(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "GZM 1918"

^ . BIBLlOTHEi 
■J MUSBI 

BOSNIAE ET til SAE 

• SARAJEVO 




GLASNIK ^"XIIACHMK 

ZEMALJSKOG MUZEJtf 3EMAJbCKOr MY3EJA 

BOSNI I HERCEGOVINI. BOCHM M XEPU,ErOBMHH. 



UREDNIK: 
DR CIRO TRUHELKA. 



* 



yPEflHHK: 

ftp TiHPO TPyXEJIKA. 






XXX. — 1918. 



2> *. 



•■• 



'■■■■■-. 



Urednistvo: 

Sarajevo, bos.-herc. zemaljski muzej. 

Administracija: 

Sarajevo, bos.-herc. zemaljski muzej. 



ype.iimuiTuo: 
CapajeBo, ooc.-xepu. 3eMan>cKH My3ej. 

AjiMiimicTpauii ja : 
CapajeBo, 6oc.-xepu,. scMaJbCKH Myaej. 



tiodisnja cijena Qlasnika s postarinom 6 K. roflHuiH>a mijeHa RnacmiKa c nouiTapiiHOM 6 K. 

Dopisi i novcane poSiljke u stvari pretplate flonwcH h HOBiaHe nouiHJbKe y CTBapn npeT- 
i oglasa neka'se uprave na biblioteku zemalj- n/iaTe n omaca HeKa ce ynpaiie Ha 6n6jiHOTeRy 
skog muzeja k.ao administraciju Qlasnika zemalj- aeMajbCKor My3eja Kao aAMHHHCTpaunjy Tflae- 
skog miizeja. iif. HHKa 3eM3.n>CKor My3eja. 



SARAJEVO - CAPAJEBO 

ZEMALJSKA STAMPARIJA - 3EMAJbCKA WTAMIIAPHJA 

1919. 






-J 



SADRZAJ. CAflP>KAJ. 



I. Arheologija i povijest. — I. ApxeoJiornja h noBHJecT. 

Slrana — OpaHa 

Msgr. Frano Buli£ i Dr. Petar Skok: Natpis Petra Crnoga. 

(S 1 slikom) • 1—10 

Riza ef. MuderizoviC: Bosanski majdani za turske uprave . . . 21— '28 

— Kronika Mula Mustafe Baseskije -. . . 29—102 

Dr. fra Julijan Jelenid: Dva Ijetopisa Bosne Srebrene . .... 115—128 

Dr. Ciro Truhelka: Pabirci iz jednog jajackog sidzila 157—176 

II. Nauka o narodu. — II. Hayi<a o HapOAy. 

BjiaAHCJiaB CKapnh: ftopHJeicjio upaBOCJiaBHora Hapoaa y ojeBepo- 

3anaflBOj Bochh . 219—266 

Dr. Petar Skok: Ceska knjiga o vlaskom pravu 295—316 

• 

III. Nauka o prirodi. — III. Hayna o npupoAM. 

O. M. Cutura: Eruptivno kamenje u jugozapadnoj Bosni .... 11 — 20 
Stanko Pavici6: Tercijarna zavala Vrbasa kod Banje Luke i njene 

terase 103—114 

Viktor Apfelbeck: Revizija vrsta Otiorrhynchi sa Balkanskog Polu- 

ostrva • ■ • ; 129—156 

Dr. Giinther vitez Beck pi. Mannagetta: Flora Bosne, HercCgo- 

vine i bivseg Sandzaka Novog Pazara . ... . • 177 — 218 

Dr. Fridrik Katzer: Ugljenonosne naslage mladeg tercijera u poljima 

zapadne Bosne '. . 267—294 

Dr. E. BaudyS: Prinos flori gljiva Bosne i Hercegovine.. (S 1 slikom) 317—328 

IV. Razno. — IV. Pasiio. 

Dr. Petar Skok: f Dr. Konstantin Jos. Jire5ek 329—332 

Dr. Fridrik Katzer: f Hermann Eng;elhardt 333—336 

— f Fridrik M. BerWerth .' 337—338 



U*P<* 



•■• • 



Imenik spisatelja. — Mmchmk cnncaTejba. 



Strana — CrpaHa 

Apfelbeck Viktor: Revizija vrsta Otiorrhynchi sa Balkanskog Polu- 

ostrva : 129—156 

Baudys dr. E.: Prinos flori gljiva Bosne i Hercegovine 317—328 

Beck pi. Mannagetta, dr. Giinther vitez: Flora Bosne, Hercego- 
vine i bivSeg Sandzaka Novog Pazara 177—218 

Bulic Msgr. Frano i Skok Dr. Petar: Natpis Petra Crnoga . . 1 — 10 

Cutura' O.'M.: Eruptivno kamenje u jugozapadnoj Bosni 11— 20 

Jelenic dr. fra Julijan: Dva ljetopis* Bosne Srebrene 115—128 

Katzer dr. Fridrik: Ugljenonosne naslage mladeg tercijera u poljima 

zapadne Bosne 267 — 294 

— f Hermann Engelhardt 333—336 

— f Fridrik M. Berwerth . . 337—338 

Muderizovic Riza ef.: Bosanski majdani za turske uprave . . . 21— 28 

— Kronika Mula Mustafe Baseskije . '29—102 

Pavicic Stailko: Tercijarna zavala Vrbasa kod Banje Luke i njene 

terase 103— 1U 

CKapHh BjiaAncaaB: IlopHjeKJio npaBocjiaBHora napo/ia y cjeBepo- 

•aana^HOJ Bocira '. '219—266 

Skok Dr. Petar i Msgr. Bulic Frano: Natpis Petra Crnoga . . 1 — 10 

Skok Dr. Petar: CeSka knjiga o vlaskom pravu . 295 — 316 

— t Dr. Konstatin Jos. Jirecek . . . _ 329—332 1 

Truhelka dr. Ciro: Pabirci iz jednog j'ajackog sidzila 157 — 176 



♦ 




Ood. 1918. 



SARAJEVO, JANUAR— DECEMBAR. Svezak 1.-4, 



LAW ZEMAUSKOG IHA 

o o o o o o o U BOSNI I HERCEGOVINI. ° o o o o o o 



Urednistvo: Sarajevo, b.-h. zemaljski muzej. — Administracija: Sarajevo, b.-h. zemaljski muzej. 
Godisnja cijena Glasnika s postarinom 6 K. — Pojedine sveske stoje s postarinom 2 K. 
Dopisi i novcane posiljke u stvari pretplate i oglasa neka se uprave na direkciju zem. muzeja. 
___, ,. k ao administraciju Glasnika zemaljskog muzeja. ■— *• 



Natpis Petra Crnoga. 

Napisali 

Msgr. Frano BuHc i Dr. Petar Skok. 



U monografiji Petra Kaera, sto je izasla kao suplemenat Bull. Dalm. XIII. 
(1890.) pod raslovom „Dvije opatije sv. Petra Gumajskoga i sv. Stjepana de Pinis 
u staroj spljetskoj nadbiskupiji za doba narodne dinastije", dokazano je, da se je 
zaduzbina Petra Zerni, o kojoj posjedujemo veoma interesantnu darovnicu, nala- 
zila u Poljickom Primorju »u mjestu tada zvanom Sello ')» koje odgovara danasnjoj 
crkvi sv. Petra na Ratu zupe Jesenica k istoku Krila« (str. 33.) 

U istoj raspravi identificirana su mnoga mjesna imena te darovnice. I ako 
gdjekoje od tih identifikacija potrebuju danas reviziju, ipak rezultat u pogledu 
mjesta, gdje se je nalazila crkva, sto ju je Petar Zerni sagradio »ad honorem 
principis apostolorum omnium Petri apostoIi«, ostaje jos i danas 
na snazi. 

Neznatna i zapustena crkvica Sv. Petra na Ratu u Jesenicama porusena 
god. 1910. nije ostatak crkve, koju je sagradio Petar Zerni, vec je kasnije sazdana, 
valjda u XIV. vijeku 8 ). Ispod ove gornje crkve lezi u rusevinama starija, ona 
Petra Zerni iz XI. vijeka. AH je od velikog interesa to, sto se je na ploSi od 
zrtvenika (poznije crkve) nasao veliki natpis. Ta je ploca od bijela karaena; 



') Tako u darovnici kod Rackoga str. 127. U novom SiSicevu izdanju, Prirulnik 1 276, pise 
se to ime Selle kao i kod Farlata, Illyr. sac. III. S. 154. § 1. (dva puta). PretpostavivSi, da to 
nije stamparska pogrjeska, kojih na zalost ima u SiSicevu izdanju, rnoglo bi se to tumaCiti kao 
stari lokativ od nominativa selo. Takovo pisanje hrvatskih imena mjesta u Iok. mjesto u nom. je 
dosta cesto u spljetskim listinama: terra a Prasizo a. 1080. Racki 131 = Prasiz a. 1338 SmiCiklas, 
Codex X 395; Osici villa a. 1078, RaCki 114 (apokrif)= Ascezes a. 1192 Sm. II 251.; Otaz a. 
1338 Sm. X 395 za danasnje Prosik, Osik, Otok, gdje je u potvrdama konsonant iz starog loka- 
tiva Prosici, Osici, Otoci. Takovo pisanje dolazi i kod cara Konstantina, v. Nastavni Vjesnik XXIV 
str. 663. Dolazi to odatle, Sto doticni sastavljaci nijesu bili vje§ti hrv. jeziku, pa nijesu umjeli 
od lokativa, koji su culi, stvoriti nominativ. 

») Sr. SiSii, Priruenik izvora hrvatske historije. Zagreb 1914 str. 275. Sr. brojeve 18, 19, 20 
»Bihaca« iz g. 1911; br. 10 god. 1912. 

1 



duga jc I'85/Bj n §iroka (Vfi4 m. Puno ie pretrpjela od slane nwrske vodc. bnduci 
da je crkvica nedaleko inorske obale. Li muzejskoj zbirci drustva Bihaca u 
Spljetu nosi ploca broj 36 A. (Vidi sliku). Sluzila je kao trpeza oltara (mensa 
altaris) sve do g. 1900. 

U ovom je polozaju kusao natpis, sto je na njoj, Sitati Msgr. Bulic* vec 
g. 1889., v. pri kraju gore navedene monografije na str. 39. G. 1904. i 1905. Bulic 
je tri puta jos vidio ovaj natpis i kusao ga proSitati u drustvu sa dr. Pavlom 
Peratom, sada odvjetnikom u Spljetu. Prvo citanje Bulicevo nije moglo biti 
potpuno, jer se jos nije bio nasao citav natpis. AM se vec po inieuu Pctrus, koje 
se spominje u njemu, po recenicama, koje su se mogle razabrati, kao i po 
mjestu, gdje je natpis naden,' moglo zakljuciti, da se odnosi na Petra Zerni i na 
njegovu zaduzbinu. Konstatiralo se vec tada, da je kamen bio na donjoj strani 
u sredini kasnije iskvaren. U ploci je naitne izdubena rupica za svete mocl Ta 
je rupica cetverouglasta, te ima 22 cm sirine i 23"4 cm duzine. Izdubena rupica 
i izlizanost ostalili dijelova ploce najvise skrivise, sto se na natpisu nijesu mogla 
odmah raspoznati dva stupca stihova, od kojih prvi ima 6 stihova, a drugi 4. 
To se sve jasno vidi na spomenutom citanju u Bull. Dalmato. 

Medutim g. 1905. nasao se medu rusevinama spomenute crkvice maiij' 
ulomak ovoga natpisa, dug 32 cm, sirok 64 cm, koga donesose u muzejsku zbirku 
»Bihaca«, gdje se i sada nalazi pod br. 32 A. (Vidi prilozeni faksimile.) 

Godine 1912. darovala je Jesenicka zupska crkva drustvu Bihac ovu trpezu 
oltara br. 36 A, koja se pri prijenosu razbi u 2 komada. Ova dva komada (36 A) 
idu bez sumnje zajedno sa ulomkom 32 A; samo nazalost po srijedi medu njima 
nema nekoliko, i ako ne mnogo, slova. 

Treba ponajprije rijesiti pitanje. sto je u pocetku bila ta ploCa. Prvi still 
natpisa, koji se sasvim dobro dade procitati, je pentametar : Tarn sordente domo, 
p(er)spice, q(ui)d sit omo ')• Ta je reienica ocito namijenjena citatelju natpisa. 
Takvih sepulkralnili sentencija ima u drugom obliku mnogo na natpisima. Odatle 
se moze zakljuciti, da je to natpis sa kakvoga groba, pa da prema tome ploca 
potjece sa kakvoga sarkofaga. Sva je dakle prilika, da su ovu natpisnu plocu, 
kada su nazad koji vijek bili sagradili zadnju crkvicu sv. Petra, — ta je propala 
nazad kojih 20 godina — , digli sa groba Petra Zerni i da su od nje uSinili trpezu 
oltara. No kako je ploSa bila duza negoli oltar, otkinuse komad br. 32 A, koji 
se kasnije nasao u rusevinama. 

Crkvica sv. Petra propala je zadnjih decenija i ostala rusevinom. Drustvo 
B Bihac" stalo je i ovdje voditi iskapanja g. 1911., 1912., 1913. skopcana s potes- 
kocama, jer je crkvica upala, a obliznji je potok oko nje nanio dosta sljunka. 
Iskapanje bi se bilo nastavilo i dalje, da nije nastupio ovaj uzasni rat. 

Od oba sastavljena komada bi uSinjen i poseban otisak na papiru, koji je 
citao dr. Skok, tako da imamo sada tri citanja: Msgra Bulica, dra Perata i 
dra Skoka. Izmjenicnom kontrolom doslo se do donjega teksta. 

Slova su ovoga natpisa vecinom rimska kapitala ispremijesana samo sa 
nekojim uncijalne forme, kako se rabilo u natpisima one dobe, i kako po prilici 
imamo na natpisu hrvatske kraljice Jelene (sr. Sisid, Prirucnik, str. 129.), ali 



») »Qledai, sto je Coviek, kad mn ie grob lako necist!« Domus aeternalis, aeterna, perpetua 
za grob ie vrlo 5est izraz i na rimskim solinskira natpisima. Sr. Bull. Dalm. 1910 str. 58. 



F 



[31 



S ^ 



~ 




S5* 



: :; ?.;; 



u> 






l::,. a 



mnogo jednostavnija i manj'im brojem kradenica 

negoli u ovoinu zadnjemu natpisu. Natpis Petra 
Cruoga glede paleografije nalici dusta natpisu na sar- 
kofagu nadbiskupa spljetskoga Martina (oko g. 970., 
sr. SiSkS nav. dj. str, 130.— 1.) Napose je opaziti, 
da sluvo T dolazi vccinom u kapitalnoj formi, all ga 
ima i u uncijalnoj u trima slicnim oblicima. Sveze 
su slova prilicno rijetke, kao sto i kracenice. Slovo 
P sa prerezom dolje dolazi tri puta kao kracenica 
za per. 

Kako ce se malo nize vidjeti, natpis je sastav- 
Ijen u stihovima, i to od 2 pentametra i 8 heksa- 
metara, ali tako, da hemistisi asoniraju. Ova nam 
konstatacija dozvoljava, da prilicnom sigurnoscu do- 
punimo u zadnja tri lieksametra prve kolumne one 
rijeci, sto ih je zauzela gore spomenuta rupica isko- 
pana za svete modi. 

Tekst natpisa glasi: 

Tarn sordente domo, pferjspice, q(ui)d sit omo i 

In rebus stultis stiidui nicliil utile multis. 

Et dum viguit error, in orbe fui. 

Parum aduc dicam de mei corporis v/i]tfamj. 
5 Duni vicxit in mundo, valaius munere [cuncto]% 

Ingenio lucxit Petrus. Su/a quajm bene dfuxit] ! 

Omnia despecsit cor; semp(er) ad et[er]a vecxit. 

Templum fundavit cum menibus e[t djecoravit. 

Hie obdormivit; cum spiritu [astjra petivit. 
lu D(omi)n(u)s, q(ui)*) scribit, Dabrus, hie me pe/rj/ectt*). 



') Bulic dopunjava multo. 

*) Dr. Perat razrijesuje diaconusque, sto ne odgovora 
kratici; Bulic dominusque. DNS je obicna krscanska kratica za 
dominus, koja se, kako Traube, Vorlesungen I str. 145 i 147 ' 
Nomina sacra 1890 razlaze, upotrcbljavala naiprije za Boga, 
onda za knezove, a napokon za sveOenike, kao Sto je i na 
ovom natpisu. 

Radi konteksta svakako je bolje q razrijesiti u qui negoli 
u que, a kratica q na starijim natpisima znaci jedno i drugo. 
Da se ima Citati bas qui, a ne que, slijedi iz metra: 

*) Da se ima citati per/ecit, zahtijeva doduSe metar. Ali 
valja istaknuti ovom prilikom neke nejasnosti. Kamen pokazuje 
precrtano P, a to je kratica za per; suviSno je onda, sto poslije 
toga dolazi jo5 E. Izmedu PE i FECIT ima mjesta za naj- 
manie dva slova onakve veliCine, kao sto su na natpisu. Ako 
se cita onako, kako zahtijeva metar, nastaju nejasnoce u sti- 
listickom i sadrzajnom pogledu. Natpis naime jednom govori 
o sahraujeniku u trecem lieu, a drugi put sahranjenik sam 
govori u svoje ime. Ocekivali bi dakle, da se me odnosi na 
sahranjenika, a tome se protivi per/ecit. Znacenje glagola per- 
fecit opet zahtijeva, da se me odnosi ili na sam natpis ili na 
sarkofag. Takovih slucajeva, gdje bi sam natpis ili sarkofag 



4 [41 

Kako je gore rccciiu. natpis je s;i proCelne strane sarkofaga. Da se doista 
radi o sarkofagu. vidi se. kako je gore receno, iz prvoga stiha, a vidi se to i 
po gornjem rubu. 

Cjelokupna je duzina sarkofaga bila 1*85 m -f- 0*32 cm = 2 17 cm, a visina 
0"64 cm. 

Da se opet radi jedino o sarkofagu Petra Zerni, vidi se odatle, sto se on 
izrijekom spominje pod imeuom Petrus. A da taj Petrus ne moze nitko drugi 
da bude doli on, izilazi odatle: 1. sto je natpis uaden na mjestu njegove zaduz- 
bine; 2. sto su na natpisu izrazena ova tri biografska podatka: a) templum fun- 
davit cum menibus et decoravit, b) omnia despecsit cor, c) hie obdormivit, koji 
posvema odgovaraju biografskim podacima, sto ill citamo u njegovoj darovnici. 
Tu citamo ad a): Igitur in loco, qui dicitur Selle, circa ecclesiam sancli Stephani... 1 ) 
cepimus ad honorem principis apostolorum omnium Petri apostoli ecclesiam con- 
struere, quamque deo permittente studio artificum compleuimus 2 ). Druga se taCka b), 
koja je na natpisu u pjesnickom ruhu izrazena i sama za sebe mogla bi da se 
i ne odnosi na kakav biografski podatak, drzimo, ipak osvjetljuje ovim rijecuna 
darovnice: „Nam post multorum annorum curricula decidi in infirmitatefmj, ut nulla 
spes euadendi esset; ideo uotum uoui in ipsa infirmitate, ut si ego conualescerem 
de infirmitate, in prefata ecclesia Petri apostoli ibi me totonderem et habilum beatissimi 
Benedicti reciperem. Igitur .... surrexi de lectulo; et consilio et adiutorio Laurentii 
archiepiscopi ceterorum clericorum in supra nominata ecclesia domnum Gregorium, 
nostrum nepotem, abbatem ordinauimus; et hoc quod uoui, auxilio dei adimpleui 3 ). 
Odatle dakle saznajemo, da se je Petar u bolesti zavjetovao stupiti u samostan, 
a to je, sto kaze natpis, omnia despecsit cor. Ad c): Treci biografski podatak 
na natpisu dopunjuje darovnicu utoliko, sto saznajemo, da je Petar u manastiru 
i umro (hie obdormivit.) 

Ono templum fundavit cum menibus et decoravit na natpisu ilustrira se vrlo 
lijepo u darovnici na dva mjesta. Odmah na pocetku 4 ), gdje se kaze, da je 
Petrus ego Zerni, qui et Gumay filius, una cum domina Anna mea coniuge... diuina 
docente dementia ac plurimorum dei seruorum fulti consilio salubre, causa nostrorum 
defunctorum immo delictorum redemptions inniuimus consilium, quatinus de nostro 
proprio conquestu more fidelium omnipotenti deo pro posse nostro aliquam por- 
tlonem offerre possemus ; quodque deo iuuante expleri diffiniuimus. Za tim se kaze. 



govorio, nije mi poznato iz sredovjecne epigrafije u naSim stranama, buduci da Jelicevo Citanje 
ninskoga natpisa (Godeslav iuppano me isto domo co/istruxii) nije sigurno, isp. Jelic\ Dvorska kapela 
str. 15); ziiam samo iz najstarijih latinskih: Manios med fhefhaked Numasioi CIL I* p. 3= XIV 
4123, 1 (na fibuli iz Pracneste oko g. 600 pr. Isusa). Ne bi bilo stoga iskljuCeno, da se PE[. ..]- 
FECIT ima i drukCije 5itati, n. pr. me (sc. Petrum) p(er)e[nnem] fecit. Ali valja opet istaknuti, da 
se ovakovome Citanju protivi metar. Isp. ipak iz solinskih natpisa CIL III 9610: Pro nefas! iste 
luitm loquitur Patronia nomen iam titulus nono vixdum lacrimabilis anno, gdje imamo pjesnicku 
figuru: iste titulus loquitur tuum nomen. Mozda je i Dominus Dabrus htio tako pjesnicki govoriti. 
samo je nejasno stilizovao. 

') Crkva Sv. Stjepana, o kojoj se u ovomu dokumentu govori, jest sadasnja crkva ovoga 
Sveca na 300 metara od ove na sjeverozapadu, zvana Sustjepan. (Vidi Kartu arkeol. Solina i 
okolice.) U njoj se nalaze dva komada pluteja iz starije crkve, iz IX— X. vijeka. Sr. Bull. Dalm. 
1890 (XIII) Prilog D. P. Kaera Prinosak k spornenicima itd. 

») SiSid o. c. 276. 

•) ibid. 277 si. 

*) Si§ic o. c. 276. 



T 



[5] 



da je sagradio a domos, </uas (!) necessaria (!) erant frairibus", da je sagradio 
„\>icum famulis in nominate monticellum{\)." Dak dakle u darovnici saznajemo sve 
potanje, sto je Petar ucinio za benediktinski samostan u Selu, da je sagradio 
crkvu, da ju je dao posvetiti, da su kod te svecanosti bill nazoeni mnogi ^pala- 
tini et Chroati", da je osnovao seliste za samostanske kmete, kaze nam natpis 
lakonicki Jemplum fundavit cum menibus", gdje se pod moenia iinaju valjda 
razumjeti samostanske zidine. Netna dakle sumnje, da se natpis i darovnica ne 
samo slazu u biografskim podacima, nego se naizmjence i potpunjuju. 

Od ostalih podataka saznajemo na natpisu i za autora njegova. To je 
dominus (=svecenik') Dabrus, koji ga je napisao. 

Ostali je sadrzaj natpisa panegiricko isticanje plemenita karaktera Petrova. 
Istice se njegovo preziranje zemaljskih stvari. (In rebus stultis studui nichil utile 
multis.) O svome 6e zemaljskom zivotu stoga malo da kaze (Parum aduc dicam 
de mei corporis vitam). U svome radu i mnogobrojnim sluzbama za svoga zivota 
da je pokazao osobit duh (Dum vicxit in mundo, valatus *) munere cuncto ili 
multo, ingenio lucxit Petrus. Sua (sc. munera) quam bene duxit! Ali sve je te sluzbe 
i Casti prezrelo njegovo srce, koje je tezilo samo za nebeskim stvarima, t. j. da 
se posveti bogoljubnom zivotu. Omnia (sc. munera) despecsit cor; semper ad etera 
vecxit; ili omnia despecsit; cor semper ad (a)et(h)era vecxit s ). 

U pogledu panegirickog crtanja pokojnikova karaktera natpis je donekle 
slican natpisu nadbiskupa Martina '), i ako je ovaj potonji u iznasanju biografskili 
podataka daleko mrsaviji. Interesantno je napomenuti, da oba natpisa pokazuju 
donekle istu frazeologiju : spiritus astra petit 6 ) nalazi se u oba natpisa. Ali je 
po metrici i po kompoziciji Petrov natpis daleko savrseniji od Martinova, sto 
moze i doba postanka protumaciti. Martinov Je natpis iz druge polovine 10. sto- 



') Domnus je obican naslov za svecenikc, koji se je sacuvao do danas u Dalmaciji, u 
Dubrovniku Dum, inaCe Don, a dolazi precesto i u historickim dokumentima, isp. u darovnici 
Domnus Gregorius abbas samostana, sto ga je sam Petar sagradio. Domno Paulus presulus 
o/ert vexillu(m) ist(um). V '. Kronotaksa solinskih biskupa str. 170. i tab. XXXII; Sisic o. c. str. 131. 

=) Izraz valatus munere odgovara n. pr. Ciceronovu: Socratis virilitatis robore vallatus 
animus. RijeC munus upotrebljavaju i rane sredovje6ne listine iz Dalmacije u dvostrukom znacenju: 
aj = dar: qua (sc. cena) peracta eos (sc. kralja Kresimira i kraljicu) largis muneribus honoravit, 
cf. RaCkl, Doc. str. 162; alliis diversis diversa dedit munera; odatle deminutiv: munusculum: 
presbiterum cum suis numusculis Romam mittunt, RaCki str. 207. Na natpisu ova rijec nije u torn 
znacenju, nego u istom kao i u: pontificale munus, civitas quae pontiiicali munere constipata 
consistit, Racki, Doc. 195. 

a ) Ovaj stih ne mora ba5 da sadrzi kakav stvarni biografski podatak, nego je po svoj 
prilici stalan izraz (locus communis) sredovieine retorike. Na na5em t!u nalazimo sliCan heksa- 
metar: Caelica dilexit, cor semper ad aethera vexit u 2icu Sv. StaSa (Auastazija), muCenika solin- 
skoRa (pod Dioklecijanom g. 304.), sustitnika grada i biskupije spljetske. Ovo je 2ide bilo pre- 
pisano iz kodeksa Apostola Zena u XVII. v. (Farlati Illyr. sacr. I. p. 723.). Tu se Cita neka himna 
u Cast Sv. Stasa, a u stihovima 11.— 12. still, Sto ga navedosmo. Zadnji je hemistih, kako se 
vidi, istovietan sa hemistihom na natpisu Petra Cnioga. Pisac himne Sv. Anastazija ili je imao 
pred oCima natpis Petra Crnoga (a u 17. v. lako da je bio jo§ vidljiv u crkvi Sv. Petra u Selu 
njegov sarkofag) ili je ovo crpio iz koga drugoga izvornika starijega, odakle je uzeo ovaj hemi- 
stih i svet Dabro. Ovo je posljednje vjerojatnije. 

*) SiSid o. c. 130. Skok, Pojave str. 45. bilj. 2. 

5 ) Ov»ka dikcija dolazi i na jednom krScanskom natpisu iz Spanjolske iz g. 641, ct.Hiilsen, 
Inscr. hisp. Christ, p 65, zatim na natpisu pape Grgura Velikoga iz god. 604. cf. De Rossi, Inscr. 
Christ. II 1 p. 52, 78. Cf. Bull. dalm. 1908. str. 1 51. 



6 [6] 

ijiOa. dok je Petrov iz konca 11.. kad je znanje latinskoga jezika ved neSto napre- 
dovalo. 

Dok smo dosada bill u stanju, da analizirajuci sadrzaj natpisa razlikujcmo 
biografske podatke od panegirickog pjesnickog kicenja, tesko je kazati za stih 
Et dum viguit error '). in orbe fui, da li sadrzi kakav podatak. koji se odnosi na 
savreniene dogadaje ili je to samo pjesnicka dikcija, koja dalje nastavlja inisao 
prediduceg stiha In rebus siultis stuclui nichil utile multis te kaze, da je bio na 
svijetu, dok je „error" bio? Sta je ono „error"? Da li su to „res stultae" , „nichil 
utile multis", ili se pod torn rijeci sakriva, kako je Monsgr. Bulic sklon misliti, 
kakva aluzija na savremene dogadaje ? Po njegovu shvacanju „error" inoze biti 
u crkvenom smislu: vjerske zablude. A takve su vladale u katolickom svijetu oko 
godine 1050., kada se n. pr. podize Berengar iz Toursa (f 1088.) protiv poznate 
dogme o transsubstancijaciji. On je doduse bio svoj error opozvao, ali se je opet 
kasnije na nj povratio. I sam Grgur VII. ustrucavao se osuditi ga. Lanfranc i 
Anselm iz Canterburya digose se protiv njega. Cijeli je gotovo uceni Zapad 
ucestvovao a ovoj raspravi a ). A opet se ne moze nikako misliti, da se ovaj error 
na natpisu odnosi na sveopce mnijenje o millenariju (o g. 1000.), kada se po 
svijetu mislilo, da ce biti finis mundi, te da 6e se pojaviti kojekakovi errores i 
Antichristus, jer smo daleko od g. 1000, buduci da je Petar Zerni umro oko 
1086—1100. Ne bi bilo nadalje iskljuceno, da se taj error odnosi na bune i nerede 
u hrvatskom narodu prigodom nasilne smrti kralja Zvonimira g. 1089. v petih 
crkvah na kninskom polju 3 ). 

U pogledu kompozicije pokazuje natpis mijesanje prvoga i trecega lica. 
Cas govori sahranjenik sam u svoje ime (studui nichil; in orbe fui; parum . . . 
dicam de mei corporis vitam); a cas opet govori sastavljac natpisa, svedenik Dabrus, 
u njegovo ime (Dum vicxit ..... ingenio lucxit; omnia despecsit; semper ad etera 
vecxit; templum fundavit .... decoravit; hie obdormivit, . . . astra petivit). Ovakav 
nacin nije rijedak ni na starijim ni kasnijim natpisima. 

Natpis je i u metrickom pogledu interesantan. Hemistihovi pokazuju naime 
asonanciju, koja se mjestimice priblizuje rimi: 1. domo omo; 2. siultis \ multis; 
3. viguit] fui; 7. despecsit vecxit; 8. fundavit [decoravit; 9. obdormivit | petivit; 
10. scribit perfecit*). Prema ovonie principu dopunjeni su stihovi 4. dicam\vit[am]; 
5. mundolfcunctoj ili [multoj ; 6. lucxit d[ucxit]. U ovom pogledu nali£i nas natpis 
drugom savremenom nadgrobnom natpisu spljetskog nadbiskupa Lovre iz g. 1099., 
sto se nalazi u spljetskoj krstionici : '), gdje imamo ove asonaneije: 1. venis ' habenis; 
2. turbis\urbis; 3. rexi gessi; 4. flagito Christo ; 5. sanctus\natus. Imamo dakle 
dva savremena natpisa iste metricke forme, pa nije iskljuceno, da im je obima 
isti autor, naime Dominus Dabrus. 

Ovaj metricki nacin, t. j. uvodenje rime i asonaneije kao ritmickih eleme- 
nata u klasiCke metre heksametar i pentametar, nalazi se ovdje ondje vec kod 



') Ispor. iz listina izraz: Cum...quies in regno meo vigcat, RaCki, Doc. 140 (a. 1083). 

2 ) Weiss, Weltgeschichte II. sir. 256. 

') SiSic, Pregledhrv. povjesti str. 59— 60. Idem, Geschichte der Kroaten (Zagreb 1917) str. 316. 

') Buduci da se je e u fecit izgovaralo kao i (cf. Pojave str. 12, 1), asonancija je i ovdje 
potpuna. 

6 ) Sisic, Priruinik I 134, 24; Bulic, Dva sarkofaga Ivana Ravenjanina i Lovre dalmatinca 
Spljetskih uadbiskupa. 1884. 



T 



T| 



Ovidija i Vergila, n. pr. kod Ovida Quot caelum sicltas tot habct tua Roma 
paellas 1 ); ali jc izvjesno. daseni rimom ni asonancijom ne sluze klasifiki pjesnid 
11 ozbiljnoj poeziji '). Pa je posve sigurno, da ove manire nas pjesnik Dabrus 
nema od citanja spomenutili klasiekih autora. Nego se ovaka manira moze potvr- 
diti u Italiji na nadgrobnim iiatpisima vec od IX. stoijeca: n. pr. iz g. 848. jedan 
takav natpis u crkvi Santa Maria Nuova u Rimu. Citiram jedan savremeni nad- 
grobni natpis iz Pise za Beatricu, toskansku kontesu iz g. 1076.: 
Quamvis peccatrix sum donna vocata Beatrix: 
In tumulo missa iacco quae comiiissa 3 ). 

U pogledti ortografskom i jezicnom pokazuje natpis malo osebujnosti. Vidi 
se inkonsekvencija u pisanju slova h. Nikako ga ne pise u omo, aduc, ali dva 
puta u hie. To se opaza i u rukopisima Tome arhidakona, u sredovje£nim listi- 
nama, bas kao i na starijim solinskim natpisima 4 ). Ii u sredini rijeci, koje se je 
u srednjem vijeku i u talijanskoj latinstini izgovaralo kao k, pise sa eh: nichil*). 
Zatim mu nije dosta pisati samo x, nego ga pojacava sa c: vicxit, lucxit, vecxit, 
ili ga opet pise sasvim fonetski sa cs: despecsii. Ovakav nacin pisanja je veoma star. 
Ima ga po svem carstvu, a mnogobrojno je zastupan i na solinskim natpisima"). 
Zatim opet pise suvisno m u vitfamj, mjesto vita, ako je ispravna dopuna. Takovo 
suvisno m cita se i na natpisu nadbiskupa Martina famosa laudem domno 1 ). 
Zatim se primjecuje plur. etera za kasni latinski plural aethera od sg. m. aether 8 ). 

Nakon sto smo analizirali sadrzajnu i formalnu stranu natpisa, ogledajmo 
jos jednom imena, sto dolaze na njemu. Na njemu, kako smo vidjeli, dolaze 
samo dva imena, i to ime sahranjenika i utemeljitelja crkve Petrus, te ime pisca 
natpisa Domnus Dabrus. 

Ime Dabrus dolazi veoma £esto u sredovjefcnim dalmatinskim listinama, i 
to bas u Spljetu. Jirecek III. 22. ga spominje u drugom latinskom obliku Dabro, 
-onis") i tumaCi ga sasvim ispravno kao hipokoristik od Dobroslav ili Dobromir 10 ). 
Nista ne smeta, da i ime Dabrus ovamo metnemo, ma da se svrsuje na -us 
mjesto na -o, jer se zna, da se osobna imena druge deklinacije kao i ona na -o, 
-onis promiscue dekliniraju, cas po drugoj, cas po trecoj deklinaciji; tako citamo 
od Maius jednom dativ Maioni 11 ) a od Ursus genitiv Ursonis 111 ). 

') Ovidius, Ars amandi I 59. 

s ) WOlflin, Der Reim im Lateinischen. Arcliiv fiir lateinische Lexikographie und Qrammatik 
1884, str. 366. si. 

*) V. Guarnerio, Manuale di versificazione itatiana. Bibl. Vallardi str. 106. 

«) V. Pojave str. 35 § 56. 

6 ) Ispor. michi u listini iz g. 1040 Racki str. 45, 153 i u darovnici Petrovoj, Ralki str. 132; 
nichil (a. 1169, 1070), Racki Doc. 73, 82, Smidiklas, Codex II str. 41 (a. 1133), 55 (a. 1144). 

«) V. Pojave str. 36 § 59. 

') ibid. str. 45. 

8 ) Neue, Formenlehre I str. 683. Ovdje znaci nebo, cf. Georges I 200. 

») Tako se i opat sv. Stjepana de Pinis Dabro piSe u gen. a. 1076, Ralki str. 106 Dabri 
abbatis, u akus. a. 1080, Radki 132 abbatem Dabrum, ali a. 1060 Racki 61 domnum Dabronem 
ili opet zajedno a. 1085 domno Dabroni, Racki 141. I ime Sv. Dujma, biskupa i mucenika Solin- 
skoga, pokrovitelja grada i biskupije Spljetske dolazi u sredovjecnim doknmeiitima n obliku 
Domnius, ii ili Donatio, onis. 

") a u dokumentima mjesto hrv. o veoma je Cesto, n. pr. Dabrana < Dobronja, Pradanus < 
Pro dan. 

>') V. Pojave str. 65, 5, bilj. 4. 

,s ) Ralki str. 121 a. 1078. 



8 [8] 

Da li je ovaj nas Donmus Dabrus onaj isti. koji se zove Dabrus scriptor, 
i koji je uz prezbitera Fusca, dakona Dabra, te dakona Pomnia napisao doku- 
menat iz g. 1040. : ) ili je to mozda onaj domnus Dabro, opat sv. Stjepana 
de Pinis, sin spljetskog priora Zirno 2 ), koji sebe u svojoj oporuci naziva indignus 
abbas') i koji se jos na mnogo mjesta spominje, a napose u Petrovoj darov- 
nici kao svjedok u drustvu drugili svjedokn. kada se je Petar pred kraljem 
Zvonimirom u Sibeniku prepirao o posjed njive u Mosoru 4 ) i koji je valjda 
dozivio i smrt Petrovu. jer se spominje, doduse u sumnjivoj Iistini. jos g. 1085. B ) 
Nadalje se jos spominje neki Dabrus diaconus (abl. Dabro Diacono) g. c. 1106. 
kao svjedok za zemlje samostana u Selu za vrijeme opata Qregorija, za koga 
Petrova darovnica kaze: in supra nominata ecclesia dotnmim Gregorium nostrum 
nepotem abbatem ordinavimus"). Ime je u ostalom bilo u spljelskom svecenstvu 
veoma cesto i obicajno. Citamo ga i g. 1119. dva puta u gen. diaconi Dabri filii 
Petrici 7 ) kao i ime svjedoka i diacono Dabrone Petrici filio 8 ). Koji se od ovih 
misli na natpisu, ne da se ustanoviti. 

Ime se sahranjenikovo na natpisu piSe samo Petrus. Qore smo dokazali, 
da je to osoba, koja se u darovnici zove Petrus ego Zerni, qui et Gumay filius"). 
Ovako se i u drugim Iistinama izrazava filiacija: filius Gauzuli, filius Petrici itd. 
i opominje na sredovjecni talijanski nacin: fi Giovanni 10 ) i na nasa prezimena 
Ivanovic, Petrovic\ itd. Nema o tome nikakove sumnje, da se u Gumay ima 
traziti osobno ime, u ovome slucaju ime oca ili preda Petrova. Ovo prezime 
Petrovo Gumay") filius prenijelo se kasnije i na ime samostana, sto ga je on 
sagradio. Taj se samostan zove u Iistinama monasterium sancti Petri de Gumai 1 ") 
a. 1106.; zatim ecclesia sti Petri de Gomai vise puta a. 1176."), monasterium sti 
Petri de Gumaio a. 1187. 14 ), u XIV. stoljecu ecclesia sti Petri de Gumao a. 1358. 
i 1359. 15 ); u spljetskom statutu iz XIV. stoljeca ecclesia sancti Petri de Ghumaye 1 *), 
kod Farlati-a") ecclesia sti Petri de Guinai. 



*) Raiki str. 45: (Et ego) Dabrus scriptor, diaconus Domnio [...■■] diaconus Dabro et 
presbiter Fusco sicut in sceda vetera scripta repperimus, ita scribere curavimus. Stavak se na- 
zalost ne moze sasvim proCitati na mjestu nazna£enom tockama. 
J ) Raiki str. 61. a. 1060. — •) ibid. str. 120 a. 1078. 
«) ibid 132. — 6 ) ibid, str. 141. — «) ibid. str. 129. 

') Smiciklas, Codex II str. 21. U istoj se Iistini spominje kao pisac listine i svjedok Dabrus 
archipresbiter, koji doiazi jos g. 1119. kao Dabrone presbytero. 
e ) ibid. str. 32. 

») Raiki str. 127. i 144., SiStt o. c. str. 276. Farlati, lllyr. sacr. III. S. 154. § 1. ima mjesto . 
ego pogrije§no: ergo. 

">) V. Meyer-Liibke, Einfiihrung in das Studium der romanischen Philologie 2. izd. § 243 
U dalmatinskim Iistinama kao i u talij. moze ovaj filius ispasti. Tako se piSc za iudex Qrubessa 
filius Gauzuli a. 1172 Smit II, 132. a. 1182 Grubescia Gauculi Sm. II 180. 

") U sucurackom konfinu ima ime polozaja Grmajevac, v. Bull. Dalm. XXXIV str. 62, u 
knjigama krivoGrmasovac, kod tvornice cemenla do Staculina. Nije iskljuceno, da se tako nazvao 
posjed kakvoga spljetskoga Gumay-a. 
") Smiiiklas, Codex II str. 16, 17. 
") ibid. str. 143 si. 
") ibid. str. 216. 
") ibid. XII str. 526, 540, 658. 

") Monumenta historico-juridica I, 2 str. 268. Nije li -e mjesto -o Stamparska pogrijeSka? 
") III str. 344 a. 1397. Valjda stamparska pogrijeska, jer na str. 345. pise ispravno Gumay- 



[9] 9 

Kako se iz JireCekovih 111. S3 potvrda vidi, toje prezime plemiCke porodice 

u Spljctu. A nije ograniceno samo na Spljet, kako se iz Lstili istrazivanja mozemo 
uvjeriti. U Kotoru se zove plemicka porodica Gymay '). U Zadru imatno uxor 
Gimmai -). 

A nije Gumay ni jedini oblik. Dolazi veoma eesto i forma Gimanus, osobito 
u juznoj Dalmaciji '). a u Zadru i na otocima Genano, Ginano *). line dolazi i 
kao ime mjesta. U Gruzu ima lokalitet Giman : ) i crkva sv. Geminijana; kod 
Zadra Zinan selo i uvala Zmanscica «) mislim, da ovamo pripada takoder. 

.lireCek tumaci ime od Gemiiiianus i nema sumnje, da je tako. Samo kaze, 
da su Gimanus i Genanus hipokoristici ') (Koseformen, Kurzformen) od Geininianus 
kao i Oemo, Gimus, cemu se ja protivim. Gimanus i Genanus nijesu nista drugo 
nego oblici starodalmatinskog romanskog jezika. Gem(i)nianus sa sinkopom prvoga 
/ nije mogao da(i ni§ta drugo doli mn>m ili n, sto se vec na natpisima opaza 8 ) 
U mjesto e u obliku Gumay nastalo je pod uplivom labiala, za sto opet ima 
dosta primjera 9 ). 

Teze je protumaciti onaj doCetak -ay u genitivu. Jirecek I 87 konstatira 
kod slav'enskih i romanskih imena u sredovjefinim dalmatinskim dokumentima 
genitivni nastavak -ay rjede -oy i isporeduje taj cudni genitivni nastavak sa 
-ai u albanskim mjesnim i porodiSnim imenima. Ne mislim, da je -ay posebni 
genitivni nastavak, nego je Gumai plural = lat. Geminiani ili Gimani, gdje je -ani 
preko -an dalo -ay, Kako je to po slicnim pojavama u veljotskom narjeCju 
sasvim razumljivo ,n ). Buducl da je plural druge deklinacije jednak genitivu sg., 
sasvim je razumljivo, da notar upotrebljava Gumay i za genitiv. Gumay je prema 
tomu samo prividno genitiv. u stvari je to porodicno ime u pluralu, kao sto su 
to sva talijanska porodicna imena, koja se svrsuju na -/: Rossi, Crispi, Medici ") 



') Jireiek II 38. — ») Racki 42 a. 1034. - ») Jirecek II 38. - *) ibidem. 

5 ) Od Jireieka preuzima ovo i Bartoli, Das Dalmatisclie II 304 § 429. 

") Biiduci da u Zadru dolazi oblik Genanus za Gemiiiianus, a poznata je romanska disimi- 
[acija n — n>l—n isp. Meyer-Liibke, Roman. Gramm. 1 § 473, nije iskljuceno, da ovamo pripada 
i ime Gelanus, sto ga Citamo u popisu posjetitelja samostana u Cabdadu, koji dodo.se de terra 
Braslavo a. 850— 896, Racki 382. Racki doduSe misli na str.384, nota 9. na slavensko ime, ali je 
za Cudo, da u popisu bas to ime ima latinski docetak, dok se sva ostala mnoEobrojna muskn 
slavenska imena svrsuju tude na konsonant. Nikako nije iskljuceno, da je to dalmatinsko-romansko 
ime. Ako je tako, onda bi i insula Gelani<danas Ugljan pripadalo takoder ovamo, cf. Nastavni 
Vjesnik XXIV str. 660., dakle bi to bila Geminiana insula, kao §to je Jakljan Liciniana insula, 
Jirecek I 53, 81. 

') Jirelek I 69. 

8 ) V. Pojave str. 50 § 85: alumis pored aIonnus< alumnus. U veljotskom i u hrv. tudicama 
grupa mn ostaje i to u primjerima poslije akcenta, cf. Bartoli 11 370 § 402, 403. Za poziciiu pred 
akcentom nema nazalost drugih primjera; ali i poslije akcenta imamo u hrv. tudicama m: 
domnus> dum. 

•) Forminus, Furminus < Firminus Jirecek U 36, Fumia, sveta Fume<Euphemia; fruzata> 
fimhriata Zeitschrift f. rom. Phil. XXXVII 546; Bartoli 11 354 § 343, 344, 345. U hrv. jo5 poneStra, 
ponistra, funjestra< fenestra. 

10 ) lspor. kod Bartoli-a II § -147 u veljotskom plur. anni>jeii; prema tome bi od Giman 
bio plural Gimati, a onda bi nastala disimilacija m—A>m—y kao u Domnius> Doimus, Duimus 
iz Domtio. 

") lspor. Meyer-Liibke, Einfiihrung 2. izd. § 244. Potanje filologiCko obrazloSenje ovdje 

iznesenih nazora nalazi se u ceSkom »Casopisu pro moderni filologii a literatury«, god. VI. sv. 3. 

str. 252.-255. 

2 



10 [10] 

i t. d. Dakle ono Qumay filius valja shvatiti kao »sin iz porodice Gumay 
< Qeminiani (pi.)* upravo onako, kako se i nasa porodicna imena Petrovic, lan- 
kovic i t. d. imaju shvatiti. 

U darovnici ima Petrus cognomen Zerni. koji je za cijelo identical) sa ime- 
nima i nadimcima Cerne, Zirno, Zernus, Cernus, sto ih Jirecek H. 67. i 111. 17. 

11 obilju potvrduje iz dalmatinskih listina i ispravno tumaci od slav. eni»m>. Po 
tome bi mogli zakljuciti, da je nas Petar iz romanske porodice, all da je vec 
bio barem po imenu kroatiziran 1 )- Zena njegova Anna filia Maii Fave uxor 
Petri Zerni je takoder sudeci po nadimku Fava 1 ) iz romanske porodice. 



') Ta se kroatizacijau inieiiima vrlo lijepo opaza u ranom sredniem vijeku i u Splietu i u 
Zadru. Dolazi dosta Cesto pojava, da sin ima sasvim hrv. ime, a predi jos romansko. U Zadru 
se n. pr. u 12. stotjecu sin zove hrvatski QrubeSa, a otac joS romanski Qauzulus (isp. o ovoni 
imenu gore spomenuti Casopis, VI, sir. 144): Orubessa filius Gauzuli a. 1172-82, Smi£iklas II 
132, 135, 180; isp. u Spljetu Dabrana Oumai »nobilis vir«, SmiCiklas 11 142 a. 1144. gdje se s'n 
zove Dobronja, a predi Geminianus. — U hrv. se historickim raspravama zove Petrus Zerni Petar 
Crne. Ako je Zerni = Cn-m., kako je i najvjerojatnije, onda ga u modernom obliku ne mozerno 
drugCije zvati nego Petar Crni. Prema razlaganju kod Farlata III, S. 154. § 1. izgledalo" bi, da je 
Zerni odevo ili porodifiio ime u. gen. sg. ili u plur., ier se tu kaze: Petrus filius Zerni homo dives 
& honoratus, fortasse frater Dabri Abbatis, qui filius Zirmi, seu Zerni etc. 

») Jireiek III 26. 



Eruptivno kamenje u jugozapadnoj Bosni. 



Priopcio 

O. M. Catura. 



Materijal za ovu radnju potjeCe iz jugozapadne Bosne. Sakupio ga je prof. 
dr. Kispatic i dr. Tucan na nauCnom putovanju po tim krajevima. Qod. 1915. 
u ozujku boravio sain u jugozapadnoj^osni tri sedmice, da vlastitim inotrenjem 
upotpunim materijal za ovu rainju. BuatTci da bas ti krajevi oskudijevaju rudo- 
kopima i zeljeznickim putevima, to je tesko doci do svjezijega materijala. Nedo- 
statak u ovoj radnji treba odbiti i na ovu priliku. 

Ovu sam radnju radio u zavodu zagrebackoga muzeja, gdje mi se je u 
svakom pogledu islo na ruku, pa sam predsjedniku zavoda zahvalan. 

Sistematskoga petrografskoga rada u zapadnoj Bosni nije bilo dosada. 
li. B. v. Foul Ion napisao je opsirniju raspravu u »Jahrb. der k. k. geol. Reichs- 
anstalt, Wien 1892.: Ober Goldgewinnungsstatten der Alten in Bosnien«, te je 
pri torn opisao kremeni porfir kod Qornjega Vakufa. Radnji je dodana i karta 
o rasprostiranju kremenoga porfira. Iz I. Sestolista Katzerove nove geoloske 
karte Bosne razabire se medutim, da je kremeni porfir u uzoj okolici Qornjeg 
Vakufa mnogo manje rasprostranjen nego dalje na sjeveru u Stitu i na istoku u 
Jasekovici pi. kod Fojnice. — Prof. dr. Kispatic opisao je gabro od Kopila 
izmedu Travnika i Bugojna u Tschermaks Miner, und petrog. Mitt., Band XXIX., 
na koju se biljesku poslije (n. o. mj. sv. 5) pozivlje i Katzer, upozorujuci, da je 
gabro iz Kopile suvisan sa onim iz Bijele gromile te da ima eseksitnu primjesu. 
Kod prvoga preglednoga geoloskoga snimanja Bosne i Hercegovine interesirali su 
se geolozi u toliko za eruptivno kamenje, u koliko je sluzilo geoloskomu razjasnjenju. 
Svakako nekoliko prvih podatka o eruptivnom kamenju u zapadnoj Bosni zahvalju- 
jemo beckim geolozima, koji su god. 1879. proputovali Bosnu radi geoloSkoga sni- 
manja. Rezultate su objelodanili u »Jahrb. der k. k. geol. Reichesanstalt, Wien 1880, 
te ih otisnuli i posebno pod naslovom: Grundlinien der Qeologie von Bosnien 
und Hercegovina«, a djelu je dodana i geoloska karta od Bosne i Hercegovine. 
Zapadni je dio snimao dr. Mojsissovics, a v. John je opredijelio i opisao erup- 
tivno kamenje, koje je on donio. Uza nj je sudjelovao i dr. Pilar, a poslije i 
sam geoloski prouCavao zapadnu Bosnu, pa je rezultate priopcio u »Radu« 51. 
pod naslovom: »Geolo§ka opazanja u zapadnoj Bosni«, gdje je opisao kremeni 
diorit kod Jajca. 

Prigodom IX. geoloskoga internacionalnoga kongresa izdala je zemaljska 
vlada u Sarajevu djelo od zemaljskoga geologa dr. F. Katzer a: Geologischer 

r 



12 |2| 

Puhrer dm ch Bosnien and Herccgoviua, Sarajevo 1903. Unravo, Stonastiaj 
zanima, opsirnijc su geoloski opisani krajevi od Jajca, Jezera, Bugojna i Prazora. 
Sto vise svakonni je kraju dodana i geoloska karta. U ovoj cemo radnji cesto 
navesti ovo djelo. On je i u kasnijim spisima govorio <> raznom eruptivnom 
kantenju juzne Bosne, na sto ce se nize upucivati. 

U jugozapadnoj Bosui pojavljuje se eruptivno kamenje poglavito u okolici 
Travnika, Donjeg Vakufa, Babinoga Sela, Jajca, Jezera, zatim u okolici Bugojna 
te oko Luga kod Prozora te cu iz ovili krajeva nekoje kamenje opisati. Iz Vrat- 
nice planine nisain irnao materijala, pa stoga ga ne sponiinjeni. 

Travnik. 

Kroz Travnik protjece Lasva rijeka. Tu kao da cini geolosku granicu. 
S lijeve je strane VlaSic" planina, koja sastoji iz skriljevaca, za koje veli 
dr. Katzer 1 ), da bi mogli pripadati perrnu. 

Jedan Skriljevac s podnozja Vilenice kraj Travnika opisuje prof. dr. KiSpatic" 
kao kloritiCni skriljevac, koji sastoji od glinenca, klorita, epidota i vapnenca s ). 
Diabazno kamenje probija ove skriljavce u velikom polukrugu na zapadnoj strani 
Travnika u obliku greda i liodnika, koje prate zile kremenog pirita sa nesto 
zlata, koje se nekoc kusalo dobivati 3 ). Ja sam po§ao od Pirote preko Vilenice 
i vratio sain se u Travnik s jugozapadne strane. Svuda se vidi. da na povrsiuu 
izbijaju grede diabaza. Ove su 2'lOm debele. Diabaz je na povrsini trosan. Cesto 
se vide izluceni lecici magnetita 3'5mm promjera. 

To je sivo-zelen kamen srednjega zrna. Vec makroskopski uocujemo stu- 
baste glinence pomucene zeleno. Pod mikr.oskopom se vidi, da kamen sastoji od 
glinenca, augita. Glinenci su razvijeni u stupcicima. Obicno su pretvoreni u klorit, 
tinjac i vapnenac. Na nerastrosenim individuima vide se lamele po albitnom 
zakonti. Potamnjenje okomito na a izuosi 32° — 33", sto bi odgovaralo Labrador- 
Bytownitu. — Medu stupcice plagioklasa utiskuje se augit, cineci s glinencima 
onu karakteristicnu diabaznu strukturu. On je obicno pretvoren u klorit i vap- 
nenac. Katkada prelazi i u vlaknasti amfibol. — Magnetita ima u nepravilnim 
nakupinama, a Cesde se vide i oktaedrifini prerezi. Uza nj se opaza nesto pirita. 

Iznad pilane kod zeljezuicke postaje Turbe na putu u selo Varosluk opaza se 
diabaznoga kamenja. Ovaj je kamen jako rastrosen. inace pokazuje u sastavu 
veliku slicnost sa diabazom iz Vilenice a narocito sa diabazom, koji i na drugim 
mjestima zapadno od Travnika provaljuje kroz skriljavac. 

Komar planina. 

Komar planina lezi na razvodu Vrbasa i Bosne te tvori istocnu granicu 
tako zvane hrvatskc Bosne. Ona je u glavnom gradena od brusilovaca i vap- 
nenca. Nedaleko od zeljezuicke stanice u Qlavici (969 m) nalazi se eruptivuoga 
kamenja u velikim naslagama. koje leze na spomenutim brusilovcima. Kamenje 
je u toliko vazno, sto daje materijal za plocnike ulica u Sarajevu i drugim gra- 

') Dr. Katzer: (Jcol. Fulircr durch Bosnien mid Mercegovina, pag. 158. 

a ) Rad 151. 

*) Katzer: Schwcfelkies- uud Kupferkieslagerstattcn Uosniens 1905. sir. 40. 



131 H 

doviina. Dr. Katzer 1 ) spoininje u kratko ovn kamenje nvako I (llavici probi- 
jaju brusilovce eruptivne mase, slifine krenienomu porfiru... Cini se, da kamen 

stoji s jedne strane u savezu s kremenim porfirima Vraniice i Radovan planine, 
a s druge strane s kremenim dioritom od Jajca i Jezera. '!'o je jedria od erup- 
tivnili greda, s kojiina obiluje kraj Donjega Vakuia. Jajca, Bugojna i Prozora«. 
(jiitovo citava Glavica gradena je od ovoga kamena, koji se sla/.e u deblje 
ili tatije klupc. Kroz klupe se provlace bijele zilice. koje su 2"3cm debele. Te 
zilice na prvi pogled izgledaju kao apliti. Na povrsini se zilica uhvatila tanka 
kozica sericita. 

Pod inikroskopom mozemo odrediti, da se tu radi o jednom przincu. Kamen 
je mikroskopski sitna zrna, gust, boje bjelkaste s prelazoin u sivu. Sivo-zelene 
piknje od nakupina zrakastoga amfibola kao da mu pruzaju porfiricno lice. — 
Pod mikroskopom se vidi, da kamen sastoji U glavnom od glinenca, kremena, 
amfibola i epidota, a u manjoj mjeri od cirkona, apatita, pirita i sericitnih naku- 
pina. .ledino za glinenac mozemo reci, da je ovdje kao primarni dio kamena. 
Dolazi u manjim ili vecim fragmentima, bez pravilnoga kristalskoga obrisa, a 
sav pliva u kremenu. Obicno je rastrosen u sericit. Na svjezim mjestima ima 
injeliurastih uklopoka. Lorn svijetla a' i y' manji jc nego u kremena. Potam- 
njenje okomito na « iznosi 13° — 15°, sto bi odgovaralo albitu. Ortoklasa nema 
u kamenu. 

Kremen kao da tvori bazu, u kojoj ostali dijelovi plivaju. Ne mozemo raza- 
brati, koliko ga ima primarna, jer ne pokazuje nikakve karakteristike. On ima 
u sebi kopljevinaste mjehurice kao uklopke, jer cesto opazamo pomicnu libelu. 
Osim ovih ima uklopaka cirkona i apatita, a katkada i jedne rude, koja iina 
velik lorn svijetla, po svoj prilici granata — Amhbol dolazi u zrakastim iglicastim 
nakupinama, boje je zelene, a pleohroizma a — zudkasta, b = sivozelena, c = ze- 
lenkasta. Kut je potamnjenja malen. 

Epidot tvori cesto u kamenu mala gnijezda ili u situim zrncima zajcdno sa 
sericitnim listicima u glinencu kao njegova pretvorba. Cirkona i apatita ima malo, 
a jasni su njihovi bipiramidalni oblici. Malo ima magnetita i pirita. 

Bjelkaste zice, koje se kamenom provlafie, sastoje od istih ruda, kao i 
kamen, u kom leze. Te su zice gusce i sifnijega zrna. Glinenci su u njima mnogo 
svjeziji, a amfibol rjedi, stoga imaju i boju jasniju. Ovdje je jos jasnija klasticna 
pjescenjasta struktura, gdje kremen tvori vezivni cement. Iz svega se vidi, da 
imamo pred sobom jedan klasticno przinasti kamen. Po svom rnineraloskom 
sastavu tu se vidi, da imamo posla po svoj prilici s przincem kremenoga poriira. 

Babino Selo. 

U dolini Vrbasa izmedu Jajca i Donjega Vakufa pojavljuje se velika mno- 
zina diabaznoga kamenja, poglavito uz lijevu obalu rijeke. Cruptivno kamenje 
zaprema u duzini po prilici 5 km. Mojsissovics je prosao tim krajem te pise o 
ovom kamenju. Osim toga je pruga iz Donjega Vakufa u Jajce dosta bogata 
razlicitim eruptivnim kamenjem, o cijem tektonskom odnosaju ne mogu na zalost 
podati nikakvu orijentaciju. Komadi, koje sam uzeo za opredijeljenje, potjecu od 



') Dr. Katzer, op. cit. p. 160. 



14 [41 

velikih valutica i kamena zivca, ali o njihovu pnjavljivanju neda se niSta stalna 
reci. Crni driadiekoro melafiru imlicni kamen jest dosta rasiren. 

I dr. Katzer 1 ) spominje diabazno kamenje od Babina Sela i veli: >>h Donjega 
Vakufa ide zeljeznica u Jajce neprestano uz Vrbas. kojega romanticnu, sumoni 
bogatu, cesto stijesnjenu dolinu okruzuju s lijeve straue gromade diabaznoga 
porfira i melafira. a s desne permski skriljavei sve do blizu zeljeznicke stanice 
Babina Sela. Na ostrom zavoju rijeke pred stanicom prelazi eruptivno kamenje 
i na desnu straw, dok sam hrbat ovdje iznad stanice sastoji od vapnenca. 

>Na daljnem putu vide se s lijeve strane pruge gotovo neprestano eruptivne 
mase, koje probijaju kroz tiujcasto-vapnenaste. jako stlacene skriljavce te domi- 
niraju medu valuticatna, koje se ore sve do zeljeznicke pruge. « 

Ovdje -u Babinu Selu prosao sam zeljeznicku prugu, koja prosjeca diabazno 
i melafirno kamenje. Diabazi samo su veoma trosni, a boja im je sivo-crna, sa 
zelenkastim glinencima, koji su porfiricno izluceni. Mozemo ga po strukturi i 
mineraloskim sastavinama opredijeliti kao diabazni porfirit. Pod mikroskopom se 
vidi, da kamen sastoji od glinenca i piroksena, a uz to dolazi u manjoj kolicini 
apatit i magnetit, te sva sila sekundamih ruda. Strukture je porfiricne. Qlinenci 
dolaze u dvije generacije. Porfiricno izluceni glinenci obicno su razvijeni plocasto 
smjerom plohe M, a sastoje od sraslackih lame'a albitnoga zakona. Oni su 
rastroseni u vapnenac, klorit, epidot i sericit i ne dadu se opredijeliti. Plagioklosi 
druge generacije isto su tako rastroseni. To su stubasti lecici, koji s augitom 
tvore bazu. Medu tim cini se, da ima prelaza iz porfiricne u zrnatu strukturu. 
Piroksen je gotovo bezbojni augit, koji se je razvio u sitnim zrncirna u bazi, a 
gdjekad i u vecim lecima, koji su porfirno izluceni. Najcesce je pretvoren u 
kloriticnu tvar, a katkada se poznaje njegov kristalinicki habit. Tu vidimo prereze, 
na kojima raspoznajemo jasno prizmu i oba pinakoida. Tu i tamo ima pokoj 
kristal apatita i bezbroj sitnih zrnaca magnetita. Sekundarne su rude veoma 
rasirene. Vapnenca je toliko, da kamen sumi u solnoj kiselini. Opcenito ima ovdje 
epidota. klorita, sericita i pirita. 

Analiza ovoga kamena dala je slijedeci rezultat: 

Si 5 49-20"/ 

Ti0 2 2-34 « 

Al a O s 2117 « 

FeO + Fe.0 3 8" 70 « 

MgO 262 « 

CaO 7-25 « 

Na 2 1-94 « 

K*0 2-31 « 

Qubitak zarenjem . 477 « 

100-30% 

Ova bi analiza po Rosenbusch-u odgovarala diabaznomu porfiretu. 

Uz ovaj kamen imamo u potoku valutica zelenkaste boje i zrnate strukture. 

Pod mikroskopom motreni pokazuju glinenci stubasto lice, a razvijeni su ujednoj 

generaciji. Oni zadiru u augit, koji puni njiliove kuteve i stvara diabaznu strukturu. 

Prema tomu, uz rasireniji diabazni porfirit, dolazi kod Babina Sela i obicni diabaz. 

') Dr. Katzer, op. cit. 180. 



5 



[51 15 

Jajce. 

Na zapadu od .lajca izmedii Plivc sa sjeverne strane, a Vrbasa i zeljez- 
nickc pruge s juziic nalazi se jedan eruptiviii knmpleks- Dr. Mojsissovics je valjda 
na put" uzeo jedan kainen za opredjeljenje, a toga jc v. John ') opredijelio kao 
diorita. Dr. Pilar-) u svojim »geoloskim opaznnjima pise o njem: »r:ruptivnoga 
stijcnja, koje bi po svom polozaju i po svom sastavu moglo spadati u paleozoicku 
grupH iormacija. motrio sam na lijevoj obali Vrbasa povrh Jajca. Taj kamen 
ocituje se po mjeri ruda kao kvarcdiorit «. Kainen je opisao i mikroskopski. 

I dr. Katzer 3 ) navodi ovaj eruptivni masiv kao kremeni diorit, pa o njem 
veli: »Od osobitoga su interesa kremeni dioriti podrucja Jajca, koji dijelom pro- 
bijaju triadicno kamenje i tako se naslanjaju na mezozojske talozine. — Oni 
cine jugozapadno od grada dosta veliku gredu, a vrhunac zaprema 840 m visoku 
trigonometrijsku tacku i kopicu Erende, visoke 904 m. Qrede dopiru jugoistoCno 
do Vrbasa, na sjeveru do Zakoplja i jezera Plive. Jugozapadno odatle prema 
Drinovu Dolu izbijaju male kolicine, a morat ce biti apofize glavnoga masiva«. 
.la sam obisao citavo podrucje eruptivnoga kamena, a samo mi je primjetiti, 
da nijesam nigdje opazio apliticnoga lica kamena. sto ga spominje Dr. Pilar. 

To je sivkast kamen, srednjega zrna, a katkada prevladuje svjetlija boja. 
Kamen sastoji od glinenca, kremena i amfibola. Pod mikroskopom vidimo, da se 
katkada pridruzuje jos tinjac, a uz to nalazimo uvijek apatita, titanita, ilmenita, 
zatim rastrosbom nastali klorit, vapnenac, epidot i pirit. Kamen pokazuje zrnatu 
strukturu. Qlinenci su ponajvise razvijeni u stubastim lecima. Katkada se vide 
srasla5ke lamele, pretvorene u sausuriticnu tvar. Lorn je svjetla manji nego u 
kremena. U kamenu od Zaskoplja nalazi se £esto i pertita. — Kremenom je kamen 
obilan. Ne pokazuje nikakve osobitosti, ima u sebi mjehurastih uklopaka i iglica 
od apatita. — Amfibol je zelenkaste boje, cesto prelazi u vlaknasti amfibol, a ovaj 
u klorit. — Biotita u nekim preparatima nema. Qdje se javlja, razvijen je u vedim 
i manjim listovima, a cesto se sraste s amfibolom. — Apatit dolazi u sitnim 
iglicama i to najvise kao uklopak u kremenu i amfibolu. Titanita u nekim pre- 
paratima ima dosta u zrncima, a ova su najvise uz ilmenit, koji katkada prelazi 
u leukoksen. Jedan kamen od Zaskoplja sam analizirao, te sam dobio njegove 
sastavne dijelove ovako: 

SiO, 55-30% 

Al s O s I7'81 « 

FeO + Fe s O s 11-02 « 

MgO 3-06 « 

CaO 8-39 « 

Na 2 2-34 « 

K 2 156 « 

Vlaga 032 * 

Gubitak zarenjem ■ ■ 072 « 

100-52%. 
a to i odgovara kremenomu dioritu. 

') Grundlinien d. Oeologie v. Bosnien und Hercegovina. 

') Rad 51. 

*) Dr. Katzer, op. c. 



16 [6] 

Jezero. 

Kremeni diorit od Jajca pojavljuje se u mnogo manjcm opsegu kod .Ic/.u- 
rina sjeverno od Jezera. Ovaj je dicrit slabo otkriven. a vidi se samo na istoe- 
nom obronku Jezurinskoga lirpta. Valutica se nalazi svuda po njivama i potoku. 
Ovaj diorit je sasvim sliean onoiiiu od Jajca. I u njem nafazimo pertita. 

Svakako je interesantno kamenje, koje se pojavljuje juzno od Jezera s obje 
strane Plive, te u doliui potoka Perucice. Kameii se pojavljuje u klupama. skriljav 
je, a samo vidimo na prelomu na skriljanju okomitom porfiricne uklopke kre- 
tnena. Takvo kamenje zovu Nijemci kremenim porfirima ili porfiroidnim skri- 
Ijavcima. koji su nastali dinamickom metamorfozom od kremenoga porfira. 

Kao takovo kamenje spominje ga i Dr. Katzer 1 ) te pise: «Veoma su inte- 
resantni i znameniti za okolicu Jezera kremeni porfiri, koji su identicna petro- 
grafskoga karaktera s onima Vratnice planine kod Qornjega Vakufa, a ipak se 
od njih razlikuju po klupama, koje medusobno probijaju, koje bi iz daljine dale 
prije na sve zakljucivati, nego na tSkove eruptivnoga kamenja. Klupe poput 
naslaga jesu pojav dinamske metamorfoze, ali onaj vlaknasti porfir i porfiroid, u 
kojili su glinenci pretvoreni u kremen i sericit, jesu neznatni prema porfiru, koji 
nije vlaknast, nego samo slozen u tanke klupe, cJja nutarnja struktura u poredbi 
s onim juznoga podrucja ne pokazuje nikakovu promjenu.« 

»Najljepse se moze vidjeti izvrsno u ovake tanke klupe slozeni porfir raz- 
mjerno s obje strane Plive jedan km povise Jezera, zatim u rijeci Perucici.« 

Razlike, koju spominje Dr. Katzer, ja nijesam mogao opaziti. To je sasvim 
skriljav kamen, zelene boje. Sav je obrastao sericitnim kozicama. Iz zelene 
mase proviruju leci kremena, koji su porfiricno izluceni. Na gdjekojem mjestu 
polovicu kamena zaprema vapno osobito na povrsini. 

Pod mikroskopom se vidi, da kamen sastoji od glinenca, kremena i tinjca. 
Uz to se nalazi po gdjekoje zrno cirkona i apatita. Sericita, koji je nastao sekun- 
darno, irna mnogo, zatim u maloj kolicini amiibola, a katkada, kako smo vec 
spomenuli, zaprema polovicu kamena vapnenac. 

Struktura je porfiricna. Glinenci su bili razvijeni u plocastim kristalima. 
Oni su gotovo sasvim pretvoreni, a produkt pretvorbe jest najvise sericit. U 
Perucici nalazimo ne§to svjezih glinenaca dosta gustih lamela. Potamnjenje -La 
iznosi 16° — 17°. Ortoklasa nijesam opazio u kamenu. Glinenci su Cesto slomljeni. 
— Kremen kao porfirni uklopak jest cest. Rijetko opazamo dilieksaedri5ne oblike, 
jer su kristali gotovo uvijek razlomljeni u komade, a ove drzi masa, koja se 
neda razlucJti od baze. Kremen ne pokazuje nikada unduloznoga potamnjenja, 
kao sto je to obiiino kod kamenja, koje je bilo izlozeno tlaku. Magmatska koro- 
zija, koja dolazi na kremenim lecima kod porfira, jest i ovdje obicna, a ispu- 
njena je s bazicnom tvari. Kremen una sitnih mjehurida kao uklopaka. — Biotit 
se pojavljuje u krpama, a obicno vise puta previjen. On se pretvara u muskovit 
i klorit. a pri torn izlucuje zeljezne rude. — U manjoj kolicini u obicnim kri- 
stalima dolazi cirkon, apatit i magnetit. Kristali apatita cesto su puta prelom- 
Ijeni na vi§e komada. Baza sastoji od sitnih zrnaca kremena i glinenca, u kojoj 
plivaju sericitni listidi. Ovi su poredani u dva pravca, koji su jedan na drugom 
okomiti. Preko preparata povlace se nakupine vlaknastoga amfibola. 



') Op. cit. p. 169. 



p 



17] I 



* 



Analiza jednoga kamena s desne obale Rlive dala je slfjededi rezultat, 

SiOj 63-411" „ 

KeO + Fc.X) 3 8-22 « 

Al,(), 11-56 « 

MgO 274 « 

CaO 5'35 

TiO, 095 « 

Na s O 183 « 

K s O 3-32 « 

Oubitak zarenjem . 3'31 « 

100*68% 
Ovakvoga kamenja ima u Alpama, Ardenima, Walesu i drugdje. Opcenito je 
mnijenje, da je to dinamometamorfozoni promjenjeni kremeni poriir, Rosenbusch ') 
istina priznaje, da nema jos specialnih radnja u dostatnom broju. koje bi to 
pitanje sasvim rijesile, ali je slicnost dinamometamorfozom pronijenjenih kre- 
menili porfira tol ka. da se sigurno svuda moze raspoznati prijasnji kamen. Analiza 
odgovara kreinenomu poriiru. Mikroskopska struktura i vanjsko obiljezje odgovara 
sasvim kamenju, kojega spominje Rosenbusch kao dinamometamorfozom promje- 
njeni kremeni poriir. 

Bugojno. 

Na zapadnoj strani od Bugojna blizu ceste, koja vodi iz Bugojna u Kupres, 
pojavljuje se eruptivno kamenje. To je jedan melafirni greben, o cijem raspro- 
stiranju i nalazistu veli Dr. Katzer 8 ) da probija verfenske skriljavce i vapnence, 
pa on pise: »Od Hana Luke, ispod kojega prelazi preko ceste i potoka Paridca, 
ide prema sjeverozapadu na lbrisno i sjeverno k Nikolinu potoku i sumi Rastiku 
do Hana Suljage, onda preko Savrackoga potoka i Hana Nuker do Orlovca i 
Hana Cardak. Od Nikolina potoka proteze se uski jezik uzduz Osmanjske kose i 
hrpta Tovarnice prema jugozapadu«. Ovaj melaiir jest sivo-crn kamen. Iz guste 
bazc proviruju uklopci zelenkastoga piroksena. Drugi put ima kamen osobito na 
povrsini okrugle mandule, koje su ispunjene vapnencom. 

Pod mikroskopom sastoji kamen od piroksena i vapnenca. Plagioklas je 
razvijen u stubastim lecicima. a veOinom je rastrosen te pun vapnenca, koji je 
i inace rasiren, puneci mnogobrojne supljinice. Uz vapnenac ispunjuje supljinice 
i kremena kiseiina. — Druga glavna sastavina kamena jest augit, koji tvori 
mjestimice velike uklopke. On je pod mikroskopom gotovo bezbojan. Na prerezima 
se cesto vide prizme i pinakoidi. Sraslaci su po (010) cesti. — Magnetita ima u 
kamenu, a nepravilna je zrna. 

Odzak. 

Na jugo-istoku od Bugojna kod Odzaka nalazimo u malom kompleksu erup- 
tivnoga kamenja. Prostor, §to ga zauzimlje ovo kamenje na Katzerovoj geoloskoj 
karti od Odzaka, cini se, da je nesto velik, jer je tek kod Odzaka otkriven. 



') Rosenbusch: Mikrosk. Phisiographie d. massig. Qcste'nc, Stuttgart 1908. pag. 856. 
! ) Dr. Katzer: Op. c. 

3 



I s 1181 

• 

Treba ali primjetiti, da Je geoloska karta okolicc Bugojna medotim reambulirana 
kako to — Katzer u svojoj moriografiji ugljena Bosne (Bergbau u. Hiitte. 1917, 
str. 288) primjecuje. Kruz gredu ovoga melaiiricnoga kamenja nacrtao je Dr. 
Katzer idealni profil, a u samoiii nalazistu pise slijedece: ■ Potptinu analogiju 
ovoga velikoga melafirnoga tuka (t. j. onoga sa zapada Bugojna, kojega smo 
prije spomenuli) ima nalaziste meiafira. koji lezi u istocnom iriadicnuin protegiiudu, 
kod Gornjcga Vakufa na medi verfeuskoga skriljevca i triadicnoga vapnenca* '). 
Vec na putu u (iornji Odzak pojavljuje se eruptivno kamenje po iijivama. 
dok ga neina po potocima. Odniali pred Odzakom proviruje melafir u obliku 
kupule. Do svjezijega je kameiia tcsko doci, a na povrs'iii je rastrosen. Ovaj 
melafir je sivo-crn kamen gusta znia, rastrosen, sa solnoin kiselinom sumi. Pod 
inikroskopom vidimo, da sastoji od glinenca, piroksena, olivina te nesto zeljeznc 
rude, a mnogo ima pridosloga vapnenca. Olinenci su jedne generacije, pojavljuju 
se u stubastirn lecima, koji su krupniji, nego oni u melafiru kod liana Luke. 
Rijetko se vide sraslacke lamele, jer je vecinom rastrosen, a katkada u njemu 
vidimo cpidota i sericita; inace je ispunjen vapnencom tako, da leei samo 
pokazuju pseudomorfozu po glinencima. Augit je gotovo bezbojan. a pani prostor 
izmedu glinenaca, a katkada je samo izlucen u vecim lecima. Cini se, da je 
olivin bio bogato zastupan. Mjesto olivina u kamenu je velika mnozina zuekaste 
serpenlinaste tvari. koja je nastala po svoj prilici iz njega. Zelfezira ruda cini se, 
da je magnetit. 

Lug kod Prozora. 

Kod Luga izmedu Crina potoka i Rame rijeke probija melafiricno kamenje 
mezozojske naslage. Dok melafir izmedu rijecica sve do Qornjih Visnjana svuda 
izbija na povrSinu, a nema stunnje, da se jos dalje rasprostire prema zapadu. 
nalazimo u Crina potoku uz melafir i gabroidnoga kamenja. Kako ovaj gabro 
stoji u savezu s gabrom od Jablanice, to se ne mislim na nj potanje osvrtati. O 
melafiru kod Luga pise Dr. Katzer: ! ) »Trijaske naslage juzno od Prozora probija 
masivno kamenje, kojega je izlijev po svim mogminostima zbio se, ako ne u mladem 
mezozoiku, a ono barcm u najmladem triasu. To su melafiri (naviti) i augiticno 
porfiricko kamenje, koje se prostire u velikom otkrivenom prostoru od Luga 
prema Donjim Visnjanima i zauzimlje citavi hrbat medu potokom Crinom i 
Ramom do Gornjih Visnjana te se cini, da su prelazima medu sobom spojeni. 
Porfiricni melafiri ipak odlucno prcdnjace.« O ovom eruptivnom kamenju govorio 
je Katzer poslije 3 ) na novo te je narocito upozorio na pojavu gabra, koji vodi 
magnetit na sljemenu Krstaca izmedu Rame i Crine. 

Ispitao. sam poblize po nekim tankobrusinama melafir sa raznih mjesta. 
To je sivocrn kamen, iz cije se erne mase dizu svjezi porfiricno izluCeni glinenci. 
koji kamenu daju porfiricno lice. Pod inikroskopom se vidi, da kamen sastoji od 
glinenca, piroksena, a uz to se izlucila zeljczna ruda i vapnenac. Struktura je 
porfiricna. Olinenci prve generacije, koji su se razvili porfiricno, staklenasto su 
prozirni. Albitni sraslaci opetuju se cesto po kalovarskom sraslacu. Na jednom 
takvom dvostrukom sraslacu iznosilo je simetrijsko potamnjenje 

') Dr. Katzer: Op. c. 
«) Dr. Katzer: Op. c. 
») Die riisenerzlaccrstattcn Bosnicus. 1910, pag. 320. 






1191 19 

1 . . . . 26° 
['.... 21 

2 . . . . 13" 
2' .... 14° 

su> bi odgovaralo u prosjeku labradoru Ah, An... Qlinenci druge generacile dolaze 
ii obliku igltca, te su nesto trosniji. Augit se pojavljujc kao zadnji izluceni prndukt 
a siiiiim bczrednim zrncima. Magnetit pokazujc cesto svoje karakteristiCne okta- 
edrifine prereze. Kao sekundarnc iiakupiiic cesti su klorit i vapnenac. Analiza 
kamena dala je slijedeci rezultat: 

SiO, 49-04% 

AIA 1802 « 

FeO + Fe 3 0, 9-33 « 

MgO 2-25 « 

CaO 11-12 t 

Na»0 3-22 « 

K,0 2-35 « 

Oubitak zarenjem . . 5'41 « 

10074% 

ZakljuSak. 

U jugozapadnoj je Bosni eruptivno kamenje dosta rasireno. To je po starosti 
starije kamenje lz mezozojske periode. Inace ima tu dubinskoga kamenja 
i povrsinskoga, zrnatoga i porf iricnoga, bazicnoga i kiseloga 
kamenja. 

Kamenje, koje je ovdje istrazeno jesu: melafiri, diabazi, dioriti, 
kremeni porfiri, odnosno sericitni skriljevci i prsinci. 

Dior it od Jajca jest kremeni amfiboldiorit, a sastoji od plagi- 
oklasa, pertila, kremena, amiibola i biotila. 

Melafiri tvore gusto i porfiricno kamenje, a sastoje oJ plagioklasa i 
augita. dok staklene tvari nemaju. 

Diabazi su obicni diabazi i diabazni porfiriti, ofiticne strukture. 
Sastoje od plagioklasa (Iabradora) i augita, a ovaj je bezbojan. Uz ove dolazi 
mnostvo sekundarnih ruda osobito vapnenca. 

Kremeni porfir cesto ne pojavljuje se u svom pravom obliku. nego 
promijenjcn u sericitni skriljevac, a ta se promjena zbila usljed dinamske 
fnetamorfoze. On sastoji od plagioklasa te kremena i biotita. Svi su sastavni 
dijelovi raspucani i razmrskani. 



3* 



Bosanski majdani za turske uprave. 



Priopdio 
Riza ef. Muderizovie. 



Uredujuci turske spise, zaostale iza otomanske uprave u Bosni, koji se sada 
nalaze u arhivu bos.-herc. zemaljskog muzeja, naisao sam na nekoliko njih, koji 
se odnose na bosanske rudokope, bili oni eksploatisani ili se za njih trazile kon- 
cesije, i nekoliko njih, koji se odnose na uvoz soli u Bosnu i Hercegovinu. 

DanaSnje racionalno obradivanje bosanskih majdana sa velikom tehnickom 
spremom i velikim kapitalom dakako daleko nadmasuje u svakom vidu produk- 
tivnost ovih starih majdana, ali je u tursko doba, kako se iz tih spisa razabire, 
i otomanska uprava polagala neku pomnju i vaznost obradivanju majdana. 
Dakako, radilo se onda jos istim primitivnim spravama i neznatnim ulozenim 
kapitalom, kao i u srednjem vijeku, pa kako rentabilitet u glavnom ovisi o teh- 
ni£koj spremi i kapitalu, bio je uspjeh naravski prilicno slab a pojedini majdani, 
koji su u srednjem vijeku cvali, u tursko su doba redomice napusteni te je ostalo 
samo ono malo produkcije, polrebne za podmirivanje domade potrebe. Nazado- 
vanju rudarstva u Bosni za turske dobe bilo je vise razloga. Radilo se onda 
istim primitivnim halatom i spravama kao i u srednjem vijeku a i rudarsko 
zakonodavstvo ostalo je isto, jer je sultan Sulejman recipirao stare sredovjecne 
saske rudarske zakone te izdao pod imenom Kanuni saz') (saski zakon) posebni 
zakon, koji je odsele imao valjanost u Citavoj carevini a od onoga doba pa 
sve do XIX. vijeka rudarsko se zakonodavstvo u Turskoj nije pomaklo ni korak 
naprijed, prem je tehnika u Evropi znatno napredovala. 

Vazan razlog propadanju rudarstva, osobito u Bosni, koja je proizvadala 
mnogo srebra, bilo je brzo iscrpljivanje srebrnih majdana, koje je za osmanlijske 
vlade kud i kamo pospjeseno. I tu je bio povodom jedan Sulejmanov zakon, 
koji je iscrpljivanje srebrnih zila silno pospjesio. U srednjem vijeku smjeli su 
bosanski rudari stavljati u promet samo srebrne verge (sipke) i to bolane 
(takozvano bolano srebro), to jest, morali su pokazati drzavi, odnosno njenom 
zakupniku, sve izradeno i u verge (sipke) iskovano srebro. U ime poreza zadr- 
zalo se stanoviti dio ovih verga u korist drzave a na ostalo udario bi se pe£at 



') Ovaj kanun i tri druga rudarska zakona cara Sulejmana izdao je Fehira ef. Spaho po 
kodeksu u miizeiskom arhivu u »Qlasnikii zemaljskog muzeja 1913«. 



[2] 

(bulla) i ovakovo su bolano srebro vlasnici slobodno mogli prodavati i izvazati, 
docim bi se, sto bi se nebolana u protnetu zateklo, nemilice plijenilo. 

Time je prometsa vrebrom, stavljen pod ostru kontrolu. dakako i ogranicen; 
ali sultan Sulejman, koji je za svoje velikc ratove trebao mnogo gotova novca 
i koji je zeio, da novae ostane u drzavi, nastojao je. da taj promet a njime i 
produkciju srebra. sto vise podigrie i poveca. 14. srpnja 1536. (25. inuharema 943.) 
izdao je posebni zakon, koji je imao obradivanje srebrnili rudnika sto vise uspje- 
siti. Olavna ustanova ovog zakona bila je ta, da je svaki rudar srebro, sto bi 
ga izvadio i na propisani nacin ocistio. morao nositi u kovnicu, koja je bila 
smjestena u blizini rudnika i tamo ga dati prekovati. Ovo srebro iskovalo bi se 
uvijek onda, kada bi muse u kovnici nakup.Ia jedna »reda«, to jest 1 3.000 drama 
te bi mu se, odbiv troskove i poreze, vratio sav ostali iskovani novae. U kov- 
nici iskovalo bi se od 100 drama 420 komada akci, a vlasniku stavilo bi se 
od rede u racun 50.424 akci. Od te svote odbijalo mu se u ime troskova za 
kovanje novca 4262 akce, kao pristojbu za novcani pecat 3SO0 akci a od ostatka 
bi se odbilo u ime poreza jos desetina, tako da bi rudar dobivao gotovih 37.748 
akci na ruku. 

Prema tomu dobivao bi od srebra, predana kovnici, gdje se kovanje oba- 
vljalo pod strogim nadzorom posebnog emina (povjerenika), ravno tri cetvrtine 
svoga srebra, prekovana u gotovi novae, sto je bilo povoljno i za drzavu i za nj, 
jer drzava dobivala je od produkcije srebra svoj dio odmah a rudar svoju rudu, 
preradenu u najmobilnije prometno sredstvo — u novae te se nije imao tek bri- 
nuti oko izvoza, prodaje i unovcenja svoje zarade. 

Razumije se, da je ova olaksica vanredno poticala i drzavu, da podupire 
rudare i ove potonje, da sto pomnije iscrpaju srebrne rudokope Balkana i Bosne 
a stogod je srebrnih zila bilo doseznih primitivnim rudarskim pomagalima sred- 
njega vijeka i prvili vijekova turske uprave u Bosni, to je brzo iscrpljeno, tako 
da je, uslijed ove jagme, srebro, sto se nalazilo u povrsnim, lahko doseznim slo- 
jevima, doskora ponestalo; ispraznjeni srebrni majdani napusteni su a rudari 
odlazili bi da traze drugdje bolju srei^u. Tako je jedan srebrni rudnik za drugim 
opustio a napusteni su i mnogi drugi rudnici, koje su nuzgredno obradivali isti 
rudari, da svoju zaradu povedaju a rudarstvo naravski je u Bosni uslijed toga 
vremenom posve propalo. Gdje vadenje ruda nije bilo skopcano velikom mukom 
i trudom — kao kod zeljeznih rudaca — tamo je rudarstvo i dalje cvalo, da- 
pace postalo za zemlju vaznim ekonomskim faktorom, jer su zeljezni proizvodi 
bosanskih duhaonica bill vrlo vazni objekt izvoza. 

Proizvodnja zeljeza prije okupacije ne samo da je podmirivala ratarsko 
orude i druge zeljezne sprave i indusirijalne potrebe za cijelu Bosnu i Hercego- 
vinu, nego se iz majdanskih i vareskili duhaonica izvazalo osim neobradena ze- 
ljeza mnogo konjskih ploca, lemeza, saceva, zeljeznih ploca, vatralja i t. d., a 
iz fojnickih grna klinaca za konjske ploce. Ta roba vedinom bi isla niz Savu i 
Dunav, osobito na Biograd, odakle bi je prekupci razvazali po citavom Balkan- 
skom Poluotoku, a bosanski eksportcri bi ju prodavali :li za gotov novae ill 
davali U zamjenu za drugu robu, koja je bila potrebna njima. 

Najstarije vijesti o bosanskim majdanima u tursko doba nasao sam u sidzi- 
lima sarajevskog seriatskog suda, koji su pohranjeni u »Qazi Husrevbegovoj 
kjutubhani« (biblioteci). U sidzilu br. 1, strana 30 sarajevskog seriatskog suda 



[3| -3 

od god. 959 po Mul/ri (= 1551.) uknjiz en je jedan ugovor, sklopljen izmedu stra- 
naka, u kojeniu se spominje neki novi radnik imenom Boroyica'). u podruCju 

Sarajeva. Nadalje u sidzilu Seriatskog suda, od god. 973. po H- (= 1565.) br. 2 
spominju se na strain 102. majdanski nadglednici Ahmed i Bali Hodza, sinovi 
Nuhanovi, koji su iz ruku sarafa Luke primili 93 kornada ncobradenog srebra u 
tezini od 8520 drama (= 27'30 A-^), ubranih od obradivanja kreSevskog majdaiia, 
te su otpremljcti'. da in pohrani dizdar (zapovjedniki tvrdave Hodidjeda blizu 
Sarajeva, Inehan aga, po cuvarima pomenute tvrdave: Isa Baliji, sinu Nuhanovu, 
Mehmedu, sinu Musatovu, Hasanu, sinu Isatovu te Hadzi liamzi, sinu Nasuhovu. 
Posto je turska uprava pobirala porez od rudnika u naravi, imao bi se ovaj 
zapis tumaciti tako, da je u ono doba bilo u okolici Kreseva i srebrnih majdana, 
koji su od onda napusteni te im se uspomena izgubila. 

Medu kniigama muzejskog arhiva nalazi se jedna zbirka pod br. 620, u 
kojoj ima biljeska, koja veli, da je neki spahija Omer, sin Alije a potomak Ali 
Dane — nekoc cehaje sultana Mehmeda II. (Fatiha) — godine 1098. (= 1686.) 
imenovan banjaluckim muteselimom, te da je bio nastanjen u selu »Dzivedzi- 
jama« u fojnickoj majdanskoj tetimi (podrucju), iz cega se razabire, da se vec 
u ono doba iz slojeva hrmze kod Fojnice vadila ziva, te se i njihovo rudarsko 
selo prozvalo po istoj rudaci. Mozda je ono identicno sa danasnjim selom 2 i v- 
cici u istom kotaru. vareskim i kresevskim majdanima govore i nekolicina 
spisa nase arliive. Jedno je kupoprodajni ugovor (br. 141), iz kojeg se razabire, 
da Je neki Mehmed Izet, koji je s carskim beratom dobio pravo, pobirati polo- 
vicu mukate 2 ) zeljeznih rudokopa u Kresevu i Varesu za god. 1183. (= 1169.), 
prodao svoj dio nekom Hasanagi za 1600 grosa, te mu ustupio svoje pravo 
pobirati porez od zeljeza, zive i hrmze, s uvjetom, da plati drzavi obi5ajne pri- 
stojbe. 

Drugim slicnim kupoprodajnim ugovorom (br. 205), ustupa neki Ahmed 
Resid, posjednik cetvrtine mukate zeljeznih rudokopa u Kresevu i Varesu svoj 
dio prihoda za godinu 1189. (=1775.) istpm Hasanagi za 1000 grosa a tre&m 
slicnim kupoprodajnim ugovorom (br. 208), ustupa mu i neki muderiz Ahmed 
efendija, koji ima carskim beratom pravo na cetvrtinu mukate kresevskih i va- 
reskih majdana, svoj dio prihoda od zeljeza, zive i hrmze, za god. 1190. (= 1776.) 
za svotu od 1000 grosa, s uvjetom, da ima zakupnik platiti drzavi pripadajuce 
joj resmove (pristojbe). 

Pod brojem 109 nalazi se potvrda, da je neki Hadzi Husein, cehaja zamje- 
nika carskog konjusnika, prodao svoj cetvrti dio mukate zeljeznih rudokopa u 
Kresevu i Varesu, sto posjeduje s carskim beratom, za godinu 1184. (=1170.) 
Muharem agi za 800 grosa, koju je svotu od istoga primio unaprijed, te mu 
ustupa pobiranje prihoda od zeljeza, zive i hrmze u istim majdanima; c'alje pod 
br. 142, potvrda Omerage i Saban age, zapovjednika grada Cazina, koji spada 
pod djelokrug ostrovickog kapetana, da su naplatili svoje place i njima potci- 
njenih vojnika za god. 1183. (= 1769.) od povjerenika mukate kresevskih rudo- 
kopa, u iznosu od 988 '/j grosa i napokon slicna potvrda Muharem age, zapo- 
vjednika konjickog odjeljenja u kuli Lipte, koja pripada pod vlast mostarskog 



') Biti te identicna sa Borovicom kod VareSa. 
') Mukata znaCi zakupninu (desim.) 






24 [4| 

kapetana, da je oaplatio svoju [ilafiu ie ostalili Cuvara pomenutc kulc /;i 
godinu 1182., od cmina kreSevskili majdana u iznosu od I92 1 '. grosa. 

Iz ovih se potvrda razabire, da su inukate (zakupnine) pojedinih rudo- 
kopa djelomice bile opredijeljene i za isplatu vojrn'ckih plada. Zaiiimiv spis, koji se 
odnosi na rudarstvo. u Bosui je jedan ilatn (osuda) od 12. safera 1167. (= 1753.), 
sarajevskog kadije Hadzi Ahmed ef , a na celu mu bujurultija bosanskog valije 
Hadzi Ahmed pase Focaka (Kukaviee), kojom potvrduje ilam. U ilamu se razla3e, 
da se na temelju provedene rasprave izmedu posjednika zeljeznili rudokopa u 
selima Dubokom i Bistrici, nahija Travnik i bosanskog tefterdara (direktor 
financija), dosuduje na temelju carskog zakona, da gorepomenuti posjednici nave- 
denih rudokopa imadu d.ivati pristojbe od izvadenog zeljeza fiskusu, a ne spahij 1 
(sahib-arz), jer su ti majdani iianovo pronadeni, a pristojbe nijesu uvrstene 
u spahinom beratu niti u njihovom tefteru. Za to ove prihode valja uvrstiti u 
»tefteri-mevkufat« (drzavni prihodi). 

Prema molbi od 5. marta 12S9. (turska financijalna god.) i valijinoj bujrul- 
tiji od 8. muharema 1290. po H. ( = 1873.), upravljenoj na fojnicki kotar, usta- 
novljuje se, da su sarajevski trgovci Hasim aga Glodzo i Salih aga Softie dobili 
dozvolu da traze zeljezne rudace u planinama »Tmor«. Bate i Tuhelj u opjini 
Korea, kotar Sarajevo, koje granice s fojniCkim kotarom, a kako se vidi iz molbe 
mostarskog gradskog IijeCnika gosp. Bonivicina od 29. augusta 1289. (po turskoj 
financijskoj godini (= 1873.), koja je podnesena mostarskom okruzniku, te po 
ostalim spisima, zatrazio je isti dozvolu za obdielavanje kamenog ugljena u 
selima: Zalici, Rasetina i Radoca, kotar Mostar, kao i u selu Rotimlji, kot. Stolac. 

Medu turskim dokumentima fojnickog samostana nalazi se jedan spis i to 
osuda u jednoj parnici, provedenoj pred fojnickim seriatskim sudom od 5. rebi- 
ul-ahira od god. 1172. (=1758.) u stvari obdjelavanja majdana. Tu se spominju 
krScani Nikola, Petar, Vacongo i drugi kao rudari, koji su se bavili vadenjem 
zeljeza iz rudokopa u selu Vidosevitii, u nahiji Fojnici. 

U rukopisnoj povijesti Bosne »Tarihi dijar-i-Bosna« od merhum Salih ef. 
Muvekita, ima na rubu 140. stranice biljeska, u kojoj se navada, da su sve 
gvozdene potrebstine, nuzne za gradnju tvrdave Qradai^ca u god. 1179. po H. 
(= 1705.) nabavljene iz zeljeznili rudnika u Fojnici i Kresevu, za uprave 
bosanskog valije Ahmed Said pase Cuprilica. Posto ce citatelja zanimati tadanje 
cijene zeljezne robe, donosim ih, kako su tamo zab:ljezene. Jedna oka velikih 
maljeva bila je po 4 pare (= jedan novcic), malih maljeva po 5, klinaca po 6, 
cuskija po 4; gvozdeni trnokopi i lopate stajali su na komad po 10 para. 

Zanimivih podataka o pojedinim upravnim strukama Bosne, o statistic] i t- d. 
iz zadnjih godina prije okupacije nalaziino cesto u takozvanim salnamama, 
sto su svake godine izdane u Sarajevu. To su mali lilografirani kalendari sa 
dodacima o historiji i upravi Bosne i Hercegovine, a medu njima nalazi se i 
jedan clanak u salnami za god. 1292. po H. (= 1875.), u komu nalazimo pregled 
bosanskih rudnika i majdana, koji su bili piscu ovog clanka poznati. Posto tu 
ima po koja zanimiva vijest, donosim izvadak iz te salname. U okruzju sara- 
jevskom: u kotaru sarajevskom ima kamenih i zemljenih majdana za pravljenje 
ceremita, cigle i cerpi^a; u visockom kotaru mnozina zeljeznili majdana, ilovaCe 
i majdana za vadenje gradevnog kamena; u kotaru Fojnici, */, sata daleko od 
varosi, nalaze se tri zeljezna rudnika, a u nahijama Busovaci i Kresevu nekolicina 






[5] 25 

zeljeznih rudnika te mineralnn voda Kiseljak*. 6 sati daleko od Sarajeva s k ijom 
se lijece razne zeludacne bolesti i malokrvnost. U zvornifikom okruzju: 1 ) u 
kotaru tuzlaiiskom ima jodan ugljenik, ali se nije obradivao. Tu iraa i jedan 
kiseljak, koji je dosta Ijekovit, te ga narod upotrebljava za Iijeeeuje raznili bolesti. 
U ovom kotaru ima i dvije slaiiice iz kojih se godisuje proizvodi po 317.000 oka 
(= 4(16.394 kg) soli, te se razasilje po cijeloj pokrajini. 

U srebrenickom kotaru eirii se, da prema starim tragovima imade srebrene 
rude, sto se moze zakljuciti i iz samog imcna varosi Srebrenice, a i crvenkasta 
rijeka, koja tuda protice, daje povoda i govori se, da joj se na izvoru nalazi 
zeljezna rudaca. U okruzju hercegovackom, u stolackom kotaru. u selu 
Rotimlji nalazi se jedan kamenik iz kojega se vade krasne ploce od 3 arsina 
(2 metra) za popodivanje, a po pricanju naroda vjerojatno je, da u torn selu ima 
i ugljenik. U okruzju novopazarskoin: u Sjenicama ima jedna kamenara a u 
mitrovatSkom kotaru jedan kamenik i toplice. U okruzju bihackom: u 
bihackom kotaru, nalazi se jedna vrsta uglena ali se ne obraduje radi prijevoznili 
poteskoca, u prijedorskom kotaru na mjestima »Bevina«, »Jarovca« i »Adamusa« 
ima zeljezne rudace i vapnene zemlje, koja se mnogo upotrebljava u mjesto 
kre£a, a sumporna voda, koja se tu nalazi upotrebljava se za pice i kupanje, 
te od nje mnogi bolesnici vidaju korist; u majdanskom kotaru nalazi se sedam 
zeljeznih rudnika, koji se obraduju, a proizvod im je kvalitativno od najbolje 
vrsti u Bosni. I sumporna voda, koja se u ovom kotaru nalazi, jako je Ijekovita 
za mnoge bolesti. U okruzju banjaluckom: u banjaluckom kotaru postoji neko- 
licina zeljeznih rudnika i toplica na nekoliko mjesta, kao i jedan kiseljak. Ove 
toplice i kiseljak vrlo su Ijekovite za kozne bolesti; u kotaru Bos. Qradisci obra- 
duje se nekoliko ilovastih majdana za pravljenje crijepa i cerpica, a u tesauj- 
skom kotaru ima jedna vrsta supljeg kamena, koji se rabi za pravljenje mlinskih 
kamenica (zrvanja.) Po osobnom pricanju gosp. Muhamed ef. Mujagica, seriat- 
skog sudije u Sarajevu, nalaze se razni rudnici u selu »Caznju«, opc\ KruscicM, 
kot. Konjica pod »Zec planinom*. 

Iz sluzbenih dopisivanja od 5. rebi-ul-evela 1292. (= 1875), izmedu vilajeta 
te kotarskog predstojnika u Pruscu (Akhisaru) i travnickog okruznika, razabire 
se, da se je u Pruscu kopala neka vrst kamena i prenasala u Jablanicu, gdje su 
bile dvije peci za pravljenje cimenta (turski Cimenta), koji se je upotrebljavao 
kod gradnje ceste Konjic— Mostar, sto se je tada gradila preko Jablanice. 
• Prema spomenutom dopisu travnickog okruznika razabire se, da se je tamo od 
100 oka toga sirovog kamena dobivalo 40 oka jezgre (cimente) i da je bila dobre 
vrsti, dapace — po podnesku povjerenstva za gradnju cesta — bolja nego ona, 
koja se dobavljala iz Austro^Ugarske. Da se je Otomanska vlada donekle starala 
za iskorisCivanje bosanskih majdana, vidi se i po torn, sto je podupirala i strane 
rudare dosta obilnom placom, kao majdanskog inzinjera Nijemca A. Konrada, 
koji je god. 1866.— 1867. istrazivao i proucavao bosanske rude. 

Po drazbenom zapisniku kotarskog ureda u Fojnici od 19. zilhidzeta 1286. 
po H. (= 1869.) razabire se, da se je godisnji porez (desetina) tamosnjih zeljeznih 
rudokopa prodao za 38.000 gro§a; a u godini 1288. po H. za 46.000 grosa. 



') Za turske uprave u Bosni, danasnje tuzlansko oknizie nosilo je ime zvorniiko okruzje. 
prcmda je i tada okruznik stolovjo u D. Tuzli. 



26 [6] 

Po jednoin dopisu od 28. rauharema 1295. po 11. (= 1878.) kotarskog ureda 

u Fojnici vidi se, da Je desetina od zeljeznih rudokopa u pomeriutom kotaru, 
skupa s ispostavama Kreseva i BusovaSe doniielo drzavi u prirodi za id mje- 
seci 7036"5 oka (9120 kg 793 g) zeljeza, a cijene zeljeza po oci bile su u Fojnici i 
Busovaci po 115 para, a u Kresevu po 144 pare. Po sluzbenom iskazu rudarskog 
einovnika u Varesu Mehmed ef., od 31. maja 1293. (= 1876.) po turskoj financi- 
jalnoj godini (prije okupacije na godinu), dobila je uprava u Bosni u mjesecu 
niaju, u ime desetine od vareskog rudokopa: 2235 oka zeljeza u sipkama, 360 u 
sacevima, 55 u pekama, 50 tavama i 35 oka celika, sveukupno 2736 oka. Po- 
mnozimo li ovu kolicinu sa deset, proizlazi da je u gore pomenutom mjesecu 
obradeno u vareskom rudniku 27.360 oka (35.073 kg 520 g); u mjesecu novembru 
iste godine dali su ovi 1938 oka zeljeza u naravi, 265 komada raznih sprava, 
kao lemeza, saceva i t. d. Kako se iz istih popisa dese:ine vidi, svi su obradi- 
vaci tih majdana bili krscani. Jedan drugi iskaz, sto ga je podastro cinovnik 
rudokopa u Varesu, po imenu Abdulah Sidki ef. za mjesec august u istoj godini 
spominje, da je drzava ubrala u mjesecu augustu kao desetinu od vareskog 
majdana 1586 oka zeljeza u sipkama, 245 oka u sacevima, II oka u tavama, 
246 komada meleza, 7 komada lopata, 2 gvozdena vatralja i 199 grosa u 
gotovini. 

Nekoliko vijesti nalazimo i o strancima, koji su prije okupacije dolazili u 
Bosnu, da ispitaju i iscrpe bosanske rudokope te su trazili koncesije za eksplo- 
atisanje. Po valijinoj bujrultiji od 4. zilhidzeta 1288. po H. (= 1871.) dobio je 
francuski podanik Desire Falkner, — vrlo poznata licnost i poslije okupacije. — 
koji se bavio u Zagrebu trgovinom, dozvolu od bosanske vlade, da moze traziti 
kameni ugljen u okolici Zenice. Po jednom zakljucku vilajetske medzlis-i-dare 
(zemaljskog vijeca) od 17. marta 1290. (turska financijalna godina) (= 1875.) 
zatrazio je neki tvornicar iz Austrije, po imenu Sejfel preko svojega opunomo- 
cenika, gosp. Desire Falknera dozvolu za obradivanje slijededih majdana (rudo- 
kopa) u Bosni i to za kameni ugljen u mjestu Carice na obali rijeke »Bosne« 
u selu Kaknju te na mjestu Rice u istom selu; za zeljezo u visockoj okolici na 
obronku sume Breke te u Varesu u mjestima Droskovac, Smreke i u Saskom 
Dolu, u planinama Ivanovici i na Kupresu; za olovo i zeljezo na obroncima pla- 
nina Kriz, Rube i Zarasita u nahiji Busovaci, kotar Fojnica; za ugljen na 
mjestu Kosovi i Porugi kraj Gucje Gore, kotar Travnik; za ugljen u selu Crkvici 
i mjestu Ribnjaku te na mjestu Mutnici u podrucju sela Vranice, naliije zenicke. 
U bihackom kotaru za zeljezo u mjestu Ljubija, kotar Prijedor, za ugljen u selu 
Kamengradu, za olovo i zeljezo u selu Rika, kotar Majdan. Od gore navede- 
nih rudokopa obradivali su onda domafii rudari zeljezne rudace u planinama 
Kupres i Ivanovice, ugljen i olovo u sumama Kriz, Rube i Zarasita, (naliija Bu- 
sovaca) te zeljezne rudokope na mjestu Ljubija, kotar Prijedor. Gosp. Sejfel 
dobio je dozvolu, da moze eksploatisati one rudace, koje ne obradivaju domadi 
te je imao poloziti vadijum od 1000 dukata (madarija), sto je njegov zastupnik 
gosp. Desire Falkner i polozio u drzavnu blagajnu u Sarajevu. 

Jos 6emo se obratiti i na so, koja je bila jedan od najglavnijih uvoznih 
predmeta za Bosnu i Hercegovinu, te je igrala veliku ulogu u zivotnom pitanju 
ove provincije, bilo radi prehrane njenih zitelja ili pak radi stoke, koje je bilo u 
Bosni od vajkada u obilnoj mjeri. U D. Tuzli bile su doduse dvije slanice, iz 






(71 21 

kojili se je proizvadalo godilnje po 317.000 oka soli (406.394 kg), aii ta kolifcina 
nije mogla pokrivati ni 23. dio potrebite soli za pokrajinu. 

Narociio glede karaene soli (cjelice), potrebne stoei, bile su Bosna i fierce 
govina upudene na inostranske uvozaee i na njihov uvoz, jer proizvodnja soli 
tuzlanskih slanica nije dosizala. 

U Bosnu uvazala se je so pretezno iz Monarliije, neka je kolicina kaniene 
soli dolazila iz Vlaske a neki dio sitnesoli sa otoka Sicilije. Austro-ugarska vlada 
dobila je za uvoz soli iz monarhije neku vrst inonopola uz uslov, da plaea 
Turskoj drzavi (bos. upravi) 20% grosa u fane uvoznine po trznoj cijeni. Da to 
nije cinila prama Turskoj iz Ijubavi, nego radi vlastite koristi, to je posve 
naravno. Svoj monopol, sto ga je tnonarhija dobila od Turske za uvoz soli u 
Bosnu, davala je ugovorno uz veliku dobit drugim poduzetnicima. Ona je uzivala 
taj monopol kroz nekih 16 godina, od 1273.-1289.,= 1856.— 1872.), sve dotle, 
dok se narod nije poceo buniti protiv njega i prigovarati upravi, da taj monopol 
omalovazava i sami carski suverenitet turske drzave i sputava slobodnu trgo- 
vinu domacih trgovaca, 

Za uvoz rumunjske soli, imao je ugovorno koncesiju od Turske drzave 
neki Srbijanac, major Miso Anastas-jevic, koji ju je uvazao preko rijeke Duhava 
u Bosnu. 

Iz jednog podneska austro-ugarskog konzulata u Sarajevu od god. 1873. na 
bos. vladu, razabire se, da je austro-ugarska vlada prodala svoj monopol uvoza 
soli u Bosnu najprije nekom Aloisu Flescliu, trgovcu u Pesti, a kasnije magjar- 
skoj kreditnoj generalnoj banci u Pesti. Sitna so prodavala se je onda u Bosni 
na oku po 35—36 para, a kamena (cjelica) po 42—50 na oku, docim su ju Crno- 
gorci dobivali u pristanistu Kotoru po 8 para na kilu. Iz svega se ovog razii- 
mije, da je stanovnistvo Bosne i Hercegovine, jos u ono doba placalo neopa- 
zeno monarhiji neku vrst danka, sto se je kosilo sa otomanskim suverenitetom 
nad Bosnom i zato je kasnije na temelju predstavke bos. zem. vijeca u Sarajevu 
od 15. aprila 1290. po tur. fin. godini (= 1874.) dokinut taj monopol za uvoz 
soli u Bosnu, te ju je od toga vremena mogao svaki pojedinac uvazati, ako 
plati uvoznu pristojbu od 20% trzne cijene bilo to iz monarhije, Rumunjske ili 
Italije. 

Da se vidi, kolika se je kolicMna soli uvazala godisnje u Bosnu, navesti 
£emo iz iskaza carinarskih ureda, da se je uvazalo godisnje u Bosnu oko 
nekih 8,000.000 oka. Od toga odpadalo je na monarhiju 7,333.523 oka, a 
ostatak na Rumunjsku celicu i na talijansku morsku so. Od ovog uvoza soli 
od 7,333.523 oke, monarhija je imala dobiti na svakoj oci po 20 para (10 helera) 
radi svojega monopola, a ostalu dobit pobirali su njeni poduzetnici. Qodisnja 
dobit monarhije od prodaje soli u Bosni iznasala je po torn 733.352 K 30 h, a 
kako je ona uzivala taj monopol kroz cijelih 17 godina, dobila je iz Bosne 
izravno prihod od nekih 12,466.989 K 10 h. A uzmemo li u obzir, da je tada 
bilo u Bosni 1,100.000 zitelja, slijedi, da je pojedini bos. zitelj uplatio monarhiji 
kroz tih 17 god. neopazeno po 11 K 32 h poreza, sto se nije slagalo sa turskim 
suverenitetom. Zato je medu stanovnistvom Bosne i Hercegovine nastalo i neza- 
dovoljstvo radi toga, a bosanska uprava morade se na nj obazrijeti te pred- 
stavkom bos. zem. vijeca javiti visokoj Porti stanje stvari. uslijed Sega hi nared- 
bom velikog vezira dozvoljeno svakoj osobi, da odsele moze uvazati so, odaklen 



28 [8] 

biia. uz uvoznu pristojbu od 20%i > tunc je dokinut taj austro-ugarski munopol 
za uvoz soli. Prema sluzbcnom iskazu od god. 1289. po tur. financijalnoj godini 
(=1873.), podastrto;ii od c. tur. carmarskog ravnateljstva u Sarajevu na vilajet. 
ustanovljuje se, da je pomenute godine uvozeno u Bosnu i Hercegovinu ukiipno 
7.333.^23 oka soli (= 9,401.576 kg i 486 g, i to iz same monarhije. doeim uvoz 
soli iz Rtimuniske i Italije nije ovde oznacen. Ova se je so uvezla kako nize 
slijedi: preko Savske carinarske uprave: 

Preko carine u Brckom 2,857.021 oka, 

« « u Bos. Qradisci 2,173.072 « 

« « u Duboccu 389.381 « 

5,419.474 oka. 
Preko hlivanskog carinarskog upraviteljstva: 

Preko carine Akbajira 20.937 oka, 

« « Perzipe 10.344 « 

« « Arzana (Hrzano) 87.350 « 

« Qraba 22.182 « 

« « Bukve 3.140 « 

« Vinice ■ ■ 41.770 « 

ukupno 366.723 oka. 
Preko here, carinarskog upraviteljstva: 

Preko carine u Qabeli 1,308.660 oka, 

« « u Carini 131.762 « 

« « u Zavali 45.631 « 

« « u Trebimlju 5.420 « 

« « u Qrabu , 5.853 « 

ukupno 1,647.326 oka. 
Ukupni uvoz iznosio je dakle 7,333.523 oka ukupno. 






Kronika Mula Mustafe Baseskije. 

Prijevod iz turskoga. 



U godini 1160. (13. I. 1747.) l ) pojavi se u Bosni, napose u Sarajevu, Bog 
zna zasto, nered i pobuna, koja je trajala sve do god. 1170. (26. IX. 1756.) 
kroz cijelih 10 godina. U ovom vremerw preote masa toliko maha, da se nije ni 
najmanje bojala vlasti ni upravnih organa, sto je dalo povoda, da su se medusobno 
lskrvarili i poubijali. A kako se nagada, sveniu ovom bili su uzrokom pase, koji su 
poceli tlaciti siromahe i progoniti ih, sto je ponukalo sve gradane, iz milosti za 
siromahe, suprotiviti se protiv pasa i nj'hova nasilja, te se sastajati u skupstine, 
na kojim izabrase za vode poznate baseskije i ajane, koje su u prvi man veoina 
postivali i pomagali ih u borbi protiv pasa; ali na posljetku. ostaviv ill na cjedilu, 
podu na stranu pasinsku i pocnu ih podupirati u svakom pogledu, sta vise i u 
njihovom nasilju. Evo donosimo popis, onih, koji su u ovim pobunama zaglavili: 
Cohadar, Avdi basa, Drunic, Mirso, NakaSevic, Keskid, Qevro, Zee, Kolic, Karic, 
Menzildzic, pisar Smail, Jusuf, Smail Bicakcija, Romanija, nevino jedno dijete, 
jos jedno dijete, Lendic, postenjak Hadzi Ibrahim, Usduplija, Vreto, Hrdic, Fazli 
basa, susjed hodze Abdije, prodavac duhana, Cato, Princo Kantardzic, Abdi basa, 
hodza, drugi Drumic, Kjahco, Bravo, Selamie\ Zrnjo, Julardzid, Cosic\ Memic, 
brico Sivri-kus, Alijagic, kadi efendija, Mehmed Otlakcija, Meco Kilikcija, Hadzi- 
kadrid, Tucic, Husein Bubic, sluga Halilbasica, drugi salma-Cohadar, Hadzi 
Mustafa, kazandzija Hadzikadric, pekar Hatimoviii, Cuduk Ali bec3ar, Mahmut, 
Hasan basa Gjulabija, Balic, abadzija Nurko, Muzgic, Lubis, Halac, Corbar, pekarica 
krscanka Stoja, Madzarevic, brat Madzarevica Alije, trgovac Hadzi Ahmet, 
bojadzija Redzo, jedan na Vratniku, jedan seljak na Bjelavama, Alet Poturcej iik, 
Mujezinoviii, dzizmedzija, Husein, Fazlihodzic, pekar, Jelic, -tj krscaninaJ_ C'gapn > 
Zuberovie, Halil Aracedzija, Rizvo, kujundzija Ali beg, Hrdo, Curcica rob, 
3 krscanina, Ibrahim basa Kolukcija, Uckic, Selim Kolukcija, Alija alaj-emir, na 
Bakijama dvojica, dvojica u dzamiji na Vogosci, mestvedzija Ahmet, Sejtanovid, 
Nakasevic, jedan na carini, jedan u blizini Mezar-hamami L pastorak Smaila 
Sake i Rakarevic. U poCetku bune namjeravale su pase i zapovjednici, da gradane 



') Turski datumi preracunani su u gregorijanske te su ovi stavljeni uza njili u zaporci. 
Gdie je u tekstu oznaSena samo godina, bez oznake dana i tnjeseca, ozna^uje dodani datum 
sa miesecom, ozna5enim rimskim brojem, dan, kada doticna turska godina pocinje. Kod 
datuma, sdje je u turskom tekstu zabiljezen dan i mjesec, ispisan je odnosni krsdauski mjesec 
slovima. 






uafuiskaju protiv Alipase, uslijed Cega su i skupStine odrfali. na kojima su zakljticili, 
nocu navaliti na ajanske kudc te ill k;i/.niti. Tako i uradi najprvo straza od 4^. orte. 
navaliv nocu na kucu i kafanu Sijahinu i Ragdadijinu, koja se je nalazila na 
liisetitna. Ali posto svi gradani nijesu bili za to, da im se poubijaju ajani. koji 
su ih potpomagali u mnogim poslovima i stitili ill, saznavsi za tu iiamjcru, sakupi 
ih se mnozina. navali na strazu 43. orte, koja se dadne n bijeg. te joj pogine i 
cokadar. Nakon ovog dogadaja, kroz punili in godina. nije se postivao ni pasa, 
ni zabit, ni kadija, niti uleina. vec su se poceli ajani i baseskije mijesati u upravne 
poslove, toboz da stite narod od pasinskih nasilja i da ne daju pristupa mubasiriina 
te su po svoj Bosni uvrstili malo i vcliko, kao i neke serhadlije, dapace i neke 
kapetane, u janjicare i pod imenom >jagmurluk akcc<, sakupise od naroda silu 
novaca. Ovi ajani nadmetali bi se jedan drugom novccm i mnozinom svojih pristasa 
te bi uz svirku i druge igre prircdivali sunetske gozbe. Uz bajrame sakupljali 
bi svoje pristase s Causima te bi ill stall u ajanske kafane, da ajani sto vise 
zarade novea. Po kadkada bi svi svoje pristalice sakupili i napravili opci izlct, 
na kojem bi se pojedini hvalili svojim pristasama i njihovom mnozinom. 

Na zalost i pojedini kapetani pocese medusobno ratovati, a uzrok tomu 
bijase, da oni kapetani, koji se ne bjehu uvrstili u janicarsko kolo, pocese otimati 
vojnike i Cifluke od onih, koji su se uvrstili u janjicare. Ovi bi se prituzili bas- 
eskijama, koji bi bajagi dizali vojsku i obsijedali tvrdave te ratovali sa kapetanima 
nejanjicarima. U Sarajevu uzivali su najvisi ugled opaki ljudi, koji su premasili 
svaku granicu, te se vec" nekoliko godina na ulici nije ni straza vidila, nego bi 
po koji put same baseskije toboze redom.drzali strazu sa svojim ljudima, svaki 
na jednom dijelu grada, ali bi prava svrha tog strazarenja bila ta, da strazu, 
mozda od 1000 ljudi dovedu u svoju kafanu i tako da im se zarada kafane sto 
vise povisi. Eto na ovaj nacin vladala je bozjom voljom u Bosni buna i nered 
kroz cijelih deset godina, te su opaki nadjacali a postenjaci bili potisnuti, dok se 
i tome ne stade na kraj god. 1170. Ovaj se preokret zbio ovako: Nekolicina 
trgovaca sporazumise se s Mehmedagom, gradskim zapovjednikom te prevarom 
pozovu u agin kohak baseskiju desetog odjela Sari-Murata te ga zatvore, a 
Mehmed aga ga svojom rukom u zatvoru usmrti. Kada su njegove pristalice 
doculi za ovo. navale na konak i usmrte^sestoricu trgovaca, i to: Kara Hadzi 
Aliju, Hadzi Sulejmana, Melimed ef. kujundziju, Hadzi Catu, Kara Hadzi Hasana 
i Hadzi Krinuza, 13. dzemazi-ul-ahira (5. ozujka 1757.). Btiduc"i vrijeme prilicno 
blago, bez studeni i snijega, kao sto to biva u po£etku ozujka, pokazu se za 
dido taj dan iza iclndije cmi ob'aci i iste veceri iznenada padne veliki snijeg. 
do jutra tako velik, da ni jedan ubojica nije mogao pobjc^i i spasiti se. Qradani, 
koji su se zgrazali radi zlocina tih ubojica, sakupe se sjutradan, te ulivate 
dvadeset i trojicu od voda buiitovnika, koje podave uz gruvanje topova, Bog ill 
pomiluj. A to su ovi: Poginuli baseskija Sari Murat, Hadzi Paso Moric\ brat mu 
Ibrahim aga M$ric, Hajdar basa, Mumin SaraC, Ciplak Hasan, Colak Hasan, 
tabak Muhzir, Hrcuna Hasan, cizmedija Danijel, mlijekar Ibrahim, Cutahija, 
Vrabac, Arnaut Bekir. Salih Vladik a, Kunic, Krnjo, Tursiim sin kazaza Jusufa, 
Sabic, Memija, Hadzi Tajfur i Mehmed aga Halilbasic, koji je u Travniku udavljen. 

Mnozina ih pobjeze iz provincije. Ovi su se dogadaji zbili u god. 1170. 

Opisati cu nekolicinu dogadaja, koji su se zbili u gradu Sarajevu i u pokra- 
jini Bosni, jer se veli, sto se zabiljezi ostaje stalno, a sto se drzi u pameti, ide 



I 



13] 31 

u zaborav. U ovo vrijeme, 1 I/O. (26. IX. 1756.) umoren je Moric. Sari-Murat i Halil- 
basic; bila je vojna na Crnu Goru i oplackanje bosanskih hadzija u Arabiji. 

1 167. {29.X. 1753.) god. cuo se tri nodi uzastopce u isto doba i isti Cas veliki 
zemljotres, i to medu aksamom i jacijom, a poslije toga cuo se kroz cijelu godinu, 
svaki dan i svaka hoc neprestano glas ispod zemlje, koji je dosta slican, onomu 
sto se cuje, kada se udara u bubanj ill u baevu. 

God. 1168. (18. X. 1754.) umrije sultan Mahmut 1. te ga naslijedi sultan 
Osman III. God. 1170. (26. IX. 1756.) dovrsio je Tokatlija Hafiz nakon osmo- 
godisnjcg predavanja knjigu »Bejzaviju«. God. 1109. (7. X. 1755.) izgorio je 
hanikah i bila je buna u Biogradu. God. 1168. (18. X. 1754) popravljena je 
i bojadisana begova dzamija. God. 1167. (29. X. 1753.) sagradi se sebil (cesma) 
na Bascarsiji. God. 1167. (29. X. 1753.) pade po Bosni tako velik snijeg, da 
je sve drvece sravnio zemljom. God. 1172. (4. IX. 1758.), premda je cijelo zimno 
doba bilo bez snijega a i studen blaga, pade u mjesecu maju strasan snijeg i 
kisa tako. da se je drvece polomilo i Miljacka je nabujala. God. 1172. 1. rama?ana 
(28. IV. 1759.) pogori ulica Zergeran. God. 1168. (18. X. 1754.) ugleda se oko 
oodne sevala mjesec, te se mnozina ljudi i omrsi. U god. 1161. (2. I. 1748.) 
1169. (7. X. 1755.) i 1202. (15. X. 1787.) tri puta je gorila cifuthana. God. 1207. 
padao je snijeg cijeli dan 1. septembra (1792.). God. 1173. (25. VIII. 1759.) stize 
u Sarajevo 1000 deva municije. 

7. rebi-ul-aliira 1173. (28. XI. 1759.) postao sam imamom i hatibom u dzamijj 
Hadzi Hasana Buzadzica, te sam primio unaprijed 18 grosa, kao godisnju 
placu. Bosanski valija Kukavica Melimed pasa krene god. 1173. (25. 8. 1759.) 
na Mostar, te zatrazi, da mu se izruce 3 osobe,; aii Mostarani ne samo da ih 
nisu pasi urucili, nego ga tu i poraze i ubiju mu cetiri covjeka. God. 1173. 
postade Fojnicanin Mehmed ef. sarajevskim muftijom, ali bivsi sijedi muftija ne 
uruci mu mjesta i suvise pobuni svoje prijatelje protiv njega. God. 1 180. (6. VI. 
1766.) dovede egipatski trgovac liatat Hasan ef. u Sarajevo jednog noja i dva 
£udnovata ovna, te ih pokazujucM narodu uz stalnu ulazninu zaradi silan novae. 
God. 1171.(15. IX. 1757.) imenovan sam hodzom u djecijem mejtefu u blizini Fer- 
hadije. God. 1174.(13. VIII. 1760.) sagradi Osman ei. Bjelopoljac, koji je tada bio u 
Carigradu carski dostojanstvenik, knjiznicu u Carevoj dzamiji.dipd. 1175. (2. VIII. 
1761J stras no je vladala zivotinjska bolest u Sarajevo, tako da covjek nije mogao 
putem procM od smrada lesina pokrepalih krava. God. 1175. (2. 8. 1761.) pokaza se 
ku ga najprvo u selu Slatini blizu Gorazde \God. 1140. (19. VIII. 1727.) poceo je bos. 
vauja Ahmet pasa Skopljak gradnju nove tvrdave u Sarajevu. God. 1177. 13. rebi- 
ul-ahira (26. oktobra 1763.) najmio sam kucu supruge Husejin kadije Curcica u 
Buzadzi Hadzi Hasanovoj malahi i mali ducan za pisarnu pokraj sat-kule. Te 
iste godine, u veljaci mjesecu, postao je sarajevskim muftijom muftijski pisar 
Emiri Celebija Sejid Mehmed efendija Svrako. God. 1177. 30 dana iza Gjur- 
gjeva (3. juna 1762.) nadosla je Miljacka i palo je malo snijega. God. 1179. 
(20. VI. 1765.) nije u Sarajevu rodilo nikakovo voce. God. 1179. posusilo se je 
sve lisce na vockama te su se silni crvi pokazali, koji su se pretvorili u lepire 
i otprhali, a posto nije bilo voca, dosudila je bozija providnost te Iepirove ticama, 
a hranila je muhe krvlju iz rana, koje su se pojavile na usima pasa. God. 1179. 
bio je veliki zemljotres u Carigradu. God. 1180. (9. VI. 1766.) pojavi se pozar 
u Sarajevu, koji popali novi han, ulicu Abadziluk i Sarace sa cijelom robom, 



32 |4| 

te t;iko nanese veliku stetti. God. II si. (30. V. 1767.) nadode strasna bujica. 
koja razrovi vodenrcu u Kasap-ulici i nekolicinu ducana n KazandzUjarna te po- 
plavi cijelu earsiju i napuni Bezistan, a u carsiji napuni vodoin kazane do pola 
i prouzrokova veliku stem, a ujedno utopi se mnozina pasa i dva covjeka. Isto 
tako u godinama 1190. (20. II. 1776.) i 119.'. (30. I. 1778.) te 1206. (31. Mil. 1791.) 
bilo je poplave, koja mnogu s:etu napravi. God. 1180. (9. VI. 1766.) sagradena 
je dzamija »Magribija* ua Hiseiima. lste godine pojavi se sekta fanatika te za- 
vlada metez i buna medu uarodom radi vode te sekte, Vaiz Emira iz Amazije. 
Te je godine sagradena i »Inadija« medresa u Sarajevu. Qod. 1181. (30. V. 1767.) 
pokupi janjicarski aga Laz Bjelobrad za vrijeme svoga sluzbovanja kroz 2 go- 
dine i njegov pisar Hasan efendija od naroda mnogu globu i spletkama zaradise 
silan novae, a pored toga ne urucise svim janjicarima ni place od godine 1177. 
i 1178. (12. VII. 1763., 1. VII. 176-1.), koje su tada stigle iz Carigrada, rekavsi 
im, da su njihova imena brisana u Carigradu iz glavnih teftera. Nakon djelo- 
micne podjele till placa puce top, a janjicarski aga najmi konje te taman da 
krene put Carigrada a oni janjicari, koji nijesu primili pla£a, pobune narod i 
ucine skupstimi. na kojoj zakljuce, da se zatvori u tvrdavi janjicarski aga i 
njegov pisar. Dok su ovi lezali u tvrdavi, pregledase im teftere i uspostave, 
da mnozina janjicara nije ve£ o'.rag 5 godina dobilo svoje zasluzene place i 
tako ustanove opacine i pronevjerenje agino i njegova pisara, uslijed cega ga 
bace u najdonju tvrdavnu tamnicu. Nakon pregledanja racuna i teftera ustano- 
vilo se, da je aga strpao u svoj dzep ravnih 30 kesa, samo iz potonjih dviju 
placa. Napokon, kada je aga doznao, da mu je kraj uhvacen, zamoli oprost 
i sve svoje na drazbi proda, dapace i konjsku opremu i odijelo taman do 
kosulje i tako isplati jamacima janjicarskim 15 kesa. Jamaci, koji su trazili 
od njega jos ostatak od 15 kesa, posalju na nj tuzbu u Carigrad. Nu ni aga ne 
osta bezposlen i napravi potajno malizar te ga muhurlejse svojim ljubimcima i 
otpremi po svom pouzdaniku u Carigrad. Posto je car sumnjao o navodima 
janicarskih jamaka, posalje petoricu causa u Bosnu, da stvar izvide na lieu 
mjesta. Po njima dopremi i 15 kesa, sto su ill jamaci trazili od optuzenog janji- 
carskog age. Nu kada su causi stigli u Sarajevo, bedasti jamaci ne primise onih 
15 kesa, sto su im causi donijeli iz Carigrada, vec su iz bojazni dobre voije 
dali causima i onih 15 kesa, sto su ill primili od janjicarskog age, od cega su 
se i sami causi snebivali. Eto tako na koncu vas trud i tuzbe i skupstine janji- 
cara, sto ill obdrzavase kroz cijelo ljeto, ostadose beskorisne. Kada su se causi 
povratili u Carigrad padose u carsku nemilost radi njihova nepravednog po- 
stupka. Sedamdeset i dvojici janjicarskih jamaka smanjena je placa, te bise 
odredeni za cuvare Vatia, Karsa, Trabizona i Ahaskaje, sto prouzrokova veliku 
tugu i zalost. Na posljetku poce vojna s Crnom Qorom, kuda bjese poslani i 
jamaci, kojim pasa isposlova oprost. Osim toga stize placa i za godinu 1182. 
(18. V. 1768.) kao i to, da se odredi placa svima onima, koji bjese ranjeni na 
Crnoj Gori. God. 1180. (9. VI. 1766.) stize Zijaudin u medresu na Atmej- 
danu u Sarajevu. God. 1179. 1. dzemazi-ul-evela (16. oktobra 1179.) najmio sam 
kudu malodobnog unuka busovackog imami u Buzadzizade Hadzi liasano- 
voj mahali, u kojoj mi se je i kcerka Hava rodila. GoJ. 1180. 17. zilhidzeta 
(16. maja 1767.) stize u Bosnu subotom iza podne bos. valija Silahdar Mehmed 
pasa. God. 1181. (30. V. 1767.) pokaza se vatra u okolisnim kucama Novog 






33 



liiinii. [i kojem je stanovao Hafiz Halil. koji je pripisivao taj pozar ajanu Ali- 
kadilu. ali mu to ne vjerovaSe ni njegovi prijatelji, na Sto se on rasrdi i prescli 
S obiteliu u Travntk. God. 1181. 5. zilhidzeta (23. aprila 176N.) stize orta janji- 
car;i u Sarajevo a 96. orta krenu iste godine U tvrdavu Oziju. Qod. 1180. 
(9. VI. 1766.) sagradi Hadzi Ibrahim Tolo cesmu na Atmejdanii, u koju dovede 
vedu sa vrela Pjankovca sa Bendbase; ujedno sagradi cesmu i nad bunarom 
ii iiicdrcsi. God. 1182. (IS. 5. I76S.) ukide se plaiia 92 janjieara, koji bjese pro- 
gnati u Van i Trebizon, te stize placa od god. 1179.. koju proguaui ne primise. 
God. N82. 5. rebi-ul-ahira u cetvrtak (19. augusta 1768.) bi odaslano na Crnu 
Goru iz Sarajeva 1000 jamaka te iz svakog odjela peti momak ukupno 7000. i 
bosanskih spahija i zaima 4000 a s Mehmed pasom i s drugih mjesta jos 2000. 
God- H82. bjese imenovani kao vojni zapovjednici na Crnoj Gori bos. valija 
Sikdidar Mehmed pasa i rumenlijski valija, carski zet, drugi Mehmed pasa, koji 
krenuse put Crne Gore i padose u zasjedu Crnogoraca na visoravni ostrozkoj 
u blizini Niksica; ali bozijom pomoci muslimanske cete osvojis'e jednim udarcem 
sve te njihove tvrdave. sto su ih bili Crnogorci podigli od drveta, sto prouzro- 
kova bijeg neprijatelja, koji ostavise za sobom mnogo mrtvih, do£im je veoma 
malo mrtvih bilo u carske vojske. Medutim pokaza se nesuglasje medu pasama; 
ali carske cete osvojise i popalise sela Dzovu, Zalutu. Srnicu i Bjelopavlovice. 
Posto je Crna Gora sami krs a pucanstvo ratoborno, pricase ucesnici u ovom 
ratu. da su sa velikim poteskocama i mukama tamo ratovali, a i sami zitelji 
da su veoma lukavi. mudri i podli. 

U ovom su ratu zitelji Trebinja, Niksica i Spuza mnogo doprinijeli pobjedi. 
Na posljetku bi pora/.en crnogorski knjaz i privoli davati harac. 

Suznji, koji su dopali ropstva za vrijeme rata, ostadose u rukama svojih 
zasuznjenika, a oni suznji i robinje. koji su se predali na vjeru, razdijeljeni su 
medu vojnike. kojima su potrebni bili. Nakon smrti janjicarskog age, starca 
Aliage, koji je polazio i na crnogorsku vojnu, bi imenovan na sami pasin predlog 
janjicarskim agom sin mu Said Mehmed, koji namah dobi cast turnadzije, te 
se zaputi u Travnik pa§i, gdje natakne na glavu »kalaiat« i pusti bradu, te se 
vrati iz Travnika u Sarajevo, gdje bi s ovacijama docekan, god. 1182. 29. zilka- 
deta (6. aprila 1769.) 

(Slijedi nekoliko pjesama, koje slave pasinu vojnu u Crnoj Oori.) 

Na prvi dan kurbanbajrama krenuo je na moskovsku vojnu kao zapovjednik 
Gradiscanin Dzino kapetan a s njime svaki dvadeseti granicar, svega 1200 i 
200 Sarajlija i 19 placenika sa mjeseCno po 10 grosa i primise unaprijed sest- 
mjesecnu placu po 60 grosa, uz uvjet, ako rat ustraje dalje od sest mjeseci, da 
ce im se i nadalje placati mjesecno po 10 grosa (8. zilhidzeta 1182. = 15. aprila 
1769.). Iste godine stize u Bosnu 700 deva natovarenih barutom i kursumom. 
God. 1182. stize carski ferman, da se pokupi od bosanske raje oruzje, koje £e 
se rasprodati znanjem kadije i novae uruciti vlasnicima oruzja. 

God. 1182. stize u Bosnu turnadzibasa od carske strane sa 5 5au§a, te se 
popisa priblizno 70- 80 bajraka serdengecdi aga, od kojih ce svaki voditi u carski 
tabor po 50 momaka na svoj trosak a ujedno stize ponovno carski ferman i pro- 
cita se, u kome se nalaze, da se nikom ni za dlaku nepravda ne ucini, sto se 
saopci svim ratnicima. U to vrijeme dode i posni mjesec, te pocese no^u uzi- 
nuiti uz bubanj i svlrku u ruke bajrake i one osobe, od kojih se niko nije ni 

4 



34 16] 

■\ od tih je prvi Indzc alemdar uzeo bajrak u ruli ba§agom, te 

poceo vojnike uvrStavati. 

Evo popisa iinena bajraktara, koji su krenuli na moskovsku vojnu: 

Indze alemdar Suleiman aga 26. dz. 

Musaga 45. dzemata. 

Ahmet aga Piri6 10. dz. 

Salih 'rajixuas alemdar, sin baseskije Osman age od 45. dz. 

Hadzi Abdija Kolos. 

Brat mu Osman bajraktar. 

Coro Muharem Menzildzija baseskiaga, od 50. dz. 

Baseskija RajkoYic\ od 52. dz. 

Unuk Rajkovica, mladi Abdulah aga, od 52. dz. 

Melnned aga Murtezagic, od 50. dz. 

Mustafaga Agic, od 10. dz. 

Kazandzija Sovo Smail aga, od 97. dz. 

Kulaksiz Hadzi Hasan aga, od 10. dz. 

Hadzi Mujaga Delalic, od 10. dz. 

Bektas aga Hadzic, od 45. dz. 

Salih aga SaraC, od 50. dz. 

Smail Saka, od 50. dz. 

Sin mu Ahmet aga, od 50. dz. 

Ahmet aga Bazerdzanovic, od 10. dz. 

Sin mu Jakub aga, od 10. dz. 

Emir Hasan aga HajdareviC, od 10. dz. 

Abdi aga Hadzi Bektasagic, od 97. dz. 

Hadzi Osman aga Kajco Tisar, od 10. dz. 

Mehmed aga, pripadnik janjicarskog age Ahmet ef„ 65. dz. 

Postolarski cehaja Muharem aga, 97. dz. 

Sokolovic alemdar, Mehmed alemdar Bedestanovic. 

Hadzi Muharem, sinovac Hadzi Muharema mestvedzije. 

Music Mustafa alemdar. 

Sin mu Salih. 

Ibrahim Kalondzic. 

Sin mu Ahdulah. 

Begadzik. 

Smail alemdar. 

Sin mu Salih alemdar. 

Hadzi Ahmet alemdar Misirlija: 

Cor Ahmet Mujic. 

Mehmed alemdar Rogacevic\ 

Salih alemdar Menzildzic\ 

Seco alemdar Zelentur. 

Suleiman alemdar Bostandzija. 

Salih alemdar. 

Abdija alemdar Gusic. 

Mujaga. baseskija 19. odjela. 

Alija Bojadzija, od 10. dz. 



|7| 35 

Mujaga iJ/anpa/.ard/ie, od 97. dz. 

Salihaga Kadragic, od 52. dz. 

Mehmed aga Culic, od 52. dz. 

Ahmet aga Calik. od 52. dz.. postade agom. 

Sin nui Mujaga Calikovic, od 50. dz. 

Serdar Abdaga Bukva, od 10. dz. 

Sandal, sin Muharemov. od 10. dz. 

Miadi Halil aga Sandalbegovic. 

Smailaga Skuno pekar, od 29. dz. 

Muharem aga subasa, od 10. di. 

Miadi Mujaga Cokadzic, od 97. 

Salih aga alemdar terzija, od 50 dz. 

Ibrahim Dulosmanagic, od 52. dz. 

Ahmet aga Icil, od 10. dz. 

Ibrahim aga postade od alemdara agom. 

Ahmet aga Pariphodzic, takoder. 

Bratic mu alerndar. 

Mehmed alemdar, bojadzija. 

Husein alemdar Pelilivan, od 97. dz. 

Ibrahim Oevro, od 97. dz. 

Mehmed, od 97. dz. 

Cosic Mehmed alemdar. 

Hasan aiemdsr. 

Codzuk bazrdzan. 

Fejzaga Travnicanin. 

Turak-bakal mumdzija alemdar. 

Ahmet alemJar Pariphodzic, od 96. dz. postade poslije agom. 

Hadzi Akjin Ahmet alemdar, od 97. dz. 

Ibrahim Pakro, od 50. dz. 

Salih alemdar Sisman. 

Abdija Temel, od 10. dz. 

Ahmet alemdar Tatarija. 

Gorespomenute age su krenule na rat iz Sarajeva svaki sa 15 — 20 momaka 
1182. 1. travnja 5. zilhidzeta (12. aprild 1769.). 

God. 1183. 40. dan zeherije, (= 29. prosinca), 11. ramazana u utorak prije 
icindije rodio mi se u ktitM Busovacinoj spram dzamije u Buzadzida Hadzi Hasa- 
novoj mahali u Sarajevu sin, koji je umro nakon dvogodisnjega zivota. God. 1159. 
napravise bojadzije izlet i svefianost xkusanmea 1 ). 

God. 1159. (1746.) priredise i kazandzije slicnu sveCanost. 

God. 1179. (=20./IV. 1765.) pojavise se novine. 

God. 1165. (— 20./XI. 1751.) ukidose se »atari« (drogerije). 

God. 1169. (= 7./X. 1755.) stize u Sarajevo sa granice jedna zena bez 
ruku, koja je prela nogama konac i vrsila kudne poslove te ju odvedose u Cari- 
grad, da ju narodu pokazu. 

') KuSanma bila je jedna svecauost za janjiJarske clobe, n kojoj su se podjeljivale u raznim 
obrtiroa Segrtima i kaliama svjedodzbe, da prvi mogu obavlja posao kalfe a potonii bi se prn- 
glasili majslorom. 



36 |S| 

God. 1183. (7. V. 1769.) oglasio je telal po carsiji. da odsele krSdani i 
cifuti ne smiju nositi zutih raestvi i papuca, nego samo crvene boje, ali se ta 
zabrana opet ukide. 

God. 118.'. (18. V. 1768.) stigla je naredba. da se nduzme oruzje od bos. 
raje, ali opet iste god. dozvoli se trgovcima. da mogu oruzje nositi. 

God. 1183. 1?. safera (20. juna 1709.) upali se no£u tovar baruta na Bje- 
lavaina u cardaku atara Hadzi Avdije, te mu raznese svu kucu na komade. 
ali on, koji se je nalazio u prizemnoj sobi, osta ziv i ne nastrada niko od nje- 
govih ukucana. 

God. 1183. 17. safera (22. juna 1769.) opali groin u kulu travnicke tvrdave 
i zapali 40 kantara 1 ) baruta tc razrusi u komade tvrdavu i 200—300 kuca, 
gdje zaglavi 20—30 dusa; a za popravak tvrdave bi ustanovljen proracun od 
24 kesa. 

God. 1183. 5. ramazana (2. januara 1770.) stize radosni ferman iz Cari- 
grada i sprovede se tri dana veselje s pucanjem iz topova i pusaka radi 
pobjede, sto su ju izvojevali Abaza pasa i Kaliriman pasa nad Moskovom i 
Poljakom. koji su bili obsjednuli tvrdavu Hoiin sa 60.000—70.000 vojske. koja 
bi potucena do pete. 

Iste godine, u istom mjesecu. navali na Petrov dan 100.000 Rusa i Poljaka 
na muslimanske zemlje te presav rijeku Turlu obsjednu iznenada tvrdavu Hotin; 
ali beglerbeg Meraski te Abaza pasa, okruznik okruzja Teke i mirmiran Alipasa 
navale na neprijatelja te ga protjeraju do u njegov logor i posijeku 30.000 ne- 
prijatelja, docim inusliinanska vojska izgubi 700 mrtvih. i bi ozledeno nekoliko 
stotina vojnika. Na ovu muslimansku pobjedu stize carski ferman, da se procita 
na hutbama, kako su svi ucestnici u ovom ratu proglaseni gazijama °-), kao i sami 
sultan. Poljaci ubise iz topa svoga postavljenoga kralja i jednoga generala te 
raskomadase liotinskoga pa.su radi toga, sto nije izasao iz tvrdave protiv ne- 
vjernika. Ova pobjeda, koju je narod s tolikim veseljem i odusevljenjem proslavio, 
ne obistini se, nego se ustanovi, da je podmetnuta od varalica i lazljivaca, kao 
i krivotvoreni ferman, koji proglasuje nadimak »gazije« na hutbi za cara i ucest- 
nike u ratu. 

God. 1183. 5. ramazana, neprijatelj krene na Hotin i sagradi most 
preko rijeke Turle, gdje izgubi 18.000 momaka. te ponovno prede sa 60.000 
vojske preko tri mosta i tu mu zaglavi 25.000 vojnika, izim 1000 suzanja i 
200 osjecenih glava i 1000 oklopnika mrtvih, sto poluci Abdaga. Ovu radosnu 
vijest donese tatar (brzotecSa), a narod ju proslavi tri dana veseljem i pucnjavom 
iz topova. Medutim stize glas, da je u ruke carskili ceta palo plijena 18 topova 
i 200 kola krcanih zivezom. Nu kada se povratise vojnici s tog ratista, izjavise. 
da je sve to puka laz. 

God. 1183. krscanin Gjorgjo u Sarajevu opsuje u pijanstvu nekoga te bi 
trebalo, da se to posvjedoci i poslije po seriatskim propisima kazni, ali masa, 
ne mareci za seriatske propise, navali na meli£emu i silom ugrabi psovaea te 
ga objesi, na sto sam kadija zatvori seriatski sud, ali ga opet otvori i tako 
se sam razgovori. 



') Kantar ziiaCi jednu mjeru od 44 oke (56 kg 308^). 

') Gazija znn£i ratnik, koji ie pobijedio neprijatelja i kuci se ziv povratio; a sehid, oni, 
koji je poginuo na ratiStu. 



|9| 37 

God. 1 183. -' rebi-ul- ' [27. ugusta '7':" zvijezda rei 

ii bli/.ini Vlasica u zvijezdu djeviee to joj se pociie po main rep duljui svake 
veceri iza dana smrti Marijine (hazreti Merjeme). Svannla iii u .3—4 sata 
ala turka (10 il sati ala iranka prije podne) te se poslije po£e p)kazivati malo 
po main sve do /aire. U istoj godini stize glas, da su neprijatelji opet napali na 
liotin i da od mnogo vremena vec obsijedavaju i tvrdavu. a veci dio muslimaiia 
da je veC i pobjegao; ali posto su se opet olirabrili. protjeraju neprijatelja i oslo- 
bode tvrdavu. nu medutim bi usmrcen u vezirskom saioru Kahriman pasa a 
sam vezir svrgmit i iza nekoliko vremena usmrcen. Isti se je zvao Hadzi 
Meiimed pasa .laglikcija a na njegovo mjesto zasjede Alipasa Moldovan. Na 
posljetku Turci napuste Hotin; ali one cete, koje su se borile s neprijateijem 
s onu stranu rijeke Turle ostadose presjecene od ostalili carskih Ceta, jer je 
nadosla rijeka, koja razrori most i razdvoji carske Cete te se tako od car- 
skill ceta, koje su bile s onu stranu rijeke, spasise samo oni momci, koji 
su bili kadri preplivati rijeku, docim ostali svi zaglavise. To bi uzrok, da 
neprijatelj nade praznu tvrdavu i tako ju i osvoji. Vezir dozvoli bos. cetama. 
da se vrate kucama i uruci agama i momcadi zapecadena pisma. Za placu 
od god. 1183. nade se samo 100—200 osoba, koje su za to imale pravo, radi 
cega se svatko snebivao, kao i za to, da se bos. cete raspustaju, premda ni 
rat nije jos dovrsen. 

Nastojao sam biljeziti nekoje dogadaje na ove dvije stranice, te sam ih 
ubiljezio, cim sam za njih doznao. Priznajem. da su se vijesti, ubiljezene o pre- 
tjeranim turskim pobjedama, na koncu pokazale lazljivim, te obecajem, da 
odsele necu vise nista biljeziti, dokle god ne stigne najvjerojatnija vijest. U 
kratko govoreci, gore spomenuto stanje potraja cijelu godinu te tako i zima 
nastupi, a carske cete prezimise u »Baba-Tagu«. Sto se tice neprijatelja, oni 
zauzese Karavlasku, Moldaviju i Hotinsku tvrdavu, gdje i zimova§e. 

Bozjom 6u pomoc"i biljeziti jedan po jedan, najtacnije i najsavjesnije doga- 
daje, koji ce se zbiti u god. 1184. (27. V. 1770.) >)• 

Qodine 1183. 1. ramazana (10. erbeina) (= 18./XII. 1769.) buknu pozar u 
imaretskoj carsiji. 

Qodine 1183. 10. zilkadeta (=7. marta 1770.) bi imenovan Mustafa pasa, sin 
Ibrahim pase Skopljaka, pasom s dva tuga u lnebahtu. te se svrati sa svojom 
pratnjom i u Sarajevo, gdje ga doceka mnoziiia naroda, komu darova napojnicu. 
To se ustavi samo jedan dan. Iste godine stize iz Carigrada 36.330 grosa, 
da se popise u Bosni 1000 sejbana, kojima se dade po 30 gro§a, a u Sara- 
jevu otvori se 5 bajraka, kojima biie imenovan bas-buljukbasom Fejzi beg, 
a buljukbasama Malimutbeg zet mu, Osman basa Pazvin, Hadzi BeSir iz sela 
Kijeva, Murat buljukbasa, Ali beg rodak LjuboviCa, koji razvise bajrake te po- 
pisase momcad i krenuse na vojnu. 

Godine 1183. 19. zilkadeta stize u Sarajevo iz Carigrada s carskim fermanom 
turnadzijski caus, koji se procita u Carevoj dzamiji. U fermanu se veli, da turnadzija 
podigne iz Rumelije s orta-kola 4 ) stare age i njihovu momcad i da ih dovede 

l ) Ova stavka jamaSno treba da dode poslije 5 slijededih stavaka, jer ove jo§ govore o 
dogadajima godine 1183. 

*) Orta-kol, znaci srednja armeja, posto ie tada bila jo§ desna i lijeva armeja (sag-kol i 
sol-kol). 



38 [101 

n;i ravnicu Babadag'; pod sveCevu zastavu u carski logor. Mi poSto star' 
jainaci nijesu primili trogodisnje place a i novi se jamaci istrosili, dok sti otisli 
u Hotin i vratili se, nasta spor medu njima. Jedni rekose, da se taj fsrman njili 
nikako i ne tice i da se Izravno odnosi na Rumeliiu, posto se u fermam ne 
spominje Bosna. koja ne spada u orta-kol. .ledni rekose. da idu i stari i novi 
sejbani, docim drugi n kose da idu stari, a nekoji odlucise, da idu novi. Napokon 
sejbani rekose, da neinaju troska i dok ill god car ne pomogne, da ne mogu 
krenuti na vojnu i u ovom smislu dadose i ilam. 

Qod. 1183. 20. muliarema (26.5. 1769.) odredene su bosanske spahije, da 
cuvaju Niksic, ali stanovnistvo ne bi zadovoljno s torn odredbom. izjaviv, da ce 
im propasti ljetina. 

Nu Mehmed pasa ne uze u obzir njihove izjave, nego imenova alajbega. 
Bosnjak Omer alajbeg Babic sakupi spahije na Glasincu te krenuse jedni u nik- 
sicku tvrdavu a drugi na mjesta, udaljena 4 sata od Niksica. 

Qod. 1184. 20. muharema (16. maj 1770.) stize bujurultija iz Travnika, 
kojom Mehmed pasa pozivlje nekolicinu kadija, aga i ajana u Travnik na do- 
govor, gdje zakljucise, da se dogotovi iz 90 oka psenice po 70 oka dvopeka uz 
uslov, da se isplati iz drzavnih prihoda na oku po 3 pare, nasto je izdana buju- 
rultija i razaslana. 

Qod. 1184. 25. muharema (21. maja 1770.), u pramaljece, radi silnih kisa • 
velikog blata, velikih snjegova po planinama i slabosti konja poskupi malo maslo 
a i zivez i svijece takoder izadose na cijenu. Radi vojske zabranjeno bi ujedno 
Socicu i drugim trgovci na stoke kupovati krupnu stoku u vidinskom vilajetu te 
u Karavlaskoj. Sarajlije proculi su, da su trgovci stoke naumili ono malo sitnih 
volova, sto su za klanje u Sarajevu skupili po Bosni, spremiti u imzemstvo. 
uslijed Sega se nekoliko puta sastanu u skupstinu i zaiscu ilam. Medutim gradani 
saznadose, da je kadija Omer ef., zet muftijin, zastitnik Socica u Travniku ogo- 
varao gradane kod valije. Nu dogodi se, da se u Carigradu promijenio sejh-ul- 
islam i da je Fojn:canin Mehmed ef. zalrazio muftijsko mjesto u Bosni. ali tadanji 
sarajevski muftija, Emir Celebija, nacini mahzar za svoje dobro ponasanje i da 
je narod s njim zadovoljan te ga njegovi pristase muhurlejsase kao i drugi protiv 
Mehmed ef. Fojnicanina, da ga narod toboz ne prima za muftiju. sto muhurlejsa 
nekolicina kadija i imama. Medutim pojavi se bozija providnost. te se sakupi 
4 — 5 zena iza podne pod lipom u dvoristu Begove dzamije i zapomazu, da su 
siromaske te da nema u carsiji ni svijeca ni mesa a ako se gdjegdje i nade. da 
je skupo i zavicu, sta li je sa uredbama gradskih ajana. Na njihovu viku i pri- 
tuzbe navali masa na mehcemu, ali ne nade se tu inula ef., jer je bio prije otisao 
u Travnik. U mehcemi bio je tada naib (kadijin zamjenik) Mustafa ef. Hadzi 
Music, 1—2 kadijc i 1-2 baseskije, na koje narod navali i nogama pogazi stolove 
sudskih pisara, psujuci ajane i vicuci: Kamo mi to, sto ste primili od trgovaca 
stoke i dajte na srijedu nasilnici mahzar, kojim ste zatrazili smrt postenoga 
Mehmed ef. Fojnicanina te nam urufcite onog lopova, koji je taj mahzar uapisao. 
Medutim ugrabe i janjicarskog agu, koji se jako prepadne, kada vide, da je sa 
svih strana opkoljen od naroda. Svjetina navali kamenjem na otvorene ducane u 
carsiji, koje moradose pozatvarati. Prem sjutra dan u nedjelju ducane izjutra 
otvorise, opet se moradose pozatvarati iza. podne, radi navale svjetine. 2ene i 
Ijudi navale. vicuci, neka izadc na vidje'o oni, ko je napisao mahzar, da se smakne 



* 



[111 39 

i a \ w \ mv ] , • p jnicanin nq ' : 

Husrev begove banje, na Sto straza, prisiliena prilikama, donese inahzai iz muf- 
tijine kuee i baci ga kroz prozor na alien. Premda so je ti aginu konaku nala- 
zilo nekoliko aga, ajana i baseskija 11 posjetima, ispali Straza radl sigurnosti 
aginc i iieprijatne vike na ulici. jedan dva hitca iz pu§ke i protjera vijuee zeri- 
skinje sa toijagama; ove odu u dvoriste Careve dzamije i jave 10 prostom puku. 
koji jatomice navali na agin d^or i porazbije i polomi mil prozore. Age, koje su 
se nalazile u dvoru janji jarskog age, prestrave sc kao od andela smrti, pobjegnu 
preko zidova i time se vrlo osrainote. To se do ta ia nije nikada desilo u Sara- 
jevo Ali Bogu hvala ne bi mrtvih. Jedino to se dogodi, da je alemdar Pakro u 
pijanstvu napao na zenskinje i toboz ranio jednu zenu. na sto i njega ozlijedise 
Mozda se nece vise ni pridignuti, ako preboli. 

1184. bi svrgnut gorespomenuti Omer alajbeg sa svoga mjesta u Niksicu. 
a mjesto njega postave Dzafer alajbega. 

U istoj godini stize pasi u Travnik 40.000 dukata, da popiSe sejbane za 
cuvanje Bendera. U spomentoj godini stize na Bendbasu silesija drva, popre£no 
oko 5—6 hiljada hvati. U to se doba prodavao sinik zita 3—4 grosa, junga 
masla 25—30, a oka pirinca 9 para. Dobrotvor Hadzi Omer Abadzija iz Zenice 
i povjerenik Salih aga Smailagic popravise vrelo lirvatinske cesme i iskopase 
rezervoar (havuz). U istoj godini, neki bogati zidov, koji nije htio, da Hadzi 
Salih Kajmakcija, bude i nadalje cuvarem Ilidze, ode sa obitelju na Ilidzu, 
te ga Hadzi Salih, preobucen u hodzinsko odijelo. napadne sa nekolicinom 
obje^enjaka, ozlijedi mu cuvara i otme mu zenu i sltiskinju, koje navodn obezcasti. 
Vlast uhvati Hadzi Saliha i zatvori ga 20 dana u tvrdavu, ali svjetina saznav 
za to nedjelo, pocne se snebivati od cuda, a ujedno i zgrazati nad tim fiinom, 
tako da je malo ostalo, da ga nisu udavili, posto stt zidovi posteni bili. Cesma 
na Zelenom mejdanu bila je vec nekoliko godina porusena, pa ju ozivi i popravi, 
Hadzi Husejn Sabcanin, kupiv kuce, koje su se nalazile spram te cesme. Takoder 
sagradi se na novo za 500 grosa i minara »Sagrdine dzamije iz zaduzbine batata 
Hadzi Hasana Misirlije, kojom je zaduzbinom upravljao Mosto. U gorespomenutoj 
godini stize u Sarajevo kao putnik, mladi i umobolni propovjedac (vaiz) Vise- 
gradlija, koji zapoce na propovijedima po dzamijama ocrnjivati i kuditi valiju i 
njegova cehaju i upletati se u gdjekoje rijeci Emir-Vaiza. Pored toga jednog 
dana ode na vrata Hadzi Muhina i izazove mu kderku na vrata, a njen brat, 
koji se je nalazio u dvoristu izade te potjera Visegradliju golim nozem u ruci. 
Jednog petka uslijed svoje gluposti i slaboumnpsti zacoravi i uspne se na jednu 
propovijedaonicu, a kada se je Emir-vaiz uspeo na svoju, zavice svjetina: Udrite 
ga! na sto ga istuku pesnicama i isti dan protjeraju u progonstvo radi nje- 
gove slaboumnosti te nesretnik napokon umrije u Carigradu od ku ge, god. 1184. 
3. safera (=»29.jfla ia i77aA _ 

Qodine 1184. 9. dzemaziul-evela (31. augusta 1770.) donese janjicarski 
efendija Ahmet ef. placu od godine 1181. 

U istoj godini, kada je sunce bilo u zvijezdu Vage bi svecanost cebedzija 
za unapredenje Segrta u istom obrtu s izletom u Obhodas, gdje se zapisa 160 
kalfi (pomocnika). Pozvano je bilo sto iz grada, sto iz okolice obrtnika, gosta, 
baseskija i nekolicine pismenih a pozvan sam bio i ja. Bilo je oko 15 sofri, te 
sam promatrao tu svictinu i izbrojio, a bilo je na sofri tri vrste bojadisanog 



40 [12) 

pilava i to crvenog, iutog i bajeloga skupa s baklavom tc siuo se tu proveselili 
4—5 dana. 

Evo imeiui hadzija. koji su u istoj godini 14. dzemazi-ul-aliira (5. X. 177k. | 
krenuli na liodocasiie u Meku: Paso Mackovic, mladi Hadzi Abdo. Aluka Topa- 
lovic\ Sejh Alija, Mula Osman Aracedzija. Muharem Lezitetkid, zet sina Cekrice. 
Brko Salih Kazaz. Sismo bravadzija i Muho KapicV kojcniu ]e to osmo liodo- 
casce. Iste godine vikao je telal dva puta. da je ustanovljena u'jena maslu 
10 dinara a svijeci 16 djnara, posto se je svatko otimao za svijecom, jagma je 
trajala i nadalje. Posto i po drugi put druge godine vezir i vojska nije mariia 
za ratom, pobjegnu s Dunava ovarno u Isakciju, a gradove Sinail i Kiliju tirucc 
neprijatelju, te tako nije bilo uspjeha, samo se uzalud toliko potrosilo i musli- 
mani ostadose pobijedeni. Ali Benderlije i Ozilije') napregnuse sve sile i porazisc 
neprijatelja, koji ne zaposjedne tvrdave. 

Premda su stigle te radosne vijesti. nije to bilo od kakove vaznosti, pa tako 
stanje i ostade sve do Mitrova dana. Na poluotoku Moreji, pobuni se raja' te 
ueini muslimanima mnogo zla, ali i muslimani se 'potrude te im vrate inilo za 
drago i pojagme im silu imetka i suzanja. Godine 1181. (1. VI. 1669.) stigao 
je u Bosnu Silahdar Mehmed pasa, koji se je povratio u Carigrad 9. sevala 1184. 
(28. I. 1771.). Hadzi Melimed ef. Velihodzic predavao je iz multekije i o astro- 
nomiji u Husrev begovu mejtefu, slijede^im slusateljima, medu kojima sam se i 
ja nalazio: Mula Ibrahim Abadzic i brat mu Mula Hasan, Mula Ahmet Saracevic. 
mehcemanski pisar Mula Salih i Hafiz Mula Ahmet. 

Godine 1184.27. IV. 1770. ozeni riScanin Risto Karic na silu kcerku k rscanin a 
po imenu Kalpaklija iz Latinluka te medu njima potra'faTieprijateljstvo 1—2 godine. 
Napokon si Karic pribavi od muslimana nekoliko vucibatina, te njihovom pomoci 
usmrti jedne ramazanske noci sina i unuka starog Kalpaklije i potvori muslimane, 
da su ih oni usmrtiii i tako izazove na boj nocu muslimanske lole iz njihove kavane. 
1 sjutra, kada su htjeli da ih pokopaju i kada su bili usred carsije, opet pozovu 
muslimane na mejdan iz njihove kavane, na sto prosta muslimanska svjetina, 
koja nije u stanju razabrati dobra od zla, iz neznanja i neukosti, navali na 
jadnu raju i poubija ju usred carsije uz ramazan. Bilo je dosta nasllja nad ne- 
modnom rajom i sami Bog zna, da je radi ovakovih grozota naputio Moskove 
na muslimane i ucinio ih pobjednicima. A glas o torn porazu stigao je do Bozida, 
te javlja, da su neprijatelji osvojili onu stranu sve do rijeke Dunava. medu time 
Hotin, Bender, Smailu, Brajlu, Kiliju i sve ostale gradove, na sto u svjetini za- 
vlada velika tuga i zalost i pobojase se, da ce sve do Carigrada do6\, ako se 
Dunav smrzne. 

Ovoj nesreci najvise je bilo uzrok to, da je medu muslimanima i malo i 
veliko ostalo bez nadzora te je listom postalo samosilnim i nepokornim. Godine 
1184. izmijeni Tiratlija Hadzi Osman Hadzibektasevic novim olovom krov 
Cekrkcijine dzamije i napravi naokolo dzamije nove sofe (klupe), cime ju podize. 

Godine 1184. popravi se u mahali, poznatoj pod imenom »Isa begova basda«, 
na novo iz temelja porusena minara iz zaduzbine hatata Misirilije. 

God. 1184. stize zapovijed Skopljaku Miralajevidu i Dzaferu alajbegu da 
krenu na vojnu sa po 500 momaka i bjese unapredeni sa pasalukom od 2 tuga; 



') Stanovnici Ozije. 



• 



1 131 41 

.; valija Silnhdar Mehmed pa§a krenu mi vojnu i uniCi mil se pefiai te 
postade vezirom. 

Iste god. umrije mevlevijski sejh dervis Ahmed 5ara£, koji je veoma star, 
imao je mo2da 110 godina. Za to mjesto pojagmio se fanatik i vjerski odmetnik 
vaiz Emir, ode i muli, ;'li ne uspije. nego se to mjesto podijeli bezplatnom 
mujeziiui tahackc dzamije starcu dervisu Mustati. Ovo imenovanje ozlovolji sektu 
fanatika. koji su tada bili u najveeem jekti. tun vise, Sto je imam ti toj dzamiji bio 
brat od njihovog poglavice. N.pokon jednog dana, kada je novi sejh poceo da 
cini zieir sa ismi Dzelalom (bozjim iinenom). pojavi se nekolicina lola te sekte. 
da zaprijece zieir, ali pristase toga reda doda u dzamiju, te se tu zametne svada 
i tuenjava na sake i dervisi pobjede, a imam bude svrgnut, i tako se fanatici 
produ svade. Od tada su se sljedbenici tog reda sakupljali u toj, dzamiji svakim 
danom iza icindije te bi mirno obavljali svoje obrede. Iz ovog dogadaja se moze 
razabrati i bozija moc, po kojoj jedan Bogu odani i pobozni starae nadvlada 
jednu sektu, koja je bila tada usred grada u najveeem jeku i razvoju. Ovo je 
siicno dogadaju Nemrutovu, koga porazi jedna komarica. 

God. 1184. (27. 4. 1770.) bi imenovan Muhsinovic bos. valijom, ali ne mogav 
radi vojne brzo doei u Bosnu, imenova zamjenikom Mustaj pasu 

God. 1184. 24. zilhidzeta (11. aprila 1771.) bukne pozar vise Careve banje 
te pogori 4 — 5 kuca, a toliko kuiia i preko puta. Nakon hotinske opsade i njegova 
zauzeca od strane neprijatelja stize u Sarajevo 20 — 30 nanovo imenovaiiih aga 
sa svojim potvrdama, da promijene odjeeu, a bajraci im i nadalje ostadose razvijeni. 
Medutim stize placa od 1183. (1769.), ali njihove ne stigose. Kada opet bjese 
pozvani, samo ih se 3—4 javise, a ostali se ne odazvase veleci, da se Bosna 
ne spominje u fermanu i da se taj ferman jedino odnosi na Rumeliju, usljed 
cega nasta i velika bruka. Ponovo stize ferman u god. 1184., ali ne stize pla£a, 
a posto je i narod dosta osiromasio, odgovori da se taj ferman njih nista ne 
tice i zato opet nastade veliko prepiranje medu narodom. Ferman dode i spa- 
hijama, da podu na vojnu a oni se odazvase bez prigovora s velikim po- 
sluliom. 

Ali posto je pala benderska tvrdava i posto su vojnici raskomadali aga- 
pasu Mehmed pasu ostadose i spahije. God. 1184. (1770.) preuze sluzbu (valjda 
kadiluk) Ibrahim ef., zet bos. mule Hadzi Mustafe Elcica, ali god. 1185. (1771.) 
stize u Bosnu starae Smail ei. koji ju opet prisvoji. U Bosnu stize s fermanom 
i turnadzija Hadzi Omer aga te ga dade prouciti, ali hotinske age odgovorise. 
da nemogu ici, nasto ponovno stize carsko pismo, u kojem se narod zove na 
vojsku u ime bozje. Pucanstvo se tomu odazva i razvije se na novo nekoliko 
bajraka i vojnici se nabrzo popisu. Najprvi je razvio bajrak Hadzi Mehmed aga 
Dzino od 10 dz., a za njim razvise slijedece osobe, i to: Hadzi Salih aga Hadzi 
Muharemovie od 97. dz., Hadzi Salih aga Pozaravac, Hadzi Ibrahim aga, veseljak 
Muharem Zerker od 10. dz., Ibrahim aga Arals od 97. dz. Mujaga Lepir, alemdar 
od 10. dz., alemdar Mehmed Klino, bradati majstor od 96. dz., alemdar Hadzi 
Ahmet Sara5. Ovi bajraktari krenuse 31. dan iza Durdeva i to 19. safera 1165. 
(3. juna 1771.). A na mjesto slabunjastog i plavog Saliha Biogradlije, posta alem- 
darem cokadar Hamza. Iz Sarajeva krenulo je 10C0 vojnika. sto popisanih a sto 
nepopisanih. A kada je neprijatelj bio stigao do Vidina, mnogo ih krenu i besplatno. 
Medutim stize i ferman god. 1185. (1771.), kojim se stanovnistvo besplatno 



42 (141 

Dozivlje, a ferman bio je potkrijepom s innogim ajetiina i liadisima, s kojim so 

narod pobuduje. da besplatno polazi na vojiui. 

Ovi su dobili iSast age u vojuom zboru: Salili aga Kujudzija. Hadzi Osmanaga 
zet Muharemin. tabak Hadzi Mustafaga Pasalic. te su krenuli sa nesto pjesaka 
i konjanika. a gledala ill je mnozina zenskih i muskili, a da riijcsu pravili nikoinu 
nasilja. NekoJicina je otislo na vojiui a da ill nije niko ni opazio. U istoj godini 
su popravljene i obnovljene eesme Kara Mustafa pasina vakufa iz zaduzbine 
Hadzi Osmana Hadzi Bektasagica, sagradiv 8000 zemljenili cunaka, koji su na 
komad kostali po 7 akceta a dovoz po 1 akcu i dovedena je voda iz Tikvica 
vrela. Iz iste zaduzbine sagraden je kameni zid od strane Miljacke sve od Kozije 
cuprije pa do Alifakovca. 

God. 1185. 24. jula stize ferman u Travnik, da se sakupi od naroda »seferi- 
imdadija«, a u isti dan pojavi se tako strasna krupa i pomreina sa sijevanjem 
i jakim vjetrom, te vas narod umalo da nije od straha poludio. 

God. 1185., 4. augusta, stize mubasir iz Travnika u Sarajevo te procita 
valijinu bujurultiju glede sakupljanja seferi-imdadije, nasto se svjetina sakupi 
u Carevoj dzamiji i izda ilam, da toga nece dati. I carsko pismo, koje se je 
procitalo u Brusa-bezistanu nije nista koristilo u pogledu davanja te imda- 
dije. Sjutradan sakupi se velika skupstina naroda i zatvori se carsija, a posto 
je bila nestasica mesom, zatraze defter od trgovaca siokom i kada ga pregledaju, 
razljute se na trgovce stokom i zapecate im kuce.^ste godine stize glas, da se 
je pojavila ku ga na Glasincu i u Srebrenic i. Hadzi Osman, zet kadije Muhare- 
mije, ode be~splatno na vojnu i tamo bude unaprijeden za agu, a uzme sebi za 
bajraktara dugog Ibrahima Emirovca. Kuga pojavi se i u se[u Kopagima u blizini 
Gorazde kao i na Palima blizu Sarajeva i u Rogatiei. U Sarajevu pokaza se 
zaijsaica, a od koje mi se razbolje zena i dvoje djece, ali mi se zena brzo podize, 
a sinovi mi dugo vremena bolovase i mnogo pretrpjese, kao da su bolovali od 
I vrudice te im je tekao gnoj iz u§iju i iz straznjice.^ste godine pozvao je k sebi 
u Travnik bosanski valija Mulisinovic sve popisane vojnike, kao i spahije i zaime 
od cetiri okruzja, te je krenuo s njima mjesec dana prije Mitrova dana. 

Ove godine skocile su cijene u Carigradu, i to hljebu na oku po 20 para, 
maslu 60 para, a mesu po 12 para, a tomu bijase uzrok to, da je uslijed rata 
bilo more zatvoreno. Iste godine pokrade se nodu iz ducana jednog jevreja u 
kamenom bezistanu oko 2000 grosa sto u robi sto u novcu, te pade sumnja na 
kafedziju Mustafa basu TarakiiiCa, koji je drzao kafanu u istom bezistanu, nasto 
mil se radnja zaivorila. .(iod. I1S5. ,v rcdzcpa (12._pktobra 1771.) umrije prvi 
u^arajevu od kuge 20-godisnji sin Hadzi Avdije Potogije. A gore pomenuta 
bolest zatisnica bila je cudnovata posast, od koje je mnogo svijeta pomrlo. 
Bolesnik bi bolovao po 20—30 dana, po vratu bi mu se otvorile rane, iz kojili 
je teklo mnoga gnoja, a trpio bi od jakih bolova. U jednih bi s po^etka oteklo 
cijelo tijelo, noge, muda. glava kao mjesinn i ostao bi tako dugo vremena otefien. 
Moja je kcerka dapace hodala otecena i gnoj joj je tekao dug i vremena na usi 
te je bila i ogluhla, a u sina mi Ahmeta, gnoj se nakupio pod bradom na dva 
mjesta, te sam mu rasjekao noziOem i tako mu je gnoj iscurio, ali umrije dosudenom 
smrcu i to 18. dan.yMoj je ducanski komsija spahija Mula Jahja otisao prije 
Mitrova dana na 27 dana s bajrakom put Vidina. God. 11S5. 17. redzepa (14. ok- 
tobra 1771.) imenovan je HaSim eff. Serifovic kadijom u Zenici, te je uzeo sebi 
za zamjenika Hadzi Mehmed ef. uz dnevnicu od jednog grosa. 



• 



[15] 43 

Gorespotnemtta ratna clada raspisa se nn narod pn ndrcdi 
na grad Sarajevo veotna inalo i to zato, sto su i drugi gledali. lio6e I Sarajlije 
tia to pristati ili no. AM zbilja i car je imao poradi rata silnih troskova tc je 
ponovno zatra2io i zapovjedio u fermanu, da mu se imena sviju onih popisu, 
koji uskrate tu daeu. nasto se svjetina usuti. U isloj godini navale cnrske cetc 
na Bukarest. ali budu porazenc. Taj glas stize u Sarajevo 22. dan iza Mitrova 
dana i procu se, da je bilo 15 mrtvih, a nekolieina se vojuika i povrati, doeim 
drugi ostadose u vojarnama. Iste godine, kada su cete bez zapovijedi bas-valije 
Muhsinovica navalile na Bukarest, bjese porazene, nasto neprijatelj prede Dtinav 
i potuce vezirove £ete te ostvoji Babadag. Za vrijetne ramazana napanu bez- 
boznici jedni na druge i ta se obistini recenica ona, koja veli, da Bog naputi 
psa na krmka. 

God. 1185. 15. Sevala (21. januara 1772.) donijese Alijaga Dzabcic i bajraktar 
Sulejman Kokuruz opcu janjicarsku molbu Muhsinovicu i Agapasi, da im se 
dobavi placa. 

Iste godine usmrtise u Zenici siromasi junacinu bjelobrada serdengeckijskoga 
agu radi ratne dace. A isti se slucaj dogodi i u Vlasenici. God. 1 185. 14. zilkadeta 
(18. februara 1772.) bi svrgnut Mustajpasa s mjesta valijinsko^ zamjenistva, a 
imenovan Miralerp. koji stize u Sarajevo te ode u Travnik. U Vlasenici bi 
usmrcen poznati lo!a Karabatak. Prijasnje buljukbase Hadzi Paso i sin mu te 
Osman Pazvin postadose ponovno buljukbasama i popisase sejbane. 

Godina 1186. (4./1V. 1772.) U mjesecu muharemu stize Melimed Kmin mula 
eiendija, a stize u Sarajevo i turnadiija starac Bekir aga radi aga za Hotin, 
ali mu age odgovorise, da nece krenuti, dok im ne stigne placa. 18. safera (21. apr. 
1772.) razbolje se na Vratniku kod topova Glavic i umrije nakon jedne sedmice, 
na sto jedni rekose da je tiinro od kuge, ali se opet sumnja. .la sam 1. muha- 
rema 1186. (4. apr. 1772.) prosirio svoj ducan pod sat-kulom i bio sam zaposlen 
pisanjem skupa sa Osmanom, a uza to sam poducavao krasopis 2—3 mladica. 

Koncem rebi-ul-evela (juna 1772.) stize placa od godine 1183.(1769.) 4. dze- 
maziul-evela ponovno stize turnadzija. da dize age na Hotin, na sto jedni krenuse 
a jedni ostadose. Nu na posljetku, pobojav se, da iin imena ne izlrisu, krenu 
vetiina aga i alemdara nakon nekoliko vremena, izim nekolicine. Zitelji Fojnice. 
Visokog i jos nekih dvaju okruzja su se izobijestili i usprotivili, davati ratne 
pripomoCii, pa se zato posla ilam caru radi njihove nepokornosti, na sto stize carski 
ferman, upravljen na bos. mulu, pasu i agu. u kojem se nareduje, da se ta ratna 
pripomoc silom pokupi. TelaJ oglasi, da se svaki oni, koji se osjeca pravovjer- 
nim, okupi pod zastavu toga i toga age u zakazani dan, na sto se najprvo saku- 
pise skupa s bajrakom i sa krscanima na brezuljku Gorici. Kada su to vidjeli 
tvrdokorni poturcenici zastrase se te se pokore i uplate svoj prinosak. Tim se 
stvar izravna te ne bi potrebe vojsci ni da krene, buduci da je bilo stalo do 
toga, prestrasiti ill sa ovakovom varkom. U dvoristu Gazi Husrev begove dza- 
mije pokrije se s olovom vodomet i potrosi se vise od 1000 grosa. Posto je 
gdjekoja sela pobila tu5a i unistila plod, poskupi radi slabog roda vocaka zito 
tako : da se je psenica prodavala od 5—6 grosa (valjda kutija). Sin baseskije 
Ahmeta Uruksije usmrti sina Krpedzina. Dvaput se vidilo, kako zvijezda leti po 
nebesima, koja je davala veliku svjetlost. Stigose potvrde kandidature (valjda za 
kadiluk) i to: mula Abdul ei. Kurevicu, mula Mustati 'rcfterdarevidu i Veli Hodzi 
Hadzi Mehmed ef. 



44 1161 

U malwli Cobaniji izjj imenutoj godini pro- 

cvate voce u jesen, i 15. redzepa (12. oktobra) bi pomrcanje mjeseca. 20. redzepa 
(17. oktobra) u subotu izgorje Minedzi-han i od strane Miljacke sve do Latinskc 
cuprije. te preko od pomenutOi! liana sve do ugla. Prife Mitrovdaua na 15 20 
dana stize u Bosnu zamjenik bos. valije Osman pase. crni hazinedar JeiliSeher- 
lija Ibrahim. Vezir Muksinovic i Bosnjak janicarski aga uredise vojsku i drugo, 
kaznise nepokorne te tako u pomenutoj ^odini nesta svade i prepirke i sklopise 
.sestmjeseciio primirje, nasto se scjbani i age vratise svojim kucama. 25. sabana 
(21. noveinbra) stize u Sarajevo bivsi kolcchaja Ahmet ei. Cesric, propovjedac 
u Husrev begovoj dzamiji i poee propovjedati i izade na propovjedanicu i preuze 
ovu sluzbu od Tokatlijina sina. Jedne noci bjese udavljeni radi svojili nedjela, 
sto sn pocinili u mje-ecu sevalu, 6. dan ramazana (1. decembra) i to: Skenbo, 
Tazo, Pedo i Memic. Druge noci takoder bjese udavljena jos cetvoriea zlocinaca 
i bivsili ubojica: jedan starac iz Vogosce i njegov sin, te drugi Pripuzovic od 
10. dzemata i Harbic, bjese smaknuti radi svojili zlodjela, premda se ta zlodjela 
nijesu ustanovila, a to se ucini, da se ocuva red. Do 10. erbeina culo se je pje- 
vanje slavuja i ptice sjenice i vladase lijepo vrijeme. a i zdrali odselise na 
zimoviste. Kise ne bijase kao ni studeni sve do 30. erbeina. 

