 11. Elezovic 1, 
45. GM 37. Scheftelowitz, KZ 54, 242. Ple- 
tersnik I, 24. 

bizikaljka f (kajkavska rijec, Belostenac, 
Jambresic, odatle Voltidi i Stulic) »siringa« 
= bzikaljka f (isti leksikografi) = bzikalica 
»strcaljka, siringa«. Takoder slov. bzikalica, = 



bzikanica u istom znacenju. Izvedenice od 
impf, bzikati »strcati«, s pomocu sufiksa -aljka 
(upor. njihaljkd) (v.), -alica, -anlca. Osnova 
je onomatopoetska. Glagol se nalazi i u polj. 
bzykac. Od iste je osnove i gdlja f »osa« < 
bbzolja, s gubitkom pocetnog konsonanta 
kao pSela = Sela < bhceia. Upotrebljava se 
u uporedenju leti u oSi kao 'zolja. Tbog toga 
mozda izvedeni pridjevi na -Ijiv u Kosmetu: 
nadzorljiv, odatle nadzorljivko = nadzprljl- 
vica »prgav, naklonjen svadi«. U romanskim 
jezicima franacka onomatopeja bisa > fr. bise 
prenesena je na vjetar. Oponasanje zvukova 
PS > b} nalazi se vec u ie. pezd > pazdlti (ZK). 

Lit: ARj 1, 375. 751. BI 2, 851. Mikldsie 
26, 404. SEW I, 111. Bruckner 54. Pletersnik 
I, 73. REW 1120. Slawski 53. Elezovic I, 
452. 

bizica f (Bella, Stulic) »muzlica, kravljaca, 
dizva, sigio, sic, amper«. Nema potvrda iz 
danasnjeg narodnog govora. Prema Dani- 
cicu moglo bi biti od srgr. (bizantinskog) 
|3fjaa »vasculum«, |3fjai,ov »ampulla«. Za gr. 
ima refleksa -sa b, upor. Bassegli, B'osilj, bosi- 
Ijak, koliba, korab, ali nema i za s, osim ako 
se uzme unakrstanje sa dizica. Upor i gal. 
besena. 

Lit.: ARj 1, 375. REW 3 1058. 

bizigati, -am impf. (Dubrovnik, Marin 
Drzic) »traziti« = slov. bezgati (bbzg-) »sto- 
chern, bohrend wiihlen, herumstobern«, be- 
zati »stupfen, stochern«, mozda ovamo ide 
i bazgic (Istra, cakavci) »cognomen viri jo- 
culare«, upravo »Herumstoberer«. Od mlet. 
bisegar, furl, bisigd, mlet.-trsc. sbisigar »fru- 
gacchiare, frugare, rovistare, arrabbattare (sto- 
bern, hermustobern)«. 

Lit : Nemanu 1, 48. Strekelj, DA W 50, 5. 78. 

bizigule f pi. (Milna, Brae) »sitne stvar- 
cice u kuci, mali kipci«. Od furi, bisignele 
»bagatella«, bisegul »bussetto, arnese di bossolo 
con risalti per lustrare gli orli della suola, 
nelle scarpe«. 

Lit. : Pirana 56. 

bizot m = bizat (Sibenik, Korcula) »jegulja, 
(j)anguja (Split)«. Od mlet. bis'ato, furl. bL- 
sat(e) »id.« = bisatto, bisciatto (Marche), 
deminutiv na -atto (varianta od -etto, -otto) 
od tal. biscia < bestia (lat. dijalektalna varijanta 
bistia). V. beSa, Sunj. 

Lit.: DEI 499. 529. 530. 



bjaka 



166 



blag 



bjaka f (17. v., Gundulic, nar. pj., Bogisic) 
»bjelilo, cerussa«. Denominal na -ati bjakati, 
-dm (17. v.) »bijeliti lice«. Od tal.-mlet. biacca 
»id.«, od langob. *blaih (nvnjem. bleich »blijed«). 

Lit.: ARj 1, 376. REW* 1163. DEI 504- 

bjezati, bjezjm impf, (u pjesmi bijezati), 
s prefiksima do-, iz-, o-, pre-, raz-, Z-, u ekav- 
skom bezati, u ikavskom bifati, bizlm (ZK), 
pored bjegati, bjegam impf. (Vuk, 14. v.) = 
begat (Kosmet), koji rijetko postoji u prefik- 
salnim slozenicama : izbijegati impf., razbje- 
gati se. Glagol je sveslavenski iz praslavenskog 
doba, baltoslavenski, a korijen ie. Glagol bje- 
zati govori se na citavom hrv.-srp. teritoriju, 
bjegati samo na istoku, upor bug. begam. 
Imperativ je od ovoga glagola potvrden vec 
u Bizantinaca u XI v. : Peseta 6 T^al'oap. 
Dublete su postojale vec u stcslavenskom, na- 
stale su zbog toga sto je postojao postverbal bi- 
jeg m (16. v., Vuk), od kojega je stvoren de- 
nominal bjegati, dok je bjezati, -zjm starija 
kreacija od beg-e-ti. Kao treci oblik govori 
se -bjeci, -bjegnem samo s prefiksima do-, iz-, 
od-, pre-, pri-, raz-, u-, uz-, Z-, za- u primar- 
noj klasi glagola (por. polj. biec) kao u lit. 
begti »bjezati«, lot. begt. Stari postverbal bijeg 
nalazi se i u lit. begas m. Stcslav. begncti > 
bjegnuti (Vuk) postoji i sam i s prefiksima 
(iz-, do-), ali se u prezentu upotrebljava s 
prefiksima po-, iz- kao i -bjeci. Iterativ se 
tvori s pomocu -va- od obiju dubleta, ali naj- 
cesce od bjegati: izbjegavati, -bjegavdm (Lika), 
izbjegivati, -bjegujem (17. v.), razbjegavati 
se, -bjegavdm (Lika, Srijem, Slavonija), raz- 
bjegivati se pored razbjezdvati se, razbjezdvdm 
se (Lika) pored razbjezivati se (Voltidija), do- 
bjegdvati. 

Veoma brojne su radne imenice od gla- 
golske osnove kao i kod drugih glagola: 
na -(a~)c: bjezac, gen. bjesca »fugitivus«; 
na -al(a~)c: bjezalac, gen. bjezaoca m (Vuk) 
prema bjezalica f na -l(a)c: bjeglac, bjegaoca 
(16. v.) »profugus«, dobjegdlac m prema db- 
bjeglica f (Vuk) »djevojka koja sama dode za 
momka«; na -ic". bjeg/ic", na -un (v.): bjegun, 
gen. -una (14 — 16. v.) »profugus« (takoder 
u ceskom, poljskom i ruskom, upor. slo- 
venski toponim Begunje), odatle danas na 
-(ac): bjegunac, gen. -unca m (Vuk, 18. 
v.) prema bjegunica (18. v.) = bjegunka 
f (to rasirenje nastalo je prema paraleli Slo- 
venac-Slovenkd), odatle deminutiv bjegunce, gen. 
-Zeta n.; na -ica: izbjeglica; na -ar: bjezandr 
m (Vuk), gdje je z mjesto g prema bjezati. 



Postoji i radna imenica bez sufiksa: preb 
odatle prezime Prebeg. Interesantan je kolektiv 
bj'eian, gen. -f f (Vuk) »bjegunci«, odatle ko- 
lektiv na -ija: bjezanija f (15. v.) »celjad koja 
bjezi«, takoder toponim Bezanija. Iz dekli- 
nacije na -/ nastala je bjefanja f »fuga«. Pri- 
djevske izvedenice nisu brojne: na -iv: bje- 
ziv (17. v.) »fugax«, danas samo u neizbjeziv; 
bjeguc, pridjev i particip (16—18. v.). Ap- 
straktum od bijeg je bjekstvo (13. v.). Postoji 
jos zbjeg kao postverbal od zbjec'i se, zbjegnem 
se, pi. zbjegovi (M. A. Reljkovic), takoder 
toponim: Zbeg (Slavonija) i Zbjeg (Primislje). 
Denominai: obegovat, -lijem impf. (Kosmet) 
»izbjegavati«. Prijenos u botanicku termino- 
logiju je samo jedan: bijeg vrazji (Sulek) 
»biljka hypericum perforatum*. Kako glagol 
i izvedenice idu i u vojnicku terminologiju, 
Rumunji posudise od Slavena: bajenie f »bijeg« 
< stcslav. bezanue, odatle radna imenica baje- 
nar »bjegunac«, a bajeni = a se bajenari »po- 
bjeck, denominali su od bezan, gen. -i f; 
od prebeg > pribeag, pridjev »fugitivus«, i odatle 
denominal a pribegi (»iseliti se«) i apstraktum 
na -ia > -ie pribegie f »bijeda«. 

Lit.: ARj 1, 291. 376. 390. 2, 509. 4, 138. 
8, 369. 375. BI 2, 833. Miklosic 12. SEW 1, 
54. WP 2, 149. Bruckner 25. Trautmann 29. 
Mladenov 54. Tiktin 1248. Hamm, Rad 21 S, 
5. Elezovic 1, 36. 2, 2. Lohmann, KZ 58, 
208. Havranek, Sldvia, 7, 782. Osten-Sacken, 
IF 24, 239. 28, 152. Bugge, IF 1,455. Boisacq 
1019. Slawski 32. Jirecek, Romanen 1, 36. 

blabositi, -im impf. (17. v.) »mucati«. Ova 
stara onomatopeja, za koju postoji litavska para- 
lela balbasyti, danas se ne govori. Ide u grupu 
onomatopejskih glagola u kojoj se opetovanjem 
sloga i glasova (upor. bug. blabolja) i varira- 
njem samoglasova slika glagolska radnja. Sa 
e je srodno blebetali, blebecem impf, »ludo go- 
goriti«; sa r: brbljati, -am (brbldti, ZK). Za 
starost onomatopeje govori likvidna metateza 
u *bolbo(J) i prijevoj b-e-o. 

Lit.: 1, 394. Mladenov 30. 35. Miklosic 
17. WP 2, 106. Trautmann 24. SEW 1, 69. 
117. Vaillant, Gramm, 1, 24. 

blag, blaga (Vuk, 12. v.), sveslavenski 
pridjev iz praslavenskog doba »1° najstarije 
mu je znacenje »dobar« ocuvano u toponimu 
Blagaj na Buni (Hercegovina), 2° benignus, 
lenis, suavis (to je znacenje danas opcenito), 
3* beatus«. Poimenicen je srednji rod pridjeva 
blago n, s razlikom u akcentu prema pqdjevu 
blago, tako i u bug. blago i slovenskom blago, 



blag 



167 



blag 



dok u sjevernim slavenskim jezicima toga poi- 
menicenja nema. Posudise ga Rumunji blaga 
f (Erdelj) »bogatstvo« i Arbanasi u izvedenici 
blegtur »pastir«. Znacenje i tu polazi od »do- 
bar« u materijalnom smislu: »1° imanje, dobro, 
bogatstvo, 2° sermija, stoka (Vodice, ZK)«, 
upor. dobro n »imanje« (v.). Odatle pridjev 
na -ovit: blagbvit (16. v.) »bogat«. Prilog blago 
= blago pored blagos (Kosmet) je i uzvik: 
blago tebi; u Vodicama (Istra) blagor sa r 
< ze. Uzvik se ocuvao i u starom lokatlvu 
blazi meni (Mencetic, istarska nar. pj.), upor. 
bug. blaze, rus. boloze, stcslav. blaze (upor. 
tribe mi je, ZK), u Vodicama: blaze mane 
pored blazar meni (Rukavac). Vuk poznaje 
blasko II si mene, sa sufiksom -tko prema: 
tesko 11 si mene. Slog bla- nastao je po zakonu 
metateze likvida < praslav. *bolgz, upor. polj. 
blogi, rus. bologo. 

Kako je pridjevu najstarije znacenje »dobar«, 
najvjerojatnije je da mu je korijen *bol- koji 
se ocuvao u komparativu i superlativu bolji, 
najbolji. Docetak -gb je sufiks ili formant, 
doduse rijedak, ali ima-za nj paralela u avesti 
bgrgjaya »reci nekome dobrodoslicu« < ie. 
*bhelgh-. Uporedenje sa sanskr. bhargah »svjet- 
lost« < ie. bhelg- veli da je u korijenu ie. bhel- 
»sjati se«. Prema tome praslav. *bolgi pred- 
stavlja o-prijevoj. 

Izvedenice od blagz jesu ove: od blago n 
»thesaurus« odredeni pridjev blagajni »ad 
thesaurum spectans«. Slozeni sufiks je prema 
tajni, odatle noviji juristicki neologizam bla- 
gajna f »kasa«, rasiren sufiksom -ica: blagaj- 
nica »aerarium«, radna imenica blagajnik m 
prema blagajnica f; pridjev na -ski blagajni- 
cki; takoder sa -aonica: bldgaonica f koja nije 
usla u jezik. Te su rijeci zamjena za kaznbcb, 
rijec koja se jos govori u dubrovackoj okolici, 
a ziyjela je kao posudenica u arb. kasnec. 
Od blago n jos je izvedenica sa -ar- + -ica 
i -as + -ica: bldgarica f (Hrv. primorje) = 
blagasica »djevojka bez brata, te na njoj ostaje 
ocino blago«. Od blag, u znacenju dobar iz- 
veden je sa -un (kao sladun, stedun, gorun) 
blagun, gen. -una m »quercus conferia«, u 
bug. »vrsta kruske«; sa -va: b/agva f »gljiva 
boletus regia«, sa -onja blagonja »ime vola« 
(Drsnfk, Kosmet). Apstrakta blagdca i (17. 
v.) = blagost (13. v.) = blagota, odatle blagostiv 
(16. v.) »benignus«, -blagostmja f. Pridjev blag 
je znacio i »kad se moze meso jesti«, odatle 
pridjev na -bit: blazan »mrsan« (Srbija, Mili- 
cevic) i slozenica oblaz m »stogod mrsno, 
maslo«, postverbal od oblazatl se (Pirot, Srbija) 



i denominal blagovati, blagujem impf. (16. v.) 
»jesti meso > jesti dobro« (prefiks: iz-}, bug. 
blaguvam »zivim dobro« i odatle sa -aonica 
(v.) blagovaonica »trpezarija«; denominal bla- 
ziti (13. v.) (prefiks: raz-, Vuk) »carnes edere, 
uzivati rajsko dobro«, odatle part. pret. pas. 
blazen, danas pridjev u znacenju »beatus« (> 
rum. blajin »wohlwollend, fromm, sanft«), 
poimenicen u bldzenac, -ak, -nik m prema 
f blazenica, (o)blazeniti, blazenstvo, razbla- 
zavati, -azavdm = -ivati, -blazujem impf. 
Veoma brojne su slozenice sa blag(o~) kao 
prvim elementom zbog toga sto se tim pri- 
djevom prevode grcke slozenice sa ev- i la- 
tinske sa bene, bonus u krscanskim terminima 
i sto se tvore pridjevi i od njih izvedena apstrakta 
od sintagmi. Ali ima i samostalnih kreacija 
prema latinsko-grckim tipovima, kao blagdan 
»dies festus« i »festus, sollemnis« odatle odre- 
deni pridjev blagdanjT, blagdanski, denominal 
blagdanovati i blagdanost, gen. -t'. Pravo je 
znacenje »dan u koji se smije mrsiti«. Kalk 
od ewefiric, je blagocastan (13. v.) »pius« = 
u crkvenom jeziku blagocestiv, -castiv (Vuk), 
blagocasce (14. .i 15. v.) »pietas«; za ovaj po- 
jam upor. i blagovjeran; blagocudan, -cudnost 
< »covjek b/age cudi«; b/agodan (18. v.) = 
blagodanje (16. v.); blagotvoriti (14. v.), -tvorje 
(14. v.) kalk od beneficium = euEpYeoia 
(upor. oblagodati u Voltidija je, crkvena rijec 
blagodejanie*); blagoddriti (13. v.) (pref. o-) = 
blagodarit (Kosmet) je kalk od evxapiajui, 
odatle pridjev i imenica bldgodar, -darac, 
-daran, blagod-arje (16. v.), -darnik, -ddrnost 
f, -ddrstvo n. Nije potrebno uzeti da su to 
rusizmi. Prema gratia = Evepyeaia = be- 
neficentia, a mozda i prema stvnjem. wola- 
-tat, danas Wohltat stvoren je oblik blagodjet 
m i f, gdje je u drugom dijelu apstraktuim 
detb od djeti (v.), odatle crkvena rijec blago- 
detelj (Obradovic, bug.) »moral, krepost«. 
Elemenat -detb zamijenjen je danas s bolje 
razumljivim -dat u blagodat, gen. -i f (Vuk) 
= blagodat bozi »kisa« (Kosmet), odatle ob- 
lagodatiti (Vuk). Od sintagme covjek blage 
duse > nastade blagodusan, od sintagme 
blaga (-dobra = plemenita) roda: blagorodan 
(13. v.), odatle oblagoroditl (upor. njem. wohl- 
geboren), od sintagme 5 blago vreme = ev- 
xcupoc, rusizam blagovremen i odatle prilog 
blagovremeno, koji se danas cuje i na zapadu. 
Mnoge od ovih prevedenica nijasu usle u 
knjizevni jezik, tako npr. ni blagovoljan, odatle 
oblagovoljiti pf., blagovolje n »benevolentia«, 
kalk od benevolus. 



blag 



168 



blato 



Krscanstvo je ucinilo da je u narod prodro 
blagoslov m i f (Marulic) = blagosov (Kosmet, 
prevedenica od lat. benedictio = gr. zvkoyia, 
odatle denominal blagosloviti pf. prema impf. 
blagosllvljatl i s disimilacijom /-/ > 0-1 blago- 
siljati, pridjev blagdslovan (takoder ZK) i bla- 
gosloven. Kalk od EvayyeXia^ioq (za lat. 
Annuntiatio): Blagovijest, gen. -i (14. v., Vuk) 
sacuvan je u ovom obliku vise kod katolika, 
kod pravoslavaca cslav. Blagovestenje (13. v., 
i toponimi u Srbiji), paralelni je kalk za 
to zvayyiXiov blagovijest (19. v.) »Kristovo 
naucavanje«, odatle blagovijestiti impf. (13. v.). 
Kako je rumunjsko pravoslavlje prvobitno 
bilo isto sto i slavensko, nije cudo sto se ove 
slozenice nalaze i u starijem rumunjskom je- 
ziku: blagocestiv »pobozan«, odatle blagocestie 
f »poboznost«, blagorodnu »plemenit«, odatle 
blagorodnicie = blagorodnie f »plemstvo«; a 
blagoslovi i odatle blagoslovenie i; blagovesnic 
»objavitelj« i odatle blagovestenie — blagoves- 
tire f; a stcslav. Ha§ocinbnb > ram. blagocin 
»upravitelj crkveni koji potpada pod proto- 
popa«, sadrzi blago »thesaurus«. Ima u rumunj- 
skom dakako i ovako stvorenih rusizama 
(kao i kod nas): blagopalosnie f »izvjestaj« < 
ras. blagopolucenie , blagomanie f »besmislica« 
< ras. blagomatnyj. Pridjev blag ima ulogu 
i u onomastici, ali izgleda da taj tip nije 
/star jer se ne da potvrditi. Vjerojatno je 
krscanskog podrijetla (prema gr. euxapurroc,). 

Lit.: ARjl, 394-398. 407. 421. 423. 424. 
432. 8, 381. 391. Miklosic 17. SEW 1, 69. 
196. Trautmann 48. Tiktin 196. Mladenov 31. 
Doric 17. Joki, Stud. 105. (SAW 168). Isti, 
• Unt. 257. Vukovic, NJ 3, 22-26. Boisacf 342. 
Jagic, ASPh 22, 521. Ny I, 63. Maretic, 
Savj. 4. Ribaric, SDZb 9, 132. Elezovic 
1, 48. Meillet, Etudes 278. Mazuranu 65. 
i si. WP 2, 172. 182. 214. Bruckner 31. 
Slawski 36. Nilles 1, 126-7. Jirecek, Romanen 
3, 8. 

blana f »membrana, kozica, pergament« slo- 
venska je rijec. Postoji jos u bug. blana i 
»osusena goveda necist ili busen u obliku cri- 
jepa za gorivo«. Da je postojala nekada i u 
hrv.-srp., dokaz je toponim Blanje n, kolektiv 
na -je (v.), zaselak kod Kapeine u osjeckom 
mocvarnom kraju, koji odgovara polj. blonie 
»livada« (14. v.), ras. hoionb »livada uz obalu 
izvrgnuta poplavi«. Rumunjska posudenica 
iz juznoslavenskoga: bland f »krzno«, odatle 
bldnar i bldndrie »vrst plesa«. Slog bla- na- 
stao je po zakonu likvidne metateze iz pra- 
slav. *bolna (upor. raske i poljske citirane ob- 
like). Uzimlje se da je osnova ista kao u bolto 



> blato (v.), s cime se ne slaze slovensko 
i rumunjsko znacenje. Vjerojatnije je da je 
prijevoj od bijel (v.), upor. lit. balnas »bijel« 
i da je onomasiologij ski rijec nastala po bi- 
jeloj boji. 

Lit.: 1, 424. Bruckner, KZ 45, 353. Slawski 

37. Tiktin 197. Boisacq 1020. Schulze, SAW 

1910, 787. ss. Pletersnik 1, 31. 

blankitovan, pridjev na -ovan < -ov + 
-bn (Vodice, Istra) »od svjetloplavog sukna« 
= blakitan (ARj veli da je iz ceskoga). Na 
-itta > tal. -etta blanketa f (Zrnovo, Korcula) 
»vuneni pokrivac, kuverta«. Sa tosk. hi- > 
bi- na slozeni sufiks -ar + -ia bjankdrija f 
(Cavtat, Dubrovnik) »rublje, ves«, na sufiks 
za pridjevske apstrakte -ura bjankura f (Kor- 
cula) »bijelo mjesto na morskom dnu pogodno 
za ribanje«. Od tal. bianchetta, biancheria, iz- 
vedenice od bianco »bijel«, od frank, blank. 

Lit.: ARj 1, 423. Ribaric, SDZb 9, 132. 
DEI 505. REW 3 1152. 

blato n (Vuk) »1° jezero, palus, npr. Ska- 
darska blato, 2° jako nakvasena zemlja, Kot 
= lutum, mocvara, mocvarna livada«. Prvo 
znacenje postojalo je i kod panonskih Slavena 
prije dolaska Madzara, kako se vidi iz naziva 
Blatno jezero (Kocbib, knezb blatbnbskb), madz. 
Balaton, njem. Moseburch »urbs paludarum« 
= Plattensee. Sa slav. blato prevodi se pred- 
slavenski naziv Pelso = 'balsa (v. nize) toga 
jezera. Rijec je sveslavenska iz praslav. doba. 
Slog bla- nastao je po zakonu likvidne meta- 
teze (upor. polj. bloto, rus. baloto). Izvedenice 
su: na -bn: blatan (15. v., Vuk), koji dolazi 
u sr. r. kao toponim Blatno — madz. Balaton 
i poimenicuje se sa -lea u toponomastici Blat- 
nica; sa -jaca: b/atnjaca f »njekaka jabuka« 
(Slavonija); sa o- oblatan; na -ovit: blatbvit 
(Vuk) »lutosus«; na -av: blatav deminutivi 
na -ce: blace n »malo jezero«, vrlo cest topo- 
nim, u pi. Blaca, odatle pridjev Blataska riva 
u'Milni na Bracu; na -ance: bldtance i s udvo- 
jenim deminutivnim sufiksom -asce: blatasce 
(Bela, Stolic); na -uljica, -usina: blatiiljica = 
blatusina (Vuk) »aqua palustris«; na -usac, 
-usar: blatusac = blatusar m »biljka berosus 
Leach. «. Izvedenica na -usa Blatusa je topo- 
nim; na -arica: blatarica f (Sulek) »heracleum 
sphondylium«; augmentativ na -ina: blatina 
(16. v.). Denominali na -a-ti: blatati, -dm 
impf, »gaziti blato«; na -i-ti: blatiti impf. 
(iz-, b-, za-) »kaljati, (is-)«, oblacati impf, 
iter, oblacivati; odatle na -iste blatiste (Vuk). 



blato 



169 



blavor 



U toponomastici dolazi jos s prefiksom Za- 
blace n < zablatue, i etnikum na -janin u pi. 
Blacani, stari toponim. 

Sto se tice postanja, nema jedinstvenosti 
medu etimolozima. Fortunatov, Torbiorson, 
Trautmann i Schulze uzimlju da sveslavenskoj 
rijeci odgovaraju u baltickoj grupi pridjevi 
lit. baltas, lot. baits »bijel«. Tome se protivi 
Berneker. Ako bi se pristalo uz prvu grapu 
etimologa, onda bi se moralo uzeti dvoje: a) 
da je znacenje »mocvara, barustina, jezero« 
slavenska semanticka inovacija,. b) da je pra- 
slav. imenica poimenicen pridjev. Semanticki 
razvitak dobio bi se doduse natezanjem, ali 
ako se uzmu u razmatranje druge ie. i ne-ie. 
paralele, onda izlazi: a) da to natezanje nije 
nuzno, b) niti treba misliti da je receno zna- 
cenje slavenska inovacija, jer se nalazi svagdje 
i c) niti je slavenski oblik poimenicen pridjev. 
Na Balkanu nalazimo u rum. balta = arb. 
balte = ngr. |3aXxf|, fiakxoc, u istom znace- 
nju. Ne moze se raditi o posudenici iz juzno- 
slav. jer nema likvidne metateze. Nema druge 
nego uzeti da je u ilirotrackom postojao ob- 
lik *balta s istim znacenjem. Taj se oblik 
moze uporedivati s trackim toponimom Dl- 
-bahum. Dosada su ustanovljeni ilirotracki i 
slavenski identiteti u ram. gata = gotov (v.), 
magurd — gomyla (v.). U rumunjskom balta 
ima svoju leksikologlj sku porodicu: baltac 
»mlaka«, pridjev baltdret »mocvaran« (pasdre 
baltareatd »ptica koja zivi po mocvarama«), 
baltau (-au = madz. -o) »velika mlaka«, bdl- 
toaca (Moldavija) »mlaka«, mozda i bit/an »ca- 
plja«. Na apeninskom poluotoku dolazi ista 
rijec sa suglasnickom varijantom pjb (upor. 
pojata i bajta v.) s istim znacenjem palta u 
Lombardiji = pauta u Piemontu = palta 
u Emiliji, svagdje u znacenju »fango, blato«; 
u Toskani sa etrascanskim sufiksom -enna: 
pa/tenna = pantena. Taj je sufiks zamijenjen 
lat. -ano: pantano, kod Trogira Pdnton, to- 
ponim. Na iberskom poluotoku mjesto -ta 
dolazi varijanta -sa: balsa po svoj prilici iber- 
ska ne-ie. rijec koja zivi u spanj. balsa »piece 
d'eau, palus virgultis obsita«, zacijelo iden- 
ticna s toponimom u Lusitani)! Balsa »oppi- 
dum paludibus vastis cinctum« (Plinije IV, 
110). U baskickom postoji baltsa »pantano« 
i toponim Balsa-pe. Ako se hoce balticka pa- 
ralela, onda to Moze biti samo lit. bala »mo' 
cvara«, bez -to, a pridjev baltas »bijel« ima 
da otpadne. Upor. bdlja »lutum« u tajnom zi- 
darskom jeziku U Bracigovu u Rodopima. 
U ovoj vezi dobiva i lat. palus, -udis = gr. 



jrnWic,, dor. jidXoc; < * jtaAooc, i njem. Pfuhl 
svoje mjesto. Radi se o predindoevropskoj ri- 
jeci koja se odnosi na mocvarni teren: A al-ta 
sa -a prema *pal-ta\-ud\-o. Na Krku postoji 
bata f (takoder Vodice, Istra) »mutna lokva, 
kal, kaljuza na cesti«. To je posudenica iz 
istrorum. balta. Jos postoji kod Maralica bieca 
f »studenac = kaljuza« (Judita 3, 153) koja 
moze da potjece iz romansko-dalmatske iz- 
vedenice na -eus od balta, ali kako rijec nije 
nigdje drugdje potvrdena, ne moze biti izvjes- 
nosti u tumacenju. 

