Full text of "Halid ibn Velid, radijallahu anhu - A. I. Ekrem"

See other formats

general A- I. Ekrem

HALID
IBN VELID

radijallahu anhu

Nafcluv originals

The Sword of Allah: Khalid bin Al Wa3ee4

His Life and Campaigns

Alitor:

Agha Ibrahim Akram

Nabosanski preveJi i prilagodili:

Mehmed i Mensura Ceman

Keceiizetit:

Serial Ceman,. prof.

Redaktari;
hh. Nedzad Ccman, pro-f.
Mlrsad Ahmic, pukovnlk

Lektor i korektor:
Hurija Imarn&vk

Tehnicka priprema i design:

Alfa i Omega - Tesanj

Ixdorafe

Nedlara Ceman

CIP - Katalogizacija u publikacij i
NaciG-nalna i univerzitetska; biblioteka
Bosne t Herzegovina,. Sarajevo

23-33:929 Halid ibn Valid

AGHA. Ibrahim Akram

Halid ibn Velid / A.I. Ekrern; [na bosanski
preveli i prilagodili Mehmed i Mensura Ceman)
TeSanj : M. Ceman, 2007. - 510 str. ; 24 cm

Prijevod djela: The sword of Allah. -
Bibliografija sU> SlD

COBISS.BK-ID 15607S14

general A. I. Ekrem

HAL1D
IBNVELID

radijalahu anhu

PREDGOVOR PRIJEVODU

PredgpYar prljevodu

Ashabi su, bez ikakve sumtije, najbolja generacija najodabranijeg
umeta. Abdullah b- Mesud, r-a. P je relcaor ^tio/i /e pogkdao u srca

Svojih robova pa je izmedu njih izahrao Muhawittieda, a.s. t te ga je
paslao, sa Posianicom i znanjern Svojim stvormjima, Podije toga po-
fjovo jit pagled&o ti srca Ijudi i izabrao mu ashabe, koji ce ga pomoci
i koji ce biti njegovi namjesnici Pa ono sto vjermci vide dobrim to je
dobro, a ono sto vjernici vide Mbn to je i kod AUaha lose"

Medutim, i u toj odabranoj generic iji postoje najodabranijii kao
sto su, u sazvijeidu, neke zvijezde sjajnije od drugih. Taku, jedna bli-
stava zvijezda koja jc ostavila trajnc svjetlo ll historiji islama zove se
Halid ibn Velid - Allahova Sablja,

Islam nas uci da povjcrljivc pnslnve prepustamo onima koji su
do&tojni da ih nose. Uzviseni Allah u Casnom Kur'anu veil: „ Allah
vam zapovijcida da odgovorne sluzbe onima koji su ih dostujni
povjeravate.*" {En-Nisa, 58.) £a komandovanje vojskom i apsobtno
sve £to je vezano za vojua pttanja najdostojnijij od svih ashaba, bio je
Ha lid - Allahova Sablja.

Halid je bio komandant koji je u svakoj situaciji znao odabrati
najbolje rje&enje. Svojom briljantnom takiikom bezizlazne situacije
je prctvarao u pobjede. Allahova Sablja jebila toliko dosjetljiva i brza
da je naprosto zbunjivala njegove ncprijatdje, a fascinirala prijatelje.
Poslanikj a .5 -, je rekao: „Ratje varkaf' Ovaj hadis, mudru izreku na-
seg Poslanikaj a-s. t Halid je sprovodio u praksu. Bio je nenadmagan
u pripmnanju i primjeni ratnih varki, ali, kada bi se i s-am nasao u
klopcL zjiao se iz nje EzvucL

Knjiga koja se, po&tovani citaoce, nalazi u Vasim rukama j,Halid
ibn Velid" je napisana peiom profesionalnog vojnika, gencral-nriajora
A. L Ekrema. Ovaj pakistanski vojni strutnjak utroSio je pet godina
pisuci ovo izuzetno vrijedno djelo. Licno je obisao sva mjesta kuda je
pohodila Allahova Sablja r od Libanona, Sirije r Jordana, Iraka i Sau-
dijske Arablje. Obzirom da nam je $\e bitke i vojne pojedinostij krtr/.
ovu knjigu^ prikazao vojni struenjak imamo osjecaj s dok je citamo, da
se i sami nalazimo u spomenutim situacijama.

Halid ibn Velid

Ono sto je dodatno lijepo za ovo djelo jeste da je njen prijevod
sacinio Mehmed £eman, zaljubljenik historije islama, koji takode
posjeduje solidno vojno znanje i iskustvo. Tako, pred sobom ima-
mo, pored ostalog, prccizno ispricane Halidove manevre objasnjene
vojnom terminologijom. Sve to je opet ispricano stilom kojeg mogu
razumjeti i oni koji nisu vicni ovoj vrsti literature. A vec naprijed smo
spomenuli da poslove treba prepustatt onima koji su ih dostojni i koji
su od date struke.

Milostivi Allah je Halida, sina Velidovog, osnazio jakim tijelom.
Bijase on krupan, razvijen, snaznih misica i vrlo pokretljiv. Uz sve to
on bijase Allahov sticenik, borac na kome su se pojavljivali kcrameti,
tj. posebne pocasti kojima Allah darujc Svoje iskrenc robove. Sjetimo
se samo jednog primjera, koji ce biti dovoljan da se vidi o kakvoj se
„SabIji" zapravo radi. Kada je Halid krenuo prema gradu Hiri, Per-
zijanci su mu, radi pregovora, poslali Abdul-Mesiha, koji je sa so-
bom nosio otrov koji bijase izuzetno brzog dejstva. Medutim, Halid
je zatrazio doticni otrov. Posto su mu dali otrov proucio je sljedecu
dovu: „Sa imenom Allah i sa Atlahom, Gospodarom zemlje i nebalSa
imenom Allah, sa Cijim imenom ne stetiti nikakva bo lest!" A zatim je
popio otrov, koji mu nije nanio nikakvu stetu. Vidjevsi o cemu se radi
Abdul -Mesih se vrati svom narodu govoreci: „0 moj narode, on je
popio najljuci otrov i nije mu nastetio! Sklopite sa njima primirje, jer
pobjeda je njima predodredenal"

Takode, ono sto je za Allahovu Sablju bilo izuzetno vazno jeste
dlaka sa glave Allahovog Poslanika, a.s., koju je nosio upletenu u svo-
ju crvenu kapu. Cinio je to teberruken, tj. zeleci time privuci na sebe
Allahov blagoslov. Halida nikada nisu vidjeli zabrinutog, ni kada je
neprijatelj bio po nckoliko puta jaci, ni kada su glave padale, ni kada
je krv tekla, ni kad su njegovi Ijudi gubili moral. Jedino su ga zabri-
nutog vidjeli kad je izgubio svoju kapu. A osobi koja je nasla crvenu
kapu Halid je bio neizmjerno zahvalan.

Dalje, ono sto je sustina svega jeste cinjenica da je Halidovo sree
bilo zaokupljeno Allahom. Jedino za cim je Halid tragao bilo je Alla-
hovo zadovoljstvo. Tako se znao iskrasti od vojske koja je marsirala i
obaviti hadz i ponovo se vratiti a da to nije znao niko osim mali broj
Halidovih najodanijih ljudi.

PrEdgov-DT prij-Evadu

Govoriti o ratovima protiv otpadnika od vjere, o miirtedima, nije
moguce bez Halida. Jerj murtede je u red doveo Halid. Trak, drevnu
perzijsku kraljevinu, je razbio Halid. Vizantiju je slomio Halid. On
je vojni genij koji nije izgubio niti jednu bitku. A zar ticko Allah ovu
Sablju i moze pobjediti?'

Pored toga sto je bio jako zestok prema neprijatdju on je u isto
vrijcme bio i jako milostiv prema vfernidma. TaOnu onakavkakvim je
Allah Uzviseni opisao Muhammedovej a^ h ashabe gqvyreci: „Muha-
mmed je Alb hoi poslaniU, a njegovi sljedbenici su strogi prema
nevjcrnicima, a samilosni medti sobom; vidis ih kako se klanjaju
i Hcem na tie padaju zeleci Alia ho vu nagradu i zadnvpljstvo" (El-
Feth> 29.) Listaju^i ovu knjigu £esto eemo tntate pa&u&e koji yovorc o
Halidovoj dobrodusnosti, o njegovoj darezljivosti i brizi prema mu-
slimanima.

Sustina zivota pravog vjernika jeste u postizanju Allahovog za-
do vol jstva> kroz hizmet, krnv. ictvovanje vlastitog zivota, vremena i
imetka, UiviSeni Allah je od iskrenih vjernika kupio njibove zivote i
imetke u zamjenu za Dzennet 1 lalid je ko zna koliko puta zrtvovao

svoju glavu, sama da Allah ova Rijsc bude gornja. Koliko dvoboja, ko-
liko rmpjd.L, kolikd fip&ida]

Halid je, opet* svoj imctak najradc trosio na svoju vojsku, posebno
na S-voj specijani odred, 2a njega, kao komandanta, najvaznije je bilo
imati motivisane ratnike, Svoj zivot, vrijeme i imctak, ama bas sve sto
je imao, stavio je u hizmet din-i lslamu.

Allahova Sablja je institucija od koje se mogLi neprestano crpiti

najvaznija vojna pravila:

- kako komandovati i ra&poredivati borce
cemu davati prioritet

- kako savladati iznenadne prepreke
kako stimulisati vojsku

- koga odredivati za posebne akcije

- kako ispunjavati obecanja

kako postati autoritetom koji &e voli i slijcdi itd.

Halid itm Velfd

Skoro svakog covjcka Allah je nadario za odredeni posao. VrLo je
vazno to primjetiti, pa dodatno kod sebe i drugih taji dar razvijati. A
potom, na polju svog djelovanja polueiti £to veci tiapor £ine£i time
hizmet umetu. Neko je nadaren za naukuu neko za organizaciju, tieko
za zbrinjavanje nevoljnika, neko za m-edicinu ltd. Halid je bio nada-
ren za sve ono sto se smatra vojrrim pitanjima. On je tu nadarenost
iskoristio do maksimuma!

Meka je Uzvisem AJiah zadovoljan Halidom, sinom Velidovim, i
neka rmi Svojc najvece pocasti u Dicnnctu ukazc zbog njcgovog ne-
mjerljivOS hizmeta prpma urnetul

Sarajevo, 01.02, 2007.
Nedzad Ceman

RIJECAUTORA

Rijc£ autora

Muslimanska historija obiluje velikim vojnim postignucima, U
analima rata nema biUka kojc nadmasuju briljatitnost i presudnost
bitaka islama. Noma komandanata koji smjcloscu, vjestinom i daro-
vitoscu nadmasuju muslimanske komandante, Ipak, svijet rnalo zna o
islam skim vojskama. Cilj ovog djela je da donelde popuni tu prazninu
u ljudskom znanju.

Postao sam svjestan te praznine 1964. godine kada sam bio na^el-
iii k za obuku u vujnom ucilistu Queta u Pakistanis Jos od dana kad
5am bio kadet na vojnoj akademiji, vojna historija inc je privJacila vise
nego ostale inoje vrSnjake, a tako jc ostalo i kasnije pa sam se osjecao
kvalifikovanljim od mojih kolcga da popunim neke praznine u ovom
podru£ju, Odlucio sam istraziti i opjsati vojne pohode Halida b, Veli-
da, neka je Allah sa njim zadovolian-

Znao sam tbi -?>;jstoje tomovii tomovi pisane grade o torn periodu,
ali na arapskom jcziku. Samo neka od tih djela $u prevedena na druge
jezikc, a i ono sto je prevedeno - prevedeno je netacno i sa potpuno
necasnim namjerama, Zato sam odlucio ne pouzdati se u prijevode i
nauciti jezik na kome su pisani originali - arapski je^ik.

Zatim sam pripremio bsbllografiju u koju sam ukljucio sve rane
historicare Eskljucujuci sve one koji su zivjeli nakon destitog stoljeea
- bili to rnuslimam Hi krscani Priprema bibliograftje je bila relativno
Lahka, ali je pravi problem bio nabavka knjiga. Nije ih bib moguce
nabaviti u Pakistani^ a. u arapskim zemljama su bile preskupe, Tu su
mi pomogli neki moji prijatelji tako sto su mi dali svoje knjige i na taj
nacin velikodusno pomogli ovaj projekat. Svi ti prijatelji su bili moji
student! u Queti. Tako sam prikupio citavu biblioteku ranih musli-
manskth historicara i zapoceo istrazivanje.

Jed an od najvecih problema sa kojima sc ncko maze sresti u ta-
kvom istrazivanju je nedostatak gcografskih podataka, Geografija
odreduje osnovu vojne strategije, pa ni jedna vojna historija ne moze
biti jasna bez dobrog poznavanja gcografskih prilika toga vremena.
Srecom 3 uspio sam nabaviti dva izvrsna geografska djela iz perioda
ranog islama: ^A'laku'-nensa" Ibn Ruste i H £L-Buldan" Jakubija. Ova
djela detaljtio pojasnjavaju fizicku i politicku geografiju tog vreme-
na. Tako sam uspio rekonstruisati us love terena i precizno odrediti
lokacije mjesta koja vise ne postoje. Trebalo mi je nekoliko sedmica

HalidibnVelid

istrazivanja da pripremim karte koje su dio ove knjige. Kad su u pi-
tanju ove karte, pomogli su mi oficiri iz Jordana i Pakistana. Takode
sam koristio i historijski atlas Iraka koji je priredio dr. Ahmed Susa
iz Bagdada. Ovaj atlas je zaista od prvorazredne pomoci svakom ko
istrazuje Irak.

Skoro svi velikani historijske literature koja se odnosi na prva sto-
ljeca islama su muslimani. Ipak, smatrao sam da je posteno istraziti i
zapadne historicare kojijsu pisali o ovom periodu, narocito ona djela
koja opisuju muslimansko osvajanje Sirije. Najpodesniji za to su bizan-
tijski historicari Nikifor i Teofan, oba sa kraja osmog i pocetka devetog
stoljeca, ali nisam uspio pronaci njihova djela na jezicima koje govo-
rim. Zato sam se odlucio osloniti na djela Edvarda Dzibona. Njegovo
djelo „Propast Rimskog carstva" je bez sumnje veliki doprinos historiji
uprkos njegovim antimuslimanskim predrasudama. U nedostatku po-
uzdanih zapadnjackih izvora, morao sam se zadovoljiti ovim djelom.

Ma koliko sam nastojao izbjeci djela koja su nastala nakon dese-
tog stoljeca, ipak sam morao povremeno odstupiti od tog kriterija,
ali samo kad je geografija u pitanju, a sve to da bi ova knjiga bila sto
preciznija. Koristio sam cuveni Jakutov „Mudzemu I l-buldan," koji
je nastao u dvanaestom i trinaestom stoljecu. Takode sam koristio i
jedno djelo iz dvadesetog stoljeca i to „Srednji Eufrat" Alojza Musila,
ceskog naucnika koji je proputovao Irak i Siriju u drugom desetlje-
cu dvadesetog stoljeca i iznio siroku studiju geografije podrucja koje
presjeca Eufrat.

Nakon sto sam okoncao sve pripreme za grubu skicu djela, uzeo
sam odsustvo iz armije i napustio Pakistan pocetkom augusta 1968.
godine. Proveo sam neko vrijeme u Evropi, uglavnom u Londonu u
Britanskom muzeju trazeci djela o muslimanskom osvajanju Bizan-
tijskog carstva. Nisam uspio naci niti jedan engleski prijevod ranih
zapadnih pisaca, ali sam pronasao neke korisne reference u muzej-
skoj biblioteci.

Krajem augusta sam stigao u Bejrut. Sada je zapocelo moje putova-
nje po bojnim poljima Halida b. Velida. Vidio sam zemlju kojom je Ha-
lid marsirao, mjesta gdje je vodio bitke. U Libanonu nisam imao drugog
posla osim lociranja Ebul Kudsa. Nakon toga sam presao u Siriju.

Kijct: auctorl

U Siriji sam posjctio svaki grad koji je Halid osvojio - Damask,
Horns, Tedmur i Halep. Vidio sam svako mjeslo gdje se Halid borio i

dosao do tacnih lukactja svih ostalih mjesta spomenutih u cetvrtoni
poglavlju ove knjige, U Damasku sam vidio ostatke tvrdave i svih sest
kapija Damaska koja se jos uvijek zovu onako kaku su .se /vale u J Ui-
lidovo vrijeme. Takude sam u Damasku posjetiu Naeionalni muzej i
pronasao neke reference iz djela koja nisam imao u svojoj biblioLeci.

U Homsu sarin posjetio dzamiju Halida b, Velida. Bio sam kod

Halidovog turbeta, Nakon toga sam klanjao dva rekjata namaza i za-
molio Allaha Uzvtsenog da datiasnjim muslimanima dadne pobjcde
kakve je dao Halidu iako mi to ne zasluzujemo.

Najvainiji obilazak bojnih polja u Siriji je bio obilazak Jermuka.
Tada je biJo vrlo tcsko posjetiti ovo podrucje jcr je prist up stranci-
ma bio zabranjen zbog vojnih djelovanja. Posrcdstvom pakistanskog
ambasadora dobio sam dupuStenje sjrijske v!ade da posjetim ovo i
bilo koje drugo podrucje, Osim toga, Sirijska vojska mi je obezbijedi-
la vozilo za putovanjc kroz zemlju i dodijelila mi oficira koji je izvrsno
poznavau sva podruxja. Ova) oficir se pokazao kao izvrstan vodic\
Tako sam, naoruzan kartama i kompasima, proucavao bojna polja.
V0210 sam 5Ef dul cijelog fronta historijskih bitaka i sagledao ih iz ra-
znih uglova, Mogao sam dobro osmotriti klisuru Jermuka sa sjeverne
$trane^ Nisam mogao vjdjeti Vadi Rckad zbog apsolutnc zabrane pri-
slupa Lorn pudrudjUj. ali sam bio u selu Sedzere, oko pet kiJometara
od jaruge Vadi Rekada i imao sam jasan pugled na podrucje gdje se
odvijala posljednja faza bitke na Jermuku,

Nakon toga sam otisao n Rasru gdje sam vidio poznatu utvrdu,
pregledao teren E vratio se u Damask, Nakon dvije sedmiee u Siriji,
zemtji prepnnoj historije, krenuo sam ka Jordanu.

Kad sam stigao u Jordan, otkrio sam da Pakistanac tamo nije stra-
nae. Bio sam gost Jordanske Armije, Tako sam mogao vidjeti sve §to
sam htio. Neki moji students, sada visoki ofkiri Jordanske Armije, bill
su mi od vclike pomoci.

Mnogo vremena sam proveo proucavajuci bojno polje na Jermu-
ku sa juzne strane. Uociu sam mnoge detalje koje nisam mogao vi-
djeti sa sirijskc strane. Takode s.am posjetio Fahl i bojno polje gdje je
vodena bitka. Zatim sam otisao na Mu'tu i obisao podrucje za koje se

HaJid Ltwi Velid

prctpostavlja da je na njemu vodena bitka. Sada se tu gradi dzamija,
Mnogi ljudi koji tu zive tvrde da su imali vizije bitke na Mu'ti, pokreta
jedinica i sukoba> Sreo sam dvojicu takvjh ljudi. TVi nriu&fi mar; ska ke-
rn andanta koji su pali u to; bici pokopani su uku cetiri kilometra od te
lokacije. Moja posjeta Jordanu je zawsena u septembru 1968, godine
kad sam odietio u Bagdad,

Kad sam stigao u Irak, vec su bile i*vrsene sve ptiprcme oko mog
obilaska lokacija u toj zemlji i to preko pakistanskog vQJnog atasea u
Iraku. Iracka Armija mi je st&vila na raspolaganje vozito i ofirira nji-
hove aruiiJEf koji ce mc voditi,

Prvu sedmicu sam proveo u Bagdadu istrazujuci bibliutuku Bag-
dadskug nnizeja i diskutujuci sa ugSednim utenjadma. Qvc diskusije
su mi bile od vclLkc pomocL Sada je uslijedio tezi dio zadatka, Treba-
lo je locirati sva bojna polja Halidovih bitaka u Iraku. Bile je mnogo
teze nego u Siriji i Jordanu. Mnogi gradovi i nasdja kroi koja je Halid
prolazio i kud kojih se borio sada uop£e ne postoje. Osim toga, rijeke
Tigris i Eufrat su kroz historiju cesto mijenjale tokove i tako uticale
riaizgled terena,

Uprkos tim tcskocamaj Allah-ovum miloscu, uspio sam dosta toga
uraditi. Moja turneja je txajala nekoliko dana, Presao sam stotine ki-
lometara kroz iracku pustinju. Locirao sam i posjetio svako mjesto
gdje se Halid borio osim onth na kojima se borio posiije Ajnu Temra
jcr ta mjesta vise ne postoje pa ih je sada nemoguce predzno locirati.
Zatim sam otisao u Basru i posjetio Mezar (danasnji Kl Aneir), kao 3
Ubulle i Hufejr od kojih danas ncma nikakvog trap.,

Kad sam zavrsio posao u Iraku, otputovao sam u Kuvajt Bilo je to
u oktobru 1968, godine. Tu sam bdrao i posjetio Kazimu od koje je

vrlo malo 05talo. Dva dana nakon toga vratio sam se u Pakistan. Za
malo vise od sest sedmica proputovao sam oko 7 000 UilomeUra.

Cetiri mjeseca sam opisivao Halidove bitke u Iraku i Siriji na
osnovu podataka koje sam prikupio na putovanjima, Zatim sam u
februaru 1969, godine ponovo krenuo ka pustinji Sletio sam u Diidu
gdje me docekao pakistanski vcjni ataSe, kao i predstavnici saudtjske
armije, Moja posjeta je najavljena vladi Saudijske Arabije. Docekan
sam srdacno i ukazano mi je tipicno arapsko gostoprimstvo, Bcz po-
moci saudijske armije nikada ne bih locirao i posjetio mjesta gdje se

Halid borio 14 ovitn predielima, U pitanju je prava pustinja. Zato sam
imao na raspolaganju saudijskog ofictra, vozilo t potrebnu prattiju,

Odmah posto sam stigao, obavio sam umru u Mekki, a zatim sam
odletio u Rijad. Prvo sain obisao sjeverne dijeloye Arabije. Ostao sam
tri dana u podrucju Rijada. Freglcdao sam bojno polje Jemame, pa
sam se zaputio prema Bureidi. Posjetio sam Nibadz (danasnja Nabki-
jja) i Butu. Kad sam odletio u Hail, bio sam iznenadfn kako je tamo
hladno. Ovdje sam posjetio nekoliko mjesta gdje se Halid borio pro-
tivodmetnika*

Vratio sam se u Rijad 15, februara i odletio za Dziddu, Sada sam
poceo istrazivati podrucje Mekke. Posjetio sam Taif i vidio dzamiju
koja je izgradena na mjestu gdje je bio muslimanski logor tokom op-
sade. Nisam nasao tragove utvrde Taifa, ali sam vidio rrmoga mjesta
na kojima je bio Allahov Poslanik, alejhisselam,

Na Hunejiiu sam prove o citav dan, Nekad jc uvuda vodio put iz
Mekke u Taif. Sada je izgraden moderan put koji ide sasvim drugom
rutom. Zbog toga jc ovo podrucje zapusteno F ali sam srecom imao na
raspolagauju izvrsno terensko vozilo kojim sam bez problem a obila-
zio pjeskovita i kamenita bespuca. Tako sam bio tacno na podrucju
gdje jc vodena bitka.

Zatim sam proucavao Mekku kako bi sto bolje razumio nacin na
koji je osvojena. Od tog vremena se Mekka enorrcmo prosirila, pa je
bilo vrJo te£ko odrediLi dokle se prostiraia Mekka u doba Allahova
Poslanika, alejhisselam. Penjao sam se na mekanska brda i pokusao
naciniti skicu nekadaimje Mekke. U torn poslu su me ometala mno-
gobrojna brda kao i moja vrlo ogranicena crtacka umije£a<

A onda su se priblizili dani had/.a. Obavio sam hadz i otputovao
za Medinu, Tu sam proucavao podrucje UKuda i podrucje gdje se
odigravala Bitka jia He tide ku. Zatim sam posjetio A.brak gdje se hali-
fa Hbu Bekr borio protiv odmettiika od istama. U Medini sam susreo
ucenjake i radosno sa njima razgovarau o muslimanskoj historiji i ge-
ogranji tog vremena,

Moj posac u i nostra nstvu jc time bio zavrsen, Vratio sam se u
Pakistan IL marta 1969. godine, Dugo sam razmisljao o svojim pu-
tovanjima. Tek tad sam shvatio koliki je to poduhvat bio i sa kakvom

HalLdibnVelid

lahkocom sam ga obavio. Nema nikakve sumnje da mi jie Uzviseni
Allah neprestano bio na pomoci-

Proveo sam nekoliko mjeseci obradujuei rukopise. U oktobru
1969. godine sve je bilo zavrseno i knjiga je data na stampanje. Protc-
klo je pet godina od dana kad sam zapoceo ovaj projekt do dan a kad
je knjiga bila gotova.

Ovo je historijska knjiga, Ona opisuje xivot i djelo najveceg svjet-
skog vojnika - Halida b, Velida* Kao profesionalni vojnik, pokusao
sam uprostiti strutne uraze kako bi bill jasni vojnim laicima.

Sve sto je u ovoj knjizi izneseno su historijske i nauene crnjenice.
Svaki pokret, svaki dvoboj, svaki udarac i sve brojike su uzete iz knjiga
ranih historicara, Podaci o bitkama su takode uzeti iz istih izvora i
opisani mojim ri jemima pri eetnu sam nastojao biti sto objektivniji. U
mojim opisima dogadaja davao sam priznanja neprijatdjima is] a ma
ondje gdje to zasluzuju i gdje za to postoje nepobitni dukazi. Takode
sam ukazao nagreikekoje su r po mojim nalazima, cinili muslimanski
pLsci. All, njihovih gresaka je vrlo ma Jo.

Primijetio sam da se verzije dogadanja ponekad vrlo razlikuju Uud
nekolicine ranijih historicara, Ovi Ijudi subiljezili sve verzije do kojih
su dosli pa cak i onda kad su u potpunoj kontradiktornosti. Tako su
ostavili titaocu da sam rasuduje uz opasku w AIlah zna najbolje". Ovc
konfuzije su najizrazcnije u opisima operacija u Siriji, Narocito se to
odnosi na hronologiju zbivanja,

PokuSao sam razrijeStti ovu kont'uziju, analiziiajuci dogadanja i
zakljutrujuci na najlogicniji moguci nacin. Nisam opterecivao knjigu
fusnotama koje ukazuju na razlikc u misljcnjima historical- Uglav-
tiom sam ih koristio kao izvore odakle sam preuzimao dijaloge i neke
jy.jave. Gve fusnote su korisnije [strazivacima nego obicnom citaocu
koji ih slobodno rnoie zaobici ako ne zell proucavati ovu tematiku.
U slucajevima vaznijih razilazenja nacinio sam biljeske u dodacima
ovoj knjizi koji ce zatiimati samo izbirljivije citaoce.

Neke od bitaka, posebno u drugom dijelu kojigej su crista fekun-
sttukcija bazirana na podacima preuzctim od ranijih historicara, Ra-
zJike su u tome sto se oni nisu posebno trudili da analiziraju strate-
gy u i taktiku. Kao vojnik i historic ar, pokusao sam to uciniti. Priroda

Rijec autora

mane vara i analiza bitaka su moj doprinos optima ovih bitaka., a sve
cinjenice sam preuzeo od historical^. Oni su divno cvijece historijej
aaranzman je moj.

U prvom dijelu knjige pricinja se da je vise opisivana vojna biogra-
fija Allahova Poslanika, alejhisselam, nego Halidova, To jc neizbjez-
no. Allahov Poslanik, alejhissdam, je dominirao 5 vim dogadajima
u to vrijeme bili oni vjerski, politick i, ekonomski, fcukurni ili vojni.
Nijedan pisac ne moze opisati ove dogadaje bez cestih spominjanja
Allahova Po&Lanika, alejhis&elam.

Mnogo je onih koji su pomogli u izradi ovog projekta. Ncma do-

voljno mjesta da ih spomenem.

Cilj ove knjige je zabiljeziti i predstavitt cijelom svijetu zivot i voj-
na po&tignuca Halida b, Velida. Ako knjiga uspije - neka jc slavljen
Allah, a ako ne - neka je opet slavljen Allah.

General- major A. I. Ekrem

Gktobar, 1969,
Rawalpindi, Pakistan

DI01.

DOBA ALLAHOVA POSLANIKA
alejhisselam

DJETINJSTVO

Dj-eti njstvo

Vreli i) etni dan u Mekki. Djecaci se takmicc u hrvanju, Halid i jc-
dan visoki djecak polahko se krecu u krug ? prodorno gledajuci jedan
drugoga, pazeci da protivnik ne primijeni kakav trik. Nije bilo nepri-
jatcljstva u njihovim ocima, tck sc nazirala jaka zclja za pobjcdom,
Halid je bid posebno oprezan, jer je visoki djecak bio Ijevak, a to je
cesto prednost u borbi.

Arapski djecaci su provodili dosta vremena u medusobnim bor-
bama u kojima nije bilo zlc nam j ere. Bio je to tek sport u koine su
trcnirani za borbe. Biti borac u to vrijeme je bio znak muskosti. Ova
dva djecaka su bili snazriiji od svojih vrsnjaka, tako da je ova borba
bila zapravo borba u teskoj kategorijL Njihove snage su bilg priblizno
jednake, Oba djecaka su imali po desct godina. Bill su visoki i mrsavi,
a tijela su im se presijavala na suncu- Drugi djecak je bio ne£to malo
visociji od Halida. Lica su im bila tako slicnaj da su ih cesto zamjenji-
vali. Bili su bliski rudacL

U jednom trenutku, Halid je odbacio visokog djecaka, tako da je
ovaj pao i zacno se cudan pra$-ak. Trenutak kasnije, cud an izgled dje-
cakove noge je pokaztvao da je slomljena. Visoki djecak je nepomi-
can lezao na zemlji, a Halid je 5 a &trahom u ocima buljio u slomljenu
nogu svoga rodaka.