Stanovnici mahala zajamcise uzajainno jedan drtigoga i predadose popis u 
inehceinu. Opet jedne nodi udavise trojicu i to: Poturcenika , kazaza Kalwedzica 
i Saliha unuka Fazlagina. Rodila mi se je na 3. sevala (28. decembra) kcerka 
Zejna. Uslijed toboznje prijave i klevete Alikadica, isposluje kolcehaja potajno 
carski smrtni ferman te ne rekav nikom nista i ne pokazav fermana, podavi u 
tvrdavi nasilno starce od 80 godina, bez ikakove krivice, i to sina Aliage Car- 
tozana, koji je bio moj last, u oba oka slijepog Mujagu od 97. dzemata, a ser- 
dengeddijski basaga i bivsi baseskija od I0. buljuka pobjegose. Ovaj potonji po 
imenu Hasan beg, bjelobradi starac, bio je dobricina, te bi se lijepim rijecima 
javio svakomu, bio krscanin ili jevrej, a osim toga bio je tako strpljiv. da je 
dvorio svoju 40 godina n oba oka slijepu zenu. Iste noci udavise i.jednog tabaka. 
Svaki put, kada bi se ovako sto god desilo, iskusio sam, da bi se po nedo- 
seznom bozjem cudu tada pojavio zemljotres, kao sto se je desio zajimqrstva Morica 
i u vrijeme, kada su pozatvarani ovi starci. Napokon svakomu je poznato, da i 
Bog ne trpi nasilja niti potistenja, makar to bilo i radi svjetskog poretka. Iza 
toga bi uhvacen i udavljen pod nadimkom »Cesiji-rep« poznata osoba, koja je 
bila dosla svojoj kuci u ovakovim okolnostima te ga uhvatise u njegovoj kuci. 
Krvoloci, kada zavladaju dave ovako Ijude, a imetak toboze u ime erara zaplije- 
njuju, prem erar nije potreban za malu stvar; ali kadija bi sa sluzbenim osobama, 
da se sto vise okoristi, provadao navodno za erar popis ostavine udavljenili 
nesretnika i tako bi ih lisio i njihova imetka. Baseskija od 97. dzemata po imenu 
Dugi-Mahmut, koji je bio vrlo skromna osoba i dobre cudi, bi oklevetan caru 
od Alikadica, zato jer toboz nije jednom prigodom poslusao. Ovaj, da se spasi 
od kazne, zakloni se u tekiju Sejh Alije, gdje ga i potraze. Nu posto njega ne 
nadose, otjeraju mu zeta u tvrdavu, a oprostenog mu roba jako istuku, da 
im kaze, gdje se nalazi Dugi Mahmut; ali on im ne mogase kazati, posto ni sam 
nije znao. Elem, jedne noci Dugi Mahmut pobjegne na konju iz grada i ras- 
tjera golom sabljom u ruci ophodnju, koja je lezala u zasjedi i ova pobjegne. 
Prem je-bjezeci na konju udario glavom u jedan oluk te mu je spao kauk, 



» 



1 17| 45 

opet iiiu je uspjelo pobjedi i spasiti se. Da] spasi Bo2e i onog koji bjeii i koji 
tjera! 

Avdiaga Bukva, serdar kladanjski, okleveta jednog prostodusnog bradatog 

kovaca iz Sarajeva i ishodi ilam, te ga na pravdi Hoga unisti i bi udavljen 
3. subata skupa s jeduim iz Alifakovca, cija se je zena nbila od stida poradi 
razvoda, te su ga potvorili. da jn je on usmrtio. 

6. zilhidzeta (28. februara 1773.) opet bjese smaknuta jedne noei trojica u 
tvrdavi radi poretka, i to dzematski imam iz sela Zupice, koji se je nalazio u 
Visokom za vremena raspisa ratne pomoci na sianovnistvo. koje se je jedno- 
dusno slo. ilo, da neCe dati niti priznati te ratne pripomoci. Imam, koji se je 
tada nalazio medii njima a da nije pobjegao od njih, bi priznat njihovim vodom. 
kao i druge d vije poturice,. usljed Cega bjese oni kao vode i smaknuti, a da 
druge nisu ni trazili. 

5. zilhidzeta {27. februara) sakupi kolCehaja bez potvrde aginog zapovjed- 
nika od Sarajlija silom novae, a koji nijesu htjeli dati. bili su udavljeni ili su 
pobjegli. a kupili su od glave po 5 — 25 grosa. Za sveCanosti kurbanskoga 
bajrama opali netko iz puske i pogodi kursumom kroz prozor u leda zenu 
hatata Mula Ahmeta, koja ne litjede niti tuziti, veleci, da se ona podvrgava 
sudbini i da trpi sve nedace. 

9. zilhidzeta (3. marta 1772.) kupio sam za 8'/ 2 grosa jedan kucajuCi sat 
i bio je udavljen jedan seljak iz Visokog u tvrdavi u Sarajevu radi utjerivarija 
ratne pripomoci, da se udovolji zakonu. 

21. zilhidzeta (15. marta) stize u Sarajevo turnadzija Visocanin s carskim 
fermanom, koga proeita u dvoristu Careve dzamije, kojim se pozivaju na rat 
janjiSari, upisani u matieti i neupisani. Satcija Hadzi Mustafa, poznat pod nadimkom 
Samsarija, sagradi cudnovatu sat-kulu, tako da je sat bip na zemlji. a zvono na 
kuli spojeno sa lancem i tukao bi u oznaceno vrijeme.^J istoj godini pokaza se"T 
posast hripav ac na djeci te su mi se zarazile obadvije kderke i imale su u j 
2 — 3 sata po jedan obicni nastupyU istoj godini zavlada oskudica na svijeCama, 
koje su se na jagmu prodavale. Dpet dovedose jednog, il je seljak il je gradanin. 
te ga udavise. 

1187. (= 25. 111. 1773.) 8. muharema (1. nprila 1773.) iselio sam iz Rusov- 
Ijakove kude i uselio u svoju kucu. U jwcast pase opetovano su ispaljeni topovi. 
U pomenutoj godini desio se je u isti dan uskrs katolika i hristijana. 8. safera 
1 187. (= 1. 5. 1773.) vjencao mi se ocuh Mutapeija u Mula Arap mahali sa udovom 
Kadri base, a procvalo je na 10 dana prije Durdeva. 8. safera (= I. maja), pod 
kraj muline sluzbe, izgori mehcema sa svim stvarima mulinimi njegova osoblja 
i klupama za vremena, kada je mula ef bio na izletu ti selu Kotorcu; tu izgorje 
i nekoliko sidzila a narod govori, da je bio nasilnik i koristoljubiv. Sjutrasnji 
dan na vecer izgorje u istoj mahali cijeli Zildzilik. 

18. safera (11. maja) krenu iz Travnika 3—4 bajraka beslija, koji se svrate 
u Sarajevo i otputuju dalje. 24. safera (=17. maja) stize turnadzija u Sarajevo. 
Iz Bara dode u Sarajevo orta 41. dzemata s kazanom, a na njeno mjesto ode 
u Bar orta 43. dzemata. 25. safera (18. maja). Novi mula stize u Sarajevo roslije 
Durdeva na 20 dana 2. rebi-ul-evela u nedjelju (24. maja) i procijeni se izgradnja 
nove mehceme na 7'/s kesa. Ponovno stize turnadzija i pozva na vojnu sve 
pravovjernike, bili oni janjicari ili za rat sposobni ljudi i oglasi po Sarsiji, sa 



46 |181 

dvu telala, ali napokon bi to bez koristi, jer koji su htjeli \6\, poSli su, a oni 
koji nisu, ne odose. Sto se lice jamaka, oni se javno ne mogu ni pozivati, 
jer iiemaju place: ali nije bilo oskndice vojnika, vec je falila bozj'ja pomoc. 
18. rebi-ul-evela (19. jnna) popravi Coso Hadzi Ibrahim Misirlija razvaljenu 
cesmu i cunke pokraj dzamije Hadzi Hasana Buzadzida i dovede za 40 — 50 grosa 
troska vodu. Posto je u pomemitoj godini bilo malo kise, nastala je s»l3a, poradi 
Cega se je islo nekoliko puta sa dacima moliti Boga za kisu. Iste godine rodili 
su dudovi tako obilno. da je svjetina isla gledati taj silni rod, koji je bio uzoran. 
Opet stize novae za upisivanje sejbana za Meslu. Inde aga popravi iznutra kucu 
i sagradi cosak i oboji ga u bijelo u inahali Hadzi Hasana Buzadziea i potrosi 
viSe od 1000 grosa a bakal Muharem basa Besirevic sagradi na novo kudu vise 
njegove. Kao imam i catib pokrio sam na dan smrti liazreti Merjemine kucu 
sindarom i cosak sa 2000 ceremita. Opet se pojavi silna kisa u augustu, na sto 
telal oglasi, da se ide na dovu (molitvu) i izade svjetina skupa sa dacima. Ove 
godine malo svijeta pomrije. 

Prikaz hadzija, koji su otisli u pomenutoj godini na Cabu osobno ili kao 
bedeli: Licno su otisli ovi: 

Hadzi Dzafer Jerlagic. njegov sin, Krplo i brat mu, Brdzic. kazazki alajbeg 
i Neretlakovic\ a kao bedeli odose ovi: Hadzi Seid Ahmet Misirlija. Hadzi Salih 
Misirlija, Liposet Misirlija, Hadzi Mehmed Misirlija i Hadzi Ibrahim Hasadzija. U 
pomenutoj godini rodilo je odve£ vode iA>okaza se kuga na krupnoj stoci.yCijena 
pirindu hila je na oku 60 para, maslu iia jungu 206 para, lanu 150 para, kutiji 
kukuruza po 244 para a psenici na osmak 63 pare. U istoj godini bi svrgnut sa 
janjicarskog agaluka Bosnjak Agapasa i imenovan u Kandiju, a na mjesto mu 
bi postavljen kolceliaja Aliaga. U to doba bili su u Sarajevu ovi buliukbase i to: 
Basbuljukbasa Hasan basa iz Sarac Alijine mahalc, koji je uzeo bajrak od 
stolackog kapetana i vrsio sluzbu pobiraca danaka kod odjela dzebanijana, Hadzi 
Paso, sin mu, Pezvin, atar Hadzi Avdija, Kazaz Mehmed basa Dugalic, Pinic. 
Drvobrad berber, berber debcli Salih basa, Ibrahim Ceko, hatat dugi Mustafa 
basa, koji krenuse na vojnu, kada je sunce doslo u zvijezde vage. Mes£ema 
preseli se iz Bol Abdijine kuce u novu mehcemu, te sam ja sastavio kronogram 
za istu mehcemu. 

24. redzepa (II. oktobra) bi svrgnut s Bosne bos. valija Qazi Osman pasa i ime- 
novan bos. valijom Alipasa Dagistanlija, ciji zamjenik stize 1. ramazana. (16. novem- 
bra) 7. sevala (22. decembra) izgori u Hisetima kuca ciganina Torguta tepricase, da 
je izgorilo silesija zita. U pomenutoj godini bilo je mnogo ratova, ali pored toga 
niti muslimani stogod osvojise, niti neprijatelji sta zadobise, premda su bili inovjerci 
porazeni na 1—2 mjesta, kao i muslimani na2-3mjesta, narocitobjese pobijedene 
carske cete na Crnoj vodi, a neprijatelji kod Silistre, te tako, kao sto poslovica veli 
»i kod nas je bilo a i kod vas ne fali«. l.zilkade (14. januara 1774.).stigose zvornicke 
place. Caus Aliaga stize sa termanom, da se popise iz svakog kotara po jedan bajrak 
sa po 120 momaka »dalkilidza«. a ludi Bosiijaci, ne razmisliv posljedica. natovarise i 
odredise na samo Sarajevo 8 bajraka i to: 2 bajraka na 10., 2 na 97.. 1 na 39., 1 
na 45., 1 na 52. i 1 na 50. dzemat a raspisase i na stanovnistvo ratnu pri- 
pomo6 po 30—60 grosa, bio to bogat aga ili prosti vojnik i sakupise silom. 

Bajrake razvise iz 10. dz. Hadzi Ahmet Emirovic, koji se razboli i zamjeni 
ga Sahh Kunosic, komu postade bajraktarem Lapor; iz 10._dz. Mula Avdija 






|19] 47 

Tiiisnz, ciji je bajraktar Mula Abdija Pcnez; iz 97. di Vlula Omer C : 
bajraktar Muliarem basa CajiO; takoder iz 97. dz. terzija Hadzi Hasan aga, Ciji je 
bajraktar sin niu; iz 45, dz. Hadzi Salili TabaKovic, Ciji je bajraktar ineslvedzija 
Me limed Homic, iz 39. dz. kazandzija Hadzi I"az!iia. ciji je bajraktar Hadzi Ahmet 
Kladnjak; iz 50. dz. Mula Ishak, a bajraktar inn Mula Ahmet, sin Mula Jalije 
Visocanina; iz 52. dz. Alibasa Dagie, a bajraktar mu Abdija fikmekdzic. Agom 
dalkilidza postade Mustafa alemdar Lipovac, Ovi krenuse na vojnu mjeseca 
iebruara u skupinama od po 69 — 70 momaka. a serdari po 120 mamaka 2. Iiam- 
sina stize 13 tovara novca i krenu na granicu, da se popisu sejbaui. 

5. zilkadeta (18. januara 1774.) umrije sultan Mustafa, a na prijestolje zasjede 
brat mu Abdul Hamid. 

24. muharema (6. aprila) god. 1188. (14. III. 1774.) 27 dana prije Durdeva. 
krenu iz Sarajeva 3 bajraka sejbana sa buljuk basom Fejzoin pod komandu 
novopazarskog kapetana. U mjesecu rebi-ul-evelu (maju) stize ponovo kolcehaja. 
U mjesecu rebi-ul-evelu posla vezir Mehmed pasa Muhsinovic Sejh Hadzi Melimed 
ef. pismo i 500 grosa, da popravi tekiju Hadzi Sinanovu, sto jako ogorci 
odmetnike. 

30. rebi-ul-ovela 1188. (10. juna), na Spasov-dan, st|ze placa od god. 1184. 
te se potpuno i isplati. 1. dzemazi-ul-evela (10. jula) otputovase u Dubicu Celebi 
aga, janjicarski efendija i Abdulah Kerin ef. Defterdarevic. U Vratniku objesi se 
jedna zena te jedni rekose, da ju je njen muz objesio, jer mu nije litjela pokloniti 
kuce. U pomenutoj godini sklopi se mir po starim granicama i iza toga umrije 
vezir Muhsinovii5, koji je veoma star i slab bio. 

15. redzepa (22. septembra), kada je umro bos. tefderdar Becir aga. pojavi 
se nocu strasan vjetar, te je mnozinu drveia polomio i zgrada poobarao, kao 
sto i munaru Ajas pasine dzamije a 15. ramazana (19. novembra) pade tako 
velik snijeg, da je polomio mnogo starih drveca i porusio nckolicinu starih zgrada. 
Po§to je dolazilo malo drva na Bend-basu i snijeg rano pao, poskoci cijena 
drvima i to malom tovaru na 10 para a velikoin na 20 para i ta su se 
prodavala jagmom. Nu zatim zapu§e jugovina i ubizo rastopi snijeg a pade i 
kisa te zavlada i veliki kao kroz mnogo vremena. 

28. ramazana (2. decembra) na 18 dana prije erbeina stize u Bosnu bos. 
valija Dagistanlija. U istoj godini pravio je mula ef. s ostalim kadijama zabavne 
veceri sa halvom i gozbom, kao sto su cinili i age, te su se igrali i prstena. 

11S9. (4./III. 1775.). Netko pozva na vrata jednog krscanina Heru te ga 
usmrti. Pasa Dagistai- iija bi svrgnut s Bosne i ode u Rumeliju, kada je sunce 
bilo na polovici zvijezda janjeta. Bos. valija Halil pasa stize u Travnik i podi- 
jeli mnogo odijela (hilata). Netko od gradana metne toboze-1— 2 molbenice pod 
mulinu sedadu i potuzi se na nekolicinu osoba, koje bune prostu svjetinu i drze 
skupstinu u Brusa-bezistanu. Protivnici Alikadije podjare svjetinu te poenu navodno 
praviti molbenicu, koju je najprvo muhurlejisao prosti narod, ali nisu kadije. 

Dvije zloglasne zenske po imenu Travanjka i Aginica izbatinala je svjetina i I 
protjerala u Skoplje (Uscup). Iza Durdeva na 15 dana pade malo snijega. Najljuci ' 
neprijatelj Alikadije bio je kolcehaja; ali posto mu tuzbe ne htjedose muhurleji- 
sati mufti ef., mula ef., i ostale kadije, bila mu je bez koristi; a ona tuzba, sto 
ju je napravilo nekolicina budala. i poslala ju pasi, ostade bez uspjeha i tako 
ostase osramoceni kolcehaja i protivnici Alikadije te su morali od stida obarati oci. 



4« | 20 | 

24. rebi-ul-evela (16 majaj rocli mi se sin Mustafa u Mimar Sinanovoj 
mahali. Loza mu je po materi ova: sin je Safije, kceri Mustafa Cartozana, sina 
Alijage. a po ocu sin Mustafa, sina Ahmeta, sina Hadzi Kadri Hodze. 2-3glave 
Niksickih ajana oclnesene su n Carigrad. U pomemitoj godini nekoliko je lola 
nocu u mahali Ermeganusi izvuklo jednu udovicu iz knee, koja se sjutra dan 
potuzi, da se njeni susjedi Hindic i lniijezin, prern su fiuli galanui. nisu pokazali 
i obranili ju, na sto ill bacise u tamnicu. a posto nisu htjeli odanle izici. usmr- 
tise ih s tanetima topova, provaliv zid od tamnice. 

Posto spoinenuti Alikadija nije htio dati pasi onoliko para, koliko mu je 
zaiskao, posla pasa u Carigrad protiv njega tuzbu, na sto stize Ali caus te ga 
progna u Kipar 29. rebi-ul-evela (31. inaja) a da se izvidi. nije li ColiadZic pro- 
nevjerio novce Cumu§i£a vakufa, ispita§e tro§kove i proraSun niosta podignutog 
na Zeljeznici. Iz Carigrada stize ferman. da se obnovi istraga protiv Mula Ahmeta. 
pastorka Abdurahmanova radi njegove prve zene. sto ju je oteo.^J pomenutoj 
godini oboljese mnoge osobe od vruciceyCizmedzije priredise zabavu u masama 
na Souk-Bunar i izabrase si za 6ehaju 'Muharem agu Ramica. Hadzije. koje su 
krenule na Dubrovnik, dodose na dovu (molitvu) u zoru u Alipasinu dzamiju. 
Tri dana prije Durdeva dode telli-£aus i uhvati na uiici propovjedaca F.mir- 
Muteasiba. preda ga onu vecer muteselimu te ga sjutra dan zorom odvuee u 
Ainaziju. Njegova krivica bila je to, da je vec kroz Cetrnaest godina na propo- 
vjednici okrivljivao bezvjerjem i psovao sve Sarajlije, sejh-ul-islama, kaziaskera, 
pase, uleniu, sejhove i sve prosle poboznike i derviske redove i time si natovario 
na glavu nedacu. 

U Sarajevu imao je nekolicinu neukih pristasa, koji ponukase-kolceliaju i 
sastavise sa nekolicinom odzaklija i pristalica mahzar. u kojem navodno istakmi. 
da je cijelo gradanstvo s njim zadovoljno i da su svi protiv njega navedeni 
iskazi puka kleveta. Kadije otpreme ovi mahzar, a da ga nisu muhurlejisali, pasi 
u Tiavnik. Medutim obecase njegove pristase, dati kolcehaji 20 oka kafe. a muli 
10. ako pritisnu na mahzar svoj pecat te ponuka^e i odzaklije. da svjetinu pri- 
sile, da pritisnu svoje pecate. 

Kada je ovaj mahzar stigao pasi, ne odasla svoga covjeka, nego samo 
pismo. KadiCi i Emirovci dali su toboz muli na cohu 150 grosa, da im posalje 
mahzar u Carigrad. 

U mjeseeu augustu, kada se je nodu zabavljalo 20—30 ljudi u mevlevijskoj 
basei u blizini Megare, zacu se vrazija buka i pljeskanje rukti. kao i bacanje 
kamenja, sto potraja oko 3 sata, a cuse se i kudret-topovi u zraku na lijepom 
vremenu. Sva sarajevska raja kopala je zemlju 3 dana na mostu Zujevine, da 
okrene vodu, da ne tece i ne dode na most, koji se je nalazio na Bosni. Poslije 
otisli su kopati i .levreji. U istoj godini vidio sam svojim ocima u hareinu (dvo- 
ristu) Begove dzamije, gdje pade iz lijesa na zemlju jedna malodol^na curica, a 
lijes osta u rukama nosaca. Tomu je bio uzrok, sto nijesu u zadnju uosiljku zabili 
klinaca, te se zbi i ta nesreca. Ona je bila sluskinja kod Hadzi Alije Neretljaka 
u Cur5ica mahali. U pomenutoj godini. kada je mujezin ucio ezan na minari u 
Kantar begovoj dzamiji, zavija krupnim glasom u isti mah jedau sareni pas, na 
sto svjetina prorece, da je to znak kugi. Zeni Mula Mehmed Sihrije Misce dode 
veliki miraz, te uze u sluzbu inovjerkinju, poznatu pod imenom Kaluderka, koja 
osta u sluzbi nekoliko vremena. Kaluderka u dogovoru sa jednim inovjerccm, 



f 



|21] 4V 

ascijom, naumi jednom prigodoin pokrasti imetak i da hi zaba§urila svoju 
kradu zapaliti i kudu, §t0 i ueini. Ali mahaljani opaze vatru i spasu kucu. te 
ulivate i palikucu. koju izbatinaju. a kolcehaja ju tako ispuca, da ju je opremio 
muli kao Ijesinu. usljed cega se inula nasrdi i naumi zatvoriti mehcemu i pozvati 
prostu svjetinu. Nu kada se je stvar ispitala, uiniri se i on. Tabaci napravise 
kusanmu u blizini Qolubinjaka. kada je sunce unislo u zvijezde vage. Posto je 
maslo i dmgi zivez bio na cijeni, sakupe iz opreznosti mnogo novca, a i pomoc- 
nici dobave soboin iz pokrajine masla i ovnova a majstori porazdijelise od sebe 
mnogo jela. 

U kratko rekuc zabavise se vise od jedne sedmice, i uvidiv, da ce im 
dosta novca preteci, pokupuju mnogu cohu i podijele svim majstorima i procel- 
nicima po 1—2 cohe, a nekojim i po 3-4. Otisli su na izlet u srijedu, a vratise 
se 2. sabana (28. septembra) u cetvrtak. Prognati Ali kadija ode u Selanik. gdje 
ga uzme pod svoje okrilje salonicki valija, Silahdar Mehmed pasa, te mu isliodi 
oprost, a uze valiluk u Bosni, i dode u Sarajevo skupa sa Ali kadijom. Medu 
ovim pasinim dolaskoin i njegoviin drugim valilukom u Bosni proslo je poprecno 
in godina. U Sarajevu zavladala je oskudica maslom krivnjom kolcehajinom i 
zato, jer se je maslu udarila inaksimalna cijena od 30 para, na Sto svjetina poce 
prodavati iu jos veeu cijenu, radi cega je kolcehaja naredio, da i njegova straza 
krcmi i prodaje maslo na nekoliko mjesta. Ali kada to zacu svjetina prestade 
ponasati maslo iz okolice. 

15. sevala (°. decembra) dode i prognani Emir muteasib. Ibrahim pasa 
naredi gradskoj raji, da pijeskom pokrije ulicu od carine sve do Seher-cehajine 
cuprije i to u pocast Silahdar Mehmed pasi. Pod iinenom Muharemaga Taslidzak 
poznati mutevelija i mujezin u Hadzi Hasana Buzadzica dzamiji, prozivio je u 
skladu sa svojom suprugom 50 godina, ali ima 10 godina, kako se nalazi u 
susjedstvu nepostenih osoba, od kojih mu jedan mladiC zavede zenu i skupa 
s ocem i jednim drugom isprobada nozem u postelji i usmrti Muharem agu 
potkraj ramazaua na vece blagoslovljenoga petka. A da sakriju taj svoj zlocin, 
natovare truplo na jednoga konja i odnesu ga na Goricu i bace u jedan pokvareni 
zdenac. 2ena mu oglasi, da joj je muz otisao na selo i da se jos nije povratio, 
te posalje Hadzi Becira Misirliju na Goricu, da stvar izvidi. Kada je Misirlija 
otisao, nade truplo i prijavi stvar mehcemi a mrtvaca izvade, okupaju i predadu 
ga Svemogucem. Ovi dogadaj uprepastio je cijelo gradanstvo. Slobodoumni fanatik 
i vjerski odmetnik Emir sakupi uslijed svoje tvrdokornosti i na poticaj zlobnika 
novaca i dade silan novae muli, da mu udari pecat na njegov mahzar za mjesto 
muftijsko, za kojim se polakomio. A i u Carigradu bilo je ljudi lakomih za 
novcem, te mu tako isposluje tu sluzbu u Carigradu mulin cokadar i on posta 
kadijom sarajevskim. Ali neuki nitkov ugleda oko sebe sa sve cetiri strane more 
i mnozinu spisa, od kojih ne mogase niti jednoga rijesiti. Prem je u svom razo- 
caranju i obmani izdao nekoliko fetvi, bile su i one bez osnova, jer nije imao 
ni dobre ruke za pisanje, niti je znao pravopisa. Neki zapocese medati potajno 
pisma, tamo amo po uglovima i dzamijama protiv njega u ovom smislu: O ti 
neuki muftijo, osramotio si se pred cijelim svijetom, dosta je, dodi u iman (vjeru)! 
Svjetina poce sarati ducane u proslavu carskog dana, nu medutim stize glas, 
da je umro carevic. Na kurbanski bajram, kada je svjetina bila u dzamiji, tako 
je bila strasna zima, da je nije bilo vec od dugo vremena. 12. subata, u petak, 

5 



50 1 22 1 

ogiasi tela) u Sarajevu, da se pravi proslava u rodenja kderke sul- 

tana Abdul Harnida, na sto se poce kititi carsija a u petak izade svjetina na 
Musalu na dovu. .la skromni Mula Mustafa imao sam svoj dudan uz zaliode 
pod sat-kulom. uz dncvnu najamninu od 10 akceta, koji je bio svakom pri- 
sttipacan za pisanje. Okitio sam ga izreskaiiim papirima u obliku zvijezda, 
mjeseca i natpisima i tako je nakieen stajao uvijek. Ali na dan proslave rodenja 
carske kcerke" nadoh pod najam i jedni janjicarsku sliku, koja je predstavljala 
odlazak na vojnu janjicarskog age. i iiie svecanosti. Izim toga ukrasio sam ducan 
i sa slikama na velikom papiru, koje su bile raznolicne i tako umjetno izvedene, 
da se je cinilo, da ce od sebe progovoriti. U kraiko uz donanmu sleze se svo 
gradanstvo pred moj dudan, da ga pogleda i razmotri, sto sam i sam dopustio. 
Osim toga dao sam gledati jedno cudo, komu se je svatko snebivao, ko ga je 
god vidio, a to su bila dva noza, umjetno tako sastavljena, da bi se, kada se 
pogledaju u zraku ugledala jedna greda, te bi se svjetina tomu cudila. Mnogo 
ducana bilo je okidenih. ali su se isticali ducan hasecije Hadzi Mehmeda 
Dzine i ducani dvojice jevreja u Tasii-hanu. Salandzakcije (posjednici njihalka) i 
drugi prosijaci dadu se u prosnju uz bubanj i bez bubnja, iscudi od trgovaca 
mnogo novca i tako sakupe silan novae, a naroeito salandzakcije pokupise veliku 
kolicinu. Osobito zanimljiv bio je konj, sto ga nacinise iz vlastite pobude Abdi 
caus Hamalevid i ascija Husejin basa od dugili trgovackih sepeta i od abe (pusti), 
sa patvorenim nogama i usima, a ko ga je god vidio, snebivao bi se od cuda. 
Ovog krivotvorenog konja prodadose za 9 grosa u neku varos a drtigog odvedose u 
Visoko. Qod. 1190. (= 21. II. 1776.) bi usmrcen Emin ex. radi janjicarskih placa. U 
o5i uskrsa, iza idindije. usmrti u Sarajevu usred crkve jedan seoski mladic jednog 
krsdanina, udarivsi ga nozem u vrat, na sto muteselim i kadija zapecatise i 
pritvorise crkvu, a dok su otvorili, dali su krscani dosta novca. Naucio sam 
nauku »veika* i dobio dozvolu od tekijskog sejlia Hadzi Mehmeda, te sam poceo 
zapisivati bolesnicima. od kojih su mnogi i ozdravili. Premda mi pomenuti sejh 
nije dao narocite dozvole, nastojao je, da me uputi u toj nauci, sto sam ja shvatio 
kao ovlascenje za pisanje; dapace mi je jednom priznao, da mi ju je i dao. Ali 
posto je bio mucna osoba, zapita me, tko mi je dao dozvolu za pisanje, na sto 
mu odgovorim, da mi je on sam dao, a on mi na to odgovori, da nije dao. 
U kratko rekud bjese -cangrizav. 11. rebi-ul-evela 1190. (30. aprila 1776.) u 
srijedu stize u Sarajevo Osman aga, sarajevski aga. Posto nijesu stigle 
place sarajevskih jamaka, koje su se nakupiie od 5—6 godina, poslase caru 
molbu po starom Hadzi Mehmedu Mujidedziji, koji predade caru molbu. Jos 
jednu molbu poslase po Osmanu od 97. dzemata. poznatom pod imenom Harloya c 
i po Mustafagi od 19. odjela. Osman aga predade caru molbenicu u dzamiji 
sv. Sofije, zavikav glasno u dzamiji i poletiv§i spram kafcza. gdje se je car 
nalazio. Radi toga bi stavljen U zatvor, ali i pusten nakon jedne sedmice te se 
povrati skupa sa svojim drugom u Bosnu. U Vlasenici bjese usinrcen serdar 
bakal Mustafa od 97. odjela i pogranicni serdangectijski aga Mujaga povodom 
jedne velike svade. Od poplave Miljacke provali se bend (nasip) na Bend-basi i 
iskopase se jamc, duboke kolik inunara i nanesene su vrbe, te poce teci kuda 
nije tekla, sto svakog iznenadi i ode inalo i veliko, da to vidi, a narocito oni 
siroki vodeni trg na komu je kafedzija sagradio i jednu kolibicu i vrt pokraj 






1 2.3| 51 

Miljacke, bi za tili 5as razvalien na komade. God. 1190, !2i ?. I77f>.) nado§e 
u oluku mlinskom ozlijedeno i titopljeno dijete, koje se je utusilo u Mosca- 
nici, moga sogora Melimed base sina Visocanina iz Ploce mahale, koje izvadise 
iscijepav zlijeb sa sjekironi. U pomenutoj godini stize mnogo ovaca i ovnova, 
take da su se prodavale na glavu po 100 para, cime su se i trgovci stokom 
jako okoristili. AH posto je zapela trgovina i pojedini predtneti poskupili a 
odavno i place ne stigose, potegose dosta jada siromasi i obrtnici i oni, koji su 
iuiali mnogobrojnu obitelj. Placa nd 1185. (Id. IV. 1771.) stize i razdijeli se 
3 dana poslije Vidov dana. U istoj godini pojavise se cudnovati crvi te pojedose 
svo lisce na zerdalijama tako. da su ostale sasma gole. nu zalistase opet. Oni 
crvi pravili hi si guijezdo kao pauk te bi nakon mjesec postali leptirom i 
otprlinuli. 

God. 1190. (21. II. 1776.) izgorje sapunizijska inenzilhana pokraj Latinske 
cuprije. Na 3 dana prije Durdeva u subotu na vece oko 5 1 /-, sati u noci pade 
nenadano silna kisa i nasta toka bujica, da je otparala sve podnice na Bas- 
carsiji, napunila sve krevete kalom i unisla u bezistan, sto prouzrokova mnogu 
stetu i svakog iznenadi. 12. redzepa 1190. (27. augusta 1776.) napravise pekari 
izlet kusanme u blizini Pjenkavca na Jaliji, a bilo ill je 40—50 osoba. 

U povorci isli su krscani naprijed a majstori im na konjima, §to ne bi po 
cudi nckolicini bezumnika, od kojih Small aga Skono ode eehaji te se prituzi, 
na sto poskidase s konja krscane. koji se na to rasrde, veleci, da su time osra- 
moceni, te prigovore sto im se nije odmah kazalo, da ne mogu u povorci ici 
naprijed. Ovi prigovori bib su u istinu opravdani, jer ima svakojakib ljudi, koji 
se racunaju u pametnjake a nemaju ni pameti ni zdrava uma te im se pilav Cesto 
raskasi. I u satnoj se prijestolnici po kadikad dogcdilo, da se ovako sta dozvoli. 

Ovaj izlet priredcn je na dan Gospojine, 13. redzepa 1190. (28. augusta 1776.), 
kada se. sunce nalazilo u zvijezdu djevice. 9. sabana (23. septembra 1776.), u 
ponedjeljak, priredise i zidari kusanmu u Londarinoj basci u Cemalusi. Bio im 
je cehaja starac Sulejman basa a tada se sunce nalazase na drugom stupnju 
zvijezda vage, 23. sabana 1190. (7. oktobra 1776.). Prije Miholja na tri dana 
napravise i brice na poticaj dvojice trojice raskalasenih kalfi kusanmu, premda 
za to nije bilo ni ugodno vrijeme a i kalfi je bilo malo, uslijed cega se namucise. 
Oni su litjeli napraviti izlet u Kovacide u Sejb Alijinu tekiju i uzmu dozvolu od 
Sejha Hadzi Meluneda Berbe, na sto se razljuti 97. dzemat, veleci, da su trebali 
traziti dozvolu od njega, komu tekija i pripada, a ne od sejha, koji je tu pri- 
vremeno postavljen. Napokon napravise izlet jednog dana u Kovacice i razdijelise 
cohe majstorima. od kojih se mnogi nade uvrijeden, jer nije dobio cohe i zato 
taj izlet nije uspio. Izim toga nikoga i ne pogostise, radi cega im se svjetina 
naruga rijecima: Dan i noc za majstora, pa makni prstom, eto cohe! 

Na 17. novembra 5. sevala 1190. izgorjese cuvene Gavranine kuce na zelenom 
mejdanu i u njima mnogo pokucstvo, a bile su vlasnistvo bogatog debelog Sapcanina 
Hadzitaze i bratiCa mu, djece merhum Sapcanina Hadzi Husejina. 

15. decembra izgorje Kazandziluk pokraj dzamije na Bascarsiji, nekoliko 
bakalskih dutiana i jos 30—40 ducana: u kratko, ove godine bilo je mnogo pozara. 

Zapovjednik Osman aga, koji je dosao poslije kolcehaje, nije bio u sluzbi 
ni punu godinu, a bi svrgnut prije muharema dojduce godine. Novi aga, za- 

5* 



52 [24| 

grdzi basa sijedi Omer. stize n Sarajevo 25. zilkadeta 6 decembra) u nedielju 
1190. (= 1776.). Posto je sarajevska tvrdava bila porusena i potrebna popravku 
na nekoliko injesta, napravise mahzar i opremise cam za popravak, 17. mulia- 
rema 1191. (= 25. februara 1777.) po Osman agi Novalicu II. topniku sarajevske 
tvrdave. Na sultani nevruz (21. marta) raspupalo se cvijece i seize crni glas, 
da se je nasukala i razbila trgovacka lada putem u Egipat medu Residom i 
Ebuliurom te se potopilo 30 ljudi a medu njima i tri sarajevska trgovca. 

Stize carski ierman, da sin dubickog kapelana moze izici na mejdan 
krsdaninu, koji ga je pozvao na mejdan. 13. safera 1191. (23. marta 1777.) stigose 
sa velikim sjajem u domovinu muhurdar Mujaga i Avdaga Dzino, koji se ozeni. 
te poradi posla opet ode u Carigrad. 

Jedan zarobljenik iz Malte, koji je imao arapsku kosu, izlazio bi iza svakog 
namaza na minaru Careve dzamije te glasno ucio »ja kerim, ja rahim« kao i 
druga imena bozija, sto bi svjetina gledala, a kada bi sisao s minare, napala bi 
ga svjetina s kamenjem i zemljom, te bi ga time Ijutila. Namjera mu je bila ta, 
da mu se podijeli milostinja a da ne prosjadi, te si je umisljao, da mu se ima 
dati toboze 500 grosa. Napokon, kada se je zaputio u Travnik, zaklase ga jehovacki 
kocijasi i nadose uza 'nj 400 grosa. Bjelobradi softa Arnaut Sulejman hodza 
sluzio je kao mejtefski hodza nekoliko godina u nanovo sagradenom mejtefu iz 
zaduzbine Mehmed pase Kukavice, uz placu od 150 grosa, koju je primio od 
mukate tvornice svijeca. Posto nakon smrti nije imao sina, posta hodzom neki 
stranac, a nakon njegove smrti, prem je ostavio sina, koji je bio sposoban za 
ovu sluzbu i prem ju je poceo vrsiti, svrgnuse ga, te na to mjesto imenovase 
Hadzi Melimeda Cajnicanina. 

Cuo sam od jednog Podgoricanina, da je Abdi pasa u Podgorici otjerao 
jednog hadziju, koji iskopa opkope pokraj jedne rijeke i sukobi se s Avdi pasom, 
koji odsijece sedam glava. Utopi se jedan djecak, koji je prelazio preko.drvene 
cuprije na Miljacki, te ga trazise uzaludno dosta vremena, a nade se tek nakon 
15 dana. 7. dzemazi-ul-evela (= 13. juna) poce se popravljati sarajevska tvrdava, 
38 dana iza Durdeva. Sarajevski muteselim Hasan aga Pazic odredi si 700 grosa 
za sluzbu nadzornika gradnje, sto je vrsio, a pisaru svom, koji je bio takoder 
pisar u mehcemi, (Vlula Salihu Qracicu, po 100 grosa i razglasi telalom po carsiji, 
da 10 sarajevskih mahala ima raditi dnevno po 4—5 sati. 

U god. 1191. — 1777. posle su ove hadzije na hodocasce, i to: 1. Bego 
Saburic, debeli Ibrahim, koji je bio veoma bogat, dapace imao je 500 kesa 
blaga, 2. trgovac Bajro Serhadlic, 3. Bos Mula Salih, 4. Hadzi Mehmed Homic, 
5. kao bedeli kazaz Hadzi Hasan, 6. tabacki alajbeg Husejn, 7. debeli Salih, sin 
Hadzi Saliha Cike, koji prodade svoje nekretnine i u zanesenosti ode sa dru- 
zinom. U gradu Sarajevu pojavise se cudnovati crvi, koji pojedose sve lisce na 
zerdelijama, a poslije i na pozegacama te napravise u bascama po travi gustu 
paucinu kao svilu. Preotese maha i po dvoristima, divanhanama, minderima, pod 
strehama, naciniv paucinu a sa drveca visile su paucine poput konopaca, na 
kojima su visili isprepleteni crvi kao na koncu. Ova navala crvi tako je svijetu 
dozlogrdila, da je nekolicina ljudi morala ostaviti svoju vlastitu kucu. U kraiko, 
Bog zna, da se sto ovakovog nije dogodilo u 500 godina a imade i poiava, koje 
se desavaju samo u 1000 godina. Kada sam pogledao basce s jednog visa i 
biljega, vidio sam drvece kao da je pogorjclo. Jedan mi je serhadlija, koji je 



[25] 53 

: nc te sam sc s njim rn u kod 

niili crvi izjeli sve lisce na hrastovima i da su §urae posve gole. UzroCnici su 
neka vrsta leptira, koji pr§u oko vcceri i tako pokriju hrastove, kao dudovi 
murve, te jedu tako lisce. da svaki prolaznik mozc cuti. kako hrsce jeduci 
lisce. 

Bio sam s beratom hatib i imam u Hadzi Hasana Buzadzica dzamiji kroz 
17—18 godina uz godisnju placu od 18 grosa a kako J.e ta sluzba bila muko- 
trpna, to sam sc osobito nasitio imamske siuzbe i te obvczc, koja mi je bila vrlo 
tegobna, zazelio sam se slobode. koja vrijedi svjetske imovine i predao imamske 
duznosti svomu prijatelju Seei Mula Fazli. On ju primi iz svega srca a i susjedi 
bili su s njim zadovoljni te ga pomogose. Buduci da je imao mnogobrojnu obitelj 
a bio je siromali i pobozan, svatko mi odobri taj moj postupak i zacudi se mojoj 
veledusnosti i mojim vrlinama. Eto, ja se od danasnjeg dana oslobodih lijepim 
nacinom i lahkocom, ne zamjeriv se malialjanima a da nije trebalo, da me molja- 
kaju. Novi imam kupi u maliali i kueu za 80 grosa, te tako posta mahaljanin i 
muhtar. ali dokle ce i kakoli ce, to se ne zna; 10. redzepa 1191. (= 14. aug. 1777.). 

Iza Gjurgjeva na 12 dana, u mjesecu redzepu 1191. priredise i halaci izlet . 
kusanme i postavise satore u basci Becir age Osmanagica u Sarac Alinoj mahali. 

22. redzepa 1191. (26. aug. 177.) napraviSe mutapSije izlet a u mesdidu 
tabackom sakupi se nekolicina ljuii i obave molitvu te osta 10 — 20 osoba i odu 
na izlet u Sejh Alijinu tekiju. Cizmedzije takoder odu isti dan na izlet na Souk- 
bunar, gdje obave kusanmu pestcmala, a mutapcije dodose u cetvrtak i podijelise 
sesnaestorici cohe, a posto sam ja bio pisar dadose i meni 4' 2 arsina. Cizmedzijska 
povorka bila je veoma golema, sta sluti na zlo a pred nju je izisla nebrojena 
svjetina i djeCuiiija. Ta povorka s pomocnicima i majstorima brojila je 1000 
dusa a samih konjanika bilo je u povorci oko 219. Tada je bilo sunce u zvijezdu 
djevice u 4. stupnju, a to je bilo u ponedjeljak. Tada je uknjizeno u tefter 
330 kalfi (pomocnika). 

Izlet cizmedzija ne svrsi se mirno, nego se radi coha svrsi s tuCnjavom, a 
tomu bi uzrok. da medu njima ne bje pametnili Ijudi vodama. A i medu mutap- 
cijama, koji su do§li mirno i uljudno, zapodjese bez kakog razloga prostaci 
tucnjavu. 

Neki lola po imenu Ispis Kasapovid, obe<5a iznenada, da 6e otidi na Cabu 
toboze s mnogim parama koje je donio s vojne i za koje nije kazao nikomu. 
Na to obrekose i 2miric\ Dzidzibulic, Karaibrahimovic i Hako, koji su se zabavljali 
svirkom u kafani, da ce i oni na Cabu, veleci da 6e jedan drugoga potpomagati 
i da ce prodati nekretnine. 

Ovi krenuse poslije drugih hadzija i bi im dova napose. Ali njihov poticatelj 
i voda, gorespomenuti Kasapovic, potajno utece. jer je posudio novaca od nekolicine, 
pa ih nije mogao povratiti i tako se osramotio. 

24. augusta 1191. pade snijeg vrlo rano i pokri kude i ulice. da se ne pamti 
vec od nazad 100 godina. da je pao ovako rano snijeg. 13. sabana 1191. (= 16. sept. 
1777.) u ponedeljak napravise i kujumdzije kusanmu u Kosevi i to vrlo okideni ■ 
i u redu, a tomu najvise doprinese serdengecdija, mladi Salih aga, sa svojom 
pamecu i redom, komu se nitko ne usprotivi. 

Saraci napravise svoju kusanmu u Qaju i to u cetvrtak, kada je sunce 
bilo cetvrti dan u zvijezdu vage, pred ramazan na jednu sedmicu, a vratise se 



54 |261 

u srijedu 23. gabana (26. sept I. Po§to je vrijeme bilo jako ugndno, doSIo je tnno- 
zina svjetine, da ill gleda, a uarocito jedna osoba, koja je dosla iz nekog grada 
pravila je rakete u raznovrsnim vatrenim nblieima i tako je zaradila dosta novca 
u ime napojnice. 

Hadzi Muhaiiied Veliudinefendic, djecacki uCitelj u mejtefu, koji se je nalazio 
u jednoin kutu dvorista Qazi Husrevbegove dzamije, prodade svojti sluzbu Sadik 
liodzi Arnautu za 750 grosa i primi novce unaprijed. Prem je to povelika svota- 
opet je luda isplati a Velihodzic, presav u Hanikali, sastavi dvije sobe, te napravi 
opet povelik mejtef i tako posta hodzom kao sto je i bio, a medutim uze dosta 
novaca. Tko je sretan i ostaje sretan. 4. dan kurbanbajrama (14. zilhidzeta 
(= 13. jan. 1778.) izgori u sobi kraj peci 6 godisnji silicic Mula Alirneda Pena- 
vica i plemenite supruge mu, kceri poznatog Hasan efendije. jer inn se je zapalila 
nogavica, stojeci sam uz pec. Ovakova velika nesreca neka bude ogledalo i 
pouka drugim otmenim porodicama, da se ne odaljuju od skromnosti, posto je 
skromnost dobro svojstvo. Kada je 3. sevala 1191. (4. nov. 1777.) umro mevle- 
vijskih sejh, Sejh Mustafa Koko, kahvedzija, zatrazise to mjesto Dervis Sulejman 
i kadirija Dervis Osman te bravar Seho, komu se to mjesto i podijeli. A lako- 
mili su se za ovim mjestom radi gaja. basce i ducana pred Imaretom koji je 
pripadao tekiji, a ciji su sveukupni godisnji prihodi iznasali 30 grosa. U to doba 
promijeni se i janjicarski saruk te se zapovjedi, da se mora omotavati oko culaha. 

Na 30. oktobra stize Alipasa Dagistanlija u Sarajevo po kisnom vremenu, 
te se odimri 3—4 dana i pokroji agama binise. Ali 30—40 alemdara podastrijese 
pojedince molbenice, da se i njima dade hilat (odijelo); nu pasa, prem je darezljiv, 
opet ne davase s punim srcem, a i age ne bijahu zadovoljni, da im se dijeli 
odijelo, veleci. da alemdari zele uvesti novotariju, te da oni nece s njima ici 
zajedno na kapiju i primati odijela. Na to se pa§a rasrdi i krene u Travnik, 
9. sevala 1191. (31. oktobra) a da nikom odijela i ne dade. 

Neki cizmedzijski caus ozeni djevojku i usmrti na dan svadbe nozem jednog 
tesara, ali i njega udavise, na 11. Sevala 1191. (12. nov. 1777.). 14. zilhidzeta 
1191. (13. jan. 1778.) stize u grad 200—300 tovara baruta te ga spremise na 
krscansko grobiste, a bojeci se, da se ne zapali, oglasi tela), da se duhan ne pusi 
po u'icama, 

4. hamsina stize novi zapovjednik Osman aga a starae Omer aga bi svrg- 
nut. Bio je dobar i uljudan a porijeklom iz Trjata. U pomenutoj godini bi propo- 
vjedacem Hafiz Tokatlic, veliki neprijatelj krscana, koji su od njega mnogo patili, 
a kao bedasti ludak usmrti jednoga dapace nozem. U to su vrijeme jos dvojica 
patili raju te ih i nozem ranili. Vecina je svjetine u gradu tako glupa i nespo- 
sobna. prosudivati Cistim razumom te misli, da vjera dopusta tlaciti raju, samo 
za to, sto bi raja pljumila. kada bi vidjela muslimana; ali ja mislim, da se i to 
protivi vjerL ako 300 ljudi opsuje raji krscaninu mater i zenu dok bi prodao 
tovar drva, predbacivajuci mu jedni, da je malo natovario a drugi, da isce mnogo. 
te tako sam presudi, na kojoj je strani krivica, a na kojoj objest! Reci pravo 
pa makar bilo i gorko. 

U istoj godini pojavi se crvenilo na nebu te zavlada poslije velika susa i 
bi strasna zima. 

God. 1192. (1778.) u mjesecu muharemu (martu) pade u bliznjim selima 
Sarajeva u 2 — 3 predjela crveni snijeg. kao sto narod pricase i sto se i obi.stini. 






[27] 55 

R. miihnrema (6 februara) stijSe turnadz'ija i ukonaCi se u ku<Ji Indge 

Sulcjninii age. Muia Ostium Harlo od 97. odjela post!) agom u Sarajevu, alem- 
darem inn Sulejman Sadiakoviti, a atar ffadfi Avdija od 10. odjela agom 2. baj- 
raka, a alemdarem mu Agan Pinie. 

Stize glas, d.i se je zatvorio u tvrdavu ostorozacki kapetan liesirevie. koga 
opsjedc in. mm vojnika. 15. rebi-ul-evela (13. aprila) ode turnadzija. Posto nije 
dosla placa 7 godma, odiicse Sulejman basa Hotinlija molbu u Carigrad a kada 
je dosao gorepomeiiuti tiirnadija. procita agama zapovjed; a koji sprva misljase 
ici. poslije se pokaja. Poce se na novo praviti molba i premda sam na nju 
poudarao pecate sviju aga i bajraktara. koji pripadaju bosanskim placama. opet 
je ne poslase, nego se pokaja§e, sto su se molbora prenaglili i sto im je nema 
ko odnijeti. Zapravo nema ni smisla podastiraii molbu na molbu a bilo je vec 
i kasno. te tako' propade i moj trud, sto sam ulozio. Opet stize kolcehajin caus 
i pozva fermanom sve age, alemdare i jamake, da idu na vojnu, sto zadade 
gradanima veliku neopisivu zalost a tomu je razlog. sto nisu stigle place, ima 
vec 7 godina, te sto se prijeti u fermanu, da ce se ukinuti plaCe svima onima. 
koji ne krenu na vojnu; a buducM su gradani jedni duznici a drugi vjerovnici. 
svi se zabrinuse. Napokon zakljucise, da nece ici. bilo, sta bilo. Od cara stize 
kaima (zapovijed), ali medutim pobunise se serhadlije i krenuse s topovima na 
Travnik. na sto valija zaiska od Sarajlija da posreduju, sto oni i ucinise : da se 
ne bi reklo, da su i oni s njima (serhadlijama). Da uklone tu sumnju sa svojega 
vrata, poslase iz Sarajeva u tabor serhadlija 2—3 pam^tna covjeka od svakoga 
sloja a i pasa pozva u Travnik otvorenim bajrakom alajbege i spahije te i 
Dzafer pasu, koji se odazvase i bjese veoma dobro pocasceni i tako se izm?rise. 
Ove age i svi vojnici bili su iste godine cuvarima Smailije, Hotina i drugih 
mjestayRata nije bilo, ali mnogo pomrije od bolesti, sami Bog zna, od kuge. 

Na Bendbasi plivajuci utopi se tabak Mahmut. Na planini Romaniji bi 
usmrCen jedan covjek a i na Jahorini jedan krsCanin 3. juna 1192. Nadode velika 
bujica kroz Bascarsiju i Abadziluk kao more i voda poplavi sve krevete i 
napuni carsiju ditpkom kalom i prouzrokova veliku stetu a osim toga obori neko- 
licinu zidova i stvari. Utopi se i rob Mase Aracedzije, komu se oklizne noga, 
hvatajuci na rubu bas£e u potoku s kukom daske, koje je bujica nosila, a truplo 
mu nadose u Kasapima. Bujica zanese s brda i nekoliko krava te ih svuee sve 
do Miljacke. 

U isti dan bijase grmljavine i tuce. Pogledah u »melhemu«, koja mi pokaza, 
d a ce biti kuge. Proracunah, koliko ce se ljudi umnoziti u Sarajevu iste godine 
i nadoli, da ce prirasti 10 80. Ako primjerice ima u Sarajevu 6000 kuca te pred- 
postavimo, da u svakoj ima po 3 djeteta, koja Ce na godiuu zadobiti po 3 oke 
mesa to bi iznosilo 18.000 X 3 = 54.000 oka mesa: a predpostavimo li. da svaki 
covjek tezi po 50 oka — 54.000:50 = 1080 — te recimo, da ce u godini umiijeti sto 
muska, sto zenska i sto djece 280 dusa i lo ja hoce, ja li nece, opet imademo 
suviska 800 dusa. Qorepomenuta bujica sravni sa semljom kameni most na Ob- 
hodzi. U istoj godini pokaza se silna paucina, prem je nije bilo kao proslc godine, 
opet se ne pamti tolika u 50 godina. U pomenutoj godini veoma rodise jagode 
te su tovarima dolazile u Sarajevo, a bakali ih prodavali na oku po 6 para, pace 
i po 4 pare. A ja kupih od jednog seljaka blizu 3 oke za 8 para. Ovakovom rodu 
cudio se je svatko. U istoj godini objesise na crkvenim vratima jednog razbojnika, 



56 |281 

mladog i slabunjavog krscanina. Stize glas, da je usmnSena nekoliko Hera u oko- 
lici Sarajeva i da se je pojavila kuga u Carigradu. 7. dzemaziul-evela 1192. 
(3. juna 177S.I sarajevski inula napravi jedan mahzar u svoju korist i hotijase. 
da ga narod muhurlejse. ali "svjetina ne posiusa. nego, na suprot. poce praviti 
mahzar protiv njega. Nekolicina Sarajlija upisase se kao Mustajpasini sejbani no 
raznim varosima. i povrate se u Sarajevo, pocese praviti razue izyrede. na sto 
telal oglasi, da se imade povratiti svaki pod svoju zastavu. Nekolicina ih sc i 
povrati a nekolicina ostade tripokornih i ozlijedise jednog covjeka na 22 mjesta. 

Umrije baseskija 97. odjela, Kara- Ibrahim Basagic. a mjesto njega posta 
bas-eskijom bivsi baseskija Dugi-Mahmut. 17. redzepa 1192. (= 11. augusta 1778.) 
u utorak na vecer u 3'/ a sata, kada se je sunce nalazilo u 20. stupnju Lavova 
zvijezda, rodi mi se kcerka u Mimar-Sinanovoj inahali, te mi se njom rodilo 
deveto dijete, od kojih mi je na zivotu. sa novo rodenim, troje djece i to 2 cure 
i jedan muskarac. Ovih dana zatvorise cizmedzije za proslavu kusanme i odose 
na Souk-Bunar, gdje se proveselise 2—3 dana. 

1 Kovaci pocese se spremati u Kovacidima, razapinjajuci svoje satore. 
Dospije glas, da je svrgnut s Bosne Dagistanlija a mjesto njega imenovan bivsi 
bosanski valija Silahdar Mehmed-pasa, koji se je nalazio u Vidinu. Alipasa Dagi- 
stanlija ode iz Bosne polovicom mjeseca augusta. Gvozdari priredise izlet 
kusanme u Kovaci£e i odose 23. augusta u cetvrtak, ali im vrijeme ne bijase 
povoljno, jer je bilo Cas lijepo a malo poslije i kise, a pred povratak bilo je 
dan i noC neo;>isive kise i vjetra. Ta njihova zabava nije dobro ni uspjela, posto 
su ti obrlnici vecinom Ijudi, dosli sa sela po zanatu, te nijesu uljudni i razboriti 
nego od vece cesti prostaci, koji ne znaju ni gosta docekati, niti pocastiti usljed 
5ega bjese malo i posjetioca. A i oni koji su dosli, lutali su oko satora, ne zna- 
juci, kuda i kamo c"e se svratiti, jer nije bilo nikoga, da se brine za goste i da 
im izide u susret. 

22. sabana 1192. (= 15. septembra) stize u Sarajevo bjelobradi debeli starac 
Silahdar Mehmed-pasa i podijeli mnogo hilata (odijela) agama i alemdarima. 
Salih-aga kujumdzija prodade Hadzi Mustafi Hodzicu za 1500 grosa svoju veliku 
i lijepu kucu u Hadzi Hasana Buzadzica mahali. te si sagradi novu kucu u bli- 
zini Cifuthane, u koju priseli 29. ramazana 1192. (31. oktobra) i tako potrosi zivot. 
gradetii sve dok mu ne dosadi. U pomenutoj godini bjese ramazanu 29 dana 
God. 1192. (30. 1. 1778.) bjese sarajevskim mulom jedan inula, koji je imao neka- 
kovu bolest ispod pojasa. Od njega kupi u zakup jednomjesecni mulaluk za 
1000 grosa kadija Neretljak Ali ef., kada se je nalazio u Carigradu i sluzbovase 
za mjeseca ramazana. Ali ef. uze za nijabet 600 grosa, a 400 grosa iz drugih 
mehcemskih prihoda. I gorepomenuti mula stize u Sarajevo krajem mjeseca 
sevala. Mula nalozi jevrejima, da odsele ne smiju nositi zutih mestvi sa papu- 
cama i da ne oblace crvenih caksira, na sto jevreji moradose nositi caksire 
na izyrat. 

\Stize glas, da se je istc godine pojavila u Carigradu strasna kuga a zatim 
u Sofiji, Nisu i Edreni.^y 

Ove godine bi mnogo suhog mesa, tako da su bakali bili zahvalni kupcima, 
a svjeze govede bilo je na oku po 14 para, ovnovije po 18 para, svijeda okom 
po 72 pare, sinik psenice po 4 grosa, med okom po 60 para, a junga masia po 
180 para i to sve kod bakala. Kada bi u pomenutoj godini mujezini ucili ezan. 



129] 57 

zavijala bi §6enad dngim glasom, kao da placu. a narod gataSe. da to sluti 
kugi. Iste godine orobiSe razbojnici na nekoliko mjesta karavane i opljaCkaSe 

trgovacku robu. U pomcnutoj godirii zavadise se serlmdlije sa kapetam'ma i pobise 
se. ali sc opet pomirise za nekoliko vremena. 

Bosanski valija bi svrgntit, a na njegovo mjesio stize dru^i valija. ali se 
opet sakupljahu serlmdlije. Pomenute godine bi na trzistu sila mesa volovskog. 
ovnovskog i pastrme. tako neobiuio, da nitko toliko ga ne pamtijase, pa su se 
kurbani prodavali po 2— 3 grosa. Na oku prodavalo se meso govede po 14 para, 
ovnovije po 1<S, svijeca na oku po 72, maslo na jungu po 180, med na oku po 
72, psenica na sinik po 960 para. 

Godina 1193. (= 19.1. 1779.) Ove godine bila je strasna zima, tako da 
nema eovjeka, koji ju je tako zestoku zapamtio. A za cijelog erbeina bijase vedro 
i padase malo snijega, ali vode se pomrznuse, da su ledovi bili u nekoliko slo- 
jeva, tako da se ne moze jezikom opisati. Medutiin to je veoina dobro doslo 
mladicima, jer su se zabavljali plazanjem na saonicama kroz cijelu zitnu. 

Od puste zime pomrzose se sve kace i bacve, u kojima je biio kupusa za 
tursije a nadose se i mnoge pokrepane ptice, koje su poskapale od ljute zime. 
Na veliko cudo, da i sami Bog pokaze svjetini jedan uzor, stize u Sarajevo 
jedan ludak s nepoznatog mjesta, koji nije imao na sebi nista drugo i'im koma- 
dica staroga sukna, dapace ni odjece niti kape, i tim necistim, kaljavim i smrd- 
ljivim krpama, pokrivao bi si od pojasa spoloviia. Spavao bi nocu na cesti bez 
pokrivaca i bez vatre, a pascad bi ga pomokrila i opoganila. Vidio sam ga i 
sam, gdje ovako lezi. Bio je vrlo ruzan i slieio je dosta majmunu, a po svoj 
prilici bio je Karavlah : koji nije nista znao govoriti izim rijeci »tu. tu«. a kada 
bi dosao gdjegod na mangalu ili u kafanu i u "brijaCnicu, svatko bi ga izgonio, 
radi velikog smrada i pogani. liodao bi po carsiji zguren a kada bi ogladnio, 
tizimao bi bez pitanja, sto je god za jesti. Sve se cesme pomrznuse, te svjetina 
morade nositi vodu s Miljacke ili s daljnih mjesta. U istoj bi se godini sastajali 
i pekli haivu u hefti po jedanput i to u o£i Cetvrtka u kuiii saraca Hasan-base 
na Atmejdanu, jer je imao bakalski duean uz kucu. Na torn sastanku bivao bi 
ja, sarac hafiz Mula Avdija, saraS Be^ovic, saraeki kaltabasa sarac Ahmet, 
kucni gazda, njegov drug bakai Mustafa, sarac Bekir-basa Qrabovac, Seco Mula 
Fazlija imam u Buzadziia dzamiji, Hadzi Smail Comara, knjizniSar Hafiz Mula 
Malimut, Mula Husein Vilajetlie, sarac Osman Tabutcic, njegov drug pomenuti 
Hasan i berber Mula Omer. Posto bi se na sastanku klanjala jacija, poceli bi, 
sjedav u naokolo, ciniti ziiir i uciti kur'an i salavate isto kao u tekijama te bi 
ovako proucili oko po sata, a zatim bismo proveli po jedno po sata noCi uceci 
Citab a ostalo vrijeme bi se razgovarali. 

15. muharema (13. februara) sloze se jamaci i zatvore u tvrdavu svrgnu- 
tog agu radi placa a on izade iz tamnice nakon 95 dana, prije Uurdeva na 
jedan dan. 

U istoj godini, krajem sijeenja, vidase se 1 — 2 veceri, da je pocrvenilo 
nebo, sto sam i ja skromni vidao u 6 sati na vecer, iz dvorista Mula Hasana 
Vilajetlica. Po nielhemi mogu se dogadaji proricati, bilo to za sadasnjost, bilo 
to za sva vremena. Ne moze biti pouzdanja na carigradsko tlo. Melhema prorice, 
da na obali ima kuge i rata, a i to samo Bog zna. U veljaci opet su vidjeli, 
da je nebo 2 — 3 noci pocrvenilo. U melhemi pise, da ce umrijeti jedan veliki 



60 [321 

jevskih trgovaca. Poslije Mitrova na 5 4 dana (1193.) stize Hasanaga Koiandzija 

kao zamjeii'k Nisandzije MustajpaSe. U ovoj godini pncrveniln je ncbo mozda in puta. 
Na 15. dan novembra hit-sc grmljavine sijevanja i pade mnogo kise. Ljetos nijesu 
bila stigla diva te stigose u ovo vrijeme na BendbaSu, uslijed Cega su i b la 
skupa. Silahdar Mehmed pasa. putiijuci a Selanik, uvrati se u Sarajevo kao svr^- 
initi valija i ne podijeliv sirotinji nikakove milostinje, prenoci jcdmi noc i ode; 
a tada se nalazase sunce na 15. stupnju zvijezdza strijelca. 

Kurban bajram bio je u nedjelju a erbeiu u utorak. God. 1193. imenovan 
je prvi put bos. valijom Mehnied pasa Nisandzija i klaiijao je bajram u Novom 
pazaru. le je stigao u Sarajevo u utorak. Qledao sam na Kozijoj cupriji, gdje 
skoci 40 ljudi u vodu. kojima pasa darova 5 grosa a dehaja 50 para. Oni to 
povrate cehaji a on primi. Pasa kreuu u Travnik u cetvrtak. Prem je pasa stigao 
na 8. erbeina, opet je vrijeme bilo veoma lijepo, tako da ovakovog lijepog vre- 
mena nije bilo u ovo doba otrag 100 godina, i ako je bilo vremena bez snijega 
i sa juznjakom, opet nije bilo tako, da je inogla svjetina drzati otvorena vrata 
kao sada. Na 19. zilhidzeta 1193. (28. decembra 1779.) podijelio je nisandzija 
agama, alemdarima, kadijama i causima vise od 120 hilata i to u kaputima, bini- 
sima, kontusima i binisima od franacke cohe. 25. zilhidzeta u 7'/ a noci (24. erbeina) 
(=3. jan. 1780.) izgorje pasin mejtef u Patkama i u njemu musafi. Pofietak 1194. 
(8. jan. 1780.) godine bi u cetvrtak. Godisnja je kirija bila H usrev be gove banje 
750, Novog-hana 910, Imaretskog liana 200, Careve banje 400 , Basc arsijske banj e 
500 a Kolobarskog nana 700 grosa. Popisao sam odijela, sto je pasi porezao 
stari terzibasa Elcic i pobrojio sam upravo 223 odijela (ferada sa binisem i kon- 
tusem, a za onih popreeno 20 gotovih odijela bjese dosta svade i prepirke, ko 
da ih prije ujagmi. U ovoj novoj godini na vecer rodendana Isa a. s. (Isusa) 
pade malo snijega i bajagi zastudi. 

Sada <hi da malo opisem ucenjake, koji su se nalazili u nasem gradu, u 
ovom vijeku, da ill mognu upoznati oni, koji ce proucavati ovu biljeznicu poslije 
meiie u kasnijem vijeku, da se njom zabave. 

1. Ahmet ef. Cesrija, star 55 godina. od kadijske porodice, bio je petkom 
vaiz (propovjedac) u Begovoj dzamiji a uz to i pisar u mehcemi. Vjesto se je 
drzao za ucenjaka u »ilmi-meani«, docim ne bi u drugim znanjima, premda je 
i njih poznavao. Bio je urodenik i poznavao je mnogo zagonetki a razgovor mu 
je bio pametan. Bio je skroman i u pisanju u mehcemi dobro upucen. 

2. Ahmed ef. Dubnicanin, malo mladi od Cesrije, bio je muderis u Husrev 
begovoj medresi. Kao i Cesrija ne bi uzalud kritizovao nikoga i mirno je postupao. 
Obadvojica su predavala niskim glasom a prem je znao mnogo znanja, opet ne 
bijase ravan Cesriji. Najupuceniji bio je u sintaksu i logiku. 

3. Hadzi Mehmed ef. Velihodzic, rodeni Bosnjak, bio je muderis u Hanikah- 
medresi. Bio je vjest u >feraizu«, dapace usavrsen i vrsio je cinovnicku sluzbu 
u mehcemi te je bio dobro upucen u stilistici, kao i u fikhskim pitanjima, a 
poznavao je i druge nauke. Bio je vjest pjesnistvu te je pisao pjesme i krono- 
grame. Citao je hitro i tecno, uslijed cega dobi i nadimak >marifetlije«. Dobro 
je poznavao aritmctiku a bio je najodlicniji munedzim (astronom) u Bosni, te je 
izdavao godisnji kalendar. Nauku astronomije svrsio je pred Beg-imamom ali je 
bio sposobniji u pisanju od njega, posto je poznavao i perzijski jezik. Imao je 
lijep rukopis i prepisivao je rukom rijecnik »Vankulin<. Bio je u godinama gore- 






133] 61 

pomenutih hod2a, lako preko 50 i kandidat muderiski te je predavao djecacima 
i softatna. Po d/.amijama nije puzao niti se pokazivao licemjerom. Bio je bogat 
i polazio je dva puta na hadz. 

4 Amasijali-Emir bio je muderis u medresi na Bend-basi, koja se je nalazila 
u zakutku. a kada bi izasao na svoj durs (propovjedaonicu). propovijedao bi 
turskiin jczikom gromkim glasom te hi kudio sejliove, dervise. tekije, dulalie, 
kadije i derviske redove, u cemu je bio dosta vjest. Napokon posta pomocu 
neukih i prostaka sarajevskim muftiiom; ali se tako oikri njegovo neznanje. jer 
je izdavao netacne ietve, radi cega bi i svrgnut. Poslije se zaputi u Carigrad, 
gdje ude u red naksibendija i opet se vrati u Bosnu: ali se od svjetine sakri, 
jer se stidio svijeta radi svojih prvasnjih propovijedi protiv dervisa, u koje se 
i sam upisao. 

5. Hadzi Mehmed ef. Cajnicanin 1 ) bio je u godinama gorespomenutih hodza 
i muderis u Cumisica medresi, koja se nalazi vise Zildziluka. Posto je rodom 
bio kasabalija (iz male varosi), bio je neugladen. Ponosio bi se narocito pozna- 
vanjem logike, tesavurala i adaba a nije se pokazivao neukim ni u drugim zna- 
nostima. Nije proniknuo kao ni Emir u nikoju znanost, dapaCe nije z»iao savrseno ni 
turskoga, niti perzijskoga jezika, a pogotovo nc poezije. Njegovi razgovori sastojali 
su se ponajvise u pripovijedanju, sta je vidio u Arabiji. Izim toga bio je malo i 
cvaknut. Propovijedao je prostom puku, a kada bi ga siusao koji ucenjak, zgrazao 
bi se od propovijedi. docim se je dopadao prostacima, koji nisu u stanju prosu- 
diti njegovo propovjedanje, te ga pocese pretpostavljati nad drugim ucenjacima 
i drzati ga savrsenim alimom (ucenjakom). 

6. Nas muftija Sejidi Mehmed ef. Svrako, prem je bio starac, opet su mu 
fetve bile vjerodostojne. Bio je njezan kao i zensko, a imao je i glas zenski te 
je bio dobar covjek, pobozan a uz to bogat. U znanosti fetvi bio je dosta savrsen, 
docim se u drugim znanjima nije isticao. 

7. Stari Hadzi Ahmed ef. Garibija, koji je imao oko 80—90 godina. bio je 
urodenik kao i muftija i imao je mnozinu knjiga. Predavao je gramatiku i sin- 
taksu a uz to je i propovijedao. Posto je bio zle cudi, narod ga odbaci, na sto 
se i on povuce i kao nezenja dade se na pisanje. 

8. Kjuranija Dervis Mehmed, koji je nosio, pjesnicki nadimak » M i 1 i * , bio je 
najodlicniji pjesnik u Bosni. Ovi stari bjelobradi pjesnik, nezenja i timarnik bio 
je dervis duge kose s dulahom na glavi, ali plemenit, umiljat i ucen. Prem je 
bio vjest arapskoi gramatici i sintaksi, nije se isticao kao poznavalac arapskoga 
jezika, a pisao je krasno pismom talika. 

9. Nas liodza. knjiznicar i mualim u djecackoj skoli i imam Mula Malimut, 
koji stanuje u blizini pasinih saraja, porijeklom je Neretljak; otac mu je seljak, 
a on je liafiz, koji je proboravio malo u Carigradu te je dosao ovamo. Kada je 
dosao, pozajmio je knjige i buduci je bio darovit, usavrsi se, a to je boziji dar. 
On je pretekao u svakom znanju sve gorenavedenc uccnjake. Bio je cedan, 
siromah, skroman, govorio je malo te je slicio seljaku. Ali je medutim bio i 
srediste znanosti, koji bi rijesavao sve poteskoCe ostalih ucenjaka. Narocito bio 
je savrsen u astronomiji, astrologiji i u racunstvu te je izdao i djela u potonjem 
znanju. Slab je imao rukopis i lagano je citao i govorio a bio je ljubiteij dervisa. 



') Napisao ie komentar pod imenom Fathul-essar na Issgudiju. 



62 [34 1 

10. Sto se mene, pomznog VIuIsi Mustafe BaSeskiJe tiCe bio sam veoma 

stidan te nisam predavao nastavc, niti sam propovijedao, nego hi predavao jed'mo 
onim soitama. koji bi dolazili k mciii. Nakon nekoliko vremena n razgovoru sa 
sejhom Hadzi Sinanove tekije i proucavajuci misticizam, sve sam se vise nasla- 
divao. Pojmio sam. da ucenjaci. koji se bave samo konkretnim znanostima, ne 
mogu postiei cilia i svrlie bez misticizma, kao sto i ptica ne moze letiti sa jednhn 
kiilom. Nakon sto sam proucio prividna znanja, bavio sam se danju i nocu mistii- 
cizmom. i ne bi ga se nikad rnogao nasititi niti sam sustao, dok ne proucih 
teineljito misticizam i dok se ne uputih n bozju tajinstvenost, koja mi se otkri 
jedne nodi. Poslije tog otkrica, razumijevo sam sve mistiene kniige kao a, b. c, 
i tako mi se otkrise i prividni i tajinstveni pojmovi. i bilo bi nakon toga grijeh. 
ako bi rekao, da ne znam i pokazao svoje neznanje, ma koieg se znanja ticalo, 
Posligao sam svoj cilj i usljed toga napustio sve. 

11. Mula Hasan Niksiclija, koji se ozeni u gradu, mlad i brz na nogama. 
za malo vremena privuce sebi prost puk i po£e propovijedati nocu u dzamijama 
po mahalama za novae. Bio je neotesan, prost i nerazgovjetan, te bi propovijedao, 
kao i drugi fanatici, troseci uzalud mnoge rijeci, pola na turski a pola na bpsanski. 
Nosio se je vrlo svecano. 

12. Od ucenih i pismenih, koji su poznavali i arapski, bio je terzija atar 
Mula Ahmet, ali je uz to bio nerazborit i licemjer te nije bio u stanju lijepo 
tumaciti i ostro govoriti turskim jezikom, vec" ga je isprekidano govorio. Uvijek 
se je bavio svojim zanatom, ali je izisao na glas medu narodom u pogledu »devri- 
iskata< za nafcf&z umrlih osoba i tako mu dosta uspije njegovo licemjerstvo. 
Zaradivao je dosta novaca kupanjem mrtvih i od devra. Bio je dobricina, prem 
je bio od kadijske porodice. 

13. Muia Ibrahim Abadzija bio je ucen, pismen i jako darovit. Bio je 
upucen u astronomiju te je znao praviti rub-dairu i mukantart-tahtu. Njegov 
umrli otac, Hadzi Mustafa Abadzija, koji je bio trgovac, bjese dosta darovit a 
brat mu i jedan rodak po imenu Mula Ahmet Sofi nosili su na glavama saruke 
od <5ohe. Izim ovih bilo je jos dosta osoba, koje su znale citati i pisati, ali onih 
osoba, koje nijesu poznavale i arapskoga jezika, ne htjedoh popisati, da mi kro- 
nika bude sto kraca. 

Sada dolaze na red haiizi i kadije, od kojih neki znadu ara.ski jezik, a 
neki ne. Medu kadijama bio je Cohadzic, koji je bio mlad i ucevan. Ako mi zivot 
dopusti popisacu naponase one osobe, koje se poslije pojave a popisao sam u 
nekroloskom popisu ukljucivo do ove godine 1194. sve one osobe, koje su znale 
citati i pisati a preminule su prijasnjih godina. 

God. 1194. (8. januara 1780.) pravise zabavne veceri s troskom od 40-50 
grosa, s jelom u sedmici po dva puta, gdje se postavljalo po 7 sofri sa 20 —30 razno- 
vrsnih jela, i nakon jela igrali bi se prstena, svirali bi uz >naj« i pjevali i to: 
jedna skupina mladih kadija, Abdulah ef. Hadzi Music - Alikadici. muftijin zet, 
Kurevic\ Abdurahman Pinic, Cemerlic, Salih aga, Lutfulah Curcic, Mutevelic, 
Sulejman Ablagija, handzija Smail, Dukatarevic, Fazlic, Cigid i drugi svega 17 osoba, 
a dolazile bi i druge osobe, kao mehcemenski cehaja, sinovi mulini, Isa beg i 
ostali njihovi prijatelji i poznanici. Ovo uzivanje i raskalasenost, Bog zna, sjuti 
kugi, jer ce se poslije spominjati i govoriti, kamo ona pusta vremena? 



[35] 63 

I' ovo] godini pade povelik snijeg tc hi se rnnoga djeca po CarS lain 

snijegom, i vrijedala prolazefie jevreje i krscane, tako d;i do sada nisam vidio 
ovakog bezobrazluka i drzovitosti, a to dovodi raju da proklinje, Sto Bag zna 

sltiti kugi. 24. SS f era 1194. (Hi. marta KS77.) i opet pocrveni nebo i ponovi se 
opet preko nodi. 28, safer a 1194. (14. marta) dode iz Carigrada mevlevijski sejh 
Osman dcde iz Cohan Hasanove nialiale i donese sobora mnozinu isprava i 
berata, da toboz uspostavi i pronade Isabegov vakuf. Napokon pomeniiti Osman, 
zet sejlia Hadzi Sinanove tekije i sljedbenik reda kadirija, pristupi u red mevlevija 
i obrici kosu. U pomenutoj godini dode iz Uskupa mutevelija Qazi Isabegova 
vakufa, kujtindzija Salih aga i postavi si zamjenikom poinenutog Osman dedu i 
dade u Begovoj dzamiji prouciti meviudi serif na dan sultani-nevruza, koji pada 
na 22. marta. U pomenutoj godini bi svrgnut mnogodisnji tahmiscija Fejzi beg, a 
rnjesto njega uze pod zakup talimis (monopol prodavanja kafe) liandzija u imaret- 
skom harm, Dugi Hasan i poce prziti i tuci kafu u Imaretu, za sto placase muteveliji 
kiriju. Fejzi beg, nehtijuci prodati mu »dibeka« (havan od kamena). u kojima 
se tuce kafa, Dugi Hasan bi primoran narediti kamenarima, da mu druge 
dibeke isklesu. 

U pomenutoj god ini postade hatizom i dobi ovlastenje za liifz od Halil ef., 
Mula Salih sin Mul a Jusufov^enskinje pocese mnogo mrijeti, usljed cega ih mnozina 
i zaglavi. U istoj godini oko Durdeva bi mnogo slucajeva od vrucice\Posto 
pomenuti Osman dede nije bio pronicav, misljase skupa s mutevelijom i drugim 
vakufskim sluzbenicima, da je u vakuinami zapisana zavija (vrsta tekije) za mevle- 
vijsku tekiju te ju htjedose sagraditi iz vakutskih sredstava, ali to bi sve uza- 
lud, posto vakuf ne samo nema pristedenih novaca. nego je dapace i zaduzen. 
Kada sam ja skromni pregledao vakufnamu. osvjedocili se, da u njoj nema ni 
govora o kakovoj bilo tekiji,/nego da se u njoj govori o musafirhani (gostinjeu), 
u kojoj mogu stranci probavitT'po 3 dana, kojima ce se davati corba i o placama 
namjestenika musafirhane, kao kuliara, nadglednika kuliarskog i vratara, hatiba 
i o novcu za kupovanje psenice za musaii;hanu. A inace u njoj nema ni spomeni 
o dervisima i redovima mevlevijskim i kadir jskim a sve da je i bilo, nebi koristilo, 
jer dok nema novaca, ne grade se gradnje jU pomenutoj godini bi prognat u Vraiiduk 
travnicki muftija. Na Durdev dan dopremi Uzafer pasa u Travnik iz Albanije 2—3 
glave, 12 buntovnika i 3—4 age, te se i sam uputi onamo. God. 1194. douese 
svjetina, napose eizmedzije, mnogu robu na sajam u Skoplje, u tolikoj mjeri, kako 
to nije nikad bilo, ali prode bi malo. 

A culi su se za vasera uz vedro nebo strahoviti kudret-topovi i to se zoi 
u aprilu 1194. Na Vratniku usmrti jedan momak drugoga iz puske. KolC"ehaja 
haiiz Osman osta u sluzbi cijelu godinu a poslije na 5. dzemaziul-cvela u 
cetvrtak, 29. dana iza Durdeva stize na njegovo rnjesto stari Mehmed Emin aga. 
Ja sam podlegao po tredi put vrucici i pridigao sam se, nakon 7 dana, posto ' 
sam pretrpio sve boli, tako da sam zatvorio svoju pisarnu u petak na vecer, te 
ju otvorio opet u petak, na sto se Bogu zahvaljujem u svakom slucaju, a to se 
dogodi god. 1194., kada je bilo suuce na drugom stupnju zvijezda raka^ Jedan ' 
mladic, po imenu Koruskanovic, koji je imao posjeda u trnovskom dzematu, otkaza 
poslusnost svom ocu te se odmetnu u razbojnike i hodase sam po selima, dok si 
nije pribavio piistalica, s kojima je ponekoga s oruzjem napadao i svjetinu 
ozljedivao. Napokon se izda murasela (poslanica), da se ima uhvatiti, bio ziv ili 



M 1 36 1 

mrtav. Slu£a]no s< ., razbojnici u jeduo selo g ' -' ivil i krsoo in 

bovalo. Tu sc najedu i iiapiju. a jos k totnu zatraze da sobom ponesu. Kada ini 
krscani nehtjedoSe udovoljiti. oni se latise golili sabalja, all ni krscani ne ostadose 
goiili ruka, nego se latise za sohe te ill izmlatise. Kada se je dozrtalo u Sarajevu 
za Ovo, otpremise strazu. da ill dovede u Sarajevo. Nu razbojnici, prem su bili 
ranjeni i u smrtnom stanju. opet tismrtise i ugusise dvojicu ljudi. Ood 1194. aslame 
i visnje tako iodise, da sami Bog zna, a inace nema pametara takom rodu. 

Na oku bjese im cijena kod bakala po S. 7 i 6 para. Vrijeme bjese cijeliii 15 
dana kisovito i to u mjeseeii junu, a nesto malo i u mjesecu julu i bijasc mnogo 
grmljavine a stize glas. da je grom ubio pod jednom brezom dva covjeka i 
jednu kozu. Qrom puce i u mtinaru Magribije dzamije. Pozegaec i ostale sijive 
tako rodise, te sain vidio, da se je mnozinn grana polomilo jos dok su bile za 
jednu trecinu narasle. Ako dozivim, pisadu, sto ce se naposljetku s tolikim rodom 
zbiti. 40 dana bi kisovito a stigose i mnoga drva na Bendbasu; ali Bog zna, da 
se nece modi rasprodati kroz cijelu zimu, jer je pokvaren put u grad, posto se 
je pokvario Isa begov nasip/Ood 1194. ziv'o je u Sarajevu jedan zidov po 
imenu Moro Mojsija, koji je imao mladog sina, takoder po iinenu Moro. od koga 
je imao 28 unuka i 4 praunuka, sto nije laz, nego je istina. Svi unuci i praunuci 
bili su zdravi kao i stari Moro. koji je bio jako star, a sin mu nije ni malo 
ostario i da bi obricio bradu, ne bi se razlikovao ni od mladica.^U mjesecu 
julu pocrveni veoma nebo u zadnjoj trecini noci. Melhema (astronomski kalendafl 
navijesta rat s Franeima Iz svog dudana pod sat-kulom, kod Begove dzamije. 
vidio sani, gdje udari grom u munaru. poznatu po irnenu Bcgovac, koja se nalazi 
pod Trebevieem i opazio sam. gdje izlazi dim sa serfeta (mjesto na munari, gdje 
mujezin uci), a nakon 3 dana sravni se inuiiara sa zemljom. i to S. sabana 
1194. (9. augusta 1780.), 

Qod. 1194. umrije sin inula efendin, kojeg saliranise na groblje »Alifakovca« 
nize Jusuf pasina turbeta i sagradise mu turbe na poticaj majcin te dovedose 
vodu u cesmu, koja nije tekla u onoj okolici. Krajem augusta pade dva dana 
uzastopce velika kisa te nabuja Miljacka i odnese mnogo drva i drugili stvari i 
time napravi nesto stete a ujedno poplavi i bostane po sarajevskom polju i 
osteti ill i to 5. ramazana 1194. (4. sept. 1780.). 3. ramazana na vecer posvadi 
se mladi sluga janjidarskog efendije, koji je bio Sarajlija, s drugim efendinim 
slugom, navali na nj puskom, a efendija, hoteci prvo izmaknuti iz ruku Sarajli- 
jinili pusku pa ih poslije bicevati obojicu, okrene pusku sebi u prsa, na sto puska 
opali i pogodi janjicarskog efendiju, koji na mjestu osta mrtav. Urugi pricase, 
da je to drukcije bilo i da je bio tomu drugi razlog. Tokom ramazana desi se 
jos jedan sablaznjiv slucaj, a to je naime. da je bradati i razuzdaui Hadzi Bekir 
Didibulic izvukao iz kola i oteo kcerku pokojnog Hadzi Osmana Tandara te 
metnuv ju na konja odveo ju kuci i na taj je nacin litio prisiliti. da ju ozeni. 
Nu cura dode drugi dan na mehcemu i izjavi, da se ne ce njime vjencati te se 
povrati kuci i tako spasi a otimac bi bio za stalno udavljen, da se nije bijegom 
spasio. Na 17. ramazana (16. sept.) ubojica janjicarskog efendije, mladic Smail, 
dode sobom i preda se na kapiju (vlasti), gdje bude i rasprava. Aga ga objesi, 
premda je obccao, da ga nece usmrtiti; ali ga na kapiji najprvo straza zadavi 
i poslije objesi. Zadnju noc ramazana, u oci bajrama u tri sata noci, bukne 
pravi pozar, koji rasvjetli cijeli grad Sarajevo. Pozegace tako rodise, da nije 




|371 65 

ctetalo in jednog siabla, na kojcm so nije polomilo po nekoliko grana. Bilo je 
istina i prvaSnjill nodina mnogo roda. ali ovoliko granja se nije nikada polomilo. 

Qod. 1194. pojavi se kuga u Usciipu.~)lz Biograda bjese prognani biogradski 
muiiija i janjicarski efendija. koji se zaputise svojim kueama. i to jedan u Uzice 
a drugi u Plevlje. U pomenutom mjesecu desi se danju zemljotres. Pomenuti 
janjicarski eiendija dolazio je prije u Sarajevo kao gost sa 10 sluga, te je preda nj 
izasla mnoga svjetina. On je bio Uosnjak, erne masti, golerne glave i celav, a 
bio je bogat. Sarajevski mula. Ahmet ef. Jahjaefendic. bio je neuk i otputova u 
pocetku zilkadeta n nedjelju. Na 2. zilkadeta, (= 31. okt.) 5 dana pred Mitrovo 
stize u Sarajevo novi inula Hafiz Husejin, koji je, negda bio imam kod Muhsi- 
uovica/Vojavi se djeciji kasalj. od kojeg oboljese i moje dvoje djeceyH. zilhidzeta 
(II. deeembraj 4. clan bajrama u ponedjeljak, prije podne, stize u Sarajevo, 
stricevic Abdul-Kerim ef. Tefterdarevica, rumelijski valija Sarajlija silahdar 
Abdulah pasa Teiterdarevic. Bilo je palo malo snijega prije 10 dana erbeina. 
Ocem sestra mu je bila za Abdibegom Curcicem a bratic mu je bio Dukatarov 
uniik, naime sin Numan begov. 

Abdulali pasa podijeli u Sarajevu poprecno 300 odijela, a posto je dosao 
da posjeti svoj zavi£aj, podijeli mnozini svoje svojte darove i prosjacima milo- 
dara, tako da su mu prosjaci vec dodijali, molbenicama i moljakanjem. A nije 
bilo ni broja molbenicama obrtnika, koji su tukli przenu kafu u dibecima, tako 
da je vrijedno, da ih i historija zabiljezi. Tomu je uzrok, da se je svjetina pomno- 
zila, sto je znak, koji sluti kugi. On probavi u Sarajevu jednu sedmicu, i ode u 
Travnik. 1. erbeina 1194. u oei petka izgorise Sagrdzije. 

Godina 1195. (= 28. XII. 1780.). Qod. 1195. bjese kirija Novog-hana 1000 
grosa, a Husrevbegove banje 800 grosa. U doba oko jacije 2. hamsina 5. safera 
(31. januara 1781.) pocrveni nebo. Stize glas, da je u Carigradu udavljen Kli- 
menta, porijeklom iz Biograda, bogat i ajan. Mutevelija Isabegovih vakufa u 
Uscupu imenova sebi zamjenikom u Sarajevu Salili-agu Safica, koji je radio, 
sta je htio i koji je bio ohol i lakouman a kad je stigao i mutevelija u Sara- 
jevo, izusti i protiv mutevelije sto sta bez ikakova temeljitoga razloga, te ga 
on smjesta svrgne i postavi na njegovo mjesto Kara Wehu, prijatelja njegova 
najljudega neprijatelja. Nu poslije ni Salih-aga ne ostaJe skrstenih ruku, nego se 
prituzi pasi. Napokon prosta masa izabra i postavi s bujurultijom Ibrahim-agu, 
koji je bio bas-aga 10. odreda. Evo sada da opisem kadije i njihove kandidate, 
koji se nalaze u nasem gradu. U prijasnim vremenima nije ih bilo ovoliko, jer 
nije bilo ni ovakove pohlepe a to sluti kugi. Prvo kadija Tefderdarevic, kandi- 
dati sin mu Mustafa i jos druga mu dva sina, kadija Mula Emin, kadija Mula 
Abdulah Kurevic, kadija Mehmed ef. Alikadic, kadija brat mu Mustafa, kandidat 
drui;i brat mu Fejzija, kadija Ahmet Curcic, kadija Abdulali Hadzi Music, kadija 
brat mu Sulejman, kadija zet mu Mahmud, kandidat Hadzi Mehmed ef. Veli- 
hodzic, kandidat Salih < irahiti, pisar u mehcemi, kadija Omer ef. Novalic\ kadija 
drugi Omer ef., kadija Mutevelija, kadija sin mu, kandidat Mula Jahja, kadija 
Cesrija, kandidat sin mu, kandidat drugi Cesrija, kandidat djecacki hodza Omer, 
kandidat Kasumovic, kadija Vico, kandidat Topalkadic, kandidat Begzadevitl, 
kadija zet muzdedzin, kandidat Hasanagic. kadija Serifid, kadija Homaric, kan- 
didat drugi Topalkadic, kandidat drugi Mula Omer, kandidat Hafiz Timurija, 
kadija Ahmet ef. Ljubinjac, kadija Cohadziii, kadija Trebo, kadija HomariO, kan- 

6 



f*4~ 



66 [38] 

didai SuniCalija, kandidat Tokatltc" kandidat l")?.iui£, kandidal Hasan agit:, kandl- 
dat Tartaganovie. kandidat Mul;i Ibrahim, kandidal Salih Ljubinjac i jo§ ima 
drugili kandidata, sto ih ja ne znam, sve ukupno 22 kadije i 24 kandidata. I. rebiul- 
evela 1195. (10. veljace — 25. veljace po novom) pade malo snijega. a cuo sam 
od prodavaca cumura. da je pao erven snijeg u selu Stpmorini. a seljaci koji 
su prosTi kroz trebevicku planinu, donijeli su ga i u carsiju i pokazali Trebevic 
odakle su ga uzeli. i ja sani skromni pogiedao na Trebevic i vidio, da se na 
ostalim mjestima bijeli snijeg, a na Trebtvidu prem da nije sasma erven, opet 
se vidi da je erven i obojen, a za sto to, ima ii toinn odgovor? Jedan mladi 
brbljavac, Peric napio se i opalio pusku iza veceri na strazu, na sto cokadar 
zavic-: ubite ga, na mjesto: uhvatite ga, te ga izmlate sohama i usmrte. a usmr- 
Ceni je od prije bio povodom, da se dvojica zadave te se tako zbi i to, kao sto 
poslovica veli: Tko macem sjece, macem i gine. Oradani odobrise taj siuiaj, 
velecM, da ne treba davati maha lolama. Nu sjutra dan pojavi se 10 — 15 zena. 
koje opkoiise muiii u Aga-kapiji. kojima se prikljuci i nmozina posmatraca, te 
tako osta kapija cijeli dan zatvorena. Dzino i jos nekolicina njih zapute se inuli 
i zatraze ilam pasi, u kojem navedu, da je usmrceni mladic" ubijen na cinu 
krade, koju je nocu izvadao. Na to se nekolicina carsilija i Serhadlid razljute te 
navale sred carsije i ispsuju bas-ajana Dzinu, veleci, da je iazac i izjaviv, da 
cijelo gradanstvo zali mladiOa, docim su kolnkCije (straza), koje obilaze u nesiuz- 
benom odijelu, same pjanice, koje lutaju po krcmaina i ispijaju vjjiq. U kratko 
nasta svada i prepirka. Tomu bi najvise povodom sebicnost i nadutost, koja ne 
odobrava tudi rad pa i to, §to je Sarajevo zatvoreno s juga trebevickom plani- 
nom, sto mnogo doprinasa, da su Sarajlije u obce bez darovitosti i bez pameti. 
Oni imaju razuma, ali im kasno dolazi, kao ono, sto veli arapska poslovica: Bade 
harab-el-Basra (kada se porusi Basra). Oni bi cesto rekli i prihvacali zlo za 
dobro, a dobro za zlo i t. d.. 15. rebiul-ahira 1195. (11. marta 1780.), na Bla- 
govijest oglasise telali po carciji. da se gradani uzajamno zajamfie, a ako ovo 
nije ludorija, ja sta je? Na Durdevo 1195. bjese sve mahale uzn^nirene od svi- 
rala, kojih se donijelo oko 2000 komada sa sajma visegradskog, te su ih bakali 
prodavali djecurliji za 1 paru na komad. 

Cijena kukuruzu bila je na osmak 45 para a mozda i malo vise, kao i 
prosi, psenici na sinik 8 grosa, pekmezu na oku 7— 8 para, kiselom mlijeku 
4—5 pare, a na hljebu bilo je skupo£e i oskudice, a tko je imao veliku poro- 
dicu, vidio je dosta muke kroz cijelu god. I195./p pomemitoj godini pomrije 
naprasito mnoga porodilja\ Iza Durdeva pade snijeg i prilicno zastudi. snijeg 
doduse okopni u Sarajevo, ali dosta vremena osta po gorama. (lod. 1173. 
(25. 8. 1759.) stiglo je 1000 tovara municije, god. 1182. (16./5. 1768.) 700 tovara 
baruta sa olovom, a god. 1195. 2. lipnja (28. XII. 178.) 4(10 tovara. 

Prikaz hadzija, koji su otisli na hodocascc: mestvedzija Hadzi Mahmud 
Kusic, mumdzija Hadzi Avdija, trgovac stokom Kahrimanovic. Salih basa bakal 
Stodo, Hadsi Cekric, hafafski alajbeg Hadzi Mustafa; a kao bedali (zamjenici) 
odose: Misirlija Hadzi Alija. Hadzi Ibrahim Abadzija, agin cohadar te u vlastito 
ime Topal Pologa. koji svi krenuSe na dubrovacko pristaniste 20. dzemaziul- 
evela 1195. a posto su otputovali, ne podijeliv ni milostinje i bez molitve. sto 
se je protivilo starim obicajima. svjetina im dosta zamjeri i ogovarase ih. 
Pocetkom lipnja usadise prodavac platua Avdi basa Spalio i Mula Hnsejin Vila- 



|30| 67 

jctovid lipu viSc <?esmc n maliali Had/i Nusuiia PaeedSije. Hafizom posta sin 
haseCije Mehmcd age D/ine. 10. rcd/cpa napiistio s;im svoj ducan pod sat-kulom 
pokraj zahoda. i odselio sain s obiteljti radi zabave na ziamet Zgoscu, gdje sam 
postao i djeOaeki hodza. te sam se opet vratio na 17. rebiul-evela 1196.(1781.). 
I )ok sam bio na seln. hilo je mnogo prepirke i svade, ali posto sam bio odsutan. 
naravno da nijesam nista ni zabiljezio. Posto Mula efcndija nije bio nimalo 
siisrctljiv spram kadija. a susretao je Dzinu vrlo ljubezno, pocese protiv njega 
praviti mahzar. usljed Cega sc gradani razdijelise na tri sirankc. .ledna stranka 
poce praviti mahzar za njegove dob rote, druga za njegovo zlo ponasanje, a 
jedna sc odluci na prepirke i svade K tomu jos umrije kolcehaja. koji je dosao 
a stizc drtigi, koji zadavi nenadano jednog eovjeka, sto dade povoda svadi 
i skupstinama. Sinik psenice prodavao se za 8 grosa. Deset dana u hamsinu 
biese velika studen, tako da na Bendbasi popucase velike stijene te se poobarase 
a po svu nod puckale bi daske od jake studeni. Culo se je, da je uginulo mnogo 
ovaca, koza, teladi, ptica i orlova. U Huncariji posagradise se kafana, kuca 
luni na mjesto mesarskili ducana, a kod Seher-cehajine cuprije jedan mesarski 
ducaii i jos tri ducana i nad njima sobe. I tahmis se prenese iz imaretskog 
liana u Muzaferin lian. Izgorjese kuce i u njima stvari posjednika bistricke 
banje. bogatog Hadzi Mtistafe Delalica. nastojnika 10. odjela, kao i kuce proaa- 
vaclTdiiliana Deli Mehmed alemdara Preslica. Ovi dosadasnji dogadaji zbili su 
se u gorespomentitoj godini svi dok je sunce prispjelo u zvijezde ovna, naime 
do pramaljeca (sultani-nevruza). Ovih dana bila je psenica na l /« sinika po 
75—80 para a maksimalna cijena hljebu po 4 pare, uslijed cega se hranise 
kukuruzom i hodze i hadzije. a ova oskudica vladase ved od nekoliko godina. 
No u ovoj godini zavlada jos veda bijeda medu siromasima, . posto je njihova 
glavna hrana bio sir, a najgori je sir stajao okom po 8 para, maslo je bilo 
jungom po 40—44 pare, a suhe kruske (takise) upotrebljavali su doista na mjesto 
liljeba i bile su na oku po 2 pare. I med je bio jeftin, docim je loj na oku po 
16 para, svijeda i grah na oku po 8 dinara. 1 bestilj bio je jeitin, te se je prodavao 
na oku po 8—9 dinara. 10. rebi-ul-ahira 1196. (25. marta 1782.) povrati mi Mula 
Sacir kljuc od dzamijc Hadzi Hasana Buzadzica i berat, sto sam mu bio dao 
prije 3 — 4 godine i ode u dzemat Zgoscu, sto me jako iznenadi. 4. dzemazi-ul- 
evela (17. aprila) puhiiu strasan vjetar i pocini dosta stete a pade i kisa, uslijed 
cega nabuja Miljacka te odplavi drva. Drveni most, na kojem su nekolicina 
ljudi livatali drva, puce i oni popadase u vodu. Od njih se 2 utopiSe a ostali 
se spasise. U Biogradu pojavi se urodenik Halil sa svojim pristalicama i poce 
praviti nasilja, na sto Hadzi Mosto sakupi vojnike u pokrajini i navali na Biograd 
s cetama te ga pobjedi. i pade mnogo mrtvih. Pomenuti Hadzi Mosto sakupio 
je vojnike u Valjevu skupa s Deli Ahmetom i sa Zecom, davsi im po 15 grosa. 
U sukobu u Biogradii palo je 200 mrtvih od Halilovili pristasa, a 20 od Mostinih. 
Prem je Halil pobjegao, uhvate ga i posjeku a glavu mu odnesu pasi. Janjicarski 
efendija Osman efendija i muftija bjese prognati na Adu, a nekolicina ljudi bi 
zadavljeno. Ovi svi dogadaji slutili su na bunu. 

U gradu Sarajevu poginu za vrijeme jacije jedan covjek u Tereziji. U 
pomenutoj godini poce cvjetati na Durdev dan, te se rascvjeta posvema nakon 
nekoliko vremena. A bijase i strasna vjetra u pomenutom mjesecu, kao i krajem 
aprila, koji prouzrokova dosta stete. Izgorje mi kuda u Cegalusi i rodi mi se 

6* 



bN |4i»| 

kderka u nedelju 23. dzemazi-ul-evelu 11%. 5, mala 1781 Da se drva laglje 
splave, zapo£e se praviti cuprija na Bend-basi iz zaduzbine Hadzi Mehmeda 
Dzine. Na Durdevo 1196. otpoce se praviti mevlevijska tekija. U blizini Alifa- 
kovca izgorje kuca Hasan base Suse. Hadzi je sarajevske otputovase preko 
Dubrovnika. i to kao bedeli Hafiz Ramie i zutobradi kazaz Hadzi Mustafa, a u 
vlastito ime dvojica kazandzija i kazandzija Hadzi Avdija Ramie. Zavlada velika 
susa i to ponajvise u Sarajevu i 7—8 sati n okolo Sarajeva te prem se je islo 
na dovu radi kise, opet ne bi liasne. Najvise stetovase travave, koje se sasma 
posusise, tako da blago osta bez hrane. Cajre ne pokosise a cijela povrsina 
zemlje izgledase zuta kao izgorjela. Zito i ostali zivez bili su skupi, sto zada 
siromasima veliku nevolju, Pojavise se ospiee, od kojih pomrije mnogo nejaeadi. 
Na Durdevo pojavi se kuga u hanu Ljubogosci, odakle izide 4—5 mrtvili, a 
poslije umrije u Celigovicima jedna djevojka i na Vratniku 2 - 3 osobe, na §to 
popusti. 'I'ornu je razlog. da su u isto vrijeme vladale o spiee medu neja£adi, 
te tako ne mogase gorjeti »vatra na garistu<oPosto jeTusa neprekidno vladala, 
nesta zeleni i (rave i u bascama i u livadama. DapaSe i drveCe se posusi i sasma 
pocrni na brdu Kapi blizu Sarajeva. Po cijeloj se Bosni i Rumeliji zapalise 
planine i pogorje drvljad i trava. Isto tako stize glas, da je izgorjela planina na 
Romaniji, gdje su pogorjela drva, zgrade, sindara, direci, livade, sijena, zito, 
cobani i mnozina blaga. Nebrojeni vukovi i zvjerad se ukaza, dim zavi cio 
svijet te su i sunce i mjesec sasma poervenili. a Trebevic se nije mogao vidjeti 
od plavoga dima. Ramazanski dani bjese veoma tegobni. I'refi se i vrijeme 
Cetiri mjesecnog povratka obhodnica u isti dan, kada su se sreli planeti Merkur 
i Venus. Na 23. dan ramazana (1. sept.) u nedjelju iza svanuca zapali se na 
Ploci kuca Hadzi % Osmana Obodana te izgorje skupa sa jos 3—4 kuce, koje su 
se uza nju nalaziie. Na 20. augusta, kada je planet Saturn posao svojim smjerom, 
ukaza se malo oblaka na lijeporn vremenu i vrijeme zastudi. uslijed eega se 
svjetina obveseli. Nakon smrti baseskije Hadzi Saliha Dzindze, imenovase na- 
novo 29. ramazana 1196. (7. sept.) terzibasu Mustafa basu Benderliju bas- 
eskijom. U pomenutoj godini dade se svjetina na zlo, krivo svjedocanstvo i na 
lakomost. Bogati Hadzi Salih umrije bez potomka i ostavi za nasljednike jednu 
sestru. rodbine po debeloj krvi i supnigu; ali tri, cetiri osobe izadose sa patvo- 
renim potvrdama, da im je pokionio '/a svoga imetka. uslijed cega nastadose 
parnice i tuzbe. Posto su cijene kiikuruzii i pseniei bile podjednake, morade se 
svjetina okaniti i kukuruze. U pomenutoj godini stize pasi austrijski izaslanik 
radi osvela i svada na granici izmedu serhadlija i Austrijanaca, na sto pasa 
pozva iz Sarajeva na savjet 5 10 ljudi i izvjesti stvar u Carigrad. Po§to je 
proteklo dosta vremena, dok se je tatar povratio, oprovrgnu torn prigodom 
austrijski poslanik a Carigradu pasin podnesak i izvjesce serhadlija, radi cega 
se stanje produzi i ne znam, kako 6e se rijesiti. Napok on poja vi se kuga u 
Zagricu, Ooloderici i u bliznjim mahalama, a 2atim.se pokaza i na Banjskom 
brijegu, u Alipasinoj mahali, Budakovicima i u Curcica mahali. ~ Na 5. dan 
fjajrama, 15 dana poslije Mitrova, pade veliki snijeg. U pomenutoj godini bijase 
cijena volovini po 2 pare i mnogo se kurbana dognalo i jelo se svakojako 
meso, svak je kupio divljili krusaka i naslagao ill u tursiju, a ostali zivez bjese 
skup i oskudan. Qod. 1196. stize u Sarajevo iz Zenice i 2epca 7 topova. 22 dana 
iza Mitrova oglasi telal, da se gradski bedeni uapune zemljom i da tu ima ici 






[41 1 69 

svako jutro stanovniStvn iz I' 1 mahala. Pa§a pozva u Travnik inulu i agu. U Foci 
liifo je izmedu frljavog junaciiie ajana Hadzi Melinied age Sovalije i Cengica 
odavno radi ajanluka razmirice te sti i siromasi mnogo puta stradali zbog 
Sovalije. koji posta niuteselimom. Ali posto nije bio pasi poslusan. usmrtise ga u 
Foci dajdarske delije i opremise nm glavu 28'. zilhidzeta 1196. (4. decembra 1782.) 
u Travnik. 

Da vidimo sada novii godinu 1197. [7. XII. 1782.), koja pocinje u nedjelju, 
13 dana prije erbeina. Radi sporova na granici pozva pasa u Travnik na 
dogovor inulu i kolcehaju a za njiina stize nenadano i novi aga Halil aga, crno- 
manjast i pokritih brkova i usni, koji ostaJoSe u Travniku dosta vremena, a 
medutim stize i Husein Coliadar. koji je odnio mahzar, ali nije donio pouzdana 
glasa za place. 

Prem je Husejn donio agama na kapiju pismo i ferman, kojim se pouzdano 
imenuje u Sarajevu bas.i'ausem. pro£u se glas, da Ijuti janjiCari ne trpe, da 
on bude u gradu. U mjesecu saferu 1197. (1783.) rodi se carevic te bi veselje 
i gruvase topovi tri dana. Ja skromni napustio sam svoj veliki ducan, kojega je 
preuzeo pisar inula Ibrahim, a ja sam otisao u Zgoscu, gdje sam bio god in u 
dana hodzom, a kada sam se povratio, nijesam naglio radi ducana, nego sam 
se strpio i sjedio jednti godinu u malom ducanu, tik do velikog ducana. Bozijom 
odredbom uinrije mula Ibrahim nakon jedan dva dana bolovanja, na sto osta 
ducan upraznjen, te ga iznajmih od njegova vlasnika Hadzi Dervis Numana i opet 
sjedoh u ducan Bozija je providnost velika i tako sjedoh u ducan 13. dan dze- 
maziul evela 1197. u utorak. prije Durdeva na 17 dana (16. aprila 1783.). Iz 
nekog razloga zamrzise me jedan dva stanovnika iz mahale BuzadziCa dzamijc 
i budu skloni, i reknu mi, da obavljam sluzbu hatiba a za imamsku da nadem 
zamjenika, cemu se ja skromni i ne usprotivih, veleci, da je to vrlo lijepo, 
te primiv cetiri mjesecnu placu od muharema, saiera, rebiul-evela i rebiul- 
ahira, u iznosu cetiri vizlina (6 grosa), ostavih tu sluzbu u dzemaziul-evelu i 
ne odoh vise, a to bjese 1. dzemaziul-evela 1197. (4. aprila 1783.). Dva tata obje- 
sise a jednomu osjekose niku/Na Ilinj-dan pojavi se kuga te do Durdeva bijaSe s 
pokatkad u 3—4 mahale slucajeva, ali poslije, kada se je dan produljio, zavlada 
jace te bje dnevno mrtvih poj2(L- 30. S to pred Carevom dzamijom a sto 
pred Begovom i to bilo u podne ili u icindiju, a sto ce poslije biti, ne znam. 
Mnogi muski i zenskinje dolazili su, da to gledaju; a i jest cudo, vidati na jednom 
mjestu po 20 mrtvih. Iza Durdeva do jedan mjesec poslije desavalo se je pred 
Begovom dzamijom svakim danom i u podne i u icindiju po 20—30 dzenaza, a 
jednoga dana klanjalo se je u Begovoj dzamiji 23, a drugi put 21 dzenaza a u 
Carevoj samo u podne 9 dzenaza. Sta ce biti nakon mjesec dana, to se ne zna. 
Iza Durdeva bilo je dnevno po 33 dzenaze u Carevoj dzamiji, a u Begovoj u 
podne i icindiju po 34. Na 6. jula bilo je u Carevoj dzamiji 9 u podne a 3 dze- 
naze u iCindiju, docim je u Begovoj bilo 24 upodne a 9 u icindiju. Na Ilinj-dan. 
kada je posast navrSila godinu, poce harati i medu gospodom i medu starcima; 
pustosila je naime oko 10 mjeseci samo djecu siromasku, te umrijese i dvije 
moje curice, a kada je od kuge umro Uvejs, sin sejha Hadzi-Sinanove tekije : 
snijeli smo ga u dzamiju. Pred dzenazom ucio je mevlevijski sejh Osman Dede 
glasno tevhid, a kada smo stigli u Sarace i svjetina se nasla u stisci, zafiu se 
vika. Tomu bijase povodom, da je na Sejh Osman dedu navalio fanaticni imam 



70 |421 

Kebkebirske mah;i!e pnti-merak<. smrknuti velikobradi Muln Omer, veletfi mil, 
»$to se dreeis o ti iztiniitelju iiovotarija!< Na to ga Sejll Osmaii Iiitro nhvati za 
njegovu veliku braclu i. bad na zcml.iu te za tili cas poenpa bradu Ali basi 
Skenderovicu a svjetina. psujuci kadice, ode do na Bas-carsiju. <kl kada se kuga 
pojavila umiralo je osara mjeseci maTo svijeta, a Cetiri mjeseca ninogo, tako 
dnevno po 20 — 30, a nakon godine poSa&t je smalaksala a poSto su proSIe 3 
sedmice iza Ilinj-dana, u trecoj desetini ramazana, bile su u podne samo .? dze- 
naze u Begovoj dzamiji i ne bijase ill vise god. 1197. (1782).^ 

Hadzi Mehmed ef. Cajnicanin predavao je u nasem gradu gramutiku i sin— 
taksu kadijskim sinovima i nekojim potur-softama, sto su bakali i trgovci uzeli 
za veliko znanje i isposlovali mil muftijsko mjesto. Ali posto nije bio dorasao 
tomu mjestu, poce davati krive fetve i tako se izvrgao ruglu. God. 1197. itigose 
topovi. a poslije nekoliko dana stize ponovno dugi i veliki top, kojeg je vuklo 
20 pari volova a nakon nekoliko dana stigose mu opet tockovi. 

U pomenutoj godini stize sandzaklijama odredba te in opominje, da se gotove 
i spremaju, a cim dobiju tredu odredbu, neka se zurno dignu sa otvorenim baj- 
rakom, posto se Austrija vec miCe; a ako bi udarila na koju tvrdavu, da nainali 
polaze. Tako stize Miholje, ali se ne dogodi nista. Posto je u pomenutoj godini, 
p rije neg o se je pojavila kuga, vladala dvije godine uzastopce susa, poskupilo je 
zito i prodavalo se Sinikom po 8 grosa, sto potraja oko 10 mjeseci; ali u selima, 
gdje je kuga barala, zita su veoma rodila, a posto je i vrijeme bilo lijepo, pojef- 
tini zito na jedanput tako, da je sinik bio 3 grosa, sto svakoga iznenadi. U Visokoin 
usmrtise lole serdara Sarajliju Begtas-agu. Ramazan i llinj dan padose na cetvrtak, 
a kurban-bajram i Miholje opet u isti dan u cetvrtak i to god. 1197. (1782.). 
Bozije £udo, buduci da je psenica bila izasla na iinik po 10 grosa, pokaza se 
za malo vremena kuga i svjetina ne pobra ni malo plodine po seiima; ali usprkos 
tomu, jer je psenica vrlo rodila, spade cijena siniku na 100 para, a to je sve iz 
bozije milosti, god. 1197. 

^Ukupni pomor od kuge u nasem gradu bio je poprjecno s djecom, krsc"a- 
nima i zidovima 8000 dusa. A J sto je toliko bilo i prije 20 godiiia. "^ 

^Jemogu6e je, da je bilo vise. Posto i ma 100 mahala, pa ako je umrlo u 
svakoj po 80 osoba, to bi iznosilo 8000, a u cijelom gradu ima u istinu velikih 
mahala samo 4—5, a ostale imaju malo kuca. U kafanama zapitao sain mnogo 
ljudi za broj dzenaza (sprovoda). na sto vecina odgovori, da ill je oko 80, a 
negdje i vise, a negdje i manje, a oni glupi koji ne zna racuna. reci lie ako 
hoces i 20.000.^ 

God. 11987 (26. XI. 1783.). 1. subata 1198. stize Osman aga na Halil agino 
mjesto, kojeg jamaci digose u tvrdavu. Rijeka Miljacka nadojde tako velika, da - 
bog zna — ima 50 godina da nije tako nadosla. Vidio sam mnogo poplava, ali ova- 
kove nijesam. Posmatrao sam sa cuprije, gdje udara voda do pod krov Carevih 
mlina i do pola sedre, na siljastoj ploci na uglu kule Careve cuprije. Na noc 
sultani-nevroza 1198. grmjelo je i pade kiSe, a bilo je i velikog snijega na pla- 
ninama. Prije nevroza na 10 dana izgorjese kuce na Vratniku skupa sa poku6- 
stvom jednog bogatog covjeka i jednog siromaha. Medutim bi prognan iz grada 
pisar Emir, prem nije imao krivice, ali i tomu bi neko uzrokom, te ga prognase. 
Bio je 3 godine pisar sarajskih (dvorskih) aga, porijeklom je Carigradlija a 
ucio je astronomiju pred Beg-iniamoni i Velihodzicem i bio je dosta savrsen u 



T 



1431 1 1 

torn znaniii i napisao je (Zeic) astronomski popis. I prije je IJubio to znanje ;i 
bio je i prijatelj da visa. 

U pomenutoj godini izgorje na Hisetima povodom nebeskih oluja, kuea 
jedne bogate ciganke, na sto potvoriSe jednu ciganku i zatvorise ju, a stize i 
Nam. Isti clan slucajno prekopase kucii jednog bo^atog covjeka u selu Melini i 
dodosc jataci lmjducki i zone tuziteljice. Na nesrecu jednu lola izvuce jednu zenu 
iz kuce i uaurni ju voditi na ladanje, ali se zena spasi i prituzi na mehcemi, 
ndje se sasta veliko vijece i medutini zavikase. zasto da liodaju po carsiji oni. 
koji su od prije zapisani u criui knjigu. dajmo ih polivatati. te odu i izvuku iz 
ducana dvojicu. koji su uciiiili pokore za svoje grijehe te ill objese. Stize glas, 
da su se razbojnici ppjavili u rogatickom kotaru i da ciftcije, koje su dosle iz 
Gacka iza pomora na upraznjene ciftluke, cine razbojstva. Ljubitelji svijeta ne 
vole, da ini se inietak krade te posalju bajraktara Kasica a seljani. veleci da 
oni nijesu krscani. nego svi do jednoga liajduei, te ih dopremise a prosta svjetina 
zavice u mehcemi: ovo su hajduci i tako ih nekoliko izmufiise a napokon vise 
od 20 ih objesise i na kolac nabise. Ovakovo sta nije se nikada dogodilo. Bog je 
sveznajuci, a tesko onomu ko je to iz neznanja uradio i na svoju dusu uzeo i 
onim kadijama. koji nijesu u stanju stvar izviditi i ispitati. 

U kudi Mu I a Mehmeda Medije u Ajas-pasinoj mahali nasta pozar a povodom 
bilo je malo dijete, koje je na otvorenoj avliji (dvoristu) rezalo stap. Cohadar 
zapovjedajuceg age, koji se je vracao sa utjerivanja dzaize (dar za agu), bi 
usmrcen u dzematu Praci iza smaknuca gorespomenutih krscana a truplo mu 
se ne nade. Jedan se djecak ubio iz puske. Posto je na granici dollo do uza- 
janinih napadaja izmedu buzimskog stanovnistva i Austrijanaca za rijekom Unom, 
gdje sela granice, dode kapudzija a Austrijanci zatrazise zemlje sve do Une, na 
sto im car poruci, ako se sebi ne dozovu, da 6e ih strogo kazniti. Neuki puk 
misljase, da (Se doci i do rata. Kapudzija nametnuo je na vilajet veliki danak, 
ali se narod slozi i odgovori, da necSe clati". Osman aga otputova u sedam sati 
a mogucc je, da ga jamaci ne bise ni otjerali u tvrdavu, ali on opet ode. 

3. zilliidzeta 119S. (18. oktobra 1783.) stize i Omeraga. Ovijeh dana govo- 
rilo se je, da se je Busatlija odmetnuo, ali to bijase laz. Sagradise se na novo 
Carski mlini. Talak Paselija, naociti Mustafa, pokrade nocu 1—2 ducana, te ga 
uhvate i on priznade svoju kradu a kada ga zigosase potvori jednog siromaha 
po imeny Jusufa, kojeg uhvatise i udariv mu zig strpase u tamnicu. Na posljetku 
pokaje se pomenuti Mustafa i iskaze, da ga je okleveto iz pizme, na sto Jusufa 
oslobode. Mustafa rasproda na drazbi svoju odjecu, kao sto se prodaje ostav- 
stina mrtvaca i proda kucu te time namiri, sto je komu kriv. Neki pod imenom 
bakal-hodza poznati posijece u Kovacicima omoriku, koja pade na nj te ga usmrti. 
Travnicki pasa posla u Sarajevo svog glavnog konjusara i causkog cehaju, da 
se posavjetuju o tome, sto pasa Busatlija kani pripojiti Skadru neko mjesto od 
bosanske granice; ali svjetina ne shvativ toga misljase nesto drugo, te sazva 
i skupstinu. Posteni izaslanici su po obiiajima sacuvani od svakog napadaja ali 
prosta svjetina protjera ove kamenjem u Travnik i stade traziti razloge, da 
napravi mahzar. Posto je pasa bio blazi od ostalih pasa, ne dopiistase kadiji, 
da se napravi mahzar i zato se gradani razdijele na stranke i time nastadose 
prepirke i pisanje malizara. U zilhidzi iselio sam iz mog ducana pokraj zahoda 
i preselio u ducan pokraj lmaretskog liana. 



72 [44| 

Qod. 1199. (= 14. XI. 1784.) umrije foiStr kapetan ti 90. godini. U TravnSku 
unirijc kapudzibasa, kojega sain u .snu vidio, kako je na konju i/.isao na ladanjc. 
te sam ga posmatrao kako ide. Osvjedocio sam se. da su oni ljudi, koje sain ja 
u snu vidio na ladanju ili na hrdu. umirali. Usnio sam, gdje se nisi inunara sve 
do serefe na munari Husrevbegove dzamije a tu je bio mujezin. dugohradi Starac 
Avdija Boio, koji se je u mlada doba bavio inijenjanjeni novca. San se obistini, 
a bio mi je rodak. Umrije terzi pehlivan. Poturci se jedan krscanin. uvazen 
medu curcijama i dobi ime Osman basa. kao i jedan mladi jevrej, koji uze ime 
Salih basa. Tih se je dana mnogo krscana isturcilo. 

Mevlevijski sejh Osman Dedo nauini rastaviti se svojom zenoin nakon 
desetgodisnjeg braka pod izlikom, da je jedno mlijeko s njom dojio, a kako mu 
zena to nije poricala, dadne joj mehir (bracni dar) i rastavi se na temelju ietve 
a za dug, koji joj je dugovao, dade joj svoju menzillianu. Bosanskog valije, 
Bosnjaka Sarajlije Abdullah pase, prem je bio darezljiv i prijatelj Bosne, nasiti 
se svjetina jer je ostao na svom mjestu cetiri godine, kao ono sto posloviea 
veli: svaka je novost slatka, te ga poeese i kuditi, kako je to bivalo od vajkada. 
Napokon umrije on na boziju odredbu naprasitom smrcu, ali je opet mnogo 
ljudi svasta govorilo, te jedni govorahu, da se je otrovao a drugi ne znam sta. 
Ali govoreci po pravdi, bio je dobricMna sprain ostalim pasama. Neka je na nj 
bozija milost! Umro je 30. januara 1199. U istoj godini u 8 sati 2. noci berdul- 
adzuza izgorje kuca merhum muftije u Hrvatinu. Pasa Busatlija, bivsi neprijatelj 
spuzskog pase, naumi postaviti svoje zapovjednike u Spuz i u ostala mjesta. ne 
znam dokle, dapace i na carigradskom putu sve do Prijepolja te odasla nekoliko 
vojnika, da zatraze njemu pokornost. U ono doba bi imenovan na Bosnu Mehmed 
pasa, koji se zaputi iz Bendera put Bosne. te kada je bio dosao biizu, neko ga 
naputi, da se ne svraca u Prijepolje. On se u tomu prevari, te on. koji je bio 
poznat kao junacina, stize u Sarajevo stranputicom. ali izgubi time i slavu. Kada 
je svjetina saznala za ponasanje pase Busatlije, srcem ga zavoli, a nije on ni 
radio, kao ostali zapovjednici, nepravde, nego je bio vanredno pravedan. a posto 
je svatko ljubio pravdu, dosljedno je, da ga je svatko i zavolio. Prem je bilo i 
onakovih, koji su ga kudili, a bilo ih je veoma malo, veli posloviea da se rijetkost 
ne uzimlje u obzir. Mehmed pasa je stigao u Sarajevo pocetkom redzepa 1199. 
(10. V. 1785.) poslije Gjurgjeva na jednu sedmicu. U petak na 18. redzepa 
(27. maja 1785.) stigose place od goJ. 1186. (4. IV. 1772.) A stize opet i tatar 
19. redzepa (28. maja) i donese glas o svrgnucu, i 20. stize u Sarajevo Dzafer 
pasa kao valijski zamjenik. Novi pasa imenovan je iz grada Sofije. cemu se 
narod veoma zacudi, posto ovako stogod nema primjera. Pomenuti pasa'_'zadrza 
se podosta u Travniku s Dzaferpasom, a poslije ode a da se nije svratio u 
Sarajevo. Novi valija Smail pasa imenovan je iz Ismaile. Nekoji velikasi i pamet- 
njaci poeese grditi i psovati Busatliju veleci da je odmetnik, ali se najposljetku 
saznalo, da su bile Iazljive sve glasine, koje su o njemu kolale, da tako-ovako 
sakuplja vojsku. On bi imenovan zapovjednikom Grne Gore i stize carski ferman 
kojim se pomiluje, te mu se izrice carski blagoslov. A oni, koji su ga drzali 
pametnim, oborise oci i postide se svojih rijeci. Cim je pomenuti Smail pasa 
stigao u Novi-Pazar, razbolje se i umrije kroz jednu sedmicu. Ovo je cudno- 
vato i nije se u Bosni dogodilo stogod slicno A to se desilo 10. ramazana 
izmedu Petrova i Ilinj-dana u god. 1199. (17. jula 1785.). Vclika lipa u dvoristu 



145 



1 

73 



Carevc dzninije od sebc ^c osuSi i posijeko§e iu. U ovoj godini toliko je mnogo 
drva stiglo ua licnd-basu, kao nikada prije a mozda ni u buduce neCe 
Mula eiendija naredi uz ramazan. da se ispali po jedan top na rucak u 6 sati 
noci, kada su najkrade noci i da se ne jede posl'tje lopa za vrijeme imsaka a 
cim se cuje drugi top. da se odmali i zaposti, sto ja ne odobravam a 
ostali liosnjaei kojim pamet kasnije dolazi, odobravali sti to s pucjtka a na 
posljetku bise uzneinireni od ovog hitca. i rekose, da od njega iiema nikakove 
koristi. Uz raiuazanski bajram poginuse dvije osobe. Ha lac. Kafajdzija i Ahmet 
basa Moralija. koji su bili osudeni na 7 godina progonstva tt lnebalit. povratise se 
u Bosnu 2. zilkadeta 1199. (7. sept. 1785.) u srijedu i dodose u Sarajevo sa 
innogom svjetinom 

U Stocu bi postavljen serdar, sto ne bi po volji kapetatiu te zatrazi od pase 
da se svrgne, ali to ne dopustise sarajevski janjicari. Posto ovi isti ne dozvo- 
lise, da se otpremi u Travnik nekoliko trgovaca i drugili osoba, nasta prepirka 
i mrznja. U potnenutoj godini nasta u Rumeliji zbrka i nered medu vojskom, sto 
se izvrglo u svade medu ajanima i pa§ama. Ahmet kadija Curcie, koji se je vra(3ao 
u Sarajevo iz Dodirhi Turena (!) naide na vojnike, koji ga izgrde i opljaekaju. 
U pomenutoj godini zakasni veoma cvjetanje i zelenilo, ali posto mrazevi ne 
padose za rana, dozrijese opet plodovi te in pobraSe, a vrijeme bi tako lijepo, 
da ga ugodnijega nije nikad ni bilo. Koncem godine 1199. stigose inula grada 
Savajeva i janjicarski aga Omer-aga. 

Poeetak muharema i nove godine 1200. (= 4. novembra 1784.) u petak 
Mog sina Mustafu vuklo je srce od sebe na brijacki obrt i kada mi rece, da ga 
dadem brici mula Salijiu, poslusah ga te ga istom odvedoli 5. dan muhareiiia 
(8. novembra 1785.) u utorak malo prije icindije 3 dana prije Mitrova; a u pome- 
nutoj godini bio je Mitrov-dan u nedjelju^Aga objavi, da ce biti toboz strog i da 
nece uzimati toboze od pjanica globe, nego da ce ill zigosati; ali posto ima na 
21 mjestu krcmi zna Bog, da ce i globe uzimati. A posto bi bilo posla, da se 
svjetini ugada, poce najprije ovako postupati uredujuc poredak. neka i svjetiua 
rekne. da je taj poredak uspostavljen aginom strogoscu. Ali to nije tako, nego je 
posljedica, zlokobnosti godine. ldemo da vidimo; a ja cu ovdje zabiljeziti sve. 
one dogodaje, koji ce se zbiti za njegova vremena. Eto najprije pobjeze jedau 
uznik iz tamnice u Visokom i bi od njenog serdara usmrden u nasem grada 
jedan kulukCija (ophodnik). Mnoge se pijanice pojavise i opet napadose na 
ophodnju. Mladi kadija neretavski, Ahmet ef. Cohadzic potegne u mehcemu 
toboz nocu zenu jednog covjeka, na sto joj muz skupa sa zenskinjeni zavice 
po gradu i po carsiji i zatrazi pravdu radi uvredu casti, sto ponuka prostu masu, 
da se i ona digne. Mulin iehaja izgrdi svjetinu prostim rijecima, na sto mu 
svjetiua odgovori. da toga ne prima i da trazi, da se vrse seriatski propisi. 
Napokon zatvorise kadiju u kuci otmjenog gradanina Tefterdarije a (3ehaju mu 
zatvori inula i bi procitan ferman pravde. U kratko janjicari korise i psovase 
javno kadije te se time malo zadovolje i razgovore. A zasto? Zato, sto "su bili 
prosta masa a odzaklije potisteni otvorili su opet oci, ali opet ostadose kao i 
prije. 

Pocelo se opet govoriti o Busatliji, a tomu bi povod da je toboz optiizio 
Frenka Mahmud-pasu, uslijed cega bjese dignuti mnoge pa§e iz okolice na 
Skadar, a Bosnjaci u ovom pogledu ne htjedose otici pasi na dogovor te time 



74 [461 

nasta neprijatnost izmedu paSe i Bosnjnka Prnsle iodine, n fcirnno doba, pravili 
su kahvedzije luilve a i ove godine napravise, kao i liaseskija i druge prosijacke 

kalived/ije. a OVO je zapravu prosijaCstvO. Na pramaljeuc puscali su se po obi- 

oaju u ponedeljak konji u polje na trku a dok je to svjetina posmatrata, opale 
dvojica lola puske jedan na drugug i pogode u glavu jednu djevojku u Ijetni- 
kovcu, koja mnrije iiakon jedne sedmice. Na prijasnji i)oziv zaputi.se so napokon 
ncknlicina kadija s nuiloiii i agom n Travntk, gdje zakljuce nametnuti veliki porez 
i ratnu pripomoc taku visoku, da se tolika ne painti. Mubasiri odnesosc blljurultije 
kadijama n naliije, u kujiina sc izrieno zahtjevase toliko volova, toliko mliva. toliko 
novea i toliko komora; ali Bosnjaci jednodusno ne privoljese dati toga, dapace 
u gradu Sarajevu napravise i niahzar; ali, prem su ninogo nastojati, da ga i 
kadije muhurlejsu, oni ga ne mulitirlejsase, nego ga sirotinja ot|)reini caru onako 
bez njihovih pecata. 1 iz Visokog stize u Sarajevo ninogo svjetine a posto su 
se visocki ajani mrzili, htjedose toboze u gradu da se jedan drugoni osvete, na 
sto i od gradana neki zagovarase bivseg ajana Hasan alemdara a neki protivnu 
mu stranku, uslijed cega nasta u gradu velika prepirka i medusobno neprijatelj- 
stvo radi mahzara. Medutim su kadiju i inuftiju dosta ogovarali i izustili protiv 
njili mnogo nepristojnih govora a pored toga bjese zatvorena sjedista mulina i 
agina. Prem je Ahmet pasa Moralija stigao u Sarajevo na 2. zilkadeta (7. sep- 
tembra 1785.) kao liosanski valija, stize glas na 20. dzemaduul-evela (21. marta 
1786.), da je svrgnut i da je na Bosnu imenovan selanicki pasa Selim Siri-pasa, 
koji si imenova zamjenikom Miralema te puce i top. Do Durdeva bjese 41 dan, 
kada je stigao glas. da je pasa Busatlija osloboden iz uznice. Bosanski vaiija 
Selim-pasa dode u Sarajevo na 2. aprila u eetvrtak i osta u Sarajevu tjedan 
dana, pregleda tvrdavu te zapovjedi, da se poprave bedemi i topovi, na sto svje- 
tina po£e redomice raditi i za bedeme zemlju prenasati. Cvjetanje bilo je jako 
kasno, tako, da je netom prije dva dana procvalo. Nasta strasna bura te poobara 
dzaminske munare u Ajaspasinoj i Kadinoj mahali, prevali iz korjena mnogo 
drvece po bascama i tim bi svaki pojedinac ostecen, prema svome stanju, neki 
malo a neki mnogo; a ovo se zbi na 4. redzepa 1200 (= 3. maja 1786.). A jos 
.se je u godinama 1188. i 1195. desila strasna bura. Na dan, kada je sunce uslo 
u zvijezde blizance, padao je snijeg eijeli dan (= 27. 4.). 

3. sevala 1200. (= 30. jula 1786.) bi svrgnut i zatocen u tvrdavi na Bend- 
basi janjicarski aga Omer-aga a novi aga, starac Alijaga, stize isti dan i to bi 
dva dana prije Ilinj-dana, na koji se dan pobise momci te jedan drugog usmrti. 
Godine 1200. popravi Selim-pasa Carevu dzamiju i dade ju nasarati. a poprav- 
Ijana je i god. 1168. (18. X. 1754.) a poslije god. 1195. (28. XII. 1780.) s dvora 
je bojadisana. U ovoj 1200. godini padase kisa kroz cijelo Ijeto, te poraste trava 
i na gori i na kamenu, ali ne pozuti. Vas svijet izgledase zelen. U voce udari 
nedaca a i bostani se kasno zasijase, zita se ne mogose pobrati, uslijed cega 
se- svak prepade. Ako je bilo Ijepote cetiri dana, odmah ju je slijedila kisa te 
iodise krastavice, a dinja i lubenica ne bje ni malo. 2ita sabrase se hitno i mukom. 
20. augusta svrgnu 10. odjel svog baseskiju Hadzi Osniana Hemezaniju te postavi 
terziju Isareta. Dok je kadija Homaric bio u Travniku naibom. potvorise ga 
janiicari, da je toboz na poticaj Dzafer-pasin opanjkao u Carigradu Ahmet-agu 
Tatarevica, Dzater-pasina neprijatelja, koji se je nalazio u Carigradu, da utjeriva 
janjicarske place. Janjicari postase kadijinim najvecim neprijateljem te ga iz sto- 



[47] 75 

v;mja prams bos. valiji Selim pa§i svrgose. ali mu dugo vremena n.e do-zv ilise, 
da dode svojoj kuci u Sarajevo, iki sto on ode na svoj £ifluk i tamo se zabavi. 
Sami Bog zna, da je nevin i da ilam nije bio razlog, zasto ne stigosc place a 
lazi biva intiogo. U polju usmrcen hi Baba Kulagi beg Kara Hadzialie a kadiju 
Serifica potvorise. da jc to ubojstvo izvrseno na njegov poticaj. jer se je par- 
liicio sa usmrecnim rad ; prijepora za jedan citluk; ali Bog zna, da jc to potvora. 
Po carsiji Se pogovaralo. da je carinar Bakalbasic tikrao jednu gvu/.denu ploeu. 
sto mil nacuje brat, i, neispitav temcljito stvari, rcce to bratu i zapita ga. za sto 
je to ucinio, a ovaj mu, ne kazav povoda, posto je ispekao kalivn n carini, od 
srainote zarinu noz na dva mjesta u vrat i. ne zadovoljiv se time, raspori samoin 
sebi trbuli te mu ispadose sva crijeva. Svermi tomti bio je povod, sto su ga 
nazvali kradljivcem. Tati usmrtise jednog pekara. U Sarajevu bi poslije bajrama 
usirrcen Merdonlic. 

Nova godina 1201. (24. okt. 1786.) pocimlje ti utorak. Abdija Maekar iznajnii 
Novilian uz godisnju kiriju od 1250 grosa. Kada je Skender pasa Busatlic priniio 
od bos. pase, koji je upravljao Plevljima, pismo i razumio, da su nekolicina nje- 
govili podanika bili prije opljackani u Plevljima i oteto im nekoliko kesa novca, 
naumi postaviti sakupljaCa dzizije u Plevljima i posalje tamo Hasana Hota sa 
nekolieinom Arnauta. na sto zapomazu ajani pljevaljski i posalju tuzbu u Sara- 
jevo. Sarajevske kadije ju otpreme pasi, a pasa im odgovori, da sami odu da ill 
protjeraju i Plevlje oslobode i ujedno posalje u Sarajevo jednog silalidara. U 
Sarajevu se postavi zapovjednikom aleindar Kaso, koji obuce curak i poce popi- 
sivati vojnike sa glazbom. I popise ill nekih 300 te uzme 2 topa. Vjerojatno je, da 
Busatlija zapravo i nije namjeravao zaratiti, nego mu je cilj bio novae i dauak; 
ali da vidimo, sta ce biti posljedica. Napokon, mozda ima Busatlija za neprija- 
telja jednog od liiljadu dusa, ali dode vrijeme te se zasuti. 

Qod. 1201. po£e se opet govoriti o Malimut pasi Busatliji i o njegoviin 
pristalicama Hasanu Hoti i Batalu, kao sto se i prosle cijele godine govo- 
rilo. Ali je Malimut pasa Busatlija bio veoma smion i radin, te bi davao ostetu 
iz svoje imovine za svaku stvar, koje bi nestalo u njegovoj pokrajini, a on bi 
trazio lopova i dao bi ga nadi. Nasilja nije dopustao da cini, bio to ajan, kadija, 
pasa ili muitija, bilo to u skadarskom pasaluku ili u kom drugom. Posto je bio 
poznat kao zastitnik protiv nasilja, dobivao bi molbenica iz okolisnili krajeva, u 
kojima ga mole, da salje svoje zapovjednike, koji ce sakupljati danak, sto bi iz 
uvidavnosti i uslisao. Ovaj njegov postupak pricinjao bi se prividno kao neko 
osvajanje. On je postavljao svoje ljude kao sabirace danka u 2 — 3 varosi u Rume- 
liji, kao i u Bosni, a njihovi su se zitelji njemu pokorili. Ali posto ovakovo nje- 
govo vladanje nije bilo po cudi okrutnim ajanima a niti kadija ma, mnogo su 
puta izmisljali klevete, dapaCe i to, da si je utuvio u glavu. postati carem te ce 
uciniti ovo ili ono, dici toliko vojske i osvojiti Selanik. Nis dapace i Sarajevo. 
Proglasili su ga namjerice odmetnikom i razbojnikom, docim on nije ni pomi- 
sljao na stogod ovakovog. On je poslao svoga covjeka, Hasana Hoti. u Pljevlje 
za to, sto su ajani raspisali pretjerani porez na siromasne zitelje varosi f J levalja 
te im time ucinili nasilje. Kadije i ajani gorepomenute varosi napravise tuzbu i 
poslase poznatom nastojniku 10. odjela, uvazenom Hadzi Besliji, koji je pozajmljivao 
novae kadijama i bezima po varosima. U njoj navedose lazljivo, da ce ili Alba- 
nezi uapasti. Kadijski zbor u Sarajevu i pomenuti liadzija odu skupa u sarajevsku 



76 (481 

uieliccimi. isposluju Nam od mule i pnsaljti ga u Travnik Selim pasi, da ga 
potvrdi i time ga zavedu. Posto paSa nije znao, §ta se tamo zbiva i kako stvari 
zapravo stole, poSalje svog riznifiara u Sarajevo, da uzme pod svoju komandu 
jednog vojskovodu od Sarajlija i iiekoliciuu momcadi te da ide cim prije oslo- 
boditi Pljevlje. 

Medutim je gorespomenuti hadzija zalazio u kafane i ogovarao llusatlica 
a da ne zaostaiui. napravise i kadije skuostinu i zakljuce, predobiti uuif- 
tiju, da proglasi Busatliju razbojnikom i time da narod protiv njega raspiri. 
Svakom covjeku i momku, koji krene iz Sarajeva imalo se od reda dati u ime 
troska po 10 grosa. troskovi da se raspisu na svaki vojni odio, a kadinim 
nastojanjem bilo je osoba, koje su dale i po 20 grosa. Upisalo se oko 150 osoba, 
koji krenuse svirkom uz bubanj na Plevlje pod otvorenim barjacima Salih 
alemdara Kase, Hadzi Osmana Hemezanije i Mehmed alemdara od 45. dzemata. 
Kada su stigli u Plevlje ne nadose ni traga Arnautima te se tu zadrzase dosta 
vremena. Odatle krenuse u Prijepolje i Sjenicu te prognav tamosnjeg zapovjednika. 
krenuse u sela \ ranesa, gdje napere top na jednu ktilu. Prem su ljudi u kuli 
izjavili, da su i oni muslimani i sljedbenici muslimanske vjere, nije im se to 
uslisalo, na Sto bjese i oni prisiljeni radi obrane zapucati iz pusaka, cim rastjerase 
u bijeg Sarajlije i ostalu svjetinu, od kojih je nekolicina ranjeno a bilo je i 
inrtvih. U Sarajevo stize glas, da su Sarajlije na svom bijegu ucinili velika 
nasilja i opljackali mnoga imanja i stvari a dosta i popalili. Gorespomenuti 
Hadzi Beslija, kadije i oni, koji su vjerovali njihovim rijecima, ostadose svi 
sramotni i zastideni a Bog zna i Selim pasa se pokajao, osvjedociv se. da je 
Mahmut pasa neduzan i ostao cist, kao ulje na povrsini vode. Ovako sve klevete 
i lazi postase bjelodane. Vojnici stigose prije bajraka, a vode im stigose kasno 
te se usuljase kao tati i od stida izlazaliu vrlo rijetko u carsiju. Oni, koji su 
iskreno ljubili Mahmut pasu, veoma se obradovase i rekose, da Svemoguci 
naposijetku stiti pravdu. 

Pocetkom hamsina. na 14. rebiul-ahira 1201., stigose place od god. 1187. 
iz Bukaresta. a dok je od bosanskih daca dosao nedostatak, proteklo je mnogo 
vremena, te se place jedva isplatise koncem hamsina. Kapetan Donje-Tuzle 
krene s topom i s nekolicinom vojske na Gornju Tuzlu te se sukobi s janjicarima, 
gdje pogitie i nekoliko ljudi, na sto seoski zitelji podrucja Gornje Tuzle i janjicari 
dodu u Sarajevo toboz da placu. a u istinu su oni porazili vojsku tuzlauskog 
bega i usinrtili mu sina i prem su ostali pobjedonosni, opet su otisli u Sarajevo 
i u Travnik pasi. Pasa, da ih pomiri, posalje nekoliko pametnih ljudi i odredi 
serdara i kadiju. U pomenutoj godini i opet se poce govoriti o Busatlicu, te 
kolase glasine, da su stigli iermani, koji glasaju, da se sakupi velika vojska iz 
Bosne te da se udari na nj s kopna i s mora i da mu nema oprosta. U fer- 
manima se ali ne spominju tuzitelji, a to za to, jer se je razglasilo i u Samu 
i na Istoku, da on nije tlacitelj i da nema krivice, jedino sto je pruzio ruke na 
erar. U fermanu je receno, da njega i brata mu Ahmeta car vise ne trpi 
u svojoj zemlji, Sto narod jako ogorci. Tomu bi posljedica, da ga je bos. narod 
veoma hvalio i vjerovali su, da nema druge krivice, izim sto je pruzio ruke na 
erar i sto je uzeo mnogo harackih tezkera. Uslijed toga zalilo je 100.000 dusa, 
a rijetkih je bilo, koji su se radovali, a i to su vecinom kadije i liaraclije ili 
ajani i njihove pristalice. Oni, koji su ga caru oklevetali, rekose, da je car tako 



• 



|49] 77 

izdao ferman. te pozvaSe ljude iz Sarajeva na vjjeCanje. a na koncu §ta ce 
hiti, to Ct se doznati, kada se vrate iz Travnika. U ofii I Hirdeva na 22. redzepa 
1201. stize u Sarajevo sarajcvski aga, poznati bogatas Hadzi .lasar Sapcanin. 
koji jc postao agom. On je s prva bio hasecija a poslijc je bio i u Carigradu. 
a kada je ovamo u Bosni umro bosanski aga podmitio je i imenovan je 
agom. Jek cvjetanja desi so poslije Durdeva na jednu sedmicu. I prije jedno 
dvije godine bilo jc to pokasno. ali nije ovoliko. Na 2. maja 1201. pocrveni nebo 
i to poslije siunraka. Hrana je skupa, iedan sinik psenice 8 grosa, janjecije meso 
po 7 para. Jedan od vijecnika n Travniku pade u jednom konaku s visoka injesta 
a u zahod te se ozlijedi, pa ga donesose na nosiljkama u Sarajevo, a dodose i 
ostali vijeenici. 

Oni misljahu, da su toboz pomilovali i ugodili siromasima, ali nijesu, vec 
su prouzrokovali crnu nedacu, dok se je pokazala glad u ovoj godini. Kako 
Sarajlijama nije bilo tesko dizati u Sarajevu vojnika, koliko bi htjeli, otvorise, 
prein pasa je naredio i bio zadovoljan sa 150 niomaka, u Sarajevu bedasti Bos- 
njaci 10 bajraka i pocese sakupljati novae od cijelog gradanstva i upisivati ill 
u vojsku, sto im nanije veliku nesreeu, te sviju ozalosti, a jedan drugoga uvri- 
jedi. Neka se zna, da je velika drskost, otvarati serdengeedijske bajrake bez po- 
voda i bez carske zapovjedi. Ali da vidimo. mozda nece nikako ni otici, a ipak 
se muce. Kada su javili pasi, pasa se rasrdi i zapita, cijoin su dozvolom raz- 
vili 10 serdengecdijskih bajraka i kako su ill smjeli razviti, dok ne izade san- 
dzak i dok car ne zapovjedi. I stize glas, da je rekao agi, da ne £e ostati ni 
njegova glava ziva niti agina, _'na sto se svi ozaloste, kao da su pokisli. IJa 
vidimo! Od trgovaca poce se iskati novae i zvati ih u kafane i pozivati in u 
rat a onim, koji su htjeli u rat, rekose, da ih neCe, vec ih ucijenise jedne na 
15 grosa, a druge na 105 te ih tako namuce i protjeraju polovinu svjetine 
kroz obruc i oduznm im imetak. Na koncu se i svjetina osvijesti i zatvoriv 
carsiju pohrli velika skupina u sjedista mule i age te zatraze natrag oduzeti im 
novae a barjaci da se saviju, na Sto sve pristase i aga i mula te dado§e 
saviti zastave. Kada je osvanuo sjutrasnji dan izjavise, da im je to prevec sra- 
mote te zatraze oprost, ali barjake opet razvise. 

Siromasi, koji su sutke prigovarali kroz 3 — 4 mjeseca, izjaviSe otvoreno i 
zapitase: gdje jc muftija i smutljivae Hadzi Beslija i neki aga i oni koji nas vise 
muce, nego li krse"anina i trazi i uzimlje harac, liajdemo da im kuce porusimo!« 
Na posljetku opet su iskali novce od slabih i uzimali ih, a davao je, ko je bio 
bedast. Pasa ode iz Travnika a da ill i ne pozva. Oni poslase pasi narocitog 
izaslanika. da ih zove na vojsku, a htjeli su, da ih pasa narocito zove. jer bi taj 
poziv pasin lumaeili, kao dozvolu za barjake, a na posljetku ne bi ih ni car 
ukorio radi razvijanja barjaka. 

Sada ce se prikazati sni, koji su se usnili za ovog vremena. .Iedan covjek 
vidio je u snu one kadi-efendije, koji su bili Busatlijini neprijatelji, gdje idu za 
hahamima (rabinerima), koji nose lesinu jednog jevreja. Drugi je vidio u snu, gdje 
jedan brico brici bradu kadijskog poglavice sjekirom. 

Jedna je osoba usnila, da je neprijatelj BuSatlin, novcar Hadzi Beslija. 
pozvao na gozbu svjetinu, a kada je dosla u kucu, ne bi od gozbe ni traga, 
izim hljebnih mrvica. Opet netko ugleda u snu vodu i pokraj nje bedem od ka- 
mena, a na jednom brezuljku sarajevske ovce. Spavajuci zapita, ciji je bedem i 



7S |5fl| 

cijc sn ovce, ua fcto inn odgovorise: bedew je Mahmuiov .1 stoksi je Sarajlija. 
Medutim izadii na {edanput cnii nvnovi, koji upotrebe ovce. Ovi sni obistinili su 
se napokon do sada a ima ill joS. klemo da vidimo, kakvi 6e i/ici. 

II. ramazana 1201. (27. juna 1787), uz ramazan, bi 11 ZagriCu zaklan jedan 
covjek. Umrije zamjenik mutevelije Isa begova vakufa, na sto mevlevijski sejli 
Osnuiii posumiija njegovoj prirodnoj smrti to uze nd kadije ovlasiiicu, da pre- 
gleda mrtvoga; ali se mula rasrdi i pritvori meheemu. veleci. da ga on ne£e 
pregledati. nego da ga pregleda carsija. Opet jedan san: Jcdan Sopor konia, 11a 
kojima nema koza. a liodaiu i jcdu i lako lijegaju. Ovaj se san obistini time, 
sto su ucinili prava nasiija 11a spuzskim siromasima i tako pocinili grijeh. 

Olasine Busatlicu zadale su straha tetania, koie su stigle iz Rumelije, 
koje bjese na Kosovu do pete potufcene, a i dok su bosanski vojnici stigli do 
Podgoriee, prodose dva mjeseca, a da jos" do sada ne pristupise na skadarsku 
granicu. 

Da vidimo sto ce se dogoditi. Oni se boje i cesto salju pisma. I opet sti- 
gose glasine Busatlicu, da je uekoliciua Arnauta oborilo kamenje u klancu pla- 
niiie Hoti pokraj Skadra, a nasi Bosanci, nadajuci se, da ce proCi kroz klanac, 
gordo navale. ali im ne izide, kako su si predstavljali. nego bjcse rasprseni 
kuda koji. Ovaj crni glas stize u Sarajevo i procu se sirom Bosne, ali nitko ne 
vidase za umjesno, da pokaze radost, posto se je svatko bojao zlobe od zacet- 
nika ove vojne; a kada prestane vojna, onda de pokazati radost, jer ih se neCe 
bojati. Sila vojske navali iznova na klanac Hoti; ali ih opet napadnu Arnauti i 
rasprse, na sto bos. Cete, ne slusajuCi pase, pobjegnu te iduci 11 malim odjelima, 
culi smo, da su ih U ostrozkom klancu Crno^orci mnoz'iiu opljackali. Ovaj bez- 
primjera sramotni glas stize u Sarajevo. Jednog dana biCe ih mnogo, koji Ce se 
veseliti ovoj zalosnoj sramoti, ali oni to prividno sada ne pokazuju. Busatlijini 
neprijatelji tako su ozalosceni, da pucaju od tuge; ali im to nista ne pomaze i 
ova sramota osta u istini. Napokon dode jedan covjek, za kojeg dozna jedan 
kadija, da mu je stiglo jedno pismo, u kojem se javlja, da su gradani Skadra 
toboz posjekli Mahmut pasu, na koju se vijest obradovase veoma veliki neprija- 
telji Bnsatlica; ali i ta radost bila je nakon sramote porusene Basre. Onaj Mahmut 
kadija. da hi razglasao kao istinu vijest Mahmut pasi, dade provodati bez 
srama po carsiji onog covjeka, koji je tu vijest donio. Nu posiije 3 dana stize 
glas. da je to laz, a sto je istina to se i obistinilo. Jedino je istina bilo to. da se 
je Busatlija zatvorio u tvrdavu sa nekoliko Ijudi. a iz vana da je pucalo na 
tvrdavii 100.000 vojske iz topova i kumbara, na sto je Busatlija odgovarao po 
kadikad topovskim hitcem bez taneta, te toboz, da su priredili rnnoge stepenice 
i da Ce jurisati. A pricalo se je i to. da Basatlija nije navodno siguran od svojih 
Ijudi i da se je zatvorio u kuli u tvrdavi sa 1-2 starca te je rekao. kada se 
nade u muci, da ce potpaliti municiju i didi u zrak kulu, imetak i sve one, koji 
se nalaze u kuli. Napokon ajdoski pasa prisili i gradane Skadra, da i oni jnri- 
saju na tvrdavu; ali i oni se osramotise, izgubiv nekoliko mrtvili. Jednog dana 
navali opet silna vojska te padne mnogo mrtvih. Ova dana prije nego je stigao 
u Sarajevo ovaj crni glas, procu se, da je Busatliju ubio u tvrdavi njegov surijak 
Kahrimanpasic, na sto nekoliko kadija dadose i mnoge napojnicc. dapace tako 
se je ta lazljiva vijest rasirila, da je nekoliko njegov ih neprijatelja obreklo dati 
po 150 grosa, ako se ta vijest ne obistini. Iza toga stize zalostau glas.. da se je 




|n1| 79 

Bnsatlija toboz 1 pokazan mi bedemti r»d Ivrdave i govorio: F!vo mene fn§ ziva. 
nije me niko ubio. a vas je netko iz tvrdave prevario /a vrijeme bitke. i istini 
popela sii se dvojica pionira pomocu kuka a tvrdavn. ^dje ih posjekole i pokazav 
im glavu na bedemu za vrijeme bitke, namjerice razglase; evo BuSatliiine glave, 
a isto tako razglase i otii, koii su taj prizor gledali. 1 time ostadose njegovi 
neprijatelji postident. Svjetina dapace govoraSe, da nvaj covjek jamacuo ima 
30 glava, posto toliko puta dolazi slicni glas, koji se oprovrgnu. Kada se za ovo 
doznalo. oborise oci preda se njegovi najljuci neprijatelji. Mitrov dan se priblizi, 
te se i vojska raspusti, da ide u Sarajevo, a kojcg bi god vojnika zapitao, bio 
on Sarajlija ili granicar, svaki bi odgovorio, da ne zna: sta je uradeno. uradio 
je Selira pasa, a Malimttt pasa mozda je ti tvrdavi pognbljen, a mozda i nije. 
mozda je otisao i u Carigrad." Posto tu nije bilo jasna odgovora, govorkalo se 
je neko vrijeme u Sarajevu ovako, a mi idemo da vidimo! 

17. muharema 1202. (19. okt. 1787.) pocrveni nebo a prije ovog jos je 
dvaput pocrvenilo a istom mjesecu. 

Jedan eureijski obrtnik dobaci nepogodnu rijec' svojim majstorima. koji ga 
prijavise muteselimu. na sto mu ovi naumi udariti zig, a on se za inad poturci 
i uvrsti se u 10. odio. cija momcad ovog krscana, koji je bio dosta uvazena 
osoba, jer je postao muslimanom i njihovim drugom, pocasti odijelom i nov- 
cem i dade ga naCiniti (iurkcibasom na mjesto curkcibase Sulejmana, koji je 
musliman i ciji su predi bili c urkciba se. Posto je bio lijepo odjeven, dadnu mu 
i nadimak mule, toboz da treba svakoga lijepo odjevenoga o :iikovati s nadimkom 
mule, te ga tako prozvase mula Osmanom, govoreC"i: »Hodi ovamo mula Osmane, 
liajde tamo mula Osmane«^ i tako ga prozovu. AH time su ucinili veliku glupost, 
jer je licemjerstvo najgadnija stvar te i mula Osman odmagli jednog dana skupa 
sa svojom zenom u Austriju. Iza Mitrova na 15 dana nerado povratise se s vojne 
izin'i aga i oui. koji su od tvrdokornosti obrekli, da nece doci, dok im jc na 
ramenti glave. posto su iskusili, sto su ratne muke kroz 5 — 6 mjeseci te od 
stida gledase preda se, a slahuujasti siromasi i pravedni se obveselise. 12. safem 
1202. (23. nov. 1787.) razglasi se, da su stigla 3 fermana kroz 5 dana. it kojim 
se javlja, da je rat s Moskovom neizbjeziv. 

Skadarski dogadaji veiii su od najvecih i najcudnovatijili, u kojima se opaza 
bozija moc i providuost. Na Malunut pasu Busatliju. koji je bio sa 60 ljudi 
zatvoren 5—6 mjeseci u tvrdavi, navaljivalo je 150.000 vojske, bacilo na nju 100.000 
topovskih taneta i granata i nekoliko puta je jurisano, a sve se na posljetku 
izjalovilo a da nijesu ni za dlaku pobijedili, nego su ostali porazeni. Busatlic 
napokon prova'i iz tvrdave, a u pomoi mu stize i Hasan lioti te porazi rume- 
lijskog pasu Ajdozliju. Bosnjake pomiluje i izda nalog, da im se za dlaku ne 
ucini stetc, a pasu Causevica. koji je bio imenovan na Skadar, usmrti. Kada je 
stigao glas u Sarajevo, da je Busatlija pobijedio, obveselise se nemocni i siro- 
masi kao i Ijubitelji pravde te i zenskinje. a mozda i sve ziteljstvo Bosne a oni, 
koji su ga mrzili iz gluposti svoje, ozalostise se. Prije ovih dogadaja usnio je 
imam u Sumbul-mahali, Hadzi Ahmet, jedan san i to ovi: Pokraj jedne velike 
mutne rijeke jedno visoko drvo i jednu veliku cupriju, koja se je okomito pru- 
zala nebu, a na drvu stajao je jedan lijepi bijeli soko, koji je imao na vratu 
bijeli gajtan, koji mu je dosizao sve do prsa. Kada je vojska juriSala sprama 
one rijeke, soko okrene glavu i pogleda ju velicanstveno, na sto ona popada sva 



si i [521 

od straha na zemlju. Napokoii -l ovaj sail i obistmi. a usnil je joS Jedan san 
ovomu slican. Kacla je Mahmut pasa liusatlie pogubio Mahmut pasu Causevida. 
koji je bio imenovaii za Skadar, nasao je uza nj mnogo liiljada dukata. Na drazhi 
nrodao je telalom Ajdozlitie konje i opremu a novae je ulozio u erar, Sto svakog 
iznenadi. jer imavsi priliku prisvojiti ga, on ne ucini toga. On nije skreiao od 
pravde, nego je vazda slijedio pravac pravde i seriatske propise te je dao ras- 
telaliti, da se nitko ne usudi ostccivati Seliin pase i bosanskili ceta ni za jedan 
liilal (usatku). Travnieki prvaci i age podose Busatliji na kalivu, te su se jedni 
izgrlili a drugi mil rtiku poljubili i svi rekose, da sn postali Busatlica suznji i 
oprosteni robovi, a dovu mil je ucinio njegov najveci neprijatelj: Da je htio, niogao 
nas je sviju pogubiti, ali on nam pokloni zivot i itnanje, le izjavise, da nenia na 
svijetu ovakove dobricine. Razlog, zasto je poubijao cete Ajdozlijine jest taj. sto 
su one kroz 5—6 mjeseci ciniie na pravdi nebrojena nasilja i tlacile narod ska- 
darski, te je prema tome i on vidao za sliodno poubijati ih. 

Slijecle spjevovi o Busatlijinoj slavi, sto ill ie pisac ove zbirkc sastavio na poticaj i molja- 
kanje I l.hi/i Ahmeta imania dzamiie u Siimbul niahali. 

Qod. 1202. zaista bila je sva zivez u svakom mjestu na cijeni, do^im bi 
prije bivale na cijeni jedna, dvije vrsti. u pomenutoj godini sve je bilo skupo. 
tako da je psenici i kukuruzu ista cijena i to na sinik po 9 grosa, med 20 para, 
maslo 46 para, svijece na oku jagmom po 20 para. Ali bijeli luk, sijeno, drvo, 
ugljen pojeftinise a ostalo, kao krastavci, dinje, voce i sve ostaio bilo je skupo. 
Becir pasinu zainjeniku Miralemu stize pismo od Nijemaca a on ga posla u Sara- 
jevo, 3. dzemazi-ul-evela 1202. (10. febr. 1788.), u kojem se naglasuju, da 6e oni 
prisvojiti Rumeliju, koja je njihova porijeklom. te da syatko sjedi na svom mjestu 
bio on hodza, liadzija, sejh ili muderis i da daju danak, na Sto odmah stigose i 
ierjadcije (pomagaci). Podijeli se iz Varne Bekir paSi 3 nova tuga i poslase se 
s menzilom u Bosnu, koji stigose u Bosnu a i Bekir pasa stize s menzilom na 
11. dzemazi-ul-evela 1202. (18. febr. 1788.) bez £ehaje i bez glazbe. dapace i bez 
pratnje. Isposlovase dozvolu za razvijanje bajraka, te se razvi na novo 30 baj- 
raka, a age su bili ovi: Kazaz Melimed aga Dugalic, telal basa Hadzi Muharem, 
bravadzija Salih aga Kamenarcvic, trgovac Mehmed aga Kapid, trgovac Muharem 
aga Neretljak, trgovac Hadzi Muharem Petalica, trgovac Mustafaga Hrnjo, trgo- 
vac Mujaga Pobro, tutundzija Deli-Mehmed Preslic\ Bektas aga Jamak, trgovac 
stokom Bektasaga Talirevic. tabacki alajbeg Hadzi Husein aga. Hadzi Salih aga 
Zildzic" i brat mu, trgovac Mehmed aga. trgovac stokom Dervis aga Kupus, trgvac 
Hadzi Mujaga Serhadlic\ trgovac Hadzi Ahmet, Zenicak Kukundzic, Ahmet aga 
Kokin od 97. odjela, zutobradi Mustafaga Bicakcija, alemdar Ahmet aga Mujic. 
Ibrahim aga Hadzic, Hasan aga Qac'anin, Husein aga Dzinic. Salih aga Fejzi- 
begovic, Hadzi Ibrahim Sivic, trgovac Ibrahim aga Vragic, kazaz Ibrahim aga 
Cemerlic", Avdaga Supurdic, Mula Ahmet aga Neretljak. Avdaga Atlibegovic i 
jos jedan putnik. U ovo vrijeme, nade se jednogjutra na Latinskoj cupriji glava 
i jedna noga nekake bludnice, sto ogorci svjetinu. U ovakovom vremenu, gdje 
je sve pokvareno, nece ni inovjerci biti porazeni. Da najprvo stvar izvide. 
ucinise vijede te uhvate jednu krscanku kremarieu i udare joj zig. a ona lazivo 
potvori 3—4 Ijudi, na sto ju strpase u vreCu i bacise s Latinske cuprije u vodu. 
Dadose baciti u vodu jos dvije krSdanke i. mula kadunu Piroku, koja je bila 
pismena a cini se, da je bila nevina. Novi aga, Bektas. aga, zatvori u tvrdavu 









|53| 81 

Korpiea i natiini ga zadaviti, all Bog ne dopusti, cemu bise povodom nekollcina 
mladica. koji su cuvali tvrdavu te onu vecer osta ziv. a poslije pobjeze iz 
tvrdave. Premda su ga poslije trazili dvojica mladica, ne nadose ga. te se i oni 
obveselise. Sto ^;i nijesu nasli. Svako je zalio i za nastradale zene. posto je 
svatko grijesnik. a bozija se pornoc" inoze ukazati samo onda, ako se svatko 
ukani svoga uasilja, a ne kada se upro.iascuje krcmariea. Raja se u Valjevu i 
Iv'udniki! pobllfii, a posto tamo nije bilo tvrdave, stanovnistvo je iselilo sa stva- 
rima te time ne hi kakove stete. Poslije pramaljcca na 7 dana, na 19. dzemazi- 
ul-aliira 1202. (27. marta 1788.). stize u Sarajevo novi zapovjednik Jusuf aga 
Uzicanin Nijemci navijestise rat, sto se pismom javi pogranicnim mjestima. gdje 
se zitelji skupa s obiteljima i stvarima povukose s granica u tvrdave, a svjetina 
je ocekivala i bojala se, da ce neprijatelj navaliti i zadati hiljadu jada. Ali ne bi 
on;.ko, kako su mislili. Neprijatelj je tek bombardirao iz topova 3 — 4 tvrdave, 
ali hi ga docekivali pokatkad serhadlije te im svuda porazili predst.aze i sjekli 
i in glave. jezike i usi. Prije toga usni nekoliko osoba ponovno sanove i dodose 
skromnomu te ill kazasc. .ledan je od njili ovaj: Jedan beg dode u Carevu 
dzamiju i glasno zavice: narode Muliamedov dodi na carsku gozbu! Sanjar 
zapita. gd e je ta gozba. na sto mu se odgovori: u dzamijama, a glas mu ne 
slid obidiom glasu. nego je bio velicanstven a zvuk mu odjekivao je do nebesa. 
Kvo sua jedne zenske: Ona usni povorku dervisa i janjicara, medu kojima se 
nalazio i jedan bjelobradi dovadzija; zena zapita, ko je ovi blagi starac, na §to 
joj odgovorise, da je to sejli Abdulkadir-Kejlanija. Povorka krene na Musalu da 
se pomoli. Musala je bila po sredini raspukla, a s jedne strane stigli su nevjer- 
nici do pukotine i popadali u nju. .los je' jedan vidao san, gdje se bori mjesec 
s orlom te na posljetku jedan drugog izrani. Ovaj se san brzo obistini, jer stize 
glas, da je Busatlija nasao krivicu svomu neprijatelju Ibrahim pasi i odsjekao 
mu glavu. Rekose, da je pogubio i poznatog Tahir agu radi njegove krivice. 
.lostc je netko vidio u snu. gdje svc ptice leprsaju, a medu njima bila je sokolica, 
koja je razgonila ptice, na sto se ukaze kobac, koji ozlijedi sokolicu. Ovaj se 
san jos nije obistinio. Posto je mnozina osoba tezilo za ajanskom Cascu razdijelise 
se gradani sarajevski na razne strankc, tako age na dvije grupe, a razmirice, 
koje se uvukosc medu bascskije, prostu svjetinu. kadije i zapovjednike, prouzro- 
kovase niuoge gluposti i bedastoce, cemu bi se i deve smijale. Oni ne mogo§e 
prosuditi. da u Sarajevu i u sarajevskoj naliiji nema nego samo petnajstina 
krscana, od kojih muteselim, na poticaj i viku jedne cete, podize 300 vojnika, 
koji krcnase s muteselimcm prije muslimana, sto nije bilo opravdano. U Dabeli 
zacu se nocu jekdir-Al.ili (Bog je jedan), a vikao je tko bio. U kratko Bosnjaci 
su bez razboritosti, a ^ore spomenuti san obistini se. Silesija neprijatelja dode i 
opsjedne Dubicu, na sto se serhadlije tamo-amo sakupe i prem ill je bilo malo 
a neprijatelja mnozina, opet oni bozjom poinocu i obijede te poginu i jedan 
general, cim se obistini i san. Prem su bezboznici 1—2 put navalili na Sabac, 
budu porazeni, ali kada su navalili po treci put, zauzese ga te zasuznj ! se 
muskinje i zenjskinje, otjerase prve skupa sa imovinom u Varadin, a zenskinje 
u Mitrovicu, sto jako ozalosti sve one, koji to ciise. Ali poslije 5 dana stize 
glas, da su sve zenjskinje toboz skupa s djecom i imetkom povra£ene u musli- 
manske zemlje. sio ublazi tiigu naroda te se svjetina i razveseli. Stize glas, da 
je od strane neprijatelja navoduo receno jednoni sinu kapetanovu, koji je bio n 

7 



82 [541 

tvrdavi i koji je otprcmljcn n muslimansku zemlju, neka kaze muslimanima, da 
ee se velike vojske slati na (iradisku i na IJiograd; neka znadu za ovu namjeru, 
da ne bi poslije govorili, da ill je neprijatelj prevario. Kada je stigao ovaj glas. 
svjetina se opet ozalosti. nakon sto je narod bio oduscvljen radi pobjede na 
I »ubici. U Sarajevu oglasi telal. da svatko sposoban ratu cim prije ide u pomoe 
m dva smjera; ali pnsto je vee prije iz Sarajeva otislo 30 gore pomenutih bajraka. 
OStalo je Sarajevo gotovo pusto. Nu sve ovo ponnka 6—7 bogatasa. te razvise 
bajrake, i to: Saburica. Hadzi Muratovica. Hadzi Sabanovica. Kazaierica. Baka- 
revica, liadzi Avdija Briga. Ramica, Mutapcica. Hadzi Avdiju Kapica i Tulica. 
Napokon neprijatelj ne udari ni na Brcko ni na Berventu, na sto se i vojska 
okani zurbe. 17. sabana 1202. (23. maja 1788.) na 19 dana poslije Qjnrgjeva, 
krenuse na pasinu zapovjed, prije ovih aga. na vojnu, ne gledajuci na broj 
jamaka. janjicarski aga Jusui aga i Kazaierie. 21. sabana 1202. (27. maja 
1788.) posta opet agom 97. dzemata Halil aga Curukcic. Iz carevine sti. e 
300 deva municije u Sarajevo i ode na granicu. U Sarajevu bilo je vecina 
ducana pozatvarano zbog toga, sto je iz naseg grada krenulo na vojnu oko 
3000 dusa prije manje. nego vise. A inia mnogo kuca. te u njoj nema 
muskog ill je prazna. ili je u njoj samo zena. U Sarajevu ima od prilike 
4500 kuca, a mozda i manje. nikako vise, a posto ima 100 mahali (cetvrti), a 
malo je mahala, u kojima imade po 40 ili vise kuca a mnozina ih nema ni 40 
kuca. Da je prema tomu uzet iz svake kuce po jedan vojnik, bilo bi 4000 
vojnika; ali ima kuca. koje su bez muske glave. a mahala pretezno, koje ne 
broje 40 kuca, i kuca. iz kojili nijc nitko posao, te ima i muskih, koji nisu za 
rat sposobni: u kratko. svi koji su otisii iz naseg grada skupa s jamacima, 
nije bilo vise od 3000, mozda ill manjka 5 osoba. Naredi se, da se maliale cuvaju 
od tatova, na sto mladarija nacini bubnjeve i udarase u nje, kao inovjerci uz 
dobos, vicuci »jekdir-Alali« (Bog je jedan). To su oni smatrali zabavom, a zapravo 
svemu tomu nije bilo ni potrebe. Lopovi su prekapali na nekojim mjestima 
ducane, jos prije nego je narod krenuo na vojnu, a nakon polaska nije se vise 
nigdje pokrala ni kuca ni ducan; a nije za to, sto su se cuvale kuce. nego zato. 
sto nije bilo kradljivaca. Bosnjaci su naprama narodu drugih zemalja kao 
andeli, a i ono sto su cuvali, to je bilo uz ramazan u najkraeitn nocima i to do 
dva sata iza teravije, kada je svatko budan, a poslije nje niti ima vike niti 
cuvanja. svatko spava, a cuvanje bilo je besposlica. Na vece 25. ramazana 
(29. jnna 1788.) u 4 sata nocu zapali se nova kuca bogatoga Jude, pokraj velike 
havre. Kako je bila velika omara i susa a nije bilo ni snaznili sila, koje bi mogle 
upotrebljavati sjekiru i kuku. pozar je postepeno rasfao, te se je jedva iza sva- 
nuda utisao. Izgorjelo je 17 ku(3a, 50 — 60 kafana i sat-kula. Prem je poslije 
osvojenja Bosne bilo nekoliko pozara, ovakav se ne pamti. U ovom pozaru izgorje 
dapace bezistan sa dosta magaza krcatih robom. Plamen zalivati sve do Miljacke a 
sa sjevera sve do Sejli Feraliove dzamije pa i dzamiju. Pozar popali sve od Husrev- 
begove banje pa do Cumurine cuprije i do Curcica mahale, a izgorje i crkva i 
u njoj 6 osoba i stvari okolisnih krscana; iz^-orjese i 2 jevreja na vodometu 
Kolobarskog hana. Onima. koji su mislili, da je crkva siguma od vatre, te su u 
nju pometali svoje stvari, sve im je pogorilo. Pozar je dopro sve do mesdzida 
u Tabacima. Ja skromni bavio sam se pisanjem sve do sada u svom ducanu 
tik sat-kule. Pisao sam vednom pisma onih jadnih zena Sarajkinja, koje su 






[55] 

finale muza ili sinu u carskoj vojsci na Dubi&koj ravnici, ili s pasom u Banfoj 
l.tici. ili u Ostrovici. ili u Bjelini. Buduci je zivez veoma poskupio i premda 
mi je i ducan izgorio. Bogu hvala, ipak sam lahko zivio. Sjedio sam i pisao u 
liareniu Begove dzamije. na Oeieiicima knjigovezaca. Tada. kada se je svatko 
bavio o sebi, miiogi ini je zamjerio, veleci, da je meni. koji neinam kakove 
imoviiie, Svemoguci podijelio na ovom svjetu uzitak. Izgorje u vatri i jedan 
magarac Gevrica. Posto je bilo inalo suse. a i rat je trajao. cuo sam u mjesecu 
sevalu 1202. (julu 17S8.). da je jedan poturica pladao hianii sinikom po 15 grosa, 
a proslog sevala u god. 1201. (od 17. jula do 15. aug.) bio je sinik ziveza po 
6 grosa. Covjek tie voli gladi, premda glad uvijek kratko traje, i on nede da se 
sjeca na izobilje tolikili godina; u kratko covjek je nestrpljiv. U Dubici bio je 
s vojskom pasin Cehaja, a n Banjoj Luci bos. valija Bedir pasa sa 40 — 50 razvitih 
hajraka serdengecdija, a opet StigoSe nekoliko puta pomagaci (ferjadcije) u Sara- 
jevo i popisase listom osobe, sposobne za vojnu, te odose. Ponajvise ih je otprem- 
Ijeno n I hibicu, na ciju su tvrdavu Svabe v'Seputa navalili i opsjeli ju. Ali Cete, koje 
sn se sastojale od 1 - 2 bajraka Busovcana i toliko Visocana, kojima priteCe u 
[iomo(3 i banjaluCki narod i okolisne serhadlije, navale na neprijatelja i poraze ga. 
Poslije stigose listom i Sarajlije te se odredi i dnevni obrok, a posto se tu 
zadrzase 3—4 mjeseca, vecini vojske to dosadi, te ode, a veci dio se razboli i 
ode. Posto neprijatelj nijc navalio kroz dugo vrijeme, muslimanske cete dadose 
se nocu na spavanje. drzeci da je neprijatelj potu&en i zastrasen, §to sazna i 
neprijatelj. Neprijatelj okoristi se torn njihovom neopreznosdu i posto su mnogi 
muslimanski vojnici oboljeli, vecina ih pobjcgla, a ostatak da je neoprezan, navali 
nofju na muslimane, od kojili zatece neke u snu, te ih rastjera u neredu. Ali 
muslimanski jimaci se oprijese te su se do kasno borili i koliko ih god poginu, 
jos je bilo vise mrtvih na neprijateljskoj strani. Na zalost muslimani moradose 
pobjedi sa svojih mjesta i ostaviti satore i ostale stvari. Mnogo je muslimana 
ranjeno i to vecinom Sarajlije, a dosta ill je i pomrlo u Dubici, jedni od zado- 
bivenih rana, a drugi od bolesti, medn kojima ja li ima 20 Sarajlija, ja li nema. 
Nakon nodne navale zakopa se neprijatelj u opkope na carskoj zemlji 2 sata 
daleko od Dubicke tvrdave, na kog muslimani navalise u dva maha sa vatro- 
metom. ali nista nc mogosc uraditi, izim sto dadose ranjenih i mrtvih. Tomu hi 
uzrok, sto su imali veoma malo pjesadije. Kada su po treci put navalili mno- 
zinom Seta i ve£ stigli u blizinu opkopa, nasta medu muslimanima buna te rekose. 
da prije treba raskidati Miralema, travnickog muftiju, liadzi Besliju Sarajlija 
i Hafizadica Jajcanina. I tako se povratise, ne navaliv na opkope. Napokon rece 
poznafi junacina Ibrahim beg janjicarima: »Oj vi janjicari. zasto da se izlazete 
tolikim neprijateljskim topovima i da uzalud ginete ? Neka mi pasa dadc 1000 
konjanik.i, da ja podem u neprijateljsku zemlju, pa sta meni Bog i sreCa dade, 
a vi udarite s ove strane«. Netom sto je to izustio, nade ih se mnozina, koji 
zavidise ovom slavnom junaku. te opalise na nj i nekoliko pusaka, ali ga ne 
pogodise, na sto se vojska jako uznemiri te se cinilo kao da ide u lov na mrtve. 
Razlog tomu bilo je to, da se je svjetina listom upisala pod janjicarske zastave, 
i posla o svom trosku a zapovjednici se nisu pobrinuli ni za topove ni za opkope, 
ni za ista drugo. Vojnicima je dosadilo, sto su bosi — goli toliko mjeseci uzaludno 
zadrzani na ratistu, a zalostila su ih i pisma, koja su primali kroz cijelo Ijcto 
od svOiili obitelji, u kojima se oni tuze. da c - c pomrijeti od gladi i iscu. da im 

7* 



34 |56| 

se poslje novae, Sto narod fako uznemiri. Vojnici, pod izlikom, da nema ni rata a ni 
lirane, pocese se razilaziti i bjezati, koji dozvoJom a nekoii i bez dozvole. Jedan 
razlog bio je i to, sto su age prodavale bike i time se uzdrzavale, docim je 
momcad bila bez novaca, radi £ega zamrzise age. U nocnoj navali nepriiatelja 
izguhili su i dvopek. kazane, tendzere i kasike kao i satore. radi cega su morali 
spavati na otvorenom polju te su tako izgubili i volju za bitkom. A koiili su i 
one vojuike. koji su isli put topova, a uijesu zuali ui razloga. Eto, neka se zna, 
da je neprijatelj pobijedio sada pocetkom zillu'dzeta. a 20. augusta, te je osvojio 
i Dubicku tvrdavu. U vojsci nasta zbrka i razdor serhadlija, Sarajlija, pasine i 
cehajine, agiue momeadi. Miralemovc i Iravnickog nuiftije, tako da se nije znalo 
tko pije. a tko placa. Sada uz bajramske dane, krajem augusta. pasa zove vojnike 
iz Prijedora. iz Sarajeva i iz okolice, a i inula razvi toboz tabacku zastavu i 
obrece, da 6e ici tc otpremi ljude, koji su se netom s vojne vratili. U to stize 
glas, da je neprijatelj obsio tvrdavu Novi, a posto je bilo do Mitrova samo 
mjesec dana, nije bilo vrijeme, da narod listom krene, nslijed cega svjetina i 
ne ode. Razlog. zasto se narod nije pozivti odazvao, lezi i u tom, da je pocam 
od vojne na Vranes, na Spuz i Skadar pa sve do austrijskog rata, zapravo po- 
trosio u rat sve svoje sile. 

Mislim, da je i najmanji trgovac, litio ne litio, davao deset puta ratni namet, 
inakar bio star i nesposoban te i nije bio vojnik. pa prispodobi ostalo ovome. 
U kratko rekuc\ nema krivnjc ni u bogatasa, ni u trgovca, ni seljaka, nego je 
bila u voda. koji nijesu poduzimali potrebnili mjera, te su se polakomili za 
novcem ili su bili neiskusni. radi cega inovjerci i pobijedise 1. muliarema 1203. 
(2. listop. 178K.) osvoji neprijatelj i grad Novi i to prije Mitrova na 30 dana, a 
pasa pozva ponovno bujrultijama narod, da listom ide na vojnu; ali se narod ne 
odazva, a svjetina u Sarajevu govorase: kada mladiii nijesu oduSevljeni za 
vojnom, tko 6e drugi biti? Tomu je krivo, sto prvaci nijesu znali raspaliti im 
zanos, nego su ga stisali. Kroz cijelo su Ijeto dali povoda, da je odusevljenoj 
vojsci dosadilo. a kako cete nijesu imale potrebitih sprava podnosile su dosta 
muke od komaraca i straha. Nekim eetama nisu vode dopustale po 4 a nekojim i 
po 6 mjeseci, da prelaze preko Une u neprijateljske zemlje. A ako je Una i 
bila velika, BogU livaia, bilo je drvenili dasaka. da se sagrade mostovi. Nepri- 
jatelj porazio je otomanske cete iukavstinom. a za to bi trebalo glavnom vojsko- 
vodi, da se posavjetuje sa Ijudima, koji su mnogo ratovali ili sa golobradima. 
koji su vje.sti lukavstini, te da upoznade neprijateljske varke i da se poslije 
prema njima ravna i tako pobijedi nepriiatelja. 29. safera 1203. (29. nov. 1788.) 
srusi se nova zgrada. sagradena na po^orjelim zidovima karaule. koja je izgorjela 
za velikog pozara, te se mukoin ispod /.grade spasi Buzadzic i supruga mu, 
docim mu poginu troje djece prigodom ove nesrece. 