Lit. ARj 1, 394. 425. 434. 4, 138. 8, 378. 
389. Miklosic 18. SEW 1, 70. WP 2, 55.176. 
GM 25. Ribaric, SDZb 9, 130. 155. REW* 
6177. Mladenov 33. Trautmann 25. Jirecek, 
ASPh 8, 101. Isti, Romanen 1, 88. Bonfan- 
te, BSLP 36, 152. Bruch, Gioita 8, 83-85. 
Perusek, ASPh 34, 28. Trombetti, AA 22. 
Alessio, Onomastica 2, 201. Isti, RIO 1, 244. 
Isti, StudiE 19, 156. 159. Matzenauer, LF 
1, I. Schroder, PBB 46, 166. Ribezzo, AGI 
30, 52. Vasmer, RSI 4, 168. 8, 182. Buga, 
RFV 67, 232. Schulze, SAW 1910, 787. i 
si. Rozwadowski, RSI 2, 103-4, Fraenkel, jFCZ 
54, 294 — 5. Slamki 37. Fortunatov, ASPh 
4, 579. Gombocz-Melich 1, 253. 

blaviten, f -tena, pridjev (Cres) »plav«, 
unakrstenjem frank, blao s domacim pia eibnb, 
izvedenica od plav (v.), srlat. blavus > tal. 
biavo. Mozda je plav (16—17.) dobilo zna- 
cenje »modar« mjesto »zut, nazut, zuckast« 
unakrstanjem slavenske i romanske rijeci fra- 
nackog postanja. 

Lit.: REW 3 1153. DEI 508. Tentor, IF 5, 

203. 

blavor m (16. v., Vetranie, Prcanj, Met- 
kovic, Sibenik, Hercegovina, Crna Gora) = 
blahor (Nevesinje) = bldvur (Dalmacija) 
= blaor (Imotski, Pod-tug kod Benkovca, 
Jagodnja, Crnica kod Sibenika) = blaur (Dal- 
macija) = (stezanje do > o~) blor (Dalmacija, 
Crna Gora, Jagodnja, Skadarsko jezero) = 
(asimilacija b-v > b-b) blabor (Trebinje, Dal- 
macija) = brabor (Nin, Tribanj, Dalmacija) 
= (disimilacija l-r > 0-r) babor (Martie, 
Zman, Rave, Smokvica na Korculi, Rab, 
Poljica, Pag, Brae, Imotski) = bavor (Vuk, 
nar. pj.) »ophisauras apus, pseudopus apus«. 
Izvedenice odatle baboric (Kolombatovic), bla- 
borina (Imotski), bla(v)orina (Ervenik, Ko- 
privno, Sinj), blavorak, gen. -rka (Vetranie), 
blavorusa = blorusa (Crna Gora), braborina 
(Hrv. primorje). Pridjev na -bn > -an bldvo- 



blavor 



170 



blazau 



Nalazi se jos u arb. bullar »1° isto, 2° sli- 
jepac (Ulcinj)« i u rum. balaur »zmaj«. Iz 
uporedenja sa ova dva refleksa izlazi da je u 
pocetnoj suglasnickoj grupi bl iscezao polu- 
vokal s < u ili o u nenaglasenom polozaju, 
da v ukida hijat u dvoglasu au — ao, da je 
arb. a refleks za taj dvoglas (upor. ar < au- 
runi) koji se ocuvao u rum. kako je po fonet- 
skom zakonu (upor. aur »zlato«). Glede lat. 
au > hrv. ao upor. laurus > javor. Pretpo- 
stavlja se ilirska ili tracka izvedenica sa su- 
fiksom -aurus (Panes Masauri Dalmata, CIL 
5, 7893, upor. i Metamus) kojemu odgovara 
praslav. -uih, od bola > arb. bolle »zmija« 
ili belua, mozda u prasrodstvu s Homerovim 
jieXcop »monstre« < ie. *queror, lit. keras, 
praslav. caeb (v.). Rum. balaur posudeno je 
u balaura (Srbija, ta rijec nije termin za gu- 
stera, nego sluzi kao psovka); blavor je rijedak 
predslavenski relikt na Balkanu koji je zajed- 
nicki s rumunjskim i arbanaskim. 

Pucka etimologija na razne nacine stvara 
nove varijante i adaptacije ove rijeci. Dovodi 
se najprije u vezu sa glava: glavar (17. v., 
Vuk, Bilisane, Peljesac, Risan), odatie disi- 
milacijom gavor (Boka kotorska). Jer »sise 
mlijeko«, obraca se u glavosavac, gen. -vca 
(Karlobag, Hrv. primorje). Unakrstava se 
s tal. magnare < mangiare »jesti«: manjaur 
(kod nekih pisaca; ne zna se, gdje se tako 
govori) = manjur (Split) = majur (Trogir) 
> maur (Split), sa zjnaj u zmajur, sa mrav 
u mravor (Kolombatovic), mramor (nar. pjesma), 
eufemizam (tabu) je mrav (Zadar, Bokanjac), 
mravak (oko Dubrovnika), valjda od oblika 
sa mra- netom spomenutih, a ti mogu biti i 
fonetski prijelaz br- > mr-. S promjenom 
b > m (upor. somlna < sabinaj, sa u u nena- 
glasenom slogu i sa -aurus > -avar (kao u 
Maurus > Mavarj : mulavar, gen. -vra (Novi, 
Hrvatsko primorje, Sali na Dugom otoku, 
Zman) = mulavar (Malinska), augementativ 
mulavrina (Sali na Dugom otoku) = manja- 
var (Zirje), molavar, gen. -varja (slov.) = 
molaver (slov., Kras). Ta je varijanta zacijelo 
predslavenska. 

Postoje za taj reptil i brojni domaci nazivi: 
kao glasac (Kastel na Rabu), gluvaja (Dalma- 
cija), oskrap, skor, skor (Crna Gora), skorav 
(Crna Gora, Vuk), skornjacalsk-. 

Lit.: ARj \, 135. 163. 212. 427. 448. 3, 
183. 209. 6, 452. 7, 44. 147. Hirtz, Amph. 
34. 35. 72. 90. 91. 93. 153. 181. Pletersnik 1, 
599. SEZb 13, 195. Skok, ZRPh 50, 512, br. 
12. Jagic, ASPh 1, 431. Trombetti, AA 3, 
22. 83. Ribezzo, Croazia 80. Alessio, Onoma- 



stica 2, 195. Vasmer, RSI 5, 152. ZSPh 6, 

297. Pascu, AR 6, 212 (cf. IJb 10, 180.). 7, 

555. Joki, ZRPh 41, 228 233. (cf. IJb 9, 

71.), Deric, PPP 1, 23. si. (cf. IJb 13, 161.). 

blazan, gen. bldzni f, apstraktum po dekli- 
naci j i l, sinonim za internacionalnu rijec skan- 
dab (zagrebacki akcenat) = skandal < gr. 
axdvScdov, odatie denominal skandallzirati 
(se). Od blazan je denominal bldzniti impf, 
»laskati« = bldzniti »mamiti« (Krnica, Vodice, 
Istra), oblazniti (Rijecka nahija) »primamiti, 
privabiti, razbluditi, razmaziti«, rozbldznili, 
razbldzjnm (Lika, objekt djecu) »razbluditi«; 
blaznjenje n »adulatio«. Kod Stulica i Mar- 
tica potvrden je oblik bez -«&: blaz, gen. -i za- 
cijelo stoga sto postoje pridjevi: *blazm>nh > 
(haplologijom) blazon \ blaznen, blazniv »adu- 
latorius, stultus«, i odatie radne imenice na 
-nik, -nica: blaznik m prema bldznica f. Iz 
tih pridjeva i radnih imenica rekonstruiran 
je oblik blaz f, odatie denominai blaziti (se) 
(18. v.) »laskati« i pridjev na -Ijiv: blazljiv 
»blasphemus«. Kao obicno, apstraktum de- 
klinacije t moze prijeci u deklinaciju a: bldzna 
f (18. v.). Taj je prijelaz mozda star jer se na- 
lazi i u rum. posudenici bldzna f »zabluda«, 
odatie denominal a bldzni »zavoditi«. Ali 
rum. bldzna f moze biti i rumunjska kreacija. 
Danas je ovaj apstraktum postao opcenit 
samo u prefiksalnoj slozenici ta-: sablazan, 
gen. -azni f (13. v, Vuk), pored sablazna f 
(18. v.) i u denominalu sablazniti, sablaznim 
pf. prema impf, sablaznjavati (se) (Vuk), 
sablaznjevati, -znjujem (Transit) i pridjevu 
na -jiv sablaznjiv (19. v.) i na -bn *$hblaznbnb 
> sablazan, -zna, koji nije usao u knjizevni 
jezik. Rumunji posudise i prefiksalnu sloze- 
nicu: sablazna fia sablazni u istom znacenju. 
Rijec blazan se nalazi i u drugim slavenskim 
jezicima, samo ne u baltickoj grupi. Od nje 
postoje dvije hrvatsko-srpske inovacije: 1° 
umetanjem samoglasa u u slog bla- dobiven 
je napola onomatopejski glagol bulazniti »bun- 
cati«, upor. u'Krasicu bldzniti »brbljati glu- 
posti« i polj. blazgonic »brbljati«; 2° od sa- 
blaz, -i i sablaza f i denominala sablaziti se 
stvoren je prema apstraktima na -st, gen. -i 
kao vlast, mast: sablast, gen. -i f (18. v., Do- 
sen, Kanizlic, Pestalic) »scandalum, phantas- 
ma, prikaza«, odatie pridjev na -bn: sablastan 
(18. v.). Slog bla- nije nastao po zakonu li- 
kvidne metateze jer se nalazi i u polj. blazen 
i rus. blaeenb. Etimologija nije utvrdena. 
Pedersen i Jokl je izvode od bledp (v. Muditi) 
»grijesiti« sa sufiksom -zn- kao u bojazan, -zni 



blazan 



171 



blejati 



f. Ova etimologiji odlicno pristaje semanticki, 
ali ne pristaje fonetski, osim ako se uzme 
da je « u prezentu nastao po infiksu n kao bcdo 
(v. biti) a bla- da je prijevoj. Veza s lat. fla- 
gitium i flagitare i zend. berega »Sehnsucht« 
ne odgovara semanticki. 

Lit.: ARj 1, 427 i si. 8, 391. BI 2, 366. 

Miklosic 13. SEW I, 58. Mladenov 33. Bruckner 
30. Slawski 36. Petr, BB 18, 281-5. Ribaric, 
SDZb 9, 132. WP 1, 180. Jokl, ASPh 28, 
1. 27, 321. 29, 5. 11. si. IF21, 321. Pedersen 26, 
293. Petersson, Bait. u. slav. Wortstudien 
(1918). Vasmer 1, 90. 

blazina f (Vuk, Hrvatska) = blazinja (Ma- 
rulic, Jacke) »1° drvena podloga, greda za 
roznice na krovu, za opijen (v.) u kola, 2° 
matrac = perina u krevetu, jastuk (Hekto- 
rovic)«, sveslavenska rijec iz praslav. doba. 
Odatie deminutiv na -ica: blazinjica (Marulic). 
U pojedinim slav. jezicima varira samo su- 
fiks: -ina u slovenskom i hrvatsko-srpskom 
je augmentativan, dok je u rus. bdlozno »dickes 
Brett« i kod Kasuba. i Slovinaca blozno pri- 
djevski u sr. r. te u specijaliziranom znacenju 
»prijecka u saonica«. Slog bla- nastao je po 
zakonu likvidne metateze. Sa augmentativ- 
nim sufiksom -ina i sa oba znacenja nalazi 
se i u baltickoj grupi: lit. balzena, lot. bdl- 
ziens »razne vrste prijecki kod brane, kola, 
saonica, pluga«, stprus. balsinis »jastuk«. Iz- 
gleda da su se u baltoslav. jezicima slile dvije 
slicne osnove u istu rijec: ie. *bhel- + -g- 
»greda« i ie. *bhelgh- »jastuk«. Slijevanje je 
bilo omoguceno metaforom, jer se ;greda na 
kojoj pociva opijen, i greda na kojoj pocivaju 
roznice na krovu, mogu metaforicki shvatiti 
kao »jastuk«. Kako je rijec u znacenju »perina, 
jastuk« termin iz vise civilizacije, blazina je 
danas provincijalizam u hrvatsko-srpskom. 
U bugarskom uopce ne postoji. U torn zna- 
cenju zivi jos u Hrvatskoj, npr. ZK bldzma 
i kod ugarskih Hrvata. Posudenice, koje di- 
jelom potisnuse blazinu iz upotrebe, jesu: 
1° turcizmi: jastuk, danas opcenita rijec u 
hrv.-srp. < tur. jazdik, minder (Bosna) < 
tur. minder, b) romanizmi: tundela f, -ica 
f (Dubrovnik) < tugulella, kdpto, gen. -ala 
m < capitale, c) germanizam vanjkus (Hrvat- 
ska) preko madz. vankas od njem. slozenice 
Wangekissen, u kojoj je drugi dio romanskog 
podrijetla. 

Lit.: ARj 1, 427. Miklosic 18. WP 2, 181 
183. Trautmann 25. SEW 1, 70. 449. Bruckner 
KZ 46, 231. 233. Skok, ZRPh 54, 495. REW* 
1632 Iljinski, JF 5, 187. Willman-Grabowska, 
Symbolae grammaticae Rozwadowski2, 131 —142. 



167. i si. Solmsen, IF 30, 46. Petersson, Bait, 
u. slav., 1916. Matzenauer, LP 7, 7. Posch, 
WuS 16, 36. Lokotsch 940. 1464a. 

Blaz m (15. v.) = Blazlj (15-17. v.) 
= Blasij (13. v.) = Blazie (prvotisak glagolj- 
skog brevijara 1491) = (s deminutivnim lat. 
sufiksom -ulus > tal. -0(0} Blasul (15. v., 
Veli otok kod Zadra) = (s grckim izgovorom 
b > v) Vlasij, Vlasije, Vlasi (indeclinabile), 
Vlas = (hipokoristik sa h mjesto i prema 
tipu duh-dusi) Vldho (Dubrovnik). Od gr.-lat. 
Blasius, tal. Biagio. Hipokoristici Blaze, Bld- 
zo, Blasko (15. v.) mogu potjecali i od Bla- 
zimir, Blagoje. Prezime Vlahovio nije dubro- 
vacko. Zbog toga ne potjece od Vldho, nego 
od Vlah (v.). Prezime Blafiolovic (1496) sa- 
drzi deminutiv -olus. Upor. tal. Biagioli. 

Lit.: ARj 1, 424. 430. ASPh 14, 234. 
Sturm, CSJK 6,81. 

blebetati. blebecem impf. (Vuk) (prefiks raz-, 
Lika) »govoriti kojesta«. Odatie pridjev na 
-Ijiv (v.): blebetljiv i pejorativna radna ime- 
nica na -alo, -as, -usa blebetalo, blebetds, ble- 
betusa f »musko, zensko celjade koje blebece«. 
Onomatopeja lat. tipa battus sa sufiksom -et-a- 
-ti (v.). Upor. s istim glasovima lit. blebentl. 
U cakavskom bleba (Pazin) »mulier garrula« 
i odatie blebusa, posljednje posudeno u Trstu 
i Kopru bleussa »ludo zensko«. 

Lit..- ARj 1, 434. Strekelj, ASPh 26, 410- 
411. Boisacq 111. 

blejati, blejim impf. (Vuk) (prefiksi iz-, raz-, 
za-) »1° o glasu ovaca, 2° ludo govoriti, 
brbljati (Lika u vezi sa raz-), Y kukati za 
necim (Kosmet u vezi sa za-}«. Sveslav. 
onomatopeja koja postoji ne samo u baltickoj 
grupi nego i u drugim ie. jezicima, upor. srv- 
njem. bloejen. Jat, koji bi imao nastati iz e 
(upor. lot. bleju, blet), nije se razvio po zakonu 
bas zbog toga sto je glagol onomatope)skog 
podrijetla, pa e bolje oponasa ovcji glas nego 
ie, ije ili i. Kao onomatopeja postoji i s gla- 
golskim sufiksom -k-a-ti, kao i druge onoma- 
topeje: blekati impf, prema pf. bliknuti, odatie 
postverbal blek m i buka f sa hipokoristickim 
akcentom bleka f »luda« (Boka); odatie i 
pridjev na -ast bttkast u znacenju »stultus«; 
zatim sa -e-ti: bUcati, bllllm (Stulic, Kavanjin, 
narodna pjesma) i pridjev na -bn: blecan (ovca, 
Pjevanija). Ista onomatopeja dolazi i u vari- 
janti bez 1: beka f »ime ovci«, heknuti u istom 
znacenju u kojem i bleknuti, takoder sa sufiksom 



blejati 



172 



blijesak 



-etatV: beketati. Pridjev na -av bekav »mucav«, 
poimenicen sa -(a)c: bekavac, gen. -avca 
pored opceg znacenja »balbus« dolazi i kao 
prezime (Travnik). 

Lit.: ARj 1, 434. 435. 4, 138. Miklosie 14, 
415. SEW I, 59. 60. Trautmann 34. WP 2, 
120. Elezovic 1, 184. Uhlenbeck, PBB 20, 
325-8. Matzenauer, LF 7, 9. GM 38-9. 

blek m »krpa«, pi. bleki, slovenska, cakav- 
ska i hrvatsko-kajkavska rijec (Belostenac, 
Voltidi), na Cresu u deminutivu na -it: ble- 
cic m »krpica«; < njem. Fleck > Flecked 
u hrv. i srp. gradovima. 

Lit.: Jagic, ASPh 8, 317. Tentor, JF 5, 
203. SEW i, 59. Miklosie 14. Striedter-Temps 

123. 

blenuti, hlenem impf. (17. v., Barakovic, 
Srbija, Kosmet) (prefiks za-) »gledati bez svi- 
jesti«. U torn je obliku mozda zamukao glas 
h, kako se vidi iz zablehnuti se (Vuk, Crna 
Gora) u istom znacenju, odatle pridjev za- 
blehnut (Vuk) = zablenut. Postoji jos i gla- 
gol na -i-ti od osnove bleh- : zabUsiti se, zable- 
sim se (Boka) = zabusit se (Kosmet), ublesit 
se (Kosmet) »zabezeknuti se«. Osnova bleh- 
je varijanta od onomatopeje He- u blejati*.); 
blenuti se moze dovoditi u vezu i sa bljenuti 
(v.). 

Lit.: ARj I, 435. BI 2, 762. Elezovic 1, 
184. 2, 376. 

blihati, btiham (Vuk) impf. »1° inundare, 
2° bljuvali, 3° imati proljev« = blijati prema 
bllknuti, -nem pf. prema impf, blihnivati »1° 
perfundere, 2° pljusnuti«. Odatle postverbali 
bliha f »pljuska« i blihna f »alluvies« = blinja 
»nizina u koju se voda stice s brda i na njoj 
duze ostaje«. Posljednje je hidronim i odatle 
toponim Blinjski kut. Upor. jos u bug. k mje- 
sto h: blicd, bliknuva, blikna, blik(v)am »sich 
ergiessen, stromen«. Za dalje moguce veze v. 
bljuvali. Sinonim za pljuska nastao je prema 
imitaciji vodenog zvuka. 

Lit.: ARj 1, 436. Miklosie 14. Mladenov 
34. SEW 1, 61. WP 1, 211. Matzenauer, 
LF 7, 8. Boisacq 1031. 

blijed, blljeda (Vuk), sveslavenski pridjev 
iz praslavenskoga doba za bijelu boju lica. 
Ekavsko bled i u cakavskom (ZK). Upor. lit. 
bleid-nas »blijed« i blaivas i lot. blinda »pro- 
noseno tkivo«. Jat je nastao iz ie. diftonga oi 
ili ei ili ai od ie. osnove bhlei- »sjati se«. Se- 



manticki posvema odgovara anglos, blat i njem. 
blass te alb. blehure. Poimenicen je kod Ka- 
vanjina blijed m »bljedilo«. Odatle pridjev na 
-T>n: btijedan (Vetranie); na -ovit: bljedovit, 
deminutivni pridjev na -jahan: Medan (ta- 
koder ZK); na -icast: bledicast (istocni govor); 
od sintagme blijeda lica: bljedolik; apstrakta 
na -«/a: blijednja f, na -ost: blljedost = bli- 
jednost; na -oca: bljedoca f; na -ina: bljedina; 
na -Ho: bljedilo n = bledilo (Kosmet); deno- 
minali na -e-ti': blijedjeti, -Tm (iz-, o-, po-, 
pre-, pro-} = biedet (Kosmet); na -i-ti: bli- 
jediti (o-), obledivati (Belostenac). Imenica 
kadsto sluzi za uporedenje: blijed kao krpa (v.). 

Lit.: ARj 1, 437. 456. 4, 138. 7, 397. 406. 
Elezovic 1, 48. 2, 121. Miklosie 14. SEW 60. 
Mladenov 33. Bruckner 28. ICZ 45, 325. 
Slawski 34. Trautmann 34. WP 2, 217. Matzen- 
auer, LF 7, 9. Kostie, Njf 1, 237. GM 39. 
Uhlenbeck, PBB 22. 536. 

blijesak, gen. -ska m (o-), ikavski blisak 
(ZK, Vodice /Istra/ blisak) »svjetlost od 
groma, munja (Vodice)«; blijeska f (Vuk, Ri- 
san) = bl'ijesnjak (Crna Gora) »svjetlucanje 
pred ocima«. Paralela iz balticke grupe: lot. 
blaiskums m »mrlja« dokazuje da je jat nastao 
iz ie. diftonga, i to od ie. osnove bhleig- : bhloig- 
rasirene s inhoativnim formantom -sk-. Odatle 
pridjev na -av: bleskav (Belostenac) = blis- 
kav i poimenicenje na -ica bliskavica; deno- 
minali na -e-ti: blijestati, -Im impf. (16. v.) 
= blestet, -Tm (Kosmet, za-) = bliscat, -im 
(ZK, sunce blisci); na -i-ti: blijestiti impf. (Vuk, 
o-) = blistiti (Vodice) prema iter, obljestivat; 
na -a-ti i -nu-ti bl(i)jeskati = bliskati, -ska 
(za Wetterleuchten) »sijevati« (17. v., ZK, Vo- 
dice, Istra) impf, prema pf. blistati (Vodice) 
»sijevnuli« (ZK, takoder metaforicki »dati zau- 
snicu«); blj'esnuti »razvedriti se« (Ljubisa) i blje- 
nuti (Srbija: bljenulo sunce »zasjalo«, zacijelo 
preko *bljehnuti). Od osnove glagola blijestiti 
apstraktum je bljestilo n (17. v.) i pridjev 
bljestiv (Stulic). U kajkavskom se umece t' u 
sufiks u blesikati, -am (onomatopeiziranje, 
Belostenac, Jambresic, Stulic), odatle ble- 
sikavica f »munja«. Rumunji posudise iz ju- 
znoslav. bleskb > bleasc »zivotinjska dusa«. 
Taj interesantan semanticki razvitak nije ob- 
jasnjen. Govori se i za covjeka: fard bleasc 
»bez daha«. Mjesto ie. formanta. -sk- stoji u 
ovoj osnovi i -st-. Ovaj je vezan uz prijevojni 
stepen i (nije ikavizam kao naprijed u blis- 
cati): pridjev na -av: blistav, poimenicen na 
-(a)c i denominal na -a-ti blistati (o-, iter. 
oblistavati). Upor. rus. blistatb. Ovaj prije- 



blijesak 



173 



bluditi 



vojni stepen nalazio se i u stcslav. bliskb »sjaj«. 
Nizi prijevojni stepen bltskt ocuvao se u stc-'s. 
blesk, gen. blsku, a postojao je i u starom hrv.- 
-srp sto dokazuje denominal na -a-ti: huskati 
se. Upor. stcslav. bhstc, bhstati. Pored toga 
polj. lysk i btysk »sjaj, munja« nalazi svoju 
paralelu i u hskb prema bhskb: bleskb u 
stcslav. Odatle denominal na -i-ti lasati se 
»sjati« (ZK); na prijevojnom stepenu z i s 
umetnutim / (v. gore) lisikati se (Krasic). 

Lit.: ARj 1, 438. 439. 440. 456. 7, 398. 399. 
406. Ribaric, SDZb 9, 162. Elezovic 1, 49. 

184. Miklosie 15. SEW 60. 63. Bruckner 29. 
KZ 45, 47. Slavlski 34. 37. Mladenov 35. 

Trautmann 34. WP 2, 212. KZ 56, 201. 

Scheftelowitz, KZ 54, 234-5. 56, 184-5. 
Boisacq 3 1029. Siitterlin, IF 25, 62. Leskien, 
ASPh 1, 58. Machek, RES 23, 63-4. 

bliz, bliza, sveslavenski pridjev iz praslav. 
doba, bez paralele u baltickoj grupi, »propin- 
quus«. Odatle prilozi: bliz, blizu (iz-, o-, po-'), 
blizo (ZK), izbliza, iiblizo (Kosmet); pridjevi: 
1° na -hk (koji se u komparativu i superla- 
tivu gubi): blizak, bliska prema nizak', 2° 
na -hn: bli'zdn, blizna postoji samo u toponi- 
miji Bh'zna f i u odredenom obliku b/izni 
(Kosmet), prosiren sa -ji bliznji (13. v.) 
»propinquus, vicinus (i kao imenica)«; obliznji 
(Vuk), inace je poimenicen u znacenju u 
kojem i poimenicenja na -(a)c: blizanac 
(Vuk) = bliznac = blizanak = bliznak 
(Crna Gora) prema f blizanica = bliznakinja 
(Kosmet) = bliznica = blizanka, coli, bllznad, 
gen. -r; na -ik: bliznik, -ika (Piva— Dro- 
bnjak); na -e, gen. -eta blizne, gen. blizneta 
(Vuk) = bliznace, -ceta, pi. bliz/iacici (Kos- 
met). Toponim je Bliznec kod Zagreba. Bli- 
zni f. pi. (takoder bug.) je tkalacki termin 
»vitium telae«, koji posudise i Madzari (be- 
lezna). Jos treba narocito spomenuti bliznica 
f (14. v.) za »nado, celik, acel, ocal, ocilo« 
u Starom Vlahu. Tu izvedenicu ne dovodi 
Miklosie ni u kakvu vezu sa blizi,. Semanticki 
razvitak ne da se pravo objasniti, a ne nalazi 
se ni u jednom drugom slavenskom jeziku. 
Nije objasnjena ni veza sa blizna f »vitium 
telae«, niti sa ces., polj. blizna f »Narbe, cica- 
trice*. Moglo bi biti da je u ove tri izvedenice 
ocuvano ie. znacenje »gnjeciti, udaratk (v. 
dalje). Poimenicenje sa -ika (v.) blizika\bli- 
zika (Hercegovina) »celjade iz rodbine (z je 
iz komparativa kao u pridjevu blizan /17. 
i 18. v./ i u poimenicenju bliznik /16. v. /) 
= bliznica f »cognata«. Odatle blistvo n (16. 
v.) < stcslav. blizbebstvo i blistina f; bllznjak 



»susjed« je poimenicenje na -jak (v.). Deno- 
minal na -i-ti: blizniti (p-) »geminos parere« 
i od blizi: bliziti (se) (pri-). Apstrakta na 
-ina: blizinalblizma pored bliznina; na -oca: 
bliznoca', na -ost: bliznost. 

Ie. srodstvo nije lako utvrditi. Izgleda da 
je i nastalo iz ie. i, a z iz ie. palatala g, tj. 
da je bliz srodno s osnovom lat. glagola jligere 
»pricvrstiti« kojemu odgovara u prijevoju lot. 
blaiszit »gnjeciti, udaratk, kimr. W(/»ballista«, 
gr. cpM|3ff> »gnjeciti« < ie. *btiltg(u) ili HI- 
guo. Ako je ovo uporedenje ispravno, onda je 
semanticki razvitak od »pritisnuti, prievrstiti, 
gnjeciti, udarati > bliziti (pri-)« isti koji i 
romanskom participu perf. pas. pressus od 
premere, koji je u romanskim jezicima sam i 
u vezi sa ad zamijenio lat. prope: tal. presso 
»kod«, fr. pres de »blizu«, apres »nakon« i gr. 
A TX') ctyxoij »blizu« od glagola t,y%(a »stezem«, 
koji je u srodstvu sa uzak (v.). Prema tome bi 
slav. pridjev i prilog bio izveden od ie. glagola 
koji je vec prije praslav. doba nestao u slaven- 
skim jezicima. Srodnost sa jligere omogucuje 
donekle shvatiti takoder razvitak od bliznica 
»nado«, tj. »pricvrsceno, nadodalo zeljezo«. 
Isto tako i ces., polj. blizna »ozujak«, tj. »uda- 
rac«. 