Vremenom je noga zalijecena, visoki djecak se oporavio i opet &e
cesto hrvao sa najboijim hrvacima, a sa Halidom jeostao prijatelj. Oba
djecaka su bili inteligentni i cnergicni po svojoj prirodtj all je obojici
cesto nedostajalo strpljenja i takta, Qui su nadopunjavali jedan dru-
gog u skoro svemu sto su cinilL Visoki djecak ce kasnije odigrati vainu
ulogu u Halidovom zivotu. Bio je je to Omer sin Hatabov.

Halid Lbn Vdid

prema obicaju imucnijih porodica \/. plemena Kurejs, Halid je od-
mah nakon rodcnja predat beduinskom plemenu iz pustinje^ Prona-
detia je dojilja koja ce se brinuti o njemu. Cist pustinjski zrak mu je
podario snagu i zdravlje koje ce ga pratiti cijeli zivot. Cinilo se da mu
je pustinja bik sudena, u njoj cc se uskoro poceti osjec'ati kao kod
kuce- Od prvih dana zivota do ranog djetinjstva zivio je u pustinji, a
kad je napunio sest godina, vratio se roditeljskom domu,

U ranum djutinjstvu jc prelezao male boginje, koje ce ostaviti
nekoliko manjih oziljaka na njegovom lieu, koji nisu nagrdili njego-
vu Ijepotu.

Njcgov otac Velid, poznat po nadimku Jcdinstveni, bio je pogla-
vica Benu Mahzumaj uglednog ogranka plemena Kurejs, na sto je
Halid bio vrlo ponosan, Halidov otac je od mladog djecaka nacinlo
muzevnog Arapa, hrabrog* vjestog borca, upomog i velikodusnog.
Vclid je bio visokog porijekk i rekao je Halidu da je on:

Halid sin Velida, sin Mugire r sin Ab dull aha, sin Omera, sin Ma-
hzuma, sin Jakza, sin ?vfurra-a, sin Kaba r sin Luveja, sin Galiba, sin
Fihra, sin Malika, sin Nazra, sin Kinanaj sin Huzejma, sin Mudrika,
sin Ilijasa, sin Mudara, sin Nizara, sin Ma'dda, sin Adnana, sin Udda,
sin iMukawama, sin Nahura, sin Teiraha, sin Jaruba, sin Jasjuba, sin
Nabita, sin Ismaiia, oca Arapa, sin Ibrahima posknika, sin Azera, sin
Nahura, sin Saruha ili Asraha, sin Arhua, sin Fakka, sin Eibara, sin
Sakha, sin Arfasaza, sin Saama, sin Nuha poslanika, sin Lamkaj sin
Matusalaha, sin Idrisa poslanika, sin Jarda, sin Muhkibj &in Kinanaj
sin Anusa, sin Sisa, sin Adema poslanika i oca ^ovjecanstva,

Veliko pi erne Kurejs ? koje je viadalo Mckkom, podijeiilo je svo-
je ukupne odgovornosti i nadleznosti na tri svoja najjaca ogranka
- Benu Hasim, Benu Abduddar i Benu Mahzutn - tako da je ogranak
Benu Mahzum bio nadlezan za rat. Uzgajali su i trenirali konje koje
su Kurejsije jahali u ratnim pohodima i brinuli se za ukupnu ratnu.
logistiku, Cesto su davali oficire koji su komandovali trupama Kurej-
sija. U takvoj atnosferi rastao je Halid.

Kao pripadnik ogranka Mahzum, morao je biti savrsen janac, mo-
rao jc znati jahati konje, bito da su istrcnirani ill sasvini obicni, Dobio
bi mlado zdrijebe od kojeg je morao naciniti vrhunski istreni ranog
konja za ratovanjc, Pripadnici Benu Mahzuma su bili najbolji j abaci

Djetinjstvo

Arabije, a Hand je bio najbolji jahac u Benu Mahzumu. Nijedan Arap
ne bi smio reci da je dobar jahac ako samo dobro jase konja, morao je
isto tako dobro jahati i kamilu, jer su se Arapi objema zivotinjama po-
djednako koristili u ratu. Konji su koristeni u borbi, a kamile su kori-
stene za jahanja na dugim marsevima, koje konji nisu mogli izdrzati.

Osim jahanja, Halid je ucio i vjestinu borbe, koristeci sva oruzja
- dugo koplje, kratko koplje, luk i sablju, kako jasuci tako i pjesice.
Sve ove vjestine Halid je uvjezbao do savrsenstva. Sablja je bila oruzje
kome su Arapi najvise vjerovali. Smatrana je oruzjem vitezova jer je
koristena u bliskorn kontaktu sa neprijateljem - licem u lice. Tako je
Halid izrastao u atletu visokog dva metra, sirokih ramena, snaznih
prsa i tvrdih misica. Njegovo markantno lice sa gusto m crnom bra-
dom, snazna muskulatura, jak karakter, vjestina jahanja i ratovanja
donijeli su mu izuzetnu popularnost u Mekki.

Arapi su zivjeli u velikim porodicama. Otac porodice je imao po
nekoliko zena. Velid, Halidov otac, imao je pet sinova - Halida, Veli-
da, Hisama, Amara i Ebu Semsa i dvije kceri, Fahtu i Fatimu.

Velid je bio imucan covjek, tako da Halid nije morao zaradivati
za zivot, pa se mogao posvetiti ucenju ratnih vjestina. Bio je poznat
po darezljivosti. Fomagao bi svakome ko bi mu se obratio za pomoc.
Njegova darezljivost ce mu u buducnosti priredivati nevolje.

Nacelo Kurejsija je bilo da svaki pripadnik njihovog plemena na
neki nacin mora biti koristan clan drustva. Velid je imao veliki broj
uposlenika, ali je i sam radio. Bio je kovac 1 i mesar 2 . Takode je bio
i trgovac. Zajedno sa ostalima, organizovao je i slao trgovacke ka-
ravane u susjedne zemlje. Halid se u vise navrata prikljucivao ovim
karavanama i putovao sa njima u Siriju, gdje je posjecivao velike trgo-
vacke centre ove tada bizantijske pokrajine. Tu se sretao sa Arapima
krscanima iz Gassana, Perzijancima iz Ktesifona, Koptima iz Egipta i
Bizantijcima iz Bizantijskog carstva.

Halid je imao mnogo prijateija s kojima je jahao, lovio, recitovao
poeziju, diskutovao o genealogiji. Neki od njih, kao sto su Omer b.
Hattab, Amr b. As i Ebu Hakem odigrat ce posebno vazne uloge u

1 Ibn Kutejba, 575.

2 Ibn Rusta, 215.

HalidibnVelid

njegovom zivotu. Ovaj posljednji, cije puno ime je bilo Amr b. Hisam
b. Mugire, kasnije ce dobiti drugo ime - Ebu Dzehl. Bio je Halidov
stariji amidzic. U torn drustvu je bio Ikrime, sin Ebu Hakema, Halidu
posebno blizak i drag prijatelj.

Velid nije bio samo otac i odgajatelj svome sinu. Bio mu je i prvi
vojni instruktor od kojeg je Halid naucio prve lekcije vjestine ratova-
nja. Ucio ga je kako se kretati kroz pustinju, kao prici ncprijatoljskom
utvrdenju i kako ga napasti. Ucio ga je kako je vazno uhvatiti nepri-
jatelja nespremnog, iznenada napasti i kako ga goniti do unistenja.
Ovakav nacin ratovanja je bio u osnovi plemenski, zasnovan na br-
zim, pokretljivim i iznenadnim napadima.

Kad je Halid dostigao zrelost, rat je postao njegovo giavno zani-
manje, sve dotle dok to nije preraslo u opsesiju. Njegovo razmisljanje
je bilo ratnicko, a njegovc zelje su bile pobjeda, Njegovi nagoni su bili
osvajacki, a njegov mentalni sklop je bio vojnicki. Sanjao je o velikm
bitkama u kojima je on bio pobjednik. 2elio je bitku, zelio je pobjedu
i ne sluteci da mu je sudbina upravo to i predvidjela.

NOVA VJ ERA

http://www.ihlas.ba

Nova vjera

Jedan Arap je nocu setao ulicama Mekke, duboko zamisljen. Pripa-
dao je uglednom i bogatom plemenu Benu Hasim, all sam mje bio imu-
can. Bio je vrlo naocit, srednje visine, sirokih ramena, kosa me je zavr-
savala u kovrcama. Njegove velike tamne oci sa dugackim trepavicama
bile su pune tuge. Svud oko sebe je vidio izopacenost koja se ogledala
u nepravdi prema siromasnima, bespotrebnom prolivanju krvL tretira-
nju zena kao da su domace zivotinje. Tuga je parala njegovo srce.

Neka arapska plemena su imala uzasan obicaj ubijanja svoje zenske
djece, Otac bi cekao da zensko dijete napuni pet ili sest godina, zatim
bi je svecano odjevenu odveo u pustinju, pod izgovorom da je vodi na
izlet. Djevojcica bi radosno skakutala za ocem, sve dok ne bi dosli do
vec iskopane rupe u pijesku. I dok bi dijete radosno iscekivalo pocetak
piknika, otac bi je bacio u rupu. Dok bi djevojcica plakala i dozivala
oca u pomoc, on bi na nju bacio veliki kamen i tako razmrskao nejal<o
tijelo. Kad bi prestao i posljednji trzaj mlade zrtve, otac bi rupu zatrpao
pijeskom i mirno se vratio kuci, Neki od njih su se cak i hvalisali ova-
kvim djelima. Srecom, ovaj obicaj nije bio narocito rasprostranjen.

U to vrijeme Mekka je bila prepuna idola, Bozija kuca, Kaba, koju
je izgradio Allah ov poslanik Ibrahim, alejhisseiam, bila je uprljana pri-
susr\ r om mnogih idola od kamena i drveta oko nje i u njoj samoj. Ara-
pi su ih smatrali svojim bozanstvima, upucivali su im molbe, prinosili
im zrtve kako bi ih umilostivili i vjerovali su da ce lose proci onaj ko
ih ne bi umilostivio ili bi ih uvrijedio. Oko Kabe i unutar nje bilo je
360 raznih kipova, od kojih su najvazniji bili Hubel, Uzza i Lat. Hubel,
vrhovno arapsko bozanstvo i najveci ponos Arapa, bio je nacinjen od
crvenog kamena. Kad su ga Mekelije dovezli iz Sirije, bio je bez desne
ruke, ali su mu ubrzo nacinili novu ruku i to od suhog zlata.

Halid ibn Velid

Vjera tadasnjih Arapa je bila cudna mjeSavina vjerovanja u ido-
le, ali i u stvarnog Boga - Allaha dz.s. Vjerovali su da je Allah dz.s.
Gospodar i Svoritelj, a idole su smatrali Njegovim sinovima i kceri-
ma. Arapski um je dozivljavao bozanstva kao jedno vijece u kome je
glavni bog bio predsjednik, a ostala bozanstva su bila clanovi vijeca sa
narocitim mocima, ali su bili potcinjeni predsjedniku vijeca bozansta-
va. Najcesca arapska zakletva je bio Hubel. Cesto ime njihovih sinova
je bilo Abdul Uzza, sto znaci rob Uzaa, ali i Abdullah - rob Allahov.

Ipak, nije sve bilo izopaceno u tadasnjoj arapskoj kulturi. Bilo je
mnogo toga u njihovom nacinu zivota sto se smatra plemenitim, kao
sto su hrabrost, gostoljubivost, ponos i cast, kako vlastita tako i ple-
menska. Jedan od obicaja je bila i krvna osveta, koja je u to vrijeme bila
sasvim prihvatljiva, jer nije bilo centralne vlasti koja bi na cijeloj arap-
skoj teritoriji zavela vladavinu zakona i poretka. Snaga plemena i strah
od plemcnske odmazde je bio jedini garant kakve takve zakonitosti.

Jedna od vrlo pogresnih stvari u tadasnjoj arapskoj kulturi je bilo
to da su pravila, ma kakva bila, vazila za sva vremena. Nije moglo bid
nikakvih izmjena. Ovaj period historije se naziva dobom neznanja
(dzahilijjeta). Neznanje je bio njihov nacin zivota.

Arapin sa pocctka ovog poglavlja bi se povlacio u jednu pecinu u
brdima iznad Mekke, u kojoj je provodio vrijeme razmisljajuci o sve-
mu oko sebe. Tu je provodio po jedan mjesec svake go dine, cekajuci
nesto, ne znajuci ni sam sta. Jednog dana, dok je bio u pecini, izne-
nada je osjetio necije prisustvo. Nije mogao vidjeti nikog, nije cuo
nikakav zvuk, niti je primjecivao neku kretnju. Jednostavno, osjecao
je da je neko tu sa njim. Tada je zacuo rijec:

- Ikre - Citaj!

Zbunjen fenomenom bestjelesnog glasa Arap rece:

- Sta da citam?

Glas je jos glasnije ponovio:

- Ikre-Citajl

Arap je ponovo pitao:

- Sta da citam?

Onda je glas vrlo snazno uzviknuo:

- Ikre-Citaj!

Nova vjera

A zatim je nastavio mnogo njeznijim tonom:

- Citaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara,
stvara covjeka od ugruska!

Citaj, plemenit je Gospodar tvoj,

koji poucava peru,

koji covjeka poucava onome sto ne zna.

Ovo se dogodilo u ponedjeljak, augusta mjeseca 610. godine. Svi-
jet vise nikada nece biti kao sto je do tada bio. Muhammed, alejhisse-
lam, je primio prvu objavu. Nova vjera je rodena.

Kada je Allabov Poslanik, alejhisselam, primio ovu objavu, Halid
je imao 24 godine. Tri naredne godine, Allahov Poslanik, alejhisse-
lam, je uglavnom sutio o ovome i primao uputstva od meleka Dzibri-
la. Taj no bi pozivao u novu vjeru i to samo one u koje je imao najvecc
povjerenje. Nakon toga mu je naredeno da svima obznani Allahovu
vjeru, pa je Allahov Poslanik, alejhisselam, zapoceo odsvojc porodicc?
i plemena, ali bi u vecini slucajeva bio ismijan.

Priredio je gozbu u svojoj kuci na koju je pozvao svu blizu rodbinu.
Nakon sto je gozba zavrsena, Poslanik, alejhisselam, im se obratio:

- Tako mi Allaha, nije dan Arap vam nije dosao sa necim bo-
ljim od onog sa cim ja dolazim. Donosim vam nesto sto je bolje
od bilo cega sto postoji i sto ce ikada postojati na ovome svijetu.
Allah mi nareduje da vas pozovem Njemu. Ko ce mi pomoci u
ovom poslu, ko ce mi u ovome biti brat i saputnik?

Odgovor je bio mukla tisina. Niko nije progovarao ocekujuci da
ce neko drugi izraziti lojalnost Poslaniku, alejhisselam Jedan mali
rnrsavi djccak sa jedva deset godina uzviknu:

- O Allahov Poslanice, ja cu biti tvoj pomocnik!

Tada skup rodaka prasnu u neuljudan i podrugljiv smijeh. Nakon
toga su ustali i poceli odlaziti. Djecak je bio uvrijeden ovom neuljud-
noscu, pa ga je Poslanik, alejhisselam, zagrlio i rekao:

- Ovo je moj brat i saputnik.

Ovaj djecak je bio Alija, sin Poslanikovog amidzc Ebu Taliba. Bio
je prvi muskarac koji je primio islam od Allahova Poslanika, alejhi-
sselam, lieno.

Halid ibn Velid

Istina se pocela siriti. Nekoliko, uglavnom mladih ili slabih i bes-
pomocnih, ljudi prihvatilo je Islam. Bili su malobrojni ali hrabri. Po-
slanik alejhisselam je tako dobio prostor za djelovanje. Uprkos uvre-
dama Kurejsija, zaustavljao je ljude na ulicama i trznicama i pozivao
ih u Allahovu vjeru. Rugao se njihovim idolima od drveta i kamena i
pozivao ljude da vjeruju u Pravog Boga. Sto je Poslanik, alejhisselam,
bivao aktivniji, Kurejsije su mu se sve zesce suprotstavljale. Najzesci
u ovome su bili: Ebu Sufjan, cijc je licno ime bilo Sakr b, Harb, pogla-
vica Benu Umejje, ogranka plemena Kurejs, Velid (Halidov otac), Ebu
Leheb - Poslanikov amidza, i Ebu Hakem. O prvom i posljednjem od
njih cemo joi> dosta cuti.

Ebu Sufjan i Velid su bili vrlo ponosni ljudi, koji su jako drzali do
sebe. Kao vodece licnosti Poslanikove opozicije, oni se na pocetku
nisu spustali tako nisko da bi pribjegli nasilju. Velid je govorio:

-Zar je poslanstvo dodijeljeno Muhammedu, dok meni, najboljem
od Kurejsija, nije dodijeljeno nista. A tu je i Ebu Mesud, poglavica Se-
kifa. Mi smo sigurno najveci u ova dva grada,

Ovaj covjek je zivio u svijetu u kojem je polozaj covjeka ovisio
o njegovom porijeklu. Cak i prema ovim pravilima, Velid nije bio u
pravu. Poslanikova, alejhisselam, Ioza nije bila nista manje plemenita
od njegove. Ne tako davno, Poslanikova alejhisselam porodica je bila
najuglednija u Mekki, Njegov djed, Abdul Mutallib je bio poglavica
svih Kurejsija u Mekki.

Prema Ibn Hisamu, ove Velidove rijeci su bile povod objavi slije-
deceg ajeta:

I ;os kazu: „TrebaIo je da ovaj Kur'an bude objavI|en kakvom
uglednom covjeku iz jednog od ova dva grada!" (Az-Zuhruf, 31)

Dva grada su bili Mekka i Taif. Takode se vjeruje da su i slijedeci
ajeti objavljeni Velidovim povodom, za koga smo u prethodnom po-
glavlju rekli da je prozvan Jedinstveni:

Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom ucinio

i bogatstvo mu ogromno dao

i sinove koji su s njim

i cast i ugled mu pruzio -

i jos zudi da uvecam !

Nova vjera

Nikako! On, doista, prkosi ajetima nasim, -

a naprticu Ja njemu teskoce. (El-Mudessir, 11-17)

Zatim je pogledao

pa se onda smrknuo i namrstio

i potom se okrenuo i uzoholio,

i rekao: „Ovo nije nista drugo do vradzbina koja se nasljeduje,

ovo su samo covjekove rijeci!"

U Sekar cu Ja njega baciti - (El-Mudessir, 21-26).

Najkrvolocniji i najnasilniji od svih Poslanikovih neprijatelja je
bio Ebu Hakem, Halidov rodak i prijatelj. Zbog nasilja koje je cinio
nad muslimanima, nazvan je „Ebu Dzehl" (otac neznanja, neznali-
ca), a po ovom imenu ce ga pamtiti buduce generacije. Opisan je kao
nizak, zilav i razrok covjek ili „covjek celicnog lica, celicnog pogle-
da i celicnog jezika." Ebu Dzehl takode nije mogao zaboraviti da ga
je Allah ov Poslanik, alejhisselam, u ranom djetinjstvu, pobijedio u
hrvanju, kojom prilikom mu je povirijedeno koljeno, od cega mu je
ostao oziljak cijelog zivota.

Ovaj ugledni Kurejsija, Zajedno sa drugim uglednicima, uvidio je
da je sve teze sprijeciti Poslanika, alejhisselarrij u njegovim namje-
rama, pa su odluciii razgovarati sa Ebu Talibom, amidzom Allahova
Poslanika, alejhisselam, koji je bio poglavica Benu Hasima, ogran-
ka Kurejsa. Oni bi ubili Allahova Poslanika, alejhisselam, ali se nisu
usudili zbog obicaja zastite koju je uzivao Poslanik, alejhisselam, kao
saplemenik Kurejsa. Ako bi ga ubili, njegovi saplemenici iz ogranka
Benu Hasim bi ga sigurno osvetili, na taj nacin sto bi ubili njegovog
ubicu ili bilo kojeg clana iz ogranka ubice. A to bi izazvalo dalje krvo-
prolice medu Kurejsijama.

Zato su se obratili Ebu Talibu:

- Ti si nas starjesina i najbolji si medu nama, Vidis sta tvoj bratic
radi od nase vjere. On huli na nase bogove, klevece nasu vjeru i vjeru
nasih oceva. I ti pripadas nasoj vjeri. Urazumi Muhammeda, ili nam
dopusti da ucinimo sta mi hocemo,

Ebu Talib ih je saslusao i obecao kako ce razmotriti njihov za-
htjev. Nakon toga je Poslaniku, alejhisselam, prenio njihove zahtjeve,
ali nije ucinio nista cime bi ga sprijecio u sirenju Allahove vjere. Bio

rllS

Halid ibn Velid

je pjesnik. Kad god bi se dogodilo nesto slicno, on bi o tome spjevao
dugacku pjesmu u kojoj bi iznio sve nevolje.

U Velidovoj kuci, Poslanik alejhisselam i njegove aktivnosti su bili
glavna tema svih razgovora. Svaku vece bi, zajedno sa svojim sinovi-
ma i nekim rodacima, analizirao sve dogadaje toga dana, a narocito
postupke Kurejsija u sprecavanju Allahova Poslanika, alejhisselam,
Halid i njegova braca su slusali o neuspjehu prve i druge delegacije
koje su posjetile Ebu Taliba. Poslanik, alejhisselam, je bio nepokole-
bljiv u svojoj misiji.

[Halidov otac je bio jedan od najzescih protivnika islama, pa je
Halid go dinama u svojoj kuci slusao sve same neistine o Allahovu Po-
slanika, alejhisselam. Ovdje se mozda moze naci odgovor zasto Halid
nije mnogo ranije prihvatio islam. Op. prev.J

Tada ;e Velid povukao jedan bestidan potez. Odlucio je ponudi-
ti Ebu Talibu svog sina Ammara u zamjenu za Muhammeda alejhi-
sselam Ammar je bio ugladen, visok i snazan mladic u kojem su svi
vidjeli sve potrebne muske vrline. Delegacija Kurejsija je dosla Ebu
Talibu, vodeci Ammara sa sobom i predlozili mu:

- O Ebu Talibe! Ovo je Ammar, sin Velidov. Najbolji je od svih mladi-
ca Kurejsa. Uzmi ga kao svog sina. On ce ti biti odan kao bilo koji od tvo-
jih sinova. U zamjenu, daj nam svog bratica, onog koji se okrenuo protiv
tvoje vjere i vjere tvojih oceva i koji je prouzrokovao neslogu u nasem
plemenu. Mi cemo ga ubiti. Zar nije posteno - covjek za covjeka?

- Mislim da to nije posteno. Vi mi dajete vaseg sina da ga hranim
i podizem, dok vi moga zelite ubiti. Tako mi Allaha, nece biti tako -
rece im sokirani Ebu Talib. 1

Uvidjevsi da ne mogu nagovoriti Ebu Taliba da zaustavi Poslani-
ka, alejhisselam, u njegovoj misiji, Kurejsije odlucise zagorcavati zi-
vot Allahovu Poslaniku, alejhisselam, i njegovim sljedbenicima tako
zestoko da ce sigurno odustati od nove vjere. Angazovali su najveci
olos Mekke da presrecu Poslanika, alejhisselam, da mu se rugaju, ba-
caju mu prasinu u lice i da bacaju trnje na puteve kojima bi prolazio.
Bacali bi svakakvu prljavstinu u njegovu kucu. Ovo nasilje ce svakim
danom postajati sve gore i gore.

1 Ibn Hisam, 1/267; lbn Sad, 186.
36

Nova vjera

Zlostavljanja muslimana su bivala sve teza, a stalno su koristene
nove metode. Jedan covjek je dosao na ideju da ponizi Poslanika, alej-
hisselam, na taj nacin sto ce ga izazvati na dvoboj u hrvanju. Bio je to
amidza Allahova Poslanika, alejhisselam, a ime mu je bilo Rukana b.
Abd Jezid, sampion u hrvanju, vrlo ponosan na svoju snagu i vjestinu,
Nikada ga niko u Mekki nije porazio u hrvanju.

- O braticu moj! Vjerujem da si muskarac i da nisi lazljivac. Dodi
i pohrvi se sa mnom. Ako pobijedis, povjerovacu u tvoje poslanstvo
- predlozi Rukana Poslaniku, alejhisselam.

Bio je ocaran svojom idejom ponizavanja Muhammeda, alejhisse-
lam, pred svim Mekelijama. Muhammcd ce sigurno izgubiti - mislio
je on - i bice javno ponizen. Ali, on je samo tako mislio. Allahov Po-
slanik, alejhisselam, je prihvatio izazov i tri puta porazio Rukanu. Ali
pokvarenjak nije odrzao rijec i nije priznao Poslanika, alejhisselam. 1

Kad je u pitanju nasilje prema muslimanima, Allahov Poslanik,
alejhisselam, nije bio zabrinut za svoju flzicku sigurnost, zato sto ga
je stitilo njegovo pleme i zato sto se mogao i sam fizicki suprotstaviti
napadacima, ali bilo je muslimana koji su bili vrlo ranjivi. Nije ih sti-
tilo njihovo pleme ili su bili fizicki slabi, narocito robovi i robinje.

Mnogi muslimani su trpili nasilje Kurejsija. Najpoznatiji od ovih
pacenika, o kojem historija govori sve najbolje, je Bilal Habesi, crni
rob iz Abesinije kojeg je uzasno mucio njegov vlasnik Umejje b. Ha-
lef. U podne, na zarkom arapskom suncu koje je przilo sve sto mu
je bilo izlozeno, Bilal je bio razapet na uzareni pijesak. Stavili su mu
veliki kamen na prsa i ostavili ga na suncu. Umejje bi mu se stalno
nadnosio nad lice i govorio;

- Poreci Muhammeda i povjeruj u Lata i Uzzaa.

Ali Bilal ova vjera je ostala nepomucena. Umejje nije ni slutio da
ce jednog dana, u bici na Bedru, Bilal ubiti njega i njegovog sina.

Bilala, kao i jos mnogo drugih zlostavljanih robova, kupio je i
oslobodio Ebu Bekr, koji je bio vrlo bogat. Kad god bi cuo da je neki
rob - musliman mucen, on bi ga otkupio i oslobodio.

1 Prema Ibn Hisamu (1/390) zapravo je Poslanik izazvao Rukanu, ali iznosimo Ibn-ul-Asir-
ovu verziju (2/27-28).

"37

Halid ibn Velid

Uprkos ovakvim zlostavljanjima, Poslanik, alejhisselam, je bio vrlo
obziran prema neprijateljima islama, pa je molio Uzvisenog Gospodara;

- Gospodaru moj. Osnazi me sa Omerom ili Ebu Hakemom.

Poslanikova, alejhisselam, dova je primljena. Uskoro je Omer po-
stao cetrdeseta osoba koja je primila islam. Ebu Dzehl je ostao ne-
vjernik i kao takav je i umro.

Godinc 619., dcsct godina nakon pocetka objavc, umro jc Ebu Ta-
lib. Time je Poslanikova, alejhisselam, pozicija postala mnogo teza.
Neprijateljstvo Kurejsija prema muslimanima je raslo, pa su zivoti mu-
slimana bill u opasnosti. Allahov Poslanik, alejhisselam, je nastavio sa
sirenjem vjere. Neprestano je bio okruzen nekolicinom najpouzdanijih
ashaba, od kojih su deseterica dobili poseban status - Asere i mubesse-
re (deseterica obradovanih dzennetom). Njima je, jos za zivota, obccan
Dzennet. Oni su se posebno istakli u odanosti Poslaniku, alejhisselam
Sve do kraja zivota su uzivali poseban uglcd medu muslimanima. 1

Poslanik, alejhisselam, je trpio ono sto je bilo nemoguce trpiti. Ne-
kolicina ljudi iz Medine, tadasnjeg Jesriba, je srela Allahova Poslanika,
alejhisselam, i primili su islam. Znajuci za opasnosti kojima je Posla-
nik, alejhisselam, izlozen, pozvali su ga da preseli u sigurnost njihovog
grada i da tamo zivi. Allah, dzellesanuhu, je dozvolio Hidzru (preselje-
nje), pa je Poslanik, alejhisselam, vecinu njih poslao u Medinu.

Septembra mjeseca 622. godine Kurejsije su odlucile ubiti Alla-
hova Poslanika, alejhisselam. U noci kada su ga planirali ubiti, Po-
slanik, alejhisselam, je u pratnji Ebu Bekra i jednog vodica krenuo
put Medine, pa je njihov plan tako osujecen. Poslanikovim prelaskom
u Medinu, ovaj grad postaje prva islamska drzava. Vrijeme najgorih
zlostavljanja muslimana je zavrseno.

Tri mjeseca nakon Poslanikove, alejhisselam, Hidzre u Medinu,
Velid je pao u smrtnu postelju. Pozvao je sinove i rekao im:

- O sinovi moji. Ostavljam vam u emanet tri stvari. Svakako ih
izvrsite. Prvo je krvna osveta prema Huzau. Obavezno se osvetite.
Tako mi Allaha, znam da oni nisu krivi, ali se bojim da ce oni vas
okriviti. Drugo je moj novae. Pleme Sekif mi duguje. Utjerajte taj dug.
I kao trece, duzan sam se osvetiti Ebu Uzejheru.