Dva dana prije erbeina stize 16 tovara blaga sa kapudzijskim pouzdanikom. 
24. rebiul-evela 1203. (23. nov. 1788.) pozva Becir pasa nekoliko osoba iz Sara- 
jeva na dogovor. Pocetkom erbeina pa do polovice bilo je velike studeni, a 
posto je i snijeg bio velik, studen se podvostruci. (lovorili su, da je i prije bivalo 
studeni, ali jedne stvari ne shvacaju: bivalo je istina jake studeni, koja je tra- 
jala po 1 — 2 — 3 ili 4—5 dana, a poslije bi popustala, ali sada traje vec 20 dana, 
te se poce§e svakim danom i svakom no6u postepeno smrzavati i zatvarati 
najvece vode, tako da im se nije mogao opaziti tijek, naime i oni dio Miljacke, 






p/1 

kdji jc tekao dosta hiiro sa Isabcgovc vodcuice, zulcdi se. Xu jugovine probijast 
ios k tomu injc kamenice velikog svoda na Begovoj dzaraiji, te proteSe na 

lialij- (cilimei. na sto ill inorado.se dignuli sa sredine, a ovakovog stogod, nije se 
tiikada desilo. Osobe, koje su bile pozvane u Travnik na dogovor, otisle su i 
vratile se uzaludno, Pod kadijskim coSkora pobise se u naseni gradu lole, sto bi 
kadijauia tesko te rekose. da to dolazi od toga, sto ill se nitko ne boji, na sto 
sjutra dan odu na mehcemu i razjare gradanstvo, govoreci. da nijesu sigurni od 
lola ni na ulicu izici i jos stosta; a kadija i gradski zapovjednik ne znadavsi 
pravili krivaca. namucise i nozatvarase na pravdi Boga silesiju osoba, a to se 
zbi u mjesecu rebiul-aliiru^U Sarajevu j Dubici pojavi se innoga groznica, a 
kod nejacadi ospice; cuo sam dapaee. da je nginulo i ovaca od ospiea i to 
god. I203ANa 17. rebiul-aliira 1203. (15. jan. 1789.) srusi se jedan svod na 
Latinskoj cupriji. uslijed cega zaglavi jedan konj, koji se je nalazio na cupriji. 
U pomenutoj godini, koncem erbeina, stigose arnautske cete, da cuvaju bosansku 
granicu. Sarajlije pocese se tuziti na bosanskog valiju liecir pasn i praviti malizare, 
te napravise 3 — 4 nializara protiv njega. koje poslase toboze jedan cam, jedan 
veziru a jedan janjicarskom agi. Bosanski je narod eudnovat, prostodusan je i 
slican ovci. Ako na primjer netko iz neznanja nekoga pohvali, bio on pasa ili 
ne bio, jedan uz drugog prianja kao lanae i svi ga hvale; a fza kratkog vremena 
poslije, ako ga tko drugi |)okudi, oni ce to opet uciniti. Malizar otpremijen je 
20. dzemaziul-evela 1203. (16. febr. 1789.) prije prvog dzemreta na 4 dana. Iza 
toga stize coravi tatar Fetah i dovede cinovnike iz armeje agania i alemdarima, 
radi cega se pokajase, sto su se pozurili s nializarom. 

4. redzepa, prije Uurdeva na 34. dana u drugom dzennetu pade-veliki snijeg 
i porusi nekolicinu kuea. 11. redzepa 1203. (8. apr. 1789.) stize u Sarajevo glas. 
da je opet pusten na slobodu Mahmut pasa Busatlie. Na 29. redzepa (25. apr. 
1789.) stize u Sarajevo glas, da je na 10. redzepa umro sultan Abdul-Hainid i 
da je zasio na prijesto sultan Selim. 6. sabana 1203. (2. maja 1789.) u cet- 
vrtak, prije Durdeva na 2 dana, stigose u Sarajevo bivsi sarajevski aga Sulej- 
man i kolCehaja skupa sa 50. i 17. ortom, a za njima iza nekoliko vremena 
dode i emir-mula. Nakon nekoliko dana bjese udavljeno u tvrdavi 22. sabana 
(18. maja) dvojica ljudi, poznati jedan pod imenom majstor, a drugi pod imenom 
Eskic, a nekoliko dana poslije bi udavljen i neki Dzano iz visocke okolice. 10. 
ramazana 1203, (4. juna 1789.) u cetvrtak, 32. dan iza Durdeva. dode na jednu 
ruku s menzilom i bez svecanosti kao i Becir pasa, na bosansku upravu jedan 
pravi lav, Arslan Melimed pasa, a stigla je i placa, kada je dosao gorepome- 
nuti aga, a posto placa nije dostajala, zaputi se u Travnik salijanedzija te 
napisase pasi 3 — 4 molbeniee. Kako se place odmah ne isplatise, upoznase zlobu 
salijanedzinu, te ga s toga zatvorise u tvrdavu i to 16. ramazana 1203. (10. juna 
1789.). Na 1. srpnja a 10. sevala (4. srpnja po novom) puce top i place se 
isplatise a u isti dan stize glas, da je neprijatelj osvojio Qradisku. Ziteljima 
pojedinih maliala bi zapovjedeno, da imami popisu sve one osobe, koje ce \6i na 
vojnu, kao i one, koje ce ostati kod svojih kuiia, sto se i izvrsi. 3. srpnja stize 
ferjadcija iz Banje luke i telal oglasi, da se ima listom poci na vojnu, Otvorise 
tekiju §ejh Abdulkadirovu te obavise molitvu (evrad). 20. sevala 1203. (14. srpnja) 
zakla se nozem u ducanu ugovac liadzi Smail Comara, koji nije izgledao slabo- 
umnim. 



S6 • [581 

Prikaz aga, koji su razvili bajrake: Mustafa aga Morid <»i in. odjela, Hadzi 
Salili Masic od 97. dzemata, Husein aga KahvenjakoviC od lo. odjela, UorusiC 
od 97. dzemata, Hadzi Osman aga Aracedija skupa sa sinom postage agama 39. 
odjela, Hadzi Alaga abadzija. clzmcdzija Kahriman aga. Kadraga. Hadzija Od/.ak- 
tanovic, Kazandzija Salih aga Praco od 97. dzemata, Ibrahim aga Iblis, Salili 
aga JabuCarevic od 50. dzemata, .Jusic od 45. dzemata. Iiafaf Ibrahim aga Salianic 
od 10. odjela. 

12. muharema 1204. (10. okt. 1789.) bi pusten tia slobodu Busatlic i odreden 
u pomoc Bosni te stize sa 15.000 vojske u Sarajevo i prenoci u Sarajevskom 
polju i to 35 dana poslije Mitrova. Cete Busatlica bile su vecinom sastavljene 
od raje inovjeraca, nosile su pelengace i seoske caksire, kako ih nose seoski 
inovjerci. Kada je stigao u Podrasnieu u bosansku vojsku, ponudi mu vezirov cehaja_ 
koji mu je dosao, tri tuga, ali to odbi Malimut pasa Busatlid, jer da nema brade 
i nije vican nositi rasljastoga saruka, nego je odjeven u opanke. Pored toga 
re£e, da jos nije osvjetlao obraza, a kada poraze Austrijance, bice bajagi zasluzan. 
Kada su ga zapitali, komu li ce ga dati, vidio je za shodno, da ga uzmu 
Miralem, na sto Skopljak Miralem posta bosanskim valijom, a jadni Arslan pasa 
bi svrgnut i to 25. muharema 1204. (15. okt. 1789.). Bog zna, da je i turskoj 
upravi dodijalo od Biogradana, jer nema neprilike, sto je, jos od osvojenja Bio- 
grada, nijesu pravili turskoj vladi kroz 54 godine; a kakvi su oni Ijudi, to 
je poznato u sedam kraljevina, a kako da ih ne znadu Osmanlije i druge 
islamske zemlje. Svemoguci samo znade, da je drzava potajno zadrzavala cijelo 
Ijeto Arslan pasu s vojskom na jednoni mjestu a Abdi pasu i Jusuf pasu blizu 
Biograda, a glavna svrha, zasto je prividno poslan Busatlic toboz u pomoc 
Bosni u nevrijeme pocetkom zime, samo je ta, da se Turci trse Biograda. Ovu 
tajnu turska uprava nece otkriti do strasnog dana, niti ce ju ruka zabiljeziti, 
jer nebi bilo ni prikladno, a ako bi se doznala, narod bi govorio, da je to u 
neku ruku veleizdaja, a svjetina bi grdila cara. Da se to nebi dogodilo, nastojali 
su zatajiti; ali opet Bog im ne dopusti. Sastase se zvijezde Mars i .Jupiter te se 
pokaza veliki vjetar i kisa, a bi i juznjaka i snijega. Pade velika kisa uslijed 
Sega Miljacka tako nadode. da se nije vidio brid od kule Careve cuprije. U kratko, 
voda udari cestom od nasipa Isa begovih vodenica, koji se protezao prama 
Bend-basi a ako voda jos jedanput udari. bice dvaput. Bilo je i prije dosta 
poplava; ali ima i tu razlike. Voda odnese mnoge tabafcke koze. Prije 20 dana 
pocrveni nebo, te se 20. novembra 1204. pojavi zestoka zima. 20 dana prije 
erbeina vladala je uzastupce zima, a kada je nastupio erbein, vrijeme se poljepsa. 
Prije Bozica na 10 dana, na 11. rebuilahira. (29. dec. 1789.) odose aga i mula 
u Travnik na vijede. 9. rebiul-ahira (27. dec.) unide Hadzi Fazlija Seco u Hadzi 
Sinanovu tekiju i posta sejhom na temelju murasele te otpoce vrsiti obrede. 
Vije^nici, koji su otisli u Travnik ne svrsi§e nikakova posla, a tomu bi povod, 
sto bi nakon tromjesecne sluzbe svrgnut bos. valija Miralem pasa a na mjesto 
njega bi imenovan Hadzi Salili pasa. 

Hadzi Salih pasa stize u Bosnu 10. dzemaziul-ahira 1204. (26. jan. 1790.) 
u srijedu, 25. hamsina sa 200 momaka bez Stita. Bio je bjelobrad i slicio BoSnjaku. 
17. dzemaziul-evela 1204. (2. febr. 1790.) izgorje ku£a bakalbase Palavre prije 
jacije, koja se je nalazila vise mehceme. a i 16. bio je pozar, od kojega je 
izgorjela kuca nckog Sarende prodavaca burmuta (enfijei. koji je bio mlad. veoma 






[591 R7 

Ijubezan inovjerac i znao ie grfiki jezik. te se ovdje ozenio i iinao krasnu baldazu 
djcvojku, koja izgorje u pozaru. Poslije nekoliko dana opet se pojavi pozar u 
labaeima. te pogorje 1 — 2 ducana. Qod. 1204. posta Josip austrijskim carem. U 
erbeinu bijase vrijeme nekuliko dana bez snijega, kise i oblaka te suncano, a 
sjevernjak duvase dosta vremeiia i bi nekoliko dana lopline. U ovoj godini ras- 
cvjetalo jc veoma kasno i nikla }e i trava. tako da je cvjetanje bilo u jeku 
istom nakuii jedne scdmice iza Cijurgjeva. 

Neki covjek usni san za vrijeme rata s Austrijom, koji se obistini. Vidio 
je tri sunca, od kojili je srednje bilo svjetlo, i rekose mu, da inu trak sjaje nad 
austrijskim zeinljama. Napokon Austrija i pobijedi. .ledna je djevojka vidala san. 
prije nego sto je Josip postao kraijeni i to ovi: Jedna azdaha pojavi se od istoka 
iz oblaka te pode prania zapadn u crvenilo i prozdre azdaliu, koja se je tu 
nalazila, a za tiin stize glas, da je andeo srnrti uzeo kraljevu dusu. Jos je jedan 
san, slutio kraljevoj smrti i to ovaj, sto je netko usnio kako bjelobradi kralj luta 
po grobistu. 19. sevala (1. jula) desi se jedan dogadaj, koji se nije desio vec od 
nazad 80 godina. Nedaleko od Sarajeva pade kisa pomijesana s tucom te napuni 
bujica uliee s kraja na kraj, tako da je voda bila do pojasa od jednog zida do 
drugog, nize Cemaluse, gdje su bile kuce Hadzi Musica i tekla je kao rijeka 
odnijela, sta je god nasla. A i druge ulice bile su slicne kao i ova. Kroz pola 
sata nanijela je voda stijena, koje su prouzrocile na nekim injestiina i stete, ali 
je opet korist bila za devet desetina preteznija. jer je voda oeistila smetlje i 
pogan, koja se je napunila po ulicama kroz 40 godina. U Sarajevu podigose bez 
potrebe listom narod na vojnu, te se izda zapovijed imamima mahala, da kupe 
ljude na vojnu te da popisu, koji ce iei, a koji ce ostati, a popis da predadu 
agi. Telal je oglasio, tkogod ne ode na vojnu s ostrim ostrugama, da ce biti 
kaznjen, na sto svjetina usta bez glave tc krenu na vojnu svaki sobom, kao 
stado bez pastira a najzadnji su krenuli 29. sevala 1204. (13. jula 1790.) prije 
Uinj-dana na 20 dana. A Bog zna. ako ispane po sanovima, pobjeda de biti kod 
muslimana. San je ovo: Na moru potonula lada, u kojoj su se nalazili ear i kralj. 
Na jedan put ukazu se iz nebesa blistavi konopci, koji izvuku ladu na sigurno 
mjesto, te se u njoj vidio i car u sigurnost, docim kralja nema. Osim gorepome- 
nutog sua, netko je usnio. kako je neki covjek po itncnu Zuliikar uhvatio ribu 
masama i cim ju je spustio na zemlju, pretvori se u covjeka, koga zapitaju, 
odakle je i tko je, na sto odgovori, da je iz Austrije i doso u lnuslimansku zemlju. 
da ide do covjeka, koji se zove Sejmic, i cim je to izrekao otisao je za ovcama. 
Jos se je jedan put usnio san, kada je doslo veselje iza ogorcenja, a to je ovi: 
U Begovoj dzamiji puce puska, na sto snivafi zapita, sta je to, a odgovorise mu: 
sjutra je bajram (blagdan) i doista sjutradan stize radosni glas, da je uhvaden 
general, koji je osvojio Biograd, i tako se obistinise svi sanovi. 

Sklopise primirje s Austrijom do mjeseca maja, te se o torn u Sarajevu 
prouci i ferman. Austrijanoi osvojise u istoj godini tvrdavu Cetin i ostetise ju. 
U Kladusu otpremise spaliije nekoliko momaka iz pasine vojske u Lohci sa crnim 
Hafizom i hasecijom Ibrahimom, te nasta skupoca u svemu u KladusL Bilo je tu 
malo rata, gdje bi usmrceno 40—50 neprijatelja i toliko zivih uhvatise. Pri- 
mirje se sklopi i tako osta cijelo Ijeto vojska besposlena, jeduc"i carski dvopek. 
U velikoj armeji nije nitko znao tomu razloga, cete nijesu slicile prvasnjim 
ietama, a Bog zna. da car nije srdit, mozda se pasa rasrdio. Cija je briga, 



r,n| 

ako jc on nasilna i neniarna srca da um'sfi ncprijatelja, uslfjed cega s <-' <>vak<> i 
zbiva. 15. rebiul-aliira 1205. (22. dec. 1790.), na I. dan erbeina usta i ode u pola 
nodi kolcehaja, koji je ostao u sluzbi 21 mjesec. a dok stigne drugi aga. postavio 
si za zamjenika Sarajliju Memis agu turnadziju. Otisao je obogacen. a to jc njcgova 
sreca. Svijeca se je prodavala na oku po 20 para jagmom. a vladala je osku- 
dica na pecenici i na mesu te je i sav ostali zivez bio na cijcni. Drva je bjo 
mali tovarcie po 12 para. 12. dzemaziul-evela (16. febr. 1791.) hi svrgnut bos. 
valija Salih pasa nakon manje od jedne godine sluzbe. Kao zanijenik bi ime- 
novan Jusuf pasa te pukose i topovi. 10. dzemaziul-evela (15. januara). 25. dan 
erbeina, dode opet Jusuf aga Uzicanin, koji je bio i prosle godine bosanski aga. 
Salih pasa stize u Sarajevo i odsjede kao gost kod sarajevskog mule i to krajein 
erbeina, a erbein je protekao s poeetka do kraja lijepo bez snijega. 28. dzema- 
ziul-evela 1205. (2. februara 1791.), poCetkom hamsina, dode u Sarajevo .lusuf 
pa§a te ostade pet dana, i svrgnu 5. dan gorespomenutog sarajevskog agu, pro- 
tjera ga u Travnik i zatoci u tvrdavu, pod krivnjorn, toboz da je njegov sin u 
Uzicu oteo nekojeni covjeku zakonitu zenu i vjencao ju. Prem je Salih pasa 
bio svrgnut, Jusuf pasa stigne ga na putu, te ga opet dade vratiti u Bosnu, koji 
stize u Sarajevo 22. dzemaziul-ahira (26. februara 1791.) polovicom hamsina. U 
pomenutoj godini sav je zivez poskupio, te je cijena bila jungom maslu po 60 para, 
medu na oku 16 para, svijecama na oku po 40 para, suhom mesu na oku 20 para- 
volovina na oku 6-8 para, jaje po dinar ili po jednu paru, a i ostale su stvari po- 
skupile. kao sapun, so a drva prodavala su se tovarem po 12 para. 2ito bilo je, kao i 
prosle godine sinikom po 7 grosa. Durdev dan i ramazan desili su se u isti dan u 
srijedu, a 4. dan ramazana (7. maja) stize i janjicarski aga Sejid Mahmut aga. 
iza Durdeva na 33 dana pade snijeg po Trebevicu i po svoj okolici grada. Kao 
i prije zatrazi se iz Sarajeva 600 puckih ustasa, na sto inula ef. i kadije zaklju- 
cise, da se ima pokupiti iz velikih mahala po 10, iz srednjih po 5, a iz malih 
po 3 momka, te dadose muhurlejsati cedulje imamima. Od naroda sabrase pri- 
nose prema njihovom materijalnom stanju i podijelise momcima, nekom po 20, 
a nekom po 25 grosa, a bilo ih je priblizno 5 bajraka sa po 100 momaka sa 
5 zapovjednika, kojima se takoder dalo za trosak po 500 grosa, koju svotu saku- 
pise po nahijama. Iz na§e je mahale odredeno 5 momaka, u koje se ugledasc i 
mladici od I5godina, te se upisase, kao i moj sin Mustafa. Ovi dobise za trosak 
po 25 grosa te krenuse na vojnu sa Kara Ahmet agom 3. zilkadela 1205. (4. jula 
1791.), kada je sunce bilo u zvijezdu raka na 13. stepenu. Isti dan stize i inula 
efendija. Mustafa Cikalovic ubi namjerice iz puske svog starog i sakatog oca 
Trjatliju, toboz s razloga, jer ce mu vlada kazniti oca radi krive klevete jednog 
klevetnika. Vrazija ga napast zavede, ubije ga i ode vlasti, te se sain prijavi. 

U istoj godini opali pusku brat na brata, a jedna mlada usmrti iz puske 
majku svoga muza i rasijece joj macein leda. 26. zilh'dzeta 1205. (26. aug. 1791.) 
pukose topovi u Sarajevu u znak mira s Austrijom. 

1206. (31. VIII. 1791.). U pomenutoj godini. doslo je na Bendbasu toliko 
drva, da ih, Bog sami zna, nece vise nikad toliko doci, niti je dolazi o. Iza Mi- 
trova prvi dan pade veliki snijeg, a u mjesecu saferu desi se pomrcanje sunca, 
sto je po melhemi znacilo, da 6e padati velike kise, sto se i dogodi te padase 
kisa dugo vremena, uslijed cega se prodavao cumur tovarom po 2 pare i tesko 
ga je bilo naci. 9. noc po Mitiovu, bilo je cijelu dugu noc sijevanja. grmljavine, 






1 



hi 






kisc i juznaka, uslijed cega sc u sutrusnji dan u utorak poru§i§e sve Cuprije mm 
Sehereehajine, koju jc sagradio llad/.i Husein god. [tii9. Ovo sc zbi na 4. s>ut- 
denog. I«S. rebiul-cvcla (15. now 1791.). Nasip na Bendbasi sravni se sa zemljom, 
Voda porusi 4—5 kuca u l.atinskoj maliali oko Miljacke kao i neknliko kuca u 
Cekrkcinoj maliali. Svjetina iz okolice dode i donese glas, da je poplava porn- 
sila i u okolici mnoge cuprije, kuce i vodenice. Napokon se vrijeme poljepsa i 
sunce sc ukaza, a prije jedne sedmice ne bi vise potrebe obilaziti ni preko 
Sehircehajine cuprije. posto je ncki nozar Nulian sagradio na brzu ruku jedan 
mostic blizu tahmisa. izmedu Careve i Latinske cuprije, preko koje je narod 
pocco prolaziti. cemu se svatko obradova. U Zildziluku, od stranc Miljacke, 
porusli su se ducani a kako je i ulica bila pokvarcua, moradase narod prolaziti 
tuda preko inosta. U Kraculama sve su kuce, gradene cerpicem porusene. izim 
onili, kojima su temelji bili od kamena i od drveta, makar i bile visoke. U 
god. 1206. bijahu cijene zivezu ove, i to: maslu na jungu 60 para, svijeci okom 
30—40 para, medu okom 18 para, zitu sinikom 7— 7'5 grosa, volovini 4 pare, 
ovnovini 5 para, pekmezu i graliu po 6—8 para. Hadzi Mujaga Hadzibeslija 
dade iz covjekoljubivosti ubrzo sagraditi drveni most vise porusene kamene 
Careve cuprije, preko koje poce svjetina prelaziti prije Mitrova na jedan mjesec 
Za ove poplave Miljacke poravnjen je sa zemljom nasip Isa begov gore nego 
li poplavoin u god. 1190. (21.11. 1776), pos"to Bog zna, nikad nije bilo ovakove 
strasne poplave. U ovoj godini stiglo je na Bendbasu drva vise od 6000 livati 
cemu nema primjera u proslim godinama. Nasrtljivac, suludi trgovac rasljastoga 
turbana (calme) iz 50 odjela, Serhadlic, ometao je neke osobe radi njiliovih nedo- 
stojnili pohlepa za ajanlukom te je dosta puta i nasio. Napokon dodose u Sara- 
jevo jedan beklasija i turbedar Kaimina turbita radi jednog posla a Serhadlic, 
kojeg je ludilo spopalo. a da to na njeinu nije niko ni primjetio. odvede bakta- 
siju po imenu Hasana svojoj kuci, pogosti ga i dade mu ata, da izjase te da pro- 
hoda po carsiji. nasto se svjetina zacudi, veleci, da je aga poludio, sto je u istinu 
i bilo, a da dervis za to ni znao nije. 2ena ludoga naumi odstraniti derviSa, 
sto i ucini, davsi mu nekoliko dukata. U kratko, premda nije istina, dervise 
zatvorise, ali ih poslije i pustise. Pomenuti Serhadlic odavao je znakove ludila 
po carsiji i izvcde besramnih cina, raii cega ga napokon odvedose kuci, stavisc 
u okove a na ruke mu metnuse negve. Kolcehaja Mahmut odrece se jedne nod 
agaluka i pobjegne nenadano bez razloga i to krajem erbeina .3 dana prije ham- 
sina. Trgovac rasljaste calme od dubickih aga 50 dzemata Serhadlic, poznat kao 
vikai, o kojemu su pametnjaci govorili, da je luda, napokon poludi te je neko- 
liko dana bio u velikom ludilu, radi cega ga pritvorise. ali napokon se malo 
umiri. 16. redzepa 1206. (11. marta 1792.) u subotu na zadnji dan februara stize 
u Sarajevo kao aga gradski, s Vidina svrgnuti starac, kolcehaja Mustafa. 

Ibrahim basa Hirisimovic, pisar, uze u starosti mladu djevojku, koja tako 
obolje, da se je mogla jedva po kuci kretati a imala je dvoje djece. Iza smrti 
gorespomenutog muza, nastani se skupa s materom kod brata. gdje se bez ikakova 
razloga objesi. 18. ramazana (5. nov.) bi uhvacen i udavljen Berbic. koji se dao 
na razvratne poslove, lutajuci po ladanju, brdima i selima. Jos jedan dogadaj u 
nasem gradu. Nasi su predstavnici napucivali svakog novog zapovjednika. koji 
je stigao u grad, te ga u ime uzdrzavanja reda i poretka ovlascivali, da za naj- 
manji prestupak moze svakog mladica kazniti i daviti, a ako bi aga bio jos i 



OH |()_'| 

ludti ic iin ugadao, ric hi se dr/.ao ni seriatskih propisii. nejco bi postavio ol)lioilnjf. 
da liodaju nodu i ne bi dopuStao ni djccurliji. da nodu ramazanom liodaju i vicu. 
da si tim stece priznaujc. Oni koji su za lirn prezali u namjeri, da si pribave 
pohvalu, napokon su bili ponizeni. 'I'ako aga i opei udavi uz ramazan jednog 
lirabrog mladica i to be/, kadijske poslanice, uslijed cega iiavuce na se boziju srdzbu. 
Prosta svjetina donese lesinu u agin dvor te inu polupaju sva vrata i obsjcdiiu 
ga u namjeri, da rastrgaju 5—6 Ijudi, bas-causa a mozda i samoga agu. U kratko 
opljaikase mu nekoliko takuma od eibuka i drugili stvari u vrijednosti od 10(1 
grosa. 23. ramazana (25. maja), 4. maja dade Hadzi Mustafa Hadzibeslija dovesti 
iz okolice majstora, da popravi onu polovicu porusene Careve euprije, te se 
poce po brdima lagumati kamenje. Kada su se priugotovljali lagumi, posrne sa 
stijene jedan gledaoc i bi usmrcen. Cuprija se poce graditi 3. sevala 1206. 
(25. maja 1792.), mjesec dana prije, no sto se je poceo kratiti dan. Kako je 
god. 1190. palo jedno dijete u mlinski oluk i naslo smrt, tako i ove godine udari 
jedno n mlinski zrvanj i nastrada. Netko usmrti jednog momka u Cajirdzik mahali. 
Pasvandzija Habib bio je poznat kao velika izjelica i kao junacina i tako je ostario. 
Sin mu, koji je bio slabunjast i sarac, pusti toboz za rana bradu i posta bajagi 
inujezin i napokon imam i svet, a posto je bio mladalian i pobozan, spopade ga 
ludilo. Od napasti poce zabranjivati raji, da ne smiju prolaziti kroz harem (dvo- 
riste) Begove dzamije, i radi toga sasijece dapace i jednog krscanina. Kao bijesno 
scene poce napadati i sje^i krscane, koji su sjedili u dadanima te bi napokon 
usmrcen. 11. muharema 1207. (29. aug. 1792.) u srijedu. stize novi sarajevski 
aga Omer aga. 16. muharema 1207. (3. sept. 1792.) : 23. augusta, poce Mujaga 
Hadzibeslija graditi Avdipasinu dzamiju. 

Slijedi nekoliko stiliova o popravkn'Careve dzamije. 

Trgovci drva dadoSe sagraditi god. 1207. jednu dugu cupriju od dasaka 
pokraj Velike Stijene, preko koje ce se prenositi drva u grad. Hadzibeslija sagradi 
vlastitim novcem Avdipasinu dzamiju i pokraj nje cesmu. Jedno dijete ubi iz 
puske jednu djevojku. Aga i cohadar oklevetase u Carigradu 1 1 gradana radi 
gorespomenutog napadaja na njegov konak i isptsluje smrtne fermane, na sto 
dode i zagrdzibasa (janjicarski visi cinovnik), cemu se svatko zacudi, jer je 
|)opisao sve bogatase. za koje je stigao smrtni ferman. IVlula izda ilam, da su se 
optuzeni dobro ponasali, na temelju koga se napisa i malizar i to poslije 5-10 
dana iza Mitrova. Hadzibeslija dade sagraditi Avdi pasinu dzamiju kroz dva 
mjeseca i po i najprvo se u njoj klanao sabahski namaz u petak i dzuma. 
I J rije Mitrova na 20 dana dade sagraditi cesmu na novo pred dzamijom i dovede 
u nju vodu iz Mosdaniee, koja je tekla u Kolobari. 24. rebiul-ahira 1207. (9. decem- 
bra 1792.) u nedelju, 12 dana prije erbeina, stize Husamedin pasa oko icindije iz 
Prace u grad Sarajevo. 

1. redzepa 1207. (12. febr. 1793.) posta muftijom bascatib sarajevske meh- 
ceme. Zaradio sam pisaujem u svom ducanu pod sat-kuiom, pokraj vrata Ima- 
retskog hana, kroz jednu godinu i to od marta do marta 10.772 pare, sto cini 
u grosima 269 grosa. Nadode Miljacka te obori Nuhanovu drvena cupriju i 
nasip Fazlagica i ucini podosta stete i to 16. marta (po starom)yu ovojgodini 
zavlada posast djecijeg kaslja.\24. sabana 1207. (5. aprila 1793.) izgorjese kuce 
Homica i Jesilovica te izgorjcr i jedan sluga skupa sa Stvarima.sLI pomenutoj 
godini zavlada kod pascadi cudnovata bolest, tako da bi psa uzela drhat te 






[63 91 

hi vas drhtao. a ue !>i bio a stanju, zastaviti uza svu volju glavom a kod 
drugili je bila iz drugc ruke, te hi bez ikakova raztoga neprestano vijali. UoSujaci 
nadje.se toj hoicsti imc Cikoto . 

U Sarajevu umrije uz raniazan jedan bogati krscanin, koji je bio tako 
krupan, da je morao dati napraviti poscbno kalufe za svoje papuce. a n grobiste 
donijeli ga na lijesu 6-8 ljudi i pohrane ga. Istu veeer otkopaju ga iopovi iz 
rake i pokradu stvari u vrijednosti od 20- -30 grosa. Lupovi su mislili, da ce uz 
njega naei imiogo stvari. ali se prevarise. Kada su ga iskopali. nadosc pod ujim 
eilim. vrijedan 5—6 grosa i malo platna na prsima, cim im se tlije ui trud isplatio. 
Zakopase ga opet na temelju murasele, za koju inula uze 30—40 grosa. Ova 
cinjenica dokazuje, da na svijetu imade sila lopova. 

U pomenutoj godini bjese sve do aprila postudeno a pocetkom aprila pade 
snijeg i bi kise, radi eega je sijeno bilo okoin po 2 pare, stoka mrsava a drvo 
i zivez presta dofaziti. Uz ramazan 1207. (20. IV. 1793.) tako sve poskupi, da 
se par neliranjenili volova prodavalo za 120 grosa. U pomenutoj godini pade 
Uskrs u nedjelju na 2. dan Durdeva, sto se nece zbiti mozda poslije 500 godina. 
Ovo je cudnovat slucaj, koji se kosi sa starim pravilima. U ovoj godini bi uz 
Durdevo 24 sata kise a vrijeme bjese studeno i oblacno. 27. dan aprila ove 
godine pobjeze Omer-aga. Sijeno izade okom na 2—3 pare i pojavi se kasalj 
niedu neja£adima. 7. sevala 1207. (IS. inaja 1793.), 15 dana poslije Durdeva, 
posta agom sarajevskih janjicara Memis-aga, rodom Sarajlija i sin siroiuaSnog 
trgovca pasalije. komu je bilo ime Jasar, a poslije se prozvao Meinisoui. Bio je 
liasecija a poslije postao je agom na Kgribozu. U ovo vrijeme pade kise i malo 
suijega te zastudi. 

Slijedi jcdan popis ostavine iz god. 1085. (1677.), koji uije bas (oliko ziia5aian. 

Dvojica mladica, koja su uz ramazan besposleni hodali po polju, od kojih je 
jedan imao padavicu, zapusiSe duhan, te ih uhvatiSe i objesise. Cudnovat naCin! 
Svatko trpi svojih grijelia, a drugomu nece da prasta! 

Objesise i jednog ubojieu raju. 

lza Durdeva na 32 dana pade snijeg u okolici grada Sarajeva i bjese kiso- 
vito gotovo cijelo prarnaljeiie. Sve stvari poskupise, kukuruzovo mlivo izade na 
4 pare, pscnisno na 5 para. U Sarajevu nije bilo ni jedne crkve sve do vre- 
mcna Qazi Husrev begova a Husrev beg, na molbu svoga roba Matijasa. brata 
Kraljevica Marka, dozvoli, da se sagradi jedna od plota, te je taka i bila dugo 
godina. Ood. 1140.(19.8. 1726.), kada je Aiimet-pasa BoSnjak gradio sarajevsku 
tvrdavu, odredi majstore i dozvoli da ju sagrade od kamena. Poslije pozara dode 
opet dozvola koncem seva'a 1207. (9. 6. 1793.) te se poce popravljati. 

/ Pod kraj maja pojavi se djeciji kasalj, a zatim i ospice koncem god. 1207. 
Koncem pomenute godine poce se graditi Sagrdzina i Sagrak£ina dzamija a 
ulivaiien bi i ndavljen mladic po imenu Sojka, koji se je bio zagubio. /Koncem 
zilhidzeta god. 1207. (9. 7. 1793.) umrije 2 — 3 krscana od kuge na Kovacima u 
Sarajevu te najmis'e 3 muslimana i jednog krsdanina, da ill nose na groblje. 
Lakoumnici rekose namjerice, da nijesu pomrli od kuge, nego da su se otrovali. 
izjedavsi otrov.\Ali prije ovih pojava, usnita su 2—3 sna, radi kojih su skrom- 
nom dosli. da "fm ih rastumaCim. Jedan je san ovo: Snivac je vidao u snu toboze 
kako momci nose u povorci i s veseljem u grob jednog djecijeg hodzu, koji je 
odavno vec umro. Drugi je san ovo: Neki je pasa dosao u Sarajevo s crnim 



92 |64| 

<\rri|iiiiin. a kada sn ga ziipifali, stt> tic i nu ti Anipt, i'cCc da lie si dizati 111I21- 
dez na vojiui. Treci ie san <>vo: Umrije toboz* car. te koga £e carem postaviti? 
iiaravno. ako imade carskih sinova, iednog od njili: all toboz netko reee. to ne 
moze biti. nego se mora postaviti drugi carem, bio on musliiiiaii ili krscanin. 
koji jede knnetinu. Ova sva tri sua nagovijestaju, da ee zavladati kuga, sto se 
u istinu i zbi. Ne znam, hoce li se rasiriti; vidiii cemo, ako dozivimo, a ja On 
ovdje napokon biljeziti. Svjetina slaga. da se je navodno pojavila velika azdalia 
na austrijskoin ratistu, ne znam koje velicine, a ovdje ce se biljeziti. eitn dodu 
oni. koji su ju doista vidjeli. Krajem zilhidzeta god. 1207. (8. 8. 1793.) bi kao i 
prosle godine kisovito vrijeme sve do Ilinj-dana, isto kao sto je bilo kisovito i 
god. 1175. (2. 8. 1761.) pred kugn. Da se kisa zaustavi, telal je dvaput oglasivao. 
da narod ide na dovu. Mula efendija, svrgnut sa svoga injesta, ne smjede kre- 
nuti preko Rinnelije radi straha od razbojnika. nego krenu na Dubrovnik, odakle 
je mislio morem putovati. Nu posto su putevi u blizini Dubrovnika krsoviti i 
strmeniti, konj mu posrne a on pade pred konja. koji ga pogazi i usmrti. 
Kada mu je kadija pisao ostavinu, naso mu je preko 40 kesa novca. 

/God. 1208. u mjesecu muliaremu (9. 8, 1793.). p ojavi se kuga\ Pvoje Ijudi 
otputbvase po place i dade im se u ime troska 600 grosa. Husamedin pasa imao 
je osigurati granice i pozva iz Sarajeva nekoliko kadija i odzaknja. janjicarskog 
agu Memisagu i mula-efendiju, koji ne odose na granicu, nego se vratise. Neki 
trgovac jevrej dade sagraditi drvenu cupriju u muliaremu 1208. za 600 grosa. 
Pocetkom muharema ove godine desi se pomrcina sunca. Kise bi malo, a zemlja 
uslijed mnozine razbojnika nesigurna. U muliaremu 1208. ode Avdaga, sin 
Hadzi Ibrahima Hadzimuratovica u Kotorac i dadne popraviti pokvarenu kaldrmu 
po putu. Neki je krscanin, gusarec"i nekoliko godina po moru. nagrabio od inovje- 
raca silu imetka, a sluzila ga je i sreca mnogo godina. Napokon u ratu sa prin- 
cipom bude zasuznjen i zatvoren te je lezao dugo vremena. Princip saopci stvar 
caru, a car strogo nalozi bos. pasi, da ga izbavi iz franackih ruku skupa s nie- 
govim imetkom, te da ga ziva dopremi u Carigrad. 

Bosanski ga pa§a metue u sanduk sa dva kapka i stavi tu u okove i lance 
pa ga sa pratnjom od 30 strazara od menzila do menzila posalje u Carigrad, 
ualoziiv strazi, da jako pazi, da se nebi otrovao. U Carigradu ispitase ga, kao 
i dubrovacke opunomocnike. koji li mu je kralj dao lade i gdje mu je imetak, 
koli je jatak. Bio je crnih ociju i crnih brkova i zdepnast a kada je stigao iz 
Visokog u Sarajevo, pohrlila je mnoga svjetina da ga gleda, a to stoga, sto su 
lazljivci slagali, da on nije covjek, nego da je toboz div (orijas), sto se ne 
obistini. Bio je covjek, kao i ostali Ijudi, a imao je uza se jos dvojicu krscana. 
To bi 3 dana iza Mitrova. Ljepota potraja mnoga.vremena, ali pade malo snijega 
i tri dana bi studeno. osobito jedan dan i jednu noc bi tako studeno, da je takoj 
studeni bilo rijetko primjera u proslosti; ali zatim nasta jznenada veoma lijepo 
vrijeme. Cio erbein protece lijepo i bez snijega. Krajem erbeina ode Salih pasa 
u 2epce. Bozije cudo! Jedne noci ugledali vraga na ulici u ljudskom obliku i 
rekoh mu: Sto places Avdija! jer sam onog covjeka poznavao. a cim on prode 
kraj mene i pogleda me preko ocijn, poce vriSCati a ja slusah i rekoh sam u 
sebi: Boze moj. tko li je izbatinao ovog Avdiju i za sto li on siromah, udaljen 
od svoje kuce ovuda prolazi pla£uci? Misljali da je to istina, a kada dodoli 
kuci i poceh spavati, spopade me naglo strasna drliat i drza me oko cetvrt sata, 






|651 

te od jcdnnj prode. .la ipak sada nijesam znao. da i<-' i> vrafcija napast, nego 
misljah, d;i jc- pocetak groznice. Sjutri dan. kada j'e svauulo, ugledah u SarSiji 
onog bezobraznog i na covjeka neslicnog Avdiju IJatilovica i zapitah ga, vjdje 
si sinoc" bio i sto si plakao, na sto mi odgovori. da on nikad sam nc izlazi po 
mraku. 19. redzepa 1208. (20. febr. 1794.) pukose topovi u znak, da je Memis 
aga potvrdcn u sluzbi. a na 20. redzepa sti/.c i janjicarski efendija. Plade od 
godine 1189. (1775) stigosc u cetvrtak na 11. sabana 1208. (14. marta 1 794.; i 
podijelise sc u ponedeljnik. U mehccmi procita se ferman i bujurultija, da narod 
mora placati stocarinu i to na ovcu i kozu po jednu parn. Na to narod odgovori 
in. ramazana 1208. (11. apr. 1794.). da nccc na to pristati. s motivacijom, 
da oni kupujn stoku na pazaru i placaju travu i sijeno te da ih hrane za 
svoju vlastitu uporabu. Uz ramazan odsijece jedan lola drugom loli ruku n 
svadi zbog zenskinja, 4. sevala 1208. (5. maja 1794.). Kise i snijega ne bi kroz 
pet mjeseci sve do Durdeva. a i ono malo sto je palo nije moglo pokvasiti niti 
praha. 

Uz ramazan na 21. vecer (28. aprila) izgorje velika ku£a u Hrvatinu te 
konj i sve stvari Avdije Cekica. Svjetina je bila zaprepastena, jer nije bilo kise 
ni snijega sve od Mitrova pa do 15 dana iza Durdeva. A i sjeinenje, sto se je 
posijalo, nije moglo nicati u suhoj zemlji, a ono koje je niklo, pocelo se susiti. 
Zapravo palo je kroz 6 i po mjeseci po katkada snijega i kise, ali toliko malo, 
da nije moglo ni prasine okvasiti. Ali 15. dan iza Durdeva pade velika kisa, od 
cega se cio narod obradova, nu mnoge stvari poskupise. Junga masla SO para, 
oka pirinca 18 — 20 para, meso 6—7 para, psenica sinikom 9 — 10 grosa, sir 8 
para i t. d. Ove zime za vremena suse bilo je mraza, koji je zavrijedio, da ga 
i liistorlja zabiljezi. Istina bilo ga je i prije, ali 5—10 dana, a sada trajase nepre- 
stano 2—3 mjeseca, te time bi od velike koristi posto bi se bez njega posusilo 
sve korijenje trave i drveca. 15 dana prije nego ce se dan skracivati pade kisa 
i nadode Miljacka, koja odnese preko 700 livati drva. Jedan krscanin, koji je 
hvatao drva. utopi se a Miljacka naraste tolika, da je dosizala sve do siljka 
kule na carevoj cupriji i tako nasta velika mokrina iza suse. Neki Vilagorac 
usmrti u Visokom dvoje troje krscanske raje, jer su navodno naumili ubiti njega, 
sto mu svatko isprva odobri. Bio je rodom iz Trebinja, a napokon ga uhvati sto- 
lacki serdar a iz Sarajeva ode mnoga straza i dopremi ga do planine Ivana, i 
tu ga straza, bojeci se, da ga drugi ne bi oslobodili, udave. Ove godine rodise 
veoma sljive i kruske. a zerdelije i sljive tako su rodile, da je rekbi svaki poje- 
dini cvat oplodio. U pomenutoj godini, uz Ilinj dan, izbeliarale su neke vocke 
sasma a prem je i prije bilo ovakovsh primjera, bivalo je po vockama po 1 do 
2 cvata, a ne mnozina kao sada. Memisaga Sansondzija sluzbovao je u Sara- 
jevu 16 mjeseci. 11. safera 1200. (7. sept. 1794.) poludi Malkotic i usmrti u 
podne nozem jednog (iumurdziju bez ikakove krivice. Na 15. safera 1209. (11. 
sept. 1794.) dode jedan caus radi Memis age i Memis aga ode. Rasnici tako su 
rodili. da mozda u vise od 100 godina nije bilo ovakovoga roda. Jedan je covjek 
ubrao za 2 dana 100 oka a 5uo sam od jednog seljaka. gdje kaze, da je i 
njegov sin ubrao toliko i to sam se osvjedocio ocima. Procu se, da je jos jedan 
covjek ubrao za dan 40 oka. I sljive su veoma rodile. 

U pomenutoj godini dode navodno ferman, da se uzimlje od ovce i koze 
pristojba po jednu paru pod imenom »6ibuk«, ali BoSnjaci toga ne dadose. 



"'4 |66] 

U ovoj godini pade dosta snijega a po snijegu dnsta kise i hi nekoliko 
dana strasne zime. usljed £ega zamrziuise potoci, cesme. vrela i snijezne vode. 
koje su se za kiSe rastopile te jc bilo debelih ledova po carsiji i po ulicama. 
Za utjerivanje ■ cibuka (stoearine) odredi pasa spahije u (iackom i Oacani 
privoijese napokon davati ga dojducih godina, a hoce li dati, ne znain. Meniis 
aga, sluzbujuci u Selaniku, uradi nesto protiv janjicara te ga svrgose nakon 
15 dana sluzbovanja. Dvojiea strazara ikulukcija) zavedu jednu sirotu bez sluzbe, 
pod izlikom, da ce ju gdjegod smjestiti, da nebi spavala po ulicama, te ju odvedu 
na Bendbasu i noeu ju upotrebe; ali obadvojica budu uhvacerii i jedan prizna 
| te bude objesen. Posto prije Durdeva n aprilu nije bilo kise, poce narod moliti 
za kisu, niedutim koncem aprila, cetiri dana prije svrsetka, pade velika kisa i 
snijeg, na sto se svjetina obradova, ali cijena kukuruzu izade na 5 para. I bi 
3—4 dana lijepo vrijeme; ali sam cuo od nekoliko ljudi, da je zemlja jos sulia. 
Opet pade kisa i snijeg, koji pokri kude i polomi neka drveca i to poslije Dur- 
deva na 10 dana, poCetkom maja. U pomenutoj godini, sakupi nekolicina ljudi 
od prvaka novce i pozva ill na izlet, u mjesto halve u zimno doba, u namjeri 
da ini sto izmame, na sto im se nekoje age i odazvase i poCese se zabavljati i 
Ciniti raskalasenost. 

Jo§ se jedanput desilo, da je poslije Durdeva 22. dan pao snijeg, jednom 
23. dan, a jednom 22. dan augusta. Novi aga dode u subotu na 16. zilhidzeta 1209. 
(5. jula 1795.) poslije Vidov-dana na jednu sedmicu. Pa§a udari porez na kupo- 
prodaju, radi granica i pozva na 29. muharema 1210. (15. aug. 1795.) iz Sara- 
jeva nekoliko osoba na graiiicu. i. safera 1210/(17. augusta 1795.) utisa se kuga 
iKikon 3—4 mjeseca u gradu, ali se opet pojaviyPonovno stize bujurultija agama 
da odlaze. na sto krenu 26. augusta basaga Avdaga Hadzi Muratovic sa neko- 
licinom ljudi. U pomenutoj godini pokosise trave poradi silnih kisa, po 3—4 puta 
na vlaznim mjestima i po bascama, jer ponovo iznikose, a ja ne pamtim od 
nazad 60 godina, da su trave ovako rodile. Brice obavise kusanmu n utorak 
poCetkom rebiul-evela. Mustafa Zildzo, caus 50. dzemata posta baseskijom na 
5. rebiul-ahira 1210. (19. septembra 1795.) S Austrijancima ustanovise se granice. 
Neprijatelj osvoji tvrdave Dubicu, Novi i Qradilku i sklopi se primirje; ali gra- 
nice ustanovise se istom poslije 5—6 godina. Za vrijeme Husamedin pasina bi 
okrsaja u blizini tvrdave Vajzacika (!) gdje poginu 6—7 krscana i 2 inuslimaua. 
(iod. 1210. prije Mitrova na 2.0 dana pojavi se kuga na granici, te se svrati i 
u grad Sarajevo, gdje poinori tamo-ovamo po koje dijetcT/* Psenica poskupi 
naglo. jer se promijeniSe kile. tako da napravise '/, kile od/22— 23 oke, koja je 
prije tezila 20 oka, usljed cega obustavise seljaci donositi/zito i podigose cijenu 
siniku na 15 grosa. U godini 1210. 20 — 30 dana prije Mitrova, vracajuc se dva 
trgovacka m]ad\6a na vecer iz sela u grad i prolazeOi preko Ploce u Sumbiil- 
mahali u krscanskom odijelu, rece im sin jednog siromalia : Rvo razbojnika, na 
sto ga oni potjeraju, a otac mu izade iz kuee te zapitav ih, za sta ga napastuju, 
opali jedan iz puske i pogodi slucajno onog siromalia, koji bude usmrden, osta- 
vivSi iza sebe cetvero siroCadi. 

Qod. 1210. (IS. jula 1795.) moradose se licnosti, koje su otputovale u Cari- 
grad da dobave platia, zadrzati tamo 19 mjeseci a na 4. dzemaziul-ahira 
(31. decembra 1795.) stize salijanedzija u Sarajevo sa janjiiarskim cfendijom. 
9. sabana 1210. (18. februara 1796.) vrati se inula s granice. Posto je u ovoj 









|67| ''.- 

godini zakasnin cvat, bijaSe main trave, kako odavno nije bivalo, .1 i erbein 
prode skroz u lijepom vremcnu, tako da ima dosta vremena, da se to nije desilo. 
Sirotinja u pomenutoj godini jako ozalosti radi skupoce zivotnih namirnica pa 
sam ja sam kupio od hakala oku psenice za 10 para a i ostalo odgovaralo je 
ovoj cijeni. A cudo je, da u ovoj godini nije ni plod nastradao pa je ipak zivez 
poskupio. U kratko rekuc. Injeli su da uciiie izobilje. preinaciv i povecav sinik 
i osmak, a prouzrokovase veliku nesrecu. Kada je narod opazio, da je uprava 
povecala sinike i osmake, podize zitu cijenu na dvostruko. Kako je sinik psenice 
bio po 10 grosa, poee se radi Dialog poveeanja sinika, prodavati po 18 grosa, 
n mjesto, kako hi odgovaralo povecavanju .sinika, za 1—2 grosa skuplje, i tako 
se narodu nanese veliko zlo te se radi pove£anja sinika i osmaka jako kajao. 

23. zilhidzeta 1210. (29 juna. 1796.) pocese se Cistiti jarci u Sarajevu na 
Bascarsiji. Bujica naplavila je pijeska i kamenja u visini jednog eovjeka sve od 
Miljacke pa do Sagrakcijine dzamije te je cijela carsija bila napunjena kaloni i 
pijeskom. Napokon naumi Hadzibeslija, da s malo pomoci naroda ocisti svu 
zemlju i kamenje, sto mu i uspije te udari direke i koce i popodi podnicama 15. 
safera 1211. (20. aug. 1796.). Husamedin pasa naumio je, da iz Travnika krone 
toboze u Qacko, Stolac i Mostar. te zatrazi za to dozvolu od Sarajlija. uz uvjet, 
da ce im poslati place, ako mu to dozvole. Sarajlije i svi jamaci i drugi, pod 
izlikom, da je pasa samosilnik i.da mu je namjera zulum i nasilje, rekose, da 
mu nece prepustiti sirotinju te da se odricu i placa pa dadu zatvoriti 3 — 4 dana 
i 5arsiju. Napokon se posavjetuju i zakljuce muhurlejsati mahzar, sto i pofcese 
ciniti 11. safera 1211. (16. aug. 1796.). Koncem augusta vidah iza aksama u tami 
na rubu ulice jednog crvica, koji se je sjajio. — a Bog zna. da su vrlo rijetke 
osobe, koje su takovog stogod vidale — , te onda prodem i drugu vecer i opet 
ugledam jos na 2—3 mjesta. Jednog od njih uzmem i zadrzim ga u kristalnoj 
casi 5—6 dana i pokazem nekolicini, koji vidahu kako svjetlost daje. 

18. rebiul-evela 1211. (21. sept. 1796.) stigose mostarski jamaci u Sarajevo. 
Salijanedzija zadrza se u Travniku 9 injeseci a stigose i place u Sarajevo. I 
stolacke i mostarske age, alemdari i j.imaci, koji se nalazahu u Sarajevu prisu- 
stvovahu na 25. rebiul-evela 1211. (28. sept. 1796.) na svecanosti pri razdiobi 
pla<Sa. Nu posto novca nije dostojalo pronadose dosta raspoloziva novca. nadajuc" 
se, da ce time dostati. ali ipak bi potrebe jos za mnogo kesa novca. Svjetina 
se istrosl i povrati se kucama u pokrajinu a da nije primila svoje place. 
17. rebiul-ahira 1211. (20. oktobra 1796.) ode opet u Carigrad za 400 grosa 
Kahvedzija, Mustafabasa Benderlija, bivsi baseskija, a 22. dzemaziul-ahira (23. 
dec. 1796.) stize Bedir aga a stari aga pobjeze nocu. Poslije uze bascaus Lipovac 
400 grosa i zaputi se u Carigrad na mjesto gorepomenutog Benderlije, koji se 
je razbolio blizu Sarajeva i vratio. Lipovac se vrati, ali opet ne donese novca. 
Za novae, koji nije dostojao za place, odredise na temelju njegova pisma, da 
mu se rasproda sva imovina i da se tim nedostatak namiri. 9. sabana 1211. 
(7. febr. 1797.) u 9 sati noci, u cetvrtak. izgorjese hanovi Tahmis, Pelilivan i 
Fejzibegov i jos 15 ducana. 22. zilkadeta 1211. (19. maja 1797.) u petak 11. dan 
iza Durdeva isplatise se place. 1. zilhidzeta (28. maja) u subotu stize Mustajpasa 
u Sarajevo. A. muliarema 1212. (29Juna 1797.) umrije od kuge jedaji kazandzija 
i sin mn u Mihrivodi mahali. 15. muharema (10. jula) iimri-'e od kirge n maliali 
Miliri-vodi i curica Salilibasc Delije.^a Petrov dan 15. muharema 1212. napra- 



96 m 

\ isc saradi izlet kuSt'iimc u gaju Uendbale u poiicdcljiiik. I bakali uapravise 
20. saiera 1212. (14. jula 1797.) kuSanmu u Kovacicima, all medu njima bjese 
samo jedan inajstor a svi ostali kalie. Posto dugo vremena prije augusta nije 
bilo kise. pozva tela!, kada je nastupio august, tri puta narod na dovu radi kise. 
Bila je taka susa, da je nestalo zelenila i po visinama i po dolinama a zemlja 
se je posusila za visiuu covjeka. 1 voce, koje je bilo rodilo. pokvari se. Svi usjevi, 
osim ranih psenica, izdase uslijed cega nasta strasna oskudica. I u izvnrima 
ucsta vode te rekose, da se ovakavog stogod ne parati od uazad SO godina. 
.leduo se krscansko djete uslijed oskudice zraka ugusilo u jednoin zdencu, u 
koji se je spustilo jer je nestalo vode. Jednoin muslimanu bostaudziji dadosc 20 akci 
da izvadi djete a dim se ovaj spusti, umrije i on. Napokon ih izvadise u sepetu 
s debelim konopcima i dugim kukastim sohama. U kratko, eovjek moze da zivi, 
dok jma zraka za udisanje i izdisanje. a dim ga ponestane, slijedi smrt od zadalie. 

20. safera 1212. (14. aug.) u ponedeljnik poce se popravljati Latinska euprija 
Medutim provedu kroz cijevi Hrvatinsko vrelo ispod potoka da istjece na drugorn 
mjestu preko dvije basce a na vrelu Potoka podignu svod od sedre. preko kojeg 
provedu vodu iz Qorskog potoka, koji je tekao odozgor. U dzemaziulahiru 1212. 
stize Memisaga. 19. redzepa 1212, (7. febr. 1798.) na 20. erbeina ode bosanski 
valija Perisan Mustaj pasa pod Biograd a sta de tomu biti posljedica, to se ne 
zna. Istog dana otputova i salijanedzija u Carigrad, a da nije otisao pasi u 
Travnik. Uz ramazanski bajram utopise se dvojica pijanih. koji padosc s Drve- 
nije duprije, prolazeei tuda u tmini jedne noci. 6. sevala (25. marta 1798.) 
pocese se pisati pucke ustase, koji su pozvani pod pasinu komandu. 1. safera 
1213. (15. jula 1798.) stize glas, da je Osman aga pasvandzibasa otisao u 
Carigrad, sto ozalosti janjicare, ali to bi laz, te se obradovase janjicari. Hodose 
pehlivani, ali im 1 — 2 kadica posao pokvarise te ne isposlovase dozvole, na sto 
odosc u Visoko i za njima ode mnoga svjetina iz grada. da ill gleda. Oni koji 
su zaprijecili, da im se ne izda dozvola, namueise bozije robove, koji inora- 
dose i(;i u Visoko na pehlivansku predstavu. Od kadica nema olaksice. nego 
tegobe. 8. safera 1213. (22. jula 1798) u petak obustavise igru pelihvani i svet- 
kovase. 19. safera 1213. (2. augusta 1798.) potvrdi se ponovno agalik Memisagi. 
22. safera 1213. (5. aug. 1798.) iza Ilinja na 1—2 dana naSini Bistrik potok 
veliku stetu. Latinska euprija sagradi se od prilike kroz 3 mjescca novcem 
Had/.i Abdulah age Brige i bi dovrsena krajem rebiul-ehira 1213. 

U Vidinu bio je Osman aga Pasvandzic neprijateljem jednom ili dvojici 
dostojanstvenika sultan Selimovih, koji ga oklevetase kod cara samo radi toga, 
sto im se nije pokoravao. Posto car nije znao pravo stanje stvari, odredi 300.000 
vojnika da smaknu Pasvandzica a ova vojska izbaci na tvrdavu za 8—9 mje- 
seci na stotine hiljada topova i kuinbara. Napokon ispade Vidinlija jedne nodi 
iz tvrdave i rastjera u neredu pase i njihovu vojsku i tako oslobodi ziteljstvo 
od opsade, a ovo se zbi Bozijom pomocu, sto svakoga iznenadi. Bog radi ono, 
sto on node! 5, dzemaziul-evela 1213. (15. okt. 1798.) pojavise se nekakovejade u 
Oabeli tc misljahu, da de neprijatelj navaliti, sto jave i u Sarajevo; ali se to ne 
obistini, nego se saznade, da je to laz. Francuski ulazak u Egipat bi povodom 
prepirkama, a Bog zna, da ill je sam car tamo poslao, sto je drzavna tajna, 
docim je ono, sto svjetina nagada. sve besposlica i hipoteza. Ood. 1213. (15. 6. 
1798) kroz cio erbein vladase velika zima i bjese mnogo leda. U mjesecu sevalii 




1 69 1 97 

slize iz Dubroviiika u ^arajevsku tvrdavu 90 tovara topovskih taneta. Car sultan 
Selim bio jc sklon sprain odzaklijama, a 17. sevala 1213. (26. marta 1799.) 
stize tuzitelj u Bosnu protiv jamaka. 

God. 1213. bi Hadzi Osman pasa imenovan bos. valijom. te mu odose u 
susret travnicki prvaci do u Novi Pazar; ali pasa bi od cara opozvan i povracen. 
Iste godine stigose pasinski tugovi Cehaji Perisan Mustaj pasinom. 18. rnuharema 
1214. (22. juna 1799.; srusi se svod Kozije cuprije u blizini grada Sarajeva na 
5—6 majstora. koji s j bili odredeni, da ju grade i od njih jedan zaglavi a ostali 
sc ozlijedise. 3. safera 1214. (7. jula 1799.) ponovno stize agalik Memis agi i 
pukosc topovi. Na Ilinj-dan ispucase topovi u siavu zamjenistva novog pase. 
Husein pasa Zihnelija bi imenovan na Bosnu. Cehaja umrlog bos. valija Mustaj 
pase posta pasom i stigose mu tugovi u Travnik. Bio je pasom mjesec dana te 
bi svrgnut, a gorespomenuti Zihnelija imenovan, a cehaja pasa ode 14. rebiul- 
evela 1214. (13. augusta 1799.). Na bos. granici umrije i Hasan pasa Zihnelija, 
na sto se vratise u Travnik travnicki prvaci, a to je znak da covjek umuje, 
a Bog osuduje. U cetvrtak prje Mitrova na 5 dana isplatise se janjicarske place. 
Stize carska zapovijed, da mutevelija imade hitro zgotoviti fodule (somune) i 
dijeliti ill iz Imarethane onim osobama, koje imadu na to pravo, na sto sagradise 
pec i ponovise kotlove te se poce praviti corba i kuhati hljeb u redzepu 1214. 
Na svetu veCer 10. sabana 1214. (7. juna 1800.) umrije jedan dzuzhan (osoba, 
koja uci dnevno kur'an u dzamiji), na sto mula mesceme i mutevelija meni 
skromnom piscu mula Mustafi, povjerise tu ispraznjenu sluzbu i opredijeliSe mi 
dnevno jednu corbu i po dvije fodule te tak ) postah i ja bajagi murtezikom, 
(vakufskim sluzbenikom). Na isplati janjicarakih placa rekose, da nije upisano 
u izvatku 400 osoba, koji ne primise placa, a i pokrajinci dobise samo po polo- 
vicu place. Bio je od vajkada obicaj, da se oglasuje ramazan stopovima, koji 
bi zagruliali tza i<5indije (pred mrak); ali posto se sada nije zasvjedocio novi 
mjesec. slozi se narod, da zaposti u utorak, nu glas stize kasno, da je viden 
novi mjesec, te puknuse topovi u 6 sati noci i poce post od ponedjeljka a ne 
od utorka, dapace se klanjala i teravija na 1—2 mjesta. 4. dan ramazanskog 
bajrama 1214. (30. jan. 1800.) ode Mutevelija Qazi Husrev begova vakufa u 
Carigrad, da polozi vakufskc ra5une na rukc Kaba-agc. Na prvi dan pramaljeca 
(sultani-nevruza) bi veoma studeno, tako da mnogi starci toga ne pamte. 
21. zilhidzeta 1214. (16. maja 1800.) bi svrgnut Memisaga, a dode novi aga Ahmet 
aga. Durdevo se desi uz kurbanski bajram. U muharemu god. 1215. (25. V. 
1800.) bi obnovljen citav olovni krov na Carevoj dzamiji i ozivjese i protekose 
nekoliko pokvarenih cesmi. U novu cesmu u dzamiji KoiukSijine mahale, bi 
dovedena voda iz Hrvatinskog vrela, koja protece. Dode novi mula^Sin nekog 
serdcngecdijskog age usmrti svoju inajku a posliie poludi te ga otpremisc iz 
lud nice u Tekiji ji_ Travnik, da ga tkogod drugi lijeci; ali on naumi izvesti 
samoubijstvo, sto mu ne uspije, jedino ozlijedi oko^Qodine 1216. (14. V. 1801.) 
padc meni skromnomu kap te ne nastojah vise da biljezim dogadaje i nekro- 
logije, uslijed cega i ne pitah za umrle. Ako Bog da zabiljezicu u god. 1217. 
(4. V. 1802.). Mnogo mi je godina te sam prevalio sedamdesetu! 

PoCetak godine 1217. (4. V. 1802.) bi u utorak. U Cemalusi mahali bi 
udavljena jedna bogata zena, na sto rekose, da je u torn umorstvu sudjelovao 
mozda i Ibrahim aga serdengecdija. te spomenuse bratu mu Kalafatli haseki 

8 



98 [70] 

Mehmed agi prostih rije&i, ?.b ' si >meaiiti nsmrti svojom puSkom. 

Ovo je cudnovat dogadaj. A Mehmed aga je bio zrtva potvore. 

Pocetak godine 1218. (23. 4. 1803.) hi u utorak. Lutfi beg Curcic umrije 
naprasito. Na Vratniku izgorje nova kuda jednog bajraktara. 

Pripomena. 

lznosim eto prijevod jedne rukopisne knjige, pisane turskim jezikom. koja 
je za mjesne prilike grada Sarajeva u godinaina od 1160. — 1218. po Hedzri dosta 
zanimiva a poznata je pod imenom >Baseskijine medzmue«. Original ove turske 
kronike nalazi u Gazi Husrevbegovoj cutubhani u Sarajevu a broji 163 stranica, 
formata od 28 X 19 cm. Pisana je pismom neshijom, na mnogo mjesta dosta ne- 
citljivom i nerazgovjetnom. Biljezeci svoje zapise, pisac se — kako de se vidjeti 
i iz prevoda — nije drzao stanovitog reda. On datira godine redovito po hedzri 
a danove i mjesece dogadaja vecinom po arapskom kalendaru, ali negdje i po 
julijanskom a i po pojedinim narodnim svetkovinama, kao Durdevu, llinj-danu 
i Mitrov-danu; a posto je pisac bio donekle upucen i u astronomiji. biijezi kad- 
kad dogadaje i po kretanju sunca u pojedinim zvijezdima. Mjesece oznacuje po- 
gdjegdje hrvatskim jezikom kao sijecan. veljaca. ozujak, a katkad i po'latinskim 
nazivirna: august, September i t. d. Stil Baseskijin dosta je nesavrsen i nesuvisao 
s razloga, sto je pisac bio rodeni Bosnjak i nije bio dosta vjest turskom jeziku. 

Za to molim citaoce ovog prijevoda, da to uzme u obzir i da opetovanja 
datuma i pojedine nesuvislosti u tekstu ne pripisuje meni, nego izvoru, kojega 
sam se morao sto tocnije drzati. 

Osim originalnog rukopisa ima jos i dva prepisa te zbirke, od kojih je 
je jedan vlasnistvo zemaljskog muzeja. ku|)ljeu na drazbi ostavstine merhuma 
Sejfudina Kemure. Ovaj prepis, kojeg su pisale cetiri razne osobe, pun je orto- 
grafskih i stilistickih pogresaka, uslijed cega sam morao posuditi drugi prepis od 
gosp. Muhamed Enveri ef. Kadica. naseg uglednog domaceg povjesticara. Sto se 
tice originala. nisam se na zalost mogao s njim posluziti, prem sam ga u dva 
puta sluzbeno potrazivao putem direkcije ovog muzeja i to jedino s razloga, 
jer je na origirialu napisana biljeska, sto ju je dao napisati neki Alajbegovid, 
koji je tu knjigih uvakufljenu od prije od nekoga u Sehdinovu kutubiianu, 
bespravno zadrzavao preko 50 godina. Kada je — nakon smrti Sejfudin 
ef. Kemure — seriatski sud poceo traziti taj original, za koji je znalo dosta osoba 
da se nalazi kod Alajbegovica. i kada je seriatski sud u Sarajevu sluzbeno po- 
zvao pridrznika zbirke, da je vrati vakuiu, nacinio je na kraju originala biljesku, 
u kojoj nalaze, da se knjiga ne smije iznositi izvan Gazi liusrev begove dutub- 
hane, kao da je toboz on prvobitni vakif. 

Zbirka je razdijeljena na dva odsjeka. od kojih prvi sadrzaje kroniku dobe 
Mula Mustate, a drugi popis osoba, koje su umrle u Sarajevu izmedu godine 
1170— 1217. (1756.— 1802.). 

Za sada preveo sam prvi dio a drugi prevesticu prigodjce i otstampati u 
narednom broju Glasnika zemaljskog muzeja. 

Kako Mula Mustafa vecinom biijezi vlastite dozivljaje pa bili oni kojiput i 
dosta malene vaznosti, biljezio je mnogo toga, sto se tice njega samoga. 

Pisac zbirke poznat je pod nadimkom Mula Mustafe Baseskija a rodio se 
negdje oko god. 1145. (1732.), po svoj prilici u mahali Had/.i liasana Buzadzica 



[711 

ii cijnj je dzamiji bio liatib i imam. God. 1216. (1801.1 pala mu je kap a imiro 
|e I'd svoj prilici god. 1220, (!8n5.), daklc zivio je oko nekili 75 godina. Gdje je 
ukonan, to se nije dale ustaiioviti all nagada se, da ce biti u grobistu Hadzi 
Sinanove tekije, tim vise sto je i sam za svoga zivota bio sljedbenik sejlia te 
tekije. God. 1184. il/70.) slusao je predavanja Hadzi Vlehmed ef. Velihodzica iz 
multeke i astronomije skupa sa mula Ibrahimoin Abadzicem. bratom inula Hasa- 
notn i drugim siusateljima. God. 11S6. (=1772.) povecao svoj ducan pod sat- 
kulom. gdje se je bavio pisanjem pisama i molbenica skupa s mula Gsmanom. 
God. 1189, 2-t. rebiui-evela (25. maja 1775.) rodio mu se je sin Mustafa od 
supruge mu Safije, kceri Mustafe Cartozana. sina Alijagina. 

God. 1190. (1776.) dobio je dozvolu od tekijskoga sejlia Hadzi Malimuta 
za pisanje zapisa i placao je iste godine dnevno najamniiiu za dudan pod sat- 
kulom po 10 akceia. God. 1191. (1777.) odrekao se je dzamijske sluzbe u Hadzi 
Hasaha Buzadzica maliali i predao ju inula Fazliji Se£i. God. 1192. 17. redzepa 
(II. aug. 1778.) rodila mu se je kecrka Merjema u Mimar-Sinanovoj mahali te 
veli da mu je ona 9. djete, od kojih je s njom ostalo na zivotu samo troje. 
God. 119.3. 1. ramazana (12. sept. 1779.) pisac je opet nastupio besplatno svoju 
sluzbu u dzamiji, posto je mula Se£o otisao s obitelju u selo na hodzaluk uz 
godisnju placu po 100 grosa. God. 1194. bolovao je pisac po 3. put na vruclci. 
God. 1195. 10. redzepa (2. jula 1781.) odselio je s obitelju u dzemat Zgoscu 
(pokraj Kaknja). gdje je postao i metefskim hodzom a ujedno napustio i svoj 
ducan pod-sat kulom. God. 1196. 17. rebiui-evela (2. marta 1782.) vratio se je 
u Sarajevo a za vrijeme, dok je boravio u Zgos£i. nije biljezio dogadaja, koji 
su se zbili za njegove odsutnosti iz Sarajeva. God. 1196. 22. dzemaziul-evela 
(5. maja 1782.) rodila mu se kderka. God. 1197. u mjesecu saferu napustio je 
svoj veliki ducan. kojeg je najmio mula Ibrahim, pak je otisao po drugi put u 
dzemat Zgoscu. gdje je opet postao hodzom mejtefskim i tu ostao oko godinu 
dana. Iste godine napustio je imamsku sluzbu u dzamiji Hadzi Hasana Buzadzica 
maliali, jer su mu neke osobe bile neprijatne. te je primio cetirimjesecnu pladu 
od 4 vizlina (6 grosa), pridrzav nadalje sluzbu hatiba. God. 1199. (1785.) iselio 
je iz ducana poJ sat-kulom i preselio u ducan pokraj Imaretskog liana kraj sat- 
kule. God. 120''. (1786.) dao je svoga sina Mustafu na zanat berberu inula 
Saliliu, da se poducava o brijanju. God. 1202., pisuci pisma Sarajkama, koja su 
slali svojim muzevima i rodacima na vojni u Gradiskoj, Bijeljini i Ostrovici, imao 
jo osobito dobru zaradu. a 1205. 3. zilkadeta -(4. jula 1791.) posao mu je sin 
Mustafa s ostalom omladinom na vojnu pod barjakom Kara Ahmeta. God. 1207. 
(I9./VI1I 1792.) iznosila mu je godisnja zarada u njegovu ducanu svotu od 269 
grosa. God. 1214. 27. sabana (14. juna 1800.) postao je dzuzhanom u dzamiji 
Gazi Husrevbegovoj i poceo dnevno dobivati dorbu i po dvije fodule. God. 1215. 
(25. /V. lbOO.) zabiljezeno je u prepisu zbirkc merhum Sejfudin ef. Kemure, da 
mu se je rodio sin Mustafa, docim prepis Muhamed Enveri ef. Kadica toga ne 
biljezi. God. 1216. (14. /V. .1801.) biljezi pisac, da mu je pala kap te da se vise 
nije trsio biljezi ti ni dogadaja, niti pop : sivati umrle osobe. ali i nakon toga zabi- 
Ijezio je drhtavom rukorn jos po koju vijest. Kada je mula Mustafa preselio na 
onaj svijet nije poznato, ali se moze predpostaviti, da je umro u god. 1220. 
Izricem mu ralunet-ulalii-alejlii rahmeten vasiaten, za trud i napor, sto ga je 
ulozio za pisanje ove zbirke, koju evo prevedoli. 

s* 



urn 



[72] 



Posto nije bilo uputno izbjegavati n ovotn prijevodu neke skroz zna&ajne 

tureizme i arabizme, koje su po gdjekojem citatelja nepoznate, dodajem ovdje 



Popis i tumaCenje nekih rijeCi. 



Ajan = narodni predstavnik na 

vilajetskom divanu. izabran 

od naroda. 
aksam = zalazak sunca. 
alemdar = zastavnik. 
alim = uSenjak. 
bajrani = muslim. svetkovina. 
baklava = slatka pita, 
bazerdzan = trgovac. 
bejzavija = knjiga, koja se bavi 

tumadenjem Kurana. 
berdul-adzuz = babe (proljetni 
' vjetrovi). 

beslija = vrst janjicarske vojske. 
binis = 5iroka kabanica, sto su 

nosili odlidnici za svedanosti. 
bostan = vrt za povrce. 
bujrultiia = valinska naredba. 
debedzija = obrtnik, koji pravi 

debeta. 
£au£ = u staro doba pobocnik, 

u novije vodnik. 
derhi-felek = ratna sprava, koja 

je sipala vatru na neprijatelja. 

vatromet. 
cifuthana=havra, sinagoga. 
difluk = kmetovsko seliSte. 
dohadar=cinovnik, koji bi do- 

nosio carske fermane i vali- 

jinske naredbe. 
dalkilid = vrsta konjice, koja jc 

nasrtala na neprijatelja golim 

sabljama u ruci. 
dar-ul-harb = neprijateljska ze- 

tnlja. 
devri-iskat = milostinja, koja se 

dijeli za oprost grijeha- 
doadzija = oni koji obavlja mo- 

Iitvu. 
donanma = proslava carskog 

dana prigodom koje se grad 

kiti i svjetlo pali. 
dova = molitva. 
erbein = prvih 40 dana prave 

zime, podinje 23. decembra a 

svrsaje 31. januara. 
ezan = poziv mujezinov na nio- 

litvu. 
dzenaza = sprovvd. 
dzuma = pelak i vjerski obred, 

koji se petkom u podne oba- 
vlja. 



dzuz-lian = osoba. koja uci dne- 

vno po jedan dzuz kur"ana za 

duSu nekog dobrotvora. 
dzemrei-ula = vrijeme, koje po- 

cimlje na 20, iebruara a traje 

do 27. iebruara. 
feraiz = seriatskodiobeno pravo. 
ferjadcija = glasonoSa iz Ivrda ve, 

na koju je neprijateli navalio, 

koji trazi pomod. 
iikh = seriatsko pravo. 
fodula = hljeb u obliku samuna. 
halad = grebenar. 
halva = slatko jelo od niseste, 

secera i masla. 
hanikali = tekija. sjediste seiha. 
harac = porez, sto su ga krs- 

dani davali. 
hamsin = 50 dana zime iza er- 

beina. 
hatat = kaligraf. 
liatib = vjerski sluzbenik, koji 

uci liutbu petkom iza dzume 

namaza. 
hilat = odiielo. 

hutha = molitva, koju uci hatib. 
hazinedar = riznidar. 
idindija = vjerski ob'ed, koji se 

vrsi izmedu podneva i zalaza 

sunca. 
ilam = odluka ili osuda Seriat- 

skog suda. 
iltni-adab = nauka o disputaciji. 
ilmi-beian = ogranak retorike. 
ilmi-meani= sintaksa. 
imam = miislimanski svedenik. 
imdadi-seteriie = ratna pripo 

mod. 
imsak = vrijeme, u koje se ima 

zapostiti. 
kadija = 5eriatski sudija. 
kauk = veiika janjidarska kapa. 
kalafat = crveni culah, kojeg su 

nosili janjicarske age. 
kantar = vaga: tezina od 56 Ay. 

408y. 
kazaz = obrtnfk, koji susi sviiu. 
kesa = svota od 500 grosa. 
konak = ured, valijino sjediste, 

a docnije i kuce velikana. 
kontu5 = gornji kaput, slo ga 

nose tatarski bezi. 



krevet = klupa. 
kudret-topovi = podzemna ili 

nebeska tutnjava. 
kurban-bajram, blagdan, na koji 

se kolju ovnovi. 
kusanma = svedanost, koju su 

obrtnici priredivalt prigodom 

unapredivanja segrta za kalfe, 

a kalie za majstore. 
mahzar = opda tuzba.molbenica. 
marifetlija = uman, ufien. 
medresa = teoIoska skola. 
mehdema=5eriatski sud. 
sofa=klupa, krevet. 
inelhema = astronomska knjiga, 

koja proride budude doga- 

daje. 
menzilhana = posta. 
merhum = pokojni. 
mesdid = mala dzamija bez mi- 
ll a re. 
mestve = koznate darape, koje 

se nose u kundurama. 
mestvedzija = obrtnik, koji se 

bavi tim zanatom. 
mirmiran = beglerbeg. Sin skop- 

dan s naslovom paSe II. reda. 
mubasir = glasnik. 
muftija = duhovnik, koji izdaje 

(fetve) na temelju Seriatskili 

propisa. 
mnjezin = vjerski sluzbenik, koji 

s minare oglasuje vrijeme 

molitava 
mukantarat = kvadrant. 
mula = duliovniCki veci 6in, koji 

se dijeli vjerskim i seriatskim 

viSim dinovnicima, kao kadi- 
jam za turske vlade. koji su 

sluzbovali u Bosni. 
multeka = knjiga o seriatskim 

pravnim propisima. 
mumdzija = obrtnik, koji pravi 

svijece. 
musaf = kur'an 
musafirhana = svratiste. 
musala = mjesto otvoreno, gdje 

se namaz klanja. 
muteselim = valijin povjerenik u 

okruzjima. 
muteveliia = nadgleduik vakuf- 

skih dobara- 



I---M 



101 



ii. ii vrtsvirke 

skoj. 
iiamaz = molitva muslimana, 

koja se more, obaviti dnevno 

po 5 puta. 
neiiti-ani = puCki ustase. 
odzakliia = ianjifiar. 
orta = janjiC-arski bataljon. 
pehlivan = hrvafi ili akrobat. 
ruh-daire = kvadranl. 
salijanedzija = cino\ uik, koji je 

utjeravao janjiCarske plaife iz 

odredenih izvora. 
sebil = cesma. vodomet. 
sedzada = rnali cilimCid, 11a ko- 

jem iiiusliniani obavljaju mo- 

lilvu. 
seieri-imdadija = ralna pripo- 

raoC- 
sejban = kod janjiCara zaseban 

odio vojske. 
serhadlija = graniiar. 



~i',iliil.n = .'inns nil,, kni 

s*ao kod velikog vezira oruzje: 

kod junjidara visi zapovjednik. 
softa = dak, koji pohada me- 

dresu 
subasa = Oinovuik, koji !e uprav- 

liao iednom provinciiom, po- 

slije nadglednik Oiftluka kod 

iednog bega ili spahiie. 
stiliaui-nevroz -= prvi dan pra- 

maljeca. 
snnetska gozba = gozba, prigo- 

dom obrezivanja. 
scbhun = noina navala. 
.senlik = veselje, zabava. 
serefe = galerija na minari, gdje 

mujezin ufii. 
talak = razvod braka. 
tatar = glasonoSa, 
tefterdar =direktor financija u 

pokrajini. 
telal = javni glasnik. 



. ■. ! ; 

je imao (ikiOeno odtfelo. 
leravija = vjerski obred uz ra- 

mazan. 
lerzija = krojafi. 
tesavuf = misticizam. 
tesavtirat = dio logike- 
tevhid = vjerski obred. 
tug = znak od konjske dlake, 

koii se djelio kao odlikovanie 

pasama. 
turnadzija = janjicarski Cinovnik, 

koii ie sakupljao mladice za 

jarijifiarsko kolo. 
ulema = mnozina od alima, ucc- 

njaci. 
vaiz = pripoviedac. 
vilajet — pokrajina. 
zabit = redarstvenizapovjednik, 

U op£e zapovjednik. 
zicir = molitva, koja se glasno 

obavlja. 



R. Muderizovic. 



Tercijarna zavala Vrbasa kod Banje Luke i njene terase. 

Geomorfologijski prilog 
Stanka Pavi£i£a. 



Pri raspredanju pitanja geomorfologijske prirode poCesto se u novije doba 
isticala potreba proucavanja terasa u rijecnim dolinama i dolinskim prosircima. 
Od temeljnog razbistrivanja toga pitanja ocekuje nauka rijesenje gdjekojeg geolo- 
gijskog problema. Nije ni cudo. Ve£ u onoj mrsavoj gradi, koju do sada o 
rijecnim terasama imamo, napadna je kongruencija nekih pojava pri terasama, 
koje su prostorno veoma udaljene. Qotovo nam se posvuda javlja pojednak broj 
terasa, pojednak njihov razmak, a kod najmladili redovno i sastav tla. 

Ta napadna kongruencija vodi niizno do zakljucka, da C"e istim pojavama 
biti i isti uzroci. Sto se dakle vise grade o terasama pribere, bide i taj zakljucak 
na sigurnoj podlozi, te ce se neki geologijski problemi lakse privesti konacnom 
rijesenju. Moi;i 6e se naroiito u vrditi, jesu li terasiranju uzrokom glacijalne i 
interglacijalne faze, kako misli A. Penck ili im je uzrok u ritmickom izdizanju 
i spustanju masa, kako tvrdi De Lamothe ili su terase produkt obiju ovih pojava. 

S toga razloga pozabavio sam se za svog boravka u Banjoj Luci nekoliko 
godina proucavanjem terasa u tamosnjoj zavali Vrbasa, a s tim u vezi dakako 
i sa samom zavalom, te ovdje iznosirn rezultate toga svoga rada. 

Ta je zavala kao neko predvorje prostranog i plodnog Lijevce-polja, s kojim 
ga veze klanac na uscu Ivanjske u Vrbas, gdje su se brda sa zapada i s istoka 
veoma primaknuia. Qlavna osovina zavale ide od .IJZ. prema SSJ., a duzina bi 
joj od glave kod Qornjeg Sehera pa do kraja kod usca Ivanjske u Vrbas bila 
kojih 15 Arm, dok je najveda sirina (Z.IZ— ISI) od Lauskog ugljenog majdana do 
sela Vrbanje nekih 5 km. Zagraduju je sa zapada Laus i Petricevacka brda, 
dok je sa istoka zarubljuje Star£evica i nisko pobrde, koje tamo zovu trapistska 
suma. To pobrde zadnji su zapadni ogranci Borje i Ljubic-planine. Niska su to 
uzvisenja, a medu njima je Starcevica sa najvisim vrskom od 509 m na prvom 
mjestu. Kako je a. v. Banje Luke, koja se je smjestila na dnu zavale, 160 m, 
to se najbliza brdska ograda zavale nad dnom njezinim ne izdize vise od nekih 
350 m. Dakako da se zalede till zagradnih brda na obje strane, a osobito na 
jug, jugozapad i jugoistok prema bosansko-hercegovackoj vodomedi sve jace 
uzdize. Sva su ta porub-brda zavale pitoma, lijepom vegetacijom prekrita, samo 
pri glavi zavale, na jugu, javljaju se uzvisenja, koja odaju divljiji, kraski karakter. 



1 1 1-1 



' 



Moja se posniatr;iiij;i odnose na juznc dvijc trccine zavale od Oornjeg 
Sehera. juznog predgrada Banje Luke, do nize manastira Petrieevea na lijevoj 
i trapistskoga manastira na desnoj obali Vrbasa, a u duzini kojili \^ km. Rijeka 
Vrbas prosijeca zavalu duzinskom osovinom, no kad si je kod Oornjeg £ehera 
probila put kroz krsevite kreenjacke Stijene, preteglo je u mekim flisnim i neogeu- 
skim naslagama zakretanje na desno. pa tako citavi tok Vrbasa u zavali stvara 
povelik, meandrima narovasen Ink, otvoren na zapad. 

Na donjim brdskim stranama zavale opazice i manje vjesto oko. osobito 
na zapadu, kako se tie ispinje na stepenice, jer se je na istocnu stranu zbog 
lateralne erozije trag tek nekim terasama rudimentarno sac-uvao. I na zapadnoj 
su strani potoei i bujice starije terase deiormirali, ali im izvjezbano oko ipak 
moze da uhvati trag. 

Na toj sam strani mogao slijediti tragove od sedam terasa, tek im broj 
prema glavi zavale u Qornjem Seheru biva manji, jer se tu rijeSna dolina 
suzuje, pa se dvjema najnizim i najmladim gubi trag. 

Visina je pojedinili terasa mjerena na razlicitim mjestinia aneroid-lu'pso- 
melrom, pa cemo ovdje iznijet srednju visinu svake pojedine terase: 

I. terasa 162 m nad Vrbasom u apsolutnoj visini od 315 m 

II. , 130 m „ „ „ „ „ „ 283 m 

III. „ 100 m , „ „ „ 253 m 

IV. 65 m „ ,. „ „ „ „ 218 m 

V. „ (manastirska ') t.) 27 m „ „ „ „ „ „ 180 m 

VI. „ (monument 1 ) t.) 10 m „ „ „ „ „ ., 163 m 

VII. „ 7 m „ „ ., „ „ „ 160 m 

Sve ako se starina terasa i nije rnogla fosilima utvrditi, moze se iz razli- 
citih drugih okolnosti zakljucivat, da je najgornja pliocenska, a ostale da su 
diluvijske. Dakako da se je gdjekojoj terasi trag i dalje od Qor. Seliera uz Vrbas 
safiuvao. Tako sam voze(3i se iz Banje Luke u Jajce u svakom dolinskotn pro- 
sirku Vrbasa zapazio terasirano tie. Poznati naucenjak u geomortologijskim pita- 
njima, A. Penck, nasao je jos pred neko 20 godina pliocensko korito Vrbasa 
blizu kule Bo£ca, a u visini od 130 m nad danasnjim licem rijeke. Prema tome 
mogli bismo i za nasu I. (315 m) terasu gotovo nekom sigurnoscu uzeti, da je 
pliscenskog porijetla, dok bi ostalih sest pripadalo diluviju. 

Ogledajmo malo petrografsku narav zagradnih brda zavale, a iza toga 
cemo se pozabaviti njenim postankom i razvitkom terasa na njenim stranama. 

Od zagradnih je brda na zapadu na prvom mjestu Laus, koji se izdize do 
visine od 383m. Najgornji mil dio sastoji od crvenkastoljubicastog jurskog kre£- 
njaka (Aptychenkalk) skriljave strukture, koji od vrska pa do linije od 350 m 
potpuno dominira. Naslage mu se pruzaju od zapada na istok, veoma su ispre- 
vijane, isprelamane, pretezno padaju pod velikim kutom na jug, a ima ill i sasvim 
uspravnih. Mogu se doduse naslage toga jurskog kreenjaka nadi i u manjoj 
visini, gdje su gornje fliske i neogene naslage denudirane, kao sto se to vidi u 
malom razmaku od vrska Lauseva na istok u jednom jarku kod ciglane Hamzage 



') Jer se na njenom rubn izdize franjev. manastir Petricevac. 

») Jer se na njenom rubu izdise monument palim vojnicima 1S7S. god. 



\.\] 105 

Hused^inovicii (d. v. 192m). Massi toga krefinjaka probita je mjestimice pogole- 
niini komadima vapncne brefie, koja cini utisak kontakt-brete. Dolje niie gubi 
se toj breci po malo trag, a od 275 m na nize javlja se tek na Jako denudiranim 
mjestima kao i jurski krecnjak. U vrlo erodirarioj jarugi jedne bujice na sje- 
vernom obronku Lausa. prema potoku Crkveni. obje se vrste kamena javljaju 
u golemim komadima. Od 350 m na mze nestaje jurskog krecnjaka najprije pod 
I m dcbelom naslagom ilovace, a zatim pod gradom vece debljine, koja se sasvirn 
prikazuje kao iluvioglacijalni nanos. On je od spomenute hipometricke linije sve 
do visine od 250m glavna petrografska biljega Lausa. Od te visine na nize iii 
ga je mjestimice denudacijom nestalo ili se je hidratizacijom prometnuo u gliiui 
ispremijesanu sitnijim, tvrdim komadicima jaspisa, roznjaka (Hornstein) i lydita. 
Toga fluvioglacijalnog materijala nasao sam i u dolini lijeve Vrbasove pritoke 
Crkvene, koja Laus-brdo sa sjevera zagraduje. Od prilike 6 km od usca toga 
|)otoka, na desnoj obali njegovoj, neposredno uz cestu, koja vodi u Broncani 
Majdan, uzdize se brijezak graden od fluvioglacijalnog materijala u obliku prave 
plasne ka§e (Blocklehm), U zrnatoj glinenoj masi kamenje najrazlicitije veli£ine 
i oblika. ponajvise slabo izbrusenih bridova. 

Od 250 m na nize javlja se pliocenski krecnjacki lapor, natrunjen congeri- 
jama. Naslage mu padaju pod malim kutom (10 — 15°) ponajvise na jugozapad. U 
te je naslage od kastela dalje niz vodu usjekao svoje korito i Vrbas te koinadi 
toga lapora za male vode iz korita proviruju. 

Zagradna uzvisenja dalje od Lausa na sjever, dakle s onu stranu Crkvene, 
jesu niska Petricevacka brda, koja dosezu visinu od 305 m. Prema tome na tint 
brdima 1. terasa ne dolazi nikako, te su u strane tih brda usjecene samo dilu- 
vijske terase. Grada, od koje su ta brda gradena, ista je kao i na Lausu izu- 
zevsi jurski krecnjak, koji je ovdje duboko potonuo te su ga mlade naslage 
prekrile. I vapnena bre5a, sto na LauSu jurski krecnjak probija, nade se ovdje 
samo gdjegdje u fluvioglacijalnom nanosu u manjim komadima, a ne sta- 
novno. Taj je nanos istoga karaktera kao i na Lausu. Qlinena je masa i tu ovdje 
ondje plavkasto siva, dok je pretezno usljed jake oksidacije rdasta. Na III. i IV. 
je terasi (253 m, 218m) proces hidratizacije bio vec" tako jak, da je krecnjackili 
komada kemijskim trosenjem sasvim nestalo, a ostali u glini samo tvrdi kreme- 
nasti komadici. Od V. terase dolje (180 m) vec je sama Sista ilovaca, pa zbog 
toga u toj zoni i nalazimo sve ciglane banjalucke. S ovih je glinastili terasa 
naplavljena glina na najmlade sljuncane terase (VI. i VII.), koje svojom sirinom 
nadilaze sve ostale. Jasno je, da ce glinasta masa na zapadu, gdje stvara elu- 
vialno tie, biti deblja, dok ce prema istoku. k Vrbasu, gdje je naplavijeni pokrov, 
biti sve tanja. Na Petricevackoj je cesti, iza glavnog kolodvora, do 4 m debela. 
pa se tek u toj dubljini javlja diluvijski sljunak; dok na vojnickom vjezbalistu — 
jedva pola kilometra odavde na istok — naslaga gline, izmijesane redovno 
s crnicom, nije deblja od nekoliko decimetara. 

U zoni fluvioglacijalnog nanosa nasao sam na dva mjesta goleme komade 
konglomeratbrece. Jedan je ovakov komad iz spomenutog materijala provirivao 
kao do 3 m dugacka greda u visini od 272 m, dok sam druga dva, nesto manja 
komada nasao u nesto vecoj visini (309 m). Ocito je, da ti komadi ovdje nisu 
stanovni, pa su valjda sudeci po visini, u kojoj su nadeni, i po jakom trosenju 
(Verwitterung) pliocenskog porijetla. 



ine hi 

Od nasluya na ovoj straui sutvale. koj I tiije samn Ijudskoni oku 

razotkrila, nego ih je covjek svojiin trudom na javu iznio, valja spomenuti mrki 
ugljen, koji pociva na naslagi muljike (Tegel). 

Naslage toga ugljena kao sto i naslage citave banjalucke zavale podrobno 
je istrazio zemaljski geolog Dr. Friedricli Katzer i utvrdio. da je mrki ugljen 
banjalucke zavale oligo-miocenskog porijekla M. 

I za kasnije, svakako postmiocensko stvaranje ugljena u nasoj zavali iniamo 
dokaza, i ako su to samo neznatni zameci stvaranja. Neposreduo na ulazu u 
majdanski rov izdize se brijezak na vrhu nesto plocast, koji se cini da je izmo- 
deliran sto ulijeganjem tla, sto pluviatilnom erozijom iz IV. terase. Na torn bri- 
jesku danas Banjalucani vade krecnjacki lapor (sedra. laus-ka i en) za jednostav- 
nije gradevine, pa su mu naslage lijepo otkrivene. Brijezak je u svemu 220 m 
visok. a najvise njegov dio sastoji od Iapornog krsja, koje je s visih strana 
Lausa dokotrljano. Pod tim krsjem, a u visini od 190 m nasao sam oko 3 cm 
debelu prugu mrkog ljusticavog ugljena. Za kojih 5 m vise gore povlaci se slicna 
pruga do 1 dm debela, a ukrstava se s drugom, tanjom. Postanak till ugljenih 
pruga pada o£ito u najinladi pliocen, jer leze na pliocenskom krecnjackom laporu, 
a jednako se s njegovim naslagama naklaujaju na jug pod kutom od 1.5— 20 u . 

Najnize i najmlade tri terase (V., VI. i VII.) na zapadnoj strani zagradnih 
brda zavale najbolje su saSuvane i najpristupnije su, pa sam njima mogao svoju 
paznju jace prikloniti nego ostalim. Mogao sam im pravac pruzanja i distance 
fiksirati i na papir, tek se zbog nezgodnili prilika ovoga doba nije mogla izra- 
diti karta. 

V. iii manastirska terasa (180 m) moze se pratiti od pocetka zavale kod 
gorujo-seherskoga mosta. gdje se na njenom rubu u visini od 195 m pruza jedna 
ulica. Ta terasa prati spustajudi se lagano sve na nize cestu Gornji Seher— 
Banja Luka s lijeve stran •, pa tek koja 2 km od gornjoseherskoga mosta. kad 
se zavala razinicanjem brda naglo pocne prosirivati, nestaje toga paralelizma. 
Na toj je terasi spomenuta sprijed ciglana Hamzage Husedzinovica (191 m). a 
na njenom se rubu dalje pruza Muhurdarevica ulica (184 m). Pravac je ove 
terase isprva od JZ na SI, ali na kojih 500 m pred ugljenim majdanom naglo 
zakrece na SZ prikucivsi se sasvim desnaj obali Crkvene. Taj je potok ovdje 
terasu presjekao, ali joj se nastavak lako razabirc s onu stranu Crkvene na 
Petricevackim brdima. Ovdje rub terase uzima opet stari pravac pruzanja 
JZ— SI sve do franjevaSkog manastira, otkle skrece na SSZ. Otkako je terasa 
zahvatila Petricev^ka brda, nema na njoj gotovo nikakvih gradevina, nego se 
na njoj mahom pruzaju plodna polja. 

Na VI., monument-terasi (163 m) prostire se gotovo citava Banja Luka. 
Pocetak joj je na onom injestu obale Vrbasa, gdje rijeka u gradskom podrucju 
sasvim pociiije zakretati na istok. To je na pocetku Bijelica ulice, kojih 200 m 
nize usca Crkvene. Sve do raskrsca ceste Gradiska — manastir trapista pruza 
se u glavnom pravcem JZ— SI. Tu, kod mituice, na sjev. periferiji grada, zakrene 
na SZ te se kod manastira priku£i na 100 m manastirskoj terasi zarubljujuci 
najprije s lijeva. a onda s desna cestu, koja se od gradiskanske odbija u Prijedor. 

') Dr. Friedricli Katzer »Die Braiinkohleiiablagening von Banja Luka in Bosnien« Bee, 
Manz 1913. i «Die montangeoloKischen Verhaltnisse der Braunkohlenablageruiij; von Banja Luka 
n Bosniens Sarajevo 1914. 



151 I" 

Ova je terasa otl svih najsira. a najve&i |oj je Stritia u i>ravcti Z ' (ii 

nuijdaii — vojnicko groblje) te mieri okruglo 1km. Prije no fie zahvatiti vojniiko 
vjezbalistc. presijeca ova terasa srpsko-pravoslavno groblje i Vrbas-aleju. a istocni 
je zid vojniekog groblja bas na njenom rubu. 

lstojni pravac toka pridrzaje Vrbas od prilike 3*5 km, da iza toga opet 
pod pravim kutoni naglo skrene na sjever. Na 500 in pred tim kljueem, bas 
gdje se na suprotnoj (desnoj) obali Vrbasa izdize srpsko-pravoslavna crkva u 
Rcbrovcu, izlazna je tacka VII., najmlade terase. Ona se ces£e i ja£e uvija nego 
ikoja druga; pa kako nam rub svake terase predocuje negdasnju obalu Vrbasa. 
mozemo reci, da je rijeka iza posljednjeg stadija glacijacije (Wiirm-stadij) 
naj jace meandrirala. Odmah se s pocetka u prostoru izmedu vojniekog logora 
i rijecne obale uvija u obliku slova S, a pomakavsi se daleko na istok prema 
Vrbasu zakrece jakom oktikom na SSZ iza Vrbas-kasarne. Odmaknuvsi se u 
torn pravcu na kojih 500 m od kasarne odbija se opet gotovo pod pravim kutom 
na Z prema spomeniku na rubu VI. terase, otkle (na 350— 400 m pred spome- 
nikom) zakrene na SSZ, a presjekavsi zeljeznicku prugu na SSI drze^i se toga 
pravca sve do iza predgrada. Tit se na rubu ove terase pruza dobar dio ceste. 
sto vodi k manastiru trapista, pa u Deiibasino selo i kupaliste Slatinu. Kad po 
drugi put presijece zeljeznicku prugu i spomenutu cestu tik pred alejom trapist- 
skih oraha, odbija sc opet na sjever, kuda joj dalje nijesam vise dospio trag 
slijediti. Trapistsku cestu zahvata ova terasa nedaleko od mitnice na sjevernoj 
periferiji grada (Boica han), gdje su se obje najmlade terase jedna drugoj naj 
jace priblizile, da se iza toga sve vise razmaknu. 

Rubovi obiju najmladih terasa usjekli su se u nanos-stozinu glacijalnog 
Mindel-stadija, u koji, kako se cini. pada ona snaznija od dvije do sada pouzdano 
konstatovane glaciacije na tlu Bosne i Hercegovine. Duljinska osovina te stozine 
pada u pravac toka Vrbasa od Oornjeg Sehera do mosta kod kastela, dakle 
ide od JZ na SI. Sirinska se osovina pruza uporedo sa Vrbasovom lijevom 
pritokom Crk venom, dakle u pravcu SZ— JI. U presjecistu obiju osovina, negdje 
kod Ferhadije-dzamije, uajvisa je taCka na oblini te stozine. Ovu tvrdnju potkrep- 
Ijuju visine, utvrdene mjerenjem na razlicitim mjestima banjaluckoga tla. Prirodno 
bismo ocekivali, da 6c banjalucko tie u pravcu toka Vrbasova, dakle od JZ na 
SI neprestano ici na uize, a ipak nije tako. U nekoj duzini, gdje mi je i tok 
kisnice u jarku kraj ceste pokazivao, da de biti protivno, izveo sam tacno 
mjerenje aneroid-hipsometrom i nasao ovo: na Carskom drumu, na neko 425 in 
pred Ferhadijom-dzamijom spusta se tie u nekoj duzini pravcem prema Gornjem 
Seheru, dakle od SI na JZ, a ne kako bismo obrnuto ocekivali. Mjerenjem se 
pokazuje diterencija od malo ne 3 m (167*7 1 — 16479). Tek od spomenute tackc 
pred Ferhadijom. prema Crkveni i dalje, spusta se tie nepreUance na SI, tako 
da je za 2"5 km dalje, kod raskrsca cesta u Qradisku i k trapistima, diterencija 
gotovo za 7 m (Boica han 161 m). 

Jednako se ovakvo opadanje tla opaza u pravcu sirinske osovine, dakle 
iduci od Ferhadije na SZ i JI, samo sto to opadanje nije tako izrazito, jer je na 
tim stranama udubljenje izmedu ruba stozine i zagradnih uzvisenja po malo 
nivelirano naplavljenim i dokotrljanim materijalom sa tih uzvisenja. 

Ogledajmo malko sastav tla dviju najmladih terasa. Sav golemi materijal 
starijeg i mladeg diluvija: krupnije okrugljasto kamenje, plosnije i sitnije, istova- 



I 



108 |fi| 

ravao je Vrbas za stotinc liiljada godina na dun tercijanie banjaluCke zavale. 
Time je dno zavale nivelirano da se danas ukrupno doista prikazuje kao rav.no 
polje. I'ri kopanju jaraka za gradski vodovod i kanalizaciju gledao sam da 
zavirim u te naslage na raznim mjestima grada. Tako sam mogao utvrditi sve 
jafie spustanje pliocenskog krec. lapora na dnu zavale prema predgradu. Zbog 
toga debljina sljuncanih naslaga prema predgradu raste, te ovdje iznosi do 6 m. 
U toj dubljini pocinju naslage pliocenskog krecnjackog lapora, koji se — izuzevsi 
duboko erodirano korito Vrbasa — oku javlja samo na gornjim rubovima zavale. 
Tako ga vec spomenusmo kod ugljenog majdana, a izbija jako na javu i na 
ostrmini V. terase, nedaleko franjevackog manastira. Na obje strane Vrbasova 
korita naci cemo dosta nagusto slabije periodicne izvore. kojima je vododrzljivi 
horizont taj lapor. On uopce za citavo gradsko podrucje stvara nepropusnu 
naslagu, na kojoj se iskuplja voda podzemnica. Protkan je ne samo razlicitim 
kongerijama i melanopsidama. nego se u njem nade vrlo cesto otisaka lisca 
mlade tercijarne flore. Na jug, prema Qornjem Seheru ubrzo mu nestaje trag. 
Samo na desnoj obali Vrbasa, u jednoj drazici, nedaleko od mlinova, vidio sam 
mu mrsave ostatke. Na mjestima, gdje je utjecaju zraka i vode bio jako izvrgnut, 
prometnuo se je u sivkastu glinu. 

Uz danasnju obalu Vrbasa naci ce se sljunak vrlo cesto, narocito u uzim 
dijclovima korita, u obliku konglomerata, t. j. cementiranih, liomogenih krecnja- 
ckih komada, koji su malo kad vedi nego saka. U sljunku podalje od obale 
rjede se nadu konglomerirani komadi, dok je obala gdjegdje u poduljoj liniji sva 
konglomerirana. Na jednom mjestu desne obale. uz mlin, zgodno ie upotrijebio 
prakticni gospodar toga mlina Iijepo svojstvo konglomerata, da u njem nacini 
skroviste za kljusad svojih musterija, a bez velika troska. Tu ce na6\ za ljetne 
pripeke lijepe hladovine, a za nevremena dobro zakloniste. Ovakve su supljare 
u konglomera'.u obicna pojava u dolini Neretve nize Jablanice. InaCe je sljunak 
obiju najmladili terasa veoma razliCite velicine i oblika. Najveci komadi redovno 
nijesu veci nego ljudska glava te su krugljasta oblika, dok su oni manji valj- 
kasti i plocasti. U same}, do 5 m otvorenoj obali Vrbasa kod vojnickog vjezba- 
lista napadno je, da se medu sitnijim komadima dosta nagusto javljaju golemiji 
komadi sa diametrom od 0'5 m. I taj je sljunak prilicno homogen, od komada 
krecnjaka sastavljen, ali se pored komadica jaspisa i roznjaka nade gabra i 
diabas poriira. 

I naslage se u torn sljunku mogu pocesto razabrati te su mahom u hori- 
zontalnom polozaju. Divergencija sljuncanih naslaga tek je izuzetak, a javlja se 
obiCno na tin koritasta oblika. Na ovakvim se mjestima osim sljunka, kao glav- 
nog materijala, nadu uklopljene partije ilovace i crnice. Te su naslage nastale 
u vodi staraci, u okuci rijeke, gdje je voda slabije strujala ili sa rijekom slabo 
komunicirala te stoga slagala najsitniji materijal mulj i pijesak. I na ivicama 
terasa na£i de se ovdje ondje malih nepravilnosti u polozaju sljuncanih naslaga, 
nastalih usljed oscilacije vode uz negdasnju obalu. 

Nesto vecM prostor zahvata meki pjesfiani i glinasti materijal na ina£e 
sljuncanom tlu onaj komad banjaluckog polja, koji se pruza nasuprot uscu Vrbanje 
nesto malo prema kolodvoru predgrada. Stogod se u gradu sljunka i pijeska 
treba, ovdje se, a neposredno uz obalu Vrbasa, kopa. Vadi se taj materijal iz 
dubljine do 5 m, a iza obavljena se posla te jame opet zatrpavaju. Zbog toga je 



1 



my 



ovdje tie neravno te izgleda, kao da je sarnim malim vulkanskim Cwnjevima 

nacickano. Spomemismo sprijed. da je pliocenski kreCnjafiki lapor vododrzljivi 
horizont, o cemu sam se bas u ovom dijelu baiijaluekog polja imao prilike osvje- 
dociti. U jednoj jami vadi covjek pijesak negdje u dubljini od 5 in. Zasjekavsi 
motikom propisti najednom jaki mlaz vode. U torn je komadu redovno ovaj 
sastav tla: gornja je, 0*5 m debela naslaga liumozna: ispod nje je 2 5m debela 
glina pa 1 m debela naslaga pijeska, a tek onda na pliocenskom krec. laporu 
2 in debela naslaga sljunka. Mjestimice su glina i pijesak izmijesani u nekakvu 
pjescanti glinu. koja se po svom karakteru priblizava lossu. Bila bi to nekakva 
lossglina. Protkana je naime prilicno vertikalnim cjevcicama i lomi se u verti- 
kalnim plohama, cime odaje karakter lossa. 

Sav taj meki materijal spada u sedimente inundacije, koji su nastali u mir- 
nijoj i plicoj vodi za posljednje glacijalne faze, gdje je Vrbas bas na torn nijesfu 
zadirao veoma na zapad stvarajuci kao neki zaliv, kako nam to rub najmlade 
terase pokazuje. Akumulaciji na torn mjestu mogla je znatno doprinijet i desna 
jaka pritoka Vrbasova, Vrbanja, koja je na svom uscu usporom svoje vode mogla 
onaj materijal u Vrbasu na daljnjem putu zaustavljat. U torn je dijelu banjalu- 
£kog polja napadno velika mnozina sitnih komadica jaspisa na samoj povrsini 
polja, a taj je za cijelo nanesen vodom Vrbanje, jer je kraj, otkud ta tekucica 
dolazi, tim materijalom bogat, narocito desna obala Vrbanje, kod Kotor-Varosi. 

Na konkavnoj strani rijecnih okuka — a rubovi nam terasa oznacuju neg- 
dasnju obalu — uvijek cemo naci jake naslage sitnijeg i mekseg materijala. 
Rub VI. terase uz prijedorsku cestu kod petricevackog manastira takoder nam 
oznacuje jako negdasnje zakretanje Vrbasa na lijevo, a istice se podebljom 
naslagom pijeska. Isto to vidimo u prednjem d jelu Donjega Sehera kraj Vrbasa, 
a na desnoj obali vise usca Crkvene. Taj dio Banje Luke i danas je na jakoj 
okuki, pa cemo i tu svuda na<Si u gornjoj naslagi ili pjescanu, sipku ilovacu 
(do Tom debelu) ili cisti zuti pijesak (u Maloj carsiji do 3m debeo). 

Kako je vec sprijeda spomenuto, nestalo je terasa na istocnim zagradnim 
brdima zbog jake lateralne erozije, te su se sacuvali tek tragovi mladih lerasa 
ondje, gdje je zavala sira. Tako sam mogao razabrati trag IV., V. i VI. terasi 
na obroncima brda »Trapistske sumes kojoj je najvisi vrsak u Gakovici (458 m). 
Na IV. terasi u maksimalnoj visini od ca. 210 m vodi dobar kolnik kroz lijepo 
gojenu mladu sumicu prema samostanu trapista. Na V. je terasi, nesto od samo- 
stana na JI groblje trapistskoga sirotista, a visina mu je 182 m. Na Vl.se terasi 
nzdize sam trapistski samostan. Mozda bi se tacnim pregledanjem i na ovoj 
strani Vrbasa mogao naci trag jos kojoj terasi. 

Vrijedno je da spomenemo ovdje jos dvije terase, koje se nalaze na lijevom 
uscu Vrbanje u Vrbas. Ona niza odgovarala bi nasoj VII. terasi, sastoji od gli- 
nasto-pjescanog materijala te je lijepa zemlja oranica. Vise nje se uzdize t. zv. 
Vlaski brijeg, plocasta vrha te cini utisak terase, koja bi po visini odgovarala 
nasoj V. terasi. 

Na zagradnim brdima s desne obale Vrbasa, a od Vrbanje na jug, dakle 
na obroncima Starcevice, nigdje nijesam mogao utvrditi nesumnjive tragove tera- 
sama te cu se pozabavit samo sa petrografskim njihovim karakterom. 

Pocetak je nasoj zavali u Qornjem Seheru bas na medi jurskili krecnjaka 
i flis-formacije, koja pada u mladu kredinu formaciju ili u stariji tercijar. Na 



110 [8] 

ovoj jc strani (des a meda ozna&ena markantnom linijoiri sj la pravceni 
od .11 na SZ. Na tom se je rasjedu ovdje stvorilo toplo vrelo od 32' C, cijtt 
ljekovitost tamosnji stanovnici premalo cijene. .lurski su kreCnjaci izvan zone 
naseg razmatranja, jer se na toj strani javljaju samo na jako denudiranim i 
erodiranim injestima. a probiti su kao i na Lausu vapnenoni kontaktbrefiom. Po 
polozaju naslaga vrbaska je zavala gotovo do pred usee Crkvene anaklinalna, 
pa zbog toga ima vrlo mnngo bukova. Stvaraju ill gotovo iskljtieivo naslage 
fiisuog lapornog kreenjaka. koie padaju na J tnjestimice na .IZ. Tek nize usca 
Crkvene tisjeklo sc korito rijeke it pliocenske naslage kreenjackog lapora. a 
karakter je rijecne doline do rijecnog kljuca kod Rebrovca isoklinski, a odavdc 
dalje opet anaklinski. Tako flisne naslage daju zagradnim brdima zavale sve do usca 
Vrbanje glavnu petrografsku biljegu. U vrlo zauimljivu se obliku javlja taj laporni 
kreenjak na 1 km daljine od toplog vrela gornjoseherskog. Sav je u si'ne koma- 
dicc razdrobljen te stanovnieinia gradskim izvrsno sluzi kao zgodan materijal za 
posipavanjc putova u alejama, bascama i parkovhna. Ni na kojem se drugom mjestu 
ne javlja taj kreenjak u torn obliku. Bice da je jaka kontrakeija till naslaga za 
katastrofe oligocen-miocenske bila tome uzrokotn. a potpomogla je taj proces 
valjda i skriljava struktura toga kreenjaka. 

Da se upotpuni petrografska strana naseg razmatranja, spomenucemo makar 
i neznatno razgranjene naslage vapnene sedre na ovoj obali Vrbasa, a u nepo- 
srednoj blizini spomenutog toplog vrela. Suvisna voda otjece iz primitivno ure- 
dene kupkc malim kanalom ispod ceste u Vrbas. Za manje toplili dana od&je 
voda iz dalcka svoj topli karakter puseci se. I svojoj najblizoj okolini daje darez- 
Ijivo nesto svoje topline, pa toj okolnosti ima da zahvali svoj zivot ovdje i jedna 
smokviea. Kako ta voda dolazi iz eisto vapnenasta tla, naslagala je kroz dugi 
niz vijekova podebelu naslagu kalcijeva karbonata UZ obaltt. gdje se u kaska- 
dania spusta u Vrbas, te je rasprskanim vodeniin eesticania tim karbonatom 
inkrusfirala najblizu svoju okolinu. 

Od Vrbanje dalje na sjever flisne su naslage prekrite diluvijskim materi- 
jalom. koji sc je uslijed jake hidratizacije na povrsini prometnuo u podebelu 
naslagu gline, koja mjestimice kao n. pr. kod trapistskog mlina, doseze debljinu 
od lfl/n. Debljina gline kao da raste pravcem od Vrbanje prema samostanu 
trapista. I tu ce se u glini poeesto naei sitnijih komadica jaspisa i drugili silikata. 
Svi su ti silikati naplavljeni Vrbanjom. kao i na spotnenutom dijelu banjaluekog 
polja blizu predgrada. U velikoj mnozini zarubljuje taj materijal Vlaski brijeg na 
kljucu Vrbasovu nesto nize srp. pravoslavne crkve u Rebroveu. Taj je brijeg, 
kao najsjeverniji izbojak Stareevice u gornjim dijelovima graden sve do dubljine 
od kojih 7 m od gline i pjeseenjaka 1 ). Ipak je onaj dio brijega, koji se izdize nepo- 
sredno iiz spomenuti rijeeni kljue, sav od sitnog kremenastog sljunka, a otkrio 
nam ga je Vrbas svojom lateralnom erozijom. Tamo, gdje se na Vrbasu poeinje 
odbijati cesta u selo Vrbanju, Celinac i Kotor-Varos, uzdize se vertikalna presjeka 
brezuljka, sastavljena do 6 m visine sve od samog sitnog sljunka ponajvise zue- 
kasto-ervenkaste i sivkasto zelenkaste boje. Gdjegdje ga probija tanka naslaga 
pjeseaste gline, koja sa5injava i gornju, jedva 1 m debelu prevlaku brezuljka. I 
naslage se mogu u tom nanosu razabirati sa laganim nagibom na jug, Spora- 



') Dr. Katzer -Die iiioiii;ini£eolog. Verliiiltnisse . . .« pag- 24. 



|9| 111 

dicno se umijes'ao ; <5o§kasti koraad, znak, da ga Vrbanja riijc di 

svoin koriiu brusila. 

Promotrivsi petrogratski karakter banjalueke zavale i njezmih terasa poku- 
sacemo prikazati zaokruzeriu sliku njezina posianka i razvitka njezinili terasa. Taj 
je postanak u organskoj vezi sa postankom velike panonske kotline. jer su se 
pri snaznom ulijeganju kore zeinljine na torn mjestu morala i na periferiji kotline 
postvarati iinmja iikknuca. I'ako postado.se danasnja becka, gradacka, mariborska 
i mnogc druge zavale. To bijase negdje u doba izmedu kredine formacije i 
srednjeg inioccna (II. mediteranske stepenice). U to je doba i tie danasnje Bosne 
bilo vec na suhu, te su obronci sjevernilt bosanskili plan-ina, dakako jos vrlo 
slabo izmodelirani, stvarali juznu obalu panonskoga mora. Od kamenja toga 
doba imamo u zagradnim brdima iiase zavale skriljavi laporni krecnjak gornje 
.lure u gornjim partijama Lausa, pa flis-naslage u StarCevici i zapadnim parti- 
jama Lausa. .lurske su naslage, kako i sprijed spomenusmo, jako nagnute, dakle 
je previjanje kore zemljine moralo biti jako. Katastrofa oligocen-miocenska postva- 
rala je u dnu nase zavale naslage mrkog ugljcna. a dobu postanka kazuje nam 
bogata fosilna fauna, nadena u tim naslagama '). Nasa zavala bijase u to doba 
zaliv panonskoga mora, u kome su Vrbas. a vjerovatno i druge neke tekucice. 
slanost morske vode smanjivale. Petricevackih brda i brda »trapistske sume« 
jos tie bijase, jer su to mlade tvorbe, koje se talozenjem u zalivu panonskog 
mora postvarase. Za pliocena stalozila se velika mnozina sitnog materijala. 
krecnjackih cestica, sto ih je Vrbas tekuci preko triaskih, jurskih i kredinilt 
krecnjaka sobom donio. Te su se cestice kalcijevog karbonata izmijesale sa 
glinom, koju su amo nanijele desne i lijeve pritoke Vrbasove, jer je glina talog. 
nastao raspadanjem kristalinskili skriljevaca i eruptivnog kamenja, a s obie 
strane Vrbasa kod Hanje Luke ima i serpentina i gabra. Od smjese till glinastili 
sastojaka i kalcijevog karbonata nastadose debele naslage pliocenskog krecnjackog 
lapora. Ove naslage u nasoj zavali nigdje na povrsini ne prelaze linije od 230 /n, 
a na jug, prema Gornjem Seheru, gdje se dolina pocinje suzivat, naglo se gube. 
Koliko ih je mozda ovdje i bilo, nestalo ih je u uskoj dolini pomalo jacom ero- 
zivnom snagom Vrbasa. Najjace izbiiaju te naslage na javu u brije§ku kod 
ugljenog majdana. Nisko pobrde sto se jo pruzilo s obje strane, a od Crkvene i 
Vrbanje na sjever, gradeno je u donjiin, inedu rasjedima duboko spustenim 
partijama od till naslaga. 

Negdje krajem pliocena ili pocetkom diluvija dogodise se opet znameniti 
geotektonski procesi. .lakim nabiranjem kore zemljine, izdizanjem i spustanjem. 
postvarali se gotovo onakvi oblici tla, kako ih danas vidamo. Ti procesi, naro- 
Sito jako relativno izdizanje tla bijahu uzrokom, da su se klimske prilike pro- 
mijenile, da je velik dio centralne i juzne Evrope bio ledenom korom prevucen. 
U nekoliko se mahova glacijalni stadiji s toplijim, interglacijalnim izmjenjuju, a 
za svake se slijedece glacijacije snijezna linija pomice u vecu visinu. 

Jos je jedna pojava toga doba od velike vaznosti. Rumunjska se geosinkli- 
nala jace uleknula, zbog cega je nastalo jace udubijivanje 2eljeznih vrata. koja 



') Fosilna je fauna i flora banjalucke zavale nabrojena 11 raspravi Dr. Fr. Katzera »Die 
Braunkohlenablaseruns von Banja Luka in Bosnieii" IJeo, Manz 1913. pat. 15 — 19. 



112 10 

dosada kao kanal vezahu more runuinjske zavale sa nanonskim morein. Tim 
udubljivanjem Zeljeznih vrata pocelo se panonsko more ispraznjivati. Dakako da 
na suho izlaze najprije visi, zapadni dijelovi. Becka je zavala vec u levautskoj 
epolii na suliu. Kakogod se velika panonska kotlina isusuje. produljuju Dunav i 
njegove mnoge pritoke svoj tok. Isusivanje te kotline moralo je biti od jaka 
utjecaja za citavo dunavsko porijecje. Snizivanje donjeg erozivnog ba/.ena moralo 
je uroditi jacom erozivnom snagom u gornj.in partijama rijecja. U porijecju svih 
rijeka, sto se salijevahu u panonsko more, javlja se jaca erozija. koja je svoj 
trag morala ostavit u formiranju jedne terase. Spomenutim su se goetektonskim 
procesom mlade pliocenske naslage u nasoj zavali raspucale i pod dosta malim 
kutom nagnule na jugozapad. Sto su te naslage kod ugljenog majdana nagnute 
na jug, tome ce biti cisto lokalni uzrok, t. j. ulijeganje tla na podzemnim suplji- 
nama majdanskoga rova. Razdrobljeni pliocenski lapor Vrbas je lako odnasao 
usijecajuci u njegove naslage pojacanom erozijom svoje korito. 

Niveau pliocenskog korita rijeka, koje danas sa porubnog gorja velike 
panonske kotline prema njenoj nutrasnjosti teku, mogao se je nesumnjivo u 
nekoliko slucajeva utvrditi. pa je redovno u visini od 100— 130 m nad danasnjim 
dnom doline. Bio bi zanimljiv i zahvalan posao istraziti u spomenutom niveau-u 
rijecne doline nutrasnjeg karpatskog lanca sve od usca Morave do Zeljeznih 
vrata; rijecne doline alpskih ogranaka Stajerske, Koruske. Hrvatske-Slavonije 
te gorskih kosa sjeverne Bosne i Srbije. 

Prema istrazivanju De Lamothe-a 1 ) nadene su sublizo u spomenutoj visini 
pliocenske terase u dolinama Rajne, Mosele, Rone i Isere (u Algeriji). Iz toga 
bi se dalo zakljucivati, da izdizanje i spustanje tla (= negativno i pozitivno pomi- 
canje morske medice) zahvata u isti mah golemije prostore. Medutim da se 
teorija o izdizanju masa na citavim kontinentima u isti mah uzdigne do naucnog 
zakona, trebalo bi prikupiti vise primjera nego li ih danas imamo. Svakako je 
sigurno, da je ovakvog izmjenicnog izdizanja i spustanja tla regionalno bilo u 
diluvijsko i postdiluvijsko doba, kako su pokazala istrazivanja u Dardanelima i 
Marmarskom moru. Narocito je bilo izdizanja sa izmjenicnim zastajanjem ili 
vrlo neznatnim spustanjem tla. U podrucju donjega Dunava bilo je po Cvijicu ! ) 
7—8 takvih pomicanja. Ta su pomicanja bez sumnje mogla biti uzrokom tera- 
siranju na stranama rijecnih dolina, te je primjerice spu§tanje tla u podrucju 
donjeg Dunava moralo prouzrociti jacu eroziju u citavom njegovom porijecju. 

Na pliocenski kreenjacki lapor naslagao se do apsolutne visine od 350 m 
iluvioglacijalni nanos, koji je na stranama zagradnih brda najvecim dijelom 
Iiidratizacijom pretvoren u glinu. Tek na malo mjesta, kako to sprijeda spome- 
nusmo, sacuvao se je kao materijal donje morene, kao plasinska kasa. 

Cio taj proces, izgleda, da se je razvijao ovako: Na pragu diluvija, kad 
je u lancu bosansko-hercegovacke vodomede nastalo jako izdiranje, stvorise se 
takve klimske prilike, usljed kojih je i tie nase Bosne prekriveno ledenom korom 
sve do 1000/n a. v., a mozda i nize. Najblize planine nasoj zavali na jug: 
Tisovac (1270 m), Cememica (1330 m), Vlasic (1920 m) 3 ) i druge bijahu za cijelo 



') Rtude comparee des systemes de terrasses des vallees de I'Isser, de la Moselle, du 
Rhiu et du Rhone etc. 

! ) Dr. .1. Cvijic: '■EntwicklungsKeschichle des Kisernen Tores« pag. 43. 

') Udaljenost je till planina od Banje Luke u ravnoj liniji 21 km, 2* fan i 65 km. 



|i II 113 

oledene. Prilika je, da se jc s Vlalfca spuzivala ledena plasina u pravcu od 

jtigoistoka na sjeverozapad. koja se je na kojih 20—25 km pred danasnjom 
Hanjom l.ukom pocela oiapati. Oonje plasno krsje donosila je voda plasenica u 
Vrbas a taj je golemu masu toga materijala istovarivao na svom u§Cu u 
panonsko more, a Hjegovu zalivu, koji se je zbog spomenutog vec uzroka poceo 
ispraznjivati. Istovareno krsje moralo je sastojati od samih krecnjackih komada, 
jer su i pianino, preko kojih se je plasina i voda plasenica pomicala, gradene 
od krecnjaka. Taj materijal mjestimiee i danas nosi na sebi nesumnjivu biljegu 
plasne kase, kako ga samo u donjoj moreni nalazimo. pa tu tvrdnju postavljamo, 
sve ako i nernamo jos zasada dokaza za oledenje malo prije spomenutih planina. 
.Icduako nas nece ometati ni to, sto ni na kojetn komadu toga krsja nijesu 
nadenc karakteristicne zaparane linije (Schrammen), jer poznati geolog za 
glacijalne pojave Heim ') kaze, da se te linije u mekom kamenu vec" na putu 
od 300 m trljanjem mogu izgubiti. 

Danas je najvisa meda tome glacijalnom nanosu u visini od 350 m, a plio 
censkom krecnjackom laporu u visini od 230 m; dakle je naslaga tog glacijainog 
krsja bila preko 100 m debela. Ni ta nas debljina ne moze iznenaditi, jer su i 
glacijalne naslage na svapsko-bavarskoj visoravni tolike debljine, a poznati arae- 
ricki geolog Leverett nasao ill je na obali Qornjeg jezera i do 300 m debljine. 

Iz toga, sto su komadi najstarije glacijacije golemi i slabo izbruseni, mo- 
ramo zakljuciti, da je masa vode, koja ih je dovaljala, morala biti velika, a put 
njihova valjanja dosta kratak. U ovom se je morenskom materijalu stvorila II. 
terasa, kad se je niveau Vrbasa za prve interglacijalne epohe snizio te je time 
usjekao svoje korito u morenski materijal prve glacijacije. 

Terasa III., IV. i V. usjecene su u glinasti materijal, u kome se nade gdje manje 
gdje vise krecnjackih, a narocito sitnih kremenih komada. Po svom sastavu tla jedva 
hi te terase mogle biti produkt glacijacije. One nastadose pojacanom erozijom usljed 
spustanja tla u panonskom, rumunjskom i crnomorskom bazenu za diluvijskih epoha 

Komadi fluvioglacijalnog nanosa najmladih glacijalnih epoha, u koji su se 
usjekle VI. i VII. terasa, mnogo su sitniji, sarovitiji i zaobljeniji. 

Da je pri postanku tih najmladih terasa opet glacijacija imala svoj dio, 
svjedoce nam gdjegdje do 6 in debele naslage sljunka, u koji su usjeCene. 

QIacijalna je naime epoha potenciranom vodenom inasom u zavali prouz- 
roCila jaku akumulaciju sljunka, dok je interglacijalna, susnija, bila uzrokom usi- 
jecanju Vrbasa u taj materijal te time stvaranju terasa. Za stvaranje dviju terasa 
(VI. i VII.) te danasnje sljun£ane obale Vrbasa, valja nam pretpostaviti tri gla- 
cijalna i tri interglacijalna stadija. Tako bismo i na tlu Bosne imali cetiri glaci- 
jacije, kako ih uCer.i A. Penck za alpsko podrucje uzima. 

U Iiosni su mediitini dosada pouzdano dokazane samo dvije glacijacije'): starija 
u visini od kojih IOuO/h (Mindel- ili Risstadij) i mlada u visini od 1400— 1500m. 

To nas u ostalom ne smije smetati, da i u Bosni ne pretpostavimo cetiri 
glacijacije, jer u jednu ruku tie Bosne u torn pogledu nije gotovo nikako ni 
ispitano, a u drugu ruku na nekim planinama Balkanskog poluotoka ima traga 
od cetiri glacijacije, kako ih je prof. Cvijic nasao na Sar-planini i Korabu. 

') Heim »Glelsclierkimde« 367. 

M Dr. Fr. Kalzcr -OeoloK. Fiilirer durch IJosnieii uiul HerceKOvina' Sarajevo 1903. 

9 



Dva Ijetopisa Bosne Srebrene. 

PriopCuje 
dr. fra Julijan Jelenie. 



I. Uvod. 

Ono, sto bijahu za osmanlijske vlade kod nas u Bosni i Hercegovini Kr. 
Sutjeska, Fojnica i Kresevo, bijahu u juznoj Dalmaciji Makarska, Zaostrog i Imocki. 
I tu se u dane veselja i zalosti sahirase katoliiki zivalj, zalazase u Bogil posvecene 
liramove, saputase molitve i iskase pobude, utjehe i nebeske pice; a u samostanima 
se uz psalme i svete imne razlijegase i »Razgovori ugodni naroda slovinskoga«. 
Pa kako i ovi samostani sacinjavahu nekoc dio bosanske redodrzave, cesce 
pomisljah na to, ne bili se i tu stogod naslo, sto bi bilo u stanju osvijetliti tamnu 
povijest nase mukotrpne Bosne Srebrene. Voden torn mislju, krenem pocetkom 
lipnja 1918. i uz mnoge samoprijegore stignem 10. lipnja u krivo prozvano »ravno 
Primorje«, te odsjednein u iranjevaekome samostanu u Makarskoj, gdje me braca 
puna srca prime. Odmah iza odmora, dadnem se na pregledavanje starih ruko- 
pisa i pregledah in blizu citavu nedjelju dana, pocevsi od ranoga jutra pa do 
kasne veceri, ali s dosti cednim uspjehom. Sabrah nesto spomenika i biljezaka 
za najstariju povijest franjevackih skola, te vise biljezaka za »Bio-bibliografiju 
Franjevaca Bosne Srebrene«, na kojim studijama od dulje vremena radim. Pa 
i to bijase iz mlade dobi — iz druge polovice XVII. i prve XVIII. stoljeca. Starije 
valjda stvari postadose plijenom neprijateljskoga varvarstva; jer je poznato, da 
je i samostan ne jedm m rusen — ko, kada bijase na medi, te se Mlecani bojahu, 
da se u njemu ne bi utvrdili Turci, a Turci opet, da ga protiv njili nebi izrabili 
Mlecani. A ne bijase puno srecniji ni Zaostrog, koji se suprot toga ponosi, ne 
samo prahom pjesnika »Milovana«, nego i »kazulom bosanske kraljice Katarine*. 
Odatle je mala razlika moga sedmicnoga zaostroskoga intenzivnoga proucavanja 
od onoga u Makarskoj, dok Imocki, usljed savremenih prometnih poteskoca i 
ne poliodih. 

U Makarskoj jzmedu ostalih starina najvise me zanimase ljetopis fra Nikole 
Qojaka, u kome naidoh i na Ljetopis fra Marka iz Vasiljeva Polja, a u Zaostrogu 
Ljetopis fra Bemardina Nagnanovica. 

9* 



110 



II. Ljetopis fra Marka iz Vasiljeva Folja. 



Ovaj jc Ljetopis ulomak Ijetopisa fra Nikole Gojakovica. 

Qojak bijase iz pocetka £lan bosanske redodrzave, a tamo od 1735. nove 
dalmatinske - - prcsv. Otkupitelja. Rodio sc jc u Velikome Brdn, ne daleko od 
Makarske god. 1680. Bice, da je u red stupio 1693. godine: jer u svome Ijeto- 
pisu pod datumom od 22. ozujka 1731. zabiljezi. kako je 38 godina u samostaiiu 
i kako nije zapamtio tolike zime, kada je izginulo sve zelje. sve pcele, sva sitna 
stoka. a o Uskrsu ne mogase ni jajce dobiti za posvetu: °*$ y»*£ •»« ™»««« fiee™*^ 
^ce M e^e j^eCmH^ (valjda: ni pomisliti) «eoCm£m Cmfi.j j**^ HfoCm^oH ««y^« >f.f Hf.CmJGK 

Cmj 5 !.^ o^ Cnmnf Cm.«f «Mip,J h^C) «j'», "»^ f 38. f'^ 1 "^ M^"* ^""*^ "*i**(i) Cm "J^ *«»fl 
(Sic!) onon€r<ien* ]4J hhC<o, rtJ iC«J«C bibifJ noCo6rnnA« 1 oaonJ nojdwiuj. hh^Cmo HMi-nMpJ noroC*^o h*4itim. 

Redovnicko mu je djelovanje usredotoceno u Makarskoj, gdje je bio vise 
godina gvardijanom. U »Liber Archivialis«, sto se nalazi u Makarskoj, nadoh, 
kako ga starjesinstvo makarskim gvardijanom ili imenuje ili potvrduje 1718., 
1719., 1723., 1724., 1728., 1729., 1730., 1739. i 1740. Za vijecnika bosanske redo- 
drzave bijase izabran s 26 glasova u Brodu 24. kolovoza 1732. Qojak bijase 
kroz citav zivot snazan, bistra uma i bistrih ociju, a dozivi rijetku starost — 
92 godine, 4 mjeseca i devet dana. Njecija ruka u njegovu Ijetopisu zabiljezi mu 
ovu biografiju: »Redus Pater Nicolaus Nimicich dictus Oojak, Diffinitor fuit 
anno 1732. dum adhuc Provincia tota simul erat, et Alma vocabatur. Pater 
benemeritus liujus Provinciae SS™' Redemptoris; maxime autem liujus conventus 
Macharensis. Scripsit multa Diurnalia, et annualia notabilia facta, quae in hoc 
libro continentur, et alibi: nam ipse Archivium Conventus semper tenebat, et 
fidelissimus erat custos ejusdem. Vixit Nonaginta duos annos: Menses quatuor: 
Dies novem, in senectute bona, semper servans (praeter communem senectutem) 
fortitudinem visumque oculorum; ac claritatem mentis usque ad ultimum spirantem. 
Animum suo Creatori efflavit Die 3. Decembris. Anni 1772. sub gubernio Pro- 
vincialatus Adm R. P. Caroli Maroevich . . . Haec necessaria reputavi transmittere 
posteritati. Datum Macarschae die 21. .lanuarii an: 1773.« 

Kao gvardijan 1723. podize toranj, koji se i danas ponosno koci uz franje- 
vacki samostan u Makarskoj ')• Ali puno ce vazniji biti Qojakov ljetopis. 

Ljetopis je velik 29*/, 4- 20 cm, a broji 156 stranica; nu samo prvih 69 
stranica sadrzaje Qojakove dozivljaje. Na str. 70. nalazi se vec navedena Goja- 
kova biografija, a na str. 73.-77. redodrzavnici Bosne Srebrene tamo od 1523., 
pa do 1851. Ovaj su dio talijanski pisale tri ruke te se ne razlikuje od Sipra- 
ciiia i Lasvanina do vecom mrsavoscu. Na str. 81.— 82. nalazi se ona ista 
poslanica bos. kralja Tome, sto je i Lasvanin ima s ) i kojom se plemstvo pozivlje 
na rat protiv Turcina. Qojak naznaCuje i vrelo, odakle ju je u svoj ljetopis 
prenio: »Hujus Epistolae Apographon in Bosnae Regno, in conventu S. Spiritus 
Foinicae, Frum Min. Obs. m S. Fran. ci Proiiae Bosnae Argentinae conservatur. 
Quod fideliter extrahi curavit P. Marianus Lecussich Prouae secretarius, Proulis 



') Toranj je poCeo jos 12. svibnja 1712. fra Franjo Maroevic, te je bio i dovrSen. Ali se 
16. kolovoza 1722. iza duge suse naoblaci, poce grmljavina i ki5a. Tom prigodom jedan groin 
smjeri toranj. jednoga daka i dva svjelovnjaka. Mjesto porusenoga tornja, Oojak sagradi novi. 
Ljetopis fra Nikole G >jaka. 

*) Vidi je u dra. JeleniCa. Ljetopis ira Nikole Las\anina, str. 108.- 109. 



|3) 117 

\ R. P. Augustiui .1 Salmis, die s . xbris 1724. Isti ic Lekusic - Iz fojniCkoga 
grbovnika prepisao una iraena bos. velikasa, Sto ■ih Uojak donosi na str. 83. 38, 
Na strani se 89. 92. broje imena potjickih plemida, ukoliko su ova na temelju 
rijihovih isprava bila poznata. Na str. 95. — 140. nalaze se: -'"tyeGj - w«^t.o^ r .cj 
,»««*« Crr,^- bjw«.jh« u . Qojak naprosto zabilje/.i. da J.e i ovo prepisao. ali ne navede 
odakle: „« -c^ t" hC 4 »«^f 1 °e>° »••«".« ^ 4H hm "H y»^«-. Nu kopajuci dalje. namjeri se 
u matici krstcnili i na izvornik. a taj je Ijetopis fra Pavla Silobadovica. sto ga 
jc fra Stijepo Zlatovic objelodanio u XXI. knjizi »Starina« .lugosl. Akademije u 
Zagrebu. Na str. 144. — 145. nalazi se latinicom i bosaiiicom latinski i hrvatski 
ispisana kratka povijest kapelice i povlastenoga oltara, Sto se nalaze u injesnoj 
franjevackoj crkvi. Na str. 153.— 155. broje se dalmatinski generali i makarski 
providuri, ukoliko ih je pisac doznao. a na strani se 156. nahodi kratka hrono- 
logija tamo od stvorenja svijeta. Jos je znamenita biljeska, sto se nahodi na 
150. strani, a glasi: B rf»fcu«$ £f4 n H H fcSt&u"", h m,,euie mJjiwm, *1&l, » ■Jnfift, 1 jJoCVn.onl. 

no )4onJluK£R*a c-.XhJ ^rfniflCiconJ, .o- J.-"C] CmJiuf no H^€r*i dobao'Ai ixloua, Tfionoaoooi Cao* jlaJrtJfCfTi 

.He 5 .^ «.<«»« ,fre« ^„ m^ H4:H CW* «j«^l^, ^«.<f #ji$e i ( fj« ^ ^€ ^ } .«". 
"4j c ™! -^ 1488." Ostale su strane, izuzevsi 141.— 143. i 147.— 149. prazne. Na 
str. 141. — 143 nalazi se prepis Ljetopisa fra Marka iz Vasiljeva Polja: pa, posto 
ga ovaj potpuno ne zadovolji, na str. 147. — 149. izbroji jos jednom turske careve 
tamo od 1300—1542. i to u glavnome, eno, onako kao »Fojnicka hronika« ili 
»Ljetopis fra Nikole Lasvanina«. 

Odakle je Qojak fra Markov Ljetopis prepisao, kazuje nam sam odmah n 
pocetku, kada veli: »o«ce ..hC*. ^^. ^u^Cm-jl *^ .^e^ *i „,c«» u . Qojak ga je 
dakle ili osobno ili preko Lekusica prepisao iz izvornika, sto se je cuvao u 
Kresevu. A kako je kresevski samostan 1765. skupa s knjiznicom izgorio. to 
Qojaka ide posebna cast, da nam je ovu ma" i blijedu starinu sacuvao. 

Gojakovic je kao i LekusiC znao cijeniti starine, te je u svemu bio to5an i 
savjestan. On poput nasega Bogdanovica tocno biljezi suse, kise, bure, grmlja- 
vine i gromove, gladi, bolesti, borbe fratara s popovima.Torbe Turaka s krsca- 
nima, franjevacke promjene; smrti glasovitijih Franjevaca i t. d. Prepis sam mu 
Silobadovica sravnjivao s izvornikom i opazio, da se samo u poredaju rijeci 
malo razlikujti. Sve to vojuje za to, da je i fra Marka tocno prepisao. 

Qojakovic svoj Ijetopis ne pise poput ostalih savremenih Ijetopisaca Bosne 
Srebrene: da se mladost Semu nauci, ili da se izvrSi zapovijed starijih — on 
pise, jerbo hoce da bude kurijozan. Na pocetku bo se njegova ljetopisa cita: 

» 1 712. M 5M* W *'*J P»>D'i«oaHfc ornHoCJ* tnnrnH KloHOgf K<MJCfb£ «obJ CmtbJo A o ^ o .', h a tj mdKoCi* pfllWM 

1n«c^mH. 0e ^.noC.-^.j ,« ? e «£«« , Bice, da je Qojakovic iz istoga motiva i fra Marka pre- 
pisao, a prepisao ga je bosanskom cirilicom, kao sto je, s malom iznimkom, citav 
Ijetopis pisan i kao sto ga je valjda i fra Marko napisao. s jezicne se i orto- 
grafijske strane moze samo to primjetiti, da mu je jezik, suprot talijanske natruhe- 
vrlo lijep i lagan, a u uporabi je slova »«"«« i »y« nedoSljedan. 

I ako glavna vaznost Qojakova ljetopisa lezi u prvih 69 stranica, ja sam 
za sada vise iz lokalnoga patrijotizma odabrao ovaj neznatni ulomak, a nadam 
se, da ce se tko od brace s onu stranu Dinare jednom prihvatiti cjelokupne 
publikacije — barem djelo za njihovu proslost ima posebnu vaznost. 

Ulomak, sto sam ga ja iz Gojakoviceva ljetopisa uzeo i ovom ga prigodom 
objelodanjujem pod naslavom: » Ljetopis fra Marka iz Vasiljeva Polja«, nije ni§ta 



118 |4| 

drugo do katalog turskih careva s njihovim znaCajnijim odlikama, N'je ovo 
neobicna grada, kojoin bosanski Ijetopisci pane stranice svujili Ijetopisa, ali je 
fra Marko na svoj naeiti donosi: on ne biljezi otkada dokada koji ear vlada, 
ncgo samo koliko godina vlada. Usto nam je ira Marko saeuvao savremenu 
predaju muslimana o porijetlu Fatih-Mehmeda. te da postanal* Sarajeva stoji U 
vezi s propaSdu Hodidjeda. Posebna je opct vaznost ovoga ulomka, Uo nam 
rijesava problem ubikacije Vasiljeva Polja. Vasiljevo Polje nije luobieno u proSlOSti 
bosanskih Franjevaca. S toga sam ga cesto trazio, ali se u tome pitanju ne 
mogoh sve dotle orijentovati, dokle u ovome ulomku ne procitah, da se je tim 
imenom zvalo plodno polje, sto lezi na lijevoj obali Bosne, spra m Mcdrice, a 
na podnog ju -V5cilakar~stana_ cuyeriu T ustasT Kike i Zelica. S te je strane ovaj 
ulomak od velike vaznosti, jer se je uspomena na ovu nomenklatura i u samotre 
nekoc Vasiljevu Polju sasvim izgubila. 

O samome se fra Marku malo Sto znade. Vise Ijetopisaca (Sipracic, Veli- 
kanovic\ Lasvanin, LekuSic) o njemu pisa, ali u glavnome isto. Prema ovini 
bijase iz Vasiljeva Polja, a spadase na franjevacki samostan u Kr. Sutjesci. 
Dana 25. kolovoza 1675. bude u Fojnici izabran za redodrzavnika, te bosanskom 
redodrzavom ravnase sve do 20. srpnja 1678. Redodrzavnistvo mu bijase burno: 
biskup trazijase slobodno providanje zupa; fratri se u Imockome i 2ivogosti pre- 
pirahu radi pripadnosti susjednih zupa; a fra Luka Maruncic u Budimu aposta- 
tova, te red kod Turaka ocrni radi cega redodrzava puno pretrpi. Ali fra Markova 
enerzija na koncu bude okrunjena uspjesima: Maruncic bude degradovan, imocki 
Franjevci iz Imockoga protjerani, a Sv. zbor za rasirenje vjere 10. lipnja 1677. 
odredi, da Franjevci ostanu i dalje do da'jnje odluke u posjedu zakonito stecenili 
prava. Da li je fra Marko osim ovoga Ljetopisa jos sta pisao, nije mi poznato; 
nu sasvim je vjerojatno, da je ovaj Ljetopis bio tek ulomak njegovoga vefiega 
Ijetopisa, koji je moguce 1765. skupa sa samostanom izgorio. 

III. Ljetopis fra Bernardina Nagnanovica. 

Nagnanovic je 5edo krsne Hercegovine — rodio se je u Brocnu 1 ). Kako 
Zlatovi.c" pise, vise je nauke svrsio u Italiji; odakle, »kada se je u svoju drzavu 
povratio, bi mu nalozeno da izucava mladice koji su se prip-avljali za oblacenje. 
za tim predavase filozofiju a kasnje teologiju« ! ). Ali nijesu u svemu ispravne 
daljnje Zlatovi(3eve rijeci: »Kao Lector sexennalis god. 1714. bi odabran 
za tajnika drzave, ali istc godine dovrsi zivot u samostanu Zaostrogu.« 3 ) Prema 
»Liber Archivialis«, sto se nalazi u Makarskoj, Nagnanovic je i poslije 1714. 
bivao lektorom bogoslovijc, te tek 1717., kao isluzeni lektor i aktualni tajnik, u 
Zaostrogu umro. A s ovim se slaze i »Necrologium Bosnae Argentinae« u Kr. 
Sutjesci, kada pise: »Die quinta Octobr. Anno 1717. obiit in Dno R. P. Ber- 
nardinus Nagnanovich Secrttarius Provae« 4 ). 

') Medu lektorima, sto ih definitorij Bosne Srebrene, sabran 24. lipnja 1 715., imenova, 
nalazi se u Budimu kao lektor bogoslovije i »R. P. Bernardinus Naghnanovich a Brochno« 
Liber Archivialis u Makarskoj. 

») Qlasnik Jugoslovenskili Franjevaca, god. 1889., str. 13. 

s ) Ondje, str. 13. 

') Dr. Jelenic, Necrologium Bosnae Argentinae po kodeksu franjev. samostana u Kr. Su- 
tjesci (Sarajevo, 1917.), str. 16. 



vie it sasvitn i ua teinelju ujegovili pisama zakljufiio, da je bio 

dosti visoko naobrazen redovnik: »da je priliSno poznavao izvan hrvatskog i 
lalinskog iezika jo§ i niemaSki, madzarski i talijanski. te se i knjigam bavio«'). 
Notitia i ii ii ncma obiljczja pravoga Ijetopisa, ali ni znanstvene povijesti: ona 
je najvisc mrsava grada S blijedim nacrtom za sustavnu povijest redodrzave 
Bosne Srebrene. Pa i ova nas podsjeca na Gonzagn te odaje. da ju je pisao 
sin Bosne i Hercegovine. Oini se ipak, da je ovo Nagnanovica djelce posebnu 
ulogu igralo s ontt stranii Dinare. Ono se nahodi i u prijepisu u »Manoscritti 
Del R. P. Luca Raosavglievich de Vargoraz« u Zaostrogu, a i generalni ga lektor 
Era Luka Vladimirovic u svoje vrijeme dobavi u Sibenik i lista, te se o njemu 
ovako izrazi: >Istoriea lnanoscritta dal P. Bernardino Nagnanovicli Narentino 
l.ettore sessenale uno de pin vechi scrittori, che mi passarano sotto la uista 
nelli miei giorni. benche la materia aiatto sia insulsa, comecche lo potete vedere 
dentro.« Da je ova biljeska potekla ispod pera fra Luke Vladimirovica, svjedoce 
nam slijedeci retci: »Scrissi io P. Luca Vladimirovich da Narenta Lettor(e) 
Gnele in S. Lorenzo in Sebenico 1760. La quale memoria mi fil graziata dal R. 
P. Pietro Filippovich es dif. e nel presente abbitante a Sign« ! ). Ali jedva da je, 
i inace nepouzdani Vladimirovic ostao pri gori navedenome sudu, jer ja sam 
nakon duljega promatranja dosao na to, da ni onaj »R. P. Luca Raosavglievich 
de Vargoraz«, ne ce biti niko drugi do bas Vladimirovic", kao i onaj fra Anto 
Jerkovic, kome se pripisuje drugi zaostroski rukopis: »Brevis adnotatio Provin- 
ciae Bosnae Argentinae.« Je Ii ga dakle Vladimirovic, ne zaleci »olleum et 
operam«, unio medu svoje rukopise, bice, da je o njemu kasnje ne§to drukcije 
mislio, negoli onda. kada ga je nazvao skroz neslanom materijom: »materia 
afatto . . . insulsa.* Buduca 6e istrazivanja pokazati, hoce li ova moja hipoteza 
biti ispravna. Osim toga Nagnanovicem se bavi i nedavno preminuli Sibenicanin 
fra Stijepo Zlatovic\ Ovaj se uCevni otac u svojim »Franovcima«, sto ih 1888. 
u Zagrebu objelodani. dvaput na Nagnanovica pozva; a naponase ga 1889. pri- 
kaza u »Qlasriku .higoslavenskih Franjevaca«, kada ono iz njega objelodani i 
one biljeske, §to se odnose na mucenike redodrzave Bosne Srebrene. Ja ga 
napokon skupa s Ljetopisom fra Marka iz Vasiljeva Polja citava predajem jav- 
nosti. pun nade, da <5e i u njemu kriti£no povjesnicarevo oko, uz mnoge neis- 
pravne vijesti, naci i ispravnih poteza, koji 6e baciti barem kakov trak svjet- 
losti, ne samo na proslost starodrevne redodrzave Bosne Srebrene, nego i na 
proslost cijeloga Slavenskoga Juga. 



IV. Prijepis Ljetopisa fra Marka iz Vasiljeva Polja. 

1674.') 

oaoC€ anCr^o hJomh lfflirtJCmHoi o4 «ofui€a«l J^ioCVjm, innC«rto koahkod? Hnfn <"**** cioCah onJwon* 
?J**^'l ^° rt y n *'C* M r4^ rt ^P*i oa "A H *nHCJr(J KdKobt? n«C\o JrHrtHO CO, O, ^o.yoJoKQ 6,K\.£* C a > J NHH ^ J n »m". 
kt C><)CHhA<?a<l neUd, *ob€o€ no£»«jJ tQOjdoHfo^ .';.■ 0,-.« noM«o noCn£, 



') Glasnik Jugoslovenskih Franievaca, god. 1889., str. 14. 

*) Biljeske na Nagnanovidevu rukopisu u Zaostrogu. 

:i ) Bide, da je fra Marko ove godine svoi ljetopis napisao. 



120 [6] 

tir* C *M — f* 'Hr -V-" 
^^ H ^ ««* t*€^<b c* rt o^«^, n^H v o, S*H 22 

mo^H >Ja pin 0|>JH0a Cw* *J»Jm, MijjjCaj ^o^h,*«| f) ] 

clbooi •MM Amo^f •on.miu kffffiMAUK <*d*o(.oai noK«l. 

yfmaJorrtH i|Js <n« ifli«Jmoa Ch* tndfcdvfVrt, Mi^Jofoi rod*-.* ... !■$ 

rtfrriM ^Jo <n- tndM^fmoQ Cm* ^6*46 jd.mJaf ul nofLnrtd jl' 

iMfCYnw >Ja mn ^f^f^on Cm* njJnJrn, MijaofaJ ho^m^J 41 

C6flf«M i^da v\h tilodmoa Cm* #*£€»«, £j4, m Ch^h ni .fdoCmal poj4m*J J9 

c6m i(4o *5^ 1'1? M V?1 1 1? " * >ao V'l uH l *l rn ^'f <"H*db£ h*JoC*JwCk*L kJko .Ti'ia<jH nwaoaf. h (bf*6 4v^ 
«tffl «0iU-J o^ iod.^6, Tduimo fr^fdJri m^JoCnx nJiwJ. hK€ 110*004 74'{' :nM W° »4»o«nMO, dotbd Aojrv^euiwi roCnotJ 

ffiijdltri. MZaiUAd nd mfifoMX h4««oo6, Hmiwoof 1AJtimiu6 mLuw, h cihw€ (bfoi^J *wnd, o«TiMb£ nJiud 

■•^jfnece 5»4» ^j «fiw£g, -»a^ce •Htft^J K«ie n«.j aom^p,..^ «e^<.tf ^«e>H«^, » r U4j«4 -^^H- H 1 ^ 

\Uj^« yMrtubf Cm* ^UonimM " ifdaMPOd^i, h oh «o]d Sn6 *€ft H n0 ?£l4*|. oaJif *n?* l n 51 **C>ernd "th«h*J 
MHOfl ^if^*""^- mfftol. -Iff 1«4$4> "J j^H* °4 •"""Crna^, - o,J o-e l.^f jJfflW C««*f «j«o«fl? 
h oCmdAO luotf noi-noM^iJ, o&m uda *^^ aioCrfJ hho*tioChm nodjdoof 

4 V rN H 

4 V W#j ""Hi 
4 V s«M Hrf* 

nJc 'i^f CMIl' "*'"■ H '•'•'*'"" «!■{*•.: JKh(««1 riiaitri, M ncr' i<riMni 

H^e^oa (sic!) c«« •^^w, «s^?H P^H 22 

<ndodT6Tioa Cmh «n« CdAmdH Ccam»4 Mimn H*l?« M S'i?^' ai l C°n Hrt T ) rt 4"fHCrfio£A 1 ..... O 

oC>h tfdo *j€ m V*) h##.mCm» ( Mic"j™*md[Hd, HjdoKHfndfif t3f H ?Ml4^ NH Si? 4l a 3° j(y «*T**<^4iu*. rnobfCm 
monC*€ ont*a€ CoCrnJ««^ CCdnOMi ' oOm uJi Cm*d\ J-56 JtCmao Caon; i oui, «Caon,i oud ornaoad. 

CdAmirt C6ah*« r»H q6ahkh Cl*mJrt C*A6»«irt* ouh uis€ad nohMiJ Qq 

.6« s jf «^orff &o(ea^. ^(oe'f r .ijf ^H' ; ° Q 'V M "5-|^f-',„a.J .,..^„ ? „ 'i-,-e 

m|. ^ 5 «n« .^ .,j<.j nj 3jja, «^ ? f 4W^j """• - o<: S " c r'* 4> * 4'* e "°^ , " e, ) 

hoCah rnond *^^ b»ttC. MomwSf HJeidnj(lJrn ii'f€n4 
nd orriMAf rtd *aji iAioai. wrtcl'zfnd. 

4 , " T, " < ( e ) -i HH "i"f i ^j^- 

idK om**k€ nojd *n^3j4H»fl 7^?"c m n*" 1 . Hm V$1 «n"o^i* J»«puif d(n^jd H, « TAiumo «<M*( f^T* 1 ** A i* u '3 

n4« j4«ROUl6 r.Mt-^" tll»4 ,~ni.;-t.?, H BfTWf*^ dTfiTlM. d««d rtfuTIH KtfdKAMUd l|J«^l rtfanof ir-rtMmH, hChO 

') U Qoiaka: o^-i^Hrt. 

'■) Ova se rijeC 11 (ioiaka opetujc : jednoni njom svrSuje prvu slranicu. a drugiput pnOinje drugu. 

') U Qojaka: >m«^rt. 









nJ« o<tima!6 df^r" 'li.T. rti -c^f APidmJ mhJu*4iu i aJonn-^, 

,.f ce^M, iA^, Htftf 1 " *V- 

Cf.», .^j|Ua. - C«^« ..^jCm.l C*J«m^ C6.-« ?«1$-<j 9 

"•"Ml rr, *?H M Cfpfm J»6u«£ tnH<*0d\ll€* JRr<6*«J ••; ■>« - -.':" i Ul -r jdoi4f^oC)MK tnarto>$ t MOOUimfrtoCf tflodHM, "444 C)m?1m 
JiSf mlfluM TP4N J-zfrrtM ojdii^H JuJomn, nCadico*a* p *lP^J l t M l44^ CaJn pijJh", MT*0MHoa**KC6 hJbmitim a». 
-Mrtuie *o^6. ^mj.H 1 ! ^H^ "i n ^ A"4<* , W»(i) K 7^ M JfW*^ Ce ^^ n6 f4 ^4|i** , ^*j M HCMr6 *"<»f f 
rnJ«it£. MaiftAoCf nouimfno tnodriH, ».-,'Siwv.\>-.- J m^Jo^M Cai*oiu€ iLoif HH-rtnfjdfrt. 

HvJKrf^nJ <hh .(.ieov .'ioJti^'J C*Amirt ^Cmd#4 Hi^dofai ^n«.~.i I 

mm oOeptt Cnylf HJuJflCmC)o -'.,■)-" medm Ci«miH oC*iir<, MuiofaJ po^ImhJ ,«.».. 4 

m oOm mK6 CoodCkoaj -yJnot*JnJ ttyKrtM rrnitnoB "OH ornHHA, «^y^n«iutrj hoKaJum, -.ivi V,o ■ ■ -■" iuioHPt4fl 

nJ* ^« inn n"m CWf HdifJoCmao C?Amiri **"Crndj*d, H^dsfad po^m*j ] 

H>zJfcrt6pJ Cw]d£ rrtofKw tnoJrn C**mJrt i^aim mom *j€ * r "jC 7 4 j r "j |U fctt^*3 C°?4 Hp, 1 . . I () 

nl* C«]df hJ JtCmao yfmaJomM moim CdAmJ*, MtnadMAt. H^Jifai Po^MrtJ 9 

""Ci^J n C C\U r i ^Hoa^ h^oui6 -«*adj, HCM^euifnj. 

n-j. C«^6 rfdJJfCm&a ^6noa Cmh «€«t€jj lj«mf H«^e ; H«j^«j "»^^»^ ^jf ^onf ^Ch^ H^^o»f 
u »m*m Udoni C>otC«" Ci« a (:",>:.-.!. nJ -*U a. ■?.!■.(. o„ , HtflH .■"" , .:"-'", Mrtfj*6nd. d^6 rto(b*4 '":l'- r ?4m4. h«4»h^, 
m AtHoPH mJouM MTriMtnoiuf, m»iK<»K6fl, Micaol CjRdrtM, m q^ahuh bir«iuM ojd Dfjdnf, m )li]n6 CmaJrt6 .'' j»'i ."". H rn 
4^oJ* G)hua€" 20 P 4 Hrt T J Mrn 4)4l fT1 *?H M **7r««"M u '^ kamC. m Ca€ t\d*i«*€ nonomlo'i nalC «omJ«, -;ajM 

n« ornMKf OobC-i rn««Cnd nl f»flft* h i'r€\u€ *daiut€n€iu k tfnoa i "*('"( ^- fT1< |j4^ rnJmoa "*j4 
m6*tMu*a<ioeAt. 



V. Prijepis Ljetopisa fra Bernardina Nagnanovica. 

Notitia Provintiae Bosnae Argentinae *). 

Primus Superior, nostrae Seraphicae Religionis qui Bosniam est ingressus 
cum intentione fundandi ibi Provintiam ad salutem illorum populorum fuit Pater 
Qeraldus Odonis Aquitanus, tunc Minister Qenelis ordinis anno 1339. Kt licet 
alii ante ipsum iuerint in Bosniam gratia uerbum Dei seminandi, ibi tamen non 
manebant, sed ad suas Prouintias reuertebantur; Iste loco sui in Bosnia reliquit 
Patrem Peregrinum ab Asculo. cum titulo Vicarij Bosnae et ille gubernabat illos 
paucos Fratres. Qeneralis praedictus Qeraldus fuit in italia factus Episcopus, 
sicuti Peregrinus in Bosnia a Clemente sexto Pontifice. Anno postea 1407 Pater 
Antonius Pyrettus Romanus Qeneralis ordin. misit in Bosniam Fratrem Barto- 
lomaeum de Auerna cum titulo Vicarij Bosnae, ut rcgat Fratres istos, qui Par 
Bartolomaeus, cum Religionis consensu nomen Vicariae in Prouintiam mutauit. 

') Ovaj se veznik u Qojaka opetovava: jednom njim svrsava drugu stranicu, a drugiput 
poCinje treiu. 

»; U izvorniku: 'Bosnae notitia Provintiae Argenae«. 



el rcxil ilkuii Prouiutiain pel uutdragiiita: Istequc fuit primus Minister 

Prolis; et mortuus est cum concept!) sanctitatis, in eonuentu Cettinae in superiori 
Croatia eo in sacello S. Cailiarinae fuit sepulms. Creucnmt de hide cum Dei 
gratia in hac Provintia muiti conventus. et Fratrum Humerus, ita ut non valeret 
imiis Minir Prottincialts uisitare mnncs, prae multitudine conuentus, ideo Re'ligio 
sanciuit ut iiaut nuntilli Custodes, quod factum est et unusquisque sub sua direc- 
tione habebat determinatum numerum conuentu(u)m, et iste nuinerus uocabatur 
Custodia; ei quid accidebat in Custodia ilia Gustos ille ibat acl Prouiutialem, et 
narabat Prolis uero Res iudicabat, et decernebat; Et inter hos Custodes erat 
unus Principalis, qui custos custodum uocabatur, et iste una cum Ministro Proli 
habebat uotum in capitulo Oenerali, et hoc modo recta fuit Prouintia Bosnae 
Argentinae, per annos niultos. Anno postea 1463 Tu'ca ') accepit Bosniam. qui 
licet dederit auctoritatem manendi Fratribus nostris nihiiominus suspectuose 
habebat Fratres; Vnde non pe r mittebat ut Fratres suo ex statu praticent cum 
Fratribus status alieni, et hoc fuit causa ut fiat Diuisio. Fuit ergo diuisa Pro- 
uintia Bosnae Argentinae, in Prouintiam Bosnae Croatiae in Qeneli capitulo, 
Assisi celebrata anno 1514. 26 Junii, et haec diuisio fuit declarata in conventu 
S. Mariae Qratiarum in ciuitate Lesinae in Dalmatia. per Fratrem Christoforum 
de Forolivio Vicario Qenele cismontanae familiae. quae scriptura autentice dictae 
diuisionis reperitur in conuentu Tersatti, et haec facta est cum conditione, hoc 
e si Bosna iterum pervenerit ad caiholicos debent iterum insimul coniungi Pro- 
uintiae etc. 

Bosnenses varia Idioma sciunt; Latine, italicc, Turcice, lllyrice. in Vngaria 
Alemanice, Carniolice, Totice, Qermanice, Vngarice: in Dalmatia Italicc Dalma- 
tice, Bosnice &c, et hoc maxime propter propinquitatem Regnorum; et quia in 
diuersis sumus Regnis; Studia quam plurima, Phlofica, et Thegica &c. 

Quomodo venerunt in Bosnam Fratres. 

Praedictus Clemens Papa Sextus, afato ordinauit Qirardo Qeneli ut mitteret 
aliquos Fratres in Bosniam pro extirpatione haeresis manicheae et promp'.us 
Qenelis solus cum aliquibus Religiosis iuit, post fundationcm totius Religionis 
anno centesimo vigesimo; Domini ut supra s. 1339. Tunc in Bosna erat Stepha- 
nus Banus de Messileuo, qui benigne recepit Religiosos. et fecit ipsis construere 
conventum in sua patria hoc est in ciuitate Mes;Ieuo, et hie conuentus fuit 
primus in Bosna; postquam Qeneralis reuersus est Romam, adhuc uiuente dicto 
Pontifice, fuit factus ab ipso Patriarcha Antiochenus, et Episcopus in Catania, in 
italiae finibus. 

Ad quae loca extendebatur Provintia Bosna Argentina. 

Haec Provincia fuit difusa, per Bulgariam, Rasciam, Seruiam, Valachiam, 
Moldauiam, Croatiam, Slauoniam, Liburniam illyrico (sic!) tandem penetrarunt 
Vngariam, attingerunt usque ad montes carpaticos et Deo Duce, ac Regibus, et 
Principibus asistentibus construebantur in dictis locis coenobia, et conuentus isti, 
ut dictum est, fuerunt in diuersas custodias distributi; ilia Prouintia, in Apulia 
S. Catharinae fuit nostrae Prouintiae custodia, sicuti, et ilia Epidaurina, siue 
Ragusea. ilia in Apulia uocatur Proa S. Nicolai &c. 



') U izvorniku: »Turcas«. 






Quare vocatur Provintia Argen ina. 

Vocatur Provintia Bosnae Argentinae primo ob ilium conuentum constructum 

a Tvartco pmo Bosnensium Rege. in lionorcui Oloriosae Virginis sub Arce 

Argentina, nam digne Argentina locus illc appellator 1 ), propter magnas mineru- 

arum c >i>bs Argentarum; Hie conuetrtits illo in tempore erat Principalis in 

Bosnia, nunc destruetus; in isto cjnuentu Meenied Car, in regressu a Bosna 
Constantinopolim requieu't aliqualiter. et pransus e et ibi dedit Fralribus privi- 
legia, suamque in tabla Mensali fecit imprimere manum. 

Custodias Bosna habuit septem 
illam Croatiae, Alpliatiae, Basileae, Bauariae, Laci. Sueviae. atque Reni. Hie 
uide Ragusam — a inari Adriatico usque ad portam ferream Bulgariae suos 
terminoj habebat sed o proli dolor, nunc a Turcis &c. 

Conceptus. 

Difficilimum sane (sset, si omnes calami-tates, omuesq. miserias Fratribus 
istius Provintiae a 'I'ureis illatas referre vellemus, quamobrein hacc tantum 
dixisse sufficiat. quod in perpetuo vitae discrimine versentur; Tales sunt nequis- 
simi Turcae ut si apud se extraneos Religiosos atque saeculares depreheiiderent, 
statim eos txploratores dieerent, atque de causa, ut se christianis traducerent 
adventasse asseverarent. quod et in causa esset. ut turn indigenis, turn quoque 
alienigenis Fratribus male succederet; sed necessarium est omnino, ut quicumque 
Fratrum banc Promintiam petere cupiat illyricam linguam optiine caleat cic. 

Additio de manu Cari -) in Argentina. 

Extat mensa, ut dictum est in conventu Argentinae in qua olim Fratres 
comedebant in suo Refectorio, ob reuerentiam Imperatoris Turcarum obstricti 
fuerunt illam custodire, apensa manet, et hoe ob causam. quia ipsemet Impe- 
rator Turcarum in ea comedit, manusq. suas epitapliiari, iussitque argento lique- 
facto figurari ad' extensionem sui cubitus &c. 

Narrantur aliqua conuentuum Bosniae. 

Duo conventus Visochij fuerunt unus ante Turcas cujus adhuc rudera appa- 
rent in quo Patareni haeretice trucidatis 3 ) omnibus ibidem Fratribus a quo 
tempore saepius nocte, a fidelibus, ct paganis 1 ) in ipsis ruinis. quaedam can- 
delae accensae conspiciuntur; alter conventus S. Nicolai fuit a Turcis destruetus. 
quern aedificavit quidam Michael ostoides &c. in conventu S. Joannas Baptistae 
est quaedam lignea, atque pergrandis crux, a sancto Bernardino Senensi con- 
structa, ut iertur. quae aereas tempestates miraculose depellit. demoniacisque 
omnino formidabilis &c. Foinicae est corpus Beati Angeli a verbosa sanctissimi 
utique viri. qui ut cliristianos in primaeva ilia christianorum persecutione in fide 
catholica contineret nulli periculo pepercit: quod cum post plurimos annos ab 



') U izvorniku: appellatum. 

J ) U izvorniku preko »Cari« kasnje stavljeno; Zari. 

a ) U izvorniku: trucidarunt. 

*) Neiiia ruka kasnje toboze ispra\ila: paganibus. 



ma in] 

cms luintilatione inueiitiiin w tegrum, incur ruptwn i< fleciibile. pei quern, el 
liocjic liens Foinicanis multa confer! benefechi; 

In conventu S. Mariae Oradou-uarh in pmo i 1 to Tiircarum ingressu in isto 
conventu fuit Prater Thadeus laicus Janitor viuus impalatus fuit a Turcis supra 
cuius caput Spiritus Sanctus in specie columbae uisus esi coram tuiimltii paga- 
norimi in esspiratione suae sanctissimac auimae. In convent.! Salinarum Superi- 
orum quando Fratres ab eoJem loco fuertint deturbati corpus ibi mauebat beati 
Petri Episcopi Slointri cognomine. oronino integrum pueri Tiircarum in dilubrio 
habere ceperunt et cultris percuserunt ad luinc (iradou-uarh conventual fuit 
translatum, ubi miraculis coruscabat. iste beatus Bulgarian! convertit, pedibus 
etiam usque Romam incedebat. In conventu Zvomich, quando Fratres fuertint 
deturbati quidam Turca 1 ) gloriosae uirginis Imaginem lancea percussit, et ex ca 
exit, admirantibus. stupentibusque caeteris paganis sanguis ex Vulnere oculi 
sinistri, ipseque Percusor amens effectus in propinquum flumen. quod Drina 
dicitur se in equo praecipitem dedit statimque turn ipse, turn quoque equus in 
marmoream statuam conversi sunt, quae aliquando secedentibus aquis se conspi- 
ciendam praebet. 

In loco, qui Modricie dicitur alluebatur olim uniuersum edificium S. Eliae, 
fluminis lymphis Bosnae quapropter et ab his incredibilia damna Ecclesia susti- 
nere cogebatur; qua cum summo Pontifici Oregorio XIII, cuius liberalitatibus 
haec Ecelea fuit constructa, res a Fratribus relata esset, ille fecit Bullam, et in 
uirtute sanctae obedientiae praecepit aquis ne faciant damnum Ecclesiae, mira- 
bile dictu. et a fidelibus auditu, statim fluttius Bosna relictis antiquioris cursus 
vestigiis ad mille passus. et ultra recedens iter suum per aliam viam direxit, 
et hoc duravit spatio centum annorum, sed circa annum 1666 cum toto funda- 
mento conventum destruxit, et indicatum fuit quod illud decretum, siue bulla 
diperdita sit. 

De Prouintia Dalmatiae ac corpore S. Lucae Euangelistae. 

Prouintia Dalmatiae a Prouintia Bosniae prodiit ita Pr Qonzaga folio 
431 — parte seda. 

In conuentu S. Job Venetijs in Ecclesia Fratrum minorum corpus integrum, 
demtis manu, et pede dextris S. Lucae conseruatir, et ipsumet sacrum pignus 
Fratres Bosnenses, Religiose Venetias, transtulerunt ue Tiircarum ludibrijs expo- 
neretur — videatur Qonzaga Clronicon. folio 298. 

De quibusdam Martyribus Bosnensibus recentis recordationis 5 )- 

Vochini, sive Sarengradini prope Danubium Ouardianus fut impalatus Viuus, 
tunc temporis desolatur conuentus; Quinque fc'cclesijs Pater Matthias Postor fuit, 
et ipse uiuus combustus pro fide. — Zuornik Thadeus laicus impallatur uiuus: 
Salinis inferioribus assatur uiuus Frater quidam. Qradou = Varh ense perforatur 
Pater Bernardinus Ouardianus. Saragli a Bassa duo sacerdotes uerberibus 
ceduntur tamdiu, et unus paucis post diebus moritur, et alter vix uiuebat; Mo- 
dricae, tempore solemnitatis Candiae captae, Vicarius sclopeto occiditur; Visochi 



*) U izvorniku: Turoas. 

') \iz rijeci »recentis recordations* stoje i »non iliutumae reeordationis*. 






II II 125 

Guardiano rnanus sinistra gladio a Turca abscinditur; in ciuitate Bainachi Patei 

Lucas Postor in catenis apud Gubernatoren moritur. Pr Matthaeus a Velica. 
septem sclopetis a latronibus in nemore oceiditur; Pr Franciscus cum sun famtilo 
in inferiori Huugaria. prope Canizam. Croatiae confinijs ab Haereticis ambo de- 
colantur: Iflus Dominus Episcopus Matthaeus Benlich Temisuarini. iii foetidissimo 
careere 4(1 diebus ocladitnr, donee a Fratribus praetio redimetur. et suam uitam 
saluarunt, pin nulla eausa, aceusatur a Scliismaticis, illius loei Bassae, quod 
ille faciendo Saeraineiitiim coniirmationis eongregasset pecuniam pro Romano 
Pontiiice. et alij quam plurimi, pro fide, et animarum salute uitam amiserunt. 

ista narata de martiribus sunt verifice, et testimonial sustentata in nostra 
Proiuntia = Legatur Pr Francisus a Varadino; Prouintiae nostrae. in suo libello 
qui uocatur Pastor Bonus. Alia apud Patrem Oonzagam, Arturum, et Cro- 
nicos nostros, et alios historicos — In eo tempore quo sunt facta Nicolaus Dia- 
eouae oceiditur. Fr Matthaeus Nagnanichmeus Auunculus. Andreas a Sepce = alios 
uti illos Martires de Menologio adde hie — — 

De Bosna, et Hercegovina. 

Caput 3 um De natione Illyrica. 

Natio Illyrica a Iafet descendit, qui accepta benedictione paternali abijt in 
Scandinaviano fuerunt descendenti sui multiplicati, qui in Scandinauia habitare 
non potuerunt anno post mundi Creationem 3790, et ante Christum 1760, vene- 
runt multi ad Sarmatiam, quae continet sub se Poloniam, Rusciam, Lituaniam, 
Moscouiam, Prussiam, Pomeraniam, Ligoniam, Qoriam, Alaniam. Dux eorum erat 
Ascena a Gomer, Nepos Iapliet, Deinde abierunt ad flumen Istri, nunc dictus 
Danubius, et dimiserunt se, alij iuerunt in Traciam. alij ad flumen Sauae, Drauae, 
et in Illyricum iuerunt etiam in Vandalum, qui mali mere. Vnde antiquitus 
Ecclesia in litanijs dicebat a Vandalis libera nos Domine; 

De Regno Bosnae. 

Illj Illyrici qui fuerunt in Tracia, uenerunt in Bosniam, tunc enim erat Rex 
Bela, Vngarorum primus cvi se comendarunt; Ule autem anno 1059 Bosnam 
agregauit, et gentem Regno suo, et dedit Priuilegium Bosnensibus eligere sibi 
Gubernatorem seu Vice Regem, et ille Rex ipsum confirmabat, sub titulo Bani 
sicut nunc praticatur in Croatia, etPnmus„ Banus_ Bosnenium fuit Ioannes Cotro- 
manouich; sedus Barissa Dobrassinouich, tertius Cuglen Banus, et alij successiue, 
quos omitto gratia breuitatis. Vltimus fuit Stephanus Messiliensis, hie Mesileui, 
fecit fratribus minoribus conuentum, qui primus est, et fuit in Bosnia, et ibi 
fuit sepultus — et post^eius mortem successit ad Banatum Tuartco, eius nepos, 
quia ille filios non habebat, et hie erat affinis Regi Vngariae Ludovico secundo, 
et Amicus singularis.'.Vnde iuuit ipsum ut sit, et fiat Rex Bosniae, et Rassiae, 
quae Regna dependebant a corona Vngariae, et hie primus fuit Bosnensium Rex; 
sedus fuit Dabissa; tertius Ostoia; quartus Stephanus quidam; quintus Tuartco 
secundo. Sextus Tomas Grisilich = hie illam historiam = quomodo Turcae et 
caetera — hie Tomas uixit cum Catharina sua consorte, dicta Catharina Cos- 
satia Ducissa Sancti Sabae siuae hercegovinae sine prole, et tandem habuerunt 
unum Germanum, et alium filium naturalem. s. Stephanum, et Radiuoi, qui am- 



126 |12| 

bitiouc ducti, regnare Regeui i mffocariuu, et itocem sparserunt, quod 

mIi suam antiquam infirmitatera improuise sit mortuus; isti Regmim diuiserunt. 
Partem Superiorem Bosnae accepit Stepliamis, et sedebat in ciuitate Iaice. = 
Radiuoi partem inferiorem El residebat in Arce Kliucz. Regitia fecit recursum 
ad Turcarum imperalorem Memedutn secundum, quia fratres iurati erarit Tomas, 
et iste Mehemed, noluit recurtrc ad Vngarorum Regun Mattliiam Coruinum. 
Turcas (sic!) ambos iecit dilacerare, et hie iuit finis Principum Bosnensium. 
Retina conscendit nauim Ragussae, perexit Romam, sumpsit liabitum tertij ordinis 
poenitentium sancti Francisci in quo uixit annis quatuor; moritur; in ticclesia 
Araceiitana est sepulta ubi sunt Fratres Minores. sicut in uita ordinauerat. Supra 
eius sepuituram sunt haec uerba = Catiiarinae Reginae Bosnensi Uucis Sanctj 
.Sabbae, ex genere Helenae, et domo Principis Stephani natae Thomae Regis 
Bosnae uxori. Quantum uixerit annorum L1III et obijt Romae MCCCCLXXIV; 
XXV octobris = Monumentum ipsius scriptis positum = »«4 e Her-M f p$*&; 
IVloij herz, fertilitatem, salubritatem, homines fortes, ingenioso-; inferior pars 
Bosnae = Ducatus 1 ) hie ducatus sancti Sabbae fuit etc. = 

Conuentus Bosnae Argentinae qui fuerunt. 

Conuentus S. Mariae in Ciuitate Argentina — In opido Sutischen conuentus 
San. Ioanni Baptistae dicatus. Conuentus S. Spiritus, Fojnicae. Conuentus S. 
Mariae Plum bi — Conuentus S. Nicolai Visochy — Conuentus S. Catiiarinae Cresseui. 
Conuentus S. Mariae Qradou =. Var h - Conuentus S. Petri Apostoli Sahnarum 
inferiorum i n media ciui tate. Contus S. Eliae Prophetae Modricae = Conuentus S. 
Mariae Meleseu i. Z uornich S. Mariae. Imotae S. Francisco dicatus. Ramae S. 
Petro dicatus. Aliqui dicunt quod Glubuscki fuerit conuentus S. Catiiarinae, sicut, 
et Cogniz, quod probabile est — Residentia Saragli, Belgradi. 

In Dalmatia scio. = Vngarie Budae S. Francisco, Residentia Tolnae, Felduar, 
Simotornae. Muacini, conuentus Baiae S. Antonius in Bebeline comburitur, sicuti 
et Bacini S. Mariae conuentus. illokiui, S. Capno — Sarengradini S. Petro Apo, 
Aradini = Nasize S. Antonio, — Essekini S. Cruci, Velicae S. Aguni, Diacovae 
Conceptio B. M. V. = Brodij S. Trinitati. Gradiscae. S. Nicolaus. — Poseghae 
S. Spiritus = Residentia Volkouarini; Petrovaradini S Franciscus conuentus 
est = Residentia Temisuarini = 

Additio de quibusdatn Martyribus. 

Saurdos quidam &c. 

Nota bene. Miloseuo in Hercegouina est, quo in loco primus nostrae Pro- 
uintiae est conuentus &c. 

Delia Herzegouina. 

Noui siue Castelnouo fuit haec ciuitas fabricata a Tuartko Bosnensium Rege 
anno 1373. haec ciuitas est metropolis Hercegouinae siue ducatus Sancti Sabbae, 
quia, hujus Sancti est in eadem ciuitate reconditum in quadam Venerabili Area 
corpus — iste ducatus uocabatur antiquitus Chelmo, et Chuduergia, tandem a 
Vladislao filio Stephani Herzegouina, quia accepit Vxorem Germanam quae ipsum 



') U izvornikn: Dicatus. 






|13J 127 

tier/. Vleuni Cor ideo ille dux uocabatur 11 
Longituto (sic!) Herzegouinae. sunt decern dierum itineris et quatuor latitude = 
confines eius sunt ex una pane Dalmatia, ex alia ue.ro Bosnia. Castella habebat, 
siue ciuitates. uiginti imam, scilicet. Chogniz, Blagai, Nerona. sine Neretua. 
Popouo. Risano. Rugatica. Pleuie, Dabar, Mostar. Neuisgne (sic!), Trebigne, 
lerni/a. Wilesseuo. Piua. Imota. Pocitegl, Saitaua, Chgliuc. Pripogle Tara = 

Delia Sclauonia. 

Schiauonia proprie est inter Sauum, et Danubium: liuius Prouintiae ciuitates 
sunt = Possega, Zagrabia, Sirmio, Valpo, Varadino, Essek &c = 

Murlachia 

est inter teritorium Jadranse, siue parua Liburnia, siue Vulgo Kotar — eius 
ciu tates sunt: Tina, siue Klin, Darnis, Schardona, Sign: &c: nullomodo participat 
Hercegovina ab hoc nomine = 



Revizija vrsta Otiorrhynchi sa Balkanskog Poluostrva. 



Priopdio 
Viktor Apfelbeck. 



Subgenus Cirrorhynchus Apf. 

Qlasnik zein. muz. u Bosni i Hercegov. X, 1S98., sir. 269. Wiss. Milt, aus Bosn.-Herceg. VI., 1899.. 
str. 777. Reitt.: Wien. Ent. Ztg. XXX il, 1913., str. 69.-71. 

ft Srednje goljenice, u nekili vrsta i straznje, su pred vrhom na nutarnjem 
rubu kruzno izrezani; straznje goljenice dugo (cupasto) kitaste; apikalni sternit 
sa velikom, plosnatom, preina vrhu jace udubenom jamom, na rubu vrha sa 
dugim zlatozutim, unutra savitim kitaina dlaka. 