Lit.:ARj\, 440-448. 4, 138. 8,401.402. 
Miklosie 34. SEW I, 61. Elezovic 1, 49. 2, 376. 
Vukovic, SDZb 9, 380. Mladenov 34. WP I, 
217. Gombocz-Melich 1, 349. Boisacq 3 1031. 
Bruckner 29. REW 6742. Brugmann, IP 27, 
269. i si. Scheftelowitz, KZ 54, 234. Slam- 
ski 34. 

bluditi, bludim (na-, raz-, za-) (14. v.) 
»varati se« = bindet, bludim (Kosmet) »otvore- 
nih ociju sanjaritk, sveslavenski imperfektiv 
iz praslav. doba; u je nastao iz velarnog nazala 
f, kako pokazuje lit. blandus »mutan«, stnord. 
blundr »san« i engl. blunder »greska«, polj. 
blqd, blqdzic, ces. blouditi. Odatle postverbal 
blud m, f (14. v.) »error, spolni nemoral«; 
pridjevi na -hn: bludan (13. v.), bludni sin 
i poimenicenje bludnik, odatle pridjev bludnicki, 
prema bludnica f (14. v.) »meretrix«, bliidniste 
n, apstraktum bliidnistvo n i bludnost te deno- 
minai bludovati »luxuriari«. Kod Hektorovica 
i Barakovica bluditi prelazi u grupu primarnih 
glagola blustl, bludem (16. i 17. v.) prema 
blesti (v. dalje). U narjecjima: nabluditi = 
nabludavati (Lika) = nabludovati ima speci- 
jalno znacenje »ugadati kome, milovati ga, 
maziti«, u Vodicama (Istra) bluditi »mijesati 
vodu«, zabludili svinjan »mijesati svinjama 
hranu s mlijekom, vodom«, zabludet (Kosmet) 



bluditi 



174 



bljiido 



»izgubiti svijest«; razbludni, razludim (16. v.), 
odatle razbludnih m prema razbludnica f, 
postverbal rdzbluda i »naslada« i deminutiv 
razbludica f; pridjev na -m razbludan (16. 
v.), odatle razbludnost, izrazi su dubrovacko- 
dalmatinske lirike. U Bruvnu je ovca razblud- 
nica i razbludnih ovan »pripitomljen«, razblu- 
divati djecu »maziti«. 

Postojao je i postoji prijevojni stepen i: 
stcslav. bledo, bhsli > blesti, bledem (16. v., 
Drzic, Ranjina, Belostenac) pored blestiti 
(Mikalja, Stulic). Odade bledd f »nugae«, 
pridjev na -iv blediv »nugax« i slozenica bledo- 
sloviti. I taj stepen ima u baltickoj grupi pa- 
ralelu: lit. bljsti »spavati«, lot. blensties »rdavo 
vidjetk, iterativ lit. bljsti »smracivati se«. 
Ie. paralele su njem. blind i blenden; blesti 
je dozivio razne varijacije jer je glagol pejo- 
rativan i uvredljiv pa izmjenom suglasnika 
dobiva vecu ekspresivnost : bleskati »balbutire«, 
odatle bleska f (Vuk, Boka) »blesasto celjade, 
musko ili zensko«. Tu je -kati od onomatopeje. 
Tako je dobivena osnova bles- i od nje pridjev 
na -ast blesast »stupidus« (Hrvatska, Dalmacija) 
i imenica na -an: blesav (Vuk). Bl'enuti pf. 
(17. v.) < *blednuti uvodi h u osnovu, odatle 
blena, pridjev na -ast blenast te na -tav : blentav 
(Bosna); bluna < *blud-na ili mozda prema 
bun (v., docetak -a je prema bena, v.). Una- 
krstavanje sa onomatopejom blekati (v.) doslo 
je takoder do izraza: bleka (Vuk, Boka) »stul- 
tus«. Grupa -sk- od bleskati sonorizira se kao 
u maska > mazga (v.) u blezgati, -am (Hrv. 
primorje) »blaterare«, odatle blezgarija f 
i opet odatle b/ezgariti. Glede zg upor. baljuzgati 
(v.). I krivi se ikavizam pojavljuje (e > i 
kao u saditi ZK za stedjeti): bliditi (Ranjina) 
i odatle postverbal bh'da f »falsum«. Kako glagol 
ima pejorativno i uvredljivo znacenje, a uvred- 
ljive se rijeci posuduju (upor. budala, bena 
suft) kao i kulturne, Madzari posudise pridjev 
bolond »ludak« (upor. ces. pridjev bloud). 
Rumunji imaju dvije imenice koje idu ovamo: 
1° bleanda f »strasilo za ptice« i 2° bunda 
f »Nesselausschlag«, upor. Hcah »lenocinium«, 
oboje od prijevoja bled. Ovamo takoder blidnic 
u Trebniku 1679. < cslav. blcdbnikb (disimi- 
lacija n-n > 0-ri). Naprotiv prijevoj blnd- 
zastupljen je u rumunjskim madzarskim sla- 
vizmima bolind »glupan«, odatle denominal 
a bolinzi »oglupaviti« i izvedenica na -arifa: 
bolindaritd f »biljka datura stramonium«. 

Lit. ARj 1, 435. 436. 451. 455. 7, 210. 
Miklosie 14. SEW \, 60. Bruckner 31. KZ 45, 
324. WP 2, 216. Tiktin 200. Endzelin, IF 



33, 97. Brugmann, IF 32, 193. Ribaric, SDZb 
9, 132. Elezovic 1, 49. Slawski 36. Gombocz- 
-Melich i, 462. 

blustro n (16. v., Kasic) = blustra f (Stu- 
lic) = bljusta f (Kavanjin, mozda stamparska 
greska mjesto bljuslra) = blustar (Terzic) 
»sudic u kojem se hrani pricest, mirisna mast, 
sudic u koji se mecu glasovk. Danicic iz- 
vodi od stvnjem. bluostar »zrtva«. V. bljusti. 

Lit.: 1, 455. 457. 

bluta f (16. v., Perast, Hercegovina, Du- 
brovnik, Smokvica, Korcula) »1° stris, bijelo 
sto ostane na bacvi, vest (ZK), mucor, 2° 
pokvareno vino« = bluta (Lovran, Istra) 
»3° Geschwulst bei Pferden« = bljuta (Budva) 
»maravan, pokvareno vino ; bez ukusa, alkohola, 
mirisa i kiseline« = bjiita (Potomje, Peljesac) 
»pokvareno vino« = bljuta (Vodice, Istra; 
psovka: bljuta te ubila) »bolest koja se razvija 
zivotinjama pod vratom«. Pridjev na -tn > 
-an blutan, na -av bliltav. Denominal (inho- 
ativ) na -iti blatiti se = blutaviti se »mucescere«. 
Nalazi se jos u arb. blude f »weisser Schimmel 
auf verdorbenem Wein«, ovdje kao posude- 
nica iz juznog hrv.-srp., i ngr. ujfAoijTa 
»roter Ausschlag am Korpert Od poimeni- 
cenog z. r. part, preterita abluta (abluere 
»oprati«). Kako nema u > i kao u mums > 
mir, posudenica je iz starodalmato-romanskog. 

Lit.: ARj 1, 455. ASPh 34, 306. Ribaric, 
SDZb 9, 133. GM 40. REW* 32. 

Mutiti, -Im (Vuk, Risan) »govoriti kojesta 
bez prilike«. Odatle radna imenica na -is 
(v.): blurts, gen. -isa »ko bluti«. Ne postoji u 
drugim slav. jezicima. Upor. ipak gr. cpXiJco 
»brbljati«, srodno s bljuvali (v.) i onomato- 
pejom bluzgati i baljuzgati (v.). 

Lit.: ARj 1, 455. SEW 1, 62. WP 2, 213. 
Wood, MPh 11, 315. si. 

bljeckati se impf, (raz-) »strepere«, kad 
se govori o blatu: ojufio snijeg, pa se razbljec- 
kalo (Lika). Odatle bljeckavica f (Vuk, Dubrov- 
nik) sinonim za brckavica, sto predstavlja 
poimenicen pridjev na -av (v.) s pomocu -ica. 
Onomatopeiskog postanja, upor. bljuzgati. 

Lit.: ARj 1, 455. 

bljiido n (14. v.) »patina, zdjela, plitica« = 
bljuda i (15. v., Vuk, Ljubisa) = bljud m (Mi- 
klosie, bug.). Odatle radna imenica na -ar (v.) : 
bljiidar (samo Mikalja). Oblik, koji posudise Ru- 
munji : blid, pi. blide, slaze se sa bljud. Rumunjski 



bljiido 



175 



bljuvati 



su deminutivi brojni: blldut, -asel, -isel, -arel, 
odatle na -ar < lat. -arium blldar m »ormar za 
zdjele«. Oblik koji posudise Arbanasi: blude sla- 
ze se sa bljuda f. Iz gotskoga blut>s, gen. biudis 
»sto«, izkojega potjece praslavenska posudenica 
koja je i sveslavenska, ocekuje se bas oblik 
bljud. Prema tome treba protumaciti rod 
bljudo n i bljuda f. Posljednji je stcslav., stpolj., 
hrv.-srp. i rus. -cslav. i moze se protumaciti 
analogijom prema zdjela (v.). Neutrum je 
u stcslav., rus., ukr., oba luzicka jezika i hrv.- 
srp. 

Lit.: ARj 1, 456. SEW \, 64. Miklosie 15. 
Mladenov 35-6. Bruckner, ASPh 42, 142. 
45, 39. GM 40. Obnorski 5, 73. 1. Kiparsky 
193. 296. Stender-Petersen 403. 

bljusti, bljudem (sa-) impf, (samo kod sta- 
rijih pisaca od 13. do 18. v.: Marulic, Hekto- 
rovic, Gundulic; u danasnjem knjizevnom i 
saobracajnom jeziku kao i u narjecjima ne 
postoji) = biustui (Kavanjin) »cuvati«. Presao 
iz primarne klase u klasu na -a-ti: bljudati, 
bljudam impf. (17. i 18. v.) i u klasu -i-ti: 
bljuditi, -dim (13. v.). Odatle postverbal 
bljuda f (Kavanjin) »custodia«, pridjev na -iv 
bljudiv »servabilis«, prilog na -bno: bljudno 
»caute«, radna imenica na -telj (kao prijatelj, 
krstitelj) bljustelj (13. v.) = bljustitelj (Domen- 
tijan, Danilo), na -ar bljuddr »custos«. Jos 
postoji ndblidovati, ndblidujem (Dalmacija) 
»napastovati, dolaziti jedan za drugim, nepre- 
stano, cesce obavljati neki rad«, ali je nejasan 
semanticki razvitak iako bi se moglo raditi o 
biju- > b/i. O kauzativumu buditi, budim, 
koji se nalazi i u lit. baudinti »probuditi volju 
za sto«, bila je vec rijec, kako sto i o bdjeti 
(v.). Znacajna je fonetska razlika. Dok je u 
buditi ie. diftong eu od bheudh- reflektiran sa 
u, ovdje je eu > m > lu poslije labijala. Zbog 
toga se mora uzeti u buditi ie. prijevoj eu-ou. 
Ova fonetska razlika imala je za posljedicu 
semanticku varijaciju: *bhoudh- > buditi do- 
bila je kauzativno, faktitivno znacenje »ciniti 
da netko bdije, bude budan«, a bljusti, bljudem 
»biti budan > cuvati«. U lit. bausti, koje od- 
govara slav. bljusti u pogledu glagolske klase, 
diftong je au koji se ne slaze sa slav. iu nego 
sa M u buditi. Litavsko se znacenje ne slaze 
takoder sa bljusti »cuvati« nego je »siliti, stra- 
siti, kaznitk. Izgleda da je slavensko znacenje 
prvobitno, a litavsko sekundarno. 

Lit.: ARj 1, 457. 458. 7, 210. Miklosie 
15. SEW 1, 64. Trautmann 32-3. WP 2, 
148. Boisacq 776-7. Iljinski, ASPh 29, 
485-6. 



bljust m (15. v., Vuk) = bljusc (slovenski 
i hrvatsko-kajkavski) = bljust (disimilacija 
Ij-h > Ij-st) = Must = bijusi (cakavski) = 
bljusc (Smokvica, Korcula): »1° biljka tamus 
communis L., 2° asparagus (Smokvica)«; 
sveslavenski naziv za brsljan »hedera« (v.). 
Odatle izvedenica na -Q)ur: bljiistur m »trava 
nalik na Usee od duhana, ali nema stabla«. 
Kako su biljke hedera i bryonia otrovne, naj- 
vjerojatnije je da je bljust postverbal od blju- 
stiti (v.), a ovo od bljuvali (v.). Na vezu s tim 
glagolom upucuje rus. plusc, koje opet stoji u 
vezi s pljuvati (v.)-phvatb. Stim ruskim obli- 
kom ide zajedno pljust m (Vuk, Srijem, Backa), 
sinonim od brsljan. I u ruskom varira bljusc 
i plust. 

Lit.: ARj I, 458. 10, 105. Miklosie 15., 
SEW 1, 64-5. Bruckner 30. KZ 43, 321. 
Slawski 35. Strekelj, ASPh 27, 64. Iljinski, 
ASPh 29, 486. Trautmann, Die altpreuss. 
Sprachdenk. 312. Osten-Sacken, IF 24, 238-9. 
33, 312. 

bljuvati, bij ujem (iz-, po-, u- Isel), sve- 
slavenski imperfektiv iz praslav. doba, »po- 
vracatk. Iterativ na -vd-: izbljuvdvatl, -vivati, 
izbljuvujem; pf. na -np: bljunuti (iz-, 15. v.); 
deminutiv odatle bljucnuii. Osnova mu je 
bila rasirena takoder sa -sk- po konjugaci)! 
-i-ti: bljustili »fastidire« = bljusiili (Vodice, 
Istra) (v. bljust). Osnova je bila rasirena i 
sa -s: odatle bljus (krvi) m. Pridjevi se tvore 
na -av (v.), ali osnova dobiva prosirenje na 
-/: bljutav (takoder bug.), odatle obljutaviti 
»postati bljutav«; na -bk: bljutak, bljutka (Vuk). 
Iz unakrstavanja ovih dvaju pridjeva nastaje 
bljutkav (Stulic, Kosmet, bug.), odatle obljut- 
kavtt (Kosmet) »pestati bljutav«. Prosirenje 
sa -t- pretpostavlja inf. *bljuti (upor. ukr. 
bljuty pored bljuvaty) i odatle apstraktum 
*bljut, gen. -;', na koji dodose pridjevski sufiksi 
-av i - bk. Imenice : 1 ° od bljuvanje sa sufiksom 
-bk: bljuvanjak, gen. -anjka m (Vuk) = 
bljuvdnak (Kosmet, disimilacija Ij-nj > Ij-n); 
2° rasirenjem osnove s pomocu onomatopejskog 
-ot (v.) i dodavanjem sufiksa -bh: bljiivotak, 
gen. -tka te dodavanjem -ina (za apstrakta) 
na -ot-: bljuvotina f (16. v.). Samoglas u 
dosao je u infinitiv iz prezenta jer je u staro- 
crkveno-slavenskom infinitiv glasio s prijevojem 
6 (upor. stcslav. bl'kvati i ces. bivati); i spor. 
jednako postanje samoglasa u u pljuvati (v.). 
Ij mjesto / je nastao iz diftonga m kao u bljusti 
(v.). Za ovaj glagol postoji u baltickoj grupi 
paralela koja osvjetljuje semanticki i fonetski 
razvitak slavenskog imperfektiva : lit. bliauti 
i lot. bl'aut »mukati, blejati, vikati« imali su 



bijii vati 



176 



bob 



onomatopejsko znacenje. Prema tome, slaven- 
sko znacenje «povracati, rigati«, koje prate 
razni zvukovi, razvilo se iz onomatopeje. Dif- 
tong iu razvio se iz ie. diftonga eu u ^bhleti-. 

Lit.: ARj 1, 457. 459. 4, 139. 8, 409. Miklosic 
15. SEW 64. Trautmann 35. Bruckner 30. 
KZ 43, 321. Boisacq 1030. 

bljiizgati, -am impf. = bjiizgat (Cres) »1° 
pljustati, 2° govoriti kojesta bez prilike (sino- 
nim od baljuzgatl, baljezgati, v.)«. Odatle 
postverbal bljiizga (Krasic, ZK) i pridjev na 
-av (v.) bljilzgav (Lika) »koji govori kojesta«. 
Taj je pridjev imao i drago znacenje, koje je 
potvrdeno u poimenicenjima: I sa -ran 
bljiizgavlca f (takoder slov.) = bjuzgavlca 
(Cres) »1° jaka kisa, sinonim od pljusak (v.), 
2° tekuce blato, kad se topi snijeg (Vodice, 
Istra)«; II sa -tale: bljuzgavac m »sljiva 
dzanarika (v.)«. Od osnove bljuzg- sa -aca: 
bljuzgaca (Srbija) »kruska jeribasma« (v.). 
Perfektiv je na -w,- bljuznuti »effundi«. Ie. 
je korijen isti koji i u bljuvali (v.), samo je 
ovdje rasirenje sk sonorizirano kao u ono- 
matopejama u -zg-. Taj proces je star jer se 
bljuzgati nalazi i u drugim slavenskim jezicima 
(polj. bluzgac, rus. bljuzgatb). 

Lit.: ARj 1, 460. SEW 1, 65: Bruckner, 
KZ 43, 321. 45, 42. 48, 211. Boisacq 1031. 
Wood, MPh 11, 315. si. Scheftelowitz, KZ 54, 
246-7. Iljinski, ASPh 29, 481. WP 2, 213. 

bo (12. v.), sveslavenska enkliticka cestica 
iz praslav. doba za isticanje i objasnjenje uzroc- 
nosti u uporednim recenicama, »enim, naime, 
car, en effet«. Ne upotrebljava se u istocnom 
stokavskom govoru nego u zapadnim stranama 
(Dubrovcani, cakavski i hrvatsko-kajkavski) i 
ne stoji nikada na pocetku recenice. Udruzuje 
se sa sinonimnim/er ujerbo (Hrvatska, Vojvo- 
dina). Ide u baltoslavensku zajednicu, a nalazi 
se i u drugim ie. jezicima; bo je prijevoj prema 
ba, koje je postojalo i u juznoslavenskom kako 
dokazuje rum. ba; a i hrv.-srp. i sloven, bar, 
barem = barom (ZK) »tantum, dajbudk (kao 
prilog za isticanje ogranicenja moze se tumaciti 
kao ba + se, upor. da + i > daj (v.) i da + 
ie > dar (v.). Tesko je uzeti da se balkanski 
turcizam iz oblasti priloga prosirio tako daleko 
na zapad da je preplavio i cakavski te slovenski 
i hrvatski teritorij. Vjerojatnije je misljenje 
da se u bar, barem radi o slicnoj pojavi kao u 
cesagija (v.), tj. o unakrstavanju istoznacne 
slavenske i turske rijeci, bo je usao u vezu s 
demonstrativom sr. r. to u toboze (Vuk) = 
toboze ili samo bote (ZK) = toboz (Srbija) 
»sinonim: tokorse, korsem (v.), bajagi = bojagi 



(v.), (koodaja (v.), kao da (v.) »quasi, comme 
si«; u bug.: bez to: bose, bote, bozem, bozem 
»zasto to, weil, denn, quasi, als ob«. Ni u 
hrv.-srp. ni u bug. -ze »pak« nije presao u 
-r(e) zbog toga 1° sto se bo + se pomijesao 
sa vokativom boze od bog i 2° sto postoji 
pridjev toboznji »sto ne biva doista nego samo 
da se cini; sinonim tokorsnji (v.)«. 

Lit.: ARj 1, 461. si. SEW 1, 36. 65. WP 
2, 136. Trautmann 22. Tiktin 135. s\. Mladenov 
39. Isti, Sldvia 10, 249. Boisacq 1023. Person, 
IF 6, 247. Slamki 37. i si. 

bob, gen. bbba m (15. v., Vuk) = bob, 
gen. boba (Buzet), baltoslav. naziv za kulturnu 
biljku koja od drugih ie. jezika dolazi samo u 
lat. fdba i u romanskim refleksima odatle 
(tal./ava, fr. feve). U baltickoj grupi potvrdena 
je samo u stprus. babo u femininumu kao i u 
latinskom. Prema tome je slavenska inovacija 
promjena roda od feminina u maskulinum. 
Ta promjena mogla je nastati zbog toga sto 
se *boba osjecalo kao hipokoristik. Upor. pop 
m < popa (= rum. popa) < nanaq (v.). 
Boba f (Vuk) sa hipokoristickim akcentom upo- 
trebljava se u metaforickom znacenju »malo 
sto okruglo« = boba, gen. bobe (Kosmet) 
»zrno skuhana ili pecena kukuruza«, odatle 
deminutiv bobica f (Dubrovnik, Vuk) »sitna 
boba« = bobica (Vodice, Istra) »bacca«, odatle 
pridjev na -(j)ast i -jav: bobicast = bobicav. 

Imenica boba ima brojnu leksikolosku fa- 
miliju: izvedenice na -ika: bdbika f (Sulek) 
»biljka sedum telephium L.«; na -ara: bobara 
f = bobdrica i »rak koji ima bobu«; denominal 
bbbati se, bobam se impf. (Vuk) »dobivam 
bobe«; na -os + -ara: babosdra f (Srbija) 
»njeka krupna paprika koja nije vrlo ljuta« 
= bobosarka f = boboska f, pridjev odatle na 
-av: boboskav; na -uc, -usa: bobuc m = bobusa 
f »vicia narbonensis«; na -usac: bobusac, gen. 
-sea »njeka biljka«; na -uljica: bobiiljica i 
»1° pilula, 2° sujedica, pristici po lieu i dru- 
gdje«, na -unjak: bobunjak »biljka veronica bec- 
calunga«; na -ii: bobii (Buzet, Sovinjsko polje) 
m »1 ° zrnje kukuruza koje ima jos u sebi mli- 
jeko, 2° manestra, juha od bobica«. 

Izvedenice od bob upotrebljavaju se vise u 
pravom nego u prenesenom znacenju: demi- 
nutivi na -(a)c, -(a)k: bbbac, bbpea i bobok, 
bbpka; pridjevi 1° na -hn: u odredenom obliku 
bobni, poimenicen sa -ja : bdbnja f (Vuk, Beograd) 
»zelena paprika koja se kuha za jelo« (v. na- 
prijed bobosara); sa -jak: bbbnjak m (Sulek) 
»bil^ka sedum telephium«; sa -jaca bobnjaca 
f »(Sulek) biljka crassula«; 2° na -ov: bobov, 



bob 



177 



baca 



poimenicen sa -ac: Bobovac, toponim; -ina: 
bbbovina «bobova slama«; sa -iste: bbbovtite 
«mjestom bobom zasadeno«, takoder topnim; 
sa -r'ca: babovica f »bobova pogaca«; sa -nik, 
-njak: bobovnik (16. v.) = bobolnik = bobovnjak 
»biljka sedum teephium L.«; za tu biljku ima 
Sulek i izvedenicu na -iste bobiste n, dakako 
bez naznake gdje se govori. Zbog toga je 
nepouzdana. Znacajna je jos metafora bobuk 
m »bulla« dobivena unakrstavanjem sa klobuk, 
odatle bubuciti se impf, »izbijati bobuke«. 
Cudna je izvedenica na -ut bbbut »viburnum 
opulus« zbog toga sto je to onomatopejski 
sufiks (satut, skrgnt, v.). 

Kako je bob kulturna biljka, posudise je 
Madzari u panonskoj nizini bdb, Rumunji od 
dackih Slavena i na Balkanu (cine, bob) u dva 
znacenja »1° vicia faba, 2° zrno kukuruza«. 
U rumunjskim je narjecjima ta posudenica 
vrlo omiljela u botanickoj terminologiji kao 
i kod nas: bob »lathyrus platiphyllus«, bobelei 
»cytisus«, odatle deminutivi bobulet, bobusor i 
narocito interesantna radna imenica na -ar < 
-arius zbog znacenja bobar m prema bobar eas a 
f »vracar, -arica«. Jos treba istaknuti da su 
Rumunji posudili i hipokoristik boabd < boba 
i odatle deminutiv bobita f, sto dokazuje starost 
toga oblika. Arbanasi imaju svoj oblik bastinjen 
iz ie: bathe f »vicia faba«, deminutivna izve- 
denica na ie. -ko > -the. Znacajno je za njihov 
oblik da ne poznaje reduplikacijukao sveslaven- 
ski koji dokazuje da je ie. rijec bila prvobitno 
onomatopeja (ie. *bhabh-a). 

Lit.: ARj 1, 462. Miklosic 15. SEW 1, 65. 
Bruckner 32. Trautmann 23. WP 2, 131. 
Mladenov 36. Elezovic 1, 49. Ribaric, SDZb 
9, 133. Tiktin 202. PascM 2, 182. GM 101. 
Boisacq 1011. Stokes, IF 2, 171. Hirt, PBB 
22, 235. Petersson, LUA nf. avd. 1, bd. 19., 
br. 6. Machek, LP 2, 158. Trojanovic, NJ 
3, 150-1. 

boboluska f (Sulek, Cres) »biljka lathy rus 
latifolius L.«, opominje na boboruska f »borovo 
sjeme iz kravice, tj. siske« (Smokvica, Korcula) 
i na bobolj m (Sulek) »biljka asarum, ficaria 
ranunculoides«, za koju se ne zna gde se 
govori. Izvedenice od bob (v.) su moguce, ali 
to je tesko tvrditi dok se ne dobiju potanja 
obavjestenja. 

Lit.: ARj 1, 464. 

boboniti, bobonim impf. (16. v., Marulic) 
= bobbnjati, -dm impf, »govoriti kojesta, brblja- 
ti«. Reduplikacija u osnovi tih glagola upucuje 
na onomatopejsko postanje. Na to upucuju 



i onomatopejski sufiksi 1 ° -ot u bobot m »potmuo 
glas, potmula vika«, odatle denominai bobbtati, 
bobocem impf. (17. v.) »crepitare«, 2° na -ut 
u bobutiti impf, »crepitare, klokotatk. 

Lit.: ARj 1, 464. 

boca f (17. v., Vuk, Dubrovnik, Perast, 
Bozava, bug., slov.) »1° staklenka, flasa, 
2° lopta« = buca = buca (Dalmacija) »1° 
lopta, zrno (Lika), 2° drveni kegel u igri na 
buce«, odatle bucati se (Lika) »kotrskati se 
bucama«. Upor. buci, gen. buca m. pi. (Risan, 
Vuk) »neka igra«. Deminutiv na -itta > -etto 
boceta (Dobrota) »stakleno zvono ispod kojega 
je cvijece«. Na tal. deminutivni sufiks -ino 
bocln, gen. -ina (Dubrovnik), na augmentativni 
-one > -un bocan, gen. -una (Vuk, Dubrovnik, 
Perast, Crna Gora, Lika) = bociin (Budva, 
Rab, Bozava, Kuciste, Krasic; »velika boca, 
demizun«, sa deminutivom bocunic (Lika). 
Odatle ispustanjem pocetnog sloga i sa tal. 
-etto ciinei (Rijecka nahija, Crna Gora, Lju- 
bisa) »staklenka nalik na bocu«. Deminutiv 
na -r'ca bocica (18. v.), izvedenica na -njak 
boenjak (Vuk, Crna Gora) »sprema za boce«, 
upravo poimenicenje na -jak od nepotvrdenog 
pridjeva na -&« : *bocbm,. 