1 Vidi njihova imena u biljesci 1, dodatak B.
38

Nova vfera

Ebu Uzejher je ofcenio Velidovu keen pa ju je vratio nazad ocu,
Nakon ove oporuke* Velid je umro. Sahranjen je uz sve pocasti koje
su odavane najuglcdnijim KurejSijama. Prvi dio oporuke je rijesen
bez imalo poteskoca. Huza je platio krvarinu i stvar je zavrkna bez
sukoba. Drugi dio je odgoden za kasnija vremetia. Treci dio je rije-
sen tako sto je Vclidov sin Hisam, godinu dana nakon oporuke ubio
bivseg zeta Ebu Uzejhera. Pojavila se opasnost daljeg krvoprolica t all
Ebu Sufjan je intervenisao i izgladio situaciju.

Nakon smrti Velida, Halid jc mirno iivio u Mekki, uzivajuci ubo-
gatstvu koje mu je otac ostavio. Putovao je u Siriju sa trgova£kim
karavanima u veliki grad Basru„ koja ce mnogo godina kasnije postati
njegov vojiii cilj,

Nije poznato koliko zena i djecc je Halid imao, ali pouzdano se
zna za dva njegova sina. Stariji je bio Sulejman, a mladi Abdurrah-
man, Abdurrahman je roden sest godina prije Velidove smrti i steci
ce slavu kao muslimanski oficiru Siriji. Prema obicaju Arapa, Halid je
bio poznat po sinu Sulejmanu, jer je, u skladu sa obicajimaj bio nazi-
van ibn Velid (sin Veiidov) i Ebu Sulejman (otac Sulejmanov). Vecina
ljudi ga je oslovljavala sa Ebu Sulejman.

http://www.ihlas.ba

BITKANAUHUDU

EitkauaUhudtu

Proljece je u Arabijij mart 624, godine. Svi u Mekki su se radovali
dolasku tcgova£ke karavane iz Palestine. Nekuliku dana je karavana
bila u opasnostl jer se kretala putevima u blizini Medine i zamalo
je pa la u ruke muslimana. Vjestina i iskustvo Ebu Sufjana su spasi-
li karavanu koju je sacinjavalo hiljadu kamila natovarenih robom u
vrijednost] od 50 000 dinara. Ebu Surjan je ovom karavanom zaradio
dinar na dinar. Takode, svaka mekanska obitelj je ulo^ila svoj dio, pa
jc njen dolazak prcdstavljao ushieenje za cijelu Mekku.

Dok su stanovnici Mekke pjevali i plesali, a trgovci zadovoljno
trljali ruke, umorna \ slomljena vojska Kurejsija se vracala u grad.
Ova vojska je na poziv Ebu Sufjana pozurila zastititi karavanu koja je
mogla bit! nap adnata, ali jc Ebu Sufjan opozvao vojsku kad je uspio
izvesti karavanu na sigumo. Ali Ebu Dzehl, koji je komandovao ovom
vojskom, nije prihvatao takvo rjesenje. Posljednjih petnaest godina
zivota je utrosio u ogorcenu borbu protiv Allahuva Poslanika, alejhi-
ssclam, pa je htio iskoristiti vec okupljenu vojsku. Tako, umjestu po-
vratka u Mekku, Ebu Dzehl je zelio rat protiv muslimana. Uputio se
prcma brdima Eedra i bio do nogu potucen. Njegova ponosna vojska
se vratila kuci ponizena i sokiratia.

Dok je voj&ka Kurejsija jos bila na putu ka Mekki, jedan glasnik
na brzoj kamili je £utio prema gradu, Kad je usao u grad, skinuo je
kosulju, razderao je i objavio tragediju, Mekkclijc su sc okupili oko
njega traieci informacije o bici i o svojim bliznjim, Medu njima su
bili Ebu Sufjan. i njegova supruga Hind. Od ovog glasnika, Hind je
tula o smrti njenih bliznjih, Cula je o smrti njenog oca Utbe, kojeg su
u bici ubili Alija i Hamza - Poslanikov amidza, zatirn o smrti njenog
amidze Sejba kojeg jc ubio Hamza, o smrti njenog brata Velida kojeg
je ubio Alija, o smrti njenog sina Hanzale kojeg je isto tako ubio Alija.
Proklela/e Hamzu i Aliju i zakleJa sc na osvetu.

Halid ibn Velid

Bila je to bitka na Bedru, prva velika bitka izmedu muslimana i
nevjernika. Mala vojska od 313 muslimana je poput stijene zausta-
vila juris hiljade nevjernika, Nakon jednog ili dva sata zcstokog boja,
muslimani su porazili Kurejsije, cija se vojska razbjezala sa bojnog
polja. U ovoj bici su poginuli ili su zarobljeni mnogi ugledni Kurejsije.
Ubijeno je 70 nevjernika, a zarobljeno je jos toliko, a samo 14 musli-
mana jepoginulo. Medu ubijenim nevjernieimabilo je 17pripadnika
iz ogranka Mahzum, uglavnom Halidovih bliskih rodaka. Ebu Dzehl
je ubijen, a Halidov brat Velid je zarobljen.

Dok je glasnik objavljivao imena ubijenih Kurejsija i imena onih
koji su ih ubili, vrlo cesto su se cula imena Alija i Hamza. Alija jc
sam ubio 18 nevjernika, a ucestvovao je u ubijanju jos cetverice njih.
Hamza je ubio cetvericu i jos cetvericu zajedno sa Alijom. Na ovom
tuznom skupuj dominiralo je ime Alija.

Dva dana kasnije, Ebu Sufjan je odrzao sastanak sa vodama Kurej-
sija. Svi prisutni su izgubili nekog u bici na Bedru, neko je izgubio oca,
neko brata ili sina. Majglasniji na sastanku su bili Safvan b. Umejje
i Ikrime b. Ebu Dzehl. Ikrimu je bilo najteze umiriti. Njegov otac je
odlicno komandovao vojskom Kurejsija na Bedru, ali je poginuo. Iako
je Ebu Dzehl ubio jednog muslimana, a i Ikrime nekoliko njih, iako je
odsjekao ruku muslimanu koji je ubio njegovog oca, Ikrime je bio i
dalje zedan osvete. Cast uglednog Kurejsije mu je nalagala osvetu.

- Ja sam izgubio sina Hanzalu - rece Ebu Sufjan - moja zed za
osvetom nije manja od tvoje. Bit cu prvi u pripremama mocne vojske
koja ce poraziti Muhammeda. 1

Svi prisutni, bez izuzetka, bili su za osvetu. Planirali su sakupiti
vojsku kakvu Mekka nikad prije toga nije vidjela. Ukljucit ce u nju i
okolna plemena i tako unistiti muslimane. Zarada od spasenog kara-
vana od 50 000 dinara bit ce potrosena za opremanje ove vojske. Ebu
Sufjan je jednoglasno izabran za komandanta,

Ebu Sufjan je tada izdao dvije naredbe. Prva je bila da se prestane
plakati za poginulima na Bedru, da se gorcinom operu suze tuge i da
se noseni torn gorcinom osvete muslimanima. Oni koji nisu mogli iz-
drzati, tajno su plakali. Druga naredba je bila da se ne cini nista kako

l Vaqidi, Mcgazi Resulillah, 156-157.
44

Bitka na Uhudu

bi se otkupili njihovi najdrazi koji su bili zarobljenici muslimana, jer
ce to fmansijski osnaziti muslimane. Medutim, dva dana nakon toga,
neko je nocu tajno napustio Mekku i otisao u Medinu kako bi otkupio
svog oca. Kad su ostali culi za to, ucinili su isto. Ebu Sufjan je tako
morao opozvati ovu naredbu,

Iznos otkupnine je varirao od hiljade do 4 000 dirhema, ovisno
o imucnosti zarobljenikove porodice, Neki zarobljenici su bili suvi-
se siromasni da bi platili otkupninu, ali su bili pismeni, pa je cijena
njihovog otkupa bila da opismene nekoliko muslimanske djece. One
koji nisu mogli ni toliko, Poslanik, alejhisselam, je oslobodio bez ot-
kupa, pod uslovom da vise nikad ne dignu ruku na muslimana.

Medu onima koji su pregovarali o otkupu zarobljenika bili su
Ikrime i Halid, koji je propustio bitku na Bedru jer je bio odsutan
iz Mekke, zatim Halidov brat Hisam. Halid i Hisam su ugovorili ot-
kup njihovog brata Velida. Cijena je bila 4 000 dirhema, na sto je Hi-
sam glasno negodovao, pa ga je Halid usutkao i tri brata su napustili
Medinu. Na putu za Mekku, zanocili su u blizini mjesta Zul Hulejfa.
Tokom noci, Velid se iskrao iz logora, vratio se u Medinu i primio
islam. Ubrzo je postao vrlo pobozan i bio je posebno drag Allahovom
Poslaniku, alejhisselam. Uprkos Velidovom prelasku na islam, Halid
je i dalje volio svog brata.

Tokom sastanka Kurejsija, glavna tema je bila osveta. Medutim,
ekonomija je bila glavni povod Kurejsijama za novu bitku, Naime,
glavna ruta trgovackih karavana Kurejsija se pruzala cestom koja je,
poslije bitke na Bedru, bila pod kontrolom muslimana. U novem-
bru 624. godine, Safvan b. Umejje je bio prisiljen poslati trgovacku
karavanu u Siriju, ali drugim putem za koji je mislio da je siguran.
Karavana je napustila Mekku putem za Irak, pa je nakon nekog vre-
mena skrenula prema Siriji, zaobilazeci Medinu na odstojanju koje je
Safvan smatrao sigurnim. Ali, Poslanik, alejhisselam, je saznao za tu
karavanu pa je poslao Zejda b. Harisa sa stotinu ratnika da je zarobi.
Zejdjeto i ucinio.

Tada je Safvan posjetio Ebu Sufjana. Slozili su se da opstanak Ku-
rejsija zavisi od trgovine sa Sirijom. Zato su odlucili sto prije unisti-
ti muslimane. Ikrime ih je u tome pozurivao, ali stari i iskusni Ebu
Sufjan je znao da treba mnogo vremena da bi se pripremila vojska

Halid ibn Velid

za takav pohod. Trebalo je nabaviti dovoljno kamila, konja i oruzja.
Obecao je Ikrimi da ce dati sve od sebe na torn planu.

Pripreme za vojni pohod su pocele vrlo temeljito. Tada je jedan
munafik pristupio Ebu Sufjanu sa prijedlogom. Bio je to Ebu Amr iz
Medina. Primio je islam sa nekoliko pripadnika plemena Evs. Zatim
je napustio Medinu i zakleo se da se nece tamo vratiti sve dok je Alla-
hov Poslanik, alejhisselam, u Medini. Bodrio je Kurejsije za borbu
protiv muslimana. Ranije je bio poznat po nadimku Monah, ali mu je
Posalanik, alejhisselam, dao nadimak Podlac. 1

- Imam pedest pripadnika svog plemena uz sebe - govorio je Pod-
lac - vrlo sam uticajan u svom plemenu. Predlazem da prije brtke po-
saljem svoje pleme da stane na stranu Muhammeda. Nema nikakve
sumnje da ce oni napustiti Muhammeda i preci na nasu stranu kad
za to dode vrijeme. 2

Ebu Sufjan odmah prihvati ovaj prijedlog, jer je pleme Evs bilo
jedno od dva najveca plemena u Medini i cinilo bi vise od trecine
muslimanske vojske.

Pocese pregovori sa lokalnim plemenima oko pridruzivanja vojsci
Kurejsija. Plemena Kinan i Sekif poslase veliki broj vojnika u nevjer-
nicku vojsku. Pocetkom marta 625. godine vojska Kurejsija je krenu-
la ka Mekki. Poslanikov amidza Abbas je iz Mekke pisao Poslaniku,
alejhisselam, o tome.

U drugoj sedmici marta 625. godine vojska Kurejsija je napustila
Mekku. Bila je to vojska od 3 000 vojnika, od kojih je 700 bilo naoru-
zano. Imali su 3 000 kamila i 200 konja. Sa vojskom je putovalo i pet-
naest zena u nosiljkama na kamilama, koje su podsjecale Kurejsije na
njihove drugove koji su pali na Bedru i davale im moral. Jedna od njih
je bila Hind. Bila je voda te grupe zena. Tu su bile i supruge Ikrime i
Amra b, Asa, sestra Halidova, kao i Amra bint Alkam o kojoj cemo
kasnije jos govoriti. Neke od njih su nosile i muzicke instrumente.

U ovom pohodu je ucestvovao i Dzubejr b. Mutim, ugledni Ku-
rejsija. Rekao je svom crnom robu koji se zvao Vahsij, sto u prijevodu
znaci Divljak:

1 Ibn Hiiam, 2/67.

2 Vakidi, Megazi Resulillah, 161.

Bitfca na Uhudu

- Ako ubljes Hamzu, Muhamcdovog anikl£u, kako bi osvetio mog
amidzu kojcg je on ubio na Bedru, ja cu te sloboditL'

Vahsiju se svidio ovaj prijediog. Glavno oruzje ovog krupnog abe-
sinskog roba je bilo koplje kojim je izvrsno rukovao. Nije poznato da
je njime ikada prom as io. Kad su odmakli jos dso puta, pored Vahsija je
prolazila kamila sa nosiljkum v.a iene. Iz nosiljke mu se obratita Hind^

- O oce crnine! Izlcjeci moju tugu i zasluzi nagradu! 2

Obecala mil je dati sav svoj nakit ako ubije Hamzu koji je ubio rije-
nog oca na Bedru. Vahsij je pogledao nakit na njenom vratUj nanjkvi-
ce i prstenje. Bio je skupocjen. Njcgove oci su zablistale pri pomisli da
tie sve tobiti njegovo,

Dok je vojska Kurejsijanapredovala prema Medinij Poslanik alej-
hisselam je neprestano bio informisan o njihovim aktivnostima pre-
ko plemena kojasu bila u savezu sa muslimanima- Vojska Kurejsija je,
20, marta 625. godine, stigla nekoliko kilometara nadomak Medine i
ulogorila se u sumovitom podrucju zapadno od brda Uhud, Tog dana
Poslanik, alejhisselain, je poslao dva muslimana da izvide snagu ne-
vjernicke vojske. Izvidaci su se uskuro vratili.

Slijedeteg dana, Poslanikj alejhisselam, je napustio Medinu sa hi-
Ij adorn vojnska, od kojlh je sarao stitinu bilo naoruzano. Imali su dva
konja, od kojih jedan bio Poslanikov. Ulogorili su se kod brdaSca Sej-
han, oko dva kilometfa sjeverno od Medine,

Slijedeceg jutra, prije pokreta muslimanske vojske, jedna grupa
od 300 munafika pod vodstvom Abdul! aba b. Ubejja napustila je Po-
i>laiiika r alejhisselamj pod izgovorom da je borba protiv vojske Ku-
rejftja uzaludna i da ne zele ueestvovati u unaprijed izgubljenoj bid.
Vratili su se u Medinu. a Poslanik, alejhisselam, je sada sa 700 vojnika
krenuo dalje, Allahov Poslanik, alejhisselam, se zapravo nije zelio bo-
riti izvan Medine, ali je vedna insistirala da se krene u susret vojsci
Kurejsija. Iako se nije slagao s tim, Poslanikj alejhisselam, je prihvatio
prijediog vecine i pokrenuovojsku ka podnozju brda Uhud sa namje-
rom da se sretne sa Kurejsijama na otvorenom prostoru,

1 JbnHiSim, 2/6 1-62.

2 Jstiijvor-

Halid ibn Velid

Uhud je brdski masiv smjesten oko sedam kilometara sjeverno od
Poslanikove, alejhisselam, dzamije u Medini. Visok je oko 300 meta-
ra, dug oko 9 kilometara, a njegov zapadni dio je vrlo strm.

Desno od ove strmine, a sto se vidi iz Medine, blago se pruza doli-
na koja se suzava u uzak klanac oko 900 metara od podnozja strmine.
Tu dolina prestaje i ponovo pocinje masiv Uhuda, Poslanik, alejhisse-
lam, se ulogorio na ulazu u ovu dolinu, u podnozju strmine.

Organizovao je muslimane kao kompaktnu cjelinu u front od 900
metara. Desno krilo muslimana je bilo u podnozju strmine, a lijevi
krilo u podnozju malog brda Ajnan, koje je bilo oko 12 metara visoko
i oko 150 metara dugo. Desno krilo je bilo sigurno, jer je Poslanik,
alejhisselam, na brdo Ajnan postavio 50 strijelaca da bi sprijecili mo-
gucc prilazenje Kurejsija u pozadinu muslimanske vojske. Ovih pe-
deset strijelaca je bilo pod komandom Abdullaha b. Dzubejra. Dobili
su precizno naredenje od Poslanika:

- Koristite vase strelice protiv neprijateljske konjice. Drzite
konjicu dalje od nase pozadinc. Sve dok ste tu, nasa pozadina je
sigurna. Niposto ne napustajte vasu poziciju. Ako vidite da po-
bjedujemo, nemojte nam se pridruziti, a ako vidite da gubimo, ne
priskacite nam u pomoc.'

Naredenje je bilo vrlo jasno i precizno. Posto je brdasce Ajnan
vazna takticka pozicija koja dominira podrucjem, bilo je nuzno osi-
gurati da ne padne u ruke Kurejsija.

U pozadini muslimanske vojske je bilo 14 zena ciji zadatak je bio
donosenje vode borcima i zbrinjavanje ranjenika. Medu njima je bila
i Fatima, kcerka Allahova Poslanika, alejhisselam, a Alijina supruga.
Poslanik, alejhisselam, je bio na lijevom krilu vojske.

Raspored muslimanskih snaga je postavljen tako da iziskuje fron-
talnu bitku, sto je dobro zamisljeno, jer je pruzalo muslimanima pri-
liku da iskoriste svoje jedine resurse - hrabrost i borbenu vjestinu
- protiv brojcane nadmoci Kurejsija i njihove konjice koja bi tako bila
malo efikasna zbog smanjenog prostora za manevrisanje. Tako su
muslimani bili ledima okrenuti Uhudu, a gledali su u Medinu.

1 Ibn Hisam, 2/65-66; Vakidi, Megazi Resulillah, 175.
48

BItka na Uhudu

Yojska Kurejsija se pokrenula. Ebu Sufjan ih je organizovao take
da )e pjesadija bila u sredini, a konjica na desnom i lijevom krilu sa
Tkrimom na eclu lijevog krila i Halidom koji je vodio desno krilo,
obojica sa pu stotinu ktmjanika, Amr b> As je koordinirao izmedu
dva krila konjice. Na celu borbenag stroja je bilo 100 strijelaca za po-
cetna djclovanja. Zastavu Kurejsija je nosio Talha b. Rbi Tat ha., jedan
od pre&ivjelih &a Bedra- Kurejiije su razvili trupe tako da su stajaH
izmedu muslimana i njihovog grada (vidi kartu 1, na strani 51),

Odtnah iza glavnine snaga bile su zene. Neposrcdno pred bitku
presle su na celo vojske i podsjecale vojntke na njihove najdraze koji
su poginuli na Bedru. Prije nego ce se ponovo povuci u pazadinu,
zacuo se Hindin glasj

„0 si no vi Abduddara!

Branitelji naSih doniova!

Mi smo kcerke nod,

Na£e mjesto je medu jastucima,

Krenete li naprijed, zagrlicemo vas ?

Povucete Li $e, odbacicemo vas." 1

Rano je jutro, u sxijedu 22, marta 625. godine (7, sevala 3. godine
po HidzriX tacno godinu i sedam dana nakon bitkc na Bedru. 2 Dvijc
vojske u borbenim porecima su se nasle lieem u lice, 700 mu slim ana
protiv 3 000 nevjernika, Ebu Sufjan je bio sposoban vojskuvoda, ali
ovo je bilo prvi put da se na bojnom polju bori protiv Poslanika, alej-
hisselam, Muslimani su ponavljali kur'anski ajet: "Dovoljan jc nama
Allah L divan je On gospodar" (Ali Tmran, 173) Uce^i ovaj ajet, o£e-
kivali su Allahovu odluku.

Tada je Podlac, sa 50 svojih pristalica, istupio ispred borbenog

stroja Kurejsija i pokusao prevesti svoje saplemenike iz plemena
Evs, koji su bili na strani Poslanika, alejhisselam, na stranu Kurejsija.
Uzviknuoje:

- O Ijudi iz plemena Evsl Ja sam Ebu Amir! VI me poznajete!

- Nisi dobro dosao, o Podla£e£ - povika neko iz redova Evsa.

1 Ibn Hiiam, 2. l '6S.r Vakidi, Mugazi RcSuli3!ah 176,

2 Neki hiSiOrlcari biijczv d-a sc bitka na Uhudu cidigrala iiadam dana kaKnije.

http://www.ihlas.ba

Halid ibn Velid

Tada je iz redova Evsa poletjela kisa kamenja i srucila se na Pod-
laca i njegove sljedbenike, koji se brzo sklonise u redove Kurejsija.
Vidjevsi podrugljiv izraz lica Kurejsija, Podlac rece:

- Bez mene, moj narod ce biti izgubljen. 1
Ali to nije nimalo impresioniralo Kurejsije.

Nakon toga celne jedinice strijelaca sa obje strane su se pokrenu-
le. Kisa strijela je letjela na jednu i na drugu stranu. Mnoge od niih
su bile zapaljene. Bila je to neka vrsta artiljerijske pripreme bojista
prije navale pjesadije. Pod zastitom strijelaca, Halid je pokrenuo svoj
konjicki odred i krenuo ka lijevom krilu muslimana, ali je ovaj napad
odbijen preciznirn pogocima muslimanski strijelaca. Ovim je zavr-
sen duel strijelaca. Bojnim poljem su odjeknuli glasovi zena Kurejsa:

„Mi smo kcerke noci..."

Tada su uslijedili dvoboji istaknutih boraca sa obje strane. Istupio
je Talha, bajraktar Kurejsa, i uzviknuo:

- Ja sam Talha sin Ebu Talhe! Ko ce mi izaci na dvoboj! 2

Na izazov je odgovorio hazreti Alija. Prije nego je Talha uspio i
zamahnuti, Alija ga je zasjekao sabljom. Talha je bio samo ranjen.
Kada je Alija ponovo zamahnuo sabljom da ga dokrajci, Talha je za-
molio za milost. Alija ga postedi i brzo se vrati u redove muslimana.
Kasnije, za vrijcme glavnog okrsaja, Talha je poginuo. Kad je Talha
ranjen u dvoboju sa Alijonij jedan drugi nevjernik je preuzeo zastavu.
Za vrijeme najzesceg okrsaja, hazreti Hamza ga je ubio. Dok je ubijao
ovog nevjernika, jedan drugi nevjernik iza celnih jedinica Kurejsa,
pazljivo ga je osmatrao. Bio je to Vahsij - crni rob. Poceo se pazljivo
prikradati Hamzi, koji je bio lahko prepoznatljiv po nojevom peru
zadjevenom u njegovom turbanu.

Boj je postajao sve zesci. Zastavnici Kurejsija su padali jedan za
drugim. Kad bi jedan pao, drugi bi podigao zastavu. Najvise njih je
palo pod Alijinom sabljom. Ebu Sufjan je jasuci sjekao muslimane.
Presreo ga je Hanzala Ebu Amir i sasjekao noge njegova konja. Ebu
Sufjan pade sa konja i zavapi za pomoc. jedan nevjernik ga oslobodi
ispod konja, te ubise Hanzalu. Ebu Sufjan se povuce u pozadinu, a

1 Ibn Hisam, 2/67; Ibn Sad, 543.

2 Vakidi, Megazi Resulillah, 176.

Bitkana LThmju

KARTAT
BITKA.NAUHUDU

Sjevor
— —JCPi Slrijelci ^-r^

^— --4 IS^ J *

HALID

l l j

1 1

LOGOR

kljrejSija

pjeSCanik

^^^

^^^^^

-*^ 1

^(•C^ — ^

SlL/A MEDINA

LEGENDA
p PeslanHc a.s,
| Muglinjani
I | KurejSije

Halid ibn Velid

jedan drugi Kurejsija je hrlio naprijed ka muslimanskim redovima.
Bio je to Abdurrahman, sin Ebu Bekra. Glasno je izazivao svog oca
da istupi i suprotstavi mu se. Ebu Bekr potegnu sablju i krenu prema
svom sinu, ali ga Allah ov Poslanik, alejhisselam, zaustavi i rece:

- Vrati sablju u korice. 1

Abdurrahman ce kasnije postati jedan od najboljih muslimanskih
oficura i steci ce slavu ratovanjem u Siriji.

Bitka se i dalje rasplamsavala - prsa u prsa. Muslimani su bill hra-
briji i imali su nekoliko izuzetnih boraca koji su bili majstori u ruko-
vanju sabljom. Ovu prednost muslimana Kurejsije su nadoknadivale
brojnoscu. U najvecem zaru borbe Halid ponovo pokusa sa iznenad-
nim napadom njegove konjice na lijevo krilo muslimana, na mjesto
gdje je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, ali se ubrzo povukao pod
kisom strijela odapetih sa brdasca Ajnan. Poslanik, alejhisselam, je
licno ucestvovao u borbi, odapinjuci strelice na glavninu snaga Kurej-
sija. Neposredno iza Poslanika, alejhisselam, bio je Sad ibn Ebi Vekas,
cije zanimanje je bilo izrada sfrelica. Bio je Poslanikov, alejhisselam,
dajdzic i jedan od najboljih strijelaca toga vremena, Poslanik, alejhi-
sselam, je birao mete, a Sad bi ih precizno pogadao.

Hazreti Hamza se borio na lijevom boku muslimana. Upravo je
ubio dvojicu nevjernika i spremao se ubiti i treceg koji se zvao Sebe
b. Abdil Uzza. Njegova majka je obrezivala djecu u Mekki. Hamza ga
je dozivao:

- Dodi, dodi, o sine rezacice koze!

Sav erven u lieu, Sebe je navalio na Hamzu. Dok su se ova dvojica
borili, Vahsij je, zaklonjen iza kamena, iskusnim okom odmjeravao
udaljenost od Hamze. Dok je Hamza zadavao smrtne udarce nevjer-
niku, Vahsij baci svoje koplje koje precizno pogodi Hamzu u stomak
i probode ga. Koplje mu je izaslo na leda. Hamza se okrenu prema
Vahsiju, Ijutito dreknu i krenu prema njemu, Vahsij je cekao iza stije-
ne. Konacno, hazreti Hamza je pao, smrtno pogoden. Vahsij je sace-
kao da prestane i zadnji trzaj Hamzinog tijela. Tada mu pride, izvadi
svoje koplje iz Hamzinog tijela i povuee se u pozadinu. Za njega je
bitka bila zavrsena. Obavio je svoj posao. Vahsij ce ucestvovati u jos

l Vakidi, Megazi Resulillah, 176.
52

Bilks nu Uhudu

mnogim bitkama, all u tim bitkarna nece biti Hamze - AJJahova lava
i lava Allahova Poslanika alejhisselam. 1

Ubrzo nakon toga, vojska Kurejsija se poce povlaciti pod £estinom
muslimanskih napada. Nakon stoje nekoliko najboljih boraca Kurej-
sa poginulo i ranjeno* njihova mjesta su popunj avail robovi. Kad su
i oni dosetkovani, nastao je opci metez u njihovoj vojsci, Muslim ani
su go nil i Kurejsije. Vidjevsi to, njihovc zene zacvilisej skidole obucu
i zadigo&e svoje haljine kako bi mogle brze bjeiati, Samo je Amra
stajala nepomicno,

Muslirnani siigose do logora Kurejsija i pocese p plijeniti, Na-
stade pometnja mcdu zcnama i robovima, Puzali su okolo nadajuci
se da nccc biti ubijeni, dok su mustlmani ushiceno plijcnila sve na sta
su naisli. U nmslimanskim redovima nasta nered i nedisciplina, Prva
faza bitke je gotova. Kurejsije su porazene, Izgledalo je kao da je bitka
na Uhudu zavrsena. All, nece biti tako.

Dok je glavnina Kurejsija bjezala, a musllmani ih progonilL njiho-
va dva mobilna fcrila su ostala nepomicna. Obojica, Hal id i Ik rime,
povukli su sc raaJo nazad, drzeci svoje ljudstvo pod punom kontro-
lom ne dopustajuci mkome da se dalje povlaci, Halid je proucavao
ovu slozeriu situaciju, Gledao jc cas u Kurejsije koji su bjezaU, cas
u muslimane koji su plijenili po njihovom logoru, cas u strijelec na
brdascu Ajnan. Nije bio sasvim siguran sta treba £initi. Odlu^io je
strpljivu eekati dok se ne ukaze xgodna prilika za djelovanje. Veoma
brxo, njegova strpljivost ce se isplatiti.

Strijeki na brda&cu Ajnan su po&matrali bijeg Kurejsija i pljenid-
bu njihove i mo vine, Pozeljeli su uzeti svoj dio plijena koji je bio vrlo
primnmljiv. Upitali su svog zapovjednika Abdullaha b. Dzubejra za
dozvolu da napuste polozaje i pridruze se ostalima. Abdullah je od-

bio taj zahtjev rijecima:

- Vrlo dobro znate sta je naredio Allahov Poslanik. Ostacemo na
ovom brdu sve dok ne dobijemo naredbu da ga napustimo.

- Da, all Poslanik nije to namjeravao. Drzali smo brdo dok je bitka
trajala. Sada je sve gotovo, Nema vise svrhc biti ovdje.

1 VakidL Mcgazi ResuJiHah, 176,

Halid ibn Velid

Uprkos protestima svog pretpostavljenog, mnogi strijelci napusti-
se brdo i zaputise se ka logom Kurejsija uzvikujuci: „Plijen! Plijen!" 1

Abdullah je ostao na brdu sa devet strijelaca. Ovo nije proma-
klo ostrom Halidovom oku. Sacekao je da strijelci sidu sa brda i da
stignu do logora Kurejsija. Onda je Halid pokrenuo konjicu ka brdu
koje je branilo svega nekoliko muslimanskih strijelaca, sa namjerom
zauzimanja brda i otvaranja prostora za manevar konjice. Ikrime je
vidio Halidov pokret, shvatio o cemu se radi, pokrenuo je svoj odred
konjanika i pridruzio se Halidu u zauzimanju brda Ajnan.