6v drugi razmak krilnih pokrovaca pred vrhom kolumbasto (kielformig) 
odignut, krilni pokrovci pred vrhom manje-vise jamasto udubeni (u 5 slabije, 
koji put nejasno). PopreCna brazda na donjoj strani rila fali u nekih vrsta') 
(srodnih sa cribrosus) ili je rudimentarna. 

Vrsti podroda Cirrorhynchus dijele se u dvije skupine: 

a) metalne ljuske krilnih pokrovaca duge, dlakaste, vratni stit i krilni 
pokrovci fino i gusto zrnasti ili (na ploei) naborasto punktirani. 

Rilo na donjoj strani redovito bez jasne poprecne brazde i bez zlijebi, koja 
ide prema oku. Srodni sa cribosus. 

b) metalne ljuske krilnih pokrovaca kratko ovalne ili kruznaste. Vratni 
stit i krilni pokrovci sa ostrim, grubljim. (vecinom) izoliranim zinima; rilo na 
donjoj strani ima redovito jasno prijeku brazdu i zlijeb, koja ide prema oku. 

Srodni sa O. plumipes. 
Vrste Cirrorhynchus-a mogu se svesti na dva tipna ishodista: cribrosus i 
plumipes. Od velike je vaznosti za razlucivanje obilnih, vecinom blizu srodnih 
i slicnih vrsta, koje sam mogao na osnovu vrlo bogatog materijala — osobito iz 
Bosne i Hercegovine — provesti. je nacin, kako se nahc.di u slobodnoj prirodi i 
poznavanje medusobnog odnosaja vrsti, koji se moze iz toga zakljuciti. Osvrnuti 
6u se na to nize dolje kod nekih vrsta. Ko se — kao g. Reitter — dade zava- 
ravati nekim takozvanim »prelazima«, te se zaca truda i vremena, pomno 
proucavati velike serije sa vise nalazista, nece poluciti rezultata te de konacno 
— kao on — »bez razloga i osjecaja« — strpati sve u jedan kos. 



') Po Reitteru (Wien. Ent. Zlg. XXXII, 1913., str. 69.) fali ova brazda i zlijeb koja od preci- 
njeg ruba ofiijii ide k njoj, svim vrstama podroda: ali to vrijedi samo za srodnjake O- cribn.ius-a. 

IU 



130 \2\ 

Vrste Cirrorhynchus-a su — kao vedna vrsta Otlorrhynchas-a mlade. 

dnneklc oStro ins nc difi rrnciranc wste u kojfli se uz vece serije nalaze pojedini 

iz konvergencije ili atavizma — potekli oblici. koji odaju sjecanje | prelaze*) 

ili vracanjo ovoj ili onoj vrsti. Takozvanih »prelaza' ima i tamo, gdje se sastaju 

vrsti raznili podruc.ia. Ovake forme, koje fiesto kontuiidiraju. mogu se kojiput 
mozda i svesti na bastardiranje, cemu pogoduje einjcuica. da ima, kako je poznato 
viSe muskih. nego li zcnskih individua, a mozda pogoduje i proterandrija a i in. 
da u blizu srodnih vrsta nijo diferenciran genitalni aparat 1 ). 

Od velike je vrijednosti za specificno razlucivanje vrsta Cirrorhynclws-i\ 
karakter skulpture. Ako bi se to poricalo, nebi bilo moguOe razlucivati stanovite 
vrsti kao vrsti. Sva su ostala obiljezja isvrgnuta vecem ili manjem koleba; ju a cesto 
izdaju istrazivaca. Jedno u Otiorrhyncha opeenito promjenljivo obiljezje: boja 
nngu, ima specificnu vrijednost za pojedine vrste ovog podroda. Ot. cribrosus 
ima redovito crvene noge, niveopictus uvijek erne, partenogenetski O. sarajevensis 
i pinivorus bez iznimke crvene. Ovo utvrdenje osniva se na tridesetgodisnjem 
iskustvu, za koje sam v.ijeme skoro svake godine i uvijek u velikom broju i 
na raznim mjestima Bosne i Hercegovine promatrao. 

Vrsti podroda Cirrhorynchus vecinom nastavaju kras i prizemlje mu, koje 
granici prema sjeveru i istoku. Velika se vecina vrsti nalazi u sumovitom krsu 
Dinarskih Alpa. Za njih su znacajni: vastus Apt'., Karamo.nl Apf., bellicomus Reit., 
capricornis Apt., cribrosus Germ., niveopictus Apf., chrysotrichns Apt"., sarajevensis 
Apf., babensis Apf., crinipes Mill., plumipes Germ. 

Od ovih vrsta size dalje na istok samo O. cribrosus, do juzne Srbije (Raske) 
i Bugarske (Merkl), O. plumipes i crinipes nadomjescuju na istoku Balkanskog 
Poluostrva blizu srodne vrsti: Flecki Reitt. i argentens Stierl. (Valacliice Fuss). 
Prema sjeveru predstavlja ovom podrodu granicu O. arrogans Friv. (Peculi) i 
Kelecsenyi Friv. (Tavarnok, zupanija Njitra). 



a) Srodnici 0. cr/brosus-a Germ. 

Cf Reilter. Best. Tab. d. europ. Col. LXVIII u Wien. Ent. Ztg. XXXJI, 1913, 69-71. 

1. Otiorrhynchus cribrosus Germ. 

Germar: Rcise nach Dalmalien mid in das Qebiet von Ragusa, 1817., br. 290., sir. 242. iCiircnlio 

cribrosus). Tip.: Kranjska. 

Ova se vrst odlikuje vec vitkim stasom, krilnim pokrovcima, koji su i u g 
dugoljasto jajoliki, uskirn sjajnim vratnim stitom. koji je postrance iimj^reno i 
prilicno jeduoliko zaobljen. na plosi (manje-vise naborasto) punktiran i prilicno 
sjajan, fino, naborasto zruatim, a izmjenice pojediuce punktiranim krilnim po- 
krovcima sa obilnim mctalnim Ijuskama te redovito crvenim nogama. Hu'iina 
10— \2mm i ). 

Pojedini egzemplari sa crnim nogama poznati su mi samo iz viseg gorskog 
podrucja u Hrvatskoj (Kapela pi.) i u Diuarskim Alpama (Troglav. Krug pi.). 

') Genitalni aparal u vrsta Otiorrhyncha nc ra?.likuje se medu vrsiaina iste srod- 
binske skupine, all se bitno razlikujc u grupama (podrodima), sto upucuie na to, da se 
vrsti jedne skupine imadu vecinom svesli na jednn pojedinu vrst (= Stammart). 

') Sve su du'jine mjerene ispnrzeiiini rflnm, 



\M 1*1 

Po materijalu, §to ga imam na ocima, si2e ova vrst na sjever u Kranjsku, 
na istok do Srbije iRaSka)! Bngarske (Mcrkl), na jug u Albaniju I ' VI 
na zapadu se nalazi u Dinarskim Alpama (planine kod Livnai. 

U Bosni: Sanski Most. Livno (Golja glava 0- Leonhard), Krug pi., 

kamesiiiea. Jedovnik (plaiiina Kod Livna*. Dinara. Troglav, Travnik. Kupreska 
Vrata kod Kupresa, Sarajevo fStari grad in coll. 0. Leonhard). SeineC pi. kod 
ViSegrada. 

Na Kuprcskim Vrathna zajedno. to jest u istoin sumskoni kraju, sa <). 
niveopictus Apt i radusensis Apt.: ova oba ni/.e na crvenoj bukvi, docim }e 
crhrosus a visim slojevima na ernogorici. 

Ot. cribrosus zivi na jelici u alpinskom podruSju (Troglav). Nasao sam ga 
na klekovini. 

Aberacije: 

a) ab. melanopus (n. nov.) {arrogans Reilt. 1 ) nee Friv.). Nogc jednolike erne. 
Vrlo rijedak uz tipno (crvenokraku) formu: Hrvatska (Kapela pi.), zapadna 

Bosna (Troglav, Krug pi.). Kranjska (teste Reitt.). 

b) ab. pubipennis (n. nov.) 8 ): krilni pokrovci (osim normalne Ijage na ramenu 
i vrhu) bez Ijusaka ali fino (prashasto) pubescentni. 

Vrlo rijedak medu normalno Ijuskaviin: n zapadnoj Bosni (Kupreska Vrata. 
Krug planina). 

Fas mine: 

var. nov. mughus 3 ): razlikuje se od tipine forme kracim rilom, bitnokracim 
pipalicama, zdepnastijim vanjskim spolnim claneima, u S pred vrliom slabo 
izokruzenim srednjim goljenicama i rijetkim, slabo metalnim Ijuskama u krilnih 
pokrovaca. 

Zapadna Bosna: Dinarske Alpe (Dinara, Troglav. Krug pi.), alpin (na Pinna 
mughus) i subalpin (na jelici). 

Ova se vrst cesto nalazi n zbirkama kao „0. capricornis Apt., ali je ovaj 
specificno razlican svojim osohito uzlatim pipalicama, manjom velieinom, 
gusto zbijenim tomentom krilnih pokrovaca, gradom pipalica i t. d. 

Var. Winnegutlti Apf. (Sitzb. Ber. Akad. d. Wiss. Wien, math.-naturw. Kl. 
Bd. CXVI., Abt. 1, 1907. p. 524.) 

Razlikuje se od tipne forme vitkijim oblikom, osobito uzim. postrnnce jos 
slabije zaobljenim vratnim stitom i u oha spola jednostavnim (pred rubom neiz- 
kruzenim) srednjim goljenicama. 

Radi potonjeg obiljezja opisao sam O. Winneguthi kao vrst, ali posto sam 
od onda nasao. da se dubina zaokruzenja srednjih goljeniea (h) i u O. cribrosus 

') Reiner (Wien. Rut. Ztg. XXXII., 191.?. p. 71) odnosi Ot. arrogans Friv. na cmokrakog 
cribosus-a iz Kraniske i Hrvatske! Ot. arrogans Friv. opisan ie na osnovu od 2 egzemplara iz 
Peeuha i ima crvene noge (ex typis in coll. Mns. nat. Budapest) — sto se u Friwaldskovom 
opisu narocito spominje — le ne stoji bli/.ti Ot. cribrosus-u. On je vrlo nalican velikom Ot. vastas-u, 
Reitter dakle nije eitao ni opisa, niti ic vidio tipove. 

') elytris (humeri's apiceque exceptis) haud sqnamulatis, subtlliter paree pubescentibns. 

3 ) rostro breviorc. antennis brevioribus, earum funiculi articulis exlerioribus brevioribus, 
tibiis mediis in jfj ante apicem subemargiuatis si|iiamulisi|ue parum nietallcsce:: tibus divergens. 

10* 



132 |4| 

v. mughus m. razlikuje. to sam sklon. smatratf, da ie O. Winneguihi samo pas- 
mina od O. cribrosus-a. 

Albanija: Mtincla pi. kod Orosa (Mirdita). 

2. Otiorrhynchus (Cirrorhynchus) sarajevensis Apf. 

Glasn. zcm. muz. I, 1S89, 71; Wlss. Mitt. a. Bosn-Herz., II. 1S94. 517. Reittcr: Wien. Ettlom. 
Ztsclir. XXI. 19H2. p. I (niveopictus v. sarajevensis Apf.): Reitter, Wien. Rnt. Ztg., XXXII. 1913. p. 70, 

(cribrosus a. sarajevensis). 

Ova se vrst po skuipturi i Ijuskama skoro slaze sa O. cribrosus, ali se od 
njega razlikuje, jer nema muzjaka. dakle je partogenetska vrst. Od cribrosus Q 
razlikuje se pravilno konicnom glavom, rilom, koje se do vrh;i pravocrtno i 
mnogo jace suzuje, uopce svedenijim oeima, sirim, svedenijim, jace zaobljenim 
vratnim stitom i bitno kraclm i svedenijim, postrance mnogo jace zaobljenim 
krilnim pokrovcima. Noge konstantno crveno-smede. Dulj. 11 — \lmm. 

U Bosni i Hercegovini rasprostranjen, cesto na crnogorici a mnogiput u 
u velikoj mnozini: na Trebevicu kod Sarajeva (tipus!), Vranici pi., Prenju pi., 
uvijek samoziv, t. j. iskljuceno je, da se nalazi sa kojom bilo drugom vrstom 
Cirrorhynchus-a. 

Varieteti: 

Oblik, koji se nalazi na Prenju planiui u alpinskom podrucju na klekovini 
(Pinus mughus) je nesto opruzeniji i gusce, skoro zatvoreno Ijuskav. U jedne 
forme, koja se iesto nalazi u sumovitim brdima juzne Bosne (v. lucidulus m.) '), 
krilni su pokrovci bitno sjajniji, tinije zrnasti, zrnca vecinom izbrusena te se 
razaznaju samo kao rudimentarni prijeki nabori, metalne ljuske vrlo rijetke. 

Juzna Bosna: Vucija luka. Romanija pi., VisociCa pi. Na crnogorici. 

Cini se, da je Ot. sarajevensis partenogenetska forma od Ot. cribrosus te 
da ovu vrst zastupa u juznoj Bosni i Hercegovini; treba ju dakle shvatiti kao 
vikarni (zamjenicni) rod. 

3. Otiorrhynchus (Cirrorhynchus) pinivorus n. sp. s ). 

Razlikuje se od Ot. (C.) sarajevensis Apf. krilnim pokrovcima, koji su bez 
sjaja, ostro, jedrolicno i gusto punkiirani kao u Ot. niveopiclus-a (8), i gusto 
i fino pubescentni vise elipticni, dugoljastom gradom tijela, znatnijom veli- 
cinom i oblikom ljuskavosti. Krilni pokrovci imadu samo pojedine, male, okrug- 
Ijaste, od bijelo-metalnili Ijusaka sastojece Ijage. Dulj. 12 — 13 mm. 

Juzna Hercegovina: Nasao sam ga na Velezu pi. Pinus leucodermis Ant.; 
na Babi pi. kod Qackog (Hilf). 

4. Otiorrhynchus (C.) niveopictus Apf. 

Glasn. zetn. muz. I, 1889, 70; Wiss. Mitt, aus Bosn. Here. II. 1894, 517.; Reitter: Wien Rnt. 
ZtK. XXI, 1902, str. 8; XXXII, 1913, str. 70 (cribrosus v. niveopictus). 

Razlikuje se od Ot cribrosus-a oblikom i skulpturom vratnog stita i krilnih 
pokrovaca, konstantno crnim nogama, poprecno znatnijom velicinom, osim toga 



') elytris nitidioribus, vix granulans, Iransversim subrugulosis, subsguamulatis. 

') O. sarajevensi Apf. valde aifinis, elytris regularius ellipticis opacis, evidenter, aequalitcr 
confertimque grauulatis, coufertim et subtiliter pubescentibus (ut in O. niveopicto $), subsqua- 
inulatis (maeulis parvis albido-metallcscentibus parce instriiciisl distingucndiis. 



T 



1 5] . 133 

ii roda fino sivo pubescentnim, skoro neljuskavim knlnim pokrovcima, u : 
rod a mnogo zdepnastijom gradom tijela. 

Vratni slit znatno siri nego je dug, postrance mnogo jace zaokruzen 
i obliji uego u O. cribrosus-a, manje-vise globozno, mnogo finije, gusce i jedno- 
liCnije zmast; krilni pokrovci na ramenima jace prosrreni, prema siljku nepo- 
srcdno suzeni, sprijeda nesto jace svedeni, fino i gusto zrnati (samo iz- 
uimuo manje-vise prijeko naborasti: v. vranicensis m.), fino. sivo, prasinasto 
dlakavi, osim normalne humeralne i apikalne Ijage bez ljusaka isamo iz- 
nimno sa vrlo rijetkim bjelkastim, slabo metalnim ljuskama providen). 

Noge su u tipne, u juznoj Bosni domace forme konstantno erne. Duljina 
10— 13 mm. 

5 Straznje goljenice tiisu izrubljeue; srednje imaju prilicno plosnati izrezak 
pred vrhom. 

9 Krilni pokrovci postrance jako ispupcaui, mnogo zdepnastiji i stisnuto. 
redovito prilicno gusto, sivo, slabo metalno ljuskavi. 

Srednja i juzna Bosna: Planine oko Sarajeva (Ivan pi., Igman pi., Viso- 
cica pi., Bjelasnica, Treskavica, Zelen gora [Trebevo pi.]; Hercegovina: Pre- 
slica, Vranica, Prenj, Volujak. Na bjelogorici, osobito na mladim crvenim bukvama, 
cvatucem Craiaegus-a itd. 

Reitterov navod (1. c.) za >centralnu Dalmaciju« odnosi se svakako na 
drugu vrst. valjda na Ot. Karamani Apf. (v. br. 7). 

Pasmine: 

0. niveopictus chrysotrichus n. subsp.'). 

Razlikuje se od tipne forme uzim vratnim stitom. duljim, manje-vise 
metalnim temeljnim tomentom, zivahno-metalnim ljuskama i redovito smedim 
nogama. 

Metalne ljuske tvore u 6 u piknjasiim prugama krilnih pokrovaca male, 
razdaleko stojece Ijage, 9 je priliSno gusto — kojiput skoro suvislo — zivahno 
bakrenasto ljuskava. 

Hercegovina: Plasa pi. kod Jablanice 3 ) (O. Leonhard), Velez pi. (6 in 
coll. Prof. Noesske, Dresden). 

5. Otiorrhynchus (C.) vastus Apf. 3 ). 

Qlasn. zem. muz. VI, 1894., 221; Wiss. Mitt. a. B.-M. IV, 1896, 544. Reitter: Wien. Entom. Ztg. 

1893, 70. 

Raspoznaje se u tipnoj formi lahko od svih vrsta skupine po jako prijekom 
vratnom stitu, osebujnoj skulpturi vratnog stita i krilnili pokrovaca i sjajnoj, cela- 
voj gornjoj strani. 



') prothonice angusliore, elytris tomento piliionni plus minusve metallico squainulisque 
lacte metallescentibus (etiam in 3) P^rce instructis, pedibus plerumque rubris (rarissime nigris) 
differt. 

») U prelazima ka niveopictus-u. 

') Ovoj je vrsti blizu srodan i vanrcduo naliCan 01- arrogans Friv. (Termcszet, fiiz., 1878, 
111) iz Ugarske. Slaze se sa Ot. vastus 9 kratkim, prema napred jako su2enim rilom, skulpturom 
vratnog stita i krilnih pokrovaca, manjk;ivim ljuskama i zdepnastoni gradom tijeia a razlikuje 



134 [6| 

Zdepnast, sjajan; rilo prema vrlui jako suzeno. sa lakmi zaobljeiuiu 
pbstrailim rubovima; vratni stil prijek, postrance jako zaobljen, na stranama 
iino i gusto zniai. na plohi jednoliko gusto i duboko punktiraii; krilni 
pokrovci kratko-jajasti, na raraenima umjereito prosireni, sa Finim (kojiput u 
iidnbeiiiiu prugama stojecini ) rcdoviina pikanja, intervali gusto punktirani 
(katkada mjestimice lino poprijcko naborasto). postrance fino zrnati; pipalice 
tankc. drugi clanak bica za % dulji od prvoga, vanjski clanci postepeno kraci 
u 5 vecinorn nesto dulji. nego li su siroki, u g oblasti, jedva dulji, nego li su 
.siroki iii krugljasti do prijeki. 1 ). Dulj, 8 - 5— 9 - 5 mm. 

8 Srednje goljenice pied vrliom duboko polukruzno izrczane. Apikalni steruit 
gusto pimktiran, pred siljkoin jamasto uduben. 

Noge jednobojno erne (lipus), rjede crvenosniede. 

Bosna: Vran pJanina, I.jubusa |>I. u alpiiiskom podrucju pod kameiijem. 

P a s m i n e : 

0. vastus livnensis Apt. 

Ulasn. zem. muz. X. 1898. 27U: Wiss. Mitt. VI, 1S99, 778. 

Razlikuje se pruzenitn oblikoin tijela, osobito duljiin krilnim pokrovcima i 
nesto pruzenijim clancinia pipalica (vanjski clanci su i u ^ nesto dulji, nego li 
su sircki). Dulj. 10 — J 5 mm. 

Platiine oko Livna: Hrbljina, Krug pi. Pod kameiijem i travom. 

G. Otiorrchynchas iC.) radusensis n. sp. . 

Ot. (C.) vasto Apf. proximus et subsimilis. elytris opacis, ubique trans- 
versim-rugosis, eorum interstitiis extus et apicem versus convexis, anten- 
nis tenuibus, elongatis corporeque majore distinctus. 

Prothorax ut in O. vasto, paullo minus transversus, lateribus granulato, 
supra confertim, profunde aequaliterquc punctato. Elytra confertim punctata, 
transversim rugosa, profunde striata, fortius seriatim-punctata, interstitiis evi- 
denter convexis. Antennae temies, funiculi articulis exterioribus etiam in g lati- 
tttdine sat longioribus. 

Slaze se po skulpturi i habitusu vecinorn sa O. vastus ApfL, ali se od ujega 
razlikuje nesjajnim krilnim pokrovcima. koji su svuda izmedu redova piknjica 
pri jeko n a boras ti, sve den im razmacima medu njima, vitkijim pipalicaina 
i znatnjjom velicinom. 

Vratni stit ima oblik kao u 0. vastus, nesto manje prijek. kao u ovoga na 
plosi gusto, duboko i jednoliko punktiraii; krilni pokrovci su kao u O. vastus-a, 
redovi pikanja innogo grublji i stoje u jako udtibenim prutama, intervali (osobito 
vanjski) jako su svedeni, kao u O. vastits-a, gusto ali manje jednolicno punk- 



se znatiioni velicinom, icdiiolicno svedetlim vratnim stitum. duljim pipalicaina i pruzenijim 
Olaucica njihova bica. 

Dulj. 13— 14 mm. 

Ugarska: Kod 1'cculia »Mecseh (.lakahlicgy) - 1'avel 1S74«. Uva tipa (VV) u zbiici 
ugarskos aarodnog muzeia. (K.\ typis.) 

Od inula tiije uaduii. 

') Prema visini nala/.ista, Sr, Apfelbeck: »ChanRenient de forme die', les coleopteres dc 
la region alpine« U Bullet. Soc. /.ool. de France- Paris, 1895, 79. 



|/| 135 

maiii i poprijeko naborasti. Pipaiice bitno vitkije, vanjski Clanci blca i u 
/iiatiiu d-uljf, nego su Siroki. 

Dulj.: 11*5 — 13"5 mm. 
Srednje gotten ice pred siljkom na nutarnjem nihil prilicno duboko izrezane. 

4 vrlo zdepnasta; krilni pokrovci postrance jako ispupeani. 

Zapadna Bosna: RaduSa pi., (tipus* O. Leon-hard); Vraaica pi. (Apf.)i 
Kupreska Vrata kod Kupresa. (Apf.), na crvenoj bukvi. 

Razlikuje se od O. cribrosus mnogo zdepnastijim oblikorn tijela, sirim i 
svedenijim, postrance jako zaokruzenim, na plosi jednolicnije, gusto i duboko 
punktiranim vratnim stitorn: gusto punktiranim, prijeko naborastini. neljuskavim, 
osobito u 9 mnogo jace ispupcanim krilnirn pokrovcima; znatnijom velicinom i 
crnim (samo rijetko i iznimno crvenim) nogama. 

Na Radusi pi. (coll. O. Leonhard, Dresden) zajedno sa O. vastus livnensis 
i djelomice u prelazima k ovomu. Tipni O. radusensis ali se tako jako razilazi 
od O. vastus-a te mu ne nalici, da se kod tako sumnjivih egzemplara radi valjda 
o bastardnim formama. 

7. Otiorrhynchus (C.) Karamcini n. sp. 

Ot. (C.) radusensi Apf. proximus, corpore magis elongato, protliorace angu- 
stiore, ubique confertim subtiliter gran it la to, clytris multo longioribus (6), minus 
convexis, granulans, fortius tranversim-rugosis, vix punctatis, seriatim foveo- 
latis interstitiisque in 5 angustis divergit. 

Najblizi je O. (C.) radusensis. Apf., razlikuje se od njega pruzenijiin oblikorn 
tijela. vratnim stitom, koji je i na plosi gusto i fino zrnast i bitno uzi, bitno 
duljim i plosnatijim, gusto i jace prijeko-naborasto zrnastim, nerazgovjetno 
ili jedva vidljivo punktiranim krilnirn pokrovcima, grubim jamastim nizovima 
piknjica i uskiin intervalima (ft). 

Krilni su pokrovci u J postrance mnogo slabije zaokruzeni, nego u radu- 
sensis-a V a prema siljku mnogo postep.nije i jace suzeni, vise zasiljeni. Habitus 
kao u velikih O. (C.) niveopictus-a. Noge erne. 

Duliina: 120 mm. 

Dalmacija: Sabirao ga g. dr. Ed. Karaman (Spljei) kod Knina na lirascu 
u 2 egzemplara (5^). te mi poslao na detorminaciju. 

Reitterov Ot. niveopictus iz »centralne Dalmacjje* ima se valjda svesti ua 
ovu vrst (W. E. Z. XXXII, 1913, 70). Ot. niveopictus ogranicen je na jugoistocnu 
Bosnu te na zapadu dosize svoju granicu rasprostiranja na Kupreskim Vratima 
kod Kupresa. 

8. Otiorrhynchus (C.) bellicomus Reitt. 

Wien. Entom. Zeit. XXI, 1S02, str. 8 (niveopictus vai. bellicomus); Wicn. Eniom. Zeit. XXXII. 

1913 str. 70 (cribrosus v. bcllicom-s). 

Po zdepuastijoj gradi tijela. jako prijekom, svedenom i jako zaokruzenom 
vratnom stitu srodan je sa'Ot. (C) vastus Apf., ali se od njega razlikuje* razHfi- 
noin skulpturom i gusto ljuskavom, nesjajnom gornjom stranom itd. Vratni 
stit fino i prilicno gusto zrnat. na plolii i na prednjem rubu redovito punktiran; 
krilni pokrovci fino i gusto prijeko naborasto zrnasti, izmedu vecinom izbru- 
senili zrna vrlo fino punktirani; vratni stit i krilni pokrovci sa dugirm zuckasto 



136 [8| 

ili zelenkasto metaluiin dlakama ljusaka obiluo, ah negusto, priliSno jednolikn 
zaodjet. Plpalice zdepnaste, vanjski Slanci bica u J main duiji nego su siroki. 
u 9 globozni i lahko prijeki. Noge erne, rjede kestenaste (ab. castaneipes m.i 

5 Srednje goljenice pred siljkom izrubljene (izrezane): 9 vr '° zdepnasta i 
nezgrapna, krilni pokrovci vrlo kratki i po stranama jako zaokruzeni. 

Duljina: 10'0 - 12*0 mm. 

Hercegovina: Cvrsnica plavina kod Jablanice, na klekovini u alpinskom 
podrucju. 

Ova vrst, koja pripada iskljucivo alpinskom podrucju, razlikuje se speei- 
iicno od Ot. cribrosus Germ, i niveopictus Apf. zdepnastoin gradom tijela u oba 
spola, pravilno konicnom glavom. prema siljku jako suzenim, od glave neodvo- 
jenim rilom, malim, jako izbuljenirn, ocima, duljim, jace dlakastim metalnim 
ljuskama, kracim pipalicama, zdepnastijim vanjskim elancima njihova bica a od 
O. niveopictus-a osim toga skulpturom svojom te se moze od obih vrsta posve 
nedvoumno odvojiti. 

9. Otiorrhynchus (C.J capricornis Apf. 
Qiasnik zem. muz. X, 1898, 271).; Wisseiisch. Mitt. a. B. u. H. VI, 1899, 778. 

Slican je malom Ot. cribrosus-u te se s njim slaze po skulpturi a razlikuje 
se zdepnastijom gradom tijela, pravilnije ovalnim, vise eipticnim krilnim pokrov- 
cima, rilom, koje je. prema siljku mnogo jace suzeno te ima nejasan rub a strane 
mu jace konvergiraju, oblikom pipalica i srednjim goljenicama, koje su u oba 
spola jednostavne, pred siljkom neizrubljene. 

Krilni pokrovci priliSno gusto i jednoliko metalno ljuskavi. Noge crveno 
smede. 

Dulj. 90 mm. 

6 Drzak pipalice a u slabijoj mjeri i prvi i drugi clanak bica prema siljku 
su prilicno neposredno (cvorasto) odebljali; drugi Clanak bica je za V5 
dulji od prvoga, slijedeci postepeno kraci, izvanjski subglobozni. 

y Pipalice kra^e, drzak i svi £lanci bi5a normalnog oblika. drugi malo dulji 
od prvoga, vanjski globozni, lahko prijeki. 

Tijelo mnogo nezgrapnije nego u S, vratni stit siri. 

Zapadna Bosna: Troglav kod Livna. 5./VI. 1896. nasao je preparator 
Santarius pod kamenjem dva komada 1 ) od onda nije naden. 

Cesto se u zbirkama nalazi O. cribrosus v. mughus iz Dinarskih Alpa pod 
imenom O. capricornis. Valjda su ovaki egzemplari ponukali gosp. Reittera, da 
O. capricornis-a spoji sa cribrosus-om (I. c. p. 70). 

10. Otiorrhynchus (C.J Flecki Reitt. 
Wien. Ent. Ztg. XXV, 1906, str. 242; ib. XXXII, 1913, str. 71.: valachiac a. Flecki. 

Razlikuje se od Ot. valachiae Fuss (argenteus Strl.) izbrusenom skulpturom 
krilnih pokrovaca, rijetkim ljuskama na njima, strazlijim goljenicama, koje 
su u 6 pred siljkom na nutarnjem rubu duboko polukruzno izrezani i nesto znat- 
nijom velicinom. 



') Dobro saCuvani 5 i skoro deilorirana $. 






|9| 137 

\ rami stit kau u u. vatachiae, siri uego je dug, oSti o, prilicno fino i umje- 
reno gusto zrnat, razraaci krilnih pokrovaca punktirani mjestimice dvostrukim 
redom izbruSenih zrna nejednakog oblika a izmedu njili manje-vi§e hrapavo 
punktirani; fino, kratko i negusto zuckasto dlakav i rijetko Ijuskast. Ijuske slabo 
metalne, kratko ovalne. malo dulje nego siroke, amo-tamo stisniite u Ijage. 

srcclnje i straznje goljenice na nutanijem rubu pred siljkom cluboko polu- 
kruzno izrezane. 

Ex typis in coll. Reitter (Mus. nat. Budapest). 

Rumunska. 

Blizu srodan s ovoin vrsti je Ot. (C.) Kelecsenyi Frlv. Termeszet. Fiiz., 
1892, 132 iz sjeverne Ugarske (Tavarnok, Njitrai. Razlikuje se od O. Flecki fino. 
ucostro, manje-vise naborasto zrnatim. na plohi redovito naborasto punkti- 
rani in vratnim stitoin (kao O. cribrosus), nejednako ovalnini, na ramenima jace 
prosirenim, sjajnim krilnim pokrovcinia, jos plosnatijom, manje-vise nabo- 
rastom skulpturom na njiina, lancetastim metalnim ljuskama i konstantno crnim 

uogama 1 )- 

Ot. Kelecsenyi varira prilicno u skulpturi vratnog stita. manje u skul- 
pturi krilnih pokrovaca. Vratni stit redovito je kao i u Ot. cribrosus-a na 
plohi grubo i pojedince punktiran a izmedu pikanja naborasto zmast. Ali ima 
komada, u kojih je vratni stit punktiran skoro kao u Ot Flecki (ab. fallax m.). 
Ovaki od tipa razlicni komadi mogu se od O. Flecki lahko razlikovati po sjaju 
i obliku krilnih pokrovaca, duljim zivahno zlatnosjainim ljuskama na njima, innogo 
plice izrubljenim straznjim goljenicama i*) i po crnim nogama. 

Ot. Kelecsenyi je posredni clan izmedu grupe cribrosus i plutnipes te je po 
srodstvu najblizi sa O. Flecki. To je najsjevernija vrst Cirrlwr/iyncluis-a te nije 
vrsno identican ni s ovim niti sa O. valac/iiae, kako Reitter (I. c.) misli. 

11. Otiorrhynchus (C.) argenteus Strl. 

Revis. europ, Ot., I86J, 118 (Banat): argcntatus Strl. Mitt. Schweiz. Entom. Oes. VI, 18t3, 459 

(Srbija); valachiae Fuss Veihandl. <1. siebenbiirg. Ver. i. Naturw. 1868, 171; Stierl. Revis. Berlin. 

Entom. Ztschr. XVI, 1872, 361- (VlaSka), PiteSt, coll. fuss. 

Stoji najblize do O. crinipes Mill, a razlikuje se od njega sirokim, jako 
prijekim, postrance mnogo jace zaobljenim. bitno finije i gusce zrnatim vratnim 
stitom. finije i gusce zrnatim, izmedu kratkih ljusaka bezdlakavim krilnim pokrov- 
cinia, gusce i jednolicnije porazdijeljenim ljuskama na njemu i duljim, tanjim 
pipalicama. 

Odjeca krilnih pokrovaca sastoji se u O. argenteus od dvojakih metalnih 
ljusaka i to kratko-ovalnih i bitno tanjih, dlaci slicnih (potonje su s'abije meta- 
licne), docim se u O. crinipes sastoji od kratkih metalnih ljusaka i mnogo duljih, 
zuckastili, cetinjastih dlaka. 

Du'jina 10 — 11 mm. 

Sjeveroistocna Srbija, Bugarska (Merki). 

Ot. valachiae, ciji sam tipus (5 9) ex coll. Fuss (narodni muzej u Buda- 
pesti) vidio, identiCan je sa Ot. argentalus Strl. 



') U velikoj seriii O. Kelecsenyi iz Tavarnoka vidio sam dva komada sa crveno-smnlasto- 
stnedim nogama, ali mi sc cinilo, da nisu odrasli 



138 I mi 

Ot. argenteus lahko se razlikuje nd Ot. Flecki kraiim. prema liljku slabijc 
suzerain] rilmn, ..stro zrnatim i gusto ljuskavim kriliiim pokrovcima, straznjim 
goljenicama. koje nisii izrubljene ( T ) i crnira riogama a od 0. plumipes jako 
sirokim vratnim stitom. bitno kraeim. otraga innogo sire zakruzcnim kriliiini 
pokrovcima i nmogo noanjom velicinom. 

Ot. argenteus, kojega je Stierlin ustanovio na osnovu jedne + . je Jedna 
dosele rnalo poznata vrst. Ja sam ga tek u novijc doba upoznao po Merklu, 
koji ga je u vccein broju sabirao u Srbiji te mi poslao kao O. crinipes. 

Postavljajuci podrod Cirrorhynchus (Glasnik zem. muz. 1899.) nisam se 
stoga mogao obazrijeti na ovu vrst, jer se iz opisa, koji se odnosi na $, nije 
moglo prepoznati, da je ova vrst Cirrorhynchus. 

12. Otiorrhynchus (C.) plumipes (Jerm. 
Reis. Dalmat., 1817, 245. Tipus: Kranjska. 

Najveca vrst podroda. Od svih se vrsta lahko razlikuje krilnim pokiovcima, 
osobito u 6 dugaCkim, bjelkastim, slabo tnetalnim, obilnini, priliciio pravilno 
razdijeljenim Ijuskama, crnim iiogama, vitkim pipaljicama, uskim umjereno fino, 
gusto i na plohi ostro zrnatim krilnim pokrovcima. 

Metalne ljuske malcnc, kratke, malo dulje. nego su siroke, bjelkaste, redo- 
vito slabo metalne, neguste; gore prilicno jednoliko razdijelicne, po stranama i 
s donje strane gusto poredane. U jedne forme, koja se nalazi u Karavankama, 
ljuske su manje-vise metalno zelene ili bakrenaste a mjestimiee stisnute u manje 
Ijage (var. § Stierlin, Revis. d. curop. Ot., 1S61, 109). Dulj. 12— 15 mm. 

6 Srednje goljenice plitko, straznje nisii nikako izrubljeue. 

Hrvatska (Kapela, Velebit), zapadna Bosna (Klekovaca, (irmec pi., 
Hrbljina, planine oko Livna, Travnika). I u Koruskoj i Kranjskoj. U istofinoj i 
juznoj Bosni i u liercegovini fali. 

13. Otiorrhynchus (C.) crinipes Mill. 
Wic: Mouatsschr. VII. 1663, 30; Tipus: KorCula (Erber). 

Odlikuje se od predasnjili vrsti vecim i ostrijim, vise osamljenim zrnima 
na vratnom stitu i na krilnim pokrovcima, jasnim na silazu krilnih pokrovaca 
prilicno dugim, cetinjavim, zuckastim dlakama, smedim i slabo metalnim 
Ijuskama. 

Navod Reitterov (Wien. Cut. Ztg. 1913. 71). da su »srednji clanci bica 
vrlo rnalo ili jedva dulji nego su siroki« stoji samo za ^'i iz visih predjela 
(na pr. sa Velez pi. kod Mostara). Oni su u 6 uvijek bitno dulji, nego su siroki. 
a u komada iz niskili predjela (Mctkovi;. Korcula, Lagosta i t. d.) poruseni, za 
7a do '/s [u talijanske varietetej (v. pilipes Leoni) 1 ) dapace gotovo dvaputa tako 
dugi, kako su siroki. 

Noge crveno-smede, smolasto-smede, rijetko posve erne. 

Duljina: 11 — 13 mm. 

H ercegovina: Konjic-Apf. (najsjeverozapadnije nalazistc u liercegovini). 
Mostar, Velez pi., Stolac, Trebinje, Hrasno. Neum (Klek), Oacko; Dalmacija: 



') v. pilipes Leoni (Mte. Gargano) razlikuje se od tipnog crinipes-d opnizeniiu pipalieaiiui. 
duljiin, dlaei slienim, iiielalniiii liuskama i ncslo diiljom dlakoin na krilnim pokrovcima. 



1 



mi 139 

Herceg Novi. Korcula (na Arbutus unedo [Erber: Pipus]), Lagosta, MJjei Cma 
Qora: Rijeka, Cetinje (Lovcen). Podgorica; Alhanija: Maranaj pi. kod Skadra 

(Apt.). 

14. Otiorrhyiuhus (C.) babensis Apt. 
Qlasil, zeiTi. inu/,. VII. 1805., 597j Wisscnsch. Mill LSosii -Here. I\. 1896., 543. 

Po kratkom. svcdenom obliku. maiijoj velicini to je najupadiiija vrst podroda 
i nc moze se nijednom drugotn zamijeniti. Habituelno najslicniji jc nialoj alpinsko.i 
... ali spada a podrod Cirrorhynclms, ciji karakter - osim ohlika vrska krilnili 
pokrovaca — ima u S. 

Uslijed (i na plod) ostrih i prilicno grubiti znia vratnog stita i kratkih 
melalnih ljusaka krilnih pokrovaca spada u skupinu plnmipes, ali predstavlja n 
njoj, kao i u skupini cribrosus-u, strani elemenal. Po srodstvu — a da inu nije 
slican — najblizi jc Ot. crinipes-\x, na sto upucuju i osamljena, raziujerno gruba 
zrna vratnog stita. 

Od ove se vrsti razlikuje kratkim, stisnutim oblikom, sirokim. vrlo 
jako prijekim, postrance jako zaobljenim, nenadano suzenim vratnim stitoni. 
kracim, innogo pravilnije ovalnim krilnim pokrovcima, otraga u 5 samo 
slabo, u v jedva vidljivo odignutim drugim intervalom i jedva 
udubenim prvim intervalom. kratkim pipalicama i kratkim clancima biCa 
te malom velicinom. 

Ljuske i dlake slicne kao i u tipnog O. crinipes-d, ali SU dlacice, kojc se 
nalaze izmedu slabo metalnih ljusaka, suptilnije. 

Duljina: 8 -95 mm. 

6 Vanjski clanci pripalica malo dulji nego su siroki; straznje goljenice 
jedva vidljivo, srednje pred vrhom jako izrubljene. 

'.^ Vanjski clanci bi£a krugljasti, 6. i 7. lahko prijeki. 

Hercegovina: Baba pi. kod Qacka (Tipus!); Dalmacija: Orjen pi. (na 
vrsku); Crna Qora: Lovcen. Na Lovcenu sabirao sain ga u subalpinoin podrucju 
sa O. crinipes u bukovoj iikari. 

Reitter nagada (o. c. str. 71, biljeska 2.), da je O. babensis identican sa 
istocnosrpskim O. argenteus Strl., sto bi bilo nerazumljivo, da jc pregledao opis 
od O. babensis-a. Po onomu, sto je receno o ovoj vrsti, suvisno je prispodabljati 
ga sa O. argenteus-om. koji sa O. babensis nema nikakc slicnosti te mil ni po 
srodstvu nije blizu. 

Tabla za opredjeljivanje vrsta Cirrhorhynchus-a. 

1. Ljuske krilnih pokrovaca duge, dlaci slicne ili 
uskolancestaste; vratni stit i krilni pokrovci fino 
i gusto (manje-vise naborasto) zrnasti ili (nabo- 
rasto) punktirani. vratni stit na plolii punkti- 
ran ili gusto i fino zrnat. Rilo na donjoj strani 
redovito bez razgovjetne prijeke brazde i bez 
zlijebi. koja tece prema oku ' 



— Ljuske krilnih pokrovaca kratke, okrugljaste, malo 
dulje nego su siroke; vratni stit i krilin pokrovci 



!4n |12| 

ostro i bitnu giubljc imanje-vise izolirano) zrnasii. 
vratni stit i na plohi o§tro zrnast. Rilo ima na 
donjoj strani redovito razgovjetnu prijeku brazdu 
i zlijeb, koja tcce prema oku 8 

2. Pipalica tiormalnog oblika; velike vrsti .^ 

— Slip i prvi clanak bica na siljku jace i neposredno 

odebljao; mala vrst 9 capricornis Apf. 

3. Gornja strana (manje-vise) obilno ljuskasta ili 

barem gusto, fino i kratko (sivo) dlakasta') 4 

— Gornja strana (osim normaliie liumeralne Ijage i 
one na siljku krilnili pokrovaca) bez ljusaka, 

jedino vrlo rijetko prasinasto pubescentna ! ) 7 

4. Oci plosnate, nialo prominentne; krilni pokrovci, 
negusto ljuskavi, metalne ljuske na njima krade, 

lancetaste 5 

— Oci svedene, jako prominentne; krilni pokrovci 

gusto ljuskavi, metalne ljuske duge, dlaci slicne 8 bellicomus Rttr. 

5. Glava nepravilno konicna, rilo manje-vise uvojito 
do siljka pravocrtno i mnogo jace suzeno; oci 

poprecno svedenije; partenogenetske vrsti ... 2 sarajevensis Apf. 

3 pinivorus Apf. 

6. Oba spola pruzenija (J samo nesto zdepnastija); 
vratni Stit manje globozno, nejednako naborasto 
zrnat, na plohi manje-vise rastrkano punktiran, 
sjajan; krilni pokrovci nepravilno naborasto 

zrnati i pojedince punktirani; ljuske u 6 $ jednaki 1 cribrosus Germ. 



— Samo 6 pruzen, ? zdepnasta, vrlo nezgrapna; 
vratni stit mnogo jaCe globozan, fino i jednolicno, 
ostro zrnat (zrna na plohi prelaze cesto u piknje), 
nesjajan; krilni pokrovci fino i gusto zrnati 8 ), 
u 6 skoro bez ljusaka 4 ), ali gusto, sivo pubes- 
centni, u 5 gusto ljuskavi 4 niveopictus Apf. 



') Samo u niveopictus-d Apf. (J). 

») Sravni i cribrosus ab. pubipennis Apf. 

•) Samo u v. vranicensis Apf. jako popreCno-naborasto zrnat. 

«) U v. chrysotrichus Apf. sa manje-vise objlniin maliin metaliinim Ijuskastim Ijagama. 






I3| Ml 

7. Oornja strana sjajna; trup i u & zdepnast; pipa- 
lice kratke, zdepnaste, vanjski clanci bifia u 

jcdva dulji. nego su siroki. u C; krugljasti do prijeki ') 5 vastus Apt. 

Gornja strana nesjaina; trup u J zdepnast; pri- 
palice prodiiljcnc. vanjski clanci biSa u oba roda 

znatno dulji. nego su siroki 6 radusensis Apf. 

7 Karamani Apf. 

S. Drugi interval krilnih pokrovaca pred siljkotn 
palumbasto izboeen, prvi interval krilnih pokro- 
vaca pred siljkom jamasto uduben. velike vrsti; 
II — 15 mm; tijelo bar u 6 pruzeno 9 



— Orugi interval pred vrhom u 5 saino posve slabo 
odignut, u y ravati, prvi interval jedva vidljivo 
udubljen ili ravan; tijelo u 5 zdepnasto; mala vrst 

8 — 9"5 mm 14 babensis Apf. 

9. Vratni stit finiji i gusce zrnat; krilni pokrovci 
bez razgovjetnili dlaka'), Ijuske bjelkaste ili zivahno 
metalicne (zelene ili bakrenaste) Hi 

— Vratni stit grubo, manje-vise izolirano zrnat; krilni 
pokrovci sa razgovjetnom, zuckastom dlakom, 
dlake £etinjaste, mnbgo dulje od Ijttsaka, na silazu 

ja^e odstojne 13 crinipes Mill. 

Hi. Straznje goljenice u 5 pred vrhom uvijek duboko, 
polukruzno izrubljene; krilni pokrovci porijetko 
ljuskavi. Noge crvene 10 Flecki Reitt. 

— Straznje goljenice u 5 pred vrhom nisu nikako 
. ili jedva primjetljivo izrubljene; krilni pokrovci 

gusto ljuskavi; noge erne i iznimno (u v. tarno- 

vensis) crvene 11 argenleus Stierl. 

12 plumipes Qerm. 



') Samo u v. livnensis Apf. n ^ subglobozni. 

*) Koiiput pojavljiiju se pojedine manje-vi5e dlaki slicne Ijuske, ali ove nisu duljc od 
iiormalnih metalicnili Ijusaka, docim su dlakc u O. crinipes mnogo dulje i Cetiujastc, 



\ 



I4J 



I Ml 



Sistemski pregled vista Cirrorhyncha. 



I. 

cribrosus (jerni. Kranjska, Hrvatska, 
Istra. Bosna, Dalmacija, Albanija, 
Srbija, Bugarska. 
ah. melanoptis Apt Kranjska, Hrvatska, 

Bosna. 
arrogans Reitter nee Friv. 
ah. pubipennis Apf. Zapadna Bosna. 
v. mugluis Apf. Dinarske Alpe. 
v. Winnegutlii Apf. Zapadna Alhanija. 
sarajevensis Apf. Juzna Bosna. 

v. liicidulus Apf. Juzna Bosna. 
pinivorus Apf. liercegovina. 
nievopictus Apf. Juzna Bosna. liercego- 
vina juzna. 
v. chrysotrichus Apf. Hercegovina sje- 
verna. 
vastus Apf. Zapadna liosna. 

v. livncnsis Apf. Zapadna Bosna. 
(arrogans Friv. Ugarska). 
radusensis Apf. Zapadna Bosna. 
Karamani Apf. Dalmacija. 
bellicomus Reitt. Hercegovina. 

ab. castaneipes Apf. Hercegovina. 
capricornis Apf. Dinarske Alpe. 



II. 

(Kelecsenyi Friv. sjev.-zap. Ugarska). 

Flecki Reitt. Rumuiiska. 

urgenteus Stierl. Banat. Srhija. Riiiniin- 

ska. 
argentatus Stierl. 
Valac/iiae Fuss. 
p'nmipes Germ. Kranjska, Hrvatska. 

zap. Bosna. 
crinipes Mill. Hercegovina, Dalmacija, 

Cnia Oora. Albanija. 
babensis Apf. Hercegovina, Dalmacija, 

Crna Oora. 






|1S| M 

Subgenus Otiorrhynchus s, str. 

Srodnici Ot. perdix-w Oliv. 

Do godine 1905. nisu bili poznatl rodaci Ot. perdix-a Oliv. te je ova vrst 
bila polozaja prilifino izolirana '). Te sam godine opisao blizu smdnoga Ot. Ihalas- 
Sinus Apf. 8 ). (Glasn. /cm. muz. XVII.. lyn.s.. _', : n.; Wiss. Mitt. Bosii.-Herz. X, (.44 
i alpinsku mu pasminu hypsobius. 1906. slijedio je blizu srodni O. Sturanyi Apf. 
i jace razlicni Ot. Adonis Apf. (Sitz. Her. Kais. Akad. Wiss. Wien WOO, mat. 
naturw. Kl. CXV. 1. 1673, 1674. 

Opisujuci Ot. thalassinus-a i hypsobius-a (kao pasminu od perdix-a). istaknuo 
sam, da nemaju ft 8 tc da se u torn slucaju (kao i kod Ot. sarajevensis Apf. i dr.) 
radi o partenogenetskoj vrsti, sto je tim upadnije. jer ti roda Otiorrhynchus 8 ■ 
po broju individua prevladavaju nad cj 9 te eesto na S -10 muzjaka ide jedna 
zenska. 

Novija istrazivanja na zapadu Balkanskog Poluostrova iznijela su i nekolikn 
dvospolnili, sa O. perdix manje-vise srodnih vrsta te nekolikn partenogenetskili 
vrsta tako, da imamo prcd sobom skup od 10 skoro skroz dobro ograni^enih 
vrsta skupine perdix. Dvospolne vrsti mednsobno su ostro difercncirane i isklju- 
cuju svaku sumnju, da su to vrsti. I partogenetske se grupe dadu speciiicno dobro 
ograniciti, samo se u Ot. thalassinus-a ohiljezja razlike prama Ot. perdixu u 
u nekiin krajevima Bosne, Hercegovine i Crne Gore mute, doCim su obje 
vrsti u juznoj Albaniji kao vrsti ostro diferencirane. 

Vrlo je zanimivo, da u srednjoevropskom faunskom podrucju (do juzne 
Bosne) ima samo partenogenetskih vrsta (perdix i thalassinusj, docim se dvo- 
spolne vrsti nalaze tek u mediteranom podrucju (u podrucju jadranskih i jonskih 
obala) (Dorotkanus Reitt. u juznoj Dalmaciji, Sturanyi Apf. u zap. Crnoj Oori. 
Adonis Apf. i conjungens Apf. u sjevernoj Albaniji, valonensis Apf. u juznoj Alba- 
niji i cephalonicus Pic na otoku Kefaloniji). U ovom podrucju pridruzuju se dvo- 
spoinim vrstama jos tri dobro diferencirane. valjda skroz partenogenetske vrste 
thalassinus Apf., dukatiensis Apt". 3 ) i prokleiiensis Apf. :1 ) i vrlo je vjerojatno, da 
ce se u faunisticki osebujnom i jos malo proucenom arnautskom podrucju jos i 
druge nepoznate vrsti naii. 

Sto se tice sistematskog mjesta Ot. perdix-a i njegovili srodnika, nema vise 
dvojbe od kada su nadene dvospolne mu vrste. ?5 5 imadu na zadnjem sternitu 
svi za skupiiui rhacusensis karakteristicnu odliku. Ot. conjungens m. predstavlja 
1)0 svom rhacusensis-habitusix u obliku tijela muzjaka (^: siri i plosnatiji nego §) 
i po svom izrazitom perdix-habitusu u zenskog roda, svezu. 

Rodaci Ot. perdix-a dijele se u dvije skupine i to u uskoglavu i debeloglavu. 
Od potonje kategorije nisu dosele bile poznate vrsti. U slijedecem opisati ce se 



') 1902. opisani 01. cephalonicus Pic. vrlo ie razliCna vrst skupine perdix. 

*) Opisan prvobitno kao subspecies perdix-a. Opisujuci Ot. brachyscells-a (Glasn. zeni. 
muz. XXIII, 1911, 222) upozorio sam vec, da se kao vrst razlikuje Ot. hypsobius i brachyscelis 
su pasmine od Ot. thalassinus. 

') Dosele su poznate samo y $ ovih dviju vrsti. ali im ie broi individua jos malen; thalas- 
sinus Apf. jc sigurno parlcnogcnctski. 



144 [16| 

fedna dvospolna (valonensis) i dvije jamafino partogenetske debeloglave vrste 
(prokletiensis i dukatiensis), sve iz Albanije. Docim sve druge poznatc vrste sku- 
pine perdix imadu norraalno gradenu glavu sa dugira, tankim rilom, glava je 
u potonjc tri vrste bifno dehlja. rilo vrlo debelo i kratko a slaze se u gradi 
prilicno sa Ot. (Tournierla) Jovts, prema kojoj vrsti osobito Ot. dukatiensis odaje 
ponekoji odnosaj. ali vec" nazubljciii butovi u Ot. Jovis upucujti u drugtl skupinu. 
I po gradi vratnog Stita razlikuju se debeloglave vrste od uskoglaviti. 



Shema za opredjeljenje 5S dvospolnih vrsta (br. 1., 2., 6., 8. i 11.). 

5: prednje goljenice savite, trbiili ntisnut, zadnji 
sternit sa uzduznim bra zd a in a (i najblizi slije- 
deci sterniti [iinijel brazdat ili uzduziio naborast); 
vr§ak rila u nekih vrsta savijen pretna gore. 

1. Vrsci rila gore saviti kao rogovi, krilni pokrovci 
gusto i jednolicno ') ljuskavi, dlake izmedu njih 

kratke, manje-vise rijetke ili fale 2 

— Siljci rila vrlo slabo krpasto ili nikako gore saviti, 
krilni pokrovci negusto (pjegavo) ljuskavi, sa 
obilnom duljom dlakom izmedu Ijusaka ili sa redo- 

vima dlaka , 3 

2. Malen, vitak, krilni pokrovci manje-vise valjkasti. 
sa smaragdno- ili zlatno-zelenim, dlaci slicnim 
Ijuskama gusto pokriven, te su samo intersticija 
nepokrivena. D. 80— 9"0 mm 2 Adonis Apt. 

— Velik sirok, krilni po\rovci splosteni, postrance 
zaobljeni, sa svjetlosivim, nemetalnim (koji-put 
sedefasto sjajnim) Ijuskama manje-vise gusto i 

prilicno jednoliko zaodjeti; D. 12 —13 mm ... 1 conjtmgens Apt". 

3. Umjereno opruzen; rub siljka i piknjasti nizovi 
u krilnih pokrovaca normalni; intersticije manje- 
vise ljuskave sa razgovjetnom dlakom medu njima 4 

— Dugo opruzen; rub siljka u krilnih pokrovaca 
upadno debelo guzvast a pokrovci su pred silj- 
kom duboko, nalik jami utisnuti; nizovi pikanja 
netiaravno grubi, intersticija bez temeljnih diaka 
(izmedu Ijusaka), ali sa pravilnirn nizom dlaka i 

samo na silazu rijetko dlakavi. D. U — 12 mm . 11 cephalonicus Pic. 

4. Glava i rilo debeli, potonje nije duljc od glave i 
najvise za polovinu dulje, nego je siroko, od glave 
nije nikako ili jedva odvojeno; vratni stit postrance 
slabo zaobljen, prema napred malo suzen; velika 

vrst; D. 10— U mm H valonensis Apf. 

— Olava i rilo normalni (kao u perdix-a), rilo od 
glave razgovjetno odvojeno, dugo i usko, skor'o 



') U Adonis-a Apf. tvnre sv.ictlo7clcne Ijuske pravilne pruse ;i samo ili nenia na intersticijama. 






[17j 145 

za polovinu dulje, nego je glava a vise, nego 
dvaput tako dugo kako je siroko. prema napred 
mnogo jace prosireno: vratni .stit postrance jade 

zaobljeti. Mala vrst. I). 6—9 mm 6 Sturanyi Apr. 

7 Dorotkanus Reilt. 

Shema za opredjeljenje 5 g i partenogenetskih vrsti. 

1. Rub siljka krilnih pokrovaca normalan, krilni po- 
krovci manje-vise gusto ljuskavi ili sa razgovjet- 
nim temeljnim tomentom. Tijelo manje-vise umje- 

reno opruzeno, manje-vise nesjajno . . . . 2 

— Rub siljka krilnih pokrovaca upadno debeloguz- 
vasto odignut (uslijed cega izgleda, kao da su ovi 
na siljku utisnuti); krilni pokrovci samo prema 
siljku (porijetko) ljuskavi. bez temeljnog tomenta 
(ali sa pravilnim nizovima dlaka); tijelo dugu- 

Ijasto pruzeno, sjajno. D. 12'5 — 14 mm ... 11 cephalomcus Pic. 

2. Olava normalna, rilo usko i dugo, skoro pola dulje 
od glave i vise nego dvaput tako dugo. kako je 
siroko'), od glave manje-vise odvojeno, o6i jace 

izbuljene . 3 

— Qlava debela, rilo debelo i kratko i nije dulje od 
glave a najvise za pola dulje, nego je siroko, od 
glave neodvojcno; oci skoro plosnate, vratni stit 

postrance slabo zaobljen, napred vrlo malo suzen 7 

3- Krilni pokrovci gusto i jednoliko ljuskavi (sa 

kradom, manje upadnom dlakom izmedu ljusaka) 4 

— Krilni pokrovci negus to i" nejednoliko metalno 
ljuskavi (koji put vrlo rijetko)') sa manje-vise 
obilnim, prili£no dugim temeljnim tomentom ili sa 

pravilnim nizovima dlaka 3 ) 5 

4. Krilni pokrovci gusto odjeveni sa svjetlozelenim 
(ili zlatnozelenim) metalnim Ijuskama, samo nizovi 
zma u intersticijama nisu ljuskavi. Mala, uska 
vrst sa prilicno v;iljkastim krilnim pokrovcima. 
D. 10— 11 m Albanij.i 2 Adonis A pf. 

— Krilni pokrovci sa sivim. djelomice sedefasto 
sjajnim Ijuskama gusto i jednoliko zaodjeti. Veca, 

sira, splostena vrst. D. 12- 13 mm. Crna Qora . 1 conjungens Apf. 

') U 0. thalassinui v. hypsobius rilo je nesio dulje i deblje. 

s ) Ljuske su manje-vise dlaci slicne.ali se jasno razlikuju od mnogo tanjeg, bjelkastog 
ili zudkastog (nemctalnog) temeljnog tomenta. 

») Ovaki su nizovi dlaka osobito markantni u rijeto Ijuskavih vrsti. Po Reitteru (Wien, 
Cnt. Ztg. XXXII, 1913, 3.i) imadu svi srodnici perdix-z, sto ih je on obradio osim Adonisa niz 
dlaka u intersticijama krilnih pokrovaca; ali to ne vrijedi za tamo navedene Of. perdix v. brutius 
i carpathorum Csiki. 

n 



146 18] 

5 . Krilni pokrovci manje-vi§e obilno ljuskavi i osim 

t o g a d I a k a v i 6 

— Krilni pokrovci rnctalno ljuskavi bez temeljnog 

tomenta 3 carpathoritm Csiki. 

(>. Opruzeniji, manje-vise sjajan; krilni pokrovci 
manje-vise valjkasti. redovito dvaput tako dugi 
kako su siroki: nizovi pikanja na njima ne stoje 
u udiibeiiim prugama. piknje vclike i duboke; 
intersticija punktirana, vecinom samo na silazu 
krilnili pokrovaca zrnati '), osim vecinom porijetka 
temeljnog tomenta sa manje-vise razgovjet- 
nim nizom dlaka i izoliranim metalnim Ijuska- 
vim pjegama; vratni stit relativno velik (sravniv 
ga sa sirinom krilnili pokrovaca). na plohi grubo 
(manje-vise naborasto) punktiran; rilo redovito 

nesto krace . . . , 5 thalassinus Apf. 

7 Dorotkanus Reitt. 

— Zdepnastiji, nesjajan, krilni pokrovci bitno kraci, 
redovito samo 1 '/i tako dugi kako su siroki, na 
ramenima jace izboceni a onda prema siljku 
postepeno suzeni (i zato manje valjkasti); nizovi 
pikanja stoje u udubenim prugama, piknje plitke, 
odvojene zrnima i vecinom pokrite gustim tomen- 

tom; intersticija sa obilnim (metalnim ljuskavim » 

dlakama protkanim) temeljnim tomentom; vratni 
i stit relativno manji, na plolii ostro zrnat; rilo 

popreCno nesto dulje 6 Sturanyi A pi. 

4 perdix Oliv. 
7. Krilni pokrovci dugo opruzeni, dvaput tako dugi, 

kako su siroki sa nizovima dlaka ili nepravilnim 

kratkim cetinjama odjeveni (osim toga rijetko 

metalno ljuskavi) 8 

— Krilni pokrovci manje opruzeni, siri, gusto i pri- 
licno dugo (manje-vise vunasto) dlakavi i pro- 

rijetko ljuskavi. D. 11 — 12 mm 8 valoncnsis Apf. 

S. Vrlo velik i zdepnast; krilni pokrovci valjkasti sa 
zlatno- ili bakrenasto-sjajnim kratkim ljuskama 
obilno ali ne gusto zaodjeti, izmedu toga dlaci 
slicne Cetinjice; D. 13 — 14 mm 9 prokletiensis Apf. 

— Manji i vitkiji; krilni pokrovci daleko pred sre- 
dinom najsiri, postepeno suzeni, intersticije 
sa pravilnim nizom dlaka (dlake duge i 
tanke, polozene) i porijetkim bakrenastim ljuska- 
vim pjegama; D. 10— IV5 mm 10 dukatiensis Apf. 



') U thalassinus v. cetinjensis Apf. i n Doroikanus Reitt. sizu zrna do ploce. 

: 






|]9] 147 

I. Otiorrhynchus conjungens Apr". 
Sitzber. Akad. VVien, mathem-riaturw. Kl. 127, 169. 

Ater; rostro angusto, capite duplo fere longiore, parum sensiusque angustato: 
oculis magnis. parum prominentibus: prothorace subtransverso, lateribus sat 
roiiindatis. ubiquc mediocriter, parum dense granulato. subtus et ad latera confertim 
squamulis longis, piliiormibus instructo; elytris in 3 deplanatis, antice modice 
dilatatis, ad apicetn sensim angustatis, inconspicue striato-punctatis, interstitiis 
subscriatim, baud confertim granulans squamuHsque brevibus, piliformibus, cinereis 
vcl albidis. parce margariiaceo-micantibus sat dense — plus minusve maculatim 
condensatis — vestitis. Lg. 12—13; lat. 4*5— 5"0 (5); 375— 4'0 (5) 

8 rostro apice evidenter bicornuto; abdominis sternito ultimo longitudinaliter 
striato, sternitis sequentibus substriatis. 

$ elytris angustioribus, minus deplanatis, subparallelis. 

In alpibus Albaniae septentrionalis. 

Tamno cm; rilo dugo i usko, ali nesto deblje nego u Ot perdix, od glave, 
jedva odvojeno, od prilike dvaput takodugo kao glava, siljci u 5 jako rogasto 
gore izvinuti; o£i malo izbuljene. Pipalice normalne, vanjski clanci bica nesto 
dulji nego su siroki. Vratni stit bitno siri nego je dug, postrance jako zaobljen, 
pravilno i vecmom ostro (i na plohi), ali ne gusto zrnat, na donjoj strani i 
postrance prilicno gusto odjeven dugim, dlaci slicnim, bjelkastim, slabo metalnim 
Ijuskama; krilnipokrovciuSgore splosteni, naramenima umjereno pro- 
sireni, postrance zaobljeni i postepeno prerna siljku suzeni, piknjaste prutice fine i 
plitke ili nerazgovjetne, intersticija siroka, sa prilicno pravilnim, mjestimice podvo- 
strucenim nizom umjereno grubih, redovito ostrih zrna, posvuda zaodjeti gustim, bjel- 
kastim, postrance viSe sedefasto sjajnim, kratkim, dlaci sli£nim Ijuskama, 
koje se mjestimice sguscuju u ljage. Temelj ni toment i nizovi dlaka fale- 

Dulj. 12—13 mm; sir. 4-5-5-0 (5); 375—4-0 (9). 

6 Siljak rila jako rogastoodignut; zadnji sternit sa ostrim uzduznim 
brazdama providen, dva prediduca sternita fino uzduzno naborasti. 

S Krilni pokrovci uzi, postrance mnogo manje izobljeno prosireni, 
m a n j e-v i §e valjkasti, gore slabo splosteni. 

Sjeverno albanske planinelBum Jezerce u Prokletiji Planini). 

Nasao ga je g. Dr. Arnold Penther, kustos na prirodoslovnom dvorskom 
muzeju u Bedu 4. jula 1914. te mi ga je poslao, da ga opisem. 

Ova se vrst osobito odlikuje od svih perdix-vrsta habitusom rhacusinus- 
skupine 1 ), koji je u S manje vise jako izrazen, docim g odaje markantni habitus 
perdrx-a te predstavlja prirodni prelaz skupini rhacusinus. 

2. Otiorrhynchus Adonis Apf. 
Sitz. Ber. Akad. Wien. mat. naturw. Kl. CXV, I, 1906, 1673. 

Ova se vrst razilazi od svih vrsta skupine Derdix veC osebujnom odjecom 
krilnih pokrovaac. Ovi su odjeveni gustim kao malahit *j zelenim, rijetko zlatno- 

•3 ^ siri i plosnatiji od $, zadnji sternit ima uzduzne brazde. 

*) Ljuske Rube svoju krasnu boju ako 11 boiicama u koiim se sabiru ima pilovine sa 
preved etera ili ako se ubijaju spiritom te postaju — kao i drngi kukci sa zelenim Ijuskama. 
11. pr. Phyllobius i dr. — sivozeleni. 

11' 



148 |20] 

zelenim, dlaci sli&nim ljuskama, te Ijusaka ncma samo na svim, nizovima 
zrna u intersiicijama. Vratni je stit i na plohi — konstantno iino zrnat. 
Tijelo tamno cruo. U <*"> su siljci rila uzdignuti u tupe i nesto napolje okrenute rogove. 
zadnji sternit ima ostre - u sredini duljc. grublje i manje guste uzduzne brazdc. 
sterniti pred njim nasuprot imadu fine uzduzne nabore. U. M— 1 1 mm. 

Sjeverozap. Albanija. U planini Maranaj kod Skadra sabirao sam ih 
na crvenim bukvama. 

3. Otiorrhynchus carpathorum Csiki. 
Wien.Entom. Ztg. XXXII. I; 1913, 16 - squamioerdix Reilt. Wien. Ent. Ztg. XXXII. 1913, II i III, 33. 

Razlikuje se od Ot. perdix duljim drugim elankom pipalica, potpunim 
pomanjkanjem temeljnog lomenta na krilnim pokrovcima, manje-vise jednoli£nim i 
prilicno jednako po njima porazdijeljenim ali negustim zeleno metalnim ljuskama, na 
vrhu kusastim razlicno oblicenim krilnim pokrovcima i tamnocrnom bojom ') tijela, 
nogu i pipalica te je od njega specificno razlican. Krilni su pokrovci bitno siri 
te se pred vrhom mnogo naglije suzuju ncgo u perdix-a, na vrhu nisu zajedno 
usko zaokruzeni. nego skoro pravocrtno zakusani ili lahko izrubljeni. Metalne 
ljuske mnogo su obilnije te su na gusce Ijuskavim mjestima vezane. Zrna u 
vratnogstita redovitosu mnogo ostrija, i na plolii ostra i okrugla. Dulj. 10 -12mm. 

U gar ska: Juzni Karpati, Qore Kerz (Sedmogradska). 

Mrvatska: Kapela (Reiiter). 

Bosna: Derv.nta, Travnik, brdaoko Sarajeva (Trebevid, Igman, Bjelasnica), 
Metalka kod Cajnica, Visegrad. Osobito na lijeskama u maju i junu. 

Albanija: Zebija pi. kod Fandi (Mirdita, Wgth.). 

Drugi clanak bica redovito je znatno dulji od prvoga, cime se O. carpa- 
thorum razlikuje od perdix-a, i u defloriranim egzemplarima i kada se ne 
razabiru diuga obiljezja. 

Vedina srodnika O. perdix-a su ali mlade vrsti, koje djelomice zajedno zive 
te jos nisu ostro diferencirane a da se nebi uvjek nalazili komadi, kod kojih 
se ne bi moglo sumnjati, spadaju li ovoj ili onoj vrsti. 

U materijalu bosanskih carpathorum ima egzemplara (sa Ivan pi. Metalke), 
u kojih su kratke metalne ljuskave dlake pomijesane sa tanjim i duljim, uslijed 
cesa se lahko moze misliti. da je to temeljni toment; ali ove dulje dlake nisu u 
carpathorum nikada tako duge i guste kao u perdix; ove ce se dakle dvije vrste, 
ne gledeci na ostala obiljezja, moci redovito lahko razlikovati. 

4. Otiorrhyw hus perdix Oliv. 

Olivier: Entom. Tom. V. 1807, pg. 375. Typus: Deutschland. Germar: Ins. Spec. I. p. 359. Schonherr: 
Synonym. Ins. II. p. 3S9. Redtenbaclier: PauTia Ausir. Ill Aufl. II. Bd. p. -40. Bach: Kaf. Faun. II. 
Bd. 1852. Stierlin: Revis. d. eur. Otiorrhynchus-Arten. p. 117.; Best. Tab. IX. Curculionidae. Mitt, 
d. Schweiz. Ent. Oes. VI, p. 447. Seidlitz: Fauna Transsylv- 1891, p. 620. Aptelbeck: Zur Kenntnis 
der palaearktischen Ciirculioniden. (Otiorrliyticliini et Brachyderini). Wissensch. Mitt, aus 

Bosn.-Herzegov. Bd. VI. 1899. p. 778, 

Ot. perdix ustanovljen je na osnovu egzemplara, koji navodno potjecu iz 
Njemacke. Po rijecima opisa nema o torn nikakove sumnje. da se tu radi o vrsti, 



') Squamiperdix Reitt. osniva se na jednoni, prilicnom deiloriranorn egzemplaru, po kojem 
se ne moze izreci sigurni sud. Kako mu fali temeljni toment i po nacinu liusaka spadao bi uz 
carpathorum. 






[211 ' 149 

koja ilr/.im da je perdix Oliv. ;i ne tnoictln o (halasstnus-u ili carputhorum 

Csiki. 

Opis Olivierov glasi: A4(). Cliaranson Perdix. Curculio Perdix. PI. 31. fig. 4(>>\ 
Antennae longae, fusco-ferrugineae. Rostrum nigrum, tenue, hreve, vix bisulcatum. 
linea media panmi elevata. Oculi rotundati paruni prominuli. Thorax rotundatus 
elevatus scaber niger. Elytra depressa, scabriuscula, vix pu nc tato-striata, 
nigra, squamis pilisque brevibus aureis adspersa, versus apicem elevata 
acuta. Corpus pedesque picea. Femora mutica. 

Les antennes sont d'un brun ferrugineux La trompe est noiratre, 

mince, courte. Les yeux sont un peu saillans. Le corselet est arrondi, tres-convexe. 
un peu chagrine. noiratre. Les elytres sont un pen deprimees, legerement 
rabotenses, marquees de petits points enfonc6s, ranges en stries: elles 
sont noires et parsemees de poils courts et de petites ecailles d'un vert 

brillant Le dessous du corps est brun. Les pattes sont brunes 

et les cuisses sont simples : Allemagne.« 

Slika na n. mj. odgovara normalno velikom perdix-u. Prema srodnim vrstama, 
koje amo zasjecaju, nesumnjivo se odlikuje dvostrukom odjecom krilnih pokrovaca 
(sa dlakama i metalnim ljuskama), piknjastim prugama, sto ih na njima ima 
te smedastom (ne cisto crnom) bojom tijela i nogu. 

Po Schilskyu (Verz. d. Kaf. Deutschl. 1888, 100) nalazi se Ot. perdix u 
istoCnoj Njemackoj, po Bachu (Kaf. Fauna) kod Freiburga u Breisgau-u (na 
mladim omorama) te ce mn prema tomu na zapad biti granica Schwarzwald. 
Da ga ima u Franceskoj, tomu ne nalazim nigdje spomena. Niti Qrenier (Catal. 
d. Col. d. France), niti Marseul (Cat. de Col. de l'ancien monde) ga ne spominje 
u Franceskoj. 

U Italiji dopire daleko na jug 1 ), isto tako i na Balkanskom poluotoku 
(planine juzno Valoni). Qranica, do koje size najdalje na istok, nije mi poznata. 
Iz Sedmogradske imam samo Ot. carpathorum Csiki (planine Kerz). U Srbiji 
sabirao ga je Merkl (Majdanpek). 

Rasprostranjenje na Balkanskom Poluotoku: 

Hrvatsko Pomorje: Kapela pi., Velebit (ostaria). 

Bosna: Igman-planina kod Sarajeva, Visegrad. Rijetko. 

Hercegovina: Jablanica, Prenj-planina. Rijetko. 

Dalmacija: Dubrovnik. Rijetko. 

Crna Qora: Cetinje. Rijetko. 

Albanija: Planine kod Oroshi (Mai i Sh6it, Munela). Planine juzno od 
Valone (Kanina, Dukati, Pasaliman, Sen Thanas. Kiore-planine). 

Srbija: Majdanpek (Merkl); Macedonia (Orhanie kod Skoplja-Apflb.). 

V a r i j e t e t i : 

v. excelsior m. i. 1. odnosi se na osobito veliku, zivahno i obilno zlatno- ili 
bakreno-ljuskavu iormu iz Albanije (Valona). 

v. brutius Reitt. Wien. Ent. Ztg. XXXII, 1913, 34, obiljezen je manjom 
velicinom, nesto kradim krilnim pokrovcima, ostrim i pravilnim zrnima na inter- 
sticijama i na vratnom stitu, prilicnojednolicnim, ali ne gustim temeljnim tomentom 

') Tipnu iornii imam sa Monte Qarsano (Mte. San Angelo-Holdhaus), u Abrucama nalazi 
se var. brutius Reitter. 



150 • [221 

krilnih pokrovaca, porijetkim <»d ovoga inalo razli&iim slabo metatnim dlakama 

ljusaka. te se talijanska pasmina - prelazeci manje-vise praobliku — nala/.i 
izmedu aniatskih ptrdix-a, osobito u visiui polozajima velegorja kod Orosha. 

Abruci (Baudi [tip|). zapadna Albanija (Mai i Sheit; Munela pi.). 

Ex typis in coll. Reitter (ugarski narodni muzej). 

5. Otiorrhynchus tlwlassinus Apfb. 

Glas. zem. muz. XVII, 1905, 250; Wis. Mitt, aus Bosu.-Herz. X. 191)7, ()44 (perdix thalasslnus); 
perdix var. thalassinus Apt". Reitter. Wien. Ent. Ztg. XXXII, 1913, 34. 

U tipnoj se formi lahko razlikuje od Ot. perdix Oliv. opruzenom gradom 
tijela, osobito duljim, postrance slabo zaokruzenini. maiije vise valjkastim krilni ni 
pokrovcima, skulpturom i dlakom na njima, na plolii punktiranim vratnim stitom.. 

Tipna forma: krilni pokrovci isto tako dugi kao sto su siroki, valjkasti 
sjajni sa prilicno dubokim nizovima pikanja, intersticija punktirana, samo na 
silazu zrnata, osim prorijetkog temeljnog tomenta ima razgovjetni niz dlaka 
i izolirane metalne ljuskave Ijage; vratni stit (sravniv ga sa sirinom krilnih po- 
krovaca) velik, na plohi grubo (manje-vise naborasto) punktiran. 

Hrvatsko Primorje, Istra, Bosna (Pasino brdo kod Sarajeva); Hercegovina 
Hrasno, Baba pi., Gacko, Stolac, Qrab kod Trebinja); Dalmacija (Dinara-Klimesch, 
Gruz, Kotor, Krivosija, Korcula); Crna Qora (Rijeka, rijetko tipno, ce§6e ab. 
ascendens m.); Albanija (Vorfaj siperme kod Skadra-Apf., Maranaj pl.-Apf.. pla- 
nine kod Oroshi [Mai i Sheit-Apf.. Munela Wgth.]). 

Ova je vrst na jugu (u juznom dalmatinskom primorju i na susjednim oto- 
cima i u juznoj Albaniji) prema perdix-u kao vrst ostro diferencirana, docim se 
u juznoj Bosni, Istri, Crnoj Qori i sjevernoj Albaniji megju thalassinusom nalaze 
manje-vise izrazite prelaznc forme k perdix-u i to: 

a) po skulpluri vratnog stita, ili 

b) po skulpturi krilnih pokrovaca, ili 

c) po duljini krilnih pokrovaca (manje po njihovoj formi) ili 

d) podlakama krilnih pokrovaca, prema tomu, dali nizovi dlaka u obilnom 
temeljnom tomentu postaju nerazgovjetni ili nestaju. 

Ja smatram sve ove prelazne forme kao abscendens. Ove bi forme, koje se 
od tipa razilaze na bilo koji nacin, te djelomicno prelaze k perdix-u, dale 
nagadati, da perdix i thalassinus kao vrste spadaju zajedno. Ali tomu se protive 
ove okolnosti: 1. da se, kako sam dosada iskusio, megju thalassinus-'xma istog 
nalazista ne nalazi izraziti perdix te da se prelaz u jednog te istog egzemplara 
razabire samo djelomice, 2. da se O. thalassinus u Bosni (na pr. na Pasinom 
brdu kod Sarajeva vrlo cesto) nalazi bez prelaza k perdix-u, 3. da se thalassinus 
u juznoj Albaniji — gdje se nalazi uz perdix-a — ostro razlikuje od ovoga i da 
tu prelazi fale. 

Prvobitno sam opisao O. thalassinus-a kao obalnu formu perdix-a. Onda mi 
jos hisu bili poznati juznoalbanski i talijanski O. perdix, niti thalassinus sa 
Pasina brda. 

Pasmine: 

a) hypsobius Apf. (perdix hypsobius Apf. Qlasn. zem muz. XVII., 1905., 251.; 
Wiss. Mitt. Bosn. Herz.-X., 1917., 644.). 



[231 151 

Razlikuje so od tipne forme zdepnastijiin tijelom, osobjto neSto kracim i 
sirim krilnim pokrovcima, nesto kracim rilom i neSto dubljini pipalicama. Kojipui 
su i intersticije plosnato zrnate. Dlake Ijusaka n;i krilnim pokrovcima 
sive, samo iznimno slabo metalicne. 

Relativno veliki. na plohi punktirani vratni .stit. postrance slabo zaobljeni, 
sivo Ijuskavi krilni pokrovei i redovito razgovjetni nizovi dlaka na njinia daju 
raspoznati, da je to thalassinus-iorma. 

Dull. 95—1 1 mm. 

Hercego vin a. U alpinskom podrucju Prenja pi. na klekovini (Pinus 
mughus) i na boru (P. leucodermis). 

b) brachyscelis Api. (Glasn. zem. muz. XXIII., 1911 , 221.; Wiss. Mitt. Bosn. 
Herz. XIII. 1916.. 351.; Reitter, Wien. Ent. Ztg. XXXII.. 35 1 ). 

Razlikuje se od tipnog 0. thalassinus-a kracim, zdepnastijim pipalicama. 
redovito debljim, inanje zasiljenim butom pipalica, nesto kracim krilnim pokrov- 
cima i manjom velicinom. 

Dulj. 80—9-0 mm. 

Crna Qora: U podrucju Lovcena kod Njegusa i Cetinja. 

Albanija: Munela pi. i Mali Sheit kod Oroshi, u potonjoj planini uz Ot. 
perdix 01 i v. bez prelaza. 

ob. cetinjensis Apf. I. c. 352. odnosi se na egzemplare sa Lovcena kod Ce- 
tinja sa krilnim pokrovcima, koji su i na plohi zrnati. 

c) kiorensis Apflb. Akad. Wien, Anz. Nr. 9. 1918, 4. . 

U ove pasmine thalassinus-a su krilni pokrovei kao u tipne forme — dvapiit 
tako duge, kako su siroke, ali na ramenima jace prosirene i onda postepeno i 
pravilno prema vrhu suzene. Nizovi pikanja su vrlo grub; i duboki, intersticija 
vrlo uska, na plohi rijetko punktirana i ljuskasto zrnata. (Po formi i skulpturi 
krilnih pokrovaca priblizuje se ova rasa thalassinus-a vec" ponesto O. cephaloni- 
cus-u). Temeljni toment krilnih pokrovaca vrlo prorijedak i kratak, doSim su 
nizovi duljih dlaka vrlo razgovjetni; ljuskaste Ijage vrlo rijetke, bakrenosjajne. 
Vratni stit nesto dulji, postrance slabije zaobljen, sprijeda postepenije suzen; 
rilo slabo ili jedva odvojeno, oci vrlo malo izbuljene. Dulj. 10 — 11 mm. 

6. Otiorrhynchus Sturany Apf. 
Sitzber. Akad. Wien, math.-natur. Kl. CXV. 1. 1906. 1673; striginurus Reitt. Wien Rnt. Ztg. XXXII ' 

II i III. 36 (ex typis in coll Reitt.). 

O. perdix-u vanredno slican, ali dvospolan. 

6 odmah se raspoznaje po utisnutom trbuhu, izbrazdanom zadnjem sterintu 
i grboliko odignutim vrScima rila te po ja£e savitim goljenicama. 

Prema sliCnom, ali poprecno znatno vecem Ot. valonensis-u diferenciran je 
O. Sturanyi vec po uskom, dugom, sprijeda (vise pterigija) jako prosireiioin rilu, 
gore odignutim njegovim vrscima a od Ot. Adonis m. posve razlifinim ljuskama, 
temeljnim tomentom i vrscima vila itd. 

U zenskom spolu razlikuje se redovito Ot. Sturanyi od Ot. thalassinus-a, 
koji se nalazi zajedno s njime (u istom predjelu), po gusto m temeljnom 
tomentu krilnih pokrovaca, pomanjkanjem nizova dlaka na njima, kracim i 



') Reitter siavlja O. brachyscelis-a neopravdario u dvospolne vrsti. 



152 1 24| 

sirim krilnim pokrovcima te jace zrnatim (na plohi naborasto iiepunktiranhn) 
vratnim stitom. 

Od Ot. perdix-a razlikuje se Ot. Sturanyi 'i samo nesto uzim. postrance 
slabije zaobljenim, napred postepeno suzenim. iiianje ostro zrnatim vratnim 
stitom (zrna su na plohi izbrusena) i nesto kradim pipalicama. Dulj. N— 111 mm. 

Zapadna Crna Qora. Kod Cetinja i Rijeke. U istom kraju i Ot. thalas- 
sinus. 

7. Otiorrhynchus Dorotkanus Reitt. 
Wien. Ent. Ztg. 1913. XXXII, 35. 

Stoji najblize jednospolnom Ot. thalassinus-u te mu odgovara po liabitusu. 
skulpturi i odjeci krilnih pokrovaca, ali je dvospolan, mnogo manji a razlikuje 
se nesto i gr adorn vratnog stita. 

Rilo dugo i usko (kao u thalassinus-a i perdix-a); oci jako prominentne; 
vratni §tit jednako dug kao sirok, vidljivo dulji nego u perdix-a i thalassinus-a, 
postrance slabije zaobljen, na plohi naborasto punktiran. Krilni pokrovci opruzeni, 
od prilike dvaput dulji nego su siroki. valjkasti, sjajni, sa pravilnim, prilicno 
dubokim nizom pikanja, intersticije od ovih nesto sire, na plohi punktirane, 
prema vani i postrance zrnate, sa porijetkim temeljnim tomentom, pravilnim 
nizovima dlaka i sporadicnim metalicnim Ijagama ljusaka (osobito na silazu 
krilnih pokrovaca). 

6 Siljak rila jednostavan (neodignut gore); prednje goljenice na vrhu jace 
svijene, zadnji sternit sa finim uzduznim brazdama. 

Dulj. 6—8 mm. 

Dalmacija: Privorje kod Herceg-Novog (Reitter), Herceg-Novi, Hvar 
(J. Kaufmann). 

U zenskom se spolu lahko razlikuje od partenogenetskog Ot. thalassinus-a 
manjom velicinom, jos uzim tijelom, slabije zaobljenim vratnim stitom. Od 
Ot. Sturanyi Apf. u oba spola uzim, valjkastim tijelom, porijetkim temeljnim 
tomentom i sporodiCnim ljuskama, razgovjetnim nizovima dlaka u krilnih pokro- 
vaca, skulpturom itd. te ovome uopce ne nalici. 

Ova je dvospolna vrst zanimiva analogija dvospolnom Ot. Sturanyi m. te 
se odnosi prema jednospolnom thalassinus-u jednako kao Sturanyi prema parte- 
nogenetskom perdix-u. 

Reitter je ovu upadnu vrst, koju je sabrao godine 18S0. kod Privorja (na 
po puta izmedu Dubrovnika i Herceg-Novog) valjda u Snijeznici planini, za cudo 
opisao tek 1913. Dobrotom gosp. E. Csiki-ja i O. Leonharda dobio sam tipne 
egzemplare (»Dalmacija, Privorje, Reitter«) iz Reitterove zbirke na ogled. Osim 
toga vidio sam seriju obih spolova u prirodoslovnom dvorskom muzeju u Becu 
(zbirka Kaufmann). 

8. Otiorrhynchus valonensis Apf. 
Akad. Wien, Anz., Nr. 'J, 1918, 4. 

Caput crassum, rostro lato, brevi, ad apicem parum sensimque angustato, 
oculis parum prominentibus; prothorax subtranversus, subconvexus laleribus 
subrotundatis, ad apicem paulatim subangustatus, granulatus. saepius in dorso 
plus minusve rugoso-punctatus; elytra in $ antice evidenter rotundato-ampliata, 
in 5 subparallela, magis depressa, evidenter striato-punctata, interstitiis latis, 






[25| 15.1 

sub-seriatim granulans, sat dense pilis tenuibns squamulisque sub-metal I esceu- 
tibus intermixtis vestita. Lg. Hi- -12 mm. 

S: rostro simplice, apicibus baud elevatis: sternito abdomiuali ultimo evi- 
denter longitudinaliter striate anterioribus substriatis. 

:■, : elytris amplioribus, subparallelis. supra magis depessis. 

Albania mer id ion a I is. In alpibus »Kiore< i>ropc Valonam urbem. 

Srodan sa Ot. Sturunyi Apf.. razlikuje se od ove vrsti narocito debelom 
glavom, sirokim, kratkim, od glave nikako ili jedva odvojenim rilom. drugiin 
oblikom vratnog stita i krilnih pokrovaca, zuatnijoni velicinom itd. Olava debela. 
sa velikim, slabo proiiiinentnini, osobito u y plosnatim ocima; rilo debclo, od 
glavc jedva odvojeno, nije (?) ili ie jedva ($) dulje od glave, napred jednoliko 
i slabo suzeno; vratni stit skoro jednako dugkaosirok, slabosveden, 
postrance slabo zaobljen, prema vrhu postepeno i mnogo manje suzen, 
nego u Ot. Sturanyi: prilicno grubo i nepravilno zrnat, zrna na plohi vecinom 
manje-vise splostena, naginjuci na uzduzne nabore, u sredini koji put grubo 
naborasto punktiran; krilni pokrovci na ramenima malo zaokruzeno proSireni, 
splo§teni i osobito u 5 prema vrhu vrlo jednolicno i postepeno opadajuCi, 
u 2 vise jednako siroki; pruge piknjica u krilnih pokrovaca prilicno duboke, 
intersticije u S uske, manje-vise svedene, u 2 siroke i plosnate sa nepravilnim, 
mjestimice podvostrucenim redom nesto splostenih. na silazu krilnih pokrovaca 
ostrijih zrna. Prilegla dlaka je iinija nego u Ot. Sturanyi, metalicne ljuskave se 
dlake dakle ostrije isti£u od dlake. Nizovi dlaka fale. 

Dulj. 10- 12 mm. 

6: Siljci rila jednostavni (kao u §); zadnji sternit kao u Ot Sturanyi pro- 
viden sa ostrim uzduznim povorima, prediduci fino uzduzno-naborasti. 

Juzna Albanija. .luzno Valoni u planini Core (odakle imam i obilnih 
Ot. perdix-a) sabirao preparator Winneguth. 

9. Otiorrhynchus prokletiensls Apf. 
Akad. Wien, Sizber. mat. naturw. Kl. I. 127, str. 171. 

Ot. valonensi m. 5 subsimilis, corpore majore et robustiore, elytris paulo 
longioribus, amplis, baud depressis, fere parallelis, haud tomentosis, sed pilis 
setiformibus albidis parce instructis squamulisque brevibus, piliformibus aureis 
irregulariter sat dense vestitis, divergit. 

Ab Ot. dukatiensi m. corpore multo majore et robustiore, elytris setulosis 
squamulisque aureis sat dense instructis, haud seriatim pilosis valde distinctus. 
Lg. 13— 14 mm. 

Alpes Albaniae septentnonales. (Prokletija.) 

$: Velika nezgrapna vrst. Jednako velika kao cephalonicus 5 ali nezgrapnija. 
Po debeloj glavi. kratkom, debelom, neodvojenom rilu srodan sa O. valonensis m. 
i dukatiensis m. razlikuje se od obojice osebujno ljuskavim i fino cetinjastim, ne- 
dlakavim krilnim pokrovcima, velicinom i nezgrapnim oblikom i jos duljim, 
jace valjkastim krilnim pokrovcima. 

Vratni stit jedva sin* nego je dug, postrance, umjereno zaobljen, napred 
postepeno i nesto jace suzen nego u obje vrste, s kojim ga prispodabljamo, 
postrance pdjeven negusto s prilicno dugim, prilezecim metalnim ljuskavim dla- 
kama, grubo zrnat, zrna gore manje-vise izbrusena, tvore u sredini sjajne nabore 



154 [26] 

;i izmedu toga pojedince grubo punktiran. Krilrii pokrovci za bazorn slabo pro- 

siicni. skoro paralelni. jako valjkasti. sa uiiijcrcno grubim, pOStrance plicim 
prugama pikanja i zrnatim intersticjjama i/rna su na plohi manje-vist; izbruSena), 
posvc nedlakav '). obiliio. ali priliSno rastrkano (saino mjestimice gusce) odjevcn 
kratkim, lancetastim tankim, koji put dlaci slicnim sjajnim liaskama. Pfpalice 
zdepnaste, vanjski Clatici bica (3—7) okrugljasti, vrlo malo ili jcdva siri 
nego su dugi. 

Dull. 13-I4m/n. 

Sjevenio-albanskc Alpe. U podrucju Prokletije sabirao Dr. Arnold Peilther 
(1914.). 

5 uepoznat. 

10. Otiorrhynchus dukatiensis nov. spec. 

? Ot. valonensi m. aiiitiis, elytris elongatis, vix depressis, subparallelis. 
nitidis, vix tomentosis, eorum interstitiis uni seriatim pilosis squa- 
mulisque metallescentibus rarissimis maculatim instructis distingueiidus. 

Lg. 10— II "5 mm. 

3 ignotus. 

Albania mer id ionalis, prope Dukati urbem. 

Stoji blizu Ot. valonensis-u m. po debeloj glavi, kratkom, dcbelom rilu i 
jednakorn obliku vratnoga stita, ali se razlikuje od njeg osobito uskim, valjkastim 
krilnim pokrovcima i bitno razlicnom odjecom. 

$: Qlava debela, rilo debelo i kratko. jedva odvojeno; oci vidljivo svede- 
nije nego u valonensis-a 5; vratni stit skoro jednako dug kao sirok, nesto svede- 
niji nego u ovog, postrance slabo zaokruzen. prema napred vrlo postepeno i 
slabije suzen nego na bazi. grubo i nepravilno, manje-vise naborasto zrnat, zrna 
na plohi koji put izbrusena; krilni pokrovci na ramenima nesto ispupcani, po- 
strance slabo zaobljeni, manje-vise valjkasti, dvaput tako dugi kako su 
siroki, sa umjereno grubim i dubokim nizovima piknjica. piknje su odvojene 
zrnima ili poprjecnim naborima, uske intersticije imadu nepravilni. manje-vi§e 
izbrisani niz pikanja, prema vani i na silazu prema vrhu zrnati, bez razgo- 
vjetnog temeljnog tomenta. ali sapravilnim redom prilicno dugih 
polozenih, zuckastih dlaka a osim toga sa vrlo rijetkim metalnim ljuskavim 
pjegama. 

Dulj. 10— USmm. 

5 uepoznat. Predamnom je niz jednolicnih zenka. Valjda partenogenet- 
ska vrst. 

Juzna Albanija, kod Dukatija, juzno od Valone sabrao preparator Win- 
neguth. Iz istoga kraja donio je i lipni Ot. perdix. 

11. Otiorrhynchus cephalonicus Pic. 
L'Ecliange, 1902, p. 57; Reitter, Wien. Ent. Ztg. XXXII, 1913,, p. 36. 

Odlikuje se pred svim srodnim vrstama dugacko opruzenim tijelom, dugim, 
skoro celavim, sjajnim, 11a vrhu guzvasto zarubljenim krilnim pokrovcima i 
tamnocrnom bojom te jakim sjajem. 

') iznzev duge odstojece dlake 11a siljku i na silazu pokrovaca, koje su zn'acajne za sve 
vrsti skupine perdix. 






15; 



Kilo dugo i usko, oil glave neodvojeno. prema naprcd judnoliko suSeno 
mid pterigije jako prosireno; vratni siit na plohi grubo punktirau; knlni pokrovu 
dugo produljciii, tin r;imenim;i nesto prosireui. postrance slabo /.aobljcui, rub 
siljka gu2vasto odebljao. uslijed cesa izgleda. da su krilni pokrovci pred vrhom 
duboko utisiuiii. Nizovi pikanja u $ vrlo duboki i grubi. intersticije uske. poje- 
dince punktirane iii ljuskavo zrnate, bez temeljnog tomenta. ali sa pravil- 
n im nizovima dlaka a tek pred vrhom pojedince s dugim dlakama i metal- 
nim Ijuskama. 

Dulj. 11 -14 mm. 

Grcka. Na Keialoniji obrao ga g. Otto Leonhard (Dresden) na ApoUo- 
jeliei. 

• 

Pregled vrsti srodnih sa Ot. perdix Oliv. i geografskog im rasprostiranja. 

1. conjungens Apt". Sjeveroalbanske Alpe. 

2. Adonis Apf. Sj.-Z. Albanija. 

X carnathorum Csiki. Ugarska (juzni Karpati), Hrvatska (Kapela), Hosna, Zap. 
Albanija (Merdita). 

4. perdix Oliv. juzna srednja Cvropa; Balkanski poluotok do juzne Albanije. 
v. brutius Reitt. ltalija (Abruzzi), Z.-Albanija (Merdita). 

v. excelsior Apf. I. -Albanija (Valona). 

5. thalassinus Apf. Istra, Hrvatsko Primorje, Juzna Bosna; Hercegovina, Dal- 

macija, Crna Qora, Albanija. 
v. ascendens Apf. Istra, I. -Bosna, Hercegovina, Crna Qora, S.-Albanija. 
v. hypsobius Apf. Hercegovina (regio alpina). 
v. brachyscelis Apf. Crna Qora, S.-zap. Albanija. 
ab. cetinjensis Apf. Crna Qora. 
v. kiorensis Apf. I. Albanija. 

6. Sturanyi Apf. Z. Crna Qora. 
syn. striginurus Reitt. 

7. Dorotkanus Reitt. Dalmacija, (Hercegnovi, Hvar). 

8. valonensis Apf. J. Albanija (regio alpina). 

9. prokleliensis Apf. Sjeveroalbanske Alpe. 

10. dukatiensis Apf. J. -Albanija. 

11. cephalonkus Pic. Kephallonia. 



Pabirci iz jednog jajackog sidzila. 



Priop£io 
dr. Ciro Truhelka. 



Kodeks. 

U arhivu bos.-here. zemaljskog muzeja nalazi se pod brojem 1059. mali 
dosta neugledni u kozu vezani turski sidzil. u koji je nekoc kadija grada Jajca 
biljezio svoje sluzbene zapise. Knjiga je uskog formata, visoka 29'5, siroka 9"7an, 
a iina svega 159 listi. Prvih 69 listi sadrzaje zapise i prepise raznih sluzbenih 
spisa. koji su u godinama 1104. — 1106. po hedzri, to jest 1692.— 1694. dolazili jaja£- 
kom kadiji. Iza ovih uvezano je u isti svezak 60 listi istrgnutih iz nekog pismov- 
nika sa raznim sistematski poredanim primjercima sluzbenih spisa iz prve pole 
XVII. vijeka. Vecinom su to prepisi iz jednog drinopoljskog sidzila, ali ima i po 
koji spis drugih kadiluka kao carigradskog, brusanskog i t. d. Ovaki pismovnici imali 
su sluziti mladim kadijama kao uzroci, jer su vecinom povadeni iz sidzila kadija, 
koji su bili na glasu kao vrsni stiliste te su pocetniku, dok se praksom sam ne 
usavrsi, mogli sluziti kao primjer. 

Kao u vecine ovakili pismovnika ispustene su gcdine a i osobna imena, koja 
se spominju, £esto su zamijenjena sa obicnim Jilan bin filan" i prema tome ova 
pisma nemaju gotovo nikagovog historickog interesa; ali bi se u njima moglo 
inace po gdjesta na&, sto se odnosi na zivotne i kulturne pr.like grada Drinopolja, 
koji se tu vrlo cesto spominje. 

Na kraju sidzila nalazi se napokon na 30 listova niz najrazli£itijih pisama, 
vecinom prepi^a starijih dokumenata, koji su bili zanimivi bilo radi svoga sadr- 
zaja, bilo radi svoje forme ili stilisticnih vrlina, te su mogli takoder posluziti kao 
uzor mladoj gencraciji. Tu ima po gdjekoje pismo, koje ce posluziti i historicaru 
kao zanimiv prinos kulturnim prilikama Bosne u XVII. .vijeku a ima ih, koji po 
svom sadrzaju imadu i opdu historicku vaznost. Medujova potonja pisma ide 
osobito jedno, pisano pod neposrednim dajmom traagdijej koja se 6.. veljaSe 1632. 
odigrala na Porti u Carigradu a zrtvom joj je bio^fcfitH&f vezir Hafizpasa, smak- 
nut toga dana od razjarenili janjicara na o5i samoga sultana. To pismo dosta je 
opsirno, pisano zivahno i pod neposrednim dojmom krvava dogadaja a valjda od 
Sovjeka, koji je svemu, sto se onda na Porti dogadalo, bio neposredni oCevidac! 
I u torn vidu ima ovaj spis vrijednost historickog dokumenta prvoga reda a vrijed- 
nost mu se povecaje jos i time, sto je prikaz mnogo opsirnij' i detaljniji, nego I' 
ga nalazimo u Hammerovoj Povjesti osmanlijske carevine 1 ). 



'). (jescliichte des Osm. Reidies 111. 100. 



158 [2] 

NcCcmo se potanie zabaviti sadrzajcm obaju pisraovnika, tiego samo prvim 
dijelom kodeksa, koji sadrzaje sidzil kadiluka u .lajcu. In fiemo prije svega naci 
obicne zapise o vjeiicanjima, sudhene i notarijalne uknjizbe i druge biljeske, kake 
se nalaze i :i drugim sidzilima. Vec iz ovih sitnih. nianje vaznih biljezaka mogla 
bi se rekonstruirati po koja sitnija slicica kulturnog zivota grada .lajca pod konac 
XVII. vijeka. Obilnije i zanimivije je gradivo. sto ga nalazimu U mnogobrojnim 
beratima, fermanima i valinskim bujrultijama, sto ih je kadija i ako ne najljepsim 
pismom a 0110 velikim marom prepisao i time sacuvao od propasti. Skoro svaki 
pojedini od ovili zapisa ima neku historicku ili bar kultiirno-liistoricku vrijednost. 
jer je sidzil nastao u vaznom historickom moinciitu. par godina samo iza oslobo- 
denja Slavonije. u doba. kada su hrvatske cete kusale da oslobode Liku, carske 
austrijske da osvoje Srbiju a mleta£ke osvojise Qabelu. 

Pojedini dogodaji u ovim promjenliivim vojnama dakako nisu zabiljezeni u 
sidzil, jer tamo ni nebi bilo mjesta ovakim cisto historickim zapisima, ali je ipak 
dosta zanimivo posmatrati u zapisima refleks, Sto se odrazivio sa samog bojista 
te je dopirao i u zabitno Jajce. 

U slijedecim retcima iznijeti cemo pabirke iz najzanimivijih zapisa ove vrslj 
a historicar, koji ce se dati : a proucavanje ovoga rata, naci tie tu po koji poda- 
tak, koji Oe u drugim vrelima uzaludno traziti. 

Grad Jajce. 

U svom obilju biljezaka, kojim se odlikuje ovaj obsegom maleni a oblikom 
neugledni sidzil, zanimale su mene, koji sam se nekoc zabavio pwjes£u i stari- 
naiua grada Jajca '), naravski u prvom redu vijesti, kojc se odnose na sam grad. 
Mi tu saznajemo po jednoj biljesci, da je od fethi (osvojenja) do dohe, kada je 
pisan sidzil. Jajce pogorilo tri puta. Godine 994. (=1586.) veli se, da je izgorilo 
»po drugi put«, prerna tomu bio je i prije toga — valjda za samog osvojenja — 
prvi pozar. Treci put izgorilo je 14. ramazana 1068. (=15. lipnja 1658.) a vatra 
planula je u icindiju (poslije 3 sata po podne) u kuci Hadzi Abasa, sina Mehmedova. 
Plamen se brzo rasprostro po svoj carsiji te je pogorilo C'tavo Jajce. 

O gradskim utvrdama govori jedna molba, Sto su je zitelji gradski u redzepu 
1037. (ozujku 1628.) poslali bosanskom valiji te ga upozoruju, otkada je sultan Sulej- 
man osvojio Jajce. da su gradski bedemi i svodovi na sve £etiri strane tako osteceni, 
da je opasno prolaziti kroz vrata i kraj bcdemova. Valiju sje£aju njegova obedenja, 
da 6e grad popraviti i mole, da naredi, da se poslju sto prije zidari iz tri izokolna 
kadiluka: Jajca, Gjolhissara (Jezera) i Akhissara (Prusca), koji ce grad popravljati. 
Medvedkula, najstarijiji gradevni spomenik Jajca, spominje se u jednoj bujrultiji 
od godine 1104. (=1693.), gdje se dizdaru nalaze, da se radi eventualne opasno- 
sti brine oko toga, da u njoj bude uvijek dovoljna straza. Cupriju, sto s juzne 
strane ispod grada vodi preko Plive, spominje jedna bujrultija. sto ju je izdao 
valijin cehaja (zastupnik) Murataga, jer je valija onda bio odsutan na vojni. fz nje 
saznajemo, da je bila pokvarena i da ju ima popraviti narod iz sela Milasina 
i Bareve. 

Od dzamija, sto se u to doba u Jaicu spominju, nalazimo svega cetiri : 
dvije u samom gradu a dvije izvan gradskih zidina. Glavna dzamija je bila Careva, 

'). Vidi m- i Kralievski grad Jajce Surajevo 1904. 






[3| [59 

nckoc crkva sv- Marije, koju je sultan Sulejnian, kada je Jajee konacno osvojeuu, 
kako saznajemo iz jednog zapisa, pretvorio u dzamiju ili. kako so tarao kaze, 

■sagradio« ju. te se zato zove S ulejm anovoin ili hoda ve n d i k j a rovo m 
(carevom) dzamijom. Qodine 1033. (1624.) bijase na njoj imainom Mehmedhalifa, 
sin Omerov, a 1694. u injesecu ozujku (konceni redzepa 1105.) dobio je za nju 
imamski berat neki Ibrahim. Druga dzamija u gradu je Hasibe h a t u n e. kojoj 
se 1693. spominje mujezinom neki Mehmed sa 3 akce dnevne place, sto ih je 
dobivao iz vakufa Hadzi Malimutova. 

Dzamije izvan grada bile su lb r alii mb egova i Abdul ah agin a. Na 
prvoj imenovan je beratom od pocetka sabana 1103. (IS. travnja 1692.) na 
mjesto Ibrahima neki Fazlulah kao imam i hatib, na potonjoj dobio je 25. sevala 
1104. (29. juna 1693.) imamski berat sa 7 akci dnevnice neki Mustafa halifa, 
ali je protiv njega na Porti izisao imam Mustafa te ustvrdio, da je krivim 
navodima ishodio carski berat a imamstvo da za pravo ide njemu. na sto je 
jajackom kadiji fermanom od konca ramazana 1105. (25. travnja 1694.) nalozeno, 
da taj spor razvidi i prema serijatu uredi. 

Osim dzamija spominju se u Jajcu i dvije vise skole. Jedno je medresa 
(ba'ki) u tvrdavi, §to ju je sagradio Hadzi Mehmed te je na nju dobio berat 
muderiski (profesorski) pocetkom dzemazulahira 1103. (19. veljace 1692.) neki 
Hasan halifa a drugo je mualim liana (u£iteljska skola) Karadzozbegova a 
berat mualima na njoj dobio je nakon smrti prijasnjeg mualima Mustafahalife 
sredinom dzemazulahira 1103. na predlog jajackog kadije neki Mehmedhalifa. 

Zanimiv je u nasem spisu popis vakufskih zaklada, koje su onda u .lajcu 
postojale i kolika im je bila glavnica u akcama. Bilo ih je svega 14. koje ovdje dono- 
simo, oznaciv im u zaporci glavnicu: Usta Mehmeda Japalnka (22.000), Hadzi Mus^lije 
(53.000), Hadzi Ahmeda (50.000), Aise kadune (108.000), Hadzi Fatime kadune 
(40.000), Dnolucki (18.000), Hadzi Hasana Muhameda (85.000), Hadzi Nezira 
(30.000), Hadzi Husejna (12.000), Smaila cehaje (7000), Ibrahimbega (10.000), 
Bilajca (30.000), Hadzi Sulejmanefendije 116.000) i Sejh Osmanefendije (70.000). 
Neki od ovih vakufa spominju se i na drugim mjestima sidzila a tako Hadzi 
Mahmutov, od cijih prihoda je placen mujezin dzamije Hasibe hatune i komu je 
beratom od 1104. sredinom dzemazulevela (22. sijecnja 1693.), nakon smrti 
Hasana imenovan mutevelijom neki Mehmed sa 4 akce dnevno. 

Od dzamija u jajackom kotaru spominje se dzamija u Skendervakufu, 
u nahiji Vrhovini, sto ju je sagradio Ali-hadzc mutevelija te je uz nju uvakufio 
zemalja, za koje je ishodio temliknamu, uslijed koje su postale jnulkovno vlasnistvo, 
na komu je pravo pobiranje desetine i ostalih drzavnih porej}a i prihoda pripadalo 
vlasniku — dakle vakufu. O ovom vakuiu govori ferman od god. 1105., po komu 
su ove vakufske zemlje u novom tefteru (gruntovnici) nJpisiWie kao temlik-zemlje. 
Imamstvo na toj dzamiji cini se, bilo je nasljedno, sto mozemo zakljuciti iz dva 
berata od 1104. i 1105., kojima se imamom i hatibom imenuje neki Mehmedhalifa, 
posto mu je otac Dzafer uslijed starosti odstupio. 

Najveci vakufski posjed u kadiluku Jajcu bio je Qazi Husreibegov u Dnoluci. 
Svojom vakufnamom od sredine listopada 1534. uvakufio je slavni Qazi Husref- 
beg za uzdrzavanje svoje — »Begove«, kako ju narod zove — dzamije osim 
drugih zemalja i u nahiji Dnoluci kod Jajca zemlje Dnoluku, DiviCane, Bekrice, 
Qornju i Donju Sjenicu i isposlovao je na njih carsku mulknainu, kojom su one 



160 |4| 

odvojene od ostale mirijske zemljc i postale vakufskim uiulkom. na komu jc 
ovaj osim sviju prihoda od posjednika zemalja imao pravo pobirati i desetinu i 
sve ostale drzavne poreze. Koliki li je bio prihod ovih zemalja razabire se po 
torn, da ih je god. 1104. od mutevelije Mustafe od zetve do zetve uzeo u zakup 
neki Salilibasa za godisnju zakupniiiu od 190.000 akci te je polozio u ime kapare 
40.0(10 akci a osim toga se obvezao, dostaviti svu desetinu od psenice, koja bi 
tamo radala. Qazi Husrefbegovu imaretu u Sarajevo. Ti priiiodi sastojali su se 
osim desetine i od svih resmova (poreza), globa i drugili prihoda, koji se u 
carskoj mulknami poimence spominju, kao jova, kackun, geckun, bejtulmal, matt 
gajt'b i sve baduhave. Zakupnik Salilibasa. koji je ponio sobom od bosanskog 
valije Mehmedpase posebnu bujrultiju od 3. zilhidzeta 1104. (5. kolovoza 1693.), 
dao je svoj zakupni ugovor kod kadije u Jajcu uvrstiti u sidzil te mu je ovaj 
o tomu izdao muraselu. Posto je od starine bio propis. da se vakufski prihodi 
svake godine drazbom daiu iznova u zakup, promijenio se slijedece godjne i 
zakupnik dnoluckog vakufa te je novi zakupnik Mehmedefendija u zajednici sa 
nekim Mustafom Celebijom ponudio 11.000 ak£i vise zakupnine. Taj novi zakupni 
ugovor sklopljen je koncem sevala 1105. (23. lipnja 1694.) a kada je i ovom 
zakupniku izminuo rok kupio je vakufske prihode u Dnoluci neki Hasan. 

Vrhovnim zapovjednikom tvrdave Jajca sa naslovom basu-bog bio je Ibra- 
himaga a pod njim bio je jos i gradski dizdar Muhamed Jajcanin od 195 buljuka. 
koji je bio neposredni starjesina gradskih vojnika. Ovi potonji bili su seljaci iz 
okoline, vecMnom iz Dnoluke te su vrsili naizmjence strazarsku sluzbu i za vri- 
jeme svoga sluzbovanja bili su oprosteni od svili natneta a ako bi se vratili 
svojim kucama te bi obradivali zemlju, morali su, kao i druga raja, placati 
namete (buirultija od 12. rebi-ul-evela 1106.) U drugoj bujrultiji spominju se 
opet zitelji sela Kjoiluka. koji su bili muhafizi u gradu Jajcu i za vrijeme svoga 
sluzbovanja oprosteni od nameta (8. sevala 1104. = 12. lipnja 1693.). 

Na celu civilne up rave u Jajcu bio je posebni vojvoda, podreden banja- 
luckom kajmekanu, a za svoju sluzbu bili su mu doznaceni stanoviti timarski 
prihodi. Da je osim prostih vojnika u jajackom gradu bilo timarlija — mustahfiza 
— svjedoSi nam jedan carski berat, ponovno izdan na 'Lipacovu polju« 15. rama- 
zana 1104. (= 20. svibnja 1693.) za gedik-timar nekom Ibrahimu, jer je on svoj 
izvorni berat izgubio. 

Okolisni gradovi. 

Od gradova u okolici Jajca spominju se u sidzilu na nekoliko mjesta grad 
Vinac ili Vincac na Vrbasu putem u Skoplje. Kako razabiremo iz jedne 
bujrultije od 2. rebiulevela 1105. (= 1. studenog 1693.) bio je zapovjednikom 
grada posebni cehaja jajackog kapetana a posada se sastojala kao i u drugim 
manjim gradovima, valjda od derbendzija, jer se u njoj veli, da su vojnici, 
dok vrse svoju duznost, oslobodeni od rajinskih poreza te se ne smiju upotreb- 
Ijavati u teske poslove. 

Dzamijj. koja se nalazi danas jos pod podorom grada Vinca. sagradena je 
godine 1105. (1693.) a graditelji su joj bili neki Mirkovic i Muhamed Kaplan. 
Ovu dvojicu trebao je valija za jednu gradnju u Travniku pa je nalozio, da mu 
se poslju a dogradivanje dzamije da se povjeri Redzepu iz Jezera. 






|5| 161 

Lokalne sitnice. 

Kako je kadija po svom zvanju imao i ingerenciju u policajnim poslovima. 
prirodno je. da ce u .sidzilu biti i zapisa, koji se odnose na ove poslove te demo 
primjera nidi, i ako nisu osobito zanimivi, spomenuti nekoliko odnosnih biljezaka, 
donekle znacajnih za prilikc one dobc. Tako jedna valinska bujrutlija od 17. sa- 
bana 1104. (=25. travnja 1693.) govori o toin, da su na obali rijeke Ugara, 
izmedu sela Pobrica, Orasca i Krcke nadena trupla dvojica umorenih trgovaca, 
oba po imenu Ivan, te je poslan posebni valinski mubasir, da pretrazi obliznja 
sela. ne bi li nasao trag ubojici. Muteselirn banjalucki opet javlja (3. muha- 
rema 1105.), da je medu selima Barova i Zdaloca izginuo neki Zulfikar Du- 
kinlija i moli kadiju, da pronade ubojicu i predade mubasiru. I nekom Mehmedagi 
Gradiseaninu iz sela Bespelja nestao je svaki trag te je valija nalozio kadiji. da 
ustanovi je li zbilja nabedid. Ova potonja rijec upotrebljava se za ljude, kojim 
se izgubio svaki trag, bili oni pobjegli ili se odselili na nepoznato boraviste a 
kao nabedid proglasivao bi se neko nakon tri godine, posto bi mu nestao po- 
uzdani trag i glas a zemljisni mu posjed potpao bi onda pod tapiju. 

Zanimiva je i jedna tjeralica, kojom valija javlja kadijama u Jajcu i Jezeru, 
naibu u Jenid^i (Varcaru Vakufu) te dizdarima u ova tri grada, da je njegovom 
zahiredziji Ahmetagi utekla robinja. posto mu je pokrala mnogo robe te im se 
nalaze, da dobro paze i ako bi onuda prosla, da je uhvate i poslju na divan (bujr. 
od 8. muharema 1105.). I druga jedna bujrutlija radi o robovima, odnosno o 
ratnim suznjima. Neki Osman pokupovao je naime od kljuckih vojnika 50 robova 
a posto je to valjda bilo zabranjeno, nalaze se kadiji u Jajcu, ako bi onuda 
prosao, da njega i robove pohvata i posalje u Travnik. (7. zilkade 1104.) 

Kako su se muslimani zauzimali za svoje ljude, ako bi se nasli u nevolji, 
razabire se iz jednog pisma u pismovniku, dodanom sidzilu, pisanom 6. redzepa 
1039. (19. veljace 1630.), sto su je slali ajani grada .lajca, brodski (=travnicki) 
kadije Mahsud i Sulejman te se zauzimlju za Hasanagu, dizdara grada Jezera, 
koji se ogrijesio protiv kliskog sandzakbega Bajrampase, koga usrdnim rijecima 
mole, da mu oprosti, jer je on covjek zasluzan, koji se zauzimlje za opce dobro. 
Tadanji bosanski beglerbeg Mehmedpasa Korea bio je, cini se, veliki nepri- 
jatelj pica, jer u sidzilu ima dvije bujrultije. koje ostrim prfijetnjama zabranjujn 
alkoholna pida. U jednoj od 17. sevala 1104. (26. lipnja 1693.) zabranjuje strogo 
pravljenje i prodaju svakog opojnog pica, dapace salje u Jajce posebnog mu- 
tasira, koji ce pregledati kuce i ducane i sve pice, sto bi nasao, proliti a 
burad porazbijati. Pijanice, koje bi nasao, neka svezane fposalje na bosanski 
divan a ako bi koji utekao ili se sakrio, odgovarati ce za fijega imami, hatibi i 
gradani. 16. rebiul-evela 1106. (=14. rujna 1694.) izdao. je Mehmedpasa okruz- 
nicu na sve bosanske kadiluke, kojom tu zabranu ponavlja te narocito zabra- 
njuje, da se u blizini dzamija i mesdzida drze mejhane, gdje se pije vino, rakija 
i druga opojna pica te se tamo sakuplja narod, opija i nepristojno govori. Sto 
god se nade mejhana neka se zatvore a burad porazbije. 

Vojna oko Biograda. 

Najzanimiviji su u nasem sidzilu nekoliko spisa, koji se odnose na jedan 
historicki dogadaj vece vaznosti na opsadu Biograda. 1688. udose auslrijske 

12 



162 1 1. 1 

vojske i osvoji§e veliki dio Srbije .1 carigradska vlada, videdi svoju glavnu 

iicprijateljicu. Austriju. kako je presla 11 a baikansko tlo. stupajuci prema Cari- 
gradu, uprla |e sve site, da opet osvoji Biograd. koji se smatrao kljucem citavog 
Balkana. Ali svi pokusi ostase isprva uzaludni a tek nakon dvije godine, 169n., 
posto Turci osvojise Nis i Smederovo i, posto je jedna sretnom rukom bacena 
bomba digla biogradsku barutanu 11 zrak, osvojise Biograd. carske se cete 
moradose povuci preko Save a skoro 11 isto doba, kada bosanski Turci osvojise 
Qradisku, moradose i na gonijem tijcku Save vratiti se na lijevu obalu. 

Kako diplomatska pregovaranja, sto ill je Austrija poduzela posredovanjem 
engleske, francuske i holaiidske diplomacije, nebi !i doslo do mira, nisu tispjela. 
planuo je 1693. austro-turski rat iznova. Veliki vezir Mustafapasa Bijiklija presao 
je u mjesecu julu kod Tutrakana Dunav. namjeravajuci kroz Moldavsku pro- 
valiti u Sedmogradsku a otale sirokim lukom u Ugarsku. ne bi li se dokopao 
izgubljena Budima: ali austrijski vojskovoda princ Croy pusti vezira, da polazi 
ovom dangubnom stranputicom te pode ravno na Biograd. Na Ciganskom otoku 
sagradi preko Save most, prede na srpsko tlo te se usanci kod Visnjice, gdje ga 
biogradski topovi ne mogose stici i poce otale nesmetano kopati jarkove prema 
Biogradu. F3iogradski pasa Dzaferpasa, bojeci se. da nece modi sain odoljeti, posalje 
vijest, da je Biograd u opasnosti, velikom veziru a Mustafapasa bi prisiljen, 
okaniti se svoje prvobitne namjere te se vrati na Dunav. Presav rijeku stize u 
Jagodinu i tu ga dodeka glas od Dzaferpase. da se je neprijatclj. docuv da veliki 
vezir ide Biogradu u pomod. okanio obsade i vratio preko Save. Vezir posla 
tatarsku konjicu u potjeru za uzmicucim Austrijancima a sam ode u Biograd 
(19. rujna) te naredi, da se poprave gradski bedemi a naprotiv Visnjici, gdje se 
neprijatelj bio usancio, da se sagrade dvije nove utvrde. Sam veliki vezir upravljao 
je tim gradnjama te je ostao sve do pred zimu u Biogradu. a onda se u studenom 
vratio u Drinopolje i Carigrad ')• 

Toliko nam ukratko kazuje povijest ovoj epizodi, a nas sidzil nam donosi 
nekojiko vijesti, koje ovaj prikaz popunjuju. O mobilizaciji bosanskog vojniSkog 
kontingenta. koji je imao krenuti u carsku ordiju, govori ferman od 15. redzepa 
1104. (22. ozujka 1693.), pisan 11 Edreni (Drinopolju) i adresiran na bosanskog 
beglerbega mirimirana Mehmedpasu, komu se nalaze, daskupi 2000 mirilevendana 
(carskih vojnika). koji ce dobiti u ime baksisa po 10 grosa i da ih predade 
mtibasiru (poslaniku) Fazli buljukbasi, koji 6e im biti basu-bog (zapovjednik) te 
ih povesti u carsku ordiju. Ovaj kontingent morao se medutim povecati, jer se 
je bilo bojati, da de neprijatelj iz Biograda krenuti uza Savu te provaliti i preko 
bosanske granice. Zato je 4. zilhidzeta 1104. (27. srpnja 1693.) valija izdao novu 
zapovjed, da se sprema svako, ko je kadar ponijeti oruzje, da ide u pomoc 
carskoj vojsci. Za obskrbu carske ordije morala se i Bosna, prem je bila zabav- 
Ijena na dvije strane: vojnom na Krajini i na Qabeli, takoder brinuti. Tako je 
sutra dan (28. srpnja) izdana kadiji jajackom bujrultija, da za carsku vojsku 
pokupi po kotaru sto vise psenice, da ju samelje na jajackim mlinovima i da 
preda cehaji Melin.edagi, koji ce ju poslati carskoj vojsci. I 26. kolovoza izdana 
je kadiji druga bujrultija, da kupi po svom kotaru salijanu (zivez) za gotove 
novce i da posalje u Travnik za miritevendane, koji ce poci u carevu ordiju. 



') Jos. v. Hammer, Gesch. des Osman. Reiches 111. 860. 



|7| 163 

samini dogodajima, koji su sc zbili pred Riogradom, govori ledna buj- 
rultija bosanskog valijc. adresirana kadijama u .lajcu. Jezeru i Varcar-Vakufu, 
koja iavJja, da je neprijatelj obsio Biograd, te da na n] danju i noCu puca iz 
7000 r jemcz--to|)Ova (taj broj je naravski obicni pleonazam) i sa mnogim kum- 
barama. Muslimani u gradu da su patili od tog jurisa ninogo muka a valija je 
poslao onamo dva covjeka. kojim je uspjelo stici u Biograd te su tnu na povratku 
donijeli glas od njegova prijatelja divanefendije i tamosnjeg serdara, da je nepri- 
jatelj na dan 10. muharemat 1 1. rujna) digao obsadu i pobjegao, ostaviv mnogo 
mrtvili i silnu dzeblianu. Da se ta vesela vijest dostojno proslavi, nalaze valija, 
neka se narodu razglasi a u dzamijaina neka se cini dova i pomoli boga za cara. 

Drugi opis, koji se bavi istim dogodajem je carski ferman adresiran na 
bosanskog valiju a datiran 17. muharenia 1105 (=18. rujna 1693) u »biograd- 
skotn polju«, iz cega saznajemo novu, dosada nepoznatu cinjenicu, da je ne samo 
veliki vezir, nego i sain sultan glavom dosao u Biograd — dakako, tek posto je 
minula svaka opasnost. U torn se iermanu historifika fakta prikazuju u nesto 
kidenijoj formi. Veli se, da je neprijatelj uhvatio priliku, sto je serdari ekrcm, 
veliki vezir Mustafa pasa posao na drugu stranu (t, j. preko Dunava na Erdelj) 
te navalio na Biograd i po bedemovima i utvrdatna pocinio velike stete. Cuvsi 
to serdar-ekrem vratio se, porazio j protjerao Nijemce. Posto je prijeka nuzda, 
da se biogradski bedcmi sto prije poprave, zapovijeda car, da se iz Bosne posalje 
300 majstora zidara, kamenara i tesara, koji ce dobiti u ime place po 1000 akci 
predujma a taj ce se predujam u svoje vrijeme obracunati. Novae za isplacivanje 
ovih predujmova poslao je car zajedno sa fermanom i opominje, da se njegova 
zapovjed obzirom na ozbiljna vremena sto brze izvrsi. 

Prepis ovoga fermana poslao je valija Mehmedpasa sa bujrultijom ou I. 
listopada kadiji u Jajce s nalogom, da iz svoga kadiluka probere 22 majstora, 
koji ce poci na posao u Biograd. Zanimivo je, da Mehmedpasa, zanesen sretnim 
uspjehom vojne, grad Biograd, komu turski historiografi nadjenuse ime »Dar- 
u l-li a r b«, to jest »kuca bojeva« zove »Hajr-ul-biU1d« t. j. Sretnim mjestom. 

1 sultan boravio je dulje vremena uz velikog vezira u Biogradu. Razabi- 
remo to iz drugog fermana, pisana pocetkom rebi-ul-evela (1. studenog), gdje se 
po izvjescu bosanskog valije, podastrtom caru u Biogradu, nareduje, da Bosnjaci 
sabiru zito za carske mornare i kapijske ljude (t. j. dvocanike) i da ga prodadu 
za gotovi novae, iz Cega se vidi, da je car dosao sa velikom dvorskom pratnjom 
u Biograd. Ovaj ferman razaslao je valija na kadiluke bujrultijom od 19. pro- 
sinca 1693., dakle sest nedelja, nakon sto je pisan, jamacno u doba, kada se je 
carski dvor davno vec vratio te nije bilo vise potrebe' slati za nj zita. Ako i 
kasno. zalitijevao je redovni red, da se ferman, makar i bezpredmetan, razasilje 
obicajnom okruznicom. > 

U sidzilu ualazimo i popis majstora, koji su poslani iz jajackog kadiluka u 
Biograd i popis mliva, sabrana za miri-levendane i kapijske ljude. Mi cemo ta 
dva popisa samo s toga iznijeti. jer sadrzaju popis sela, koja onda spadahu pod 
jajacki kadiluk, te se preina niima moze odrediti tadanje upravno podrucje 
kotara. 

Za majstore izabrala su po nekoliko sela po jednoga i to sela Dolibaba, 
C r ven a Stijena i Bucic nekog Melimeda, sina Ahinedova; sela Crcpanjsko, Cepic 
i Brod Dragoju. sina Avramova; sela Biokovina, Bukvica i Vincac nekog Omera, 

12* 



164 |S| 

lest opdina unutamjeg i vanjskog graia Jajca Osmana, >ina Ibrahimova; Duo- 
luka sa tri sela, Budiinira, sina Vasiljeva a Varcar-Vakuf Musli-Catu. Ovo su 
vode zanatlije, a ostala imena majstora suvisno je biljeziti. 

Mliva za mirilevendane i divanske ljude sakupilo se u kotaru .lajcu 3000 oka 
a doprinijeli su Dnoluka (1200), Jenjidze (Varcar 250). .lajce grad (110), Bespelj 
(200). Vrbaska (150), Biokovina (120), Bukvica (120), Vin£ac varos (120), Soko- 
lina (50). Cepid i Brod (100). Besluk (100), Hodavendikjar (= Carevo polje 100). 
Vrbnica (100), Vlasin i Milje (100), Idbar (110), Bilajce (180). Nahija Vrhovina 
oslobodena je na osnovu svojih privilegija od podavanja ovake vrsti. 

Popravci biogradskili utvrda nisu dovrseni tecajem iste godine, nego su se 
nastavljali i slijedece, 1694. 

To nareduje ferman od 16. dzemaziul-ahira 1105. (= 12. veljace 1694.), kojitn 
se nalaze, da se iz bosanskog sandzaka posalje onamo 200 a iz hercegovackog 
100 zidara, koji ce opet dobiti po 1000 akci predujma a ti novci isplatiti ce se 
od inovjerske dzizije (haraca) te se nalaze dzizijedaru, da u tu svrhu sto prije 
sakupi tri tovara akci u ime dzizije za godinu 1105. 

I ovaj ferman poslao je valija u prepisu jajackom kadiji sa bujrultijoin i 
nalogom, da posalje 20 zidara sa halatom u Biograd, komu ovaj'puta daje pre- 
dikat »gvozdene brave carevine«. Kadija, da taj nalog izvrsi. odabrao je iz Vrlio- 
vine 8 majstora, iz Varcara 3, Dnoluke 4, Bespelja 1, Crepanjske, Broda i Ce- 
pica 1, iz Bukovice, Vincaca i Biokovine 1, iz Jajca, Vrbice i Mila 2; ali kako 
se ovi nisu zurilj na put u daleki Biograd, poslao je valija 12. redzeba 1105. 
(9. ozujka 1694.) bujrultiju, kojom urgira, da se zidari sto prije posalju. 

Isto proljece stigao je valiji nalog, da se po Bosni kupi vojska, koja ce poCi 
u Biograd kao posada. Carskim fermanom odredeno je, da joj bude ba§i-bog 
(zapovjednik) Fazlulahaga, koji ce sakupljati mirijske sekbane do 20 dana prije 
.lurjeva te s njima poci na Biograd (bujrultija od 13. sabana (9. travnja). 

Vojna na Krajini. 

U isto vrijeme, kada su Mlecani opsijedali Qabelu a Austrijanci Biograd 
posta Adam BaC"anj hrvatskim banom. Kako je pred koju godinu oslobodena 
Slavonija od turskog gospodstva. naumio je ban. da oslobodi Liku i Krbavu te 
navali na bosansku Krajinu i osvoji Vranografi. Novo Todorovo i Veliku Kla- 
dusu (1693.) 

Ova navala prouzrokovala je po krajiskim gradovima, osobito po onim na 
udaru, pravu paniku te su pojedini zapovjednici jednostavno sa svog mjesta 
utekli a njihovi vojnici naravski za njima. Tako su se kapetan i age u Gradiskoj 
potuzili valiji, da je sam banjalucki muhafiz (kapetan) Mahmud cehaja Sajmovic 
utekao u Dnoluku, Ibrahim Zilo u Skendervakuf, Salih cehaja Dobokusa i Mah- 
mut Trodosa u Jajce te su svojim primjerom zaveli mnoge druge na bijeg. Valija 
je za to izdao posebnu bujrultiju, da se bjegunci pohvataju i sa svojim famili- 
jama vrate na svoja mjesta. Bolje nije bilo ni na bihackoj Krajini a ni na posav- 
skoj. Pod dojmom ovakih vijesti kao da se bosanski valija Mehmed-paSa Korea 
pobojao i za sam grad Jajce, prem je on da!eko od granice, jer je vec" pod kraj 
godine 1104. (svrsava 7./I. 1493.) poslao u Jajce bujrultiju, kojom nalaze dizdaru 
jajackog grada, da se radi eventualne neprijateljske opasnosti brine oko toga, 
da u Medvedkuli i maloj kapukuli bude uvjek dovoljna straza i to da redomice 



[9| 165 

clrzc strazu pu dva karauldiijc koje valja svako 2- 3 sata pregledaval 

cardacima i/.vana neka se postave strazari i/. Ibrahimbcgova dzcmata. 

Kako se je bilo bojati. da ce i Mlecani navaliti sa tromede, zapovjedio jc 
valija 6. svibnja 1693. jajackom kapetami Ihrahimagi, da pokupi pandure iz Dno- 
luke i Hespelja te ih kao cuvare (muliaiize; posaljc u palanku Varcar Vakui. jcr 
je ona blizu Crne gore — razumijeva se planina kroz koju bi neprijatelj 
mogao laliko provaiiti. Isti dan izdana je druga bujrultija, koja veli, da je nepri- 
jatelj udario na Bosnu te se zapovijeda. da se digne svaki, ko je musliman, da 
pode suzbiti neprijatelja, a koji se ne bi odazvali pozivu, da iin kadija i kapetan 
javi imena valiji, koji ce ih strogo kazniti. Isti dan popisao je jajaSki kadija sek- 
bane i novce, koji su se do onda sakupili a bilo je svega u kadiluka 90 sekbana 
i novca u ime han-harca (putnog troska) 7696 grosa. Najvise sekbana (34) stavio 
je vakufski cifluk Dnoluka i selo Ibsnik (22) a u novcu doprinijeli su najvise 
grad Jajce (2640 gro§a) i selo Bespelj (1320 grosa). 

Sred ovih priprava stizu valiji poblize vijesti o neprijateljskim ratnim pri- 
pravama, a narocito, da je neprijatelj sakupio jednu vojsku u Novoj Oradiski a 
karlovacki general da sa 4000 Nijeinaca i Citavim hrvatskim puckim ustankom 
kani udariti na Bihac. Zato nalaze bujrultijom od 6. ramazana 1 104. (1 1, svibnja 1693.) 
svim kadijama, pa i jajackom. da osim od Vrhovine i Jenjidze (Varcara), gdje 
su zitelji bili filuridzije, odnosno derbendzije. digne od svake ku£e po jednog 
puskom oruzanog momka i sto brze poslje. U to vrijeme dolazio je u Bosnu i 
transport baruta i dzebane za ovu vojnu te je valija naredio kadijama na putu 
od Sjenice do Travnika, da dostave potrebne konje - 

Cini se, da su bosanski vojnici na Krajini sredinom Ijeta polucili pomanji 
uspjeh te je dovedeno nekoliko zarobljenika u tvrdavu Jajce i tamo zatvoreno 
a 4. lipnja 1693. nalaze valija kapetanu Ibrahimagi, da za cuvanje ovih zarob- 
ljenika upotrebljava mustahfize (gradske strazare) tiinarlije a ne drugi vojnike, 
jer ove valjda treba na granici. 

U drugoj poli lipnja stiglo je valiji u Travnik poslanstvo iz Starog Majdana 
sa vijesti, da je neprijatelj udario i na Zmijan, mole6i, da se poslje sto prije 
pomoc i valija naumio je s toga koncem lipnja poci sani glavom u Krajinu, da 
organizira obranu. Posao je putem u Banju Luku te je imao 25. lipnja stidi u 
Jajce i nalozio kadiji, da mu za vojsku, koja ce s njime tdocM, za taj dan priredi 
5000 oka kruha u 1000 hijebova. 

Posto je ta valinska ili kako se sluzbeno zvala — divanska vojska posla 
na bojiSte, imali su se kadiluci u njenom zaledu brinuti za njenu obskrbu i za 
dovoz potrebne municije. O torn radi nekoliko valinskih bujrultija u nasem sidzilu. 
Tako je kadiji jajackom bujrultijom od 24. zilkadeta 11104. (27. srpnja 1693.) 
nalozeno, da za prevoz od cetiri tovara baruta za grad Kamengrad i za palanke, 
koje spadaju pod njegovo podruSje, dostavi potrebne konje. 

Valija mozda jos i nije stigao na pravo krajisko bojiste i vec mu dode od 
bihackoga sandzakbega vijest, da karlovacki general — u bujrultiji ga zove 
»banom« — kupi na Zrinskom polju veliku vojsku, s kojom ce provaiiti u Bosnu 
i ban razasla na kotare bujrultije pa i jednu od 9. muharema 1105. (10. rujna 1693.) 
kadijama u Jajcu i Jezeru, kojom nalaze, da svako. ko je kadar ponijeti oruzje 
bude spreman, poci na obranu domovine. 5im stigne zapovjed. Sto je prema 
sporim prilikama mobilizacije u ono doba moglo brze biti, sakupio je valija vila- 



166 1 10] 

jctsku vojsku tf je vec osam daiui poslije poslao svug ccliaju Wuraiji s jodnini 
dijclom vojske naprijed i bujrultijom od 17. rujna (16. rnuliarema) nalozio kadiji 
i dizdaru u Jajcu, da za slijedeei cetvrtak prirede 1000 oka liljeba za vojsku, 
koja ce kroz .lajce proci i tamo noOiti. 

samomu rata na granici opet neina n uasem sidzilti poblizih vijesti. Tek 
mozemo ustanoviti, da je koncem listopada bio dovrsen, a kako s druge Strane 
ziiamo, ne bas u prilog 'I'urskoj, premda ni ban Bacan nije postigao svoga cilia.: 
oslobodenja Like. 3. rebi-ul-evela 1 105. (2. studenog 1693.) posiao je valija 
Mehmedpasa bujrultiju kadijama, koji se nalaze na cesti od njegova tabora do 
Sarajeva, te javlja, da 6e se vojska vratiti i zapovjeda. da se brinu oko lirane 
za nju, tako da je u svakom konacistu bade pripremljeno za tri dana. 

Uspjeh, sto ga je u godini 1693. polucila hrvatska vojska na bosanskoj 
Krajini bijase toliki, da je ne sarno medu stanovnistvom nego i meda posadama 
najblizih tarskih gradova u Krajini nastala prava panika a age, vojnici i sviraci 
pogranicnih gradova Gradiske, Cernice, Pakraca, Pozege, Jasenovca, Kostajniee 
i Novoga ostavise svoja injesta te se porazbjegose. Mnogo ill se nastanilo u 
Jajcu, te se, racunajuc na ratnu konjunkturu, bavilo prekupom, mesetarstvom i 
lihvarstvom a sviraci (mehteri) bavili su se glazbom. Kada je to dojavljeno 
Mehmedpasi posla 22. dzeinazi-ul-evela 1105. (9. sijecnja 1694.) ostru bujrultiju 
kadiji u Jajce, kojom nalaze, da sve vojne bjegunce sa granice, koji su se sakrili 
u njegovom kadiluku : posalje na sluzbovanje u Banju Luku. 

Neuspjeh na krajiskom ratistu u ininuloj godini ponukao je valiju, da se za 
vojnu, sto je imala slijediti a godini 1694., sto bolje pripremi. Zaredase bujrultija 
za bujrultijom, da se organizira sto tvrda obrana protiv neprijatelja, koji prijeti 
provaliti u Bosnu. I Porta, cini se, dosla je do uvjerenja, da Bosna svojim redo- 
vitim spahinskim kontingentom nije kadra, da se odupre na tako sirokoj fronti, 
koja je gotovo u neprekinutom nizu vezala od Boke do Save. Zato je odlucila 
popuniti bosansku vojsku dobrovoljcima - placenicima - te je iz drzavnih prihoda 
za njihovo uzdrzavanje odredila potrebne svote. 

U Jajce poslan je 15. dzemazi-ul ahira 1105. (I. veljace) bujrultijom i car- 
skim fermanom Fazlulaliaga da kupi carsku vojsku. Nosio je sobom 15.000 gr. Sa 
a od toga imao je davati svakomu, ko bi se unovacio, po 10 grosa napojnicc 
a osim napojnice obecana je svakom momku unapred dvomjesedna placa i obskrba 
do valina tabora. Ti vojnici imali bi biti krjepki i zdravi ljudi i dobri strijelcj 
a popisivati ce ih buljukbasa Ahmed KuSuca. 

19. dzemazi-ul-ahira 1105. (5. veljace 1694. ) poslana je kadiji druga bujrul- 
tija, u kojoj se veli, da grad Krupa na granici oskudijeva hranom i zivezem, te 
se nalaze, da se u kadiluku sakupi dvadeset komora konja, koji ce nositi onamo 
hranu a vodom tih ponosa imao je biti Murataga sa nekoliko kapijskih ljudi. 

Da mobilizacija bude sto uspjesnija i brza. razaslao je koncem redzepa 
(koncem ozujka) valija Mehmedpasa Korea po kotarima i prepis fermana, u 
kojemu se istice velika opasnost od neprijatelja. jer ovaj namjerava provaliti u 
samu Bosnu i zapovijeda, da se na poziv bosanskog beglerbega Mehmedpase 
digne na oruzje, svak, koji ga je kadar ponijeti i da krene pod Mehmedpasinom 
zapovijedi na obranu domovine. 

O operacijama, koje su sada slijedile. sute zapisci u jajackom sidzilu, ali 
da su bile krvave to nagovijesta jedna bujrultija od 9. ramazana 1105. (=4. 






167 



svibnja 1694.), koja kadiji n lajcu zapovijeda, da baiijaluckom miiteseliuui posalju 
kirurga izeta iz Kostajtlicc. da lijeci ranjenikc, koji kv.c u lianjoj Luci. 

Taku je Bosna vodila rat na dviie, daleko udaljeue strane: na Qabeli i ua 
Kriij-iiii a u ovn doba sprenialiu Mlecani iznova provalu na sredini izinedu oba 
ratista. 20. ramazaiia 1105. (= 14. svibnja 169-1.) poslao je valija jajaekom kape- 
uiiiii Ibrahimagi i dolhisarskom (jezerskomi dizdaru Aliagi bujrultiju te im javlja. 
da je sitioe dobio od kljuckog kapetana Dzaferage vijest, da je zapovjednik 
zadarski »Sandra . poslao svoga povjerenika na Zmijan sa nalogom, da pobuni 
pogrnniciiu bosansku raju. Buntovnici da su sc sakupili pod Kninoin i cekaju 
priliku da navale. Valija zato nalaze kadijama. da osim vrhovinskih levendana 
digntt, sto god inogu pjesaka i konjanika i obskrbe sa desetdnevnom hranoin te 
posalju sto brze u Varcar Vakuf, gdje ce budno cekati, a ako bi neprijatelj 
udario na Zmijan i na okolicu Zavale neka ga odbiju i nevoljnom narodu budu 
na pomoci. 

Selo Zmijan. koje se tu spominje je u opcini Omaska a njegovi zitelji nisu 
niorali s toga razloga polaziti kao kombatanti na vojnu, jer su, kako saztiajemo 
iz jedne ttizbe, sto je 1624. poslase budimskom pasi Musapasi, filuridzije, koji su 
placali godisnji porez od jednog dukata. 

Opasnost postala je pod jesen sve veca i kriticnija, sto mozenio po tome 
zakljuciti, da je Melunedpasa poeetkom safcra 1106. (=21. rujna 1694.) poslao 
kadijama u Jajce i Travnik opet bujrultiju, u kojoj veli, da hrvatski ban namje- 
rava udariti na samu Banja Luku te da se s toga dignu svi sekbani, pucke ustase 
i sve sto je kadro ponijeti oruzja pa i oni vojnici, koji su imali poci na Qabelu i da 
se stave pod zapovjednistvo eeliaje Muratage, koji je poslan u pomoc Banjoj Luci. 

Ako u ovom ratu Hrvati i nisu postigli svoj cilj, da oslobode Liku, jer je 
to uspjelo tek par godina kasnije. pretrpila je bosanska Krajina mnogo stete. 
Uslijed neprijateljskili provala opustilo je na Krajini — osobito u banjaluckom 
muteselimluku — mnogo dzamija i mesdzida 1 ) a imaini i ostali sluzbenici razbjegli 
su se koje kuda, da sacuvaju svoju glavu. Posto mutevelije raznih vakufa, ciji 
su priliodi bili namijenjeni za uzdrzavanje ovili dzamija i njihovih posluznika, 
te prihode nisu isplacivali, nego zadrzali sebi, izdan je u mjesecu rebiulahiru 1105. 
(prosincu 1693.) ferman, kojim se nareduje kadijama, da stanje stvari razvide, 
da ocuvaju vakufe od gubitka i da uznastoje u smislu dot\cnili vakufnama vjersku 
sluzbu na novo urediti. 

Kao Sto su se razbjegli vjerski sluzbenici, razbjegli su se, kako smo spo- 
menuli. mjestimice i mustahfld, to jest oni spahije, koji su sluzili kao zapovjednici 
i £uvari gradova i palanka pa su za tu svoju sluzbu uzlvali prihode odredetiih 
im timara. .Mnogi od njih povukli su se na svoja imajija i tamo privatizirali, 
ali su uz to i nadalje pobirali timarske prihode. Da-., se doskoci i toj zloporabi, 
izdao je sultan koncem rebiul-ahira 1105. (28. prosinca 1693.) drugi ferman, u 
kom nalaze, da se poimence popisu svi bjeguuci-mustahuzi i da mu se taj popis 
poslje. Poeetkom dzemazi-ul-ahira izdao je i valija u istom smislu bujrultiju na 
svoje podcinjene organe. 

U neprijateljske ruke pao je napokon i niz pogranicnili gradova, a da si 
Porta stvori jasan pregled o gubitku, sto je carevinu tamo zadesio, izdan je 



') Mesdzid je pomanja dzamija, u kojoj se ne Cita hutba. 



168 |121 

fi dzeinazi-iil-nlurn 1105, {—2. veliace 169-1 i ferman, kojim se narcdlije. iln se 
toCno pcpisu svi gradovi. palanke i kule na granici te njiliova posada, koji su 
ostali u islamskim rukania. a napose da se popisu oni. koji su dopali neprija- 
teljskih ruku. Qlede vojnika iz izgubljenih tvrdava neka se nacini poseban popis 
i u njemu nazna£i, gdje su smjesteui. da iui se prerna toinu mofs placa dozna- 
clvati. Napokon ualaze ovaj ferman, da se napose popisu oni gradovi. koji su 
osobito vazni i napose vojnici odzaklije (janjicari). 

Kako je bilo zimno doba a veza sa Carigradom time otesCana, stigao je 
taj ferman u Bosnu tek nakon dva mjeseca a valija ga je razaslao bujrultijom 
od 10. sabana (6. travnja 1694.). 

Vojna na Gabelu. 

Listajud po na§em sidzilu ne opaza se nigdje vijest. da bi i bosanska vojska 
sudjelovala u ratu oko Biograda a razlog je tomu, sto je imala dosta muke 
branecl vlastitu granicu, gdje su preko Krajine navaljivali Hrvati a preko Dal- 
macije Mledani. Ovi potonji polucise osobito sjajan uspjeh a bila im je u prilog 
buna, koja se digla medu krscanskim narodom na donjoj Neretvi od Qabele do 
Mostara. Razlog buni bilo je nasilno utjerivanje filurije, to jest dukatnog poreza, 
Sto ga u mjesto zemljisnih poreza i desetlne pladahu krsdani. koji su vrsili 
pionirsku sluzbu filuridzija. Mostarske paSe slali bi svoje pobirace u godini po 
dva i vise puta, da kupe taj dukat a kad to narodu dodija, pobuni se i planu 
ustanak a na £elu mu bijase neki »Jekas oglu«. Ustase prodru na Cetinu. gdje 
izdajom gradskog age osvojise grad Puzin, sto ga je malo prije osvojio Husejin 
paSa. Medutim udarise 2. jula 1093. Mle£ani, koji su taj ustanak svim sredstvima 
potpomagali, na Neretvi na grad Qabelu, sredovjeCna Drijeva, koja su nekoc 
bila jedan od najvaznijih trgovacklh emporija na ovoj strani i glavna carina, 
kroz koju je prolazio najveci dio trgovafckog prometa dubrova£kog i mletaikog 
u Bosnu i Srbiju. Dubrovacki trgovci koji su u Qabeli na bosanskom teritoriju 
imali svoju u upravnom i pravnom vidu satnostalnu, autonomnu koloniju, opasasc 
grad bedemom i utvrdise ga kulama a ta je grada bila tako tvrda i jaka, da se 
Qabela citav pola vijeka nakon osvojenja ostale Hercegovine odrzala protiv 
turskih navala a tek pod dojmom goleme katastrofe na Muhackom Polju, koja 
je potresla svu Evropu, uspjelo je Turcima 1529. osvojiti ju te njom zagospodovati. 
Turci, upoznav veliku stratesku vaznost ovoga mjesta, pregradise i utvrdise 1558, 
sto bolje kulama i bedemima Oabelu. koja je bila klju£em citavoj neretavskoj 
krajini te si time osigurase prag, koji <5e ih voditi do mora. Mlecani, a na celu 
im duzd Delfino, uprijese sve svoje sile, da se dokopaju te vazne pozieije i 
nakon ljute obsade osvojise 1693. Oabelu i Pocitelj a u Crnoj Qori Podgoricu. 

Muslimanski narod hercegovacki, videci neprijatelju otvorena vrata u srce 
Hercegovine, poslase molbu na Portu, iscudi sto brzu pomoc i Porta imenova 
skadarskog muhafiza Sulejmanpasu Blagajca serdari-ekremom vojske, koja 6e 
osvojiti natrag Qabelu. On bi imao povesti svu raspolozivu arnautsku vojsku a 
osim toga kontingente hercegovackog sandzaka pod Sulejmanpasom, novoselierskog 
sandzaka pod mutesarifom cehajom Mehmed pasom, kliskog pod mutesarifom 
teftedarom Smailpasom a bosanski beglerbeg 1 ). zabavljen vojnom na Krajini, imao 
je tu ekspediciju sto bolje podupirati. 

') Po Muvekitovu Tarihi Diari Bosna. 



|I3] 169 

Bosatiski beglerbeg, miriniiran Mclini edpaia, po svom rodnom mjeslu 
blizu Sarajeva uuzvaii Korea, nastojao je, sto je bolje mogao. da doprinose 
svoje oslobedcnju Oabele. 

Da nije bilo nikakih ilrugih ratiiih pozorista, na kojim mu se valjalo zaba- 
viti, bilo bi i samo osvojenje Oabele tezak posao a Melimed-pasa imao se u isto 
vrijeme boriti na citavoj sjeverno-dalmatinskoj i krajiskoj fronti. 

Citn je stiglo [>roljece godine 1094. nastojao je, da se pred Qabelu dovuee 
Sto vise topova, jer se je moglo samo dobrom artiljerijom nadati uspjehu. Topovi 
imali su se dovuci iz obliznjih tvrdava a i u Jajce stigla je bujrultija, kojom se 
zapovijeda, da se svi sa/j/-topovi jajackog grada sa svim. Sto je potrebno i sa 
komorama posalju u Qabelu, nebi li se oslobodio taj grad. iz grada Livna imao 
se dopremiti onamo golemi bal-jemez-top, »koji meda ne jede<, kojega je naro- 
cito zatrazio skadarski muiiafiz Sulejman-pasa, vrhovni zapovjednik vojske po- 
slane na Qabelu. Koliki je bio golem taj top, mozemo si predstaviti, ako spome- 
nemo, da su svi Livnu obliznji kadiluci dobili nalog, da za prenos pribave volove 
i da je samo Jajce za to imalo poslati 10 volova, 25 komora i 12 ljudi. Druga 
jedna bujrultija od 3. zilkadeta 1105. (26. lipnja 1694.) nalaze, da osim vec spo- 
menutih topova treba za osvojenje Oabele iz sarajevskog grada poslati jedan 
duvan-top, nekoliko kumbara i potrebnu dzebhanu a i sam valija nautnio je, da 
se sa hercegovackim sandzakom Selim-pasom pridruzi ekspediciji protiv Oabele. 

Na ove ratne priprave odnosi i jedan ferman od pocetka zilhidzeta 1105. 
(konca lipnja 1694.) valiji i dizdarima u Jajcu i Pruscu, da posalju Sulejman-pasi 
u Qabelu sto prije i sto brze 5 zeljeznih surme-topova, da s niit.ia obija Qabelu 
i da ih nakon osvojenja vrate. Ti su topovi zaplijenjeni kod Banje Luke i njili 
cetiri smjesteno je bilo u Jajcu a jedan u Pruscu. 

PoSto je ovo topnistvo stiglo na svoje mjesto nakanio se i valija Mahmed- 
pasa, poci glavom pod Qabeju. Bujrultijom od 11. zilkadeta 1105. (3. srpnja 1694.) 
javlja on naime kadiji i kapetanu jajackom, da mu je stigao glas, da je skadar- 
ski muhafiz Sulejman-pasa, imenovan za serdari-ekrema, t. j. vrhovnog zapovjed- 
nika vojske, koja Ce osvajati Qabelu, stigao sa arnautskom vojskom u Niksic a 
hercegovacki sandzak da je spreman pridruziti mu se sa hercegovackom te Ce 
i on sa svojom kapijskom vojskom krenuti preko Livna. Da banjalucka krajina 
ne ostane nezastidena nareduje, da se u Jajcu pokupe svt raspolozivi pjesaci i 
konjanicl i poslju u Banju Luku. Isti dan pisao je valija i silahdaru Hnsejnu i 
Omeragi Brodaninu, da ce vojskom krenuti u subotu preko Kuprisa te ih poziva. 
da im se sa svojim ljudima pridruze. 

Kako su se na Qabelu digli cetiri pase, razumije se, o*a se je tamo sabrala 
dosta velika vojska, a jedan od glavnih problema za uzdrlzavanje velike mno- 
zine ljudi bila je obskrba. Pa i u torn nam pogledu, dafu zapisnici jajackog sidzila 
neka zanimiva razjaSnjenja. Za prehranu vojske kupila se takozvana salijana, 
koja se prema broju pucanstva rasporezala na stanovnistvo pojedinih kotara a 
davalo se bilo u naravi, bilo u novcu. Tako je zapalo Jajce, kada je valija kre- 
nuo sa svog divana u Travniku, da mu poSlje u prvu menzilhann (etapu) u 
Vitovlje kod Travnika 150 sinika je5ma i isto toliko zobi. Kada je valija krenuo 
na Kupres, popisano je u ime salijane u jajackom kotara 652 grosa a osim toga 
nalozeno je gradskom kapetanu, da mu za oslobodenje Oabele poSalje 100 pusaka 
i polovicu konjanika svoje kapetaniji a ovi da ponesu sobom jednomjesecnu 



170 |M| 

liranu, 30 komnra d?.ebhane i 20 ffrahora za topove. SaCuvao nam se i popis 
ljudi i komora. koji su iz kotara Jajca krenuli na ovu vojnu. NajviSe dala jc 
nahija, Dnoluka (37 puSkara i l-'i komore) i kasaba Jenjidfe (Varcar-Vakttf in 

puskara i 32 komore) te Bespelj (5 puskara i 2 komore). Sola Crepanjsko, I'.ioko- 
vina, Bukvica. Bilajce te gradovi Vinac i Jajee slali su po 5 puskara i po jediui 
kornoru a ostala sela: Sokoline, Cepic, Psenik, Hodavendikjar iCarevn Po!je\ 
Vrbiea, Milasin, Idbar, Bare sa lelidem i Bioce po 1—3 puskara i po 1—2 ko- 
more. Osim toga je zikljstvo kotara imalo pribaviti konje. koji ce prenijeti deset- 
dnevnu hranu za pogranicne gradove Imotski i Ljubuski i Hercegovini. 

To su. kako se vidi, prilicno detaljue vijesti o pripravama /.a osvojeuje 
Oabele. () samoj obsadi i njeiiom iispjeliu nema u nasem sidzilu ni spomeua 
ali Muvekit prica, da je Sulejmanpasa 24. srpnja 1694. svojom vojskom opasao 
grad te ga kroz devet dana obsijedao Iz dvije kule izvan grada kopao je jarke 
i hodnike do na puskomet pred gradske bedemove a kada obsjednuta vojska. a 
na celu im Kokic, provali iz grada, doslo je do krvave bitke, u kojoj su Mlecani 
potuceni te se povukose u grad. Ali i Turci, prem vele, da su pobijedili, digose 
obsadu, te se povukose ne osvojiv Oabele. Taj neuspjeh pripisalo se tomu, Sto 
su imali malo topova: samo jedan top i jednu kumbaru, sto .e arnautska vojska 
Sulejmanpase Blagajcu bila nepouzdana, jer se sastojala vecinom od krscana a 
napokon se bacala i krivnja na mostarskog pasu Sulejmanpasu, koji je obsadom 
upravljao a nije bio tomu dorasao. Njega poslase za kaznu u Livno u posadu 
a bosanskom beglerbegu povjereno je, da po drugi put pokusa obsjesti i osvojiti 
grad (27. listopada 1694.). 

Medutim ni on nije bio bolje srece, jer je nastala zima a inucila ga jc i 
briga, da ee hrvatske vojske preko Krajine provabti u Bosnu i tako osta i taj 
pokus uzaludan. Posto se od Oabele povukao, polucise Mlecani u juznoj Herce- 
govini daljnje uspjehe. Redzebpasa, zapovjednik Trebinja, koji je takoder posao 
u pomoc Qabeli povjerio je cuvanje utvrdenog manastira Tvrdosa 1 ) svomu bratu, 
a ovaj ga popali i ostavi bez prava razloga te se povuce. I grad Klobuk nedaleko 
samog Trebinja predade se uslijed toija dobrovoljno MleCanima 2 ). 

I godine 1695. radio je Mehmedpasa o tome, da osvoji Qabelu. Saznajemo 
to iz jedne njegove originalne bujrullije op 22. zilkadeta 1106. (= 14. srpnja 1695.). 
iz koje se razabire, da je za obsadu grada nastojao dobaviti teske topove iz Bio- 
grada te je nalozio kadijama u Bircu i Knezini, da se brinu za komore, koje 6e 
prenijeti te topove i municiju im do dzamije u Pazaridu a otale ce ih druge 
komore nositi dalje. Medutim Qabela ostala je sve do godine 1715. u mletackim 
rukama, a kako su se do to doba politicke prilike promijenile, digose Mlecani 
grad svojevoljno lagumom u zrak te ga do temelja razorise. Posto se povukose 
na more, zagospodovase Turci pusto:n rusevinom. koja je izgubila svu stratesku 
vaznost te se nikada vise nije digla iz svog podora. 

Fratri. 

Listajuci po nasem sidzilu nailazimo i na jedan pokus progonstva Franje- 
vaca u Podmiljacju i Dobrinicu, koji su, kako valija u jednoj bujrultiji od 19. 

'; Hammer Cita po iskvarenom pisanju turskog teksta KordoS mjesto TvrdoS. Muvekit 
cita »TirdoS«. 

•). Hammer Gescb. d. Osm. Reiclies. III. 867. 



|15] 171 

rcdzepa 1105 [\=i. ozufka 1694.) vcli. po ualiijama ohilaziti od sela do si 
narodu citali rnisu i sabirali u iijega inilodare. PoSto se to navodno protivi 
obicaja, poslao jc vaJija mubasira s nalogom. da te fratre dobavi na njegov 
divan, da se njihov postupak ispita. Medutini su se fratri, znajuci, sto ih obicno 
nakon slicnih objeda £eka. kako se cini Obratili na samu PortU i trazili tamo 
zastite a 3. rebi-ul-evela 1106. (=20. listopada 1694.) izdan jc Ferman, kojim se 
jajaekoni kadiji i gradskom cehaji nalaze, da slite krseane. koji tamo stanuju od 
opakosti i tlacenja zlobnili Ijudi i neka ill ne gone iz svojili mulkoviiih kuca. Jer 
su oiio dobri ljudi, za kojc jamci mnogo poboznih musliinana. 

I tako jc katolicko ziteljstvo minula srctno jedua opasnost, koju mozc svako 
prosuditi. ko je profiitao bosanske fratarskc kronike i neprestani niz zuluma i 
progonstva bbsanskih katolika, sto se tamo opisuju. 

Filuridiije. 

Kako je Jajce bilo nekoc vazna tvrdava a prag, lireko kojega se ide u 
uvijek razmirnu Krajinu, nije Sudo, da u nasem sindzilu, osim cuvarima samoga 
grada, ima Cesto i spomena drugim vrstama vojnika. 

Medu ovima valja na prvom mjestu spomenuti filuridzi je. kojima sum 
postanje i znacenje opisao na drugom mjestu 1 ) te njima i njihovim naseljima od 
onda nalazio spomena u vrlo mnogim kotarevima Bosne i Hereegovine a sada 
eto i u kotaru Jajcu. Tu se spominju najprije zitelji sela Zmijana u opeini 
Omaska, koji su kao i svi iiluridzije Bosne ove dobe bili podvrgnuti jurisdikciji 
budimskog pase. Oni su se potuzili Musapasi budimskom, da su od starine 
placali od svojili bastina u ime filurije po 408 akci, a prem su ju za idueu 
godinu naplatili, potrazio je njihov knez Duro. da ju ponovno plate a suvise ih 
uvrstio u hajmaffe (nomade). te je i pod tim imenom od njih kusao iztisnuti 
novaca a kada je na njihovu tuzbu pozvan na raspravu, uskratio je doci. Musa- 
pa§a poslao je za to banjaluckom cehaji posebnog mubasira Melimedbega, da tu 
stvar ispita i da zastiti pravo zmijanskih filuridzija. Pismo, sto ga je ovaj ponio. 
datirano je mjeseca rebi-ul-evela 1033. (= 1624.). 

1 104. (1693.) spominje se, da je Hasanaga, memur hasa kobaskog, poslao jajac- 
kog cehaju Mel medagu u sela Vrhovinu i TribflBpda tamo pobire filuriju i vlaske 
poreze (rusumi eflakan) od onih filuridzija, koji su naseljeni na carskom hasu. Prenui 
tomu bila je i nahija Vrhovina — danasnji Skender-Vakuf - filuridzijska naseobina. 

O filuridzijama Staroga Vlaha. to jest kraja istocno od Visegrada govori 
nedatirana molba euvara grada Prikovrha izmedu Dubice i Novog, koji su svoje 
place primali od prihoda vlaskih baduhava (baduhavai eflakan) Staroga Vlaha 
te im je u vrijeme popisa doznacena i tamosnja t'ilurija. Mejlutim oni dvije zadnje 
godine uisu dobivali svoja beriva te su se s toga pojuzili krajiskim kapetanima 
i agama. Zamjenik bosanskog beglerbega Alipase zatrazio je s toga da im se 
plati zaostala placa iz irsalije, koja ide iz Staroga Vlaha u Carigrad. pa kako 
im ni otale nije stigla, ponavljaju svoju molbu. 

DerbendZije. 

Kako je u doba, kada je pisan nas sidzil preko Jajca vodio glavni i jedini 
put iz srea Bosne u Krajinu i to preko mnogih planina, naravski je, da su tamo 

'; U svojoj radnji >Histori£ka podloga bosanskom agrariiom pitanju«. 



it: |i6| 

nsiiii filuridzijskih nascobina nastalc mnoge nascobfiic takozvanih dcrbendii/a, 
to jest straiara, koji su fiuvall straiu u karaulama, porazrnjeSteiiim na najopas- 
nijim klancima. I'aka jedna derbendzijska nascobina bila jl- selo Vrh-Crepanjska 
u Karauli Qori a, kako razabiremo iz bujrultije od 9. raniazana 1104. (14. svibnja 
1693.), bili su svi derbendzije. uz porezne olaksice. sto su ill uzivuli. oprosteni 
od pandurske i pucko-ustaske sluzbe (t. zv. wferi-amj. Istu povlasticu imali su 
i derbendzije dvaju sela. eije je ime na zalost korumpirano u Virem i Ceribaska 
(bujr. 9. ramaz. 1104.) a eesto se spominje i Ziteljstvo Jenidze — daiiasnjeg 
Varcara — koje je strazarilo u izokolnim karaulama i zato bilo oprosteno od 
sviju nanieta (bujr. od 11. ramazana 1 104. (16. svibnja 1693.) a kada im je stigla 
iste godine bujrultija. uslijed koje se od njih litjelo pobirati takozvane pandurakce. 
poslali su valiji utok, gdje se pozivlju na ferman. koji ih oslobada za njihovu 
strazarsku sluzbu od sviju nameta. 

Dzizija. 

Nekoliko spisa u nasem sidzilu prvi nam put razjasnjuju poreznu duznost 
nemuslimanskog ziteljstva u turskoj carevini koja se obicno — ali neopravdano — 
zovc haraeem. U Turskoj teretlla je vojna duznost samo muslimane a pripadrw'ci 
ostalih vjeroispovjedi bili su od nje oprosteni, ali su za to odrasli muskarei 
morali pladati posebni porez, koji se sluzbeno zvao dzizija a kupin ga je posebni 
poreznik — dzizijedar. Veiiki ratovi, sto ih je turska carevina, presav na 
evropsko tlo, morala voditi, ponukala ju je, da donekle i krscane privu^e vojnoj 
sluzbi te su s toga stvorene dvije posebne lenske institueije vojnikluk i filu- 
ridzije. Clanovi — listom krsiani — ovih institucija dobivali su za svoju sluzbu 
lenski posjed, oprosten od veeine poreza, koji su u Turskoj teretili zemljisni posjed 
i njegovu obradu a naravski bili su oprosteni od dzizije, docim su krscani i 
drugi inovjerci, koji nisu pripadali ovim klasama te po svom zvanju nisu posebnim 
teretima bili oslobodeni od poreza, morali placati svake godine dziziju u gotovu 
novcu. 

U cemu se je sastojala ta dzizija tumaci nam opsirno ferman od pocetka 
dzemazi-ul evela 1105. (29. prosinca 1693., iz kojega razabiremo ponajprije, da 
su se dzizije u staro doba prema imuctvenim prilikama porezovnika dijelile u 
tri klase: siromasi placali su 12 drama srebra ili 1 (zlatni) dinar, srednji pla- 
cali su 24 drama srebra ili 2 dinara a bogatasi 48 drama srebra ili 4 dinara. 
Osim toga pobirali su talisildari (poreznici) za svoje uredovanje po 3. odnosno 6 
ili 12 para i po jednu paru u ime pisarine za svaku dziziju. Ali posto su tahsil- 
dari u prijasnjim godinama, uvrstavajudi porezovnike samovoljno u vise klase, 
cinili mnogo nasilja a drzavnu blagajnu opet ostecivali protivnim cenzusom, izdan 
je god. 11C4. ferman, da se sve nemuslimansko ziteljstvo uvrsti u drugu klasu 
te da plaea po dva es/r//-dukata (dinara) dzizije a tahsildaru po 12 akci ovrhe 
i po 1 akcu pisarine. Te su se dzizije probirale na miriji u korist drzavne bla- 
gajne a na vakufskim hasovima, u koje se — jer su temliknamorn mulkizirane — 
drzava nije pa5ala, pobirali su dzizije mutevelije doticnog vakufa; ali je i na 
njima iznos dzizije izjednacen sa srednjom klasom. 

Medutim su Austrijanei 1689. osvojili Srbiju sve do Nisa, ali ih Turci, kako 
smo vidili. protjerase 1693. Uslijed ovih ratnih dogadaja osiromasio je, kako se 
ii fermanti veli, krscanski narod u Podunavlju i Rumeliji te je morao, da ista 






|17| 1/3 

zaradi, sluziti kao jeroglan (najamiiik) za godisnju iiajamniiiti od 400 500 akCi 
a od toga se nije moglo naravski naplacivati dzizija srednje klase. I radi toga 
uspostavlja se ponovno troklasni sistem: oni na samoj granici uvrstiti ce se 
u najnizu klasu; ziteljstvo dar-ul-liarbu. to jest ratnog podrucja. dijeliti de se 
pola u najnizu a pola u srednju klasu a ono u ostalim kadilucima. kao i prije. 
prerna svojim imuctvenim prilikama u tri klase. 

Sto se Bosne same tice. odreduje ferman, da se krs&ini i zidovi u bosan- 
skoni i zvornickom sandzaku (okruzjui uvrste svi u najnizu klasu i da se za 
godinu 1105. popisu po stanju od dzemazi-ul-evela (29. prosinca 1693.). Dzizije- 
darom imenovan je neki Fazliaga, koji je imao naciniti popis porezovnika i pri 
torn hajmane, to jest ciganske nomade nesigurna boravista, biljeziti u posebnu 
knjigu. 

U Hercegovini, koja je bila ic-il, to ce red nutarnja zemlja, bio je oprosten 
od dzizije narod u kotarima Cajnicu i Foci, jer su bili vojnugam. Krscansko 
ziteljstvo Prijepolje i Taslidze, jer je vrsilo strazarsku sluzbu (t. zv. derbendzije), 
bilo je oprosteno od dzizije, ali je bosanski beglerbeg Mehmedpasa nedavno to 
dokinuo, na sto se ono obratilo molbom na Portu, da joj se prizna stara po- 
vlastica. Za to .se nalaze tahsildaru, da tamo za sada ne pobire dziziju, nego 
da popise tocno njihova imena te posalje popis na Portu, koja ce rijesiti njihov 
utok, a za svoje troskove da pobire po 6 para i po 1 paru u ime pisarine. Jos 
se u fermanu spominje, da driziju plaCaju svi inovjerci na carskim, vezirskim, 
vakufskim, vojvodskim i drugim hasovima kao i popovi, fratri, kaluderi, ako su 
zdravi, makar i imali u rukama berat, kojim su oprosteni. 

Dzizija po sebi nije bila tezak harac. U doba neprestanog ratovanja svaki 
i najsiromasniji lahko bi smogao onaj dukat i time se otkupio od duznost, da 
ponese glavu u torbi i da, ako ostane i ziv, ne pati sve muke i tegobe rato- 
vanja. Tegobno je u te institucije samo to, da je narod kod klasifikacije bio 
posve izvrgnut samovolji dzizijedara, u cijem je interesu bilo, da se sto visi 
porez ubere. Tuzbe, koje su radi toga stizale na Portu, nukale su ovu na koje 
kake modifikacije. Tako na onu u spomenutom fermanu, da se na narod krajlski 
u neposrednom ratnom podrucju uzme osobiti obzir; ali veC slijedece godine 
izisao je novi ferman, koji to oprovrgava i uvada postupak, kojim se samovolji 
dzizijedara daje jos veca sloboda, nego je prije bila. ? 

Taj ferman izdan 18. rebiul-eveia 1106. (6. studenog 1694.) na Biograd- 
skom polju vraca se staroj razdiobi dzizije na tri klase, ali nece, da se klasifi- 
kacija provede prema fakticnim imovinskim prilikama porezovnika, nego a priori 
nareduje, da se 20°/„ ziteljstva uvrsti u siromasnu, 60% 'u srednju a 20°/ » 
bogatu klasu i ta klasifikacija imala se provesti pojedince po selima i mahalama 
a ne mozda po cjelokupnom ziteljstvu. Osim toga povrseni su i troskovi ovrhe 
i pisarina te se od siromasnih pobiralo 6 para ovrhe, od srednjih 8, od bogatih 
12 para a pisarine od siromaha 1 para, od srednjih 4 akceaod bogatih l'/t pare. 

Ako bi koji porezovnik, da izbjegne porezu, pobjegao ili se sakrio, ima se 
strogo kazniti a dzizija mu se opet uzimlje. 

Dzizija ima se pobirati i po hasovima i po vakufskim zemljama. Na potonjim 
vlastan je dzizijedar pobirati ih, ali ih ima poslije prema zapisu u tefteri-hakaniji 
(gruntovnici) isplatiti dotifcnim mutevelijama. Placati ju mora i fratar i patrika 
i kasis i drugi slobodnjaci s beratom kao ierdzumani (tumadi, muselemi (slo- 






174 [18] 

bodnjacii. Sahindzije i dogandzije (sokolari), Sakrkdiije vojnuganl i dr., jer da 

nema vrijednosti. sto narod obicno govori, da su oni oslobodeni. 

Jos istice i ovaj ferman. da se narod u Bosni kao pogranicnoj zemlji 
uvrscuje u najnizu porezovnu klasu. 

Cigani. 

Posebna kasta bosanskog ziteljstva, koja je zivila odvojena od ostalog na- 
roda bili su Cigani, kojima ima spomena na vise mjesta u nasein sidzilu. Zovu 
se tamo kiptijan tajfesi (Egipcani) a nece nas ni nialo iznenaditi, sto se vec 
onda na njih tuze, da se. lutajuci po svijetu bez stalna boravka. mnogi od njih 
have kradom, lupestvom i razbojstvom. Da se kako bilo sprijeci ova napast 
izdavali bi valije od vremena do vremena stroge naredbe, s kojima se nalaze, 
da se Cigani pomno pregledaju a koji bi se nasli medu njima da se have kradom 
ili lupestvom, da se pohvataju i povezani poslju na bosanski divan. O torn rade 
dvije bujrultije valije Mehmed-pase izdane 26. safera 1105. (27. listopada 1693.) 
i 12. rebiul-evela 1106. (31. listopada 1694.). Ti nametljivci. koji su u normalno 
doba dozlogrdili svakomu svojom prisutnosiiu, nestali bi redovito u doba, kada 
se kupila dzizija, le bi se svako od njih, koji je duzan placati ju, sakrio u sum- 
ske zabiti i klance, gdje ill niko, a kamo li dzizijedar, nebi nasao. To je bio 
razlog, da je bilo gotovo nemoguce, naciniti pouzdani popis Cigana porezov- 
nika te se njihov broj onako pausalno i od prilike ustanovljivao a kako je bilo 
nesigurno, sviju pohvatati i pobrati od njih dziziju, nasao bi se malo tko, koji bi 
uzeo u zakup cigansku dziziju i ostale im poreze. 

Po jednoj bujrultiji mirirnirana Mehmed-pase od 23. sevala 1105. (17. lipnja 
1694.) bio je zastupnikom te dzizije u sandzaku krckom i kliskom — a potonjem 
spadalo je vec Jezero — karaormanaga Muhamedaga. Kara-orman znaci prasumu 
a prema tomu je karaormanaga bio vrhovni nadglednik sumarstva a i Cigana, 
koji se u njima kriju. U toj se bujrultiji odreduje, da se Ciganima kod plaCanja 
dzizije ra£una gros za 2 pare nize, nego je obidaj a saznajemo iz nje jos i to, 
da se prihod ciganske dzizije pobirao u korist bosanske kul-tajfe t. j. janji- 
Cara. 

Iz slijedece godine imamo ierman od 11. rebiul-evela (30. listopada 1694.), 
koji se bavi ciganskom dzizijom. Tu se naroSito istice. da se nekoliko godina 
nije niko javio, koji bi uzeo cigansku dziziju u Bosni u zakup pa da je s toga 
prijasnji dzizijedar Safer predlozio, da se broj ciganskili dzizija ustanovi sa 600 
i da se prema tomu predade dzizijedaru 600 potvrda, svaka glaseca na 1 dakat. 
Dzizijedar Ce kupiti porez ispred drzave, za svoj trud zadrzati cetvrtinu a tri 
cetvrtine 6e predati drzavnoj blagajni. Ako potrosi gornju zalihu potvrda, zais- 
kati ce druge a ako mu sta pretece, vratiti ce. Svaka potvrda treba da ima 
imzu ') i muhur a pisati ce ju prvi muhasebedzija (racunovoda). 

Vec" u ono doba bavili su se mnogi bosanski cigani sviranjem te su obilazili 
po gradovima i selima, da zarade novaca svojom svirkom. Ovi sviraci morali 
su placati valiji u ime dozvole za ovaj zanat posebni porez — mehleriju — koju 
je pobirao posebni valijin mubaSir. O torn govore dvije bujrultije iz god. 1105., 
1 106. T uvrStene u sidzil jajadkog serijatskog suda. 



') Imza je zamrSeno napisano ime ilolicnou funkcionara na £clu lisline. 



|iy| 175 

Kako iz dvije uknji2be saznajemo, imali su pojedini gradovi poschnc svoje 

svirace — posadnu glazbu — . koji su svirali u doticnim gradcr-ima i bili za to 
oslobodeni od mchtcrije i od pristojbe zvane teftislcme, koja se plaeala kod 
pregledhe cigana. Tako je u tvrdavi .lajcu bilo sest sviraca. kojim se imeua 
spominju u bujrultiji od 13. saiera 1105. (14. listopada 1693. a i malesni gradiii 
Vinac na Vrbasu imao je takoder sest sviraca (bujr. 12. rebiulevela 1105. - 
11. rujna 1693.), iz cega razafrremo, da je grad Vinac, danas posve oboren. 
pod konac XVII. vijeka bio jos citav 

Jedan pogranicni spor. 

Poznato je, da je u Jezeru kod Jajca bio nekoc grad zvan Qjol-hissar 
(jezerski grad) sa posebnim dizdarom, a kako mjestimice u sidzilu opazamo, bilo 
je tu i sijelo kadiluka, koji je spadao pod upravnu vlast kliskog sandzaka, tako 
da je granica izmedu bosanskog i ovog sandzaka tekla negdje izmedu Jajca i 
.lezera. U pismovniku, dodanom nasein sidzilu, ima jedna, na zalost nedatirana 
molba, koja ali bez dvojbe ide ti prvu polovicu XVII. vijeka, sto ju je poslalo 
predstavnistvo grada Jajca valiji, u kojoj se razlaze, da su nahije KIju5 i Bilaj 
od 25 godina amo spadale pod kadiluk jezerski, ali da te dvije nahije svojata 
kadija kamengradski sebi. preni jezerski kadija ima u rukama carski berat i 
pismo kaziaskera te je to uknjizeno i u carsku ruznamu. Posto je tim obseg 
jezerskog kadiluka vrlo suzen a i prihodi kadije toliko umanjeui, da ovaj nije 
kadar uzdrzavati se, mole molitelji, da se ta stvar istrazi i da se otete nahije 
opet vrate u djelokrug jezerskog kadije. 






Flora Bosne, Hercegovine i bivseg Sandzaka Novog 

Pazara. 

II. dio (8. nastavak). 

Priopdio 
Dr. Giinther vitez Beck pi. Mannagetta i Lerchenau, 

redov. prolesor bolanikc, ravnalelj botaniikoR vrta i prcdstojnik botanitkog zavoda c. kr. njemiickog sveuiillSta 

u Pragu. 



27. rod: Resedaceae. 

DC. Theor. &6m. 214 (1813); Benth. Hook., Gen. pi., I, HO; Hellwig in NPflF.. Ill 2, 237. -. 
VaZne radnie: J. Miiller, Monogr. de la fam. des Riised. (1857) et in DC, Prodr., XVI 2, 548' 
Terraciano in Parlat. et Caruel, Fl. ital., X (1894), 157.] 

1. Reseda. 

„,'Spec. pi., 448 (1753) et Gen. pi., ed V, nr. 535; Benth. Hook., Gen. pi., I, 112; J. Miiller, 
Mon. Res., 96; et in DC, Prodr., XVI 2, 555; Hellwig in NPflF., Ill 2, 240.J 

Sekcija: Luteola. 

I Medic, Phil. Bot., 1, 54 (1789) sub gen.; DC. in Duby, Bot. Gall., I, 67 (1828).] 

1. Reseda luteola [L., Spec, pi.;' 448 (1753); Reich., Ic. fl. Germ., II, fig. 4442; 
Vis., Fl. Dalm., Ill, 95; J. Miiller, Mon. Resed., 202 et in DC, Prodr., 
XVI 2, 583. — Luteola tinctoria Webb et Berth., Phyt. Canar., I, 106, 
(1836)]. Na pustim kamenim, zemljanim mjestima u sljunku rijeka do u 
brdsko podrucje. Maj do jula. v 

Bosna: Kod Doboja (*H. 1882), Pazarica (B), na 2eljeznici, u dolini Sutjeske (Pr.). - Her- 

cegovina: Kod Mostara ("Str. 1880). 



2: sekcija: Resedastrum. 



f 



[DC apud Duby, Bot. Gall., I 66 (1828); I. Miiller, Mon. Res., 116; sect. Eureseda Rouy Fouc. 
Fl. France, II, 246 (1895) = Asch. Graebn., Fl. Nordostd. Flachl., 374 (1899). - Reseda Medic, 

Philos. Bot., I, 54 (1789)-K. 

2. Reseda lutea [L., Spec, pi., 449 (1753); Reich.. Ic.il. Germ., II, fig. 4446; Vis., 
Fl. Dalm., 1H, 94; I. Miiller, Mon. Res., 183 et in DC, Prodr., XVI 2, 569]. 
Na obradenirn i pustim mjestima u vinogradima, kraj puteva u brdskom 
podrucju, uz kamene obronke do u predalpe. Cvate u aprilu do jeseni. 