Balkanska rijec mletackog podrijetla (mlet. 
bozza, 13. v,), cine, bota, ngr. poxoa/u-jtoT^a. 
Varijante sa u: slov. buc. m »Fass«, buca f 
»bauchiges Gefiss, bauchiger Krug, Desti- 
•lierflasche«; deminutivi na -hk bucka f »Krii- 
glein«, na -hk bucak, gen. -cka (Vodice, Istra) 
»malena, drvena bacvica«, buca f (Srbija) 
»drveni sud za vodu«, deminutiv bucica (Du- 
basnica) »malakablica«, buca f(Vuk, Dubrovnik) 
»1° stakleni okrugao sud za pice, 2° mjedeni 
sud, kao pola bukare (Dalmacija, Pavlinovic)«, 
sa deminutivom na -r'ca bucica (Srbija), slov. 
buca »polic, pol bokala«, 3° bundeva (ZK, 
Hrvatska, Slavonija)«. Na romanski deminutivni 
sufiks, koji moze biti i -ittus > krekoromanski 
-at bucat m (Vetranie, Dalmacija) pored 
bucata t = bucai (Potomje, Peljesac) »sud 
za vodu i za vino u ladi, na polju, zban ili 
buca«. Ovamo ide vucija = fucija, arb. fiici, 
sarakacanski vutsi < tur. fuci, sve od ngr. 
floUTcjov, deminutiv |3ovto!(ov, [Sotrraia, Pou- 
zaia. Upor. jos arb. boc, boce (Gege)»runde 
Flasche, runder Korper, Ball« = boca (Du- 
brovnik, Cavtat, Potomje) »1° lopta, 2° drvena 
kugla«. 

Oblici sa c potjecu od mlet. bozza. Oblici 
sa u < o i c mjesto c mogu biti i starije rijeci. 
Oblik na naglaseno -i pretpostavlja grcki 



12 P- Skok: Etimologijski rjecnik 



boca 



178 



bogat 



deminutiv na -iov. Izvjesno je da su se na 
Balkanu unakrstavali stariji i noviji oblici 
razlicitog postanja: srlat. boda < *bokya, 
tal. boccia »1° vaso di vetro, 2° palla di legno 
da giuoco (oba znacenja zastupljena u jadran- 
skoj zoni)«, bozza »bottiglia, fiasco«, iz sjeverno- 
tal. = mlet. aree i zacijelo izvedenica na 
-ia *buttia od buttis, *bottia »palia«, v. bacva, 
bukila i butilja. 

Ovamo ide i metafora na -eti: razbucali se, 
-Sim se pf. »sasvim se naduti« prema impf. 
na -va- razbuSavati se (Stulic) i mozda bud 
m »Federohren, aures pennaceae«, odatle 
slozeni pridjev buc'oglav »capite crasso«. 

Lit.: ARj i, 466-467. 702. 705. 706. 
ZbNZ 13, 141. Budmani, Rod 65, 165. Pleter- 
snik 1, 69. Zore, Palj. 216. Strekelj, ASPh 
14, 518. Perusek, ASPh 34, 34-35. Hirtz, 
Aves 29. Jagic, ASPh 1, 159. MiklosiS 15. 
SEW \, 65. GM 43. 115. Meyer, Ngr. 2, 85. 
REW 3 1191a. 1425. DEI 547. 579. Vasmer, 
RSI 3, 254. FEW 658. 

hoc an m (Mikalja) = boSanj, gen. -cnja 
(Stulic, Trstenjak) »ciconia, strk«, nije hrv.-srp. 
rijec, nego su je leksikografi preuzeli iz polj. 
bocian. 

Lit.: ARj 1, 467. Strekelj, ASPh 31, 200. 
Miklosic 19. ASPh 30, 458. Bruckner 33. 
Slawski 38. SEW 1, 78. Christiani, ASPh 
34, 311. 

bodriti, -Im impf. (Vuk, Rijeka) samo u 
izrazu bodriti skarice (o djecjoj igri koja se njem. 
zove Schere schleifen} »ostriti«. Danicic'oznacuje 
taj glagol, koji nema nikakve veze sa bodar 
(v.), kao rijec bez sumnje tudu, ali tal. foderare 
»navlaciti« od langob. fodr > tal. fodero »fu- 
trala«, za koji Danicic veli da je dalo bodriti, 
nikako ne pristaje ni semanticki ni morfoloski 
jerukonjugaciji na -i-tiima. talijanizama samo 
od glagola na -ere', correre > kiirit. 

lit.: ARj 1, 471. 9, 215. REW 3 3405 a. 

Boduo, gen.-«/« m (Vuk, Margitic 1704, 
Pavlinovic, Ljubisa) = Bodul, pi. -i m prema 
Bodu/ica i Bodulka f (Istarska nar. pjesma, 
Hrv. primorje, Kvarner, srednja Dalmacija), 
etnik koji stanovnicima na kopnu oznacuje 
otocane u Kvarneru, Bracane i Hvarane. Sa 
sufiksom -be > -de Bodulac, gen. -Ica m 
naziva narod Sinjske krajine i Zagorja otocane 
i primorce srednje Dalmacije u podrugljivom 
znacenju. Kopnenim stanovnicima Bddulj su 
ljudi ogranicene pameti, bez lukavosti. Margi- 
ticu, bosanskom franjevcu iz Jajca, etnik 
Boduo je istog reda kao Sokoc i Ercegovac, a 



Banovcu, dalmatinskom franjevcu ( 1 747 — 
1767), Boduo je pejorativan etnik istog reda 
kao i Vlah i Kranjac. Upor. izricaj Boduli su 

pizde, a Kirci kurci. Danicic je izvodio od tal. 
botolo »malo pseto, ljut covjek pakostan«, time 
se ne objasnjava suglasnik d. Od mletackog 
pridjeva badalo »1° tonto, uomo grassotto, 2° 
uomo o donna piccoli e grassi, 3° (nei tempi 
del governo veneto) soldato oltremarino a 
piedi«, deminutiv bodoleto, -ato pored bodai 
— batolo »piccolo cane vile e ringhioso«, ne- 
poznate etimologije. Prema Mussafiji mletacka 
rijec ide u red s ostalim sjevernotalijanskim 
koje su »lauter Worter, welche einen unter- 
setzten wohlgenahrten Mann gewohnlich mit 
pejorativem Nebenbegriff bezeichnen«. Boduo 
ide prema tome u isti red kao i etnik Bez- 

jak, koji je takoder prvobitno pejorativni na- 
dimak. 

Lit.: Mazutanic 2. Skok, HE 2, 704. 

Boerio 86. DEI 573. REW 3 1182a. Mussa- 

fia, Beitrag 135., bilj. Strekelj, ASPh 28, 
482-483. 

bogaconka f (Medumurje, Danicicev na- 
glasak je nepotrebno stokaviziranje) »jabuka 
bozicnica«. Bit ce zacijelo isto sto i pogacona 
= pogaSonka f (Sulek, Podravina) = pogacica 
f (Zagreb) »neka jabuka«, posljednje i »neka 
kruska« (Sulek). Da se radi o metafori pogaSa 
(v.), nema sumnje premda je znacenje aljkavo 
naznaceno. Sufiks je -ona, -onka. 

lit.: ARj 1, 479. 10, 479. Sulek, Im. 8. 
22. 117-8. 301. 302. 

boganj, gen.-gnja m (Lastva) »mali prozor 
na kuci koji se zacepi krpom jer fiksnog zatvora 
nema (opreka: veliki prozor)«. Upor. zbtigara 
(v.). Mozda < dalm.-rom. (leksicki ostatak) 
vacuus > vacus (upor. vaka »H6hlung, Mu- 
schel«, Trento, in bagu Logudoro »umsonst«), 
ali docetak ostaje neobjasnjen. Mozda ovamo 
ide i zbogulja f (Prcanj) »Art Muscheln, venus 
verucosa, cappasanta«, s tal. prefiksom s- < 
lat. ex- i nasim sufiksom. 

Lit.: Resetar, Stok. 315. REW 9115. 

bogat, baltoslavenski pridjev, dalja izve- 
denica od imenice bog kad je znacila »zemaljsko 
dobro, srecu« s pomocu sufiksa -ato (v.) (upor. 
lat. fortunatus') koji znaci snabdjevanost, lit. 
bagatas, lot. bagats. Nalazi se u svim slaven- 
skim jezicima i iz praslaven. je doba. Odatle 
radne imenice na -(a)c: bbgatac, gen. bogaca 
(16. v.); na -as: bogatas, -os = -us (madzarski 
sufiks) bogatas (Vuk) = bagdtus (ZK), -un 
(romanski sufiks): bogatun; na -ica, -nica: 



bogat 



179 



bogat 



atica = bogatnica f; stari pridjev na -bn: 
Han; apstrakt na -ija: bogatija f (ZK); 
na -stvo: bdgastvo n; na -ia: bogaca f (18. v.); 
na -itina: bogastina; denominali na -i-ti: 
bogatiti (o-, za) (se), na -e-ti: bogatjeti (raz-, 
13. v.). U rumunjskom kao posudenica iz 
juznoslavenskoga bogat je istisnuo lat. dives 
i odgovara franackoj posudenici rihki > fr. 
riche; takoder cine, buguttle; Arbanasi takoder 
i begatshem pored pasun (koji odgovara hrv.- 
-srp. imucan) = (mibugat = mugdt (Gege), 
odatle apstrakrum na -ia: bageti f »Vieh, 
Weidevieh, Lastvieh«. 

Kao sto je pridjev bogat vazan za povijest 
znacenja danasnje imenice bog, isto su tako i 
druga dva slozena pridjeva (bahuvrihi): ubog 
»jtT(x>x6c,« i nebog (Vuk, Hrvatska 15. v., 
takoder slovenski) »jedan«. Prvi sadrzi prefiks 
u- (v.), a drugi negaciju ne- (v.). Ove slozenice 
su sveslavenske, ali se ne nalaze u baltickoj 
grupi. One pretpostavljaju za bog ne samo isto 
znacenje kao i pridjev ' bogat, nego i to da je 
danasnja imenica bog bila nekada i pridjev. 
Prefiks u- bio je u kajkavskom identificiran s 
prijedlogom i prefiksom V6 u poimenicenju 
sa -be vbogec (Habdelic) = bogac, gen. bokca 
»pauper« prema bogica f (Belostenac), takoder 
»njeka jabuka«. Odatle poimenicenje sa -de, 
-ar ubogac, ubogar (15—19. v.), ubozar; sa -nik: 
uboznik m prema uboznica f (Kosmet) »pro- 
sjak, -inja«, sa -nice, -ta: uboznice n, pridjev 
na -ski ubdznicki, i neologizam uboznica f 
(Zagreb) »Armenhaus«. Arbanasi posudise 
ubogi u dvije varijante: vobak(e) = vapeke »si- 
romasan«, odatle, vapehti = vabezt = babezt f 
»siromastvo«. Ovamo ide i bogalj m »kljast« 
prema bogaljka f sa sufiksom -alj u istocnim 
stokavskim govorima, u Kosmetu s tur. su- 
fiksom bogalija = bogajlija, 

Pridjev nebog rasiren je kao rijec smilovanja 
i saucesca, upor. bolan, bona (v.): 1° nebare 
< ne + vokativ koze m = 2° neb ago < ne + 
vokativ z. r., u pi. za oba roda 3° nebazi (ZK). 
1' i 2* govore se osobi kojoj se kaze ti, 3° 
osobi kojoj se kaze vi; takoder stokavski ne~ 
bore, u frazi moj nebofe »zaista, uistinu«. Odatle 
kajkavsko poimenicenje na -ec: nebozec »jadnik, 
kukavica« i nebogar (jedanput) »siromah«. 
Odatle i poimenicenje na -(j)ak: *nebozak 
(ces. nebordk, polj. nieborak), odatle rum. 
nabirgeac = navirc-a, nebereazd »mare si 
prost, velik i neotesan«. 

Prema ovim podacima bog, gen. bbga (lo- 
kativ sing, pd bozi, ZK) sveslavenska je ime- 
nica iz praslav. doba za koju nema paralela u 
baltickoj grupi, ali ima u arijskoj (v. dalje). 



Znacila je najprije: 1° sreca = 2° zemaljsko 
dobro > roba« (upor. crnogorski odgovor: 
dobra ti sreca kao odgovor na pozdrav pomoz 
bog; zatim ces. kolektiv zbozf »roba« *szbozue 
od *sbbogb = sanskr. subhagu »sretan« i slo- 
venski izricaj z'ega boga vziva »ide mu rdjavo«, 
ali ovaj se moze i drugacije tumaciti, v. dalje 
zao bog). Prvobitni pridjev *bogb postao je vec 
u praslavensko doba radna imenica u znacenju 
»bozanstvo koje razdljeluje srecu i zemaljska 
dobra po svom nahodenju«. Ovaj semanticki 
razvitak je paralelan u arijskim jezicima: 
sanskr. bhagas »1° djelitelj, gospodar, 2° bogat- 
stvo« odgovara posvema sveslav. bogt, sto 
znaci da je vec slavenska rijec imala oba zna- 
cenja, apstraktno i radno. Tome tacno odgo- 
vara u Avesti baya- »gospodin > bog«, i nperz. 
samo »bog«. Upor. i Zzvc, Baycuoc;, ime frigij- 
skog Zeusa kojega apoziciju Trombetti ispravno 
uporeduje s iranskim baya »bog«. Ova je 
paralela tako uvjerljiva da su neki lingvisti 
(Jakobson) pomisljali da je bog posudenica 
iz iranskoga koja je Slavenima dosla preko 
skitskoga. Ali za to nema dokaza (Meillet). 
Paralelizam slavenskoiranski ide i u torn pravcu 
da se prema izrazima iz slavenske mitologije 
beibog, crn(o)bog, dazdbbogb > Dazbog, Dabog, 
Zao bog (upor. Vukov izricaj tesko do zla boga, 
namuciti se do zla boga, cemu odgovara sloven- 
ski izricaj zlega boga vziva »ide mu rdavo«) 
moze zakljuciti da je vec u praslavenskoj 
mitologiji postojao iranski dualizam: dobar i 
zao bog. 

Krscanstvo je preuzelo smisao dobroga boga 
i odatle stvorilo deminutiv na -ic (v.) bozic 
m »*mali bog > *Isus, Krist (upor. stces. 
bozic »sin bozji«, i turski izgovor bozuk, Martie)« 
u imenu svetkovine natale Christi. U romanskim 
se jezicima ispusta dopuna Christi te samo 
natale znaci »bozicna svetkovina«. Potpuni 
se izricaj ocuvao u balkanskom latinitetu i 
odatle u arb. kershen delle (dite -ae ke(r)- 
shendellave = dies Christi natalis) = kshnele 
»bozic«, upravo »rozdestvo Hristovo« = XP 1_ 
aToyEvva (6. v.) u pravoslavaca, u narod- 
nom govoru ispusteno je rodenje bofica i 
bozic (16. v., takoder slovenski u znacenju 
»bozicno drvo«) postao je opca rijec za natale, 
u Brusju u pi. bozici. Od bozic su izvedenice: 
odredeni pridjev na -bn: bozicni (16. v.) = 
bozitnji (Vuk, Kosmet), Doimenicen sa -jak: 
bozitnjak = bozisnjak (ZK) »veliki bozicni 
hljeb«, takoder »biljka helleborus niger«; sa 
-ica bozicnica f »xenium«; denominali 
bozicovati, boficati se »cestitati bozic jedan 
drugome«. Prema licnom imenu Natalis stvo- 



bogat 



L80 



bogat 



ren je u Dalmaciji Bozieho (14. v. — 17. v.) 
i odatle prezime Bozjdkovid, a u kajkavskom za 
ime mjeseca »decembra = prosinca« : veliko- 
bozidnjak pored bozidnjak. 

Leksikologijska je porodica rijeci bog veoma 
razgranjena. 2. r. na -inja boginja (17. v.) = 
stcslav. bogyni = na -iga boiica (16. v.) je 
prevedenica prema lat. dea. Pridjevi: na -bn: 
bozan, boznd »divinus« (Vrancic, Belostenac, 
Stulic), nije potvrden u narodnom govoru; 
danas se govore samo s prefiksima na-, po-: 
nabozan, pobozan. Veoma rasiren je na -j: 
bozji (12. v.) = bozi pored bozi (Kcsmet), 
koji ZK upotrebljavaju i za pojacanje negacije 
(n is bozi). Poimenicuje se u bozjak m »templar«, 
odatle toponim Bozjakovlna. Na -en samo od 
bozanstvo: bozanstven (15. v.): na -ski: prilog 
baskl (Vuk, Backa) »ut deo placet«, odatle 
prilog poboskice (Istra) »po bogu« (pri zakli- 
njanju), izmijenjeno prema bogme: pobognjice 
(Rijeka); na -ovski: bogovski = bogovski 
(Kosmet) »veoma dobar«; na -anski (v.): 
bozanski; na -ovlt bogdviti (Rijeka) = bogb- 
vetni u izreci svaki ' — > dan (promjena i > 
e nejasna je). Deminutiv i bokcici u narodnoj 
pripovijetci (Kosmet): Bog sedi, a bokcici 
jedu kiselo mleko. Denominali: baziti impf. 
(Vuk) »nazivati kome bozju pomoc«, bogbvati 
iropf. (Vuk) = bogovdt (Kosmet). Apstraktum 
na -anstvo (v.): bozanstvo (13. v.) = bozestvo 
(Kosmet, crkveni oblik) = basivo n. Vazna je 
izvedenica na -jur. bozur, gen. -ura (17. 
v.) = bazur (Kosmet) »1° biljka paeonia, 
2° glomus, 3° bulla«, takoder toponim i antro- 
ponim i u izvedenici na -ovac: Bozurovac, od 
pridjeva na -ov bofurov; deminutivi na -zk: 
bozurak, gen. -rka (Vetranie); na -id: bozurid. 
U f bozura i deminutivu odatle bozurica f 
(Vuk) znaci »prasica koja se kolje o bozicu«. 
Vaznost te izvedenice dolazi odatle sto se 
ova biljka zove i perunika f, izvedenica na -ika 
od Perun, kako se zvalo vrhovno slavensko 
bozanstvo, a ovo je baltoslavensko (v.). Prema 
tome, rijec bozur omogucuje rekonstruirati 
povijest rijeci. Rijec bog je mogla biti slavenska 
apozicija za Perun, a u toj apoziciji nije po- 
trebno baltoslavensko slaganje. Rijec bozur 
(i rus., stcslav. te bug.) dokazuje nadalje da je 
bog animistickim putem usao i u botanicku 
terminologiju. Postoji za tu biljku i poimenicen 
pridjev boza (takoder bug.) = *bosja ruza u 
panonskom slavenskom, odakle madz. bazsa 
rdzsa »paeonia, Pfingstrose«. Rumunji posudise 
bujdrlbojdr, a Arbanasi Gege boxhiir »mak«. 
To potvrduje i izvedenica na -isa (v.): bogisa 
(Vuk, Dubrovnik) »iris germanica« i pridjev 



bozji u vezi s apelativima drivo, metvica, drevce, 
travica, cvit, mizica (od mensa, v.), plahtica, 
suzice, kasica za razne biljke. Ovamo idu i 
nazivi iz faune za neke zivotinje: bozji list 
»zmija« (Otok, Slavonija) ; bozji pijetao = bozjak 
»pupavac«, zabica itd. Za bolest epilepsiju 
veli se bozja oblast, odakle haplologijom 
bozjast f. 

U oblasti slozenica s imenicom bog treba 
spomenuti najprije krscanske prevedenice : theo- 
logus, -ia: bogoslov, bogoslovija, bogoslovlje 
n; prema ovoj prevedenoj slozenici stvoreno 
je bogostovlje i pridjev bogostovan (17. v.); 
deipara = ©eoxoxoc, f = bogorodica f (13. 
v.), odatle pridjev na -in: bogbrodicin (14. 
v.); epiphania = Tot Oeocpdveia = bogojdv- 
Ijenje (Vuk) za vodokrsce (v.); 8-eoo-ruvijc. = 
bogbmrzak; Oeocpopoc, = bogonosac (13. v., 
Vuk), odatle pridjev na -bn bogonosan; ovamo 
idu i teoloski pojmovi bogbmati, bogocovjek. 
Brojne su slozenice iz sintagmi: od bogom ili 
po bogu: bogbbrat (Ljubisa), odatle kol. bo- 
gobraca (Ljubisa); bogosvat; bSgodan (Vuk 
15. v.) = bogodavan (Vuk, Slavonija) = 
bogomdan (Kosmet); bogbmio = bogumio 
(17. y.) = OeotpiXoc,, takoder naziv za ba- 
buna (v.); bogobojazan (13. v.), bogobojaz- 
Ijiv (Kosmet) = bogojazljiv (haplologija od 
bogobojazljiv, Obradovic, Ljubisa, upor. boga 
bojazljiv kod Belcstenca); od boga radi: 
bogoraditi impf. (Vuk) »mendicare«, odatle ap- 
straktum bogoradija (neologizam); denominal 
bbgmati = bogmat, -am (Kosmet) od uzvika 
bogme < bog me, koji se upotrebljava za po- 
jacanje tvrdnje; bogbljuban pridjev »koji boga 
ljubk; bogomolja (Vuk) »mjesto gdje se bog 
moliu; odatle apstraktum bogomoljstvo n (-mo-, 
Kosmet). 

I u antroponimiji, koja je nastala u vrijeme 
krscanstva, ima kalka: Bogdan (13. v.), od 
(a) deo datus, odatle bogdanusa f »neka vinova 
loza bijela grozda«; Bbiidar za Theodoras; 
odatle odmila: Boza, Bozo, Boze, Bosko. Pre- 
ma ovima su stvoreni Bogos(l)av, Bogumili 
Bogomil, Bogoljilb, odatle hipokoristik na -an: 
Bozan; na -oje: BoEoje, Bogos, Boguj, Bogun, 
Bogut. Staroslavensko dvoclano ime na -mir 
ne da se dokazati. Prema tome ce Bogomir 
biti neologizam. Imperativna slozenica Spasi- 
bog bit ce takoder novija kreacija. Odatle nasa 
prezimena na -id, -ovid, -evid: Boz(i)dare- 
vid, Bogojevid, Bogit, Bozic, Bozidevid itd. 

Rijec bog je usla i u tvorbu prijedloga u 
vezi sa is-, za-: zbog (s gen.) »radi, cijeca = 
cica«, za bog < s bog(a), upor. stoga i polj. 



bogat 



181 



bogaz 



przebdg. Docetno je a ispalo iz dva razloga, 
1° kao -a u genitivu odredenih pridjeva i 
zamjenica gdje se identificiralo sa deiksom 
-a (v.) i 2° u vezi zbog toga da se izbjegne 
kakofonija. Glede znacenja u takvoj sintaktic- 
noj vezi upor. i tal. per amor di dio. Bog je 
izgubio u toj vezi svoje pravo znacenje i iz- 
razava moranje: upor. nema 



Jos treba spomenuti nejasan refren iz na- 
rodne pjesme: oj dodo le,_ moj bozo le (Vuk) 
koji upucuje na slavenski paganizam. Kako 
je krscanstvo tabuiralo rijec bog prema zi- 
dovskom uzoru da se Jahveh ne upotrebljava 
nego jekova, cesto se ne upotrebljava bog u 
potpunoj fonetici nego se g zamjenjuje sa r. 
Mjesto bogme govori se bofme, tako ti bora 
mjesto boga; oj bora ti; ga bora miloga. Upor. 
i gore nebofe < neboze gdje je ze > r(e), 
kao obicno. Bog se upotrebljava dalje kao 
tabu za rijeci koje po narodnom vjerovanju 
nije dobro upotrebljavati u pravom i direktnom 
smislu: ako bog da (Kosmet, Piva-Drobnjak) 
= ko bog da (ZK) za pitanje »kuda?«. Upo- 
trebljava se i u izricajima za cudenje kao uz- 
vici: bog ves (Piva-Drobnjak) za nesto u pre- 
velikej mjeri (ves je nejasno). Uzvici buksnam 
= budi bdksnam govore se u cudenju. Za isti- 
canje istinitosti postoji uzvik i prilog vjerdj- bog 
< vjera i bog »zaista« (Piva-Drobnjak); istina 
bog (Hrvatska) »doista«; kaboga, kabogu (Ko- 
smet), prilog »kako valja« (npr. nista mu ka- 
bogu nije) < kako bogu; naboga »slucajno« 
(Kosmet); doboga (ibidem) »vrlo«, upor. nista 
pod bogom ne zna (Hrvatska) ; iznedajboga (Vuk) 
prilog »iznenada«. Na koncu, od pozdrava s 
bogom > zbogom, koji se upotrebljava. pri 
odlasku, nastade u Mlecima naziv sboghe za 
nase dalmatinske vojnike u mletackoj sluzbi; 
odatle Nodierovoj noveli prezime Jean Sbogar. 

Lit.: ARj 1, 478. 487. 479. 480. 485. 486. 
565. 567. 568. 570. 573. 716. 4, 261. 7, 798. 
795. 10, 137. 142. Trautmann 23. SEW 66. 
i si. 78. IF 31, 407-8. Miklosic 16. 20. WP 
2, 128. Bruckner 71. KZ 46. 230. ASPh 29, 
121-135. 11, 125. Slawski 40. REW* 5845. 
73.15. GM 44. 50. 476. Pascu 2. Elezovid 1, 
26. 52. 140. 2, 376. 519. Rohlfs 2463. Gombocz- 
-Metich \, 316, Vukovic, SDZb 10, 379. 
381. Lovrich, Osservazioni p. 71. Jagic, Knji- 
zevnik 2, 179. Boissin, RES 27, 43. Jagic, 
ASPh 1, 435. 5, 1-14. 166. 20, 591. 31, 543. 
551. Bulat, JF 2, 284. 3, 41-47. ASPh 37, 
480, Ny 2, 134-136. 187. 1, 160. 4, 94. 
Fraenkel, ZSPh 11, 42. Ciotta 4, 21-94. 
Trombetti, AA 3, 21. Meringer, IF 16, 153. 
Mserianc, RFV 65, 171. Vasmer, RSI 4, 161. 
Jacobson, Arier und Ugroflnnen, Gottingen 



1922. Meillet, RES 2, 149. 6, 168. RSI 2, 
66. Mladenov, RES 4, 191-192. Senn, Soter, 
Religionsmss. Zeitschrift 4, 1 — 16. 97—116. 
Sasel, Mladika 14, 233. 273. 314. 351. Strekelj, 
ASPh 12, 469. Mladenov 36. ZbNZ 7, 125. 
Merlo, / nomi romanzi dette stagioni e del 
mesi 176. Simcik, Napredak, Sarajevo 1936., 
156-8. 7V7 1, 128-9. Nehring, ASPh 25, 
66. si. Hujer, LP 46, 181-189. 340-5. Gru- 
bor,/^ 5,159-160. Bune, NJ 2, 213. Machek, 
Slavic I, 378. Vaillant, RES 11, 203-5. 
Brugmann, Demonstrativa 120. Jensen, IF 
48, 120. Schulze, KZ 45, 190. 60. 138. Fay, 
The classical Quarterly 8, 50 — 60, Boisacq " 
1010. Jokl, Stud. 5-6. Niederle, Manuel 2, 
126-68. Mihaild 71. 

bogav, pridjev na -av, u izrazima bogdvd 
ruka »koja je otekla« (Dalmacija, Kusar 211), 
stap bogav »cvornat«, poimenicen sa -ica: 
bogavica f »ulozi, kostobclja«. Osnova bog- 
nije izyjesna. U madzarskom postoji ugro- 
finska rijec bog u znacenju »nodus, cvor«, oda- 
kle bi mogao potjecali pridjev na -av. Madza- 
rizam u Dalmaciji mogao bi se uporedivati 
sa opravda < aprod (v.) u Marulica. Danicic 
je uporedivao jos glagol bogositi se, koji nije 
dovoljno potvrden (samo jednom, kod Ve- 
tranica). Stulic ima razbogasati se pf. i razbo- 
gositi se (Gucetic) »naglo bujno porastk. U 
madzarskom postoji pridjev bogos »nodusus, 
cvornat«. Kako se u bolesti bogavica zacijelo 
zaziva bog u pomoc, mogao bi biti i pridjev 
bogav kao i u bogalj (v.) izvedenica odatle, a 
bogav stap bila bi metafora prema bogdvd ruka. 

Lit.: ARj 1, 490. Oombocz-Melich 1, 440. 
Bulat, JF 3, 41-47. 

bogaz m (Vuk, narodna pjesma) »1° zdri- 
jelo, klanac, 2° preda u koju se riba hvata« 
(Vojvodina); takoder hidronim: potok Bogaz 
(grocanski srez, Srbija) i toponim Bogaski 
Prijekop (blizu Mitrovice), Bogaz (mjesto u 
Slavoniji). Vodenica na Zasavici (Srbija) 
zove se Bogaznjaca, poimenicen nepotvrden 
pridjev bogazni sa -jaca (v.). Ovaj toponim 
pretpostavlja znacenje »kos u vodenici gdje 
se zito sipa«, sto bogaz znaci u turskom. Ap- 
straktum na -luk: bogazluk m znaci »koza 
ispod grla, osobito u lisice u koje su ispod 
grla bijele dlake«. Opci balkanski turcizam: 
bug., rum. boaz i bogaz, arb. bugas-zi, ngr. 
UJtoyd^ u istom znacenju (< tur. bogaz »1° 
grlo, gusa, zdrijelo, 2° klanac, tjesnac«, tur. 
bogazlik). 