Hrabri borci koji su ostali na brdu pruzali su zestok otpor. Neki
su poginuli, a ranjeni su protjerani sa brda zestokim Halidovim napa-
dom. Abdullah b, Dzubejr, sav izranjavan, bio je posljednji koji je bra-
nio polozaj koji mu je povjerio Allahov Poslanik, alejhisselam. Ikrime
ga je na kraju savladao. Sada je Halidov i Ikrimin odred konjanika
bezbjedno stigao u pozadinu muslimana i odatle napao. Ikrime je sa
dijelom konjanika napao muslimansku jedinicu u kojoj je bio Allahov
Poslanik, alejhisselam, a Halid je sa svojoj jedinicom i sa ostatkom
Ikrimine jedinice napao muslimane u logoru Kurejsija.

Halid je napao muslimane odakle to oni nikako nisu oeekivali i
nastojao ih razbiti u grupice. Kad su muslimani vidjeli sta ih je snaslo,
nastao je opci metez u njihovim redovima. Mnogi od njih su potpuno
izgubili prisebnost. Tek nekoliko njih je pruzilo otpor, ne priznava-
juci poraz sve dok je Allahov Poslanik, alejhisselam, ziv, Amra, zena
Kurejsevica koja nije pobjegla, zgrabila je zastavu nevjernika koja je
lezala na zemlji, podigla je i mahala njome u nadi da ce razbijena glav-
nina snaga Kurejsija to vidjeti. Za to vrijeme, Ebu Sufjan je ponovo
sakupio glavninu pjesadije i uspostavio kontrolu nad njima. Ugledao
je kako Amra mase njihovom zastavom i kako njihova konjica razbija
muslimane sa leda. Tada je naredio napad:

- Naprijed u slavu Uzzaa, naprijed u slavu Hubela. 2

Muslimani su sada bili izmedu dvije vatre. Sa leda ih je napala ko-
njica, a sa fronta reorganizovana pjcsadija. Ebu Sufjan je licno jurisao i
ubijao muslimane, koji su sada zapali u beznadeznu situaciju.

1 Vakidi, Megazi Resulillah, 178-179.; Ibn Sad, 545, 551.

2 Vakidi, Megazi Resulillah, 188; Ibn Sad, 545.

Bitka na Uhudu

Razbijeni u sitne grupice, borili su se neorganizovano - svako za
sebe, odbijajuci dvostruki napad. Digla se tolika prasina da su se neki
muslimani borili jedan protiv drugog, ne mogavsi razlikovati muslimane
od neprijatclja. Bili su vrlo zbunii'm, ali nc i panicni. Bill su odlucni boriti
se do posljednjeg. Halid je u borbi ubio Ebu Asira, jednog od vodecih
muslimana i ranio jos jednog. Misleci da je mrtav, Halid je nastavio dalje,
ali musliman je bio samo ranjen, pridigao se i nastavio se boriti.

Bojno polje se sada podijelilo na dva dijela. Glavnina muslimana
se borila protiv glavnine nevjernika, a manja muslimanska jedinica u
kojoj je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, borila se protiv Ikriminih
konjanika i dijela pjesadije koja se pridruzila Ikrimi, Poslanik, alejhi-
sselam, je bio u teskoj situaciji (vidi kartu 2. na strani 57).

Kad su muslimani napustili svoje pozicije, Poslanik, alejhisselam,
se vratio na svoj pocetni polozaj. Oko njega je bilo 30 najvjernijih as-
haba koji nisu podlegli iskusenju plijena, nego su ostali uz Poslanika,
alejhisselam. Medu njima su bili Alija, Ebu Bekr, Sad b. Ebi Vekas,
Talha b, Ubejdillah, Ebu Ubejde, Abdurrahman b. Avf, Ebu Dudzane
i Mesud b. Umejr. Tu su bile i dvije zene koje su donosile vodu, pa su
se sada prikljucile Poslaniku, alejhisselam.

Kad je Halid zauzeo brdasce Ajnan i kad je Kurejsevica konjica
okruzila muslimane, Allahov Poslanik, alejhisselam, se nasao u oz-
biljnoj opasnosti. Nije mogao uciniti nista kako bi glavninu snaga sta-
vio pod kontrolu, jer su bile daleko od njega, a znao je da ce uskoro
uslijediti napad na jedinicu u kojoj je bio. Situacija je izgledala bezna-
dezna, pa se odlucio povuci do obliznje padine, sa namjerom izvlace-
nja iz ocite propasti. Dijelilo ih je svega 500 metara do cilja, ali im je
Ikrime sa svojom konjicom presjekao put. Nije bilo druge do boriti se
tu gdje su bili. Konjica i pjesadija Kurejsija je zestoko napadala grupu,
znajuci da je Poslanik, alejhisselam, u njoj. Poslanik, alejhisselam, je
sada bio potpuno okruzen neprijateljem.

Ashabi su napravili obruc oko Poslanika, alejhisselam, odlucni da
ga zastite i borba je postajala sve zesca. I Poslanik, alejhisselam, se
borio koristeci luk sve dole se nije slomio. Zatim je svoje strijele do-
davao Sadu, cije je savrseno streljastvo zadavalo muke Kurejsijama.
Svaki musliman se borio protiv trojice ili cetverice Kurejsija. Svaki bi
ih natjerao da se povuku ili bi poginuo,

Halid ibn Velid

Prvi Kurejsija koji je uspio doprijeti do Poslanika, alejhisselam,
bio je Ikrime. Kad je sa grupom ljudi koje je vodio dospio do Posla-
nika, Alahov Poslanik, alejhisselam, se priblizio Aliji pa je, pokazavsi
na Ikriminu grupu rekao:

- Napadni te Ijude!

Alija je napao grupu i odbacio je nazad ubivsi pritom jednog od
njih. Jos jedna grupa konjanika se priblizavala Poslaniku, alejhisse-
lam, koji ponovo uzviknu:

- Napadni te ljude! 1

Alija napade i ovu grupu, odbaci je nazad i ubi jos jednog nevjernika.

Kad je borba bila na vrhuncu zestine, Kurejsije odasuse kisu stri-
jela i kamenja na Poslanika, alejhisselam, i njegovu grupu. Lspucavali
su ove projektile sa distance, a zatim bi napali sabljama jasuci i pje-
sice. Ispred Poslanika, alejhisselam, jc stajao Ebu Dudzane, da bi ga
zastitio od strijela. Strelice su pljuskale pa je Ebu Dudzane uskoro
izgledao kao jez, ali je i dalje stitio Poslanika, alejhisselam, i dodavao
strelice Sadu b. Ebi Vekasu. Talha je bio uz Poslanikov, alejhisselam,
bok. U jednom trenutku je osjetio da ce jedan nevjernik pogoditi Po-
slanika, alejhisselam, strelicom u glavu, pa je pruzio svoje ruke i za-
stitio njegovu glavu. Tad je pogoden u ruku, izgubio je jedan prst, ali
je spasio Poslanika, alejhisselam

Vratimo se glavnini snaga muslimanske vojske. Halidov napad je
bio zestok i nanio je dosta gubitaka muslimanima. Halid je ubio jos
jednog muslimana, cije ime je bilo Sabit b. Dahdaha. U ovoj bici, Ha-
lid je uglavnom koristio koplje kojim je probadao muslimane. Kad
god bi nekog oborio, uzviknuo bi:

- Primi ovo! Ja sam otac Sulejmana! 2

Prvi val kontranapada Kurejsija je prosao. Na Poslanikovom,
alejhisselam, dijelu bojnog polja je zavladalo kratko zatisje, da bi se
Kurejsije prestrojile i ponovo nap ale. Za vrijeme tog zatisja jedan
musliman je vidio kako Poslanik, alejhisselam, pazljivo gleda preko
njegovog ramena.

1 Taberi, 2/197.

2 Vakidi, Megazi Resulillah, 198.

Bitka na Uhudu

KARTA2.
BITKA NAUHUDU- FAZE

Sjever

IKRJME

AJN.AN

HA.UD

□
KUREJSlJA

IKRIME
BAUD

AJN-AN

AJNAN

LEGENDA
p Poalanik a.s.
| | Miuslimani
l l KurejSije

Halid ibn Velid

Covjek ga upita za razlog takvog glcdanja, pa mu Allahov Posla-
nik, alejhisselam, rece:

- Ocekujem Ubejja b. Halefa. On mi mozda prilazi sa leda.
Ako vidis da dolazi, pusti ga da mi pride.

Cim je to rekao, jedan covjek se odvojio od Ikrimine grupe lagano
iduci prema Poslaniku, alejhisselam, jasuci na velikom snaznom ko-
nju. Covjek jc vikao:

- O, Muhammede! Dosao sam! Sad smo ili ja ili ti!

Neki od ashaba su pitali Poslanika, alejhisselam, za dopustenje da
se oni obracunaju sa ovim covjekom. Poslanik, alejhisselam, im rece:

- Neka mu bude! 1

Ashabi su se pomaknuli ustranu pustajuci ovog jahaca da pride
Poslaniku, alejhisselam

U bici na Bedru, muslimani su zarobili jednog mladica po imenu
Abdullah b. Ubejj (ne misli se na Abdullaha b. Ubejja, vodu munafi-
ka). Njegov otac, Ubejje b. Halef, platio je otkupninu od 4 000 dirhe-
ma i oslobodio sina. Kada je bio osloboden, dok je jos bio u Medini,
Ubejje je bio drzak prema Poslaniku, alejhisselam, rekavsi mu:

- O, Muhammede! Ja imam konja kojeg dobro hranim da bih ga
osnazio, jcr u slijedecoj bici cu doci jasuci tog konja i ubicu te.

Tada je Posalnik alejhisselam odgovorio:

- Ne, neces me ubiti. AH ja cu tebe ubiti Uad budes na konju,
ako Allah to dopusti. 2

Ubejje se prezrivo smijao dok je odlazio sa svojim sinom.

Sada je Ubejje b. Halef prilazio Poslaniku, alejhisselam, na svom
uhranjenom konju. Vidio je da mu se ashabi izmicu s puta. Vidio je
Poslanika, alejhisselam, gdje ga ceka i nevoljko se divio covjeku ko-
jeg je namjeravao ubiti. Poslanik, alejhisselam, je imao dva oklopa na
sebi. Nosio je sljem od lanaca i poklopce sa strana koji su mu zakla-
njali obraze. Sablja mu je bila u koricama zakacena za kozni pojas, a u
desnoj ruci je drzao koplje. Ubejje je vidio Poslanikova, alejhisselam,
snazna i siroka ramena, vidio je ruke dovoljno jake da slome koplje.

1 Vakidi, Megazi Resulillah, 195-196; Ibn Hisam, 2/84.

2 Ibn Sad, 549; Ibn Hisam, 2/S4.

BLtka m Uhudu

Poslanik, alejhissdarm je izgledao veJicanstveno. Mato ljudi zna da je

Muhammed, alejhisselam, bio jedan od najjacih ljudi svog vrcmena.
No, Ubejje se nije plasio, Upravo je ubio muslimana i bio je jako sa-

mouvjerem

Poslanik, alejhisselam, je mogao rcci ashabima da ubiju Ubejja.
Oni bi ga sigurno riapali i raskomadali. Mogao je narediti Aliji da ga
ubije i Ubejje bi bit? na mjestu mrtav r Ali, Poslanik, alejhisselam, je
naredio ashabima da se tzmaknu i nije htio niciju pomoc. Bilo je to
pitanje casti. Muhammed, alejhisselam, ce se boriti kao arapski vile*.
Srest ce se sa svojim izazivatem,

Dokje Ubejje prilazio Poslaniku, alcjhissclaim zaustavio je konja.
Ni na trcnutak ne sumnjajuci da ce Muhammed, alejhisselam, do-
cekati njegov napad, polahko je izvlacio sablju iz korka. All, bilo je
prekasno, Poslanik, alejhisselam, je pogodio Ubejja kopljem u gornji
dio prsa. Ubejje se pokusao sagnuti, ali nije bio dovcljno brz r pogo-
den je u predio desnog ramena u blizini vrata. Bila je to manja rana,
ali je Ubejje, padajuci sa konja, slomio rebro. Prije nego li je Poslanik,
alejhisselam, uspio penovo napastij Ubejje je ustao i poceo bjezati
prema Kurej&jama vristeci na savglas. Kurejsije ga zaustavise i upi-
tase koliko ozbiljno je ranjen, Ubejje odgovori;

- Tako mi Allaha Muhammed me je ubio.

Nakon sto su ga pregledali, Kurejsije mu rekose da rana nije opa-

sna i da ce ubrzo zarasti. Ali Ubejje je cvilio:

- Umrijet cu! Umrijet cu!

Kurejsije ga pokusase utjesiti, ali on je izgubio kontrolu tiad so-
bom i izbezumljeno je vristao:

- Kazem vain, umrijet cu! Muhammed je rekao da ce me ubiti!
Kad bi Muhammed samo pljunuo na mene, ja bih umrol'

Kad su se Kurejsije vracali u Mekku, Ubejje je bio sa njima. Za-
tiocili su nedaleko od Mekke. Te noci Ubej je umro, Uzrok njegove
smrti nije bila rana. A Allah najbolje zna.

Situacija je postaia sve nepodnosljivija za muslimane, ali oni nisu
odustajali od borbe. Ubu Surjan i Halid su tiazili rjescnje za situaciju,

1 Ibn HiSam, 2/84.

http://www.ihlas.ba

Halid ibn Velid

jer se bitka oduzila. Zato odlucise napasti sto zesce s ciljem ubijanja
Poslanika, alejhisselam, jer bi njegova smrt znacila kraj muslimana.
Snazna pjesadijska jedinica Kurejsija je zato zestoko navalila na mu-
slimane koji su se i dalje odlucno branili, ali je vecina njih bila izba-
cena iz stroja. Trojica Kurejsija su se uspjeli pribliziti Allahovu Posla-
niku, alejhisselam, tako blizu da su ga mogli gadati kamenjem. To su
bili: Utbe b. Ebi Vekas, Abdulah b. Sahab i Ibn Kamije. Pocese bacati
kamenje na Poslanika, alejhisselam.

Prvi od njih, Sadov brat, je pogodio Poslanika, alejhisselam, cetiri
puta u lice, slomio mu dva donja zuba i rasjekao mu donju usnu. Ab-
dullah je uspio baciti jedan kamen i pogoditi Poslanika, alejhisselam,
u celo, dok je Ibn Kamije jednim kamenom rasjekao Poslanikovo,
alejhisselam, lice pri cemu su se dvije kopce sa lanca oko njegovog
sljema zabile u jagodicnu kost njegova lica.

Allahov Poslanik, alejhisselam, je od siline udaraca pao na zemlju.
Talha mu je pomogao da ustane. Tada je nekoliko muslimana zajedno
sa Poslanikom, alejhisselam, izvrsilo kontranapad i odbacilo Kurejsije
nazad. Sad b. Ebi Vekas je ispustio svoj luk, izvukao sablju i krenuo na
svog brata, ali je ovaj pobjegao. Sad je kasnije pricao kako nikad snaz-
nije nije pozelio ubiti covjeka kao sto je zelio ubiti svog brata zato sto
je ranio Poslanika, alejhisselam.

Opet je nastupilo krace zatisje pa je Poslanik, alejhisselam, obri-
sao krv sa lica. Kad je to ucinio rekao je:

- Kako mogu uspjeti ljudi koji lice Poslanika boje krvlju dok
ih on poziva njihovu Gospodaru. 1

Ebu Ubejde je bio priuceni hirurg, pa je pokusao izvaditi karike
od lanca iz Poslanikova, alejhisselam, lica. Stisnuo ih je zubima i po-
vukao, pa je slomio dva zuba. Kasnije je medu Arapima bio poznat
kao El-Esrem - onaj koji je bez sjekutica.

Tokom ovog zatlsja Poslanik, alejhisselam, se malo oporavio od
rana. Jedna zena po imenu Umm Ejmen, koja je jednom zadojila Po-
slanika, alejhisselam, dok je bio dijete, stajala je u njegovoj blizini.
Kurejsija Haban b. Arka je istupio iz grupe, namjestio strijelu na luk,
nanisanio zenu koja mu je bila okrenuta ledima i pogodio je.

1 Ibn HiSam, 2/80.; Vakidi, Megazi Resuliilah, 191.
60

Bitka na Uhudu

Haban je to smatrao jako smijesnim pa se grohotom smijao dok se
vracao prema Kurejsima, Poslanik, alejhisselam, se zestoko razljutio,
uzeo je strelicu iz svog tobolca, dao je Sadu i rekao:

- Gadaj onog covjeka. 1

Sad namjesti Poslanikovu, alejhisselam, strijelu na svoj luk, polahko
nacilja i pogodi nevjernika u vrat. Sada se Poslanik, alejhisselam, smijao.

Kurejsije zapocese vrlo silovit nap ad na Poslanika, alejhisselam,
iz svih pravaca. Ashabi su ponovo okruzili Poslanika, alejhisselam, i
uspjeli su izdrzati taj napad, ali se Ibn Kamije ipak uspio probiti. Bio
je to jedan od onih koji su Poslanika, alejhisselam, gadali kamenjem.
Malo desno od Poslanika, alejhisselam, stajao je Musab b. Umejr i zena
koja se zvala Umm Ammara. Ova zena je odustala od svog zadatka
donosenja vode i kupljenja sablji i lukova sa mrtvih i uzela direktnog
ucesca u borbi. Oborila je jednog konja i ranila jednog nevjernika.

Ibn Kamije je zamijenio Musaba b. Umejra za Poslanika, alejhi-
sselam, i poz.urio prema njemu. Musab ga doceka sa isukanom sa-
bljom. Nakon nekoliko izmijenjenih udaraca, Musab je pao smrtno
pogoden, Kad je Musab pao, Umm Ammara je pozurila prema Ibn
Kaimiji i zadala mu udarac sabljom po ramenu, ali nije bila dovoljno
snazna, a osim toga nevjernik je imao oklop na sebi, pa nije bilo nika-
kvih posljedica po njega. Ibn Kamije zauzvrat udari Umm Ammaru
sabljom po ramenu i duboko je rasjece. Ona je pala i neko vrijeme se
nije mogla ni pomaknuti.

Cim je Ammara pala, Ibn Kamije ugleda Poslanika, alejhisselam,
pored sebe pa ga napade. Podigao je sablju i zadao mu snazan udarac
u glavu, Sablja je rasjekla nekoliko karika na Poslanikovom, alejhisse-
lam, lancanom sljemu, ali nije mogla prodrijeti dublje, Posto se sablja
odbila od Poslanikov, alejhisselam, sljem, nastavila je putanju prema
njegovom desnom ramenu. Silina udarca je bila takva da je Poslanik,
alejhisselam, pao u omanji kanal iza sebe. Podigli su ga Alija i Talha.

Vidjevsi Poslanikov, alejhisselam, pad, Ibn Kamije se okrenu i po-
zuri prema Kurejsijama vicuci na sav glas:

- Ubio sam Muhammeda, ubio sam Muhammeda! 2

1 Vakidi, Megazi Resulillah, 189.

2 Ibn Hisam, 2/78.

Halid ibn Velid

Ova vijest se brzo pronijela bojnim poljem. Za nju su culi svi - i
muslimani i Kurejsije. Muslimanska srca subila slomljena, pa se veci-
na njih okrenula i pozurila prema brdu Uhud, Nekoliko muslimana je
mislilo da, ako je Allahov Poslanik, alejhisselam, mrtav, tad vise nema
nikakvog razloga za zivot, pa navalise na konjicu Kurejsija kako bi sto
skuplje prodali svoje zivote. Tada je Halid ubio treceg muslimana. Bio
je to Rafa'a b. Vaks,

Dok je glavnina snaga muslimana pobjegla prema Uhudu, veci-
na Kurejsija je pocela pljackati mrtve. Muslimani uz Poslanika, alej-
bisselam, su primijetili kako oko njih nema vise nijednog Kurejsije.
Zelja za pljackom je bila jaca od njih, kao sto je to malo prije bilo kod
muslimana. Smatrajuci da bi se mogao izvuci, okruzen prezivjelim
muslimanima, Poslanik, alejhisselam, se povukao prema uskom pro-
lazu u dolini. Nekoliko Kurejsija je pokusalo pratiti Poslanika, alej-
hisselam, ali ashabi su ih otjerali ili ubili. Halid je vidio da se Posla-
nikova, alejhisselam, grupa povlaci prema brdskom prolazu, ali nije
ih pokuSavao sprijeciti. Bio je suvise zauzet gonjenjem muslimanske
pjesadije. Tako je Poslanik, alejhisselam, neometano stigao do prola-
za. Grupa muslimana sa Poslanikom, alejhisselam, penjala se na strm
nagib brda Uhud i stigla na visoku kamenitu liticu. Tu je Poslanik,
alejhisselam, zastao i ugledao tragican prizor poslije bitke.

Od trideset muslimana koji su se borili uz Poslanika, alejhisse-
lam, ostalo je samo cetrnaest, od kojih je vecina bila ranjena. Oslatih
sesnaest muslimana hrabro je poginulo na Allahovom putu, braneci
Poslanika, alejhisselam.

Tako su muslimani napustili bojno polje. Neki su panicno trcali
sto dalje odatle, neki su se vratili u Medinu, a neki su se pridruzili Po-
slaniku, alejhisselam, tek nakon dva dana. Oni koji su trazili skloniste
u brdima kretali su se u manjim grupama i putem se borili protiv
konjice Kurejsija i stigli do podnozja Uhuda. Tu su se rasprsili, neki
su se sakrivali u podnozju brda, neki su se penjali uz greben, a ostali
su se skrivali u prolazima. Niko nije znao sta dalje ciniti. Kurejsije su
u potpunosti vladali bojnim poljem.

Kada su stigli u uzak prolaz, Poslanik, alejhisselam, je pogledao
svoje rane. Ovdje mu se pridruzila njegova kci Fatima. Alija je donio
vode u svom stitu, a Fatima je placuci prala krv sa ocevih rana i previ-

Bitka na Uhudu

jala ih. U ovom sklonistu su bill sigurni od Kurejsija, jer je prolaz bio
uzak. Poslanik, alejhisselam, se tu odmarao.

Muslimani koji su se sakrili u okrilje brda Uhud hodali su bescilj-
no ne znajuci sta ciniti i kuda krenuti. Jedan od njih, Kab b. Malik,
lutajuci prema uskom prolazu, ugledao je Poslanika, alejhisselam, i
prepoznao ga. Kab b. Malik je imao snazan glas. Uspeo se na veliku
stijenu, okrenuo se prema mjestu gdje je znao da se vecina muslima-
na skrivala i povikao:

- O muslimani, radujte se! Allahov Poslanik je ovdje!'

Dok je vikao, pokazivao je rukom prema Poslaniku, alejhisselam.
Mnogo muslimana je, cuvsi ovaj poziv, krenulo prema Poslaniku,
alejhisselam, i pridruzilo mu se.

U meduvremenu, Ebu Sufi an je tumarao bojnim poljem zavirujuci u
lica poginulih i pokusavao ih prepoznavati. Koga god bi sreo, pitao bi ga:

- Gdje je Muhammed?

Kad je naisao na Halida, upitao je i njega. Halid mu rece da ga je
vidio kako, okruzen ashabima, odmice kroz uski prolaz. Pokazao mu
je na kamenitu liticu i zatrazio dopustenje da sa svojom konjicom na-
padne Poslanika, alejhisselam. Halid je pogledao dolinu, a zatim i na
strmi nagib koji se uzdizao sa njenog kraja. Ovaj teren mu se ucinio
vrlo teskim za menevrisanje konjicom. Ali, nadao se da ce ga posluzi-
ti sreca, kao sto je to malo prije bilo kad su Kurejsije pobijedile nakon
pocetnog poraza, Halid je bio nepopravljivi optimist, Pokrenuo je ko-
njicu uz strmu padinu.

Poslanik, alejhisselam, je vidio ovaj pokret i zamolio Uzvisenog:

- O moj Gospodaru, ne dopustl ovim Ijudima da dodu ovdje! 2

Omer uze jednu grupu muslimana, spustise se malo niz padinu i
pripremise za susret sa konjicom Kurejsija. Kad se Halid sa konjicon
uspeo vec povisoko, ugledao je Omera i druge muslimane kako ga
spremno cekaju na uzvisenijem i povoljnijem polozaju nego sto je bio
njegov. Procijenio je da na ovako teskom terenu nikako ne moze ma-
nevrisati konjicom, pa se povukao. Bio je to posljednji takticki pokret
u Bici na Uhudu.

1 Taberi, 2/200.; Vakidi, Megazi Resulillah, 185.

2 Ibn Hisam, 2/86.

Halid ibn Velid

Halid i Ebu Sufi an, kao i mnogi drugi, ugledali su stravican prizor
koji nikada nece zaboraviti. Bojno polje je bilo puno muslimanskih
sehida, izmedu kojih je, sa nozem u ruci, tumarala Hind i ostale zene
Kurejsija trazeci Hamzino tijelo.

Iako je bila vrlo krupna, Hind se kretala sa lahkocom. Kad je pro-
nasla Hamzino tijelo, rasjekla mu je stomak i izvadila njegovu dzi-
gericu, odsjekla jedan komad i pojela ga. Zatim mu je odsjekla nos i
usi, dok su ostale zene Kurejsija to isto cinile sa tijelima drugih mu-
slimanskih sehida.

Tada joj pride Vahsij, Hamzin ubica. Hind skide sav svoj nakit i
dade mu ga govoreci:

- Kad stignemo u Mekku, dat cu ti jos deset dinara. 1

Posto je ostala bez nakita, Hind nacini ogrlicu i narukvicu od usi-
ju i noseva koje je odsjekla i stavi na sebe ovaj grozni nakit. Ucinivsi
to, Hind zapjeva:

"Osvetismo ti se za dan Bedra,

Jedan krvavi dan za drugi.

Ne mogoh podnijeti gubitak Utbe,

Niti mog amidze, brata i sina

Sada je moje srce mirno, zavjet sam ispunila.

Vahsij je otjerao bol iz mog srca.

Zahvalna sam mu dok sam ziva,

I dok moje kosti ne postanu prah u mome grobu." 2

Ebu Sufjan je hodao dolinom, jos uvijek se nadajuci da je Poslanik
alejhisselam mrtav. Mozda je Halid pogrijesio. Popeo se na jednu sti-
jenu, nedaleko od mjesta gdje je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, i
zavikao, obracajuci se grupi muslimana koje je vidio:

- Da li je Muhammed medu vama?!

Poslanik alejhisselam je naredio ashabima da ne odgovaraju. Ebu Su-
fjan ponovi pitanje jos dva puta, ali odgovora nije bilo, Ponovo upita:

- Da li je Ebu Bekr medu vama?!

1 Valddi, Megazi Resulillah, 222.

2 Ibn Hisam. 2/91.

Bitka na Uhudu

- A Omer, da li je on tu?!

Odgovora nije bilo. Ebu Sufjan se vrati medu Kurejsije koji nisu
bili daleko od njega i rece im:

- Sva trojica su mrtvi, sada vise nema nikakvih problema.
Tada hazreti Omer, ne mogavsi se uzdrzati, zavika:

- Lazes, o Allahov neprijatelju! Svi, koje si nabrojao, su zivi! Ima
nas dovoljno da te zestoko kaznimo!

Ebu Sufjan odgovori podrugljivim smijehom, znajuci da u ovom
trenutku muslimani nisu sposobni ni za kakvu akciju. Zatirn rece:

- Allah te zaStitio, o sine Hattabov! Je li Muhammed zaista ziv?!

- 'I'ako mi Allaha, ziv je i cuje sve sto govoris! - doviknu Omer,

- Mnogo si iskreniji od Ibn Kamijje!

Tad zapoce dijalog izmedu Ebu Sufjana i Allahova Poslanika, alej-
hisselam. Poslanik nije htio licno govoriti s njim, pa je Omer prenosio
njegove rijeci:

- Slava Hubelu! Slava Uzzau!

- Slava Allahu, Najvecem!

- Mi imamo Uzaa i Hubela, a vi nemate.

- Nas Bog je Allah, a vi nemate Boga.

- Stvar jc gotova. Ovo je bio nas dan, kao sto je dan Bedra bio vas. Rat-
na sreca je promjenjiva. Vidjecemo se ponovo na Bedru iduce godine.

- Srescemo se na Bedru, imate nase obecanje,

- Medu vasim mrtvim cete naci neke koji su masakrirani, Ja to
nisam naredio i ne odobravam taj postupak. Ne krivite me za to. 1

Rekavsi to, Ebu Sufjan se vrati u redove svoje vojske. Zatim Ku-
rejsije napustise bojno polje i vratise se u logor u kom su bili dan
ranije. Kad su nevjernici odmakli, Poslanik, alejhisselam, posla Aliju
da izvidi ponasanje Kurejsija - da li jasu kamile ili konje. Nakon sto je
izvidio situacijuj Alija se vratio i izvijestio Poslanika, alejhisselam, da
Kurejsije uglavnom jasu kamile, a tek poneki od njih jasu konje.

1 Ibn Hisam, 2/93-94; Vakidi, Megazi Resulillah, 229/230; Ibn Sad, 551.

Halid ibn Velid

Poslanik, alejhisselam, na osnovu toga zakljuci:

- To znaci da ne namjeravaju napasti Medinu, nego ce se vratiti
u Mekku. Da namjeravaju napasti Medinu, jahali bi konje za borbu.
U torn slucaju, tako mi Allaha, ja bih se ponovo borio protiv njih. 1

Kurejsije zanocise na lokaciji Hamrat el Esed, oko 18 kilometara
od Medine. 2 Muslimani su se vratili u Medinu, osim nekolicine njih
koji su odlutali, pa su pristigli iduceg dana, a neki i jos jedan dan ka-
snije. Slijedeceg jutra, Allahov Poslanik, alejhisselam, je ustao i opa-
sao oruzje. Na njegovom lieu su se jasno vidjele rane koje je zadobio
u bici. Njegovo celo, obraz i usne su bili dobro rasjeceni i nateceni.
Rane od dva izbijena zuba su ga jako boljele, kao i rame gdje ga je
Ibn Kamijje udario sabljom. Ove rane ce mu zadavati muke narednih
mjesec dana.