Bosna: Cesto kod Novog (F.), Banje Luke (H.), Celinca, VaroSa, Plitske, Doboja (Fo.). Oko 
Cadavice, Bihaca, Krizova, Vedrog polia, Kljuca (Fo.), Kupresa, Suice, Podgradine, Vagnja, Gubina, 
Grkovaca, Preodca (Pr.), Livna (F.), Jajca, (F.), izmedu Jajca (Fo.) i Jezera (Englerl, Gross i 
Kneucke). Oko Travnika, tako kod Bukovice (*S. 1848), Sipovika, Ricice (Fr. Br.), oko Bugoina 
(Pr.), izmedu Kaknja i manastira Sutjeske (S.), kod Janjica, Zenice, Visokog, Dolnjeg polja (Fo.), 
VareSa, Kralupa, Tarpina (Pr.). Oko Sarajeva (F.!, Fo), u dolini Miljacke (F!) i 2eljeznice. kod 
Trnova, Kalinovika, Tjentista, Broda na Drini, Foce, Ustikoline (Pr.). — Hercegovina : Na Ivanu 
(Laus), kod Rame, u dolini Dolianke (Pr). kod Jablanice (Fo.), Mostara (Str.), Bune, Zitomislica 

13 



178 



[354| 



(Mil), u donjoj ilolini Neretve (Laus), kod Ljubuskog, Capljine. \ itine F,); oko Trebinja. Bileka, 
V'ncije u Bijeloj gori ("P. 1874), kod Rudina izmedu Arslanagica i Oraliovca, na VlaStici (V.). 

Opazene su slijedece forme: 

1. vulgaris [J. Miiller, Monogr. Resed., 185 pro var.]. — 2. crispa |J. Midler. I. c, 187 pro 
subvar.] — 3. stricta [J. Miiller, I. c, 1SS pro var.j — v. mucronulata J. Miiller. 1. c. pro var. 
= /?. mucronulata Tin., Cat. hort. Panorm. (1828), 280]. — Bosna: Izmedu Jajca i Jezera 
CO. K- 1903i. — 4. Besseriana [J. Miiller, I. c. 189 pro var.l. — Bosna: Oko Travnika? (S. Exslcc, 
nr. 768 et 885 iide* J. Miiller). 

3. Reseda gracilis [Tenore, Viag. in Basilic. Calabr., 122 (1827) et Flor. Nap.. V. 2. 
t. 230. non Reich. Ic. fl. Qenn. II, 22, fig. 4446 b. — R. laevigata G. Don, 
Gen, hist., I, 289 ('1831). — R. tenuifolia Wallr. Linnaea XIV (1840) 574. — 
R. lutea v. divergens .1. Miiller, Mon. Res. 190 (1857); v. gracilis Qren. in 
Oren. Godr.. Fl. France, I, 188 (1848); Miiller, I. c, 191 = Ces. Pass. 
Gib., Comp. fl. ital., 814; Terraciano in Parlat. Caruel, Fl. ital., X. 175]. 
Segmentis foliorum glaucorum anguste linearibus breviter acuminatis vel 
cuspidatis, floribus minoribus, capsularum pedicellis brevioribus plurimum 
capsulae longitudinem dimidiam aequantibus vel brevioribus, capsulis latio- 
ribus et brevioribus 5—5*5 mm latis, caulibus numerosis, copiose ramosis, 
ramisque elongatis a formis R™ luteae distinguenda sit. Ditione mediterranea 
habitat. In Europa media spontanea occurrit. Floret Junio — Augusto. 
Hercegovina: In monte Velez prope Mostar, pfope Stolac. ('Beck). Etiara in Dalmatia 

Topolje, Lapad, Ragusa). 

Originalni egzemplari R. gracilis-a Ten., koji se cuvaju u carskom her- 
baru u Becu pokazuju razgranjenost, vrlo uske samo 1—2 mm siroke 
lisne okrajke (Zipfel), od prilike do 4 mm duge cvjetne peteljke, koje po duljini 
nalice onim u mladog roda, kada je cvijet tek odcvao. Na zalost nema na 
originalnoj biljci tobolca. Nije rai jasno, zasto je J. Miiller [Mon. Resed. 
190—191] R. gracilis Ten. odvojio kao posebni varijetet od one franceskih 
autora. Grenier [1. c] citirao je svojoj var. gracilis jedino Reic hen- 
fa achovu sliku [Ic. fl. Germ., II.. si. 4446 b], koja je nadena na Hohe 
Wand u Donjoj Austriji, aii spada u krug oblika R. lutea L. Ovu biljku, 
koju je sabrao Welwitsch, vidio sam u carskom herbaru, ria zalost bez 
cvijeta; ona ima vrlo uske, tupaste ali zasiljene gornje listove a zatupljene 
donje. Welwitsch, oznacio ju je kao R. lutea p angustissima, 

Ve£ Neilreich [Fl. Wien, Nachtr. 272| drzao ju je varijetetom od 
R. lutea sa manjim cvjetovima i uzim lisnim okrajcima, koja se po njemu 
tialazi svuda na suhom kamenom tlu. Ovaki oblici u istinu nisu rijetki te 
sam ih £esto nalazio. Ali Neilreich nije opazio, da je Reichenbach p. 
nacrtao biljku, koja prestaje cvasti, u koje su normalni cvjetovi vecinom 
popadali te su kao u svih vrsta Reseda gornji cvjetovi grozda vrlo maleni. ■ 
Nacrtana biljka razlikuje se lahko od R. gracilis Ten. i lisnim ovrscima, 
koji su tupasto zaokruzeni i uzim tobolcima, koji imadu dulje peteljke, kako 
sam to mogao ustanoviti na slicnim egzemplarima donjoaustrijske flore. 
Nacrtana biljka moze se dakle oznaciti kao R. lutea v. pulchella J. Miiller, 
Mori. Resed., 191 (1857). 

U Austriji, primjerice u Donjoj Austriji i u Ceskoj, nalazi se ali i usko- 
lisna forma R. lutea, koja na gornjim listovima ima Siljkaste okrajke (Zipfel). 
To su valjda uskolisne forme var. stricta J. Miiller, koja se razlikuje od 
R. gracilis Ten. tobolcima sa duljim peteljkama, u kojih su peteljke odpri- 
like jednako duge kao kapsule ili jos dulje. 

Freyn [Fl. Siidistr. u Verri, Z. B. G. XXVII (1877) 186] navodi 
takoder R. lutea v. gracilis Gren. iz okolice Pulje, ali po videnim i obilno 
osobno sabranim juznoistarskim biljkama spada ova u R. lutea v. stricta 
J. Miiller, koja se nalazi i u okolici Trsta, n. pr. kod Grignana. 

Da li se R. fluminensis Simk. [Fiume floraja u Magy. nbv. lap. XII. 
(1888)J slaze sa #. gracilis Ten., nisam mogao ustanoviti. 



1 355] 179 

4. Reseda phyleama fl... Spec. pi. 449 (1753); Reich., Ic. fl. Germ., II.. fig. 4443; 

Vis., Fl. Dalm. Ill, 95; J. Miiller, Mon. Resed., 135 et in DC, Prodr. 

XVI 2, 563]. — Na pustim, obradenim. pjeskovitim mjestima, na ugarima, 

vinogradima, kamenim obroncima do 600 m. Cvate od juna do septembra. 

Bosna: Rastrkano oko Banje Luke (H.,C!). Rod Rupresa, Suice (Pr.). Glogovca (Stadlm.), 
.lajca (Kindt. B.), izmedu Jajca i Jezera (Engler!). Oko Travnika (*3. 1848 Exs. nr. 767), kod 
Bukovice (S.), na. Vlasicn (Blau), kod Gucje gore (FranjicM), Donje'g Vakufa (Ha.-Fa.\ izmedu 
Kiscljaka i Fojnice (S.). Oko Sarajeva na Rastelu (Mu.. B.) i u dolini Miljacke (B.) t na Trebevicu 
(M.); kod Tjcntista, Foce (Pr.). Gorazde (B-), na Drini kod Visegrada (B.). — Hercegovina: Oko 
Jablanice (Prodan), Mostara (Mu. i drugi), u Mostarskom poliu (Ja.), kod Bune, Zitomislica (Mu.), 
oko Doljami kod Metkovica (V.), kod Frebinja (*JP. 1874), Zasada, Pridvoraca (P.), Vucije, na 
(iljivi (V.). 

Opazene su slijedece forme: 

integrifotia iTexid., Apunt., 21 fide Rouy Fouc., Fl. Franc. II, 244). — typica. Sepala petalis 
longiora. Folia superiora dentibns laleralibus 1—2 instructa. 

Reseda odorata (I.., Spec, pi., ed. 11. 646 (1762); J. Miiller, Mon. Resed, 128 et in DC, 
Prodr.. XVI 2, 565]. Sadi se u vrtovima. 

Sekcija: Leucoreseda. 

|DC. apud Duby, Bot. Gall.. I, 67 (1828); J. Miiller, Mon. Resed., 99; sect. Resedina Reich, ap. 
Peterm., Fl Deutschl., 67 (1849). — Eresda Spach, Hist. veg. Phan., VII, 101 (1839).) 

5. Reseda alba (L. Spec, pi., 449 (1753); Reich., 1c. fl. Germ. II, fig. 4448; J. 
Miiller, Mon. Resed.. 100 et in DC, Prodr., XVI 2, 557. — R. fruticulosa 
L.. Syst., ed X, 433 (1759). — R. sutfruticulosa L., Spec. pi. ed. II, 645 
(1762); Vis., Fl. Dalm., Ill, 95; Reichb., I. c. fig, 4449. >SieIica«. Na suhim 
suncanim pustim pjescanim i kamenim mjestima na zidovima, samo u pod- 
rucju mediterane flore. Cvate od aprila do jeseni. 
Hercegovina: Rod Trebinja (*P. 1874). 

28. rod : Cistaceae. ' 

indl. Nat. Syst., ed. II, 91 (1836); Reiche in NPflF. Ill 6, 299. — Cistineae DC, Theor. elem.. 

4; — Endl., Gen., 903: Benth. Hook., Gen., I, 112. — Vazne radnje: R. Sweet, Cistineae 
(London 1825—1830); Spach Consp. mon. Cist, in Ann. sc. nat., ser. 2, VI 357 (1836); Wi II- 
komm. Cist, descr. monogr. (Leipzig 1856), i Icon, descr. pi. II; Grosser, Cistac. u Engler 
Pflanzeiireich 14. sveska (1903); Jan'chen, Die Cistac. Ost.-Ungarns u Mitt, naturw. Ver. Univ. 

Wien VII, 1 (1909).] 

1. Cistus. 

[L., Spec, pi., 523 (1753) et Gen. pi., ed. V, nr. 598 (p. p.); Endl., Gen., 904: Benth. Hook., Gen. 
I, 113; Grosser, Cistac, 10; Janchen, Cistac, 10.] 

Sekcija: Eucistus. T 

ISpach in Ann. sc nat., ser. 2. VI (1836) 368; Grosser, Cist., 12.] 

1. Cistus villosus [L., Spec, pi., ed. II, 736 (1762) sub C" pilos". Corrigatur in L., 
Gen. pi., ed VI (1764) pag. ultima et Syst. Nat.^ed XII, II (1767) 366; 
Reich., Fl. Germ.. 716; Grosser, Cistac, 14; Janchen, Cist, 13. — C. Cre- 
ticus L. Spec. pi. ed. II, 738 (1762). — C. incaihis Savi, Fl. Pis.. II, 9 
(1798) non L. — C. vulgaris Spach in Ann. sc.^jiat., 2. ser., VI (1836) 368 
p. p. — C. polytnorphus ssp. villosus «. vulgaris Willk., Cistac, 22.] — Na 
suncanim kamenim mjestima u makijama samo u podrucju mediterane flore. 
Cvate u maju i junu. 

f. villosus [Janchen Cist., 15; v. verus Freyn u Verh. ZBG. XXVII 
(1877) 279; v. eriocephalus Grosser, Cist., 15 (p. p.) — C. villosus apud 
Reich., Ic. fl., Germ., Ill, fig. 45671. 

Hercegovina: Kod kastela Carine (*P. 1874); na zapadnom obronku VlaStice kod Drijena 
700 m vis. Rijetko. Na obroncima prama moru u Sutorini i (Pr., CurciC). 

f. corsicus [Janch., Cistac, 17 (1909); v. corsicus Gross., Cist. 15. — 
C. corsicus Loisel. in Mem. soc Linn. Paris, VI (1827), 416. — C. incanus 

13* 



180 (356| 

j5. corsicus firen. Godr.. Fl. France, I, 162 (1848). — C. polymorplws ssp. 
villosus p. corsicus Willk., Cist., 24]. 
Hercegovina: Kod Neiima (R. 1889!* u Herb. Beck). 

Sekcija: Steplianocarpus. 

Spach in Ann. sc. nat., 2. ser.. VI. (1836) 368 sub. gen.; Willkomm, Cist.. 29; Grosser, Cist., 17.| 

Cistus monspeliensis |L., Spec, pi., 524 (1753); Reich., Fl. Germ., 716, et Ic. fl. 
Germ., Ill, fig. 4561; Grosser, Cistac, 17; Janchen, Cistac, 18]. U maki- 
jama mediteranog podrucja u Dalmaciji cesto, te ce se valjda naci i na 
hercegovackom primorju. 

Sekcija: Ledonia. 

(Dunal in DC, Prodr., I, 265 (1824); Grosser, Cist., 19.] 

2. Cistus saivifolias [L„ Spec. pl. t 524 (1753); Reich., Fl. Germ., 716 et Ic. fl. 
Germ.. Ill, fig. 4559; Willk., Cist., 37; Grosser, Cistac, 20; Janchen, 
Cist,, 20. — Ledonia salviaefolia Fourreau in Ann. soc. Linn. Lyon. nouv. 
s6r., XVI (1868), 339. »businac«]. Na kamenim, sunfianim, kitnjastim mjestima 
u makijama podrucja mediterane flore. Cvate u aprilu do juna. 
Hercegovina: Na OStrom vrhu u Sutorini. 

2. Tuberaria. 

[Spach, in Ann., sc. nat.. sct. 2, VI, 364 (1836); Willk., Cist., 69; Grosser, Cistac, 52; Janchen 
Cistac, 23. — Helianthemum subgen. Tuberaria Reiche in NPflF., Ill 6, 306; sect. Tuberaria 
• Dunal in DC, Prodr., I, 270 (1824); Benth. Hook.. Gen., 1, 114.] 

1. Tuberaria guttata [Fourreau in Ann. soc. Linn. Lyon, nouv. ser., XVI (1868), 
340; Grosser, Cistac, 56; -Janchen, Cistac, 56. — Cistus guttatus L., Spec. 
pl„ 526 (1753). — Helianthemum guttatum Miller, Gard. diet., ed. 8 (1768), 
nr. 18; Reich., Fl. Germ., 711, et Ic. fl. Germ., Ill, fig. 4526; Vis., Fl. 
Dalm. Ill, 144. — Tuberaria variabilis Wilk.. Cist, vel Ic. et descr. pi. II 
(1856), 73. — Helianthemum Milleri Rouy Fouc, Fl. France, II. (1895) 286]. 
Hercegovina: U Bijelom polju kod Mostara (*Raap.; Caller Exsicc nr. 24!, M.). 

3. Helianthemum. 

[Miller, Gard. diet, abridg., ed. IV. (1754) = Adans., Fam., II. (1763), 443; Gaertn., De fruct, I 

(1788), 371; Spach in Ann. sc. nat., ser. 2, VI (183&) 360; Benth. Hook., Gen., I, 113; omnes 

p. p. — Willk., Cist., 83; Grosser, Cistac, 64; Janchen, Cistac, 27.] 

Sekcija: Brachypetalum. 

[Dunal in DC, Prodr., I, 271 (1824); Willk., Cistac, 83; Grosser, Cistac, 99.1 

1. Helianthemum salicifolium [Miller, Gard. diet. ed. VIII (1768), nr. 21; Reich., 
Fl. Germ., 713 et Ic. fl. Germ., Ill, fig. 4538; Willk., Cistac, 89; Grosser, 
Cist., 104; Janchen, Cist., 30. — Aphananthemum salicifolium Fourreau in 
Annal. soc. Linn. Lyon, nouv. ser., XVI (1868), 340].) Na suncanim, kamenim. 
travnatim mjestima, na urijama, na vapnencu u podrucju mediterane flore. 
Cvate u aprilu i maju. 

Hercegovina: Oko Mostara (Lindberg), vise Jezevica (Ja.-Wa.); na.podnozju Gljive, 
kod Crkvice, kod Draca i Trebinja ('P. 1874). 

Helianthemum ledifolium [Miller, Gard. Diet., ed. VIII (1768), nr. 20; Willk., 
Cistac, 85 = Cistus ledifolius L., Spec pi., 527 (1753). — H. Niloticum 
Pers., Syn. pi., II. 78; Dunal in DC, Prodr., I, 272| Aschers. Kanitz 
[Cat. pi. Serb., 80J jamacno jos samo pomutnjom navodi u Hercegovini. 



T 



[357] 



181 



Sekcija : Euheliantlwnum. 



Dunal in DC, Prodr., I, 278 (1824); Grosser, Cist., 66; — siibgen. apud Reichc in NPfl. Fam 

III 6, 306.) 

2. Helianthemum nummularium [Miller, Qard. diet. ed. VIII (1768) nr. 12; Dunal 
in DC. Prodr.. I. 280 (1824). — Cistus nummularius L., Spec, pi., 527 
(1753). — Helianthemum vulgare Lam., et DC, Fl. franc., IV 2 (1805). 821; 
Pers., Syn.. II, 79 (1807); Dunal, 1. c. 280 et plur. aut. non Qaertn.; v. 
tomentosum Benth., Catal. pi. Pyren.. 88 (1826) = Koch, Syn. fl. Germ., 
81 (1837); v. discolor Reich, fl. Germ., 714 (et Ic. fl. Germ., Ill, fig. 4547. 
H. Chamaecistus ssp. nummularium Grosser, Cist., 84 (1903). Conf. Janchen: 
Zur Nomenklatur des gemeinen Sonnenroschens in GBZ. (1908), 406|. U 
brdskim livadama, na travnatim kamenim mjestima do u velegorje (1900 m). 
Cvate od maja do jula, kojiput do jeseni. 
Mijenja se: 
a. eu nummular inm [G. Beck. — Cistus nummularius L., 1. c. — Helianthemum 
nummularium Miller, I. c. — H. vulgare Garsault, Fig. des plant, en medecin 
III (1764), t. 297 etiam Expl. abr. 111(1765), 187, t. 297!; Lam. DC; Dunal 
et alior.; Kern., Fl. exs. Austro-hung., Schedae, nr. 881; Beck, Fl. Nied. Ost., 
526. non Gaertn.; var. tomentosum Benth., 1. c. Koch, 1. c: discolor Reich.: 
angustifolium Vis.. Fl. Dalm., Ill, 185 (forma angustifolia). — H. variabile 
p. discolor Spach in Ann. sc. nat., ser. 2, VI (1836), 362; Willk., Cistac, 
113. — H- chamaecistus v. tomentosum Asch.. Fl. Brand., 67 (1864); v. vul- 
gare Pacher in Pacher Jaborn., Fl. Karnt., Ill (1887), 154. = H. helian- 
themum A. tomentosum Asch. Graebn., Fl. nordostd. Flachl. 495 (1899)]. 

f. discolor [Janchen, Cistac, 43] Folia infra modo tomentosa, supra sparse pilosa vel glabra. 
Bosna: Cesto i rasprostranjeno kod Banje Luke (H.), kod Tribelja, na Vitorogu (Sta.-Fa.). - 
Oko Travnika i u okolini ('S. 1848), oko Zenice (Breindl!) kod Jajca (Fo.); izmedu Kaknja i 
Sutieske ('S.'); oko Foinice (Mu. Schwarz!); kod VareSa (Fo.); na Pogorjelici (Schwarz!). — 
Cesto oko Sarajeva, ta'ko u KoSevi, na Borovcu, n dolini Miljacke (B.), na Popreniku (B.), Trebe- 
vicu (B., Engler!), tu u prelazima k P, kod Foce (Fo.), na Stolcu kod ViSegrada (CurCic), kod 

tVardista (M.). — Hercegovina: Na Lisini i Prislabu pi. (V.), oko Mostara, kod Vojna (M.), na 
Podvelezu (B.), Velezu 1400 m visoko u prelazima k ? (B.), oko BiSine kod Nevesinja (M.), u 
Nevesinjskorn poliu (Ja.); kad Stolca (F.), u Qackom polju (Mu.). — Sandzak Novi Pazar: Izmedu 
Plevlja i Jabuke (*\B.). 
• Amo idu mjesta, navedena za H. vulgare. — Bosna: Oko Tuzle (M.), kod Suice, Livna 

Glamoca, Hrbljine, Vagnia, Qubina, Qrkovca, Preodca, Kurlaja, Kupresa, Foinice, Varesa, Tarcina 
(Pr.); na Romaniii pi. (BI.). — Hercegovina: Juzno od Mostara (Str.), kod Bileka, Grancareva. 
Trebinja (*P. 1874) na Gljivi kod Trebinja, kod Trebesinja liana (V.). 
i. stabianum [Janchen, Cistac, 47 (1909). — H. stabianum Tenore, Fl. Napol., IV (1830). 
318. — H. vulgare v. Tenore, Sylloge app. Ill, ibidem, p. VIII. — H.glaucum v. croceum Grosser, 
Cistac, 78. p. p.] Foiia etiam supra + tomentosa. — Bosna: Kod GJucie gore blizu Travnika 
(Franjic!), kod Kiseljaka blizu Foinice (Schwarz); na juznom obronku Plazenice kod Bugojna 
(Sta.-Fa.); na Trebevicu (Engler!). 

f. graecum [Janchen, Cistac, 45. — H. graecum Boiss. Meldr., Diagn. pi. orient., ser 2, 
(1854), 52] Folia supra tuberculata. — Bosna: U gorskim livadama kod Borovca i KoSeve blizu 
Sarajeva (*B. 1887). — Nalaze se i forme ovalifolium, oblongifolium i linearlfolium Willk., 
Cist, nionogr., II (1856), 114 kao forme od H. vulgare a. genuinum p. djscolor. 

f. virescens [G. Beck] Folia subtus primum dense stellato-tom'entosa bicoloria, demuni 
sparse stellata et utrinque viridia. Transit ad H. chamaectstum. iBosna : prope Zenica (Breindl \). 

p. Skopolii [C. K. Schneider, Laubholzk., II, 352 (1909). — Cistus tomentosus 
Scop., Annus II. histor. nat. (1769), 53 sine descr. et Fl. Carn., ed. II, I 
376, t. 24 (male) (1772). H. tomentosum Spreng., Syst. veg., II. (1825), 592 
(excl. syn.); Janch., Cistac, 48. — H. vulgare b. grandiflorum fi. discolor 
f. Skopolii Willk., Cistac, 115 (1856); v. Scopolii Gremli, Neue Beitr. Fl. 
Schweiz, III (1883), 44. — H. Chamaecistus susp. grandiflorum f. Scopolii 
Murb., Beitr. Fl. Siidbosn., 165 (1891) = subsp. nummularium v. Grosser, 
Cistac, 85 = v. Scopolii Fiori in Fiori Paol., Fl. anal, d' Italia, I 2 (1898) 3951. 
Nalazi se obicno u velegorju te >e od a razlikuje samo nesto vecim 
liscem i jacom dlakavoscu, ali je obilnim prelazima s njom vezana. U ostalom 



182 



[358] 



nalaze se egzemplari sa velikim lisccm i n gorskoin kraju ;i u velegorju 
biljke sa manjim cvjetovima. Jamacno nije samostalna vrst, kako to doka- 
zuju navodi Janchen (Cistac. 4b.): „//. numularium prelazi, penjuci se u 
visa gorska podrueja. u H. tomentosum" . »U juznim i jugoistocnim predje- 
lima, osobito u Grckoj i Maloj Aziji, ne moze se izmedu obih vrsta granica 
nikako provuci* kako to opazane posredne forme odaju. Po mom sudu je 
prevelika koncesija kod ocjenjivanja od H. tomentosum, ako mu se prizna 
stepen varijetete. U ostalom i Scopolijev Cistus tomentosus moze se 
pobijati, jer i Linne pribraja dva od navedenih sinonima (Haller, Enum. 
359) i Helianthemum alpinum Fuchsa i Seguiera ka C. marifolius L. 

f. Scopolii (G. Beck. — H. Scopolii Rouy Fouc. FI. France, II, 298 (1S95). — H. Chamae- 
cistus ssp. nummularium v. Scopolii Grosser, Cist., 85 (1903. — H. tomentosum f. Scopolii Janch., 
Cist., 50 (1909)]. Folia infra modo tomentosa, supra sparse pilosa. — Bosna: Na VJtorogu pi. 
(Sta.-Fa.) u prelazima k a; na Plazenici pi. 1600 — 1766m vis. (Ha.-Fa.) u prelazima k a. U 
planinama Vlasicu (B., Br.), Igmanu (F.!), BjelaSnici (B.), Trebevidu (Mu., M.) 1500 m vis., Velikoj 
Ljubicnoj (Cur£ic). — Amo ide valjda i navod, da se H. vulgare nalazi na Vel. Malovanu i 
Kamesnici u Bosni (Pr.). 

f. Croceum [G. Beck. — Cistus croceus Desf., FI. all., I, 422 (1800) — Helianthemum 
croceum Pers., Syn. pi., II, 79 (1807) fide Janchen; Strobl u Verrr. z.-b. G. (1903) 473 (v. candi- 
dissimum). — H. glaucum var. croceum Boiss., Voyage Espagne, II (1839—1845), 70; Grosser, 
Cistac, 78. (p. p.). — H. tomentosum i. croceum Janch., Cist., 51). Folia supra + tomentosa. -» 
Bosna: Na obroncima VlaSica (*B. 1892); na Radusi pi. (Curcic, Sta.-Fa.) uz prelaz k f. stabia- 
num; na Incu kod Fojnice (Schwarz!); na vrhu Trebevica (M.). — Hercegovina: Na Qlogovom 
kod Jablanice (B.); na VeleZu (Engler!). 

3. Helianthemum chamaecistus [Miller, Qard. diet., ed. VIII nr: 1 (1768) et aut. 
p. p. = Cistus helianthemum L., Spec, pi., 528 (1753) ex diagn. = H. cha- 
maecistus ssp. barbatum v. hirsutum Gross., Cistac, 82 (1903) =.H. vulgare 
Gaertn., De fruct. et sem. 1 (1778). 371 et aut p. p.; v. obscurum Wahlenb., 
FI. suec, I (1824), 332; v. concolor Reich., FI. Germ., 714 (1832) et Ic. fl. 
Germ.. III. fig. -4547; v. hirsutum Koch Syn. fl. Germ. 81 (1837); a. genuinum 
a. concolor Willk., Cistac, 113 (1856). — Cistus hirsutus Villars, Hist. pi. 
Dauph., Ill (1789), 694?; Thuill., Fl. env. Paris ed. II, 266 (1799). non Lamarck 
(1790) = //. hirsutum Merat, Nouv. fl. Paris, 204 (1812); Kern., Schedae ad 
fl. exs. austro-hung., nr. 882. — H. obscurum Pers., Syn. pi., II (1807) 79, 
exel {J; Beck, FI. Nied.-Ost., 526. — H. variabile v. virescens Spach in Ann. 
sc nat. -ser. 2, VI (1836), 362. — H. nummularium v. obscurum C K. • 
Schneider, Laubholzk., 351 (1909). — Conf. Janchen: Zur Nomenklatur 
des gemeinen Sonnenroschens in OBZ LVIII (1908), 406, 432, et Fritsch 
in Mitt, naturw. Ver. Steierm., LI (1914), S. A. 22] Foliis subtus nunquam 
indumento stellato intertexto tectis, optime ab H. nummulario distinguitur. 
U gorskim Iivadama, na travnatim kamenim obroncima, u predalpama, u 
svjetlim §umama. Cvate u maju do augusta. 

Pokazuje ove forme. 

1. obscurum [G. Beck. — Synonymia supra data. H. Chamaecistus MUler apud Rouy 
Fouc, Fl. France, II, 295. — H. hirsutum f. obscurum Janch., Cist., 55). Sep'ala inter nervos 
internost + plurimum stellatopilosa vel tomentosa, saepe etiam fasciculato-pilosa, nunquam gla- 
berrima. 

Bosna: RaStrkano. Izmedu Doln. Tuzle i BreSke (B.). — Kod Novog (Fn.. B ', Tuinice 
(Fo. B.); Krupe (Fo.), na Gomili (B.), Uilici pi., na Marinom brdu (Ha, Ja.), viSc Prusca (Ha.-Fa.): 
oko Varcar Vakufa (B.), kod Dolnjeg Vakufa (Sta.-Fa.). — Oko Fojnice (Schwarz!.), kod Zenice 
(Breindl!). — Na Trebevicu (Brancsik), oko Sarajeva (Breindl!). — Hercegovina: Oko Mostara 
(Bornmiiller!, M., Ja.), na istoSnom Velezu (B.j; u Nevesinjskom polju (Ja.), kod Zalomskog 
ponora iuZno od Nevesmja (Ja.), kod Dreznice (M), Trebinja (Ja.) na Leotaru, kod Trebinja 
800 m vis. (B.), na Babi pi. (Havelka!). 

Nalazi se i u iormama: heterophyllum, lanceolatum, angusiifolium Willk., Cist., 113 kac 
forme od H. vulgare a genuinum a concolor i kao f. ovatum [Ounal in DC, Prodr., I, 280 pro 
spec. = Cistus ovatus Viv., in Annal. bot., I 2 (1804), 174 et Fragm. I, 6. t. 8 fig. 2] Folia caly- 
cesque pilis sericeo-albicantibus copiose tecta; — dalje kao: 

f. stellatum (G. Beck], »Folia juniora ac adulta subtus pilis stellatis remotis ± tecta« 
koji iini prelaz ka H. nummularium f. virescens; tako primjerice oko Sarajeva. 



[359] 

JaCe dlakave blljke niogu sc oznaciti kao f. hirtum [Bailing., Euuin. TransSJtlv., II 1SI6), 
Sfi pro spec] »foliis utrimiue liirsniis. calyce cano-viloso-hirto«. 

' — 1'relaznu formu ka H. grandiflorum Lam. DC, koja sc odlikuje vecim cvjeloviinu i koiu 
sain uasao na Vjeterniku u Liu icnoj pi., predstavlja kao H. grandiflorum typicum (Beck. PI. 
N'idbosn? VII in Ann. naturh. Hofin., (1S95> 181] oznacena bilika. Ovakc se prelazne forme spo- 
iiilnju i u Kernerovoj Fl. cxsicc. aiistro-lumg. or. 883 kao H. grandiflorum sa Blasera kod 
Trinsa u Tirolu. 

4. Helianthemum hercegovinum [Q. Beck. — H. vulgare v. hercegovinum Q. Heck, 

Fl. Siidbosn. in Ann. naturh. Hotel., II (1887) 83 = //. glabrum f. Q. Beck, 
ibidem X (1895), 181.] Folia concoloria, oblonga, sutnino 5 mm lata, vel 
elliptica —7 mm lata, supra glabra, subtus in margine paulo revoluto et in 
nervo medio ciliato vel fasciculato-pilosa, rarius in facie utraque parcissime 
pilosa. Calyx 8— 10 mm longus. Sepala ad et inter nervos stellato-tomentosa, 
pilis longioribus fasciculatis numerosis rarius perpaucis in nervis immixtis. 
Petala 12— 13 mm longa. In-saxosis calcareis regionis alpinae. Floret Julio. 

Bosna: U plaiiinama Vranici (B.), Zecu (Schwarz!) BjelaSnici, Maglidu (*B.). — Hercego- 
vina: Na Ortisu, u Preniu pi. (*B.). — 1 u Hrvatskoj na Pljesevici (B.). 

Ova- dosta rijetka biljka izgleda kao posredna forma izmedu H. chamae- 
cistus (obscurum) i H. nitidum Clem., osobito kada joj je u f. angustifolium 
lisce gotovo celavo i usko kao u H. nitidum f. glabratum. Ali ima i siro- 
kolisnih forma (f. latifolium), kako sam ju vidio sa Zee pi. u Bosni i sabrao 
na Pljesivici u Hrvatskoj, u kojih je lisce kao u H. glabratum Kern. (= H. 
grandiflorum f. glabrum) a caske su male, zvjezdasto-dlakave kao u H. chamae- 
cistus (obscurum). To sluti na posrednu formu — dali hibridne naravi 
ostaje dvojbeno — , koja se ne da dobro uvrstati u razlikovane vrste. 

5. Helianthemum nitidum [Clementi in Atti della terza riun. degli sc. Italiani 
(Firenze 1841) 517 conf. Janchen in OBZ. LVIII (1908) 395] Folia oblonga 
vel sublinearia, in margine saepe revoluta, supra sparse simpliciter, infra 
sparse fasciculato-pilosa, vel utrinque glabrescentia vel glabra, 2*8— 5'5 
(rarius —7 mm) lata, plurimum 4—6 X longiora. 
Pedicelli laxe inaequaliter pilosi vel tomentosi, rarius glabri. 

Calyx 7—8, demum — 9 mm longus, in nervis tribus fasciculato-pilosus, 
in quarto et ab eodem usque ad marginem stellato-pilosus, inter nervos 
internos plurimum rubentes glaber, rarius totus glaberrimus. Petala summo 
15 mm longa. Semina minute verruculosa. — In pratis graminosis, saxosis 
calcareis usque ad regionem alpinam (2100 m). Tirolia australis, Carniolia, 
Litorale Austriacum, Istria, Croatia, Dalmatia, Bosnia, Hercegovina, Monte- 
negrino. Clemen ti detexit in monte Biokovo Dalmatiae. 

Ona je po geografskom rasprostiranju ilirska te se u obliku g/auce- 
scens razvila u velegorsku formu. Na taj je nat&in paralelna forma od H. 
grandiflorum, koji zivi u Alpama, Karpatima i na Apeninu, od koga se lahko 
razlikuje uzim liscem, manjim cvatom, u koga nutarnji listovi £a§ke dosizu 
jedva duljinu od 7 — 8 najvise od 9 mm te su i cvijetni listovi kraci. Raza- 
znaje se H. nitidum od uskolisnih forma H. chamaecistus (obscurum), koji se 
slazu s njim po velicmi cvjetova time, sto joj fale zvjezdaste dlake na 
nutarnjim listovima caske izmedu nutarnjih nerva 1 . U ostalom je vrlo nevje- 
rojatno. predstavlja li H. grandiflorium velegorsku formu, jer se u Alpama 
//. obscurum penje do u podru5je klekovine, 1600— 1700 m a da ne gubi 
osebina u dlakavosti lisca i ca§ke. Janchen [Cistac. 59] dodusse hoce, da 
je opazio prelaze izmedu H. chamaecistus (obscurum) i H. grandiflorum. Po 
mom iskustvu nalazi se doista biljka od H. chamaecistus sa liscem, koje 
vise delavi, ali cvjetovi ne postaju veci, kada se visina polozaja povedava. 
^Cini se dakle, da su H. grandiflorum i H. glabrum, koji se od prvog ne da 
specificki odijeliti, te mu je valjda samo velegorska forma, nastala u sje- 
vernim Alpama, stariji dementi alpinske flore, sto potvrduju i njihovo ras- 
prostiranje u. Karpatima i na Apeninu. 




184 [3601 

Pokazuje slijedede forme: 

i. litorale [U. Beck. — H. vulgare b. grandlflorum x. concolor 2. Iiturale VVillk., Cisjac. 
vel Ic. descr. pi. II (1856) 114; v. litorale Haliicsy, Consp. il. Grace, I, 134 (1901). H. chamae- 
cistus ssp. barbatum v. hirsutism Grosser, Cistac, 82 (p. p.), — H. hirsulum f. litorale, .lunch., 
in OBZ., LVIII (1908), 294 et Cistac, 60.) Folia utrinque + copiose, supra siinpliciteV. infra 
fasciculato-pilosa. Pedicelli laxe et inaequalitcr pilosi vix tomentosi. Sepala interna inter nervos 
internos glabra vel subglabra, in nervis internis plurinium pilis iasciculatis obsita. Na kraskom 
tlu u sumskim fiistinama do u prcdalpe (1500 m). Cvate u maju i junu. 

Bosna: Kod Petrovca (B.) u prelazhna k H. chamaecistus f. (obscurant) u Dinari 1100 m 
visoko (B) u klancu Sutinc, na Sancijem brdu. 1400 m visoko ispod Strmca kod Marica Kosare 
(•Ja.-Wa. 1908), na Gnjatu (R. po Ja.), kod Unista, Grkovaca na Sljemenu Nilice 1400— 1500 m 
vis. (Ja.-Wa.), na TuSnici i Cincaru p!., kod Glamofia na Paklini pi., kod Zupanica (Sta.-Fa.-Wib.) 
na Todoru u Dumos pi. (Lakatos!). — Hercegovina: Kod stanice Huma kraj Treliinja (M. 1905 
po 'Ja.). 

2. glaucescens (Janclien in OBZ. LV'lII (1908) 396 et Cistac, 73. — H. nitidum Clemcnti I. c. - 
H. vulgare v. glabratum Vis., Fl. Dalm., Ill (1852), 145.„— H. chamaecistus ssp. glabrum v. 
glaucescens Murb., Beitr. zur Fl. Siidbosn. in Lund Univ. Arsskr., XXVII (1891), 165; susp. bar- 
batum v. serpyllifolium f. glaucescens Grosser, Cistac, 83. — H. glabrum f. aemulans Beck., Fl. 
Siidbosn. in Ann. naturh,. Hofm., X (1895), 181.] Folia glabra vel in margine et in nervo princi- 
pali subtus pilis simplicibus vel fasciculatis paucis praedita. Pedicelli tomentosi. Indumentum 
calycis ut in f. Utorali. Rasprostranjena u velegorskom podrucju fiesta do 2100 m visoko. Cvate 
u julu, augustu. Rasprostranjena ie u planinama Hrvatske, Dalmacije, Hercegovine i Crne Gore. 
Clem en ti otkrio ie svoi H. nitidum na Biokovu u Dafmaciji. 

Murbeck (I. c.) opisuje biljku sa »caulibus glancescentibus« »foliis supra glaucoviridibus«, 
ali se ova boja na suhem materijalu ne moze opaziti. 

Bosna: U planinama Osjecenici, Klekovaci (F., B.), Goloi Kosi, (Ha. u prela/ima k H. 
chamaecistus (obscurum) po Ja.). Vitorogu (Sta.-Fa.-Wib.), Plazenici (Ha.-Ja.). Radusj (Sta. Wib.), 
Vraniu (Sta.-Wib.). TuSnici (Ja.-Fa.-Wib.), Dinari od Troglava do Dinare i Giiiata (Ja.-Wa.-B.). 
na Satoru (Ja.), Cincaru (B., Sta.-Wib.), — VlaSicu (B.), Vranici (B., Schwarz! "dr.), Zecu 
(Schwarz!), Pogorjelici [Schwarz! u prelazima k H. chamaecistus (obscurum)] — Hranisavi (B.). 
BjelaSnici (B. M.), Treskavici (B., F.), Lelji, Volujku, Maglifiu, Ljubifinoj (B.), Bregodu (Pr.). — 
Hercegovina: U planinama Prenju (B., Brandis), na Lupoglavu do 2100m vis. (B.), Porimu (V.), 
Plasi (V.), Trinaci (B.). Cvrsnici (Fa., Sta.-Wib.), Velezu (*Murb., B.) 1500 do 1800 m visoko, 
Plasi (Havelka!), Jastrebici (Adam, po Fri.), Vufiiem zubu, Gnjiloj gredi (V.) Orjenu (Pichler. 
Huter! i dr.). 

I sa bijelim cvjetovima = f. albifloram na Velezu pi. (Murb. I. c). — f. aemulans [H. 
glabrum, f. Beck Fl. Siidbosn. in Ann. naturh. Hofm.X (1895) 181] ie samo malolisna forma. 

3. glaberrimum (G. Beck] Caules, folia ac calyces glaberrima vel in margine foliorum 
et ad basin pedicellorum pili fasciculati singuli et paucissimi adsunt. 

Najsrodniji ie sa H. semiglabrum [Badaro apud Moretti, Bot. ital. (1826), 14; Reich. Ic. il. 
Germ., fig. 4558; an. Rouy Fouc, Fl. France II 296? — H. Jacquini Ard., Fl. Alp. Marit. 49 = 
H. vulgare v. sem'.glabrum Burn., Fl. Alp. Mar., I, 156], ali ovaj ima raStrkano dlakavo lisce a 
isto takove i strukove, te se inafie podudara fielavosfiu cvijetnih stapka i caske. Badarova 
biljka ima i ruzifiasto crvene cvijetne listove. Janchenu, koii je prcgledao Helianthemum u 
mom herbaru, izmakla ie ova forma, koja se podudara sa f. glaucescens, te iu stoga nije poblize 
opredijelio. 

Willkomm [Cistac, 108] broli biljku kao v. glabrescens u H. Jacquini te primiefiuje 
k Reichenbachovoi slid »icon satis bona excepta corolle colore flavo«, on poznaie samo ligur- 
ska nalaziSta. 

Po Grosser u [Cistac. 77] Reichenbachova je slika »ic. vix typica false corolla flava* 
a H. semiglabrum ima navodno donje listove sa prosutim zvjezdastim i jednostavnim dlakama. 
Osim toga nalazi se biljka navodno samo u ligurskom tirhenskom podrufiiu mediterane flore. U' 
Reichenbachbvom herbaru, koii se Suva u carskom herbaru u Befiu vidio sam biljku, koju 
i Grosser oznafiuje kao H. semiglabrum, koja ima donje listove obiino fiupasto dlakave a stru- 
kove u donjem dijelu skoro pustenaste, koja osebina u ilirske biljke fali. Cini se dakle, da ie 
pravi H. semiglabrum forma druge vrsti, koia naginje ocelavljenju. 

Mozda pripada ovoj formi i H. glabriusculum [Kit. u Linnaea XVI (2863), 505] iz Velebita 
kojc se opisuie sa posve fielavim caskama. 

Hercegovina: U Bijeloj gori, naVucijem zubu, na Prasi (Havelka!) i u Dalmaciji na Koz- 
iaku kod Spljeta. 

*6 Helianthemum grandlflorum [Lam. et DC. Fl. Franc,, IV (1805), 821; Reich., 
Fl. Germ., 714 et Ic. fl. Germ., Ill, fig. 4549; Janch., Cistac. 64. — 
Cistus gtandiflorus Scop., Fl. Cam., ed. II, I 377 t. 25 (1772). -5- H. 
obscurum v. grandlflorum Pers., Syn., II (1807), 79 = H. vulgare v. Roth, 
Enum. pi., il (1827), 548 et Koch Syn. Fl. Germ., 81; Willk., Cistac, 114 = 
H. chamaecistus v. Fiek, Fl. Schles., 47 (1881); subsp. barbatum v. Grosser, 




[3611 185 

Cist., 83 (1903) = //. nummiilariuni v. Schneider, Laubholzk., 11.352 (1909)1 
Foltis magnis late ellipticis. ut in H. obscuro pilosis vel glabratis, iioribus 
inagnis. petalis 10 — 18 mm longis. sepalis internis 7 — 10 mm longis, inter 
nervos internis glabris facile distinguendum. 

Variat: 

a. typicum [G. Beck. — Synonymia supra citata]. Folia utrinque vel supra modo 
parce pilosa. — U alpinskim pasama velegorja. Cvate u julu, augustu. Ova 
je biljka koja je narocito u Alpama i Karpatima rasprostranjena. dvojbena 
za nase podrucje. Sendtner (1848) navodi je doduse na Vlasicu vise 
Paklara, ali je valjda zamijenio sa H. nitidum Clem. Biljka sa Vjetrnika u 
Ljubicnoj pi. [Beck u Ann. NHM., X (1895), 181] ide u kolo oblika //. 
obscurum te cini kao i biljka sa Gole kose (Handel-Mazetti = po Janchen, 
Cistac, 74) pfelaze ka H. grandiflorum. 

£5. glabrum [G. Beck. — Cistus serpillif alius Jacquin, Enum. stirp. Vindob., 14 
(1762) = Crantz, Stirp. Austr., II (1763), 70 et ed. II, II 101 t. VI fig. 3 
non Linne. — Helianthemum vulgare ■(. glabrum Koch, Syn. fl. Qerm. 81 (1837); 
v. glabrescens Neilr., Fl. Nied.-Ost., 763 (1859). — H. nitidum f. glabrum Janch., 
Cist., 68. f. glabrum non Clementi — H. laevigalum Schur, Enum. Transs.. 
77 (1866). — H. serpyllifolium Nym., Consp. fl.. Europ., 74 (1878) excl. 
syn. nonn. et al. non Miller. — H. glabrum Kerner, Schedae ad fl. exs. 
austro-hung., nr. 884 (1883). o — H. Chamaecistus subsp. H. glabrum Murb., 
Beitr. Fl. Sudbosn. in LUA, XXVII (1891), 165; ssp. barbatum v. serpylli- 
folium Grosser, Cistac, 82. — .//. nummularium v. glabrum Schneider, 
Laubholzk., II (1909), 3511 Folia glabra vel in margine et in nervo princi- 
pal! subtus pilosa vel ciliata. 

Ne nalazi se u podrucju u tipnoj formi, nego samo u pribliznitn formama kao u Bosui: 
na Vranici pi. (Beck); Po Janchenu (Cistac, 72) i na Treskavici, Plazenici i VlaSicu pi., gdje 
sain ali sabirao samo H. nitidum f. glabratum- Navodi o H. glabrum Kern, u Bosni i Hercego- 
govini odnose se valjda skroz na H. nitidum Clem, i f. glabratum te smo se tamo na nj osvrnuli. 

Sekcija> Pseudocistus. 

[Dunal in DC, Prodr., I (1824), 276; Reiche in NPfl. F. IV 6, 306; - sect. Chamaecistus Willk- 

Cist, vel Icon, descr.. II. 139 (1856).] 

7. Helianthemum canum [Baumg., Enum, stirp. Transsylv. II (1816), 85; Reich. 
Fl. Germ., 713; Janchen, Cistac, 77. — Cistus canus L, Spec pi., 525 
(1753). — C. marifolius L. Spec. rjl. ed. II, 741 (1762) p. p. non ed. I. — 
Helianthemum marifolium. Mill., Gard. diet., ed. 8 (1768), nr. 24; v. canum 
Grosser, Cistac, 117. — H. vineale Sprengel, Fl. Hal., 153 (1806); Reich., 
Fl. Germ., 712- — H. oelandicum f tomentosum Koch,*Syn. fl. Germ., 81 
(1837).—//. montanum Vis. v. tomentosum Vis, Fl. Dalm.,111, 146 (1850); B. 
incanum Willk, Cist. vel. Ic et. descr. II (1856) 152. — Rhodax montanus v., 
canus Spach in Ann. sc nat, s6r. 2, VI (1836), 364 = Rh. canus Four reau 
in Ann. soc Linn. Lyon, nouv. s6r. XVI (1868) 340. — H.italicumv. canum 
Strobl in Verh. ZBGes. (1903), 471. — Sravni Janchsn: Helianth. canum 
und seine nachsten Verwandten u Abh. ZBG., IV 1 (1967)]. 

Mijenja se u: *' k 

a. vineale [Syme in Syme et Sowerby, Engl. bo't. ed. 3, II, (1864), 9. (pro var.); 
Janchen, Helianth. canum I. c, 16 et Cistac. 79 (pro form.). — Cistus 
vinealis Willd., Spec, pi., II 2, 1195 (1800). — Helianthemum vineale Spreng., 
Fl. Hal., 153 (1806). — //. oelandicum v. canum Griseb., Spic fl. Rumel., 
I (1843), 233. — //. montanum ssp. vineale a. genuinum et p. canum Rouy 
Fouc, Fl. France, II, 310- — H. marifolium v. canum f. vineale Grosser, 
Cist, 117]. Na suncanim, pjesSanim i kamenim mjestima u brdskim liva- 
dama, pustarama do u alpinsko podrucje (1900 m), osobito na vapnencu. 
Cvate u maju do jula. 



186 



(3621 



Bosna: N:t gradu Zvnrniku i kod VrtoRlavicc fJtrr. kan //. oelandlcum). Rod Suicc, 
l.ivna, Glamoca i u Hrbljini, oko Vagnia, (iul)ina. Grkovaca, Preodaca, na Vel. Malovanu i n 
Kamesnici, kod Kurlaja, Tarcina, VareSa Frot. kao H. oelandicum); na Orlovcu, na DumoS ph 
iFp.). — Hercegovina: Kod Konjica (Fo.): na Prislabu pi.. Malum Velezu kod Nevesinja 1500m 
vis. i V.). na Velezu 1600— 1900 /n vis. (Mu.i i na Crvanj pi. (Mil); na podnoziu Qljive, kod PreUrelc 
rupe krai Orahovca. kod Begova Korita, na .lastrebici (*P. 1874 kao H. oelandicum). 

Pokazuje ove forme: 

1. typicum [Beck, Fl. Nied. Ost„ 279 (pro. van: v. vineale Syme et Sowerby. I. c: sub f. 
viresecns Janch-, liel. canum, 18 et Cist. 79. — Ctslus cantlS L., I. c. — H. italicum A. virescens 
Ten.. Fl. Nap., IV (1830), 75 et 316. — H. vineale Reich.. Pi. Germ., 712 et [c. fl. Germ., Ill, 
fig. 4533'. Folia supra viridia, + fasciculato-pilosa pilis stellatis destituta, subtus solum cano-vel 
iiiveo-tomentosa, vel etiam ± longius pilosa. — Bosna: Na Kozjanu u Grmelu pi. (Boiler); oko 
Travnika (B.), kod Paklareva, na Vlasicu (*S., B->, vise Oresca do 1900 m kao oelandicum (*S. 1848) 
na Vratlu, Treskavici — (B-), Kleku pi. (F.), Goloj Jahorini (F.). — Hercegovina: Kod Koniica 
(B.). na Prenju (B.). Prislabu pi. (V.); na istocnom Velezu (B). 

Listovi Cas sii zaSiljeni = f. acutifolium [= H. montanum i. Vis., Fl. Dalm-, Ill, 146], cas 
tupasto zaokruzeni = f. pulchetlum [Sweet, Cist., t. 74 pro spec.; Beck, Fl. Siidbosn. u Ann. 
naturh. Hofmus., ll (1887). 83 = H. vineale Spreng., I- a; = H. montanum f. obtusifotium WiHk., 
Cist., 152], s donie strane samo gusto zviezdasto dlakavi ili jos zaodjeti svilasto sjajnim dlakami 
f. sericans [= H. vineale v. serkans Freyn u Verb. ZBG-, XXXVIII (1888). 596]. Tako vise 
Paklareva kod Travnika (Fr. Br.), ali i na drugim mjestima medutim manje jasno izrazito. 

Uskolisne fo/me tvori f. angustifoliam Scliultz [Arch. I 214 (i852)j. 

Manja velegorska iorma sa gotovo rozetaslo stisnutim listovima i oskudno cvjetastim 
samo 3—6 cm visokim strukom = f. olympicum |Janchen, Hel. canum, 26 et Cistac. 82 pro subf. 
H. Allionii Halacsy, Consp., fl. Graec, I (1901) 133 non Tineo = H. olympicum tialacsy, ibidem 
suppl. (1908). 14.]. Tako u Bosni : Na Treskavici (B.). Hercegovina: U Prenju- (B.), Crvanju- 
pl. (J a.). 

2. Funkii |Beck, Fl. Nied. Ost., 527 (1892) pro var. — H. canum Reich, Fl. Germ, 713 et 
Ic. il. Germ., Ill, fig. 4534; v. genuina Syme 1 et Sowerby, Engl, bot., ed. 3, II (1864), 9; v. pseudo- 
polifolium Murr in Allg. bot. Zeit.. XIII (1906), 163; f. candidissimum Janchen, Hel. canum, 19 et 
Cist., 79. — H. montanum B. incanum Z Funkii Willk., Cistac, 153 (1856). — H. marifolium 
v. canum f. Funkii Grosser, Cistac, 118]. Folia supra +, subtus dense stellato-tomentosa et 
utrinque ± fasciculato-pilosa. Cini se, da u podruciu jos nije opa2ena, ali su opazene velegorske 
iorme = scardicam. [Janch , Hel. canum 27 et Cist. 82 pro subf. varietatis bakanici. — H. oelan- 
dicum v. seal die urn Oris., Spic. fl. Rumei., I (1843), 233. — H. montanum B. incanum 9- scardkum 
Willk., Cistac, 153. — H. marifolium v. canum f. scardkum Grosser, Cist-, 118]. Bosna: U Dinari 
na Janskom vrhu i Velikom Batu (*Ja.-Wa. 1908) 1750— 1850 m vis. — Hercegovina: Na 
Crvanju pi. (*Janch). 

8. Helianthemum italicum [Pers., Syn. pi., II (1807) 76; Janchen, Helianth. canum, 

37 et Cistac, 82. — H. marifolium v. italicum Grosser Cist., 117. — //• 
penicillatum Thibaud apud Dunal in DC, Prodr., I (1824), 2771 nije jos u 
podrucju tipno opazana. Njegovi navodi u Handel-Mazetti i drugova u 
OBZ., LVI (1906), 31 odnose se prema str. 277 na H. rupifragum Kern. 
Biljka se ali nalazi u susjednoj Dalmaciji, Crnoj Qori te je u subliznim ior- 
mama opazana i u Hercegovini na Velezu u visini od 1400 m nad morem 
(B.). Da se uzmogne razlikovati od blize srodnih forma donosim glavna 
obiljezja. 

Folia e basi cuneata anguste vel latius lanceolata, rarius obovalia, 
plurimum obtusa, — 20 mm Tonga, 1— 6 mm lata, in margine saepe revo- 
luta, utrinque sparse longeque fasciculato-pilosa, glabrescentia. lnflorescentia 
6 — 20-flora, simplex vel ramosa, eiusdem axes eglandulosi. Alabastra 
obtusa. Sepala obtusa, inter nervos glabra vel tomentosa et pilis fascicu- 
latis + hirsuta, 3 — vix 5 mm longa. Petala 3 — 6 mm longa. — Forma peni- 
cillatum inflorescentiae axibus + pilis glandulosis nigrescentibus praestat. 

9. Helianthemum rupifragum [A. Kerner in OBZ. XVIII (1868), 18; Janch., Heli- 

anth. canum in Abh. ZBQ. IV 1 (1907) 46 et Cistac, 84. — H. alpestre 
v. petiolatum Schur, Enum. pi. Transs.. 76 (1866); f. rupifragum Gross., 
Cist., 121 (p. p. fide Janchen). — H. marifolium v'. italicum Grosser, Cist., 
117 p. p.] Folia e basi cuneata anguste vel latius lanceolata, plurimum 
acuta, in margine saepe revoluta, — 30 mm longa, 1'5 — 5 mm lata. lnflo- 
rescentia 3 — 10-(15-)flora, interdum in basi ramosa. Alabastra apiculata 
yel acuminata. Sepala tomentosa et pilis fasciculatis hirsuta, 6 mm longa. 




[363] 187 

Pe'tala 5 -9 mm longa. -- Na stijenama, kaiueiiim travnatim injesuma, po 
pustarama, pasauia do u alpiiisko podrucje (1800 m). Cvate prema visini <>c| 
inaja do augusta. 

Pokazuje ove forrrie: 

1. skericense 'Siinonkai in Termesz. fiiz., X (1886). 180 pro spec, et Eiiurn. fl. Transs., Mid 
(1886) pro var., f. arienlule. Janch., Heliantli. can., 52 et Cistac. 85. H. mari/olium v. ilaliciiin 
f. orientate Gross.. Cist., 117'. »Rami iloriferi eglundulosi vel pilis glandulosis sparsis obsiti«. - 
Bosna: Na Uilici pi., 1400 — 1750 m |Ja.-Wa. kao H. italicum u OBZ , LVI (1906). 31. i; na Jedov- 
niku kod Grahova (Ma. kao H. italicum); na Yitorogu (Sta.), na Plazenici (Ha.-Ja). Svuda i 
u prelazima ka H. alpestre. 

2. hercegovinicum [Janchen, Hel. canum 1. c, 53 (1907) et Cistac. 87; v. bosniacum Beck- 
Herb. '1896). — H. mari/olium v. italicum f. hercegovinicum Grosser, Cist., 117 (1903)| »Rami 
iloriferi in parte superiore cum pedicellis pilis glandulosis atr..violaceis rarius pallidis densissimc 
obsiti* — Bosna: na Dinari (B., Ja.); u klancu Sutine do doline Kozjc jame (Ja.-Wa.) kod Marica 
Kosare krai Grahova (Ja.-Wa.) 600 do 1100m vis.; sjeverno od UniSta (Ja.-Wa.), kod Glamoca 
(Sta.-Wib.); na Cincaru —1800 m (B., Sta.-Wib.), kod Borove glave kraj Livna (F.), kod TuSnice 
(Sta.-Wib.) — Hercegovina: Na Golom brdu kod Brdana (M. po Ja.), kod Rujista u Porimu pi. 
<Ja.), na Stitaru pi. kod Rakitna (Havelka); na Cvrsnici (Sta.-VVib.); na Stolcu i Podvelezu kod 
Mostara (Boniniiiller! B. Raap Callier, PI. Here, nr. 23! kao H. canum det. Halacsy); na 
Velezu pi. (B. R) na istocnom Velezu prama Bojistu (Ja.), u Macijem poliukod Nevesinia (Ja.), 
na Crvanju pi. (Ja.). na obroncima Zimomora prama Bjelini 1000— 1200 m visoko (*Mu. kao H, 
oelandicum ssp. rupifragum) ; izmedu Uskoplja i Ivancice (J a.) u prelazima ka H. italicum. 

Ne ide po Janchenu [u Mitt, naturw. Ver. Univ. Wien IV (1906) S. o. 5J u alpiiisko pod- 
rucje, gdje ga zastupa H. alpestre v. hirsutum. To se ali ne potvrduie, jer sam sabirao biljku 
na Cincaru u visini od 1800 m. 

10. Helianthemum alpestre [DC, Fl. franc, V (1815), 622 (p. p.); Reich. Iconogr., 

I (1823)3, t. 1 fig. 2; Fl. Germ. 1713 et Iconogr. fl. Germ., Ill fig. 4536; 

Grosser Cist., 120 (excl. rupifragum) ; Janch. Hel. canum in Abh. ZBG., IV 

1, 53 (1907) et Cistac, 88. — Cistus serpillifolius U Spec, pi., 527 (1753) 

p. p. — Cistus alpestris Jacqu., Enum. stirp. Vind. 93, 248 (1762); Crantz, 

Stirp. Austr., II, 73, t. VI, fig. 1. - Cistus oelandicus Jacq., Fl. Austr., IV, 

52, t. 399 non L. — Helia nth. oelandicum p alpestre Pers., Syn. pi. II (1807), 

77. — H. montanum A. viride p alpestre Willk., Cist., 151]. Folia e basi 

cuneata late rarius anguste lanceolata saepe obovalia, plurimum obtusa vel 

rotundata, rarius subacuta, — 18 mm longa, 2 — 6 mm lata. Inflorescentia 3 — 6- 

flora, simplex. Alabastra obtusa. Sepala obtusa, subtomentosa et pilis 

fasciculatis — hirsuta, 4— 6 mm longa. Petala 7—10 (11) mm longa. — Na 

kamenim krsevitim mjestima podrucja klekovine i alpinskog podrucja vap- 

nenog velegorja (do 2000 m). Cvate u junu, julu. 

Bosna: Valjda u svakom vapnenom ,velegorju. Opazeno u planinama: Osjecenici, Kleko- 

%aci (F., B.), Vitorogu (Sta.-Wib.), Prologu (Kotschy), Dinari (Degcn., B.); ovdje na nize do 892 m 

(B-), Troglavu (B.), Cincaru (B. Sta.-Wib.,l; izmedu Suice i Borove slave (*S. 1848 Wolil?) -- 

na VlaSicu (viSe OreSca vefi "S. 48), (B. R.); Vranici: na Locikama (fflu., R.! B.), 1800— 2000m 

vis., Krstacu (B.) Hranisavi (B.), Bjelasnici (B.), Treskavici (B., M.), u Zagorju (Lakatos); na 

Kleku (F.), Lelji (R.), DumoSu (R.), BregoCu (Pr.), Volujku, Maglicu, Ljubicnoj (B.). — Hercegovina: 

Na planinama: Prenju (B., F.) i na Otisu do 2000 m (B.) vis., Visocici' (B. , Plasi (Pr.), Cvrsnici 

Fr. B., F. i dr.), Velezu (B.. Ja.), na zap. Velezu od 1330 m pocam (BJ. 

Pokazuje ove forme: , 

1. hirtum |Pacher in Pacher Jaborn., Fl. Karnl., Ill (1887), 153; -Grosser, Cist., 120; Jancli., 
I. c, 6(1 et 90 (pro var.? P. elongatum, canescens Duual in EflS., Prodr., I, 277 (1824) typicum 
Beck, Fl. NieJ. Ost., 527 (1892). — H. oelandicum p hirtum Koch. Syn. fl. Germ., 80 (1837). — 
Cistus canus ?. Linne, Spec, pi., ed. II (1762), 740 et ? Seguierii I.., Mant II (1771), 403. — C. 
Segucrii Crantz, Stirp. Austr., II (1763), 74.] Inflorescentia non vel vix glandulosa. Folia utrinque 
pilis strigosis + obsita. — Cesto. 

2. glabratum IDunal in DC, Prodr., I, 277 (1824) pro var.; Grosser, Cist., 120; Janch. I. c, 
61 et 93:? ? H. serpillifolium Poll., Fl. Veron. II (1822), 183 v. glabrum Pacher, I. c. 153; 
v. typicum Beck, Fl. Nied. Ost., 527. — H. oelandicum p. glabrum Gaud., Fl. Helv., Ill (1828), 
447; a glabrescens Neilr., Fl. Nied.-Ost., 763 (1859). — H. glabellum Schur, Enum. pi. Trauss.. 
75 (1866)]. Inflorescentia non vel vix glandulosa. Folia margine tantum et in nervo medio ciliata 
vel omnino glabra. In f. hirtum saepe transit et individua saepe folia et hirta et glabra ferunt, 
vel folia primum ciliata demum glaberrima observantur. — Bosna: Na planinama Hranicavi (B.), 
Bjelasnici (B., M.), Volujku (B.), Ljubicnoj (Curcicl). 






188 



f364| 



.5. melanothrix ;Bcck, FI. Nied. Ost., 527 1892): Grosser, Cist.. 121: Jancn., I. c . r..' cl 951 
I ii flo rescen tiae axes et calyces pilis glanduliieris alroviolaceis ■ obsili. Scpala praeterca pilis 
Strigosis longis submultis pilosa. Folia hirsuta, ciliata \dasyphyllum Beck, I. c, 528] v. glabra 
i= psylophylium Beck, I. c.|. Bosna: Na planinama: OsjeCenici (B.I, Troglavu (B.), Dinari na 
vrhuncima (Degen, Ja.-Wa, B.) i u prelazniin iormama ka H. rupifragum f. hercegovinicum po 
Janchenu), na Vitorogu (Sta.-Wib.), Cincaru (B.. Sta.-Wib.), Vranici: na Locikama, Krstacu 
(Schwarz!, B., R.), Hranicavi, Bielasnici (B.). — Hercegovina: NaVranu (Sta.-Wib.), Plasi, Sljemenu 
(Pr.). Cvrsnici (F., M., Sta.-Wib.l, Visocici (B.). 

4. thessalum (Beck, FI. Nied. Ost., 528 (1892) pro var.; Grosser, Cist., 121; Janchen, I. c, 
63 — H. oelandicum P. thessalum Boiss. et Orphan, in Boiss., Diagn., ser. 2, VI (1859), 23 = H. 
thessalum Halacsy, Consp. ft. Graec, I (1901), 133]. Inflorescentiae axes calycesque pilis glandu- 
liferis atroviolaceis dense obsiti, sed calyces pilis strigosis cardites vel pilis paucissimis adspersi. 
— Sanio u pribliznim formama na zapadnom Velezu u Hercegovini (R!). Po Lindbergu i 
izmedii Njegusa i Cetinja u Crnoj Gori. 



3. Famana. 

ISpach in Ann. sc. nat., ser. 2, VI (1836), 359; Willk., Cist. Monogr., 158, t. 54— 58; Grosser, Cist., 

123: Janch., Cist, in Mitt, naturw. Ver. Univ. Wien, VII (1909), 97. — Helianthemum sect. Fumana 

Dunal in DC, Prodr, I, 274 (1824); subgen Reiche in NPfl. Fam- III 6, 306.1 

1. Fumana ericoides [Rau, Not. bot. a la fl. espan., II (1889), 12 fide Grosser, 
Cist., 127. Janch., Cist, 106. — ? Cistus catycinus U Mant. II (1771), 565. 

— ? C. coridifolius Vill., Hist. pi. Dauph., Ill (1789), 699. — C. ericoides 
Cavan., Ic descr. pi. Hisp., II (1793), 56 t. 172. — Helianthemum calycinum 
Willd., Enunv. hort Berol- (1809), 570- — H. ericoides Dunal in DC, Prodr., 
I (1824), 274; Reich , Fl. Germ., 712 et Ic fl. Germ-, III, fig. 4530. — 
Fumana Spachii Gren. Godr, Fl. France, I (1848), 174; Willk., Cistac, 166. 

— H. fumana B. majus Vis., Fl. Dalm., Ill (1851). 147; (J. ericoides Fiori in 
Fiori Paoletti, Fl. anal, d' Ital., I (1898), 392). Na kamenim suncanim mje- 
stima, osobito u podruCju mediterane flore. Cvate od proljeCa do jeseni. 

f. typica |Pau, I. c; Grosser, Cist., 128; Janch., Cistac, 109). Hercegovina: Po Ascli. 
Kanitz [Cat. Corm. Serb. 80) gdje? Opazena na mnogini miestima u snsjednoi Dalmaciji. 

f. Malyi [Janch. in OBZ., LVIII (1908). 440. — F. Bonapartci Maire et Petitmengin, Etud. 
pi. vase. Qrece (1908), 37). Plurimum procumbens. Inflorescentiae axes pilis glandulosis subvillosi. 
— Bosna: Kraj Klanca »Zamarina« kod Rudog jugoistocno od ViSegrada, na serpentinu 900 do 
1000m vis. (M. 1908). 

2- Fumana vulgaris ISpach in Ann. sc nat., ser. 2, VI (1836), 3S9 a minor et 
Hist. nat. veget. phan., VI (1838), 11. — Cistus Fumana L., Spec, pi., 
525 (1753) p. p. — C. nudifolius Lam., Fl. franc, III (1778), 163 excl. p. 

— Helianthemum Fumana Miller, Gard.. diet., ed 8 (1768), nr. 6; Reich., 
Fl. Germ., excurs. 712 et Ic. fl. Germ., Ill, fig. 4531. — H. procumbens Dunal in 
DC, Prodr., I (1824), 275; Willk., Cist , 165. — Fumana pinifolia et erici- 
folia Wallr. in Linnaea, XIV (1840), 583. et 584. — F. procumbens Gren. 
Godr., FI. Franc. I (1848), 175; Grosser, Cist., 125. — F. Fumana Karst., 
Deutsch. Flora, 633 (1882). — F. nudifolia Janch. in OBZ., LVIII (1908), 
396 et Cistac, 111. Combinatio delenda! confer Fritsch in Mitt, naturw. 
Ver. Steierm , 51. Band (1914) SA. 22). Na sun£anim, travnatim, pjes£anim 
i kamenim mjestima, na stijenama do 1000 m, osobito na vapnencu. Cvate 
u jtiiui do augusta. 

Bosna: Kod Orahova na Prosari (B.), na Grabezu kod Boraka, na Vrbici kod Mila, kod 
Vlasinie. Duboscice, na RuCniku kod Vlahovlja (Fo.), — zapadno Drvara prama Kamenici (Ha.), 
krai Marinkovaca kod Grahova, kod Preodca, zapadno od Glamoca, kod Starog grada (Ha.-Fa.), 
u Livanjskom polju (Sta.), kod Livna (Sta.-Fa.) penjudi se do 1000 m, vise Jezevica, u klancu 
Sutine u Dinari (Ja.-Wa.). — Izmedu Jajca i Jezera (Conr.), oko Jaica (B.), Travnika (Br.), — 
oko Sarajeva tie rijetko, tako kod Bakiia, na Grdonju (Bl.), na Dragulicu (Pr.), Trebevicu (M.), 
na Hrbljini (Pr.), kod Suhe. Tjentista, Miesajaca (Pr.): na Cermanici kod Visegrada (M.). — ' 
Hercegovina: Ceslo oko Konjica (B.). kod Zlatara, Repovice (Fo.). Gracanice na Rami (M.), u 
dolini Neretve (Laus), kod Jablanice (Fo.), Potoci liana na Neretvi (V.); cesto oko Mostara (Str. 
i dr.), na Podvelezu (B.) i Velezu (Fo). kod Bune na Neretvi (Mu), kod Stoca (Fo., Raap Callier. 



* 



I365J 1.S9 

Cxs. nr. 22V. na Osanica glavici kod Stoca (B.), oko Tilialiine (F.\ na Crvanju pi kod Bjelinc do 
1000 m (Mu.j, Zveko.sa pi. kod Bigolje — Pricepe iM.), oko Trebinja na Gljivi (*P. 1874;, kod 
Trebesinje liana. Nevesinja (V.), na Vlastici kod Drijena, kod oruznicke postaie Koniusiiice V. . 

29. rod: Tamaricaceae. 

[Lindl., Nat. Syst.. ed. II. 126 (1836); Niedenzu in NPil.Fam., Ill 6, 289. Tamariscineae DC 
tliiior. clem., 245 (1813): Endl., (ien., 1038; trib. Tamarisceae Benth. Hook., Gen., I, 160 Vazna 
radnja: Desveaux, Sur la fam. des plantes fondce sur le genre Tamarix u Ann. sc. nat., IV, 

344 (1825).] 

1. Tamarix [L., Spec, pi., 270 (1753) et Genera, ed. V, nr. 337 p. p.; Medic, 
Malv. fam., 115; Endl, Gen., 1039; Benth. Hook.. Gen., 160; Niedenzu in 
Nat. Pflanzenfam., Ill 6, 293; Schneider, Handb. Laubholzk., II (1907), 341. 
Vazna radnja: Bunge. Tent. Gen. Tamar. (Dorpat 1852)]. 

Vrste ovog roda vrlo je nuzno da se revidiraju, jer, ne samo da se tesko 
razlikuju, nego su medusobno vezane prema susjednoj Dalmaciji posrednim 
forrnama; tako primjerice ima i cetveroclanih cvjetova od T. africana. 

1. Tamarix gallica [L., Spec, pi., 270 (1753); Vis., Fl. Dalm., Ill, 151; Schneider, 

Handb. Laubholzk., II, 343. — canadensis Willd. in Act. acad. Berol. (1812/3) 
77. Confer Webb in Hooker, Journ. of. bot., Ill, 422 et in Ann. sc. nat., ser. 2, 
XVI — »Metljika«]. Na vlaznim mjestima, obalama, samo u podrucju medi- 
terane flore. Cvate u junu do augusta. 

Hercegovina: Samo u dolini Neretve kod Mostara (*Pi. 1899). odanle juzno moZe se u 
Hercegovini tistanoviti. — Dalmacija: Na donjoj Neretvi kod Opuzena (Neu may er po Visiani-u) 

2. Tamarix africana [Poiret, Voy. Barb., II, 189(1789); Vis., Fl. Dalm., Ill, 152; 

Schneider. Handb. Laubholzk., II, 344.] — Na vlaznim, pjescanim mjestima, 
obalama i na morskom zalu u podrucju mediterane flore. Cvate u maju, junu. 
Hercegovina: Navodi iz doline Neretve (M.) odnose se na slijedecu vijest u literaturi. 

Da li se vrst nalazi i na hercegovaekom tlu, valja tek ustanoviti (M. in litt.). — Dalmacija: Na 

dfinjoi Neretvi kod Opuzena. 

3. Tamarix parviflora [DC, Prodr., Ill, 97 (1828); Bunge, Tent. Tamar., 32;Boiss., 

Fl. Orient., I, 769; Schneider, Handb. Laubholzk., II, 344.] Na vlaznim pjes- 
canim mjestima. Cvate u maju, junu. 

Hercegovina: Svuda Cesto diljem Neretve izmedn Bune i Zitomislica 25—50/7? nad moreni 
CMurb., 1891). Kod Vojna i Capljine. 

4. Tamarix tetrandra |Pallas apud M. Bieberst.. Fl. taur. cauc, I, 247 (1S08); 

Boiss., Fl. Orient., I, 769: Schneider, Handb. Laubholzk., II, 344.) Na vlaznim 
mjestima. Cvate u aprilu do juna. 
Hercegovina: (*Asch. Kan., 1877) gdje? 

i 

30. rod: Violaceae. 

IDC, Fl. franc, IV, 801; Reiche u. Taubert in Nat. Pflanz. Fam., Ill 6, 322. — Violarieae trib., 

1 — III Benth. Hook., Gen. pi., I, 116-5 

1. Viola i 

[L., Spec, pi., 933 (1753) et Gen., ed, V, 402; Endl., Gen., 909; Bayth., Hook., Gen., I, 117; Reiche 
ii. Taubert in Nat. Pflanz. Fam.. Ill 6, 334. Vazne radnje: Wiesbaur u Haldcsy u. Braun, Nachtr. 
zur Fl. Nied. Ost. 163 (1882); Borbas u Hallier. Syn. Fl. Deutschl.. 161 (1890); Beck, Fl. Nied. 
Ost., 506 '1891); Wittrock, Viola Studier u Act. hort. Berg. II 1 (1897); W. Becker: Veilchcn 
der bayr. Flora in Ber. bavr. bot. Ges., VIII 2 (1902) 249; Violen studien. Conspectus Violarnm 
europ. u Beih. BCB1., XXVI 2 (1910) 1 i 289. Ovdje dalji navodi.) >Ljubica«. 

• 1. sekcija: Nomimium. 

[Ging in DC, Prodr., I, 291 (1824); Reiche u. Taubert in Nat. Pflanzenf., Ill 6, 335; W. Becker 

Consp. Viol. I i 3.] 

1. Viola odorata |L. Spec. pi. 934 (1753); Borb. in Hallier, Svn. Fl. Deutschl.. 
171; Beck, Fl. Nied. Ost. 515; W. Becker Consp. Viol., 3; Reich., Ic. fl. 



190 



[366] 



Germ., II, fig. 449S. — V. tmerrima Wicsb, in OBZ (IS77) 152 et in Hal. 

Braun, Nachr. Fl. Nied. Ost., 171). U svjetlim sumama, pod sikarom do u 

predalpe. Cvate u martu, aprilu. 

Bosna: Kod Banie Luke (H.i. — Oko Prosjeka kod Zvornika (J.). — Na Velikom Satoru. 
na Kamesnici i Troglavu kod Qubina (Pr.i. Oko Travnika ( # S. IS4S, Brandts, Wiesbaun, kod 
Nevica polja, Doca (po \V. Becker): kod Prusca (S.). — Oko Varesa, kod Paitova liana iPr.). 
Oko Sarajeva (Zoch. H.). naTrebevicu u visini od SOU — 1000 m (Mu.): oko Trnova u dolini Zcljez- 
nice (Fr .>. — Hercegovina: Oko Mostara (Pi.!;, ua zapadnom Velezu 1400m vis. (B): na obron- 
cima Vele/.a prama Nevcsinju (B. nesigurno), na usponu na Cabuljii pi. (B. nesigurno); oko Stoca 
(F.); na Uljivi kod Trebinja ('P. 1874): kod Agica rnosta (B). 

f. albiflora |Borbas in Hallier, Syn. Deutsch. Fl . 171 .(1891); f. alba W. Becker Veilcli. 
bayr. Fl. u Ber. bayr. bot. Ges.VUI 2 (1902) 256 i Consp. Viol.. 5 kao var.). - Bosna: Na Rado- 
vami kod Dolinjeg Vakufa. Nerazja.snjeno ie, ne misli li se pod tim V. alba. 

2. Viola cyanea (Celakovsky u OBZ. (1872), 349 i Prodr. Fl. Bohm., 476 ampl. 

W. Becker, Consp. Viol., 15. — V. austriaca A. et .1. Kern, in Sched. 
ad il. exs. austro-hung. nr. 67; Hal. Braun Nachtr. Fl. Nied. Ost., 76; Beck, 
FJ. Nied. Ost., 516 non A. et J. Kerner in Ber. naturw. medic. Ver. Innsbr., 
Ill (1872) p. LXXI. — V. suavis Wiesb. in Verh. zool.-bot. Qes. (1873), 544; 
Reich., Ic. fl. Germ., Ill, fig. 4495 (fide W. Becker) non M. B.]. U svjetlim 
sumama, pod sikarom, uz zivice, u vocnim sadnicima. Cvate u martu 
do maja. 

Bosna: Oko Travnika: u vrtu sjemenista, uz zivice na Tarabovcu, vise Puticeva, kod 
Doca, u sikari i sadnicima kod Jankovica (*Fr. Bo. 1888), na kastelu u Saraievu (M. po W. 
Becker). — Hercegovina: Pod sikarom u dolini Neretve kod Bune c. 50 m (*Mu. 1891). 

Biljke nasega podrucja spadaju Uz v. perfimbriata [Borbas u Ost. 

bot. Zeit. (1889) 415; W. Becker, Consp. Viol., 16|. 

K tomu: 

i. bosnana [W. Becker, I. c, 17 — V. bosnana Wiesb.. Kuliurpr. (1504) 38). Copiosius pilosa. 
Bosna: Na kastelu u Sarajevu (*M. fide W. Becker 1910!). — f. istrica [W. Becker, I. c, 17]. 
Tota -f glaberrima. Hercegovina: U bukovoj sumi na Velezu 1500 m vis. (*B.). 

3. Viola alba [Besser, Prim. fl. Gal., I. 171 (1809); Borbas in Hallier Syn. fl. 

Deutschl.. 173; Beck, Fl. Nied. Ost., 513; W. Becker, Consp. Viol., 19; 
Reich.. Ic. fl. Germ., Ill, t. VI fig. 4498 §. — V. scotophylla Jord., Observ., 
VII, 9 (1849) et Pugill, pi. nov., 16 (1852)]. U svjetlim sumama, na rubo- 
vima suma do u predalpe. Cvate u februaru do aprila. 
«. scotophylla J. Pacher Fl. Karnt. 207, nr. 1683 (1885). — Mijenja se: 
V. alba subspec. scotopleylla W. Becker Veilch. bayr. Fl. u Ber. bayr. 
bot. Ges. VIII 2 1902), 11. 

Bosna: Oko Baffle Luke (Borb), u dolini Surtpjlije (C). — Na Troglavu (Pr.). — Cesto oko 
Travnika (*Fr. Br. 1877), tako kod strjeljane, na Sipoviku, Tarabovcu. kod Doca; oko Vakufa 
(Fr. Br.); na DraSkovcu kod Varesa (Pr.); Cesto oko Sarajeva (F.I) tako kod KovaSica, Lukavice. 
Svrakina sela, Hadzica, u dolini Miliacke, izmedu sikare na Trebevicu (F.! B.) s niegovim obron- 
cirna: kod Trnova, Kalitiovika, Foce (Fo.), u dolini Drine (F.) na Maglicu Pr.): na Udrcu kod 
Driniace (Wettst, po Fri.). — Hercegovina: Na Cimu kod Mostara (Pi); u sikari doline Neretve 
kod Zitomislica, oko 40 m (*Mu. 1891): kod Donjeg Hrasna, Stoca (F.). 

Pokazuje ove forme: t 

albiflora IWiesb. in Deutsch. bot. Monatschr., (1885), 45; W. Becker. Consp. Viol., 21: 
scotophylloides Wiesb., I. c; genuina Hal. Braun. Nachtr. Fl. Nied. Ost., 162 (1882); vircscens 
Jord. in Boreau, FL centre France, ed. Ill, II, 77]. — Bosna: Tako oko Travnika, Sarajeva, 
Trnova, Fo£e, Kalinovika. — violacea \ Wiesb., I. c; W- Becker., I. c. V. Besseri Piipr.. Fl. Cauc, 
I, 151). — Bosna: oko Banie Luke, Travnika, Sarajeva. 

p. adriatica [Freyn u Flora (1884). 679: Borbas u Hallier, Syn. deutsch. Fl., 
182 pro spec. — V. suavis var. Pospichal, Fl. Ost. Kiistenl.,.1, 550. J Glaber- 
rima. Capsula glabra. Po W. Beckeru, Consp. Viol., 20 je samo po'sve 
celava forma od V» alba Bess. Na kitastim travnicima pod sikarom u pod- 
rucju mediterane flore. Cvate u februaru do aprila. 

Hercegovina: Na krsevitim obroncima izmedu Mostara i Miljkovica; u sikari vise Jase- 
nice u Mostarskom polju 100— 200 m vis. t*Mu. 1891); oko Mostara (M-). 

4. Viola Dehnhordtii [Tenore, Cat. sem. hort. Neap. (1830). 12 et. Fl. Nap. Syll. 

117 et V, 332 't. 219 fig. 2 (non bona); Pari., Fl. ital.. IX, 136; W. Becker, 



1 367 1 191 

Consp. Viol.. 22 et fig. — V. odorata v. Dehnhardtii Boiss. Fl. or.. 1. 45S 
(1867). — V. alba ssp. Dehnhardtii W. Becser, Veilch. bayr. Fl. u Ber. 
bayr. bot. Ges. VIII- 2 (1902), 257. Vix species propria! Ab V. alba Bess. 
differt foliis liiemem persistentibus late ovalibus vel ovali-orbicuiaribus, 
subrotundis. in apice rotundato-obtusis rarius acutiusculis. Est proles aus- 
tralis V""' albae indumento variabili saepe parco vel nulio, capsula pilosa. 
vel glabra, in ditione nostra formae modo inter V' albam et V m Dehnhardtii 
intermediae occurrunt. Na istim mjestima kao i V. alba Bess. Cvate u 
februaru do aprila. 

Bosna: Na Treskavici pi. (B., kao V. prenja u Ann. nat. Hofmus., X 1895), 178). - 
Hercegovina: Oko Mostara kod Jasenice (Pi. po *W. Becker u Herb. Beck i u Consp. Viol. 25). 

5. Viola collina (Besser, Cat. hort. Crem., (1816), 151 et Enum pi. Volhyn.. 10: 

Borbas u Hallier, Syn. deutsch. Fl., 189; Beck, Fl. Nied. Ost., 511; W. 
Becker, Consp. Viol., 27; Reichenb., 1c. fl. Qerm., Ill, si. 4493/2 et 4497 (?). 
Pod sikarom, u svje.tlim sumama do u predalpe. Cvate u aprilu i maju. 
Bosna: (*Asch, Kan. 1877) gdje ? Na obroncima Trebevica kod Sarajeva (F.); na stijeiK.ma 
kod Koseve (B.). 

6. Viola hirta [L., Spec. pi.. 934 (1753); Borbas u Hallier, Syn. deutsch. Fl., 

188; Beck, Fl. Nied. Ost., 510; W. Becker. Consp. Viol., 32]. U livadania, 

iedinama, svjetlim sumama, pod sikarom do u predalpe ( — 1000 m). Cvate 

u martu, aprilu. 

Bosna: (*Asch., Kan. 1877) gdje? Kod Novoga (Fo.). — Oko Prosjeka kod Zvornika, na 
Kravici kod Nove Kasabe (I.). — Kod Bihaca, u Vedrom polju (Fo.); na Velikom Satoru, na 
KameSnici, na Troglavu kod Gubina (Pr.); kod Bugoina, Gornieg Vakufa (Fo.). Oko Travnika 
(Fr. Br.): kod Vranjeg dola, na Vlasicu (Franjic u Herb. Beck i po W. Beckeru). — Oko 
VareSa (Pr.). Sarajeva (H. F.l): tako u dolini Miliacke, kod Starog grada (M.), na Trebevicu 
(Fo.). u klancu Lapisnice (B. kao V. collina); na Borii pi. (Fo.); kraj Graba u dolini Zeljeznice 
(Mu); kod r'oce (Fo.), Uvea (F.). — Hercegovina: Kod Stoca (F.): na kamenim mjestima Jastre- 
bice u Biieloi gori (*P. 1874). 

Po W. Becker u Herb. Beck idu biljke iz Bosne uz juznoevropsku 
v. longifimbriata [W. Becker, Consp. Viol., 34] »Stipulae Iongius fimbriatae, 
densius ciliatae, interdum etiam cum fimbriis<. Nije mi bilo ali moguce 
naci u paliscu bitne razlike izmedu sjeverne i juzne mljke. Opazene su ove 
forme: 

f. fraterna (Reich., Icon crit., I. 39, fig. 95 (1823) et Ic. fl. Germ., HI, iig. 4493 3-5. - V. 
parvula Opiz, Naturalientausch, 47 (1824). — Beck, Fl. Nied. Ost., 510. — f. vulgaris | Reich.. 
Fl Germ., 705; Beck, Fl. Nied. Ost., 511; v. grandifolia Reich.. Ic. il. Germ., Ill, tab. V, fig. 4497; 
v. ptnetorum. Wiesb. u Deutsch. bot. Monatschr. (1885), 45]. — f. revoluta [Heuff. u Reich., Ic. 
fl. Germ., Ill, Tab. V, si. 4493 lijevo; Beck, I. c, 511; K- Maly u Verh. zool.-bot. Ges., LIV 
(1903), 232] — Bosna: Oko Sarajeva (*M.). — Hercegovina: Na Jastrebici ''P.). 

7. Viola pyrenaica [Ram. u DC. Fl. franc, IV (1805), 803; tW. Becker. Consp. 

viol., 36. — V.glabrata Sal. Marschl. u Flora (1840), 180; Borbas u Hallier, 
Syn. fl.] — Na hladovitim mjestima brda do u alpinsko podrucje. Cvate u 
maju do jula. 
Bosna: Kod Gajica, oko Donjeg Hrasna ('F. 1896). Treba jamacnOjiitvrditi. 

8. Viola prenja |G. Beck Fl. Siidbosn. u Ann. naturh. Hofmus. II (1887), 81—82, 
, tab. IV, fig. 1—4] Humilis; caulis gracilis, in basi ramosus, astolonus, lignes- 

cens. Folia rosulata, longe petiolata; lamina late*;ovalia, in basi truncata 
subcordata, tarn longa quam lata, crenulata, subacuta, subscabra glabres- 
cens, laete viridis 10— 15 mm longa cum petiolis pilosulis 2— 3 cm longis. 
Stipulae oblongolahceolatae, acuminatae, fimbriatae. Pedunculi folia supe- 
rantes, in media parte bracteolati, glabri, 5— 6 cm longi. Flores nutantes 
parvi (1 cm) odoratissimi. Sepala oblonga rotundato-obtusa, trinervia, appen- 
diculo brevi praedita, cum sinu inter dua posteriora rotundato. Petala 
oblonga, antice rotundato-obtusa rarius subrepanda, basim versus angustata, 
coeruleo-violacea (sicut in Viola cyanea Cel.) basim versus alba, dua late- 
ralia submedio barbata. Calcar brevis cylindraceus, versus apicem paulo 
inflatus, dilute violaceus. Connectivi apendices acuti; eorum calcar longus, 



192 



[368] 



antheras longitudine aequans. cylindraceus. Germen glabrum. Stylus versus 
stigma hamatum clavato incrassatus. 

Hercegovina: In rupiuni fissuris montis Prenj pi. loco za Kantarom, c. 1700 m s. m. rare. 
B.). Floret m. Julio. 

Razlikuje se od najblize srodne Viola cyanea Ccl. (V. austriaca Kerner) 
i od Viola odorata L. time, sto joj fale izdanci, manjim objemom svili dije- 
lova, osobito lisca i cvjetova i tupim zatonima izmedu vrsaka caske, koji 
obavijaju ostrugu. 

W. Becker, koji je revidirao ljubice moga herbara, drzi, da je to 
f. glabrescens od v. Denhardtii, ali se u svom Conspectus violarum europaeum 
o njoj dalje ne izjavljuje. Hayek ispitao je takoder biljku. Po njemu naj- 
bliza je V. pyrenaica (Ram. u DC. FI. franc, IV. (1805), 803, W. Becker, 
Consp. Viol., 36), kojom se slaze po svim bitnim obiljezjima a razlikuje 
samo malenirn cvijecem sa uzim cvijetnim listovima. Posto se biljka od 
Pireneja preko Alpa do Bugarske nalazi kao gorsjca biljka, nije nevjerojatno 
te bi se mogla mozda iznositi kao v. prenja od V. pyrenaica. Nazalost nije 
se biljka dalje sabirala po skrapovima Prenja planine, da se uzmogne srav- 
niti obilniji materijal. 

9. Viola ambigua [Waldst. Kit., Descr. et ic. pi. rar. Hung., II, 208, t. 190 (1805); 

Borbas in Hallier, Syn. deutsch. FI., 187; Beck, FI. Nied. Ost., 512; W. 
Becker, Consp. Viol., 41; Reich., Icon, crit., I, fig. 89—91 et Ic. fl. Germ., 
Ill, fig. 4494]. U brdskim livadama, pasnjacima, na kamenim mjestima. Cvate 
u aprilu i maju. 

Bosna: Po *Asch. Kan. 1877 gdie ? — Hercegovina: Na krsevitim obrnncima Malog 
Veleza kod Nevesinja oko 1400 m vis. (*Mu., 1891). Na potonjem mjestn valjda se podudara sa 
slijedecom vrstom. 

10. Viola chelmea [Boiss. et Heldr., Diagn., ser. II, 1, 54; Boiss., FI. Orient., 

I, 455; Halacsy. Consp. FI. Graec, I. 139; W. Becker in Mitt. Thiir. bot. 
Ver., XVIII., (1903), 74 et Consp. Viol., 43]. Evo diagnoze po W. Beckeru 1. c. 
Acaulis, perennis, estolonosa, 8 cm alta. Radix lignosa, crassa, plu- 
riceps. Caudiculi caespitosi, indurati, in apice foliosi et floriferi. Folia cras- 
siuscula, ovalia, acuta, ad basim in petiolum cuneato-attenuata, plane 
crenata, subpilosa, glabrescentia." Stipulae oblongo-lanceolatae, breviter 
fimbriatae, ad margines apicis subciliatae. Pedunculi etiam post anthesin 
erecti, versus medium vel supra bibracteolati. Sepala oblonga, obtusa, 
glabra. Capsula globosa, glabra. Stylus apicem versus sensim incrassatus, 
capite papillis nullis obsitus. Stigma rostratum: longitudo rostelli diametro 
styli brevior. 

Ex affinitate V oe libanoticae Boiss., quae statura robustiore, capsulis 
glabris, foliis ad basim potius cuneatis, minus pubescentibus subtiliter cre- 
netis praecipue differt. 
Graecia: in Mte Chelmos (Achaia), supra iontem Stygis et supra pagum Sudena. — 

Hercegovina (non Montenegro ut W. Becker scripsit). In monte West-Velez in alpinis saxosis 

c. 800— 1800 m. Junio 1894 fructiferam legit ('Beck fide W. Becker). 

Addo observationes meas: Folia adulta crassiuscula, subglabra, in 
nervis petiolisque modo pilosula, in basi obtusiuscula et in petiolum cuneato- 
contracta. Petioli longitudine variantes, —6 cm longi. Stipulae cilis glan- 
dularis perpaucis obsita'e. Flores inodori. Petala obovalia. inferum repandum, 
omnia dilute coeruleo-lilacina basin versus alba; inferum et lateralia venis 
obscurioribus perducta; Calcar dilute luteo-virens, subacutum. Capsula 
globosa, Sinus calycis sub calcare rotundatus. 

Vrlo je slicna V. ambigua W. K., razlikuje se ali od ove celavosdu 
svih dijelova, delavim kapsulama i bezmirisnim cvijetom. Celave kapsule 
ima i V. ambigua v. gymnocarpa IJanka u Ost.-bot. Wochenbl. (1857), 199 
i u Linnaea XXX (1859/60) 599 kao vrst; Beck FI. Nied. Ost.. 5121. radi 
Cega se biljka moze smatrati i kao V. ambiguji v. chelmea (Boiss. Heldr.) 



|369] 



193 



11. Viola alba odorata. — Viola multi caulis [Jordan. Pugillus, 15 (1852); 

W. Becker, Consp. Viol., 349; f. lilacina Wiesb. u Abh. zool.-b it. Qes. (1875), 
819; Hal. Braun, Nachtr. Fl. Nied. Ost., 165 non Koch. — V. pluricaulis 
Borbas u Hallier. Syn. deutscli. Fl. 179; Beck, Fl. Nied. Ost, 514]. 
Bosna : (*Ascli. Kan. 187 J sdje? kao V. alba v. multicaulis Jord. — Oko Travnika (Br. 

po Wiesb., Not., II, 207), kod Nevica polja kraj Travnika (po W. Becker;. — Hercegovina: 

Oko Stoca (*f. IS96). . ■ 

12. Viola hirta X odorata — Viola permixta [Jordan, observ.. VII (1849), 6; 

Wiesb. Hal. Brauri, Nachtr., Fl. Nied. Ost, 166; Beck, Fl. Nied. Ost, 516; 
W, Becker, Consp. Viol.. 355. — V. odorata- hirta Reich., Ic. fl. Germ., Ill, 
4. fig. 4497 b., tforb. Hallier,. Syn. deutscli. Fl. 178]. 

Bosna: Na Trebevicu kod Sarajeva (*F. 1896). — Hercegovina: Oko Stoca (*F. 1896). - 

13. Viola cyanea X hirta. — Viola Kerneri [Wiesb. Ost. bot Zeit (1880) J 89 et 

apud Hal. Braun, Nachtr. Fl. Nied. Ost, 164; Beck, Fl. Nied. Ost, 516; 
•W. Becker, Consp. Viol., 361. — V. austriaca X hirta Wiesb. I. c. Borb. 
u Hallier, Syn. deutsch. Fl. 180]. 
Bosna: Kod-Travnika (Br. po Wiesbauer-u u OBZ. 1882 175). 

14. Viola cyanea X odorata — Viola vindobonensis [Wiesb. in Ost bot. Zeit. 

(1880), 191 et in Hal. Braun, Nachtr. Fl- Nied. Ost. 163; Beck. Fl. Nied. 
Ost., 515; W. Becker, Consp. Viol., 347. — V. austriaca X odorata Wiesb., 
I. c. Borbas in Hallier, Syn. deutsch. Fl., 172. 
' Hercegovina: U bukovicima na Velezu 1500 m visoko (B. po *W. Becker-u u Herb. Beck 
kao V. cyanea f. istricay^ odorata). 



15. Viola mirabilis |L. 

Fl., 195; Beck,'FI. 

bayr. Fl. 1. c. 262. 

predsumama do u 

Bosna: Prilicno cesto. 
kavici, Maglidu, Volujkti pi., 
Zujevine (*BIau, 1877); kraj 
(*M. 1.912). 



Spec. pi. 936 (1755); Borbas in Hallier, Syn. deutsch. 
Nied. Ost., 518; W. Becker, Consp. Viol., 289 et Veilchen 
Reich., Ic. fl. Germ, III, fig. 4504 1 — 2. U Sumama, 
predalpe. Cvate u aprilu, maju. 

Na Kamesnici, Satoru, Troglavu (Pr.), u dolini Zeljeztiice, na Tres- 
u Zelengori (Pr.); rijetko_ na brdu Dubovu kod GradaCca. u dolini 
Vardista i Dobrunu (M.).'— Hercegovina: Na Kozniku kod Koniica 



16. Viola rupestris [Schmidt in Neue Abh. bohm. Ges. I (1791) 60,fig. 10; Beck, 
Fl. Nied. Ost, 519; W. Becker, Veilch. bayr. Fl. 265 et Consp. Viol., 291. — 
£ arenaria DC., Fl. franc, IV, 806; Borbas in Hallier, Syn. deutsch. Fl., 
200; Reich., Icon, crit, I, fig. 142—146 et Jc. fl. Germ., Ill fig. 4499, 4500 
et ji (Allionii Pio)]. Na pjeScanim, kamenim mjestima"-, na gorskim livadama, 
na kamenim krsevitim mjestima do predalpe. Cvate u aprilu, maju. 

Samo u v. arenaria [DC. I. c. kao vrst; Beck, Fl. Nied. Ost. 519J. 
Bosna: Kod Travnika ('Wiesb. u OBZ. 1882 282). ali po W^Beckeru [Consp. Viol. 293] 



dvojbeno i mozda samo dlakava V. Riviniana. 



> 



17. Viola silvestris [Lam., Fl. franc, 11, (1778) 680 p. p. rectius Reich . Icon. 
. crit. I 80, fig. 200— 201 (1823); Beck, Fl. Nied. Ost, 521; W.Becker, Veilch. 
bayr. Fl. 264 et Consp. Viol., 294.— V. silvatica^Tries, Mant. Ill (1847), 121 
excl. var. — V.capina Borb. in Hallier Syn. deutsch. Fl! 198 non L.] »Ljubica 
divja*. U svjetlim sumama pod sikarom do u gore (1800 m). Cvate u martu 
do juna. prema visini polozaja. 

Bosna: Cesta i rasprostranjena (Po., B.), tako oko Banje Luke (H.). Prniavora (B.), na 
Vlasicu (Franjic!), kod Breske, izmedu Srebrenika i Tazle (*S. 1848), Donj. Tuzle (B.). na Maje- 
vici pi. (B), Dinari (B.) Velikom Malovanu. Kamesnici (Pr.), kod Crkvice (Franjic!), Gornjeg 
Vakuia (P.), Fojnice. (B.), u Vranici pi. (Mu.), kod ZepCa (B.), Zenrce, KreSeva (Pr.); oko Sara- 
jeva, na TrebeviCu (B., F.), u dolini Zeljeznice (Mu.), na Bjelasnici, Hranicavi i Romaniji (B.), 
kod Mokrog, Qorazde (Po.), Srebrenice (Wettsl. po Fri.), u Suhoi gori", na Maglicu do 1500 m 
vjsoko (Mu.) i na drugim mjestima. — Hercegovina: 'Asch. Kan. 1867 gdje? — Na Prenju, 
Cabulji pi. (B.); na zapadnom Velezu 1400m vis. (B); na Prasi (Hayelka!), na Vucjem znbu 
(StiidniCka, Havelka!) i ii Krivosijama (Stiidnicka). ; . 

14 



194 [370 | 

Mijenja se u: 
v. transsilvanica |W. Becker. Consp. Viol. 297 (1910); Fritsch in Mitt. Naturw 

Ver. Steierrn. LI (1914) s. o. 24]. Folia ad basim evidenter plane cordata, 

glabrescentia; stipulae Iongissiine fimbriatae. 

Bosna: Na Trebevicu kod Sarajeva (M. po *Fri. 1914), u pribliznim formama i u Vranici pi. 
(Schwarzl), na Bjelasnici (B.) i kod Gucie gore, na Vlasidu (Franjid!). 

18. Viola Riviniana [Reichenb., Icon, crit., I, 81, fig. 202—203 (1823) et Ic. fl. 

Germ., Ill, 4,- fig. 4502; Borbas in Hallier, Syn. deutscli. Fl., 200; Beck. Fl. 
Nied. Ost., 521; W. Becker Veilch. bayr. Fl., 263 et Consp. Viol., 298. — 
V. silvestris v. macrantha Doll, Rhein. Fl., 652 (1843); Neilr.; Fl. Nied. Ost., 
772; v. Riviniana Koch, Syn. fl. Germ., ed. II. 91. — Sravni Hausknecht u 
Verb. bot. Ver. Brandenb. (1871), 113)]. U svijetlim Sumama, pod Sikarom 
do u predalpe. Cvate u aprilu, maju. 

Bosna: Kod Banje Luke (*H. 1882), Kukavice (Fo.); na Sipoviku kod Travnika (Fr. Br.), 
oko Crkvice (Franjic!), Gornjeg Vakufa, Bugojna (F.j. Vel. Malovana, KameSnice, Vel. Satora. (Fr.). 
— Oko Sarajeva: na vlaznim mjestima Trebevica (F.!), pod, sikarom u dolini Miljacke (FA), kod 
Starog grada, na Malom Orlovcu i na Oradini (M.); u predalpinskim Sumama Treskavice (Mil); 
kod Uvea (F). — Hercegovina: Na vel. Vlahinji u Cabulji pi. (Prodan); oko Nevesinja (—1700m) 
i pod sikarom u dolini Neretve kod Bune (*Mu. 1891); n Sumama na Jastrebici (P. 1874 V. sil- 
vestris odatle?). 

19. Viola canina |L., Spec, pi., 935 (1753) emend.; Reichenb., Ic. crit., I, 60 
• (1823), fig. 152, 153; Beck, Fl. Nied. Ost., 79; W. Becker, Veilch. bayr. 

Fl., 268 et Consp. Viol., 300. — V. flavicornis Sm., Engl. Fl., I, 304 (1824)]. 
Na vlaznim livadama, na rubovima suma. Cvate u aprilu, maju. 

Bosna: Oko Banje Luke (H-). kod DonjeTuzle(M), Preodca(Pr.), na VlasiCu, oko. Travnika 
(*S. 1848). U livadama u KoSevi kraj Sarajeva (B. ovdje po W. Beckeru u prelazima k V. 
montana L), u sumskim livadama kod VuSije luke (F.), oko Tarcina,.ti dolini 2eljeznice (Pr.). 
Kod nana Liehcica u kotaru Rogatici. — Hercegovina: Oko Moslara (Pi); na vlaznim mjestima 
kod BojiSta u Nevesinjskom polju (J a.) po Handel-Mazetti); u sumama na Jastrebici ("P. I874>. 

Po pismenim vijestima W. Beckera u.Herb. Beck ne nalazi se V. 
canina L. u Bosni i fiercegovini. Navodi odnose se samo ria V. montana L. 

20. Viola montana |L., Fl. Suec, 305 (1755); W. Becker, Veilch. bayr. Fl., 

271 et Consp. Viol., 302. — K canina v. montana Fries, Nov. fl. suec. ed. 

II (1828), 273; Fiek, Fl. Schles., 50. — V. Schultzei Billot in Schultz, Fl. 

Gall. Germ. exs. Cent. I, 4, nr. 7. — V. Ruppii All. Fl. Pedem., II, 99 et 
. Ledeb., Fl. Ross., I, 252; Borbas in Hallier, Syn. deutsch. Flora, 207; 

Reich.. Ic. fl.' Germ., Ill, fig. 4505. — V. nemoralis Kiitz. in Linnaea, VII 

(1832)", 43]. Na vlaznim livadama, na rubovima Suma do u predalpe. Cvate 

u aprilu, maju u predalpama i u junu. 

Bosna: Izmedu samostana Fojnice i Zelenika (*S. 1848), kod Gradacca (S.); kod Donje 
Tuzle (M.!); oko Travnika (Br. po Wiesbaur), kod Ravna (po W. Becker), u dolini SpreCe, kod 
Kiseljaka (S.); na travnatim obroncima oko TjeSila kod Fojnice* 600— 700 m vis. (Mu.), oko Fojnice 
(Schwarz!), na vlaznim ugarima kod Kovacica blizu Sarajeva (F.!), oko Sarafeva (po W. Becker), 
od VuCije luke (F.!). u livadama n a Trebevicu (Briquet et Cavillier), kod Petrovica (M.). 

Po mom mnijenju cini se da od V. canina L". kao vrst nije dovoljno odvo- 
jena. 

21. Viola stagnina [Kit in Schultes, Ost. Fl. ed. II, I, 426 (1814); a. Beck, Fl. 

Nied. Ost., 523; W. Becker. Veilch bayr. fl., 274*et Consp, Viol., 306; 
Reich. Ic. fl. Germ., Ill, XXVI. fig. 4507 et Ic. crit. I, fig. 208. — V. persi- 
cifolia Fr., Nov. fl. suec, ed. II (1828), 274; Borbas in Hallier, Syn. 
deutsch. Fl., 208]. U jarcima, mocvarama, na vlaznim livadama. Cvate u 
maju do jula. 

Bosna: U polju kod 2ep£a; oko Rudina i Riisanovica u kotaru Rogatici (*F. 1893). 

22. Viola elatior [Fries, Nov. Suec, ed. 11 (1828), 277; Beck, Fl. Nied. Ost., 

522 (excl. V. Skofiztiana) W. Becker, Veilch. bayr. Fl., 276 et Consp. Viol- 
SOS; Reich. Ic crit., I, fig. 209, 210 et Ic fl. Germ., Ill, fig. 4508 (kao 






|371| 195 

persicifolia). — \. persicifolia v. elatior Kirschl.. Not., 19 et Neilr., Fl. 
•Nied. Ost., 774. — V. Hornemanniana Rom. Scliult , Syst., V (1819), 370]. 
U vlaznim sumama i sikarama, mokrim livadama, na travnatim obroncima. 
Cvate u maju, junu. 

Bosna: Kod Maglaja na Bosni (*H.,1882); na travnatim obroncima Gradonja naprama dolini 
KoSe\e kod Sarajeva, u gornjoj dolini Moscanice, kod Faletica, u mokrim livadama kraj Gornjeg 
Vardista iM.). 

23. Viola palustris [L., Spec, pi., 934 (1753); Borbas in Hallier, Syn. deutsch. 

Fl.. 193; Beck, Fl., Nied. Ost., 509; W. Becker, Veilch. bayr. Fl., 261 et 
Consp. Viol., 313; Reichenb., 1c. fl., Germ., Ill, fig. 4491]. Na mokrim, vrelo- 
vitim mjestima, u . mokrim livadama. Cvate u maju, junu. 

Bosna: Kod Sajajeva (Stoj. Bijelic po 'Fo., 1888); na mokrim miestima u sumi u Zelen- 
gori (Pr.). 

24. Viola pinnala [L., Spec, pi. 934 (1753); Borbas in Hallier, Syn. deutsch. Fl., 

192; Reich., Ic. fl. Germ., III. f. 4490 et Icon. crit. I, fig. 84, 85; W. 
Becker, Consp. Viol.. 3I7|. Na pasama velegorja. Cvate ujunu, julu. 

Bosna: Po Protiiiu (ii Olasn. zeui- muz,, XIV (1902), 39) u jednorn primjerku na Volujku. 
2100 m visoko nadena. 

2. sekcija: Dischidium. 

IGing. in DC, Prodr., I, 300; Beck Fl, Nied. Ost., 508; Reiche Taubert in Nat. Pflanzenfain., 
Ill 6, 335; W. Becker, Consp. Viol. 2 et 319.] 

25. Viola biflora |L., Spec, pi.) 936 (1753); Borbas in Hallier, Syn. deutsch. Fl., 

214; Reich,, Ic. fl. Germ., Ill, fig. 4489; Beck, Fl. Nied. Ost, 518; W. 
Becker, Veilch. bayr. Fl. 277 et Consp Viol., 319]. Na kamenim, hlado- 
vitim mjestima, u skripovima stijena, izmedu klekovine visih predalpa do 
u alpinsko podruCje (2200 m) na vapnencu i skriljavcu. Cvate u junu do 
augusta. 

Bosna: Cesto 'na svim velegorama. Na Klekovaci (F., B.), Osjecenici (F., B.), Vilorogu 
(Stadlm.), Vranu (F.), Dinari, TrogJavu (B.), Jankovu brdu, Janjskom vrhu (Ja.-Wa.), Dinari 
(B., Degen), na Satoru (Pr., Ja.), Cincaru (Pr., B.J, VlaSicu (*S., 1848; Fn Br., B.), Vranici, Matorcn. 
Prokoskom jezeru (Mu., B.), Zecu (Bl.); Goloj Jahorini (F.), Hranicavi (B.). BjelaSnici (B.), Treska- 
vici (Bl., B.), Lelii (B.). Voluiku (Pr., B), Magl'Cu (B. Adam), Bregocu (Pr.). --- Hercegovina: Cesto 
na vjpnenom velegorju, Prcnin (B.), Prislabu (V.). Visocici (B.) dolje do Umoliana (Siindeniiaiiii-. 
PlasT (V.), Cvrsnici (.V., Pi.!), Muharnici (F.l, Sljemeim (Prodan), Cabulii (B.), Velezu (Mu.), 
Crvnju (Ad ). 

K tomu f. stolbnifera [G. Beck] rhizoma elongatiim repens, internodiis longissimis nudis 
interpositis. In typo, foliorum reliquiis incrassatis dense tectum, ascendens, internodiis omnibus 
inconspicuis. — Bosna: Na Klekovaci (*B.). t 

Navod da.se Viola alpina [Jacqu., Enum. stirp. agri. Vindob. 159 et 
Observ. 291 (1762); W. Becker in Beih. Bot. Centralbl. XXI 2 (1907). 291 
po Protidu [u Glasniku zemaljskog muzeja XIV (1902) 39] nalazi na 
. Volujku 2100 m visoko, po pismenoj vijesti recenoga je pdgrijesan. 

?26. Viola heteronhylla [Bertol. Rar. pi. Ital., HI 53 (181,0); W. Becker in Beih. 
BCBI., XVIII 2 (1905), 355 et Consp. Viol,. 324; Reich., Ic. fl. Germ., Ill, 
fig. 4513 lijevo. Borb. in Hallier, Syn. deutsch.-Fl., 217]. Na kamenim mjes- 
tima, u skripovima stijena. Cvate u julu, augustu. 

Bosna: Na silazu sa Zeca (*BI. 1877, u Ascli. Kanitza ali se ne spomiuje); na KameSnici 
[Protic u Glasniku zemaljskog muzeja XII' (1900) 467]. Valjda oba navoda pogriespa te se po 
svoj prilici odnose na V. elegantulo Schott. 

27. Viola Zoysii Wulfen in Jacqu., Collect,, IV (1790) 277 t. 11 f.l; Paulin 
Beitr. Veget. Krains II (1902), 171; W. Becker in Beih. BCBI., XVIII/2 
(1905), 367 et Consp. Viol., 329. — V. calcarata ? Zoysii Ging in DC, 
Prodr., I, 302 p. p. Reich. Ic. Fl. Germ.. Ill 5 (1838—1839), fig. 4510 p; 
Borb. in Hallier, Syn. deutsch. Fl., 119; subsp. = Murb. Beitr. Fl. Siidbosn. 
in Lund Univ. Arsskr. XXVII (1891). 165]. »Vista ljubice«. 

14* 



196 



[372| 



Stipulis plurimum integris, pedicellis tenuibus 1 — 4 sum mo 1 cm longis. 
corolla plurimum lutea, petalo calcarifero 20 — 27 mm longo et area geogra- 
phica in Alpibus orientalibus egregia est. In Viola calcarata L., cui proxima, 
stipulae paucidentatae, pedicelli firmuli, 4-ticm rarius 3 cm modo longi, 
corolla plurimum violacea, petalum calcariierum 25—37 mm longum, area 
geographica in Alpibus occidentalibus. Ilirska velegorska biljka, koja se nalazi 
samo u Alpama i Karavankama. Na travnatim mjestima, alpinskim pasama, 
skripovima stijena alpinskog podrucja vapnenog velegorja (1600— 2300 m) 
visoko. Cvate u julu do augusta", kadikad i u septembru. 
Bosna: Na vapnenim vrliovima Vranice pi., tako iia Locikama (Mu., B.), Krstacu (B.;. na 

Prokoskom jezeru (B), kod Mujakovica (Schwarz). Na Bjelasuici (B., PI. Bosn. Here. ni\ 173); 

Treskavici <.*B1. 1877; B. PI. Bosn. Here. nr. 21), Goloi Jahorini (F.), Brego£u (Pr.). MagliCu (B., 

Adam.), Volujku (Adam-, Exs, nr. 42, B.), LjubiCnoj (B ). — Hercegovina: Cesto na Prenju pi. 

(*B. 1887) ; Plasi (Prodan-, B.), Trinaci (Prodan), Mnharnici (F.), Cvrsnici (Hand. Maz. Prodan), 

Crvanju pi. (Adam.); na Jastrebici. u Bijeloi gori (po W. B'ecker-u). 

Pokazuje ove forme: 
typica fBeck in Abh. ZBQ. (1896), 233]. Corolla lulea. Pervulgata. — semicoeralea [Beck. 
Fl. Siidbosn. in Ann. Naturh. Hoim., X (1895), ISO). Petala superiora dilute coerulea, cetera lutea. 
Bosna: Na Bjelasuici pi.- rijetko pod typom i*B. 1895). — lilacina [Beck, I. c. 180. — Viola 
Clementiana v. Patiiicii Baldacci in Malpighia (1891), 64; Coni. Beck, 1. c 180— 181 J. Petala 
omnia purpureo-lilacina, basin versus saepe lutescentia. — Bosna: Na snijeznim jamama Bjelas- 
m'ce vrlo rijetko; na Vulujku oko 2200 m visoko, na najvisim snijeznim poljima Sesce. Opazao 
ie Rohlena i u Crnoj Gori. 

Viola gracilis fSibth. Sm., Fl. Graec. prodr!,* I (1S06), et Fi. Qraec, t. 222 
<male); W. Becker in Beih. Bot. Centralb.. XV1I1/2 (1905) 369] navbdi se 
vi Bosne u ajpinskom podrudju VlasitSa po Sandtneru (1848) i u v. lutea 
[Boiss.. Fl. Orient., 1 463 (1867)] iz Hercegovine sa Jastrebice u Bijeloj gori 
(Pantoczek, Adnot. (1877), 98). Po Beckeru nalazi se V. gracilis Sibth. 
3m. samo u srednjoj Makedoniji do sjeverne Male Azije. Po Hampeu 
ide biljka sa Vlasica uz V. tricolor v. olympica Oris., Spicil. fl. Rumel., 1, 
237 = V. olympica Boiss., Diagn.. ser. 2, I, 55 et Fl. Orient., I 464., koja 
se ali prema opisu podudara sa V. saxati/is Schmidt. Po mom se mnnijenju 
oba gore spomenuta navoda valjda odnose na pbtonju vrst. 

28. Viola polio do nt a '[W. Becker in Beih. Bot. Centralb., XXVI/2 (1910) 332 kao 
subspec.]. »Caules numerosi, simplices, e basi aphylla adscendentes # ad 
50 cm usque alti, in parte inferiore subasperi brevissime hirtelli, in parte supe- 
riore glaberrimi. Folia late ovata veJ oblongo ovata, acuta, crenata, in petio- 
lupi breviorem subabrupte transientia, sparse hirtella. Stipulae oblique late-ova- 
tae, fere ad mediam laminae usque pertinentes, maxime ad tertiam partem 
usque frequenter inciso-acutidentatae (extrorsum ad 16 denticulos 
usque), lobo medio subelongato. Flores conspicui, in' pedunculis 5—8 cm 
longis folia superantibus. Petala violacea, interdum subflavida; suprema 
divergentia, oblongo-obovata, ad 18 mm usque longa; lateralia fere eadem 
forma sed multum breviora; petalum infimum ad apicem.valde dilatatum, 
lateralia subexcedens. Sepala elongata, lineari-lanceolata, longe acumi- 
nata, distincte appendiculata. Calcar tenue, ■ appendices calycinas sub- 
superans«. (W. Becker) Violae Nicolai Pant, proxima, ad V"' dacicam Borb. 
subvergens. 

Bosna: U livadama Igrisnika kod Srebrenice oko 1400m vis. (Wettstein 1890, po *W. 
Becker-ii, 1010). 

V. poly'odonta W. Becker, »moze se bez napora sistematski uvrstiti 
izmedu V. Nicolai [Pant, u Ost. bot: Zeit. XXIII (1873) 4] i V. dacica Borb. 
Njen vitki rast te orisi cvijeta i palisca priblizuju ju jamacno prvoj. Od nje 
se ali razlikuje delavim strukovima i preobilnom nazubljenosti stipula. Viola 
dacica Borb. uopCe je niska rasta te ima dublje i manje nazubljeno palis£e«. 
Po mom se mnijenju ima uvrstiti kao var. polyodonta u V. dacica. Sravni 
sto je re5eno o V. dacica. 



r 



13731 



19/ 



29. Viola dacica [Borb. in Magv nov. lap. (1890). 79: W. Becker in Consp. 
Viol, 333. — V. prolixa Pane. apud. W. Becker Beih. BCBI , XVIII'2 
(1905), 383. — V. declinata v. prolixa Adam, in Allg. bot. Zeit. (1899), 
114: subsp. bulgarica Form, in Verh. naturf. Ver. Briinn XXXVI (1898), 
' 87 et in Allg. bot. Zeit. (1899), 153: Adamovic, ibidem 114. — V. prolixa 
Velen., Fl. bulg., 52 (1891)] »Caulibus glabris vel subglabris, dense foliatis, 
15— 35 cm altis. Foliis ovatis usque oblongis, in petiolum angustatis, glabris 
vel. subglabris. Stipulis ad dimidiam vel. tertiam partem inferiotem usque 
palmato-partitis, rarius in reg. merid. inciso-lobatis; segmentis latiusculis, 
interdum in reg boreal, angustatis, terminali majore. F.loribus majoribus; 
sepalis lanceolatis, appendicibus conspicuis; petalis dilute violaceis late 
obovatis, infimo obcordato rarius luteolo; calcare appendices calycis aequi- 
longo vel vix superante«. (W. Becker.) 

Bosna: U predalpinskim pasatua, jugoisto£no od oruzniike kasarne Mlinisia ( lanch.). na 
grebenu Cardaka Uanch.); kraj Savraskog potoka uz put iz Prusca u Koprivnicu na §kriljavcu, 
1200— 1500 m (Ha.-Fa 1904/5); o svira ovim lialazistima sumnja W. Becker. Nasuprot u sumskim 
cistinama na Stocu kod ViSegrada 1200m vis. (Schiller po ^W. Beckeru 1910). 

Po Simonkai [u OBZ. (1891) 183] "podudara se V.. dacica Borb. 
Magy. orv. munk., XXV, 197) sa V. declinata W. K. rasprostranjenom u 
Biharskim alpama. Borbas [u OBZ. (1891) 321], odgovarajud tome, misli 
da amo moze spadati samo kao Sirokolisna varieteta, jer je V. declinata 
naslikana uskolisna. Kod Velenovskog [Fl. bulg., 53] ali piSe: »V. prolixa 
Pane., quam e Serbia authenticam comparo et quae etiam in Bulgaria 
provenit, exhibet formam (Violae declinatae W. K.) foliis densis rotundato- 
ovatis. stipularum minus profunde divisarum laciniis latiusculis. Notae haec 
non sunt tanti momenti, ut sufiiciant ad speciem propriam constituendam«. 
I Vandas (Reliquiae Formanekianae 53) pise o V. prolixa Pane.: »Stirps 
liabitu satis variabilis. Stipulae praesertim in formis umbrosis profundius 
palmato-partitae, segmentis latiusculis, brevibus.< 

Ako smijem po, doduse ne ba§ obilnom materijalu, sto sam ga vidio, 
izricati sud o ovoj biljei, naglasio bi ponajprije, da Viola dacica Borb. (prolixa 
Borb.) i V. polyodonta W. Becker spadaju zajedno. Qbje se razlikuju 
oblikom palisca sa Siroko trokutnim i zasiljkanim (ne linealnim) i kratkim 
ostrugama cvjetova od V. elegantula Schott a djelomice i od V. declinata 
W. K. U V. elegantula Schott mpze se palisie ovoga oblika primjetiti i na 
*iajgornjim listovima struka. Po W. Beckeru, kako se navodi u OBZ. 
(1908) 295, spadaju sve biljke, sto su ill Handel-Maze tti i Ja^chen 
sabrali u zapadnoj Bosni i kao V. prolixa Pane, opredjelili. uz V. saxatilis 
Schmidt (V. alpestris Jord.), sto bi znacilo, da se obiljezje duljine ostruga 
nije uzimala u obzir. . ,v 

30. Viola elegantula [Schott in Ost> bot. Wochenbl. (1857), 167; W. Becker in 
Beih. BCBI. XV11I/2 (1905), 384 et Consp. Viol., 333. — V. speciosa Pant. 
in OBZ. (1873), 79 et Adnot. 99 fide W. Becker. - V. gracilis Vis., Fl. 
Dalm., Ill, 150 non Sibth. Sm. — V. declinata Murb., Beitr. Fl. Sudbosn. 
in Lunds Univ. Arsskr. XXVII (1891), 164; Beck,,FI. Sudbosn. in Ann. 
naturh. Hofm., II (18S7) 82 et X (1895), 179 et aliorum; v. bosniaca Form, 
in OBZ (1888) 422 = V. bosniaca Form. (18S7), # 368. — V. latisepala 
Wettst., Beitr. Fl. Alban., (1892), 27; Wittr., Viol. Stud., I (1897) 99, 
t. VII fig. 32—88. — V. gracilis v. elegantula Asch. Kan., Cat. cormoph. 
Serb. 81 (1877)]. »Caulibus glabris vel breviter pubescentibus, 10— 30 cm 
altis. Foliis infimis rotundatis vel rotundato-ovatis in petiolum abrupte angu- 
statis, superioribus ovato-lanceolatis, sensim in petiolum decurrentibus, ut 
stipulae subglabris vel patule pilosis. Stipulis digitato-partitis extrorsum 3—6 
segmentis introrsum 2—4 segmentis, partitione terminali paullum longiore et 
latiore. Sepalis lanceolatis, interdum ovato-lanceolatis, ut appendices glabris 
vel pilosis. Petalis superioribus et lateralibus ovatis vel ovato-rotundatis, 



198 



1V41 



infinio late obcordato-truncato vel subemarginato. luteis vel rubro-violaceis 
et his coloribus inixtis rarius albidis vel roseolis. Calcare recto tereti- 
conoideo appendices calycis triplo superante « (W. Becker.) Na- vlaznim. 
mocvarnim livadama, travom obilnim injestima i ledinama viseg brdskog 
podrucja do u alpinsko podrucje (600 — 1900/n) na vapnencu i skriljavcu. 
Cvate od maja do jula. 

Addo ad hanc descriptionem: Caules in internodiis infimis semper 
puberuli, in superioribus puberulis, glabrescentibus vel glabris — 35 cm 
longi. Folia infima saepe exacte reniformia, sequentia rotunda in 
petiolum contracta, superiora oblonga et demum lanceolata in petiolum 
longe angustata, acutiora, cum stipulis + hispidula vel + glabrescentia rarius 
subglabra. Stipulae foliorum flores infraapicales fulcrantium in latere 
exteriore segmentis 4 — 10, in interiore 2—4 obsitae, varie-4- profunde pal- 
mato-partitae, segmentis simplicibus rarius iurcatis, linearibus acutis, in foliis 
inferioribus modo rotundato-obtusis. Sepala 2—4 mm lata, hispidula, in inar- 
gine modo pilosula vel glabra. Petala normaliter rubro-violacea, rarius 
coeruleo-lilacina, .roseola vel partim planeque lutea, superiora lateralibus 
majora. Calpar saepius pronus curvatum, appendices sepalorum bis rarius 
ter superans. 

Viola elegantula Schott lahko se razlikuje po ovim opisima od V. saxa- 
tilis Schmidt (V. alpestris Jordan) paliscem, koje je s vanjske strane pro- 
videno obilnim, vecinom 7 — 10 njih, od kojih je srednji jedva ili nikako veci 
od postranih, dalje vecim cvijetnim listovima list sa ostrugom je 20— 25 mm dug. 

Bosna: Cesto, osobito u predalpama na KlekovaCa (F., B.); u Grmefiu pi., tia Qorievcu 
kod Begovca, Vrtoca (Fo.), Janjila, Bravskog (Fo.), izmedu Gole Kose i OvCara (Hand. MazA 
kod Mlinista, na Satoru (Ja); Plazenici, oko Savraskog potoka 1200— 176(1 m vis; na Cardak 
livadama 1100 m vis. (Ha.-Fa.): u Dinari n. pr. kod Kolmuta, Pitomog vrha (B.), na Jaiikovotn 
brdu, Sancijem Brdu (Ja.-VVa.), Troglavu (B.>; na Prologu ('Schott 1857); na Ratkovu kod Sitnice 
(Fo), Karauli kod Travnika (Fo.), oko Travnika i na Vlasidu od 800- 1500 m visoko (oko Mravi- 
niaka 1100 m vis. (Br. u Magnier Fl. select, ess. nr. 2407!) (Brandis, Doriler, Herb. norm. nr. (3107!) 
na Vilenici, od 900— 1000m vis. (B.); kod GuSje gore (Franjid!); cesto na Vranici pi. tako: na. 
Prokoskorri iezeru (Mu., Sim. Vierh.), Qrudama, Matoracu (B.), Krstacu (Pr.); oko Bistrice, Luclce 
(Schwarz!); na Zecu (Rl.\ Incu (Schwarz!), Pogarima kod VareSa (Fo.), na planinama Preslici 
(V.), Hranicavi, Igmaflu, Bjelasnici, Treskavici (B.), Golom brdu (M.), Trebevicu kod Sarajeva 
(Fo.!. M.), Romaniii (B., Plant. Bosn. Here. nr. 4. 1726)^ kod Vu5ije luke (Fo.,F.!.B„ Plant. Bosn 
Here. nr. 172 a); na Rogoju (Bucalovid po M.); kod Cemerna (Weisbach po M.), na Stocu kod 
Vi§egrada (Curcic po M.); na Radovini (Schiller po Fri.), kod kasarne MeStrovac (Miller po 
Fri.). — Hercegovina: Kod postaje Bradine (Lindberg po W. Becker); na Lisinu i Prislabu pi. 
(V.), na obroncima Prenja pi. (B.); na Cvrsnici (Pi.!). 

J^jenja u: 

a) indumento: 

calva [G. Beck|. Glabrescens fere sjibgtabra- Caulis internodia infima modo puberula. Calix 
glaberrimus. Hinc inde. — Bosna: Na planinama: Klekovaci, VlaSidu, Vranici, Romanji (*B.) a 
valjda i na drugim. 

b) stipulis: — 

latisepala .[Wettst., Beitr. zur Fl. Alban. in Bibl. bot. t. 26 (1892), 27 pro spec; W 
Becker, Consp. Viol. 334 pro subspec.]. Stipulae foliorum ilores subapicales fulcrantium in latere 
interiore segmentis 1 — 2 in exteriore 2—4 obsitae. In typo segmenta in latere exteriore nume- 
rosiora —10, masis palmalo-aggregata observantur. — Bosna: U Romanji pi. (*B.); u bliskim 
formama i u drugim planiiiana. W. Becker u pripomenama uz biljke mog herbara raCuna amo 
V. lutea v. albanica G. Beck u Ann. naturh. Hofmus., XIX (1904), 73, koja je izostala iz njegovog 
Cousp. Viol. Ali ova biljka imade posve drugacije, perasto razdijeljeno palisce, mnogo vece cvje- 
tove i jaiasto-dugoljaste listove Case. 

f. trifollata [W. Becker Consp. Viol. I. c. 334J. Stipulae folio similes- — Bosna: Na Lupo- 
glavu po W. Beckeru; (ima valjda da glasi na Lupoglavu u Prenj pi. u Hercegovini). 

c) floribus: 

mlcrantha [G. Beck]. Petala minora; calcaratum 15— 18 mm longum, antice 6— 10mm latum, 
in typo 20 — 25mm longum, antice 10— 18mm latum. — Bosna: Na Vranici pi. kod ProkoSkog 
jezera; na Romaniji pi. (*B.). 

rubro-violacea [Q. Beck. — V. declinata a typica Beck Fl. Siidbosn. in Aim. Naturh. 
Hofm., II (1887) 82 et in Verh. ZBG (1896)] Petala + intense rubro-violacea vel rubro-lilacina; 



1 375 1 J 99 

petal urn iuferum in media pane luleo maculatuni. Copiose, pervulgata. -- rosea 'G. Heck V. 
declinala var. rosea Freyn Brand, in Verb. ZBG. (1888) 597] Petala roseola. Rare. - Bosna : 
Na Skriljavcu u Vilenici *Fr. Br. 1888); u Vranici pi. iMu.i. - bicolor [Q.Bec V. dectinata 

var. bicolor Beck, Fl. -Sfldbosn. in Ann. Naiurh, Holm. II (1887) 82]. Petala inferiora ilava. supe- 
riora liiacina. - Bosna: Kod Mravinjaka (Br!), na VlaSicu (Br.li, na Krstacu (Pr.), u Romaniji 
pl. (*B. lS87)i — Hercegovina: Na Cvrsnici (Pi.!) — lutea \K. Maly in Glasn. zem. muz. XXII! 
< 911) 594. — V. declinala v. lutea Pantocz.. Adnot. in Verli. Ver. Naturh. Pressb. II (1S74) 99: 
Beck, 1. c- 82". Petala omnia lutea. Hinc inde. — Bosna: Na Vilenici (Fr. Br.), na Incu kod 
Krcseva (Schwarz!), u Vranica pl. (Pr. Br.), na Sivolji i u Mrbljini ^Bucalovic po M.). na Tres- 
kavici (*B. 188.7), na Trebevicti (Mu.): Preslici (V.), Maglicu, Volujku. Bregocu pl. (Pr.). — Her- 
cegovina: Na'Yranu- (V.), Visocici- (B ), Preniu-pl. iB.), kod Bisine (Pi.!). 

Paznje ie vrijedno, da ie f. lutea na nekim planinania, kao na Treskavici fiesta, doeim se 
na drugim, kao na Bjela'nici, Romaniji, VlaSicu nalazi samo pojedince izmedu normalno obojenih 
forma. 

31. Viola declinata |WaIdst. Kit., Descr. et ic. pl. rar. Hung., Ill (1806—1807), 
248; W. Becker in Beih. Bot. Centralbl., XVIII/2 (1905), 386 et Consp. Viol., 
335; Reich., lc. fl. Germ., Ill, fig. 4515; Wittr., Viol. Stud., I (1897), 
98, t. XI, fig. 169-172, t. XIV, fig. 269, 270|. »CauIibus glabris e basi 
aphylla procumbente adscendentibus " erectis caespitosis, 15 — 40 cm altis. 
Foliis inferioribus rotundato-ovatis vel ovatis, in petiolum 4- abrupte angu- 
statis, superioribus oblongis vel lanceolatis vel lineari-lanceolatis ifl petiolum 
sensim decurrentibus. Stipulis palmato-partitis, segmentis oblongis vel linea- 
ribus extrosum 3—4 introrsum 2—3, terminali pacello majore. Flo.ibus 
submajoribus; petalis violaceis superioribs et Iateralibus obovatis, infimo 
obcordato; sepalis linearibus vel lineari-lanceolatis; calcare curvato, tenuiter 
subulato appendices calycis conspicuas vix superante.« (W. Becker.) U 
vlaznim predalpinskim livadama, alpinskim pasama. Cvate u maju do augusta. 
Addo ad hanc descriptionem: Caulis internodia inferiora puberula. 
superiora glabriuscula vel glabra. Folia pilosula vel glabra, infima saepe 
exacte reniformia vel rotunda, plerumque tempore florescendi evanida. Sti- 
pulae in latere exteriore segmentis 3—6, in interiore 2-^-3 obsitae, saepe 
hispidulae, segmentis linearibus, acutis, in foliis inferioribus modo obtusi- 
usculis% Sepala 1"5— 2' 5 mm lata. Calcar appendices sepalorum longitudine 
aequans vel paulo superans. 

Bosna: U livadama na Igrisniku kod Srebrenice [*Wet|stein, Beitr. zur. Fl. Alban., 27 
(1892)]. — Svi se drugi navodi odnose valjda ponajviSe na V. elegantitla ili na njene liibride. 

Vec sam u Flora v. Siidbosnien [u Ann. naturw. Hofmus., X (1895) 
179—1801 pokazao, da izmedu V. elegantula Schott i V. declinata W. K. 
nema razlike u obiljezjima vegetativnih organa. Sravni o torn i Janka [u 
OBZ., VIII, (1858) 197). Jedina razlika *izmedu spomenutih vrsta postoji 
prema tomu u duljini cvijetne ostruge. Ona je u V. elegantula 2 do 3-puta 
tako duga kao privjeska kaleza, a u V. declinata samo tako duga kao ova, 
ali i ona postaje priifljetljivo duljom t. j. l a /, puta^duljom. U Sirini listova 
caske oba se ekstrema sastaju. 

Da li se prema tome V. elegantula Schott s pravom moze podrzati kao 
vrst, dvojbeno je, ali se cini, da joj je geografsko rasprostiranje druga£ije 
i to juzno Save, doSim V. declinata W. K. typica zfvi od istocnih i sumskih 
Karpata do Sedmogradske i Rumunske: i 

. Cini se, da treba jos potahje ispitati, im^ li V. declinata doista uvijek 
kra(iu ostrugu. Vidio sam od nje premalo materijala a da to ustanovim, 
ali cu navesti autore, koji to nijeCu. 

Nacrt Reichenbacha oca u IcOn. fl. Qerm. III. si. 4515, koji je, kao 
svi njegovi nacrti, nacinjen po ekssikatima prikazanim u farmatu njegovih 
tabla, pokazuje ostrugu vi§e puta dulju, nego su privjeske caske, a on sigurno 
nije imao pred sobom V. elegantula Schott; on i pise u svojoj Flora Germ., 
709 »calcare subuJato« adscendente, petala dimidia aequante«. I Schulte^ 
(Osterr. Flora, 2. izd. I, 429) veli o V. declinata, da se od V. tricolor raz- 
likuje duljom, tanjom ostrugom. Na slici V. declinata u Pax: Grundziige 



_>nn 



|3761 



der Pflanzenverbr. in den Karpathen, I, 152, si. 4 c ostnjga je bar 2 puta 
dulje naslikana, nego privjeske kaleza. 

Fo Velenovskom (Fl. bulg., 53) nalazi se V. iteclinata W. K. i u 
Bugarskim planinaina te se medu inim ovako karakterizira: »calcari tciiui 
appendicibus calycinis duplo longiore, calycis laciniis lineari-Ianceolatis, 
sensirn acutatis. — Indumento, foliorum forma, stipularum divisione lusus 
exstat indefinitus«. Bila bi to dakle samo V. declinata typica sa duljim ostru- 
gama na cvijetu. 

Po W. Becker u u Beih. Bot. Centralbl., XVIII/2 (1905) a"li ne navodi 
se ni V.. elegantula Schott ni V. declinata W. K., nego samo V. prolixa 
Pane., a posto se ova radi kratke ostruge ne moze podudarati sa Vele- 
novskovom biljkom, cini se, da monograf nije vidio btigarskih egzem- 
plara od v. declinata, tako da se mozemo oslanjati samo na sigurno pouz- 
dane navode Velenovskove. 

Pokazalo se, da se navodi o V. declinata W. K. iz nasih krajeva, u 
koiiko su se mogli ispitati, odnose na V. elegantula Schott, ali valja'spome- 
nuti, da se V. elegantula nalazi i sa kracom ostriigom. Kod ovili biljka maze 
da se radi dakako i o hibridama od V. arvensis Murray, kojih doista — 
makar samo i u prelaznim formama — ima. 

Wettstein (Beitr. zur Fl. Alban., 27) navodi, kako je receno, tipnu 
v. declinata W. K., iz istocne Bosne. U Fritschaju Mitt, naturw. Ver. 
Steierm. LI (1914) S. o. 25], koji je priopcio botanicke rezultate Wettstei- 
nove, ne ponavlja se ovaj navod, tako da se smije pomisljati, ne razunii- 
jeva li se pod tim V. polyodonta W. Becker (v. ovu) sa kratkom ostriigom. 
koja je na istom nalazistij takoder sabrana. . 

Jos je spomenuti, da ni V. declinata W. K. kao ni V. elegantula Schott 
nema nadzemnih izdanaka, nego samo uspravne mladice, koje cvatu slije- 
de£u godinu. 
32. Viola Beckiaria [Fiala in Olasn. zem. muz. Bosn.Herc, Vll (1895) 423, cum 
tabula et Wiss. Mitt. Bosn. Here. V (1897), t. 78; Beck in Wien. illustr. 
Gartenzeit. XXI (1896). 197, t. II; W. Becker in Beih. Botr Centralbl., 
XVIII/2 (1905), .385 et Consri. Viol., 334]. Perennis, pluriceps, laxe caespi- 
tosa, caules plures e. basi elongato repente procumbente ascendentes et 
stolones graciles, elongatos remote squamatos formans. Caules in basi 
aphylli, sursum copiose foliati, graciles, obtuse triangulares, glabri, cum 
pedicellis 12 -20 cm longi, 1— 3-flori. Folia. caulina lineari-lanceolata, utririque 
angustata, remote serrulata, 26— 45 mm Ionga, 2 — 5 mm lata, parce hispidula 
vel glabra, summa lineariaT inferiora breviora rhombeo-Ianceolata latiora, 
infima minima subspatulata. Stipulae foliis circa dimidio breviores in margine 
parce retrorsum hispidulae, eae foliorum inferiorum anguste lineares sub- 
integrae, eae superiorum palmato-partitae v%l subpinnatae, segmentis 
anguste linearibus, acutis utrinque 1—3, in latere inferiore saepius 1; infimo 
cauli insidente. Pedicelli axillares vel pseudoterminales, longisslmi, 6— 12cm 
longi, folia multo superantes, erecti, glabri, supra bracteolas 2 minimas 
remotes membranaceas ferentes. Flores nutantes, maximi, limbo corollae 
2*5— 38 cm longo, 2 — 3 cm lato. Sepala oblongo-Ianceolata obtusiuscula vel 
subacuta, appendice subquadrato obsita 9— 10 mm Ionga, 2— 3 mm lata, 
saepius serrulata, glabra; Corolla tota luteola vel excepta macula faucis 
petali infimi intense purpureo-violaceo. Petala superiora latissime obovalia, 
abrupte unguiculata, lateralia paulo minora, ad basim purpureo-striolata et 
barbulata, infimum obcordatum* vel obovale, ad faucem velutinum et auran- 
tiacum quinque-striolatum, calcaratum, calcare. cylindrico paulo curvato 
subobtuso, appendices sepalorum paulo vel duplo superante. Capsula oblonga, 
glabra 10 mm Ionga, 6mm lata. — Na kamenim. travnatim mjestima i u 
svjetlim boricima u brdskom podruCju 1000— 1766m visoko, na serpentinu, 
skriljavcu i na vapnencu? Cvate u aprilu do juna. » 



1 



13771 



201 



Bosna: Na Smolinu kod Zepca na Serpen tiiui na travnatim mjestima i sumskim Itvadama 
1000— 1100m vis. (*F. 1895!. B. Dorfl. Herb. norm., nr. 3106! Navod da ic IS00 m vis., ic kriv. 
jer ic Smolin saino 1143m visok. Na Stolovcu Tisovoj kosi) izmedu Donjeg Vakuia i .lajca. 
na vapnencu oko 1200/71 vis. u boriciina (Pinus silvestris) sa Erica cornea, Genista radiatu, 
Vaccinium vitis iciaea, Amelanchier ovalis, Ranunculus tlwra (M. in litt:) Na cesti izmedu Bugojna 
i Kupresa na skriljavcu kod Han Luke (F.), Han Koprivnice (R.), na Stozeru i Plazenicj pi. (P.). 
ovdje na kamenim mjesiima istocno od vrha 1700 -1766 m vis. (po W. Beckeru 1910, sabrau 
' valjda Ja.-Ha u Herb. bot. vrta befke universe) Ipo Briquetu i Cavillieru u Burnai PI, Alp. 
mar., IV, 269, (1906)). 

Kao i ii drugih vrsta ove sekcije moze se i tirrazlikovati f. lulea Lindberg, Iter Austro- 
Hung. (1906) 77) »corollis luteolis« i i.violacea »corollis violaceis«. Potonja nadena je, kakosecini, 
do sada samo na Smolinu. 

Nazori o srodstvu V. Beckiana Fiala nisu jos razbistreni, W. Becker 
u Beih. Bot. Centralbl., XVIII/1 (1905), 385 stavlja ju u kollektivni species 
V. lutea Huds, sens. lat. sto se moze potvrditi a u Beih. Bot. Centralbl. 
XXVl/2 (1910)-331 a kollektivni species V. palaeo-cornuta W. Becker, koja 
u ostalom sadrzaje i V. lutea Huds. I Burnat (Fl. Alp. marit., IV! 268) 
bavio se je .s njom radi srodstva sa V. heterophylla Bert. v. Cavillieri W. 
Becker. V. Beckiana Fiala sravnjena je od Fiale i sa tnakedonskom 
V, allchariensis G. Beck, koja ali spada u kolo oblika V. gracilis Sibth. Sm. 

Viola lutea [Huds., Fl. Angl. 331 (1762); conf. W. Becker in Beih. BCB1., XVIII/2 
(1905), 387J" ne nalazi se po Beckeru na balkanskom Poluostrvu; ali dr2im 
da v. lutea v. albanica G. Beck spadaju u ovo kolo. Sr. opasku V. elegantula 
v. latisepala (Wettst.). Navodi iz Bosne sa Zeca odnose«6e valjda na zuto- 
cvjetne forme V. elegantula Schott. Isto valjda vrijedi i za navode Ascher- 
soha Kanitza, Catal. cormoph. Serb. 81 (1877) iz HercegoVine. 

I navod V. calaminaria Lej. ex DC, Prod. I, 303 = V. sudetica var. ibid., 
koja ide u grupu v. lutea Huds. sa Zee pi. (po Blau-u, Reisen, 173) 5ini se, 
da je kriv, jer se ova vrst ne spominje u Ascherson Kanitz, Cat. cormoph. 
Serb., Bosn. (1877). 

33. Viola arvensis [Murr., Prodr. stirp. Dotting., 73 (1770); Rom. S"chult.. Syst., 
V; 382; Rouy Fouc, Fl. France, III, 44; W. Becker in Mitt, thiir. botan. 
Ver. (1904), 26; Veilch. bayr. Fl. 280 et Consp. Viol., 336; Wittrock, Viol. 
Stud., I, 80—89; Reich., Ic. fl. Germ., Ill, fig. 4517 a— d; Borbas in Hallier. 
Syn. Deutsch. Fl., 224 (djelomi^no). — V. tricolor- v. parviflora Hayne, 
Arzneig., Ill (1813), t. 4; v. arvensis Schmidt, Fl. boem., Ill 58 (1795); 
Reich., Fl. Germ., 709 (1832); Koch, Syn. fl. Germ., 87 (1837); Beck, Fl. 
Nied. Ost., 517; v. micrantha Neilr., Aufz. Ung., 272 (1866) p. p.]. — Annua 
yel biennis, + hispidula vel glabrescens. Caulis simplex vel ramosus. Folia 
infima late ovalia vel reniformia, paucicrenata. Stipulae palmato-pinnatae, 
segmentis angustis in foliis superioribus brevioribus dentiformibus, in latere 
exteriore 3—6, in interiore 2 (3—1), medio foliaceo, sflibspatulato, oblongo 
vel Ianceolato, alteris multo majore/FIores minores. Petala calyce breviora, 
eum longitudine aequantia vel paulo superantia, ochroleuca rarius superiora 
lilacina vel violaqea; inferum 5— 15 mm Iongum, saepe luteum; calcare plu- 
rimum crassiusculo, appendices calycis paulo superarke vel iis breviore. 
Camera pollinifera plurimum aperta. — Na oranicama, ugarima, u vino- 
gradima, na brdskim livadama, na suhim kamenim nljestima do u pred- 
alpe. Cvate u aprilu do augusta; katkada u jesen*'*po drugi put. 

Bosna: 'Asch.Kan. 1877 gdie? Kod Doiije Tuzle (M.), Petrovca (B.), Jajca (Gross Kneucker). 
Travnika i PutiCeva (Fr. Br.), Lukavice kod Sarajeva (F.), ha Igmanu (B.). — Hercegovina: 
Oko Trebinja (*P., 1874); BileCa (P.-, Haw.!). 

Petala alba, inferum luteum vel lureo-maculatum rarius in i. bicolor |Hoffm., Fl. Qerm., II, 
170; Roem. Schult,, Syst., V, 3821 superiora et lateralia tota vel in margine modo coeruleo- 
violacea, infimum flavum. — Bosna: Kod Petrovca (B.). na Vranici, Kamesnici (*Pr. 1900); valjda 
rasprostranienije. 

f. Kitaibeliana [Roem. Schult., Syst., V (1819) 383; W. Becker in Mitt, thiir. bot. Ver. 
(1904), 42 et Consp. Viol., 337; Rouy Fouc, Fl. France, III, 47 pro spec. — V. patlescens Jord., 
Observ. II, 10, 1. 1, fig. A]. Petala calyce plurimum breviora, rarius calycem aequantia vel supe- 



202 



|378| 



rn ii ti ii- Siipularuni lacinia media foliis similis saepc Integra; lacinia lateralis pandora. — Bosna: 
Kod grada Sokoca kraj Bihaca, oko KljuCa (B. po *W. Beckeru n Herh. Beck). — Hercegovina : 
Oko Mostara (Mu., Pi.), na StOcu bod Mostara (RaapCallier PI. Here, nr. 25!). kod Bune, u Mostar- 
skom blatu (Mu. kao pallescens), kod Agica mosta kraj Trebinja (B). na obim rnjesiiina po 
W. Beckeru a Herb. Beck. — Sandzak Novipazar: Kod Priiepolja (P. Zalilbrnckiier po *Hayekn 
19(16). 

Zaludu sam se mucio, Irazeci odlucne razlike i/.medu v. orvensis i v. Kitaibeliana. Svakako 
— naprotiv mnijenjii Hayekovu [Fl. Steicrm. I, 598] — je nema u dlakama, nenia ie ni u veli- 
Cilli cvijetnih listova, ier u obih vrsta su cvjetni listovi kraci do jednako dugi kao kale/.i. Obje 
cine jednogodisnje bilike sa nerazgranjenim i granatim strukovima. Oslajc za prispodobu samo 
palisce. Posto neki antori pa i W. Becker podr/.avaju jos uvijek V. Kitaibeliana R. Sell., umecem 
ovdje diaguozc od V. arvensis i V. Kitaibeliana u ROiner i Schultes-a [Syst . V 382—383]. 

V- arvensis Murray. Caule angulalo, decumbenti-difiuso. foliis ovato-oblongis, dentato-cre- 
natis. Stipulis lanceolatis. basi pinnatifidis. Corollis calyce piloso vix longioribus. (p. 382.) 

V. Kitaibeliana Rom. Schult. Caule erecto, simplicissimo; ioliis grosse crenaiis, inferioribus 
Mibrotundis, glabris, superioribus obovatis, stipulis simijibus, subintegerrimis basive subpinnatis; 
pctalo cornulo calycem glabrum aequaute, reliquis brevioribus. V- arvensi proxima, liac prae- 
■cocior multo (Aprili florens) tenerior et notis indicatis satis distincta. Flores 2 vel I raro tres, 
< blique erecti in pedunculis folia excedentibus. Pannonia. 

Iz ovoga se razabire, dasu Romer i Schultes imali pred soboin samo jednogodisnju, 
sitnoevjetnu v. arvensis sa uspravnim strukom i to u onoj formi. koja se istice vi5e listolikim 
srednjim okrajcima palisea. Ovake forme nastaju u v. arvensis u proljece. kada se radi naglijega 
razvoia cvjetova na mrSavorn tlu ne razvijaiu gornji listovi. Nuzgredno liSce listova struka zato 
jos nije tipnb razvijeno kao u gorniih, nalici onome u dAnjili listova, t. i. nemaju postrane okrajke 
(Zipfel) i obratno jajolike, citavorube, plohi lista slifine srednie okrajke. Qdje se moze dalje 
razvijati, nastaje iz ove forme uormalna biljka. V. Kitaibeliana nije dakle ni forma, nego samo 
stepen razvoja od- V. mrvensis. 

Slicna forma mediteranog podrufija valjda jednake vrijednosti, ali na koju se vaija dalje 
psvrtati, je f. Pichleri [G. Beckj. Humilis, digitalis, uniflora. Fofia omnia petiolata, cordato-reni- 
formia, paucicrenata; segmenta media stipularum digitato-partitarum sicut folia formata petiolata, 
ovalia, saepe spathulata paucicrenata. Flores parvuli, petalo calcarato 8— 9mm longo: petala pau- 
lulo sepala latiora superantia. In typo et etiam in formis primariis nanis folia superiora oblonga 
vel lanceolata- 

f. Pichleri sliSno je V. nemausensis [Jordan Observ. II (1846), 18, tab. I. i-'c], ali ima sreo-- 
liko ili jetrenasto liSde, docim f. nemausensis [= V. tricolor v. mediterranea Qren. Godr., Fl. France, 
I 183] ima jaiasto okruglo. 

Izrazite posredne forme izmedu V. arvensis Murr. i V. saxatilis Schmidt 
mogu se primjetiti u onim trajnim, obilno granatim biljkama, koje imadii 
vece cvjetno li§ce, koje nadmasuje daleko casku i kratke debele ostruge. 
Ovake vidio sanf iz Bosne iz Lukavice kod Sarajeva (F.) i iz Bijelpg polja 
u Hercegovini (Pi.), 

Viola tricolor [L., Spec, pi., 935 (1753) emend.; Wittrock, Viol. Stud., 1, -54 
(1897); W. Becker, Veilch. Bay., 278 et Consp. Viol., 342] ne nalazi se 
navodno po W. Becker-it u podrucju. Ja sam stoga odnosne navode uvrstio 
kod slijedece vrsti. 

Sumnjiv mi je polozaj od V. tricolor subsp., zermaiiensis [W. Becker, 
Viol, der Schweiz = V. alpestris subsp. zermattensis Wittr., Viol. Stud., 1 
(1897), 91], koju W. Becker, Consp. Viol., 343 ubraja u V. tricolor, na dru- 
gom mjestu (Veilch. Bay., 279) uz V. alpestris. Posto je W. Becker biljku 
iz Sarajeva i okolice od K. Maly-a kao V. alpestris subsp. zermattensis 
navedenu, u mom herbaru oznacio kao V. macedonica Boiss. Heldr, a ova 
se ne prikazuje u- drugom obliku, nego Ii zutoevjetna V. alpestris, bilo je 
uputno uvrstiti bosansku V. zermattensis a dobro karakterizovanu V. alpestris. 

Annua vel biennis, plurimum hispidula. Caulis erectus vel ascendens.. 
Corolla in Iinea mediana 12—20 mm longa; tricolor; petala superiora calycem 
conspicue plurimum triente superantia saepius violacea, lateralia, ochroleuca, 
inferum luteum. Calcar ' tenue, appendices calycis aequans vel summo 
sesquilongius. 

Folia stipulaeque sicut in sequente. 

34. Viola saxatilis ISchmidt, Fl. Boem., Ill (1794) 60; Rom. Schult., Syst., V. 
384. — V. tricolor v. alpestris Qing in DC, Prodr., I, 303. — V. alpestris 



— 

1 



|3791 



203 






.lord., Obserw. II (1846), 34; Schott in Ost. bot. Woclienbl. VII (1857) 166?; 
Wittr., Viol. Stud., 1, 90 (1S97); W. Becker, Veilcli. Bay., 278 et Corisp. 
Viol., 344. — V. tricolor v. grandiflora Hayne. Arzneigew., III. t. 5.; - 
v. saxatilis Koch, Syn. fl. Germ., 87 (1837); Beck. Fl. Niedost.. 517. - 
V. polychrome/ A. Kern, in Sched. ad fl. exs. austro-hung. nr. 575 (1882) ! 
— V. tricolor subsp. polychroma W. Becker, na o. mj. pod br. 3657 
(ova po mom mnijenju?). — V. macedonica Boiss. Heldr., Diagn., ser. 2, 
I 56 et Fl. Orient., I, 465; Hal. Consp. fl. Qraec, I, 144. — V. consangui- 
nea et blanda Schott in Ost. bot. Wochenbl., VII (1857), 166]. — Perennis 
rarius annua vel biennis, 4- hispidula vel glabrescens. Caulis plurimum 
ramosus. Folia infima late ovalia rarius reniformia. Stipulae palmato pin- 
natae segmentis angustis vel latioribus, in ioliis summis ac triangularibus 
et dentiformibus, in latere exteriore 3—6, in interiore 2 (3 — 1). medio + 
ioliaceo, ceteris semper majore, oblongo vel lanceolate Flores majores. 
Petala calycem multo superantia, ochroleuca, alba, violacea vel coeruleo- 
violacea, infimum etiam luteum, 15— 20 mm longum, calcare gracili, appen- 
dices sepalorum conspicue 2 — 2'5 plo longiore. Camera pbllinis plurimum 
pilis clausum. Na livadama.ugarima, travnatim mjestima, krsevima, jarcima 
do u alpinsko ^odrufije. Cvate od aprila do augusta. 

Bosna: Rasprostranjena i cesta, osobito u visem Brdskom i predalpinskom podrucju. (B., 
Fo.>. Novi (Fo.), Tihotina kod Novoga (B.), Vraniska (Fo.), Banja Luka (H. kao tricolor), Ivanjska 
1 13.). Derventa (BreindM), izmedu Srebrenika i Gradacca (SJ, Donja Tuzla (M.!), Ilincica (B.), 
Zvornik (1 kao tricolor), u dolitii Drine juzno od Zvornika (Wetlst. po Fri. kao macedonica) ; 
na Uilici (Ha.-Wa.). Dinari (D ) kod Duleva joS u vis od 1400 m na ugarima (B.); kod Smoliana 
bl. Petrovca (Fo.); oko Travnika i oj<olice (S- 1848.), tako kod Bukovice. (S.), Gucje gore (Fra- 
nji6!), na -Vlasicu do 1624m (S., Franjic!), Komaru (Br. do W. Becker), Pruscu (S.) Lisini kod 
KljuCa (B-), u 2ep5u (B.), Vranici pi. (Pr, B.), na Prokoskom iezeru (B.), Incu (Bl. kao tricolor); 
izmedu Podselova i Palinahana (S.), kod Varesa (Fo.), u dolini Stavnje kod Sutfescice (Fo.). na 
Igftiami (B. kao monticola), oko Sarajcva (H. kao tricolor), tako kod Koseve i na Popretiiku (li. 
kao monticola), na Qrdoniu (M. kao zermattensisl), Trebevicu (B.), u Trnovom (Nm.\ Vlaholju 
(Fo.), Treskavici (Pr), na Maglicu, Y°luiku,,BregoCu (Pr.), kod kasarne "Mestrovca (Schiller po 
Fri). Oko Srebrenice i na Igrisniku 1400m vis. (Wettst. po Fri. kao macedonica.) — Hercego- 
vina: Na Prenju pi. do 2000 m (Prodan), Plasi, Sljemenu, Cvrsnici (Prodan), kod Budnja u Cvrs- 
nici 1200— 1300m visoko na oranicama (Pi.!); kod Mostara (Pi.) na Velezu (Fo, Pi.!, B.). izmedu 
.lovanovida Karaule i Nevesinja (B.\ n Nevesinjskom polju (Mu.), Qljivi kod Trebinja, oko De- 
dova dola i Dubovca u Bijeloj gori (P. 1874.). kod.Bileka na Babi pi. (Hawelka!). 

Pokazuje slijedede forme: a) po boji evjetnog lisda: l.Qornji postrani cvjelni listovi blijedo 
zuti list ostruge zut sa narancastim biliegom. Cesto. 2. Qornji par evjetnog liSca bijel ili + modrasto 
prelazeCi. List ostruge kao u l. Nije riietka. 3. Gomii par cvjetnih listova svjetlo lila do tamno 
liubi£ast. List ostruge kao u 1. ili + plavkast. Rjede'. Sarolike boje cvijeCa kao u V. polychroma 
Kern, iz alpinskih krajeva, nisam primjetio u ilirskih biljka ove.vrsti; i grimiozno ljubicasta ili 
modro liubiCasta boja svili cvjetnih listova, kako se nalaze u Srbiji u V. macedonica Boiss-Meldr.. 
ne nalazi se u nas. 

f. aetolica [V. aetolica Boiss., Diagn., ser. 2. VI, 24 et Fl. orient , I, 464. — V. alpestris 
subsp. aetolica W. Becker, Consp. Viol., 345 (1910.) J. Sepala latiora, late triangulari-ovalia, acuta. 
Hercegovina: Kod Trebinja (Adam, po W. Becker u Fri. 1915.); na istocnom Vele2u (po *W. 
Beckeru, 1910). 

35. Viola elegantula X saxatil/s — Viola Brandisii [W. Becker in Beih. Bot. 
Centralbl.. XVIII/2 (1905), 392 sub elegantula X tricolor;W. alpestris X elegan- 
tula Becker, Consp. Viol., 390]. i 

Facie V™ elegantulae, ad 20 cm usque alta. Rhizomate plur'icipite. 
caulibus subpilosis. Foliis ovatis obtusis in 'petiolum an^ustatis ut stipulae 
ad nervos et margines distincte pilosis. Stipulis eis V"J elegantulae potius 
simillimis, subpalmato-incisis, lacinia terminalia majora integerrima vel ra- 
rius subcrenata. Petalis luteis vel violaceis; sepalis lanceolatis ut eorum 
appendices conspicue ad margines patule hirsutis; calcare curvato apendices 
"calycinas plerumque duplo superante (W. Becker), 

»Ova hibrida ima u velikom habitus od V. elegantula. Od nje potice 
niski rast, dlakavost struka a osobito nuzliSria i privjesaka kale^a (!). Po 
obliku nuzli§da, veiiim privjeskama 5a§ke i ostruge, koja ove vidljivo pre- 
ma§uje, opafa se Iahko ucm od .V. elegantula. Neki egzemplari imadu na 



2fl4 



[380 



privjcskania caske tako jasan mduinent, kako sc u V. tricolor na ovom 

apendiksu nikada ne pokazuje. Upliv od V. tricolor razabire se i pokazujc 

u relativno slabijoj dlakavosti, u formi stipula, vclicini lisca, sirini sepala 

i duljini ostruge. Velicina srednjeg okrajka (Zipfel) u nuzlisca tumaci se 

od forme stipula V. tricolor, koja se osobito u sjeveroistocnoj Evropi odlikuje 

lisnatim okrajnim okrajkom (V. macedonica Boiss. et Heldr.). Viola elegantulu 

ne pokazuju uvjek jasno dlake, uslijed cega obiljezja, koja se u opisu jiavode 

na osnovu indumenta, mogu faliti. Na nalazistu opisaue biljke V. elegantula 

jasno je dlakava.< (W. Beker.) 

Bosna: Na visoko lezecim oranicama kod Harainbasida [na VlasicuJ izniedu svojiii preda 
(Brandis 1901 po W. Beckeru; W. Becker Herb. (Viol, nr 1825 non vidi). 

Po opisu je V. Brandisii jedna V. elegantula sa nuzliscem od V. alpestris, 

to jest sa takovim, koje ima vecM lisnati srednji okrajak. Cvjetni listovi su 

zuti ili grimizni. 

Viola vranicensis [Q. Beck]. Affinis Violae saxatilis (i sed stipulae in latere exteriore 

laciniis 5 — 7 et lobo medio conspicue majore instructae. Petala superiora 

purpureo-lilacina, cetera ochroleuca. 

Bosna: Vranica pi. na Matorcu izmedu V. saxatilis rijetko (S o cfiwarz in Herb. Beck) 
juni 1894. 

Biljku nasaq sam usred Viola saxatilis sa slicnim cvjetovima, koje ali na 
na nalazistn imadu nuzliSde sa 4—5 izvanja okrajka (AuBenziffel) i manje 
Hstu slicnim srednjim okrajkom. Cini se da je srodna sa V. elegantula X tri- 
• color (alpestris) f. pertricolor W. Becker 1. c. 

31. rod: Hypericaceae. 

iLind! . Introd., ed. II, 77 et Veget. Kingd., 405 (!847>; Brandza in Ann. Sc. nat, ser. 9, VJII (I90KJ. 
221. - Hypericineae DC, Theor. diem- 214 (1813); EndU Qen.. 1031; Benth. Hook., Gen, I, 163. 
— Guttiferae Jussieu, Qen., 243 (1789) p. p,; Hyperkoideae trib. Hypericeae Engler in NPflF., Ill 
6, 194. — Vazne radnfe: Spach, Consp, monogr. Hyperi?. in Ann. sc. nat., s6r. 2, V, 349; 
Treviranus, Hyperic. gen. animadv. (Bonae 1861.).] 

1. Hypericum. 

|L Spec.pl.. 783 (1753) et Qen. pi. ed. V, nr..808; Endl., Qen., 1032; Benth. Hook., Qen,, I, 165; 
R, Keller in Nat. Pflanzenf., Ill 6, 208.] »Pliuskavica«. 

Sekcija: Androsaemum. 

lAdans., Earn., II, 444 (1763) Allioni. El. Pedem, II. 47 (1785) Spach Suit, a Bufion, V. 414 et in 
Ann. sc nat.. stl-r. 2, V 3<;0: kao vrst; Endl., Qen., 1033; Boiss.. Fl. orient., I, 785; R. Keller 

in Nat. Pnanzenfam., HI 6, 211.] 

1. Hypericum androsaemum |L.. Spec, pi., 784 (1753*. — Androsaemum officinale 
Allioni, Fl. Pedem., II (1785), 47, nr. 1440; Reich., Ic. II. derm., VI, t. 352, 
iig. 5192. — A. vulgare Qartn., de iruct. et sem., I (1788), 282, t, 59]. — 
»Krvavica«. Pod sikarom, na vlaznim, hladovitim sumskim mjestima.do u 
predalpe. Cvate u jurtu, julu. 

Bosna: Na Poniru kod Banje Luke (*Conrath 1888): na Borji pi. i Brzljaku kod Liplia (*Fo. 1888). 
kod Kobasa (Prodan); oko Travnika (Brandis), u KruScicl prama Vijaci (Er. Br.); kod DuboStice 
sjevemo od VarAa (Eo.); kod H ana Kopaliita (t)enz po Proticu); na Zelengori (Pr.). 



Sekcija: Euhypericum. 

[Qren.-Qodr., Fl. France. 1- 314 (1848); Boiss., Fl. Orient., I, 785; R. Keller in Nat. Pflanzenf., 

Ill 6, 211.] 

■ 

Subsekcija : Olympia. 
[Spach, Suit, a Buff., V, 406 kao vrst; Endl., Qen., 1033; R.Keller in Nat. Pflanzenf., Ill 6, 212.| 

? Hypericum olympicum [L., Spec, pi., 784 (1753); Boiss., Fl. Orient., I, 790; 
Halacsy Consp. fl. Qraec, I, 275; Sibth. Sin., Fl., Qraec, t. 772. — Olympia 



1381] 



205 



glauca Spach, Suit, a Buff.. V, 406]. Na suncanim, kamenim mjestima. Cvate 

u maju do jula. 

Navodno u Hercegovini, bez oznake nalazista |*Asch. Kan., Catal. corm. Serb., 89]. Po 
Halacsyu [I. c.J nalazi se tek u Tesaliii i Grckoj. 

Subsekcija: Homotaenium. . 
(R. Keller in Nat. Pflanzenf... Ill 6, 212.J 

2. Hypericum hirsutum [L., Spec, pi., 786 (1753); Reich., Ic. fl. Oerm., VI, t. 349, 

fig. 5189; Beck, Fl. Niedbst., 531. — H. uillosum Crantz, Stirp. Austr., 
II 62 ed. II, 96]. — Na kamenim mjestima, stijeuama u sumskim proplan- 
cima, drvosjecima, svjetlim sumama' do u predalpe ( — 1700 m). Cvate u 
junu, julu. « 

Bosna: Rasprostranjena tako kod Vranograca (F.), u brdovitom kraiu oko Krupe, Banje 
Luke do Bosne (Fo.), oko Banje Luke (H.), kod Kobasa (Prodan), oko Donje Tuzlc (Wettst. po 
Fri.), oko Zvornika, Prosjeka iJ.), kod Travnika (Fr. Br.), Fojnice (Pr.). Ne rijetko u zapadnoj 
Bosni, lako na planinama: Jedovniku (Ha.), Uilici, Strmcu (J a. Wa.), Satoru (J a ), Malovanu (Pr). 
Sod Glamoca. Preodca (Pr.), na Suljazi (*S. 1848); Hurnu kod Jajca (B); kod Visokog (Fo.). 
Tarcina (Pr.), na igmanu (Fo.); oko Saraieva (B, M ), na Trebevicu (F.l), u dolini Miliacke (B.), 
na Metalci (B.), kod Stavnia u J<otaru Rogatici (F. po M); na planinama Vitczu, Ranjenu (B,), 
Treskavici (R. Keller), u dolini Zeljeznice (Mu.) i Sutjeske (Pr.), kod Cajmca (B.) i na driigini 
mjestima. Hercegoviria: Na Ivami i kod Vrabca blizu Konjica ('Fo. 18&9); na planinama Plasi 
(Prodan), Vele2u. Crvanju (Mu.); u Nevesinjskom polju (Mu.). 

3. Hypericum Degenii [Bornmiiller in Magy. bot. lap. IX (1910), 88. — H. ato- 
marium PanC, Addit. fl. princ. Serb. 126 (1884) non -Boiss.]. — Caulis 
elatior, teres, tomentoso-canescens. Folia ovalia vel late oblonga, in basi 
cordato-amplexicaulia, obtusa, utrinque pilosa, dense pellucidopunctata. 
Cymae inflorescentiae glabrae, multiflorae, ' bracteis lineari-lanceolatis, 
stipitato-glandulosis. Flores breviter pedicellati. Sepala linearia in margine, 
stipitato-glandulosa impunctata. Petala calyceni bis superantia, chrysantha, 
in margine lacero-denticulato nigro-glandulosa. Capsula vittis parallelis 
instructa. — Lahko se razlikuje od H. hirsutum L. celavim cvatistem, vecim 
cvjetovima i uzim okrajcima £a§ke. Na kamenim kitastim mjestima cvjte 
u junu, julu. 

Bosna: Na UdrCu kod DrinjaCe na vapnencn (Wettstein po * Fri. 1915). ' 

4. Hypericum quadrangulum [L., Spec, pi., 785 (1753) et autorum; Reich., Fl. 

Germ., 836 et lc. fl. Germ., VI, L 343, fig. 5178; Beck, FJ. Nied.-Ost., 5MK 
— H. maculatum Crantz apud Frohlich in Sitzungsber. Ka'is. Ak. der Wiss. 
Wien, math', nat. Klasse, CXX (1911) 538]. Na mjestima zeljnastim, u liva- 
da'ma pod Sikarom, u drvosjecima, sumskim cistinama tpredalpa do u vele- 
gorje ( — 1800 m). Cvate u "julu, augustu. , ' 

Navodi se u slijedeCim nalaziStima, koja se valjda odnose na varietet % Bosna: Kod 
Tursk. Dubovnika, Maslovara, Rujevice (Fo.); oko Suice, Preodca (Pr.): na Suljazi kod Kopriv- 
nice hana (*S. 1848); Karaulc kod Jajca (Fo.); na Vlasicu (Fr. Br.), nji podnoziu Korica kod 
TarCina (Pr.); na OsmaCi pi. (Fo.), kod Varesa, Pogara, Dubostice, Mokrog,' Hana Posrednie. 
tfanjena Karaule, na Kmuru (Fo.l. Trebevicu (V.), Qlogu, kod Vucijeluke (Fo.i, u dolini Zeljeznice, 
kod Kalinovika, Vlahovlja, Suhe (Pr.), na Dumosu pi., Morinjam'a (fo ). Hercegovina: Na maloiii 
\'elezn kod Nevesinja (Fo.). • , 

Mijenja u: . 

a. maculatum [DC, Prodr., I, 548 (1824) = K. Maly in Glasn. zem. muz.. 
XXII (1910), 687. — Ji. maculatum Crantz, Stirp. austr., II, 64, (1763); 
ed II, 98 =: subsp. quadrangulum Tourlet in Bull. soc. bot- de France, L 
(1903), 307; Schinz in Vierteljahrschr. nat. Ges. Zurich, XLIX (1904), 240 = 
subspec. typicum Frohlich, 1. c, 540. — H. Dubium Leers. Fl. Herb., 165 
(1775) = H. quadrangulum v. dubium DC, Prodr., I, 548; Conf. Schinz in 
Vierteljahrschr. naturf. Ges. Zurich XLIX (1904) 231. — H. delphinense Vill., 
Hist. pi. Dauph., Ill," 497 (1789). — H. obtusum Moench. Meth., 129 (1794). 
.— H. commutatum Nolte, Nov. fl. Hols., 69 (1826); Reich., Ic. fl. Germ., 



— 



206 



[382] 






VI, fig. 5180 c]. Folia glandulis punctiformihus nunc destituta nunc instructa 
Sepala glandulis punctiformibus obscuris et dilutis instructa. Petala glan 
dulas plurimum obscuras punctiformes etiamque striaeformes continentia. 
Bosna: Na Trebevicu i Vilezu (*M. 191(1). 
[i. immaculatum jMurbeck, Beitr. Fl. Siidbosn. in Lunds Univ. Arsskr., XXVII 
(1891), 152; Beck. Fl. Siidbosn. Vll in Ann. naturli. liofmus., X (1895), 
182; = subspec. Wettst., Beitr. Fl. Alban., 36 (1892) = H. immaculatum 
Vierh. Aufz. Pflanz. Sim. in Mitt, naturw. Ver. Univ. Wien IV (1906) 62) 
Folia glandulis punctiformibus dilutis vel obscuris instructa vel destituta. 
Sepala glandulas dilutas*punctiformes et striaeformes, petala dilutas elon- 
gato-striaeformes continentia. U alpinskim pasnjacima, na livadama pred- 
alpinskog podrucja, u klekovini i velegorju, cesto do 1800 m na vapnencu i 
skriljavcu. Cvate od jula do u septemBar. 

Bosna: Na Vel. Radusi (CurCic" po M.), izmedu Mlinista i Qolc kose (Ha.), na Vilenici (B.). 
oko Travnika (Br.), na VlasiCu (Br.!, B.), u Vranici pi. (B.), tako na Prokoskom jezcru ("Mu. 
1891, Schwarz!), na Matorcu do I600-I8G0m vis. (B., R!, S. V.). na gornjoj sumskoj granici 
sume Vrhova (S. V.) n. n. mj. Na planinama: Zecu (Schwarz .'), lgmanu. Bjelasnici tM.'i, Trcska- 
vici (*Mu. 1891), Ozrenu (M.), Trebevidu CMu., B.), Vitezn, Vel. Glogu CM.); na Metalci kod 
Cajnica, na Vieterniku, n LiubiCnoi ^B.), kod kasarne MeStrovca ^Scliiller po Frohlichu), na Stocu 
kod ViSegrada (Schiller po Frohlichu i, kod Priievora na Maglicu (Mu.). — Hercegovina: Na Ve- 
lezu pi. (*Mn. 1891K na sedlu izmedu Malog i istocnog Veleza 1350 m vis. (Sag.). 

Nalaz.i se u formama: epunctatum [Frohl., I- c, 549]. Folia parce glanduloso-punctat'a, Cesto. 

— punctatum [Frohl., I. c.]. Folia + copiose glanduloso-punctata. Rjede. 

5. Hypericum aculum [Moench, Meth., 128 (1794); Beck, Fl. Nied. Ost., 530; 

Frohlich in Sitzungsb. Kais. Ak. der Wiss. Wien, math, naturw. Klasse, 
CXX (1911), 580. — H. tetrapterum Fries, Nov. fl. Suec, 94 (1814—1823). 
sec. ed. 11,236; Reich., Fl. Germ., 837 et Ic. fl. Germ., VI, t. 344, fig. 5179]. 
Na vlazim mjestima, u vodenim jarcima, rno£varama do u predalpe. Cvate 
u julu, augustu. x 

Bosna: Kod Banie Luke (H)> Novoga, Krupe, Bihada, Krizova, Vedrog Polia, Ribi6a, Pri- 
loke, Velagiia, Dragoraia, MaSana, Kozinc, Starog Majdana, Jurica, Sehovaca, Qustovara (Fo.), 
Ramica, Jajca (*Blau 1877), Karaule kod Jaica (Fo), Kupresa, Bugoina. Suice, Preodca (Pr), kod 
Suhare kraj Donieg Vakufa, kod Qlogovca (Ha.-Fa.); u Vranici pi., na ProkoSkom jezeru (Schwarz!) 
oko Foinice, Mukacina liana, Kiseljaka (Mu.); kod Zalozja. DabraVine. BaCeva (Fo); llidze (Fo., 
M.), u Saraievskom poliu (M.), oko Tarcina (Mu.), u dolini Miliackc (Mu ) iLapisnice kod Saraieva , 
(Ml, OoroviCa kod Podviteza 1100 m, vis. na Vitezn (M.); na Hrbliini kod Kalinovika (V.), u 
Zelcngori (Pr.); oko Fo£e, na Kmuru (Fo), u dolini Sutjeske i Drine (Pr.). — Hercegovina: 
Na Vrabcu kod Konjica (*Fo. 1889), na u§cu Bune u Neretvu (Mu.); u Hutovom blatu (M-l- 

6. Hypericum montanum [L., Fl. Suec, ed. II, 266 (1755); Reich., Fl. Germ., 

838 et Ic. fl. Germ., VI, t. 347, fig. 5187; Beck, Fl. Nied.-Ost , 531]. Pod 
sikarom u drvosjecima, svjetlim §umama, §umskim livadama do u predalpe. 
Cvate u junu do augusta. 

Bosna: Izmedu Dolnje Tuzle i BreSke (B.);.oko Banjc Luke (H.), kod Bncca u doJiui Vrbasa 
(Gross Kneuck), na Grmecu p|. (Boiler); Vel. Malovanu, kod Glamoca, Vagnja, Podgradine, Pre- 
odca (Pr.); na RamiCu kod Jajca (*Blau 1877). Oko Travnika na Tarabovcu iFr. Br); u doiijoj 
dolini Lasve kod 7'rebeuSe, na obroncima Papratnice prama 2epcu na serpentinu (B); kod Ravne, 
Duboitice, Susjesna (Fo-), oko Pdtoka kod Varesa (Pr-). U dolini Miljacke kod Saraieva (Fo ), na 
Trebevicu (M.), kod Galjive njive i na Treskavici (R Keller); u Sutjesci, kod Tie;vtiSta, Mjesaiaca, 
Belena (Pr.). — Hercegovina: Kod Lcdica (Landauer i Siindermann), oko Konjica (*B. 1887), na 
Glogovu (V.). 

OpaZene su slijedece forme: typicum [G. Betk, Fl- Ni.ed. Ost-, 531- — H. elegantissimum 
Crantz, Stirp. auslr., II, 63 (1763); ed II, 97). Cesto". — scabrum [Koch, Syn. fl. Germ., 135 (1837); 
ed. II 148; scaberulum G. Beck, I. c] — Bosna: Izmedu Donje Tuzle i Breske (B); oko Saraieva 
kod Starog grada, na Trebevicu (*M. 1910K — Hercegovina* U klancu Rakitnice (*M- 1910). 

— maculatanthera |Sagorski in Allg- bot- Zeit. (1914) 73.) Folia superiora non solum in margine 
sed etiatn in facie, sicut petala et antherae nigropunctata. — Dalmacija: Kod Zelenike (*Sagorski). 






Subsekcija: Heterotaenium. 
[R. Keller u Nat. Pflanzertfam-, III 6, 213 (1895).] 

7. Hypericum perforatum |L., Spec, pi., 785 (1753); Reichenb., Fl. Germ., 836 
et Ic. fl. Germ., VI, t, 343: Beck, Fl. Nied.-Ost. 530; Frohlich in Sitzungsb. 



r 



|3831 >. 207 

Kais. Ak. der Wiss. Wien. math, naturw. Kiasse, CXX (1911), 5201. Strasno 
zelje. gospin cviet. Ivanova trava, rozica sv. Ivana, trava bogorodicina, 
gora&, zvoncac, ranjenik, rucica, rucica gospina«. Na stijenama, kameniiu 
i pjescanim, zemljanim, travnatim i pustini mjestima i u drvosjecima. 
svjetlim sumama do u predalpe (do 1700 m). Cvate u junu do augusta. 

Bosna: Rasprostranjeno cesto! tako na pr. oko Bos. Gradiske (B.), na Krninu (B.i, kod 
Donje Tuzle (M.), Zvornika (1.), Banje Luke (H. ), Bugoina, Livna (B.). ua Krugu pi. (B.), kod 
Glamoca (Pr.), Travnika ("S. 1848), u dolini Lasve (B.), kod Jajca (Gross Kneucker), Fojnicc 
(°S. 1848), na Vranici (Schwarz!', oko Varesa (Pr.), svuda u juzuoj Bosni (B.), tako oko Sara- 
jeva (B.), na Trebevicu (B.), u Romaniji pi. (Blati), kod Tmova (Pr.), na Treskavici (R. Keller). 
Kod Kalinovika, u dolini Sntjeske i Drine (I'r.), kod Mestrovaca (Sc iller po Fri.) i na drugim 
mjestima. — Hercegovina: Cesto! tako na Ivanu (Laus). Lisinu (M.), Porinu (V.;, kod Jablanisc 
(V.), oko Mostara (°Str. 1880, B.), u Mostarskom polju (B.), na Podvelezu (B.) kod Bune 
iBehrendsen), izmedu Domanovica i Pileta (B.), kod Stolca (M.). — Sandzak Novi Pazar: Na 
Svjetlom borju (*B. 1895), u Prijepolju (P. Zahlbruckner po Hayeku). 

Mijenja u: 
«. vulgare [Scliimp. Spenn., FI. Frib., Ill 888 (1829) = Neilr., Fl. Wien. 562 
(1846) et Nied.-Ost., 826 (1859); typicum forma Beck, Fl. Nied.-Ost., 530; 
subsp. vulgare Frohl.. I. c, 522. — H. officinarum Crantz, Stirp. austr., 

II, 66 (1763). ed. II. 99. — H. perforatum L. 1. c. Reich. Ic. fl. Germ., t. 
343, fig. 5177. 