Lit.: ARj 1, 484. GM 50. SEZb 5, 1061. 
Skaljid 1, 111. 



Bogdan 



182 



boja 2 



Bogdan, musko licno ime, potvrdeno 
vrlo rano i u dalmatinskim gradovima, hipo- 
koristik Bogde, pridjev Bogdanov, vojvodansku 
prezime, poimeniceno na -ic Bogdanovic, to- 
ponimi Bogdanova (ZK), Bogdanovac. Nalazi 
se jos u rumunjskom kao prezime i licno 
ime i u ukrajinskom horonimu Bogdanska 
»Moldavija«, tur. Karabogdan, nazvana po 
osnivacu iz Fogarasa. Znacajno je da se u 
narodnoj pjesmi pominje Jug Bogdan, odatie 
Jugovic. Osnivac rumunjske knezevine bio 
bi prema tome sjeverni Bogdan. Ime je krscan- 
sko i teoforicno. Davalo se prvobitno zacijelo 
djetetu koje su roditelji dugo zeljeli, pa im 
ga napokon bog dao. Prevedenica je od Deo- 
datus, upor. prov. Deusdet > prezime Dau- 
det, Demde, Donadieu < donum a Deo, Deodat 
< a Deo datus, Dieudonne < Deo donatus 
»voue a Dieu«. Sve su to prevedenice od he- 
brejskoga Jonathan »dar bozji«. Druga vari- 
janta te prevedenice je Bozidar, hipokoristik 
Bozo, prezime Bozovic, Bozic u Dubrovniku 
Bosdari. Tendenciju prevodenja hebrejskih 
teoforickih imena zapocinju africki krscani koji 
prema njima stvaraju Deo gratias, Quod vuit 
deus, Habet deus, Deutn habet. 

Lit.: ARj 1, 484 — 6. Jirecek, Romanen 2, 
33. 66. Lebel 119. 

boginje, gen. boginja f. pi. (17. v., Vuk) 
»ospice (v.), kraste (v.), variolae«. Odatie 
pridjev na -av: boginjav. Od dnjem. pi. Poc- 
ken istog znacenja a nepoznatog postanja, upor. 
ags. pocc, hoi. pok »pustula«. U puckoj etimo- 
logiji Pocken je dovedeno u vezu sa Bock, 
odatie prevedenice koze, kozice i pridjev na 
-jav: kozicav (ZK) u istom znacenju. Kako 
se njem. p ne reflektira sa e u nasim pozaj- 
micama iz njemackoga, moze se uzeti da 
se umijesala rijec bog. 

Lit.: ARj I, 480. Miklosic 416. SEW 1, 66. 
Matzenauer, LF I, 11. Bulat, jfF 3, 41-47. 
Arambasin 293 — 4. 

boh m (Vodice, Istra) »najdeblja slanina 
na svinji«; takoder slov. bah, gen. boha 
»Speckseite«. Od nnjem. Bache, prema zna- 
cenju u tirolosko-njem. i svapsko-njem. 
Bachen (upor. stfr. bacon, engl. bacon od 
frank, bakko). 

Lit.: Ribaric, SDZb 9, 133. Pletersnik I, 
21. REW» 889. 

boj, gen. boja m (Bosna, Kosmet, Srbija) 
»1° rast ili uzrast covjecji, stas, 2° kat, sprat 
(Bosna), 3° red cega naslaganoga«. Odatie 



sa tur. -//: bdjllja m i pridjev »stasit« (Kosmet). 
Opci balkanski turcizam iste osnove od koje 
i basa (v.): bug. boj i bojlija, rum. boiu, cine. 
boe i, ngr. ujiovi, arb. boje f u istom zna- 
cenju. 

Lit.: ARj 1, 596. Miklosic 16, SEW 1, 
68. Lokotsch 527. Mladenov 39. Elezovic 2, 
501. Pascu 2, 113. GM 40-1. 

boja m (16. v., Belostenac) = bdja, gen. 
-e (Tivat) »krvnik, dzelat, hahar, kocan«. Od 
tal. boia (15. v.) »isto«, lat. bojae od gr. fioiiica 
(se. Sopai) »remenje od volujske koze«, od 
|3oi5;, gen. pooc, »vo«. Semanficki razvitak 
»krvnik < negve«. 

Lit.:ARj\, 506. REW* 1190. DEI 550-551. 

boja 2 f (17. v., Vuk) = boja, gen. -e (Kos- 
met) »1° farba (v., u kajkavskim krajevima), 
kolur (v.) /u Dalmaciji/, mast, mastilo 
(domace rijeci koje nisu mogle prodrijeti u 
opcu knjizevnu i saobracajnu upotrebu), 
2° svecano stavljanje boje na kosu djevojci 
prije udaje (Kosmet)«. Taj turcizam postao 
je danas opcenit u knjizevnom jeziku. U na- 
rodnoj se pjesmi opetuje boja karaboja. Odatie: 
indeklinabilni pridjev: na -li kao epitet u 
narodnoj pjesmi bojali = bojanl'i (solufi, ci- 
buk, dizgin, kuld); upor. bojalija »vrc« u sa- 
trovackom jeziku; radna se imenica na -ar 
(v.) bojar, gen. -ara rijetko upotrebljava, cesce 
na -dzija (v.): bojadzija m (18. v.) = bojadzi- 
ja (Kosmet), odatie pridjev na -ski: bojadzij- 
ski, na -in: bojadzijin, poimenicen sa -ica: 
bojadztnica f »radionica gdje se masti preda« 
i apstraktum na -luk: bojadzfhk m »stanje, 
zanimanje bojadzije« i skraceni infinitiv bo- 
jama (Kosmet), imenica i prilog »1° u boji, 
2° bojom prikriveno pravo stanje«; glagoli 
na -ad-is-, a-tis-, -a-is- -j- -a-ti: bojadisati 
(o-), -sem (Kosmet) = bojatisati = bojaisati. 
Prvi je oblik postao opcenit u knjizevnom 
jeziku pored domace izvedenice bojiti (o-). 
Odatie radna imenica na -ar: bojaisar — 
bojadisar m. Opci balkanski turcizam (boya, 
boyama, od korijena boj bot »krv > boja«), 
koji se nalazi u svim balkanskim jezicima: 
bug. boja, bojadzija, bojadisam; rum. boia, 
boia(n)giu, boiangerie, arb. boje f; cine, buiana 
f, glagol buisire, buiagi, buiagilie, ngr. ujio- 
yid, \moiaitj\Q.. 

Lit. ARj 1, 506. 509. 516. 514. 7, 421. 423. 
Mladenov 42. Lokotsch 328. Elezovic 1, 53. 
2, 5. 501. Pascu 2, 114. Griinenthal, ASPh 
42, 316. GM 40-41. Zivanovic, Venae 14, 
629. 772-3. 



Bojana 



183 



bok 



Bojana f rijeka koja izlazi iz Skadarskog 
jezera i izlijeva se u Jadran. Arbanaski naziv 
Bune (Gege) osniva se na dvoglasu ua < 
*Buane. Taj se oblik osniva na nasem Bojana. 
Najstarija potvrda nalazi se kod Livija Bar- 
benna. Iz tog oblika ne moze se izvesti Bojana 
jer bismo ocekivali u slogu bar likvidnu me- 
tatezu kao u marmor > mramor i u Scardano 
> Skradin. Treba pretpostaviti disimila- 
tivni gubitak u formuli r-n ~> 0-n i promjenu 
docetka -enna > -anna, sto je sve moralo 
nastati prije dolaska Slavena u ove krajeve: 
*Babdnna; b > vlat. v medu suglasnicima 
zamukao je kao u latinskim rijecima arb. 
jezika: kal »konj« <caballus, bubulcus> bulk, 
tako i u rum. cal; a > ou nenaglasenom slogu 
nastao je kao u Kolovare < Caballaria (Za- 
dar), Lovran < Laurana, aurata > (T)ovrata 
i u mnogim drugim primjerima; j zatrpava 
hijat. 

I etnik na -be > -ac Bojana je toponim 
(Slovenija, kod Zumberka). Na -ka bojanka, 
naziv je ribe kod Krasovana. 

Znacenje rijeci, ne moze se ustanoviti. Do- 
cetak -annaj-enna dolazi u etruscanskom. 
Korijen barb- je takoder predrimski. Loewent- 
halovo misljenje da znaci »more«, visi u 
zraku. 

Lit.: ARj 1, 506-9. Skok, ZONE 4, 205. 
Baric, SI Rev 3, 356 Skok, Slav. 267. Loew- 
enthal, ZONF 5, 57 (cf. IJb 15, 102). Trom- 
betti, AA 3, 91, Krahe, Spr. 93. Mayer 1, 
76. 2, 19. Baric, 1st. 29—30. 

bojati se, bojt'm se (13. v., Vuk) impf, je 
u svim slavenskim jezicima refleksiv. U bal- 
tickoj grupi nije kao ni u njem. fiirchten. U 
Kosmetu se govori bojat, bojt'm bez se. Re- 
fleksivna zamjenica slavenska je inovacija. 
Ona izrazuje medijalno znacenje, osobitu 
interesiranost na glagolskoj radnji. Apstrak- 
tum se tvori s pomocu rijetkog sufiksa -zn: 
bojazan, gen. -zni f koji se nalazi i u stprus. 
biaznan, odatie pridjev na -bn: *'bo)aznhnb > 
bojazan koji je danas iscezao, a ocuvao se 
samo u slozenici bogobojazan (v. bog) i u ne- 
bojazan (Vuk). Apstraktum odatie na -ost bo- 

jaznost f iscezao je takoder. Postoji kod nekih 
pisaca i skraceni oblik bojaz, -i f, nebojaz m 
(Maretic) »svojstvo onoga tko se ne boji«. 
Taj je nastao ispustanjem docetnoga -an 
u pridjevu bojazan. Pridjev od bojazan f glasi 
danas samo bojaz/jiv i odatie apstraktum bo- 

jazljivost f. Taj je nastao iz *bojazn + jiv > 
*bojaznjiv s istom promjenom kao strasljiv 



od strasan (v.), mozda i pod uplivom od plas- 
Ijiv (v.). Sa negacijom ne- postoji jos nebo- 
jaga f (Srbija) »dijete u nekakvoj igri, koje 
kaze da se ne boji«. Tvorba na -ga je nejasna, 
jasnija je sa (-f)sa (v.) nebojisa = nebojsa 
(Vuk, Bosna). Vuk ima jos prilog bojse = 
seboj (Rijeka, Hrv. primorje) »valjda, mislim« 
koji je nastao kracenjem od (bojnim se kao 
valjda od valjada, mozda od "moz(e bitijda. 
Na nj se moze dodati deiksa -ke (v.): bojske. 

Osnova ovoga glagola nastala je prijevojem 
od bi- kao boj-biti, loj-liti, (naipoj-piti. Pri- 
jevojni stepen bi- ocuvao se u lot. biti-s, 
lit. bi-jo-ti-s »bojati se«. Prijevojm stepen 
koji odgovara sveslav. boj- nalazi se u litav. 
pridjevu bajus »strasan« i u imenici balme 
»strah«. U sanskrtu su se ocuvale obje osnove 
bibheti i bhdydte »boji se«, avesta bayente 
»zastrasiti«. Korijenu bi- u ovom znacenju 
nema traga u slavenskim jezicima. Vec u 
praslavensko doba on je iscezao zbog homo- 
nimije sa biti (v.) »schlagen«. Prema tome 
praslav. denominal stvoren je od boj-a-ti kao 
u latinskoj i romanskoj konjugaciji port-a-re, 
am-a-re. 

Lit.: ARj I, 509. 513. 514. 7, 797. BJ 1, 
83. Miklosic 16. SEW 68. Mladenov 42. 
Bruckner 10. Slav/ski 25. Trautmann 24. 
WP 2, 125. Suman, ASPh 30, 294. Osten- 
Sacken, IF 33, 206-7. Boisacq 1019. Hirt, 
IF 32, 240. 

bok, gen. boka m, pi. boci, bokovi (13. v. 
i 14. v., Vuk) »latus«. Takoder toponim Crkveni 
Bok, Zabok (Hrv. Zagorje). Odatie: deminu- 
tiv bocic m, augni, bocina f (iz-), sveslav. 
denominal bociti impf, (iz-, takoder rus. i 
stcslav.) »curvare, krrViti, savijati, previjati«, 
pridjev u odredenom obliku bocni, odatie neo- 
logizam pobocnik »aide de camp«, stvoren 
od sintagme po boku. Mozda je od iste osnove 
i imenica bokva f, deminutiv bokvica f (Kos- 
met) »plantago, vrst ljekovite zeljaste biljke«, 
ali to nije izvijesno jer postoji i varijanta buk- 
vica. Mogla bi biti i tudica < lat. baca. Iz- 
vjesno je da je bok sveslavenska imenica iz 
praslav. doba, ali ie. srodstvo nije utvrdeno. 
Pomisljalo se na germanski izvor (stengi. 
boec »Rucken« = stvnjem. bah, Hirt), na 
srodstvo sa lat. baculum i focus (Sobolevskij), 
na engl. back, stskand. bak, stir, bace »kuka« 
(Mladenov), ali sva ta uporedenja ne objas- 
njavaju semasiologiju sveslav. imenice bok. Da- 
nicic je iskonstruirao ie. korijen bhak- »tis- 
kati, zbijati itd., da se ne rasklopi, tako da 



bok 



184 



bol 1 



bok to cini«. To se ne moze primiti jer 
nije utvrdeno uporedenjima s drugim ie. je- 
zicima. 

Lit.: \, 518. 728. Miklosic 17. Bruckner 35. 
Elezovic 1, 54. Mladenov 40. Sobolevskij, 
Sldvia 5, 441. GM 41. Zupitza, IT2 36, 234. 
Hirt, P55 23, 331. Perusek, ASPh 34, 28-9. 
REW 3 859. Vasmer 1, 101. 

bokal, gen. -aw m (Vuk, istocni krajevi, 
Orfelin, Obradovic, Srijem) = (unakrsta- 
njem sa pehar ili lat. poculum} pokal, gen. 
-ala — (sa u mjesto o} bukal, gen. -ala (14. 
v., historijski spomenici, nar. pjesma, Istra), 
kod Belostenca bukolija »pehar, bardak, 
bokar, majulika (Pastrovici)«. Nalazi se jos 
u slov. bokal »Mass f, Messkanne«, augmen- 
tativ na -ina bokalina (Zabce pri Toiminu) 
»1° prstena skleda, 2° Kesseltak. Deminutivi 
na -U bokalui m. pi. (metafora, Sulek, Istra) 
» narcissus poeticus«, na tal. deminutivni su- 
iiks -ino < lat. -inus bukalin, gen. -ina (Kor- 
cula) »noksir < Nachtgeschir, bokaric (Du- 
brovnik), tuta (BiH, Hrvatska), vrcina (Sibenik)«, 
na tal. -etta < vlat. -itta bukaleta (Vrbnik, 
Baska) »vrc (rjede)«. Nalazi se jos u rum. 
bocal, bocala i u krc.-rom. boccuala, -uola. Od 
tal. boccale (11. v.) < gr.-lat. baucalis. Ovamo 
ide sa sufiksom a buklija f (16. v., Vuk, Hek- 
torovic, Dubrovcani, Tivat, Srbija, Slavonija). 
Deminutiv na -ica buklica, augmentativ na 
-ina buklina (Stulic) »ploska koju nosi buk- 
lljas, gen. -asa u svatovima (Hercegovina)«. 
To je balkanska rijec: bug. bez -ija bukla 
pored buklija, bakei, bakii, bakie, bdklica, arb. 
bukli, cine, bucla »Flasche aus Holz«, bizant. 
|3otJxXa, ngr. sa slav. deminutivnim sufiksom 
-ica ujiouxXixaa »holzernes Weingefass«. Nije 
jasno kako je doslo do sinkope samoglasa a', 
bukla pretpostavlja lat. deminutiv *bucula. 
Odatle bi bio gr. deminutiv *|3o\JX>iov > 
hrv.-srp. buklija, arb. bukli. Dalje je veza sa 
bacca, bacar »vas aquarium« > bokar(aj i ba- 
cassa »sorte de pot«. Alessio stavlja prijevoj 
au/u u etruscanski jezik, vezuci pcmxaXic, sa 
lat. bucar »genus vasis« (Paul.-Fest. 32, 20). 

Lit.: ARj 1, 520. 722. 724. Pletersnik 1, 
42. Banali 2, 174. Mladenov 49, 52. GM 52. 
Matzenauer, LF 7, 18. Alessio, RIO 1, 234., 
bilj. 5, 241. StudiE 9, 136. 

bokile m (Vuk, Grbalj) »ime jarcu«. Upor. 
beko, a. 1302. carnes de beco u Dubrovniku 
i fix. biikk > fr. bouc. Danicic pomislja 
na tal. bocca »sulud«, sto ne odgovara znacenju. 

Lit: ARj 1, 521, 



bokoru m (Vuk, Baranja) »u ladi rebro 
iznutra«. Regionalna posudenica iz madz. bo- 
kony istoga znacenja < njem. Balken. 

Lit.: ARj 1, 521. Gombocz-Melich 1, 458. 

bokor m (Vuk, 17. v., istocni krajevi, na- 
rodana pjesma, od zapadnih leksikografa 
samo Mikalja) »struk kakve biljke, npr. raze, 
s vise pera i grancica«. Odatle deminutiv na 
-z'c: bokorie m, izvedenica na -is (v.) bokorls 
»neka trava« i denominai bokbriti se (Vuk) 
»fruticare«, s prefiksom razbokbriti se. Po- 
stanjem < madz. bokor istog znacenja, rijec 
koja je usla i u ukrajinski, slvc. bukreta i 
u rumunjski u Erdelju. 

Lit.:ARj\, 521. 13, 476. ASPh 36, 468-9. 
Gombocz-Melich I, 458-9. 

bol', gen. boll f (16. v.) = bol, gen. bola m 
= bola f (s hipokoristickim akcentom, 18. 
v.) tl'ii sjeverozapadnom hrvatskokajkavskom 
betek, gen. betega m, morbus, 2° dusevna 
bol, dolor«. Apstraktum deklinacije t' nalazi 
se u starocrkvenoslavenskom, slovenskom, 
ruskom i ukrajinskom. Odatle pridjev na 
-bn: bolan, bona = bolan (bon), bona (Kos- 
met, Vodice, Istra): »1° bolestan, 2° pridjev 
saucesca kao nebore, nebogo, nebozi (ZK) 
(v)«, poimenicen sa -ica'. bolnica t (13. v.) 
»spital«, odatle opet pridjev na -ski: bolnicki, 
radna imenica na -jar: bolnicar m prema 
bolnicarka i; deminutivi na -hk bolak, gen. 
bolka m, na -anka: bolanka (Zoranic); radna 
imenica na -nik: bolnih (Vuk, danas opcenita 
u slozenici umobolnik) = banik (Kosmet) m 
prema bdnica f (Kosmet) »bolesnik« i honice 
n (Kosmet); denominali 1° na -e-ti: boljeti 
(iz-, o-, raz-, pre-, po-j, neosobno boll = 
bol'et (po-, pre-} (Kosmet), odatle postverbali 
razboi i prebol m = prebol (Vuk), imperfektiv 
razbaljati se = razboljivati se i pridjev na 
-bn: prebon, -a (Kosmet); na -ovati, -evati: 
bolovati (iz-}, odatle danasnji sluzbeni iz- 
raz bolovanje n, bolevat, -ujem (Kosmet). Ova- 
mo iterativ pobolijevati (raz- se) i isporazbo- 
lijevati se »razboljeti se jedan po jedan«. Od 
boljeti particip prezenta na -ec sluzi kao pridjev 
bolec (Kosmet) »njezan«, poimenicen sa -ica: 
bolecica f (17. v., Vuk, Risan), sa unosenjem 
t iz infinitiva boljetica f (18. v.); rasiren sa 
-iv: boleciv »koji osjeca tudu bol, sentimenta- 
lan«; c se mijenja u c u augmentativu bo/eclna 
f (Kosmet) i u bolec, gen. -i f (Vodice, Istra). 
Jos postoji deminutivni pridjev boljlhav (Vo- 
dice). 



bol 1 



185 



bola 



U danasnjem je jeziku za fizioloski bol u 
upotrebi apstraktna izvedenica na -est i pri- 
jevoj na -ost: bolest, gen. -/ f (15. v.) = bo- 
ldest = ba/ost (16. i 18. v.). Odatle hipoko- 
ristik bolja f = bolja (Kosmet) i odatle boljka 
(Kosmet); pridjev na -bn: bolestan, bolesna 
(15. v.); na -Ijiv (v.) bolesljiv (16. v., Vuk, 
Kosmet), izmijenjeno u bolezljiv = boljez- 
Ijiv (16. v., glede zlj v. bojazljiv); radna ime- 
nica na -nik, -nica bolesnik m prema bolesnica 
f i pridjev na -ski: bolesnicki; augmentativ 
na -stina: bolestina f (Vuk) = bolestina (Kos- 
met) i denominai na -iti: obolestlti se (Vuk). 
Jos postoje apstrakta na -Java: boljdva f (Kos- 
met) »bol«, odatle augmentativ boljavina (Kos- 
met), i na -z.n-: bolezan = boljezan, gen. 
-zni f , m = bolizna f (Vodice) »bolest«, bojza 
bolizna »padavka« i odatle pridjev na -iv: 
boljezniv = boljeziv (jedanput). Apstraktne 
izvedenice na -estb i -zn- kao i denominai 
na -eti nalaze se i u drugim slavenskim jezi- 
cima. Nisu hrvatsko-srpska osobina, kao 
bolezljiv itd. 

Za sveslavenski korijen bol- iz praslavenskog 
doba nema paralela u baltickoj grupi, a ni 
ie. veze, koje se dobivaju uporednim putem, 
nisu izvjesne. Najblize stoje got. ba/wjan »mu- 
citi« i stvnjem. balo »verdorben, iibel«. Rumunji 
posudise pridjev bolnav »bolestan« (koji s 
udvostrucenim sufiksom -bn i -av dolazi i 
u bugarskom), boala f »bolest«, ma razbolesc, 
a (sa) priboli »ozdraviti« < preboleli, uza 
sve sto se vlat. dolus = dolor > dor »ceznja« 
ocuvao i sto se kaze me doare mima »boli me 
zeludac«. Danicicevo izvodenje iz korijena bhar- 
»tiskati, udarati« mora se zabaciti. 

Lit. ARj 1, 522. i si. 535. i si. 3, 939. 4, 
140. 7, 797. 8, 424. 13, 477-9. Maretic, 
Savj. 5. Miklosic 17. SEW 1, 71. Bruckner 35. 
KZ 45, 36. Slav/ski 40. WP 2, 189. Mladenov 
40. Elezovic 1, 54. Ribaric, SDZb 9, 133. 
ASPh 12, 183. Vaillant, RES 22, 40. Smieszek, 
MPKJ 4, 391-408. Joki, IF 27, 321. GM 
479. Hirt, PBB 23, 331. Scheftelowitz, KZ 
53, 250 1. NJ 1, 62. 

bol 2 (Kosmet), prilog koji se i udvostrucuje 
da se pojaca znacenje »dovoljno, obilno«. Odat- 
le kod Vuka bolbolice i sa disimilacijom ispa- 
danja /-/ > 0-1 babelice, gdje udvostrucenom 
turcizmu dodan jos nas priloski nastavak 
-zee, znacenje »dosta, izobilja«. Pored toga 
upotrebljava Vuk taj turcizam i u tur. apso- 
lutnom superlativu bozbole sa dodatkom na- 
seg priloskog -e i bozbolice u istom znacenju. 
Glede opetovanja boz- upor. bezbeli (v.) i buz- 
butum. Opetovanje se nalazi i u rum. bolbol 



»prekomjeran«. Sam pridjev bol, koji je kod 
nas potvrden samo u Kosmetu, govore i Ar- 
banasi: boll »reichlich, voll, im Ubertluss«. 
Odatle a.pstraktum na -luk bonluk m (Bosna), 
gdje je ni nastalo kao u duine (v.) od tur. 77 
< bolluk = bug. bolluk = arb. bollek »Uber- 
iliisse. Rum. buluc »Haufe, Menge« moze biti 
ista rijec kao i nase buljuk (v.) < tur. boliik. 

Lit.: ARj 1, 425. 564. Lokotsch 330. Skok, 
Sldvia 15, 188. Elezovic 1, 54. Mladenov 40. 
GM 41. 

Bol 3 m (Brae, Kacic), toponim. U Johannes, 
Chronicon venetum (Pertz 7, 19) i u Dandula 
(Muratori 12, 183) zove se jednostavno 
Braciensis urbs u koji su upali Saraceni posto 
izadose iz Krete i osvojise Bari. Drugi se 
Bol nalazi pred Dioklecijanovom palacom 
u Splitu (Bo/ska ulica), a Balio (1096). Dal- 
mato-romanski toponomasticki relikt od lat. 
vallum »sanac«. S lingvistickog gledista od 
interesa je betacizam v > b (upor. Skok, 
Pojave 39. .51. 52.) prema ces. 1 slvc. val, 
polj. wat, ras. val »sanac« > njem. Wall < 
lat. vallum. Lat. a > hrv. o kao u Kotor, Mo- 
sor. 

Lit.: ARj 1, 523. Skok, AHID 1, 27. Isti, 
Etnolog 10-11, 344-350. Vasmer 165. RSI 
6, 195. REW 3 9135. 

bola f (17. v.) »diploma« = bula (16. v., 
Vuk, Pastrovici, Vodice) »1° pecat, 2° zrno 
kukuruza dobro raskokano, 3° kokica, buleti- 
nici (Bukovica)« = hulja f (Srbija) sa znace- 
njem 2° i 3°. Sa tal. deminutivnim sufiksom 
-itta > -etta: buleta f (ZK) »pismena potvrda« 
< tal. bolletta (15. v.), muleta (nar. pjesma 
koja obraduje pricu o Aleksiju, sa nejasnim 
I > m, upor. mulavar, v.); sa dvostrukim 
tal. deminutivnim sufiksom -ettino buletin, 
gen. -ina (18. v.) < bollettino. Denominali 
na -ati belati, -am (15. v.) = bulati, -am (iz-, 
od-, za-} »pecatiti« = bulati (Vodice); bulati, 
-am (Lika) (iz-} »kokati kukuruz«; na -iti 
buljiti, buljim impf, »torrere (grana zeae mais)«. 
Upor. bug. buli pi. »pecena carevica (kuku- 
ruz)«. Od tal. bolla »1° ringonfiamento, 2° 
sigillo« < lat. bulla. Ovamo ide bul m (Du- 
brovnik, Bozava) »marka« < tal. hollo. Ovamo 
ide sa bizantskim izgovorom (3 > v: vula 
f (bug.) »1° Siegel, 2° Erlaubnisschein zur 
Trauung« < ngr. poftWoi sisto«, s glagolom 
vulosvam (Trnovo), vula, -ina »oblak«. Taj 
se oblik nalazi kod nas u slozenici hrisovulj 
m (13. i 14. v.) = hrisovulja f = hrisivoh 
(Dusanov zakonik) = hrisovoj (1332) = hru- 



bola 



186 



bol j a rin 



sovoj < biz. xpvoofiovKkov »isto«; bula 
= hulja »kokica« moze biti posudenica iz 
balkanskog latiniteta kao i arb. bule-a (Ulcinj, 
Zatrebac: bula gishtit »na prstu pola nokta«), 
denominal me bubu »cvjetati (Udhishta ka fulii 
me bulzu, Ulcinj). 