Poslanik, alejhisselam, je poslao po Bilala, svog mujezina, i nare-
dio mu da objavi poziv za borbu. Naredeno je da se odazovu samo
oni koji su ucestvovali u bici dan prije. Bilalov prodorni glas se ra-
zlijegao ulicama Medine i prenosio poruku u svaku muslimansku
kucu. Muslimani se odazvase. Vecina je bila izranjavana, Proveli su
neprospavanu noc u patnji i bolu, dok su ih njihove zene njegovale.
Malo njih je zaista bilo spremno za borbu. Ipak, svi su ustali iz svo-
jih postelja i odazvali se. Nije bilo stenjanja, jecanja ni placa. Mnogi
su hramali, neki su hodali uz pomoc improviziranih staka, a neki su
mogli hodati samo uz pomoc svojih drugova. Hramljuci i teturajuci,
dosli su do Poslanika, alejhisselam. Kad su ga ugledali onako izranja-
vanog, zaplakali su i rekli:

- Odazivamo se, o Allahov Poslanice.

Tako umorni i izranjavani, predvodeni ranjenim Poslanikom, alej-
hisselam, krenuli su u borbu protiv nevjernika. Bilo ih je oko 500.

Dok su se muslimani okupljali za borbu, zestoka svada je bijesnje-
la u logoru Kurejsija. Ikrime, bijesan kao i dan ranije, insistirao je da
se vrate u bitku jer su muslimani bili u ocajnom stanju poslije zestoke
bitke. Smatrao je to dobrom prilikom da ih potpuno uniste prije nego
se oporave,

1 Ibn HiSam, 2/94.

2 Bilo je to pored danasnje lokacije Bir Ali, na glavnom putu za Meldcu.

Bitka n a Uhudu

- Sto je dosta, dosta je - rece Safvan b. Umejje - pobijedili smo,
to je dovoljno. Muslimani Jesu u losem stanju, ali ni mi nismo mno-
go bolji, Mnogi nasi borci i konji su izranjavani. Ako dode do bitke,
mozda necemo imati jucerasnju srecu. 1

Kurejsije su culi o 300 munafika koji su dezertirali iz Poslanikove,
alejhisselam, vojske. Pobojali su se da bi se oni mozda mogli ponovo
vratiti Poslaniku, alejhisselam, pa bi muslimani bili ojacani snaznim
i svjezim trupama. Osim toga, Kurejsije su zarobili dva musUmanska
izvidaca i odmah ih ubili. Njihova prisutnost je potvrdila procjenu
Safvana i Ebu Sufjana o muslimanskoj ogorcenosti i spremnosti za
borbu. Zato Ebu Sufjan odmah izdade naredenje za pokret prema
Mckki. Kurejsije tako krenuse za Mekku. Poslije podne, muslimani
stigose u napusteni neprijateljski logor. Ostali su tu cetiri dana i noci,
nakon cega se vratisc u Medinu.

Bitka na Uhudu je zavrsena. Poginulo je ukupno 70 muslimana.
Ebu Sufjan je ubio jednog, Halid i Ikrime su zajedno ubili trojicu.
Na strani Kurejsija je bilo 22 poginula, od kojih je sest ubio Alija, a
Hamza trojicu. Bio je to poraz muslimana, ali ne dennitivan. Bila je
to druga znacajna bitka u historiji muslimana. Prvi put je Ebu Sufjan
komandovao u bici protiv muslimana i bila je to prva bitka u Hali-
dovom zivotu. Poslanik, alejhisselam, je izgubio ovu bitku, a glavna
krivnja za ovaj poraz pada na strijelce koji su napustili brdo Ajnan, ne
poslusavsi Poslanika, alejhisselam, i svog pretpostavljenog.

Nekoliko pisaca se izjasnilo da Arapi u to vrijeme nisu nista znali
o stvarnom ratovanju. Smatrali su da se njihovo vojevanje svodi na
puko jurisanje i stihijsku bitku. Bilo je misljenja medu ovim pisci-
ma da su Arapi vjestinu ratovanja naucili od Bizantijaca i Perzijanaca
sa kojima su se sukobljavali nakon Poslanikove, alejhisselam, smrti.
To uopce nije tacno. Vidjeli smo da nacin na koji je Poslanik, alej-
hisselam, rasporedio svoje trupe pokazuje njegovo izvrsno takticko
promisljanje. Vazno je naglasiti da je Poslanik, alejhisselam, izabiru-
ci bojno polje, ostavio Medinu otvorenom za napad. Medina je bila
baza muslimanima, a put prema bazi koji se pruzao juzno od mu-
slimanskih polozaja bio je otvoren. Ako bi se Ebu Sufjan odlucio na
pokret ka Medini, muslimani mu ne bi bili na putu.

1 Ibn Hisam, 2/104; Vakidi, Megazi Resulillah, 231-233-263.

Halid ibn Velid

Donoseci ovu odluku, Poslanik, alejhisselam, je predvidio da Ebu
Sufjan nece pokrenuti trupe ka Medini, jer ako bi to ucinio, izlozio bi
svoja krila i pozadinu napadima muslimana. Tako je i bilo, Ebu Sufjan
ni]e krenuo na Medinu zbog opasnosti od muslimanskih snaga koje
su bile rasporedene pored puta za Medinu. Ovo je klasican primjer,
op rob an mnogo puta u historiji ratovanja, kad bi branioci baze na-
pustili istu, ne docekujuci fontalni sukob, nego bi bocnim napadom
ugrozavali svaki neprijateljski pokret prema bazi.

PosLo je bio prinuden na borbu pod uslovima koji mu nisu najbo-
lje odgovarali, Ebu Sufjan je ispravno rasporedio svoje snage, na kla-
sican nacin koji su upotrebljavali Bizantijci i Perzijanci, sa glavninom
pjesadijskih jedinica u centru i pokretljivim krilima za manevrisanje
ka neprij ate lj skim bokovima i pozadini.

Imajuci uviduprirodubojnogpoljai raspored snaga, pitanje je da
11 bi ijedan bizantijski ili perzijski general rasporedio snage drugacije
nego sto su to ucinili Poslanik, alejhisselam, i Ebu Sufjan. Sasvim si-
gurno, nijedno takticko promisljanje ne bi ponudilo bolje rjesenje.

Ostale cinjenice, koje su opredijelile ovu bitku, jesu Halidovo
takticko prusudivanje i njegove vojne vjestine. Kad se glavnina sna-
ga Kurejsija razbjezala, njegova konjicka jedinica je ostala cvrsto na
svojoj poziciji. U vecini slucajeva, kad se glavnina snaga raspe, i ostale
snage se raspu. Vidjeli smo neobicnu Halidovu hrabrost kad je uspio
zadrzati svoju konjicu pod punom kontrolom, iako je to izgledalo be-
smisleno.

Vidjeli smo njegovo strpljenje i neprihvatanje poraza. Halidovo
ostro oko vidjelo je kad su muslimanski strijelci napustili Ajnan i time
otA'orili prolaz ka lijevoj strani muslimanskih snaga. Ugledavsi prill-
ku, brzo je reagovao i dosao iza leda muslimanima, gdje su bili vrlo
ranjivi. Bio je to briljantan potez, koji je muslimane iz gotovo sigurne
pobjede doveo u poraz.

Takode vidimo njegovu odlucnost i istrajnost u pritisku na uporne
muslimane, sve dok in nije slomio. Ubivsi trojicu muslimana pokazao
je licnu hrabrost i borbenu vjestinu. Posjedujuci hrabrost i mladalac-
ki polet, ali i strpljivost koja je neuobicajena za njegove godine, Halid
je pokazao da ce ostvariti blistavu vojnu karijeru.

Eitka na Uhudu.

Bila je to prva bitka u ULamu gdje su pokazani prefinjeni manevri.
Od tada ce se muslimani sve viSe isticati u bitkama h koristed mane-
vrc i vojnu stratcgiju. Neka od imcna koja su pominjana u ovoj bid
posti^l ce u dvije tiaredne decenije nevidenu slavu kau pobjednid i
osvajacL, Halid, Amr b. As, Ebu Ubejde i Sad b. Ebi Vekas,

http://www.ihlas.ba

BITKANAHENDEKU

Bitka na Hendeku

Po povratku u Mekku, Halid je nekoliko dana neprestano razmi-
sljao o Bid na Uhudu. Stalno je razniisljao o trenutku kad su musli-
manski strijelci napustili svoje polozaje, sto mu je dalo priliku za brz
i precizan manevar, kojim ce se cesto koristiti u buducim bitkama u
svojoj vojnoj karijeri. Jedna dnjenica koju nije mogao razumjeti, a
toliko ga je opterecivala, bila je neobicna hrabrost i istrajnost mu-
slimana. Izgledalo je neprirodno da tako malobrojna vojska, napad-
nuta sa svih strana, bude tako odlucna i spremna boriti se do kraja
stiteci svog voctu i vjeru. Osim toga, porijeklo muslimana je bilo isto
kao i porijeklo Kurejsija i ostalih Arapa, Mozda je u toj novoj vjeri
bilo vise predanosti i posvecenosti nego u drugim vjerama. Mozda je
bilo nesto u Muhammedovoj, alejhisselam, licnosti sto je privlacilo
ljude. Takve misli su ga okupirale, ali za sad nije bilo ni govora da bi
prihvatio novu vjeru. Stavise^ nadao se ponovnom sukobu sa musli-
manima, all bez ogorcenosti i mrznje, kao sto sportista razmislja o
novom mecu.

[Islam je vjera koja odusevljaya u svim domenima. Tako je Halid
odusevljen u svom domenu - domenu ratovanja. Bio je ostrouman
i razborit, pa je stalno pokusavao odgonetnuti tajnu muslimanskih
uspjeha. Licno je poznavao skoro sve muslimane, od kojih mnogi nisu
bill poznati po vitestvu prije islama. Odjednom, sve sami vitez do vi-
teza. Odakle li to dolazi? - pitao se Halid. Op. prev.J

Halid je nastavio uzivati u zivotu. Naredne dvije godine nije bilo
direktnog vojnog sukoba izmedu muslimana i Kurejsija, ali dogodio
se jedan incident, poznat kao slucaj Radzi. Bio je to brutalan i uzasan
sukob koji je jos vise zaostrio odnose izmedu Mekke i Medine.

Halid ibn Velid

Dogodilo se to u julu mjesecu 625. godine. Nekoliko Arapaje dos-
lo Poslaniku, alejhisselam, kao delegacija plemena i izrazili zelju da
prihvate islam. Zamolili su Allahova Poslanika, alejhisselam, da im
posalje nekoliko muslimana koji su poznavali Kur'an i propise isla-
ma, kako bi to znanje prenijeli njihovom plemenu. Poslanik, alejhi-
sselam, je odabrao scst ashaba za ovaj zadatak. Ovi ashabi su bili vrlo
ponosni sto su bas oni odabrani da sire Allah ovu vjeru. Otisli su sa
delegacijom plemena, potpuno nesvjesni zamke koja ih eeka. Kad su
ashabi sa svojim vodicima stigli do lokacije Radzi, nedaleko od Us-
fana, upali su u zasjedu koju je napravilo stotinu ratnika iz plemena
koje ih je pozvalo. Muslimani su izvukli sablje, ali nisu imali nikakvc
sanse. Trojica su ubijeni, a trojica zarobljeni i odvedeni u Mekku. Na
putu do Mekke jcdan musliman se uspio osloboditi i napasti cuvare,
all je ubijen. Preostala dva muslimana su dovedena u Mekku gdje su
prodani. Bili su to Hubejb b. Adi i Zejd b. Desine. Obojica su ubijali
nevjernike u borbi, pa ih je kupila rodbina ubijenih nevjernika sa na-
mjerom da ih ubiju, kako bi se osvetili.

Nekoliko dana ih niko nije dirao jcr je bio sveti mjesec safer. Kad
je istekao sveti mjesec, zatvorenici su odvedeni u sjeverozapadni dio
Mekke, koji se zvao Tenim, gdje se skupilo svo stanovnistvo, uklju-
cujuci robove, zene i djecu. Dovedeni su do mjesta gdje su dva kolca
bila zabijena u zemlju. Zarobljenici su zatrazili dozvolu da obave na-
maz, nakon cega su svezani za kolceve. Ponudeno im je da izaberu
izmedu vracanja obozavanju idola Kurejsija i smrti, Oba muslimana
su odabrali smrt, Tada im pride Ebu Sufjan i upita:

- Zar ne zelite da ste sada sigurni u svojim domovima, a da je
Muhammed na vasem mjestu?

Obojica su odlucno odbili takvu mogucnost i rekli da ne postoji
takvo mucenje koje bi ih natjeralo na tu pomisao. Uznemiren i razlju-
cen, Ebu Suijan se okrenuo svojim prijateljima i rekao:

- Nikad nisam vidio da ljudi toliko vole svog vodu koliko Muham-
medovi vole Muhammeda. 1

Zejd je bio prvi koji je ubijen. jedan rob ga je sasjekao sabljom. Sli-
jedeci je bio Hubejb. Njegova smrt ce biti predstava u kojoj su stanov-

1 Ibn Hisara, 2/172.
74

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Bitka iia Hendeku

nici Mekke dosli uzivati. Na dati znak, 40 djecaka sa sabljama je doslo
do Hubejba, Pocese ga bockati sabljama. Nakratko bi se odmaknuli, a
zatim jurnuli ka njemu, kao da ce ga sasjeci, ali bi u posljednji trenutak
zadrzali udarac i samo bi ga bocnuli dovoljno snazno da mu rasjeku
kozu, ali tako da ga ne ubiju. Neki djecaci su bili nespretni, pa bi zasjekli
dublje nego ostali. Ubrzo je Hubejbovo tijelo bilo potpuno krvavo od
stotine rana. Nakon svakog uboda bi se trznuo, ali nije ispustao ni glasa.
Gledaoci su bili uzbudeni Hubejboviin spektakularnim patnjama.

Kad je proslo izvjesno vrijeme, jedan covjek sa isukanom sabljom je
prisao Hubejbu i rastjerao djecake. Mozda su se djecaci umorili od igre,
a publika od zabave. Covjek je podigao sablju i probo Hubejba kroz srce
i skratio mu muke, Tijela su ostavljena da truhnu na kolcevima.

Covjek koji je organizovao ovu strasnu predstavu i pripremio dje-
cake za njihovu ulogu bio je Ikrime b. Ebi Dzehl. Ikrime nije znao da bi
mu mogli biti oprosteni dotadasnji grijesi koje je udnio prolivajuci krv
muslimana na Bedru i Uhudu. Ali ovo sto je sada uradio je bilo nesto
sasvim drugo. Toga dana je Ikrime postao ratni zlocinac.

Sjecamo se da je Ebu Suf] an, napustajuei bojno polje na Uhudu,
uputio izazov muslimanima da se sretnu iduce godine u isto vrijeme na
Bedru, sto je Poslanik, alejhisselam, prihvatio. To bi znacilo da susret
pada u martu mjesecu 626. godine. Kako se vrijeme za susret pribliza-
valo, Ebu Surjan se osjecao nespremnim. Zimske kise su bile oskudnije
nego inacej a kad je zima prosla, temperatura je neuobicajeno porasla.
Bilo je vrlo suho i vruce, pa je izgledalo da predstoji teska godina. Ebu
Sufjan je odlucio odgoditi susret, pa je poslao jednog provokatora da
siri glasine po Medini kako Kurejsije skupljaju neobicno veliku vojsku
koja ce biti znatno brojnija od one na Uhudu. Cilj ovih glasina bio je
zastrasivanje muslimana kako bi oni ostali u Medini. Kad su glasine
dosle do Allahova Poslanika, alejhisselam, on je kratko rekao:

- Prihvatam susret sa nevjernikom, cak i al<o bih morao ici sam. 1

Krajem marta muslimanska vojska je napustila Medinu. Vojska je

brojila 1 500 ljudi, od cega je bilo 50 konjanika. Stigli su na Bedr 4.

aprila 626. godine (1. zubkade 4. godine po Hidzri), ali tamo nije bilo

ni traga Kurejsijama, Kad je Ebu Sufjan cuo za pokrete muslimanske

1 IbnSad, S63.

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Halid ibn Velid

vojske, okupio je Kurejsije, pa su krenuli iz Mekke. Bila je to vojska
od 2 000 ljudi od cega je stotinu konjanika. Halid, Ikrime i Safvan su
bili sa njima. Ebu Sufjan je odlucio da se ipak nece boriti ni pod kojim
uslovima. Obratio se vojsci:

- Ovo je uzasna godina za ratovanje. Zemlja je suha i vruce je kao
malo kad. Ovo su nemoguci uslovi za bitku. Boricemo se ponovo u
godinama izobilja. 1

Nakon sto je iznio razloge, naredio je povratak u Mekku. Safvan i
Ikrime su protestvovali, ali to nije prihvaceno, Kurejsije su se vratile
u Mekku. Muslimani su ostali na Bedru osam dana, Cuvsi da se Ebu
Sufjan vratio u Mekku, podigli su logor i vratili se u Medinu.

Nakon sto su se Kurejsije vratile u Mekku, zavladao bi mir izme-
du njih i muslimana da nije bilo spletkarenja nekolicine jevreja. Da
bismo razumjeli razloge ovih spletki, morat cemo se vratiti na dane
kada je Poslanik, alejhisselam, ucinio Hidzru iz Mekke u Medinu.

Kada je Allahov Poslanik, alejhisselam, stigao u Medinu, sto ce ka-
snije biti uzeto kao pocetak racunanja vremena po hidzretskom ka-
lendaru, formirao je muslimansku zajednicu od dvije kategorije ljudi.
Prvi su bili Muhadziri - oni koji su doselili, a drugi su bili Ensarije
- oni koji su zivjeli u Medini i pozvali Poslanika, alejhisselam, da dode
njima i zivi kod njih. Postojala je i treca kategorija - munafici, dvolic-
njaci, licemjeri, a koji su bili malobrojni. Oni su deklarativno prihvatili
islam, ali su u srcu ostali nevjernici. Njihov voda je bio Abdullah b.
Ubejj - covjek koji je do Poslanikovog, alejhisselam, dolaska bio vodc-
ca licnost Medine. Poslanikovim, alejhisselam, dolaskom njegovuticaj
je bio znatno smanjen. Ovi munafici su napustili redove muslimanske
vojske uoci same bitke na Uhudu. Neprestano su omctali Poslanika,
alejhisselam, u njegovom djelovanju, ali tajno, a narocite napore bi
cinili kako bi oslabili odlucnost muslimana kad su kretali u borbu.

Znacajan dio stanovnika Medine bili su jevreji, organizovani u tri
saveznicka plemena: Benu Kajnuka, Benu Nazir i Benu Kurejze. Kad
je Poslanik, alejhisselam, stigao u Medinu, oni su ga prihvatili bez re-
zerve, jer im se cinilo da njegova vjera nece ugroziti njihove pozicije.
Svako od ovih plemena je sklopilo savez sa Poslanikom, alejhisselam,
koji se moze nazvati kao ugovor o prijateljstvu i nenapadanju. Ugovor

1 Ibn Sad, 563.
76

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Bitka na Hendeku

o savezu je ukljucivao i odredbu prema kojoj jedna strana nece poma-
gati neprijatelja druge strane dok je ova sa njima u neprijateljstvu,

Kur'anski ajeti koji su objavljeni dok je Poslanik, alejhlsselam, zi-
vio u Mekki uglavnom su se odnosili na pitanja vjerovanja i duhovno-
sti, opisujuci uglavnom karakter ljudske veze sa Gospodarom.

Kad je Poslanik, alejhisselam, doselio u Medinu, Objava dobija na
dinamici i pocinje zadirati u vitalna pitanja odnosa medu Ijudima, te
u pitanja ekonomije i politike. Islam se pocinje baviti covjekom kao
clanom drusrva i drusrvom kao iiistrumentom za postizanje uzvise-
nih ciljeva. Objava je trazila sve vise opceg napretka i poboljsanja
ljudskog zivota. Ova dinamika je davala novu dimenziju islamu i nuz-
no je dolazila u sukob sa odredbama prijasnjih vjera.

Sukob je, prije Hi kasnije bio neizbjezan. Od prijasnjih vjera, ju-
daizam je taj s kojim je islam dosao u prvi konflikt. Jevreji su prvi
shvatlli prijetnju svojim pozicijama koja je proistekla iz muslimanske
pobjede na Bedru. Tada je jevrejsko pleme Benu Kajnuka prekrsilo
savez i krenulo u otvorenu opoziciju prema muslimanima. Poslanik,
alejhisselam, je naredio opsadu tvrdave u kojoj su se utvrdili i poko-
rio ih. Kazna za prekrsaj saveza bila je protjerivanje iz Medine, pa je
pleme preselilo u Siriju.

Zatim je pleme Benu Nazir prekinulo savez i to ubrzo nakon Bitke
na Uhudu. Kazna je bila ista kao i za prethodne. Neki od njih su od-
selili u Siriju, a drugi su se naselili u Hajberu, sjeverno od Medine. U
operacijama protiv ovih plemena, voda munafika Abdullah b. Ubejj
je stao na stranu jevreja, potajno ih bodreci na borbu protiv musli-
mana, obecavsi im porno c. Kasnije, kad je vidio da se stvari odvijaju
u korist muslimana, prepustio je jevreje njihovoj sudbini.

Trece pleme, Benu Kurejze, nastavilo je zivjeti u Medini. Njihov
odnos sa muslimanima je bio potpuno normalan i miran. Obje strane
su postovale odredbe ugovora. Ali jevreji iz plemena Benu Nazir, koji
su se naselili u Hajberu, nisu mogli oprostiti muslimanima cinjenicu
da su ih protjerali. Nakon Uhuda, jevreji su saznali za dogovor musli-
mana i Kurejsija da se bore iduce godine, pa su strpljivo cekali nada-
juci se porazu muslimana, Kad su saznali da bitke nece biti, odlucili
su se na direktan napad na muslimane.

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Halid ibn Velid

Pred kraj ljeta 626. godine, delegacija jevreja iz Hajbera zaputila se
u Mekku. Voda im je bio Hujej b. Ahtab, koji je bio poglavica Benu Na-
zira. Po dolasku u Mekku, delegacija se sastala sa Ebu Sufjanom. Dogo-
varaH su se o organizovanju vojnog pohoda protiv muslimana. Hujej je
koristio strahove i osjecanja Kurejsija, kojima je objasnjavao opasnost
od sirenja islama u Arabiji. Ako se muslimani dokopaju Jemame, trgo-
vacki putcvi Kurejsija prema Iraku i Bahreinu ce biti prekinuti.

- O sine Ahtabov. Ti si poznavalac Knjige, Mislis li da je Muham-
mcdova vjera bolja od nase vjere? - upita Ebu Sufjan Hujeja.

- Kao poznavalac Knjige, uvjeravam te da je tvoja vjera bolja od
Muhammedove. Vi ste u pravu - kao iz topa odgovori Hujej.'

Ovo je odgovaralo Kurejsijama. Pristali su na borbu protiv Allahova
Poslanika, alejhisselam, ako im se pridruze i druga arapska plemcna.

Delegacija jcvrcja je tad posjetila i plemcna Gatafan i Benu Esed
s kojima su vodili slicne razgovore sa slicnim rezultatima. Ova pie-
mena, kao i mnoga druga odlucila su uzeti ucesca u velikom vojnom
pobodu s ciljem unistenja muslimana.

Nakon Uhuda, Mekelije su prihvatile gubitak trgovackog puta za
Siriju kao neminovan, jer su muslimani ostali na vlasti u Medini, po-
red koje je ovaj put prolazio. Zato su Mekkelije pojacale trgovinu sa
Irakom, Bahreinom i Jemenom, cime su vise ili manje nadoknadili
gubitak koji je nastao prekidom trgovine sa Sirijom. Nakon posljed-
njih razgovora sa delegacijorn jevreja, Ebu Sufjan je sbvatio da je,
zbog sirenja islama, trgovina Mekkelija u opasnosti. Ako se muslima-
ni dokopaju Jemame, trgovina Kurejsija ce biti ogranicena na Jemen,
jer bi tada putevi za Irak i Bahrein bili u muslimanskim rukama. To bi
Kurejsijama zadalo ekonomski udarac koji oni ne bi prezivjeli, Tako-
de, Safvan b. Umejje je zadirkivao Ebu Sufi ana zbog njegovog slabog
morala tokom bitke na Uhudu. Oba ova razloga su ga natjerali da
poduzme jos jedan vojni pohod na muslimane.

Pripreme za vojni pohod su pocele. Plemcna su se pocela oku-
pljati u februaru 627. go dine. Kurejsije su okupile najjace snage koje
su brojale 4 000 vojnika, 300 konja i 1 500 kamila. Zatim je pristi-
glo pleme Gatafan sa 2 000 ljudi koje je predvodio Ujejne b. Hisn.

1 Ibn Hisam, 2/214.
78

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Bitka na Hendeku

Benu Sulejm je poslao 700 ratnika, a Benu Esed je poslao snage ciji
broj nije poznat, a njima je komandovao Tulejha b. Huvejlid. Dole su
se Kurejsije i neka manja plemena sakupila u Mekki, Gatafan, Benu
Esed i Benu Sulejm su se smjestili sjeverno, sjevroistocno i istocno
od Mekke, odvojeni jedni od drugih, odakle ce odmarsirati prema
Medini, Ukupna snaga skupljenih plemena, ukljucujuci i neka manja
koja nismo pomenuli, iznosila je 10 000 Ijudi. Vrhovna komanda nad
ovim pohodom, koji jc poznat kao okupljanje plemena, povjerena je
Ebu Sufjanu, Radi lakseg razumijevanja, mi cemo ih zvati saveznici.

U ponedjeljak, 24. februara 627. godine (1. sevala 5. godine po
Hidzri) saveznici su stigli nadomak Medine i uspostavili svoje logore.
Kurejsije su logorovali zapadno od Uhuda, gdje su bili smjesteni za vri-
jeme Bitke na Uhudu. Gatafan se ulogorio oko cetiri kilometra istocno
od Uhuda. Nakon sto su se smjestili, saveznici krenuse ka Medini.

Glas o prikupljanju velike vojske nevjernika odavno je stigao do
Allahova Poslanika, alejhisselam. Situacija je bila ozbiljna. Vojska od
10 000 nevjernika mogla bi unistiti muslimane. Podaci koje su musli-
manski obavjestajci donijeli uznemirili su i zabrinuli muslimane iako
su u bitkama uvijek bili brojeano slabiji od neprijatelja. Odnos snaga
na Bedru i Uhudu je bio jedan na trojicu i jedan na tctvericu. U torn
trenutku u Medini je bilo 3 000 vojno sposobnih muskaraca. Medu
njima je bilo nekoliko stotina munafika na koje se nije moglo racuna-
ti, U historiji Hidzaza do sada nije skupljena ovolika vojska.

Tada muslimanima dolazi spas, kroz prijedlog ashaba Selmana Fa-
risije (Perzijanca). On je objasnio da bi perzijska vojska braneci se od
nadmocnijeg neprijatelja, iskopala kanal (hendek), tako sirok i dubok
da ga neprijatelj ne bi mogao preci. Ovakva taktika je bila nepoznata
tadasnjim Arapima, ali je prijedlog prihvacen kao vrlo domisljat.

Allahov Poslanik, alejhisselam, je naredio da se otpocne sa kopa-
njem kanala. Neki muslimani nisu shvatali ovu taktiku, pa su se ne-
voljko prihvatali napornog kopanja. Munafici su iskoristili ovu priliku
za svoje djelovanje, pa su sirili ideju o kanalu kao promasenom po-
duhvatu. Ali, nakon sto su muslimani vidjeli Poslanika, alejhisselam,
kako on licno kopa, nijedan casni musliman vise nije ni pomisljao da
odustane od tog posla. Posao kopanja je podijeljen po grupama. Svaka
grupa od deset muslimana trebala je da iskopa 40 kubnih metara ma-

http://www.ihlas.ba

Halid ibn Velid

terijala. Dole su se muslimani znojili zbog napornog posla, Hasan b.
Sabit je hodao od grupe do grupe i recitirao im poeziju i na taj nacin
im jacao moral, Hasan je bio pjesnik. Posmatrao bi dogadaje tokom
kopanja, koje bi odmah opjevao sa takvim uspjehom da slusaoci nisu
mogli vjerovati da je to samo improvizacija proistekla iz trenutne in-
spiracije. Tako je izazivao snazne emocije kod Ijudi koji su naporno
radili. Ali talenat za pjesnisrvo je bio jedina Hasanova sposobnost. On
nije imao nimalo hrabrosti za borbu, sto cemo kasnije vidjeti.

Kanal se pruzao od brda Sejhan prema brdu Zubejb, zatim prema
brdima Dzebel Benu Ubejd. Sva ova brda su ukljucena u podrucje
zasticeno iskopanim kanalom. Na zapadnoj strani kanal je skretao
prema jugu stiteci lijeve strane dva brda poznata kao Dzebel Benu
Ubejd. Istocno od brda Sejhan i jugozapadno od brda Dzebel Benu
Ubejd pruza se podrucje prostranog pjescanika. Pjescanik je neravan
i mjestimicno ispresijecan velikim kamenim blokovima, pa je tako
nepogodan za pokrete i djelovanja vojnih jedinica. Nesto juzno od
sredista kanala nalazi se dominantno brdo Sil'a, oko 150 metara vi-
soko i oko 1 800 metara dugo. Brdo se uglavnom pruza pravcem sje-
ver - jug, ali sa racvanjima u svim pravcima. Zapravo je manje brdo
Zubejb ogranak brda Sil'a i pruza se od sjevera prema istoku. Ovaj
posljednji detalj se ne moze jasno vidjeti na nasoj karti (Vidi kartu 3.
na strani 81).