Gesto: 
. Nalazi se u formi lacidum [Frohlich, I. c.. 524] i lineolatam [Jordan apud Billot. Areh. fl. 
Franc. Allem: 343 pro spec; Rouy Fouc, Fl. France, HI (18%), 333]. 

ji. latifolium |Gaudtn, Fl. Helv., IV, 627 (1824) = Koch, Deutschl. Fl., V, 349 
(1839) et Syn. fl. Germ., ed. II, 146 pro var., Frohl., I. c, 525 pro subspec; 
v. typicum forma Beck, 1. c, 530; platycalyx Celak., Prodr. Fl. Bolnri., 
520 (1874)1. 

Rjede: Bosna: Na Krninu pod sikarom (B.); kod Zenice (Breindl!) u prelaznim formania. 
- Amo forma fimbriatum (Frohlich, I. c., 529, fig. 4. — -v. latifolium f. Maly u Qlasn. zem. 
muz., XXII (1910) 687J Sepala parce glanduloso-ciliata. — Bosna: Goroyici kod Podviteza, na 
Igmanu (*M. 1910). - 

" ■/. angustifolium [Borkh. in Rom., Neu. Arch. I .(1794), 26 = DC, Fl. franc. 
V (1815), 630 = Koch, Deutschl. Fl., V (1839). 349 (excl. syn.) pro var.; 
Frohl., 1. c, 534 pro subspec; v. stenophyllum Wimm. Grab.. FL Siles.. 

III, 82. = H. stenophyllum Opiz, Naturalientausch, 158 (1825). — H. 
Schlosseri Heuff. in Flora (1853), ,626]. 

Bosna: Na Kastelu u Sarajevu (*M. 1908); na obali Drine kod Visegrada (Schiller po 
Frohlichn). — Hercegovina; Na Humu kod Mostara (B.); kod Trebinja^Brandis!). 

3. veronense |Schrank in Hoppe,- Bot. Taschenb. (1811) 95 pro spec; = Reich.. 
Fl. Germ., 836; Murb., Beitr. Fl. Sudbosn'. in Lunds. univ. arsskr., XXVII (1891 ) 
152 = Froehl.. I. c, 530 pro subspec; = Schrank, Hort. feg. Monac (1829), 
164 = Reich., lc fl. Germ., VI, fig. 5177 p = Beck, Flf Nied.-Ost., 530 pro 
var.; — v. microphyllum DC, L c, 630 (1815); v. angustifolium Vis., Fl. 
Dalm., III. 153. Conf. etiam Engler in Verh. bot. .Ver. Brandenb. (1870). 49; 
H. Schlosseri Heuffl. in Schoss.-Vukot., Fl. Croat.7 381]. Na kamenim sun- 
canim mjestima, na stijenama do u predalpe (1400 m). K 

Bosna: Kod Bihaca (Boiler);* Srebrenice (Keller po Frohlich). Donje Tuzle (Bucalovid po 
M.). Na Kamesnici, oko Livna,' Vaguja, Preodca. na Hrbliini (Pr.). Vitorogu (Ha.-Fa.). Kod Jaica 
(Fo.), ua Podliiimii (Fr. Br.) i oko Travnika (Br. po Frohlich), oko'Foce (Fo.). Kod Medede, u Sara- 
jevskotn polju (M.i, kod Krupca u dolini Zeljeznice (Landauer i Siindermann), oko Kalinovika-, 
na Busaku pi. (Fo.) — Hercegovina: U dolini Neretve kod Jablanice (Keller po Frohlich), oko 
Mostara (Str., Mu, Pi.!, B.), na Buni (Mu.), kod Zitomislica (Mu). na Stocu kod Mostara (Raap 
Callier, 1)1. Herceg., nr 39! ne tipna, Baenitz!), kod Stolca (B); na Humu i Gljivi kod Trebinja 
(V.), oko Trebinja (*P. 1874); na Gubaru (Hawelka;), u Sutorini (Reiser po M.). Sandzak 

Novi Pazar: Kod. Prijepolja (P. Zahlbruckner po "Hayeku). Mnogl od navedenih nalazista valjda 
se odnose na var. •;- 



208 



[384] 



Subsecija: Drosocarpium 

[Spach in Ann. sc. nat., ser. 2, V (1836). 35S; End!.. Gen.. 1033: R. Keller in Nat. Pflanzenfam. 

Ill 6, 213.] 

8. Hypericum alpigenum | Kit- in Linna.ea (1863), 550; Beck, Fl. Sudbosn. VII. 
in Ann. naturh. Hofmus. X (1895), 183. — H. alpinum Waldst. Kit.. Ic. pi. 
rar. Hung., Ill, 294, t. 265 non Villars. — H. Richeri A. Kern., Fl. exs. 
austro-hung., nr. 517 et in OBZ., XVIII (1868) 244; Beck. Fl. Siidbosn., 
Ill in Ann. naturh. Hoftn., II (1887), 83 non Vill.; var. alpinum Ascli. Kan. 
Cat. corm. Serb., 88 (1877). — H. androsaemifolium A. Kern in Fl. exs. 
austro-hung., nr. 518; Beck, 1. c, 83 non Vill. = H. Richeri subspec. H. 
androsaemifolium Reich., Fl. Germ., 838 et Ic. fl. Germ., VI, t. 348. fig. 5186 
ii pro var. (?)]. — Differt ab H. Richeri [Vill., Hist. pi. Dauph., I, 329 
(1786), III, 501 "(1789)1 sepalis late ovatis, marginibus imbricatis (rarius 
late lanceolatis), rotundaro-acutis, vel subapiculatis, in margini pilis glandu- 
laris brevibus, capitulo nigro crassiusculo instructis, firmis, obsita. 
Bracteae pilos glanduliferos firmos, breves, rarius elongates gerentes. — 
H. Richeri [Vill.. Hist. pi. Dauph. I, 329 III, 50 t. XLIV; Reich. Ic. fl. 
Germ., VI, t. 348, fig. 5.186 (caiyce in latere eglanduloso?) = H. andro- 
saemifolium Vill., Prosp. fl.-Delph: 44 et hist. pi. Dauph., Ill 502 t. XLIV], 
alpes occidentales Pyrenaeosque incolans, sepalis angustioribus sumrrfo late 
lanceolatis, se non tegentibus, longe fimbriata terminali acuniinato-aristatis, 
in margine copiosissime pilis glanduliferis microcephalis tenuibus fimbriato- 
serratis, basim versus fimbris lo.ngioribus obsitis, bracteis basim versus 
fimbris glanduliferis capillaceis longis copiose tectis exigua est. Folia in 
utraque specie in margine modo nigropunctata. — Na travnatim, zeljnatim 
mjestima, po livadama i alpinskim pasama od predalpa do u velegorje 
(2000 7n) na skriljavcu i vapnencu. Cvate od juna do. augusta. 

Bosna: Na planinama: KlekovaCi, Qoloj Kosi (Ha,), Cardaku (Ja./, izmedu Hrasticeva i 
Glamoca, *na Plazenici, Vitorogu, Goliii (Ha.-Fa.), Hrblji.ii (Ha.-Ja.\ Cincaru (B.), VlaSic - !! 
(*S. 1848., B.), Vlaskoj gromili iFr. Br.), Vilenici (Br.!), Vranici {Mm, B.), Kosom brdu, Zccu. 
'Mollendorf po Blau), Hranicavi (B.h Bjelasnici (Landauer, Siindermann), Igmanu (F. !). Trebevicu, 
•iV., Beck, PI. Bosn. Here. nr. 175). Romaniji (B.), Goloj Jahorini, Kleku (F.). Vratlu, Treskavici 
(B.), MagliCu (B.), Volujku, Bregofiu (Pr.) Ljubicnoj, Radovini kod Mestrovca (Schiller po Frii. 
Hercegovina: Na planinama: Preslici, Lisinu, Porimu, Prislabu (V.), Lelji (B.). Preniu (* B. 
1887), TrinaCi> <V.), Plasi (B.), Muharnici (F.!), CvrsnicilBegovid po V.), Cabulji (M.), Mcdvedu, 
Vel. Vlahinji, Osljaru (Prodan), Velezu (B.), BjelaSici (Mn.). 

Mijenja u: .• 

typicum |G. Beckl- Folia ovalia ad apicem rotundatum acuminata, 8— 20' mm lata. Sepala 
late ovalia, 3—5 mm lata, in basi marginibus imbricata, a_cuta vel subrotundata, in margine pilis 
glanduliferis fimbris brevibus rarius elongatis ± ciliata. Cesto. — A. Kerner u Flora exs. austro- 
hung. nr. 518 tnisli,- da se H.andros'acmifolium Vill., u kninu nazire na Skriljavcu ziviiiu formu o 
H. alpigenum Kit., moze razlikovati po vedim cvjetnim listovima i duliini. kitama Zlijezda po 
listovima Caske, ali tomu nije tako, jer se velicuia cvijeta- u H. alpigenum znatno mijenja te se 
i na vapnenom tin kojiput nalaze individni od H. alpigenum sa duljim zlijezdasrim listovima. 
caske. 

latifolium |G. Beck] Folia ovalia rotundata vel vix attenuata, latiora, 15—24 mm et tarn 
lata quam longa. Sepala ut in forma typica. - Bosna: Na planini Igrnanu, Trebevicu, Treskavici, 
Vranici (* B.), Preslici (V.!). -- Hercegovina: Na Rrenj pi. (*B.). 

amblguum [G. Beck]. Folia ut in forma typica. Sepala angustiora 1*5 — 2 mm lata, oblongad 
acuminata, in basi distantia, in apice pilo glandulifero longiore praedita. Calycls forma (neque 
pilis glanduliferis) ad H.' Richeri admovetur. — Bosna: Na Vlasicu [Franjid!); na Tikvi u Vranic 
pi. (* B.); na Trebevicu (B.). I u"H ry atskoj na Velebitu (Pichler u A. Kern, in Fl. exs. austro- 
hung , nr. 517 kao H. Richeri djelomicno). 

H. perfoliatum, sto ga K. Maly [in Magy. bot. lapok, VII (190S), 221] navodi sa Trebevica 
kod Sarajeva. ]L., Syst. nat.. ed. XII, II 510 (1767) = H- cilialum Lam.. Diet.. IV 170 (1796)i 
spada po obretniku [u Glasn. zem, muz., XXII (1910). 687] uz H. alpigenum Kit. 

3. Hypericum barbatum [Jacqu., Fl. Austr., Ill, 33, t, 259 (1775); Reich., Fl. 
Germ., 838 et Ic. fl. Germ., VI, t, 349, f. 5188; Beck. Fl. Nied. Ost., 531]. 
Po livadama, rubovima sunia, na zeljnatim travimtim mjesjirna u pred- 



[385J 



209 



alpiiiskim pasnjacima do u vise predalpe ((1700 m) na vapnencu iserpentinu. 
Cvate u julu, augustu. 

Bosna: ("Asch. Kan. 1877) gdje?; kod KobaJa (Prodan); na Kamesnici. Hrbljini, kod Qubina 
(Pr.), ii Suhom poliu blizii Cesmc kod Hrasticeva i prama Glamocu juzno Krunjcu (Ha-Fa.); na 
serpentinu kod 2ep£a (M., B.1 i na Smollnu (B.); kod Pali (F.!), na Qlasincu (F.!). oko Rogatice, 
Rusano.vica IF.); na Vardi pi. kod Vardista (M.). — Hercegovina: Na Ivanu (F., M.), Lisinu 
(V.); u Velezu pi.. (Mu.) na istocnom Velezu (Sagorski. B.'i, Malom Velezu i (V), na obroncima 
prema Nevesinju (B.); na Crvanju pi. (Mu.). u Bijeloj gori, tako okolDubrovca, u dolini Radusa 
hroda kod Vuciiaka (*P. 1S74), izmedu Ledenika i Milanova odsjeka V,). na Jastrebici (Adamovic 
po Halacsy) Prasi, Svitavcu (V.). Orjenu (Muter po Aschersonu). 

Forma typicum [Halacsy, Consp. fl. Grace, I. 278 (1901) pro var.] cini se da fall" u podrucju. 
Nasuprot nalazi se: f. epirotum | Halacsy, I. c.]. Folia anguste oblonga, saepe convoluta et 
sublinearia, non vel in margiue modo nigropunctata. Tako u Bosni na Smolinu (B.), kod Pali, ua 
Qlasincu (F.l), izmedu Crvenog Klanca i Galjive njive (B.) a sigurno i na drugim mjestima 
i. trichanlhum [Boiss. Spenn., Diagn. pi. orient., ser. 2, I. 105 pro spec; Boiss., Fl. orient., 1, 
816 pro var.) Folia oblonga, latiora, vix pellucido puncta, inmargine autem nigro]iunctata. Cesto. 
U Hercegovini prvi put sabrao Huter 1869. na Orjenu (sr. Aschers. u OBZ. 1869, 69, 175.). 
Po Halacsyu [i. c] odlikuje se, niskim strukovima, sto ali ne odgovara, te se mogu naCi svi 
prclazi k f. pindicolum [HaussTcn. in Mitt. d. bot. Ver. Thiir. V. 62, Halacsy I. c. pro var. 

32. rod: Malvaceae. 

|AUans, in Mem. ac. Paris (1761) 224 po Pfeiferu ; rectius Kunth, Diss. Malv., 1 (1822); Schumann 

in Engl. Prantl, Nat. Pflanzenf., Ill 6, 30, sed Benth. Hook., Gen.. 1, 195 et Baillon, Hist, pi., IV 

83 p. p.; Beck, Fl. Nied. Ost, 534.— Vaz.na literatura: Cavanilles, Monadelph. class, diss., I— III 

(1785—1787); Baker, Synops. of genera and spec. of. Malv. in Journ. of bot. (1890). 15.J 

Pleme: Malopeae. 

[Reich, in Mossl., Handb. p. LX11I (1828) et fl. Germ., 770; Endl., Gen., 979; Schumann in Engl. 
Prantl, Nat. Pflanzcnf., Ill 6, 34. Trib. Malveae subtrib. Malopeae Benth. Hook., Gen., I, 198.] 

1. Kitaibelia. 

[Willd. in Neue Schrift. Nat. Fremide Berlin, II (1799), 107; Waldst. Kit., PI. rar. Hung.. I, 29; 
Endl., Gen., 979; Benth., Hook., Gen., 1,200; Schumann in Engl. Prantl, Natiirl. Pflanzenf., 111. 

6, 35.] »Kadivka«. 

1. Kitaibelia vitifolia [Willd. in Neue Schrift. Ges. Nat. Freunde Berlin II (1799) 
108, t. 4, fig. 4; Waldst. Kit., PI. rar. Hung., I, t. 31; Reich., Fl. exc. 
Germ., 771 et Ic. fl. Germ., V, t. 165 fig. 4831; Neilr., Diagn. Ung. Slav., 
30]. Na vlaznim, zemljanim, sikarastim mjestima nizine (—340 m). Cvate 
u junu, julu. 

Bosna: Kod Barakovca blizu Banje Luke, Teslica, Doboja(*Fo. 1889), na Crnom vrhu kod 
Tesnja (Fo. po V.), na obali Drine "kod Zvornika (Wettst. po Ja. po Fri); izmedu Zvornika i 
Drinjaee. tako kod Prosjeka, Djevanja i na Kravici i u dolini Jadra kod Nove Kasabe (J.); kod 
Krizova i Ribica (Fo.); u donjem toku Lima i na Drini kod Medede 300— 340m (M.) vis. 



Pleme: Malveae. 

| Asa Gray, Gen. pi. Am. bor. (1848—1849) f. Alefeld. Benth. Hook., Gfen., I, 196; Schumann in 
k Engl. Prantl, Nat. Pflanzenf., Ill 6, 30.] ; 

Subtribus: Abutileae. 
[Asa Gray, 1. c. = Benth. Hook., Gen., I, 197 (1862). Subtrib. Abutilinae Schumann, I. c, 3$. 

2. Abutilon. 

|Adans..Fam.. II. 398 (1763) = Gaertn., De fruct, II, 251, 1. 135, fig., 1 (1791); Reich., Fl. Germ. 771 ; 
Endl., Gen., 986; Benth. Hook, Gen., I, 204; Schumann in Engl- Prantl, Nat. Pflanzenf., Ill 6, 37.J 

»Mra£njak« 

1. Abutilon Avicenaae [Gaertn., de fruct. II, 251, t. 135. fig. 1 (1791); Reich., Fl. 
Germ., 771 et Ic. fl. Germ., V, t. 166, fig. 4832; Vis., Fl. Dalm., Ill, 209; 
Pari.. Fl. ital., V. 117; Boiss., Fl. Or., I. 836. — Sida abutilon L., Spec, 
pi., 685 (1753). — Abutilon pubescens Moench, Meth., 6^'0 (1794)]. Na groho- 

15 



."0 [386 1 

tistima. na vlazniin mjestima, piuevima. u jarcima, vinogradima. Cvate u 
junu do se'ptembra. 

Bosna: Kod Banje Luke, Berbira (*H. 1882\ kod Donje Tuzle (M.).— Hercegovina: Oko 
Mostara kod Sirokog brijega (*BI. 18771, na vlaznim miestima sjeverozapadno gradu i (Str.) na 
drugitn miestima (M.. Pi.). 
■ 

Subtribus: Eumalveae. 

I Asa Gray, Gen. il. Am. bor. (1848/9) = Benth. Hook., Gen., I, 197 (1862): Subtrib. Malvi/iae Schumann 
n Engl. Prantl, Nat. Planzenf., Ill 6, 36 i 39.] 

3. Lavatera. 

|L., Spec, pi., 690 (1753) et Gen. ed. V, nr. 752: Endl., Gen., 980: Bentli. Hook.. Gen., I, 200: 
Schumann in Engl. Prantl, Nat. Pflanzeni, III 6, 39: Beck, Fl. Nied. Ost., 536. j »Stola« 

Sekcija: Olbia. 

[Medic, Malv., 41 (1787) progen.; DC. in Mem. soc. Genev., 1 2, 439 1823 et Prodr.. I, 438.J 

1. Ldvatera thuringiaca [L., Spec, pi., 691 (1753); DC. Prodr.. I, 439; Reichenb., 
fl. Germ., 774 et Ic. fl. Germ., t. 177, fig. 4854; Beck, Fl. Nied. Ost., 536; 
— Malva thuringiaca Vis., Fl. Dalm., Ill, 207 (1852). Na kitastim kamenim 
mjestima u predsumama i na rubu suma do u predalpe (1000 m). Cvate u 
julu, augustu. 

Bosna: Rasprostranjeno ali rastrkano. Kod Bistrice na Prosari, u dolini Gujice kod Celica 
(B.): kod Windhorsta, izmedu Klasnice i Dragocaja (B.|, oko Banje Luke (H.), Podbrda (Fo.). 
Makljenovca (Fo.), kod Tesnja (?1, 2abljaka (Fo.), kod Doboia (Ha.-Fa.), DOnje Tuzle (Wettstein 
po J a. u Fri.). U dolini Drine kod Prosjeka, Zlohocana, Djevanja, ua Kravnici kod Nove Kasabe 
(J.), kod Kljuca (Fo. po V.). Oko Jajca (Fr. Br.;, Jezera (Gross Kneucker), Donjeg Vakufa (Ha.- 
Fa.), Trbuka (B.\ Gladnika (Fr. Br.), Travnika (Br.), u dolini LaSve kod Trebeuse (B ), oko Kise- 
ljaka, kod Foinice (H.l, kod Krupca na Zeljeznici (F.!). oko Pazarica, na Bosni kod Hana Semi- 
zovca (B.), oko Sarajeva [Fo.), u dolini Moscanice (M.i, na Krbljini (V.), u dolini Zujevine (*BI. 
1877), u dolini Sntjeske kod Suhe (B., Pr.); u dolini Lima kod Rudog (Schiller po Ja. u Fri.). 

— Hercegovina: ("Asehers. Kanitz 1877) gdje? Oko Obalja, Uloga (Fo.), Boraka (Pr.), Vrapca 
kod Konjica (Fo.), u dolini Idbara (B.), izmedu Lisicida i OstroSca (B.), kod Jablanice (Pr.) na 
Mnharnici (F.), u dolini Grabovice i na Cvrsnici (V.). u doiini Neretve izmedu Dreznice i Mostara 
(B.), na obroncima Cabulje pi. (B.); oko Mostara (Fo.), na Podvelezu (Fo.); kod Nevesinja (V.), 
u Nevesinjskom polju, kod Surica 850 m visoko (Sagorski), na Cemernu (Simonovi6 poJa. u Fri.). 

— Sandiak Novipazar: Kod Prijepolja (P. Zahlbruckner po 'Hayeku 1906). 

Pokazuje slijedece forme: 

typica IG- Beck, Fl. Niedost., 536 (1892) pro var.] v. vitifolia Schur Enum. pi. Transs., 
129 (1866)? Rasprostranjena; — protensa fG. Beck, I. c. 536 pro var. et Fl. Siidbosn., VII in 
Ann. naturh. Horm., X (1895) 185. — L. vitifolia Wierzb. in Flora (1845). 323 nom. solum ex 
statione clr. Kern., Fl. exs. austro-hung, nr. 2857. Lobus medianus foliorum superiorum elongatus, 
protensus, longe acuminatus, lateralibus pluries longior. — Bosna: Kod Kliuca (B.), krai Slatinc 
blizu Blazuia u Saraievskom polju. (M.), u dolini Sutjeske, u Suhoj na VuCevom brdu u Maglicu 
pi. (*B. 1895.) — Hercegovina: Na Plasi pi. (R. po *M. 1908); na Glogovom kod Jablanice (B.). 

— obtusiloba [G. Beck, I. c.]. — Bosna: U dolini Moscanice kod Sarajeva (M.!). 

2. Lavatera ambigua [DC, Prodr., I, 440 (1824). — L. thuringiaca var. ambigua 
Asch. Kan., Cat. cormoph. Serb. Bosn., 88 (1877); v. dinarica G. Beck Fl. 
Siidbosn. VII in Ann. naturh. Hofmus., X (1895), 185. — L. sylyesiris Cyrillt 
fide Tenore Prodr. fl. Nap., p. XL (vidi exempl. orig. Tenoreana! et Fl. 
Nap. t. 168. — Malva Cyrilli Vis., Fl. Dalm. Ill, 207 (1852)]. Floribus semper 
conspicue longe racemosis, brevius pedicellatis, pedicellis summo 12 mm 
longis, calycem longitudine aequantibus, in floribus superioribus brevissimis, 
fructibus conspicue transverse rugosis, foliis fere ad inflorescentiam quin- 
quepartitis, omnibus partibus molliter stellato-tomentosis a L. thuringiaca 
differt, quae floribus inconspicue et irregulariter, saepe breviter racemosis, 
longius pedicellatis, pedicellis — 6"5 cm longis, calycem 2— 6-ies longioribus, 
omnibus fructibus etiam sublaevibus (vel transverse rugosis), indumento 
firmiore minus molli praestat. 
Bosna: (Ash. Kan., I. c. 1877) gdje? — Hercegovina: (Aseh. Kanitz. I. c. 1877) gdje? Oko 

Jablanice, na Glogovom (*B. 1895). 



i 



— 



[3S7| 



21! 



f. muricota [Pant u Verli. X. Li. Q. 1856, -197 pro spec |, Sfjl rod ima bijelo, mehko Critic, 
iiije opazeno u podrucju. 

Sekcija: Anthema. 

[Medicus Malv.. 42 (1787) pro gen.; DC. Pmdr., 1. 439.1 

3. Lavatera cretka |I.., Spec. pl.| (1753); DC, Prodr., I, 439; Pari.. Fl. Ital., 
V. 69: Rouy Fouc, Fl. France. IV, 42. — L. silvestris Brot, Fl. l.us., I. 
277. — /.. neapolitana Tenore Fl. Nap., II, 113, t. 65. — Malv a hederaefoliu 
Vis., Fl. Dalm., Ill, 205 (1852). — Anthema cretka Medicus. Malv., 42 
(1787). — A. scabra Moench, Meth., 613 (1794). — A. Tenoreana Presl, 
Fl. Sic, I, 181 (1826)]. Na rubovima puteva, obradenim. mjestima u podrucju 
mediterane flore. Cvate u aprilu do juna. 
Hercegovina: Kod Trebinia, Bileca, u dolini Zaslapa kod GranCareva u Bijeloj gori 

(•P. 1874). 

^4. Malva. 
|U Spec. pi.. 687 (1753) et Qen., ad. V; ad. 751; Endl., Gen., 980; Benth, Hook.. Gen.. 1, 201; 
Schumann in Nat. Pflanzenfam., Ill 6, 40; Beck, Fl. Niedost., 537.] »Sljezova£a. sljez«. 



Sekcija: Malva. 

[Peterra., Fl. Lips., 517 (1838).] 

1. Malva crispa [L., Spec. pi., ed. II, 970 (1763); Cavanilles, Monad, diss., 74 
t. XXIII., fig. 1; -Reich., 'fl. Germ., 771 et Ic fl. Germ., V, t. 166. fig. 4834: 
Beck, Fl. Nied. Ost., 537. — M. verticillata p crispa L., Spec, pi., 689 (1753). 
-- M. breviflora Gilib., Fl. Lith., I, 64 (1781)]. 
Potjete iz sredozemnih zemalja (Sirije?) te se koji put sadi u vrtovima. Tako valjda i u 

Bosni (po Asch. Kan. 1877). 

2. Malva pusilla [Sm., Engl. bot, IV, t. 241 (1803) an Withering, Syst. arr. brit. 
pi., ed. Ill, 612?; Beck, Fl. Nied. Ost., 538. — M. rotundifolia L.; Spec. pi.. 

688 (1753) p. p. sed Wallr., Syll.. I, 142: Fries, Novit., ed. II, 218: Reich., 
Fl. Germ., 771 et lc fl. Germ., V, t. 167, fig. 4835. — M. parviflora Huds., 
Fl. Angl., 268 (1762) non L. - M. borealis Wallm. in Liljebl., Sv. fl., ed. 
Ill, 374 (1816) fide Neilr.; Pari.. Fl. Ital., V. 57]. — Na pjescanim, pustim 
mjestima, u livadama. Cvate u junu do septembra. 

Bosna: Kod Karaule (*H.' 1882); oko Saraieva, Tarcina (Mu.). 

3. Malva neglecta [Wallr. in Syll. pi. Ratisb., I (1824), 140; Beck. Fl. Nied.-Ost., 

539. — M. rotundifolia L.. Spec. pi.. 688 (1753) p. p.; sed Huds., Fl. Angl.. 
268 (1762) Cavanilles, Monad, diss,, 79, t. XXVI, fig. 3; Pari., Fl. Ital.. 
V. 55; Gren. Godr., Fl. franc., I, 290; Rouy Fouc, !ft. franc, IV, 37. — 
M. prostrata Gilib., Fl. Lith., I, 63 (1781). — M. vulgaris Fries. Novit., ed. 
II (1828), 219; Reich., Fl. Germ., 771 et Ic. fl. Germ., V, tab. 167, f. 4836|. 
Na pustim i obradenim mjestima, na ugarima. Cvate n maju do oktobra. 

Bosna: Oko Bos. Gradiske (B.), Banje Luke (*H. 1882), Maglajaf (Fo.); u dolini Drine kod 
Drinjade, u dolini Jadra kod Nove Kasabe (J.). Oko Bugojna, Kupr^sa, Livna, Suice, Vagnja. 
Gubina, Preodca, Fojnice, Tarcina (Pr.!, Varesa (Pr.), Saraieva (Fo.), Foce, Broda na Drini (Pr.), 
— Hercegovina: Oko Mostara blizu sjevernog logora (*Str. 1880), na neogenu (Pr.). 

Navodi u Str., H., Fo., J., Pi. odnose.se na M. rotundifolia L., pod'kojom se moguce razu- 
mijeva i M. pusilla Sm. 

4. Malva nicaeensis [Allioni. Fl. Pedem., II, 40 (1785) Cavanilles, Monad, diss., 

79, t.XXV, fig. 1: Reich., Fl. Germ., 772 sed Ic fl. Germ., V, 1. 168, fig. 4838 
p. p, (excl.'fructibus); Vis., Fl.Oalm., Ill, 204; Pari., Fl. Ital., V. 52; Beck, 
Fl. Nied.-Ost,. 538]. Floribus breviter pedicellatis, pedicellis fructiferis erecto- 
patentibus, foliis calyculi ovalibus, corollis obscure lilacinis calycem bis 
longioribus bene a M. neglecta Wallr. distinguitur. Na pustim i obradenim 
mjestima, uz puteve u podrucju mediterane flore. 
HercegoWna: Oko Mostara <B.); kod MetkoviOa (B.), oko Trebinia (*P. 1878). 

16* 



212 [3S8] 

5. Malva silvestris |L.. Spec, pi., 689 (1753); Cnvanilles. Monad, diss.. 7R. t. XXVI. 

fig. 2; Reich., Fl. Germ.. 772 et 1c. il. Germ.. V, t. 168. fig. 4840; Vis.. 
Fl. Daim., HI,. 205; Pari., Fl. Ital., V, 48; Beck, Fl. Nied.-Ost., 538]. >Sljez 
mali«. Na grohotu, pustim mjestima. ugarima. kamenim obroncima do u 
predalpe. Cvate od juna do jeseni. 

Bosna: Rasprnstraiijena. Ccsta, tako oko Banje Luke (H.), Zvornika (J.), Uiinje Tuzlc (M. !), 
ZepCa (R.), Krupe (Fo.. B.% Bihada (Fo.), Petrovca (B.), Kupresa, Bugojna. Livna, Oubiiia, Preodca 
(Pr.), Travnika (*S. 1849), Fojnice CS., B.), Varesa (Pr.), Visokog (Fo.); svuda ti juznoj Bosni (B.), 
tako oko Tarcina (Pr.), Sarajeva (B.). Trnova, Kalinovika, Foce, Ustikoline (Pr.), Strmice (M. 
i Mivfia na Limn (Schiller), oko DrinjaCe (Wettst. po Hohenauer u Fri.) i na dr. mj, — Herce- 
govina: Oko Jablanice (B.l, Mostara (Str.), Mostarskog blata (B.), Stoca (B.), Trebinja ('P. 1878). 
izmedu Trebinja i Drijena (B.), kod Bilece (Mawelka!), u donjoj dolitii Nerclve >Lausj. — Sandzak 
Novipazar: Oko Prijepolja (P. Zahlbruckner po 'Hayeku 1906). 

Uz f. latiloba |Celak., Prodr. fl. Bohm., 515 (1867) — typica G. Beck Fl. Nied.-Ost.. 538] 
opazene su f. hispidula [Q. Beck, I. c. 538), Bosna: Kod Krupe, Vrbanje, Vranjske (Fo. po V.;, 
oko Jajca-Jezera (Gross Kneucker); u dolini Miliacke (M.); rasprostranjena. — glabriuscula 
Peterm., Flora Lips., 517 (1838)=Parlat., Fl. Ital., V, 49. — Bosna: Na gradu u Krupi na Uni 
(*B.). — recta [Opiz po Celakovsky-u, I. c, 515; angustiloba Celak., I. c). Bosna: Oko Lukavice 
kod Sarajeva CM. 1903). — dasycarpa [Peterm., Pflanzenschliiss.. 64 (1846) = Beck, Fl. Nied.-Ost., 
538 (1892); socialis Gris., Spic. fl. Rum, I, 160?]. Bosna: Oko Zenice (Fo. po V.), Travnika (Br. 
kao Af. ambigua!), na Udr£u kod Drinjace (Wettst. po Hohenaueru u Fri.). — Hercegovina : Kod 
Jablanice (°B. 1895), na Mumu kod Mostara (B.). Jamacno i dalje rasprostranjena. 

Amo ide valjda i Af. ambigua [Gussonc, Fl. Sic. prodr., II (1828), 321 et fl. Sic. syn., II, 
225; Gren. Godr.. Fl. fr., I, 290= Althaea Godroni Alef. u OBZ. (1862) 261. — Af. silvestris var. 
ambigua Pospich., Fl. ost. Kiistenl., II 1, 18 (1898) = Paoletti Fl. Ital., II, 267 = v. polymorpha 
Pari., Fl. Ital., V (1872), 49], koja je valjda sanio vise zvjezdasto dlakova Af. silvestris L. sa malitn 
.siljato-krpastim gornjim listovima, manjim cvjetovima, uskoklinastim cvjetnim Iistovima i vecinom 
dlakavim djelovim plodom te se moze samo tesko utvrditi. Iz Bosne spominje se samo iz Stoj- 
kovifia kod Travnika (*Fr. Br.) i oko Travnika (Br.). Da biljka, kako to tvrde Freyn fu Abli. 
ZBG. XXXI (1881) 362] i Hire [u OBZ. XXXIII (1883) 356] ima vece cvjetove, nego Af. silvestris 
a plodovi da nisu naborasti, nije pouzdano. Po Paoletti-ju [1. c] razlikuje se od Af. silvestris 
zvjezdastim dlakama, duljim cvjetnim peteljkama i zblizenim okrajcima caske ploda, docim se 
Af. silvestris-u pripisuju jednostavne cetinjaste dlake, krace cvjetne peteljke i u doba roda 
uspravne CaSke. Ali Af. silvestris ima bar u gornjem dijelu biljke uvijek i zvjezdaste i kitnjaste 
dlake a isprva uspravni okrajci CaSke pokrivaju, priblizujuci se u doba sazrijevanja, plod. Ouljina 
cvjetnih peteljka je, sravniv ju sa potpornim listovima, promjenljiva, jer se liSde prema vrhu jako 
smanjuje, do5im peteljke cvjetova imadu vrlo razliCitu duljinu. Razlike, koje se izvode iz nji- 
hove duljine i razmjera im sa potpornim listovima. dakle nisu valjane. 

incanescens [Gris., Spic, fl. Rum., I. 160 (1843) pro van; eriocarpa Boiss., Fl. Orient., I, 
819 (1867). Hercegovina: Kod Domanovica (Fo. po * V. 1909). 

Sekcija: Bismalva. 

[Medicus, Mai v., 39 (1787) pro gen.; Wallroth in Sylloge Ratisb., I, 149 (1822)] 

6. Malva alcea [L., Spec, pi., 689 (1753); Reich., Fl. Germ., 772 et Ic. fl. Germ., 

V. tab. 169-170 fig. 4842—4843; Hayne, Arzneigew., II. 30; Beck, Fl. 
Nied. Ost., 539]. Pod sikarom, na putnim rubovima, osobito na tlu, oskud- 
nom krecem. Cvate u junu do augusta. i 

Bosna: Oko Krupe, Vedrog polja, Vranjske (Fo. po V.), Banje Luke (*H., 1882) kod Vrno- 
graCa (F.); oko Kupresa, GlamoCa, Preodca, Hrbljine, Suhe, Tjentigta, Mjesajaca (Pr.); kod Krupca 
na Zeljeznici (Landauer i Siindermann u litt.). — Iz Bosne jo§ nisam vidio ovu vrstu. Nije li za- 
mijenjena sa Af. moschata. — Hercegovina: Kod Bilece (Lerch po *M. 1910); na 2alu kod Igala 
(*V. 1892). 

7. Malva moschata [L., Spec, pi., 690 (1753); Reich., Fl. Germ., 772 et Ic. fl. 

Germ., V, t. 169, fig. 4841; Beck, Fl. Nied. Ost., 539]. U brdskim livadama, 
na rubovima suma, pod sikarom do u predalpe (1800 m). Cvate u junu do 
septembra. 

Bosna: Rasprostranjena i fiesta tako primjerice kod Banje Luke (H.), Ivanjske (B), Bos. 
Broda (V.), na Ilincici kod Donje Tuzle (B.), Zvornika, DrinjaCe (Wettst.), Nove Kasabe, Srebre- 
nice (J.), Cesto u sjev.-zap. i zapadnoj Bosni: Izmedu Une i Sane (Fo.), Bihaca (Boiler), na Uilici, 
Jedovniku, Cardaku, Glogovcu i na dr. mj. (Ta. Ha.-Fa), kod GlamoCa, Preodca, Hrbljine (Pr.). Na 
Lisini (B.), kod Varcar-Vakufa (B.), Donjeg Vakufa (Ha.-Fa.),na Vilenici (B.). oko Travnika, na 
VlaSiCu (*S- 1849), kod Fojnice, na Vranici pi. (Schwarz!), oko VareSa (Pr), Visokog (Fo.). Tar- 
Cina (Pr.), Cesto po svoj juznoj Bosni (B.), na Igmanu (F), svuda oko Sarajeva (B-), na Trebe- 



[389] 



213 



vicn (F, B.\ knd Pali B.). Viteza (Pr.i, na Ronianiji pi. (131. i. kod Kalinouka i.Pr.j MeStrovaca 
(Schiller] Cajnica 'Zivotsky!) Uvea (P.). 1 na slicnim niiestima. — Hercegovina: Na Preslici (V.), 
na Bljeloj lijcski kod Rakitnicc (13). kod Boraka. Jablanice (Pr.i na Lisin pi. (V.^, oko Rakii- 
nog (BeRovid po V.i; na Borosuici pi. (Degen u litt.), oko Potoci-hana (V.), u Nevesiniskom poliu 
(V.i, na Velezu (B-/. 

Opazene su slljedede forme: 

laciniata [DC, Prodr., I. 432 (1824)= Vis., PI. dalni , III. 207. - Af. laciniata Dcsv. in 
Lam., Encycl. meth.. Ill, 750. - M. moschata v. annustisccta Celak.. Prodr. PI. Bolim.. 517 (1S7-1 
Svuda cesto. - latisecta [Celak., I. c L — Bosnas Oko Fojnice (Schwarz! in Herb. Beck i. 

Biljke naSega podrncja imadn vecinom samo maiije-vise a cesto rijetko cetlniaste kaleze 
— hispida [0. Beck]. Rijetko su u donjem dijelu caske i zvjezdaste dlakc = stellulata [Q. Beck' 
tako na Trebevicu kod Sarajeva (*B). 

5. Althaea. 

|L., Spec. pi. 686 (1753) et Gen., ed. V, nr. 749 (ampl.); Bentli-Hook., Gen., I, 200; Schumann in 
Engl. Prantl. Nat. Pflanzenf., Ill 6, 40; Beck, PI. Nied. Ost., 540.] »Sljez bieli«. 

Sekcija: Althaeastrum. 

IDC., Prodr. I, 436 (1824). — Althaea L, I. c; sect. Althaea Reich. PL Germ.. 773 (1832m - 
subgen. Eualthaea Rouy, PL France, IV, 48 (1897).] 

1. Althaea hirsuta [L., Spec, pi., 667 (1753); Jacqu., Fl. Austr., II, t. 170; Reich., 

Fl. Germ., 773 et Ic. fl. Germ., V, t. 172, fig. 4846; Vis.. Fl. Dalm., III. 
208; Beck, Fl. Nied. Ost., 541. — Malva hirsuta Schultz, Fl. Pfalz, 94 
(1846). Axolopha hirsuta Alef. in OBZ., XII (1862), 259]. Na oranicama, 
ugarima u vinogradima i vodnjacima, na pustim mjestima do u vise brdsko 
podrucje. Gvate » maju do jeseni. 

Bosna: Kod Sfratinske, Celinca, Podbrda, Plitske, Obodnika, Maslovara, Pribinica, Bule- 
tica, Teslica, Zabljaka, Kraseva. Doboja (Fo.), na Bjelevici kod Kaknja-Doboja (M.). Oko Zalina. 
Modre (Fo.), Petrovca (B.), Banie Luke (H.), Bodca (Belirendsen po M.). Kod Travnika ('S. 1849), 
Bunar base (Fr. Br.), izmedu Kaknia i Sutjeske (*S.), izmedu Putkovica i Tolovica (*S.). Na 
Miliacki kod Sarajeva (Mu.), u dolini Moscanice, Koseve i u Sarajevskom polju (M. in litt.), oko 
Rogatice, Rusanovica (F.),- Vardista M., Strmice na Limu (M. in litt.). — Hercegovina: Oko 
Koniica (Landauer!), Mostara (Fo., Pi., B.), na Vardi kod Mostara (B.). oko Radobolje (Beh- 
rendsen po M.), Busaka (Fo.). Stoca (Raap, Callier, PI. Here. nr. 290; B.), na OSanica glavici 
(B.), kod Dretelja (M. in litt.); oko Trebinja (*P. 187S), Huma (M. in litt.), na obroncima Gljive 
(V.), kod Carine, Necvijeca, u dolini Zaslapa i Jazine (*P.). 

2. Althaea cannabtna. [L., Spec, pi., 686 (1753); lacqu., Fl. Austr.. II, t. 101; 

Reich., Fl. Germ., 773 et Ic. fl. Germ., V, t. 173, fig. 4847; Beck. Fl. Nied. 
Ost., 541; v. vulgaris Alef. in OBZ. XII, (1862), 260]. »Tambalisk«, Pod 
Sikarom, u jarcima, vinogradima do u brdsko podrucje, cvate u junu do 
u jesen. . . 

Bosna: U dolini Drine kod Prosjeka, Zlohocana, Dijevanja (*I. 1891). — Hercegovina: 
Oko Rame, kod Strizeva u dolini Dreznice (Pr), oko Jablanice (M\ kod Podgorana i Potoci nana 
na Bijelom polju (V.), oko Mostara (B.), Radobolje (Jurenc po M.), na Podvelezu (Fo. nach V,); 
kod Pridvoraca, Trebinja (*V. 1892). 

Biljka iz Mostara ima najviSe a mm duge caSke = micrantha [G; Beck], docim normalna 
forma ima 10— 12 mm duge CaSke. 

3. Althaea officinalis. [L., Spec, pi., 686 (1753); Reich., Fl. Germ,, 773 et Ic. 
fl. Germ., V. t. 173, fig. 4849; Vis., Fl. Dalm.MII, 207; Beck, Fl. Nied. 
Ost., 540 — Malva althaea Schultz, Fl. Pfalz, 94 (1846)1. »Sljez veliki, sljez 
bijeli, konopljika, malovesak, linja«. Na obalama, vlaznim mjestima, u jarcima 
ali i u travnim vrtovima, na pustim mjestima niskih predjela. Cvate od 
jula do septembra. »Sljez, sliz*. 
Bosna-. i* Asch. Kanitz. 1877) gdje ? U nizini Save vrlo cesto, tako kod. Medede, Bos. 

Gradiska (B.) od Bos. Broda do Bos. Samca (F.), oko Brckog (B.), u donioj dolini Drine kod 
Sepaka (P.), Kozluka, Zvornika (I.). Donje Tuzle (M.!), Doboja (Fo., B.) Matuzica (Fo ). Bran- 
kovca, Plitske (Fo.), Windhorsta, izmedu KlaSnice i Dragocaja (B.>, oko Banje Luke (H., B). 
Oko Bihaca (Fo.), Zelina, Pritoke, Gorjevca, Kljuca Karanovca (Fo.), Kupresa, Tarcina (Pr.); u 
dolini Sutjeske kod TjentiSta (Pr.): u dolini Une (Schiller i Stark po Ja. u Fri.). — Hercegovina: 
Kraj Klepaca. Gnjilista, ViSica, Krupe (M); kod Domanovica (*Fo. 1889), oko Metkovica (M , B), 
u velikoj rnnozini na donjoj Neretvi (Petter, B.). 



214 



[391-11 



Opazene su ov'e forme: 

lypica [Q. Heck, PI. Nied.-Ost., 54(1 (1892). Ceslo. — lobatu Wiesb. in OBZ. (1890), 97 . 
Folia superiora triloba, evidentius scrrata. Bosna: Kod Maluzicn (*Fo. 189(1)- Vandas [Reliqu. 
Form. (1909), 115' spominje ovu iormu kao \. latiloba Wiesb. i primleduje: »a typo ioliis acutlus 
profundiiisque 3- - ■ 5-lobaiis. lobis acutius dentatis pariiin il iffert •• . — micrantha [Wiesb. in OBZ. 
(1S78) 71 pro spec: confer Beck PI. Nied.-Ost., 54U ; . Bosna: Kod Bos. Dubice, Draksenica na 
Rakovici, Bistrici u Prosari (B.), kod Kobasa (.Prodan), od Siiekovca do Bos. Broda (M.), kod 
RipCa krai Bihala (F. po M.). oko Travnika ('Brmdis 1890/1). Wiesbaur razumijevao je pod 
svojom A. micrantha, kako lo dokazniu njegovi originalni egzemplari, samo manjoevjetnu lornni 
od A. officinalis sa trokrpastim, rovaseno-pilastim liSdem. Ali A. v. Kerner izdao je u Flora 
exs. austro-hung. nr. 2045 var. argutidens Borbas kao A- micrantha u Bekesvarmegye tloraja 
(1881) 93 in Ertek, a termesz. koreb. ludom. akad., koja se odlikuje ostro i dvostruko piljenini 
5— 3-krpastim listen. I Wiesbaur poznavao je ovu iormu te ju vec 1881. nazvao in Schedis 
f. aprica- 

Sekcija: Alcea. 

[DC, Prodr., 1. 437 (1824); sec. Alcaea Endl., Qen. 980; subg™. apud Rouy Fl. France, IV, 51.— - 
Alcea L., spec, pi , 687 (1753) el Gen., ed. V, nr. 750.] , 

4. Althaea pallida Waldst. Kit., PI. rar. Hung., I, 46, t. 47 (1802); Reich.. Fl. 
• Germ., 773 et Ic. -fl. Germ., V, tab. 175, fig. 4850; Beck, Fl. Nied.-Ost., 
540. — A. rosea var. pallida Vis., Fl. Dalm., Ill, 209. — Alcea pallida 
Besser, Enum. pi. Volhyn., 28 (1821)]. Na pustarama, u njivama, na ledi- 
nama, pod sikarom, u vinogradima do ir predalpe. Cvate u junu do sep- 
tembra. 

Bosna: (*Asch. Kanitz gdje? — Na donjoj Drini do tursk. Sepaka, u Posavini IV.). U 
dolini Miliacke (M.), na Kastelu u Sarajevu (Schiller i Stark po Ja u Fri.), u klancu Lima kod 
Setihova— Rudog (M.); u Sutjeskoj kod Sulie (Pr.); u Rami (M). — fiercegovina : Kod Mostara 
(Raap Callier, PI. Herzeg. tir. 322 non vidi; Pi.); na Crvenom grmu kod Ljubuskog ( *F. 1895.); 
izmedu Jovanovica Karaule i Nevesinja (B.). 

Althaea rosea [Cavan., Monad. Diss., 11. 91 t. XXVIII fig. J (1786); Reich., Fl. 
Germ.. 773 et Ic. fl. Germ., V, t. 175; Boiss., Fl. Orient.. I, 831. — Alcea 
rosea L., Spec, pi., 687 (1753)]. »Rumen cvijet, grudnicnik«. PotjeCe sa 
istoka te se koji put sadi u vrtovima. Cvate u julu do u jesen. 

U podrucju podivljala, tako u Hercegovini : Izmedu TasovCica i Domanovica (*B.) u 
donioi dolini Neretve kod Metkovica (B ). 

U vrtovima nalazi se var. Sibthorpii (Boiss., Fl. Orient, I. 832; Hal.. 
Consp. Fl Graec. 1 263 = althaea fici/olia Sibth., Fl. Graec, t. 663 non 
L., kojoj valjda spada i biljka, koju je nasao Degen in lit. na Borosnici 
planini u Hercegovini. 

Pleme: Hibisceae. 

[Reich, in Mossl., Handb., ed. II, I, p. LXIII (1827); Benth. Hook., (ieri., 1. 198; Schumann in F.ngl. 

Prantl, Nat. Pflanzenf., Ill 6, 48.] 

6. Hibiscus. 

|L, Spec. pi.. 693 (1753) et Gen-, ed. V. nr. 756; Reich, Fl. Germ.. 774; Endl., Gen.. 982; ■Benth. 
Hook- Gen., I, 207; Schumann in Engl. Prantl, Nat. Pflanzenf., Ill 6, 48J »Sljezika«. 

Sekcija: Trionum. 

[Pers. syn- pL, II, 258 (1807) = DC, Prodr., I, 453 (1824). - Trionum Medic, Malv., 46 (1787M 

1. Hibiscus trionum [L... Spec, pi., 697 (1753); Reich., Fl. Germ., 774 et Ic. fl. 
Germ., V, t. 181, fig. 4860; Vis., Fl. Dalm.. Ill, 209; Beck, Fl. Nied. Ost., 542. 
— Ketmia Trionum Scop., Fl. Carn., ed. II., 44. — Trionum diffusum Moench, 
Meth., 618 (1794)]. U njivama, po ugarima i na neobradenim mjestima. 
Cvate u julu do septembra. 

Bosna: (•Asch. Kanitz 1878) gdje? U dolini Jedovice (B.). Oko Dervente (B.); kod Brfikog 
i Ratkoviiia, na donjoj Spreci (B.\ kod Doljne Tuzle (M.): na Kravici kod Nove Kasabe (I.), kod 
Ivanjske (B.), Vrbanje (Fo.), Banje Luke, BusovaCe (H.), Bihafa, Vedrog polja kao Kitaibelia 
vitifolia po V.) F Velikog Radrda (Boll..); Zaspa, Barakovca (Fo- po V.); kod Orasca sjeverno od 



I 

: 



[391] 215 

Kulen Vajcufa (Schiller); oko Travnika (Fr. Br.\ kod Podlugova i Varesa (Pr-\ r,ko Sarajeva: 
tako kod Toplika, Cengica vile <F.), llid/e, kod vrela Bosne (Gross Kneucken, u dolmi Miljackc 
(M.l; kod Uvea na Drini (B). — Hercegovina: Oko Dreznice (V'.l. Mostara ^M.. Pi.), Trebinja 
<'P. 1878). Pridvoraca. Gomoljana, u Dabar polju kod Bjeljana (V.'. 

Sve sto sam vidio iz nasega podrufija spada u f. ternatus Cavan., Monad. Diss., III. 172. 
t. LXIV, fig. 3 (17871 pro spec: Dc. Prodr.. I. 453 pro var. . Tipnu iormu = f. longilobus [Borbiis 
ii Magy. bot. lap. i 19031 303 = H. trionum Cavan, Monad, diss.. Ill 171, t. LXIV, fig. i|» foliis 
dissectis, lacinia media ioliorum superiornni donga to-lanceola la. paucidentata, bis laleralibus 
lohgiore* nisani jo5 vidio. 

7. Abelmoschus. 

[Medic., Malv.. 45 (1787): Moench. Meth., 616; Endl , Qen.. 983; K. Schumann in Engl. Prantl, 
Nat. Pflanzenf., Ill 6, 49. — Hibiscus sect.: Abelmoschus DC, Prodr.. I, 449 p. p.; Beuth. Hook.. 

Gen., I, 208.] 

Abelmoschus esculentus [Moench, Meth., 617 (1794). — Hibiscus esculentus L., 
Spec. pi.. 696 (1753); Cavan., Monad, diss., Ill, 168, t. LXI, fig. 2; DC. 
Prodr., I, 450). Potjece iz istocne Indije te se goji u Bosni pod arapskim 
imenom »bamiat« radi ploda, koji se cijeni kao varivo, Sto vec" *B la u 
(Reis.. 138) spominje za 2epce i Banju Luku (sr. K. Maly u Verh. Zool.- 
bot. Qes. LIV [19031, 231). Ripac kod Biha<3a (Cureic po M. in litt.). 

8. Gossypiutn. 

[L., Spec. pi. 693 (1753) et Gen, ed. V. nr. 755; Reich., Fl. Germ., 774; Endl.. Gen., 984; Benth. 
Hook.. Gen., I, 209; K. Schumann in Engl. Prantl, Nat. Pflanzenf.. Ill 6, 51. Confer: Parlatore. le 
Specie dei Cotoni (Firenze 1866); Todaro, Prodr. monogr. gen. Gossypii (Roma 1878); A. 
Aliotta, Revista crit. del genere Gossypiutn in Ann. de'lla r. scuola sup. d' agric. Portici V 

(1903.) »Pamufika. bumbak«. 

Gossypium herbaceum [L.. Spec, pi., 693 (1753); Reich., Fl. Germ., 774 et Ic. 
fl. Germ.. V, t. 180; Parlat., Specie dei cotoni 30; A. Aliotta Revista critica 
del genere Gossypium 1. c, 66]. 

Sadila se prije u Hercegovini kod Mostara i Capljine ("M. 1903). O pokusima zasadivania, 
iicinjcnim ii Dalmaciji vec god. 1863., izvjescuje se u Ost. bot. Zeitschr. '1864), 258. Sr. Flora I* 
(1867), 92. 

33. rod: Tiliaceae. 

[.hiss.. Gen., 289 p. p.; DC, Theor. clem., 244.; Schumann in Engl. Prantl, Nat. Pflanzenf.. Ill 6. 
8. — Tilieae Benth. Hook., Gen., I, 228 p. p. — Vazne radnje: Szyszylowicz, Lipowatc in 
Rospraw Wvdz. inat. przyr. Akad. urn. Krakov VIII (1885) i Zur Syst. der Tiliaceae in Engl., 

Bot. Jahrb. VI (1885) 428, VII (1885), 133.) 

TiHa. 

[L. Spec pi., 514 (1753) et Gen., ed. V, nr. 557; Endl.. Gen., 1008; Benth. Hook., Gen.. I. 236; 
Schumann in Engl. Prantl, Nat. Pflanzeni., II 6, 24. Vazne radnje: Spach, Rev. Tiliarum in 
Ann. sc. Nat., ser. 2, II. 331 (1834); .1. Bayer, Monogr. Tiliae Gen. in Abl|. zool.-bot. Ges. (1862) 
3; Simonkai, Harsak (Revis. Tiliarum) in Magy. ak. Math, termesz. K<*1.. XXII 1888), 271; V. 
Engler, Monogr. Gatt. Tilia (Leipzig 1909).) »Lipa«j. 

Sekcija: Lindnera. ■' 

4 

[Reichenb., Consp.', 209 (1828) = Kostel., Allg. med. pharm. Flora, V (1836), 1954; Endl., Gen., 
1009. — Tilioides Medicus, Philos. Bot., II, 53 (1791). — Lindnera Reich., Handb. 303 (1837).| 

1, Tilia tomentosa [Moench, Verz. Baume Weissenst. (1785), 137 po Kew. 
Ind.; Beck, Fl. Nied. Ost., 533; — Borb. in Bot. Centralbl. XXXVII 164. 
Schneider, Laubholzk., II, 386. — T. alba Aiton, Hort. Kew., II 230 (1789); 
Waldst. Kit,, PI. rar. Hung., I, 2, t. 3 (1799); - T. argeniea Desf. in DC, Cat. 
Hort. Monsp., 150 (1813); Reich.. Fl. Germ., 830 et Ic. fl. Germ., VI, t. 
324, fig. 5150. — Lindnera alba Fuss, Fl. Transs., 131 (1866)1, U sumama, 
klancima, na kamenim obroncima do u predalpe (1200 m). Cvate u junu. 



216 



[392] 



Bosna: Li Sjevernoi Bosni na Savi ('Boue 1840), na desnoj obali I 'tie kod Dobrliina, kod 
bemirovea, Orahova na Prosari, na Krivoj giavi kod Novoga (B-): oko Banje Luke, .11.), Gornjeg 
Sehera (C); kod Broda na Savi (S.), GradaCea (S.). izm. Brckog i Ratkovica (B.), oko Dome 
Tnzle (Br.), izm. Donje Tuzle i Breske na Velikoj njivi, Majevici, llitu'6'ci(B.). - Kod Vrnografia 
(F.). na \'elikoi Gomili '(B.). — Izm. Jajca i Bocca u dolini Vrbasa (Lindberg); izm. Kaknja i 
Sutieske (S.), kod ZepCa (B), izmedu Trbuka i Maglaja (R. in litt.). — II dolini Sutjeske kod 
Suhe, Tjentistu (Pr.); u dolini Drine kod Blaza povise Visegrada: kod Dobruna (B.). — Hercegovina: 
("Ascherson 1869). U dolini TeSanice (Blau, Gross. Kneucker), na sumskim rubovima kod Konjica 
Fp.!), Ostrozca i Jablanice i niz rijekn izmedu Dreznice i Mostara (B.). na Porimn iM. in litt ) 
(oko Mostara (Str.); ua Velezu (V., Pi), kod Risna (Pi), Bune, na donjoj Neretvi (B.); na Leotaru 
(B.) i Obivi kod Trebinja (P.). Dosada se malo pazilo na njene iorme. Upadna je v. verrucosa 
[Q. Beck]. Fructibus globosis, apiculo brevi instructs, 7— 8mm longis, dense verrueulosis, appresse 
tomentosis. Bracteis inilorescentiam paulo siiperantibus. Folia nt in typo. Bosna j Dome Drinsko 
kod Visegrada ( e B.). Hercegovina: Na usponu sa Podporima na Rujiste (M. in litt.). — v. sub- 
viiifolia (Borb. in OBZ. XXXVII (I887) I47; isto u Bot. C. B. XXXVII I66|. Bosna: Bania Luka 
(*Fo. 1890). 

Nalazi li se Tilia petiolaris [DC, Prodr., I, 514 (1824)], koja je jos 
dosta malo jasna |sr. Schneider, Laubholzk., II. 386: Fritsch, Neue Beitr. 
. Fl. Balk. V. u Mitt, naturw. Ver. Steierm., 51 (1914) S. o., I7J i u Bosni, 
nije sigurno, ali vjerojatno, jer ovu biljku spominje Borbas [u OBZ. (1894) 
428] kod Siska u Hrvatskoj (leg. J. Richter). Sumnjivo je, da se tamo izjed- 
nacuje sa F. tomentosa v. obliqua [Thiim. u OBZ XXVII. (1877) 334 non 
Host), sto valja ali pobijati, jer De Candolle govori u diagnozi o »foliis 
cordatis*. Po De CandoIIeu (I, c.) je peteljka listu u T. petiolaris '/a tako 
duga kao list a u T. tomentosa samo Vi tako duga. Ako nema druge razlike 
idu srebrnaste lipe juzne Ugarske, Hrvatske, Slavonije i sjev. Bosne samo 
u T. petiolaris DC, jer na najgornjim listovima imaju peteljke, koje su skoro 
uvijek '/s ,a ko duge kao ploha lista, dapace cesto i ty 4 'ili jednako duge, 
ili bolje, T. petiolaris je samo forma od T. tomentosa, kojoj ju je vec 
Kirchn. [u Arb. Muse. (1864) 162] pripisao. U svojoj zbirci imadem doka- 
zala za ovake biljke i sa piodom, koji je tipno razvijen kao i u T. tomen- 
tosa Mch. Da li je osnovano. kako Schneider [1. c. 386 fig. 255/— n] navodi, 
da rod ima pet glavica, sto bi bilo znacajno za T. petiolaris, nc mogu odlu- 
• citi, jer mi tali materijal sa plodovima. Kod T. tomentosa ima manjih, nesto 
kugljasto stisnutih, rebrastih plodova uz normalne plodove, sto je istaknuo 
vec i Lang u Flora (1827) 233 po Reichenbachu (Fl. Qerm. 830). 



Sekcija: Tilia. 

[Reich., Consp., 209 (1828); End!., Gen., 1009-1 

2. Tilia cordata [Miller, Qard. diet., ed. VIII, nr. 1 (1768); Beck, Fl. Nied.-Ost., 
533; Schneider, Laubholzk., II, 372. — T. europaea y L., Spec, pi., 514 
(1753) = T. officinarum III Crantz, Stirp. austr. II (1763) 61 et ed. II, 96. 
— T. silvatica Haller, Hist, stirp. Helv., 1 (1768). — T. ulmifolia Scop. 
Fl. cam. ed. II, 374; — T. parvifolia Ehrh., Beitr. Naturk., V. 159 (1790); 
Reich., Fl. Germ., 828 et Ic. fl. Qerm., VI t. 311— 312; Hayne, Arzn. Gew., 
Ill, t. 46. — T. microphylla Vent., Diss., 4, t. 1 fig. 1' (1802). — 7". sylve- 
stris Desf., Tabl. ec. bot. mus. Paris, 132 (1804j[. Pod sikarom, u lisnatim 
sumama, vecinom pojedince ili u skupinama. Cvate u junu, julu. 

Bosna: Rastrkano. U dolini Drine kod DriniaCe i u dolini Jadra koJ Nove Kasabe (J.); 
kod Kuluzefa kraj Srebrenice (Wettst. po Fri.). Kod Gubina, GlamoCa (Pr.), Kukavice blizu 
Janiida (*S. 1848). Oko Varesa diljem Stavnje i kod Pajtova hana, oko TarCina (Pr.). U jitinoj 
Bosni nije fiesta, tako n dolini Miljacke (B), MosCanice iM- in litt), kod Starog grada (Blau, B.); 
kraj Toplika kod Kobiljdola, na Kukoru kraj Munica kod Pali (M. in litt,); u dolini Sutieske i 
irornje Drine (Pr.). 

Opazene su slijede^e forme: 

typica [G. Beck, Fl. Nied.-Ost., 533 (1892;. — T. parvifolia v. genuina Reich., lc. il. Germ, 
VI, 57 (1844)). Rasprostranieno. — cordifoiia [G. Beck, Fl. Sudbosn. VII in Ann. naturh. Hofm., X 
(1895). 184. — T. sylvestris v. cordifoiia v. major Spach in Ann. sc. nat., ser. 2. II (1834), 334. 
— T. ulmifolia v. major Simk., Rev. Til., 342J. — Bosna: U dolini Miljacke (»B. 1895) i Mosca- 



? 



[3931 



217 



nice kod Sarajeva (M.I. - ovolt/olta fO. Reck, Fl. Nied.-Ost., 533 (18921 = K. Malv in Magy. 
bot. lap.. VII (1908) 221. — T. sylvestris v. ovalifolia Spach, I. c, 334.. — Bosna: Na Trebevicu, 
tako na Orlovcu, Vagniu, dolje do klanca; kod SejnovaCe, cesto na Igmanu i Lipovcu (Staii- 
grad) (*M. 1908). — eriocarpa [Hoffm. po Sim., Rev. Til., 341] — Bosna: Kod Visokog (*Fo. 
1890). — cymosa [0. Beck, Fl. Siidbosn. I. c, 184. — T. parvifolia v. cymosa Reich., Ic. fl. 
Germ., VI, 57, t. 311). — Bosna: U klancti Miliacke kod Sarajeva ("B. 1895). 

3. Tilia cordata-platyphyllos. 

T. intercedens [H. Braun ined. po K. Maly in Magy. bot. lap. VII (1908), 220]. 
Rami annui glabri. Folia media vel magna, supra nitentia et saturate viridia, 
subtus pallida, in nervorum angulis ferrugineo-barbulata, in nervis parce 
pilosa; bracteae in petiolum longe attenuatae. Fructus oviformes, lanugi- 
noso-pilosi. 

Bosna: U dolini Mosdanice, kod Vrela Bosne (*M. 1908). 

T. travnicensis IK. Maly in Magy. bot. lap. VII (1908), 220]. Folia media vel 
submagna ovalia. in basi obliqua supra obscure-intra dilute viridia, in angulis 
- nervorum subferrugineo-barbata, in nervo principali parce pilosa. 

Petioli foliorum longitudinem aequantes vel breviores. Cymae 4 — 7- 
florae. Bracteae pedicellatae — 26 cm latae, folia aequantes vel paulo 
longiores. Fructus anguste ellipsoidei, apiculati, subcostati, tomentosi, 
10—12 mm longi. 
Bosna: Na setalistima u Travniku (*M 1908). 

Tilia ptatyphyllos [Scop., Fl. Cam. ed. II, I, 373 (1772); Beck, Fl. Nied.-Ost., 
534: Schneider LaubhOlzk., II, 376. — T. europaea (t, 6, e L., Spec, pi., 373 
(J753)= T. officinarum I, II Crantz. Stirp. Austr., II (1763) 61 et ed. II, 
96. — Tilia grandifolia aut. — T. mollis Spach in Ann. sc. nat., ser. 2, II 
(1834), 336]. U sumama, osobito u brdskom podrucju do u predalpe (1200 m). 
Cesto pred' dzamijama i u bas£ama. Cvate koncem maja do }una. 

Bosna: Valida rasprostranjena ali malo opazena. Kod Orahova u Prosari (B.); kod Banie 
Luke (Blau, H.); izmeda Pruta i Gradacca (*S. 1848), na Ilincici kod Donje Tuzle (B.) izmedu 
Maglaja i Han Mravic"a, izmedu Mravica i Foce (S.). Na Velikoi Qomili, i na DebeljaCi kod Bihada 
(B.); na Suljazi, Velikom Malovanu; Sator pi. (Pr.); oko Jaica (BI.). Oko Travnika (*S. 1848) tako 
kod.Paklara, Gucje gore, na VlaSiCu do 1100/n (S.); izmedu Kaknja i Sutjeske (S.), kod mana- 
stira Fojnice (S.), oko VareSa (S., Pr.). U i oko Sarajeva, takoder zasadena (H., B.), u dolini 
Miliacke (B ), u §umama Sutjeske, oko TientiSta, MieSajaca, kod Bieljena na^ Drini (Pr.). — Her- 
cegovina: Na usponu na Cabulju pi. 600m vis. (B.); u klancu Neretve vise Capljine (*Blau 1877). 

Od mnogobrojnih forma opazene su do sada samo ove: 

spectabills ]Host in Endl., Cat. hort. Vind., 264 (1842); Borbas in OBZ. (1889), 363 pro spec. 
— T. coraltina Host, Fl. Austr., II, 59; Simonk., Rev, Til., 333 non Ait. Bosna: Kod stanice 
VogoSCe na Bosni (*B., 1895). — bosniaca [G. Beck]. Folio grosse bisqfrata, dentibus 1—2 ui in* 
T-vitifolia vel T. corylijolia produce's majoribus. Inflorescentia pluriilora. Fructus inagni, — 10m/n 
longi, globosi, costati. Cetera exacte ut in T. spectabili. Bosnai U muslimanskorn groblju naAli- 
fakovcu u Sarajevu (M.I). — mutabilis (Most. Fl. Austr., II, 60 pro spec; Simonk., Rev. Til-, 334]. 
Bosna: U klancima Miljacke kod Sarajeva. osobito kod Starog grada (*B. 1895); kod Svrakina 
sela, u dolini MoSdanxe (M ). — praecox (Host, Fl. Austr., II, 60 pro spec; Simonk, Rev. Til-, 
335]. Bosna: Na VuCevu viie Cureva nefsi (*B. 1895). — obliqua [Host'in Schmidt, Ost. Baumz., 
IV. t. 224 (1822) et Fl. Austr., II. 60 (1831) pro spec; Simonk., Rev.Tilj, 335. — T. flava Wolny 
u Roch. PI. Banat. rar., 2 (1828); 331 in Reich, Fl. Germ., 830 (1832) 'fide Ic. fl. Germ., VI, 601. 
Bosna: Kod Travnika (S. po 'Simonkai, Rev. Til. 331, kao T. /(ova); u klancu Sutjeske (B-). 






16 



IB 



FIopHJeKJio npaBOCJiaBHora Hapo^a y cjeBepo3anaflHoj 

Eochh. 

ripHonhMO 
B.'TaAHCJiaB Ci<apnh. 



Beh oAaBHo 3HaMO 3a TpaAnnHje HeKHx nopoAHna y cjeBepo3anaAHOj Bochh, 
no KOJHMa cy OHe Aorajie H3 xepneroBaiKHx, npHOropcKHx h CTapocpoHjaHcKHx 
KpajeBa. Te cy TpaAHnnje MyrHe h nejacHe, a CTapocr hm ce y onhe HeAa HHKaKO 
OApe^HTH. C rora HcnpBa HHjecMO TOMe AaBajin HHKaKBe BajKnocra, CMaTpajyha 
Tpa/tmpije nyKHM KOMGnnanHjaMa, mkbhx y napoAy HMa Miroro, Ajih cmo ce aoh- 
HHJe no CHryprajHM 3nanHMa none-ira cse BHme yBjepaBaTH, Aa rpa^HUHJe HMajy 
pea.'iiior TeMea>a. Mh cmo HanuiH HecyM&HBHx 3naK0Ba, Aa npaBOCJiaBHH HapoA, 
ano h He caB, a oho aoophm ahj&tom hhjs ayroxTOH y cjeBepo3anaAHOJ Bochh, Beh 
.loiiuha.K c AaJieita jyra. CaMo HHjecMO 3Ha.nH cnrypHO K&Aa ce H3BpmHJio npece- 
ieibe. Yoihjih cmo nojaBy b&jthkhx Maca npaBOCJiaBHora HapoAa Ha AaJiMaTHH- 
r-KHM h xpeaTCKHM rparnni;aMa OAMax thm cy Typua y3&UH BocHy. 3HajyhH Aa npa- 
BocJiaBHora ejieMeHTa npnje TypaKa mije Ohjio y thm KpajeBHMa, ochm nemTo Bjia- 
Xa, kojh ce jaBJbajy paanje, npnpoAHO je 6h.uo mhcjihth, Aa ce npaBOCJiaBHH HapoA 
nojaBHO y cjeBepo3anaAHoj Bochh bojbom hjih ao3bojiom TypaKa. THMe je 6hjio 
pnjeraeHO HHTaae KaAa ce AooejiHO npaBOCJiaBHH HapoA. YHHrnaBHiH y cTBap 
A,v6.ibe mh cmo nam.uH pa3HHx AOKasa, 113 kojhx ce A a #e ^aiubyTHTH nopHJeK.no 
Maca h nojeAHHHx nopoAHua. Ta fceMO HCTpasitHBaaa oah'ocho MeTOAe Haniera 
paAa H3HHjexH npnje Hero nrro npefceMo Ha cnen.Hja.nHH aho -_t. j. Ha nopHjeK.no 
napoAa y nojeAHHHM KpajeBHMa cjeBeposanaAHe BocHe. 

Ilpn HcnHTHBaH>y nopHjemia npaBooJraBHOra HapoAa itcnHTHBaH HMa jeflHO 
Hn;a3Ho cpeACTBo, Koje My (pajra koa HapoAa APyre Bjepe| ochm KaTOJimca no 
hcichm KpajeBHMa ^aJiMannje h Xepn,eroBHHe. To je rpcho HMe. .UpAyme kpcho 
hmc Kao A0Ka3 HHJe anco.nyTHo curypHO, HaporaTo He ona Kpcua HMeHa, Koja cjiaBe 
BejiHKe. rpyne nopoAHna, Kao niTO cy cb. JoBaH, "Bypah, ApxaHheo, HnKOJia h Cie- 
cpaH. Ajih cy AocTa noy3AaHa oHa KpcHa HMeHa, uito hx cJiaBe Maae rpyne nopo- 
;uma, Kao nrro cy cb. CaBa, Bepnre, TpnipyH, JIa3apeBa CyGoTa h t. a. 

y Hapofly BpnjeAH MHmjbe&e, Aa je jeAaH oa cHrypnax ApKaaa 3a cpoactbo 
Mehy pa3HHM nopoAHnaMa h.hxobo hcto kp'cho hmc KaAa ce rAJe Hahy 
TaKBH, HHane noniyHo Heno3HaTH h Tyhn jj>yAH, h KaAa ca3Hajy Aa HMajy hcto 
KpcHO HMe 30By ce poharrHMa. y MHorHM (5h CJiyiajeBHMa, KaAa 6h ce 3a KpBnHM 

16* 



220 [2\ 

cpOflCTBQM Mor.10 Tparara CHrypHHJHM nyTe\i n nnyrj.-ininijnxi cpeACTBHMa, h 6bw 
onpaBAa-Ho OBaKBO HapoAHO Miuiubeite. A. in 6h ee y .\nioro Bimie ejiyiajeBa ncno- 
CTaBH.io. ffa hcto KpcHO H\ie He 3HaHH h :iaje,iHH'ii;o kobho cpoACTBO. y OHHM 
oCjiacTHMa, r,ije je naeiiencKa opraHH3an,HJa ca cbojhm kpbhhm h eKOHOMHHic Be- 
3aM& jom y -iBpcroM daay, 3ajeAHHHKO upciio rate je Bpjio x iecTo AOKa3 3a KpBHy 
sajeflimny. Bcjiiimo bpjio necTo, jep hh Ty, Kaico je y Miioro cjiyiajeBa AOKa3ano, 
HHje icpcuo hmc Hinjio yBHjeK y CBaKoj nopoAinui h opaTCTBy HenpoMiijeH>eno e ko- 
jteHa Ha KOJbeHo. y nponuiocTH nopoAHua h 6paTcxaBa cy HCKpcaBa.iH pa3HH 
y3pon,H, kojh cy chotjih Ha MHJeibaae Roches HMena. Koa Kyni cy h. np. siaH>a 
TipaTCTBa no Herai nyx MHjeH>a,>ia h wraBy h npecuiaBy c pa3Jiora. hito cy xTJejia 
ysHMaiteM cnase jaiera CpaTCTBa, Aa My ce jane npnjbyOe. y JI,po6H>aKy je. ao 
civopo 6ho oOnnaj, Aa ii-ieMeHCKH yjbea Mopa ckibhth imeMeHCKy ApoOaaiKy cuaBy 
cb. Tiypha, a CBojy je Morao aphkith Kao HpHGayry. K'aAa Aaiuie hh y oojra- 
ith.mm MBpcTe n.neMeHCKe opraiiH3anHJe HeMa cTaanocTH y HanubehiiBaiby KpcHora 
ltMona, joiu je Maibe Mbae 6hth ApyrAJe, rAJe HeMa ohhx Be3a, ihto MehycoOHO 
ne3yjy "iJianoBe jeAne 3ajeAHHne. 3a to naHvia3HM0 cByAa na cBjeace rparoBe npo- 
i\(HJeH.eHHX KpcnHX cJiaBa y cuopoj h pamijoj nponuiocTH. 

KaA ce aaKJie He MojKeiio" noysAara y cTa.iHOCT kpchhx HMeHa He moskcmo ce 
hh noc.iV/KHTH H>HMa npH Tparau>y 3a nopnjcK.ioM cTaHOBHHniTBa. Koja je kophct, 
aKo h. np. naheMo y paaHHM icpajeBHMa KprnaaRa, kojh GJiaBe HCTora cBena, KaAa 
irajecMO _cnrypiin, Aa hm je KpcHO HMe CBHM8 h.jth 6ap BehmiH ooraio y HanmeA- 
ctbo oa AaBHiix BpeMena, Beh MopaMO ca b<yihkom cyM&OM noMHnijbaTH, Aa cy 
Kpo3 cToniHe roAHHa MHOre nopoAime H3MnjeibaJie CBOje nape upcne cjiaBe. Hapo- 
'iirro KaAa 3h,imo, Aa je npoMjena nacejba uecTo npoy3po'JHJia h npoMJeny Kpcnora 
HMeHa. Kpciro 6h hmc Mor.uo noc.iyjKHTH Kao AOKas y c.iyiajeBHMa, y KOJHMa ne 
Ohcmo pe(p.ieKTOBa.:iu na HcnirrHBaibe AfiJieite npouiJiocTH h neKiix AaBHHX Mnrpa- 
HHJa, Beh fin ce orpaiiHiH.iH na BpnjeMe oa 3aAH»nx 100—200 roAHHa. y obomc 
c ■■iy , ia jy je ycnoMeHa o npoMJeim hjih CTa.nnocTH i.pcimx HMena jom kojihko tojihko 
CBJeHta. Ty kocho HMe Moase pacsHJeTJiiiTH neKy H3&iHJehe,uy ycnoMeHy o nopn- 
jeKJiy CTaiioBHHUiTBa, aico ce ycnoMeHe Ha npehamiby aomobhh,y h 3ambyinH, kojh 
ce AaAY H3BecTH hs HCTOBerHOCTH kdckhx crasa, caaacy. Ho aico ce paAH o hchh- . 
THBaiby npoui.iocTH Ay0.ibe cTapocTH, oHAa MopaMo Kpcno HMe Kao AOKa3 cKopo ca- 
cbhm luoanHTii. jep y TOMe CTyiajy HeMaMO HHKaKOBa 3Haica hh CHrypnocTH, Aa 
je KpcHO HMe jeAHe nopoAHH,e H>eHO AaBHO HamjbeACTBO. Ta HecHrypHocT HaM 
0Ay3HMa MoryhHoc? A0Ka3aTn. w jeAHa nopoAHua boah nopnjeK.io H3 neivora 
Kpaja, y Koste cy h AaHac Ha.ia3e Kpnnbann. kojh ciaso hcto. iiito h .OBa nopo- 
AHn,a. 

Ajih HMa APyro Henrro, mro naM Ao»BOJbaBa, Aa ce y kdcho HMe Kao AOKa3H0 
cpeACTBO MO5KeM0 noy3Aara. Ako Kpcna iiMena. KaKO je pe'ieHO, HHjecy hbdcto 
Be3aHa 3a nopoAime h 6paTCTBa, ami cy, aKo h He Bp.no mocto, BesaHa 3a ceaa h 
o6.nacTH. CBaKaKO y Miioro npH,THKa iBpnxhe Hero 3a nopoAHn,e. TTpHMjepa paAH 
HaBeuiheMO Jlynra-Aan Kao KpcHO HMe y HHKnraHKoj ^ynn. Beh BHine cTOTHiia 
roAHHa HMa icaKo JlyHHHnrranH Ao-iase 113 HHKUiHhKe 3vyne y APyre KpajeBe. Aaiuie 
je Jly^HH-Aan kao kpcho HMe y JKyira cTapnJH Hero 11 HajcTa.pHjn HHKnrahKH 
. AouiJbaK y ApyroM KOJeM itpajy. OBaKBux npiiMjepa H&a BHine. l Ihhh ce, Aa cy 
Be3aHH HapOTHTO 3a Kpajese jaie HJieMencKe h 6paTCTBeHe opraHHsaipje- Ajih 
he hx 6hth h ApyrAJe. 



ffl 



221 



KpcHo hmc i;ao aoKaano cpeACTBO Aooiija OBHM uehy BasKHOCT. Ho uouito 
mii mijecMo y cTa.H,y yTBpAHTii ko.ihko je crapo KpcHO hmc y komc Kpaj.y. MoaceMo 
re Ha ibera ocjiohhth caMo y iickhm cnyjajeBHMa, Kao ihto je Jlyinn-.inii y Hin;- 
innhKoj JKynn, "BypbeB-Aan y flpoOibaivy, IIiiKO. T b-,iaii y KyiHMa h BpaToiioatHhHMa 
h t. a. Ajih KpoHO HMe Kao AOKaaHO cpeACTBO MosKe nocjiyjKHTH iinau ii to y ohiim 
(■.lyiajeiiiiMa, rAje ce uome rohohhob&eh ca Apyrn.\i AOKasnMa. 

Meljy ApyuM AOKasHMa 3ay3HMajy npBo mjocto nopoAHTHa npesHMeHa n on.i 
Mjecua HMCHa,- KOja cy nocTajia oa nopoAHrnrix iipe3ttMena. KaAa ce npeaHMeHa 
ySHMajy icao AOKas 3a HCHHTHBajbe nopnj eiuia CTaHOBHHinTBa, He Mory ce 3a Taj 
nocao ynoTpedHTH ©Ha, Koja cy nocrajia oa najoOHHHHjHx jihiuhx HMena hjih oa 
iiaj'iemhHx 3aHHM.aif.a, Kao nrro cy 11. np. pa3Hii JoBaHOBHRH, IleTpoBHhH, KoBa- 
neBHhH, nonoBHhH. CaMapnnjHH h t. a- 3a HcuHTHBaBbe ce Mopajy y3eTH caMo 
pefca h neoforaiHJa npe3HMeHa, Kao hito cy oHa, ihto cy H3BeAeHa H3 CTapnucKHx 
jibtshhx HMena hjih Apyrnx cTapHHCKHX pHjenn, Koje nnjecy Bnuie y ynoTpeCu hjih 
ce t.v jy pnjeTKo; Aajse HMeHa, Koja cy Ty^HHCKH npeBo-AH cpncKHx HMena h 
piijeTH, HapoiHTO TypcKH npeBOAH, h y onhe TyrjHHCKa HMeHa; npe3BMeHa H3Be- 
AeHa oa HMena c&na, oSjiacra h HapoAa, QAaKJie cy HeKan.a Aoce.rajie nopoAHije. 
Ako ce caMo Tannnje npoMaipajy Tonorpa<J>cKa HMena BHAJehe ce, Aa HMa neBJe- 
poBaTno BejiHKH 6poj onaKBHX HMeHa, Koja cy THCTa npesHMena hjih cy H3BeAena v 
oa h>hx. Mowe ce pehn, Aa je cnopo CBaica nopoAHHa hjih oparcTBO, noje je Kpo3 
Riiiue 3aAH.Hx CTOJbeha jKHBJeao y ROMe Kpajy MaKap icpaTKo BpHjeMe, ocraBnjio 
ipara oa CBor 6opaBi«v y TonoHOMacTHirH Tora Kpaja. Mh ce AaHac cycpeneMo ca 
reorpa(pcK«M HMeHHMa, Koja ce cnoMHHJy y HauraM HajcTapnjHM hctophjckhm cno- 
MeHHAHMa. Obo je A0Ka3, KaKO cy cTapa nena HMeHa. OBaKBa reorpacpcica HMeHa. 
CHMa H'y KOMCHHaHHjn ca ApyniM AOKa3HHM cpeACTBHMa, Mory oajihtoo nocjry- 
jRBTH npn HCHHTHBaay npoui.iocTH jeAHora Kpaja c oC3HpoM 11a uopujeKJio cTa- 
lioHiiHiiiTBa. BaBehn ce HcnHTHBaReM OBora rrHTaaa nanJiasHJiH cmo necTO Ha 
ncra npe3HMena y pa3HHM jeAan oa APyror Bpjio yAaJbeHHM KpajeBHMa cjeBepo- 
3ana;iHor AHJejia BajncaHCKor IIojiyocTpBa. TaKo n. np. HMaMo Ilabene y BnjiehKHM 
PyAHnaMa h y cjeBepHOj JJajiMaipjn; ApAOMejbe (ApAOMHJie, XapAOMHJie) y Ky- 
■uiMa h JbyoyniKoto KOTapy; BpasKorpHije (BpajKerpMn,e) y BpHOJ Topn, Orapoj 
C'pGHjn h HCToniioj CpGHJH; MoTHKe y flpoOibaKy, YHHy h boa Baae Jlyice. OBa 
1 y HMena necyMH.HBH 3H8K," Aa je jeAn itpaj, rAJe ce t*kbo rate Hajia3ii. Aaot 
HacejbenHKa APyroMe Kpajy, rAJe-ce. to hmp TaKoijep naJia3H. 

KaKO ce SKHJiaBO Mory OApafara neKa npe3HMeHa, a KaAroA 3ajeAiio c BbHMa 
n KpcHa HMeHa h.hxobhx nopoAiina, ocBHJeT.iHheMo HeKHM npHMJepHMa. y eje- 
nepo3anaAHOJ Bochh HMa Bpjio pa3rpana ia uopoAHAa J[pjbane, Koja CJiaBH 
<■ if TpmpyHa, To hcto npesHMe Hajia3HMo Kao HMe jeAHora cena y A36yBO- 
bhhh (CpGnja). y cpoHJancKoj oCJiacTH Ko.ny6apn HMa y Asa c&na, BaOajnhy n 
Ko3.THnHny, AOO&JbeHHKa hs a36yKOBHTKHX T^pjbana h cjiaBe cb. TpH(pyna, ajm HMajy 
APyra npe3HMOHa. H3Meby a36yKOBaTKHX flpjbana h ohhx y cjeBepo3anaAHOj Bochh 
HMa Kao CBe3a oneT nopoAHHa JJpJbana y hctohhoj Bochh y oCjiscth njiaHHHe Ko- 
H>yxa, a.ui cy obh KaTO.THHKe Bjepe 1 ). 

flpyrn npHMjep cy Manype y cjeBepHoj JI,aiMaHHJH h cjeBepo3anaAnoj 
Bochh, kojh cjiaBe cb. Apxan^ejia. HopoAHHa je Bp.no paarpaHaTa, nrro je ao- 

') OBy nopoanuy cnoMHite Podlimbarski ycBoite poMaHy Gospodin Franjo (Zabavna knp- 
nica Matice Slovenske XXV.) Ha CTp. 160. H 161. Hmbmo 03(5Hana paajtora BjepoBaTH. «a HMe mije 
H3unuiJbeH0 h ai»o ce cnouiiae y jeAHOM pouaiiy. 



222 |41 

Kaa sa ifaeHy BeaEsy cxapocr y obhm KpajeBHMa. Ha ApyroMe Kpajy, lajieKo rawo 

y BpaTonoJKHhHMa, cnoiiHibe EpAeJbanoBiih (Haewba cpnciuix 3e^ajba kh>. VI.) 
neK,y CTapy nopoAHuy M a ny pe-Je.i asu h e, kojp unine HeMa, a.ui joj or 
rnoMeH caiyBao y HapoaHOM npeaan.y. Cb. ApxaHfye-ia fvi.iBe n .lanao y Bparn- 
HosKHhHMa cTaiiomranji ceaa JlyroBa. II Bacojcmihii cy Apxaii}je.'ioBiiiTann. a 
no3naTo je, Aa je anxoBa dapa nocTojOmia y JIhjpboj Piijouh, flaiuie x HenocpeA: 
iioj 6,iii3HHH AanaiiiH.c dpaTOHOHoihKe of>.;iacTH. .Ha ochob.v npeaHMena h Bpcaora 
HMeHa MO/KeMO ca bcjihkom BjepoBaTHomhy tbpahth, ;ia cy fiocaHCKe Mauype no- 

pHJeiUIOM H3 Bpa-TOHOJKHha. 

H3 HaBeAeHHX npHMjepa ce bhah, Kaito ce hs iipe3HMena h reorpacpcKHs 
HMena, ocoChto ai<o ce join AaAV hotbdahth kpchhm caasaMa, .wav hbbccth aoct.-i 
iio\'3AanH 3aKJby i rnH o nopajeKJiy hckhx nopoAHna. JIoAynie QBaicBH npHMJepw 
HHjecy Mnoro6pojHH. Ajih mh HMaMo npn pynn h Apyrnx AOKaBHHX cpeae/raBa. 
Aa AOKaa«eMO nopnjeKjio, aico hp. nojeAHirax nopoAnna. a ono 6ap Behnx rpyna. 

Bp.no cy BaiKHH 3a A0Ka3HBan>e, nopeA HMeHa, h Apyre pHjenn. naaHBH 3a 
pa3He. reorpacpcKe oojeKTe hjih APyre npeAMere. HMa neKHx pnjeiH, itoje ce nyjy y 
ABHje yAaaene o6jiacTH, a roe nyjy ce y o6jiacTHMa, Koje cy Meby foHwa. y AJeiy 
HaceJba cpncKHx seMajba naHjia3HJiH cmo Ha pHjew, itoje ce nyjy y Kpa- 
jeBHMa jyjKiHo, jyroHcToiHO h hctohmo oa BocHe h XepneroBHHe, a o6jih}kh»h AHJe- 
jiobh Bocae h XepneroBHHe hx hc noanajy. Ajih ce Te hct© pnje*iH najia3e y 
cjeBepceanaAHOM Kpajy Bochc OnasHJin cmo h npHfiHJbejKHjm obp pHJe.'in: TOiai;. 
6 y 6 a h>, peKaBHija, 6 6 h j a (hjih 6 6 .1 h j a). 6 y j a a j e ji a x, n a t p a 
(h a t p h h a). 

T o h a k je Ha3HB 3a H3Bope, kojh Teity na JiyAy hjih ojiyK. HHaie ce oBa 
Bpcm H3Bopa 30Be lecMa. Pnjen ce ynorpefijbaBa, koothko HaM je no3HaTO, Ha npo- 
cTopy oa Kyia npeKO TIoTapja h nojiHMJBa cBe ao Kanepa h Kojiyoape. y Xepnero- 
bhhh h ropitoj BooHH ce pnjen ne nyje, ajm je y ynorpeoH y nnjejiOM cjeBepo- 
sanaAHOM Kpajy BocHe. 

By6an> hjih 6y6a/H je TaKoijep naaHB 3a jeAny BpcTy H3Bopa. y H6py ce 
oyfiaeM 30Be HSBop, kojh je orpaljeH h hokphbpih AacKOM hjih hjiohom.. Kao HMe 
nojeAHHHx H3Bopa ynoTpefijbaBa ce necTO y H6py. TeMiiHhy, Kanepy, GnorpaACKOj 
OKOjiHHH h y MjiaBH. y ropH>oj Bochh H y XepHeroBHHH oe nojaBJbyje, kojihko HaM 
je nosHaTO, caMo ABanyp; y TpecKaBHHH C.iH3y BpaTJia h y BeJiemn koa HeBecHBHt, 
Ajih ce necTO jaBJba y cjeBepo3onaAnoj Bochh: y Ochh>oj (TemaH>CKH Korap), Jbera- 
h>oj (npn>aBopcKH Korap), H3HaA JIy6vn,e, y Janpn koa Cyxaie (hobckh Korap), H3- 
aaA yHaHKor Bprona h koa KyjjeH-BaKycfca x ). 

PeKaBHAa je y KojiyCapn h ITojiropHHii naanB na neite hotokp. Y CTyAHJn 
Ko.iyGapa. h HoAropHHa (Hac'eJba cpncwix seMaJba TV.) ctojh na CTp. 418. obo: 
»Koa HjraHHiHCKHX ce.na HMaaa cy y AomnnaMa peKaBHua, rAJe cy h Kyhe, hjih no 
no njiaiHHiHCKHM KocaMa.« CjeBepoaanaAHa Bociia ne nooiHaje OBe pHJeiH. ajm HMa 
y 6JIH3HHH Bajte JlyKe jeApa ceocKa onhima, Koja ce 30Be PeKaBHne. 

B 6 h j a hjih 6 6 ji h j a 3nanH y Ko.ny(5apH h noAropHHH Heny BpcTy Bpjio 
CTapnx rpoooBa. OnHCHBan Kaiy6apcKe oC.iacTH pa3JmKyje 6o6nje oa TyMyjia, a.iH 



*) Ha HeRHK MJecTHMa ce OBaRO 30By H3BopH, a Ha Apynm bhcobh. Kao hsbopcro irae 
aonaaH EyoaH> OTanyT: y JanpH Ron Cyraie h y Ochh>oj. H3nan OBe ofiaacTH, a^H unan y cje- 
BepHOj Bochh Haaa3H ce ByOaa Kao itaBopcKO HMe y OpiaHCKOM KOTapy H3Met)y Ao&e CKaKaBe 
h IIopeGpHna. 






I 

[5] 223 

lie Kfi-Ke itaKBe cy Oooiije. II auo #aiue Gofiiije HHJecy hcto uito h t,v.\i.v.mi!. .vtopa a,a 
cy hm y iieMex c-iirnie. linage ne pasyMHJeMo k3.ko 6h ce h HHMe 6h ce GoQHje uorJte 
iicTahn y cbojoj oKo.iimn, ^a ce Mory pa3a3HaTH. Hhmh ce fla je pnjen poMaHCKa h 
Mopa ana'iHTH hciuto uito je hckohhjio, Ha(5y6piKio, 3a to h y3HMa.Mo, m cy 6o6Hje 
neKa. BpcTa TyMy.ia. HcTy OBy paje'i HMaMo Ha apyroM Kpajy y 3Jia^eH>y x'pna, ro- 
Mii.ia. Kao mie reorpaipcKHX oSjeicaTa AO,ia3H GooHja y AoH>eM #para^eBy, Kojry- 
6apn h y Kanepy. y XepneroBKHH h y ropaoj Boohh neMa OBora reorpacpcKor 
HMeHa 1 ). a lraje HaM pHjeM no3HaTa hh H3 oOHiHora roBopa y thm KpajeBHMa. Meby 
thm y ejeBepo3ana,HHOJ Bochh ce nyje pnjea 6o6nja y 3HaHen>y, KaKO cmo ropH 
peKjiH, xpna. roMHjia. Kao HMe reorpaipCKHx o6jeKaTa iRajia3H ce 1 pnjen y obhm 
KpajeBHMa h y cycjeACTBy na BHrae Mjecra: y Ko3apn njiaHHiHH H3Hafl cena HBaacRe, 
y IpMe^y iraHa,n, Tyic6o6Hje, y rep30By, HSMeby CpneTHn;e h KneKOBaie, H3Meby 
rpaiana h Bcthr© ITonHHe, cjeBepHO or njiaraia, cjeBepHO oa MaHacrapa Kpyne y 
,H,a.iMaHHJH. 

B y j a fl je oho 6wa>e, Koje ce y ppymw KpajeBHMa 30Be nanpaT. y obom ssa- 
"WH>y ce pHJei yncrpeCwbaBa y ropaeM h JXomea .ZtparaieBy h y Ko.Ty6apn. Be3 
cyMH* ce ynorpetwbaBa h no flpyrHM KpajeBHMa sanaAH© Cponje. XepneroBHHa h 
jyjKHa Bocna ynoTpeOjBaBajy pnjei nanpaT. Ami y cjeBepoaana/poj Boohh h© 
3Hajy sa nanpaT, Beh to oiube 30By 6yja^. 

Jejrax hjih JenaB Kao reorpa<pCKO HMe ,n,0Jia3H y KoJiyCapn, JleBny h 
BHHierpajicKOM CTapoM Bjiaxy. y XepneroBHHH h cpe^H>oj Boohh neMa tot HMeHa, 
;iih HMa jeMH Jciax y ycopn ko^ Terniba. 

TapoM h.ih HaTpoM 30By y cjeBepo3ana,flHoj Boohh 0Hy cnpaBy, Koja 
ce y APyrHM KpajeBHMa 30Be CTam hbh pa3(5oj. y BpaTonosKHfeHMa to 30By h a- 
t p h n, a. 

Ochm obhx pHjenn HMa h ppyrsx jiHjajieKTCKHx ocooHHa, Koje Hac ynyhyjy 
Ha 6.iHJKy cpoaiHocT napo.ua y cjeBeposanaflHOj Bochh ca HaponoM y 3eMJtaMa, nrro 
.leaie on BocHe h XepneroBHHe jyroncTOiHO h hctotho. OnasnjtH cmo oBe SHjaJieKT- 
CKe HCTOBeTHOCTH: CKpahHBaH>e p h j e h h HcnyniTaaeM KpaTKHx bo- 
k a ji a, ynoTpeGynapTHninnacaiHacTaBKOM t MjecTO n a p t H- 
H h n a camacTaBKOM h h jora no eeicy roBopHV oco6HHy. 

Hapo& cjeBepo3anaziB:e Bocne Bpjio <iecTo CKpahyje pnipiH HcnynrraibeM KpaT- 
khx BOKa.ia. Mh HHJecMO y crafty KOHcraTOBaTH y kojihko Je OBa roBOpna ocoforaa 
y oonqajy H3BaH Bocne h XepneroBHiHe. Ajih cmo y TonoHOMacTHnH Heunx cpoHja-H- 
ckhx h npHoropcKHx KpajeBa Hamjra Tparona. TOMe. TaKo h. np. y JIpoCaaKy miajy 
opua Be,nHKa h Ma.ua ,H!ecMHpiHHn.a. CBaitaKO je pHJe^ H3B©AeHa o^ HMeHa 
,T,ecHMHp h Tpe6aoia 6h r.nacHTH J^ecHMHpiHHua. y Kanepy (Cp0nja) ce jeaan ^ho cejia 
TTTTaBHne 30Be BosKAapeBan, kojh 6h. noTnyno .H3roBopeai, TpeCao MacHTH 
BosKH/iapeBan, *), Hapo^ cjeBepoaanaflHe Bochc KaKo je took peneHO, CKpahyje Ha 






*) y HpHOj Topn. kojihko HaM je no3HaTO, miajy flBHJe BoCnje. JeflHa je ropa h cejro H3Meby 
IIpHOjeBiiha PnjeKe h Topaera BjtaTa. flpyra je y Onyraoj PyflHHH y HJiaHHHH TporaaBy Ha rpa- 
hhuh raTa^Kor KOTapa. 

') ELuaMo jom jeaaH npmnjep on npyre Bpcie CKpahHBaH.a. n. MpkobhIi y cbojoj CTyflHJH 
Cpefltte UoJiHMJbe h IIoTapje (Hacen>a cpn. aeuajba I.) cnoMHtte Ha CTp. 304. rpafl Jaraa noa nna- 
hhhom Enheif h y npHMjeji<5H HaBO^H, r& ce Taj rpaa y jeaHOM (pepuaHy Ha3HBa RmuhawKH 
Tpi.li- Ho tom6 je HMe njiaHHHe Bnha rJiacHJio y CTapHJe «o(5a Bnxah. Hcth je caynaj ca rpa^ow 
BhiJipm hjih BnxaheM y Bochh. Hapo/i ra 30Be h Bnh. A Taj hcth o6,ihk naco/ui no cnoMeHHnasia 
h JIonamHh y Ajejry Bihac i bihacka Krajina Ha CTp. 30. 



224 [6] 

hcth HaMHH, na ce ii. up. 'iyje Ma.mo nu h MjecTO Ma.iuuuuul., Mean a njeoio 
Mauiiia, Oihko Mjecro OncjeiKo. 

CnoMenyheMo join cK-pahHBaibe pHje'in HenyiamfteM rjiaca p. y Ka>iepy hm.i 
CaMannna Opmma MJecTO CaMapuHua. y cjeBepoaanaAnoj Eochii HMa M a- 
■i e t a MjecTO MapneTa. 

3a naprnuHne ca nacTaBicoM t MjecTO ohhx ca HacraBKOM h ii.Ma.Mo H3BaH 
Boone h XepneroBHHe caMo je^aH npHMjep H3 JbyOnha y Cpnuju. r;ye ce je^au 
H3Bop y caiy OcTpoj 30Be II o k .t o n h t h H 3 b o p *). A,ih cmo onasHJin y . ihtp- 
l>a.TypH, #a cponjaHCKH nHcnH ynoTpe&ibaBajy napTHHHii ca HacraBKOM t Henihe Hero 
ce to nyje y jkhbom roBopy XepueronHne h BocHe ochm oocancKHx cjeBepoaanaA- 
hhx KpajeBa. y cjeBepo3anaAHoj je Bochh OBaKBa 3aMjena Bpjio necTa, tc ce nyje 
MecTo c a k p h t MjecTO canpHBeH, KynHT Mjecro k y iijb e h, otbopht 
m jecTo t b p e H. 

HapoA cjeBepo3anaAHe BocHe Bpjio necTO ynoTpefwbaBa npHAJen npjben 
MjecTO itpseH. Ha ApyroM Kpajy hmsmo ce.10 HpjbenHne koa HireBajba h 
D, p jl e h h y cpe3y KOJiyoapcKOM OKpyra 6eorpa,iCKor. 

y OpAHMa H3Me^y Ban>e JlyKe h Kjbyna y Bochh nyje ce Mynino HMe JI y j 
H3Be,neH0 oa HMeHa Jlyica. HHane koa npa.BocjiaBHor napoAa BocHe h Xepnero- 
BHHe HHje HaM H03HaTo oBaKBo HMe, ochm BniuerpaACKor CTapor Bjiaxa. y TOMe 
Kpajy HMa jeaaH hsbop JlyjOBa Bo^a. OnHciiBai Tora Kpaja nspiriHO naBOAH 
tom npHJiHKOM, Aa je HMe Jlyjo hcto hito h Jlyna. 

y KciyCapcKOj IIoAropBHH ce jen.Ha rpa-HHHHa pnjeKa 30Be n e n. k a. y Bap- 
iiapcKOM Kpajy HMa cejio IleHica. Pnjen je H3BeAeHa H3 pHjenH neh = KaMeH. 
cTHJe-Ha, na 6h noTnyno o3roBopeHa r.racina ITehcKa. Obo ce Haj6o.i>e bhah no 
TOMe, hito y TOMe Kpajy HOBJeKa H3 neHKe 30B,v ITchaHau. IiHane je roBopua oco- 
6nHa, Aa rpyna r.iacoBa fcc Aaje raac n, HeofiiniHa 3a CBy BocHy h Xepn,eroBHiiy. 
Hh 3a cjeBeposana/niy Bocny ne 3H3mo BHme hh jeAHor npHMjepa. Ajih je obo 
cTananbe MacoBa Bp.no ofiinrao y ropaeM U0.1iHM.jby h noTapjy h y jyT03anaAHOJ 
Cd6hjh«). 

Jom Aa naBeAPMo osaj npHMjep. y cjeBeposanaAHOj Bochh je Bp.no necro 
reorpaipcico HMe C n a c b h n a, C n a c b h h e, C n a c b h hi t e. KaKO cmo pa- 
3yMjaiH HMe .lORa-inTeia je aohmo OTyAn. hito cy na thm MjecraMa ApacaHe 
noJBCKe MO,'iHTBe. Hnje HaM no3HaTO, An • in ce pnjen h Aanac join ynoTpefijbaBa 
y obom 3HaHeH.y. IIo ocTa.ioj Bocnn h XepueroBHHH iieMa obhx HMCHa ochm 
jeAtfora, kojhm je 03HaieH jeAaH aho njiaHinie TpecKaBHne. Ajih je obo HMe, C n a- 
c b a *r a, nnaK Henrro ApyKinje n mowio je nocTaTH oa Mynnoora HMena Cnaco. 
y ofiJiacTH Ko,ny6ape h noAropnne HMa y cany PooajaMa jeAa>H H3Bop, kojh ce 30Be 
CnacoBHHa, a y CcorpaACKOj okojihhh ce aone thm hmchom jeAHa Maxajia cana 

.IlHCOBHha. 

IT ynopeJ)HBaH.e npnBpeAHHX nooiona Aaje noySAaHHx pecy.iTaTa npn Hcint- 
THBaH>y MHrpannja. A.tih je obo nojte HeoOpabeno, tc cmo Hanran caMo jeAan npn- 
Mjep h npHMHJeiiH.iH ra y obomc noony. y Bochh je Bp.ro Ao6po no3HaT obhjh 
cnp, kojh ce cnpH y njiaHHHCKOM Kpajy Baamnha h o6jih5Kh>hx cjeBepHHX n.na- 



') HyflHOBETo je, na ce y CapajcBCKOM Iloay Hn.inaii HemTo cmrmo on. HCTora rjiaroacKora 
KopHJeHa. y ceay PoraiirhHMa HMa 3amionHTH R6. 

*) HMaMO jeflan HCTopHjcKH npHMjep H3 c-rapc Hpne Tope. BjiaaiiKa flaHHJio onucyjylji! 
TypcKy noraOHJy Ha Baaae Beie 1707. n3paacaBa ce na npn MjecTa obako: »^buc irviuue net(Ke«. 
»no6ame TypKe . . . heium^Ke*. Ciapa cpn. aanacH a Hamicn II. 6poj 2180. 
1 



f 



7} 



225 



nulla. wao n \ ii.iaiiiiHa.Ma uko Byi'uJHa. Ha uawp A0J1H3H uoa hmkhom Tpau- 
ii ii m i; ora cxpa. ITpaBH ce oa Hnjejia OB'ijer M.mjeKa. joMyace: MeitaH je, 0Hje.ii- 
«'oje ii Ao.ia3ir Ha naaap y ApaenHM Kan,aMa ir KannnaMa. y paay o .UpoofoaKy 
(HaceJM cpn. 3cm. T.) cnoMHH>c CBeT03ap TomhH je^an cnp oa joMyate, kojh no 
cbcmv. iiito oh Ka>Ke o H>eMy, jihhh TpaBiiH'iKOM CHpy. Ca3Ha,iH cmo. jia. ^poOftai; 
iiiijc ji'.uiiia ooJiacr OBaKBora cnpa. Oh ce cnpn h y KpajeBHMa OHBinera Hobo- 
iiaaapcKor' CaanaKa, a HaponHTo TaMo AaJte k jyrv y cjeiiHUKOM Kpajy. Kauo HaM 
je caonheno, cjeHHHKH je cnp hcth OHaKH icao uito je TpaBHii'iKH. 06jiacT TpaB- 
iiiiMKora cHpa je npaBa oa3a oBe Bpcxn cupeiba y Bochh h XepneroBHiw, jep ce 
TajtaB cup hc cupn HiirAJe BHrae ochm B.iaiirahKe o6.iacTH. TIo TOMe 6h Aaiuie 
iiMa.iu xpavKHTH nopHjeiwio OBora cHpapcTBa raito Her.AJe Ha jyry oa JI.po6H.aKa. ao 
HoBora fla3apa. y ocTajiOM obo aaje jeflHHH pa3.nor, kojh Hac ynyhyje Aa nacra- 
pHMa oko Bjianraha TpaacHMo pairajy nocrojoHiiy TaMo y jyjKHHM KpajeBHMa. 

Bp.;io cy BajKHa A0Ka3Ha cpeACTBa y HcniiraBaay MHrpannja r p o 6 h h 
c noM-eH hd,h, napoAHa Ho.miba h opHaMeHTHKa. Ajih cy h OBe 
iia.vnip o6.uacTH Taico cjia6o oGpaheHe, Aa cmo ce moimih ftHMa nocjiysKHTH y Bpjio 
cKposiHOM oncery. 

KapaKTepHCTHHHH cy y cjeBepo3anaAHOj Bochh bhcokh apbchh kpctobh, 
necTo oa xpacTOBHHe, kojh ce H3AH3Ky H3HaA rpoOa no HeKO.raKo iieTapa. HeKH 
h ueMajy ocViHKa KpcTa, jep cy H3pe3aHH na jeAHora KOMaAa ApaeTa., na cy hm 
nonpHje'ran Kpann Bpao icpaTKH. IIpotpHJiHcaHH cy Bp.uo ooH.iaio h HMajy necTO 
H3pe3aHHX niapa h Ha npeA&oj h Ha CTpasKH>oj crpaHH. Henrro cjihhho oh moimh 
ohth ohh- bhcokh APBonu kpctobh ca H3pe3aHHM opHaMenTHMa no yHyTpannbocTH 
Cpfwje, inTO'HX no Mn.TnheBHhy (2Khbot CpfSa ceaaKa) cnoMHH>e K. JfapeneK 
(Staat and Qesellschalt im mittelalterlichen Serbien III. cTp. -76.). 

Ha CBe3e H3Mehy cjeBepo3anaflHe BocHe h npHoropcKnx BpAa ynyhyje o0Hnaj 
nomeiba Koce yAarax jRena y ooje o6jiacTH. y cjeBepo3anaAHOj Bochh JKeHe AHJejie 
Kocy y Asa onna h CBaKH 6hh oneT Aajejie Ha ABoje, na hx cnymTajy c jeAHe h Apyre 
ripaiie, yxa. Hchoa yxa ce Koca cimere y roieTeinmy y Kojy ce ynaeTe Mpna, inpHa 
hjih njiaBa Byna, npeMa <5ojh Koce, na ce n.ieT6HHne HaKHheHe nBannHKaMa cnycTe 
HH3 npca. OBaKBo nonieite Koce hhhh ce Aa je ineKaAa 6hjio «a AaJieKo pannrpeHo no 
:ieMJba\ia jyaono h hctomho oa BocHe h XepneroBBHe. JJanac ce Majio ynorpeSttaBa, 
a ruiiiie cnoMHfte Kao CTapa Homaa y KyniMa, BacojeBnhHi&, h na ropn>eM JIhmj' 
y IlJiaBy. y Kynnwa je jora y oCnnajy koa CTapnx sKena. CaBpraeHHJa h AOTjepaHHJa 
(popivia, Koja ce paBBHJia H3 ose, hhhh ce Aa je t p b e jb y cponjaHCKOM IIoMopaBJby 1 ). 

nconaTH cy jrajenH BeaoBH no ComnaMa na rjiaBH (Kopftuch) h na pyKaBH- 
M.i ii iipriiMa oa Konryjba, hito hx paAH 3K6HCKHH.e y 6packhm KpajeBHMa cjeBepo- 
-ianaAiHe Boone. Bosobh cy Ta.MHO-njiaBe 6oje. OpHaMeHTH cy Bp,iio paaHOBpcHH. Ha 
.joahom Ma.noM HpKBeHOM 36opy, rAJe je 6h,tio Heno CTOTHmaK Hjeua. nocMaTpajra cmo 
Be30Be n nnjecMo Harajm hh ABa jeAHaKa. Kojihko HaM je no3waTO, OBaKBora opna- 
MeHTaTHora OoraTCTBa HeMa nm-AJe BHine y Bochh h XepneroBHiHH. CjehaMO ce, Aa 
cmo nerAJe hhtojih, KaKo h cpncitH ejieMeHaT PaBHHx Korapa y cjeBepnoj flajiMa- 
Hhjh HMa BejiHKO o6HjBe jiHJenHX h paaHOBpoHHx opHaMenaTa. CjeBepHa JIa,iiMaHHJa 



! 



') flp. J. EpaeaaHOBiih: Kym. njieMe y UpHoj Topn, Haceaa cpn. aeMaJba IA'. CTp. 257. h 
258. JlaaeBHh h nporah: BaeojeBHhn y upHoropcKOj rpammff, Hacea>a II. CTp! 552. 3a Homity y 
IlnaBy M. BejrnMHpoBHh: IyciittCKa Haxnja c norae^OM na Maaecujy, roflnmaima lynnheBe 3aayac- 
6nne kh.. 32. CTp. 348. TpBeay M. *B MH-unieBnh: atuBOT Cpca ceJbaica, T^acHHK cpn. yneHnr 
flpymTBa V. oip. 144. u 145. 



226 



[81 



je. k&ko faeaiO Aounnje Bu,ajeTii, .yiecTBoBa.ia aiiarno y aiauCJbauaiby ujeuepoaaiiaAiie 
Bochc C rora mhc.ihmo, rta je opH.-iMeimnca jipeneceua K3 .HajiMaunje y 
Boony. A.ih rrtje je nopnjemio rta.flMaTHHCKe opuaMeHTHKe? IIoniTO cy ffaJi- 
Ma-THHCKH CpfiH .hhctom rtom.ra c jyra BjepoBaT.no je, m cy cooom rtonHjejin h 
cpHaMeHTe. y rtaaeKHM jyjBHHM KpajeBHMa cmo HaurctH rtBHJe o6.iacTH ca ooraTOM 
opHaMPHTHKOM: HSBopHa oOnacr JlHMa h.ih JlJiaB h CKoaiCKa Hpna Topa. y ITjiaBy je 
cbo JKeffCKO ortnje.TO yjcpanieHo Be30M. y okohckoj Hpiroj Topit cy o6HJiaTO Be36Be 
vKeacKe Koonyjbe. IIpeMa. pa3jnncaMa y Be3\- cBaKa KOinyjba HMa CBoje napo^HTO irae. 
Hmr hx 22 pa3.TTmHTe BpcTe. KapaKTepHCTHHHo je, m cy ckohckh BeaoBH uphh, Te 
cy Aan-ie oojom ^oneK-ie mh'ihh TaMiHonjiaBHM Be30BHMa y cjeBepoeanaflHC-j Boohh 1 ). 



HanpHjeji cmo cnoMeHyjin BeJinny BfOKiiocT reorpatpcKHx HMena npn hciihth- 
Bas>y MHrpauHja. OHa na-M flajy MaTepnjajr, na ocnoBy Kora MOJKeMO KOHCTaTOBaTH 
MHrpauHje, Koje cy ce rtorortroie. Ajih je THMe rniTa&e caiio y no^a pnjemeHo, jep je 
ocTao HepHjenren oHaj mo, kojh ce ortnocn Ha npaBan, MHrpaujija. Hnje rtocra koh- 
(•TaTOBaTH Ha,pa3HHM MjecTHTMa Hrra reorpa<pCKa HMena. jep THMe caMO aooHjaMO 
flOKaaa, rta je oh.to Meby n.HMa HaportHHX KpeTaiba. npH KOJHjta je import c jertnpra 
Kpaja oeirao Ha rtpyrn. Ta KOHCTaTauHja hom Me^yraM ne npyaea hh Hera, H3 Hera 
6h month 3aiui>yHHTH H3 noije je oCuacTH Haport OTmnao h y Kojy ce rtpyry ofijiacr 
naceuHo. TaKBa HHTaflba 3axTHjeBajy 3a csoje pHJerneTte rtPyKHHJHx nonaraKa, Hero 
iiito je TonoHOMaoTHHKH MaiepHJaa. HajoojbH cy nortann, Koje HaM /mjy xhctophjckh 
cnoMeiiHHH, y KoJHMa ce roBopn Q ceoCaMa hth ce cnoMHH>y JbyrtH ca hobhm, y tom 
Rpajy HeoCHHHHM npesHMeHHMa, h. t. a- Ajih mh 3a mame KpajeBe TaKBHx xhcto- 
pnjcKHx cnoMeHHKa hah neMaMO HHKaico h.ih hx HMaMo Bpjio msjio. C Tora ce 
wopftMo nocryatHTH rtpyraHHJHM xhctophjckhm MaTepHJa.TOM, rta yTBprtHMo npaBan, 
Murpaunja y onhe, na hewo to npuMajeHHTH Ha pe-inaBaae namera HHTaaa. 

Mh cmo HanpHjert Ha ooHOBy H03HTHBHHX rtOKaaa yTBprtHJiH eTHHHKy sajert- 
iihuv napo;ui y cjeBepo3anartHOj Boohh h nraporta y 3eMjbaMa cpertn>eBjeKOBHe 
CpOnje. HanoweHOM o nojasH b&tihkhx Maca npaBoaiaBHora Haporta Ha rtaJiMaTHH- 

CKHM H XpKlTCKHM rpaHHimMa y 16. BHJeK y HarOBHJeCTH,nH CMO. rta eTHHHKa 3ajert- 

miiui .loaann OTyrta, urro je Haport H3 cpertH>eBjeKOBHe Cp6nje rtocejmo y cjeBepo- 
liaiia/iHy Bocny h y cjeBepny ^aJiMan^jy. A.jih cmo to yiHarajiH caMO y3rpert, na 
hi'Mo ce obhm nuTaibeM no3a6aBHTH oranH|>:iHJe na OBOMe MjecTy. TTpernocTaBjbeHe 
MHipauHje Hs CpOnje y BocHy MopaMO rtOEasaiH na HecyMn>HBHjn naHHiH. OcTajyhn 
upu npfTiiocTaBHH MopaMO HajnpHJe yTBp;inTH, y kojhm cy npaBHHMa BpnieHe mh- 
rpauHje y cpertiteBjeKOBHOJ Cp6HJH npnje Typana h nocjmje H>nxoBa aonacKa 8 ). K. 
jEpeneit (Staat und Qesellschalit m. CTp. 23.) mhcjih rta. cy ce y cpertaeM BHjeKy 
Cp(>H cejiHjiH H3 MaTHn;e y ohom npaBny, y KOMe ce h rtpa^Ba nrapHjia, rtaKne Haj- 
npnje «a sana-rt, nocjraje Ha hctok, ay 13. h 14. cToitehy na jyr. H HBHJHh 
(AHTponoreorpacpcKH npo6JieMH CLXV.) je MHniJbeH>a, aa cy MHrpannje 13. h 14. 



') M. Be.iHMHpoBHh op. cit. 347. Cb. ToMHh: CKoncKa Ilpna Topa, Hac^aa HI. dp. 468. 

II 469. 

') Mh heMO aoipraje yTBpflHTH, aa-je BOHda Hapofl hs Cp6nje ceaHO y BocHy. Ajih HMa Tpa- 
jumMja, Aa cy MHrpannje BpmeHe h y oOpHyTOM npaBQy. y IIphoj TopH n BpjjHMa HMa hckhx MyT- 
hbx cjchan>a o aocejbaBaay H3 BocHe. y KomiRo cy Te Tpa.mm.HJft hcthtthtc mh HHjecMo y ciaay 
KOHCTaTOBaTH. 30or Tora cmo cMaTpaJiH noTpe6HHM yiiHhn y obo HHTaae h pacnpaBHTH ra noTaite 
npnoropcKHM h 6pl)aHCKHM TpajiHiiHJaMa, Koje ce oanoce Ha nopHjemio ua BocHe bh«h Cb. ToMHh: 
rtjjoOibQK, Uace.tM I. cip. 427. JJj>. Job. EpflejMaoBHfa: Bpaiosoxudui. Hacoa* VI. ozp. 450. m 460. 



* 






[91 227 

< m'beha HMa/ie Jvmohh h jyroHCTOHHH npauan. JXontkC-wni Typaiw npaBafl 
f-e Mnrpamrja ofipHyo y npoTHBHH CMJep: oHauo KaKo ce h TypcKa apsKarei 
iiiiipn.-ia. on. jyra K cjeBepy. Ajih h ai;o obh npaBun h h>hxobo BpnjeMe 
Mory BavKunr Kao yTBpbenH, 3a Hac ce tump HHJecy yMan>H.ie Temnohp. 
jpp liaM tiim imjp aaiia MorvhnocT npocybHBaif>a. kojh ToaiOHOMacTH'iKH MaTepHJa.n 
ii ."ipyro. iiito ce oryiocH h&" MHrpauHJe, npmra/m cTapnjuM MHrpaipjaMa npHJe Ty- 
paita, a kojh MJiafyra H3 TypcKora BpeMeHa. 3a name KpajeBe 6h Morjra yaera npn 
]ieii[ai!aif»y OBora nHTan»a flpyro HeuiTO. Mh ce MopaMo oapehu homhcjih. fla H3 cjig- 
HeHCKHX HMeHa y Bochh h CponJH CTBapaMo KaKBe 3aKjbyHKe o MHrpaioijaMa. H 
aro he oe, mowc 6hth, ,non,nHje na ochobv ;reTa.ibHHx CTynaja o HMaiiHMa aohh no 
khkrhx pecyaraTa y OBOMe npaBiry, aa cajia je to neMoryhe. jep HaM HHjecy no- 
3HaTH hmohckh cnenHjaTHTerH nojeAHHHx KpajeBa y Boohh h CpOHJH y pa3Ha 
HcTopiijcita BpeMeHa. Mh ce c Tora MopaMo orpaHHTHTH Ha MaTepnjaji TybHScKHX 
lraeiHa na namoj TepHTopHjH, oj\ kojhx HapoiHTy BaaaHOCT miajy BJiamKa (poMajr- 
cKa) h .noiieiwie apoanamKa HMeHa. 3a to hrm Baaa 3HaTH y icaKBOj cy nponopnHJH 
rrajajia Tyfta miena npeMa cjioBencRHM y Booim y cpe^H>eM BirjeKy. JHpeqeK (Die 
Wlacheii mid Maiurowlachen CTp. 117.) H a .iia3H. .na cpncKe ManacTHpcKe xpHcOByjbe 
cnoMHHby Meby nacTHpHMa 3araTa>H 6poj npasnx poMaiHCKnx hjih poMaHH30BaHHx 
HMftna. HanpoTHB TiySpoBaHKH cnoMeHHHw. kojh HaJTftmne cnoMHH>y nacrape H3 
c.Bora cycjeacTBa. aaiuie H3 TpaByHHJe h XyMa, H3Hoce pnjeTKo Kaaa no KOje 
ix)MaHCKo h.th poMaHH30BaHo cjiOBOHCKo irae. KapaKTepHCTHHHo je ? nrro. h MaTHja 
HHHOcnaB oocaHCKH Ran 13. cTOJbeha, HaauBa J3,y6poBHaHe BaacHMa. a CBOje ayae 
Cp6jbHMa. JtaK-ne y H.eroBoj npataBH HeMa Binaxa. hhth H«e B.iax 3HaHH, Kao 
.lonjHHJe, nacTHpa. Ajih ce y 14. cTOJBehy ueh cnoMHH»y Bjiacn oaHa OocaHCKor. Ho 
TOMe ce HHHH, ^a y BpnjeMe Ma-raje HHHOcjiaBa HMe Bjuix y CocaHCKOj .upstaBH 
^OHCTa join HHje BajKH.no Kao oCnjbestje naorapa. 3HanaJHo je h to. hito caaaH>H 
HcnHTHBa'rH pHMCice reorpadjHJe na 6oca.Hr.Ko-xepneroBaHKOM 3ftMjbtairry Bp.io pH- 
jeTKo Hajiaqe cajiyBawa HMeHa H3 pHMCKOra BpeweHa. Join cy ce HajBHme caHyBana 
y xn^porpacpHJH obhx 3PMa.iBa. Hcto TaKO cy y yHyrpaninbOCTH Bocne h Xepn,eroBHHe 
HHrqe3ia HMSHa. KOja ojehajy na cBeTHTe,Tbe. KojHMa cy 6H.TC nocBehene crape 
npicBe, a npitBemix pynreBHHa HMa. H3 OBora 3a.KJByHyjeM0, aa je cjra,BH30BaBbe 
BocHe h XepneroBHHe Kpo3 cpejiBVH bhj6k 6n.no TaKo TeMeJb^ro fla cy TeK y HesnaT- 
hoj Mjepn ocTaJiH y reorpaipHJH obhx 3eMa.n >a TparpBH on paHHJnx CTaHOBHHKa. H C. 
HoBauoHHh (HeacoJiHKa Teata nHTaH>a cpncite hctobhjp, roflHiinbHna ^yn. 3aayjK- 

f»HH6 KH>. 31. CTp. 18. HI 19.) je OBOra MHHIJbeHja. 

ITa nnaK mh AaHac HMaMo y TonorioMacTHHH Tororfo TyrjHHCRHX HMeHa. 
K0.TTHK0 hx He 6hcmo OHeKHBaJiH. HapoTRTo na/iajy y ohh }ieKa HMeHa. Koja cy y 
CBC3H ca CTOHapcTBOM. OTKyfla to? JnpeneK (Staat>und Gesellschatt TT. 23.) 
KOHCiaTyje, ~m je y 14. cTOJ&ehy HacTa<no KpeTan.e Meby nacrapHMa BajncaHcKor 
TTo.7iyocTpBa, KOje ce TypcKOM HHBaaHJOM jora nojanaao. Typnji cy npo.THpyhH 
c jyra .iobojh.ih h3 A3Hje CBOje canjreMeHHKe iracTHpcKora ^aHHMaaa, na cy obh 
f>P3 cyMH>e noTHCJiH npe^ co6om nacrapcKe cTapocje,THoue. Obo nacTHpcKO cTa- 
iiOBHHHiTBo, ,TJeJioMHHiio joni poMaHCKO, narpHyjio je k cjeBepy h cjeBepo3ana^y, 
Te ca^a cjeBeposana^ BajiKaHCKOr noayoPTpBa /toorija HaHOBo ejieMenaT, bojh aito 
h HHje ^icto poMaHCKH, ajra HMa poMaHCKHx npHMJeca. TTo JHpeiKy (Staat uind Qe- 
sellschaft I. 25.) cy obh nacTHp-H Chjth ffBojesHHam irapo.i, kojh je roBopHO cpncKH 

H pOMaHCKH H.TH HeKHM CpiICKO-pOMaHCKHM JKaprOHOM. 



228 



1101 



llpcvyipaiht! nacTiipa <• j.yra k cjeBepy hlij.io je y flBHje CTpyje, Koje KOHcra- 
T.vje C. HoBaKOBHh (HeKOJiHKa Teata iraraiba, Fo;uiniibHna 31. cTp. 18. — 23.). A 
AaAe ce noTBpAnra h hckhm HMemiMa y reorpatpnjH BocHe n XepneroBHHe. Je^an 
nojac oCyxBaTa Aanainiby Bpny ropy, XepneroBimy h 3anaAHy Bocny ca cycjeA- 
iiom ,II,a.7iMaD.HjoM. Jlpyra nojae je fly6jbe y yHyTpauiibocTii, kojh no HoBaKOBnhy 
oOyxBaTa seMJbe oa KonaOHHKa ao njiaHime PoMaimje y hctomhoj Bochh t. j. 
pflaacr Crapora Bjiaxa h Henrro Majio flajbe k cjeBepo3anaAy. IIo HameM onaacaay 
ce OBaj nojac npocrape join Aa-ite k cjeBepo3anaA.v H3Met)y pujeice KpnBajo h 
Bocne jo fiocHHiie npo6ojHe AtwiHHe (Durchbruchstal) koa BpanAVKa '). 06a cy 

nojaca AaHae KapaKTepnaoBaHa poMaHCKHM hmchom B a p a a (h B a p A h in t e), 
Koje ce Ha.;iagn na ;;ocia MjecTa. y 3anaAHOM nojacy Aonnpe BapAa cKopo ao 44° 
cjeseptte liiiipnHe. a y hctohhom ao 44%°- npocTop, ihto pa3ABaja nojaceBe Bap^a 
ooyXBaTa ropibe no^pnae oko $one h Topaayia — a BaJbfla h AaJbe E jyroHCTOKy 
y noaHMJby — ropn>y pujeKy BocHy ao 3eHHn,e 6e3 Hbenrnx acchhx npHTOKa, raia- 
iiHHe H3Mei)y ropn>e BocHe, ropae HepeTBe h ropn>er BpOaca, ropay HepeTBy ao 
hchoa KoitHiia. PaMy h rop&H Bp6ac 3ajenHo ca n.ianHiiaMa oko Kynpeca 2 ). flpyro 
Ty^HHCKO, yjeAHo h nacTHpcKO, HMe je K a t y h (h K a t y h h in t e), . Koje ce ?a- 
uofyep Ha.ia3n y nojaceBHMa BapAa. Ajih ce nojaceBn KaTynS, He noKJianajy ca 
nojacennMa BapAa, jep nojaceBn KaTyHa nny AaJ*>e k cjeBepy, naK h npeKo Cane, 
a innpe op h y oHaj cpeARH nojac, rnje HeMa BapA&. Ajih HMa nnaK je;ina 
ooViacT h to, niTo je ocoohto KapaKTepncTHHHO, n,naHHHCKa o6\iacT, y kojoj HeMa 
WM,ena Kafyn. To je njiaHnncKn Kpaj nnMeby ropn>e BocHe, ropae Heperae h 
ropiber BpCaca, oa ApyMa CapajeBO — Ka.innoBHK na cicopo ao 5Kejhe3HHHKe npyre 
TpaBHHK — JJorh BaKytp. OBe pa3JiHKe y pacnpocTpaaeHocTH HMena BapAa n KaTyn 
npiiiincyjeMo Anjexta enoxaMa h eTanaMa y npoAHpaay nacrapa. He 3aro uito o6a- 

i,Hnje pnjeiH He 6h orae jeAnaKO CTape, Beh c Tora, niTo mhcjihmo Aa je pnjeu 
BapAa y 3HaneH>y CTpaaca, CTpaJK6eHHH,a munesjia H3 roBopHe yno- 
Tpeoe, a k a t y h je ociao. 

npHTHcaK Ha nacTiipe, icojn hx je Kpearyo Ha ceody, Ha,ia3Ho ce Ha jyry. 
Kpeny.nn cy ce Hajnpnje ohm, kojh cy 6hth npBn Ha yAapny. Ohh cy ce Ha.na- 
3hjih AaJieKO tHa jyry h HiHJeey Mor.iH othbh Bpjio AaJieKO oa cbojhx crapnx 6opa- 
Bmnta. Morjra cy AOAyine obh npsn CTaunTH y noKpeT n oHe, kojh cy fiopaBHJiH 
AaJBe k cjeBepy, ajra ce OBaj nocpeAHH npnTHcaic Hiije Morao hh 6p3o hh HHTeH- 
chbho npeHHjeTH ao' HajcjeBepHHjHx nacTnpcKnx h B;ianiKnx KpajeBa. 3a to npn- 
nncyjeMO paanoraeBie HMeHa BapAa obhm npBHM nacrnpcKHM Mnrpan«jaMa n mh- 
cmmo. Aa naM cjeBepHe rpaHnne BapAa npecTaBJbajy npBy eTany RiamKO-nacTHp- 
cKor KpeTaiba. OHAa je Mopa.ia HacTara jeAHa nay3a y BuamKOM KpeTaay h y 
tom BpeMeH.v acHMHJiannja BJianncHX nacTnpa, kojh cy aohijih y cpeAnny ihcthx 
cjiobchckhx . nacTHpa. TaAa je Morjia h pnjeH b a p a a y rope Ha3maieH0M 3Ha- 
■leay unneaHyTH. Onaj nepnoA MHpoBania Morao je nacra y BpnjeMe H3Me^y Ko~ 
coBCKe CHTKe n nponacTH OocaHcKe Apatite. KapaKTepuciHHiio je, Aa ce h HMe 
CTapn B^ax He cnoMHae npnje roA- 1443.'). Jlpyra eTana Bianncora npoAHpaaa 



') y npoayweay OBora nojaca cmo Hanum join flBuje ocaMJbene Bap^e; jeflHa je na aecHOj 
n6ajin BpOaca cnpaM cena JlaKTama, a npyra na necHOJ oOaJin CaHe cjeBepHO oa GaHcuor MocTa. 

') OBe KOHCTaTannje h CBe ihto ce ootoch Ha Bapae h KaTyne ymHHJin cmo no citen;HJajiHOj 
iwpth Ay&rpo-yrapcKe y Mjepiuiy 1 : 75.000 h no reHepaJinrraCHoj KapTH y Mjepiiav 1 : 200.000. 

') Jire£ek: Staat und Gesellschaft I. 25. npmij. 2. 



mi 



_'2 ( » 






npiiiiaja BpeMe-H.v Kazia cy BocHa, Xepueromma h JlaiMaunja nocTa.ie ahjctobji 
i.ypcKoi'a. H,apCTBa. Oaora BpeMena je HMe Karyu paaiieceHo y one iipajeBe, r.ijr 
ra joui mije Chjio. Oboj erann, a,iH aohhhjpm Bpe>ieny, iipuna^a iiwe A [» n a y i . 

Obhm mjiciumo Aa cmo ycTanoBH.iH, ;ia TyhHHCKe ejieMeHTt; y toiiohom.i- 
cthhh Bocne h Xepu,eroBHHe, a cnen,Hja>"iiio cjeBepo3anaAa, He Tpefia cMarpaTn 
ooTaniiMa H3 BejiHKe jmnntme, Beh hmhoptom 14. h 15. ciwbeha. 

IIoTpavicHheMO ca^a TyhHHCKa hjih y onhe Beo6H<«ia peorpaipcKa n.vieHa M 
TpawHheMO hx h y Aa^ieKHM- KpajeBHMana jyry n jyroncTOKy, jep ce na^aMO TaMo, 
HahH KpajeBe OAaKJie cy Manap h Kpo3 BHiue cmibena Aonpjw Hce.ibeHiin,H 3,0 
nauiHX aeMajba. Joui rrpnje heMO HahH TaKBora MaxepHJajia y 3e.MJbaMa oVuivkhm 
Bochh h Xepu;eroBHHH. y TOMe MaTepajaJiy heMo, BaBOflehH ra ynope^o c Maie- 

pH,ja,UOM BaUIHX KpajeBa, TpaiKHTH TOnOHOMaCTOTKe CJIH'IHOCTH H HCTOBeTBOCTH. 

Mh heMO y neKHM cjiymjeBHMa 6hth y HeAoyMHHH, KOMe ra MHrpauajoHOM 
npaBiiy Bajha npHfipojHTii, cTapnjeM cjeBepHo-jyatHOM h.to M.iaheM jyajno-rje- 

. BepBOM. 

Ha A<m>eM JlHMy, HeitojiHKO KHjiOMeTapa H3waA H>eroBa yuiha a c jrajeBe 
OTpaae n cnpaM ce.ua CTpMHH,e Hajia3H ce Maxa.ia ApfiaHacH (C. K. 
31. XX. 7"0 ')'■ JeaaB aho Oejia KpaeBHha y xepueroBaHKOj HJyMH 30Be ce Ap- 
6aiHacKa (Haceaa Cpn. 3eMajta II. cTp. 11S7.), a jeflaw aho 3eMJi>HuiTa y hctom 
cejry moon HMe JI o n a p h .y apoaHacKOM journey ,1 n a p 3BaHH k p a b a p. Ko.i 
Onta y cjeB. ,D(a<.iMaHHJH (C. K. 31. XV. '/") ™a ce.10 Ap6a Hacn. Ha apoaHacioe 
floceobenHKe cjefaa h cejio JI n a p e y 3Bophhhkom KOTapy y Bochh. OaAJe miaMo 
iiecyMibHBo y HMenHMa caiyBaH cnoMen Ha AouiJbaKe H3 apoa«acKHx KpajeBa huh H3 
H>HX0Be wenocpeAHe 6jiH3HHe. HMe Ap6anac Aaje HaM Moa-yhflocT npnGjiHacHO OApe- 
ahth BpHjeMe H>HxoBa AOJiacKa, jep je HMe ApoaHae crapuje oa HMeHa ApHayT. no 
TOMe MoaseMo ropfta nacejba cxaBHTH y BpnjeMe (HenocpeAHo H3a AOJiacKa TypaKa, 
aico ne h pa.HHje, aok ce joni Hnje Sana OAAOMahiMa pnjeu Apnayr. Kojy cy y Hame 
icpajeBe AOHHJejrn TypHH. 

Ha rpanHHH cpncKOr h ap6&HacKor ejreMeHTa, y KyiHMa, 3KHBJe.no je y <I>vn- 
.laiiH npnje 8 reHepan,Hja CTapo noTypneHO fipaTCTBo BaoajH huh BafiaH.n. 
kojh cy OAcejiHjiH y noAropsrHy h HnKraah. Koa Bapomn TkicoBa y CTapoj Cponjii 



') -fla He MopaMO iecTO noHaBaaTH norayiiHM hmchom HCTe H3Bope, oaaiuie cmo mTa yaH- 
MajiH, nocjiywnheMO ce MjecTO nymtx HMeHa auimiiMa. 3a cneHHJajmy. KapTy AycTpo-YrapcKn y 
MjepH.iy 1 : 75.000 y3eheMO 3HaK C. K,; 3a reHepa-imTadiy KapTy y Mjeplwry 1 : 200.000 3Hau I". K. 
h jiaTHHCKHM nHCMenHMa HMe JiHCTa; 3a G. TonieBKha njejio Makedonien uiid Altserbien. i"j« 
cmo CTaracTHHKH ^Ho ynoTpeGHJiH, y3eheMO aiiaK M. A.; 3a CBeTocTe(|)!iiici;.v XpHCOByn>y C. X.: 
3a ApxanljeoioBCKy XpHCOByay A. X. 

*) 03 cnemijaji. KapTe AycTpo-YrapcKe upna>CHH MaTepHJaji HMa ojchm 3HaKa G. K. apancKC 
OpojeBC ofl 23 — 36, pHMCKe OpojeBe or XIII. — XXI. h paaJioMne on V10 — 10 /y> hjih '/» — '/» hjih 'k — "/». 
ApancKn OpojeBH h phmckh cy oOnnna nosnaTa o6na>e5Kja nojeflHHHS JiHCTOBa Te KapTe. Pn-j- 
.noMice cmo mh floaann, fla noTaae HaBefleMO y KOMe aujejiy KapT% Bajba TpawHTii HaBeAeHO HMe. 
Mh cmo ce cjiyranan juiCTOBHMa H3pe3aHHM h noaHJenAeHHM 11a naaTHO. Ohh jihctobh, koa kojhx 
ao.ia3e pa3.TOMHH Ofl '/io — to /io, npepe3aHH cy jeaaHnyT no hihphhh c aecHa na jihjobo h icthpii 
nyia ofl03ro flon.e. Tano je jihct noanjeaen na aeceT AeceTHHa, Koje cmo o6HJbeaciuiH ca Vio — 5 /io 
y ropacM peay c JiHJeBa Ha aecHO, a y floaeM peay, oneT c jinjeBa Ha aecHO, pa3flOMH,HMa oa 
"/10 — 10 /io. HeKH cy ancTOBH paapesaHn no hihphhh h no ayatnira aBanyT. Taico je nociaao aeBei 
anjeaoBa y tph peaa y ropaeM peay cy */» — "U, y cpeaaeM '/» — %, y aoaeM 7 k — *h onci 6pojehH 
c JiHJeBa Ha aecHO. JIhctobh, kojh cy oOHaeweHH ocMiraaMa, pacjeieHH cy jeaaHnyT nonpHjeso u 
TpHnyT oaoaro aon>e. Tano cy naciajie y aBa peaa no lerapn ocMHHe, Koje cmo y ropaeM peay 
c aHJeBa na aecHo o6nibe}EHJiH ca 'k — */•. a y aoaeM peay ca */» — %. 



230 



|12| 



n.Ma ce.io B a. 6 h j h-B okc (r. K. Prizreti). y ho.ihmckom Bpan>einy Kpaj Bpa- 
ifaeiiiKe PnjeKe iota cejio BaoaJHfl. y hmotckom Kpajy y /J,a.imai],HjH HMa cejio 
B a (5 a j a (C. K. 32. XVI. 7io)- H OBAJe AaKJie HiiaMO AoniJbaRe H3 apOanacKHX 
KpajeBa. 

y KyiHMa h BpaTOHOiKHliHMa je ocTao cnoMeH Ha neKe AaBHe CTaHOBHHKe, 
kojh cy ce 3Ba,.iH ByKyMHpe. H>hx je H3 OBe oOjiacra ueciavio, a&H hx HMa y 
cycjeAHHM BacojeBuhHMa h jom 3Hajy Aa cy AaBHo neKa^a Aocejuuni H3 Bpait> 
HOJKHha. IlHane ce me 3na HHuira o ibhxoboj crapHjoj iioctoijOhhh, eBeHiyajEHO 
H3BaH Ky^Ke h GpaTOHoa?HhKe o0.iacTH. Mh cmo Me^yTHM HarajiH Ha ABa MjecTa hcto 
HMe y hhcto ap6aHacKHM KpajeBHMa Kao HMeHa cejia: ByKaMHpe y mieMefly 
KyumeHH c Aecme crpane pnjeKe <PaHAH (F. K. Prizreai) h fl.pyre ByKaMHpe y 
jyjKHOM ;iHjejiy nJieMeua IlyjiTH (r. K. Scutari). HnjecMo y crafty pHjeinHTH HMaMo 
.'in OBAJe rpaacHTH pamija cjeAHinra CpaTdHoacatKHx ByKyMnpa hjth h>hxobc 
pacenHHe H3 BpaTOHOJKHha. 

y BacojeBHhKOM HleKyjiapy HMa OparcTBo B a j m e m h. y cnHBy Uj>Hora 
JJpHHa, c H>eroBe jrnjeBe crpaHe h H3HaA ymna pnjeKe 3eTe, HMa cejio Vajjmezi. 
JleatH y reorpacbcKOj hihphhh HaJBHHiera Bnca y KopaOy (r. K. Prizreai). 

Ha ropaeM U,pnoM ApHHy HcnoA Oxpsm HMa HeiicwiKKO cena ca- HMeHOM 
roflHBJa, ToAHBJe. J^Ba cy Ha .irajeBoj CTpaHH ,H,pHHa 6«aH3y fleOpa, a jeAHo 
c ^ecHe CTpane h cjeBepHo oa Oxpn^a (T. K. Elbasain, Prizreai). CjeBepo3anaAHO 
oa BaponiH KpynieBa HMa oneT c&no r o a h b jb e (T. K. Moaiastk). y ApyrnM itpaje- 
BHMa aaJieKo Ha cjeBepy HMaMo ABa cejia hca hmchom r o a h h> e. JeAHO je jyamo 
oa BHp-naaapa y Uj>hoj Topn (r. K. Scutari), a Apyro y Bochh y capajeBcKOM 
Korapy hoa nJianHHOM TpecKaBHHOM (0. K. 31. XIX. x /io)- 

y oCwiacTH njiaHHHe Hlapa HMajy ABa cejza hmchom roTOByma. JeAHO 

je y ^oaeM no.nory cjeBepHo oa TeTOBa, a Apyro y CnpHUHhy (T\ K. Skoplje)- 

. Tpehy ToTOByniy HMaMo Kao HMe pnjeKe h cejia cjeBepo3anaAHO oa ILneBaJba 

(r. K. PlevJje h C. K. 32. XX. 8 /io)- 

y AJiOarajn y cJiHBy pnjeice JI,eBOJia, Kpaj aeroBa npHTOKa ToMopHHn;e HMa 

ce.no TpeBa. Jleaui Ojin3y cejia ToMopwie HemTo Majio jyjKHnje oa reorpaipcKe 
mnpHHe BapouiH Bepara (r. K. Elbasan)- .Hpyro cejio TpeBa HMa KOA'nnuiKO- 
neje Ha AecHoj cTpann Bpirora ,3j>HHa (I\ K. Prizreai)- .HajreKO Ha cjeBepy y Hiie- 
Ba.T»cKOM nojby HMa ■ cejio. T p e b o (T. K. Plevlje). 

IIpHoropcKH JX p o 6 h> a k HMa ABa CBoja HMeibana Aajbe Ha jyry. OBaKO 
ce 30Be jeAHo y3BHnieibe TepeHa H3Meby <PepH30BHha h IHTHMJbe Ha KocoBy. 
Majio jysKHHJe oAaBAe y Ckoiickoj UpHoj TopH jyroHCTOiHo oa Mjecra Ka- 
laHmca HMa oner ApoO&aic. Cb. Tomhr y ciyAHJH CKOHCKa Ujwa Topa (Ha- 
cejba III.) HCTHie Be.nHicy c-uhmhoct y eKOHOMCKHM h npaBHo-HMOBHHM oAHoma- 
JHMa koa napoAa y cjeBepaoM /JpoOaaKy. h y CitoncKoj Hpuoj Topn. CpeAHHOM 
14. cTOJbeha wHBJejia je HerAJe cjeBepno oa CiconcKe UpHe Tope nopoAHHa A P o 6- 
it a k, icoja je rpaAHJia HpKBy y Baraneiny y rnjbaHCKOM Kpajy (OrapH cpn. 
aanHCH I. Op. 105. H 106.). HecyMftHBO je, fla cy jeAHH ApoOftanH pace.TiHD,e 
Apyrnx. CjeBepHH JlpoOHjann cy no3Hara H3 HeniTO icaciiHjer BpeMeHa. H3 
roA. 1376. jHpeieK, Staat und Qesellsohaft I. cTp. 33., npHMJ. 1.). 

y jyroHCTOHHOM Kpajy Tanya aejKH cejio ^yjinhn. a y cjeBepo3anaAHou 
Kpajy TaTaiMKOr IloJba cejio HaAHHHhn. Ce^o flyjbe Kpaj ApyMa IIpH3peH— 
DJTHMJba fr. K. Skoplje) srjuno ce y BpnjeMe irapa JlyinaHaJloyxjiie(;A. X.) i npH- 



[13] 



1 



231 



naaa.no je BHacroflHHCtBy MaiiaCTHpa cb. Apxanbe.ia y ITpirapeHy. Y hctom BJia- 
CTe,iHHCTBy Cho je Ha rpaiiimH B^anmora KaryHa FrayGoBaH.a H a am x hhhb Jla3i> 
OBa HCTOBerHocT HMeHa na ABa yAaJteHa Kpaja HHje cjiyiajna. Hhth je obo je- 
AHhh npHMJep y3ajaiMH0CTH H3Mei)y jyaurax h cjeBepnax KpajeBa, BjepoBarao je, 
Aa cy ce ueKH cTaiioBHHHH npH3peiiCKe .ooViacTH npece.nHjni y ranKO, Kao mro heMo 
AOHHnje BHAJera Apyrn CJiynaj npeceoiei&a, H3 OBora Kpaja y Bn.iehKe PyAnne. 

y ceay TjioroHJHHn^: na cpeAH>oj HepeTBH 6jiH3y Jadamme >khbh MycaH- 
MaHCKO 6paTCTBo II a jb h. Ohh MHCJie, Aa cy y r;rorouiHHu,H oa BpeMeHa cyjrra.ua 
MexMeAa II. h Aa cy TaAa aohijih ca Baa>aKa y BmiehKHM PyzuiHaMa (,H,e;mjep: 
XepAeroBHiia. Hacejba VI. CTp. 377.). A-th to Hehe Chth TaKo. Mh cmo Hani.m 
cejio Hdajba y JlyKaljHHy OHAJe rAJe pnjeKa ,Dj>hh npaBH BejiHKy onyKy. Xpp- 
HeroBaiKH HOaJbH cy Aaiuie Apoa-HacH. 

06JiacT Ocar y Bochh naAa y ohh 36or cbojhx HeooHHHHx reorpa(J>CKHX 
HMeHa. Mnoro je TytjHHCKor y H>HMa. JeAHO cejio ce 30Be K a p h h a (C. K. 29. 
XSL a / 10 ). Hero ce toko 30Be jeAHO cejio y cpeAH>oj AjiCaHHJH Ha aoh-oj HlKyM- 
6hjh cjeBepHo oa BaponiH HeKHH>a (r. K. Durazzo). IIpHje BHHie roAHHa je Jlyna 
Pp^HH h3hho y TjiacHHKy 3eMaJb. My3eja 3a Bocny h Xepn,eroBHHy npooe jeAuora 
roBopa, HiTO ce x iyje y OcaTy, a 30Be ce 6 a h a ji a m k h. Mhcjthmo roBope ra ocaT- 
ckh AynljepH. y TOMe acaproHy HMa apoaiKacKHX pHjeiH. 1 ) Crora mhcjihmo, Aa 
neheMO norpHJeniHTH aKO ycTBpAHMO, Aa cy y OcaT Aocnjejm HeicaAa cTaHOBHHUH 
cpeAH>e AjiOaflHje. 

IIjieMeHCKOM HMeHy K y h a, y UpHOJ TopH HauuiH cmo HMeifcaKa y Aji6aHHJH 
Ha aajeBoj o6ajm pnjeKe CeMeHH cjeBepoHCTOHHO oa BaponiH Onjepn (T. K. 
Durazzo). Ty ce Hajia3H cejio Kym. 

BacojeBHhKOM cejiy JI o n a t e y Upitoj TopH OAroBapa hmbhom jeAHo 6pAo 
Ha 3anaAH0J CTpaHH KonaoHHKa, Koje ce AHJKe H3iiaA pnjeKe ConaHHue (r. K. 
Pristiina). 

y Kyoto j 'yHAaHH je atHBJeJio He naAa MycuHMaHCKo opaTCTBo Jbyxapn, 
kojh cy ce AaBiio paBHuuiH, AnjejioM y ILiaB, a AnjejiOM y HHKnmh, na Hoaraje 
1878. y njieBJba (EpAeJbeHOBHh, Kym, HaceJba-.IV. CTp. 134.). y OpAHMa hctoiho 
oa BaponiH OnjepH y cpeA&oj AjioairagH HMa cejio Jb y a p h (P. K. Durazzo). 

HopoAHHHo HMe JInraTH Kao HMe Maxa.ua h cem Hajiaaa ce lerahe nyta 
y hctohhoj Bochh. BjepoBaTHo je Aa je HMe AOHeceHo ca ropHber H6pa rAJe HMa 
cejio Kp-JInraTH. Ajih cy hochohh HMeHa Mor.ra 6hth jo^n hb Bene a8Jbhhp. 
MoatAa cy hs iuieMeHa KpacHHha y cjeBepnoj AtfoanHJE rAJe HMa ceao Jb y r a t 
(r. K. Prizren). OACTynaHe y (popMH He MOjKe Hac OABpaTHTu oa HAeHTHBH<pHKo- 
Baaa HMeHa. 2 ) C Tora mhcjihmo, Aa je h JlyrarHH IIoa (G. K. 30. XV. */ 10 ) 
AoCho HMe no AoniJbaHHMa H3 AjiOaimje. 

BnaehKoj ceocKOJ onttHHH M h p y hi e OAroBapa HMenoM pnjeKa M h p y m a, 

' .rajeBH npHTOK Bnjejior /IpHHa, y XBOOHy (T. K. Prizren"). H3HaA XBocTaHCKe Mh- 

pynie HMa cejio MajieraeBO. y BnjiehKHM PynHHaMa cy KpajeBH 15. croobeha 

h nocuHje KHBjeJiH MajiemeBn;H, hhjhx HOTOMaKa HMa TaMO h AaHac, a Kaito 

heMo nocjraje BHAJeTH h no cjeBepo3anaAH0j Bochh. 



') OBy KOHCTaTaiiHjy HaM je caonhHO rocn. AP- Heiap Ckok. 

') Hmumo aiia.nomjy y nueHHua JIhu u JbyMa, 3a noje uhuihko, aa. Huajy aajc^nii'inji 
KopHjeH y aaTHHCKOj pHje^H flumen. Jbywa je onaRO hcto ^ecTa steljy ApOaHacHua, Rao neljy 
CpCaua PeKa, Pajeiui. 



232 



[14] 



TTmfimo join je.ian upuNtjep 3a nopH.jeK.io xepneroBaiKHX nopoAnna H3 dape 
UpoHje. >' cjeBepHOM Kpajy UKoncKe Upue Tope ima, Aai-iac Myanma hcko, ce.io 
MyiHfia6a (T. K. Skoplje; JacTpeOoB: lioAan.H 3a HcropHJy cpncKe hpkbc 
'•Tp. 209.). y raujcy y ce.iy PaBHH iKHBJe.ia je aas&pp, nopo;uma MynnOafie. 
Roja, ee npece.'MJia y JbecKOB J-Iyo" CHeAHjep: XepneroBHHa c-Tp. 302. h 307.). 

Je^aH bhc jysKHora KonaoHHKa Ha crapoj cpncRO-TypcKoj rpaiiHHH 30Be ce 
II h a a t o b h h a. y Jlptbeu .UparaneBy y CpdnJH mi& cano II h ji a t o b h h. y 
BH.iehKHM PyAHHaMa cy 6h,ih y 15. cTorwhy BaacH IlH.iaTOBHH, na Koje AaHac 
cje-ha cejio IlHJiaTOBHH (C. K. 34. XIX. 7 /io) y Onyraoj PyAHim y BpHoj Topn. 

ApxantiejioBCKa XpncoByjba ciiom unse y okojihhh IIpH3peHa ce.io * h o- 
jk e m a h h. Ca obhm ce hmchom cpeTa-Mo fl&Hac Ha Tpn MjecTa y KpajeBHMa, kojh 
JiesKe fla.'ieico oa IIpHspena na cjeBepy. JeAaa aho ce.ia Kpajba y npHoropcKiiM 
BaoojeBHhHMa 30Be ce CjeHositeTa. Hero ce TaKO 30Be jeAaa crpaHa H3HaA 
IIlTpOaiKe PHjeKe y BHnierpaACKOM OrapoM Bjiaxy. JeAaH iiotok hito chtosh ca 
oBe CjenoiKeTe 30Be ce CjeHOJKeTCKn IIotok (C. K. 31. XIX. a /io)- Tpehn 
nyT ce na.ia3H obo HMe icao noTOK GjeHOiKeTa y opAHMa HSMeljy BHJe,ie (npn- 
tok pnjeKe JlauiBe) h Bocne (C. K. 28. XVII. ,0 /io)- 

JyjKHO oa BapomH JJeopa Ha JinjeBoj crpaBH Itpnora Jlpmia ,iejKH cejio 
Tyiene (r. K. El'basan). HerAJe y XsocHy y JKynH KyjaB«m 6h.io je y BpnjeMe 
Kpajba ypoma MH.iyTHna cejio Tynenn, Koje ce y CBeTocrefpaHCKoj XpHcoByjbii 
cnoMHH>e Ha rpaHHHH ce,ia OcojaHa. Obo ce.no Tynenn HMa h jmn&c. C. rbnneBiili 
ra HaiBOAH' y nehKOM caHuaKy (M. A.): Ce.io Hcrora nueHa Ha.ia3ii • ce AaHac y 
;ia.:iMaii;HJH H3Met)y HepeTBe h MaKapcne (C. K. 32. XlVI. s / 10 )- MojKe 6hth Aa.je 
H TyI)e6Hii J\o y fipaHwa HsnaA Konana,ia ;\o syfwme rpaHiiue (C. K. 35. 
XTX. a /io) HSBeAeno oa HMena Tynenn, na-yHece-HO y KapTy y HCitBapeHOM'o6aHK.y. 

Ako ii iraje csa-KH oa ropifenx npHMJepa AOKa3 3a'MHrpan,HJe c jyra na cjeBep 
niiai: ce koa Behnne Mosne pehn, Aa' cy HMeHa OAneceHa c jyra Ha cjeBep. 

Ochm ropibHx npHMJepa, Koje cmo BehHHOM HanaCHpiHJiH no reHepajmiTaoHOj 
Kftpra nam.™ cmo no ApyrHM H3BopHMi join hckojihko npnMjepa, oa kojhx ce 
BehHBa OAHOCH na HaceJbaBaH>e cjeBepo3anaAue Bocne h H.ene oko.ihiip.. C .unjeBe 
cTpawe MeheMO oho hito cmo HamjiH H3Ban Bocne h Xe.pneroBHHe, a c Aecne 
h.iixobp napa.ie.inp npHMjepe y Bochh h XepHeroBHim. 



U3 CBeTocTeip. XpHcoBy.n>e: 

Koynartb, hckh reorpaipCKH 
ooJeKar na rpaiiHip ce.ia ryMHHniTa y 

XBQOHy. 

XpaHHciaB MaljepoBHh, Bjiax 
y KaTyny IlHJaHHHHMa. y Apxari). 
Xpnc ce cnoMHae apfiaHacKn KaTyn. 

Mabepn;H. Cejio Mafeepe y 
Cicon. UpHoj Topn. (JacTpeooB, IIoAanH 
c/rp. 209.). 



KynAeA, ccjio y jyrOHCTO"MOM 
Kpajy HMOTCKor KOTapa jyroHCTOHHo oa 
ce.ia PyiiOBnha (C. K. 32. XVI. ,0 / I0 ). 

Ma^ep, ce.10 na hctohhoj cTpanH 
oa PoraTHHe (C. K. 30. XX. 7».) 



Mabnp, oejio koa BaH>e JlyKe 
(C. K. 26. XVI. 7io)- MabepnHha 
BpAo jyroHCTOiiHO oa TyniHJiOBHlia y 
XpBaTCKOJ (C. K. 24. XIII. T / 8 ). Ty 
nerAJe HMa h nopoAHHa Ma^ep^nhH. 

H3 ronneBHiieBe cTaTHCTHKe y AJeay Makedonien u»nd Altserbien: 






[1*1 



2.11 



Rein y r. r-e.no 
oOjiaarn. 



V By'lHTpilrl.Tl] 






l» a ii. a ii ii '). re.no y Cuon. IIpiioj 
Pops. C'noMiiii.e ce y XpucoB. Kpaj&a 
MiMj-THHa oa rofl. 1309. — 131G. CnoMe- 
niii; Cpn. Ai;;i;i,eM. III. 14. 

K (i p a ii ii u a, iv.'io y r.Y'iinpiiricoj 
o&iacTH. Hpuiia Kopa heBa hjih Ko- 
p a h e b h h a nocBeheHa cr. Hhko.ih y 
rpafly npaapeny cnoMHite ce i-oa. 1592. 
fCTapn cpn. 3an. h aaTEHCH I. Gpoj-832. 
ii 833.) K o p a h ii. ce-iiiiiiTe y IV. lonory 
y BpaTOHOKHtoHMa. K'opaku, cpf>- 
Jba'iica nopo;uin,a y BacojeBHhHMa. 
K' o p a h-jX 6 Ha Ile.ieBy Bpnjery y 

BpaTOHOa'HhHMa. 

n e p m h j a , ee.no y ByiHTpHCKOJ 
OOJiaCTH. 



Ce.no BapcaiiOBo y mrancKoj 
ofiaacTH. rtopoARUa BapcafaeBHh 
y MupKonnHMa y Ckohckoj UpHoj I'opH. 

Ceao Kpafiaaa y o6.nacni Ko- 
■iana. 

Taop. Kpaj y oKoncKOM caHnaity 
y yr.ny pHjeite riaiin»eii h Bapnapa. Taop 
ce.no y yjKfflraKCM onpyry. Taype, ne- 
MaT h nopoAinja y cftny JlecKOBHuaMa v 
Ko.iyfiapH; nopHjeK.noM H3 Top. Kojia- 
uiiiiia. T a b p ii h h. nopoARn.a y MHJiy- 
Tonuy y Ti'Miiiihy y Cpoiijii. 

Cejio MoTH'ian y npHniTeBCKOj 
oaiacTH. M o t h k e. nopoAHn,a y ApoCi- 
iuiky. 



B e h u y h. BfH^ya. B e h n. o, 
uopo;iu4Ha upeaiiMena y Aaopofiocaa- 

CKIIM IlapUXIIjaMa vJi'HUHH. BycOBaiH, 
ByKOBCKoM ii ik'iiRiiHiiHjHMa. (Do BleMa- 
Tii:(My 3a vox 1884., 1885. h 18S6.). 

B a ii. a ii ii, oGjiacr y UpHoj Topn 
(npiij-e y XepneroRHHii). y 14. cmibehy 
cy OBAJe Oh.ih B;iacH B a h. a h h. 

K o p a h, iiopo;j,n'uio npe3HMe y 
jimorHM KpajeRHMa BocHe h Xepn,ero- 
BHHe. K o p a h e. ce.no 6jiH3y BocaHCKor 
Bpo;ui (C K. 25. XVIII. %, 7„). 



Ilap-eMnje (IlapaMHmHHe) 
Ma.xa.na y npn>aBopcKOM Korapy cje- 
Bepno oa cejia JBemnse (C. K. 26. XVII. 
2 /»). Hcto y nieMaTH3My oa 1882. noA 
HMeHOM IlapHMHje. 

IIopoAHiia BapcaKOBHh y na- 
poocHJH Bpe.ny y OHxaftitoM npcronpe- 
cRHTepaTy. 

K p a 6 a H>.a, bhc h noTOK y raia- 
hhiih Koib.vxy y iictohhoj Bochh (C. K. 
28. XIX. 8 / 10 ); ' 

T a x o p c k ii B p H j e r ("C. K. 29. 

XIX. 4 /io) >' CpoftpHHMKOM KOTapV CJC- 

bcpohctohho oa CpeopHHne. 

i 



M o t h k e. rp.m n Maxame Ha bhhic 
MJecTa y Bochh. • 



') Mh cho Hanpiijcn HaBcm hckojiuko npiisijepa aa eTniiiKy aaje^miiy XepneroBaua ii i-t.-i- 
hobhiikii CiconeKe Upiie r< • i 'f - Toke hcMo AOAaTH join neniTO mTO ce oahoch Ha xepuoroBniKe 
Baibane. Y Ckoh. UpHoj Topn, Kansy Tynan ttjecTO 6y(SaE>. y xepn,erOBaiRHM Ba&amDia 
HMajy ce.ia Top. n Jlomu Tyiiaib. y Top. Tynaiby ce jeAHO noae aose JlHBepoBO EOftP. 
Hnie Ojinnep je CptaMa aoiujio npeno (5a.iKaHCKiix <I>paHaKa (JlaniHa) y 13. bhjckv. JeAaH bmhkii 
MacTejiHii napa Jlymaim ce 3Bao Ojihbbp. OTyAa iia Orape CpOiije npeneceHO je sue y Kpajese 
Aananiibe XepueroBiiHe. JeAaH caBpeMemiK BojaoAe CaHAajba 3Bao ce IIoKpajau OmiBepoBHh (GrapH 
CjiO. :iiillin'ii ii liiiTinicii I. fipoj 208). Tpnf» mv je v BpXHO^y y c'lincliKOM KOTapy. 



2M 



llfil 



■) a r o in n e, ce.io y li;i[;oim'ii;i>\i 
upajy. J a rj <■ p u n. cerio y i Kom im»i 
i;pajy. -1 a r o p c k o, caao y toweBCKOM 
Rpajy.. J arouiTHna y Cp&HJH y 
\ -Kii'iKOM OKpyry ao rpaunue mimerpaA- 
ci.or KOiapa (0. K. 30. XX. %oJ- 

Cejio 111 y p .'i a n u, h y ooViacra 
Pec-Ha y MaheAowijii. 



Jar ape. ceao Rpaj Baae Jlyice. 

•I .1 I" » |> \ III ,i. H3B0p J WUJ yi'OpCKOAi 

ko i I !apajeBa. -I a c <• p c k o bhc y capa- 
jeBCKOM Koxapy (C. K. 80. xviil. s / 10 ). 



IIopoAHita III y p .t a h y Bnuie na- 
poxaja cjeBepoaanaAHe Bociie. 



•JacrpefioB: rtojaun 3a BCTop. cpncite npicBe cip. 209.: 

KaTOJiHiico cejio 111 a t a p e y 111 a t a p e, uopo-AHAa y iiapoxn- 

Ckoii. UpHoj Topii. jaMa TpaanHK, ByrojHO, OCopun h Fep- 

30BO. 



C. ToMHh: CKon. Bona Fopa, Hacejba III.: 

3otobhKh: uopo-AHAa y cejry 3otobh1ih, nopoAHHa x JBy6o- 

MlipKOBUHMa. ( MHpy y XepijeroBHHH. 

H3 «aBeaeHHx ce npHMJepa bh^h Kaico cy HceJbeHHip H3 Aajiemix KpajeBa 
cpe^H>e Au6aHHje Aocnjejra Ha cjeBep, Eao KyiHHJbyxapHy o&iacT AaHani- 
ibHX Kyia h Of-iiHBa'iH ce.ua K a p h h e y Ooaiy. H3 cjeBepHe A.ioa-HHje cy aouliii 
f>paTOHO>KHhKH B y k y m h p h, BacojeBHiKH B a j m e iu h h xepn.eroBaiKH II 6 a- 
.'b h. Obh cy AOcejbeHHUH H3ryCH.aH nornyHo CBaKo cjehaite na 3eMJi>y o;;aicie cy. 
H3 Tora aaKJbyiyjeMo, m h>hxobo Aocejieibe Aarapa H3 AaaeKe nponuocni. aaj- 
AOHHHJe H3 BpeMena KaAa cy TypAH 3ay3e.iH itHXOBy crapy nocrojoHHy. y hcto 
fin BpHjeMe Morae na-AaTH MHrpanMje ohhx nacTHpa, nrro cy Kpe-Hyjm 113 ofviacni 
• jeBepiio o;i Ulapa h CKoncKe BpHe Tope. HeKH Kao n. np. Baaa«H, ,11, paci- 
nian, h 11 M a .1 e me bah joui h npnje 1 ). Ako y3\teM0. Aa cy h TypAH Kpeny.'iH 
npeA coCom nacTHpe, OHAa naAajy y TypcKO Aooa ceooe M h p y m a h II 11 a a t 0- 
b a u, a 2 ) y BmiehKe PyAHHe; flyaHha, HaAHHHia h Mym 6 a 6 a y FaAico; 
.11 n a t a h CjeHoafehana y BacojeBHhe: Mothkh y ,Hpo(">H>aK: Foto- 
Byma k II.neBJbHMa. Obo npecejieH>e (5h OATOBapano iipnoj eTaiiH raannKwa K.pe- 
rafta e jyra 11a cjeBep. 6 i ieMy je roBopeiio nanpiijfvi. 3a Ky a a ere, Mabepe. 
B e h u y h e, Taope, 'fflypaane h III a Tape MoiKeMo tbpahth noy3AaHO, 
icaKo he ce BHAJeni nairpHjeA, Aa cy hx TypAH njxM-e. in.rnii y AP.vroj iiojth 15. exo- 
.'i.eha hjih Heurroi icacHHje. 

Obhm cmo oe iipHMaiMH k cjeBepo3aii,i;inoj Bochh 1i aobmb cmo ao peuiaBan.a 
lianiera rjiaBiiora nHTaaa t. j. ao niHTaifca OAaiwie noTJcie npaBOcaaBHO CTaHOBHU- 
iiitbo cjeBeposanaAHe Bochc. IIIto ce Tine BpeMena AOO&ibaBaiba ctckjih cmo yBje- 
peH>e. Aa AocejbaBaH>e iraje HSBpuieHo y jeAaunyT. ToMe je Aoica3 HaceJbaBaH>e cje- 
BepHe .HaJiMaAHje, Ha Kojy ce Mopaino Taicobep o6a3pHJeTn c pasjiora. uito cy hctc 
iio'TOTiniKe npHJiiiKe H3a3Ba.ie HcroAouHa HacejbaBaH>a y JlaJiMaAHJn h y Bochh. 
Ha JlajiMaAHJy ce MopaMo ocbphvth h c Tora. nrro cy aoabhjhx BpeMena cse ao 



') n.n:..i!Mi cy aocejiHJH npnje 1319.. JIpo6H>attn npiije 1365., ManoiiinBitn npiije 1307. Jirecek: 
Staat und Gesellschaft im mittelalterlichen Serbien L dp. 33. 

*) IlHJiaTOBiiH ce cnoMHay 1430. rofl., Te cy Mopajra nohu DpHJe Tora npeMena. JireCek: Die 
Wlachen und Maurnwlachen. SitzmiKsberichte der konigl. bohtn. Ciesellscliaft der Wissenschaffen 
in Piast 1870. CTp. 114. 



1171 



235 



V '•;i/1;iUUUh-t r bl.lM;rniIl!Ul H;l<-tYl,aBi\.TH C JPBPpOKil BAAH.Y Bociiy. OB? li,ir lv |,rll)ll,r 

y Bocuh 3obv KaypHMa. > ^^ { 

yTi'.p.un'ii BpHjpMo ^oceJbaBa-iba noje;j,iwuix ;ioci-.T.fini'ii;iix ipyna. a .1,1 n n<< 
roi:op;iMo uo,jt';iiiiia'ino.\i ;;oce. ; baisaiby. mije aaKa eraap 1111 3a ^a.iMamijy. a 3a 
cjeBepoaanaflHy Boosy je cnopo ue*ioryhe Sea HcnHraBaii.a rpa/unuija y caMc-Me 
aapomy. Mh Rosynie miano iieuiTo HCTopujcraix nosaiaKa 11 ;ipyriix anaKOBa 110- 
Mohy Kojux MCKCMo ROHcraTOBaTH iieivoaiiKo iiepHO£a ,'iouwbaBaiba y ^ai.Mamijy, 
-'.a Bociry najmiiiic mpthph. A-iii mi 3a flanMajDpjy iuijpcmo onrypnn, ,^ a he HaM 
nun ;ioceJbeHH'iKitx nepHo;ia Ohth 063 npa3HiUHe. 

Ilajcrapnje noauaTO AOcejbaBaibe na;;a y BpHJeMe uapa ^.yiuana, kojh je upe- 
<•»■- iiso aeKe XepneroBii,e y npajeBe oko KJDJca h CK.pa;iHHa.') BjepoBaTiio je ,a,a cy 
to OHii B.nacH. icojn ce nocjnije Haaaae y .."J Hip Ha BejieOnry vox 1433. h y lJ,e- 
thhh roa. 1436. (Lopasic, Bihac i bihaCka Krajina, Dodataik, ;ioi;yMPiiar HI. 11 EV.) 
Hama nper-nocTaBKa aooiiBa noTBp^y thm. iiito oe jejxaar o,n thx Baaxa 30Be ToMam 
Aia.ui 11 11I1 (.iokvm. 111.), ."uit.mc iiMciroM. kojp ;iaHac Hoea je;iHO cp.io y xepue- 
roBa-iKBM JfyopasaMa. M>ni;aT ;t.a ce iimc A.ia.'i.ifiiHh bhiiip ainr;ije- ne Ha.ia3H hc- 
KJbyqyje cynay, ;ia je ToMam oa oHora 6pa-rcTBa, Koje je ocHOBaao ce.io Ajia^H- 
mihe. OBowe panose AOce.reBy npiinaAa upKBa BaBHeceiba. XpHcroBa y cesiy He- 
thhih y napoxHjn BpjEEna (imihhckh npoTonpeeBHTepa.T) ocnoBana 1389. ro.uiHe. 

Hhjp, HaM nomiaTO. ,ia ,ih je 6p30 H3a OBOra aoceJbeiba, join npnje noHenca 15. 
cTOJbeha. oh.io KaKBora ,ioce.JbaBaH>a y cjep-epny j3,ajiMaiyijy. Ako ra je fmno OH^a 
Oh m>Kna y HeniDiiii Mor.'ia npifje aewy npHnaAara, Hero ohom /locejbe&y hs .Hyuia- 
hob3 BpeMP.Ha. y 15. cxojbehy je 6h.ho #0 cejbaBaH>a. Ha ocHOBy nomaraKa o no- 
cmHBy neKHx npaBocraBHiix njasaBa y 3aaapoKOM h khhhckom iipoTonpecBHTe- 
paTy MOiKeMo KOHCTa-TOBara ABa Tpn nepa 0,3a aocejba-Baiba y 15. PTOJbehy*). C 06 
anpOM na CBeTHTCJbe, KojHMa cy u,pKBe nocBeheHe mhcjthmo, ^a cy y 15. CTOJbehy 
;ioi.ine* nopoflnn;e, Koje cy ciaBHjie Kao cBoja icpGHa HMeHa cb. Hhkooij', "Bypba. 
TleTpa. Apxanbe-ia h CreBaHa (Jbenbera) 3 ) J^oceJbPim UypljeBUiTaiQi cy 6h.th 6apeM 
:p lo.Mii'ino 0/1; OparcTBa ITabeHa H3 Bii.ichK.iix Pyemia, jep apviatMO m mije 
liyKii iviyiaj. uito je npKBa y aa.iMaTHHCKHM IlahenHMa nocBehena OHOMe CBeiiy — 
cb. 'B ypby — Kora. aaHac cnaBe ITa^heHH y Bochh '). 3a Apanhe."roBnrraKe h IIp- 
TpoBiiiTaKe MoateMO caMO narahaTH. m cy, irpBH. H3 KpajeBa r,ije cy BacojeBHbii. 
<):',piiniiliif. ITnnepH h. Mosce Cmm. apfiaHacKH T»pacTPHHhn *)4 a flpyrn ca pnjci.c 



') JloAiijop: XfipuproBiraa. HaceJba cpn. seuasa VI. np. 163. no H. MHJiamy: IIpaBOCJiaBH.i 
/liuiMamija. 

s ) UpKBa y K.v.in Awaniha rpahona 1440.. y IlabennMa 1456.. y Ijfojiain 1458., y Khhiici:om 
FloJby 1408., y MitpaH>y Hon. TUftMaraaaM npaBOf.naBHp onapxnjp ^a^.vaTHHCKe 11 rctphjCKC 36 
ro.i. 1907. crp. 25. — 30. • . 

') ;Ia cy orimnaHii upnaBa HMaJiii ofi3iipa Ha cbojc itpcue wflWe, Mirr-nitMo ^a je necyMH.iir.o. 
[I03iiaTO je, A'i HiiKiimhica 5Kyna aajc apyni-M upajeBiiMa citJiHe JlyimuuTaice, a y aoj je raaoo- 
isiiTH MaHncTiip cb. Jlync. y Tpe6HH>CKOM Kpajy hub HeKo.iHKo upKABn nocBeheHHX cb. KjiRMeHry. 
a H3 Tora Kpaja floaaae ICniiMenuiTaiin. y Bpxnoav y Bii.iehKHM Py.iimaMa Hsia npKBa JoaKiiMa 
n Ahc, a y TOMe cy Bpajy oaaBno neKc nnpo^ime, Koje rjibbc Tora cBeiia. OBaKBiix 6n opHUjepa 
moiviii HaBecTii join Miioro. 

') y BnaehKiiM I'y uitwm.i ir\ia juijcmix upiiana 11 upkbchiix pyiueBHua nocaeheHiix cb. 
Uypby 

') Mii.iom Be.iiiMiipomth O'vciiibcKa iiaxifj.: c norneflOM 11a Majiecujy. ro,inuiiLHiia lyunheue 
:)iiay>K6HHe kh>. 32. CTp. 345.) chomhkc aeKe Tpaampyfi cpoACTBy ApCanaca Kpacreimha ca Ba- 
injcnnhiiMii. Qapmmhmia 11 DHsepHiia. To. c\ ipaflHUHJe cnojieHyTe 11 y ajejiy npHoropcanw 

17« 



236 |1S| 

Jere (Japeiea: Hcropaja Cp6a np. IT:'!.). Mo%e 6btb m cj HanpajeA cnoMenyte 
Maaype, Kojn f. i.-i in- ob. ApxaHijeaa, aohmh v cjeaepHy /JaaMauajy oBora npe- 
Meaa. Haaoaamiaaa 6b xior.m Sara K3 Kyia aaa BpaxoaoiKHha. Hero toko n Gre- 
«|iaii.uiTami. jep je jberaa cb. Oire$aH sy^xa QpacjryjK6a. 

y BpnjeMe 3aflH>HX Aeaenaja 15. cToa>eka na^a Ge3 cyM&e Haceaaaaibe oocan- 
'Kiix opAcaax KpajL'Ba., kojh cy rpaun'iii.iii ca MJbera'iKOM 11 yrapGKO-xpBaTCKOM 
;i]i,i.ariOM n ca jajaiKOM a cpeGpaaiKOM OaiiopiiaoM. Typna cy H3 (pBaaacajcKax, 
a jom BHBie H3 Bojaaaicax pa3Jiora .wopa-ia Ojptax, ibm cy yaeaa BocBy, no'iera 
ca HacejbHBaibeM GocaacKax rpaan i iuHx KpajeBa apaBoc.iaBaaM e.ieMeaTOM B3 yny- 
•rpaBiH.ocTB. 3a JJaaMaaajy je KoncTaToisaHo, m je apaBocjiaBna aapoA as Bocae, 
XepiieroBBue b Grape Cpoaje Bacejtea bo ejeBepaoj ,II,a,i.\iaHBja 1523. — 1527. ') 
Aaaaorao obomc movkcmo ca bcubkom carypiioBrhy tbuabtb. aa je h y Bocbb Qflkax 
bo ocBojea-y nacTaJio KaioiiHcaifae. Obomc y npaaor bap h to. bito ce oko roji. 1530. 
cnoMB&y Cpfia y r.uttio'iy, yaay b Ha H3Bopy pajeae Yae b Beh ateae Aa npeby Ha 
aycTpHjcKo 3eM.ibHBrre. a apyra cy jonr 1526. roABae apeai.Ta h Haeeaaaa ce no 
JKyMfiepKy. 

OBOMe nepaoay — 1523. — 1527. — nacea>aBaa>a .Hajmaaaje OAroBapa nocTa- 
naK HeKiix ajHcaaa, h.hx AeBeT, y aaaapcfcoM. khhhckom h cicpaanHCKOM apoTo- 
npecBBTepaTy, icoje- cy ocuoBaire 1524. a 1537. h.:ih oa npHflHKe rora BpeMeaa (Ille- 
MaTH3aM BpaBociaBHe enapxaje .la.iManiiiCKe h npBMopcKe h HCTpnjcRe 3a toa- 
1907.). OBora ayia cy oner aoc&ih.th 'BypijeniTana h HHKOJbuiTanz. aaa h 3HaTaH 
Gpoj JlyuiHiBTaKa (ABuje api;Be cb. JlyKe). ¥z h.hx ncTpoBunami. IT-iiijaiuTana h 
ohh, kojh cflaae TLapaxa a JyaaTy. 3a Jly'iniuinviKe BpernocxaBibaMO ca bcthkom 
BjepoBariioinhy Aa cy o;t HaKuuiha. Oboi'3 nyra je, MOHte 6btb. Aoaiaa a ocaoBajia 
reno caora iiMeiia opoaana JftarpoBaa na CTape Cpoiije ii.ib as i;ora hcbito cje- 
BepBBjer apaja*). Moa*e obtb ha a\iaMO y ceay BeBpcaaMa caoMea Ha KaKBe a<> 
in.'i>aKc as ceaa /Ijeaopa y «[«vm»oj HopeTBH. (y loBpcKaMa apKBa cb. Haaje B3 
TOA. 1537.). 

Ako ce ocjiohhmo aa aocTa.aa.K npaaaa aao aa AOKa3Ho cpeacTBo a aperao- 
craBHMO, ,ia Hswefyy floceabearfi h rpalieiha apKBe aiaje npo.1a3a.110 mhofo Bpe- 
Mona Mo.i.t'Mo y 16. CTOJ&ehy KOHCTaTOBaTa joia ABaje aepaoAe AoceJbaBaBba y cje- 
Bepny ,la.iMaiiiijy: je&na apaje 1567. ao hobito apaje 1574., Apyra jipajc 1590.*) 
y apBoj aepaoAB cy Aoceaa.ia TJypjjeBiBTaaa a ohb. bito baaBe JoaaaMa a ABy. 
y AP.vroj ik^iboah cy Aoai.iiB JoBaa>aiTaaa. Il.iiijiiiinaun n HaKOJbnrrana, H.ibjh- 
nnMiia f>a Morjnr Cmrn as Aanaiiiii.e jyvkiic XepnjerOBHHe, Pflje je npaje fiao BpJlO 
panrapeH ayar ca. ILiaje*)- 



BarojeBiihiiMa CHaceaa II. crp. 536.). H3 Tora aaK^yiyjeMO. aa je ApxaHbeo aajeomnKa cnaBa aa 
cna 'icTiiiiit n.ncMeiia. H3 npBe no.ie 15. CTO.ibe.ha aanipajy npBo bhjccth n objim roieMeHHMn, asm 
to He ii'!;.i,yM.vje, m cy ohh 6hjih Ty h npiijc. 

') fleaiijep: XepueroBiwa CTp. 163. no Mitaamy: TIpaBocnaBira /lajiMamija. 

*) Jb. G'TojaHOBuh: Grapn cpnCKH aamicii h naTniicn I. 6poj 158. mia Harnnc Ha rpooy To- 
aopa, cnua JK'-r p a ho m n iia y IIpHapeHy aa rofl. 1387. y CapajeBy mia Maxana ^arpHhu. 

*) UpKBa y CMOKOBHhy rpaheHa 1567.. y Bpiifiupy 1574., y BeHKOBuy ii MapnoBHy 1590., y 
BpaTiniiKOBUiiMa 1592. 

') MHora Cpaa y jystHoj XepneroBinm noce HMe cb. Hjihjc; njopoBaTHo c Tora, ujto cy t\ 
Henaaa 6me hpkbb nocBeheHe cb. Hjihjh. HpicBemix pyuremiHa h hhjp^mx npnaBti cb. H.niijc hma h 
aaiiac y anaTHOM fipojy no jysKiioj XepueroBiimt. 