Lit.: ARj 1, 524. 728-729. 730. 8, 576. 
Jagic, ASPh 9, 526. Crania, ID 6. Budmani, 
Rad 65, 163, Ribaric, SDZb 9, 136. REW 
1385. DEI 553. Mladenov 49. 

bolanca f (13.-18. v., Maralic, M. Dr- 
zic, Zoranic, historijski dokumenti) »1° no- 
vac* = balanca (Bijela, Boka) = balanca (Muo, 
Prcanj) »2° vaga sa dvije zdjele, kantar« = 
(sa sonoriziranjem poslije n) bolandia (nar. pj., 
Vuk ne daje znacenja, ali se iz deseterca pa 
izmjeri plocu na bolandzi zakljucuje da je 
znacenje »vaga«) = balanca (Cres, cakavizam) 
= balanca (Molat) »isto«. Augmentativ na tal. 
-one > -un bolancun (Muo, Cres) »vaga koja 
se drzi na ruci«. Sa a mjesto o: balanca (Bo- 
zava) = balanca (Perast) = »isto« = balanca 
(povrh frake stoji - nepomicno) = balonca 
(Ugljan) = balanqa (Racisce, Brae) = ba- 
landa (hrv.-kajk.) »capulus, Haft, Griff, Ge- 
fass«. To su sve oblici koji se osnivaju na asi- 
milaciji t' > e-d > a-a (tip galatina, salvati- 
cus za silvaticus, Dalmacija za Delmatae) od 
vlat. (izvedenice na -ra) bilancla od kllat. 
bilanx, gen. -neis (slozenica od prefiksa bl- 
»dva« i lanx »zdjela«) > mlet. balanza. Oblik 
sa a- > o moze biti i dalmato-romanski. Ta 
asimilacija nalazi se i u balansirati, -lansiram 
impf., koja je od fr. balancer preko njem. 
Postverbal odatle balansir m (Kolombatovic, 
1880, bez naznake gdje se govori) »herodias 
alba«. Od talijanskog trgovackog termina bi- 
lancla je bllanca f koja je usla preko njem. 
bllanc m < njem. Bllanz, bilancirati; c se iz- 
govara i kao s (bilans) kao da je dosla preko 
francuskoga, a nije (fr. bilan). Ptemafinan- 
sija govori se i bilansija. 

Lit.: ARj 1, 425. Mazuranlc 77. Hirtz, 
Aves 5-6. NJ 1, 59. Crania, ID 6. REW 
1103. Strekelj, DAW 50, 3. DEI 410. 518. 

boldiin, gen. -una m (Rab) »kulen«. Od 
tal. = mlet. boldone »isto«, lat. botulus »isto« 
s augmentativnim sufiksom -one, s metate- 
zom *bolutus; sa sufiksom -inus > fr. boudin. 

lit.: Kusar, Rad 118, 19. REW 1192. 
DEI 551. 

boljarin, pi. boljari (13. v., -in za oznaku 
individua iz mnozine) = boljar (Vuk, analo- 
gicki singular prema pluralu) »u starosrpskim 



spomenicima: covjek vlasteoskog reda koji 
se stavlja u isti red sa vehmoze I boljari, vlas- 
tele i bollare, cenbel (»svecenici«) i boljari, 
boljarin sokahnik i pop, grazdane I bollare«. 
Nema potvrda za tu cast u hrvatskim sred- 
njovjekovnim spomenicima kao ni kod za- 
padnih Slavena uopce, kod Slovenaca, Ceha 
i Poljaka, nego jos u bug. boljarin, boljar. Ri- 
jec je starocrkvenoslavenska (boljare u Su- 
pras.), ruska i ukrajinska; -// stoji samo u crkve- 
nim spomenicima, inace j: bojdrin. U rus- 
kom i ukrajinskom se -oja- steze u a (upor. 
bojan > ban, pojas > pas i polj. bad < bojati) : 
barin m »gospodin« prema bdrynja f »gospoda«. 
Ovaj je podatak vrlo vazan za etimologiju. 
Sa j pored Ij dolazi bojar, gen. -dra m (1.7. 
i 18. v.) kod leksikografa Belle i Stolica, koji 
ima i bojarin »vir nobilis«. Taj oblik imaju 
jos Gundulic, Palmotic i Kavanjin, ali ne u 
znacenju »miles«, kako tumaci Danicic, koji 
ga izvodi od boj-, biti, nego u znacenju »vir 
nobilis«. Taj je oblik, za koji nema potvrda 
u srednjovjekovnim spomenicima na Balkanu, 
posudenica iz rum. boier < boLjaaenb kao i 
madz. bojdr, boer, gdje je Ij > j po zakonu. 
Upor. polj. bojarzyn iz ruskoga. 

Dosen i Reljkovic upotrebljavaju boljar u 
znacenju »ugledan covjek, imucan domacin«, 
tj. osjecaju taj naziv kao izvedenicu od bolji 
(v.). Odatle f boljarka, -ki'nja, pridjev na -ski 
boljarski. Ruski oblik sa / slaze se sa s tur. bajar 
u Kokandu »Vornehmer, Magnat« i sa mon- 
gol, bajar »bogat«. Prema fonetskom zakonu 
a > o mora se rus. bojarin oznaciti kao stara 
posudenica iz avarskoga. U starosrpskom i 
bugarskom, gdje naziv moze biti i protobu- 
garskog podrijetla, rijec bojarmi unakrstila se 
sa komparativom bolji (v.), jer boljsi u 13. 
— 16. v. znaci kao i u ruskom takoder »major«. 

Ali ima jos jedna mogucnost da se protumaci 
juznoslavensko Ij mjesto/ To je naziv proto- 
bugarskog kneza botta, ovako i turski na nat- 
pisu u Orchonu, pored buila. Taj naziv casti 
dolazi u srednjogrckom kod Theophanesa i 
Porphyrogeneta: poftaxc,, pi. pofMSec,. Oda- 
tle u starocrkvenoslavenskom sa ui = jery 
bylja »Vornehmster«, tako i u staro-rus- 
koj pjesmi o Igoru. Od tur. bolla je preko 
turskog plurala boila-lar mogao haplologijom 
nastati boljar. Kako je vec receno, Rumunji 
posudise boier od dackih Slavena. Ta stara 
posudenica ne nalazi se kod Madzara, nego 
mlada bojdr = boer (15. v.) iz rumunjskoga 
kao i zapadnoevropski fr. boyard (1637). Znaci 
da panonski Slaveni, kao ni zapadni, nijesu 
poznavali rijeci boLfaeent, za koju se moze 



boljarin 



187 



bomba 



misliti s Mladenovim da je protobugarska. 
Arbanasi je posudise u dva vida: 1° sa Ij: 
bular i 2° sa .7: bujor = bojdr m u Grckoj i 
Kalabriji »Vornehmer, Adeliger« i, kao prid- 
jev, »freigebig, gastfrei« prema bujareshe f »bo- 
ljarka«. Danicicevo izvodenje od bolji »veci« 
mora se svesti na unakrstavanje slavenske i 
turske rijeci. Ono ne objasnjava postanje te 
rijeci. Isto tako ni Briicknerovo tumacenje 
od tur. boylu »visok« od boj, koje dolazi kod 
nas kao posudenica (v.), ne objasnjava soci- 
jalan polozaj srednjovjekovnih boljara. Istocno- 
slavenska i juznoslavenska posudenica ide 
u isti red kao supa, zupan (v.) i ban (v.). 

Lit.: ARj I 509. 534. Miklosic 17. SEW 1, 
72. i 113. Bruckner 34. KZ 43, 324. Slawski 
39. Mladenov 40. 1, RES 46. Novakovic, Glas 
92, 54. 200-255. GM 52-3. Gombocz- 
Melich 1, 439. Mazuranu 78. Korsch, ASPh 
9, 491 — 2. Sobolevskij, REV 71, 431-48. 
Vasmer, RSI 6, 192. Matzenauer, LF 7, 19. 

bolji (12. v., Vuk), sveslavenski komparativ 
za pozitiv dobar (v) = boljsi (kajkavski, kao 
i starosrpski, starocrkvenoslavenski i strus. 
bohsij, danas boljsoj »velik«), upravo odredeni 
komparativni pridjev, stcslav. bolijb od os- 
nove bol-, za koju nema paralela u baltickoj 
grupi, ali ima u sanskrtu bala-m »snaga, moc«, 
u frigijskom |3cdr|v »kralj«, u imenu trackog 
kralja Dece-balu-s i s prijevojem e u gr. (3eX- 
xepoc,, |3eXt(ov »bolji«. Komparativ boljsi, 
upravo dvostruki komparativ kao rajst od rad 
(v.), dolazi u knjizevnom jeziku samo u de- 
no minalu boljsati, -am (16. v.) (po-, iz-), 
iterativ poboljsavati, -sevati »krenuti na bolje«, 
upor. takvu razliku u narjecju ZK: veci prema 
prilogu s vekslnom. Odatle poboljsica f i pri- 
djev na -Ijlv poboljsljiv, koji nije prodro. Od 
bolji nema denominala. Biljezi se samo po- 
boljiti, poboljkati, koji ne udose u upotrebu. 
Upor. jos poboljisanje sa umetnutim i. Od bolji 
prilog je bolje — bolje (Kosmet) »samo tako« 
i u dvosmislenom izrazu ajt u bolje. U kajkav- 
skom narjecju u Bednji,sluzi za tvorbu kom- 
parativa: belja reden »rodniji«, upor. lat. magis 
> rum. mal, spanj. mas u sluzbi komparativa. 
Apstraktum na -ma boljina f nije prodro. Cuje 
se boljitak, gen. -tka (Pavlinovic, Milicevic). 
Ni Vukov prilog boljma isto tako nije prodro 
(stcslav. bolbma, boibmi »magis« obrazovan 
kao veoma, ces. velmi Iv.I, upravo instrumen- 
tali duala i plurala). 

Prvobitno je znacenje bilo »veci«, koje se 
ocuvalo u prilogu pokolje »magis«. Odatle se 
razvilo znacenje »jaci«, koje se ocuvalo u sta- 



roslavenskoj antroponimiji od dva clana: polj. 
Boleslaw, kojemu odgovara ces. Vaclav, kroa- 
tizirano u Veieslav. Jos u doba hrvatske na- 
rodne dinastije postoje dvoslozni antroponimi 
sa bolji »jaci« kao prvim elementom: Boledrug 
(11. v.), Boljebrat, Boljemir, Boljerad, Boljeslav 
(11, 13. i 14. v). Odatle hipokoristici Boljehna, 
Boljesa, Boljan, Boljela, odakle opet nasa 
prezimena i toponimi: Boljehnici, Boljenovlcl, 
Boljesavac (selo u Bosni, 15. v.), Boljanovic, 
Boljan ic. 

Lit.: ARj \, 534-5. 542. 547. 4, 184. 10, 
139. Materie, Savj. 5. 174. Miklosic 17. SEW 

1, 79. IP 31, 411. Bruckner 35. Trautmann 
25. WP 2, 110. Elezovicl, 55. JF 14,220-1. 
Trombetti, AA 3, 21. Bolsacq 118. Padersen, 
IF 5, 68. Jedvaj, HDZb 1, 306. Jirecek, Romanen 

2, 66-7. 

bomba f (17. v., crnogorska nar. pjesma, 
danas opcenito) = bumba (18. v., Kacic, 
nar. pjes.), internacionalna rijec. Na -ara: bom- 
bdra (Tekelija) »isto«. Na germ, sufiks -arde 
(fr.) bombarda »top«, odatle na -irau bombar- 
dirati, -bardiram, u Dubrovniku s tal. demi- 
nutivnim sufiksima bombardeia, bombardeta, 
sa disimilacijom b-b > l-b lombarda (18. v., 
nar. pjesma, slov.), lumbarda (16. v., Du- 
brovnik, Perast), s denominalom na -ati: 
lumbdrdatl, -dm (16. v., Dubrovnik, Cavtat, 
iz-}, toponim Lumbarda na Korculi, sa gu- 
bitkom m (obratan govor prema dumbok-du- 
bok) lubarda (17. v., Crna Gora), lubardati, 
-am (iz-), nalumbdrdatl se, -am se (Lika) »na- 
jesti se, nabiti se, nabubati se (metafora)«. 
Radne imenice na -ar lombdrddr, gen. -ara 
»tobdzija«, na -ir < tal. -/ere < fr. -ier lum- 
bardir, gen. -ira. Balkanska je rijec: arb. 
lumbarde, ngr. XouumdpSa. Ova ide sa disi- 
milacijom vec u perz. > tur. : kumbara f (Vuk. 
18. v.) < perz. chumbere/chump- > tur. kum- 
bara, na -dzija kumbaradzija (Vuk), kumbura 
f »mala arbanaska puska«, na tur. -II kumbur- 
llja = kiibur m, gen. -ura = kubura f < tur. 
kubur. Ovamo ide jos gudbara f (Crna Gora) 
»top«, gumbara (18. v., Slavonija). Ovdje v. 
jos apstraktum rebunbavanje »odjekivanje udar- 
ca« od tal. ribombare, u kojem se vidi prvo- 
bitna onomatopeja. Ispor. i onomatopejska 
metaforicka znacenja u izbunbati (Potomje) 
»natuci«, izbunbrezatl (ibidem) »izlemati ne- 
koga« kao nase kreacije od bomba. 

Lit.: ARj 1, 54. 547. 3, 494. 499. 4, 224. 
5, 777. 6, 143. 182. 216. 7, 424. Pletersnik 1, 
530. 535. Dimic, GISAN 161, 55-99. GM 
251. Matzenauer, LF 9, 218. SEW I, 745. 
DEI 555. WP 2, 107. 



bondza 



boraviti 



bondza f (Vuk, Backa) »1° canis vetragus, 
2° vacca macra, 3° slaba zena«. Danicic izvodi 
od madz. bongyor »kudrav«, sto ne uvjerava. 

Lit.: ARj I, 547. 

bonkulovic m (Lastva) »covjek gulozan koji 
bira bolje koraade«. Od tal. bono < lat. bonus 
»dobar« i cub < lat. cuius »straznjica«, sa na- 
sim sufiksom -ovii prema tipu prezimena, kao 
u nikogovic. 

Lit.: DEI 1188. 

bor, gen. . flora m (14. v., Vuk) = bora f 
(Vuk, narodna pjesma, analogija prema jela), 
sveslavenski naziv iz praslav. doba »pinus, 
Fohre, Kiefer«, zastupljen na citavom hrv.-srp. 
teritoriju. Takoder toponim koji dolazi sam 
i u slozenici Samobor »bor na osami«. Odatle 
deminutivi 1° na -bk borak, gen. borka (16., 
v., takoder toponim); 2° na -id: boric (14. v.), 
3° s dvostrukim deminutivnim sufiksom: 
boricak, gen. -ika; kolektiv 1° na -je: borje (14. 
v.), 2° na -ik: borik, gen. -ika (Vuk) »pine- 
tum«. Zatim sa suf. -ika (v.): borika f (Vuk) 
»bor« (> arb. borlge, dok je madz. bordka 

< she. boravka); sa -ina (v.): borina f »luc 
od borovine« = borina pored burma (Kos- 
met). Pridjevi 1° na -ov (v.): borov (14. v., 
Vuk) »pineus«, osobito je razgranjen u poi- 
menicenjima: sa -ica: borovica f (Vuk) »vac- 
cinium myrtillus« = barSvica (ZK) »junipe- 
rus« (disimilacija o-o > a-o); sa -ina: borovina 
f »drvo od bora«; sa -nica: borovnica f »isto 
sto borovica«, posudeno u arb. baranice', sa 
-njak: borovnjak, gen. -aka m »sud od boro- 
vine«; sa -njaca: borovnjaca f »isto sto borov- 
nica*; 2° pridjev na -ski postoji samo u topo- 
nimu Zoborskd (1486. na Zdhorskt), danas 
Saborsko (promjenu prefiksa za u sa izvrsilo 
je novodoseljeno pucanstvo). Postoji jos de- 
nominal od borov: oboroviti se, -im pf. »ot- 
vrdnuti kao borova kora«. 

Pored toga postoje dvije izvedenice dobi- 
vene sa sufiksima -jug (v.) i -venjak po zakonu 
sekundarne likvidne metateze tipa plodne 

< polidne: 1° branjug m (Vuk i kajkavski 
leksikografi) »ptica turdus pilaris L., sinonim 
drozd (v.)« i 2° bravenjak m (< bor + -uo 
+ -en + -jak) — borovnjak (Vuk, kod Belo- 
stenca oznacena kao dalmatinska rijec i pre- 
vedena sa »juniperina avis«, Pozega, Dakovo), 
odatle pridjev na -ov: bravenjakov. Ta ptica 
zove se jos smrekar (v.) i venjar, izvedenice 
od verga (v.) i smreka (v.). Od bravenjak na- 
rod je stvorio pokratu bravar, -ica, -usa za 
istu pticu. Te izvedenice nemaju nista zajedni- 



cko sa brav (v.), kako bi se moglo misliti. 
I branjug je narodna etimologija takoder izo- 
pacila u bernjug, brnjug (Martijanec), brljug 
(Banova Jaruga) i vranjug, trazeci pogodniji i 
jezicnoj svijesti razumljiviji oblik. Za borov- 
njak biljezi Hirtz 46 sinonima od kojih su 
najznacajniji brinovac, brinjak, brinovka, brl- 
njarka, brinjavka (< brinje, v.), jer nam po- 
mazu razumjeti bernjug = brnjug = brljug. Te 
izvedenice stoje za brinjug od brinje. 

Sto se tide postanja praslav. bor, opcenito 
se tumaci prijevojem e > o od ie. osnove 
bher- koja znaci »strsiti, siljak«, a dolazi u ger- 
manskom (stisl. bcrr »drvo«, stengi, bearo 
»suma«) i keltskom (stir, ban »siljak«) te oz- 
nacuje bor kao »Nadelbaum«, tj. onomasiolo- 
gijski je drvo nazvano po ostrici cetinjaca. 
Ne treba bor smatrati posudenicom iz ger- 
manskoga, kako su mislili Hirt, Stender-Pe- 
tersen i Kiparsky. 

Lit.: ARj {, 548. 552. 553. 8, 429. BI 2, 

708. Miklosic 19. SEW 1, 76. Bruckner 36. 
Slawski 40. WP 2, 164. Gombocz-Melich 1, 
486. Uhlenbeck, PBB 22, 540. Hirt, PBB 
23, 331. Loewe, PBB 60, 162. Trautmann 
26. Holthausen, IF 48, 267. GM 42. Janko, 
Sldvia 9, 346. Slender- Petersen 271. Kiparsky 
61. Hirtz, Aves. 11, 18-19. 21. 22. 26. 

borag m = boraga f (slov. boraga') = 
bordia f (slov. prema furl, buraze = tal. 
borage, 1330) = bor asina (17. v., Vuk, < 
tal. borrdgine) = bbrac, gen. -dca (slov. bo- 
rac) < tal. borrace; boraz.de n (Vuk, Primorje), 
varijanta sa u mjesto o: buraz m (15. v.) = 
burazin (18. v.) = buraziha (Ljubisa) »pro- 
ljetno zelje, lisicina, voluji jezik«. Upor. rum. 
borata = boranta. Adaptacije od lat. borrago 
(officinalis) prema latinskom i talijanskom iz- 
govoru. 

Lit: ARj L 551. 739. Pletersnik 1, 45. 
SEW 1, 72. Strekelj, ASPh 14, 517. Sturm, 
CSIK 6, 51. DEI 561. 568. REW 1412. Vas- 
mer, RSI4, 168. 

boranija f (Vuk, Srbija) = burdnija »phase- 
oli virides, grah u mahunama (Hrv.)«. Tur- 
cizam arbanaskog podrijetla (biiranT, burd- 
niya, jelo nazvano po Burdn-i, zeni kalifa 
al-Ma'mun, 813 — 833.), rasiren u balkanskim 
jezicima: bug. burdnija I'burerija, cine, burane 
m, ngr. ujiovpavic,. 

Lit.: ARj 1, 550. 739. Lokotsch 358. Mla- 
denov 50. Pascu 2, 115. Skaljic 113. 

boraviti, -vim, impf. (Vuk) 1° u znacenju 
»zivjeti, nalaziti se« opcenito u hrv.-srp., 
upor. kako boravite (ZK) »kako zivite«; = 



boraviti 



189 



boriti se 



boravit, -im impf. (Kosmet) »2° boriti se, rvati 
se, snositi, trpjetk. Jedanput (Gucetic, 18. 
v.) boreviti u znacenju 1°, ali se ne zna da 
li se govori u narodu (moze biti i stamparska 
grijeska). Od znacenja 1° izvedenica na -iste: 
boraviste n (Stulic i neki pisci) danas je prodrlo 
u knjizevni i saobracajni jezik. Apstraktum 
na -hk'. boravak, gen. -vka m nije zabiljezen 
kod starijih pisaca. Radne imenice na -telj, 
-teljica boravitelj m prema boraviteljica f stvo- 
rio je Stulic i nisu usle u jezik. Vazna je pre- 
fiksalna slozenica sa za- zaboraviti, -im pf. 
(Vuk) »obliviscor« koja je istisla sabiti, zabu- 
dem (dubrovacki pisci) zbog homonimije sa 
biti, bijem (v.), ocuvala se samo u cakavskom 
i kajkavskom (zabiti, zabim, ZK). Borba pro- 
tiv ove homonimije dosla je iz stokavskih nar- 
jecja. U ZK uklonjena je kolizija izmedu zabiti 
»oblivisci« i zabiti »immittere« kvantitetom i 
prezentom: zabim prema zabijem. Znacenje 
je prefiksa za- u oba glagola isto kao u zagle- 
dati se, zaigrati se,- zabaviti se (v.). Jos postoji 
prefiksalna slozenica sa raz- : razboraviti se, 
-im pf. (Srbija) »povratiti se od zanosa«, ali 
nema primjera iz kojih bi se vidjela upotreba 
i znacenje. U Kosmetu pored samoglasa o 
postoji i a u slozenici sa za-: zaboravit, -im 
pf. prema zabaraljat, -am impf. = zabordljat 
(Pec), od imperfektiva apstraktum na -*k: za- 
baraljakj' zaboraljah , gen. -aljka m »zalogaj 
hljeba koji se zaboravk (a mjesto o je jamacno 
rezultat asimilacije prema ostalim a). Od 
zaboraviti apstraktum je zaborav, gen. -i f i pri- 
djevi na -bn: (ne)zaboravan i na -Ijiv (v.): 
zaboravljiv. 

Od slavenskih jezika (za)boraviti pozna jos 
samo bugarski: borauja i zaboravja i pridjev 
nezabravim bez a. Postanje nije utvrdeno. 
Miklosic je uzeo za osnovu bv- od korijena 
by-ti, upor. crkvenoslavenski particip perf pas. 
eahb enh »zaboravljen« i rus. (ne)zabvennyj, 
s umetnutim -or-: bv-or-avi-ti; ali ne kaze 
odakle je ono umetnuto -or-. To tumacenje, 
koje uglavnom prihvaca Mladenov, zabacuje 
Berneker. Danicic se ne izrazava jasno. I on 
prihvaca uglavnom Miklosicevo misljenje. Va- 
zan podatak za tumacenje daje znacenje bo- 
ravit u Kosmetu, iz kojega nesumnjivo izlazi 
da je doslo-do unakrstavanja izmedu baviti (se) 
i boriti(se). Time je objasnjeno i -or- i veza 
sa byti. Upor. jos oporaviti se < prav + bo- 
raviti za takvo unakrstavanje. 

Lit.: ARj 1, 550. 552. Miklosic 26. SEW 1, 
72. Mladenov 41. Jagic, ASPh 30, 458. Iljinski, 
RFV 62, 253-59. 



bore m (Kosmet) »dug«, odatle na -li (v.): 
borcKja biti »duzan, duznik«. Turcizam < 
tur. bore »zajam, duznost«, nalazi se i u os- 
talim balkanskim jezicima: bug. bore, pi. bor- 
cove, arb. bore, borxhe, ngr. unopT^t u is- 
tom znacenju. 

Lit: Elezovic 2, 501. Mladenov 41. GM 
42. Thumb, IF 14, 362. 

borija f (Vuk, narodna pjesma, gdje se 
spominju borije i nakarade, zjle i borije) — 
burlja (Kosmet) »truba, trublja (v.)«. Turci- 
zam < tur. boru »trska, trublja«; nalazi se 
i u ostalim balkanskim jezicima: bug. borijal 
burija, burijka, arb. burt, u Kalabriji bort, 
cine, burie f, rum. burluiu »cijev, R6hre«. 

Lit: ARj 1, 552. Mladenov 41. 50. Elezovic 
2, 502. GM 54. Pascu 2, 115. Matzenauer, 
LF1, 11. 

boriti se, -im impf. (13. v., Vuk) (p-, sa-) 
= boriti se (Vodice, Istra), u stcslav. borjp, 
bratl, »T luctare, 2° za goveda, kad se glavom 
bore jedno protiv drugog (Vodice)«. Baltoslav. 
i sveslav. glagol iz praslav. doba borjp, *borti 
prema lit. baru, bani »psovati, ismjehivatk. 
Infinitiv stcslav. brati, koji se ocuvao u rus. 
borotb, zamijenjen je prezentskom osnovom 
boriti se kao da je denominai od imenice *bor, 
koja nije nigdje potvrdena. To se dogodilo 
da se izbjegne homonimija sa brati, berem 
(v.). I tako je iz primarnog razreda glagol 
presao u sekundarni. Od prezentske osnove 
bor- nastao je i apstraktum borba f (Vuk), 
obrazovan s pomocu -6oa; odatle pridjev na -en: 
borben, zatim radna imenica na -be: borac, 
gen. borca m (13. v.), pa pridjev na -ski: (ne)- 
boracki, i pridjevski neologizam borna (kola). 
Od iste je osnove i rasirenje sa -va-: borvat 
se, -am impf. (Kosmet) »boriti se, muciti se«. 
Knjizevna rijec pobornik je rusizam. 

Ista osnova nalazi se i u dvoclanoj staro- 
slavenskoj antroponimiji kao prvi dio u Bo- 
rislav (13. v.) = Borisav, Borivoj, i odatle 
hipokoristik Boroje (14. v.), od posljednjega 
opet prezime Borojevic, a kao drugi dio u 
Velibor. 

Mnogo vecu leksikologlj sku porodicu cini 
baltoslavensko rasirenje osnove bor- sa n (upor. 
lit. barnus »svada«), od cega po zakonu likvidne 
metateze nastaje bran, gen. -i f (13. v.) »borba«, 
odatle denominai braniti, branim (se) impf. 
(13. v.) »defendere« (o-, od-, za-), iterativ 
branjivati (Divkovic), odavle opet sa -ik (v.): 
branik m »dubrava, mjesto gdje se brani«; ra- 
dne imenice: na -be: brdnac, gen. branca »1° 
defensor, 2° occator«; na -ii (v.): branie m; 



boriti se 



190 



boriati 



na -telj: branitelj m prema hraniteljica f, slo- 
zenica ustavobranitelj, apstraktum na stvo brani- 
teljstvo; na -lac: branilac m prema branilica f i 
slozenica pravobranilac; od part. pas. branjenik, 
gen. -ika m; apstrakta: postverbal obrana (za- 
padni govor, 16. v.) = odbrana (istocni go- 
vor), zabrana f; izvedenice na -hia: obramba 
(17. i 18. v.), hranidba (Kavanjin); zabran m, 
f »suma pod zastitom« = brdnjevina f = 
branjevica, od izvedenice na -ja: branja f 
»luctatio« s pomocu sufiksa -evina i -evica 
(v.); na -Ho (v.): hranilo n; za oznaku mje- 
sta, sa suf. -iste: braniste n (tu izvedenicu 
posudise Rumunji: braniste »branjevina«). 

Praslavenski je poljoprivredni termin, koji 
se nalazi u svim slavenskim jezicima, *borna 

> brana f (Vuk) = brana, gen. brane (Kos- 
met) »1° drljaca, 2° zastita kod mlina itd.«, 
odatle denominal hranati impf. Ovaj se ter- 
min ne nalazi u baltickoj grupi, a to znaci 
da je nastao nakon raspada baltoslavenske 
zajednice i ~da se od tada pocinje razvijati 
slavenska poljoprivreda. Posudise ga Madzari: 
barona, borna; Arbanasi brane i Novogrci. 
Taj termin postoji i u niskpm prijevojnom 
stepenu sa sufiksom -oca (v.): brnaca, i odatle 
denominal binati, -am impf. 