Kad je kopanje kanala zavrseno, muslimani su postavili logor
ispred brda Sil'a. Bilo ih je ukupno 3 000 ukljucujuci i munafike na kojc
se nije moglo racunati. Zamisao Allahova Poslanika, alejhisselam, je
bila da glavninu snaga drzi neangazovanom, da bi je mogao upotri-
jebiti za odbranu na bilo kojem dijelu kanala, ako bi ga neprijatelj
uspio na neki nacin preci. Duz cijelog kanala, Poslanik, alejhisselam,
je postavio osmatrace, njih oko 200, koji su sa brda nadgledali kanal.
Pokretne snage od 500 ljudi patrolirale su podrucjem koje nije bilo
zasticeno kanalom, pazeci da sc neprijatelj ne bi neopazeno pribli-
zio Medini sa tih pravaca. Medina tada nije ni izdaleka izgledala kao
danas. Grad je tada bio koncipiran kao skup naselja i utvrda. Fizicki
i duhovni centar tadasnje Medine je bila Poslanikova, alejhisselam,
dzamija. Zene i djeca su smjesteni u utvrde i kuce koje su bile udalje-
ne od frontova koji su se pruzali sa pravca sjevera i sjeverozapada.

Bitka na Hendeku

KARTA 4,

BITKA NA
HENDEKU

Hendek

\ % A!

12 \ J s

\ 1 1 1

■CO

—

r I

1 I

i -■

! !

—

o
o:

CL
LU

BENI
KURE.

■^

■D'

*-.

y— ' J

i—
?

J UJ

> I )1

(

—J-
ill

ljj

■:ci

_i
jj

,jj

Halid ibn Velid

Zima koja se upravo okoncavala bila je ostra i duga. Kad su Kurej-
sije ugledale kanal, bili su zaprepasteni i ogorceni. Dosli su sa takvom
snagom da je pobjeda bila potpuno sigurna. Citavo vrijeme Ebu Su-
fjan je bio izvan sebe od radosti zbog ocekivane slave i pobjede, kad
gle, ono duboki kanal na putu.

Ebu Sufjan je bijesno vikao:

- Tako mi Allaha, ovakve ratne varke nisu obicaj Arapa! 1

U jednostavnom promisljanju tadasnjeg Arapa nije bilo mjesta za ova-
kvu taktiku. Za arapskog viteza ovo ni u kom slucaju „nije bilo posteno".

Saveznici su podigli svoje logore i ponovo ih razvili duz iskopanog
kanala i zapoceli opsadu koja ce trajati narednih 23 dana. Dok su se
saveznici razmjestali oko kanala, muslimani su ga pokrivali malim
snagama. Na polozajima su bili samo strijelci, koji su se izmjenjivali,
a saveznici bi se nocu povlacili u svoje logore. Tokom cijelog dana,
a ponekad i noci, saveznici su patrolirali duz kanala trazeci mjesto
pogodno za prelazak. Oni ce ga konacno i naci, ali kasnije.

Proslo je deset dana opsade, bez nekih narocitih dogadanja. Na-
petost je rasla na obje strane i postajala sve jaca. U Medini nije bilo
narocito velikih zaliha hrane, pa su muslimani bivali sve gladniji. Mu-
nafici su poccli sve oU'orenije kritikovati Poslanika, alejhisselam. Dok
su trajali radovi na iskopavanju kanala, Poslanik, alejhisselam, je obe-
cao muslimanima da ce za svega nekoliko godina unistiti Bizantijce i
Perzijance i uzeti bogatstva ovih imperija. Munafici su govorili:

- Muhammed nam obecava blaga Cezara i Husreva, a ne moze
rijesiti ovaj mnogo jednostavniji problem. 2

Iskreni vjernici su, uprkos propagandi munafika, ostali nepokoleblji-
vi sa nepomucenim povjerenjem u Allah ova Poslanika, alejhisselam.

Ukupna situacija u redovima saveznika je bila Iosa. U trupama je
raslo nezadovoljstvo. Arapi se nikad prije nisu koristili dugim opsa-
dama kao nacinom ratovanja, nego su koristeni brzi i pokretljivi na-
padi. Vremenske neprilike su takode doprinosile nezadovoljstvu. Sa-
veznicke zalihe hrane nisu bile velike. Ebu Sufjan nije planirao zalihe
koje bi dugo trajale. Ali, posto saveznici nisu bili pod opsadom, mogli

1 Ibn Hiiam, 2/224.

2 Ibn Hisam, 2/212.

Bitka na Hendeku

su poduzeti neke mjere da se nestasice ublaze. Saveznicka vojska je
pocela sve glasnije gundati, pa je Ebu Sufjan poceo brzo istrazivati
nacine izlaska iz ovog corsokaka, Zato se konsultovao sa jevrejom
Hujejom, pa su nacinili plan koji je mnogo obecavao.

U petak navece, 7. marta 627. godine, Hujej je tajno dosao u naselje
plemena Benu Kurejze. Pokucao je na vrata plemenskog poglavice Kab
b. Eseda. Poglavica je pretpostavljao da je Hujej dosao s namjerom pod-
sticanja njegovog plemena da se okrene protiv Poslanika, alejhisseiam,
pa je odbijao razgovarati sa njim. Nakon nekoliko pokusaja, Hujej je
konacno dobio dopustenje da ude kod poglavice, pa je polahko i lukavo
zapoceo razgovor, nagovarajuci Kaba da se pridruzi saveznicima.

- Muhammed je sklopio sporazum sa nama. Mi nemamo nikakvih
prituzbi na njega. Vasa pobjeda nije sigurna. Ako vam se prikljucimo,
pa pohod ne uspije, vasi obozavaoci idola ce otici svojim kucama, a
mi cemo osjetiti Muhammedovu ljutnju - odbijao je Kab, 1

Ali, posjetilac nije popustao, cas prijeteci, cas nudeci nagrade, cas
moleci. Cinio je sve kako bi nagovorio Kaba da se prikljuci saveznici-
ma. Pre ma uvjetima ovog saveza saveznici i Benu Kurejze istovreme-
no bi napali muslimane. Benu Kurejze je imalo svoja naselja i utvrde
oko tri i po kilometra jugoistocno od Medine, pa bi pleme napalo
muslimane sa tog pravca i tako bi odvukli dio muslimanskih snaga
na drugu stranu kanala, dok bi saveznici napali sa fronta. U slucaju
da citava operacija ne uspije, saveznici ce ostaviti jake snage da za-
stite pleme od osvete muslimana. Poglavica Benu Kurejze je pristao
i zatrazio deset dana za pripreme, a za to vrijeme saveznici bi trebali
poduzimati akcije manjih razmjera, napadajuci sa fronta.

Tako su i posljednji medinski jevreji, slijedeci stope svoje brace u
vjeri, prekrsili odredbe sporazuma sa muslimanima. Nisu ni slutili kako
visokom cijenom ce platiti svoju podmuklost, Uskoro je Poslanik, alej-
hisselam, saznao za najnoviji savez, poslavsi jednog svog obavjestajca
u logor saveznika, koji je potajno slusao razgovore vojnika. Glasine o
tome su se pocele siriti, a potvrdene su slucajem „Safija i jevrej".

Safija je bila tetka Allahova Poslanika, alejhisselam. Zajedno sa
ostalim zenama i djecom sklonila se u jedno utvrdenje u jugoistoc-

1 Ibn Hiiam, 2/221; Vakidi, Megazi Resulillah, 292.

Halid ibn Velid

nom dijelu Mediae. U utvrdi je bio Hasan pjesnik kao jedini muska-
rac unutar nje. Jednog dana, Safija je sa tvrdave ugledala jevreja pod
punom ratnom opremom kako se prikrada zidovima tvrdave. Safija
je zakljucila da je on izvidac Benu Kurejze koji je izvidao pravce na
kojima bi jevreji mogli napasti muslimane. On bi bio vodic svom pie-
menu u napadu na nezasticenu poledinu muslimana. Safija ode do
pjesnika i rece mu:

- O Hasane! Dole jejedanjevrej koji izvida puteve kojima bi doveo
svoje pleme Benu Kurejze da napadnu nase naselje sa leda. Ti znas da
je Allah ov Poslanik kao i ostali muskarci zauzet na frontu i ne moze
odvojiti snage da nas zastite. Ovog covjeka treba ubiti. Idi i ucini to!

- Allah ti se smilovao, o kceri Abdul Muttaliba, ti znas da ja nisam
od tog posla - pravdao se Hasan.

Prezrivo pogledavsi pjesnika,, Safija uze batinu, pritegnu pojas i
side sa utvrde. Hrabra zena ubi jevreja, ostavivsi ga da lezi razbijene
glave u lokvi krvi. Zatim se vrati u utvrdu i rece Hasanu:

- Ubila sam ga Hasane. Sada idi i skini plijen sa njegovog tijela,
posto nije u redu da ja, kao zena, to ucinim.

- Allah ti se smilovao, o kceri Abdul Mutalliba. Nemam potrebe
za takvim plijenom. 1

Kad su muslimani culi za ovaj dogadaj, nije vise bilo nikakve sum-
nje u izdaju Benu Kurejze. Situacija je postala napetija, a munafici
su postajali sve glasniji, Sada su muslimani spali na samo cetvrtinu
zaliha hrane koju su imali na pocetku opsade. Njihova odlucnost je
jos uvijek bila nepomucena, ali ako opsada potraje dugo, jaka glad bi
ih mogla prisiliti na odustajanje. Muslimani su bili u situaciji koja nije
mogla biti rijesena vojnim akcijama.

Ne mogavsi rijesiti probleme vojnom silom, Poslanik, alejhisse-
lam, je pribjegao diplomaciji, Zapoceo je tajne pregovore sa Ujejnom,
komandantom vojske iz plemena Gatafan. Ujejne je bio hrabra i jed-
nostavna dusa, Ovaj jednooki covjek je imao vise misica nego moz-
ga, pa je zasluzio nadimak „Voljna budala", koji mu je dao Allahov
Poslanik, alejhisselam. 2 Cilj pregovora je bio prekinuti dobre odnose
Gatafana i Kurejsija, tako da Gatafan odustane od opsade. U slucaju

1 Ibn Hisam, 2/228.

2 Ibn Kutejba, 303.

Bitka na Hendeku

da pregovori urode plodom, tada bi se i neka druga plemena mozda
povela za Gatafanom i takode napustili Kurejsije. A ako bi samo Ga-
tafan napustio saveznike, to bi njihovu vojsku umanjilo za 2 000 pri-
padnika. Ovo bi odigralo znacajnu ulogu u slucaju da se muslimani
odluce za napad na saveznike kako bi ih otjerali od Medine.

Poslanik, alejhisselam, je kao protuuslugu za povlacenje ponudio
jednu trecinu hurmi Medine. Ujejne je prihvatio ovaj prijedlog, jer je
izgubio svaku nadu u vojnu pobjedu. Ugovor je napisan, ali prije nego
li je potpisan i ovjeren, Posalnik, alejhisselam, se o ovome konsul-
tovao sa nekim od istaknutijih muslimana. Nakon sto su doznali da
ova Poslanikova, alejhisselam, odluka nije stvar Objave nego njegovo
nastojanje da olaksa stanovnicima Medine, ashabi mu rekosc:

- Zar hurme?! Neka nevjernici ne dobiju nista osim sablje! 1
Allahov Poslanik, alejhisselam, je to uvazio i odustao od ugovora.

Ovi odvazni i sixani muslimani nisu mogli razumjeti ozbiljnostvojne
situacije i komplikovanost diplomacije kao sto je to mogao Allahov
Poslanik, alejhisselam. On je znao da je prekid opsade moguc jedino
diplomatskim manevrima, pa je poceo traziti neko rjesenje. Uskoro
se samo ukazalo. U plemenu Gatafan je bio covjek po imenu Nuajm
b. Mesud, koji je potajno bio musliman. Bio je poznat u svom kraju
kao sposoban i castan covjek. Poznavali su ga Kurejsije, Gatafan i je-
vreji iz Benu Kurejze. Nuajm je jedne noci napustio logor Gatafana
i tajno usao u Medinu. Dosao je do Poslanika, alejhisselam, objasnio
mu situaciju i ponudio svoje usluge. Ovo je bila prilika koju je Posla-
nik, alejhisselam, ocekivao, Tokom sastanka, Poslanik, alejhisselam,
mu je iznio plan njegovog djelovanja.

Iste noci, Nuajm se prikrao u logor Benu Kurejze i posjetio Kaba.
Objasnjavao je opasnost situacije koja prijeti jevrejima. Govorio je:

- Vi niste u situaciji u kojoj su Kurejsije i Gatafan. Vase porodice i
domovi su tu, dok su njihovi daleko od Medine. Oni ne rizikuju mno-
go. Ako ne uspiju pobijediti Muhammeda, oni ce se vratiti kuci i osta-
viti vas da se suocite sa bijesom muslimana. Ne smijes poduzimati
nista dok ti oni ne dadnu nekoliko ljudi iz svojih najboljih porodica
kao taoce. Tako ces imati potvrdu njihove odanosti.

1 Ibn Hisam, 2/223.

Halid ibn Velid

Tada je Nuajm otisao u logor Kurejsa i razgovarao sa Ebu Sufja-
nom koji ga je poznavao kao casna covjeka. Nuajm mu rece:

- Sklopio si savez sa ljudima koji su izdajice i nepouzdani. Prija-
telji iz Medine su me informisali da je Benu Kurejze sklopio savez sa
Muhammedom. Kako bi mu dokazali vjernost, oni ce od vas traziti
taoce, koje ce odmah izruciti Muhammedu a on ce ih ubiti. Tad ce je-
vreji objaviti svoj izlazak iz saveza sa nama i skupa s Muhammedom
ce nas napasti. Niposto im ne smijes dati taoce.

Zatim je otisao u Gatafan i tamo ispricao slicnu stvar. Tako je po-
sijao sjeme sumnje i razdora medu saveznicima.

Ebu Sufjan je poceo sumnjati u savez sa jevrejima. Zato odluci za-
poceti bitku sa muslimanima i tako staviti jevreje na provjeru. Tokom
iduce noci, u petak 14. marta, Ebu Sufjan je plemenu Benu Kurejze
poslao delegaciju predvodenu Ikrimom, koji im rece:

- Situacija je losa. Ne mozemo vise otezati. Napadamo sutra. U
savezu ste s nama, a protiv Muhammeda. Morate nam se pridruziti u
napadu, tako sto cete napasti sa pravca vaseg naselja,

Jevreji mu postavise slijedeci uslov:

- Nasa pozicija je mnogo osjetljivija od vase, Ako ne bude uspjeha,
vi cete nas mozda napustiti, pa cemo se sami suociti sa Muhammedo-
vom osvetom. Kako bismo bili sigurni da se to nece dogoditi, morate
nam dati taoce iz vasih najboljih porodica koji ce bid kod nas dok se
bitka ne okonca sa zadovoljavajucim uspjehom. Osim toga, sutra je
subota, a jevrejima je zabranjeno boriti se na Sabat. Oni koji prekrse
ovu zabranu, bit ce pretvoreni u svinje i majmune.

Tako sc Ikrime vratio praznih ruku. Ebu Sufjan se odluci na jos
jedan pokusaj ubjedivanja jevreja da mu se pridruze u sutrasnjoj bici,
pa posla Kabu drugu delegaciju, koja se vrati sa istim rezultatima -
Kurejsije ne daju taoce i zahtijcvaju borbu sutra, a jevreji se nece bo-
riti na Sabat i hoce taoce. Nuajm je tako dobro obavio svoj posao da
su sva tri saveznika zakljucili:

- Nuajm je bio u pravu. Kako je mudar bio dok nas je savjetovao. 1

1 Ibn Hisam, 2/230 - 231; Ibn Sad, 574.
86

Bitfca na Hendeku

Slijedec'eg jutra, u subotu 15. mart a 627 , godine* Halid i Ikrimc,
zamorcni odugovlacenjem i sa poljuJjanom nadom u zajednieko dje-
lovanje saveznika, odlucisc uzcti stvar u svoje ruke. Pokrenuie svoje
konjicke jedinice i dove dose ih na lokaciju zapadno od brda Zubejb,
gdje kanal nije bio tako sir ok kao na drugim mjestima, tako da ga
je konjanik mogao preskocitL To mjesto je biln tacno naspram mu-
slimanskog lugora u samom podnozju brda Sil'a. Ikrimina grupa se
prva pokrenula pa jv mala grupa kunjanika preskocila kanal i presla
na muslimansku stranu. Rilo ih je sedam ukljucujuci Ikrirnu i jed-
nog izuzetno krupnog covjeka koji je jahao na velikom koriju. Bio
je na fell] grupe Poce odmjeravati muslimane koji su gledali u njih
aznenadem njihovim neoeekivanim pojavljivanjem. Predstava koja ce
uslijedili, bit ce zabtljezena u historiji kao jedan od najzapaienijih
dvoboja koji su se ikada dogodilL Zbog njegove neobicnosti, op is at
cemo ga do u detaljc.

Veliki covjek je bio izuzetno krupan [ snazan. Jahao jc neobicno
velikog konja i izgledao nestvarim Tako velik i snazan, djelovao je
zastrasujuce na protivnika. Bio je to Amr b, Abdu Vud, Mi temo ga
zvati Div. Sjedio je na svom konju, prclazeci prezrivim pogledorn pre-
ko muslimana. Odjednom je Div podigao glavu i zaurLao:

- Ja sam Amr b, Abdu Vud, Ja sam najvedi ratnik u Arabiji. Ja sam
nepobjediv. Ja... ja... ja... lma li iko medu vama dovuljno hrabar da mi
iza.de na dvoboj?

MusLimani su sutnjom odgovorili na ovaj izazov. Gledali &u jedni
u druge i gledali su u A Hah ova Poslanika, alejhisselam. Niko se nije ni
pomaknuo. Div jc bio poznat po svojoj snazi i vjeitini. Mnogo puta je
ranjavan, ali nikad nije izgubio u dvoboju i nikad nije posledio protiv-
nika. S mat rain se da vrijedi kao 500 konjanika, Mogao je podici konja
i baciti ga na zemlju ili podici tele lijevom rukom i koristiti ga kao stit
u dvuboju. Price o njemu nisu imale kraja. Arapska masta je isprela
legend u o ovom ratniku.

Musiimani su sutjeli, dok se Div smijao i vikao, kao i Kurejsije koji
su stajali pored kanala.

- Zar zaista medu vama nema nijednog muskarca? Sta jc sa vasim
islamom? Sta je sa vasim poslanikom?

Halid ibn Velid

Dok je njegovo huljenje muslimanskih svetinja odjekivalo, Alija je
istupio naprijed i zatrazio dozvolu od Poslanika, alejhisselam, da mu
sc suprotstavi i usutka ga zauvijek. Poslanik, alejhisselam, mu rece:

- Vrati se nazad. Ovo je Amr.

Nakon jos nekoliko uvreda i izazova, Alija je opct dosao Poslaniku,
alejhisselam, koji ga opet odbi. Zatim su uslijedile jos gore uvrede:

- Gdje je vas dzennet? Ko kaze da cc vasi poginuli uci u njega? Zar
nemate nijednog covjeka da se bori protiv mene?

Tad je Alija treci put prisao Poslaniku, alejhisselam. U njegovim
ocima je vidio dobro poznati pogled. Znao je da se Alija vise ne moze
suzdrzati. Blago je pogledao Aliju, jer mu je bio jedan od najdrazih
ljudi. Skinuo je svoj turban i stavio ga na Alijinu glavu, opasao mu
svoju sablju i uputio dovu Allahu dz.s.:

- O moj Gospodaru, pomozi mu. 1

Sablja koju je Poslanik, alejhisselam, tada dao Aliji nekada je pri-
padala jednom nevjerniku koji se zvao Munabba b. Hadzadz. Ubijen
je u Bici na Bedru i sablja je bila dio ratnog plijcna koji je pripao Po-
slaniku, alejhisselam, Sada je u Alijinim rukama, Postaee najpoznatija
sablja u islamu. Ona ce u bitkama i dvobojima ubiti vise ljudi nego
bilo koja druga. Sablja se zvala Zulflkar.

Alija brzo prikupi malu grupu muslimana i dode do nevjernika. Za-
tim Alija pride Divu na odstojanje koje je bilo uobicajeno za dvoboje.
Div je dobro poznavao Aliju, s cijim ocem je bio dobar prijatelj. Blago-
naklono mu se smjcskao, kao sto se odrastao covjek osmjehuje djetetu.

- O Amre - rece mu Alija - poznato je da, ako ti neko od Kurejsija
ponudi dva prijedloga, ti prihvatis jedan od njih.

- Tako je.

- Imam dva prijedloga zatebe. Prvi je da prihvatis Allaha i njcgova
Poslanika i postanes musliman.

- Nemam potrebu za tim.

- Onda sjasi i bori se.

- Zasto, o sine moga brata. Ja te ne zelim ubiti.

- Ali, ja zarko zelim ubiti tcbc. 2

1 Ibn Sad, 572.

2 Ibn Hisam, 2/225.

Sitka na Hendeku

Na Divovom Lieu se vidio bijes, Ljutito uzvikujucX sjahao je sa
konja, brzinom i okretnoscu iznenadujucom za tako kmpna covjeka.
Isukao je sablju i borba jc pocela.

Div je riapadao Aliju, all bez uspjeha^ Alija bi blokirao udarce
svojom sabljom i stitom, ill bi se brzo izmaknuo, pa bi Divova sablja
udarala u prazno. Onda se Div povukao malt) nazad i zastao radihari

i zacuden, Cudio se kako je to moguce, Nikad prije ovoga niku nije
izdrzao tako dugo u dvoboju s njim. Sada, ovaj djccak jc stajao pied
njim i gtedao u njega kao da se igra s njim,

On da su se stvari odigrale tako brzo da niko nije mogao pazljivo
pratiti sta se desava - ni muslimanij ni Kurej&ije ni Div sam. Alija je is-

pustao sablju i stit Njegovo tijelo je poput projektila po]etjelo kroz zrakj
zgrabio je Diva za vrat i hrvackim zahvatom ga bacio na zemlju, Div je
leiao oboren na leda, dok mu je Alija sjedio na prsima, Obje vojske su
bez daha posmatralc sta se desava. Umjesto malopredasnje zbunjeno-
sti, sada se na Divovom lieu vidio bijes, Konacno, neko ga je oborio. I
to mladic koji ne vrijedi ni jedne njegove polovinc. lako je bio oborea
stvar nije bila gotova, jos nije kasno da pobijcd[ i ostanc najveci ratnik u
Arabiji. Mogao bi odbaciti Aliju sa sebe f kao sto vjetar odnese list-
Lice Diva je postalo ljubicasto, Vratnc zile su mu sc napcJe, a nje-
govi misici su drhtali dok jc pokusavao slomtti Alijin stisak, Ali, nije
se. mogao pomaknuti ni za dlaku. Alijini misici su bill kao od celika.

- Znaj da pobfeda ili poraz dolaze od AEtaha. Primi islam. To je je-
dini nacin da spasis iivot. Tako ces postici All a ho vu mi lost na ovom
t na bu.duc"em svijetu - progovori Alija.

Zatim iz,vuce ostar bodez i stavi ga Divu na vrat. Ovo jc bilo pre-
vise za Diva, Zar ce on, najveci borac Arabije, ostatak zivota pro vest i
u ponizenju. Zar ce pokotjenja govoriLi da je spasio zivot prihvaenju^i
uslove protivnika. Net On, Amr b. Rbi Vud t y.ivm je od sablje, pa ce i
poginuti od rije. Zivot borca mora zavrsiti u borbi. Skupio je pljuvac-
ka u ustitna i pljunuo Aliju u lice,

Znao je sta ga ceka, Ocekivao je da ce Alija dici ruku u zrak i zabiti
mu bodez u grlo. Amr je bio hrabar i mogao se suociti sa smrcu bez
imalo straha. Izvio je leda, podigao bradu i ponudio svoj vrat Aliji,
znajuci sta ga ceka. Ali on je samo tako mislio.

http://www.ihlas.ba

Halidibn Velid

Ono sto se tada dogodilo, jos vise ga je zbunilo. Alija je ustao sa njego-
vih prsa, odmaknuo se nekoliko koraka, obrisao lice i rekao protivniku:

- Znaj o Amre, ja ubijam samo u Allahovo ime, a ne iz licne zelje.
Posto si me pljunuo, ja te necu ubiti, jer bi to bilo iz Ijutnje. Postedu-
jem ti zivot. Ustani i vrati se medu svoje.

Div je ustao. Nije bilo ni govora da se vrati medu svoje ljude kao
gubitnik. Vratit ce se kao pobjednik, ili se nece vratiti. Uzeo je sablju i
krenuo na Aliju, ocekujuci da ce ga uhvatiti nespremnog. Alija je imao
dovoljno vremena da uzme sablju i stit Div je snazno zamahnuo i
strasnim udarcem navalio na Aliju. Udarac je odbijen stitom, tako da
je ostala samo mala rana na Alijinoj sljepoocnici. Ova rana nije nimalo
zabrinula Aliju. Prije nego je Div uspio ponovo podici svoju sablju,
Zulfikar je bljesnuo na suncu i prerezao mu vrat. Iz njegovog tijela je
siknuo mlaz krvi kao iz fontane. Na trenutak, Div je zastao nepomi-
can. Zatim je zateturao, pao licem na zemlju i ostao tako lezati.

Zemlja se nije zatresla padom velikog tijela. Zemlja je ipak preve-
lika. Ali se Brdo SU'a zatreslo od uzvika: „Allahu Ekber!" koji su zagr-
mili iz grla 2 000 muslimana. Uzvici trijumf'a su odjekivali dolinom i
nestajali u mirnoci pustinje.

Prisutna grupa muslimana tad napade sest preostalih Kurejsija.
Poginuo je jedan Kurejsija i jedan musliman. Nekoliko minuta ka-
snije, ostale Kurejsije pobjegosc preko kanala. Bjezeci nazad, Ikrime
je izgubio koplje, o cemu je pjesnik Hasan ispjevao mnogo pogrdnih
stihova. Jedan nevjernik, Nofel b. Abdullah, nije uspio preskociti ka-
nal pa je pao u njega. Prije nego li se uspio izvuci, muslimani su ga
gadali kamenjem. Nofel je povikao:

- O Arapi! Sigurna smrt je bolja od ovoga! 1

Na ove rijeci, Alija se osjecao duznim sici u kanal i odsjcci mu gla-
vu. Muslimani se vratise u svoj logor i postavise jaku strazu na ovom
dijelu kanala.

Iduceg dana Halid je pokrenuo svoju konjicu da nastavi ono sto je
Ikrime zapoceo. Pokusao je preci kanal, ali su muslimani bili spremni,
Odapinjane su strelice sa obje strane, pa je poginuo jedan Kurejsija i je-
dan musliman. Halid nije uspio preci kanal, Vidjevsi da je odbrana pre-

1 Taberi, 2/240.
90

Bitka na Hendeku

jaka, Halid je promijenio taktiku. Povukao je svoju konjicu nazad, pra-
veci se da je odustao od prelaska i zaustavio svoju jedinicu na izvjesnoj
udaljenosti. Muslimani su nasjeli na ovu varku i povukli se nazad kako
bi se odmorili. Iznenada, Halid je u brzom galopu poveo konjku preko
kanala i presao ga sa nekoliko Kurejsija prije nego su muslimani uspjeli
reagovati. Ali Halid nije uspio mnogo odmaknuti od kanala, muslima-
ni su se organizovali i zadrzali Halida na mjestu gdje je presao.

Halid je pokusavao prodrijeti naprijed, ali muslimanska odbrana
je bila snazna. U borbi prsa u prsa, Halid je ubio jednog rnuslimana,
a i Vahsij je ubio jednog, istim kopljem kojim je ubio Hamzu na Uhu-
du. Ubrzo, uvidjevsi beznadeznost ovog pokusaja, Halid se povukao.
Bio je to posljednji pokusaj nevjernika u Bici na Handeku.

Iduceg dana nije bilo nikakvih vojnih djelovanja osim nekoliko
odapetih strelica sa obje strane. Muslimani su ostali bez hrane, ali su
bili ustrajni. Radije ce gladovati nego se predati mrskom neprijatelju.
U logoru saveznika je moral bio ocajan, Svi su sada znali da je ovaj
pohod, koji je obecavao sigurnu pobjedu, sada sigurno propao. Svi su
gundali toliko da je postalo nepodnosljivo.

Ondaje u utorak navece, 18. marta, snazna oluja zahvatila okolinu
Medine. Hladan vjetar je sibao logor saveznika i hucao kroz dolinu.
Temperatura je naglo pala. Logor saveznika je bio izlozeniji oluji vise
nego muslimanski. Cinilo se da se oluja srucila bas na njih. Obarala je
njihove satore, gasila vatre i prevrtala lonce sa hranom. Saveznici su
sjedili scucureni ispod pokrivaca, koje je oluja skidala sa njih, cekaju-
ci da oluja stane. Ali, zatisja nije bilo.

Ebu Sufjan nije mogao dalje izdrzati, skocio je na noge, pa je rekao
jednom svom covjeku:

- Ovo boraviste je potpuno neuslovno. Ljudi i zivotinje su suvise
izlozeni. Benu Kurejze nas je izdao i ispali su majmuni i svinje. Oluja
je razvalila nas logor, pogasila nase vatre i prevrnula nam satore. Vra-
timo se u Mekku. Ja odlazim. 1

Rekavsi to, Ebu Sufjan uzjaha kamilu i odjaha sa svojim ljudima
bjezeci ispred nemilosrdne oluje, Ali, vjetrovi su ga pratili cijelu noc,
Ljudi iz plemena Gatafan uzjahase svoje kamile i uputise se ka svojim

1 Ibn Hisam, 2/232.

Halid ibn Velid

naseljima i pasnjacima. U pozadini Kurejsevica vojske jahao je Halid
i Amr b. As sa svojim konjicama, kao zacelno obezbjedenje, u slucaju
da muslimani odluce napasti sa leda. Ebu Sufjan je osjecao gorcinu
i razocarenje dok je vracao vojsku nazad u Mekku. Teret poraza je
pritiskao njegovo srce.