[19] 237 

I'.iMi'ix H3a obhx aocejbaBaaa dbtio je jotio npnje 1618. y aajiapcKH h nraoe 
mhmi;ii npoflronpecBHrepax h y IU'tiuiv (upKBa y JKerapy, ,"lpnniiiy. Bpjrana h Grp- 
.Miiiui). Jloiii.iii cy ']")y|>l)ci:iiiTanii. BeniiKorociiobiiHiirraiui. JoBiirbiiiiaun n llnuojb- 
uiTauii. Je .th ce no Aoceftasao 6p;so n3a 1618., a Miioro npnje 1C82. lie SEauo. 
A. in mikviiimo. aa je '''ii/iii jivuifi ceoua neuiTO npnje ]i;^_\. ji-p cy one ro.rane rpa- 
hi-iio npi;rse y OfipOBny h Bpryry y saaaprKOM iipoTonpecBHTepaTy. Jlorara cy Jla- 
aapeBiBTanH b Tpoju'iniiniTaira. TpojuMHiiuiTann cy o/mehvie 113 jyatae Xepnero- 
mnic. Bokc h.tii cycjerranx Rpajesa Ilpue Tope. now to cy TypnH obhx BpeMana 
H3r,\T>n.iH IlMOTCKy Kpajnny npeni.no je 1717. ro^. ca apxrwanApirroM CxeBano-M 
.TbyfinGparaheM ISO nopo;rana H8 XepneroBHitie. y Taj icpaj. Je^HH cy ohjih H3 3y- 
naua. 0;i iipii.iin;e ncTora BpeMOiia ii.iii hpihto npnje npcm.iii cy opaha HoBmnhii 
ca 40 nopojmna y HeperBy. 1 ) .JJaJMa floceaaBaBa eaii Hnjecy noaHaTa. 

3a cjeBeposanaAHy Boeniy cmo ana.nomo .HajiMannJH npernocTaBnan h Henrro 
Aou;hhjom nojaBOM Be-raice Mace npaBocnawiora arapo^a na rpaminra yTBpaHjm no- 
cejbeite oflMax nonrro cy TypnH y3e.nn Bocny. Kao ro/j, hito cy y Jta.TMan.HJy flana- 
aavra AOceJbemiEH Ha MaxoBe, Mopajio ce h y Bochh BpunrrH npcwbaBaTBe Ha hcth 
na>iHH. H Kao ro/i hito cy Typna raHpEunt cboj.v /nMKasy npeMa cjeBepy Ha MaxoBe 
TaKO cy ce floraijajra" h aoceJbaBaaa. TypnH cy y ivwibhom oko 1480. apacaJiH oftrracT 
oko Kynpeca. JlyBna. X.nnjeBna. BnaMO'ia h H3Bopnn Kpaj pnjeKn yiraa. je.ian 
komb.t seMJte y ropwoj HrbeBH h Ha Cairn .to KaMeHrpa,Ta. CKon.n>e. .Tawny ii B.m- 
lunh. hctomhv Bochv ca MaraajeM, B.TacairnnaMa h Bbophhkom. CBy.T Ty#a cy 
TypHH H3 BOJHH'iKHx o^Hpa Mopa.nn HaccibanaTH Cpoe, kojh cy Kao Maprojiosn 
h ,TpyrH nepeAOBHH bojhhuh 'lyBa.iiH rpaiiHHy. HeT0Ba«TH h y irpaBHJinoMe pary bo- 
jeBa.7iH na TypcKoj crpaHH. JJf> 1503. cy rvpcite rpannne «a cjenepy oji, npHJiHKe 
HCTe, ajra cy ce H3a Tora 6p30 MHjen>a.'ie. TypnH cy 1512. y3e,nH cpeopimHRy 6a- 
HOBHHy. 0,i jajaMKe 6anoBHHe cy ApaojiH yrpn h XpBaTH join caMO ,T0H>y HjbeBy 
h BpoacKy jio.THHy oa Jajua .to Case. On. 1514. — 1528. oTe.TH cy TypnH JlHKy h Kp- 
oasy, a 1528. h ocraTaK jajaswe CanoBHfle o^ OOKona h Jajna ao Cane. HaceJbaBaJbe 
cjcnepoHCTOHHe BocHe motyio je noneTH on,Max noc.iHJe 1512., a icpajeBa oko cpen- 
n>er h softer BpOaca nocnije 1528. no hckhm 3HanBMa cyaehn y obc. cy Kpajene 
AouwH KO.TOHHCTH H3 Cjifiiije. Ta^aaer CMeflepeBCKor cannaKa. Mh cmo y cjeBepnoj 
Bochh iiara-iH By6aa Kao ii3BopcKo HMe: y OpnaHCKOM, flepBGHTCKOM h hobckom 
KOTapy*). Ha ochobj oBora H.\iena cmo luuipHje^ Kymaom HQKaaaTH ermriKy 3ajea- 
unuy napona y aana^Hoj CprtnjH h cjeBei)03ana,THoj BochtJ. Ho mh HMaMO h hh- 
peKTHy noTBpay 3a OBy npeTiiocTaBKy. To je caBpeMemi nyrnHK Beiie;rHKT KypHnc- 
iniih. kojh je 1530. nponiao Bochom CKpo3 oa KjiaAynie npeKO Kjbyqa h CapajeBa. 
Oh BeaH. m cy TypuiH flOBeaii CpCe H3 CMejepeBCKor caniiajKa h Hac&rraaH hx ho 
Bochh. i 

^ocejbeHHKa je OBora BpeMena Mopa.no 6hth Beh M^oro rio cjeBepuHM h cjeBepo- 
3ana^iiHM i;pajeBHMa Bocne. Jejraa hx BHJecT H3 ro^. 1530. cnoMHite nojx HM6H0N 
Baaxa oko Cp6a. y YHny h y RrraMoiy (Lopasid: Bihac i bihacka Krajiina cTp. 69; 
h 70.). Ko cy 6h.th th Bjiacn bhah ce no HMeny je/mora n>HxoBa cTapjemniie. kojh ce 
3Bao JlariHciaB CTHnKOBnh. Mor.no je 6hth ^ocejbaBaH>a y rpynana h nocraje. Toa- 
1551. jaBJha renepa.n JlenKonnh ^a cy TypnH aoBemi H3 yiryTpaniBsocTH BHme xh- 

") fleflHJep: XepueroBHHa rap. 163. no Miuiamy: IIpaBocJiaB. flanMaipija. 
'i JlpyrH .lOKa.THTPTii ca UMenoa By6an. no6«ira cy cBoje sue no cboj npii.iimu on rep- 
30Bcite nopoanne ByOaHi. Koja je c-Boje mie Moraa ^oOum o/i H3BopHor ltMena. 



2.38 [20] 

.i.a.ia Mopaaxa m.ih B.iaxa n .ia cy ws ii.itmh.ih quo rpfin n Knnua. RjepoBanin jp 
,ui je ii|)i'.u;])iij Hi. cTo/hehii Xiu-iiii iiiiniii Ilpe.iojer.iili 1,01:11, n.i XepHeroflHHe cBoje 
cpoffHHKe if .ipyre 11 nac-mimo iix y RpajeBHMa ORO pujeice Yue. Ee8 cvMibe je Be- 
.iHKa ceofia Tipeji, Kpaj 17. croJbeha jifmsjem ;ionvbeinii,a 11 OBOMe &pajy, a.m ■:;\ 
to neMaMo niHi;ai,i'.i' HcropHJCKe noTBpae. y napoAy cjeBeposanaaHe Bocne ca'iy- 
uao ce TiiMaii cnpMoii na nopujeK.io Ha XepneroBHHe 11 Crape Cpt5Hje. A/in nam 
e rora iiito je raMaa. aoicaa je Beraxe crapociH ;i.oceJheH>a. 

CjeBepna JJaJiM ann ja h sanaaiia Boc:iia. Ha iieKHM cmo Mje- 
craMa narrjuije.i ea Man>oM hjih BehOM BjepoBaTmoinhy KOiicTaTOKi.111 noge;;iiHa*nie 
i-.ry'iajene Aoce.ii.ensa y cjeBepHy JJ,a.TMarj,HJy. Ha ooHoiiy hctobptikk'Th HMem aa- 
KJbysHjiH cmo. Aa cy ce xBOCTaiHCKH KyH;iean h Tyn'ini 11 HfiapcKii. eBPHTya.ino 
ap6anacKH r JlHra™ iiacejiH.in y jyvkkom flHjeay cjenepHe /la.iManHJe. a GpaTOHO'- 
vKJihue Manype y cjeBepnoM. Ha ochob,v upKBene c/iaBe h Herora Hinena KOHCTaTO- 
Ba.nn cmo MoryhHocT AOceji>eH>a OnJiehKHx naheina y khhhckh Kpaj. H3-HHje.TR cmo 
MoryhHOCT aa cy HnHjeBiHTann.H AliRMOBinTaiin H3 jyacoe Xepneroiiniie. a. Tpoju- 
'iiciimTaHH TaKohep OTyAa hjih H3 KpajeBa BoKe KoTopcite r Hpne rope. JlpyrHM 
KpiUH>aHHMa y cjeBepHoj JJaJiManHjH cmo Tpaw;ii.iii crapy nocTOJOHHy flajbe jyry 11 
jyrcmcTOKy CBe no npropeHCKor Kpaja. 

Hauie npeTiiocTaBKe h MoryfcHOOTH, y kojihko ce thhv XepneroBHHe keo Ma- 
raiie aaJiMaTHHCKnx flocejbeHHKa, ocuHBajy ce ir ira reorpacpcKOM no-JiOHtajy Xepiic- 
roBHHe. H>eno Henocpe,iHO cycjeACTBO ca JlajiMaHHjoM hhhh je 3eM.ibOM. y kojoj 
MopaMo y npBOM pe^y Tpaaarra nocTOJGHiiy Behnire AoceJ&eiiHKa y cjeBepHoj Jla.i- 
ManHJH. A.th ce XepneroBHsa h Kao npo laana acM.'ba. yiieTiiyTa Haniehy JJaJiMa- 
uHje h aeMaJta, Koje cy XepneroBHHH Ha jyry h jyroncTOKy. Mopa wm-atr y bh;i.v. 
npe-KO H>e cy iHecyMH>HBo npeaia3HjiH HceJbeHHnir H3 HpHe Tope. Bpaa h johi Aajbnx 
KpajeBa. Mh oh Ha ochobv reorpacpcuor cycje/iCTBa Jla.iManHje h XepneroBii '■ 11 
na ocHOBy yTRj>beHHx ceo(5a npaBocjiaBHor ejieMeiiTa mofah AaHac oneKHBaTH 
,jej,aH HenpeKimyr nojac npaBocTa.BHor napojia oa XepueroBHHe no y cjeBepHy 
flajmanHJy. Ajih HHje Tano. H3Meby o6je ooViacrH npaBocjiasuHx nace.i>a yTHCHyo 
ce je^aH nmpoK Kaxoaxra&H kjihh. kojh ofiyxBaTa cjeBepHy XepneroBHiny r jysKam 
mo cjeBepne ^anMaHRje. Obo He Moate-MO o6jacHHTH hhhhm .ipyrHM ochm nperno- 
cTaBKOM. aa cy ceooe npaBOCJiaBHOra napo.Ta y cjeBepny JJa.TMaHHjy R3B0^ene no 
n.Tany: y CTapoj hoctoj6hihh je Beh o^pehf h hr.ib ceotfe. na je Trapo.T oTnniao na- 
peKTHO TaMO npe.na3ehn npeRO ;i.pyrnx npocTpaHiix KpajeBa. OBaKO cy. mitc-thmo. Bp- 
meHe CBe ceooe y rpynaMa. 3a nojeflHHai.'ia flocejbaBaH,a : itoja cy Kpoe CTO.T>eha 
CTarao BpineHa h koa kojhx cy pasne oKo.inocTH nyHe ciyiajHocra OA-iyHHBa.'ie iyrje 
he ce ko HaciaHHTH, Hammi cmo jena.11 tivt. kojhm cy hhi.th HcejbeHHnH H3 Xepnero- 
BHne y 3anaAHy Bocny. To je je^an nojac cTapnx npaBOCTaBHHx Hacejba. kojh ce 
npyafa o,t MocTapa npeKo B.naTa h PaKHTHa .to .HyBHa. OBjje je JIp.thjpp fXepnero- 
BHHa) KOHCTa.TOBao y B.iaTy h oivOthhh TpaTirnnje yr.TPTin™ npaBOCJiaBHHM nojto- 
OTnaMa. Koje cy Ty finjre. na ce flHJeJioM.HCTypiHjre n HCKaTOJiHHHjre. a anjeaoM Hin- 
neaTe. Jlpnyme OBaj nojac, no fleAnjepy, mije noTnyar, jep y nnsy npanocTaBimx 
nace,T.a (|)a,TH OHaj hhd, nm> cnaaa Ha PaitHTHo. Mowe finnr. m je to c Tora, hito 
Taj KOMar nnje Tanno HcnBTan. 1 ) Ajth CBe Kafl h me 6h ohto Taito mh ocTajeMo npn 



') Ha cnennjaji. krpth AycTpo-yrapcKe cmo Haramr h Ha npasHOM npocropy TparoBa ofl 
ctapHX npaBOOJiaBHHX naceaa. TaKO H3Mef)y PaKimia 11 B.iaTa u.Ma n.iainnia Bapia (32. XVII. 3 /io) 
11 Bo Ban (32. XVII. 5 /iu). IIoaHuTn y npaBoraaBiia uopoauua BoBaim y .T.y0uH.cKo>i KOtapy 11 



1 



[211 



239 



i-KOjog tbp^iwi. jep nac y ton nornoMaacy Tpa.ann.Hje npaBocaaBHBx nopoaana y 
.'lynny. icoje aoBoae CBOje nopBJeKrro iia Xepn,eroBHHe a H]»no Tope. 3a h>hx je obo 
najiqiahii H iiaj^iutiinjir nyx. TUto QB8KBHX nyrOBa iie.va ir ;uvi>e iia .3a11a.1v Mir- 
•••'iiiMo ;ia je yapoK y Towe, iiito je na ,iecnoj erpaiHB Heperae npooTpaHa KaTOjnrma 
o&racr Bpoh'Ho. rcoja je ima.-ia meicy aBTonoMiijy. Bee cyMH>e cy i.-a-ro.-iinui y 
Bpohny iiNra. in ii iipano ii vviacr ik'/uith. ;i,a oe iwMeby h>hx 'Hacejbuua e;ieMenax 
.ipyre Bjepe. 

yBaviiHBiuH cae obo Bjepyjewo. ,ia ce npaBoc.iawra XepHeroBirB mnjecy ce- 
.•iii.iii noje.iHHa'iiio y cjenepny ^ajmaniij v n aanaflHy Bocfly npeKO raapoKe tcaro- 
.ni'ii.p ofnacTH Ha apchoj cTpami HepeTBP. Ben caiio y rpynaiaa ca oaperjeirHM nn- 
JbCJff, A noiuTo cy onoMPHH o ceo6aMa tSmhh ana.K je #a cy Miirpannjo ifsnpnieiio 
.in mio. To iruaK no HCKfl»yiyje CBaEH cnynaj noje^iifla'tnora ,ziocejBeH>a H3 MJraijera 
BpcMfiia. turn ra je ii3yrteBnra ,H,yBQO 6h.io y jraaoj Mjepn. Ho HHJe HCK.tyieHo. ;ia 
cy ii ,'lyi:n>auH aonnm y rpynn, jep ibHXone TpajnJHHje flarapajy H3 snaTHo m- 
.iei;e nponurocra. A ochm Tora mb cmo KoncraTpBa,TO je^Hy rpyny raia^KHx floce- 
.i>ciiin;a y JIvbhv. 

npehH hewo ca;ia na ROHGTaranHJe hojp.thiihx AocejbeiraiKiix nopo;uma. iHje 
ce ;ioceJi>eH>e h crapa noCTOjfimna Mory ycTanoBHTH noMofcy BCTOBeTHOCTH Hiieira 
ii."ih ; *ipyrHM KOJHM HanHHOM. HajnpHJe iieMO B3bpwhth KOHCTarauHJe y Jla.i Ma- 
il h j h cjeBepino oji HepeTBe. OBa j Kpaj CTporo y3eBnra h .ne cna#a y okbhp 
nanmx HcnBTHBaaa, ami oe MopaMO h>bm oaBimr Kao h ca norpaHMMHHM otjcio- 
BHMa jyrosana/me XpBaTGKe c rora.. mTo je Haaraanaja CTajajia c Bochom y aa- 
naMjeiiimiioM jiaBaiby n npHManvy Hapoaa. a c XpsaTCKOM c Tora. hito je BocHa 3a. 
je;taH Jin® H>6Ha cramoBiranrrBa oma npo.iasHa seMJba. 

Ha xepBeroBa'iKOM 3eMJbHiHTy Gjrasy Jbyfiynmora, ajm y 6.TH3BHH aanannbe 
.la.iMaTHHOKe rpainme HMa re.no XapaoJinftp ("33. XVII. Vio) 1 )- CyiUBba je hc- 
K.'hyiena ,ia OBjje HMaiio je^no opaTOHOVKBhKo Hacejbe h to H3 Jiajbe nporn.iocTH. 
y fipaTOHO'yKHhKOM ce.Ty naBJTHHHBBMa 30Be ce je.TlHO 3eM,jbinnTe ApaoMHJie. y TBJeM 
ce HMeBy K-pnje hm<» neKaKBe nopo,TBne, o kojoj ce ,iaHac HHiiiTa ne 3Ha. BpaTO- 
iio,KnliKo nopujeK.io XapaoMHJba b BejiHKa CTapocr ^ccejbeH,a noTBp^yje c© b Ba 
Jipyra Ba^iBK. He,n.a.ieKo or jbySynncBx Xap^ojfHjba BMa y ceay OB.TBBBhBMa (JXy- 
6paBe) nopo,iHn.a XapAOMeji>e, Koja o .cbom nopBjeKJiy Be 3Ha HBniTa BHBie. Hero 
;ia je o^ JLyf)HH.a bs ce.Tia 3tafiBn;e. ^e.THJep 6apeM BirmTa Biime ne BaBOOT. Ohh 
anase cb. neTK.v. a to je npcc'iaBa fipaTOHO'/KHliKor nJieMBHa. — He 3HaMO, m .tb 
y cejry By ,tbm.7B jnh BMa (32. XVT. 3 /,,,) 3aHa,TjHO o^ Ho,icTpaH.a BMaMO cbo- 
M6H Ba jocejbeBHKe H3 ByaHMJbe Ba JIbmv h.tib bs yrapcK(jr By^BMa: Kao hh to. 
i.ojh cy Ce.TaBB ocHOBa.TH Tpn hctobmchp \iaxa.Te (32. XVI. 9 /,„). jir .tb orapo- 
B.nanTKH Ce.-ianji h.tb ,ioce,iBeBBrjB bs cera CejiaKOBBfea ko^ 6ocancKe OoJHHBe h 
o.i Oe.naKOBe Ky.Tie y cjnrey HepeTBBBe. — K a pa ate (31. XV. 10 I, D ) y cpeflB>oj T[e- 
thihh 6h wor.TB fiHTH H3 JTpof)H.aKa hjth B3 BacojeBiiha a ocHiinaiH wra Bbo- 
pHHf (31. $VT. "/u.") no,! KaMonniBuoM c BeTHHCice CTpane bs Bnxopa na JlBMy. 
— BjmcKOBe (29. XIV. 10 /i„) KO,T KHBHa cjeha Ha B.THBTKOBy y B3bophom Kpajy 

Bnje.ioM rTo.b.v ko;i MorTupn. V dimump PaKHTHy -30Be ce jeniia Maxana n je,unn naoHKHORa 1 1 j* i >- 
Tiija R.iaraiHii (81. XVII. 7 /io), 

') Mh heMO ce o.i ca.ia iecTO c^ywiiTif HaBOflHMa im cnen. KapTO AycTpo-yrapcKe. Jin aanrre- 
iiiM" T|iy;w ii npocTopa oj ca^a heMO iiwcT<m.i,aTii 3iiaic C. K.. jep ce h 6e3 acra Mory nooHarii 
HftBuju U3 cneif. Kapie. 



240 1 22 1 

luxd'j inn-. - L'u.iu 1' ii ]) -,\ in' \ impoxHJH : ;hji-|iiiiiuv (KtuuicKH iipuTonpecBHie- 
p.iT) iiMciKiM o.'iaje. ;iy c>" My oi-iiiiniiMii ii -i njreMeuia I'liljiiiia \u\\w;\ I'nciia. — }\o- 
cwbeHiinii aa Xaca y Bacojemiliii.\ia Mopa ga ey ochokutb ceao ima«e £29. 
XIV. */«) y IIiaBiiy. a KpHHH H3 IloTapja ce.m Kpa 'i i; e y nrroiiMeiioj napoxiijii 
(iiiiiocHH'iKii npoTOnpecBHTepar), OcHHBaia o&m Kpn. ey no y opHonpcKOj napo- 
xiijii (c»paflHHOKH npoTonpecB.) BaJbAa cy on. Kpaeynmha H3 yyGana. 1 ) — 113 
Upiie rope inn H3 Bpaa cy ociiHBa'iii Kocopa y napoxiijii Hp.ninii (HMOTCKH 

lipOTOIipeCB.). 2 ) 

XepBeroBiiTKor cy nopHjeKJia omh, Kojn cy imih hmc, X e p n, e r - V m h ;i h 
(32. XVI. 7i«) koa MaKapcKe. h ohh AaJbe Ha cjeBepy kojh iixiajy nopoAHiiio HMe 
Xepn,er. 3 ) y CoBHhHMa (32. XVII. l /w> BofianoBa jjpara) cy oh.ih Hesafta 
Ztoce.n.eHHU,H H3 XepneroBauKHX EofiaHa h.ih oa JlypxniTopa (Booaii. icaTYii jvvkho 
oa flypMHTopa). — OaaBHhH (32. XVI. 3 /,„) koa IIxiorcKora cy TaKobep xepn,e- 
roBaiKor napHjeKia, Kao h ocHHBaHH HeOpnjKeBua') (32. XVI. */ 10 ). - Koa 
Bpxropna (32. XVII. */io MoTOKHTa) cy ce iianaiiii.111 Py.univHiH ca Motokhtc 
h (32. XVII. V10 KoTe3H) nonoBCKH Kot63h. — y AOH»y BjeTHHy (32. XVI. 2 / ]0 
M e p h e n) cy flpcnjeJiH MepseriH H3 aaiiamae XepneroBiiHe hjjh H3 Pnijafla. — 
Hon. KaMeiuumiy (31. XVI. 7 /io Pocarnje) ey ee cMJerrnviH .TbyfnuicKii nonpn.ii 
(HeKaaa B.iacH noAupH>H) h (31. XVI. °/i AptO'Vac) cTaHOBmanH raiaHKO-r 
ABTOBna. — Kan. BpjiHKe HMa B a .'i a h a (30. XV. l /io) kojh cy, Moate 6hth, ca Ba- 
/iahyiue y ceviy Tpaoy y BynniiMa. — Y napoxiijy Ba a. k e (iiiH6eHii<iKii npoTOJipe- 
cBHTepaT) h ce.TO M h p h .1 b h h y hctoj napoxnJH aouijih cy Py;iHH>aHH ca Ba- 
.ibaKa h oa 6paTCTBa MnpH,noBHna. — JXaibe k cjeBepy y PaBHHM KoTapHMa h koa 
Kiimia HMa lepaHHha, kojh cy no r A>AHJepy (XepneroBHHa CTp. 166.) Pa^aHH 8 ) 
yrapinha (29. XIV. 7 /,„ Ughercic) no jHpe<iKy (Staat und Qesellschaft II. 24) 
HeBecHftUH h.ih JLyooMupmi 8 ). — EeHAepH 7 ) y II.iaBHy (29. XIV. 4 /io) cy H3 Bejbe 
Melje y IIonoBy. Ha fiocaiiCKOJ CTpaHH y 6pAHMa H3HaA xienaHCKor ce.ia ryOima 
HMa BeiiAepoBHha JIqebs. (30. XV. 4 I 10 ). — Ge,>io JlnmaHH y napoxHJH 
Mnpan>y (3aAapcKH npoTonpecB.) cjeha H;i rtvio ."Iiriiiam 1 y Biije iom JJoJb.v koa Mo 
cTapa. 

y 3 a 11 a ah oj BofliiH. y Kojy pawyiiaMo KpajcBP oko JJyBHh, Kynpeca, 
F.iaMO'ia h XJbCBaHCKy o6.iacT ca TpaxoiioM, nocjiyvKiiheMO ce ya n.\ieiia h kpohhm 
CJiaBawa, ko.'ihko 6yae Moryhe. Taico heMo paAiirii 11 koa cbhx Apyrux icpajeBa y 
cjeBepoaanaAHOJ Bochh. npn ncTpaav'HBan.y y JT,a.iManHJH to naM nnje 6bmo Moryhe. 



') y rwiy Pnijemy icpaj hyne y XepueroBimii usia nopoflima Kpaeymnhn. Koja je H3 
3yfiaija. y 3ym;HMa Hesia Bnme Kpaeyniiiha. 

*) KocopHhH. nopofliuja y flpoCaaKy; Kocop. rpyna on rpa cena y Kynnjia. 

*) Ha BHme MJecTa no XepueroBHHii u.Ma reorpacpcmix (i6jeKaTa, kojh cy Haaiiiiini h.mchom 
Xepuer. Kao h. up. XepueroBa Bapa y Aoae.M Tlaiby y HeBecnn.y, XepueroBa rpaflima y TauKy 
ir y OnyTHOJ PyaHiiH. Hapoa obb Riceaa npiinncyje Xepijery CTjcnany. Ann mh mhciiimo. m hhjp 
TaKo. Bfih fla cy obo TparoBii on hpkc nopoflinie turn CpaTCTBa, Koje ce 3Ba.io Xepuer. H Kpciia 
cnaBa Xepixera y Bochh, AyHHHflaH, boaii y XepueroBiiHy (y cTapini rpaHHftaMa) h to y HiiKuinhicy 
JKyny h OKOJiHHy. 

*) 3eMJBnmTe HeOperoBHHa y ceay 'BeauhiiMa y fflyiiH. 

*) Bnme cmo ciuiohii BJepoBam aa cy TiepaniihH on flpoOH.aiKiix 'Eepauiifaa-AuaaoBufaa. 

■) y JbyOoMHpy lima h naHac ceao yrapnii. 

') y niipanihinia u y Uhhoboj Maxa.nH y HcBecaiby una uopo^Haa BeHflepahii, Koja je 113 
Ko|".it'iiiiha. C'jiaBH cb. JoBuna. a upuciyiicyje Bmhkoj 11 Maaoj 1'ocnobn. IlpaBH BfHAcpii cy y 
l3e.T>oj Mel)H. 



123] 



241 



jep HHJeOMO IIMa.lli in M;iT;ii;;l Kpi'llHM II Mi'lllIMil. T| i;i vl, II lifMi i ll>TOHM« ■in- in > j h >,T.il |J.» ■ 

y OBOMe Kpajy ii y apyrHM KpajeBHMa, HapoHjrro raKBe nopo;ume. uoje HMajy 
iiCTora rReTHTtvba Kfto KpCHO race. Mh heuo cm- nociyvi.-iiTii n JiaTepnjaJiOM h;j 
TflKBHX KpajeBa oaaK'ie imjecy iini;ai;o Mor.ni ;;ohn ii<'e.i>riinun omiMO. A.ih casto 
ici oiiiix KpajeBa, kojh cy npiiMa.m .ioiii-kikc hs bcthx ooVkkth c jyra o^amie cy 
moiyiii ioIui /lonvi.ciiinui n y osaj CocancKii Kpaj. 

y OBOMe rp Kpajy Mowe onaaHTH, na cy AOceJbenHUH ;uvia3H.'iH y rpynaMa ii 
nai-TaibHBa,Tiii ce je;iaH Kpaj apyrora KaKo cy CTaflOBa.nn h y CTapoj nocTojOHHH. 
Taniic flBHje rpyne Mime iiacea.a PyflHH>ana. je:ma y cjejiepHOM Kpajy X,>beBaHeKor 
IIoji.a noicpaj JK.ipa ioiiiia. .ipyra y H3BopnoM Kpajy pujene ElyJHHe. Hhhh- ce, m 
cy Tiiuo ;iohi.ih h hckh Ta'iaHH, kojh cy Cp iiacTaiin.iH no hcto'iiioj h jyiiwoj hbhhh 
,'lyBaii.cKO-r TTo.'ha. 

JJocejbeHo cTanoBHRHiTBO obhx KpajeBa Hiije H3 caMP XepueroBHHe, Beh ra HMa 
h H3 aajbnx upajeBa. Hajnpnje heMO HaBecTH nacejha h nopo;iHne, 3a Koje mhcihmo 
:ui hm je nopnjeKJio H3 Behe aajBHHe. t 

Ha ^oce,ibeHHKP hs ;mji,nx KpajeBa, o;i JEhmb h TiexornHP. cjehajy HMeiia 
la y ByuiKOM B.uaTy. KyHHuyma h HpjbeHHU,a (31. XVI. s /io) H ce;i ° 
KoMopaHii (30. XVI. Vio) y XjbeBaHCKOM IloJby '). Kpaj H3Bopa Jlona- 

THHiia h y Maxa.iH JIonaTHn,H (30. XVI. T /io) tJaaary pnjeKe OrypGe HacTa- 
iih.ih cy ce r Mowe 6bth, BaeojeBHhn JIonahaHH. — H rpaxoBCKfl nexyjbe*) (29. 
XV. s /io. 8 /io) cy moivth ocHOBa™ BacdJeBHhn oa Op,ua Tlpxa h ce.ua nexoBHa. — V 
K a t a h h h a JJ o n y (29. XVI. 7 /io, 8 /io) cy ce HacTamriH Kaiane H3 JJpoo'HbaKa. 
y obhm KpajeBHMa KaTannha mia ca^a caMO y napoxnjH Bvkobcko (CiyrojancKH 
iipoTonpecB.V Ohh h ruixone pace^nue no apyrHM KpajeBHMa cjeBepo3anaajie BocHe 
caase cb. Hni;n.iy. iici;ii cb. TJypha. KaTaiie y $po6aaKy cease cb. TJypha, a rrpe- 
cjiaaibajy cb. Hhkotv. .UpoffrftaHH cy h JTyroH>e. nopojwHa. Koja r iaHac skhbh 
y napoxHjaMa ByKOBCKO ii PaBiio (oyrojaancKit npoTOiipeeB.). JIpjkhmo hx 3a Jlpofi- 
ii.ai.e no H>HX0By KpcHOM HMeny TJypheB-Aany h c Tora. hito cmo na-m.iH Jlyroita 
TJypheBnrraKa y KoaySapn (cejio PaKapn). kojh cy cxapHHOM H3 /roof>H>aHKHX Jeaepa. 
3a K ajr a 6 e y xjbeBaHCKHM h TmxQHKBU napoxHJawa ne Moa?eMO tbp^hth, ^a 
cy „'lpi»'iifcaun. jep HHJecy 'ByprjeBniTanH h.th HHKOJbnrrauB Kao ,T.po6H>a'ntH, Beh cy 
jPAim ''TP(|inif.niTanH ;ipyrn JoBa.n.niTanH. KaaaOa CTP(}iaii,nnai;a nopnjeKJiOM H3 
,1pnrnhaKa HMa y ceny BpeaoBrntaMa y KpayfiapH, Te no TqMe oc.Taje hhhk cywaa 
m cy h Hame Ka-ia^e JlpofiH>aiiH 3 ). — Hcth je twryqaj ca IjenHHaMa y ITexy- 
i.;i\ia y TpaxoBy. HShxobo HMe nac cjeha na 3eM.tHHiTe TJenHiie y KymoM KpiiBOM 
Tlo.-iy. A.th He cuase hh je,Tny KynKy cJiany. Beh cb. Josana. IJenHHe fin Mor.ie 
f>HTH H3 joui Behe jiaJBHne, Tano oa Ckouckp Hpne Tope. rjije'nMa. nopo,HHna BenoBH 
y cp.iy Myiepy, Koja caaBH cb. JoBa-Ha. — Ce.TO TJe6e.Jbaic!y napoxnjH deKepoB 
UHMa y r.iaMOHy (29. XV. r, /, ) ynyhyje Bac hmchom. 5ta My TpaiKHMO ocHHBaHe y 
y BpaTOHovwHhHMa. BacojeBHhHMa h cpeAH>CM no.iHMJby (Jlefie.i)-Jlo. ,He6eJbaK. no- 

*) Ky^HH. cejio Kpaj Jliraa ncnoa IIpnjenojba. IIpjbeiiHne ceJio ko^ r[jieBa-i>a. KnMapaii Kpaj 
Ha JiHJeBoj cTpami .TTiiMa Hcnofl BnjeJior IToaa. 

*) ITeyaiiha. kojh cy cnrypHO pacejmne va riexyaa, HMa y HeKanitKO napoxnja y cjeBepo- 
aaiianiioj Bocmi. C.iaBe igthph paOTHiHTe KprHc cnaBe. on kojhx mije hh jenna aacojeBiihinr 
. cb. Apxanbeo. Ajih 6h HeKii moivih 6htii h3 BaoojeBiihKor IJTeK.vJiapa. r/ije ce cJiaBH cb. "Bypab. jep 
y Tpn napoxiije HMa Heyjruha 'BypbeBiHTaKa. 

3 ) KaviaCe y napoxnjaMa Bhctphuh, ripaaBopy 11 Hobum Fp&Ay cjiase cb. "Bypba. Ako rm 
je obo ctapo KpcHO HMe, oHfla cy npaBH Jlpo6H.au,u. 



242 



\24] 



|l(l,Uma ,1<'mi. I.lKTlhll ). — Flu. I ry\lll,l>M I." \ MICOI ii III iplljri;. lil <y II ."f V [.' ;1 *l II J X.l.r 

IMHfKOM. iiiiMn'ii.iiM ii viiii'iKiiM Kpajy. Ku.jn c.iaiie CB. -Innaim. ."lyi.a'ia iimm ii y 
'jiT.i-pHOJ ;i,l.lMilIUI,jII (28. XlV. ",„) 1 1 ; I I'll OOCaiHCIvH .f.YKa'lIl MQKJIH tJHTH OTV.ia. 

miii :iaKai;o Rao ttobiijh /ipceJbeHHUH. Ohii cy moiyih ^ohn y ,H,a.-iMaunjy Bp.-io pamo. 
jep oe cnoMiiiM' D.iax JlyKas Mh.ivhobhTi y .'limn fra BeaeOHry roa. 1433. (Lopa- 
sie: Bihac i bihacika Krajina. Dodatak. .ioi;y.\ieuaT TIT.") Ha j&hxobo nopujeKJio H3 
K'yia nano;ui hog hmp. JlyKaneBa Jlp.ia y kvmkom ceaj Vfiaony h nopo,T,HHH JlyKa- 
Mt'Biihii y kctom ce.-iy, Koja je tv HtHBJ&ia flo 1688. ro/mne. Ha naaBUHH Kpyry 
n:riia.i X.nijcraia cy ohvth flonijban,H: H3 ce.na Kpyra y crapoj Tlpnoj Fopn (IIyu;e). — 
IIopoAima ApnayTH y neKO.iHKO XJ&eBaHCREX napoxiija. Koja GJiaBH "Byp^eBAan, 
utv.i cyMiho je pffiBeKJie <'a nel)e cpncKor n a'poaHaCKor napo,T,a. A.in up cna-aa Why 
najpaimje noiirjba.Ke- no OBOMe HMeory. — Cejio B pa lie mini y TjiaMOMy (29. XV. 
lu /io) °.i e ha Hil< " Ha HCTOHMeHO cc.to weivije y CrapOM B.iaxy. a nopo/mna IHanOH>e 
y Thuikobhv (rpaxoBo) Ha ce,;io IHancH>e BCfl Hose Bapoinn. flaiwie oneT y CrapoM 
H.iaxy. Casro ce ko,t, je;iHHx n jiyrux IIIanoBsa Be CJiaSRy Kpcua HMena. Thhjko- 
na i iKe HJanoH>e cjiase cb. BaciMHJa, a HTanoH>e, iiito cy H3 iiiOBOBaponiKOr upaja #o- 
rfiH.Fie y ^OH>e JJjiaraneBO, ana Be cb. Cxe Jiana. — H3 Oapora B;iaxa 6a Morae 6hth" 
h oBe TiopoflHBe: TH ,n a j e, J a p a k y a e h K 3 m p p (rare K 3 m a p p). 
TIT .7 a j e, nnje je ime AOCTa paumpeHo no cjeBepo3ana,TfiHM KpajeBHMa cpncnora 
napojia, skhbc Ha obhm CTpaHaMa y rjiaMO'iKOM nporoiipecBHTepaTy h aajbe H3Ban 
r.ia.MOMa y TpaBHHHKOM n nyrojaHCKOM npoTonpecBHTepaTy. BocamcKe THojiaje cy 
TiypbPBiiiTanH. Tpavi>-eftH hm cpo^HHKe no .ipyrHM KpajeBHMa mhcjihmo m- cmo hx 
liain.'ra y IHojiajiiMa y ce.ny MnjiaTOBHRHMa (ropH>e ^paraMeBo), kojh cy nopnjer;- 
."iom H3 crvvieHKHKor oe.ia IHo.iaha. Obh ciaBe cb. AjiHMiiHJy. Ho hohito y hckiim 
KpajeBHMa $to@M&HB& Cponje. na h y Hopy. onora ci'.ena 30By cb. liopbe Ajthm- 
imjp mirithmo ;ia cy o^ajBojn nenaKo n no KpcHOM HMe.Hy bcto. — JapaKy.ie y 
riapoxHJH KaMOH r.TiaMO"ntor npoTonpecBHTepaTa panynaMo y cTapoBJiaunte ^ocejbe- 
Hince. it to Moaiaa or nyBPHe BaacreocKe nopo;Tnne PauiKOBHha. 1 ) Mh cmo eanurn. 
.ia je y is. cTOJbehy 6ho khp3 y CrapoM Biaxy JapaKyi BpaTy.i H3 nopo^irne Pani- 
KOBHha Mob. Pa#OHHh: 36opaHP ircropuji i;ux .lOKyMenara y 3(5npn;H Kn>nre Ma- 
rline OpncKe. aoKyM©HaT 161.). — K 3 m p e h.jb: Ko30Mape. kojh cjiaBe m- 
je.ioM 'BypljeBflaH.^tHJeacai JoBaaflaH, BEBse y napoxnjaMa x.neBaHbCKor h rnaMOTKor 
npoTonj>pcBHTepaTa KosoMope no apyrnM upoTonpwBHTepaTHMa cy 6e3 cyMH.e pa-, 
icinne oibhx. npe3HMe h.hxobo cjeha na n laniHiiy KoaoMop koa Hone Bapoimr, Te cy 
BJepoBamo ^ora.!iH ory;ia. — ITs ,iOH>er no.inM.iba 0.1 civia MoKponora cy 6kth ochh- 
BaHH jiyBanbCKHx h ynaMKHX MoKponora*) (30. XVT. •/,„ h 28. XV. T /io). H3MeT)y 
obhx h nojiHMCKHx HMa h y bhcoikom Kpa jy ce.io MoicpoHore (29. XVIII. 7..1) y na- 



*> Mil He 3WIM0 Koje KpcHO iiMe cn&BB CTapoB.iauiKii PaiuKnBHhn. A.'iii MiicviiiMo ,ia r^ianc 
HHKoa-flfte. Mil cmo nanum na cnen. Kapni AycTpo-YrapcKP (29. XTV. */io) jenaH Kpaj 6.iii3.v 
KHima. y KOMe cy qeTirpn uaxaae ca nMenoM PaniKOBiih n Meby H»iiMa upKBy n raneay on. 
Hhko.ic y napoxiiJH BoatHhiiMa y ,i.v6hhkom npOTonpe3BHTepaT.v mia nopojiHija PaniKOBifh, Koja 
ciubh cb. Hhkoji.v. BjepoBaTHo je. na je on AqjiMaTimcKHX PaniKOBHha. Japanyjie cjiaBe TaKobep 

IB. HHKOJiy. 

') yHa'iite MoKpoHore no iiojihthikoj aflMiumcTpaTiiBiioj nofljejra cna^ajy Tnnuoty. Aan no 
aflMHiuicTpaTHBHOj noAJejH npaBocjiaBue ao6po-6ocaHCKe enapxnje cnaaajy yHaiKOM npoTonpecBH- 
repaTy, a ue rJiaMO'ntOM. IIoinTO ijpKBCHa a^MinnicTpaTHBHa noajeaa oflroBapa paHHjoj T.ypcKoj no- 
jiHTHHKoj nofljejiH MoKpoHore cy npaje h nomiTiiiKH cnana-ie yimy. Mn cmo mto iisBopmi upaj 
piijeKc >'hi(h H8 opoxHflporpaipcKiix o03Hpa ypanyiiu-TU y yauHKy oOaacT. 






r?5i 



243 



|i"\njn Kpa.iyim. — Eom'iiin.'i Ma y TfmiKOBny o,iroRnpajy npe.'.iiMcHOM Konrm- 
nomilm y ce.iy IVi.vbom y GKonCKOJ Upiioj Popn .- -'H3 BoKe Cm momh (5hth Bype 
y X.m jenny it I'.iiiMOM.v. Hpe3HMe HM cjeha ii;i Niacreocicy nopOflHny BypoBHhe y 
Bokh KoTopcKoj. o.i i;(>jp cy u xp©6hb»ckh t5ean PecyaGeroBuhn. Ha nyry or Boro 
iipema ohhm BpajeBHMa ma nanmaR BypoBan, y ce*iy KpeMeiioM r T.o.iy (jyjRhoxep- 
iii'i'OHii'ii.ii IIoBpin). y m o.i.ii 'i k ii rio-poK (:\o. XVT. "/>«>) Ha Kynpecy cjeha mr. 
Ha ce in VMOJba-iie ca rpaHnne capajencKor ii i;oii>ifiKor r;orapa no:i n.:uiiuiiiOM Bjc- 

.IIUIIHIIUOM. 

Xepucroiia'iKor cy nopiijeh i;i. i;ai;o je peneno iranpHJOA. VrapuH. kojhm ce 
hmciiom w\',c jegmo ceao y Fpaxony (29. XV. 7m). BjepoBamio je m cy rpaxoHcini 
y in pun n,i oiihx y HiaBiiy y Jla.nMaitHJH.jop ynpano npeuo FpaxOBa bo;ui hJ't — 
crapa piiMCKH jip.vm — kojhm cy Hra.ira ,U,a. ; iMaTiiiiun y Bocny. - Oizpemie m Ba- 
ii.nna i'>ii Morviii omth ohh. kojh cy AaJiH csoje HMe rpaxoBCKOM ce,ny 3 6 66*) (29. 
XIV. 7io h 28. XV. 7io)- — y rpaxoBy cy 'ce >nacTa.HH.TiH h 6H.ie.hKH M a .t e in e b- 
u ii (29. XV. Vio. 7m). — HeAaJieno OflHJHx, -Kpaj jKapa-HOBua (29. XV. 7m Bor- 
,'i.a hi h h Bpfinua) CMJecTHJiH cy ce apyra PyaaaaHH in Bor/iainnha h BpOHne. 

- Py.iiiii.ana ca Ba.ibai;a n H3 Borviamnha Ghjio je h y BTyjHHH (30. XVI. 7i« B a. Jb- 
iii! h Bo r.'ia in nhl a ya ibHX h cTanoBumca H3 nonoBCKor cena rajra*mfca (30. 
XVT. Vm P a jihh h h). — H3 PopaHKOir ftom y cejiy Heporaty (JHyMa) 11.ru tip. JJioHsC 
Tpycmne*) y BeBecHH>cKOM Kpajy Aonura cy y r.naMoi Popnhn h ocHOBajrH cejio 
Pope (29. XV. */»)• — TaiaHa Ha.ua3HM0 y Jtyrnry (31. XV. 5 /,„ C pi) a h h. B p- 
■1a hh, '7n. CTeneH) h Kpaj THeBapeBa Bnara, (30. XV. 7™ Kasannn). H Kpaj 
X.ih jenna y ce.iy CpheBHhHMa (30. XVI. 7m, 7m) mot.to je Ghth Banana (hs 
cena CpheBHha). — ByKoGpaTH y xoteBancKOM npoTOnpeoBHTepaTy (napoxnje 
fleiffl h THumoBan) h Ha TpHHHHha Bpnjery y y>nny MOJKe ohth n& cy oa ByKO- 
OpaTOBHha y 3y6aTKOM ce-iy TypMenrrHMa Canine hx neMa). BoeamcKH ByKOopaTH 
ciaae cb. TJypha. a y 3ynnHMa je 6h,to. na HMa h ^anac mhoto TJypheB-nrraKa. — Y 
r.iaMO<rKoj napoxHJH KaMeH nwa nopQA Hga B e .t e A3 a a a 8 ), K oja ciaBH cb. JoBana. 
II Ma hx h y napoxHjaMa Byrojno h JT,on>HBaKy4>' y CKonJby. BShxobo npe3HMe 
cjeha 11a ce,no BcieiHe c .THJeBe crpaiHe pnjpKe /IpHHe H3iia;t <T>oie h Ha cejio Be.ie- 
iiiihp y XepHeroBHHH H3Mel)y TJonoBa h Mopa. Hain.iH cmo Ha cnen. Ka-pra A.- 
yra]K-i;c .thct 29. XTV. 4 /, .TOKa.iHTer B e ;i h h h h a Oiaje 6mzy cena BeH- 

U'pa y Pi.iaBHy. HanpHjea cmo peiuin. ja cy BenaepH 113 B%ibe Mebe y TJouoBy. 
TTodtfo cy 0603H y TJwaBHy HacTan>eHH jejiHH ;io ,ipyrnx MOvweMO no ana.TOrHJH flpy- 
thx ciyiajeBa tbpahth. m cy ^ohhth HCTora BpeMeHa o.ihpk.ip r.ije cy Tanobep cra- 



') y CapajeRCKOM noay y ceay BojHirKy HMa nopoamia 3e6e, Koja je flocwin.ia H3 BaH,ana 
11 OfflftBH cb. Hhko.t.v. Ha cneu. Kapm A.-yrapcite jihct 28. XV. %o crojn IsafiHJbeateno Zebe (Sab- 
lji£i). Mn |ie 3HaMo je .hh Ca(5jbnhHMa, kojhx hmb y BHine napoxnja rjeBfipoaanaaHe Bocne, c.Tapo 
ii|iMiiMe -3e0e. a.m 3naMO, na CKopo cbh CaGa>nhn o.iaBe HHKO.T>,iait. HHa<ie cmo HanuiH y npyniM 
KpajcBHMa HMena, Koja cjehajy Ha 3eCe, Kao ceji'o 3c6nm;e ko.t B.iaaH»rana Xana y Bpaibchoj 
TlHiiibii, ceao 3efiHmte hctohho o.i Jan>eBa (T. K. Pristina). nopo/uma Sefinhir y KonyoapcKHM 
JlvsOfnta (wiaBe cb. .Haaapa) nopHJemiOM H3 Ja/ipa, 3e6uu.ii cwio y KpymcBaHKOM oupyry. 

') JSfi&a Tpyciiiia ce aBa.ia npujc Popuhii aCor MyaiHMaHCKe nopoAHtte Popnha, kojh cy ry 
(TaHOBaJiH. Caaa Popuhn atHBe y MocTapy. 

') Bwienaafla je cacTaBaeHO HMe on B&neii h T.ypcKO-apancKe pHJe>iH aa^e, Te 611 cpncKii 
rJiacHJio BeJieuoBHh nun BeneHHh. HacTaBaK 3aae ce ynoTpeOaaBa ca.M0 koa yrae^Hiix jihtooctii 
koo h. np. raax3afle = itapcKH npmin. IIo tomc 6h Beneiraafle Ohjih HJiaHOBH Hene yracAHe nopn- 



-Ml 



[26] 



HOBaati •laji'.uiii. lieii.iepn cy us BejbP Mi'ljr. ri;i cj ! no TOMe ii BtvieHaa&e ii.m Be.*in- 
ii ii K fr Ha Bciciriihii y ;ion.oj Xcpueiominir. a ire o;i 'I'u'ic IYia.\io'ii;u BeaeHaaAfi r ,v 
cnrypflo n-i Il.iaiufa. - X ByKOBCKOM n.\ia uopooaiia B e n e h b, kojh caase cb. Hh- 
KOny. y (pomHCKOW Kpajy i.paj Tape iiMa c&no JrJcicinihii. a y liiacciiiinaMa iiojio- 
AHija Beicii'iciiiihii. KOJa TOROijep ("iar.it cb. Hm;o.iy. IViciajyhii na hmc Bflace- 
na'iKii cy l!e.ieii'[cniiliii nr: <|io'iaiici;or ccia Bc.iciniliii (npaBHJe Be.ioiiA) 1 ). noniro 
jp n B.iacciiii'ii;iiM Be-K-11'iennhiiMa h rvkobckiim BcicnuMa ikto wpciio iimp mo- 
vKe.Mo ca bp.ihkom ciirypHoiuhy tbpahth, ;ia cy ono.jn o;i <l»o'ie. — Ce.no Xaji a n n li 
y IViaMO'iy (29. XV. 10 / lu ) cjeha na ceao A.'tane y capajeBCKOM KOTapy. A.in je Bje- 
poBaTHHje ,ia je oro HaeeJbe y TMUoiy onroRaiio o.i. xpiiiiTciaix A.mniiha. kojh cy 
y 16. BHjf'Ky iKimjeiii nerAJe y oko.ihhh Biimfca. 

He imaMO o,iai;.ic cy Mor.iji ,iohn y rViaMon HToGoth (29. XV. 4 /i<>)- Hmc 
iim cjelva na xepneroBa'iKe h npiioropeice ITTofie h JJIooaje. Kjkiho mse, MmpoB- 
AaH, ynyhyje na KyiKe MpiBaB-mhe bxbJqhi ga&e TaMo y Crapy Cpfinjy. — Ho 
nopujeK.iy Tie. pM a Ha y napoxnjaMa TYiaMO'i IT.. CreKepoBun h PaBiio wxs&wo 
caMo HarabaTH. Kpcua caasa obhx TSepMana je MapKor.-'uni. V Bpan>CKOj Hhhibh 
iiMa ce.io "BepMan; y ico.-fyfiapcKoj Boooboj n.\ia nopo.iiiua BepMaa, i<oja je hs A-\- 
OyKOBime h cjmbh ob. Apa-HijeJia. V XepneroBHHH y JbyoHiby HMa cia'pHHawica 
MycinMaiicKii nopo;uma "BepMaiiMHhH. 

r.Tieaajyhn Ha npe3HMeHa. i;oja cy mncieiia oa ofrnacirax h ceocicnx HMeHa, 
y OBOMe Kpajy je 6h,io mbjio AocejbaKaH>a ca cTpaHe nocinje 15. ii 16. BHJe-Ka. Heice 
CMO ciyiajciic ;iocc ieH.a H3 JTa.tMamije crioMony.in Hanpifje;i. TT,a.nMaTHn:cKor cy 
nopHJeicjia w Kaypn y napoxwJH CreKepOBHHMa. Cy,iehn no npeaHMeHHMa Ma.io 
je fiino H yHyTpanm>era ce.nema. Ham.TH cmo G9M0 OBa irpesHMena: TpaxoBan., 
K y n p e m a k. JJ, y b h> a k h B y k o b jb a k. hb kojhx be bhah oAamie cy Aonuie 
re nopoOTne. 

C k o n .1. e. Hy.iHOBaTO je, Aa obajp lie MOaceMO ona3HTH TparoBa oa crapor 
locc.TbaBaiba us XepueroBHue h aito je onaj upaj 63ttma XepneroBHHH, Hero kojh 
-ipynr. r.i,je cmo KoncTaTona.:iH cTapa xepneroBaMKa nace.i,a. Kao h. np. HjbeBa h 
ropH>a CaHa. M.ialjHX .lOcejbeHHKa hs Xe])HeroBHne mta. Jacnnx TparoBa on cra- 
por gocejieaa cy ocTaBH.ni caMO obh. kojh cy ,'ioni.iH H3 o6.iacra fiHBHier Hobo- 
naaapcKor GaBQasa h je.ina nopo^Hnia H3 Ckouckc Hpne Tope. 

OBy nopo.iwuy no nMein r HTaTape cnoMciiy.in cmo Hanpnjeji. Oba.jp OHa 
5KHBH y napoxnjaMa HyroJHyT^ OoopnHMa'^. XVTT. s /,„) y CyrojancKOM npoTO- 
npprBHTPpaT\-. — Ha TpoMefyi fiyrojancKor. (f)ojirn'ii;or h TpaBHH^ntor KOTapa HMa 
h3bopHhkot (29. XVTT. 9 /,„ Z\kot vrelo)- Mopa m cy Ty Ka,iro,T, ewiBOBaam 
;iouiJbaHH h;s .niMCKor ce.ia HiiKora (y napoxiijn TTIrpniuT BiinrprpaACKor npoTO- 
uppcBHTepaTa). A.th HHJe HC/KJByreHO. Aa. obajp iiMa%ro npHMJep HOBprnrp ceoCe*) 
n aa je neKo oa Uhkomwk AyfiHifior rrpoTonpecBHTepaTa ocuoBao obo Haceme. — 
JT,oce.JBeHHHH on. Tl.ieTm.ibfi ca noTOKa CepnaiioRna (yrjCTe y TiexoTiuiy) ocHOBaira cy 
ce.uo CepBane Kpaj CepBaHCKor HoroKa (29. XVIT. */io)- — HeKaAaan 
cTanoBHBHH cerin Or>opana (29. XVTT. V,,,") y TpaBmra(0M npoTonpecBHTepaTy 



1 t Be-iciiieBnh Aoaaan on Bejieuau. a Re.neuau je lOBJeK. kojh je aoniao H3 BeneHa- 
') Ilo ceJOQta oko CapajeBa, BncoKor. 3einmo 11 TpaBiun-a HMa 3HaTaH (5poj nopofliiua ca 
npeaHsteHOM Kpajnnnnnt. Ct. TpnipKOBiih (CapajeBCKO noae. Hare^a V.) naBo^n ko/i mhoihx nopo- 
.mua. icao lUiiKMana. lllnnpa, IlloOa. TiiHTona. Tydima a t. x aa cy neaaBHO nooemiae Ha Kpa- 
jHBe. To ce hcto Mowe kohctutoB8tb u oko Bucokoi- uo upenuMeHHMa u kuchum UMeuiiMa. 






|27] 245 

■ •> Ha yayrpainao'cTB CannaKa, H3 Ofiopaija (aacwraii ceaa HBaaa) m 

AW-uoj iTpanii .liiMa Cinay Bpoaapeua- ; !;i KoBjene, KoHJe- 

ii h h e (29. XV11. 7, ) y napoxiijaMa Byrujny n OGopuHMa He aHa-Mo je cy aa ce 
inn -ra mi. in npiiju uivye hjeh y xaesaaoBOM Kpajy (napoxuja Bp6Hn,a.). ,4a cy ooojh 
je^no iicto bhah ce Ka-Ko no npeaHMSHy toko n no kdchom HMCHy, cb. Mukojih '). 
IbiixoBH opiircTuciiiinii cy ,i;iiiaiiiii.ii lioiiimiiiiii. lliiKo.i.nnanii, y ceay JbyniliiiM.i 
y BofflDUby. 

XepneroBaHKor cy nopnjeKaa, aaz uiijecy A*iBHaniH>H AOinjbaijH, nopoAHUf 
Mo o t a p a u, a K a a h j e b h h y uapoxiijji ByrojHy B B y k o b h h-r a .;i e h h a 
y flfl&m Banytpy. K a a a j e b h h a cy oa MaiiacTHpa BaBaae y IIoiioBy. Mh ne 
anaMo HM4W1H ax Taiio join. Aan hx je 6h.io noMei'KOM IS. ciojbeha h Gh.hu cy 
yivieAHa JiopoAHHa, jep ce jeAaH oa h>hx cnoMHH>e Kao BOJBOAa roA. 1718.*). — 
B y k o b h h H-r a a e 6 h h e Beh no cbom kpchom HMCHy, cb. KaaateHiy, ynyhyjy, 
Aa hm ipaJKHMO nopnjeKao y okojihhh Tpe6Hn>a. y ceay B,epoBu;y y ooaacm UlyMB 
HMa CTapHiHa'JKa uopoAHHa 1'aaeO. Koja ce SBa.ia h Can, a joiu paiinje PaAOJu'inli. 
Ohm ao Ayme caaBe cb. C/recpaHa. Aan mh 3Hawo Aa je y XepneroBHHH Cnao npo- 
MjeHa itpcHHx HMena h Aa. cb. CTe(pan He cna-Aa Mehy HajcTapnja KpCHa HMeHa y 
jv/KHOj XepAeroBiniH. 3a cb. KaH&teHTa anaiio noyaAano Aa je H>eroB KyaT y Tpe- 
6hh>ckoj OKoaHtHH Bpao crap. 3a to TaaeGHHe h Paaeoe y3HMaMo Kao jeAno. 

UopoAima Ty 3aaK h DocaBan y /l,OH.eM BaKy<py noKaayjy HMeHOM 
OAaKae cy. i 

y'oBOM Kpajy HMa AOcea>eHHKa, kojh nnjecy cpncKe HapOAHOCTH. To cy no- 
3HaTe K a a a j n h j e, no HapOAHOCTH B, h h a ap h : kojhx je HajBHine y HanyaHhy. 

yayTpauiH>HX AOceJbeHHKa t. j. onnx, kojh cy H3 neKor Apyror Kpaja cjeBepo- 
sanaAHe Bocne aoceaHJiH oeaMO, HMa TaKohep. Hajitnuie hx je H3 3anaAHHx 6poo- 
bhthx KpajeBa Kao uito cy : ,11, y b h> a n, h, B y k o b a> a a h, KynpemaiiH, F.ia- 
m oh a ah, npH6ea>AH, CpAHhH, 3.iropn,n. Kaaa6nhn n Baa>Aa Be* 
aenaaAe. H3 cjeBepHHJHX icpajeBa cy l» pa jhuihhah. ToMHuanii, Ja- 
ib a 11 h h B oc a 11 m h h h (obh cy Ha OKoaHHe Bnmha). 

IIJbeBa h ropaa Can a. y oboj oOaacra HMa TparoBa.oA AOcea>eHHKa H3 
CanuaKa, H3 cannaiKe 0K0.miiie h H3 XepneroBHiHe. Hskh cy HecyMH>HBO Aomaii 
OAMax OBaiMo, na cy OAaBAe Kao 113 «OBe uxmap nynmian paceairne y Apyre Kpajcw. 
A.in koa cbiix iiiijecMo cnrypHH, Aa cy a jbi.ih ahpcktho ommo, jep je "dbo iij >;■- 
aaina o6aacr npBOra peAa, y,KOJoj ce yhpnirajy MHrpaAnoiiH nyrroBH. 

TaKBa jeAiia HecHrypHa nopoAHna cy K p(y)r h h h s ), kojh cy ocHOBaaH ceao 
OBora HM©Ha y Jaay (29. XVI. 4 /,„). Bbnx miine iieMa. OBAJf noA cmpHM HMeHOM. 
Beh nx HMa y CTapoM MaJAaHy ca KporaiM hmciiom cb. JoBaitoM h y I'.vjiihuh [6b- 
xaisKH iipoTonpecBHTepaT) ApanheaoBuiTaKa. Kopyrnfea JoBamjrraKa n.\ia mhoto y Iln- 
iiiMJby. IIopnjei;.ioM cy H3 KoaaniHHa, na pa-iynabio .I?* oy h Hamn oryAa. — H3 
JEeKyaapa cy AOceanjiH omMO Jl e b h h h (y napoxHJaMa CTpc»JHD,e H Bapnap) ; 
'liyphemirrauii, Kao h raeityaapcKH fleBHhH. — FepsoBCKa nopoAHAa Byoibu. 
B y f> n> e it h h h (28. XVI. %, '/»» 8 /») y napoxH jaMa Bapahn h TepaoBo MoraH 6h 
Tihth H3 ohhx itpajeBa., rAJe ce h AaHac 'iyje pnjeM 6y6aH. y 3HaieH>y. H3Bop. To 



') KoBiijaHiihif y cejry JparoBy y JIobi.v (Cp6wja) ciaBe lliiKoibgfiu. nopiijeiuio km ce ii':aii;i. 

') Jb. OrojanoBirh: CTapw cpnciui saniiCH 11 Harajicn II. Opoj 2354. 

» ') .If.inii npiiMJep aa cupahnBaHC pnjp.iir ncnaaaiteM npaTKorn BOKana. Ha KapTii CTnjit Knp- 

riihu. na cvn mh ncnpOBn^n y K>ypynihii. 



246 [28] 

i.;i\i iKTHpbyjc n je.uia BoOnja (■->. X\'i. ' „) y ■ bom Kpajy. Joiu w nuhe ^utHHe 
cy yOiiBHliH. y o o b h h h y uapoxHj'a Mil LepsoB, licn,ua. Mr-'uiii. Bapitap. Uhh cy 
Mopa.iu aoJiu oAonyAa, rjje cc t.-piicKH hpii;ijcb .injen aaMjcibyje cpuuaiipauiiu 
rypcKHW npHjjeBOM y a b, x y 6 a b. Ha nyxy aa one upajese ocrao je Tpar oa He- 
khx yr>iM;iihH y cejiy 5'oaBOJ y BHHierpaA 1 i;om Kpajy. — Ha rpaiuniiu.' EpajeBe cpn- 
ckoit H apOaiiacKor eieMema cjeha aoKanBTex KjiEiieflta [28. XV. "'/„,) y BpG- 
JbaiiHwa. - OiiapHHU,e, nopoAHAa y juipoxiijaiia Pep30By, Bapahima, -I 'op. Mefl- 
hoj n Bapnapy, h aeMJbHuixe ji a p H ij, a y ooaii'/K'H.eM /PoibeM PaiKOBy (KJbyiKH 
j;orapj cjeha «ao Ha ceao Onapuhe y cponjaiicKOM JleB'iy. Oiiapiniiu; caase cb. Jo- 
Bana, a to hcto caaBe cTapHiuui Mu.ieHKOBiihii y .icbji'ikiim OiiapiiluiMa. Ha nyry 
KuMehy JleBna h oboiji. Kpaja HMa ceao n a p a (29. XVII. 7io) y OpftHMa TpaBHHM- 
i.or icorapa. — BepnhHMa y napoxajaMa BapahBAia, IleuKOJ, MeAHOj, BpGJba- 
luiiia. Bo.iapy h Bapnapy HHJecMo Haiuiu niir.ijc HMeaaKa. IBiixobo KpcHo awe 
cb. Crt'ipan ynyhyje Ha H[»ny I'opy h Caiiyaic. 

<JeAHa nopoAana OBora Kpaja, icoja jkhbh y napoxajaMa BapahH h Bojiap, 
cjeha iiac na uyAHOBaTO HMe AJeAa OocaHCKor Ba„iaje Faaa XycpeBOera. To je ho- 
pOAHAa F a <p-y p, Koja caaBH cb. 'Bypha. He canio ho KpoHOM aMeay, Beh h ho APJ'- 
i'hm 3Han,HMa mhcjihmo, ha joj je nopnjeKjio y AP°°B>aKy. no3uaTO je, fl&> cy ce y 
BpajeMe XycpesOera boamh jbyra Oojesa oko Jajn,a a Apynix rpa^ona Ha BpGacy 
ii IIjbeBH. y thm oojemiMa cy yqecTBOBa.ia h CpGa OBora Kpaja Kao rpaaa- 
'lapii. C rora mhc-thmo, fla je MopaJio 6hth hckbx ja'rax Besa miMehy XycpeBOera h 
nopoHHi^e Pacbyp. He MoaceMo nponycTHTH a* He ynoaopuMo mi ABHje 'iiiibeHHue. 
Koje ce onHGce Ha CBe3e H3Mehy Pacpypa h Paen XycpeBOera. PatpypH cjiaBe, KaKo 
je ropn peneno, 'BypbeBAaH, AaKJie Kpcno JiMi' Apofm.a'iKor nuwreiia. Hapo,ina TpaAH- 
aaja, AOAyuie norpeuiHO, TBpna, Aa je XycpeaGer norauyo y ApoOibaKy. Pajp Tora 
ce HaMehe nHTaibe HHjecy .na raxpypa h XycpeBfieroBa nopoAan,a H3 ^poOaaKa. 

XepHeroBa'iKOr nopnjeKJia, H3 1'auKa, moivth 6h 6hth ocHHsaHH ceJla HIh- 
iiobo h JXyibun (28. XVI. */».). HIhhobo Hac cjeha Ha raiaiKe HlHHOBH,e, kojh 
i-y (TapiiiioM H.i JIpoOaaKa. a JlyjbAH na ce.io JPyjbHhe y Pauley, y napoxHjH 
JByauiH HMa nopOAHHa /], y ji h h h, Koja cjiase ob. JlyKy. — K o p a h h y BpOJta- 
HHMa h Bapaapy, kojh cnaBe cb. Hjmjy, Mor.iH. Oh Ohth h3 jyame XepAeroBHHe. ,3,0 
.lyiiii' Aa'Haiiin.if oy xcpHeroBii'iKH Kopahn y UlyMH oa opaiCTBa yKpouHml, tc ciase 
cb. K.iHMeiiTa. Ho mh cmo paHHJe cnoMeuy.in ;ui y jyvi.iioj XepueroBUHH HMa TparoBa 
op, Ky.iTa cb. H.nnjo. Hnje HCKJByqeHO fla cy Kopahu BpaTonoavuhu, jep ce y OpaTO- 
hoikhJucoj oO.;iacTn Ha neieny Bpujery canyBao chomoh Ha HCKe h'opahe. kojh cy 
0THU1.1H y BacojeBHhe. Ako cy Hauin Kopahk H3 BpaTOno*Hha ohh cy oHAa Mopa.iH 
OTce.iHTH y XepneroBHiiy TAJe cy icpcHO HMe cb. HHKOJiy 3aMHJeHH,an cb. H.iiijom, 
ua cy T6K TqAa c-a npoMHjeH>eHOM cnaBOM hohweh y oiiaj OocancKii icpaj. 

KaKo je HaiipnjeA peneHo OBaj Kpaj je npoaaaka oO,iacT, uito npoHaua3H H3 
H>eHa reorpafl>cicor no.uojKaja, a bhah ce h ho HMeiniMa, oimx nopoAima, i<oje cy ce 
■iia npoaaCBy OBAJe 3aAP>i;ai!a.ie. OsyAa je oa phmckhx BpeMena, a Ba.ifaAa h npnje, 
liO.iHf) ap.vm o.i Co.'iiina ao Case koa Boc. Ppa-AHUiKe. Obhm cy arvmom hiu^ih nce- 
JbeHHHH h;> ^anxiajuiji' H 3anaAne BocHe ua cjeBepoacTOK. 3a to y obom Kpajy h 
n.\ia AOiujbaKa H3 ciiomoiivthx KpajeBa. Jf&m&TttHnpi cy Kaypn b Bhhic- 
k p y h e.* 03 3aaiaAHe Bocae cy J\ y b h> a h h, K y n p e hi a h h, P ,i a m o ,h a a h 
(BHiUie nopoAHAa ca paanHM kdchhm HMeiiHMa). PpaxoBAu. IIibuh, Bh.i- 
u j e. Xep a e a u. C p ;i n li h. .1 y k a m ii. A p e sr n b e, T.' y . i. p e, M e c e a u n j e, 







r 



[291 



24: 



B a .i a h h. J\ o m y 3 h. K o n a h> e, Ka.iiifip.Kf c it h n. A .in HMa .aonubaKa u ca 
cjesepoaanafla, jep ony.ia boot nyr hb KpajHue sa cpe#H>y Bocay. Oa HeTpoBiia u 
Xiiua cy B j e.'i a j n h. Tpity Jbe, Paije, BaaaOanH, 3ejb kobh h h. Hb 
ofi.3Haaber CKorcjba cy C k o n jb a h a. 

y h a n, h o6aii)iiaH ji h m k h k p a j o h h. TonoHOMacTHKa yHa'u;jix Rpa 
jeBa. iiiipo'iirro ropihera yim,a. KjHJe y cefin rparOBe SHaTHOT Apof>H>a'iKor Hacejbeiba. 
IIo iicthm 3nauH.\ia cyneha fm.io je Mehy AonubarjHMa m jpynix Bphana. na Hpno- 
ropana, KpHna. CTapoB.Ta.xa h XepneroBaua. ,iIpo6H>aHKa cy nacejba MoTHKe 
(28. XV. 7io), iiotok J\ p o 6 h> a k (28. XV. 7i«) h HI t p n h h '). ,Hpo6H>anH on momh 
6hth h 3opHhn. 'Byp^eBUiTaii,H, y TpH yuayrKe iiapoxnge. Ajih HHje HCKJbyieHO jih 
Aa cy H3 KpHHKa. jep ir TaMo HMa 3opnfaa TiypheBuiTaKa, Sopaha HMa. h y neTpo- 
Ba t iKOM npoTonpecBHTepaTy.. — H3 Mopane cy Oea cyMBbe Mopaie, HHKOjbiuTauir 
y obom npoTonpecBHTepaTy h y neTpoBa.*n>oM. — Ha Kyoto hjih 6paxoHOiKHhKO no- 
pnjeKJio cjeha II e ji b a b; (28. XV. '/»)* — Ha ApOaaacKe Xore h.th 1m ue&e 
Ephane h Hpnoropne, koa kojhoc je y oGnqajy hmg t a ui, cjeha OiacoBaii 
(28. XV. 2 Ao). — Hcto TaKO JIonapwHHa (28. XIV. 7io) cjeha Ha Ap6aHace hjih 
Ha Cp6e y HdtxoBy cycjeACTBy. — TpBiniHhii y TpH yiia'iKP napoxHJe (oakojiix 
ce je^Ha 30Be TpiiHimha Bpujer) h hjixobp pacpnime no apjTHM KpajeBHMS, cjbh 
CTe(paH>urrau,H cy h;s Hyua B3 ceaa TpibHHa. y Kojiyoapn y oejiy Top. Myumhy 
HMa jeAHa nopoAHna OrapaaiHTaKa, Koja je nopHjeiuoM m npnoropcKHx Tp&HHa. 
- HIofiOTHMa, kojhx h OBAJe HMa MHoro. roBopeHO je naiipiijea. HI e b e. 
RleBHhH y ynaTKOM h neTpoBaiKOM npoTonpecBHTepaxy h H>HxoBe pace.THue y 
Kpynci;oM h ,oy6OTKOM cm Be Jlyinn^aH. HMeaaKa HMajy y KoJiyoapn, 04 kojhx 
i-y ,je;iHH oa CjeHHue, ApyrH H3 Grapora B.iaxa. FIpBH cjiaBe cb. Apxanhe.ia. ,'ipyni 
'Bypheiviaii. /Jamie no kpchom mteay reejecy hcto <• iiaiiniMa. Ako ce noy3jnaMO y 
RpCHO HMe iiaiiiHM IIIenaMa 6h Mor.ia 6hth crapa nocroj6HHa. HerAJe oko Hhk- 
ninha. - - KyKyjbeBa Ko.TH.6a (28. XIV. */») >' AOibeM yimy cjeha Ha nopo- 
.TBuy KyKv.ibe, Koje Aanac Heua. AtnHHira Tpara oiubuxonux pace.THua y n.Mriiy 
ce.ia KyKv.'be y JlnjeBiy. McTOHMeHO ceJio HMa y ho.thmckom KoMapany (cjeBepHO 
on Bnje.Tor no.T.a). Hame 6h .iai;.ie KyKyJM momo 6hth OTy^a. — TaHKOCHhn 
y yuaTKHM BacracHHa h h»hxobo pace.TiniP y dH>»hK0M h KpyncKOM npoToiipefBii- 
TepaTy craBe 'BypheB^aH. y ce.iy HmaHHKy y Top. JIparaneBy HMa ycMaTH riopo- 



') IIlTpnuH cy noJumiiKa onhHHa y bbbophom Kpajy pHJeice ymia. a cnaaajy rJianoTKOM ko- 
rapy. JlajeJie ce Ha ropn>e 11 Jloae UlTpnite. TTc> hpkbokoj nofljeaH HlTpmiii cnaflajy vnsounao} 
itapoxujii Bpaa, y kojoj ;khbh nnpo/uma ■ Illrpiimi. uoja cjiaon cb. ApxanV-na. 3a .apofiHiaiuo n.i- 
[/iijck-io IfTTpfiaija roBopii to, hito y apo(iH>a'!Koj nO.iacTir no.i JlypMHTopoji HMa .nmcajriiTCT HI t |>- 
fiaiKH y fi .i ii '!". K. Plevlje). Obomc cc flOHeiuie npoTinw to. uito rope cnowenyTa aapQAHiM 
lIlTpnun y yHny He wiaBii apoOaaiKy c.iaBy cb. "Bypba. Ajih, mhhii ce, p& to lie CMera, jep y 
.'[\"'t',u,,u:y iiM.i aHaTas 6poj nopo;»ma, Koje ya Tj.vpbeB-.iaH sao r.'iaBH.v ejKtey c.iane 11 ApxaflfjeJion- 
;uiH Kao iipncjiyjKf>y. Mh 3Haiio aa mhoto cnyrojcBa. r/ije cy oaccii^iiii /lpn6H>nmi npecrflJiH taitt- 
biith 'BypbeB-MH n MjecTO »era yaemi npucjiyry nao Kpcuy cjiasy. 

IIlTpfiaua iista jom n H3BaH YBna, bjih y itcroBoj okojihhh, h Hirjecy hcto ca ynaiKBH. y 
I'paxoBy HMa IIlTpdaua HiiKOJbuiTaKa, a y neipoBa-iKOj napoxiijn Bobemmn "BypbeBiiiTaKa. JeanH 
dii IllTpniui mocih Chth OAHemie ca rpamme c.piic.Ke h ap6anac.Ke Hai;iije. Obo aaiubyiyjeMo OTyflft, 
hito cmo y fiocaiicKOM CKonjby Ha Bpfiacy Hamaii \iaxa.ny ITJ t p nn,H- A pH ay t ii (2D. XVIL '/»)• 
Moate 6htii ;\a cy osn UlT.pnuii H3 ce.ua IITTp&w;n y GHpimiihKoj atynii y miaii. Illapy (T. K. 
Skoplje). 

Khko cy pa 110 IIlTpnun .ioih.tii y one upajeBe BHflii ce no tomc, ihto ce ro,i. 1499. i.'iiovini.e 
OaHCKH BOJBoaa II.ibiio HlTpfian. h'oay.iiih Rao 3;iii0Bje.niuK TBpbane OcTpoiiui(e. 



J4S 



|30 



,um<! TaaKocaha. kojh cy aa cesa TpynoBa y Crapow B.iaxy a cerase TSypbeBAaH. 
'Bji.iacH y Tpii yiia'iKf oapoxaje, HuKOJBurranH, ej carypao as cjeBepHe JX&&- 
\iaunje. a. ja.'iMannicKii .\iory miith o^iick.1€ OJlfi&M cy ii jmixohh ii<Toii\ien,aim y 
Pop. ;ipara'ieBy. -- Ociiiina'iii TnweBa (29. XV. 7,„.) nopo.mna Tunc kojhx 
Bauie nc.\ia oaijc. n.Majy, ii.Mfii.iiKa y Ho uiM.rb.v u y -iynniiMa. II ce.io T [i y- 
(5a.p y yua'iKo.M npojonpecBaTepaiy hmb ifMeitaKa y Xepuerowiiiii y 6p#y Tpy- 
6a py Ha Tpo.\tel)n rpeoa&CKor. JbydaacKor it oaaeMKor Koxapa. Xepueroniui py 
iii'ikh (28. XIV. 7io- 7i«) h oocaaoaa (y KerposaqKOM apoTOHpecBBTepaTy), Co- 
ii h ib h ii.iii C o b u .to h, HnKOJbiiiTiinn. BjepOBatao je, ,T,a cy o;i oiuix, iiito ey OCHO- 
Hii/iH ce.no Coim.toe y HeBecmi.y. - y Jluua, aura m; ao yimn. itch t;imo AaJte oko 
lif.icoHTii jBBBjeo je oko 1433. Baax ToMana A.ia;»uinh. Iberono xepneroBa i ii;o no- 
piijeK.'io cmo ;i.oKii:ta.iii naiipHJeA. - - M a c «i o b a p a koa (Jpoa. (28. XIV. a /»») je Ha- 
ce.ibp BaiCOJeBHhKiix MaciOBapuha. 

ITpH wnaijeM ;ioce.ibaBan>y cy ochm iieniTo PpaxoisaHa \'MecTBOBa.ra ca.uu 
,"I,aaMaTHHii;H, nojiuia je oBaj Kpaj 6ho npo.iaaHa 3eMJba 3a hshxobo Hce.toaBan.o 
Aajbe Ha cjeBepOHCTOK. Hhhh ce m cy Ana nyTa Bo.ui.ia hu .HaiMaunje npeso 
yiiaMKHX Kpajpi'-a. JejjaH je bo;iho neuiTO 3ana#HHJe npeao Ky."ieii-BaKy<(>a h to je, 
Kao aa. cnopcAinijii nyr. Jlpyrn, raaBBH, nyi je cTapii pbmcrb flpyii ofl Kaaaa Ha 
CrpMHuy H npeao Ppaxona Ha yaasKO BpTone 3a neTpouanKo Kpajene h Aajbe 1 ). 

ITeTpoBau ca cycjeflHHM .iii'ikhm Kpajexi. 1 Jiihh oe ;ia y obomp 
K]>ajy iiiije oii.io AOcejbaBaiBa y rpynaMa on HCTon.icMcii,ai;a ii BCTOKpajana i;ao y 
.Vmiy h y 3ana,"inoj Bocini. A MOjKe 6hth. jiu oisaj Kpaj n nnje ao6ho OAMax Miioro 
Hace.toeHHKa. Beh cy ra AOHHHje Hace.iH.Tin HcejbeiiHUH as P.iaMoua. . v nna a cje- 
nepHe JIa.iManHje. A.iu je necyMH>HBo, aa cy ce Heue nopoAiiue nace.*iH.ie" OBaje 
HCTora BpeweHa Kafla je nace.toaBaH h ynan. Cyflefca no jeAHoj BHJeera H3 roA- 
1573. OBaj i;paj jo Bwao ra#a toihko aapoaa, js» je uorao aa*ra npii.iH'iaii 6poj 

BOJBHKa 8 ). 

Ta&Ba ji.'Uia crapuja nopo.THHa cy BoryHOBuhn. kojh cy no nopoAHH- 
iioj TpaAHHHjn') Aom.iH H3 PaniKe noA Bje.iiaj. JIocjtHje cy ce nar<na h othhi.ih y 
3pMaH>y (HSBopHH Kpaj pujeKe 3pMaH.e). na cy ce oAaivie paniHpn.-iH no .Hhuh, 
fjenepiioj Jla.iMaiuiJH H cjeBepo3anajiHoj Bochh. IP>hxobh cy 6paxcTB6HaqB Be po- 
ll, e. K o r»a n e n ii hn. TlaninhH n IT j ;■' n h h h. Cbh c.iaBe en. JoBaaa. 3a 
Apyre ;ionvi,t'nn'rKe nopo.inne se MoweMO .vtbp.toth. jeey -ih aoih.'ic ahpcktho 
oi'.aMo n.iii noepeaHO npei;o cjeBepne Jla.TMannje. Xmia h P.-iaMona. TaaBa jeAna no- 



') PIi. Ballif: Romische Strassen in Bosnien und der Hercegovina, CTp. 12. — 1R. 

') R. Lopa5ic: Bihac i biliafika Krajina. Dodatak. ROKyMeHai XI. 

*) IIo KaaiiB.iiby joanora inana oBora fipaTCTon. npoTP Kocto KoBaneBitha. KOHCHCiop. caBJ6T- 
iiiikh y Baiboj Aymi. KoBaicBiihu Cy CBeraTeHHiKa nopo;nma, no cboj npii-iiimi ofl aaBHHx Bpe- 
ueHBi j'P J6 nosnaTO, aa ce aRane if ioct cBcrnTeniiqua Haiu.i>>>))>"ia.ia. dyaa bmiikii 6poj IT'mo- 

BHha .MPb.V ••BeillTPHHMKHM TlOpOailUaMa. He MOiKCMO IlpnllVCTlITIi owe npil.TIIKI'. aa lie rilOMOireMO 

iieniTo. uno, icaKo hbm re limn. aaTnpa H3 aaBHiix BpetieHa. V pacnpaBH o KoJiyrmpii n noaropimn 
(Haceaa cpncKHX aeMajba IV.). cnoMHH>e ce Ha CTpami 9SS. HOpoffBa yapo'inna y ohhm upajeBUMa: 
»IIon par>a KOBaia, a KOBaq nona«. Ca obhm aoBoansio y-caeay HapebeH>a Kpajba ypoma Mu.iy- 
imia y CBp,TOCTe(fiancKoj XpHcoByjtii, Koja ce oanoce Ha CBeraTemiKe h ibiixoBC chkobc. Haueby 
ocTaaora cTojn iy, hko je non Meponuuih ii.iii coKa^Triiiiih t. j. chh Meponxoa inn cOKaaBHKOS, 
4a nonoB chh 6yae oho nrro h ajea. aaiuie Meponax h.ih coita.iiuiiK. IIpnMiijen.eHO Ha Hatn cayiaj 
Tpe6a aa, no CBeTOCTC(|i. XpHCOByjbii, nonoB chh Oyae KOBa'i. Oryaa cy, none 6hth. h nauin KoBa- 
•leBiihn — BoryHOBHhn no npaBHHM TpaaHnujaMa aoHecemiM na Pannce Ciimh npiije Haii3MJeHi;e 
flonoBiThii ii KoBa'ieBiihn 



1311 



240 



po.um.i. Koja je no CBOJ npii.imui Aonna aon,HHJe H3 ejeBepHe flaaManHJe, ocho- 
Ba.ua je ceao Kpiteyuiy (27. XIV. 4 j lv ). n>oj cmo roBopii.iu y napraju o cje- 
nepnoj /l,ii,iMannJH. - II era Oh caynaj Morao Ghtii ii koa Keijii a Ha, kojhx OBflje 
hmu y ipn napoxnje (flerpoBau,, ByKOBana h CMoa>aHa), a iuia n.\ n y yiiu,y na Tp- 
HHHHha Bpujery. IbHxoBO pannje nopujeK.io ne 3Ha\io. Hainan cmo y IIojbaHiiuii 
(jyasHa CpOnja) nopoAnnj KecManne, aan hm ce He caawy KpcHa HMCHa. Hainn 
iVeHMaiiH cy BapToaoMnjeBiurann, a noa>aHH'iKH ApanIjeaoBinTann. 1 ) — 113 HeKora 
OBauo y;iaJi>eHora Kpaja Moran Oh Ghth Baaa.6ann. Ohh cy Bpao pasrpaHaia 
nopo;iHHa no cjeBepo3ana^]ioj Bochh. lIosHam cy no jeanoMe cBojcTBy, Koje je 3a- 
je;uiH'iKO cBH.\ia, flymeBHa h Tjeaecua TpoMOCT.*) Pyrajy h&i ce 3fior unxoBa o-ofnrra 
pacTernvTa h MpxBa roBopa. C obhm ce caasce n h>hxobo HMe, Koje no TypcnoM 
pe'iHHKv Sami: Kaimus buriti 3H34H MeflBJe.ua, aan h i ionjeKii, kojh je sao 
m <■ a, b j e a. Bocanc-Ka nnixoBa Marnna mhc.thmo m je oBaj Kpaj. JeAHO ceao y.Cra- 
poj CpOnjn 3a 15 km cjeBC'poHCTOMHO oa IIpHiuTHHe (T. K. Pristina) 30Be ce Baaa- 
OaH. Ochm onoia mh mo>kpmo TpavKHni ii>nxoBy nocTojOnny y obhm KpajeBHMa u no 
(JaMHJ.y, kojh Kaace, m je' 6aaa6an pnjen Oyrapcna. Paajr no3HaTora T.ypcKora Op- 
KaH>a uiTa je cpncKO, una OyrapcKO, uxmeuQ yaera, m je pHjen y ropaeM 3HaieH>y 
no3H3Ta h Meby CpOHMa y Oapoj CpOnju. 11a miau. nnje cinypno. p» cy na-iim Ba- 
aafiann aoiuyih HenocpeAHO ns Orape Cpfinje. Mh cmo naman <Vni,hy ;iPMa>y oflaKJie 
6h moiwh Ohth. y Hpnoj I'opH 0,in3y C'KaaapcKOr Je3epa HMa c anjeBe cTpaHe Mo- 
pa'ie ceao Ba.iaf.ann. Flo Jnpe'ieKv (IlcTopuja CpOa dp. 173.) HMa Ha phjchh 3era 
MHoro neTpoBHiTai.a. a Taj Aan caaBe h Ha-uin Ba.iauann. H y Bonn KoTopcKOJ HMa 
HaaaOana n rn cj niiypiio soman H3 Upiie Tope. Ty flaKae, y Hpnoj 1'opn. H.\niMo 
TpaacHTH iiopujeiMo naninx BaaaGana. - - II B.v.iajiitiH y neTpoBa'iKOJ uapo- 
xnjii ("vBiiJH cy HpiioropHH (oahocho nocTapoj noiinii'iicoj noAJean XepneroBmi j. 
By.iajnha HMa y ;iaHaniH.oj XepueroBHun. 'dapHHOM cy H3 I'paxoBa h c.'iaBe II"- 
i.o.iaaii Kao h neTpoBa'iKii ByaaJHhn. — OsKeroBuhn y neTpoBaHKOj ('mo^iihi 
ii n.irxone paceanqe no apyni.M iipoTonpecriHTepaTHMa caaBe cb. C-TecpaHa. y Upnoj 
I'opu HMa ceno Ovi;eroi*.iihii y cjenepHOM K-ieBy h <-ejio Oacere jyroHfTO'ino oa IIh- 
nepcKe II liiihiic (T. K. Plevlje). — - Bpa n. piuh onora Kpaja np.io cy paarpaHaTa 
nopn.niu.i no ejeBepoaanaaaoj Bochh. Cuopo cbh caase "BypljeBflaH. Bdi^xobo npe- 
3HMe je iicKiiui Oimo .ihmho HMe y obhm upajoBHMa, no .liiHii h no cjenopnoj ,la.-|- 
Mfliuijii. 30or KpcHOra HMena MopaMO hm rpaacHTH ciapy nofTojOiiHA' xaMo nor.ijc 
oko ,'l| 'n'wi.aKa. Moare Ohth y jioahmckom Upiii.einy. — C a iIt p a 'i h oBora Kpaja 
n ibiixoi.i 1 paii.iiiHP y KpyncKOM rrpoTOirpecBHTepaxy cy nanTCTHjeBuiTanH. Hanrm 
cmo CaiiTpa'ia nainciiijeBiHTaKa y CapajeBcKOM Uoiby (cp.io QaaxHBa), kojh name, 
i.i cy aouiih H3 KoaantBHa npuje SO roA- Bes caaKe cyMH>e« nainii cy Casrpa^B 
oTVAa. CeocKa onhiiHa* CMoa>a Ha Mopa.ia je aoOhth enpje HMe oa KaKBe no- 
! a ii up. Koja ce 3Ba.;ia TSKO neKaKO. Pa3im CMO.ibaHH. CMO.inhH. Cmo.iobhtih. pa.v 
Oanami no cbhjpt,v. thhh ce Aa cy jeAHora nopnjeK.ia jep raaBe 'BypbeBAan. 3a- 
jeflHHHKa MaTHija hm je icapcTHH miaTo H3Mer)y aohsc Tape h nnBe. Ty ce naaase 

') J' ITo.T.aiiiinH n K.incypu wiaBir ce y orpnsmoj nehiiun cb. HnKOJia h cb. Apxanl)Rn. to 
ce no TOMe bh^k aa flocejbeHHUn Miijeoajy KpcHe ciubp. To cy mowh vhuhhth h KeoiaHitii. Mh 
flcaynie hc 3HaM0. je tii km cb. BapTo.noMcj crapo Kpcno HMe, a^H aa HHje cb. ApxarHjeo CKopo jc 
curypiio. 

*) rio3HaBajiii cmo jennora Rajia6nHa H3 Bone KoTopcite, npn kohc cmo onaamin Taaobep 
ocoGmie OocaHCKnx BaJiaCaHa. Ann je OBaj 6no Hiiaie 6nctap, niTo HHje HCiui>y^eHo hii ko/i fiociiii- 
cRiix Bajiafiana. 

J8 






250 



132| 



h n&mc CMOJbPBuhn y Teimn.\ia. ("Mo.TOBiihn y apo6aa^BOM TiiMapy ji JaciiKOBnj. 
Cbu caaBe cb. Bypha. ,V nauiHM KpajeBHMa mia y lijbeBH y napoxiijii JbyBiuu nopo- 
AHu.a Cmojbo, icoja Taicohep caaBH cb. Bypha. -- 13a cape, B a cope y napo- 
xhjii llerpoBuy h CMOJbaiiii u BbHXOBe pace.iune no flpyiHM iipoTonpecBUTepaTHMa 
cbii cy r BypbeBiuTau;ii.') Mh cmo naiiuH ibiixoBiix iiMcibai;a y llo,iiiM,'i>y, Jbyoiihy 
it Top. , : J.pa[\!'icBy, kojh AOBOAe cBoje nopiijeKTo H3 cjeiiH-Uvor Kpaja. OpOiijaHCKH 
Bacopn cjiaBe 'ByphmK oa to movkcmo y3era Aa cy cbii Bacopn jeAHO njie.\ie h a* 
hm je u&iwsfL nerAJe oko CjeHHue. 3a BHXOBy Be,iHKy crapoc-T y cjeBeposauaAHoj 
Bociiii H.\iaMo Aoi;a3a y TOMe, uito ce Beh 1544. roA. Ha,na3e y XpBaxcKoj Kao npe- 
6>3H H3 BocHe (M. Pponh: KapaoBaiKO BJia;yi'iaH(TBo I. cTp. 19.). -KepKean 
y MempH iierpoBa'iKe napoxuje h anxoBe paceaHHe no apjthm KpajeBHMa cnane 
'BypheBAan. Hdhxobiix cmo HMeibaica Ham.™ caMO y Top. ,Hpara i ieBy, aim HHjecy 
BypbeBiiiTan,a, Ben. HHicoJMiiTanH. — ,U,p Jbana m a, kojhx oBAJe HMa y Herapii 
napoxHje, roBopeHo je nanpujeA. Hihxobbhx pace,THn,a HMa cBe ao CaBe h A<>H>e 
.Ywe. — Kpaj yue hh;kc Ky.ieii-BaKycpa HMa ce.io IHTpnn,H, ropftH h aoh>h, h 
6j)flO IIoobo (27. XIV. */»); H3HaA He6jbya y XpBaTCicoj HMa 6pa.o JIonaTa (27. XIV. 
Vie). Obo he 6hth pace,aHB;e H3 TpaxoBa, ynna a X,;iHJeBHa. — y hctom Kpajy 
HMa 6pno Ban. h Ma.nn JloMaH y rijbeuiUBHHH H3HaA cejia Kpy ra (27. XIV. 1 j 10 ) 
MovKe uiiTii m t,v HMavio cnoMeH Ha XepneroBD,e oa Jlc-MaHOBHha. c AOH>e HepeTBe 
hjih H3 Apyor newer Kpaja rAJe ce ymoTpeSjbaBajro ime ^.omsh. Kpyre cy jv>mn>a,ufi 
H.t Hpni' Tope h-th ca nJianHiie Kpyra oa XjinjeRiia. - Kphikobhhh y napo- 
xhjh BohemiHH h H>iccoBe pacejurne no AP.ynM KpajeBHMa cjeBepo3anaAHe BocHe 
i:ehiiH0M cy HHicaJbiirraipr. H>HMa je roBopeno koa ;ia.TMaTH«cKHx KpirqaKa. Bo- 
caHCKH KpifiKOBHBH cy 063 cyMH>e oryAa. — Ka.iHHOBaHa (27. XIV. '/«•). j^Aan 
Ao ojeBepno oh JXoibeva. Jlanna y XpBaTcKOJ, aooh.m je CBoje HMe oa neKaKBora 
Kajoriia H.rra Ka.TiKHOBHha, kojhx HMa y cjeBepiioj ,Ii>-Mau,HjH h ciase cb. IlHKOJiy. 
y M.naBH (CpOHjii) HMa nopoA«na KajiHHHH, Koja je H3 PecaBe h cjuibh gb. Hhko.iv. 
H'a.iHir aiia'iH Ha TypoKOM je3HKy AeSeo, rojaH. JX& hhc.v Ii'a.niHOBiriiH k&kbh J\e- 
6eJbH? Mh cmo nanpiijeA peK.ni, Aa liac HMe JleoejbaK boah KyiHMa h BpaTOiioatH- 
hHMa. A t3mo ce cjiaBH cb. HHKOjia, — M a h a h h h, Bp.ao paarpanaTa nopoAHAa — 
HMa hx y 35 napoxnja cjeBepo3anaAHe BocHe c iaBe BehmioM FIiiuojbAau 8 ). Ilpe- 
3HMe hm HHJe oOipiho, a joui Maibe lcpcuo HMe. C Tora hm je Tennco uahH crapy no- 
CTOjfinny. Pa3HHX MaHAHha cmo Ha-na3HjiH no 3anaAnoj Cp6nJH, CanyaKy h PopH>oj 
Xepn;eroBHHH, Te 6h h HaniH motjih 6hth OAHeiuie H3 thx KpajeBa, 

Hobhjh AOcejbeHHUH cy A»Jia3HjiH H3 cjPBt'imr , bi.'iMauHje, TpaxoBa, PiaMona 
h y.HHa. KapaKTepHCTHHHo je Aa Jl,aJiMa.Tiniana Hiije MHOro, a HMa irpHjrHHan 6poj 
PiaMOHaHa. TjiaMOHaHe y neTpoBaiKOM Kpajy CMaTpaMo neKOM aHOMaanjoM, KaAa 
ysMOMO y o6aHp Aa hx HeMa y ynrry, kojh je P'laMony Miioro S.ihjkh, nero neTpoBa i a<a 
ofi.nacT. Mh mbcjihmo, a^ cy PiaMOiHaHH y onhe 3aio6H.Tia3HJiH ynaiKH Kpaj — y3- 
poica He 3iiaM0 — h cnyniTa.irH ce y ITeTpoBan npeKo neBopuora Kpaja pnjeKe ymia, 
kojh je 6a HajcTapHJHx BpeMeea cnaAao ho.ththtrh TjiaMOHy. 

*) y obom cjiynajy. Kao h y panHJHM n ohiim. niTo he aohn, rflje cmo roa HMajin paarpa- 
HaTe nopoaime no jsyncKHM h fipar.KHM KpajeBiisia y3HMajra cmo, n& hm je Mai-iiua y CpaHMa. Koa 
nopoanita, Koje cy ce pamnpHJie oa aaJiMaiHHCKe rpanime ao pujeite Bochc Manmy cmo CTaBAaJiH 
y aanaaHe ropcKe KpajeBe, jep 3HaM0, aa je pace.i>aBan.e hdmo oaawe npeMa cjeBepy, cjeBepo- 

HCTOKy H HCTOKy. 

') HMa hx jom npHjniHan opoj 'BypbcBmTaKa pa3fianaHiix oa BycoBaqe ao nerpoBaiKor Kpaja 
u ao CaBe, h Ore(J>aHinTaKa y Kpyiu-KOM n CattOJiyiKOM KOTapy. 



U 



[33] 



251 









BpaBC-KO, C annua h Kjbyi. "naj Kpaj ikwiu onano khoto npaBOcnaB- 
nura napoAa i;ao Apyni KpajcBii cjcneiiuaana^iie Boone. ; Jna'Jaii je- opuj .uyc.mMaiiu 
y obomc icpajy, Mefcjy icoJHMa, Kaico je no^naTO, HMa mhopo CTapnnau,a '). C Tora y 
•roiioHOMacTimJi oBora Kpaja m ue.\ia HiiKaico uiieiia, KOJa 6h cjeha.ia Ha AouubaKe H3 
Aaibiix KpajeBa. CaMO cmo y napoxHju Rjbyiy yoinjin uopoAHHy II.ieMHh, Koja je 
H3 ce.'ia Il.iewe y BuiHexpaACKOM OrapoM B.iaxy. y ce/iy IljiejjH ueaa BHHie Iljieiia 
n.iii II.ieMHha. a.ui hx hmr y BHinerpaACKOJ napoxHJH CoKOJioBHlin-BHUierpaA, kojh 
<-.ia>Be cb. HHKOay Kao h jubyasM. 

Hobhjhx AoceJbeaHiKa HMa 3HaiaH 6poj c paaiioa-a, hit o cy obh KpajeBH AoOpHM 
;iH,je.:ioM y >KyHH a kojihko HHjecy HnaK cy hhtomhjh, nero ueTpoBa'iKH, yfiaiKH h 
ohh y sanaAiioj Bochh, na cy npaBJia'iH.a h k ccoh OpljaHe, kojh 30or jaKor h 6p3or 
vm ir.ji',i,aBaiba HMajy yBHjeic cyBauinor CTaiioBHiiiiUTBa. Hajjaue cy yiecTBOBaJiH y Ha- 
i-i'. : baiBaH>y yHau. h IleTpoBan., AOHemie raaMO'i h FpaixoBO, na houito h ^ajrMaipja. 
Oa HeipoBHa cy KoKopyuiH, IHnKMaHH, Ko'pahhh, JlaTHH obhhh h 
B a ji a 6 a a h; oa Ymsfi. F p y 6 h hi e, 3 o p h h h. K e h, m a h h, y a h a h h, K a p a- 
HOBHhH, PabenoBHhHH r p 6 h h h; oa yiflna hjih IIeTpoBU,a B a h> n, h ; oa 
J'.iaMo'ia Kypuue h movko Ohth IIIoOoth; oa I'paxoBa ByKOOpaflH, CaO- 
Jb h> h h h mojkc 6hth E p h e 3 h ; H8 JJaJiMaunje Bypcahn h K a y p h. 

0<5.iacT h a m c 1) y Cane h J'ne HMa cxapnx AHpeKTiuix AOcejbeHHKa H3 
AaJieKHx KpajeBa h M/iafenx. kojh cy ce aouHHJe cnyanajH ca jyacHHx Opaobhthx 
KpajeBa. 

QrapH cy aoceJb©HHHH n p e a o j e b h h h (26. XV. %o> IIpeAOjeBHhH, 
n pe^o jeBH'ha FjiaBa; II pe ao je bh h a QoJbe) y .'Iyiii.uii.\ia. Or imix jp 
6ho Xacamiama IlpeaojeBHh y APyroj hojih 16. crojbeha, kojh je ocraBHO Tpajan cno- 
Men y hctophjh obhx tcpajeBa. foera TypcKH HcropHHapH 30By XepnerJiH XacanHaraa. 
ITo TOMe Cm h npeAOJeBHhn 6hjih XepneroBAH. Ca xepu.eroBa.'iJSHM nopnjeicjiOM Ilpe- 
;iojeBHha He cjiasroe ce anxoBa KpcHa cjiaBa ob. A.uHMnHje, jep y unjeaoj Aaaaniiboj 
XepneroBHHH ne-Ma AjiHMnHjeBniTaiKa ochm enoMeHyTHX BeHAepa. HeMa hx hh y 
ohhm flHjejioBHMa crape XepH,eroBHHe, kojh cy oa ^anannbe XepneroBHiHe orpr- 
Hyra. Aan je ripeflojeBHha 6hjio npsje y PyAHHaMa h Met)y ibhxobhm noTOMHHMa 
je ocTao cnoMeH, ^a je j&AaH oh H>HX0Ba n.ueMeHa 6ho nama. Ho He ciasKy hm ce 
KpcHa HMena, jep cy noTOMHH xepnerc-BaiKHx npeAojeBHha HHaco.'b.HiTaHM, a oocaH- 
ckb ey, Rano je peieHO, AaHMnHJeBuiTaiin . — XepneroiHHH cj Kajia&H y napoxn- 
ja.Ma Ii'pynn n XanuuinMa, HHKOJburraHii. Hjhxobo cmo irMe'nani.iii y XepneroBHHH 
ffa ABa Kpaja, KajiaHjCBHlie, aho onhHHe Mnpyma y Py;umaMa H Konogatt, 6pA0 n 
Rejio y jXoibm XpacHy. Moase 6hth, Aa KaaaaH h HHjecy aohwh AHpeicuro OBaaio, 
vA\ npuje y kojh Apynt Kpaj. HanuiH cmo bhc K a ji a h> y m*y cjeBepiio oa H3Bopa 
piijftKe y«e (28. XIV. 7io)- — Ty6HHH.y KpyncKOM. caHQKOM h npHjeAopcKOM 
ii|>c>TonpecBHTepaTy Cm raKo^ep MOr,im Ohth XepneroBn>. IBhxobo kdcho HMe cb. 
HapTOJioMej HHJe oOhhho hh y CTapoj, hh y Aanaraaoj XepHeroBHHH. Ajih HMa y 
lieBocHibCKOM icpajy jeAHa nopoAHna Ba^pTOJioMiijeBuiTaKa. icoja je nopHjeiuroM H3 
TpaxoBa oa 6pa - reTBa HypnnjeBHha. HanuiH cmo y XepAeroBHirH h jeAan .lOKa-HHTer, 
HeKO cTapo iiiacejbe y IIpoK03HhHMa y onhHHH BypMasHMa, noje ce 30Be Tyfeae. — 



*) y CocaHCKiiM KpajeBiiMa r/ue JKiree Myc.iHMaHii y KOMnaKTHOJ Macii HMa na Barae MjecTii 
reorpa<j>cKnx' HMena. itoja rjehajy na iiMeua ciapiix Bomn>aiia. yo'itum cmo obo y Kpajy H3Meby 
OapajeBa, PoraTHiv h ^>oi9, na op«aiboj Hepp.TBH. y Pajiit, CKonjby n y TyaaancicoM h it-ianaa,- 
ckom upajy. 

18* 



252 



[34| 



llopoimin Atp,t>ii y YitajDitn (caiicKH npoTonpecB.) iwa 3aje.T,miMi;o caMo npe3ime 
ca XcjmL'ioua'iKiiM AxeJbHMa y JByooMHpy (aohuh as KopjeHHha). — (J Kopy- 
raMa h IIlTpimHMa, kojhx HMa h oBflje, ohjio je rcmopa HanpajeA. Kopyre 6h 
Moivie Ohth flnpeKTHH Aom.'ijami OBAJe, a llhpiina c.v nu cjboj npiiinuii chuiih H3 
up;ioui!Tiix KpajeBa o jyra. — Mcth je Ba : Ma cnysaj ca oc-UHBaiHMa ceaa Xa- 
ui a ii a y JanpH (26. XV. °/, ), ROJH cy uoi.ih flpha AOHHHje op, Aniaiia y IljiaBHy. 
,1" PA< J . iiopo/uiUii y Uunpoj .lynu u.aHoKH npOTonpeoBHiepai), Mory ce Ben no 
iiiie-Hy cMaTpara AOcejbeHHnHjia ca rpaHHUe cpncKor h apuauauiKOr Hapo^a. H no 
kpchom HMeHy hx Mosseuo TpasKHTH y thm upajeBHMa, Uhu ciaae cb. llaaxeaiijy, a 
MS cmo painije cnoMeHyjra CaHTpane HaHTeaHJeBniiaKe, 3a Koje cmo yifipAHJiH, ^a 
cy K3 Ko. minima. M a t a p y re (20. XV. l / 10 ), MyaiiiMaiicKa ceocKa onhima koa 
JlpiijeAopa. cjehajy iimchom aa neito pannje upaBOCJiauuo iiacejbe OpaTCrea Mara- 
P.\ra. llpaiioi-.iaBHHX MaTapyra HeMa bhhic OBAJe, aJiH hx HMa y Gjih3hhh ho napo- 
xiijaaa oko ii,:ianH>iie Ko3ape h cbh cjiase TiypheBAan. Hdhxobo Hac HMe cjeha Ha 
crapo opaTCTBo MaTapyre y npHoropcKOM Ipaxosy, koju ce Ty npBH nyx cnoMHay 
1318. ro;inne. Uirecek: Staat und Gesellschait L cup. 34.) Ann HMa jom jeAaH 
Kpaj ftzptuie Oh Moivie Ohth MaTapyre. To je nojbe y hsbophom Kpajy TiexorHHe h 
y ciiiiiv . Iii\iii. icoje ce 30Be Marapyre. — Maia im sn (26. XIV. */,,), ,nBa cejia 
c .imjeBe CTpaue Yae H3Mehy Kpyne h Hoboi', HMajy TyhHHCKH 3ByK. Cjehajy na 
Marapyre n MaiaryjEe, Miija H&esa xaKohep 3B,yie TyhnucKH. MoiKe Ohth Aa cy 
apCaHauiKa. 3a MaTaryme y Hphoj Topn ce mhcjih m cy nopHJeKJiOM ApOaHacn. Ha 
ApyroM MJecTy y cJiHBy Cane koa MaHacmpa roMiioiiime HMa piijiK.i Ma- 
TaBa3. — He shbmo HMaMo jih Marauy HlTeKOBHha Tpa/KHTH y obhm 
KpajnuiMM ii.iii TaMo c Apyre erpaae Cane y a.y0hhkhm KpajeBHMa. He 
3H8M0 iioyaimo nu r,ije hm Tpe6a Tpaa.HTii crapy nocrojOHHy, H3 Koje cy 
AOhijih oBaMo. CyAehu no HMeHy cpoAHH cy hm HI h e k h h h y TypcKHM Bacoje- 
KHltHMa, 'Ajih cy ILrTei;oBH&H HiiKOJbnrraHH, a IIIIicKiiini cianr cb. IleTK.v. JXo Ayuie 
obo ne Oh Gnjia Beainta CMeTH>a, aico y3MfMO Aa je HHKOJbAan rjiaBna cjiaBa, a cb. 
HeTKa npeciaBa BpaToiioatHha, HenocpeAHHx cycjefla HJieM©Ha BacojeBHha. B^'iHSKe 
hm je HMt-iiy ii Me ce.ia HlTeitoBHh HerAJe y npH6ojci;oM KaAHJiyKy, Koje ce cnoMHae 
y jo.uiOM lyprKti.M ;iHic,\Moiny na rOAEHe 1642, — Hh 3a nacejbe IJ,HiiOTe (25. XV. 
7io) Kpaj Cane He 3HaMo je jth ocHOBaHO c-a cTapnx AHj^eKTHnx AouiJfaaKa oAanae je 
nopoAHUa Hhkotc y Ayf'H<iKOM npoTOupecBHTepaTy h;ih cy obo pace.iHi^e AytaTKHX 
HHKOTa. He 3HaMO hh to jecy jih jeAHH hjth Apyrn aouijih oBaMo H3 TpaBHHiKor 
Kpaja ca U,HKOT-Bpe.ia h.th ahpcktho H3 CTapora B-naxa. — JyroBHH (26. XV. 
Vio) cy Home 6hth K3 nojTHMCKor ceaa Jyrona ii.iii o;\ xepneroBaHKe nopoAHite Jyrfl 
na JyroBHha y ropH.o-xepneroBaMKOj IIoBpniii. - Qn>a qe y KpyncKOM, caBCKOM h 
Ay6n"iKOM npoTonpecBHTepaTy HMajy cBoje HMeHbaKe y OJba'iHHHHMa y cefly Jl\6- 
hhhh y BpaibCKoj Hihhh, kojh cy nopHjeic.ioM H3 JIonapAHHana koa npenioBa. Bo- 
caiHCKe OJbaie c.naBe 'BypheBAaH, a KpcHe ciane OJbaiHHana ne 3ua\fo. — T p m y hi e 
y KpyncKOM npoTonpecBHTepaTy, JoBaftniTanH. 6m cyMH.e cy oa Aai\iaTiiiici;iix Tp- 
Myma y n.iaBHy, KojHMa He 3iiaMo nopHJeacna. — JJ,ohhhjh cy AoceaeHnnn ochh- 
BajiH ce.^a Mac.ioBapa (25. XV. t! / in . Vio) h /Ipo6H>aKa (26. XIV. 10 / 10 ). — T a n h, 
TaKOBHh h y KpyncKOM npoTonpecBHTepaTy, Hiii;o.hiiiTaiui. Mor.iH 6h 6hth H3 
BHHierpaACKor Orapor Bjiaxa, rAJe cmo Hain,/iJiJiOKajiHTeTraKOBHHy(30.XIX. 9 /io)')- 



') y BiimDrpaflCKOM dapoii Baaxy cmo Hanuin jioicaJiiiTeTe, Kojn nac cjehajy Ha Hene nopo- 
p,uu,e cjeBepoaaimflHe Bochc rao TaKOBHHa, Pabeir. PoniheBo Bpwio (30. XIX. °/io) h PoflHh-Bpflo 



[35] 



253 



y M. r ia})e.\i iiii'-c.-ijiiiwiii.y obhx KpajeBa y^ecTBOBa.tia jo iiajBiimo ^ajuiaimja, 
I'paxono, yuan n ncrponitn. ,"Ia/i.\t;vrnnmi cy ;ioaa3ii.iii ohom npoeje.-iim<>M. y i;ojoj 
rene ByniniHHna n Xmi 11 CTapHM phmckhm apyMOM npeKO TpaxoBa h \ ■■]{■.. 3mh- 
jjaae. npciuia je ''-may. mije aajio Miioro aocejbemiKa. FYiaMon h X.iHJeBiio HHJecy 
cKopo iiHKaKO mi .yiecTBOBa,iH npn nacejbaBaiby. Hcto raKO IIjbeBa n Topiba Caaa. 
Thia 3Hara.H Opoj Hacejbennx JlH'iana, a.in hhjccmo 6h.th y crafty KoncTaTOBaTii 
Kojn cy. 

.Ha.'iMaTHncKora cy nopnjeKJia B y p c a h h. ITyxaqe. PoflHHH, Top6a- 
u c. IT a b p h h, n.naBan.ijH, T h n t o p h, J a n y h n e, MyapHHHhn, Map- 
i i e t e, JlecHHue, n a m h h h, B a ji a h h, M a u y p e, K a y p n. T h ui Me, Jl p- 
m e. K o p a i h j e. JK e as e Jb h. Om'i h k y en. IJ, p n o 6 p ft e, MacTHitoce, F y- 
;ni!iine. Caiia.iepH. Or PpaxoBa cyHlTpnn,H. rpaxoBHH, Kyjpe, 
B h .n 6 h j e, II c y .i. p. C a 6 Jb h h h. Oa FpaxoBa hjjh VHna cy K p h e t e. By k o- 
fi p a a h. T p k y Jb e. On YHTja cy B e j h o b h e h. K a p a h h, m e b e, V p y 6 o p ii. 
Bin nice, Bok8hh, TpSHhE, Pal)e 11 obh h h, Ken,MaHH, Tp 11 h 11 it h h. 
Or ymia hjih or npTpoBna cy M e ,n. h h h. 3 p h h h, E a h, h, h, IB 6 a t h. Or 
BeTpoBna cy Ti y .i n |5 p n n, K p h m a p h. JI a t h h b h h h, J\ p Jb a n e, C t y n a- 
pH. Bpaibemn. C m jb a h n h, HI t p n mi. CoBHJbH, Bacope, C a n t p a- 
h h. K p a h ft h, KoKopyuiH, B j e a a j n h, Ba.ia6ann, K e p k e 3 h. Ofl 
3MHJaH.a cy 3 r ft a h h, 3 m h j a h> h h, T p a u ih Jb a h h, K jb a h h. Or Tm- 
Mona cy C p a h h h h F Jia m h a h h, or X.rajeBHa JB e b ft e b h h h, a or Jajna 
■T a j m a h h. 

K p a j h h a n p e k Y h e (6 c a n c 1; a n x p b a t c k a). Ha Bpjio paHO ro- 
cejbeHbP ii?, XepneroBnne oa dona cjeha iimp BaTHora (25. XIII. 6 / 10 ) cjeBepno 
o.i rpa.'ia BeTima y XpBaTCKoj 1 ). Oner H3 XepneroBHHe, ajEEt H3 Pyaima H3 onhnne 
Bajbana ca .•lOKa.'iHTPra TTiaBna JJo.iHira jocpjihjih cy ohk. kojh cy CBOjy 
hop.v nocTOjdnny na3Ba.iH TlnaBia JI p n ra (25. XITI. 7io). — KopjemriKH Jlpa- 
Ky.inhH cy no rpyHny (.Heanjep: XepneroBHHa dp. 166.) ns xepneroBanKHX Kopje- 
Hnha. Hdiixobo i;pcno HMe Mpa-rmmaH (nana Mapniif) noTBpbyje obv Tpaznnpjy, 
jep tux i.jmiii.M k;i sua y KopjcnnhnMa. — HeRO or meMem HnKranha Morao je 
ocHOBara nacpjbe H n k in n h (25. XITI. 3 /,„>. a K c h j p p h (25. XIII. 4 /io) cy 
Bpnoropnn. — K m a a n h e (25. XITI. 7io) c >" H3 BacojeBnha n.nn 113 Kyna, oaa- 
K.ie cy h BacojPBHhKP Koxiamne. — Hacejfce T p m a n q,b h h (25. XIV. T /i„) 
Mor.in cy ocHOBani Topova vtw H3 rio.!iHMJfaa (TTooViahe n Bopan). — TvMapnh 
(25. XITT. 7>") fjelia na Tystape n TyMapnh C27. XIX. •/,„) h Ha TyMapcKy (27. 
XVTIT. ,0 /,") y ncTO'inoj Bochii y oCjiacTH n.'iaHnne KoH>yxa. — JIyp6a(5e (26. 
XVII T. 7k.) K oa cejia BpxoBHHa cy ca Oocanri;or yrpa oaice.ia JlopH6a6e (28. 
XVII. 7.o). I 

11 a p.ehe cy jia.ibHiiP BapcaKOBHhn n n^aesHann. TIopon.Hna Bapca- 
k o b 11 h a y finxahKoj napoxnJH Bpoiy cy. Kaico je Hanpnjej peneHO H3 CKoncKP. 
UpHe Tope hjih uiTa BHrae naK on mnina. TIopojiHna naaeH?aiiH (24. XITT. 
7«) y Kpaa-Ky h jioKajiHTPT TlaaeniKO (24. XITI. 7s) ^ H Morjm 6hth or ohhx, kojh 



(30. XIX. 10 /io). Obh cy cb<i Hac&iba na OKyny. a oaTOBapajyhe nopoanne y cjeBepoaanannoj Bochh 
HHJecy. C Tora cmo BHme ckjiohh BJepoBatH, na cy OBa Hace^a y OrapoM Ruaxj* ocHOBajin Aomn>aiiH 



H3 cjpBepo3anaflne Bochc, Hero o6paTHo. 



. ■■ i5SS»* ' 



') Jeaan CTapH Hanrac y Pn.tiiMJMf ko^ Cioita c.noMUH.e ce.10 BaTHore, Koje h aanac mm y 
croaaHKOj C^H«oj okoohhh. CTojaHOBHh: OapH cpn. 3anacH h HaTHHCH IIL 6poj 4816. 



.'54 



[36| 



cy aobuth oAueiute c jyra y TrMimli (Cp6nja) n ocnoBa.ni ue.no lla.irw;. Pe n.iy- 
.nann (25. XIII. ! 7, ) 6h momh Ohth oa ('jciiniir. Rao nrro cy n •h.hxobh ii.mch.oiui 
y Jlyiaini.Mii y J],OH>eM .."IparaucBy. He 3iia.\u> joey in n Pe ii .1 h li h. •loBan.uiTairJi. 
y BycHOBHK a (npHjeaopcKH npwotfpecBHTepair). re p "i».i" " " di-ionawcim. 

npaBo je rnapnjii hid miry Aawui ;ioui.n.aiui. Ohb cy o# l"i:a jMnjaiia H3 ceaa 
Opauija y xepHeroBa'iicoj Illyiiii. 06ojh CJiaBe TbyjfoeBpfrH. Bctiimo saTO, ;ia HHCy 
.uibuh ffOUHbaip, iiito xepneroBa'iKH rr.ap.uija mi SHajy, ,ia HMajy cbojiix 6pa*rcTni-- 
HHica Heiyije y Bochh. 

He 3H8M0 ko je oeHOBao Ba n;ui no Ce.i o (25. XIII. '!„,) icpa,j pnjei;e lViinie. 
y XpBaTCKOJ. A.ih naM ee hhhh, ;;a Maniuy CBHJy lknr;i<i BasftBha ii Ba&AyJiaja mo- 
paiao TpaJKB™ HerAJe y itpajeBHMa. iiito Jiejue jyroHCTOHHo oa Boene h Xepnero- 
BHH6. 

IlpH M,nahe.M AOceJbaBaay yMecTBOBa.nn cy, y ko.'ihko ce oahoch na ooeaHCK.v 
KpajHHy, HCTe oHe ofrnacni h oa npn.iHKe y hctoj Mjepii. na Man h HCTe CKopo nopo- 
;ume. Kao n npii HacejbaBafty ofr'iaera c .uecHe crpaae - v iie. Casto ee oB;rje Moate 
onasiiTH HeuiTO jane AOceJBaBanse H3 JlHKe. 

3 m h j a h> e. 1 ) Majio je ocTa.no TparoBa oa cmpnx tfocejbeHHKa, jep cy 0ea 
cyMH.e BehHM awjejioM OAce.nH.TH k cjeBepy, a 3aMBJeHH.;ra cy hx hobhjh Aocejbe- 
hbbh H3 3a.naA.HHX 6pflOBHTnx Kpajesa h ibs cjeBepHe Jla.nMaBHje. 3naTaH 6poj cra- 
pHHaiia BMa y onhHHH PaTKOBy, mro 6h ce iiMajio npmnicaTH okotoocth, w cy Par- 
kobtohh BehHHOM cjioooahh TejKaBH.'AjiH cy^ehH no npeaHMeiniMa HMa h Mehy 
JbHMa Aomibaita. a Tennco n& mia mcora on HajcrapHjHX CTanoBHHKa. 

Ha CTape AocejbeHHKe cjeha GpAo THpuhennna (27. XVI. T / 10 ). Cjeha Hac 
CTapora HMena ..nana Timer a ce.na PanjiKyha y HeBecHH>y, Koje ce npnje 3Ba.iro Tnpo- 
BHua. — B.nHsy THpuheBune y ceJiy CTpayKHTjaMa inia Maxa.na M a T.n>a-B ohe. 
(27. XVI. %? na KaprH ctojh Matelje). Mo?Ke 6hth m je Hace-ibe APOOffia.TKHX 
ToMHiia-MaTejbeBHha. — HpjbeHH (27. XVI 6 / 10 .) cemo y 6pAHMa hsh&a Cane, 
cjeha no oftrnniy cBora nutena na Kpajese CamjaKa. -- Cejio Bir.nyce (27. XVI. 
Vio» Vio) cy ocHOBa.nn, Moa?e 6hth, paa>aHCKH T?n,'iycn. — Bpao Kynejb (27. XVI: 
a /io) J e canyBajio HHcry (popMy npe3HMena nopoAHne KyBe.ta y AparancBCKHM 3eo- 
KaMa. KyBejbe y 3eoKaMa cy on, CjeHHiie. a Kpcua hm je craBa 'BypbeB^aH. Y ae- 
uito naonaneHoj cpopMH hmbacmo y o6jm?KH.eM ceary JejorfiKOJ (npHje,n,opcKH npoTo- 
npecB.) n Aajbe TaMO koa Boc. rpaAnmKe y OranapHMa n KyKyjbaMa npoAnny K y- 
Baae, kojh cy TaKohep 'ByprjeBinranH. nonrro cy 3eo>ree KyncTbe oa CjeHnne mo- 
vkcmo n naniHM Kysa&aMa TpaatBTH nocTojOnny TaMO. — nopoAnna K o i h h a y 
Fop. PaTKOBy cjiasn cb. Hrnamijy. JleAHJi'p (XepneroBHHa. cttj. 118.) c Tora Hacjry- 
hyje, Aa cy Ko^rnhn oA xepneroBanKHX Ma.neuieBana, jep h obh cnase cb. Hrn.a™jy. 
Hac,nyhHBaH.e Aofinja jany noTnpAy y jeAnoM AOityMeHTy M3 15. cTOJbeha, kojh ce 
HaaaaH y miTiipano>r .ue.iy P. .^onaninria o Bnnrhy. Ty ce boa toahbom 1436. cno- 
MHH>e BjrasK Ko'inh y HeTHira. Mh cmo nanpnjeA cnoMertyna MoryiiHOCT Aa y 6n 
obh B.nacH, KOJHina npnnaAa B.naTK. Mor.nn 6hth ohh XepneroBBH napa JlymaHa, 



') OBa o6^acT, Kojy je iiokojhh II. Ko^iih OTeo 3a(3opaBy, oOyxBaia KapcTHn nnaTO H3Meby 
BpOaca u Caiie. TypcKora BpeMeita, npnje aAMirHiicTpaTiiBinix npoMJena y 19. CTOJfaehy, 6hjio je 
3Mwjan.e aaceCHa Haxaja. 3a CaHy Kao rpaminy HMaMO noTBpAy y HapoflHOM cjehamy, Koje ceocny 
onhnny PaTKOBO paiyna y 3MHjan.e. 3a BpOacsy cmo rpammy Hanuin noTBpae y t.ypckhm flOKy- 
ueHTiiMa ca no^eTKa 19. cToaeha, kojh ceocxy oiihimy PeKaBime Kpaj Bp6aca iiehy y naxirjy 
SMHjoibe. CjeBepHa rpaHH«a •mnn ee nu. je OH^a Koa TflMapa, a jyacHa KOfl TpujeOosa. 



[37] 



255 






I.OJC jc nil HaCCTHO OKO fClHCa II < ']:pa;ill]ia . A .IKO oita KOMfillll.'inHJii HP fvii i'u.i;, 

Ta'iiiii mii iimuo Ha pacnojiaraBy apyrn aoKa3 3a ManenieBOKO nopujeicio Koiaha. 
ITanpnje;i cmo chompiiy.ih iiacejbe MajieuieBAe y Tpaxony. OTyAa cy .naico isorjw 
Aohii Komhivh obumo. nao uito cy aoimb ji .\uioni .ipyni aoahiijii ;ioce.ibeHHiiir. y 
iiapoxHja niToica i-.iiHiiNui cjeBepiio 0,1 Ban.e n.yice hmo iiopo;uma Mnpocaera- 
h ii. Miije liar Heooii'ino npoaiiMP cjefia Ha jeAHHH npnMJep. na. Mnpor rojeBHfce y 
XepneroBirHH y JbyOHHCKOM ce;iy KanaBHiiH. Obh ce ca^a 30By rop;mliii. a nopajeK- 
•"iom cy H3 Mparaiba oa HiiKiiiHha. A.'iii ce icpcna michs jcahbx h Apynix He ciavicy. 
Haiiin cy HHKOJbuiTaHH, a xepijerpBaMKii MpaTiUBiinaAH. — IlHCKaBHue cbo- 
jhm ii.iypa.imiM o6\hhkom OAajy Aa cy nopoAn i mo npe3HMe. Hcto ce TaKo 30Be 
je,iHo nace.ibe nofl njiaHHHOM PaiteHOM y aiHBy pHjeice ITpane (31. XX. Vio)- - 
Ceoio r o .1 e m h y fiaiba.iyHEoj napoxnJH Bhctphah cjeha nac Ha ce,iio ro-rcnry y 
ITo.nHMJby. Movkc Shth, Aa cy noAHMCKH roJieow aouito npuje k TpaBiiHKV h Ty 
ocHOBa.in cp.to Tcieiii (29. XVII. s /i<0 na noonHJe chhmh k Baiboj Jlynii. Hnje He- 
woryhe hh Aa cy nopwjeK.-iOM c KocoBa oa njiaHHae To.ieraa., jep cmo y o6TH'/KH>eM 
Tiraapy Haw.™ ABHJe nopoAHAe KocoBaija. — lis hcto OBaKO Be.iirKe Aajwrae, a.iu 
c .npyre cTpane, H3 Kpaje-Ba cicaAapcKor camjaKa. cy CiteHAepHJe, y nnjeM ce 
HMeHy Kpnje paHHja nocTOjoHHa. Kao Aa h h>hxobo Kpcno HMe cb. Bpa*iB: ynyhyje 
Ha Taj Kpaj. 1 ) 

Kao h cycjeAHa ooVracT na n.!beBH h ropaoj CaHH h obo je npo.ia3Ha 3eMJba, 
i;oja Beare KpajeBe ao Cane ca KpajeBiraa sanaAne Bocne 11 cjeBepHe Jla.TMauHJe. 
Kpo3 H.y cy npo,Ta3H.7H Hce,7bemfmi H3 jyro3anaAnHx icpajeBa. kojh cy ceJiH,rra cje- 
BepoHcTOKy. Te cy ce obaJp y obom eranoKOM KpeTaity h 3aApataiBajiH. Tora y 
obom Kpajy Ha'ra3HMo AocTa AoiiubaKn iaa .Ha.iMamrje. oa XOTjesna. TVraMoia, Ppa- 
xoBa. c YHua. qa ropn.e Cane h hd TLibeBe. JJa.nMaTHHmi cy K a y p h. MapieT e. 
Mn;iPTnhn h H e h h h it. 2 ) Oa rpaxoBa cy H e k h h h. lie y .>i. e, V p a x b h h. 
Oa X-iHJeBHa h TViaMona K a j t a 3 h. Tin. kh. 3 a r p a h. r y 3 b j a h h. F.ia- 
m 01 a, h h. T .1 a m 'i a a h, K n a h> e, K a n a 6 h h h. K y p h-tj e. Oa Yxma h 
neTpoBHa, a HeKii eBeirryanHo oa BpaxoBa. cy 3pjbrobh1ih, BaJia6anH, 
HI a t h. Bpameran, HI t p n a h. Bn.inpowe. B a h> a h.- K a p a h b b- 
h h. Oa Jajua cy -T a j 'i a 11 h (a.TH ne ahppktho Beh npeKO yucKo-caHCKHX Kpa- 
jeBa), oa Bapnapa Tpn j e6 OBJba nn. ca ropiT.e Cane h oa n.ibeBe BepniiH, 
oa Buruha Boca H'THhH. oa JTyfiHAe HjH Hosora niTeKOBHRH h Dlyp- 



,i a h 11. 



THJtap ca OEOJHnoM 5 ). Obajb hm3mo Bpjio Ma,no TparoBa oa CTapnx Hace- 
.'beiiHKa. jep je osaj i<paj HaceJben BehHHOM H3 o<5.TracTH c .unjeBe crpaHe Cane h h^ 
3MHjaH>a. A.ih je KapaKTepncTH-qno. Aa HMawo OBAJe ABHJe jnopoAHiie. Koje cy no- 
DHie oa KocoBa (y Orapoj Cpfinjn) h,hii meroBe 6.TTH3HHe. T?e cy nopoABAe Jac- 
11 h h h -h A 6 a 3 p. nopoAHAa J a c h a h 11 y BycBOBWjja b OManiKOJ b H.HX0Be pa- 
ceJiHAe y rpaABinKOJ ramBBAH cjra-Be 'ByptjeBAas. lTpesBMe je 6es cyMae H3BeAeH0 
oa a<eHCKor BineHa JacHa. Koje ce nyje y kocobckom Kpajy. HcTOHMena npoAiraa 



*) C. HoBaKOBiih: Cejio. CTp. 204. cnoMnn-e no S. Ljubid: Skadarski zemljignik. Starine XIV. 
ceno CaHKTO ABpato y cicaaapcKOM Kpajy. HoBaitomih mhcjih Aa cy to. Cb. Bpaiir. 

') OBe ABHJe nopoainte. Koje caaBe cb. JoBaHa, Minute aa. cy nopitjeitnoM on 3aapa. 

*) ITofl THMapoM ce npttje paayMitjeBa^a cBa OHa KOT.imta. noja jiejKH y cpenaeM h jtofteM 
cjihb.v raMHomme h Ha aecHoj cTpairn Cane uritm.i ITpiijeflopa. Taj Kpaj name BehnnoM npnnafla 
npajeflopcKOM KOTapy, a Ten HemTO uajio 6aaajiyqK0M. 




256 [38] 

it Mil y Ilfipy y cim.v Hik-KaiiA, Koja j<' uopHji'icaoM H3 3aCp^u y Crapoj Cpuiijn. Ho 
Kpcuo joj n.\ie Hiije TiypbeBaaii. nero Bpaaii. 36or HeoCmHOCTH npe3HMeHa mhcihmo. 
W ce lie Mopajuo ofmaiipaTii na BpcHO mie. Beh aa movkpmo ocTaTii npn TupaibH, m 
cy Jacifiihn oa KocoBa. Manap h He 611.111 hcto fipaTCTBo ca HCapcKHM. — F Byc- 
HOBHMa skhbh h ap.vra uopoanna, A6a3e. kojh caaBe CB. naiir<vinjy. ^lajbe oaafiae 
y rpa.imiiKoj iiapoxnjii flpareJBHMa '.KHBe n.H.\0Be pa,ceaHne B a 3 e, TaKobep ITaH- 
Te.MJeBiuTanii. no liMeiiy Cm Moran mhc.iiith 11a apoCiba'iKe A()a30Bnhe. a.m na.\i 
'•MeTa Kpciio was. M11 cmo cnoMeHyan npiije neKe TTaHTeanjeBiiiTaKe H3 Koaauiniia 
h OKOimie. TaKo Hac kpcho HMe aoBoan y 6,th3hh.v KocoBa. Join Behy ujepoBaT- 
iioct ao&ija npeniocTaBKa, aa nopHJeKao Afia3a.Ba.iba TpaviciiTii lieraje cjeBepno ofl 
KocoBa. into cmo Hainan AGasoBHha y JJpara'ieB.v. kojh bo.io nopnjei;ao oa HoBe 
BaponiH h CjeHime. JJoaynie HHJecy IlaHTe.iHJeBiiiTami. — Bnhe HeniTo h Xepue- 
roBana y OBOMe Kpajy. Ilo TyrjeM cmo onaacaay casHaan. aa nopoanna KyKHftH y 
Bhctphiih (npHje.iopcKH npoTonpecB.) no cbom npeftHMcny 11 no rany cbojhx naa- 
HOBa Mopa 6htb H3 Bandana. 1 ) 

Ko3apa h JI h j e b h e. : ) Hanpnjea cmo peKan, aa cy ciapa aocea>aBaH>a y 
OBOMe Kpajy h y onhe y cjeBepHoj Bochii npeMa tokv hctophjckhx aorabaja m.ui- 
bera aaTVMa. nero ona y j.vshhhjhm KpajeBHMa cjeBepoaanaane Bochc KoncTaTa- 
Hhjom HMena By6an> OBy cmo TBpan>y noTKpHjenii.iiT. na cmo thmp yjeaiio oapeanaH 
11 cTapy nocroji'iiiHy HeKHX aocea>enHKa. TToje;uiHii jioceJbeHJRKH caynajeBH, kojhm 
heMO caa oaMax roBopHTH. noTBprjyjy obv ROHC/raTanajy o aeM-taMa, oaaKae cy 
io'ia3ran aocea>eHHnn y oBaj Kpaj. 3 ) 

HMeua, ceaa KorypoBa h JIpaKcennha ("25. XVI. °/in- V") fRSfatS Hac 
na Orapn Baax oa H(5pa j\o yjKHHKOr Kpaja. y nfinpcKOM ceay JTyKaMa y Ghhhhkoj 
rmothjh HMa CTapiuhTiKa nopoanna KoT.vpoBiihn. a y yskh'ikom Kpajy ceJM) JIpaK- 
ciin. IT nam Kpaj HMa KoTypa y BHnie cejia ayfiirii;or 11 rpaanumor npoTonpec- 
BHTepaTa n CBH cy Hm;o.T.raTann Kao h Hfiapciui KoT.vpoBiihn. y Hfipy HMa nopo- 
amia KoTypaHOBHHn y JoniairanKoj Ban>H. Oiin-caaBe JoBaH>aan. Te nfl TOMe nnjecy 
hcto nrro h KoTypn. Aan h>hxobo nopnjeKao c KocoBa ynyhyje. aa TpaacHMO y 
kocobckom Kpajy ceao Ko-n'pe oaaKae cy 060 jn. - C-mpoBaacn 6h MOran 6hth h 
AaaBynn y napoxiijaMa BpeKHH>a h JIpaKCPHiih. jep hmhjv HCTOHMensaKa- Aaa- 
ByKa' y JIof)pyn>y y BHHierpaacKOM npoTonpecBHTepaTy. OfioJH. h ay^HTKH h BHme- 
rpaacKH cy .ToBan.inTanH *). — ByKBe, ByKBHhw y aBHje ayfiHHKe napoxnje ' 



*) Obo onaKnibe je ynmno rocn. A^eKca JoKanoBiih kohshctop. raBJeTHjiK y BaH>oj JFywi. 
kojh je po^OM H3 Pyemia. Jle^njep (BiwehKe Py.uinp, Hace^.a IT. 842.) cnoMHH.e y pyfliracKOM 
cciy Baauiraa nopo^miy KyKuhe — ire 3Havo khko ce aKueiiTyHme — h bwih, aa je CTapmiCKa 
KpcHO joj je HMe TlypbeB-/taH. ITo TOMe ne 6h Moivnr 6hth hcto, nrro h Chctph'ikh KyKirhn. Ochm 
aKO naje CiiJio npoMJCHe KpcHora HMeHa. Hjih cy GaaaHCKH h CiuiehKH KyKHhn as& paaHa OpaTCTBa. 

*) Ihhh ce sfa.no HenpnpoflHO cacTaBHTH y jeOTy ujeaHBy flyCHHKH oto Ko3ape h .aiijeoie. 
Ajih cmo onaairiH, aa ce Mnore nomyiro wre rropoaniie ca hcthm npe3HMenHMa h icpcHHM HM6- 
HHMa na.na3e y 06a Kpaja. 

') y npHnoBHJerijH GynaHHJa. 3a Kojy je noKOJHH Koiirh y3eo Jinna hb KHeat-ITojba, cno- 
Mirae ce hckh Tlnpo nrot "Ehko. Ct. TpnipKOBHh y CBOMe paay. Bnmerpa^cKOM CiapoM B.iaxy 
(Haceaa II. 650.) cnoMiiae y cejry IUTpGaiKoj Piijeuu uopoflnae TtHpoBiihe h TiHKOBHlie, aa Koje 
je caaHao, aa cy noTeiuie oa HeitaKBa Tlnpe, kojh je aoniao H8 Mopaie. Obo je hob aoKa3 sa Be3e 
H3Meby oBora Kpaja 11 Grapora B.iaxa. 

') ITornTO cy aoCpyacKH AaaByna ocaMJbeH npnMjep Te nopoaime y BHmerpaacKOM Kpajy 
neMOiKeMO ce OTeTH cyMH.11, aa y aiiMa hmumo TiiKoljep jeaan npHMjep noBpaTHe ceoOe. Kao ko/j 
ii'-iaix y KpajeBUMa H3Meby yue 11 Caae. 



|39] 



-'.<7 



Mory ii nu iiMriiv 11 no upciioj wiaim uimi oAHtiiwie iia C'Tapora B..iaxu. V OaaaHHH 
CTapora Baaxa cmo HaiiMH ByKBHhe ChfclpaBiflrraKe y Jb.VoHhy. kojh cy iiopajeK- 
.iom H3 .Horber Jlpara'ieBa. — Y cycjeACTBy CTapora B-naxa je cTapa nocTojGmia 
y r p e h o b ii h a y BpeiciiibH ii y rpa.iimiKOM npoTonpecBHTepaTy. Haui.iH CMti 
yrpeHOBHhe y ceay BpeBeniy y JTeBiy, kojh cy h no kpchom iiMeH.y (JoBan.;iain 
hcto iiito ii iiaiiiii. ■- Hanpiije.'i, cnoMeHYTe UnKOTe, koa kojiix imjecMO 6h.hh ch- 
rypHH iyije hm Bajba TpasKHTH GocaHCKy Maraiiy vkhbc y HeriipH Ay6H«nce napo- 
xiije. Be.iiiKy BJepoBaraocT HMa npeTnocraBKa, ;i,a hm je Marana avGhikh ltpaj e 
pa;s,'iora. iiito hx oBAJe HMa y SHamoM Gpojy h uito OBaj Kpaj. KaKo cmo bhaJpih, 
HMa y onhe 3iia.'raH Gpoj CTapnx AOcejbeniiKa Gam H3 KpajeBa OAaiuie Mory 6hth 
Hhkotc. Ha nopoAnny IBiKOTe cjeha Heito ihko ce-ia. Koja noce h>hxobo race". CBa cy 
rpyaiHcaHa y CTapoM B.iaxy h BdOTOBoj 6-ihvkoj h,ih HeuiTO AaJboj oko.ihhh. Ceoio 
Hhkotc cmo nauiJiH y BHmerpaACROM Cra pom B.iaxy, y y-jKHTKOM Kpajy, JleBry, 
Jaflpy h n.nisy B.iaceHHiia. HerAJe y HaceJbHMa cmo Ham.TH Aa H y Hpnoj Topn HMa 
cejio Hhkot€. nopoAHiia U,HKore wiaBH c b. TSypha. — H3 sehe cy Aa*T>HHe avGhhkh 
B y p a a o p h, Bypa3epn. y TeMnnhy y CponjH HMa BypasepoBHha., kojh cy 
nopnjeK.ioM H3 Ton.iHite. Ooojn CJiaBe HHKOJbAaH. — KoHAnhn y Mnoro napo- 
xnja ayGHMKor npoTonpecBHTepaTa "hmchmo cjeha jy na aeMJbe rAJe ce ocjehao rp^KH 
yrjenaj 1 ). H|3BaH name ooaacTH nanuiH cmo KoHAnha y BnmerpaACKOM CTapoM 
Bsaxy (ce.no OMapnne), y KOJiyGapcKOM JJerypnhy (hs V/khmkhx Kp'iaroBa), r. 
Mnxaj.ioBHUH y OeorpajcKoj okojihhh (aohi.ih h3 CTape OpoXje). HMa TpairoBa oa 
Ix'oiiAHha n y JIoifceM JIpara-MeBy y HMeny HeKora aeMJbHiuTa KoHAOBHHa y cejry 
nH.uaTOBn,HiMa. Ajih cy cbh obh Kohahrh JoBaH>uiTami h Apanhe.TiOBniTanH, a 
n na.uiH cy BehwHOM HHKOJbinranH. — Hs cpeAH>era noJimuba 6h Mor.iH 
Ghth A6ap ao y napoxHJH PpaAHinKa-JTaMHinui. Hdhxobv HMeny OAroBapa 
ceao OGapAc y noaKMofey. — TopoMaH h hjih T y p o m a h h. kojh cy Beh cnoMe- 
HVTii. y AyGBMKOM h rpaAHoiKOM npoTonp ecBHireptihy, OreBafeniTanH, cjehajy Ha 
iio.'iHMCKe TopoMaue. a.in oy obh TiypheB mTaiiH. — HlyMa.HH y rpaAHmxoM H 
Ay6HiK0M nporonpecBHTepaTy cy abojh. JeAHH cy HnKaijUiTanH, 'ApyrH CTeBaR- 
urran.H. y npaaBopcKOM npoTonpecBHTepaTy hx HMa JoBa-H>urraKa h 'BypheBniTaKa. 
IbnxoBo HMe cjeha na BHCOKy paean HlyMane y no.iHMJby (y wraBy Be3HHHHu;e H3- 
Mehy njieBa.ta h nornehH). TparoBa oa n.HxoBa HMena HMa y joni AaJBHM Kpaje- 
BHMa : HI^TitaHOKa Pena y cejry TyM6H T HlyMaHOBe Kanwiieii y TojieMOM Cejiy, y 
BpaacKoj H'ihibh. — 6 y h h n e y TpH AyGirace napoxnje cy 6e3 cyMibe Ko.na- 
iiiHimH. jep cy h Ko.'iyGapcKe OGyhmie (y ceny Ba^eBHHwa) oryAa, a oGojh CJiaBe 
cb. TJypha. HMa y 3b63av (HojiHMJby") MycnnMana 06yhnna,.KOjH cy TaKohep H3 Ko- 
.lanrHHa. — nopoAnna 3jiojyTpojeni3 Kyia, jep ce 3H&, Aa: je Gmna jeAHa oa 
HajcrapHJHx ityHKHX nopoAnna ca npe3HMenoM 3jiojyTpoBHiH, Koja je oAcejnma y 
noATopHny. ^yfiHiqitH 3jiojyTpn CJiaBe KynKy cjiaBy cb. HnKO.Ty*). — H KoMa- 
Ahhc KaKo je peieno HanpnjeA, hb OHor cy Kpaja. aa Kyqa hjih H3 BacojeBnha. 
nomTo cy BacojeBHhKe KoMarane Ky^Kor nopnjeKJia o^ KpHBOA0fl>aHa M05KAa cy 
h KoMaAHne h 3jiojyTpH aoui.th 3ajeAHO AHpeKTiio m Kyna. BacojeBHhKH cy 
MBTpOBMTanH, AyGHTKH HBKOjbmTar^i. — y OBOMe Kpajy HMa y nempH napoxnje 
C e ji a k a BapTOJioMHJeBuiTaKa, kojh 6h no HMeny Morjra 6hth H3 CTapor Bjiaxa, 






') y HOBOrpiKOM jC3HKy KOHfla 8H81H MaJIH, MajieH lOBJeK. 

*) 3aojyTpH y rpaflHuiKOM npoTonpecBHTepaTy cy "BypbcBUiTauH, Kao h 3.iojyi [.'uioihu y Ryuu 
MaunhuMa y floauM-'by. 



258 



W] 



Rao iino cy ohh y 3eo«aWa cjloite flfwupa-Meso) h y GynnHta fKoaryfiapa). A.th no 
icpcHow HMeHy HHJecy itcto. — C THj.au h y rpa;iiniiKOM u ^yfiimcoM npoTonpe- 
'•BHTepaTy cy TaKohep caaro no HMeny hcto ca BacojemihitMa OTHpBBfeHMa a h>h- 
xohhm pare,innaM;i no JlparaneBy h TTo.TiiMjby. Kpcua HMeHa hm ce He cjrasrcy. Ha- 
niH OrnjaUH cy JoBaiwirranH, a BacojeBHhicir CthobhTih ir ir.irxoBepacenjine c.iaBecB. 
ApaHheia h A.ieicca 11 ipa HeBCKor. Bacojemrhrcy o.iaBy h npeciasy. Ajih sfior pHJer- 
kocth HMeHa MopaMO hm TpajRHTH nocroj finny Her/ije 6jrH3y BacojeBHha. — Ha 
ITT y p,i a if e nopo.THHy y jryoHMKOM npoTonpecB. cjeTia .TOKa.THTeT TTTypjanoB Kvk y 
ewry Opaxy y XepHeroBHHH (THyMa). A.tik Kao na nnjecy aonxTiH TrnpeKTHO hb 
XepueroBHHe OBaMO, Beh nperco JTajiMannje. Her.TJe y Behoj hot MaH>oj 6ot3Hhh 
(THH>a y Jla.iMaiiHJH hmr nopoOTna UTypj-iii. XepneroBviKo nopjije-Kio aajraaTHH- 
ckhx He Off 6n.no HHnrra HeooHHHO. Ajth je neooHHHO kojx ..TyOHHKHx, jep HeMaMO 
yonhe Tpa«roBa on xepneroBaraHX aocejbenHKa y ^yfiHTKOM Kpajy. IJaKjie ocTaje 
nocpe.iHo aocejbeH>e npeKo JJ,a;irMairHJe. Aih oe to Mopajio ;o;oro;iHTH JiaBHo, jep na 
nyTy his jXa-riManHJe OBaMO He HaJiasHMO TTTypiaua. Rao hito je to c.iyqaj ko,i apy- 
thx JlajiMaTHBana, kojh cy ccotjih y cjeBerx>3ana;iHy BocHy. M<me ohth ,na je on 
HCTOra 6paTCTBa OHaj MaTKo IJTypaHOBHh, kojct je ro,a- 1544. aoceOTO Ha 3eMJby 6aH& 
Hmco.ne 3pHBCKor y TIpHOTcjy hot PoconaJHHKy (M. rponh : Kap.roBaHKO Rnaaa- 
.laHCTBD CTp. 19.). Jta ot je h HMe ceoia Cypjan y BapnapcKOM Korapy y KaKBOj 
CBe3H ca IHyp.iaHHMa ? 

y .JlHjeB.Ty (rpaOTiniKH h aje,uoMHHHo 6air>o.iryTKH npoTonpecB.) y napoxnjaMa 
•TyHy:?0BH,« h KyKyite ?khbh nopo/rHna. JT o n a p h, Koja c.iasn cb. JoBam. ITopo- 
;iHua je Cea cyMH* apoaHacKor nopnjeKJia hot He Kor cpncKOr Kpaja. <5OT3y apoa- 
iiiin;e rpaHHHe. Mh He anaMO HiMaMO .th onjje OTpeKTHe aoceJBeHHKe H3 Ma-rane 
h,ih cy QBopaceiHne o,n; ohhx. ihto cmo hx iraHi.iH y YHHy. — Thm BJepoBaTHHJe ce 
'thhh obo. uito CMO pamije h 3a ce.io K y K y jb e (25. XVTT. e l, u ) y oBOMe Kpajy rrpeT- 
nw'TanH,-iH. ui je pace.TTHna ynaHTCHx KyKyjta. — BaJHHite (25. XVTT. 7io) cy 
ocHOBa-nH XepHeroBHH hb hctohhhx Kpajena. a erjenTyaOTO TTpnoropHH hjih 
BphaHH. ko.t koihx je y oonnajy finio HMe Baje. .— Y fiaiBOJiynKoj ceocKOJ onhnnn 
.naKTauiHMa HMa HHJKe JIaKTaniKe H.nHije je^na napne.ia. icoja ce sobp JtopfiaCa. 
OBflje cy 6e3 cyMH>e .n.oniJbaHH ca Yrpa f28. XVIT. 8 /,,, ce.iro JF.opufiafia'). — Y napo- 
xhjh rpa^Hnma JlaMHHHH HMa nopoOTHa Ma hHhko. Koja c.iaBH cb. H.injy. Ochm 
napoxHJe Hojkhhko y npftaBopcKOM npoTonpecBH'repaTv ireMa hx BHrae HHr^je 
y Bochh. Dhh he 6hth sauBjejio on, oHora fipaTCTBa. KOMe je Hpnnaaao fianc-KH boj- 
Bo.ia MapHHHKo, nrro je roa. 1490. aainoBHjeaao y Khhiiv h BjepoBanro je na cy no- 
run oiHeK.ie H3 JT,a.TiMaHHJe. pr "' v "" r ' 

H a<KO OBaj Kpaj hhhh 3a ce jeany reorpatpCKy h eTHHTKy ujeJiHwy, HnaK cp 
npn M.iaheM .iocen>aBaH.y Mory OHaaHTH ttpkc paaraiKe H3Mei>y ^Ty^HHKor h Tpa- 
aHjmcor Kpaja. na^a y ohh. na je y 3anai7moM OTje.Ty t. j. y .TyOmKOM npoTO- 
upeoBHTeparv" oiianro MaH>H 6poj aocejbeHHKa hb Jta.TMaHH.je. aaHaiiHe BocHe, h 
rop. Cane h ITjbeBe, on- ^Mnjaita h Tmaapa. HHane cy snaarH on M.irahera aoce.Tba- 
BaHsa,. HapoHHTo y rpanHniKH Kpaj, MHorofipojiiH. Y3poK OBOMe nehe 6hth caMo y 
3HaTH0M aocejbaBaH>y. Hero h y ocrajaBby .ioce.iJeHHKa.. Osaij Kpaj je Mopao 6hth 
y mhoto Majtoj Mjepn rrpoJiasHa 3eMJba, Hero irnx) je to 3MHiaHrf>. ropn>a CaHa h 
na Hiije fiHio npe,ia,?KeH.a HpeKO Carje. jepnoTHTHHKa rpainnia H3Mehy AycTpHje h 
TTjbeBa. Hhhh ce, jia je pnjeKa CaBa Kao aoce-ihenHittii. Tmre ne mhcthmo tbp.thth. 
Typc.Ke 3HaTHo yrjenajia Ha srymaaBaae MHorn pa3.i03H roBope rrpoTHB Tora. Beh 






[41] 250 

uinMiiMn ,ui je MiirpiiuiioHH Ta.iiac Ha Chijii ocJia6wo it paon.mnyo ce 30or iio.iihth.m- 

KHX lipiI.lHKaL 

JlocejbeHHitH Ha /la.iMaAmje cy M a u y p e, >B a .1 a h h, n ji a b a h> a h, K a- 
y p h. K a y (i ii ii o b ii h h, M a p m e t e, H p n u fi p h> c. T ii ii t o p ii, B n in e- 
k |> y n e, M a t a b y n, ii. n a m h h n ' ) : n a. b e h h. J\ a . ; i Ma ii A h j e. Oa Xjih- 
jcuiia cy III o p m a 3 h, T p k y Jb e ; H p Jb.e h h a e, KyiHH e. Oa TjiaMOia cy 
K i- <• ii h ii. Ts ep m a n o b h h h. K o ii a h> p. T p a b a p h, M h> h h: III o ;i a j e. 0,i 
TpaxoBa. cy B h ji 6 n> j e, E p a e 3 a, HI t p ii n. h. Paiie, r p a x o b a h, T p a- 
xopuii. Ca;6jbnh-H, K y a p e, Apeacii ne, 1,1 e. n h h e. II ey .nHh h. Oa Fpaxosa 
ii.iii y una cy K p ii e t e. Oa YflAa HI o 6 o t ir. B e j h o b h h h. T p h h h h h h. T p a- 
fiHhn. Keu,MaHH; TpyGapijH, BoitaHH, 3opHhn. KapaHH, HlHiiKe. 
i ),i ymifl. ami neTpoBAa cy B a c y p e, B a c y p h h h, Mopaie, B a. h> a h. Oa 
HeTpoBna oy C y b a j a h, HI e p 6 y ji e, B p a h> e hi h, B j e ji a j a h, C t y n a p h, 
Ba ;i a f>a ii h. KoKopyiiiH; JI, p Jb a- h e, HseiroBHhH. Kepne3H, Ty- 
r»H.ii ii. Kp'iMapa, Cobhjbh, TiyjiH 6pn,H. Oa Bmnha Boca.HiHihH; 
H3 Kpa.jeija H3Mei)y Cane s Yse HpeAOJeBHhn. C a n h a e, M a j a a h a H- 
lv a m a b e h a e; B y h a a ;i h, J a j i a h h, JI y m 'i a h a, 1 y p r y 3 h, H h i) h h h, 
.ib a m e. Ca ropite Cane h II.ibeBe cy r jj> a >i ai h h. B e p h h h, J\ p a r o p a j a h. 
113 3.MHJaH>a cyJIparojJiOBHhH, Kjihhobah, # o G p h> a h, 3 m h j a h> a h, 
KoiBhirTpaMonubaHH, HI Jb h b a h> a b\ C k e h .a ep h j e. K o Jb a h h, 3 r o- 
ib a h h. Ha TuMapa cy T h m a p a h h K y a .n> e. Hs GaibaJiyHKOr Kpa ja (napoxHJa Jo- 
ma-BCKa) J y ii r h h h. H3 BpxoBHHe B p x o b ii h. 

Bhcoko h 3eHHAy ca okojihhom, cMaTpaaio, napoHHTo bhcohkh 
Kpaj, npo,na3HOM o6.na.inhy h cnojeM H3Mehy cjeBepceanaAHe BocHe h jyTOHCTOH- 
iihx KpajeBa, onaKJie cy A0.ia3H.iiH cTapn Aocejbemnpi 3a cjeBepo3aJiaA. OBaj 
rcpaj HMa Aanac MJemoBHTo craHOBHinnTBo oa CBe TpH Bjepe. CTaHOBHHratBo je. 
fiap kojihko ce TAAe npaBociaBHora HapoAa, MjeinoBHro h c oGazpc-M Ha CBOje nopn- 
joK.io. Tpn HMOTa, MoKpoHore (29. XVIII. 8 /, ), Bepyraa (30. XVm. */io) 
h CjeHOSKeTa (28. XVTI. 10 /io) cjehajy Ha Aonubaite H3 Aoaer IIojiHMjba h Ba- 
cojesHha. — IIcwihmah hs cena ^HAOBHha uoxe Ghth cy ocHOBaJUH ce.no JK h aobo 
(29. XVIII. 3 /io) y GpAHMa noAajieito Ha hctcihoj erpa.HH oa 3eHHAe. — Ha AaJieKe 
AomjbaKe H3 CTape CpOHje cjeha cejio T e t o b o (28. XVIII. 1 /, ) y 3eHHHK0M 
Hojby. — Ha HtfapoRo nopHjemio, Ha cejio CeMcTem, cjeha«Hacejbe CeMeTHm 
(29. xvin. V). 

Mhoto je y oboj oojiacra XepAeroBaua, nnje AocejbaBaH>e Aarapa hb hobhjhx 
BpeMena, Kaito je yrBpAHo Ct. TpHdpKOBHh (Hacejba V.) 3a cycjeAHO CapajeBCKO 
no.ibe. XepAeroBAH cy y oBOMe npajy pa3He nopo/niAe cai n]ykmsenou X e p o, na 
Ba.iop/ie, KpaobeBHhn, HJapeiruH, HIaKOTe. HfepeTJbaAH, May- 
Horey bhco'ikom npoTonpecBHTepaTy; E p a e r o b a h 'h Ilonape y napoxHJH 
BycoBaqn. 

HMa Miroro npHMJepa AOceobaBaiba H3 cjeBepo3ainaAHe BocHe, Koje ce HHije 
wraBHJio OBAJe, Beh je yxmrajio h capajeBcKy oKOJimiy. a xovKe 6hth h noApnibe 
koa BniHerpaAa. 



') TaiKy h 3aneTy (;) y3ejin cmo OBflje keo 3Han. kojhh cmo oabojiijih OHe nopoAuue. uito cp 
HaJia3e y rpafliiniKOM npoTonpe3BHTepaTy u y unjeaoj oOaacTH, oa ohhx uito ce Hajia3e caiio y 
ayCuHKOM npoionpecBHTepaTy. 



260 \A2\ 

1'opn cjioMeH.Vra iiojinMeua HMena uac uauofle, .ui y obomc Kpajy xpaoKHMO 
iivT. kojhm cy hhijih HceJbeHHUH H3 CTapora B.iaxa. Paimce, HoflHMJba h xepuero- 
waiKHx BpAa y cjeBepo3ana;ray BocHy. CBe Kama h ne 6n osaj nyr oho reorpacp- 
gkh Haj3ro^HH,jH. A HaJ3romiHJH ,je 6ho c Tora, iiito je to HaJKpahn nyT H3Mehy 
jyroucTOMHiix ir cj<>Bepo3ana;uinx seuaAa. Kpoa OBe KpajeBe je y 1C. BHjeKy bo;i,ho 
BajKaH apyM. kojhm je nponiao BeHe^HKT KypHiieuinh. Y cjeBepo3anaflHOM npooy- 
vKeiby OBe cnojne oGjiacnr Ha^iasn ce cnoueHyTo Bpe.no U,hkot h cejio Onapa. 

yrap n BpxoBHH a. 1 ) ETHHHity KapaKTepncrHKy oBora Kpaja ,hhhh Ma.iiH 
Spoj CHMeynuiTaiKa. y .apyrHM ce KpajeBHMa He 6h ooaanpajra Ha obo; Beh 3a to He, 
uiTo cy CHMeyHHiTaitH CByaa 3acTynjbeHH Ma.iHM opojeM. A.ih oB^je HMaMo y He- 
iiocpe^HOM cycjeacTBy njiaHHHCKy otwiacr BnaiiiHfra, Koja je Maraua cBHjy CHMeyn- 
lUTaKa, hito CTanyjy no KpajeBHMa oko B/iauraha jyawo. hctohho h cjeBepHo Has 
ao CaBe. niTa BHine CHMeynniTaHH np&iiaae h npeKO pnjeKe Bocae y MawiajcRH 
rrpoTonpecBHTepaT. H3V3eTaK HHne ca-MO yrap h BpxoBHiia, y KojHMa HMa Jioaynie 
CHMeyHuiTaKa, a.iH He y OHaico b&uhkom 6pojy Kao y cnoMeHyxHM KpajeBHMai. To 
je 6ho .paanor, hito cmo OBy o6a'acT hsabojh.iih Kao 3ace6uy njejiHHy. 

Ilo CBOMe TiopnjeK.iy CTaHOBHHiuTBO je OBjye MJemoBHTo. y H>eMy cy aacry- 
n.ibeHH no.iHMnH, Xepn,eroBHja h aoceJbeHiinH H3 3anajtHHx o6.iacTH. kojhx je Haj- 
BHUie. nouiTO cy h obh KpajeBH, HapOHHTO jyr, Hrpacra Baafny yjiory y 6op6a H3- 
Mehy TypaKa h yrapa y 15. h 16. cTOJbehy. jp*hmo, aa cy Hojihmhh HajcTapnJH y 
oboj o6iacTH, noniTO cy Typnn oflMax no ocBojensy aobouhjih KOJiOHHCTe h h3 #a- 
. T ieKHx Kpajena. Tennco ^a je nocjinje 6hjio aocejbeHiiita H3 ITojraMJbai. Xepnero- 
BaMKH aocejbeHHHH Mory npHnaflaTH ajeJioMHrao ohom cTapoM nepnoay Aocejba- 
BaH.a. a.ra cy HecyMH>HBo A0.ira3H.jrH h Aonnnje. jep Tpajunnje o xepneroBanKOM no- 
pHjeK.iy HeKHx nopoflHua OBora npaja ne jmTHpajy H3 BejraKe npomjiocTH. Haj- 
M.nal)H cy ohh H3 3anaflHHx Kpaje-Ba, aim he h Mefcy n>HMa 6hth flocra cTapnx ao- 

CeJbCHIIKM. 

no oboj npHJiHnn je Bpjio crapo Hacejbe KjiHMeHTa (28. XVI. "/») Ha jih- 
jeBoj CTpaHH BpCaca koa Jajna.CTporo yaeBuiw H ne cna^a y obv o6jiacr, a.iH ra 
36or 6aH3H'He cnoMHHbeMo OBAJe. HMe OAaje apOaHacKO nopHjeKJio. Ce.no JKhbh- 
HHne (27. XVII. e / 10 ) Hac HMeHOM naBo.iH. ^a My TpaafHMo ocHHBane y nojiHM- 
kom cejiy 3»HBHHHHaMa, kojh cy h y hctohhoj Bochh h y aepeeHTCKOM Kpajy mo- 
r>w ocHHBaTH HCTOHMeHa cejia. OTOJioBHh (27. XVI. ,0 /in) HMeHOM cjeha Ha ce- 
;io OthjiobkH y nonHMJby. H APyra KapaKTepHCTnina HMeHa: Jar ape. HlyH- 
fl'yjbe 1 ) h J!,e6en>aHH (27. XVI. 4 / 10 , 6 /io) ynyhyjy na IIojraMjbe h aeroBe 06- 
.TiiHffiae aeMjbe. Jarape. cc.no Bpaj Baae JlyKe, bo;ih Hac hmchom HaTpar npeKO 
CapajeBa k yjKHny h MOJKe 6hth naK CTapocp6HjaHCKOM CKonjby h KHieBy, KaKo 
je HanpHjea peneHO. Cejio JJe6eJbanH koa Ban>e JlyKe Kpaj pnjeKe BpCaae 
ynyhyje Ha KpajeBe 3anaaHe CpfiHje, BacojeBHha h BpaToiiQJKHha. A M03Ke 6hth aa 
je Hacejbe r.iaMoqKiix JJeoeibaKa. nopo^Hna Be.nayjioBHBH y napoxnJH ^h- 
BHHHn,aMa. OreBai&mTanH, h Ajiay.ne y Ko3apny (npHjenopcKH npoTonpecBHTe- 

*) Bpxobhhom cmo Ha3BaJin KapcTHH n^aTO. lUTo aeatH aanetff Yrpa, BpOaca h BpOaite. Obo 
hmb HHjecMo mh caMOBO-i>HO ,ia.in OBOMe Kpajy, Beh je to ciapii hb3iib je^He Haxiije y cnosieHyTHM 
rpiinimaMii icoja ce cnoMiiibe y TypcKHM flOKyMeimiMa oa 16. — 19. CTon>eha. nojnrrireKH ueHTap joj je 
6ho, iHim ce, CKenflep-BaKycp. 

*) y llunepiiMa y Uphoj TopH HMa nopoflHua UlyHfliihii. kojh ry y ITiincpe jioitijih flaBHO H3 
HHKmHhKe atyne. 



[43] 



261 



pin. TiypbeBiiiTanii. caMO cy no HMBHy hcto. Hmbhom, ^i. hi lie npciioM whibom, cp«A- 
iiii cy hm Beiay.ioi'.iihu y Baxy y k'o.iytjapii. kojii cy Aa-BKH aoiujbaun u Apan 
J)e.ioBiurau,H. 

He 3Ha-\io oa kojhx cy IHoaaja ocHHBa>iH ce.ia lllo.ia ja (28. XVI. 7, ) y 
Mii,"ia.ii-Kiif;uii!iH. Tajco hcto He 3HaMo hh 3a octiMBase ceaa A°P H 6a6a (28. 
XVII. '■/,„) y Vrpy jeey in avToxTomi inn cy AOiiubauH. 

3a xepueroBauKe AOUiJbaKe 3H aMO no iyt)HM onavwaibHMa, aan hx He enajno 

110 H.HXCJUIM Iipe3HMeiIllMa. MH CMO y TOll<-""Mili Til 11 H IiailMH HeKa HMeHa Koja 

o^ajy cBdje xepneroBaHKe ocHKBase. nonapBH r J,6 (28. XVI. Vic) cjeha Ha no- 
nape H3 py^HHCKe OaT-wine, HI y m jb a U h (28. XVI. */io) y MH.'iaH--h'HejKHHH Ha 
AoceJbeHHKe H8 IUyMe. Ha O0aAyuia A| a- (28- XVII. 7io) cy Mowe 6hth CTawo- 
Ba.ra (XJa-flH H3 Bopna y ropHsoj HepeTBH, a y Ay win hH Ma (27. XVII. %») ra- 
ra'iicii ,T,.v ihHh. XepneroBiiH hjih jjajiMaTHHUH ° H MOr ' :iH 0h ™ B p 6 o p h, CTeBaib- 
urranfl, y HIo.iaJHMa. 

BocaHCKor nopHjeKJia H3 sanaAHH* RpajeBa cy K a .i a 6 h h h h jKvh>h- 
hn y IIIo.iajiiMa; Iia-iancine y /KiiBiinn u.'-ua; K o n a h> e, T ,i a m o i a h h. HI h k- 
m a li h' y noiTOBuy ; B y j a c hh h, K a t a h h h h, H e k h h h, T b e p e, C p a h h H, 
B ii m e i; py li e, 3ea.K0Biihn y JaBOpanHMa ; KpiMapH, Mapjanoim- 
h h. IHy.pjta.HH, B o c a h hh h h h /J, o m y 3 h y PeopoBny. 

B a a hi h h h o 6 .i a c t h 3 Meijy 4 o h> e r B p 6 a c a h .ioit.e B o c n e. OBaj 
npocTpaiiH Kpaj 'ihhh 3a ce jeAiiy enure ny uje.iHHy. On .laovine HHje Tainc orpa- 
hhtoh BpfiacoM h Bochom, jep ctojh y KOHTaKTy ca KpajeBHMa npeKO Bpoaca h 
Boc-He iipiiMajyliH h AaBajyfcH cra.HOBHHiiiTBo Ha ooaABHje cxpane. C jyra je iieb.V- 
thm Ta i iHo orpaHHHen reorpacpcKH h cthhikh. reorpajpcua My je rpaHHH,a j\A;mi 
py6 BKcoKe njiaiiHHCKe o6.nacrH, NOjoj cp canny 3aysHMa B.iaurah. A cthhikh je 
orpaHHHen y to.iiiko, uito ce Hacaaaa na_ KaToasraKH ejieMe-Hax, y KOMe npaBocviaB- 
nora aapofla- awa caMO rnopa.-tH'mo. Exhhhkom hjciuhom ra 'man y raaBHOM to, 
iuto je CKapo caB HaceJbeH aoophm jmjeaOM pace;inu,aMa hs cbojc na a wffHQ Be 06- 
.Tiacra na jyry. npn npocyijHBaiby iiHxa&a y kojihko je iuiaHHHCKo craHOBiiHuiTuo 
rv ije.ioBa-io npn HacejbaBaay cBOje SK.yne na cjenepy ochohhjih cmo ce Ha jcAHy Kp- 
riiy ciaB.v h na CTOiapcKa K.peTaH>a. Cb. Chmboh BoronpHMai; cnaAa Meby OHa Kp- 
cna HMeHa, Koja no CBHMa cpncKHM KpajeBHMa HMajy Rp.no MaJio KprnaaKa. Mei)y- 
thm cmo Ha,ui.:iH y TpH napaxHje, bojh ce npocnipy no 6pao^htoj B.iaumhKdj 06- 
JtaciH, y Kc-pahanHMa, HMjanHMa h yroAHOBHhy, necpasMjepHo bcihrh Opoj Ch- 
MeyuuiTaKa. Oa 187 napoAH^HHx npe3HMena, Koja ce na,ia3e 3a6HJbeav'eHa y CBe 
Tpa napdXHje 82 cy ('HMcyiiiinami. a 105 oxnaAajy Ha.flpyra npcHa HMeHa. Ako H3 
fipoja "^pynix KpinibaKa H3abojhmo 'BypbeBiHTaKe y YroAHOBrfhy, kojh cbojhm Be- 
.ihkiim 6poj6M — 43 nopoaHMHa npe3HMftHa HSMe^y 84 oa cbnjy KpuiftaKa — y 
toj napoxHja Minie anoMa.iHjy oiiAa je o;;HOHiaj CHMe^nuiTaKa npeMa apjthm 
Kpuni.aiuiMa 62:82. C Tora CMaipaMo jyatHy njianHHCicy oG.iacT MaTHH,0M CBHJy 
ohhx nopL.uma H3.\ie%y Aoaer BpGaca h AOHje BocHe, KOje cjiaBe cb. GaMeyHa. 
doiapcKa Kpeiafca BJianinhKHx ciaHOBHHKa y3e.7iH cmo uao A0Ka3 MHrpannja 
c Tora, uito 3HaMo, Aa cy croqapcKH nyTOBH yje^Ho h MHrpannoHH nyTOBH. no- 
3Ha<TO iiaM je. Aa cy cTaHOBHHmr n.TiaHHHCKora npaja OBe o<5JiacTH, Aaiwie Baanra- 
ha h npyrHx o6Ah>rh>hx naaHHHa, cnjia3ii.iiH y npoaehe na jaH.H.xa y HHcne acyn- 
cKe Kpajese Ha cjeBepy CBe ao CaBe. Ha cbojhm cToiapcKHM nyroBaibHMa yno3Ha- 
mm cy ce ca hhtomhhom acyne, na cy t»mo ciaaH cBoje cyBHnmo cT-aHOBHHinTBo. 



262 



[44] 



l.'an iiito cmo naiipiijej, Vrap n BpXOBBtffy irn.Bojii.m na oae OftTOCTH r TOra. 
lino cmo y H>HMa unman iieanaian opoj Ciimi yiinnai;a. MOpHMO h oivije c HCTora 
paanora h3,t,bojhth. a.in ne cacraiM, cjeBepo3ana;uiH npaj, y KOMe je caB npihaBop- 
i-kii upoTonpecBHTepaT h Tpn rrapoxHje oa 6aft>a.iyMKor, cBera 15 napoxnja. Mefyy 
iwiMa HMa 7 napoxiija r/ye neMa unKa.Ko CHMeyHnrasuKa, a y 8 ocTajinx HMa caMo 
K! iipc:iirMena. Koja ciaBe oBora eBen,a. IIpaBy ofoiacT OHMeyHinraKa y JEyira miiiiii 
remaacKH h .aepBeHTCKH upoTonpecBHTepaT. 

Mh cmo HanpHJeA cnoMeHy.in, fla, ce\io <i:e ;ipyre oOJiaciH Bocne h Xepnero- 
aoor ocoforrora Hamma. cupeiba Horace mh jyvKHH BJiaHHHCKH upaj oBe o&JiacTH 
imiic, na cmo Ha ocuoBy xora TpaHUiJiH nopiijeicTo craHOBnimiTRa osora Kpaja onaje. 
i\aje cmo nauiJiH hcth HaiHH cnpeiba. Mhcuhmo. ,a,a cmo h>hxobv Manmy Hani.iiH y 
iqiajpBHMa, kojh ce npysnajy oa AP o6K,aiia Ao y cjeniiMiai i;paj. 

MopaMo joHi cnoMenyTH, h aKO ueMaMo AOBOJbuo curypHHx aflaKOBa, ;;a cy 
iiaM na,;ia y omh ABa upeaHMena y napoxHJH MMJb&HHMa, icoja Hat HaeoAe, js& y 
ibHMa xpawvHMO npeACTaBHHKe cTapora GoiHibancKora CTauoBHHiHTBa. To cy npe3H- 
Mena F p y 6 a *i h K e .i e m a h o b hh. IlMe rpyG&'i ce Haaa3H 3af)HJbeiKeHO Ha neKO- 
,'ihko cpeAH>6BJeKOBHHx MpaMopoBa y XeprieroBHHH, y OnJiHHHfiHMa h BoJbyHHMa. 
Mhhh ce, Aa ce oflHoce Ha Jicry jihhhoct. Ke.aeManoBHhe y hpoihjiocth nanum cmo 
na apyroj cTpaBH. y npBoj hojih 16. cro-ibeha vKHBjejra je y fx>caiHCKOM (Ta,ia xp- 
isarcKOM) IIoyH>y, y KonpHBHun^ (Viiiay HaaHHa, nopoAHUa neKora BJiacT&iHHHha 
]3.TiaiKa Ke.neMHHOBHha. Koja 6h HMaJia 6hth oa n.ieMeHa Ka-mha. noanaTO je, ,ia 
je^aH j\ho RiiacTcie y j,a.i.\iaTHHCKHM no.ibHH.HMa aobquh CBoje nopHJemio H3 Bochc 
Ho TOMe On h HMe Ke.ieMaH h-ih KaJifiMHH moivjo Ghth crapo OonnbaHc-KO. OBaMo 
cna^a h npe3HMe.nopo/i.HH,e BaJbeBHha y Mar;iajcKOj Bopje-UHHH, uoja cjiaBH cb. 
CiiMcyiuL CHMeyHjiiTai;a h Hiiane HMa y anaiHOM opojy v MarJiajcKOM npoTonpec- 
BMTepaTy h ho iomp ce bh^h ,na cy uopujoK/ioM H3 aiauinhKHX ii.naHHHCKHX icpa- 
jeBa. HMe XmaJb ce noHaBJba 'lemhe y cpe;iH>eBjeKOBHHM cnoMeHHUHMa. H3 BooHe. 
Ho, Ka«o peKocMo, obh cy npHMjepn h cyBnine < Mao ROKaa 8a ayroxTOHCTBo je^Hora 
,uije'ia RnauinhKHX CTaHOBHHKa. 

Ma.no je HMeHa, H3 kojhx 6h ce ^a^iio aaKJbyHHTH Ha nopnjeKJio ciaHOBHuuiTBa 
y jyskHHM nJiaHHHCKHM upajeBHMa ose oOJiacTH h noMohy h>hx ocHaacHra nperno- 
CTaBii.v. KOjy cmo ycTanoBH.iH na TeMejby oco6HTora iia'nuia cHpeH>a. TaKO je^HO 
i!fK 4 3HMe je Benny li, Koje ce Aoaynie He Haaaaii y obom ii.iaiiHiH'KOM Kpajy, ann 
no kdthom HMeny nopoaHD,e 3aKJbyHyjeM0 m je om^A^ BeimyiiH OiiMeyHHiTaHH 
AaHac iKHBe H3BaH o6,iiacrH y napoxnjaMa 3eHHHH H BycoBanH. 1 ) Mh cmo nanpHje,n 
inoMeiiy.in. >\a je HMe Boimyn nocTa.no o;j, HMeHa BeHHyr. noje cmo Hauura y Xbo- 
cth.v y 14. CTOJbehy h y caAaniftocTH Kao hmp ce>Jia y hctom Kpajy. H<'to obo npe- 
;iHMe caMO Ma.io jipyK'Hije. B e h h y 3, HMa jejxsa. riopoaHna .ToBaK-uiTaKa y npebam- 
ibcj o6jincm y ceay /l.'iiiiHHHuaMa. noa HMeHOM Beimo HMa hx y :iaiia;iiioj Bo- 
cbh y napoxiija Bvkob('ko, oneT JoBaHjinraHii, h y hctoj na]x>XHjn B e n n y h, a.iui 
MHTpoBuiTaK. - - H npe3HMe nopoAHHe K o b a h y iu a, F;' o b a h y in h h. y napo- 
xhjh yroAHOBwh. Koja c.naBH cb. CHMeyna. ynyhyje Hac Ha. icpajeBe onor oco6HTor 
cHpapcTBa. Hdhxobo npe3HMe cjeha na KoBaHyray y nojiHMJby, no Kojoj cy h. np. 



') 3a OycoBawte BeHnyne He 3hbmo fla ^ii miBe h3Bhh ose oO-iacrii. BycoBaiKa napoxiija nn<- 
,iajieKo na cjeBep. to o6yxB&Ta n jo.inn nno onr n.namnicKe ofijiar.Tii. Mojkp. Ohtii n& whhc ob^jc 
neraje y lUKtHHBB. 



[45] 



263 



ii].o-ii!;uii! ii KoB&HOBHhH ,v Ko.i.ynapii ice in JlecKOBHUe). JeflHa nopoAHna X li- 
.ui.ca y yro;iHuiinhy c-wbh xaicohep cb. CuMeyna. ManpHJeA cmo roBopiuiH o Jju- 
.lacHMa o, ; uui,'ie On iior.:ui ohth. -- Movue Guru ,;a je oAiieicit' OTyAa on.iu H oHa 
i!o[jo;uma Ce.aa.K-a, kojhx Biiuie iieMa obajc. a. in hm je ocrao cuoMen y ceay Ce- 
.na'iKoj (-25j. XVII. V»o) a CeaaiaHHHa (28. XV11. '/«<>)■ - Hnaie cy npean- 
M-ena tojiuko H3MHjen>eHa, a& ce H3 h>hx iie #ajy i-TBapaiH HHKaKBH 3aKJbyHHH. y 
iliymi ce Habe no HeKO npe3H.\ie, koa Kora ce Mowe mhcjihth, m je AoneceHo H3 njia- 
hhiip y iliyny npnje Hero hito je Hiineaao y ii.ivi.iihhh. Toko h. up. JyroBHhii 
CHMeyHiuxanH y MaraajcKoj nopjeiHiiH, •) y r o b u, h, oneT CHMeymnxaip, y rpa- 
AHuiKHM JynysoBHHMa h y rpaAHHiKOj-JlaMHHi;HMa. Ba.auieBHh CHMeyHuixaK y 
Tfiicajb€KOj Je,iaiicKoj. 

IIpe3HM.eaa cy ce MHjeifcaaa h y JKynn, na je 36or Tota HeMoryhe no npe3HMe- 
jiHMa ycTaHOBHTH AomjbaKe H3 jyaaHHX HJiaHirHCKHX jcpajeBa. A necyMH>HBO je #a 
cy oa Bajna^a c-H.aa3H.uH c iuiaflHHe y JKyny. Ajih ce ry noMasKeMo cb. GHMeynoM 
h CMaTpaiio cBiajiora CHMeynuiTaKa Aa je nopHjeiuiOM c jyra H3 n.aaHHHe. Ca hc- 
Tora y3poKa cy HaM caKpHBeHa AOceJbaBaiiia h hs Apyrnx KpajeBa, npeitoa ce sua, 
Aa h. up. HMa y JKyiiH 3Haxa-H Opoj XepneroBana (/leAHJep: XepneroBHHa CTp. 165.) 
XepneroBa^Ko nopHjeiuio cmo ycxaHOBHjiH caino koa HKMWiHJrjrae. TaKo HMa mo T y- 
n a h o b a n (28. XVII. '/«) h KoJiaKORHhe (28. XVII. 7io)- npBy Maxa.i v 
BaJb^a cy ocuoBajiH BaH>aHH H3 Tynaaa, Apyry AQceJBeHHUH H3 HHKiuHhKe JKyne 
OAaicae noTje'iy KojiaKOBHhH Apyrnx KpajeBa. II A c P n h o b h h a y YroAHO- 
Buhy, .HyHHHiHTau,H, cy XepneroBHH. Bajb^a oa ohhx .Hepana, no KOjHMa ce 30Be 
cejio ,n,epaHH y ^oaeM XpacHy h hoa h>hm .UepaHCKO Je3epo. — IIo HMeHy 6h mo- 
rj/H cMaTpaTH Xepn,eroBUHMa h MacxHJioBHhe y napoxHJH Teniay. Ajih cy obh 
HirKcwbHiTaHH, a xepneroBa.yKH MpaTHH>uiraiiH. H no nMeHy h no Kpcnoj WiaBH 
cy XepHeroBHH 3ynn,H, TjypbeBinxanH, y napoxHJH LUTpriHHMa (npH>aBOpcKH 
nporonpecBHTepaT), Cekhmhhh, TJypheBijiTaHH. y iiapoxHjaMa. AparoBHhH h 
MapTHHau, (npH>aBopcKH npoTonpecBHTepaT) it Me^aHH, -JoBaHMiiTanH, y j\ep- 
BeiiTH I. - MojKe Ohth Aa cy h KpBaBijH y Bhhckoj h 3opa hobhHh y Ho- 
rn i\i TpaAy h BpecTOBy XepneroBUH. 3opanoBHha AaBHHX CTapnuana HMa y HeBc- 
cini.y. a l.pBaBAH cy, KaKO naM ce hhhh, tiena MvcaHMancKa nopoAHua y Xepne- 
roBHHH. — HIopoAHua FepHHH h y HIxpnii;HMa (iipH.aBopcKH) cjeha nac repnua y 
xepneroBaMKHM BypMa3HMa, kojhx xy BHine HeMa. — ildi t e .* h h h, HHKOJb- 
iHTau,H, y KaoHHMa (npitaBopcKH) h Kao rpaACKn rTaHOBininn y BpoAy h Teumy 
cy TpeOHft.u,H, AonubanH 19. cTOJbeha. — H n a ,i a. BecTpe y TeniH>y cy rpaA<Ku 
cTanoBiTHHH, a nopnjeKaoM XepueroBHH, fie3 cyMH>e cKopauiH>n. — TIopoAHHa Ta- 
pyx, y JaiancKOJ (Tenian»cKH npoTonpecB.), KOja CJfaiBH cb. jHhkq.tv. cjeha Ha Ta- 
paje y ra-iqty h Tapanjie y AOftOJ XepneroBHHH. 1 ) — IvvkhHh y JtepBeHTH I.. 'Byp- 
beBuiTauH. cnoMHEbara cy Kao. XepneroBHH Ha AP.yroM Mjecry. — HepHHOBHhH 
ApaHbeaoBitiTaHH, y BHHCKoj-JlHJerahy (AepBearacKH nporo'npecBHTepaT) c yoA bdb- 
BecHH>cKHX ITepHHOBHb'a, KOJH cy nopHjeKJioM oa M,\ r HH6a6Hha. IJ o m 6 h h n. 
'BypbeBuiTanH, y BHHCKOj-JTHJemhy cy, Moate ^6hth, XepHeroBHH, a.KpTo.nHiin 
— caaBe JoaKHMa h Any — cy no HMeHy oa capajescKHx Kproairaa, kojh cy oa 
Jlyfiypa y Pnr>a.HHMa, a.an no KpcHoj caaBH Hnjecy. 