Jos je praslavensko rasirenje *born- ocuvano 
u starom pridjevu na -bn: stcslav. heanbm 

> danas -bran, ppimenicen u drugom dijelu 
kompozita domobran (sa -be: domobranacj, 
Srbobran, grudobran, i vrlo cesto u neologiz- 
mima: kisobran, suncobran, gromobran, pado- 
bran, kojima se dijelom kalkiraju francuske, 
talijanske slozenice sa para- u fr. i tal. u pr- 
vom dijelu. Rasirenje *born- zastupljeno je 
i u staroslavenskoj dvoclanoj antroponimiji: 
Branimir (9. v.), Branislav (13. v.) = Brani- 
sav, i odatle najstariji hrvatski hipokoristik 
Borna (bez likvidne metateze, v. nize Borna) 
= Brano ili Brana; Branko i odatle prezime 
Brankovic. 

Zabiljeziti jos treba stcslav. zabralo n »pro- 
pugnaculun, sanac« (gradb zabraly utvrzden), 
izvedenica od bor- s pomocu sufiksa -lo, koja 
je ocuvana u ces. zdbradlo, ukr. i rus. zaborolo, 
zbog toga sto rum. zabreald f, danas zabrea 
potvrduje ovaj stari slavenski vojnicki termin 
i u juznoslavenskom. 

Jos se moze pod osnovu bor- staviti prijevoj 
bar- u barkati impf. (Vuk) »ticati, bockatk 
prema pf. barnuti, zatim, u niskom prijevoj- 
nom stepenu, brkati, -cem impf. (Vuk) »pul- 
sare«, odatle postverbal brka, zbrka f »confu- 
sio« i deminutivne brcnuti. 



Ie. je korijen bher- »rezati ostrim orudem, 
udarati« (arb. bie, lat. ferio, stisl. beriask »bo- 
riti se«, stnord. beria »udariti«), vjerojatno odat- 
le »boriti se kamenjem, ostrim orudem«, od 
cega praslav. prijevoj bor- koji se nalazi u 
stvnjem. baro »muz«, odatle rom. baron i nasa 
posudenica barun. 

Lit.: ARj I, 189. 551. 549. 8, 437. 574. 
Miklosic 18. Isti, Lex. 42-3. SEW 
I, 74. 76. WP 2, 161. Bruckner 41. KZ 45, 
53. Slawski 43. i si. Trautmann 27. Mladenov 
41. 43. Prati 732. Maretic, Rad 81, 134. 
Isti, Savj. 147. Jirecek, DAW 49, 2, 9. 10. 
Ribaric, SDZb 9, 133. Elezovic 1, 55. 2, 6. 
Decev, ZSPh 4, 377-83. Scheftelowitz, KZ 
56, 207. Petersson, KZ 47, 260. Boisacq 
1016-7. Uhlenbeck, PBB 19, 327-39. 
Johansson, IF 2, 23. Unbergaun, RES 12, 
28. Vasmer, RSI 6, 182. GM 43-44. 76. 
Murko, WuS 12, 320-2. Boissin, RES 27, 
43. Lewy, PBB 32, 142. Moskovljevic, NJ 
1, 95. 5, 175—80. 

Borna, ime kneza u dalmatinskoj Hrvat- 
skoj (u Einhardovim analima dux Guduscano- 
rum, Dalmatiae atque Liburniae, 818 — 825), ko- 
ji je pristao uz Hludovika, franackog cara, 
mogao bi biti najstariji nas hipokoristik na 
-o, ako bi se uzelo da u torn vijeku jos nije 
proveden zakon likvidne metateze (praslav. ko- 
rijen *born- u Branimir, Branislav, v. gore 
boriti}. Njegov necak, koji ga je 825. naslije- 
dio privolom Hludovikovom, nosi staro dvo- 
clano ime Ladasclauus < Vladislav. Treba 
ipak primijetiti da Borna moze biti i franacko 
ime ili ime preokrenuto na franacku. Upor. 
kod Burgunda licna imena Bornus, Borno, Bor- 
nonus (obrazovana od akuzativa sing, prema 
stfr. deklinaciji ber-baron, Charles-Charlon), 
od boms »sin«. 

Lit.: Racki 320. 322. 324. 325. Gamillscheg, 
RG 3, 109. 

borozan m (16. v., jedanput potvrdeno) 
= borozah (Kosmet) = bolbzan (narodna 
pjesma, disimilacija r-n > l-r\) = burusan 
(Kosmet) »1° trubac, 2° turska vojnicka truba 
(Kosmet)«. Turcizam (buruzan/bor-,-zenf iz ob- 
lasti vojnistva, nije potvrden u drugim bal- 
kanskim jezicima. 

Lit.: ARj 1, 533. 556. Elezovic 1, 56. 67. 

boriati, -am impf. (Vuk, Backa, Martie, 
Lika K) »bolovati«, probortati pf. »probaviti 
neko vrijeme bolujuci« (Dalmacija, Pavlino- 
vic), prebortati {patnje}. Danicic tumaci mad- 
zarskim glagolom ugrofinskog podrijetla borit 



boriati 



191 



bosti 



»pokriti, oboritk, sto ne moze biti ni fonetski 
ni semanticki. Rumunji imaju imenicu borta 
f »rupa«, koja takoder ne objasnjava znacenje. 
Postanje nepoznato. 

Lit.: ARj \, 557. 11, 449. Gombocz - 
Melich I, 482. Tiktin 214. 

bos, f bosa (Vuk, 13. v.), sveslavenski pri- 
djev iz praslav. doba, baltoslav., lit. basas. 
Odatle radna imenica na -jak: bdsjak, gen. 
-aka m »bos vo«; apstraktum 1° na -oca/-ota: 
bosoca f (17. v.) = basata (14. v.); 2° bosotinja 
f (Vuk) = bosot'inja (Kosmet) »stanje kad se 
nema obuca«, sa slozenim sufiksom za apstrak- 
ta -ot(a) + -inja kao u golotinja; denominal 
obositi (Vuk) = oboset (Kosmet). Od sintagme 
bose noge nastade pridjev bosonog (tip gole 
glave > gologlavj. Izgleda kao kalk od nje- 
macke slozenice barfuss, u kojoj je prvi dio 
bar istoga ie. podrijetla kao slav. bosb < ie. 
*bhosos. Znacajno je jos i to da se slavenski 
pridjev pokriva sa arm. bok istog znacenja, 
dok njem., bar znaci »go« (ali arm. -k nije 
nastao od k nego sadrzi formant -go). Rumunji 
posudise denominal obositi > a obosi »sustati, 
umoriti se«, odatle apstraktum oboseala f 
(-eala = eh) »umor«, ali mu dadose drugo 
znacenje kojeg je razvitak tesko razumjeti. Za 
znacenje bos imaju oni latinski pridjev *descul- 
ceus > descult za kllat. descalcem. Izgleda da 
je slavenskoj rijeci u nomadskoj sredini (sre- 
dnjovjekovni Rumunji bili su nomadi) lat. 
descult nametnuo semanticki razvitak prema 
rezultatu: »umoriti se« rezultira iz stanja hoda 
kad se nema obuce. 

Lit.: ARj 1, 557. Miklosic 19. SEW 1, 

77. Bruckner 37. WP 2, 189. Boisacq 1076, 

Perusek, ASPh 34, 30. Feist, WuS 11, 51. 
Elezovic 1, 5. REW 2662. 

Bosna, f hidronim (17. v., pritok Save, 
izvor blizu Sarajeva, odatle naziv predjela 
gdje izvire: Vrhbosna), horonim potvrden 
od polo vine 10. v. kod Porfirogeneta Bosona, 
gdje je poluglas izmedu s i n oznacen sa o, 
pa bi se moglo suponirati *Bosena, ali se 
poslije pise Bosina u Dubrovniku, upor. arb. 
Boshnje, i njem. etnik Wasser(kroaten) < 
Bosn + er. Ta grafija pretpostavlja 6: *Bosbna. 
Prema tome se poluvokal ne da odrediti. 
Docetak je kadikad bio identificiran sa prid- 
jevskim sufiksom -bn > -an pa se deklinira 
kao pridjev: (u, k) Bornoj. U fratarskoj admi- 
nistraciji oznacuje se prema Srebrenici, gdje 
je nekad bio fratarski samostan, provincia Bo- 
sna argentina. Pridjev na -bsk bosanski; etnici 



na -be m prema f na -ka: Bosanac, gen. -anca 
(takoder prezime) prema Bosanka f (takoder 
ime uzvisine kod Dubrovnika Bosanka}; na 
-jak Bosnjak, gen. -aka (15. v.) odatle tur. 
bosnakca »bosanski jezik«, arb. boshriakce, 
Boshnjflk; hipokoristik Bosnjo m (Vuk), topo- 
nim pi. Bosnjaci, gen. -aka (Slavonija), pre- 
zime Bosnjakovic; prema f. Bosnjakusa, Bos- 
njakinja; na -janin Bosnjanin (14. v., stari 
instr. pi. Bosnjami}, toponim pi. t. BSsnjani 
(Krizevac), prezime Bosnjanovic, pridjev bos- 
njanski. 

Kako su nazivi za sve vece savske pritoke 
predslavenski i predrimski, mora se uzeti da 
je i Bosna predslavenska (zacijelo cak i predin- 
doevropska) rijec. Uporeduje se s imenom 
lijevog savskog pritoka Bosut, kojemu je pot- 
vrdeno predslavensko ime Basante. Kao za druga 
imena rijeka, koja su u rimsko doba glasila 
kao maskuliria, moze se prema Basante (de- 
klinacija nt, upor. Narenta > Neretva) postu- 
lirati *Bassanus > *Bassenus > *Bassinus. 
Upor. Bassania, grad u makedonskoj Iliriji. 

Lit.: ARj 1, 559. GM 42. Skok, ASPh 29, 
479-80. Mayer, NVj 42, 46. Isti, GIZM 24, 
177. Mayer 1, 78. 

bostan m (18. v., Vuk) = bostan, -ana 
(Kosmet) = bostanj (Primorje) »1° vrt, voc- 
njak, specijalno: vrt za dinje i lubenice, 2° 
(odatle po zakonu sinegdohe) dinja i lubenica 
uopce, 3° toponim«. Odatle: deminutiv bos- 
tancic (Vuk); pridjev na -ov: bostanov; radna 
imenica na -dzija: bostandzija m (Vuk) = 
bostandzija (Kosmet) »vrtljar«, odatle pridjev 
na -ski bostdndzjjski jpasulj} (Kosmet); slo- 
zenica: bostandzi-basa m »starjesina nad dvor- 
skom strazom carevom«; izvedenica na -iste: 
bostoniste (Vuk), na -luk: bostanluk »bostan«. 
Turcizam perzijskog podrijetla (perz. slozeni- 
ca: bo »miris« i stan »mjesto«); nalazi se i u 
drugim balkanskim jezicima: bug., arb., rum. 
bostan, cine, hustane, ngr. unooTcm, s iz- 
vedenicom na -ci u istom znacenju. 

Lit.: ARj 1, 560. Miklosic 416. SEW 1, 
77. GM 42. Mladenov 41. Elezovic 1, 57. 
Korsch, ASPh 9, 490. Lalevic, NJ 2, 78 - 81. 
282. 

bosti, bodem impf. (13. v., Vuk) (s prefik- 
sima: do-, iz-, na-, nad-, o-, po-, pod-, pri-, 
pro-, u-, za-}, sveslavenski glagol iz praslav. 
doba. U baltickoj grupi postoji s prijevojem 
e: lit. bedu, besti »zabosti, bockati, kopati«; 
lot. b dze »jama«, i sa prijevojem a: lit. badyti 
= lot. badit »bosti«. Odatle: iterativ s prije- 



bosti 



192 



bos 



vojem i produljivanjem a: bddati, baddm (16. 
v., Vuk) (s prefiksima: iz-, ispre-, upro-, na-, 
napri-, naza-, razo-, u-, za-, o-, pro-). 

Izvedenice se tvore od obiju osnova: 1° 
bod- i 2° bod-. 

1° od bod-: pf. bodnuti (Vuk); postverbali: 
bod (Vuk) »nekakav vez« i boda f »1 ° kao silo 
ali deblje cim se buse rupe na opancima za 
oputu (Srbija), 2° viljuske kojima se jede (Bo- 
sna)«; ubod. Odatle denominal izbodovati impf., 
bodati (Kavanjin); pridjev na -tn: boddn; iz- 
vedenice na -Uje: bodilje »bodljive trave«; 
na -ec: bodec, gen. -eca (Dubrovnik) »neka 
riba«; na -elj: bodelj »biljka dispacus sylves- 
tris«; na -ilo, -nik, -njak: hodilo = hodnik = 
badnjak »ostan«; na -enb: bodezan, gen. -zni 
»ostar vrh«; na -Hica: bodilica f(Sulek, Gospic) 
»cirsium acaule«; radna imenica na -ai: bo- 
dac (Vuk, ~ vo), takoder »mreza za ukljeve, 
sinonimi bodar = bodarac«, deminutiv na 
-be: bodac, gen. boca m (16. v.) »zalac, pleu- 
ritis; ostan« (posudenica u arb. mbodec »pun- 
golo«); odatle: bocka f (Srbija, Kosmet) »ubod, 
trag od uboda, pjega«; bocka-igla (Crmnica) 
scioda za pricvrscivanje vune« (posudenica 
u arb. bocke f); deminutivni impf, bacati, 
-am (Vuk), bockati, -dm (Vuk) (iz-) = buskot 
(Brusje, Hvar) prema pf. bocnuti, -em (Vuk); 
sa suf. -otina: bbcotina f »punetus«; s dvostru- 
kim deminutivnim sufiksom bocac »1° bodac, 
2° kornjas tribolium« (Sloser); bocak, gen. 
bocka m »biljka xanthium spinosum L, car- 
duus L«, odatle hipokoristik baca f (Vuk) u 
istom znacenju; na -alj: bodalj, gen. bodlja 
(Crna Gora) »carduus«; bodlja f »trn«, odatle 
bodljav, bodljaca »draca«; na -ika: bodljika f 
i bodljikav »spinosus« i prilozi: boce (Jambre- 
sic) = bodimice. Orude na -ez (v.) bodez m 
»bajonet; vrag (kajkavski)«, odatle bodezljiv 
= bodezan; pridjev na -Ijiv: bodljiv; obodac, 
gen. bboca, obod pi. m., gen. obodaca (Vuk, 
Dubrovnik, 15. v., za dubrovacko-romansko 
cherchellos) »minduse, nausnice«. 

2° izvedenice od bad- isto su tako brojne: 
pf. na -no-: badnuti = bddniti (Vodice, Istra) 
prema impf, badati; postverbal: bod m »1° 
pomorski termin: skolj (Hektorovic), 2° palac 
s gvozdenim siljkom kao koplje, za sklizanje 
na sanjkama (Kosmet)«; nabad pored ndbod 
m (Kosmet) »dugacke dvoroge vile za podi- 
zanje snoplja«; probadi m pi. (imati) »protisli« 
(bolest); obad od obadati (konja) »ostan, 
zalac, zaoka« (taj postverbal treba razlikovati 
od obad m »muha koja se zove i badalj, strkalj« 
jer postoji za nj i oblik ovad koji treba drukcije 



etimologijski tumaciti (v. vod- u svada, za- 
vada). Od obad postoji deminutiv na -bc: oba- 
dac, gen. obaca (Mikalja, Stulic) »koji ujeda«; 
odatle na -usa (v.): knjiga obadusa »lettera 
pungente«; deminutiv na -be: badac, gen. ba- 
daca (Vodice) »probadi«; odatle deminutivni 
glagoli bacati, -am impf. (Vuk) »leniter pungere« 
< *badcati prema pf. na -ap-: bacnuti (Vuk) 
i imenickoj izvedenici bdcotina; i dalji demi- 
nutivni glagoli: 1° na: -c-K-a-ti: bockati impf. 
= backdti (ZK) »cistiti zube«, odatle postver- 
bal backa f (Srbija) »mala bodlja«; pridjev bac- 
kav; 2° na -k-a-ti: batkati, -am < *bad- 
-kati i odatle batkalo n »cackalica«; pridjev 
na -iv, -an: badna muha »obad«; badiv »sco- 
pulosus«; na -Ijiv (v.) bddljiv; izvedenice na 
~(a)lj: badalj, gen. bodlja m »spina«, odatle 
toponim Badljevina; badalj, gen. -dlja m »os- 
tan za tjeranje zivotinja«; u pi. m. i f.: bodlje 
f = bodlji »bolest u ocima«; odatle dalje ba- 
daljika, badaljka; na -avac: badavac (biljka); 
na -elj: badelj m pored badelj (carduus; riba) 
= badej m »fr. beche« (Smokvica, Korcula), 
odatle badeljac, -lac, -die, badelj ka', na -ilj 
badilj ™ »biljka cirsium arvense«. Izvedenica- 
se onomatopeizira umetanjem r: badrljica f 
»caulis«, odakle pridjev na -ast: badrljast 
»spinosus« i glagol u psiholoskom znacenju 
badrljati se impf. (Pavlinovic) »irasci«. Jos treba 
pomenuti radnu imenicu s tur. -dz'tja: na- 
bad&ija m (Lika) = ndbodica m (Vuk, Hrvat- 
ska) »covjek nalet, naletica«. le. je osnova 
bhodh- koja se nalazi u lat. fodio, sanskr. gnu- 
badh »klecajuci«, upravo »koljena boduci«. 

Lit.: ARj 1, 149. 468. 111. 145. 147. 139. 
209. 466. 467. 3, 958. 4, 5. 139. 141. 7, 204. 
766. 530. 8, 298. 299. 417. Mikloslc 15. SEW 
37. 65. Trautmann 29. Bruckner 33. Slawski 
41. Mladenov 38. WP 2, 188. Elezovic 1, 25. 
57. 2, 84. 140. 377. Miletic, SDZb 8, 407. 
Ribaric, SDZb 9, 129. Matzenauer, LF 7, 6. 
Bulat, JF 6, 149. GM 43. 265-6. Hraste 
JF 6, 211. Meringer, WuS 11, 120. Boisacq 
125. Pedersen, KZ 38, 342. 

bos, indeklinabilni pridjev negativnog zna- 
cenja: bos vjera »prazna vjera«, prilog i uzvik 
(Kosmet) znacenja »1° nije istina, 2° uzalud«. 
Odatle: denominali boskati impf., bosnuti 
pf. u igri prstena »govoriti uzvik bos«. Odatle 
takoder turska slozenica bosarija f (Vuk) 
»isjecak od pecena brava izmedu butova i 
rebara« ( < tur. bo{ + ara »prazna sredina«) i 
izvedenica na -luk: boslbk m (Kosmet) »praz- 
nina«. Od tur. bos »prazan«, nalazi se i u dru- 
gim balkanskim jezicima: bug. bos (npr. boslaf 



bos 



193 



bot- 



»prazan govor«), cine, bosa »bok« i boscu »ne- 
maran covjek«, arb. bosh »prazan«, ngr. ujio- 
ombc, »suvisan«. 

Lit.: ARj 1, 561. 562. Skok, SIdvia 15, 
188. Elezovic 1, 57. 2, 501. Mladenov 42. 
Pascu 2, 114. GM 42. 

bosak, gen. boska m (Krk, Perast, Bozava, 
Rab, Potomje, Skaljari, Dubrovnik, 17. v. u 
cakavstini) »gaj, lug« = boska f (Istra, Vodice) 
»1° grm, bus, 2° hrastova suma (Vodice)«. 
Denominal na -ati: boskat, -dm impf. (Krk, 
Malinska) »sjeci sumu, drvece za prodaju« 
(upor. na Krku 1792. boscare le legna, u kraju 
koji se zove kreko-romanski Bruscaif). Od tal. 
bosco, srlat. boscus, galskog ili germanskog 
podrijetla (upor. franacko busk, nvnjem. Busch). 
Prema Strekelju ovamo ide i bus m »1° Ge- 
biisch, 2° Blumenstraus, 3° Stengel, Stande, 
4° Binse, 5° Rasen«, koje da je nastalo odba- 
civanjem docetka -k, shvacenog kao nas de- 
minutivni sufiks. Strekelj nije uzeo u raz- 
matranje busen m, koje znaci isto. Iz fr. bou- 
quet > bdket (Dubrovnik) »kita cvijeca«, preko 
njem. puket m (hrv.-kajk., mali hrvatski gradi- 
ci), buket (Zagreb). 

Lit.: ARj 1, 561. Ribaric, SDZb 9; 133. 
Kusar, Rad 118, 16. Crania, LD 6. REW* 
1419 b. DEL 571. 

bosca f (Vuk, Bosna) = basta (Milicevic, 
Srbija) »1° zavitak, s-vezanj, 2° opregaca, 3° 
najbolji duhan« = bojca pored bokca (Kosmet) 
»vrlo kratka suknja seljanci oko kukova; ha- 
Ijetak«. Uz mjesto u Hasanaginlci: a cetvrta 
(zena nosi) u bosci haljine, da se Mara'preob- 
laci cesto (Vuk) postulira se bez potrebe nom. 
boska »veliki sareni rubac«, a pravo je znacenje 
ono pod 1°. Ono u bosci je po svoj prilici stam- 
parska grijeska mjesto w bosci »u sveznju«. 
Odatle apstraktum na -luk (v.): boscaluk m 
= bokcaluk (nar. pjesma, Vuk) »odijelo koje 
se daje na dar, fr. trousseau«. Suglasnicke gra- 
pe sc = st = jc = kc nastadose kao supstitu- 
cija za tur. gc, upor. basta (v.). Ovaj turcizam 
(bogqa »paket«) nalazi se i u drugim balkanskim 
jezicima: bug. bohed, deminutiv bohclca, arb. 
bahge »Schurze«, ram. boccea »Ballen, cetve- 
rouglasto platno za zamatanje«, dem. bocce- 
lutd i radna imenica na -ci: boccegiu, boccean- 
giu »pokucarac«. 

Lit: ARj i, 521. 561. 563. Lokotsch 525. 
GM 40. Mladenov 42. Elezovic 1, 53. Tanni, 
ASPh 12, 320. 

bospor m (Belostenac) »kisela juha s bi- 
jelim lukom oznacena kao jestvina horvatska«. 
Ta hrvatska kajkavska rijec nalazi se i u slo- 



venskom (nema je Pletersnik) i slovackom, 
a potjece iz madz. borspor = (sa disimilacijom 
r-r > 0-r) bospor »zapapren sos«. 

Lit.: ARj 1, 563. Strekelj, DAW 50, 7. 
Gombocz-Melich 1, 495. 

bot 1 m (Prcanj, Crmnica, Podgorica, Sibe- 
nik, Marulic: odurejedan bot) »1° cas, odatle 
prilozi u Vodicama: oni bot »tada«, jedambot 
»jednom«, na bot »odmah«, 2° slov. bot »quitt«, 
bot m (Gorica, Mletacka) »Mal«, embot »ein- 
mal«, dva bota »zweimal«; bota f (Kavanjin, 
Lika) »r udarac, mah, 2° koliko se u jedan 
mah izvadi zlicom palente iz kotla, 3° put, 
krat (drugu ili tretu botu, takoder arb. nji bota, 
dy bot »una volta, due volte«)«. Prilog od tal. 
sintagme debato (Dubrovnik, Perast, Potomje) 
= debato (Bozava, Budva, Kuciste) »zamalo, 
malo da ne«, isto s nasim pridjevskim docet- 
kom -om (upor. mahom > mam, ZK) debatom 
(Cilipi) = sa priloskim -a (upor. veoma) de- 
bata (Mljet) »skoro, gotovo« = s izmjenom 
tal. prijedloga de nasim do dobotu (Molat). 
S tal. sufiksom -one > -un: botun, gen. -una, 
m (Naljeskovic) = botun, gen. -una (Bozava 
Molat, Rab, Potomje) »1° dugme, 2° cizme 
(Istra, upor. slov. bota, Goricki, Dolensko, 
Notranjsko, Kranj, Kranjska Gora »Stiefel«), 
3° Na botun (potok, Sutomore)«. Deminutiv 
na -id botunici m. pi. (Istra) »trifolium ochlo- 
leucum«, upor. tal. bottom, fr. bouton »bocciolo, 
Knospe«. Denominali na -ati botati, -dm impf, 
»pljeskati«, (s objektom palentu, Lika), upor. 
slov. botati impf, »ausgleichen (in der Rech- 
nung)«, butati, -am (Stulic) »percutere«, im- 
botlskatl, -am »dobro dijete obaviti pokriva- 
cem, zakujat /Dubrovnik/« < prez. na -isco 
od tal. imbottire. Od tal. postverbala botto (14. 
v.) »colpo«, in un botto »subito«, di botto 
(Dante), botta »urto«, bottone m (13. v.) od 
buttare »percuotere« < frank, buttan (nalazi 
se i na galoromanskom teritoriju). Ovamo ide 
jos imbotija f (Sibenik), furl, imbotide f »col- 
trone«, poimeniceni 'part. perf. od imbottire 
(d medu samoglasnicima ispalo kao u novo- 
mletackom). 

Lit: ARj \ t 563. 564. 748. Ribaric, SDZb 
9, 133. ZbNZ 8, 187. Kusar, Rad 118, 22. 
Rad 199, 147. PlelerSnlk 1, 47. REW 1007. 
1228c. DEL 574. 575. 577. Fagliavini 24. 
Strekelj, ASPh 12, 454. GM 42-43. 

bot- 2 . Osnova bot-, koja se nalazi u rus. 
botetb »debljati« i ras.-cslav. boleti (raz-) »pin- 
guescere« potvrdena je u hrv.-srp. samo u 
prefiksalnim slozenicama sa na-, o-, raz-: na- 



13 P. Skok: Etimologijski rjecnik 



bot- 



194 



brae 



botiti se, -im pf. (Poljica) »naduti se, oteck; 
obouti, -im pf. (Marulic, Mikalja), odatle 
postverbal oboi, gen. -(' f »otok« i pridjev na -in : 
obotan. Ista osnova u prijevoju nalazi se jos 
u Marulicevu imperfektivu pribacati (Judita 
1 3 101 — 102): ter skupost pribaca »biva sve 
veca, deblja, naduva se«, od prebat-ja-ti. Os- 
nova se onomatopeizira umetanjem h = ,k 
pred t: razbohtjeti se, -im (subjekt sise) (Bosna), 
nabohceti = nabokceti (Rijecka nahija u Crnoj 
Gori). Upor. slovenske onomatopeje: bohot, 
-ati, -eti, -en »Uberfiille, iippig, iippig verden« 
gdje vec sufiks -ot (v.) upucuje na onomatopej- 
sko podrijetlo. Osnova bot\but, takoder ono- 
matopejskog podrijetla, rasirena je u roman- 
skim i germanskim jezicima i u madzarskom. 

Lit.: ARj I, 212. 8, 431. 13, 471. 488. 
ZbNZ 6, 141. SEW 1, 77, Pletersnik 1, 42. 
Tomanovic, JF \7, 205. Rozwadowski, RSI 
2, 108. Skok, Marulicev zbornik 192. REW' 
1239 a. 

bota f (Belostenac, kajkavska rijec) »stap, 
kijaca« posudenica je iz madz. bot istoga zna- 
cenja, a ovo iz panonskoslav. *l>i>h > hrv.- 
-srp. bat, gen. bata (v.). Madzarizam je prema 
tome istoga tipa kao cobanja (v.) za iban (v.) 
ili parlag (v.) za prijelog, tj. slavenska je rijec 
ponovno usla u jezik, ali preko tudeg medija. 
Promjena roda je kao u cobanja i bitanga (v.). 

Lit: ARj 1, 563. Gombocz-Melich 1, 502. 

botac m (genitiv nije potvrden; Kavanjin 
•n rimi Bio se obvinio jakno botac) »vinski sud, 
boca (?)«. Danicic izvodi od tal. bottaccio, 
mlet. botazo, izvedenica na -aceus > -accio 
©d botte < lat. buttis. 

Lit.: ARj 1, 563. DEI 575. REW 3 1427. 

botaria f (Dubrovnik, Cavtat) = butana 
(Korcula) »zuto platno«. Od tal. bottana (1561), 
•ovo od ar. butana »specie di tela«. 

Lit.: DEI 575. 

bodlja f (Perast) = botilja (Dubrovnik) 
= botija (Dubrovnik, Cavtat, Cilipi, Potom- 
je), na -one > -un botiljiin (Perast, Budva) 
= buttlja (Rab, Bozava), butiljun, gen. -una 
(Rab, Bozava) »galun« = botulja (Vuk, Pri- 
morje). Od tal. bottiglia (16 v), ovo od de- 
minutiva lat. butticula od buitis. 