Slijedeceg jutra muslimani su vidjeli da su saveznici napustili lo-
gore, pa su se vratili svojim kucama. Bio je to posljednji pokusaj Ku-
rejsija da uniste muslimane. Od sada, oni ce biti u defanzivi.

Bitka na Hendeku je gotova. Obje strane su izgubile po cetiri co-
vjeka. Bila je to pobjeda muslimana, koji su uspjeli odbraniti svoje
domove, a saveznici nisu postigli svoj cilj - unistenje muslimana.
Nisu im nanijeli nikakvu stetu. Opsada je trajala 23 dana i zahtijeva-
la je velika naprezanja sa obje strane, Zavrsena je olujom, ali to nije
bio razlog prekida opsade. Bila je to kap koja je prelila casu. Strogo
gledano, ovaj vojni pohod je bio prije suprotstavljanje nego bitka, jer
zapravo dvije vojske nikada nisu ni stupile u kontakt.

Prvi put u historiji muslimani su upotrijebili politiku i diplomaci-
ju u ratu, sto im je pokazalo kako kombinovati politiku i silu u rjesa-
vanju problema. Koristenje vojne moci je samo jedna od mogucnosti
u ratu. Koristi se samo onda kada je politika nemocna. U situacijama
kad je primjena vojne sile ipak neizbjezna, politika i diplomacija pri-
premaju teren za primjenu sile.

Poslanik, alejhisselam, je upravo to ucinio. Koristio je diplomaciju
da bi zavadio i oslabio neprijatelja, ne samo brojcano nego i moralno.
Vecina muslimana to nije mogla razumjeti, ali su ucili od Poslanika,
alejhisselam, koj je rekao:

- Rat ;e varka. 1

Muslimani su zapamtili ove rijeci i cesto su ih koristili.

1 Ibn Hiiam, 2/229; Vakidi, Mega2i Resulillah, 295.
92

HALID PRIMA ISLAM

Halid prima islam

Sporazum na Hudejbiji je postignut pocetkom aprila 628. godine
(krajem zul-kadea 6. godine po Hidzri). Kad je krenuo prema Mekki,
Allah ov Poslanik, alejhisselam, nije imao na umu potpisivanje spora-
zuma. Njegova namjera je bila obaviti umru. Poveo je sa sobom 1 400
naoruzanih muslimana i veliki broj kurbana.

Kurejsije su pomislili da muslimani dolaze u Mekku kako bi ih
pokorili, jer je inicijativa sada presla na stranu muslimana. Zato su
napustili Mekku i ulogorili se u blizini grada. Poslali su Halida sa 300
konjanika da presretne muslimansku vojsku. Halid nije shvatao kako
ce sa tako mallm snagama zaustaviti muslimane, ali je ipak odlucio
uciniti sve kako bi ih usporio, Stigao je u Kuraul Dzemini, oko 25
kilometara od Usfana, zauzeo poziciju na brdovitom podrucju kroz
koju je prolazio put iz Medine u Mekku. 1

Kad su muslimani stigli do Usfana, odvojili su jedinicu od dvade-
set konjanika kao izvidacki element. Ova izvidnica se srela sa Hali-
dom u Kurau i vratila se nazad da izvijesti Poslanika, alejhisselam, o
Halidovoj poziciji i snazi njegove jedinke.

Allahov Poslanik, alejhisselam, nije htio poduzimati bilo kakve
akcije na Kurau. Nastojao je na svaki nacin izbjeci krvoprolice. Nje-
gova namjera je bila obaviti umru, a ne ici u sukobe, pa je otpremio
izvidnicu nazad prema Halidu sa zadatkom da mu odvuku paznju,
dok ce ga muslimani zaobici sa desne strane, putujuci rijetko koriste-
nim putevima kroz brdovito podrucje nedaleko od obale mora. Ovaj
prolaz se zove Senijetul Merar. 2

1 Ovaj Kura ul Dzemim nije onaj Kura koji vidimo na danasnjim kartama. Danasnji Kara
lezi na obali Crvenog Mora.

2 Takode poznat i kao Zat-ul-Hanzal.

Halid ibn Vefid

Marsiranje je bilo naporno, ali Halid je uspjesno zaobiden. Halid
je vidio prasinu koju je napravila kolona muslimana dok su obilazi-
li njegovu poziciju. Shvativsi sta se dogodilo, Halid se vratio prema
Mekki. Muslimani su nastavili sa pokretima dok nisu stigli na Hudej-
biju, oko 20 kilometara zapadno od Mekke, gdje su zanocili.

Na Hudejbiji umalo nije doslo do bitke, uprkos Poslanikovoj, alej-
hisselam, zelji da se izbjegne krvoprolice. Nekoliko kavgadzija je bilo
prisutno, ali im muslimani nisu pruzili sansu za djelovanje. Nakon
nekoliko dana, Kurejsije su shvatili da muslimani zaista dolaze u ho-
docasce, a ne u rat. Zatim je uslijedilo nekoliko razmjena izaslanika,
pa je sacinj.-n sporazum kasnije nazvan „Sporazum na Hudejbiji".
Potpisali su ga Allahov Poslanik, alejhisselam, ispred muslimana i Su-
hejl b. Amr ispred Kurejsija, Odredbe sporazuma su bile slijedece;

1. Deset narednih godina nece biti rata, napadanja, niti bilo ka-
kvih vojnih akcija izmedu muslimana i Kurejsija,

2. Slijedece godine muslimani mogu doci na hadz i provest ce
najvise tri dana u Mekki.

3. Ako bi neko od Kurejsija presao na stranu muslimana, bit ce
vracen nazad, a ako bi musliman presao Kurejsijama - on nece
biti vracen,

4. Ostala plemena se mogu prikljuciri sporazumu na bilo kojoj
strani i bit ce vezana istim odredbama.

Neke muslimane je razljutila treca odredba sporazuma, koja re-
gulise pitanja prelaska ljudi na jednu ill drugu stranu, ali je Poslanik,
alejhisselam, odbio sve proteste. Sporazum je donosio dugorocnu
korist muslimanima, iako to svi nisu shvatali, Novi muslimani, koji
ne bi smjeli napustiti Mekku i preci u Medinu zbog trece tacke spo-
razuma, bili bi oci i usi muslimana u sredistu neprijatelja, a mogli bi i
vrsiti uticaje na ljude u Mekki. Poslanik, alejhisselam, je tada rekao:

- Bilo kako bilo, kad god nam se neko zeli prikljuciti, Allah ce
naci nacina da on to i ucini, 1

1 Vakidi, Megazi Resulillah, 310.
96

Halid prima islam

Kao rczultat posljcdnje tacke sporazuma, dva plemena koja su zi-
vjela u okolini Mekke prikljucila sus se sporazumu, Pleme Huza kao
saveznici muslimana i pleme Benu Bekr kao saveznici Kurejsija. Ova
dva plemena su bila u smrtnom neprijateljstvu u predislamsko doba.

Nakon dvije sedmice prove dene na Hudejbiji muslimani su se
vratili u Medinu. Slijedece godine, u martu 629., muslimani su pred-
vodeni Poslanikom, alejhisselam, krenuli na hadz u Mekku. Mekke-
lije su za to vrijeme napustili Mekku i nisu se vracali dok muslimani
nisu otisli iz nje.

Nakon toga su nastupile promjene u Halidovom razmisljanju. Nje-
govo bice je, prije svega, bilo vojnicko, Svjestan svojih sposobnosti i
vojnih vjestina, smatrao je da zasluzuje pobjedu, ali mu je ona nekako
uvijek izmicala. Uprkos njegovom perfektnom manevru na Uhudu,
muslimani su uspjeli izbjeci totalni krah. Divio se njihovom umijccu
rasporedivanja trupa. U Bici na Hendcku, pobjeda je opet izmakla Ku-
rejsijama. Otisli su u bitku dobro pripremljeni i sa takvim snagama da
imje pobjeda bila zagarantovana, a sprijecio ihje jedan kanal. Kurejsije
su u ovu bitku otisli kao Iavovi, a vratili se kao misevi. Na Hudejbiji ga
je Poslanik, alejhisselam, elegantno zaobisao sa boka, dok ga je zadr-
zavala njegova izvidnica. Halid je trazio pravog eovjeka. Divio se Po-
slaniku, alejhisselam, njegovoj sposobnosti komandovanja, njegovom
karakteru i ostalim kvalitetima koje nije vidio ni kod koga drugog.

Iznad svega, Halid je zeho bitku i slavu pobjede. Njegov borbeni
duh je trazio avanture, a sa Kurejsijama je imao samo nevotje. Nije vi-
dio nadu za uspjesnu bitku boreci se na strani Kurejsija. Mozda bi tre-
balo da sc pridruz Poslaniku, alejhisselam, sa kojim bi mogao postici
neogranicen napredak, pobjede i slavu. U Medini je bilo vrlo zivo.
Vrlo cesto su poduzimane vojne akcije protiv nevjernickih plemena
da ih razbiju prije nego postanu prejaka, ili da zarobe ratni plijen. Od
Bitke na Uhudu pa do hadza 629. godine muslimani su poduzeli 28
pohoda. Neke od ovih pohoda je predvodio Allahov Poslanik, alejhi-
sselam, licno, a neke Poslanikove, alejhisselam, vojskovode. Sa malo
iznirnaka, ovi pohodi su zavrsavali uspjehom muslimana. Najveca od
ovih akcija je bila ona na Hajberu, kad je slomljcn i posljednji otpor
jevreja. Ove akcije nisu samo sirile granice muslimanske teritorije,
nego su i donosile bogatstva muslimanima.

Haiid ibn Velid

Kad god bi u Mekku dosle vijesti o uspjesima muslimana, Haiid
bi sa ceinjorn razmisljaa o tome kako se muslimani dobro zabavljaju.
Tu i tamo, pozelio bi da je u Medini jer tamo je bilo dinamicno.

Nakon Poslanikovog, alejhisselam, hadza, ozbiljne sumnje su po-
tresale Halidovu vjeru. Nikad nije bio narocito religiozan, a prema
kipovima oko Kabe nije nikada osjecao neku naklonost. Bio je slobo-
darskog duha. Sada je poceo razmisljati o stvarima vjere, ali te misli
nije ni s kim dijelio. Onda mu je sinula misao da bi islam mogao biti
prava vjera. To se dogodilo oko dva mjeseca nakon Poslanikovog,
alejhisselam, hadza 629. godine, Odlucivsi primiti islam sastao se sa
Ikrimom i jos nekim Kurejsijama i rekao im:

- Ocigledno je da Muhammed nije pjesnik niti carobnjak, kao sto
to Kurejsije tvrde. Njegova poruka je zaista Bozanska. Svaki pametan
covjek duzan ga je slijediti.

Ikrimu su zapanjile ove Halidove rijeci, pa ga je u nevjerici upitao:

- Zar napustas nasu vjeru?

- Poceo sam vjerovati u pravog Allaha.

- Cudno je da od svih Kurejsija bas ti tako govoris.

- Zasto?

- Zato sto su muslimani u bitkama ubili mnogo nasih najdrazih.
Ja nikada necu prihvatiti Muhammedovu vjeru, a ako ti ne odustanes
od te apsurdne ideje, necu vise s tobom govoriti. Zar ne vidis da Ku-
rejsije zele Muhammedovu krv.

- To je stvar neznanja - rece Haiid.

Kad je Ebu Sufjan od Ikrime cuo za promjene u Halidovom srcu,
poslao je po obojicu, Kad su stigli kod njega, Ebu Sufjan upita Halida:

- Je li istina ono sto cujem?

- A sta si to cuo?

- Cuo sam da se zelis prikljuciti Muhammedu.

- Tacno je. A zasto da ne? Ipak je Muhammed jedan od nas. Ro-
dak nam j e.

Ebu Sufjan se zestoko razljutio. Poceo je govoriti Halidu o poslje-
dicama koje ce snositi zbog svoje odluke, Prekinuo ga je Ikrime:

Halid prima islam

- Stani maid Ebu Sufjane. Tvoja ljutnja bi mogta l mene navcsti
da se prikljueim Muhammedu. Hatid je Slobodan covjek, Neka slijedi
vjeru koju god hoce. L

Ikrime, Ebu Sufjanovbrati,£ i, najbolji prijatelj, ustao je u Halidovu
odbianu uprkos tome sto se nije s njim slagao-

Iste noci Halid je uzeo vojnu opt emu, uzjahao konja i zaputio se
prema MedinL Putujuo tamo sreo je Amra b, Asa i Osmana b. Tathu.

Svi su se zaprepastili kad su saznali da su se zaputtli u Medinu sa istim
razlogom, jer su jedan drugog smatrali ljutim neprijateljima islama.
Sva trojica su stsgli u Medinu 31, maja 629, go dine i krenuli ka kuci
Allahova Poslamkaj alejhisselam. Halid je usao prvj { primio islam, a
zatim su usli Amr i Osman. Pos-tatiik, alejhisselam, je svu trojicu toplo
docekao i presao prcko ranijih neprijateljstava. Pntwatanjem islama,
prema islamskom u£enju, grijesi su im oprosteni, Sada su bili cisti,
poputdstoglista papira, Halid i Amr su bili najbolji vojni stratezi svog
vremena i uskoro ce muslimanskoj vojsci donijeti velike pobjede,

Halid je tad imao 43 godine. Bilo mu je drago sto je u Medini Sreo
je stare prijatelj e i vidio je da je dobrodoSao, stara neprijateljstva su
zabotravljena. U Med E nije vladao duh utiranja novih puteva, aktivno-
sti, prihvatanja, sanosa i optimizma. Ovaj duh je zahvatio i Halida^
Udisao je cist zrak nove vjere i bio vrlu sretan,

Sreo je Gmera. Ponovo su bili prijatelj i« Ostalo je nesto od starog
rivalstva, aJi daleko od neprijateljstva, mrznje ill losih namjera. Halid je
bio novi muMliman f dok je Qmerbio muhadzir koji je napustio woj dom
u Mekki- Bio je cetrdeseta osoba koja je pnmila islam. Sada su hiljade
primile islam, pa je Omcrkao cctrdeseti musliman bio va^na osoba.

[Treba biti vrlo oprezan had je u pit&nju odnos Haiida i Gmera.
Njikova neslaganja su proizilazila iz ciste zelje da dvprwesu isl&mu,
a daleko od hilo kakvih necasnih namjem. Gbojica su sjajm zvijezde
na nebu islama. Jedna je zmcila pravednoscu, a druga vitestvom, Sva-
ki od njihje radio ono sto je najboljt znao. Ipak, nemo, frikakve sumnje
da je Omer ukupno uzvUenija osoha od Haiida. Gp, prev.J

Halid je cesto posjecivao Poslanika, alejhisselam, i satima ga slu-
sao. Pio je sa vrela najbolje mudrosti i najciscih vrlina. Jed nog dan a

1 Vakidi ML-gaz i Res-j I i 1 1 ah, 32 1 .

http://www.ihlas.ba

Halid ibn Velid

je Halid zajedno sa Fadlom b. Abbasom posjetio Poslanika, alejhisse-
lam, u kuci njegove supruge Mejmune, koja je bila Halidova tetka.
Bas tad, neki beduin je poslao jedno kuhano jelo kao poklon Poslani-
ku, alejhisselam. Allahov Poslanika alejhisselam, je, u skladu sa obica-
jima, pozvao Halida i Fadla da mu se pridruze.

Prostrli su carsaf na zemlju i sjeli su jesti, Poslanik alejhisselam,
njegova supruga i dva gosta.

Kad je Poslanik, alejhisselam, pruzio ruku prema jelu, supruga ga
je upitala:

- Allahov Poslanice, znas li sta je to?
-Ne.

- To je peceni guster.

- Ja to necu jesti.

- Allahov Poslanice - rece Halid - da li je to jelo zabranjeno?
-Ne.

- Onda, mozemo li mi to jesti?

- Da, vi mozete.

Supruga Allahova Poslanika, alejhisselam, takode nije htjela jesti,
a Halid i Fadl su pojeli sve. Peceni guster je bio poslastica pustinjskim
Arapima, a ocigledno i Halidu. 1

1 Malo poznat dogactaj. Biljeii ga Ibn Sad, 381.

100

MUTAI
ALLAHOVA SABUA

Mu'ta i Aliahova sablja

Tri mjeseca nakon dolaska u Medinu Ha [id je dobio priliku da
pokaze sta moze uciniti, kao vofnik i Uomandant, za vjeru koju je
nedavno primio, Poslanik, alejhisselam, je poslao izaslanika u pleme
Gassan 1 sa pismom kojim ih poziva u islam. Dok je prolazio pored
Mu'te, izaslanika je presreo i ubio lokalni poglavica og ranks Gassa-
na Surahbil b, Amt Bio je to neoprostiv ziocin za tadasnje vrijcmc,
Diplomatski izaslatiici su tada uzivali apsolutni imunitet, bez obzira
u kako teskoj zavadi su bile suprotstavljene strane> Vijest o ovom zlo-
cinu jc posebno naljutila muslimanc u MedinL

Ubrzo je spremljena kaznena ekspedicija prema pic menu Gassan,
Poslanik, alejhisselam, je za komandatita ekspedlcije postavio Zejda b,
Harisa. Ako bi on bio ubijen, komandu ce pieuzcti Dzafer b, Ebi Ta-
lib, Ako bi Dzafer bio ubijen, tad <!e komandovati Abdullah b. Revaha.
Odredivsi lanac komandovanjaj Posalamk, alejhisselam, je dodao:

- Ako bi sva trojica bili uhijeni, tad sami izaberite tcomatidanta. 2
Ekspedicija je brojala 3 000 ljudi, od kojih je jedan bio Halid, kao
obican vojnik u trupL Allahov Poslanik, alejhisselam, je objasnio Zejdu
da je njegov zadatak pronaci i ubiti osobu odgovortiu za smrt musli-
manskog izaslanika i ponuditi islam stanovnkima Mute, Ako prihvate
islam, tad ih ne bi smio napastL Kad je ekspedicija poslata, muslirnani
nisu imali obavjeStajnih podataka u sna-d i brojnosti neprijatdja.

Moral ekspedieije je bio vrlo snazatv Kad su muslirnani sligli do
mjesta Me'an, dobili &u vijest da je Heraklije, car Bizantijskog carstva
upravo u Jurdami sa 100 000 vojnika i da ce im se pridruziti jos 100
000 krScanskih Arapa, uglavnom iz plemena Gassan, Zato su musli-
rnani prove]] dva dan a u vtjccanju o daljim pokretima.

1 Veliilso ptemg koje je nastanjivalo SLriju L Jordan,

2 Ibn Sad. S36v

103

Halid ibn Velid

Pojavila se nesigurnost u redovima muslimana zbog posljednjih
vijesti o brojnosti neprijatelja. Neki su predlagali da se o ovome izvi-
jesti Poslanik, alejhisselam, pa neka on odluci o daljim djelovanjima.
Abdullah b. Revaha se nije slagao sa ovim prijedlogom smatrajuci da
odlaganje izvrsenja zadatka nije neophodno, te da ce to odavati utisak
da su muslimani preplaseni. Odrecitovao je nekoliko stihova i odrzao
prikladan govor koji je osnazio borbeni duh muslimana. Govorio je:

- Bitka se ne dobija brojnoscu niti oruzjem, nego vjerom. Odla-
skom u borbu biramo izmedu pobjede ili sehadeta. 1

Ovaj govor je uklonio sve sumnje iz muslimanskih srca, pa su
brzo nastavili prema Siriji. Kad su stigli do podrucja granice okru-
ga Belka 2 , muslimani su se sreli sa jakirn snagama krscanskih Arapa.
Smatrajuci ovo mjesto nepodesnim za borbu, Zejd je povukao vojsku
na Mu'tu, Krscanski Arapi su ih slijedili i vojske su se ponovo susrele
na Mu'ti. Obje strane su se sada odlucile za borbu. Bila je druga sed-
mica septembra 629. godine.

Zejd je rasporedio snage u klasican poredak sa centrom i dva kri-
la. Desnim krilom je komandovao Kutbe b. Katade, a lijevim Ubej b.
Malik. Zejd je komandovao centrom, a u centru je bio i Halid. Bojno
polje je bilo tamo gdje je danasnje naselje Mu'ta. Teren je bio uglav-
nom ravan, tek blago talasast i naget. Iza leda muslimana je bio visoki
greben, od kojeg se teren blago spustao prema krscanskim Arapima
koji su bili nasuprot muslimanima. 3

Krcanima je komandovao Malik b, Zafila. Njegova vojska je bila
vrlo brojna pa ju je organizovao kao masu sa velikom dubinom. Neki
historicari iznose da ih je bilo 100 000, dok drugi iznose manje broj-
ke. Ovo nikako ne moze biti tacno. Moguce je da ih je bilo izmedu
10 i 15 000. U ovoj bici muslimani nisu izvojevali pobjedu. Da je ne-
prijatelj bio dvostruko jaci, nema nikakve sumnje da bi ih muslimani
pobijedili. Da bi neprijatelj porazio muslimane, morao bi biti mnogo-
struko jaci. Uzimajuci ovo u obzir, smatramo da su historicari preci-
jenili snage neprijatelja.

1 Ibn Hisam, 2/375.

2 Istocrii dio daniisnjeg lordana.

3 Sada je tu dz.amija podignuta u v.nak sjecanja na ovu bitku.

104

jVTu'ta i Allahova Rabija

fRaziog tome treba tmziti u Unjenlci da Arapi ponekad upoive-
hom odredene brojke zele ukazati wa brojnos% a ne na tacan iznos.
Tako naprimjer kaiu „$edamdeset gpdwa" a ustvari misle na ^mnogo
godina". Ove mzlike u broju vojnika trebah biposmatrati u torn kan-
tekstu. Op. prev.J

Bitka je pocela L dvijc vojske suse sukobile. Ovo je u osnovi bila
bitka cije je glaviio ubiljezjc bila izdrzljivost i snaga^ a manje ratna
vjestina. Komandant Zejd se borio na celu vojske, sa zastavom u ruci.
Ubrzo je bio ubijen. Kad mu je zastava ispala iz ruku, podigau ju je
Dzafer L nastavio se boriti na celu vojske. Nakon Sto je silno izranja-
van, pao je srartno pogoden i zastava je pala 1 drugi put. Ovo jeveoma
rastuzilu musUmane, jer je Diafer bio ugledan ashab i amidzk Alla-
hova Poslanika, alejhisselam. Nastao jc ncred medu muslimanima,
ali je zastavu podigao Abdullah b. Rev a ha i red se ponovo uspostavio.
Abdullah se bono sve dok nije bio ubijen,

Sada je nastalo rasulo u redovima muslimana. Neki od njih su
pobjegli sa bojrtog polja i zastali nedaleko odafle. Ostali su nastavi-
li bitku pruiajuci otpor u grupama od dva, tri ili vise njih, Srecom,
neprijatelj nije pojacavao pritisak. Mozda je hrabrost muslimanskih
komandanata zbumla nevjemike.

Kad je Abdullah b. Revaha paOj zastavu muslimana je preuzeo
Sabitb* Erkam i zavikao:

- O muslimani, pristanite za svojini covjekom. Ntrka vam budc
komandant,

Zatim je poiurio do Halida i ponusdio mu zastavu, Halid je znao
da, kao novopridosli, ne u?Jva narocit uglcd medu muslimanima, dok
je Sabit bio stari musliman, Zato je odbio Sabitovu ponudu govorcci;

- Ti si za to mnogo do&tojniji od mene>

- Ne, niko nije dostojniji od tebe - bio je uporan Sabit 1

Bib je to iznenadna sreca za muslimane, Svi su znali za Halidovu
hrabrost i vojne sposobnosti, pa pristadose za Halidom koji primi
zastavu muslimana i preuze komandu.

1 lt>nSad,63B.

105

Halid ibn Velid

Situacija je bila teska, sa izgledima da postane jos teza. Trojica
palih komandanata su pokazala izuzetnu hrabrost u komandovanju.
Halid je prvo uspostavio kontrolu nad vojskom i ponovo zasnovao
sreden borbeni poredak. Pred njim su bile tri mogucnosti. Prva je
bila povlacenje i spasavanje muslimana od potpunog unistenja, ali bi
to moglo biti protumaceno kao poraz, a on bi snosio krivicu za sra-
motu muslimana. Druga mogucnost je bila ostajanje na bojnom polju
u defanzivnoj akciji, ali bi neprijatelj mogao pojacati pritisak i unistiti
muslimane, Trecaje bila napad kojim bi se popravilatakticka pozicija
muslimana i povratio balans na bojnom polju. Ova posljednja mo-
gucnost je bila u Halidovoj prirodi, pa je tako i odlucio.

Muslimani zestoko napadose po cijelom frontu. Predvodeni Ha-
lidom, zapljusnuse neprijatelja odlucnim napadima. Najodvazniji
medu njima je bio Halid. U zestini borbe, slomio je devet sablji. Sad
je u ruci drzao desetu. Njegovo hrabro drzanje okurazi muslimane,
pa se bitka jos vise rasplamsa. U jednom trenutku, na desnom kri-
lu muslimana, Kutbe je ubio krscanskog komandanta Malika. Nasta
nered medu njima i pocese se povlaciti, ali ne odustajuci od borbe i
trazeci priliku za reorganizaciju.

Kad su se krscani povukli, Halid je sa svojim trupama ucinio isto.
Vojske su se razdvojile i povukle na izvjesno rastojanje. Obje strane
su zapocele reorganizaciju trupa. Ovaj posljednji napad je zavrsen
u korist muslimana. Poginulo ih je dvanaest. Nisu zabiljezeni gubici
neprijatelja, ali je sigurno da su pretrpjeli znatne gubitke, jer su troji-
ca palih muslimanskih komandanata bili izvanredno hrabri, a devet
Halidovih sablji je slomljeno na tijelima krscana. Ipak, nastavak bor-
be nije puno obecavao. Halid je spasio muslimane sramnog poraza i
potpunog unistenja. Vise odtoga se nije moglo uciniti. Te noci, Halid
je pokrenuo vojsku i zaputio se ka Medini.

Vijesti o povratku ekspedicije su stigle u Medinu. Poslanik, alej-
hisselam, i ostali muslimani izasli su van grada u susret vojsci. Musli-
mani su bili ljuti. Poslije bitke na Uhudu muslimani vise nisu preki-
dali borbu i nisu se povlacili sa bojnog polja. Dok je vojska prolazila
pored muslimana, oni su im bacali prasinu u lice vicuci:

- O bjegunci! Pobjegli ste iz borbe na Allahovom putu!

106

Mu'ta i Allahova sablja

- Oni nisu bjegunci! Oni ce se, ako Allah dozvoli, opet vratiti
u borbu - obuzdavao ih je Poslanik, alejhisselam.

- A Halid je Allahova sablja - povisenim tonom je uzviknuo
Allah ov Poslanik. 1

Muslimani prekinuse sa uvredama, pa hladne glave razmislise o
Halidovoj mudrosti, hrabrosti i dobrom prosudivanju koje je poka-
zao na Mu'ti. Sada je bio poznat kao Sejfullah - Allahova sablja. Da-
juci mu ovo ime, Poslanik, alejhisselam, mu je garantovao uspjehe u
buducim bitkama.

Neki historicari su bitku na Mu'ti opisali kao pobjedu muslimana,
dok su je neki svrstali u poraz. Ni jedno ni drugo nije tacno. Bila je
to mucna bitka, krscani su bili nadmocni, muslimani su se povukli i
spasili od potpunog unistenja. Po svojoj vaznosti, ovo nije bila velika
bitka, ali je Halidu dala priliku da pokaze svoje sposobnosti i donijela
mu ime Allahova sablja.

1 Vakidi, Megazi Eesulillah, 322.

107

ZAUZIMANJEMEKKE

http://www.ihlas.ba

Zauzimanje Mekke

Kako smo ranije govorili, poslije sporazuma na Hudejbiji, dva
mekkanska plemena su se prikljucila sporazumu. Pleme Huza na
strani muslimana i pleme Benu Bekr na strani Kurejsija. Ova dva ple-
mena su bila u teskoj zavadi jos prije pojave islama. Posljednjih neko-
liko godina njihovo neprijateljstvo je bilo nepromijenjeno, ali se oce-
kivalo da ce nakon potpisivanja sporazuma neprijateljstvo splasnusti
i da ce rnedu njima zavladati mir, Ali, to se nije dogodilo, Pleme Benu
Bekr je ponovo zapodjenulo zavadu. Jedne noci su, tajno pomognuti
Kurejsijama, ujahali u naselje plemena Huza i ubili dvadeset njihovib
ljudi. Kurejsije su ovaj pohod pomogli oruzjem i ljudima, medu koji-
ma su bili Ikrime i Safvan b. Umejje.

Delegacija iz plemena Huza je otisla u Medinu i izvijestila Allaho-
va Poslanika, alejhisselam, o grubom krsenju sporazuma. Pozivajuci
se na saveznistvo sa muslimanima, delegacija zatrazi pomoc.

Ebu Su^an nije bio direktno ukljucen u pokolj. Sada je bio ozbiljno
zabrinut zbog mogucih posljedica. Nije zelio prekid sporazuma, pa se
uputio u Medinu s namjerom da diplomatskim kanalima izgladi situa-
ciju. Kad je stigao u Medinu, prvo je posjetio svoju kcer Umm Habibu,
suprugu Allahova Poslanika, alejhisselam, koja ga je hladno docekala.
Zatim je posjetio Allahova Poslanika, alejhisselam, i pokusao razgova-
rati s njim nudeci novi sporazum, ali je Poslanik, alejhisselam, sutio.
Poslanikova sutnja je jako preplasila i uznemirila Ebu Sufjana. Stekao
je utisak da je Poslanik, alejhisselam, spreman na svasta.