') Bn.in OTojanoBiih: OTapn cpn. annifCH n naTnucit III. fipoj 4fl63.. r,ijf ce cnoMiTH.o noKii 
Boraran mpni Roaj-hobhIi. 



264 






[46] 



ll.i . •laiuuHiix o6."iacTH HMa Miioro r 1 1 1 1 1 ** loceibeHHKa, iiito je ii paayMJtHBo 
sGor 0.mi3HHe oBora Kpaja a&naflHHM o6.iacTH.\ia. KapaKTepiicTH'iiio je. ,ia je obhx 
;ioce,ibenHKa HaJBHuie y iipibaBopcnoM nporonpecBHTepaxy. To Oh ce Mono TyMa'iiiTii 
y npBOM peay thm. iiito je npaaBopcKH npotonpecBHTepar :iana;uiHM OoaaCTHMa 
liajfi.THVKii, a,iH he Ghth h ;ipyrnx paa.iora. Mh cmo nanpujeA cnoMeny."in, fta Ch- 
Me,VHiUTa,i;a, aaiwie aiamnhnux ftOcesfceHHKa BBJMaifce HMa y npibaBopcKOM npoi'o- 
iipecBHTepaxy, a caAa bhahmo i\a je 3anaaiinx joceJbeHHKa najBHuie tv. Ha OBora 
.!aK.*y'iyjeMO. fla je oh.io Heuno, hito mh lie pasvMHJeMO h uito je npuje'injio Ch- 
MeyHuiTanHMa HacejbaBaibe y npibaBopcKOM Kpajy H ooparno 3air.uii.au.HMa y tp- 
man.cKOM h ztepBeHTfKOM. Mh cmo nanpujeA ciioMini.a in. fla ce npiijanninx BHJe- 
KtBa cBe ao Apyre no,ie 19. cmibeha aAMHHHCTp.iTHBHvi, nojje.ia upaBociaBHe np- 
KBe y Bochh h XepueroBHHH H0K.aana.ua ca no.iHTHHKOM a;i.\nnincTpaTHBHOM no- 
;ijeJiOM. y no.iiHTHiKHM npn.THKaMa Aaic'ie Ba,i>a Tpa.'/KHTH y3po« oBaKBOM pa3MJe- 
niTajy cranoBHHiHTBa. 

3anaAHH AOcejbenHUu ce Mory KOiicraTOBaTH no nopoAH'iiiHM npe3HMeHHMa, 
j;oja cmo Ha.Ta.3H-aH y ofmcTHMa 3anaAH0 oa pnjeice Bpfiaca h no OHaKBHM npe3H- 
MeiiHMa. Koja cy H3BeaeHa H3 ofriacmix h ceocHHX iiMena. y iipn>aBopcKOM npoTo- 
npecBHTepaTy cy 3aJia^nor nopHjeiwia : T p a m o w Jb a h h, C a h (h) h a h h, IT o a- 
r o p h h, P a t k o b u h. BpxoBiia. l I a ii .'b a h h, 3 m h j a h> u, h. ,3, o 6 p it u h, 
C y b a j h h ; 3aTHM B a a a 6 a h h. K a ,i h h h h h, HI e p 6 h h h, B y h a a ,i n. 
IT e y Ji h h h. K o m a ^ h h e. JK y h h h h, Jl e b h h h, JX o m y 3 h. B o c h h h h, K o- 
BJennhH. Jlpfipjbauii. IV a .t a 6e. E p ii e 3 h> Fotobhh, CaiiTpa^a, 
Pp6HhH. y TcmaibCKOM npoTonpecBHTepaiy : .'1 n n h> a u, h, Tpaopmi. Ky- 
ii p e hi a u, h. K y ii p e hi e b h h h, C y b a j n h, na C o .'i a a t o b h h h, 3 o p h h ii, 
T y fi h h h. B o a H h h, K a -i a fi e. Y JiVpBeHTCKOM : K y n p e c h. C y b a j u h, na 
IV e c e p h, M a p j a u o b h h h. H h h h h h. K y p h u e. r b o 3 a e ii o b h h h, B a- 
iii ii h h, KpecojenuhH. JKyHHh.H, K a ,n a (5 h h h, 3ejinhH. liaiaHHhH. 
Ill k o p h h h. K a j t a 3 H. 

flocejbaBaH.e ca HCTOKa je Bp.io tcuiko KoiicTaTOBaTH h to c Tora, uito 3a xy- 
a.riancKy enapxnjy ne.Ma HHKaKBa HMeHHKa nopoAHua. Ap.Yi'H pa3ior je, uito y ohom 
Anjejiy Aafipo-f'ocaiicKe enapxuje, y KOMe cy npoTonpecHnrepaTH cpefipiiH'iKu, bjkl- 

ceHHMKH H Mai'.iajCKH HapOA TOTOBO HHKaKO H HeMa KapaKTPpHCTHUHHX Iipe3HMCHa. 

Ty cy caMO npeaiiMena. i;oja cy u3BeAena oa HajoGH'iiHHJHX. HapoMHTO cueTaiKHX, . 
jih'hihx HMeHa. Ajih ce h no oho Ma.no 3a pacuoanaBaibe 300 ;mnx npe3HMeHa movkc 
ona3HTH no hpkh AocejbeHHK ca. HCToi;a. Miioro hx y ouhe HeMa, jep y OBOMe Kpajy 
fpajie 0Ha npeauMeHa. Koja cy H3Be^eHa 0;; ofnacuux u cmx-khx HMena. 

Hctohhh cy AocejbeHHn,H M p a b n h y ^bhjp npibafiopcKe napoxHje. JoBaa>- 
HiTaHH. Moji;e Ohth, ;i.a cy aaBHH aoni.ibaHH. kojh cy ,10111,111 AHpeKTHO OBaMO He 
ocTaB.ibajyhn H3a cefie Tpara Ha hctokj- 0Be o6mem. - - B a fi a j ,n h h h y TeniH>y, 
HifKOJbmTanH. cjehajy na BaOajnha XaH (27. XIX. '"/lo) y Ty3-TaHGK0j okojihhh, 
11a KOT.yGapcKO cejio BaOajnh, na Ba6ajnh y Hoiiim^.v a apfiaiiacKe Ba6aje. — 
TIpeKo6ocaHaH y TeniH.y je no HMeiry AOuubaK O'flOHyfla H3a pujeKe BocHe. 
— Hcto raKo n Mar.;iajna y He'iuBH (xefflaacitH upoTonpecBHTepaT) oaaje HMe 
ojiamie je. — CyHapHhn, CHMeynniTauH. y Majesny (A^pBeHTCKH upoTonpecBH- 
TepaT) cy no KpcHOM HMeHy H3 MamnhKor Kpaja. a.ra no HMe-Hy Mory Ohth ca 
HCTOKa. y B.iace.HHna.Ma HMa nopoAHna Cynapuh. icoja AOAvuie c.iaiui cb. .ilyicy. — 



1471 






265 



II nopnjei;.'io III jb h b n h ii jc cvmimibo. ITm.i iix no ji'.uin iiopoaima inn. MOwe 
iIhth. rpyno y cinaiiOM npOTonpecBHTepaTy n ctwumi je i*a sncrfiHHM Kpcimii hmghom 

'■'•:\ III.MlUihr y < ';( ['iiji'li.V 3H8M0 ,T.H CV II ; C";i II1.U1KM 11.111 It;: Onipora B.iaxa. OBHMil 
i'hi no KpciioM iiMciiy. IIiii;'M..iaii. o.'iroiiap.i.in lll.biiiiiihii y BHHCKOJ-JIiijcuihy 
Hi'jiBctnvKit npoTOnpecBHTepaT). III.t.hbh Iui hma ii y KonyGapa (ce.io BpeaoBHue), 
i : o.j 1 1 <-v H3 yn.-irii.'or I'ojie'ieBa n JoBaauiTaiut. --BoOapn, Miixo.T>iiiTau,H, y ^ep- 

BeHTCKOM 11 IlpH.Ml'.opr-i.-OM IipOTOIipPCBHTepaTV f.V OOMO 110 IIMCIIY lUl'HTII'IHH fa Bo- 
fi.lpllMil \ l'..1;irl'ini'li;oM lipOTOJipt'CBHTepaTV . a.'lH H6 H no K])CHOJ c.naBH. 

/ 



19 



Ugljenonosne naslage mladeg tercijera u poljima 

zapadne Bosne. 




Priopdfo 
Dr. Fridrik Katzer. 



Ime Polje, koje u juznih Slovjena obicno oznacuje sve ravne plohe tla i 
time izrazuje opreku prema manje rodnom brdskom kraju. koji ih opasuje, pre- 
neseno je u geografsko-morfoloskom smislu na zavale, kojima voda ne otiee 
nadpovrsnim tocilima, nego se odvodnjuju podzemnim tocilima a "ravna su dna, 
opasana strmom zarubom te predstavljaju jedan od najznacajnijih oblika nadpo- 
vrsnih udubina krasa. Ova su kraska polja osobito tipno razvijena u zapadnoj 
Bosni i Hercegovini. Skoro u svima ima kopnenih naslaga mladeg 
tercijera: dokaz, da se nalaze na prostorima. gdje je vec u srednje tercijerno 
doba bilo uvala zgodnih za sabiranje voda i formiranje jezera, ciji su orisi dakako 
mogli biti posve razlicni od danasnjih, uslijed tektonskih procesa udubenih polja, 
ali su vec imali raspolozenje za naknadno sukcesivno tonenje. 

Vanredno, upravo jedinstveno velicanstvena je grupa od cetiri velikih 
polja zapadne Bosne: KupreSkog, Glamockog, Livanjskog sa Buskim 
Blatom i Duvanjskog'). 

Najvise od ovih velikih polja, Kupresko (1140/n srednje visine nad morem), ima 
samo u svom sjeveroistocnom odsjeku ostanaka mladotercijaraiih kopnenih naslaga, 
koje u nize tezecih polja: Glamockom (900/77 sr. nadmorske visine), Duvanjskom 
(880/n visine n. m.) i Livanjskom (710m srednje visine n. m.), zapremaju skoro 
ci.tavo dno te mjestimice sizu prilicno visoko i u zarubu. U ovim velikim poljima, - 
osobito pako u Livanjskom i Duvanjskom kao i u malim, koja im se pridruzuju, 
razvijen je kopneni tercijer tako jednolicno a petrografska i faunisticka suglasnost 
tako je izrazita, da nema sumnje, da su ove naslage ftastale u isto vrijeme, ako 
bas ne u istoj zajednickoj kotlini, a ono bar u suvislom nizu korita. 

Prilike, u kojima se u kopnenom tercijeru u velikim zapadnobosanskim 
poljima nalazi ugljen, u jednu su ruku stoga vazne, jer se ova polja nalaze 



') Poljima u zapadnoj Bosni, bavili su se potanko J. Cvijic (Morphologische und glaziale 
Sludien aus Bosnien, der Mercegovina und Montenegro, II. Teil: Die Karstpoljen. Abhandl d. 
Qeographischen Gesellschaft, Wien. HI 1901 br. 2, i A. Grund (Die Karsthydrographie. Studien 
aus Westbosnien, S. 85—170. Penck Geogr. Abhandlg. VII. sv, 3. 1903). Ali ovi bitno morfoloski 
i l\idrografski prikazi nc doliCu se skoro uikako uglienili slojeva u Poljima. 

19* • 






268 _ [21 

usred kraskog podrucja. gdjc bi se. ako se dobavi mincralni ugljen za kucnu i 
industrijalnu potrebu, moglo doskociti oskudici drva a u drugu zato, jer je osobito 
Livanjsko Polje razmjerno blizu morske obale te bi se. ako bi tamo postojao 
produktivan ugljenik, odanle mogao obskrbiti ne saino znatan dio Dalmacije 
ugljenom, nego bi se ugljen preko mora mogao i izvoziti. 

Premda su iduci listovi u prvom redu namijenjeni znanstvenom prikazu 
geolosko-paleontoloskih odnosaja kopnenih tercijarnili ugljenili slojeva u veli- 
kim i malim zapadnobosanskim poljima, obazrijeti cemo se na zgodnom mjestu i 
na ova rudarsko-gospodarska vazna pitanja. 

1. KupreSko Polje. 

Ovo polje, koje se opcenito duljinom prostire skoro od juga k sjeveru, ima 
nepravilan oblik, koji nastaje time, sto se sastoji od tri pojedine zavale, od kojih 
osim toga svaka ima jos nekoliko zatona. Uz najprostranije i prilicno zatvoreno 
srednje korito, pravo Kupresko Polje, prikljucuje se na sjeveru Suho Polje 
sa kotlinom Barjamovca, na jugu Rilic Polje.' Kupresko Polje svega je 23km 
dugo a sirina mu mijenja od 1 — 9km te zaprema prostor od okruglo 95 Arm'. 
Temeljno gorje, u koje je udubeno, pripada vecim dijelom triasu a sastoji se. 
pretezno od dolomita. Zapadnu granicu polja cine vapnenci, koji mogu biti jura- 
sicke formacije. 

Dvojbeno je, da li je citavo Kupresko Polje nekoc bilo ispunjeno mlado- 
tercijarnim kopnenim tvorbama, jef ni u Suhom Polju ni u Rilica Polju rusenje i 
odnosenje nije toliko uznapredovalo k'ao u samom Kupreskom Polju, koje u istoc- 
nom dijelu nije vise udubeno u krasko kamenje nego u werfenske slojeve, a 
unatod ti mu ono samo sadrzaje tercijarne slatkovodne tvorevine, koje bi se. da 
su se stalozile i u druga dva odsjeka polja, valjda prije tamo, nego li ovdje 
sacuvale. Meduzemni tercijer u Kupreskom Polju zaprema plosnato, valovito od 
humka Vatelja (1163 m) nadviseno zemljiste s desne (zapadne) strane potoka 
Miljca do potocica Mrtvice a od Pogane glave do predjela Obcevine na prostorn 
od kojih 5 Arm*. Sastoji se od lapora, pretezno mehke, ilovacom obilne sastavine sa 
samo osamljenim slojevima zilavih laporastih vapnenaca. Ovi potonji imadu 
modrasto-bijelu ill svjetlozutu boju a i mehki su lapori kojiput modrasto-sivi, 
rastroseni postaju svjetlo-modrasti, ali su vecinom sivobijeli ili 2uCkastobijeli. 
Na Vatelju imadu faunu sa obilnim izvrsno sacuvanim individuima, koja se u 
glavnom sastoji od puzeva. 

Sp. Br u sin a 1 ) navodi i crta:. Melanopsis Cvijici Brus., Melanopsis sp., 
Melanoptychia Bittneri Neum., Nematurella sp. i Marticia Hidalgoi Brus., ali se 
ove vrste, £ini se, ogranicuju na strop sloja, docim su u dubljim slojevima 
nadeni: Planorbis Pulici Brus., Melanopsis nov. sp. ex aff. astathmeta Brus., Pro- 
sosthema eburnea Brus., Bythinella cf. pachychila Brus., Neritodonta sp., Dreis- 
sensia sp. blizu srodna sa Dreiss. serbica Brus. 

Pomnijim sabiranjem znatno bi se mozda prosirila ova paznje vrijedna fau- 
nula, koja ima mnoge Kupresu osebne vrsti. 



') Iconographia molluscorum fossilium in lellure tertiaria Hungariae. Croatiae, Slavoniae. 
Dalmatiae, Bosniae. Hercegovinae, Serbiae et Bulgariae inventoruin. Zagreb 1902, lab. XXIX. 



[3] 269 

PoStO je citav kraj pokriven livadaina i pasnjacima te je u vodenim zlje- 
bovima samo neznatno razgaljen, ne moze se polozaj slojeva jasno razabrati. 
Cini se, da je plosnato koritast a da opada pretezno prema zapadu. 

Nije poznato, da u Kupreskom polju ima ugljena, a sve vijesti. o 
tamo nadenom ugljenu. koje su se u zadnje vrijeme pronosile, pokazale su se 
neosnovanim. Posto kopneni tercijer na dolomitu, koji se naokolo pomilja, tvori 
samo plitki pokrov, prilicno je iskljuceno, da 6e tu biti znatnijih ugljenih slojeva. 
U ostalom pitanje bi se lahko rijesilo dubokim busenjem na sjevernoj stran 
Vatelja. 

2. Glamocko Polje. 

70 km u zracnom pravcu zapadno od Kupreskog polja, s onu stranu Malo- 
vana (1828 m), Cincara (20(16 m) i Slovin planine (Velika greda 1851 m), koji 
se broji u najljude bosanske planine, proteze se pravcem od sjeverozapada k jugo- 
istoku Glamocko polje. Na sjevernom i juznom kraju sastoji se od kotli- 
nastih proSirenja, koja se zovu Qornje i Donje Polje a spojena su u sredini sa 
uskim jarkom, uslijed 5ega kontura dobiva oblik gombalacke ru5ke; ali je tu gornje 
korito skoro pet puta vece od donjeg. Ovo i spojni jarak o§tro opasuju strme stijene, 
docim je rub Gornjeg Polja blaze naklonjen i nepravilniji. Citavo je Glamocko 
polje 36 km dugo; najveda sirina sjeverae kotline na njenom jugozapadnom rubu, 
na komu lezi kotarska varos Glamoc, iznosi 7 km, a sirina juzne kotline malo 
je veca od 3 km, docim je 13 km dugi spojni jarak izmedu obih mjestimice 
samo 800 m sirok a vecinom 1 km. Ukupna povrsina 5itavog polja je okruglo 
1 30 Arm 3 a od toga zapremaju od prilike dvije trecine oligocene kopnene tvorevine, 
doiim ostatak otpada na izblanjano temeljno gorje. 

Potonje pripada vecim dijelom trijasu te obuhvata, kako se cini, sve stepene 
od verfenskih slojeva do glavnog dolomita a medu njima u prilicnom raspro- 
stranjenju osobito ladinicke i karnicke slojevne stepenove, koji na jugu i zapadu 
Glamoca tvore siroku struju, koja se prema sjeveru, sa prekidanjima, moze 
proslijediti do zemaljske granice kod Arezina brijega. Ovoj zoni pripadaju tropitni 
vapnenci, ciju fauna je pjof. C. Diener izvrsno obradio 1 )- Samo vapnenci na 
istocnom rubu polja, cini se, djelomice pripadaju ili jurskoj formaciji ili kredi, 
sto radi nedostatka okamina dosada nije moguce bilo sigulno ustanoviii. (J glav- 
nom je Glamocko Polje tektonski poton medu dvije raskidane i slornljene gorske 
cesti, prem je narocito stvaranju dolnjeg polja znatno doprinjela i erozija. Veliki 
prostori dna polja, osobito u nizim odsjecima, izravnani su pjesjcovito-ilovastim, djelo- 
mice i sljunkovitim aluvijem, iz kojega ali na mnogo mjesta, osobito u sjevernim 
dijelovima polja izmiljaju tercijarne kopnene tvorevine.-.JJ gornjem polju prostiru se 
one velikim prostorom na povrsini, osobito na sjevernom kraju u plosnato-valovi- 
tom terenu izmedu Podgradine.Sumnjaka i Odzakate dalje juzno kod Klinova ponora 
i uzduz zljijebi Ribnika, u Kapinu brijegu, na istocnom rubu polja kod Mlades- 
kovca i Dubrave, onda u humkama Homara, koje nadvisuju okolicu za 60—80 m 
i na zapadnom rubu polja kod Glamoca, kod Kamena i Sv. Petra. U spojnom 
se jarku nalaze kod Skacana, kod vrela Uarevice i kod Vidimlja a u Donjem 

') Olasnik zem. muzeja u Bosni i Here. XXV1JI, 1916., 359—396. Ova uzorna sa odliCnim 
tablama' providena radnja bavi se faunom cefalopoda tropitnih vapnenaca iz QlamoCa i liallstattskih 
vapnenaca sa Draguljca kod Saraieva i iz OCijevlja. 



- 27D HI 

Polju ima inu tragova kod ponora. Sastoji se oci razlicnili Iapora, koji injestiinice 
ukljucuju bogatu faunu i od slatkovodnili vapneiiaca. 

Lap or i pretezno su sivkasto-bijele ili zute boje, tankoslojni do plocasti. 
vecinom ilovasti i meliki, koji put sljunkasti i opori. Pojedince nalaze se u 
njima kongerije sa ostrim hrpticama i slabo odrzani biljevni ostatci. U sjevernom 
dijelu polja jace su rasprostranjeni svjetlosivi do crnkasti bituiuinozni ilovasti 
lapori, osobiti prateei ugljeni sloj. Oni su dijeloin gusti, jaki. naginju plocastom 
odvajanju, dijelom pjeskoviti, grubouglati u blizini ugljena protkani pougljenjeniiu 
biljevnim ostatcima te svuda imaju obilje tosilnih puzeva, u velikoj mnozini 
osobito jedan Melanopsis sa 8—10 oboda, koji stoji blizu glatkom, vitkom, gornjo- 
eocenskom Melanopsis casfrensis Noul. Lf njega je zadnji zavijutak gotovo jednako 
visok, kao svi ostali zajedno te se cesto razabire jos i smede crveni ostro vijugasti 
crtez te jedna srednje velika Melanoptychia sa vise od 20 blizu sva sa po dvije 
kvrge providenih uzduznih rebara, koji drzira da je nov te sam ga na cast 
netom spomenutog obradivaca glamocke tropitne faune prozvao Melanoptychia 
Dieneri. Uz to se nalazi najcesce jedna Bythinia iz najblizeg srodstva sa Byth. 
tentaculata Lin., ali je po obliku Ijepusastija, sa glatkom, sjajnom ljuskom i cesto 
sa pokrovcieem; dalje manje-vi§e obilno: Bythinella cf. pachychila Brus., Fossa- 
rulus cf. Crossei Brus.", Lithoglyphus sp., Hydrobia sp., Prososthenia eburnea Brus., 
Stalioa parvula Neum., Sandria sp., Pyrgula sp., Planorbis Pulici Brus. uz neke 
druge. Osobito prhki pjeskoviti lapori puni su ovih malenih puzeva; nasuprot su 
dvoljuskavci vrlo rijetki. . * 

Slatkovodni vapnenci, koji se nalaze lokalno, ali ipak prilicno raspro- 
stranjeni na stropu Iapora, pretezno su finozrnasti sedrasti vapnenci, koji se 
sastoje od samih malih krugljica zute do snljezno bijele boje te su vlazni kako 
se iskopaju tako inehki, da se mogu nozem obradivati i prem na zraku ne 
otvrdnu osobito, ipak su prikladni tesarski materijal. U njima se, oslm malih, 
visoko svedenih kongerija bez hrptice, dosada nisu nasle okamine. 

Ugljen ustanovljen je samo u gornjem Qlamockom Polju i to u njegovom 
najsjevernijem odsjecku. Tu u Jarugi Bivalice, u 4— 5/n dubokom vodenom 
procjepu usred polja izmedu sela Odzaka i Sumnjaka, proviruje prilicno znatan 
komad ugljena. Sloj stoji na dnu procjepa te se, naginjuci prema zapadu (12°/,,), 
odize plosnato prema jugoistoku. Razgaljena mu je debljina ovdje 2 m, ali se navodno 
jos nastavfia pod povrsinom vodene mlake, koja zaprema dno rubnog prosirenja 
procjepa, za 1 m, dakle je 3 m debeo. Neposredna podnica, sudeci po udaljenijim 
provirivanjima su plocasti lapori. Strop sloja cine blagi, ilovasti i pjeskoviti lapori 
sa netom spomenutom bogatom feunom puzeva, nad kojima dalje gore leze 
spomenuti sedrasti slatkovodni vapnenci. 

U otvorenom dijelu protkan je sloj sa nekoliko pruga jako bituminozna 
crnosmedeg Iapora i ugljenog skriljavca, tako da se cini, kao da je samo donji 
dio sloja. cisCi, sto bi valjalo ustanoviti rudarskom operacijom. Tamo gdje ugljen 
proviruje, rastvoren je uslijed ppnovnog natapanja i susenja jako, lisnat je i prhak; 
u partijama, koje su manje rastrosene je lignit mrkocrne boje i zagasita sjaja, 
protkan malim slojicMma Ijuskava sjajna ugljena a na plohama, gdje se razdvaja, 
pokrit je koji put sa pleterom od biljevnih strukova i krpa lisca, pretvorenih u 
crni, jako sjajan ugljen. Crta nacinjena ugljenom je crnosmeda, nesjajna. Hladnu 



TO 27, 

kalijevu luziiiu oboji odniah tumnosmede. lmedijatna analiza jednog komada iz 
stropa sloja imala je ovaj rezultat: 

Vlaga 24-50% 

Ostatak nakou rasplinjivanja 62' 11% 

Pepeo 16-38°/o 

Cvrsti ugljik . 4573% 

Ishlapiva organicna subtancija .... I3'39% 
Vrijednost za ogrijev po Berthieru. . 3300 kalorija. 

Drugi komad. koji potjece iz dubljeg sloja ugljene lavice, sto ga je analizovao 
g. talionicar V. Stefko, imao je ovu sastavinu: 

Vlaga 16-96% 

Pepeo 13-50% 

Ukupni sumpor 5*36% 

Skodljivi sumpor 3"07% 

Sumpor u pepelu 2 - 29% 

Vrijednost za ogrijev proraCunana 

kalorimetriCki 4332 kalorije 

Snaga ishlapljiva^nja 6 - 64 kg 

Po rezultatu ove analize ima ugljen dodu§e priliCno mnogo skodljiva sumpora. 
ali ne mnogo vise, nego n. pr. mrki ugljen iz Banje Luke, 5ija je ogrijevna 
vrijednost od prilike jednaka gore navedenoj. 

Prema tomu moze se ugljen Glamo£kog Polja smatrati mrkim ugljenom 
srednje kvalitete. Onse ne spece, oskudan je plinovima i ne upali se lahko. 
ali bi bio ipak uporabiv za lokalnu potrebu a eventualno i za zeljeznifcki promet. 

Na zalost nije poznato da igdje u visim polozajima Glamockog Polja proviruje 
ugljen, van samo u spomenutom dubljem, najsjevernijem odsjeku, gdje bi se — 
prem ovaj dio polja nije nikada trajno poplavljen — radi visokog stanja vode, 
osim bagerovanjem, sloj magao iskapati samo u ogranifienoj mjeri. Izmedu Odzaka, 
Sumnjaka i ponora »Klinovi« sva je prilika, da se nalazi radno polie od neka 
2 cetvorna kilometra prostora, koje je prilicno neporemeceno. Uzmemo li, da je 
poprjecna debljina uporabivog sloja ovdje samo 1 m, biljp bi tu vec" ugljena od 
okruglo 20 milijuna metrickih centi, od kojih bi se jedan dio mogao nadpovrsno 
kopati. Posto je ovaj do nedavna od svake bolje komunikacije daleko udaljeni 
kraj sada dobrom cestom spojen sa 20 km udaljenom stanicom Mliniste Stein- 
beissove industrijske zeljeznice, moglo bi se zapocetr riidarskim istrazivanjem 
ugljenog polja. Ovisiti 6e od uspjeha ovog istrazivanja, da li se moze pomisljati 
na osnivanje ugljenog rudnika u Glamockom Polju ili-^e se od toga pod sadanjim 
prilikama morati odustati. 

3. Livanjsko Polje. *> 

Na zapadu i jugu od Glamofikog Polja, u zra£noj udaljenosti od samo 
5 — 9 km, ali s onu stranu visokog gorskog grebena Staretine (1490 m), Golije 
(1890 m) i Krug planine (1227 m), stere se Livanjsko Polje. ProstiFUCi se u 
duljinu od 65 km pravcem od sjeverozapada jugoistoka a sirinom 5 — 12 km, zaprema 
prostotor od okruglo 400 km-. Ono je najprostranija kraska kotlina a 



272 |(,| 

ujedno, jer je redovito od jeseiii do proljeca. cesto 7 do 8 rajeseci poplavjjeno, 
najvede periodicno jezero ne samo Bosne i Hercegovine, nego i citavog 
Balkanskog Poluostrva. 

Livanjsko je Polje tektonski jarak, omeden s obje uzduzne strane Iomovima, 
po kojima je dno polja usjelo a sjeveroistocno je krilo preturano te ovo pretu- 
ranje tvori kod Livna rub polja. Tcmeljno mu gorje pripada vecinom kredi ' 
starom tercijeru, samo na sjeverozapadu djelomice i juri i triasu te se sastoji 
od raznolikih vapnenaca a podredeno i od lapora i dolomita. U polju razlikuju 
se tri dijela, koji, premda su suvisla, imadu neku hidrografsku samostalnost, 
jer svaki predstavlja zasebno podrucje drugog glavnog vodenog toka. Na sjeveru 
je 2dralovac i Sevarevo Blato, komu je najdublji vodeni jarak Jaruga; u 
sredini je Livanjsko Polje u uzem smislu sa rjecicom Ploucom, koja 
nastaje sastavom kraskih potoka Bistrice i Studbe; na jugu je Busko Blatc 
sa periodiCkim potokom Ricinom, koji mu je glavna vodena zlijeb. 

Izuzev sjeverni odsjek Sevareva Blata zauzimlju tercijarni kopneni 
talozi citavo Livanjsko Polje, koji su istina na dalekim prostorima pokriti i 
zaodjeti kvarternim tvorbams, ali se tercijer ne ogranicuje na samo dno polja, 
nego, osobito prema jugoistoku, size daleko preko njega, tako da je tlo, sto ga 
zaprema kopneni tercijer i tamo, gdje je ravno dno polja najuze, naime kod Smricana 
(Odzak), jugozapadno od Livna, te samo 1*5 fan siroko, poprjeSno 8 do 10 fan 
siroko. Premda je ugljen u kopnenom tercijeru Livanjskog Polja vrlo raspro- 
stranjen, moguce je, radi svakogodisnjih poplava, trajno crpanje ugljena samo u 
visim, od poplava netaknutim partijama polja, radi cesa' bi za sada bilo moguiie 
samo jedan dio citavog ugljenog blaga iskoris£ivati. 

Kopneni tercijer Livanjskog Polja moze se dijeliti na dva stepena, kojima 
se pridruzuju razne lokalne kamene tvorbe: dolje lapor i laporni vapnenac sa 
prelazima k pjescenjaku; gore konglomerati. 

Laporasti stepen podnice ima ugljene slojeve. On posvuda lezi neposredno 
na temeljnom gorju i to ne samo na lomnim rubovima polja, gdje bi se naslaganje 
na temeljno gorje eventualno moglo tumaciti tektonskim procesom, nego i kod 
mirnih slojeva usred polja, gdje temeljno gorje uvjek izmiljava iz tercijarnog po- 
krova. To biva kod sljemena Huma (716 m) sjeverozapadno od Livna u brjezulj- 
kastom kraju Studbe, osobito u podrucj'u Tribnja (880 m) i Miljkovica (921 m) i 
kod Podhuma i Misa na jugozapadnim obroncima Tusnice planine (1700). 

Lapori su raznolikog ustrojstva, u velikom obiluju ali samo u blizini ugljena 
sloja iloVacom i to osobito u podini ugljena te su blagi i raskvase se lahko u 
glinu, inace daleko pretezno obiluju vapnencem, manje ili vi§e su tvrdi, tanko- 
slojni do tankoplohasti, £esto zilavi, zvufini, lome se lusturasto, a koji put su 
kremenasti, dapa5e i roznasti. Istroseni i iscijedeni slojevi ove potonje vrsti 
mogu postati kao neka vrst kremene sedre, ali se nije potvrdilo, da na visu 
Tribnja ima prakticki uporabivih, debelih slojeva kremene sedre usred laporaste 
stepenice, kako je to E. v. Mojsisovics (Grundlinien etc. str. 68, 98) naveo. 
Ovaj vis kao i neke susjedne glavice sastoji se u istinu od krednog vapnenca. 
Stanovite gruboslojne tvorbe laporastih vapnenaca, osobito one, koje imadu 
materijal od Confervita i Chara, imadu se smatrati slatkovodnim vapnencima. 
To su, kako se 5ini, lokalne tvorbe, vezane uz blizinu ugljena sloja, koje kao ni 
boja lapora za rasCljanjivanje stepena nisu sppsobne. Oni, dok su friski, su mo- 



" 



|7| 273 

drasti ili zelenkastosivi. ako je sadrzaj bitumena velik, su i crnkasti te izvje- 
trenjeni postaju smedasti. zuti do bjelkasti. Na niijeini boje uslijed rastrosivanja 
uplivise osobito sposobnost. u kojoj li mjeri propustaju vlagu, radi cesa su lapori 
u podvodnom dijelu polja prciezno svjetlobojni, na obroncima vise smedasti i 
modrasti. Kao lokalni detalj u pojedinim profilima, osobito u nizoviina slojeva, koji 
zaodijevaju ugljeni sloj, istiCu se doduse ove pojave, ali nisu nikako podesne za 
opcenito rasclanjivanje lapornog stepena 1 ). 

Isto vrijedi i za lavice pjescenaka, koje su mjestimice uklopljene u laporni 
stepen. U kopiienom livanjskom tercijeru ne oznacuju one nikakav stalni hori- 
zont, nego se pojavljuju u raznim razinama, prema lokalno ograniCenom splav- 
ljivanju grubljih talozina, a s time je u savezu i njihova raznolika sastavina. 
U dubljim su horizontima vecinom finozrnati sa obilnim laporastim spojivom i 
sa prelazima u pjescane lapore; u partiji strop'a stepena, gdje cine prelaz kon- 
glomeratnom stepenu, opcenito su srednje- ili grubozrnati, cesce nalik brefciji, 
jer su pjescana zrna manje izgladena a vecMnom oskudijevaju vapnenim spojivom. 
Olavne su im sastavine vapnenac i dolomit, ali mjestimice i mnoge crvene i 
zelene kremene grude. Pjes£enjake nalazimo osobito na isto£noj strani polja: 
finozrnate, laporaste, koji ukljucuju Cesto pougljenjene ili Iimonitizirane biljevne 
ostanke, n. pr. kraj Livna te dalje na sjeverozapad kod Prispa, Zirovica, Cele- 
bi£a i juzno kod Smricana;' grube na bazi konglomeratnog stepena u sjevero- 
istocnom zatonu naslage na Studbi kod mlina na Crnoj stijeni, , na Miljkovaci a 
osobito kod Podhuma blizu vrela Plouce i kod Batinica — . Misa. v 

Konglomerati su gotovo skroz maleno- do srednje-zrnati sa sljunkom, 
velikim ko ljesnik do sake. Grublje sastavine do velicine grumenja od 2 do 3 dm 
promjera nalaze se samo pojedince, finije nastupaju £es£e u obliku pruga ili slo- 
jeva te cine prelaz od brecija pjescenjacima. Redovito oskudno spojivo uvijek 
je vapnenasto, vecinom fino pjeskovito ili laporasto. Valjutci su do 80°/ o vapne— 
nasti, ostalo je dolomit i kremeno kamenje (roznjak, polujaspis, radiolarit). Paznje 
je vrijedno, da se vapneni valjutci pretezno sastoje od rudistnog vapnenca, djelo 
mice od numulitnih vapnenaca, osobito kod Podhuma i Misa. 

Konglomerati su ne samo za ugljenonosne naslage livanjske, nego i za 
mladu geoloSku povijest citave zapadne Bosne od vaznosti. Oni 
su u jednakom sastavu i u jednakoj slojnoj vezi kao ti- juzno-istocnom dijelu 
Livanjskog Polja i s obje strane BuSkog Blata, naime u stropu slatkovodnih 
lapora vanredno daleko rasprostranjeni i na istoku TuSnice planine kod Suice, 
Duvna, i na istocnoj i juznoj strani Duvanjskog Polja, |alje kod Mesi hovine, 
Zagorja, Vira, Studena vrela, Rakitna i Posusja te se s prekidanjem nastavljaju 
i juzno od Neretve, u kraju oko Stoca i Nevesinja^ sve do pred Qacko. Na 
jugoistocnoj strani Livanjskog Polja, odnosno na istocnoj strani Buskog Blata 




') U ovom i li drugim pogledima stoii jedna radnja I. T urine n »Montanist. Ruudscjiaii« 
1916. br. 4 si. o uj;ljenu iz Podkraja i Zupanjca (Duvno) na posve poRrieSnom stanoviSIu. 
I kartica, prilozena raspravi, nije tocna a opca razlaganja odaju. da pisac nije bio kadar shvatili 
problerae, o kojima se radi, te ne poznaie ni najblizu literaturu, koja se na stvar odnosi. 
To valia pozaliti, jer se tu ne radi o stranoj, teSko pristupnoj radnji, nego, primjerice, medu 
inim o H Eiigelhardto vom Prinosu k poznavanjn fosilne flore Duvna i Livna u ovom 
Qlasniku, XXV, 1913. str. 383., dakle u istom godistu, u komu je par stranica prije toga §tam- 
pana iedna radnja od samoga Turine. Po tome mogu se procjeniti i druge njegovo primjedbe. 



ITA 



[SI 



kod Podhuma i na drugiin tnjestima, osobito kod Rakitua i Posusja, izvrsno jc 
razgaljcna sveza konglomerata sa kopnenim laporima, koji pod njima lezc. Prelaz 
iz jednog stepena u drugi je postepen, jer se najprije u lapore uklapaju poje- 
dine lavice konglomerata, koje, iduci na vise, postaju sve brojnije i deblje, dok 
konacno ne prevladaju sami konglomerati. 

Kako smo vec" spomenuli, sudjeluju kod sastavljanja konglomerata i valjutci 
valjda srednjo- i mladoeocenskih numulitnih vapnenaca, cime je dokazana starost 
konglomerata kao posteocena. Mjestimice ali ima numulita i u spojivu. Nasao 
sam in kod Mesihovine, kod naslaga boksita na Stndenom Vrelu a za cudo i u 
Livnu u suhoj zlijebi vise vrela Bistrice u jednom kamenom grumenu, koji je. 
ako nije slucajno dospio amo, dovueen ili od prednjeg platoa Krug planine vise 
strmine livanjske, ili je sa same ove strmine. Po stepenu, u kom su im sacu- 
vane kucice, ne potjecu ovi nuiriuliti sigurno iz numulitnih vapnenaca, ali' bi se 
moglo pomiSljati, da su izvjetreni iz sfarijih meksih slojeva, n. pr. iz Iapora i 
da su splavljeni sa drugom przinom. Ali tomu protuslovi okolnost, da nisu izbru- 
seni te da ulomci ovakog suponiranog izvornog kamena u konglomeratu posve 
fale, docim se reCeni numuliti nalaze samo u spojivu. To dopusta prije da se 
tumaCi, da su se ovi konglomerati stalozili u isto doba, kada su u litoralnoj zoni 
susjednih morskih rukava doticne vrsti numulita zivjele te su im se ljusture 
nagomilale na zalu i od rijeCnih usca prenesene su u nutarnjost kopna i uklop- 
Ijene u spojivo konglomerata >)• 

Ovo je tumacenje sigurno vjerojatno, ali ga valja . jos naknadno dokazati i 
obrazlagati, stp ce se valjda moci, ako se u svoje vrijeme nacini specijalni snimak 
eitavog podruSja rasprostiranja. U5ini li se to, moci ce se time i starost lapornog 
stepena, koji lezi pod konglomeratima definitivno utvrditi. 

U ovom je vidu vazno, da se cini kao da svi numuliti, koji se nalaze u 
spojivu konglomeratu, pripadaju k Num. vasca d' Orb., dakle jednoj srednjeoli- 
gocenskoj vrsti, tako da bi laporni stepen livanjski i s njim identicni duvanjski, u 
kome se nalazi u'gljen, bio po starosti iz srednjeg do donjeg oligocena. Ovaj 
zakljucak postaje od prve vjerojatnim uslijed toga, sto konglomerati zapadne 
Bosne, o kojjma govorimo, kako je veC A. Qrund opazio, imadu svoje analo- 
gue u stropnim konglomeratima Monte Promine, kojima se takoder pripisuje 
oligocena starost, premda im horizont jos nije tacno ustanovljen. 

Fauna je po sebi jednolicna i relativno rijetka, a samo u blizinl ugljena 
viSe nagomilana, inace je u laporima samo slojimice porazbacana. U glavnom se 
sastoji od kongerija, talasofila, cesto i od pisidija, dalje od melano- 
psida, neritodonta, planorba i nekih malih drugih puzeva. Nalaze se i 
ostanci riba a medu njima i ljuske od meletta. Prividnu ustrajnost fosilija uz 
horizont uvjetuje jedino medij. Talasofili, stanovite kongerije i ostanci riba ogra- 
nicuju se na gornji dio laporna stepena, gdje se vet pojavljuju prelazi konglo- 
meratnom stepenu i upliv stajace^vode; plan orb i. koji vole rakitastu mirnu 
vodu, nalazi se u glavnom u slojevima, koji prate ugljene slojeve, dofiim mela- 
nopsidi i neritodonti upucuju na to, da je u kotlini, u kojoj su nastali, bilo stru- 
janja ili potofinih usca. 



')'0 mogucnosti ovakog raznasanja sravni: W. Deecke, Palaeonlol. Betrachttingen, VI. Fora- 
miniferen, N. Jahrb. fur Mineral, itd. 1914, II, 35. 



[91 



275 



Za livanjsku (i S njom identicnu duvanjsku) faunu zuaCujiii su tulassopliil'i isle 
vrsti, sto ih je D. Gor janovic-Kramberger na osnovu nekolicine komada 
iz mostarskih slojeva opisao pod imenom Valenciennesia Katzeri').' Kod Livna i 
Duvna ne nalaze se ovi zanimivi plucni puzevi bas tako rijetko. Ja sada mislim, 
da ove thalassophile nevalja pridruziti Valenciennesijama, nego da pripa- 
daju starijem rodu, za koji hi predlozio naziv Krambergeria, da ovo ime kao 
oznaka roda nije vec upotrebljeno. Neka se zato zove Clivunella*). Ovo je 
prarod od Valenciennesia i zivio je, kao i ova, u manje vise stajacim 
uscima iii vodama na zalu, sto se posve slaze sa malo prije rastumacenim pori- 
jeklom od Nummulites vasca u konglomeratnom spojivu. Prema tomu valjalo bi 
nazrijevati, da je Clivunella Katzeri Kramb. sp. oligocenska prethodnica 
pravih valenciennesia'). 

I kongerije livanjskog kopnenog tercijera imadu starinske uspomene. 
Najvise je rasprostranjena jedna prilicno plosnata; tankoljusturasta, hrpticom 
providena forma romboidalnog do avikuli slicnog orisa, *a dorzalnim poljem, 
koje je kod izraslih individua jako, kod mladahnih umjereno krilato produzeno. 
Blizu hrptice te£e kojiput na dorzalnoj strani uski nabor, sto je mozda ponukalo 
Th. Fuchs-a, da ovu formu ozna£i kao Cong. cf. triangularis Partsch. Za 
nju postavio je Andrusov novu vrst: Cong, pernaeformis, te primjecuje, da 
valjda spada u grupu triangulares ali da ima i odnOsaje sa grupom subglobosa 
i rhomboidaea*). Forma spada u rodbinus Cong, bihacensis m. i Cong, antecroa- 
tica m. B ). 

Druga vrst, koja se ali nalazi 5es<5e samo u bituminoznim slojevima, sto 
prate ugljeni sloj, ima oblik badema, velika je samo nekoliko milimetara, tanko- 
ljusturasta, prili5no visoko svedena bez oStre hrptice a sliCna kao Cong, euchroma 
Opp. Ali posto se radi krhkosti ljusture nije moglo nedvojbeno ustanoviti, imade 
li plocica na rtu ljusture, mogla bi ova forma mozda spadati u grupu Dreissensia 
rostriformis Desh. 

Vrijedno je paznje, da se u ostaloj fauni obflno nalazi Melanopsis tenuiplicata 
Neum. a u blizini ugljena da ima planorba i bythinija a da su fossarule rijetke 
ili posve fale. 

Fosilna flora livanjskog kopnenog tercijera sastoji se po dosadanjim 
nalazima skoro iskljucivo od otisaka lisca dikotiledona, od Kojih je Engelhardf) 
determinirao i opisao: Myrica hakeaefolia Ung., Myrica acuminata ling., Ficus 
lanceolata Heer., Nertinium dubium Ung., Myrsine caronis Ung., Celastrus pachy- 
phy litis Ett., Cinnamomum Scheuchzeri Heer., Sapindus falfifolius Al. Br., My rtu s 
amissa Heer., Eugenia haeringiana Ung., Colutea Salteri Heer., Dalbergia retusae- 
folia Web. sp., Cassia berenices Ung. — Engelh.ardt' izjavljuje, da je ova 
florula oligocenska te ju stavlja na tongrijski stepen. 

') Glasnik zem. muzeja XVIII., 1906., str. 245., tabla I. si. : . Wiss. Milteiluiigen aus liosnien 
u. d. Herz. XI. 1909, str. 579., tabla 46. si. I. 

2 ) Clivuna, staro Livno. 

») Na to iemo se opsirnije osvmuti na drugom mjestu. 

*) N. Andrusov: Fossile und lebendc Dreissensidae Eurasiens. St. Petersburg 1897 
str. 232., odn. u tijemaCkom resum6u str- 51. i tabla VIII. si. 7. 

s ) I ovi 6e se odnosaji na drusom mjestu potanje razlagati. 

«) Glasnik zem. muz. XXV. 1913. str. 383. 




276 | Hi] 

Ugljeni sloj livanjski bez dvojbe je vrlo rasprostranjen, ali na svti priliku 
nije suvisao a osim toga poremecen je i tektonskim procesom sloma polja. Samo 
na jugoistocnom rubu sloja, u zatoiiu Podkraja, poznato je, da je ugljen razgaljen 
a odavle na daleko u aljenim raznitn tockama ravnog polja zapadno i sjeverno 
od Livna, osobito blizu zapadne zarube na podnozju strmine Prologa i zapadno 
od Celebica. Na potonjim mjestima Iezi ugljen, plosnata valovita polozaja, cesto 
blizu povrsine i nije nikako iskljueeno, da su, kada se cistilo polje, propale. i ve£e 
plohe ugljena sloja. Samo intenzivno rudarsko istrazivanje (kopanje rovova) dna 
polja moglo bi dati posve razjasnjenje. dokle se stere ugljeni sloj i kolika li je 
•rudarsko-gospodarska vrijednost livanjskih slojeva mrka ugljena. Ako bi se poka- 
zalo, da inia povecih ploha dovoljno debela ugljena sloja, koji leze tako plitko, 
da bi se ugljen mogao dobivati bagerovanjem, onda bi se mogao i znatni dio 
poljnoga dna, izvrzen svake godine poplavama, takoder iscrpljivati, cime bi 
ugljevna zalilia, koja bi se dala iscrpljivati, postala naravski znatno vedom. 

Posto je ugljen to zatonu kod Podkraja lijepi sjajni mrki ugljen a ugljen na 
dnu polja pretezno lignit, drzao je E. v. Mojsisovics, da potonji pripada mla- 
demu sloju te da prerna tomu u livanjskom polju imade dvojaki ugljeni sloj. 
Ovaj nazor preuzeli su poslije i drugi. Ali sastav i fosilije, sto se nalaze u nasla- 
gama, koje prate sloj Iignita ne daju tome nikake potvrde, nego nasuprot 
cine vjerojatnim, da se i u ravnom polju i u izdignutom kraju kod Podkraja 
radi o jednoj te istoj ugljenoj naslagi. Uvazi li se, da je zaton kod Podkraja 
utonuo u temeljno gorje platoa Dobra, Osljara (1477 m) i Tusnice planine (1700 m) 
i da je stisnut izmedu ove zarube; dalje da nekoliko tektonskih uzvisina temelj- 
nog gorja u samom zatonu i nagla promjena polozaja tercijarnih slojeva doka- 
zuju, da je u ovom odsjeku talozina bilo jakih poreme£enja, uslijed kojih je pro- 
uzrokovano i izdizanje kopnenog tercijera na vise od 1000 m nadmorske visine; 
konacno da je isciscivanje polja sigurno vec" prije zapocelo i bilo uznapredovalo, 
nego li je zapocela denundacija, iduci od strsi Tusnice prema susjednom kop- 
nenom tercijeru te je uslijed toga naslaga u zatonu kod Podkraja bila dugo pod 
jakim slojevnim pokrovom, docim su ovi na dnu polja ili posve ili osim tanke 
koprene odneseni: onda dolazimo do zakljuCka, da je raznoliko ustrojstvo ugljena 
u zatonu kod Podkraja i na dnu polja, ne obaziruci se na mogucu razliku u mate- 
rijalu ugljene naslage, valjda posljedica upliva procesa pougljenjenja 
uslijed gorskog tlaka i tektonskih procesa. 

Pod silnim gorskim tlakom u zatonu kod Podkraja mogao je proces pougljenji- 
vanja dovesti do tvorbe sjajna ugljena, u ravnom polju, gdje je plosnato valovito 
polozen i skoro neopterecen od gornjih slojeva, ostala je ugljena naslaga ligniticna 
i muljikasta. 

Pomisljati valja i na drugu mogucnost, naime, da je istocni dio zatona 
Podkraja bio vise odvojen od ostalog Livanjskog Polja pragom temeljnog gorja, 
na koji nas upucuje niz mjesta, gdje u kopnenom tercijeru proviruje kredni 
vapnenac i uslijed toga su tu uvjeti tvorbe sloja bile inace, nego li u Polju. 
Busenja na zgodnim mjestima dala bi ovom u prakticnom vidu vaznom pitanju 
sigurna razjasnjenja. 

Uzatonu kod Podkraja izviruje ugljeni sloj samo na njegovoj na nekoliko 
stotina metara suzenoj istocnoj izbocmi. On tamo brazdi sjevero-istocno-sjeverno 
a pada prema sjeverozapadu sa poprjecnim naklonom od 20". Ugljen vadili su tu u 






fill 277 

svoje vrijeme samostalni radnici malim gradama, opasnim za to. jer hi potkopali strop 
sada radi erar tamo na rov a zasada saino u toliko. da opskrbi Livnu i pkolicu 
ugljenotn. Prije nekog se vremena doduse namjeravalo ovaj mali rudnik prosiriti 
u vcliko te bi se odavle iniao izvazati ugljen narocito u Dalmaciju, ali se za 
sada od toga odustalo radi teskih prilika. 

U ovom pogledu od odlucne je vaznosti okolnost, da nije jos nikako utvrdeno, 
ima li u zatonu kod Podkraja dovoljno vcliko, ckonomski povoljno ugljeno polje. 
jer nam zasada fale dovoljna razjasnjenja. Zato se je i pomisljalo na to, da se 
eventualno ustroji veci ugljenokop na drugom odsjeku Livanjskog Polja, gdje 
ponajprije valja misliti na ligniticni sloj ugljena na zapadnoj strani polja na 
podnozju strmine pod Prologom. Projektirana zeljeznica Bugojno Arzano 
imala bi precM juzni ogranak livanjske kotline, Busko Blato, na takozvanom kraljiCi- 
nom Prispu, koji nalici bedemu a pred njim ili za njim imao bi se prikljuciti zeljezni 
kolnik rudnika. Udaljenost zatona kod Podkraja do ovog prikljucka iznosi 10 km, 
a od proloskog ugljenog polja oko 17 km. iz cega se razabire, da realizovanje 
postojecih projekata o podizanju velikog ugljenokopa u Livanjskom Polju nije 
jednosiavna u kratko vrijeme izvediva stvar te da ju valja veo zbog velikili 
troskova temeljito promisliti. 

Ugljeni sloj u zatonu kod Podkraja ima poprjeenu debljinu od 4 m 5m, koja 
mjestimice raste do 5*8 m, ali i pada ispod 4 m te, cini se da u nagnucu po- 
staje u opde tanjim. Podnica obicno je ja£e protkana jalovinom nego li strop, 
koji sadrzaje redovito do 3 m cista ugljena u tri lavice, odijeljene sa tankim 
meduplast. 

Tako se n. pr. sloj blizu ulaza u sadanji glavni rov kod Podkraja sastoji, 
iduci odozgo dolje, od ovih clanova: 

Cista ugljena lavica 140cm 

ugljeni skriljavac 18 cm 

necista ugljena lavica, protkana 

ugljenim skriljavcem . . • . . . . 120 cm 

cisti ugljen J . . 14cm 

jalovina 16 cm 

ugljen 100 cm 

ugljeni skriljavac ■. . f. 15 cm 

lapor 20 cm 

ugljen. . . ' '. . . 50 cm 

jalovina 5 cm 

prilicno cisti ugljen '. 33cm 

jako jalovinom pomijesan ugljen . . . '■. 30 cm 

Citava debljina naslage iznosi na ovom mjestu 5 - 6 m, od cega otpada na 
tri jake lavice stropa 3 - 6 m ili 64*2%. Od prilike 200 m dalje' unutra u rovu 
smanjuje se debljina na 4*8 m a ugljeni sloj ima, iduci ozgor dolje ove clanove: 

Lavica cista ugljena 110cm 

ugljeni skriljavac i skriljava ilovaca . . 50 cm 
lavica Cista ugljena . . ... . . 70cm 

ojalovljeni ugljen 35 cm 

prilicno cisti ugljen . 90cm 



278 [i2| 

jalovica 10 em 

necisti ugljen 30 cm 

lapor in cm 

ugljeii. protkan ugljenim skriljavcem . . 75 cm 
Od citave debljine od 4'8 m otpada na tri jake gornje ugljene lavice 2'7 m 
ili 56"3%j dakle doduse nesto nianje, nego u prvom profilu, ali je ugljen ciscM, nego 
tamo, gdje osobito u 1*2 m odnosno l"34m debeloj srednjoj lavici ima prilicno 
jalovine. Ali osobito je paznje vrijedna posve raznolika razdioba i debljina 
meduslojeva, koja izmedu one tri jake ugljene lavice u prvorh profilu iznosi satno 
IS i 16cm a u drugom profilu u jednoj samoj lavici 50 cm. 

Ovaki jaki meduslojevi, koji vadenje ugljena znatno otescavaju i poskupljuju, 
medutim se vecinom zaklisuju. 

Podnicu ugljenog sloja sacinjavaju modro-sivi tegli, koji su samo na taloznom 
rubu nedostatno razgaljeni; neposredni strop sastoji S2 od slojevitih, djelomice 
ugljeno-prutastih vapnenih lapora, koji sacinjavaju tvrdi trajni krov, uslijed cega 
moze grada u jami da bude laglja i jeftinija, nego li bi bila, da se krov sastoji 
od prhka kamenja. Cvrsti pokrovni lapori sadrzavaju u nizovima gore spomenute 
tankoljusturaste kongerije (Congeria cf. euchroma Opp.), zdrobljene uzduzno 
rebrastemelanopside (valjada Mel.ienuiplicata Neum.) i srednjovelike nerito- 
d on te sa smedim cik-caknim crtezom na ljusturi. U vapnenim laporima, koji slijede 
dalje gore, nalaze se prilicno opcefiito r,asprostranjenj otisci biljaka a mjestimice, 
ali nikako u nekom stalnom horizontu, narocito Congeria pernaeformis. Andr. i 
Clivunella Katzeri Kramb. sp. Dobra su nalazista narocito prosjek Pasinca nedaleko 
usca doline Mandaka i obronci ceste izmedu Grguri£a i Zabljaka, gdje ima vise 
biljevnih otisaka a kongerije su vecinom vece. 

Mrki ugljen iz Podkraja ima lijepi izgled i nalici kamenom ugljenu erne 
kadifaste boje i zivahna sjaja, koji se jos povisuje obilnim, uslijed tlaka ugla- 
denim pukotinama, koje su u ugljenu vrlo ceste. Posto je ugljen uslijed jakoga 
tlaka raspuckan. ne moze se mjestimice, zaliboze, vaditi u velikim komadima. 
nego se raspada. Kvaliteta ugljena Odgovara boljem mrkom ugljenu sa malom 
sadrzinom skodljiva sumpora. Tocnu sastavninu ovog ugljena pokazuju slijedece 
analize, od kojih se ona pod a) odnosi na ugljen iz nekadanjeg nadpovrsnog 
ugljenika, b) na ugljen iz gornje V4 m debele lavice gore navedenog profila a 
c) na prosjecne primjerke vadene 224 m daleko od ulaza u sadanji glavni rov: 

a be 

Ugljik 60-00% — — 

Vodik . . . • 4-34% — — 

Kisik, dusik i drugo .... 20-56°/o — — 

Ukupni sumpor — 2'26% 3-I6V 

Qorivi sumpor 092% 1-43% 1"80% 

Higroskopska voda .... 4-90% 16M7«/o 15*75% 

Pepeo 60-20°/o 10-27«/ 11-10% 

Ogrijevna vrijednost .... 5247 kal. 4760 kal. 4820 kal. 

Kod a) proraSunana je ogrijevna vrijednost a po Berthieru pronadeno je 

5011 kalorija; kod b) i c) ustanovljen je kaloricki efekt kalorimetricki. Ocevidno 

nastala je razlika time, da je prvi pokusni komad prevec isusen. Ustanoyljivanjem 

kaloriCkog efekta ugljena, sto u Podkraju izmilja, sto ga je nacinio ve6 Mojsi- 



1131 



279 









sovics pronaslo se 9i% higroskopne vode i 10 - 9" „ pepela a 4316 kalorija. Neke 
novije, tocnije analize cistoga ugljena odaju kaloricki eiekt od 5000 kalorija. 

Na svim drugim mjestima. gdje u Livanjskom polju ugljen proviruje na 
povrsinu, slabije je kvalitete, nego li u Podkraju. Nema tamo naime sjajna 
inrka ugljena kao ovdje. nego muljikasti ugljen ili lignit. koji je po vrsnoCi 
manje ili vise slabiji od podkrajskog sjajnog ugljena. 

Na zapadnoj strani polja. blizu bunara Pa k line (Paklenice) kod Orgusa, 
gdje ugljen izmilja na povrsinu, kopaju ga nadzemno samostalni kopaci 1 ). Ugljeni 
sloj, koji prema sjeverozapadu blago pada, lezi tek 0"5 do 3 m pod Iedinorn te 
u ovim nadpovrsnim rupama uije nigdje do cijele svoje dubine prokopan. U 
najboljim jamama vidaju se dvije ugljene lavice razdvojene 20 cm debelim 
ilovastim posrednim plastem. Gornji je sloj oko 80 cm debeo, donji vise od 1 m. 
Nije poznato, ima li pod tim jos drugih ugljenih lavica. Lavice protkane su od 
nekoliko ilovastih slojci£a, koji vecinom uklopljuju obilje malih, zdrobljenih pla- 
norba (Plan. Pitlici Brus.) a u stropu ugljenog sloja u Jaruzi, zapadno od nad- 
povrsnog ugljenika, nalazi se sloj pjeskovita slatkovodna vapnenca, koji je svjez 
modro-sive a istrosen zutosmede boje, koji osim pougljenjenih biljevnih krpa, 
kako se cini.osobito ostanaka alga, imade takoder mnogo planorba i bythi- 
nija, daije ali i Melanopsis tenuiplicata Neum. Neritodonta sp. i Congeria cf. 
euchroma Opp., prema tomu dakle posve iste fosilije, kao i u bituminoznih 
lapora u stropu ugljena sloja u Podkraju. Prema torn u nema paleonto- 
loskog razloga, da se sloju -lignita u Orgusu pripisuje manja sta- 
rost, nego li sloju sjajna ugljena u Podkraju. 

Slifine su prilike i na istocnim mjestima, gdje ugljeni sloj kraj Qrboraza 
i B i 1 e proviruje. 

Kod Qrboraza izmilja ugljen na dan zapadno od prosjeka jaruge Hodzica, 
neposredno kod mosta ceste blizu kilometra 2205. Pod oko 1 m debelim ilova- 
stim rastrosnim produktom lezi sivi, nesto pjeskoviti lapor, koji neposredno nad 
podinom jarka uklfucuje tri ugljena sloicica od ukupno 50 cm debljine, kojima 
sivi ili blijedobojni ilovasti lapor, protkan ugljenim slojcicMma sacinjava podnicu. 
Kao i kod bunara Pakline pada sloj pod 12° a brazdi prema 22. uri (sjevero- 
zapadna). I u laporima stropa i podnice imade osobito u blizini ugljena velika 
mnozina Planorbis Pulici, a nadalje se obilno nalaze hydjjobie i bytinelle i u 
svjetlom laporu podnice ima i Bythinia tentaculata sa svojim poklopcicima i u 
ugljen pretvorenom biljevnom pljevom. Ugljeni slojcici pripadaju valjda strehi 
ugljena sloja, ali se na dnu jarka nije nasao deblji sloj ugljena, prem se kopalo 
doduSe samo plitka jama. Ugljen u recena tri slojcida viseJje muljikast, nego 
lignitican i inja takoder redove planorba. ; 

Kod sela Bile, koje lezi na rubu ravnoga polja h* uspinjucem se tercijar- 
nom kraju juzno od Grboraza, proviruje od prilike jedan kilometar zapadno od 



') To rade zemljovlasnici, koji su krivoga nazora, da imadu pravo na svom zemljistu 
kopati ugljen a erar kao vlasnik tamoSnjih zaStitnih polja to trpi, da olahkoti narodu u onom 
drvom oskudnom kraSkom kraju nabavu goriva. Na zalost- postizava se ova covjeCna svrha 
samo djelomice, jer se centa ugljena, dostavljena u kucu uOrguSu i susjednim selima s ovu i 
onii strami Prologa prodaje za 20—25 K pa i oni Ijudi, koji ugljen sami kopaiu, placaju zemlie- 
posjedniku da£u od 6 K na centn. Razumije se, da u ovakim prilikama ne kupuje mnogo Ijudi 
ugljena. U Livno dobavlja se bolji ugljen TuSnice iz Podkraja daleko jeftinije. . 






280 |14] 

sela u Jarku, koji se proteze nd vrela Lokve do potoka Opacice. ligljen na dan 
i tu se pred vise godina pokusavalo kopati. Ugljeni sluj danas je razrovan te 
se lie bi mogao razgaliti, dok se ne procisti povecM koniad. Navodno samo je 
bio 60 cm debeo. Sivi ugljenasti lapori, koji bi se nalaziii na injestu, sadrzaju 
Planorbis Pulidi a u prilicno visokom stropu ugljena sloja imade u zuckasto 
sivom laporu kod Bile pojedince Congeria pernaeformis i biljevnili ostanaka. 
Dakle pi ovdje nema ni stratigrafske ni paleontoloske osnove za mnijenje, da je 
lignit ti dnu polja mnogo mladi od sjajna mrka ugljena u Podkraju. Dubljim kopa- 
njem, eventualno busenjem, imalo bi se tek ustanoviti, imade li n podnici neznatnili 
provirujucih slojeva snaznijih ugljenili laviea i leze li upoce izmedu Bile, Orbo- 
raza i Orgusa znatnije zalilie ugljena. 

U sjeverozapadnom dijelu Livanjskog Polja izbija u prosjecima periodicnih 
vodenih jaruga na vise mjesta ugljen na dan, osobito na zapadnoj strani izmedu 
Caprazlije, Prova, Sajkovica i u Sevarevu blatu, odnosno u Radica polju. za- 
padno od Kovaeica i Celebica. Sva ova mjesta, na kojim se ugljen pomilja, veci- 
nom su nepodesna za prosudivanje odnosaja ugljenili slojeva, jer su i najdublje 
jaruge jedva 1 m ispod kvarternog pokrova, koji je izravnao dno polja izrovana 
u tercijarno gorje. Nekoliko boljih otkopa, nacinjenih prigodom gradnje ceste u 
Arezinu brijegu i prigodom melioracionih radnja, pokazase, da ugljen prate samo 
teglasti slojevi slabe debljine, ali u ostalom, da se strop sastoji od svjetlih, zuc- 
kastpbijelih, djelomice mehkih, djelomice zvucnih plocastih lapora. U ovima se 
nalaze Bythinia tentaculat'a, Congeria pernaeformis, biljevni ostaci a u blizini 
ugljena Planorbis cf. Pulici. Polozaj je pri pretezno jugozapadnom nagnucu plo- 
snato koritast, samo prema rubovima polja strmlji. Jugozapadno od Celebica 
nacinjena je pred nekoliko godina grada, koja je pokazala, da je samo malo 
jalovi lignitni sloj barem 3 m debeo. U Ijeti bi se doduse ovdje moglo kopati sta- 
novita mnozina ugljena; ali tek bi podesna rudarska istrazivanja morala usta- 
noviti, moze li se tu u ovom citave mjesece poplavljenom poljskom dnu udesiti 
znatniji ugljenik. 

Docim je ugljen u malenim izvirima na sjeverozapadnoj strani polja, mozda 
uslijed jake rastrozbe, glibovit, obilan pepelom i od manje vrijednosti, Iignit 
je iz Celebica kao i onaj iz Orgusa razmjerno dobre kvalitete. On ima 
pretezno mrku boju i jasnu drvenu strukturu, ali u nepravilnim partijama ili 
mrljama ili je cm, sa samo mjestimice vidljivom drvenorn strukturom, u ostalom 
guste je sastavine, sa zagasitim, bezslajnim prijekim lomom. Ovake su partije cesto 
protkane slojiicima sjajna ugljena. Partijalne analize a) na zraku osusena, nesto 
lisnata pokusa lignita sa drvenastom strukturom iz donje lavice roya istocno 
od bunara Pakline; i b) crnkastog lignita iz Celebica dale su ova> rezultat: 

a) . b) 

Higroskopska voda 9-16% 19-60% 

Pepeo 12-00Yo 17-26% 

Ukupni sumpor 1-20% 2*50% 

Oorivi sumpor 0-70% 1-18% 

Kaloricki efekt 4095 kal. 3767 kal. 

Kako se iz ovoga razabire ogrijevna je vrijednost ligniticnog ugljena Livanj- 
skog polja od prilike za cetvrtinu manja. nego u sjajnog mrkog ugljena iz Pod- 



I 



T 



1151 



281 









kraja, koji bi za izvozne svrhe u prvom redu dolazio u racun. Ali i ligniti su 
za obicnu industrijsku porabu i za kucni ogrijev, osobito uvazi li se njihov slabi 
sadrzaj skodljiva sumpora, posve podesni. 

Qlavna je tek stvar, da li ill Una u tolikoj mnozini, da bi se moglo trajno 
u velikoin pothvatu crpati. a to bi se moglo pouzdano ustanoviti tek primjerenim 
rudarskim ispitivanjem. 

4. Duvanjsko Polje. 

Jugoistocno od Livanjskog Polja a odijeljeno od ovoga samo 5 km sirokom 
kosom Tusnice planirie, prostire se Duvanjsko Polje. Ono lezi poprjecno 170 in 
navise nego li kotlina livanjska te imade kao i ova kopnene tercijarne naslage, 
u kojima ima ugljena te su posve analogue onima u Livanjskom Polju. 

Kao u livanjskoj kotlini rascljanjen je kopneni tercijer u dva glavna stepena: 
dolje lapor sa prelazima na jednu stranu u slatkovodne vapnence, na drugu 
u pjescenjake; gore konglomerati. Donja stepenica lapora je kao i kod Livna 
produktivna, a ugljeni sloj je kao i tamo u poremecenom visem kraju uz 
planinu Tusnicu slican sjajnom ugljenu, u ravnom je dnu polja lignitican ili 
muljevit. Isto tako su si u oba polja vrlo slifini petrografski i paleontoloski sastav 
slojeva, koji prate ugljeni sloj. Neku razliku uzrokuje u razvitku jedino to, da 
su u duvanjskoj kotlini i u njegovoj okolici tnjestimice sacuvane grude gore 
spomenutog konglomeratnog pokrova, koje u Livanjskom Polju fale. 

Sjeverozapadni zaton duvanjske kotline, koju demo nazvati zatonom od 
Buhova, ulazi u istocni silazak Tusnice planini posve onako, kao na drugoj, 
zapadnoj strani, zaton od Podkraja, a tercijarne tvorevine, koje ispunjavaju oba 
zatona, takog su jednolicnog sastava, da je jedan zaton uneku ruku palik 
drugoga. 

Kao u Podkraju. lezi i u zatonu od Buhova ugljeni sloj i u tonjevini Vucjeg 
polja, koja se uzdize prema vrelu »Ispod klanca« i diljem kosine Buljana 
strane ili neposredno na temeljnom gorju ili je od ovoga odvojen samo slabim 
slojem sivozelena tegla. a i tu ima kao i u Podkraju sjajnog mrkog ugljena. 
Prem je ugljeni sloj opcenito manje cist i manje jak nego li u Podkraja te su 
naslage, koje ga prate uslijed lokalnih razlika u sedimentaciju manje-vise protkj.ne 
pjeskovitim talozinama, ipak je opci petrografski i paleontoloski karakter taloga 
upadno jednak sa razvojem na podkrajskoj strani Tusnice. Ali ne sa/no u zatonu 
od Buhova, nego u Citavoj kotlini duvanjskoj je suglasnost sa kopnenim terci- 
jerom Livanjskog Polja vrlo velika. Montanisticki je vazryi naroCito posve- 
masna analogija medusobnog odnosaja sjajnog u.gljena naprama 
in uljevi torn, odnosno lignitu. .ler, kao i kod Livna' podudara se fauna 
strojnih slojeva lignitskog sloja ravnog polja Duvanjskog sa onom u stropu 
sjajno-ugljenog sloja u zatonu kod Buhova, pa prema tome nema ni tu kao ni 
u Livanjskom Polju paleontoloskog razloga za predpostavku, da tu ima dvo- 
vrsne ugljene slojeve razne starine, vec nasuprot, paleontoloski dokazi govore 
za to, da su sjajni ugljen zatona kod Buhova i muljevito-ligniti£ni ugljen ravnog 
Duvanjskog polja samo raz!i£ne tvorbe jednog te istog sloja. 

Sastavine naslaga duvanjskog ugljenonosnog tercijera u glavnim se tipovim 
posvema slaze sa kamenjem u livanjskoj naslazi. Pretezni lapori u produktiv- 
nom donjem stepenu petrografski su identi5ni sa onima kod Livna. Sto je gore 

20 




282 



1101 



o ovima receno, vrijedi u svakom Obziru i za ove. Ali stalozine slatkovodna 
v apnenca, pjescenjaka i konglo merata obilnije su uklopljene u laporni 
stepen duvanjske kotline. nego li u livanjskoj. Kao a potonjoj kotlini, ne zapre- 
maju ni tamo stalni horizont, nego se prikazuju dijelotn kao slabe lecaste, dijeloin 
kao snazne naslage, koje vecinom znatno ustraju brazdenjem u raznim polozajima 
visine. pri cemu u podnom dijelu prevladavaju vapnenaste uklopine a u partiji 
stropa laporna stepena pjeskovito — konglomeratne. 

Pjescenjaci narocito su rasprostranjeni u blizoj okolini Duvna (Zupanjca), 
te daju izvrsni gradevni materijal gradu. Glavni se kamenolom nalazi sjevero- 
zapadno vise katolicke crkve, gdje je kamen pretezno jednolicno sitnozrnati 
vapnenasti pjescenjak, koji osim zrna vapnenca sadrzaje manje vise obilno crvene 
i zelene grumenove polujaspisa (radiolarita) te ima prilicno mrsavo laporasto ili 
vapneno sedrasto spojivo. Iz debljih se slojeva vadi izvrsni gradevni kamen. 
U ovom pjtscenjaku ima samo sporadicno fosilija, najvise ill jos ima u blizini 
Iaporastih prutica, koje prolaze kroz pjescenjak ili u grublje zrnatim partijama, 
gdje su rascjepne plohe kojiput pokrite limonitizovanim otiscima biljevnih stru- 
kova i listovnih krpa. 

Pjescenjaka iste sastavine ima u manje jakim uklopinama u lapornom ste- 
penu u okolici Duvna opetovano, tako narocito na zapadnom rubu varosi i na 
usponu prema Podgaju. kod Kola, izmedu Blazuja i Eminova sela i izmedu ovoga 
sela i Buhova; snaznije su razviti s obje strane doline Josanice, osobito zapadno 
na silazu Zelenjaka, gdje su ih u svoje doba kopali za gradevni materijal za 
cupriju preko Josanice. Tu su oni u srednjem polozaju gotovo masivni, tako da 
se ovdje mogu lomiti veliki monoliti. Mjestimice, kao na pr. sjeverno kod Emi- 
nova sela slozeni su izmjenicno lavice pjescenjaka sa lavicama mehka, fino 
muljikasta lapora, koje su ispunjene malim bademastim kongerijama, litho- 
glyphima i drugim gastropodima, koji put i biljevnim ostacima, nazalost 
vecinom samo manjkavo sacuvanim. 

Vrijedno je paznje da izmedu pjescenjaka i konglomerata ima samo rijetko 
postepe.nih prelaza, nego se u lapornom stepenu lavice konglomerata samo 
iznimno prikljucuju uz pjescenjake ? te su vecinom neposredno uklopljene u laporne 
slojeve, dokaz, da im se postanje ima pripisati nenadanoj povodnji. Zrna konglo- 
merata su velicinom ko grasak do kolik pjesnica. Tanke uklopine u lapornom 
stepenu, koje- se primjerice nalaze sjeverno i zapadno od Duvna, kod Eminova 
sela, na juznoj strani Qradine (1078/n) i kod gornjih mlinova u dolini Josanice 
i koji proviruju gotovu u obliku hodnika redovito su sitnozrnasti, do£im je glavna 
masa konglomerata u . stropnom stepenu naslage krupnozrnata. Sastavina je 
medutim svuda jednaka: vapneni valjutci su daleko pretezni, dolomit je pod- 
reden a sastavinu, koja nikada ne fali, cini sareno kremenje (polujaspis, roznjak, 
radiolarit, kojiput i bjelutak), koji se prema mnozini. velicini zrna i izhrusenjir 
jako mijenjaju. 

Vec je gore upuceno na rasprostranjenje konglomeratnog stropnog stepena 
u podrucju Duvanjskog Polja. Stepen je u glavnom razvijen u istoj zoni sirine 
kao u zarubi Livanjskog Polja, naime u kraju pred Krugom i Tusnicom planinom 
istocno od podrucja Studbe i Buskog Blata. Na juznoj strani Tusnice priljubise 
se uz istocnu stranu kose Gradca konglomeratne grude isto tako kao na zapadnoj 
mu strani konglomerati ogranka Richie u Buskom Blatu. Take grude leze diskor- 






U7| 



>\\ 



dantno naci laporima kod vrela 2banice, kod Stupanida u kraj inosta na Josanici 
zapadno od Duvna. Znatno, prem ne besprekidno, rasprostranjen je stropni kon- 
glomeratni stepen diljem Suice od njena vrela do ulaza u Duvanjsko Polje, oso- 
bito kod Mokronoga i Luga. Kuk lezi na granici konglomerata, Sarajlije vec 
sasvim na vapnencu, ali sjeveroistocno od sela pojavljuje se jos jedna konglo- 
meratna gruda. Dalje na jugoistoku imade konglomerata tek na rubu polja kod 
Srdana i Mandina sela, gdje se od njega sastoji Mandino brdo (903 m) i susjedne 
glavice te terasa, na kojoj leze kuce Lucica. U najjuznijem odsjeku Duvanjskog 
Polja znatno se rasprostire konglomeratni stepen jos kod Seonice, Stepena i 
Mesihovine, gdje pokriva vecinom direktno eocensko temeljno gorje. 

Fosilije kopnenog tercijera Duvanjskog Polja ogranicuju se, ne obazirud 
se na rijetke iznimke, na produktivni laporni stepen. 

Fauna u blizini ugljena [sloia kojiput je tako nagomilana, da su gdjekoje 
naslage, a osobito mehki lapor, ostancima fosilija posve ispunjene. Nazalost su 
obicno u ovom slucaju ljusture zdrobljene. U tvrdim plo£astim laporima i lapornim 
slatkovodnim vapnencima i alaze se okamine samo pojedince, ali su cesto izvrsno 
sacuvane, sto biva i u mehkim teglima i laporima. Po onom, sto je sabirao 
A. Bittner vec je god. 1880.') opredijelio je M. Neumayr iz stropa lignitnog 
sloja: Congeria sp., Melanopsif tenuiplicata Neum., Melanopsis plicatella Neum., 
Hydrobia indet. (sa 6 jako ispupcanih zavijutaka), Stalioa parvula Neum.. Fossaru- 
lus pullus Brus. 2 ). 

Ove vrsti opcenito su rasprostranjene u kopnenom tercijeru Duvanjskog 
Polja, ali im se na raznim nalazistima pridruzuju jos gdjekoje druge, osobito 
bythinije, hydrobije, neritodonti, planorbe, dalje thalassophili, 
pisidije a prigodice i ostanci riba, o cemu ce se nize dolje poblize navesti. 
Vazno je, da se od karakteristickih vrsta, istaknutih u opisu livanjskog mrko- 
ugljenog sloja, ovdje nalaze: Clivunella Katzeri Kramb.-Gorjan. sp., Congeria 
pernaej vrmis Andr. i male kongerije i.dreissensije skupine Euchroma ili 
Rostriformis, jer su ove osebujne vrsti osobito znafiajne za faunisticko suglasje 
u obje naslage. Potonja vrst voli nesto pjeskovitu blizinu ugljena sloja te je 
osobito rasprostranjena sjeverno od Eminova sela, diljem Buljane na mjestima, 
gdje ugljen proviruje; Congeria pernatformis i Clivunella Katzeri pojavljuju se 
nasuprot tek u manjoj ili veto) visini nad ugljenim slojem, pretezno u tvrdim 
ploCastim vapnenim laporima i to Clivunella, kako se fiini, samo u redovima i 
relativno rijetko, Congeria pernaeformis doduse ne bas mnogobrojno, ali posvuda. 
Najobilnija nalazista obih vrsta te i ostalih okamina, osobito biljevnih otisaka, 
nalazi se na kosinama doline Josanice izmedu VedaSidkog mlina i vrela Ostrosca. 

Fosilna flora kopnenog tercijera duvanjskog^ jos nije temeljito iscrp- 
Ijena, ali dosadanji nalazi pokazuju jasno, da- su tu sdruzene vrsti, koje upuduju 
na oligocenu starinu. H. Engelhardt opredijelio je slijedece vrsti: Sabal hae- 
ringiana Ung., Myrica hakeaefolia Ung., Myr. laevigata Heer., Quercus neriifolia 
Al. Br., Qu. elaena Ung. Qu. lonchitis Ung., Cinnamomum Scheuchzeri Heer., 
Cinn. lanceolatum Ung., Sapotacites minor Ett., Leguminosites subtilis Heer., Cela- 
strus sp. 

•>) Grundlinien etc. I. c. str. 300 si. 

') Ovdje navodi Neumayr kao nalaziSte »Seonicu kod 2upanjca na Neretvi«, sto je svakako 
geosraiska omaSka. 

20* 



_'S4 



[18] 



Prvi spomenuti ostanak paome je krasno sa&ivani lepezasti list Jedne 
vrsti, koja se vec u eocenu pojavljuje te je osobito u oligocenu do srednjeg 
miocena daleko rasprostranjena 1 )- I u laporima Monte Promina u Dalmaeiji nalaze 
se slicne forme, sto je vazno za gore spomenuto opredijeljenje starine obih 
naslaga. 

Isto vrijedi i za mala, najvise 1 cm duga i 4 mm siroka tjelesca, vecinoin 
jajolika i tmima providena, koja su valjda identicna sa okaminama, iz donjeg 
odsjeka mrkog ugljenog sloja u Sinju, sto ill je F. v. Kerner pod imenom 
Ceratophyllum sinjanum opisao i za koje drzi, da su plod ili sjemenke jedne 
vrsti Ceratophyllum "-). 

Istina je, da ova tjelesca imadu upadnu slicnost sa sjeinenom od Cerato- 
phyllum, ali kojiput su tako sacuvani, da bi se moglo prije pomisljati na zivo- 
tinjske tvorevine, mozda ljuske od jaja ili slicno. Valjati ce sabirati obilniji mate- 
rijal i sravnjivati ga, da se sigurno ustanovi za sada jos zagonetna pripadnost 
ovih tjelesca. Svakako ostaje obilna pojava ovih fosilija kod Sinja i kod IDuvna 
vazna, jer moze postati odluenom za paralelizovanje starine obih naslaga, odnosno 
citavog takozvanog dalmatinskog neogena sa bosansko-hercegovackim oligomio- 
cenom. 

Cini se, da su prilike, u kojima se ugljen nalazi u Duvanjskom Polju, povolj- 
nije i suvislije, nego li u livanjskom. Ne ticuci u opcu analogiju, ima prirodno 
u razvoju pojedinih ugljenih slojeva nekih razlika, koje su ali razmjerno neznatne, 
kako ce se razabrati, promatrajuci slijedeca mjesta, na kojima ugljen proviruje. 

U zatonu Buhova nalaze se najzapadnija taka mjesta, gdje se vec vise 
godina s prekidanjem kopa ugljen, u Vucjem Polju od prilike 95U m nad 
morskom razinom, dakle priblizno onako kao i s onu stranu Tusnice u zatonu 
od Podkraja. 

Vucjim se Poljem zove od prilike tredinu ce'tvorna kilometra velika kotlina 
vrela Josanice, koja je nastala na sastavu tocila vrela Ispod Klanjca, Qroznice, 
Hajduckog vrela i torenta "Subulje drage te ju prema istoku zatvara preko 
1000 m visoka kosa Qradca i Liskovca. Ova oba brda pripadaju humovitom 
podrucju duvanjskog kopnenog tercijera, koji na Zelenjaku dosize do visine od 
1101 m i koji se nad razinom polja izdize okruglo za 250 m te n neku ruku u 
stisnutijoj formi odgovara ugljenonosnom terenu, koji se s onu stranu Tusnice u 
livanjskoj kotlini penje od Studbe u zaton kod Podkraja. Kao u onom, valja i u 
ovom visokom duvanjskom odsjeku kopnenog tercijera teoretski predmnijevati, 
da ce se, ako u njem imade ugljena, ovaj prikazati kao posredujuci clan, odnosno 
kao posredni stepen izmedu sjajnog ugljena uzdignutog i boranog odjela tusnickog 
i buljanskog i lignita ravnoga polja. 1 tu i tamo moci ce se ovo pitanje samo buse- 
njem u dubini rijesiti. 

U Vucjem polju, u najistocnijoj jami izmedu Ostrosca i Hajduckog vrela imao 
je ugljeni sloj, koji tu upada sa 22° prema 5 h , slijedeci^niz naslaga: 

1. Skoro neposredno na krednom vapnencu, odvojen od njega samo nedo- 
voljno razgaljenim, kako se cini slabo debelim slojem zelenosivog tegla, lezi 
2'3/w debeli ugljeni sloj, koji se sastoji, iduci odozdo gore od 20cm ugljena 



') Vidi slikii u Engelhar'dta (Glasnik 1913.) i » Vodi mineroIosko-Keol.-paleont. zbirke 
zem. muzeia (plasnik 1914. sir. 270.). 

») Vidi Jahrbiicli d. eeolofi. Reiclisanstalt. Wien, 55. sv.. 19D5., sir. 594. i tab. XV., si. 1. 



[91 



285 



Skriljcvca protkana ugljenira sloj&idima, 40cm Cista sjajna ugljena, 90 em bitu- 
minoznog lapora i ugljenog skriljavca, 80cm skriljavog sjajnog ugljena, 

2. nad time slijedi 60 cm debela lavica slvozutog plocastog vapnenog lapora. 
knji trosenjem postaje smedast. koji uz.gore spomenuta. plodovima ceratophylltim-a 
slienih tjelesaca i strukova od Cyprites sadrzaje poglavito pisidije. 

3. Nad ovim 2 m sivog lapora, slojimice ispunjena vecinom zdrobljenim, 
ali djelomice i dosta dobro sa£uvanim okominama, narocito Melanopsis ienuiplicata 
Neum. sa grlom, istegnutim u dosta dugu zlijeb, uzduzno rebrastu kao i Mel. 
brachyptycha Neum, a!i vitkijega oblika: Neritodonta sp., i to bar dvije vrsti, 
jedna.veca sa plocasto rasirenim unutrasnjim usnim obodom i crvenosmedim 
cik-caknim crtezem; Planorbis cf. Pulici Brus. i jedna velika vrst sa krasnim 
spiralnim prugama, Bythinia sp. i dr. te mala Congeria aft". Jadrovi Brus. 

4. 2'5m sivomodrih, zuto trosecih se, tankoskriljavih, ilovastih lapora kroz 
koje prolazi 20 cm debela lavica tvrdeg bituminoznog laporastog slatkovodnog 
vapnenca, koji je u svjezem stanju crnkast, izvjetren smed te se cijepa plocasto 
a ima rastrkanih obilnih okamina i zdrobljenih ljuStura, medu njima: Melanopsis 
tenuiplicata, Pisidia i sjemenki sliSna zrna (Ceratop/iyllum?) kao u 2. sloju. 

5. Profil zavrsavaju u pocetku mehki, podalje zilavi, zvucni lapori, koji u 
svojim visim polozajima imadu Congeria' pernaeformis And. i pojedince Clivunella 
Kqtzeri kao i lisca od dikotiledona. 

Ovaj se profil samo neznatno mijem'a u drugim, navi^e i sjevernije lezedim 
povr§nim rupama VuCjega Polja a mijenja se samo debljina i rascljanjivanje 
sarnog ugljenog sloja, koji primjerice u najzapadnijoj rupi. pokazuje dvije lavice 
sjajna ugljena razdijeljena sa preko 1 in debelim ugljenim prugama protkanim 
ugljenim skriljavcem, od kojih je_donja 60 a gornja 40 cm jaka. Ona prelazi u 
skriljasti pruticasti ugljen, pokrit snaznom laporastovapnenom plocom, u kojoj 
ima istih okamina kao i u gornjem sloju 3, samo sto plan or bi skoro posve 
nestaju a kongerije su cesce. Citava je debljina ugljena sloja 2'8m. Upada pod 
24" prema jugoistoku, jer sjeverna granica temeljnog gorja Vucijeg Polja tece 
sjeveroistocno a kopneni se tercijer u svom brazdenju posve prilagoduje ovom 
orisu. 

Kopao se posvuda samo kompaktniji sjajni ugljen te se je pri torn silazilo 
5 — 8m u dubinu a ako je onda otkapanje postalo tegobnim, ostavljale bi se 
rupe te bi se zapocelo iznova s povrsine kopati na drugom mjestu. Kasnije 
se. otkopavali i stupovi, koji bi ostali izmedu prvih jama. Na ovaj su nacin 
samostalni radnici dugo godina vadili ugljen, a to je posjije uredeno pobudom 
• erara; ali danas jedva da 6e se u Vucijem Polju povrsnim kopanjem mnogo 
postizavati a kopanje duboke rupe imati ce valjda-poteskoca uslijed vodenih 
prilika. 

Slicne prilike kao u- VuCijem Polju postoje dalje na istok diljem strmine 
krednog temeljnog gorja Buljana strane kod Buhova i Eminova Sela. 
gdje su vec prije koju godinu samostalni kopafii vadili na otvorene jame ugljen, 
sto bi provirivao i gdje je u novije doba, da se Duvno i okolica sigurnije 
obskrbi ugljenom, erar uredio male nadpovrsne rovove. Debljina ugljena. sloja 
sastoji se popreko 2 m, prema kraju, gdje proviruje, postaje tanjim a na upa- 
danju odebljava ,do preko 3 m. I Clanovi sloja te odnosaji ugljena i posrednih 
slojeva su promjenljivi, tako da jedva Sedan profil sloja posve nalici drugomu. 



286 \20\ 

Ali svuda una u dubljim lavicama Ijepseg i kompaktnijeg sjajnog ugljeiia, uega 
li u gornjim, gdje je ugljen ne samo obicno rastrosen, nego po sebi necist i 
skriljav. Slojevi, koji prate iigljeni sloj; opcenito vise su oskudni fos-ilijama. ncgo 
li u Vucijem Polju, ali se i tu najcesce pojavljuju Melanopsis tcnuiplkata Neum. 
planorbi, pisidije i plodovima od Ceratophyllum slicna tjelesca. 

U raznim nadpovrsiiim jamama kod Buhova i Eminova Sela moze se pro- 
mjenljivost razvoja ugljeiia sloja vrlo jasno opazati. Tako je priinjerice u jednoj 
napustenoj jami blizu glavne skupine kuca kod Buhova 2'65 debeo te ima odozdo 
iduii gore ove clanove: 

Ugljen . . 115cm, 

svjetlosivi lapor 12 cm, 

ugljen . ' 15cm, 

lapor protkan ugljenim prutama . -. . . . 25cm, 

ugljen protkan ilovastom prugom .... 50cm, 

crni ugljeni skriljavac . 10 cm, 

ugljen 10 cm. 

tvrdi sivi lapor 8 cm, 

ugljen 20cm. 

•Gore ilovasto rastro§en lapor sve do busa. 

Na drugom u smjeru brazdenja oko 400 m udaljenom mjestu Citava je deb- 
ljina ugljena sloja 299 m a clanovi su slijedeci: dolje 50cm skriljasti necisti ugljen 
nad njim 60 cm kompaktna ugljena, 30 cm cvrsti sivozuti lapor, 80 cm lijepa 
ugljena, protkana tankom lapornom plocom a onda sve do ledine skriljavi, ras- 
troseni ugljen. 

Blize Eminovu selu u otvorenoj jami, iz koje se u zadnje vrijeme vadio ugljen, 
sloj je 3'25m debeo. Njegova se donja partija sastoji od 20 cm debele lavice 
necista, skriljasta ugljena, pokrita 25 cm debelom lapornom plocom. Onda slijedi 
50cm debela lavica cista uglj ena, koja je odvojena poprecno 30cm debelim, 
valovitim laporastim slojem od 90cm debelog sloja cistog ugljena. Samo u 
ovim se lavicama kopa ugljen, jer je sva gornja partija sloja, debela 110 cm, tako 
jako protkana i prorasla jalovinom, da se ne isplatiuje razlu£ivanje ugljena. AJi 
kopajuci od povrsine, valja ovaj necisti dio sloja otkopati, dok se dode do ugljena, 
koji je vrijedan da se vadi, uslijed cega su ne samo radni troskovi skuplji, nego, 
po§to se debljina otkopa sto dublje to vise povecava, postaje do skoro nemogucim 
vaditi ugljen nadpovrsnim jamama. Svijet si doduse pomaze na taj nacin, da 
jame rasporeduje prema strujanju, ali to riije za dugo probitacno. A posto konfi- 
guracija tla isklju£uje gradu stolne, valjati ce, ako se bude htjelo i dalje kopati 
ugljen u zatonu kod Buhova, preci na gradnju duboke vertikalne rupe. 

1 ugljen iz Vucijeg Polja kao i onaj iz Buhova i Eminova Sela je pretezno 
sjajni mrki ugljen crnosmede do kadifasto-crne boje a osobito na poprjecnom 
razlomu zivahna sjaja. On je dijelom kompaktan, ljusturasta loma, dijelom plocast 
do Skriljav i priliino se ravno cijepa. Ovi potonji slojevi cesto imadu izgled kao 
smola^crn ili pokazuju strukturu drva te prelaze u lignit. Sve ove vrsti ugljena 
boje hladnu kalijevu luzinu brzo tamnosmede, one ne peku, nego zaostavljaju, 
kad sagore, ostatak sli£an krupici. O ostaloj im sastavini daju slijedeie tehtiifike 
analize razjasnjenja: 



|21] • 287 

a) b) a d) c) 

liigroskop. voda .... !0"97 r M-40% I3'10V« 20-97% 

pepeo 14'91% 1675V, 14-10% 12-60% 14-14% 

vas sumpor « 3"86% 4-08% 3-99% 

gorivi sumpor 2*50% 2-96% 2"62% 

ogrijevna vrijednost . . . 4122 kal. 4706 kal. 4312 kal. 4060 kal. 3988 kal. 

Prva tri pokusa (a, b i c) su iz Vuiijeg Polja, cetvrti (d) iz Eminova Sela, 
peti (e) iz novog nadzemnog kopalista kod Bull ova. a) i b) odnose se na isti 
ugljen iz jedne prije godine 1905. postojece jame ali je pokus b), prije nego se 
ustanovio pepeo, susen kod 100" C. Pokus c) je iz jame obradene god. 1912. 

Kako se iz ovoga razabire sjajni ugljen duvanjski po kvaliteti prilicno je 
slabiji od onog iz Podkraja, jer osim sto ima manju ogrijevnu snagu sadrzaje 
vise skodljiva sumpora. Unatoc tomu je to sredn je-dobr i mrki ugljen, koji 
od prilike nali£i banjaluckom ugljenu. 

Sva druga mjesta, gdje ugljeni sloj izmilja na povrsinu, nalaze se u ravnom 
polju, gdje se na nekim mjestima takoder nadpovrsno kopa. Tu se radi svuda 
o slabijem, vecinom plocastom do skriljastom lignitnom ili muljevitom zagasitom 
mrkom ugljenu, koji se ali pO svojoj ogrijevnoj vrijednosti vecmom ne razlikuje 
bitno od sjajnog ugljena. 

Kod Vidasica, istoSno od Duvna, blizu istocnog ruba polja i to odmah 
juzno tik sela na raskrscu Sitino pojilo proviruje ugljen i malom gradom 
razgaljena je pod kvarternim sljunkom ravnine polja od prilike 30 cm debela 
ugljena lavica, pod kojom ima ilavasto rastrosenog zutog lapora te je mozda 
ostanak velikog ugljenog sloja, komu je gornji dio raznesen. Do u dubinu od 1 m 
nije se tu navodno nalazila druga ugljena lavica. Nagnuce je plosnato prema 
sjevero-istoku, dakle prema rubnom Ioinu temeljnog gorja. Ugljen je prugasti 
muljeviti ugljen, smede boje kao kava i tamne crte. Za pokus se njim lozilo u 
Vidasicu, ali se radi ljuta dima, koji se razvijao, odustalo od toga. 

U prosjeku Sujice, zapadno od Srdana na takozvanom Bijelom brijegu 
proviruje snazan sloj. Sujica, o kojoj se misli, da je nastavak potoka Malica, od 
cijeg je ponora na jugozapadnom rubu Kupreskog Polja jedva 2 km udaljena te 
kao prilicna rjecica provaljuje iz kraske pecine, ulazi kod Mokronoga u ravno 
Duvanjsko Polje, kojim se u bezbrojnim vijugama, opce/iito pravcem juznim, 
vijuga do njegove sredine te onda okrece na zapad i kod : Kovaca, jugozapadno 
od Duvna, nestaje u jednom ponoru. Kod Bijelog brijega, gdje izmedu visih 
odsjeka polja Prosine ili Velike Iivade i Jabuke, Sujica cmi prema zapadu okre- 
nuti bok, vidi se za niske vode u koritu rijeke ugljeni slofj u povecem prostoru 
otvoreni Na desnoj (sjevernoj obali) zaprema kopneni tercijer skoro citavu kosinu 
doline, na lijevoj (juznoj) obali pokriven je 4 m debeJim diluvijalnim tvorbama, 
koje se sastoje od ilovace i pijeska. Ugljeni sloj, koji upada prema jugoistoku 
pod kutom od 20° pokazuje na doseznim dijelovima ove clanove: dolje slaba 
ugljena lavica; pod kojom navodno lezi Cvrsti, pjeskoviti slatkovodni vapnenac, 
koji se moze samo kopanjem razgaliti kada potok posve osusi. Nad ugljenom 
slijedi sivi mehki lapor od 40 cm, onda ugljena lavica od 50 cm debl|ine, 30 cm 
mehka modrosiva lapora sa uklopinama od tvrdih, vapnenastih, crvenosmede 
rastrosivih gomolja, nad ovima treca, 60 cm debela ugljena lavica iznad koje sli- 
jede modrosivi pjescani lapori.kao zavrsetak tercijarnog profila. Ovi imadu uz 






2F8 [22] 

pougljenjene biijevnc ostanke samo mala okaniina. Koniadic" puta niz vodu, u 
takozvanom B aketi n o v c u. bolje se razabiru na desnoj obali Sujiee donje naslagc 
ugljena sloja, razgaljena tu u debljini od 80 cm. Sastoje sc tu takoder nd 1 do 1*5 m 
modro-sivog, mehkog a nad njim od 2 do 3 m debelog niza bolje slozenog. tvrdej;. 
smedezuto trose£eg se lapora, koji ima samo malo okamina te se time razlikuju 
od mehkog lapora neposredno nad ugljenim slojem, koji obiluje mnogini, na 
zalost vecinom smrskanim ljusturama skoljka. Pretezne su Planorbe i to oso- 
bito malena. glatka vrst, valjda Planorbis Pulici Brus. i jedna vrst, koja je po 
velicini jednaka PI. cornu Bg. te se odlikuje spiralnim pruianjem osobito s donje 
strane jako izrazenim; dalje ima Melanopsis tenuiplicata Neum.. Bytliinia tenta- 
culata L. sa svojim poklopcicima, Bythinella sp., Hydrobia sp. i dr. Ova je 
faunula identicna sa onom u stropu sjajnog ugljenog sloja u 
Vufiijem polju (v. gore) i po tome nema ni tu paleontoloskog razloga za mni- 
jenje, da su oba ugljena sloja razlicite starosti. 

1 ugljen iz Bijeloga brijega i iz Baketinovca je lignitieni muljeviti mrki 
ugljen, kavenosmede boje sa tamnijim Ijagama i lirdasto zutim zilama i pjegama. 
U Bijelom brijegu ima vecinom strukturu drva te je u sve tri lavice skoro cist; 
u Baketinovcu ima samo mjestimice drvenu strukturu, vi§e je muljikasta a djelo- 
mice jako ojalovljen pun ulomaka od puzevih ljustura, Melanopsida i Planorba, 
ali u drugu ruku opet protkan je kolik prst debelim slojfiiCima sjajna ugljena. Oba 
nalazista pokazuju, kako je promjenljiva i nejednaka sastavina ugljena sloja vec 
u malenim udaljenostima. U Baketinovcu vade seljaci ugljen samo prigodice za 
slucajnu potrebu, u Bijelom Brijegu kopao je erar pred nekoliko godina svaku 
jesen (od augusta do oktobra), kada Sujica u ovom dijelu doline nebi imala vode, 
da ugljenom obskrbi Duvno. Onda se ugljen davao narodu za vrlo jeftinu cijenu 
(60 h po q) te se mnogo sta poduzelo, da se lozenje ugljenom u ovom drvom 
oskudnom kraskom kraju sto vise uobicaji. Uspjeh medutim zaostao je za o5e- 
kivanjima a upotreba ugljena, osim u gradu Duvnu, nije se u onom kraju znatno 
podigla. Glavni je navodno razlog tomu taj, da seljaci na ugljenu ne mogu ni 
kruh peci ni meso susiti i kaditi te su, kada vec moraju za ove svrlie dobavljati 
drva, rade sasvim odustali od lozenja ugljenom. 

Nekoliko kilometara dalje na jugoistok i blize istocnom rubu polja nalazi se- 
u Ledinama, juzno od Mandina Sela, na mjestu zvanom Grloce, opet 
otvoreni sloj mrka ugljena. Sloj, koji je u susjednoj jaruzi samo nepotpuno provi 
rivao, otvoren je bolje malenom gradom. Nalazi se neposredno pod 40 cm debelim 
slojem zemlje te se, slabo prema sjeveroistoku nagnut, splosnjava pod konglo- 
meratima strme njive. Konglomerati zauzimlju u Mandinu selu naprama lapomom 
ugljenonosnom slojnom stepenu isti stratigrafski polozaj. kao na pr. konglome- 
rati u Mokronogama naprama produktivnom lapomom sloju u zatonu od Buliova 
te im naliCe i petrografski. Ugljeni sloj razgaljen je kod Grloca samo u debljini 
od 80 cm, ali se jos oko 40 cm nastavlja u dubini; pod njim se navodno nalazi 
druga lavica. Ugljen je kao u Bijelom brijegu muljasto-ligniti£an, ali kompaktniji 
a posto redomice ukljucuje obilne slojcide sjajna ugljena, izgleda djelomice pru- 
gast. On se djelomice ravnoplosno cijepa, ima tamni smedecrnicrtez, masna 
je opipa a kada se crta i tare postaje sjajan. Lahko se daje strug'ati nozem a 
ostrugana su mjesta zivahna masna sjaja. Cini se, da ugljen sadrzaje mnogo 
bi'umena, sto bi mozda pogodovalo tehnickom iskoriscavanju. U vecoj se mjeri 
ugljen u Grlocu nije vadio. 






[23] 



2S9 



Dalje na jug, blizu Kongori, vadio se i vadi se }oi uvrlicn siic-na izgleda. 
ali takoder samo u skromnim kolicinama. a osobito u ritu Cavarinama, sje- 
verno od strmine brda Liba (1023 m). Ovdje tvori Duvanjsko Polje izmedu Kon- 
gore i Lipe zaton, koji predstavlja grohotiste, protkano obilnim jarugama. Ove 
jaruge Cesto mijenjaju svoj pravac te razgaljuju cas ovdje cas ondje plitko pod 
busom lezeci ugljeni sloj. Seljaci iz okolice upotrebljuju zgodna nijesta te tu vade 
bez velike muke ugljen za kucnu porabu. Veca. ali vec raznesena grada nalazi 
se zapadno od mjesta, gdje je prije bio mlin, druga, gdje se ocevidno jos nedavno 
vadio ugljen, je kraj puta. koji ide iz Brisnika u Lipu. Ugljeni sloj, nad kojim 
leze tegli, protkani cas sivim, Cas hrdasto smedim prutama ili je* dijelom pokrit 
•neposredno valjutcima- i zemljom, stanjuje sa, kao i u Qrlocu, vrlo polahko prema 
sjeveroistoku. Razgaljen je u debljini od 60—80 cm, ali se cini, da je" znatno 
deblji. U njemu je ugljen vise lignitican, nego li muljikav te ie cesto protkan obilnim 
slojcicima sjajna ugljena te je, kako ce pokazati nize priopcena analiza, vrlo 
dobre kakvoce. 

Najjuznije u Duvanjskom Polju proviruje ugljen na istocnom rubu najjuznijeg 
obronka kod Seonice i Sepura*" blizu sastava Studenog potoka i potoka Drine. 
Tu izilaze na dan diljem temeljnog gorja zuti plocasti lapori, pod kojima u zljije- 
bovinia potoka na dva mjesta proviruje ugljeni sloj, pracen od nesto pjeskovitili, 
mehkih, sivih, smede rastrosenih lapora. Otvoren je samo oko pola metra te 
ima ne£ist, skriljav, ligniti5an ugljen od prilike slicne kakvoce, kao na gore opi- 
sanom mjestu u Batinovcu kod Suice. 

I na drugim mjestima, blize prema Crvenici i Stepenu, opaza se, da imade 
ugljena. Lapori stropa mjestimice puni su dijelom dobro sacuvanili okamina. 
Odavle bez sumnje potjecu gore spomenute fosilije, sto ih je sabrao A. Bittner 
a opisao M. Neumayr. Bittner 1 ) navodi medu njima i Euchilus elongatus 
Neum., sto ga Neumayr ali spominje samo iz Avtovca. Najcesce su Melanopsis 
tenuiplicata, Mel. plicatella, Bythinia sp., malene hydrobije i kongerije. Sta- 
noviti slojevi skriljavo stisnutih lapora, sadrzavaju ne samo iste okamine, nego 
se ni u petrografskom vidu ne daju razlikovati od onih u stropu sjajnog ugljenog 
sloja u Vucijem Polju. Sve dakle prilike govore u prilog tomu, da ni ovdje 
ni igdje drugdje u Duvanjskom i Livanjskom Polju, izmedu sjajno-ugljenog sloja 
uzdignutog i boranog rubnog podruSja Tusnice i muljikjvo ligniticnih slojeva u 
ravnini polja nema razlike u starosti, nego samo razlike u tvorbi, 
odnosno u pougljenjivanju. 

KakvoCa lignito-muljikavili ugljenova Wivanjskog Polja prema 
dosadanjim tehnickim analizama je prilicno promjenlji^a. Tako su analize: a) 
ugljena iz Vidasica, b) ugljena iz nadpovrsnih jama ria Bijelom Brijegu i c) 
ugljena iz Cavarina kod Kongore dale slijedeci rezultat: 

a) 
Higroskopska voda . . . 20 - 34% 

Pepeo 20-99% 

Ukupni sumpor .... 3 - 80% 
Qorivi sumpor . . . . . 2-12% 
Ogrijevna vrijednost . . 2808 kal. 



b) 


c) 


20-807,, ■ 


19-56% 


16-50% 


9-10% 


3-12% 


0-69% 


1-56% 


0-39% 


3050 kal. 


4632 kal. 



') Grundlinieii itd. str- 258. 



_ ,r 'n [24] 

Posto su svi pokusni koinadi duljc odlc/.ali te sn se, kakosecini, na zraku 
osusili a usprkos tomu imadu ipak oko 20"/,, vlage, biti 6e sadr/.aj vode u svjeze 
iskopana ugljena mnogo veci, cime se ne samo snizuje ogrijevna vrijednost, 
nego se i tezina suvise povistije. radi cega se preporucuje, da ugljen prije upo- 
rabe odlezi i osusi. Dok se ugljen samo vadi na male povrsne rupe samo radi 
nabave ugljena za kucni ugrijev, moglo bi se to lahko udesiti prema mjesnim 
prilikima, jer se ugljen kopa vecinom Ijeti. a zimi. gdje djelomicne poplave polja 
i onako otescavaju promet, obustavlja se kopanje. Za poduzece, zasnovano u 
velikom, uaravski ove prilike ne dolaze u obzir. 

Iz analiza* se razabire, da kod skoro jednakve sadrzine vode, ogrijevna 
vrijednost ugljena ovisi o sadrzini pepela: cim je vise pepela, tim je manja ogri- 
jevna vrijednost. Osobito zacudna je neobicno mala zadrzina sumpora u 
analizi c) ugljena iz Kongore, sto ju je gosp. povjerenik Stefko izveo. Po ovoj 
analizi ima ovaj ugljen istu ogrijevnu vrijednost kao bolje vrsti sjajna ugljena u 
zatonu od Buhova, ali sadrzaje samo maleni dio skodljiva sumpora. Ali i obje 
druge analize ugljena a) iz Vidasica i b) sa Bijelog Brijega, pokazuju, makar im 
je znatno velik sadrzaj pepela, relativno manji sadrzaj sumpora, negoli sjajni 
ugljen iz Buhova. 

Iz toga, £ini se, proizlazi, da je sumpor u ligniticko-muljevitom ugljenu 
vezan vise na organsku substanciju, nego li na mineralne sastavine pepela, kako 
je to uopce obicno kod ugljena, koji obiluje bitumenom. 

Svi ovi podatci o kemicnoj sastavini i kaloricnoj kvaliteti ligniticnog ugljena 
cine prilicno vjerojatnim, da ce buduci ugljeni rudokop u podru5ju Duvna rade 
dati prednost juznom dijelu ravnoga polja, osobito okolini Kongore, nego li zatonu 
kod Buhova. 

5. Ro§ko Polje. 

Zapadiio i jugozapadno od najjuznijeg ogranka Duvanjskog Polja utonula 
su blizu hercegovaike granice, ali jos na bosanskom tlu, u kraski kraj tri po- 
manja pol ; a, od kojih oba istocnija imadu tercijarnih kopnenih tvorevina, u kojima 
se nalazi ugljen. 

Sjevernije od obaju, Rosko Polje, usjelo se izmedu Midene planine (1221 m) 
na sjeveru i Mosnjace (1190m) na jugu. Pocinje zapadno od Mesihovine na 
klancu Usice u dolini potoka Vojkovica te se "stere na zapad do sela Rosko polje 
i Krnina. Na istocnoj strani glavice Straznice (988 m) stere se prema sjeveru 
izmedu Hambara i Radosa»ogranak prema Purkicima, uslijed cesa dobiva polje 
nepravilni trouglati oblik sa jako krpastim orisom. Najveca mu duljina pravcem 
od istoka k zapadu iznosi skoro 9 km, najveca juzno-sjeverna sirina 2 6km; u 
istocnom ogranku kod Vojkovica siroko je ali samo 3 -400 m a u glavnom odsjeku 
na sredini jedva I km, tako da mu povrsina ne zaprema vise od ogruglo 6km*. 
Ovaj prostor zapremaju u glavnom sivi la port i svjetlosivi ili zuti laporasti. 
sedrasti slatkovodni vapnenci, koji leze neposredno na vapnenom temeljnom 
gorju, koje vecinom pripada kredi te ga opet na istocnom rubu doline Vojkovida 
kod Mesihovine i na juznom rubu na podnozju Zavelica (1346 m) kod Krnina 
pokrivaju konglomerati, koji se lahko raspadaju u grohot. Ovi konglomerati, 
kojima smo znacenje protumacili opisujuci Duvanjsko Polje, prosiruju se kao 
talozine rijecnih tokova, koji teku srednjotercijarnoj jezerskoj kotlini Roskog 






I. 'SI 



* 



-'91 



' 



Polja i neposrednn transgredirajnci nacl tenieljiiini vapnenim gorjem i to koji put 
Samo kao tanki, cesto probiti pokrovac, uslijed cesa je vanredno tesko ili nemoguce 
obje kartografski razlucivati. Ove konglomeratne grude iniadu naravski vrlo 
promjenljiv polozaj, a samo dublje suvisle i vecJnom i holje naslagane partije 
prikljucuju se uz lapore i slatkovodne vapnence, koji zapremaju ravninu polja u 
suglasnoj naslagi. Ne obaziruci se na mnoga Iokalna poremecenja, nagnute su 
ove opcenito jednostrano prema jugu. 

U Roskom Polju poznato je za sada samo.ida ugljena ima u istocnom 
ogranku kod Vojkovica. Ugljen proviruje u juznoj strmoj obali potocnog klanca, 
oko 800 koracaja vi§e sela. U tamosnjem profilu Iezi na temeljnom gorju niz 
naslaga modrosivili do tamnosivih, dijelom mehkih, dijelom tvrdib, nesto pjeskovitih 
lapora, koji upadaju prema jugu a u gornjem im je dijelu uklopljena pruga crno- 
mrkog do cruog ugljenog skriljavca. Debljina tamnih lapora, otvorena nad dnom 
potoka, iznosi od prilike 10 m; ugljena pruga vidi se da je cesto zdrobljena i sastoji 
se uslijed toga prirodno od nekoliko pruzenih leca, kojima najveCa debljina dosize 
jedva 1 m. Ovaj ugljeni skriljavac sadrzaje u nepravilnom rasporedu plosnato 
lecaste, koji put zavojite, rijetko od. 5 cm deblje slojcice mrka ugljena, na komji 
se djelomice razaznaje drvena struktura te je smede do tamno kadifasto-crne 
boje, zagasita do zivahna sjaja. Suvisle ugljene Iavice nema na mjestu, o kojem 
govorimo, te bi se kopanjem jedva moglo na ovom mjestu razgaliti. U prakticnom 
vidu imalo bi samo neko znamenovanje, da se nade dalje na zapadu ugljeni sloj, 
koji bi- bio vrijedan da se iskoriscuje. 

U recenom sloju od Vojkovica tamnosivi lapori, koji prate jako ojalovljeli 
ugljeni sloj, puni su pougljenjenih biljevnih krpa i sadrzavaju i zivotinjske ostanke, 
koje su u redovima u velikoj mnozini naslagani ali na zalost veiinom zdrobljeni 
te se dadu jedva opredijeliti. U podnici ugljena sloja lapori su vise bitumi- 
nozni, crnosivi, pjeskoviti, obiluju pougljenjenim biljevnim ostacima, ali imadu 
naanje zivotinjskih ostanaka, medu njima Melanopsis cf. tenuiplicata Neum. i 
Hydrobia sp. U stropu ugljeaa sloja su lapori, koji su takoder ugljenim sloj- 
cicima i gnijezdima protkani te imadu mnoga sjemenja od Chara, opcenito svjet- 
lije sivi te su ispunjeni u prugama ili Ijagama drobljevinom od ljustina smrv- 
Ijenih okamina. Medu najobicnije ide jedna vrlo tankoljusturasta Congeria do 1 cm 
visoka sa hrpticom iz rodbine Cong, eocaenica Mun.-CS. te jedna samo 2— A mm 
velika, takoder tanko ljusturasta vrst sedefasta sjaja iz grupe Mytiliformes, sli£na 
Cong, aquitanica Andr., onda malena Dreissensiomya, jedan srednje veliki, pri- 
licno jako ispupdani Pisidium, nadalje Melanopsis tenuiplicata Neum., Melanopsis sp. 
vise zdepnast sa brojnim zavojima, nego li u prve i Melanopsis sp. sa naborima 
na svu kao u Mel. Hranilovici Brus.; dalje Fossarulus bulici Brus-, koji se slaze 
sa tipom iz Avtovca, ali uz to i forme, koji u *neku ruku predstavljaju pre- 
laze k Fossar. pullus Brus., Bythinia cf. tentaculata Lin., Bythinella cf. pachychila 
Brus. i dr. Usprkos nesigurnosti determinacija slaze se ova faunula na 
zamjerni nacin sa onom u stropu ugljenog sloja u polju kod Duvna. 

Nad bituminoznim, sivim laporima, koji imadu ugljena, leze zuckasto-bijeJi, 
mehki, nerazgovjetno naslagani slatkovodni lapori i.slatkovodni vapnenci. 
Ovo kamenje, u naroda zvano miljevina, upotrebljava se za razne klesarske 
radnje, a u naroda tamosnjeg kraja vlada pametni obicaj, da sirovo grumenje 
ili ploce ostave preko zime da pomrzne, prije nego li ce ga obradivati. U pro- 



••''-' I [26 1 

filii kod Vojkovica imade u slatkovodm'm llaporima sanio malo okaraina, naru- 
eito Congeria, Melanopsis sp.. Bythinella sp. i dr. na zalost samo u kamenim 
srcjma ili stipljim otiscima, koji se ne dadu determinirati. U proSirenorn polju. 
gdje lapori i slatkovodni vapnenci zapremaju znatne dijelove povrsine i gdje na 
rubovima polja, osobito na juznom sizu daleko u visinu. takuder oskudijevaju 
okaminama, koje su sanio slabo sacuvane i to osobito Congeria i biljevni ostanci. 

6. Zagorje. 

Usedlinu izmedu kosa Mosnjace i Zavelima i Rosnjace, koje su sagradenc 
Od krednili vapneiiaca na jugu Roskog Polja, zapremaju kong lorn era ti, koji 
se protezu preko Qradine, gdje temeljno gorje ispod njega opetovano proviruje 
i preko Zagorja. Oko Zagorja tvori tlo jednu okruglo 200 m dublje pod Roskim 
Poljem lezecu. nepravilno poravnanu stepenicu, u kojoj se nalazi niz plosnato- 
zdjelastih udubina, gdje se pod konglomeratnim pokrovom mjestimice nalaze 
lapori i slatkovodni vapnenci iste sastavine kao u Roskom Polju. Nije poznato 
imali u Zagorju ugljena. 

7. Vir-Polje. 

Prema jugu od Zagorja uzdize se opet tlo i opada onda naglo prema Vir- 
Polju, cije dno lezi prosjecno 100m dublje, nego li .Zagorje, odnosno 300m 
dublje, nego li Ro§ko Polje. Zaruba Vir-Polja naokolo je strma, ali je sjeverna 
litica, koja se vecinom sastoji od konglomerata, znatno visa i izrazitija kao loin 
usjelenja, nego li ostala zaruba, koju tvori eocenski vapnenac, koji vec kod Vira 
proviruje ispod konglomerata a na juznoj strani kod Budimirja i Qlavice stanuje 
u znatnijim otocima, koji ovdje tvore razgranicenje izmedu dna polja potoka 
Ricine, izravnana kvarternim tvorevinama i 80 m vise lezedim humcastim konglo- 
meratnim platoom od Budimirja. • 

Samo Vir-Polje imade dugoljasti oblik smjera istoCno-zapadna, dug 5 - 5Avn, 
koji se od 2A:m na istoku prema zapadu diljem potoka Sutine suzuje na koju 
stotinu metara. Povrsinu mu — ne citavih 6 Arm 2 — zapremaju dijelom lapori 
a dijelom laporasti, dijelom sedrasti, mehki do zvuCni slatkovodni vapnenci, 
koji, osim lokalnih poremecenja upadaju opiienito prema sjeveru, dakle prema 
sjevernom strmom lomnom rubu polja. Diljem ovog loma pokrivaju ill na daleke 
puteve konglomeratne grude i grohot valjutaka, ali su na rubovima stepe- 
nica dolinskog dna Ricine i u mnogim, ljeti isusenim vodenim jarcima svuda 
otvoreni. Na nekim se mjestima piocaste i lahko obradive suvrste vade za gra- 
devne i tesarske svrhe. Sve ovo kamenje vanredno je siromasno okaminama. 

Prema sjeveroistoku izlazi ispod svjetlih lapora i slatkovodnili vapnenaca 
niz slojeva. koji se sastoje od izmjenicnog slijeda svjetlozutih mehkih, ilovastih 
lapora sa bituminoznim, sivo do crnosmede obojenim teglima. U ovim slojevima 
razgaljen je nedaleko kuca Nikolica na sjevernoj strani humke Stetika (juzno od 
Vira) u lijevoj strmini obale Ricine zvanoj Oblage, ugljeni sloj. Tamo otvoreni 
niz naslaga sastoji se dolje od crnosivog ugljenastog lapora, puna pougljenjenih 
biljevnih ulomaka, sa pojedinim zdrobljenim gastropodima i rijetkim zdrobljenim 
/justurama. Nad tim leze 2 m debeli, golubasto sivi, nesto pjeskoviti tegli, onda 
50 cm crnosmedeg ugljenog skriljavca, koji ukljufiuje nepraviinu, najvise 15 cm 



[27] 



293 



debclu prugu niuljikava ugljena; 2m svjetlozuta. mehka ilovasta lapora; 
3— Am bituminoznog. sivosmedeg. tamno isprutanog lapora, protkana ugljenastim 
slojcicima: jedva 5 cm debeli slojcic zemljastog mrkog ugljena, pracen tamno- 
sivim laporom i konacno bjelkasto zuti i sivi, dolje meliki, prema gore tvrdi i 
plocastiji lapori, nad kojima dalje na sjeveru leze slojeviti smedasti slatkovodni 
vapnenci. Citav niz slojeva opada pod 40" prema sjeveroistoku te ga presjecaju 
dva poprecna loma. Slojevi su opcenito oskudni okaminama; samo mehki lapori 
i tegli imadu uz pougljenjenu biljevnu pljevu i ulornke ljustura pojedince makar 
i stisnute fosilije, koje se mogu raspoznavati a medu njima pretezno malene 
planorbe sedefasta sjaja, jako urijesene melanopside i Fossarulus cf. Bulici 
Brus. Vrijedni su paznje i rebrasti ulomci ljustura, koje mozda potje^u od 
Limnocardium a. - 

Kako se vidi, ugljeni je sloj otvoren u Ricini, jedini, koji je poznat u cita-- 
vom Vir-Polju, vrlo neznatan a nazalost nema ni konkretnog razloga mnijenju, 
da bi u dubini mogao biti bolji sloj. 

8. Polje Vinice. 

Radi potpunosti spomenuti je jos na koncu, da u polju Vinici, koje lezi na 
dalmatinskoj medi zapadno od Roskog Polja na istocnoj strani doduse ima 
konglomerata, ali da u ovom polju, cije za cudo ravno dno zapremaju debele 
aluvijalne tvorevine, do sada nisu poznati tercijarni slojevi, koji bi imali u sebi 
ugljena. 



r 






T 



■ 



Ceska knjiga o vlaskom pravu. 

Napisao 
priv. doc. dr. Petar Skok. 






Dr. Karel Kadlec, profesor slavenske pravne povijesti, poznat kod nas kao 
izdavac hrvatskih pravnih spomenika, publikovao je god. 1916. potporom ceske 
akademije djelo, koje svojom sadrzinom zanima ne samo lingvista, nego i histo- 
rika, osobito pak historika prava. Posveceno je izucavanju vlaskoga prava na 
balkanskom poluostrvu u bugarskoj i staroj srpskoj drzavi i na hrvatskom zem- 
ljistu, u madzarskoj, poljskoj i ceskoj drzavi i nosi naslov: Valasi a valaske pravo 
v zemich slovanskych a uherskych 1 ). 

Djelo nije toliko originalno u pojedinostima, koliko zbog siroke koncepcije, 
po kojoj je zasnovano. Dosada naime nema ni u rumunjskoj ni u ostaloj evrop- 
skoj Iiteraturi djela, koje bi nam prikazalo u svim detaljima pravo, sto su ga 
imali rumunjski koloniste u gore spomenutim zemljama. 

Koncepcija djela je i radi toga originalna, sto nijedan dosadasnji ispitivac 
postanka rumunjskoga jezika, pitanja naime, gdje se je formirao, da li iia Bal- 
kanu ili na sjeveru od Dunava, da li u Iliriku ili u Daciji, nije dosao na misao. 
da pri rjesavanju ovoga izvanredno teskoga problema uzme u obzir i vlaskb 
pravo. Kadlec je dosao na tu novu misao. Za to je njegovo djelo interesantno i 
za lingvistu. Radi toga sc ja, koji nijesam pravnik, has i lacam pera, da o loj 
lijepoj knjizi izvijestim nasu naucnu publiku. 1 

Kako nijesam pozvan, da govorim o pravnim pitanjima, ne mogu se upu- 
stati ni u kakvu kritiku Kadlecovih pravnih izlaganja. U ovom pogledu mogu da 
se ograni£im samo na referisanje. Posao mi je u ovom pravcu izvanredno olaksao 
sam autor, dodavsi na str. 437.— 451 »Doslov«, u kome, skuplja u prijeglednn 
cjelinu sve svoje izlaganje. Meni kao referentu ne preos'taje nista drugo, nego 
da prenesem glavnije misli toga Doslova. 

Kao kriticar mogu da nastupim jedino ondje, gdje autor iznasa lingvistifike 
razloge u potkrepu svoga razlaganja. Na ove cu se detalje osvrnuti kao i na 
glavno pitanje, ukoliko iz pravne historije nesumnjivo slijedi, da je danasnji 
rumunjski jezik nastavak balkanskoga latinskoga jezika, a nije nasfavak onoga 



') S uvodem podavajicim piehled theorii o vzniku rumunskeho naroda. Napsal . Praha 

Ceska akad. pro vSdy, slov. a utnSni, 1916. S. IV-+-528 + 2. 8°.— Pri izradivanju- ovoga prikaza 
bio mi je na pomoci k. dv. savj. dr. Ciro Triihelka. Njemii zahvaljiijem za podatkc o Vlasima u 
iursko doba, koie sam crpio iz njegovili ispisa iz dubrovackoga arhiva. 



2% 



(-'I 



latinskoga jezika. kojim su govorili romanizovani DaSani. Imam dakle da ndgo- 
vorim na to, da li je Kadlec u polernici oko postanka rumunjskoga jezika. koja 
datira jos od 18. stoljeca, a ni danas jos nije zavrscna. rekao odlucnu rijec time, 
sto je u nju unio nov elemenat: pravnu povijest. 

Autor zapocinje svoje djelo opsirnim uvodom, u koine podaje prijegled svih 
teorija, sto se odnose na postanje rumunjskoga jezika. U ovom je prijegledu vrlo 
iscrpiv. Prikazuje ne samo teorije stranili naucenjaka, nego i domacili rumunj- 
skili. Iscrpiviji je negoli Densusianu, koji je g. 1900. u Parizu izdao svoju Histoire 
de la langue roumaine. Nije ispustio ni teorije Rusa .lacimirskoga, koji je za 
osnov svoga stajalista u ovom problemu uzeo slavenske rijeci u rumunjskom 
jeziku. On je naime, analizujuci znacenje ovih rijeci, dosao do zakljucka, da su 
se Rumunji u vrijeme, kad su ih pozajmljivali, morali nalaziti u gorskim hladnim 
krajevima, negdje u juznim i isto5nim Karpatima. Kadlec je blag, kad na str. 81 
kaze, da je ova teorija »odvise lingvisticka«, a pri rjesavanju ovakvoga pro- 
blema treba uzeti u obzir i stvarne historiSke razloge. .lacrmirskova je analiza 
rijeci sasvim diletantska. On niti uzima u obzir starost pojedinih pozajmica niti 
njihovu geografsku rasirenost, vec onako duture sve i stare i mlade tudice klasi- 
ficira prema znacenju. Sve kad bi i bio ispravan njegov zakljufiak. da pokazuju 
na gorovit kraj, u kojem se Rumunji nalazahu u vrijeme njihova ulaska u pucki 
govor, ne bi se time pobijao nazor, da se je rumunjski jezik formirao na Bal- 
kanu, koji je takoder mahom gorovit, a rumunjski su pastiri sa svojim stadom 
dio godine provodili u planinama. I ako Jacimirskov posao nije uspio, drzim ipak, 
da njegova misao nije bila losa. Mozda ce se u buducnosti morati ovakav rad 
jos jednom obaviti, dakako boljim i skrupuloznijim znanstvenim metodom, nego 
sto je on ucinio. 

Cudim se autoru, koji je u iznasanju teorija o postanju rumunjskoga jezika, 
kako rekosmo, vrlo iscrpiv, da je zaobasao teoriju rumunjskoga naucenjaka 
Candrea-fiechta (1905), kojoj se, izgleda, pridruzuje i rumunjski slavista Hie 
Barbulescu (ci. Zbqrnik u slavu Jagica, str. 447). Teorija Candreova nije dodu§e 
posve originalna, nego se djelomice osniva na Hasdeu-ovoj u »Strat si substrat« 
(1892.). Izlozena je u Bulerinul societatii filologice, Bucure.?ti 1905. Prema ovoj 
se teoriji formirao rumunjski jezik u jugozapadnom uglu Erdelja i Banata, dakle 
ne na citavom danasnjem rumunjskom podrucju u Ugarskoj, nego u t. zv. Olte- 
niji. Ovo bi bila pradomovina Rumunja. Odavde se oni iselise na Balkan i na 
zapad, sjever i istok, ne samo po ostaloj Daciji nego i u Qaliciju, Istru, Morav- 
sku (Valasko) i Moldavsku. 

Ali se mora i ovom prilikom spomenuti, da su mnogi rumunjski ucenjaci, 
i Kadlec to istiCe, osim Tiktina 2 ) vise manje patriote u ovom pitanju. Kad se 
zna, kako je pisanje historije intimno spojeno sa nacio'nalnim osjecajem, ovo je 
lako razumljivo. Jorga je upravo bijesan, kada pise protiv onih, koji zastupaju 



') Ispor. niegov Rumanisches Elementarbuch. Heidelberg 1905. str. 9— 12. 1 Weigand ie 
pristasa teorije, da su Rumunji nastali juzno od Dunava (cf. Kritischer Jaliresbericht iib. d. 
Fortschritte d. rom. Phil. 1904. I., str. 99). Znarnenite tafike u ovoine sporu tretira i Puscariu u 
svojoj studiji Zur Rekonstruktion des Urrumanischen u zbomiku Prinzipienfragen der romanischen 
Sprachwissenschaft, posve^enom Meyer-Liibke-u, str. 64 — 75. ali sa gledista desto lingvistiCkoga. 
Ne izjavljuje se decidirano u ovom pitaniii. ali izgleda. da ie pristasa istoga nazora, kojega i 
Jorga. Densusianu, Onciul i t. d, naime da je rurn. narod nastao i na sjeveru i ua jugu Danava 



297 



misljenje. da se riiituinjski jezik nije forrairao u Erdelju i da su stari Rumunji 
bili pastiri. Densusianu opet. buduci da se ne moze nijekati srodnost leksikalna i 
fonetska nimunjskoga jezika sa latinskim clementom u albanskom govoru i sa 
romanskim narjecjem na Krku i u staroj Dalmaciji, spaja obje teorije i kaze, da 
se je rumunjski jezik formirao i na Balkanu i na sjeverti od Dunava. Ovakav sin- 
kretizam, kome je za cijelo izvor u nacijonalnom osjecaju, ne moze se odobriti. 

Autor se nije mogao osvrnuti na teoriju Peiskerovu, koju je ovaj iznio u 
proslogodisnjoj svesci Zeitschrifta des hist. Vereines f. Steiermark Jg. XV.. 
str. 160.— 205., jer je izasla poslije njegove knjige 1 ). Peisker osniva svoju teoriju 
u glavnom na principu, da noinadi mogu postati sjedilackim narodom, ali da nenia 
obratnoga primjera, gdje bi sjedilacki narod mogao postati nomadom. Buduci da 
su Rumunji kao ovcari (Schafwariderhirten) kroz citav srednji vijek nomadizirali 
po Balkanskom poluostrvu, ne mogu da potjecu od sjedilackih naroda, koje su 
Rimljani romanizirali na Balkanu, nego odanle, odakle i svi nomadski narodi u 
Evropi, iz centralne Azije, iz turanske nizine izmedu kaspijskoga i aralskoga 
jezera (cf. str. 193.). Odatle su dosli u rimski dio Balkana i poprimili ovdje 
rumunjski jezik, stopivsi se sa romaniziranira Balkancima. I ako, kako rekoh, autor 
ne spominje ove teorije, jer je docnija, ja to ipak cinim u ovom savezu, da se 
vidi, kakove sve teorije nicu u ovom teskom pitanju. Teorija je cisto doktri- 
narna, polazi sa jedne aprioristicke premise i ostavlja po strani historicka fakta. 
Suvisno je i spominjati, da historija ne zna ni za kakvu seobu Rumunja iz 
turanske stepe. Teorija dakle ne tumaci nista, nego zamrsava jos vise ovo i onako 
tamno pitanje. 

Na koncu ovoga poglavlja (str. 82.) autor zabacuje teoriju kontinuiteta, 
prema kojoj bi Rumunji bili potomci romanizovanih Dacana, t. j. da su Rumunji 
u danasnjoj Sedrnogradskoj, Ugarskoj i Rumunjskoj potomci rimskih kolonista, 
nego se izjavljuje za misao, da su se ovamo doselili sa Balkana, a to za to, sto 
su Rumunji veoma »gibljiv« narod. Autor ovdje jos ne opravdava potanje svoje 
misljenje, nego se, kako se vidi, prikljucuje teoriji Roeslerovoj. Potkrepu njegovu 
misljenju ima da dadne promatranje vlaskoga prava. 

Prije oyoga poglavlja autor daje prijegled znacenja, sto ih je zadobila rijec 
vlah. Ovo bi poglavlje bolje pristajalo poslije uvoda o teor^jama o postanku Ru- 
munja. jer se ovim clankom ve£ zapocinje tretirati vlasko pitanje. Stoga ja 
dajem najprije svoje opaske. autorovu izlaganju teorija o postanju i iza toga pre- 
lazim na ovo poglavlje. Sve, sto autor ovdje iznasa, drzim ispravnim. Jedino je 
neispravna tvrdnja, da su Qermani stvorili nazive walh, vdb/A, welsch od Gallus 
(str. 3.). Qlasovi ne dozvoljavaju ovakvoga tumacenja, a daiias je vec utvrdeno, 
da njem. walh, Walhe potjece od imena galskoga [ikmena Volcae, koji su se 
dijelili na dvije grane, na Arecomici izmedu Rhone i Garonne, i na Tectosages 
u podrucju gornje Garonne*). Denominacija je donekle paralelna francuskom 





'I Die Abkunft cler Kumanen i posebice odStampano. Njegova leorija nije sasvijem razvi- 
iena. U lingvistiCkom pogledu dr/.i se slaroga Miklosicheva misljenia (na str. 179.), da je rum. 
cStun mongolskoga podrijetla od mong. Klwton, Kliotun = ovcii tor (cf. Berneker, slav. et. When. 
494 si.). Ne osvrce se tia naj'novije misljenje Joklovo, koji ovu balkansku rijec tumaCi iz alban- 
skoga (v. Iiidoseniianisclie Forsciiungen 1915.). 

') Kako su u historijsko doba Volcae Arecomici i Tectosages stanovali dosta daleko od 
Qermana, mora se uzeti. da su Germani nazvali svoje zapadne susjede po onima Volcae za 

21 



m 



[41 



imenu allemand za Nijemce, gdje je uzeto ime Alemanna za sve Nijemce. Walcli 
> Welsch oznacuje Nijemcima Romane, osobito Franceze i Talijane, dok Anglo- 
Saxoncima jos oznacuje Wealh > Welsh keltske stanovnike Walesa. Da je slaven- 
ski izraz potekao ne direktno od imena keltskoga plemena, nego od njemackoga 
walk, o tome nema nikakove suninje. Kod juznili se je Slavena ovaj izraz dalje 
semanticki razvijao. Sve to lijepo spoininje autor. Samo je zaboravio upozoriti, 
navodeci rijec vlah u znacenju pastira (str. 4. i 10.), na albansku paralelu. U 
alb. je naime rijec romanus, odakle potjece i naziv rumunjskoga naroda: rum. 
Romin, srp. lirv.: Rumunj, Rumun 1 ), dobila znacenje pastira, bas kao i vlah u 
sredovje£nim srpskim spomenicama. Alb. nmer 2 ) znaCi vlah, pastir, seljak, upravo 
kao sto u Grckoj ft&xpz = seljak. Gustav Meyer Alb. etym. Wdrterbuch str. 365- 
spominje jo§, da eak u Trapezuntu ^wjiava znaci pastirica. Dakle staro srpsko- 
hrvatsko znacenje vlah = pastir nije osamljeno, nego se rasprostire po cijelom 
Balkanu. 

Autor spominje na str. 6. — 9. rijefc Vlah i kao oznaku pripadnika pravo- 
slavne crkve kod Hrvata. Ne donasa svoga misljenja. kako je doslo do ove na 
prvi mah veoma Cudne denominacije, nego mu se cini, da valja prihvatiti nazor 
madzarskoga u£enjaka Rethy-a, koji je takoder iznio jednu teoriju o postanku 
rumunjskoga naroda. S pravom bi bio mogao autor zabaciti Rethyjevo misljenje. 
Rethy naime mnije ovako: Bududi da su se Bizantinci sami zvali TcofiaCot, a 
Slaveni su Romane uopce zvali prema njema5kom uzoru Vlasima, onda su taj 



koje Cezar kaze. da su stanovali u srednjoi NjemaCkoj (cf. Hirt, Indogermanen I. 169.). Qlede 
daljnjega razvitka znacenja rijeci walk = Roman. Cita se u najnovijem izdanju Weiganda, 
Deutsches Worterbuch, 5. izd. 1910, 2. sv.1238., da su Qoti, do§av§i na donji Dunav, preniieli 
ovu rijeC na romansko stanovnistvo toga kraja. Bilo tome, kako mu drago, Slav, rijed vlah, koia 
se nalazi u svim slav. jezicima u znaCeniu Romana (cf. Miklosich, Et.'Wbch. str. 393. si.), po 
svome fonetskom izgledu je jedna od najstarijih posudenica iz gertnanskoga. Slaveni j6 donesose 
sa sobom na Balkan i nijesu je istom ovdje posudili od Qermana, nego na sjeveru, dok su jog 
stanovali blizu Qermana. O germ. Walhoz = Volcae v. jo§ i d'Arbois de Jubainville u Revue 
celtique II. str. 287. 

') Srp-hrv., ceski i ruski oblik pyjuum ne potjecu direktno od lat. romanus, nego od dako- 
rum. rumin. Nj pored -n u docetku nalazi se i u drugim rijecima kao tigan i tiganj, zban i zbanj- 
Dok se ovdje zamieniuje velarni vokal ;' sa «, u najstarijoj lirv. potvrdi dolazi jos a-- baSa Ru- 
manie iz g. 1493. u biljesci na Casoslovu iz Novoga v. Surmin, Hrv.-srp. I. str. 376.; isto tako i 
u imenu mjesta Romanj dol nize Sinjavice (cf. Zeitsch. f. rom. Phil. 38. str. 552., bilj 2.). U aran- 
delskoj se hrisovulji nalazi Roman kao ime Vlaha; isto ime dolazi i u fogaraskom i marmaro- 
Skom kraju. Radi se dakle bez sumnje o vlaskom imenu. Na srpsko-hrv»tskom teritoriju dolazi 
u izvednicama za o;naku familiiskih naselja: Romani u kalinoviCkoj okolici (ovdje ima i VISolje) ; 
Romanovci (kot. OradiSka); Romanovac brdo na karti austro-ug. gen. stozera 28./XIII. Nopcsa, 
Prinosi i t. d., v. Qlasnik XXII. str. 365 biljezi nedaleko Plave brdo Maja (= mar brdo) Roma- 
nit- Sa sufiksom -ija kao u Srbadija i t. d. (cf. Leskien, Oram, g 549.1 dolazi dva puta u Bosni 
kao ime planine: Romanija kod Sarajeva. U Glasincu, koji spada u teritorij ove planine, ima 
pravoslavna porodica Fiirtula. Ovo je prezime bez sumnje nadimak od ri.m. furtul = krada. 
Druga je Romanija iznad gornjeg Vardista, a na lijevoj strani Crnog Rzava, dakle na, teritoriju 
Starog Vlaha (cf. Zeitschrift ibid.). Bududi da ovdje imamo izvedenicu s pomocu kolektivnog 
sufiksa, ne radi se vise o imenu osobnom, nego o imenu naroda, isp. kod Danicica oblik 
poMaiiMuwii, RjeSnik iz knj. star. III. str. 56. Izvjesno je dakle, da je u srp.-lrv. jeziku postojao 
i oblik roman za oznaku Rumunja. Ne znam, moze li se sa vlaskim osobnim imenom identifi- 
kovati ime Rumin, koje se cita u istarskim i krikim dokumentima, cf. Surmin, lirv. spom. I. str. 
23. iz g. 1275. i str. 77. iz g. 1321. 

') (jlede oblika isp. istrorum. rumfir. r mjesto /; pokazuje istrorum. i toskicki govor. 



IP 
7t 



|S | 299 

izraz radi sliCnosti od 'Yi'v^xiv. i Romani prenijeli i na Bizantince i na sve, koii 
su iste vjere. No autor na str. 8. odmali ispravno istiCe, da su VI ah i Grk u 
konfesionalnom pogledu postali sinonimi daleko kasnije, nego sto misli Rethy, 
koji ovo hoce da potvrdi na osnovu papinske Iistine iz g. 1202. — 4. Ovi sinonimi 
potjecu istom iz dobe turske okupacije, kako ce se nize vidjeti, iz onoga vre- 
mena, kada se na identifikaciju < P(0|u0bt = Vlasi ne moze ni pomisljati. Tumacenje 
je Rethyjevo jedan anahronizam. 

Ova je Cudna denominacija dala povoda velikoj konfuziji. Trazili su se Ru- 
inunji i ondje, gdje ih nema i ne moze biti. A izrabljivao se ovaj naziv nazalost 
i u politiCke svrhe. To Je i razlog, da je u naucno pitanje, odakle potjece ova 
zaista cudna denominacija, dosta tesko unijeti potrebno svijetlo. 

K tome dolazi jos i to, da rijec" Vlah ima, poput rijeci sokac >), .u nekim 
krajevima pogrdno znacenje, koje se potencira izrazima: sofcci ubofcci, vlasi siro- 
asi; vlaski post i Sofcacka molitva i t. d. 

Pored svega toga valja istaknuti jo§ i to, da smo jos i danas nepotpuno 
ibavijesteni o tome, kako su razna znacenja rijeci vlah geografski rasirena. Osim 
znacenja, sto ih autor na str. 5. si. navada, zabiljezio san> jos neka. U 2um- 
berku Vlah znaci pripadnika unijatske crkve. Tako govore Hrvati cakavci-ikavci, 
dok pripadniku pravoslavne crkve kazu miitan. a njihovoj zemlji Mutansko. Ovu 
posljednju denominaciju upotrebljavaju i zumbera£ki unijati. Za zemlju MStansko 
vele, da je ispod Karlovca. Belokranjci opet zovu Vlasima sve stanovnike 2um- 
berka bez razlike vjere. Isto tako nazivaju Vlahom u bihackom kraju muslimani 
i katolike i pravoslavne, dok je katoliku Vlah samo pravoslavni. Tako je i u 
bosanskoj Posavini. Na Hvaru Vlah ne oznacuje stanovitu konfesiju, nego, kako 
me obavjestava dr. Bulat, sve stanovnike bez razlike vjere iza planine Biokova. 
Ovakvo znafienje nije poznato u kopnenoj Dalmaciji. Sinjani n. pr. ne znaju za 
izraz Vlah za pravoslavnoga. Oni zovu onoga, kome Hvarani kazu Vlah: gor- 
»jak. Qornjaci su im obicno stanovnici preko Prologa. Pravoslavnima se u Sinju 
kaze kao i u Bosni riscani. Ali postoji u Sinju hipokoristik od vlah vldjo, kojim 



') I ova je rijec etimologiCki nejasna. Srbima znaci nesamo koniesiju, nego im je narodno 
ime za Hrvate katolicke ^jere u Slavoniji i Ugarskoj. Ovi se i sami tako zovu. U Broz-Iveko- 
vicevu se Rjecniku kaze preina Vuku, da dolazi od tal. sciocco hid. AH rHjec' je rasirena u kraje- 
vima, gdje nema talijanskoga upliva na nas jezik. Pokojni Florschiitz i Truhelka, Les resles 
illyriens en Bosnie, sir. 5. pomiSljaiu na alb 5oAr"= drug od lat. socius. U ovom bi slucjju 
rijec bila semantifiki nerazumljiva. Izgleda mi, da iemo se najprije pribliziti istini, identifici- 
ramo li Sokac sa tursko-pershskom imenicom Soh ili adjektivom Suit, koji znaci veseo, bezobrazun, 
drzovit: v. Zenker, Diet, turc-arabe-persan str. 552 s. v. r- j ili u drugom obliku, koji jos bolje 

pristaje i-y = salet£; f-J. Uz.Soh = nefist moze doi'i adjekt.vna particula g'ln, k'in: $ohg'in = 

sale, malpropre, sordide, ibid. s. v. ^jf^-J' Odatle je mogao nastati augmentativni oblik Sokiina 
odakle opet deminutivni Sokce, iokiii, sokac i t. d. Kako rijefi Sokac ima pogrdno znaScnje, vrlo 
je lako moguce, da joj je temelj ova pogrdna tursko-dersijska rijeC. 

Paralelu za sokac u zna£enju »ne£ist« nalazimo u nazivu peksljan (adj. peksljanski, pesi- 
ianski, pasijanski), kojim nazivaju »hris6ani u Srbiji i Bosni TurCina« (cf. Broz-Ivekovic\ Hrv. 
Ri. II 13 , 23.. 27.). Ovaj je posljednji naziv bez sumnje u svezi sa adjektivima pisinav, pesinast 
peksin (ibi d. II. 23.), koji se govore u Bosni, a potjecu od turskoga pes ili p/s = mauvais, sale 
(v. Zenker 6. c. str. 196 ,jj ili u-i)). U peksin vidi se opet gorespomenuta adjektivna parti- 
cula k'in (isp. i (aliSkin), samo Sto je nastala metateza. ' Nastavak -ijan u. peksljan je nespretno 
imitirani pefzijski plural (prema danajan). 



300 



[6 



se oznacuje covjek prostackih inanira bez razlike vjere ')• Vlahom se naziva u 
Sinju primorski varosanin. Prema tome se vidi, da je vhijo u znacenju prostaka 
doslo od varosana, analogno promjeni znacenja od lat. villanits, koje u franc, i 
spanjolskom oznacuje gada, covjeka bez manira (frc. villain, sp. villano). Poput 
Hvarana zovu i BraCani i stanovnici poluotoka Peljesca, Korcule, Visa i po svoj 
prilici i Solte sve stanovnike iza planine Biokova Vlasima. Buduci da se ovi 
stanovnici razlikuju u nosnji od stanovnika ostaloga Primorja, zovu Hvarani i 
svakoga stanovnika Primorja Vlahom, ako nosi crvenu kapu i opletene opanke. 

U svim pvim krajevima, gdje se stanovnistvo jos i danas sluzi izrazom 
Vlali, da njime oznaci ili stanovitu konfesiju ili ljude iz stanovitoga kraja, izmje- 
njena je populacija z a_yrj j eme t"I-s Hih ratov a. Naselilo se novo stanovnlltvb 
pray oslaviie i katoliEke vjere iz Bosne , kqj g_ starosjediori proz vasc Vlasima. 
Take - je u Zumberku, tako je i kod Otocana u Dalmaciji. a tako djelomice i kod 
Slovenaca. 

Ako se hoce ovo zna£enje rijeci vlah tuma£iti, mora se ponajprije konsta- 
tovati identitet, koji postoji izmedu danasnje denominacije u Hrvatskoj i otocnoj 
Dalmaciji i izmedu naziva, pod kojim novo stanovnistvo dolazi u listinama za 
vrijeme seobe. Tu se gotovo bezizuzetno govori samo o Vlasima, a misle se Srbi. 

Mislim, da sam se konstatacijom ovih fakata priblizio konaemqm tumacenju. 
Pitanje glasi sada ovako: Odakle dolazi do toga, da starosjedilaiki Hrvati i 
listine zovu ovo no vo stanovnis tvo, b ez sumnje srpske narodnost i. Vlasima ? 
Odgovor glasi: Za to. sto ga i Turci tako zovu. 

Kako cemo nize vidjeti, Turci su nakon okupacije preuzeli vlasko uredenje'i 
kakvo je bilo u staroj srpskoj drzavi. Nastavili su kolonizovati stanovite krajev e 
s pomoi^u Vlaha bilo u voiniEk e svi lie bilo u svrhe p^radjvanjajla. Stanovito 
krScansko stanovni§tvo obavlja im neke vojni5ke sluzbe, sluzi im u komori i t. d. 
Oni ga nazivaju eflak. Njihovi dokumenti govore o Russumi eflakan (vlaskim 
porezima); raju oko Novog Sehera u Novom Pazaru zovu eflakan riajasy"), a 
staru Srbiju oko Kosova Polja u sidzilima o srpskom ustanku Mart eflak. U 
dokumentima se govori o placanju poreza po adety eflakije*). a kako se taj izraz 
drugom zgodom zove' syrf adety 3 ), vidi se da su syrf i eflak identicni pojmovi. 

Sada opet dolazimo do novoga pitanja. Odakle dolaze Turci, da Srbe naz i- 
vaju Vlasima ? Tacnije cu odgovoriti malo nize, ovdje se moze reft to, da Turci 
preuzese drustveno i ekonomsko uredenje. kakvo je bilo u pojedinim balkanskim 
drzavama prije njihova dolaska. Prema tome preuzese i Vlahe kao pastire, kao 
prevozace *), kao vojnike i t. d. iz stare srpske drzave. Samo sto im Vlasi ne 
znace stanovitu narodnost, jezik, nego covjeka navedenoga zanimanja (pastira 
. prevozafia, vojnika), a to je ova rijec znacila i u staroj srpskoj drzavi. Ovo se 
je znacenje rasprostranilo, kako smo gore vidjeli, jos u srednjem vijeku po cijelom 
Balkanu. 

') Ispor. u spanjolskom morlaco, -ca; morldn, -o«fl = koji se prikazuj'e, kao da je glup 
da neSto ne zna. Kako se vidi, rije£ Morlak je dosla cak i u Spaiiiji i opominje na rasirenost 
rijeCi Ragusa (isp. Meyer-Lubke, Etym. rom. Wbcli. 7010) i Croate (ibid. 2334) u zapadnim jezicima 

') Ferman iz g. 1628. 

») Isp. Dr. C. Truhelka, Historieka podloga agrarnog pitanja, u Glasniku zeni. muzeja XXV11 
str. 157. 

*) U 16. stoljeCu znaci u Dubrovniku Morlacco isto, sto i kiridzija: morlaclii oiiero chirisie 
g. 1528. ef Jirecek Die Wlachen u. Maurowlaclien sir. 124. 



m 



.nil 



Kako su se ii Bosiii upotrebljavali za ovakve sluzbe vecinom pravoslavni, 
a ovi se i najvedm dijelom selili u Hrvatsku, nije nikakvo cudo, sto se nazivaju 
n turskim dokumentima Vlasima. Onda je sasvirn pojmljivo, da savremeni izvori 
i starosjediaci lirvati nazivaju novo stanovnistvo onako, kako i Turci. Kako to 
nije bilo u dcvetnaestom vijeku, u kojem se je zapravo razvi'a nacijonalna ideja 
kod nasega naroda. nego u 16. stolj. bilo bi £udo, kad bi bilo drukcije. 

Sto se je na podrucju, u koje je doslo novo stanovnistvo, znacenje rije£i 
Vlah diterenciralo, pa negdje znaci konfesiju novih stanovnika, negdje se preni- 
jelo na stanovnike nove njihove postojbine uopce, a negdje oznacuje niihove 
neugladene manire, pojava je sasvim obicna u semantici, jer rijeci putuju od 
jednoga kraja u drugi i inijenjaju na putu znacenje prema novim prilikama. 
Nijedna naime rijec, kako se u lingvistici vee odavna znade, ne oznaiuje stalan 
pojam, koji se ne bi u vremenu i prema krajevima mijenjao. 

U uvodni dio knjige ide i poglavlje o postanku rumunjskih knezevina, koje 
su se obrazovale u 13. stoljecu na teritoriji danasnje Rumunjske. Podaje se prije- 
gled prijasnjega stanovnistva, pa se moze doci do zakljucka, da ni ovdje nijesu 
Rumunji autohtoni. 

Kod tumacenja imena zemlje Besarabije i vlastitoga imena Basarab prihva£a 
autor (str. 90.) Rethy-evo misljenje, koji na osnovu dokumenata identifikuje 
Basarab = Bezermen '(= musliman), jer je to bila porodica kumanskoga podrijetla. 
Nije zgorega spomenuti, da to ime glasi u srpskom Letopisu iz 15. st. Basaraba'), 
ime naroda, kojim je ta porodica vladala, Basarabi, dok se za teritorij kaze Basa- 
rabina zemlja (14. stolj. Ak. Rj. I. 192). Isto tako i madzarsko bbszbrmeny = 
rus. oycypMam nalazi se i u srpskohrvatskim dokumentima: besemmenbski janrm 
(17. stolj.), bestromansko sedlo (ili sedlo bestrimen, Starine 3, 311, iz 16. stolj.), 
dok ruskome obliku odgovara busloman kod Karnarutica i Kavanjina, buslomanin 
kod Mrnavica, buslomanski kod M'arulica, busromanin u 15. stolj. iz Mon. serb. 511, 
busormani kod Kavanjina, busulman, busurmanin*) kod Rajica (v. Ak. Rj. 1 s. v.). 
Nije iskljuceno nadalje, da ovamo spadaju osobna i mjesna imena Basara 3 ), 
Besarj, i izvedenice odatle Besarovic i ime mjesta Besarovina (v. Ak. Rj, I 192, 
293) kod Srba. Na ovu me misao navodi to, sto je rumunjski oblik Basarab sa 
glasovnoga stanovista tesko dovesti u sklad sa boszormeny, nego se mora uzeti, 
da se je u docetak-ma« umijesala druga jedna rijec, a to? je Arap = arapin. 
U rumunjskim narodnim pripovijetkama kao i u nasim narodnim pjesmama dolaze 
cesto Arapi 4 ). Kako ni Rumunji ni nas narod s njima nije direktno dosao u doticaj, 
dosli su ovamo ili preko Turaka ili, ako su stariji, preko Kumana (ispor. i ime 
mjesta Kutnanovo i Koman, Komanic u fogaraskom kraju i vlaska imena Kuman, 
Kumanic u hrisovuljama). BuduiSi dakle da je u rumunjskom docetak man a 



') Ime dolazi i kasnije. Na jediiom se zapisu iz g. 1699. spominje KuHCTaHtflim BpaiiMtoBart 
BacapaOaOer, v. StoianoviC, OrapH cpu. aaiiiic-u a Hatiincii br. 2079. 

*) Takoder i rumunjski busurman v. Tiktin, Dictionar I str. 246. 

s ) Kao ime miesta dolazi i u Bosni, i to vecinom kao ime familijskoga naselja; Basariii 
u diematu TientiSte, kolar FoCa, muslimani (v. Rezultati popisa ziteljstva od g. 1910. str. 20); 
Beseroviti, ako i to ime ide ovamo, u selu Zabukvica srpska, kotar Srebrnica, vecmom pravo- 
slavni (v. Rezultati popisa ziteljstva od g. 1895., str, 356); Besarovac u selu Ravne, ope. Bla2a, 
kot. ispostava Vares, vecinom muslimani (v. Rez. pop. Zit. od g. 1895. str. 126.). 

4 ) Isp. Laz3r ijainenu, Basmele romiine, Bucuresci 1895 u indeksu str. 1005. s. v. ArtipoicH 
Arapil, Artipuxca i sir. 1043. Harapu-Albu. 



302 



ISI 



boszormeny bio zainijenjen sa arab, drzim. da nije odveO smioiio drzati, da i 
Basare ovaino idu 1 ). 

Istom nakon ova tri urodna poglavlja prelazi autor na samu temu, na 
vlasko pravo u gore spomemitim zemljama. Prije nego podam autorovo misljenje 
o njemu prema »Doslovu«, hocu da stavim svoje primjedbe na nekoje izvode 
pred tim Doslovom. 

Netom.sto je u poglavlju o Vlasima na balkanskom poluostrvu opisao pastirski 
zivot Cincara, Arnauta, crnogorskih plemena i Vlaha, koji jos rumunjski govore, 
prelazi na opis pastirskoga zivota i na Vlahe u staroj srpskoj drzavi. Kako se 
o pastirskom zivotu Vlatia u staroj bugarskoj drzavi veoma malo ili gptovo niiita 
ne zna, to su podaci o Vlasima, koji se crpe iz sredovjecnih srpskih vrela. tipicni 
za poznavanje njihova zivota u srednjem vijeku na Balkanu. Sa propascu srpske 
drzave zavrsuje autor i svoje prikazivanje pastirskoga zivota Vlaha. Ne saznajemo 
gotovo nista o tome, kako se je turska okupacija drzala prema vlaSkom pravu, koje 
se razvilo u staroj srpskoj drzavi, a to je doista veliki nedostatak ove knjige. 

Iz jedne se kanuname vidi, da su Turci preuzeli vlasko pravo stare srpske 
drzave. Ta je kanunama vrijedila za cijelu tursku carevinu. Ne zna se taSno, 
kada je pisana, ali buduei da je zajedno uvezana sa drugom kanunamom, koja 
se dade tafino datirati (g. 1099. po H. = 1687. p. I.), a obje su pisane istim ruko- 
pisom, moze se zakljuciti, da su obje pisane u isto vrijeme, t. j. g. 1687. To jos 
ne znaci, da potje£u iz istoga vremena; naprotiv, kako me uvjerava muzejski 
arhivar Riza eff. JVUderizovic, moze se uzeti da je pisana za sultana Sulejmana 5 ). 
U muzejskom arhivu nosi broj 1054. Poglavlje, koje radi o branicevskim I vidin- 
skim Vlasima, nalazi se u odsjeku (fasl) 5., na str. 25. Publicirao ga je Dr. Ciro 
Truhelka u Qlasniku jzem. muzeja XX VII. str. 156. Ovdje dajem jos jednom prije- 
vod doticnoga mjesto onaka, kako su ga kontrolirali jos jednom Dr. Truhelka i 
Riza eff. Mnderizovic: 

»0 Vlasima. Branicevski i vidinski Vlasi ne plaCaju ni haraca, ni desetine, 
ni ispendze 3 ), te su oslobodeni od svih avariza'). I jos ne placaju resmi g'erdeka 5 ), 
a placaju globe i kazne sandzakbegu. Od tih globa i kazni 8 ), sto ih daju sandzak- 
begu, uzimlju knezovi 7 ) desetinu. Spomenuti Vlasi davaju po jednoga kopljanika 8 ) 
na 5 kuca, koji cuva strazu na mjestima od opreza 8 ). Kad se pokaze neprijatelj, 
oni vojuju svi kao konjanici' ) zajedno sa muslimanima. Od svakog dima 11 ) daju 
sandzakbegu godisnje po 83 akce. 



') Ovo bi bio hipokoristik oil •Basarman, gdje ie izostavlien doiSetak -man, koji se 
nalazi i u drugim vlaSkim imenima, Basara prema 'Basarman odnosi se kao n. pr. RaSul prema 
RaSman u arandelskom hrisovulju). 

») Druga se kanunama istoga teksta (u muzejskom arhivu kodeks br. 1076) dade taciic 
datirati. Pisana je g 949. (= 1452A Slavenske su rijeCi u njoj netadno pisane. n. pr. mjesto 
,Brani5evo stoji Bratik, permik'ur. Po staroturskoj se ortograiiji vidi. da je to jedna od najstarijih 
kanunama (Riza ef. Mnderizovic"). 

') tome porezu v. Glasnik XXVII. str. 167. 

«) O izvanrednom ovom porezu v. Hammer, Staafsverwallung u. Verfassung I 190, 21.' 
257 si. 280, 302, 452. 

*) Porez, 5to se plada prigodom zenidbe. 

*) dztirm ve dzinajet. — ') U tekstu knezler. — •) k'wndur. — ') ilitijatlu jerlerdc 
10 ) attanyrler = opskrbe se konjima. 

") tutunden tutuna = od dima do dima. Kasnije se kaze isto: hanedenhaneje. 






\'>] 




30,1 



Smtderevski Vlasi ne davaju ni haraca, ill desetine, ni ispendze, ni adeiy 
agnama 1 ), ni resmi arus*) niti ista od ostalih pristojba, samo na rodendan Isusov, 
kome vele BoziC 3 ), od svake kuce injesto florije*) daju 45 akca i 15 ak£a, 
sto vrijedi jedan ovan; i od 50 tlorija 5 ), cemu se kaze jedan katun"), jedan 
kolac i dva ovna ili vrijednost od ovnova i dva kola sira i dva konopca i za 
tri ulara po tri akce. To daju na BoziC 7 ). Na proljece na dan, kome kazu durdev 8 ), 
daju jednu floriju i od svake kuce mjesto vrijednosti jedne ojanjene ovce 20 akci ; 
svega skupa 80 akci 9 ). I od 5 florija ,0 ) jedan vrsi vojnicku ") sluzbu izmjenice 
na mjestima od opreza ,2 ). Kad budne provala l3 ). svaka kuca poiazi na vojnu. 1 
sandzakbegu jedan je komornica, koji mu sluzi 6 mjeseci '*). Po zakonu daju globe 
i kazne 15 ). Od pobrane globe desetina 10 ) ide knezovima 17 ). Ne donose luci ni 
daske i ne cuvaju grada "). Ni medu vlasima ni na drugim mjestima 1D ) ne grade 
sandzakbegu kuca. Ne kose mu livade niti mu donose drva. I premikjuru ''") ne 
oduzimlje se premikjurluk bez krivnje "). Medu njima je u obicaju povlastica 2a ), 
da su oprosteni od svih divanskih nameta i uobicajenih daca* 3 ). Medu njih ne 
zalaze solari"). Ako vojnik ili vlah") izvan svoga sela, na kome je zapisan, zirat 
na spahiskom timaru, placa pola desetine. Od proizvodnje vina iz vlastitoga vino- 



') Porez od stoke, cf. Hammer, o. c. I 78 etc. 
») Porez od zenidbe,.cf. ibid. I 215, 269 etc. 
') myladi Ysa alejhi setam ki ana Bwzjk" dyrler. 
«) Sc. §to drugi placaju. 
') t. i. od 50 filuridzijskih kuca. 
•) ve elli florije ki bir kaiona dyrler. 
') bwljkde. 

") ve ilikjaz hyzr Mas alejhi selam guni didiklerynde. Hyzr llias (=23. aprila) neka se ne 
zamijeni sa sv. Iliiom (u Bosni Alidun). 

•) 1 florija = 60 akCi, dakle 60 + 20=80. 
10 ) t. j. od svakih 5 filuridzijskih kuca. 

") vojnak hizmetiiiy yduh- Ovdje valja upozoriti na upotrebu srp.-hrv. izraza mjesto lur- 
skoga ask'erlik etmek. O vojnak, vojnakbeg, vojnaklik cf. Hammer, o. c. I 57. 407, 413, 432 II 
32, 246. 

") ihtijatlu jerlerde, 
") akyn. 

'*) sandzakbegina bir komornice ki hizmetk'ardyr ally ay kaluk yder. I ovdje valja upozo- 
riti na srp.-hrv. oblik komornica. 

IS ) dzurm ve dzinajet. Isti izraz dolazi dva puta u ovom tekstu. 
>•) Tf (£it. usur), 
l7 ) U tekstu knezler. 
*•) hissar = tvrdava. 

'•) eflaklery icinde ve ja gajri jerde. i 

") premjk'wrler. Premikjuri se spominju jos g. 1633. u dojcumentu, kojim kaimakan lierce- 
SovaCkog valije u Mostaru nalaze, da se na vojnu u Albaniju dignu svi knezovi, premikjuri. 
kiipridzije i derbend/.ije. U fermanu od 1632. spominju«'se iz Hercegovine knezovi, premikjuri- 
dogandzije, sahindzije, kiipridzije, derbendzije i krsdansko sveccnstvo, koji svi spadaju pod kom- 
petenciju budimskoga pase Musa Pase. Svoje berate imaiu slati tijemu na re vizi ju. Kiipridzije. 
koji' se na ovim mjestima spominju, bili su n. pr. g. 1632. sela Krokovic. Surmanci i Bilanid kod 
Qabele, jer im je bila duznost popravljati most preko Neretve kod Qabele. Za to su bili opro- 
steni od svih drugih poreza. (Ove mi podatke saopcuje dr. Truhelka.) 
") ganahsyz. Sc. ako nije niSta skrivio. 
") Sarti mu'tad. 

•») awaj-izi divanije ve tek'alifi ur/ije. O awarizi divanTje v. Hammer, o. c. I 180, 257- etc. 
") tuzdzi. Sc. oni sami sel>i nabavljaju sO. — ") eger vojnak ve jp e/lak. 






304 



[10] 



grada placa onoiue spaliiji. na cijem timaru prodaje. od svake fucije po cetirj 
akce. Ako kupi gdje drugdje, pa prodaje, onda placa kao i raja'i 15 akci po fuciji.« 

Kako se iz ovoga mjesta vidi, ovr su Vlasi pastiri, a obavljaju i vojnicku 
sluzbu, djelomice se bave i poljoprivredom, kao i Vlasi u staroj srpskoj drzavi. 
Imaju svoje knezove. koji se zovu i premicuri 2 ). bas kao i u staroj srpskoj 
drzavi. Potanja analiza polozaja premidura kao i poreza prema ovome mjestu 
ne ide u okvir ovoga prikaza. Istaknuti jos valja, da se razlikuju od ostale raje, 
kaosto su se i u staroj srpskoj drzavi razlikovali Vlasi od seljaka. Iz mjesta se 
jos vidi, da su Slaveni, jer se izricito veli, da rodenje Isusovo zovu Bozic. 
Nadalje se izrijekom veli, da 50 kuca sacinjava katun. 

Turski dokumenti razlikuju poreze Vlaha od poreza ostale raje. Tako se u 
mostarskom sidzilu iz god. 1193. po Hedzri = 1779. u jednorne zapisu od 
24. dzemadiulevvela spominje russumi (plur. od resm — porez) eflakan. Bosanska 
kanunama spominje, da se placa filurija po adety eflakije drzavi a ne spaliiji. 
(J istoj se kanunami veli jos i to, da ima u okoljsu sela praznih mjesta, na koja 
se naseljuju Vlasi. Ovi placaju po syrf adety po dukat na glavu. Ovdje se dakle 
identificiraju izrazi syrf adety = adety eflakije. Po jednom fermanu placaju Drob- 
njaci baduhaval eflakanije*). 

Kako mi dv. savj. dr. C. Truhelka saopcuje, p!a£ao se vlaski porez resmt 
filurije god. 1178. = 1764. u Nevesinju, Zabidima i Duvnu. God. 1779. pladaju 
russumi eflakan*) opcine Dracevica, Risan, Novi, Hrasno, Vidovska, Stolac, 
Podgrad, Zavrsje i Crkvicd. Sve u Hercegovini B ). U focanskom su kotaru placala 
god. 1777. drzavi, a ova ih davala u najam podzakupnicima, russumi eflakanije 
sela Rastela, Gora, Jazvina, Hrkova, Drazak, Kpmik, Donji Skrobo6ani, Seliste, 
Trnovo, GostraTT Popo\MVlosnik, PijulovkSi, Vrnica, Gornja i Donja Crkvica, 
Predjel, Sodnje, Tujirina, Ulog, Presedlac, Srednja Crkvica ). U kotaru PoCitelj 
Ljubinje su filuridzijska sela Raspic, Podvornica, Gornje i Donje Polje, 2irovna, 
Vardina Gomila, Kotezi, Donji Dodanic, Cavas, Ravno. U kadiluku PcciteVj ide 
ovamo Trebimlje. U kadiluku Kobaskom') bilo 79 filuridzijskih bastina, koje su 
god. 1753. placale 5250 akci. U kotaru prozorskom su filuridzijska sela Varvara 
Kopcici. O ovim stvarima nema nazalost podrobnije monografije. Jedino, sto 
ima o filurid2ijama 8 ), je posebno poglavlje u raspravi dra Truhelke >Historicka 



') reijet gibl. Dakle se raja razlikuje od Vlaha. 

') Vidi opaskn 20. na predjasnioj strani. 

*) Ove podatke vadim djelomice iz rasprave dra Truhelke. Qlasnik XXVII str. 157. i 158. 
a djelomice iz usmenoga razgovara s njime. 

4 ) G. 1632./3. pobire ovaj porez i baduhave u mostarskom i duvanjskom vojvodaluku voj- 
voda Ahmed. 

*) Prema sidzilu -mostarskog kadije u arhivu zemaljskog muzeja. — G. 1776. iznaSa zakup- 
nina za tapui-zemin eflakan u sandjaku hercegovackom 90.000 akci. Amo ne spadaju nahije 
Zavrs i Crkvica <kot. FoCa), gdje je bio zakupnik malikjane Abdulah Cengic, ni Stolac u nahiji 
Vidovskoj, ni Nevesinie, gdje je posjednik malikjane Husejin (njegovi su potomci Rizvanbegovici). 
G. 1779. su zakupnici rusumi eflakana u malikjanama Nevesinja, Novog, Risna i Crkvica (= danas 
Gacko) Huseiinbeg i Hasanbeg. 

•) Prema dokumentu br. 1399. u arhivu zemaljskog muzeja. 

') Prema dokumentu br. 4. u arhivu zemaljskog muzeja. — God. 1693. bio je pobiratelj 
rusumi eflakan-a u selima Vrhovine i Trebuna, nahije Kobas. jajaCki ceiiaja Mehmedaga. 

•) Ovaj termin upolrebljava dr. Truhelka u svojoj monografiji. dok Joseph v. Hammer, 
Des osmanischen Reichs Staatsveriassung und Staatsverwaltung I. W'ien 1815, str. 313. pozna 



ill 

podloga agrarnoga pitanja u Bosni u Olasniku god. 1915., XXVII. str. 155. — 158. 
Kadlecu je ova radnja. koja zasjeca u njegovu temu, bila nepoznata. 

Onome, sto autor govori o Vlasima u Hcrcegovini i danasnjoj Crnoj Qori, 
dodajem jos neke podatke iz dubrovackoga arlu'va. koje mi je stavio na raspo- 
laganje dv. savj. dr. Truhelka. na cemu mu ovdje najliepse zahvaljujem. Iz till 
se podataka vidi, da je na teritoriju oko Zabljaka i Stoca i u obliznjim kraje- 
vima u Crnoj Qori u 15. vijeku postojala posebna oblast. koja se zvala Donji 
Vlasi ili latinski Vlachi inferiores 1 ). Ta je oblast imala svoga kneza, kasnije 
vojvodu, koji je obicno bio musliman 2 ). Ti su dokumenti ovi: 4. januara 1483. 
spominje se Cherach Vladissalic kao comes »in Vlachis inferioribus«. Ovdje je 
dakle taj comes krsdanin, ali g. 1502. 20. jan. govori ') se o vojvodi Dzaferu ili 
Saferu: Prima pars est de donando voyvodae Saper. voyvodae Rudinarum et 
de Dogni Vlasi qui venit et donavit 18 juvencas, 18 castratos, aspra tria milia. 
Zatim se spominju jos g. 1496. 7. maja: Prima pars est de dimittendo ilium 
de Terris Novis (= teritorij od Peljesca do Orasca), qui fuit in carcere, quia occidit 
uxorem, attento quod dicta uxor fuit de Dogni Vlassi et parentela dictae uxoris 
parcit sanguinem secundum eorum consuetudinem et de hoc scribit Mustapha begh 
, zanzach 4 ). Zatim 24. jan. 1484.: Prima pars est de acceptando donum factum per 



floridzijan. Odgovara donekle sredovjecnim dukatnicima. Isp. u Dubrovniku 19. novembra 1488. 
duchatnicus sclavus dobiva 35 dukata nagrade (Cons. Rog.). Isp. iz dubrovacke listine jo§ »Kasum 
Celebija, koji pise hercegovu zemlju i bere vlaSke dukate« kod Truhelke, Tursko-slovj. spom. 
dubr. arhiva Nr. 127 iz god. 1497. str. 114. Prema tome bi dukatnici bili poreznici, koji pobiru 
vlaske dukate, dok floridzije ili filuridzije, kako ih Truhelka naziva, znaci prema vidinskoi kanu- 
nami porezovnika, koji godisnje placa floriju (ili filuri) ne spahiii nego drzavi (mirie), ali se za to 
mora brinuti za sigurnost putova, pa se stoga zovu i derbendzije. Definiciju filuridzija i dukatnika 
daje Truhelka na cit. mjestu, Qlasnik XXVII. str. 155. Ovaj se porez zove u dokumentima obicno 
resmi flori (ili filuri). Tako se u naredbi od god. 1037. = 1628. odreduje, da »vla5ka raja iz 
gornieg Sehera ima da placa 100 akci resmi-filurije« i t. d. Da je i ovaj porez vlaskoga podrijetla, 
vidi se iz bos. kanuname, gdje se kaze, da se placa prema adeti e/laklje, cf. Truhelka o. c 157. 
O tome porezu jos mi saopcuje dr. Truhelka ove podatke. God. 1688. izdaje valija nekom Mustafa- 
Agi berat, da pobire resmi filuriiu u kadilucima Mostaru, Liubuskoni i Imotskom. Dukati, koje 
ce pobirati, neka budu pravi i Citavi, a ne ostrugani i Suplji. God. 1786./7. je posjednik herce- 
gova&e resmi filurije u Melatiji, Hodovu, Fo6i i Nevesinju Ahaga, savjetnik vel. vezira. G. 1813. 
pripada jedan dio (1194 grosa 18 l /i para) od duvanjske resmi filurije kao placa strazarima grada 
Sedi Dzedida u prusackom (= Akhissar) kapetanluku. 

') Prema pismu, Sto ga kaluderi Damjan i Pavao poslase u djecembru 1597. papi Klimentu 
VIII. (v. Horvat, Mon. hist. Bosnae ill. u Glasnlku 1909. str. 58.) moze, se odrediti teritorij Donjili 
Vlaha ovako: „i nize Trebinja zupa e Popovo i Doni Vlasi i Drina (=Drijeno, kot Trebinje) 
i Bunia : i u Doniefo Vlasiehz esu glave Hrabreni". Prema tome bice ova zupa indentiCna sa 
krajem oko Zabljaka prema Stocu, gdje su nadeni i nadgrobni natpipi Hrabrenovi; 

') Ovo su prema dru Truhelki imena vojvoda Donjih Vlaha: Herak Vla'disaljic, knez 
1483.; Junuz 1488.. Mustafa 1493., D2afer, u listinama Saper, 1502., 'Hasan 1504— 5., Musa 1507., 
Jahja 1508., Husejn 1509., Hasan 1518. Osim Vlachi inferiores* zovu se i Murlachi Partis infe- 
rioris 1535. Cons. rog. 42., 241. Buduci da se nazivaju Donjim Vlasima, mora da se negdje nalaze 
Gornji Vlasi, koji se ne spominju u dubrovackim listinama. Mo2da se Gorniim Vlasima ima 
smatrati oblast Stari Vlah. U pismu iz god 1597. zove se u plur. Start Vlasi: »Medu Bosnu i 
medu Novi pazan. su Stari Vlasi I Studenica i tu su glave Pajakt voevoda i VukaSint i ni'i 
sluSa ta zemlja« (v. Horvat o. c. str- 58.). Na kasnijim zapisima i natpisima dolazi samo u 
singularu, v. Stojanovic. Orapn cp. 3an- n aam. a. 1644, br. 1389; a. 1650, br. 1446; a. 1744, br. 
2889; i t. d. Nije medutim iskljuceno ni to, da se ti Gornji Vlasi imaju traziti u danaSnjoj Katnn- 
skoj nahiji u Crnoi Gori. 

») Cons. rog. 29, 27. *) Cons. rog. 27, 254 v. 



306 



minus consilium de yperperis 30 voyvode de Dogni Vlassi et de dando liber- 
tatem domino rectori et suo minori consilio donandi voyvode de Urazevica ab 
yperperis viginti infra '). Vojvoda Vlachorum inieriorum spominje se jos 27. aprila 
1484. 16. maja 1489. salje novus voyvoda de Dogni Vlachi u Dubrovnik 8 jalov- 
nica. Ovi su Vlasi u sluzbi Turaka*). 1. oktobra 1482. dolazi Kasumbeg, Ajas- 
begov hodza, sa Vlasima katunarima (Vlachi chatunarii) u Dubrovnik. Po njima 
salje i sultan svoja pisma u Dubrovnik. Tako se 1. iebruara 1503. kaze: Prima 
pars est de deliberando pro iis que imperator Turcarum petit a nobis per suas 
litteras allatas per suum Vlachum sive caballarium 3 ).Ovo je mjesto doduse nejasno. 
Kako me dr. Truhelka ■ uvjerava, stoji mjesto Vlachus u drugim listinama u 
ovakovim recenicama Vulacus ili ulakus. Moglo bi se dakle raditi o latinizaciji 
turske rijeci ulak = skoroteca, kurir, koja dolazi i u srp.-hrv. jeziku, u bug. 
rum. kao olac, oldcar, oldceste, novogrcki oXaxr,?. srednjogrcki oOXar.'.? cursor 
(cf. g. Meyer, Alb. etym. Wbch 457.) Da se o tome i ovdje radi, pokazuje to, 
sto se rijec prevada sa caballarius. Ali je svakako karakteristicno, da se pile 
Vlachus. Po tome je dubrovacki notar identificirao ulak i Vlali. 

Ovih detalja ne iznosi ni Jirecek u svojoj jos uvijek nezastarjeloj radnji 
»Die Wlachen und Maurowlachen in den Denkmalern von Ragusa (u Zpravy 
o zasedani kralovske ceske spolecnosti nauk v Praze, r. 1879.), i ako na str. 
112. — 117. posvecuje posebno poglavlje sjediStima Vlalia (Wohnsitze der Wlachen). 
Ovom prilikom spominjem i najstarije dubrovaCke potvrde, u kojima se 
spominju Vlasi, prema podacima, koje mi dobrohotno stavlja dr. Truhelka na 
raspolaganje. To su iz 1305. g. 26. oktobra Dobrosclavus Moroblachus; 2. novembra 
1305. Blachi de Orupssa Sudich in Cernoua, Div. cane. Najstarije su dakle 
potvrde o njima u Dubrovniku iz pocetka 14. stoljeca. 

Vec u prvo doba turske okupacije igrali su Vlasi znatnu ulogu u vojnickim 
poduzecima i javnom zivotu Turaka. To dokazuje ceribaSa Vlah Svinjarevic*). 
Ceribasa je bio zapovjednik citavoga vojnikluka. Sto se ranga tide, dolazi prije 
spahija i timarnika, a poslije suba§a, koji su bili na celu spahijskim provinci- 
jalnim odjelima. Vlah Svinjarevic je bio cesto poklisar Isabegov poslije osvojenja 
Bosne. Isabeg je upotrebljavao kao poklisar a i Her aka VraneSa, kojije bio valjda 
istoga podrijetla, jer se u dubrovaCkim vrelima spominje cesto katun Vranes 6 ).