Lit.: ARj I, 564. REW 1425. DEI 576. 

bova f (Dubrovnik, Cavtat, Kuciste, Dal- 

macija uopce) »(pomorski termin) plutaca« 
Od tal. (u Genovi) boa »isto«, od langob. *ftaH- 



ga > tal. boga »catena, anello, cerchio di fer- 
ro«. Mozda ide ovamo i buga (Buzet — Sovinj- 
sko polje) »vrsta masline«. 

Lit.: REW» 1004. DEI 594. 550. 

bozgunibk m (Kosmet) »buna, anarhija«, 
izvedenica na -luk (v.) od indeklinabilnog 
pridjeva bozgun, koji je potvrden u bug. od 
tur. bozmak »verderben«, bozgun »pobijeden, 
bozdis(v)am »bunim se«, bazgunluk »ustanak«; 
gun je isti sufiks- kao u cahskan (v.), lapkdn 
(v.), surgiin (v.). 

Lit.: Elezovic 2 i 501. Mladenov 39. Deny § 
866. Doric 20. Skoljic 1, 115. 

brabonjak, gen. -onjka m pi. brabonja 
(Vuk, istocni krajevi) = braboljak, gen. -oljka 
(Pavlinovic) »izmet od koze ili ovce, baca 
ovilis vel caprini stercoris«. Odatle zamjenom 
sufiksa bratka f (18. v., Dalmacija) i bravak 
(gen. nije potvrden, Parcic) »stereo del bestiame, 
de'montoni« (v mjesto b kao Ubac, lipca za 
livac u Lici, K). Denominal brabonjati, -am 
»cacare«. Prema tome je brabonjah sa sufiksom 
-zk > -ak kao u postverbalu tipa zadatak. 
Metafora brabonjati impf, »govoriti kojesta«. 
Ocito se radi o pastirskim izrazima. Zbog 
toga namece se uporedenje sa ngr. (tepffcka. 
»Mist von Ziegen und Schafen«; n za / mogao 
je nastati disimilacijom prema r-l > r-n. 
Novogrcka rijec je latiniziran pridjev na -eus/ 
-ius velbelila (se. baca), od deminutiva vervella 
»ovcica«, vlat. verbella »Jipo(3dTuyv«, od ver- 
vex = vlat. berbex, gen. -ecis. Glede ver- > 
bra- upor. persica > praskva i unakrstanje 
sa brav. Ova bi posudenica prema tome isla 
u balkanski latinitet. Moguce bi je bilo vezati 
i sa fr. bourbe < ligur. borba »fange, boue«, 
lat. burbalia »intestina«. 

Lit.: ARj 1, 574. 593. Meyr, Ngr. 3, 13. 
Skok, ZRPh 54, 470. Alessio, Onomastica 2, 
187. 

brae m (Bozava) »fune con la quale la 
Iantina e legata al karoc«, braci m. pi. (Caric, 
Silba) »konopi kojima su vezani krajevi penuma 
(v.) da se mogu bracijavati, naime potezati 
desno lijevo, kako zahtijeva vjetar (pomorski 
termin)«. Upor. n. pi. lat. brachia »antenne 
della nave«; bracijati, impf, na -va- bracijavati 
< tal. bracciare »rivolgere i »bracci« del penno- 
ne«, -ijati moze biti od -idiare > tal. -eggiare. 
Sa mlet. sufiksom -era < -aria bracera f 
(Bozava) = bracera (Perast, Racisce) »barca 
a due alberk < mlet. brazzera (19. v.) = 



brae 



195 



brada 



bracera (Jakin). Na deminutivni sufiks -olus : bra- 
cuja (Mljet, pisano i brocuja, pomorski termin) : 
buze u bracuji; asta od prove i asta od krme 
imaju na kontraasti pribijene brocuje, a na 
njima su mankuli od prove i mankuli od krme (...) 
Sa dvostrukim talijanskim deminutivnim su- 
fiksom braciilet (Potomje, Peljesac) = bra- 
cdlet (Kuciste) »narukvice«. Ovamo ide tal. 
bracciatella (-0, 13. v.), deminutiv od bracciata 
f»narucaj« > stvnjem brezitella / pre-, nvnjem. 
Bretze, Brezel > (preko madz.) pereci m. pi. 
(Hrvatska), sing, perec i peretdk (ovo npr. 
Dakovo, stvoren analogijski prema dodaci: 
dodatak), slov. pr esca (Gorensko, Notranjsko) 
= presta = presta, deminutiv preslica. 

Lit.: Croma, ID 6. Macan, ZbNZ 29, 1, 
213. Caric, Slike 1. Pletersnik 2, 280. REW 
1256. DEI 581. 582. 593. 597. Weigand-Hirt 
1, 287. 

Brae, gen. Braca m, otok srednje Dalmacije, 
tal. Brazza, koje nastavlja kllat. Brattia. 
Najstarija je potvrda hrvatskog oblika iz polo- 
vine 10. v. : 1° fj Bpdx^a, 2° vfjaoc, cxepa 
U£y&>ai 6 BpctT^ii^ (11. v., u rukopisu 16. v., 
Ovo predstavlja sa co = u dativ ili nominativ 
ako co ne stoji za poluglas kao AidScopa 
= *Jadtru. Pripadao je Neretljanina. Zbog 
toga predstavlja u dalmatinskom otocju jedan 
iz serije otoka koji su najprije naseljeni hr- 
vatskim stanovnistvom sa zaleda. Gubitak lat. 
-a je kao u Mljet < Melita, iz cega izlazi 
da su imena otoka koja su potvrdena iz latin- 
skog (rimskog) doba, i onda kad nije bilo iden- 
ticnosti izmedu naziva otoka i imena najvazni- 
jeg mjesta na njemu, mogla glasiti u latinskom 
lokativu Brattiae, Melitae itd. Odatle po pravilu 
-;', ae > e: preko -&/-& Sermi > Srijem, Romae 

> Rim. Brattia je predlatinsko ime. Buduci 
da se veze po jednom misljenju i s Plinijevim 
Elaphites, koje se obicno vezu sa dubrovackim 
otocjem, uzimlje se da je Brattia isto sto 
Brettia, a ovo opet da je identicno sa mesapij- 
skim Ppevxiov »jelenova glava« (Strabo 6, 82), 
kod Hesychija PpevSov »jelen«. Upor. slicno 
tumacenje imena grada BpevTrjcuov = Brun- 
disium, Brundusium. S prijevojem i Brittium 

> Bruttium, danas Abruzzi pi. Alessio upo- 
reduje s ilirskim gradom Brindia, danas 
Brentista u Arbaniji. Ali se uporeduje i s 
Brittanni (danas fr. Bretagne, pridjev breton) 
— Carvetii od kelt. caruos = lat. cervus, 
prema tome takoder »jelenji otock. Iz toga 
izlazi da ime Brattia ide u pred -ie. supstrat. 



Brittania je u nasim spomenicima prema grc- 
kom izgovoru vlat. oblika Vretanija (Karlovacki 
Ijetopis, 1503.), vretanijska ostrva. 

Lit.: ARj 1, 574-5. Skok, Slav. 171-9. 
Isti, ZNF 14, 75-81. Alessio, RIO 2, 99. 
Safarik, Earn. 15. Grujic, GISND 13, 203- 
209 (cf. JF 14, 252). Moravcsik 144. 164. 
Mayer I, 94-5. 2, 27-9. 

brace, gen. braca f. pi. (Vuk, Boka) »vinova 
komina, trop, tropme (ZK)« = brece, gen. 
breca f. pi. (18. v., Bella, Stulic) »isto«. Nije 
jasan odnos tih dvaju oblika, e za. a moglo 
bi biti kao dubrovacko-rom. casa > chesa 
(de Diversis), ali i onako kao u resti < rasti. 
Upor. ipak brenke pored brance (v.). Upor. 
galsko brace (fr. brasserie »pivara«) i rus. braga 
»Malzbier« prema lat. fraces »01kuchen«. 

Lit: ARj 1, 574. REW 1253. FEW 485. 
Matzenauer, LF 7, 71. Vasmer 1, 116. Isti, 
RSI 6, 193. 195. Banali 1, 237-238. Jud i 
Spitzer, VuS 6, 129. Skok, ZRPh 46, 388. 

brada f (14. v., Vuk) »barba«, sveslavenska 
rijec iz praslav. doba: *borda, baltoslavenska 
i zapadnoindoevropska; lit. barzdd i lot. barda. 
Slog bra- nastao je po zakonu likvidne metateze 
(polj. broda, rus. boroda). Odatle pridjev na 
-aib: bradat (15. v.), koji je takoder praslav., 
baltoslav i lat.; lit. barzdotas, lat. barbatus. 
U drugim slav. jezicima nalaze se i izvedenice 
bradavica f (15. v.) i podbradak, gen. -tka. 
Rumunji posudise kao slavenske kulturne 
izraze poabhsaaa > broboada f »zenski rubac 
za zamatanje glave«, odatle brododelnic m 
»kabanica« = imbrobodeald f, a Istrorumunji 
bradovitsj f. Ta prefiksalna slozenica nalazi 
se jos sa sufiksom -nik (v.): podbradnik m 
»nakicena pantljika«; sa -njak: podbrddnjak 
(Vodice, Istra) »1° dio vrata pod celjusti, 
2° vrpca od sesira koja ga drzi pod vratom«, 
u cakavskom sa sufiksom -fa: podbraja f 
(Lumbarda, Korcula) »vrpca na klobuku 
kojom se podvezuje ozdo ispod brade pa gore 
preko usiju«; sa -aca: podbradaca i »rubac 
za podbradivanje«, odatle i denominali pod- 
brodi'vati se impf. = podbradovat, -ujem 
(Kosmet). Sufiks u bradavica varira sa -avka: 
bradavka (Krasic) f (upor. polj. brodawka), 
odatle biljka bradavnjaca '1, deminutiv bra- 
davicica f, i pridjev na -jast: bradavicast. 
Deminutiv na -ica: bradica f (takoder prezime 
Bradica, Prekrizje, Hrvatska); augmentativi: 
na -ura, -urina: bradura, bradurina, na -ina, 
-etina: bradina, bradetina. Oznake ljudi na 
-as: bradaS, gen. -asa m (takoder prezime) = 



brada 



196 



braga 



bradas (Kosmet), na -an : bradan (odatle prezime 
Bradanovic); na -onja: brddonja m. Jos su 
izvedenice na -ovnica: bradovnica i »naevus« 
i kalk braddvatica f (Dubrovnik) za ribu 
barbun (v.). Vuk ima jos s prefiksom u- ubrd- 
dac, gen. -ala m »vunen zamot za glavu, 
tunjga = konda (v.), vacel = vacov (v.)«- 
Od sintagme bez brade nastaje pridjev bezbrad 
(Ljubisa), poimenicen sa -tc: bezbradac (Mi- 
kalja); koji nosi bradu je bradonos (Jambresic). 
Neologizam je L. Kostica bradoglad m »koji 
gladi bradu«. Denominali su na -a-ti: bradati 
(kukuruz brada) (u-), na -i-ti: uhraditi, uhradim 
pi. prema impf, ubradivati, -bradujem »uzeti 
ubradac«. Eufemizam za »vrag« bradailo (Srbija, 
v. SEZb 7, 147). Ne zna se ide li u ovu leksi- 
kologiisku porodicu: bradajaga m (nar. pjesma) 
»Turcin koji u boju ide za vojskom i dariva 
vojnike koji osijecaju glave palim borcima«. 
Danicic to izvodi neuvjerljivo od slozenice 
marda + aga. Onomatopeja bi mogao biti pf. 
glagol razbraddnjati se, -am »razblebetati se« 
stvoren prema brada. 

Lit.: ARj 1, 577. 265. 3, 255. 10, 219. BI 

2, 614. Miklosie 19. SEW 1, 72. Trautmann 
27. Bruckner 40. ASPh 11, 225. KZ 45, 53. 
Stawski 43. Mladenov 42. WP 2, 135. Elezovlc 
1, 57. Ribaric, SDZb 9, 174. Bulat, JF 5, 
147. Kostie, Ny 2, 251. Scheftelowitz, KZ 
54, 231. 56, 177. Gartner 315. Kusar, NVj 

3, 338. Iljinski, Sbornik Sreznevskij (1924), 
27. si. 

bradva f (Vuk), prema stcslav. brady, gen. 
*braduve > bradbve, prvobitno osnova na u, 
upor. crkva < crbky, gen. -ktve za prijelaz 
u deklinaciju a. Nalazi se jos u slovenskom i 
bugarskom; nepoznata je sjevernim slavenskim 
jezicima; gluz. brodacica < stces. brodarica 
opominje na njem. Bartaxt, a nije dokaz za 
postojanje refleksa u zapadnom slavenskom. 
Uzimlje se da je posudena iz germ, bardo 
»sjekira kao ratno orude«. Buduci da se ne 
nalazi u sjevernim slavenskim jezicima, moralo 
bi se uzeti prema Loewe-u da je posudena 
iz balkanskog germanskog, dakle iz gepidskoga 
uDaciji. Za praslavenski se pretpostavlja *bordy, 
gen. -auife, ali za taj oblik nema potvrda u 
poljskom i ruskom. Svakako je slog bra- 
nastao po zakonu likvidne metateze. Rumunji 
imaju barda f, dem. bardita, bardila) »Art 
Streitaxt« (upor. polj. bardysz), glagol a bardui 
»tesati« iz madz. bard, bardolni, koje, prema 
Miklosicu, nije posudeno iz panonskoslaven- 
skoga, nego iz stsas. barda. Mladenov otklanja 
posudivanje iz germanskoga, dopusta srodnost 
slavenske rijeci sa germanskom. 



Odatle: deminutivi na -lea: bradvica f, 
na -id: bradvic, na -ilj: bradvilj m; augmenta- 
tivi na -elina: bradvetina f, na -urina: bradvu- 
rina; denominali na -a-ti: bradvati, samo s 
prefiksima iz-, o- (Lika, Vuk) »izraditibradvom«, 
na -i-ti: bradviti impf. (Vuk) »bradvom tesati«. 

Lit. ARj 1, 580. 4, 142. 8, 436, Bruckner 
ASPh 42, 138. MikloHc 19. SEW 1, 73/ 
Mladenov 42. Stender-Petersen 223. Kiparsky 
216. Hirt, PBB 23, 337. Vasmer, RSI 4, 
169. Janko, Sldvia 9, 346. Gombocz-Melich 
1, 289. i si. 

braga f (Caric, Silba) »kratko debelo uze 
na obruc (sluzi za hvatanje predmeta pri 
krcanju ili iskrcavanju, pomorski termin)«. 
Od mlet. braga, furl, brage »Lederriemeri« = 
tal. braca, metafora od galske rijeci braca 
»gace«. Odatle na -atura > mlet. -adura bra- 
gadura f (Muo) »konop dug 20 m na polandark. 
U prvobitnom znacenju u arb. brek(e) (Ulcinj) 
»caksire za zimu«. 

Prvobitno se znacenje vidi'i u izvedenici 
bragese, gen. pi. bragesa f (Marin Drzic) = 
bragese (Crmnica, Rab, Bozava, Pag, Malinska, 
Tivat) = bragise (Belostenec) = bragesi 
f (Cres) = brgese (Istra, Vodice) »gace« = 
(sa metatezom b-g > g-b) grdbise (juzna Ita- 
lija, Rab), upor. arb. brakesha (Zatrebac). 
Odatle izvedenica na -njdk, upravo pridjev 
na -bn poimenicen na -jak brdesnjak m (Lika, 
Perusic) =bradhnik (Krasic) »gatnjik, gasnjak 
(ZK), uckur« na osnovu metateze i disimi- 
lacije g-n > d-nj iz *bargesnjak. Veliko mno- 
stvo varijanata pruza slovenski: bragese = 
bregese — brg se (Goricki kraj, Kras) = br- 
-{iese = brehese (Rezija) = (zamjenom sufiksa 
-usa) breguse = brguse, brejiase (Notranjsko) 
= (ispustanjem r kao u dezelo) begese = 
(metateza) grbuse; poimenicen pridjev brege- 
snica. Odatle odbacivanjem sufiksa -use = -ese 
bege f. pi. = (asimilacijom) gege f. pi. (Gorenj- 
sko, Bela Krajina) = gege (ZK), deminutiv 
gegice. Izvor je mlet. i furl, braghesse f. pi. 
»pantaloni alia moda orientale«. Sufiks je 
nejasan. Ako je gr. -\aaa > -essa, nije jasno 
kako je nastalo znacenje odijela jer -issa ozna- 
cuje zensko lice. 

Prvobitno je znacenje dobro ocuvano u 
slozenici benevreci m. pi. (Vuk, Brusje, Hvar, 
knjazevacki okrug), s varijantama u f bene- 
vreke (Vuk) = (asimilacijom b-v > b-b) 
benebreke (nar. pjesma, bugarstica) = bre- 
bebreke (17. v., Palmotic) = benevrke (Vuk) = 
benevrake (Bogisic) = (metateza) berevneke 
(Lika) = banovreke (Istra) = banabreke 



braga 



197 



bran 



pored barnabreke, barnoveke, brnoveke »caksire, 
hlace, pantale«. Ovamo mozda disimilacijom 
b-v > d-v dinevraka m (Pavlinovic) u cudnom 
znacenju »bencina, cobance«. Ta je slozenica 
balkanska rijec. Nalazi se jos u rum. bernevici, 
-veci, arb. brendevek (Gege), bug. benevreci 
i u makedonskom kao i u novogrckom (d)jta- 
vco|3pctx(a) (pisano i raxvvoppaxa). Prvi 
je dio slozenice gr. prilog cwrdvco »gornji«, 
cime se oznacuje razlika prema braca »gace«. 
Samoglasnicke promjene a > e govore za 
osmanlijsko posredovanje u sirenju grecizma 
na Balkanu (tur. benevrek). Izvedenica je od 
braca prema Bernekeru i bracin m (15. i 16. 
v., u historijskim spomenicima), bracina »Kleid«, 
bracnik m »isto«, takoder u rus.-cslav. »Seiden- 
stoff«, odatle bracnenica (Kavanjin) »haljina od 
bracina«, radna imenica bracnovanik »tko nosi 
takvo odijelo«. Podrijetlo sufiksa nejasno. 

Lit.: ARj I, 575. 131. 233. 236. 626. 2, 404. 
9, 771. Jagic, ASPh 6, 662. Pletersnik 1, 16. 
49. 54. 61.246. Sturm, CSJK6,57. Ws;dkiewicz, 
RSI 6, 233. Caric, Slike 2 (tumac). Kusar, 
Rod 118, 19. Vasmer, RSI 3, 262. 6, 197. 
Isti, GL 49. Isti, ZS 18, 2-3. 88-93. GM 
46. Meyer, Ngr. 3, 19. Ribaric, SDZb 9,130. 
133. Crania, ID 6. REW 3 1252. DEI 581, 
582. 

bragoc m (Bozava, Krk, Malinska, Baska) 
»domaca lada sa dva jarbola (prednji nizi, 
drugi visi)«. Od mlet. bragozo = bargozo 
»barca da pesca dell' Adriatico«. Upor. istrom., 
mlet. i trsc. bragagna f »barca da pesca a tre 
alberi«, s istim korijenom ali drugim sufiksom: 
-anea (upor. Barcagno, Zadar). Obje rijeci 
su naziv i za mrezu. Upor. sobaka (v.) u 
oba znacenja. Battisti izvodi od braga < gal. 
braca (v. gore braga), sto bolje odgovara 
znacenju mreze, ali se moze izvoditi i od barca. 
Upor. fr. barge kao i re > rg perga < perca, 
amurga. 

Lit.: Crania, ID 6, 106. REW 3 952. DEI 
586. 587. Ive 148. Skok, ZRPh 57, 467-9. 
479-80. Putanec, AHID 1, 174. 

brajda f (15. v., Hrvatska i Slovenija, 
Belostenec, Jambresic, ZK, Vodice, Krk, 
Cres) »1° odrina u vinogradu ili uz kucu, 
2° prvi red vinograda na obrsu (v.), ZK, 
3° loze poredane po drvenim stapovima 
horizontalno na okrajcima livada (uz njih se 
moze sijati i gajiti vocnjak, Prcanj) = brajga 
(Lastva, Perast) »uz put posadene loze za 
razliku od loza u vinogradu« = slov. brajda 
»an einem Gelander gezogene Reben, die 
Rebenhecke«. Toponim Brdjdica (Rijeka). 



Od tal. braidq (13. v., furl, braide »campo, 
podere«, srlat. braidq »ravnica«), langobardskog 
podrijetla, upor. nvnjem. breit »sirok«. 

Lit: ARj 1, 581. Ribaric, SDZb 9, 105 
Pletersnik 1, 49. 2, 70. Jagic, ASPh 1, 159* 
Vasmer, ZSPh 13, 331. Perusek, ASPh 34 
31. DEI, 587. REW 1266. Prati 162. Sulek 
Im. 29. 

brak' m (13. v.) »P zenidba, udaja, svadba, 
danas sluzbeni izraz za matrimonium, 2° bracna 
gozba (Mrnavic)«. Nije narodna rijec nego 
rijec historijskih spomenika i pisaca. Nalazi 
se jos u bugarskom i starocrkvenoslavenskom, 
odatle u ruskom i ukrajinskom. Praslavenski 
je postverbal obrazovan s pomocu sufiksa -ko 
od bbrati > brati, berem. Upor. znak od znati 
(v.). Odatle pridjev na -bn: bracan (13. v.), 
danas opcenito u odredenom obliku u bracni 
par. 

Lit.: ARj 1, 574. 583. Miklosie 20. SEW 
81. Mladenov 43. Lang, LF 43, 223-30. 
322-32. 404-410. Bruckner, KZ 45, 50. 
319. Sobolevskij RPV 1\, 431-448. 

brak 2 m (16. v., dubrovacki pisci, Mljet, 
Krk) »1 ° neka morska trava, vrsta alge (Korcula 
i drugdje u Dalmaciji), 2° (po semantickom 
zakonu sinegdohe) plitko mjesto u moru gdje 
raste ta alga (ribarski termin: ribe ke zive na 
braku, Krk, zbog mreze)«. Deminutiv na -id 
bracie (Stulic) »museus«. Odredeni pridjev 
brakicni (HE). Od tal. braga »fango, melma«, 
pred-ie. leksicki relikt, koji se osim u roman- 
skom nalazi jos u arb. brak, berak »mocvara«, 
gr. Ppdyoc,, gal. *bracum > stfr. brai, prov. i 
katal. brae u prasrodstvu je s rus. morokva, 
mozda i s nasom rijeci mlaka (v.). 

Lit.: ARj 1, 575. 583. Macan, ZbNZ 29, I, 
207. REW 3 1258. 1264. DEI 587. Roglic, 
HE 3, 230. Isti, PE\, 495-6. 560. 

braktiisat se, -Isem pf. (Kosmet) »okamti 
se«. Turcizam (od aorista brakti, brakmak 
»ostaviti«) potvrden u istom znacenju i u 
ostalim balkanskim jezicima od iste aoristne 
osnove: bug. braktisa(v)am, arb. braktis, 
cine, brahtisire i imperativ brae »ostavi«. 

Lit.: Elezovic 2, 502. Mladenov 43. Pascu 
2, 1 14. 

bran m (Vuk, Kovcezic 1, 96) »(tisanska 
nosnja) dugacka haljina koju nosi nevjesta 
svrh kamizole ili koreta od crvene kadife, s 
ambretama s obje strane prsiju«. Tu rijec 
tumaci Danicic od tal. brano »komad«, a 
sto ne objasnjava znacenje; brano nigdje ne 
znaci odijelo. Mozda prije stoji u vezi s da- 



bran 



198 



braskva 



korum, briu, pi. brine, cine, brina »vuneni 
seljacki, najcesce crveni pojas« < *brenu ili 
branu. 

Lit.: ARj i, 583, DEI 590. Tiktin 225. 

branca f (16. v., Senj, Marulic, Mikalja) 
= brance (Split, Sibenik, Rab, Bozava) = 
brenke, gen. brenaka f. pi. (Dubrovnik) = 
brenke (Dobrota, Lastva, Muo, Korcula) = 
(sa nk > ng, upor. planda, novogr. pojava) 
brenge (Bijela, Pastrovici, Boka) »skrge«. Stulic 
i Zore imaju sing, brenak, gen. -nka m, brenta 
m. pi. (Budva) »skrge«. U Mulu (Boka) brenak 
je dio mreze palandare koji ima manje magle 
(v.) ali cesce. To bi bila metafora, ako je ista 
rijec. Na Ugljanu bronce, gen. pi. bronc »grkljan«. 
Odatle na tal. deminutivni sufiks -ino: brancin, 
gen. -ina, ak. pi. brancine (Kostanjica) < 
mlet. bransin = branzino »labrax lupus«. 
Od gr. xa Ppctyxia > lat. branchiae (Co- 
lumella, Plinije), kslat. branda. Ta rijec u 
zapadnoj Romaniji ima uceni oblik, a samo 
kod nas narodski, i to naglaseno a > a i e 
(prema dubrovacko-romanskom) i ki > c i k 
(upor. orkulic). Upor. brace i brece (v.). 

Lit.: ARj \, 584. 626. Kusar, Rad 118, 
15. REW 1271a. DEI 588. 590. 

branda f (Dubrovnik, Kuciste) » 1 ° vrsta 
prenosnog kreveta (nategnuto platno na drvo), 
2° Hangematte«. Od tal. branda »isto«, post- 
verbal od brandire »scuotere«. Zove se i ranac, 
gen. ranca m »poljski krevet«. 

Lit: REW 8 1273. DEI 589. 

brandia f (Vuk, bez naznake gdje se govori) 
»fitilj topovskk. Noviji njemacki deminutiv 
Brandlein, od Brand. Prijelaz u feminina 
kao u novijim germanizmima u Srbiji: mama 
f, kragna f, vasvandla f < Waschwandel. 

Lit.: ARj 1, 585. 

brankarela f (Smokvica, Korcula) »ribarski 
termin) cetvorokuka udica za hvatanje hobotni- 
ca«. Od tal. brancarella, deminutivna izvedenica 
na slozeni sufiks -ar + -ellus, od branca »zampa, 

Lit: DEL 588. REW 3 1271. 

brasno n (Vuk) »stokavski istocni naziv za 
muka (u cakavaca, npr. u Vrbniku), meija 
(kajkavski, ZK) na zapadu (u Vodicama, 
Istra poznata je samo muka, ali u Peroju 
samo brasno)«. Praslavenska pridjevska izve- 
denica *borsbno, bez paralela u baltickoj grupi. 
Slog bros- nastao je po zakonu likvidne metateze 
(upor. rus. barosno »brasno od rize«). Docetak 



-bno opominje na lat. farina, koje je takoder 
pridjev od far, gen. f arris < * farsis ; brasno je 
prema tome jedan od rjedih latinsko-slaven- 
skih identicnih izraza iz oblasti poljoprivrede. 
Upor. jos orati i arare. Ne treba uzeti s Uhlen- 
beckom da se radi o posudenici iz gotskoga 
barizeins nego o prasrodstvu s torn rijeci. 
U starocrkvenoslavenskom brasno je znacilo 
»jelo«. To znacenje ocuvalo se u katolickom 
crkvenom terminu Brasdncevo (Vuk) za svet- 
kovinu Tijelovo, kada se svetkuje Isusova zadnja 
vecera s ucenicima. Ta je rijec poimenicen 
pridjev na -evo od deminutiva brasance pored 
brasnace u znacenju »hostia, eucharistia«. 
Dubrovacki je pisci upotrebljavaju u znacenju 
»pricest«. Odatle denominali brasniti (Belo-; 
stenac) = brasnovati (15. i 16. v.) impf, 
»ici na pricest«. Odatle odredeni pridjev bra- 
sancani (cetvrtak) pored brasanski. Za viaticum 
postoje izvedenice koje su pridjevska poime- 
nicenja na -ica: brasanica (Vuk), brasenica = 
brasnenica = brasnjenica = (sa disimilacijom 
nj-n > Ij-ri) brasljenica. Poimenicenja su i na 
-nik, -enka: brasnenlk, brasnjenik (Crna 
Gora); brasnenka »kruska brasnava«. Pridjevi 
su na -av: brasnav, odatle brasnjavka »jabuka 
brasnava«; na -ast: brasn