Posto nije bio nacisto sta Poslanik, alejhisselam, namjerava, odlu-
cio je potraziti pomoc istaknutih Poslanikovih ashaba. Otisao je do
Ebu Bekra i zahtijevao od njega da utice na Poslanika, alejhisselam,
kako bi se postigao novi sporazum. Ebu Bekr je to odbio. Zatim je
pokusao kod Omera, ali je dobio odgovor:

- Tako mi Allaha, kad ne bih imao nista vise od armije mrava,
pokrenuo bih rat protiv tebe.

ill

Halid ibn Velid

Zatim je posjetio Aliju. Prvo je razgovarao sa Fatimom, a zatim sa
Alijom koji rau rece:

- Kad Allah ov Poslanik nesto cvrsto odluci, nista ga od toga ne-
moze odvratiti.

- Sta mi onda savjetujes? - upita Ebu Sufjan.

- Ti si voda Kurejsija. Umiri svoje ljude - odgovori Alija,'

Ovaj savjet je mogao biti protumacen na vise nacina. Kako god
bi Ebu Sufjan protumacio Alijine rijeci, nikako nije bio zadovoljan
zakljuccima koji su proizilazili. Ne znajuci sta je najbolje uciniti, Ebu
Sufjan se vratio u Mekku. U Medini nije postigao nista.

Odmah nakon Ebu Sufjanovog odlaska, Allahov Poslanik, alejhi-
sseiam, je naredio da se hitno zapocne sa pripremama za veliki voj-
ni pohod. Njegova namjera je bila pokrenuti se nejvecom mogucom
brzinom u potpunoj tajnosti, ne dajuci priliku Kurejsijama da do
njih dode ikakva informacija o tome, a onda odjednom, muslimani
bi zakucali na njihova vrata. Na ovaj nacin, Kurejsije ne bi imali vre-
mena sklapati saveze sa okolnim plemenima kako bi se suprotstavili
muslimanima, Dok su pripreme bile u toku, Poslanik, alejhisseiam,
je saznao da se jedna zena zaputila u Mekku sa pismom upozorenja
Kurejsijama. Poslao je Aliju i Zubejra da je uhvate. Dva progonitelja
brzo uhvatise zenu sa porukom i vratise je u Medinu.

Muslimanska vojska se pokrenula 1. januara 630. godine (10. rama-
zana S. godine po Hidzri). Mnoga plemena se prikljucise jos u Medini,
a neka su to ucinila u toku pokreta. Tako je muslimanska vojska nara-
sla na 10 000 ratnika. Sa tim snagama, Allahov Poslanik, alejhisseiam,
je stigao na lokaciju Merru-Zehran 2 , oko 18 kilometara sjeverozapad-
no od Mekke, a da Kurejsije nisu imale nikakvih saznanja o tome. Ovo
je bio najbrzi pokret koji je muslimanska vojska ikada ucinila.

[Nema sumnje da je i ovo jedna od lekcija koje je Halid naucio od
Ailahova Poslanika, alejhisseiam. Neprestano ucenje i neponavljanje
jednom ucinjenih gresaka ce doprinijeti Halidovom izrastanju u ne-
zaustavljivog komandanta islamske vojske.]

1 Ibn Hisam, 2/396-397.

2 Meru-Zehran je dolina koju danas presijeca put Mekka-Dzidda.

112

Zauzimanje Mekke

Abbas, amidza Allahova Poslanika, alejhisselam, upravo se bio za-
putio ka Medini s namjerom da primi islam i prikljuci se Poslaniku,
alejhisselam. Kad je muslimanska vojska biJa u Dzuhfi, sreli su Abba-
sa i njegovu porodicu. Allahov Poslanik, alejhisselam, je sa radoscu
primio vijesti o Abbasovim namjerama, jer je sa njim bio u dobrim
odnosima. Kad su muslimani stigli u Merru Zehran, Abbas je bio du-
boko zabrinut za sudbinu Mekkelija. Ako bi muslimani silom zauzeli
grad, to bi unistilo pleme Kurejs. Zato je, uz Poslanikovo, alejhisse-
lam, dopustenje, uzjahao Poslanikovu mazgu i zaputio se u Mekku
da upozori Kurejsije na opasnost kojoj se izlazu ako pruze otpor. Za
to vrijeme, Ebu Sufjan je izjahao iz Mekke s namjerom da licno izvidi
ima li muslimana u njenoj okolini, Tako su se Abbas i Ebu Sufjan sreli.
Ebu Sufjan ga upita:

- Kakve vijesti nam donosis, o Oce Fadlov?

- Allahov Poslanik dolazi sa vojskom od 10 000 ljudi.

- Onda, sta mi savjetujes?

- Ako muslimani silom zauzmu grad, sigurno ce te pogubiti. Dodi
sa mnom kod Poslanika. Zamolicu ga da ti postedi zivot.

Ebu Sufjan i Abbas nakon smrknuca ujahase u muslimanski logor.
Omer je upravo bio u kontroli straze. Bio je prvi koji je ugledao dvo-
jicu jahaca, pa je povikao:

- Ah! Ebu Sufjan, Allahov neprijatelj! Neka je slavljen Allah sto si
dosao u nas logor bez zastite.

Omer potrca prema satoru Allahova Poslanika, alejhisselam, a
Abbas potjera mazgu da ga preduhitri. Sva trojica istovremeno stigo-
se pred sator. Nasta prepirka izmedu Omera i Abbasa. Omer je tra-
zio dopustenje da odsijece glavu najljucem neprijatelju, dok je Abbas
trazio zastitu za njega. Poslanik, alejhisselam, ih saslusa i otpusti re-
kavsi da sacekaju do ujutro. Ebu Sufjan je proveo neprospavanu noc
u Abbasovu satoru brinuci se za svoju sudbinu.

Slijedeceg jutra Abbas i Ebu Sufjan su dosli pred Poslanikov sator.
Poslanik, alejhisselam, je vidio kako dolaze, pa rece:

- Jedan dolazi da postane musliman, ali ne srcem.

113

Halid ibn Veiid

Kad su usli u sator, Poslanik, alejhisselam, upita Ebu Sufjana:

- Znas li ti da nema boga osim Allaha?

- Sada sam to shvatio. Da su postojali bogovi u koje sam vjerovao,
sigurno bi mi pomogli.

- Znas li da sam ja Allahov Poslanik?

Ovo je bio tezak trenutak za Ebu Sufjana. Bio je ponosni starijesina
Kurejsija, najugledniji u svom plemenu, Umejjin potomak. Uvijek se
ponasao kao prvi. Bio je vladar Mekke, svi su ga se bojali ili su ga po-
stovali, Sada je stajao kao ponizni molilac, pred covjekom protivkojeg
se godinama borio i za cije unistenjc jc ulozio sve svoje snage.

- Oko poslanstva imam malo dvojbe - promrmlja Ebu Sufjan.

- Tesko tebi, Ebu Sufjane! Potvrdi ili ce ti glava biti odrezana! — za-
galami Abbas.

- Svjcdocim da jc Muhammed Allahov Poslanik - prizna Ebu Sufjan.

Abbas tad prosapta Poslaniku, alejhisselam, tako da Ebu Sufjan
nije mogao cuti:

- Allahov Poslanice! Ebu Sufjan mnogo drzi do dostojanstva i sa-
mopostovanja, Budi velikodusan i ukazi mu neku pocast. 1

- Ko ude u kucu Ebu Sufjana, bit ce siguran - kaza Allahov Po-
slanik, alejhisselam.

Ebu Sufjanovo lice zasija, a Poslanik, alejhisselam, nastavi:

- Ko god zakljuca svoja vrata, bit ce siguran. Ko bude u Hare-
mu Kabe, bit ce siguran,

Ebu Sufjan se vratio u Mekku. Narod se okupio ocekujuci vijesti o
njihovoj sudbini. Ebu Sufjan im se obrati:

- O Kurejsije! Muhammed je dosao sa snagom kojoj se ne mozete
suprotstaviti. Priznajte ga i bit cete sigurni. Ko ude u moju kucu, bit
ce siguran.

Narod poce gundati i negodovati. Neki ga podrugljivo upitase:

- Sta mislis, koliko nas moze stati u tvoju kucu?

- Ko ostane u svojoj kuci i zakljuca vrata, bit ce siguran. Ko bude
u Haremu, bit ce siguran - dodao je Ebu Sufjan.

1 Ibn Hisam, 2/402-405.; Ibn Sad, 644; Vakidi, Megazi Resulillah, 327-331 .
114

Zauzimanje Mekke

Ovo je umirilo narod, ali ne i njegovu zenu Hind. Skocila je na
njega poput divlje macke, vicuci:

- Ubijte staru budalu! On nas je izdao!

Muslimani su ocekivali da ce mozda biti manjeg otpora pri zau-
zimanju Mekke. Sa okorjelim neprijateljima muslimana, kao sto su
Ikrime i Safvan, nista nije bilo sigurno. Zato je Poslanik, alejhisselam,
ulazak u Mekku planirao kao vojnu operaciju.

Mekka je smjestena u dolini. Okruzena je dominantnim brdima.
Kroz grad su prolazila cetiri puta, od kojih jc svaki prolazio izmedu
brda. Ovi putevi su dolazili iz pravca sjeverozapada, jugozapada, juga
i sjeveroistoka. Poslanik, alejhisselam, je organizovao vojsku u cetiri
marsevske kolone, a svaka je nastupala na jednom od puteva. Glavna
kolona, kojom je komandova Ebu Ubejde i u kojoj je bio Poslanik,
alejhisselam, nastupala je putem koji je dolazio iz Medine sa sjevero-
zapada preko Azahira. Druga kolona, pod komandom Zubejra, dola-
zila je jugozapadnim putem, kroz prolaz zapadno od brda Kuda. Tre-
cu kolonu je vodio Alija, a dolazila je sa juga. Halid je vodio cetvrtu
kolonu sa sjeveroistoka (Vidi kartu 5 na strani 117).

Ova taktika je imala cilj rasijecanje neprijatelja u male grupe. Ne-
prijatelj ne bi bio u mogucnosti koncentrisati snage i pruziti otpor,
Ako bi neprijatelj uspio zaustaviti muslimane na jednom od pravaca,
muslimanima bi ostala jos tri pravca sa kojih bi napredovali. Na taj
nacin bi se takode sprijecilo eventualno bjezanje Kurejsija. Medutim,
kasnije je napetost popustila, pa su neki uspjeli pobjeci.

Poslanik, alejhisselam, je posebno istakao da ne smije biti borbe,
osim ako Kurejsije budu naoruzani. Takode je zabranio ubijanje ra-
njenih i zarobljenih, kao i progonjenje bjegunaca.

Poslanik, alejhisselam, je usao u Mekku 11. januara 630. godine
(20. ramazana, 8. godine po Hidzri). Svi izgledi su bill da nece biti
prolivanja krvi, Ali, na Halidovom pravcu nece biti tako. Ikrime i Saf-
van su okupili nekollko Kurejsija i pripadnika drugih plemena i od-
lucili pruziti otpor. Sreli su se sa Halidovom kolonom kod Kandame.
Dvojica neprijateljskih voda su mu stajali na putu, a nekada su mu bili
bliski prijatelji. Safvan je bio muz Halidove sestre Fahte.

115

Halid ibn Velid

Kurejsije su zapocele napad sa isukanim sabljama. Halid je to
jedva docekao. Napao ih je i potisnuo nazad poslije kratkog i ostrog
sukoba. Ubijeno je dvanaest Kurejsija i dva muslimana, a Ikrime i
Safvan su pobjegli sa bojnog polja.

Kad je Poslanik, alejhisselam, saznao za ovaj sukob i za broj po-
ginulih nevjernika, bio je nezadovoljan Halidovim postupkom, jer je
htio izbjcci krvoprolice. Znao je za Halidovu plahovitost i bojao se
da bi Halid mozda poduzeo nesto na svoju ruku. Halid je objasnio
Poslaniku, alejhisselam, o cemu se radilo, pa je njegovo objasnjenje
prihvaeeno. Halid se samo branio, a njegova priroda je bila takva da
nije znao malo napasti. Kad bi napao - napao bi zestoko.

Posto je Mekka zauzeta, Allahov Poslanik, alejhisselam, je otisao
do Kabe i sedam put obisao (tavafio) oko nje. Bio je to veliki trenutak
u njegovom zivotu, Proslo je vise od sedam godina od kad je otisao iz
ovoggrada, a za petama su mu bili Kurejsije zedni njegove krvi. Posla-
nik, alejhisselam, se sada vratio kao pobjednik. Kurejsije su sada drhta-
le u haremu Kabe, znajuci da jc osveta Arapa cesto bivala vrlo krvava.

Poslanik, alejhisselam, se okrenuo prema Kurejsijama. Nastala je
potpuna tisina.

- O Kurejsije! Kako da postupim sa vama? - upita ih Poslanik,
alejhisselam.

- Plemenito, o plemeniti brate i sine plemenitog.

- Idite onda! Oprosteno vam je. 1

Poslanik, alejhisselam, tada ude u Kabu i ugleda kipove raspore-
dene duz njenih zidova, Bili su raznih oblika i velicina. Unutar Kabe
i oko nje je bilo 360 raznih kipova, od drveta i kamena. Poslanik,
alejhisselam, je u rukama imao stap kojim je porazbijao kipove. Kaba
je bila ociscena od laznih bozanstava. Kod Allahove Kuce, od sada ce
samo UzviSeni Allah biti obozavan.

- Dosla je istina, a laz je propala - uzviknu Poslanik, alejhisselam. 2
Narednih nekoliko dana je provedeno u uspostavljanju reda.

Mnogi stanovnici Mekke su primili islam i prisegnuli na vjernost Po-
slaniku, alejhisselam.

1 Ibn HiSam, 2/412.

2 Ibn Hilam, 2/417.

116

Zauzimanje Mekke

KARTA5.
ZAUZIMANJE MEKKE

<\ EBU UBEJDE

Sjever

Azahlt

HALU

Handarna

*■

B^MEKKA

■>r<

Kuda

ZUBEIR

^A Kudeni
L> ALIJA

MUSLIMANSKI ODREDI

PrgLezJ - Klanci

117

Halid ibn Velid

Prije nego je usao u Mekku, Allahov Poslanik, alejhisselam, je
spomenuo poimenice deset osoba, sest muskaraca i cetiri zene. Ove
osobe su morale biti javno ubijene, cak i ako bi bile nadene u samoj
Kabi. Ovih deset osoba su bill odmetnici, ili su direktno ili indirektno
ucestvovali u ubijanju, mucenju i izdaji muslimana. Prvi na spisku je
bio Ikrime, a i Hind je bila jedna od njih.

Nakon okrsaja sa Halidom, Ikrime se sakrio negdje u gradu, Kad
je paznja muslimana popustila, iskrao se i pobjegao u Jemen sa na-
mjerom da se ukrca na brod za Abesiniju. Ikrimina zena je primi-
la islam i otisla kod Poslanika, alejhisselam, da iznese njegov slucaj.
Poslanik, alejhisselam, mu je oprostio i postedio mu zivot. Ikrimina
zena se odmah zaputi u Jemen, pronade ga i vrati u Mekku. Kad je
stigao nazad, Ikrime dode do Poslanika, alejhisselam, i rece mu:

- Bio sam u zabludi. Sada se kajem. Oprosti mi. 1

Poslanik, alejhisselam, prihvati ispriku, pa Ikrime primi islam.

Safvan nije bio na listi onih koji moraju biti ubijeni, ali je pobje-
gao sa svojom zenom u Dziddu, odakle se namjeravao prebaciti u
Abesiniju. Neki njegovi prijatelji su razgovarali sa Poslanikom, alej-
hisselam, i zamolili da ga postedi, pa Poslanik prihvati. Kad se vratio
u Mekku, dosao je do Poslanika, alejhisselam, i zamolio ga da mu da
dva mjeseca roka da primi islam. I to je prihvaceno, pa mu je dato
cetiri mjeseca za razmisljanje.

Od deset osoba osudenih na smrt, ubrjena su tri muskarca i dvije zene,
a ostalima je oprosteno, ukliucuiuci i Hind koja je postala muslimanka.

Nakon sto je unistio kipove oko Kabe, Poslanik, alejhisselam, je
poslao izaslanike u okolna naselja da uniste kipove za koje je znao da
se tamo nalaze. Halida je poslao u Nahlu da unisti Uzzaa, najvaznije
od tih bozanstava. Halid je otisao sa 30 konjanika. 2

Postojala su dva Uzzaa, jedan pravi i jedan laini. Halid je otkrio
laznog i unistio ga. Vratio se Poslaniku, alejhisselam, i izvijestio ga da
je obavio zadatak.

- Jesi li vidio ista neobicno? - upita ga Poslanik, alejhisselam.

1 Vakidi, Megazi Resulillah, 332.

2 Postojala je dolina Nahla, sadasnja Vadi'l-Jemanija, kroz koju je prolazio put Mekka-Taif.
Postojala je i Nahla u kojoj je Mo boianstvo Uzza, sjeverno od Vadi'I-Jemanije.

118

Zauzimanje Mekke

-Ne.

- Onda nisi unistio Uzzaa. Vrati se nazad.

Ljut na sebe, Hal id se vrati u Nahlu i ovaj put nade pravog Uzzaa.
Cuvar hrama u kome je bio Uzza je pobjegao da spasi zivot. Prije
nego je pobjegao, stavio je sablju oko vrata Uzzau kako bi se sam od-
branio. Kad je Halid usao u hram, ugledao je golu crnu zenu koja je
stajala i cvilila. Halid nije razmisljao sta zena hoce - da li ga zeli zave-
sti ili zeli zastititi idola. Potegao je sablju i jednim snaznim udarcem
je raspolovio. Nakon toga je unistio kip, vratio se u Mekku i izvijestio
Poslanika, alejhisselam, o svemu.

- Da, to je bio Uzza. Nikada vise nece biti obozavan u vasoj zemlji
- potvrdi Poslanik, alejhisselam. 1

[Ovdje vidimo posebnu pocast koju je Allahov Poslanik, alejhi-
sselam, ukazao Halidu odabravsi ga da unisti najvaznije bozanstvo
musrika. Op. prev.]

Oko 20. januara dogodio se nesretan dogadaj u plemenu Benu
Dzezime. Poslanik, alejhisselam, je slao mnoge ekspedicije u pleme-
na koja su zivjela u blizini Mekke da ih pozovu u islam. Naredio je
vodama ekspedicija da se ne bore protiv onih koji prihvate islam.

Halid je komandovao ekspedicijom koja je poslana juzno od
Mekke. Brojala je 350 konjanika iz nckoliko plemena. Najveci broj
njih bio je iz plemena Benu Sulejm. Medu njima je bilo muhadzira i
ensarija. Njihov cilj je bio Jelemlem, oko 90 kilometara od Mekke.

Kad je Halid stigao do EI-Humejsa, oko 25 kilometara od Mekke
prema jelemlem, sreo je pleme Benu Dzezima. Ljudi iz plemena uze-
se oruzje i zavikase:

- Mi smo muslimani, gradimo dzamiju.

- Cemu onda oruzje? - upita Halid,

- U zavadi smo sa nekim plemenima, pa se moramo braniti.

- Odlozite oruzje. Sada su svi muslimani. Nema potrebe za oruzjem.

- Ovo je Halid, sin Velidov! Cuvajte ga se! Poslije odlaganja oruzja,
svezat ce nam ruke, a onda ce nam odsjeci glave! - povika jedan od
ljudi iz plemena. 2

1 IbnSad, 657.

2 Ibn Sad, 659-660; Ibn Hisam, 2/429.

119

http://www.ihlas.ba

Halid ibn Velid

Postojala je stara zavada izmedu Halidovog plemena i Benu Dze-
zime. U predislamsko doba, mali karavan Kurejsa se vracao iz Jeme-
na. Kad je karavan prolazio pored Benu Dzezime, oni ga opljackase i
ubise dvojicu Kurejsija. Jedan je bio Avf, otac Abdurrahmana b. Avfa,
a drugi je bio Faldh, sin Mugirin, a Halidov amidza. Abdurrahman je
kasnije ubio ubicu svog oca i tako se osvetio, ali Fakihova smrt nije
bila osvecena. Sve ovo se dogodilo u vrijeme neznanja - dzahilijjeta.

Ljudi iz Benu Dzezime zagalamise na covjeka koji ih je upozora-
vao na Halida:

- Zar zelis da nas pobiju? Sva plemena su odlozila oruzje i postali
su muslimani. Rat je zavrsen. 1

Ono sto ce se dogoditi daljc, nije sasvim jasno. Mozda je u Halidu
proradio dzahihjjct, jer je relativno skoro postao musliman. Mozda
je u njemu proradila neka vrsta vjerskog zanosa, pa je posumnjao u
iskrenost Benu Dzezime. Kad su ljudi iz plemena odlozili oruzje, Ha-
lid je narcdio da ih svezu, ali su ga poslusali samo ljudi iz Benu Sulej-
ma. Zatim su ubili nekoliko zarobljenika. Nije poznato koliko. Ostali
clanovi ekspedicije ga nisu poslusali, a narocito Abdullah b. Omer i
Ebu Katade. Ova dvojica su snazno protestovali protiv Halidovog po-
stupka, ali Halid nije uvazio proteste. Ebu Katade je odjahao u Mekku
i obavijestio Poslanika, alejhisselam, o Halidovom postupku.

Poslanik, alejhisselam, je bio zaprepasten. Podigao je ruke prema
nebu i rekao:

- O Allahu, ja nisam odgovoran za ono sto Halid cini. 2

Odmah je poslao Aliju u pleme Benu Dzezime sa mnogo novca da
plati krvarinu i izgladi situaciju. Alija je obavio zadatak i nije se vratio
sve dok pleme nije bilo zadovoljno.

Zatim je Allahov Poslanik, alejhisselam, poslao po Halida koji se
vratio i objasnio da je to ucinio zbog utiska da oni nisu bili pravi mu-
slimani i da su mu lagali. Smatrao je da ih je ubio na Allahovom putu.
Tu je bio i Abdurrahman b. Avf koji je rekao Halidu:

- Pocinio si dzahilsko djelo u danima islama.

- Ali osvetio sam se za smrt tvoga oca - vrdao je Halid,

1 Ibn Sad, 659-660;

2 Isti izvor.

120

Zauzimanje Mekke

- Nije istina - rece Abdurrahman - ja sam ubio ubicu svog oca,
jos davno. Ti si naredio pokolj Benu Dzezime iz osvete za smrt tvog
amidze Fakiha.

Uslijedila je prepirka izmedu njih dvojice. Abdurrahman je bio
jedan od onih kojima je jos za zivota obecan dzennet. Prije nego je
stvar izmakla kontroli, Poslanik, alejhisselam, rece:

- Halide, ostavi moje ashabe na miru. Kad bi imao planinu zlata i
potrosio je na Allahovom putu, neces dostici stepen mojih ashaba. 1

Poslanik, alejhisselam, je naravno mislio na svoje prve ashabe, jer
je Halid takode bio jedan od ashaba.

Tako je Halidu jasno stavljeno do znanja koje mjesto u islamu mu
pripada. Bilo mu je oprosteno, ali je naucio vaznu lekciju da on, kao
kasniji musliman, nije imao isti status kao prvi muslimani, a narocito
ne kao deseterica obradovanih Dzennetom. Ovu lekciju ce imati na
umu u mnogim buducim situacijama.

1 Ibn Sad, 2/431.

121

BITKANAHUNEJNU

Bitka na Hunejnu

Nakon sto su stanovnici Mekke polozili zakletvu na vjernost, zi-
vot u gradu se vratio u normalnu kolotecinu. A onda je sa istoka za-
puhao vjetar neprijateljstva. Dva velika i snazna plemena, Havazin i
Sekif, bili su na ratnoj stazi.

Pleme Havazin je zivjclo u podrucju sjeveroistocno od Mekke, a
Sekif u podrucju Taifa. Bili su susjcdi. Sada, kad su muslimani osvo-
jili Mekku, bojali su se da ce ih napasti i naci ih rasute u njihovim
plemenskim naseljima. Da bi izbjegli ovu opasnost, odlucili su prvi
napasti, uzdajuci se da ce tako biti u prednosti. Ova dva plemena su
se skupila u Avtasu, blizu Hunejna, gdje su im se pridruzila jos neka
manja plemena. Ovo je bio savez slican onome koji je ukupljen u Bici
na Hendeku. Ukupna snaga okupljenih nevjernika je bila 12 000 ljudi
pod vrhovnom komandom tridesetogodisnjeg Malika b. Avfa. Ovaj
mladl vojskovoda je odlucio dovesti svoje ljude u ozbiljnu opasnost,
kako bi ih prisilio da se bore harabroscu ocajnika. Naredio je da se
porodice i stada prikljuce borbenom stroju.

Jedan od komandanata u saveznickoj vojsci je bio Zuraid b, Sim-
ma. Ovaj postovani sijedi starac nije vise bio u snazi i vital nosti, pa
tako nije mogao voditi ljude u bitkama. Njegovo zivotno i vojno isku-
sWo je bilo veliko. Njegovi savjeti u ratu bili su dragocjeni.

Zuraid je zacuo neobicne zvukove koje su proizvodili ljudi i zivo-
tinje. Poslao je po mladog Malika i upitao ga:

- Zasto cujem riku kamila, njakanje magaraca, blejanje koza, vi-
kanje zena i plac djece?

- Naredio sam da se porodice i zivotinje pridruze vojsci. Svaki
covjek ce se boriti dok je njegova porodica i imetak iza njega, Tako ce
se boriti sa vecom hrabroscu.

- Muskarac se bori sabljom i kopljem, a ne sa zenama i djecom.
Odvoji porodice i zivotinje na sigurnu udaljenost od bojnog polja. Ako
pobijedimo, neka nam se pridruze, a ako izgubimo, bit ce sigurni.

125

Halid ibn Velid

Malik je to dozivio kao kritiku njegovoj sposobnosti promisljanja
i komandovanja, pa mu rece:

- Necu to uciniti. Ti si senilan i tvoja moc rasudivanja je oslabila.

Zuraid je ovo odsutio i odlucio pustiti Malika da cini sta hoce.
Malik se vratio svojim oficirima i rekao im:

- Kad napadnete, napadnite kao muskarci. Kad napad pocne, neka
pucaju korice. 1

Pucanje korica sablji kod tadasnjih Arapa je oznacavalo zestinu
samoubilackog napada. Medutim, samo pleme Havazin je povelo
svoje porodice i stoku u vojni logor, a ostali to nisu ucinili.

Allahovom Poslaniku, alejhisselam, nije bilo do prolivanja krvi,
ali nije bilo druge nego suociti se sa novim neprijateljima, Odlucio
je ne cekati i ne dati priliku da se sakupi savez protiv njega, kao sto
je to bilo tri godine ranije u Bici na Hendeku. Ako bi cekao u Mekki
i tamo organizovao odbranu, neprijatelju bi porasla samouvjerenost.
Osvojenjem Mekke muslimani su stekli veliki ugled medu arapskim
plemenima. Da bi se ovaj ugled sacuvao, morao se prihvatiti iza-
zov napadaca, Poslanik, alejhisselam, je odlucio pokrenuti snage iz
Mekke i krenuti ka Avtasu. Bila je to neobicna situacija. Obje strane
su napredovale jedna prema drugoj.

Muslimani su napustili Mekku 27. januara 630. godine. Vojska je
brojala 12 000 Ijudi, od kojih je 10 000 bilo iz snaga koje su zauzele
Mekku i 2 000 novopridoslih muslimana. Novi muslimani nisu bili
pouzdani borci, jer islam jos nije usao u njihova srca. Krenuli su u
borbu samo zato sto su mislili da je tako ispravno. Medu njima su bili
Ebu Sufjan i Safvan b. Umejje, koji je dobio cetiri mjeseca roka kako
bi odlucio hoce li biti musliman ili ne. Sada je on ucinio prijateljsku
gestu prema Poslaniku, alejhisselam, i posudio muslimanima 100 kr-
znenih prsluka za predstojecu bitku.

Na celu muslimanske vojske, kao prednje obezbjedenje, jahalo je
700 ratnika iz plemena Benu Sulejm pod Halidovom komandom. To-
kom noci, muslimani su stigli u dolinu Hunejn i tu zanocih.

Hunejn je dolina koja se pruza od sadasnjeg Ser'ul-mudzahid koji
se nalazi oko 20 kilometara sjeveroistocno od Mekke, do tadasnjeg

1 Ibn Hisam, 2/438-439.
126

Bltka na Hunejnu

Ser'un'n-nahla oko 12 kilometara istocno od Ser'ul-mudzahid, Do-
lina nastavlja jos oko 12 kilometara istocno i skrece sjeverno prema
Zaimi. Izmedu dva Ser'a, dolina je siroka uglavnom oko 3,5 kilome-
tra, a kod Ser'un'n-nahla se suzava na oko 600 metara. Kako se pribli-
zava Zaimi, sve vise se suzava. U ovom drugom dijelu dolina Hunejn
se toliko suzava da postaje tjesnac koji je najuzi kod Zaime.

Dok su muslimani napredovali prema Hunejnu, obje strane su
poslale obavjestajce da prikupe podatke o neprijatelju, pa su i jedni i
drugi bili dobro informisani o snazi i pokretima druge strane. Musli-
manski obavjestajac se ubacio medu snage plemena Havazin u Avtasu,
prikupio potrebne podatke i neopazeno se vratio da podnese izvjestaj
Allahovu Poslaniku, alejhisselam.

Cim su muslimani stigli u dolinu Hunejn i ponovo se ulogorili,
Malik je to odmah saznao. Pretpostavljao je da muslimani znaju da jc
njegova vojska u Avtasu i da se planiraju boriti protiv njega u Avtasu
ili u njegovoj blizini. Odlucio je nadmudriti muslimane.

Prije zore 1, februara 630, godine muslimani su u marsevskom
poretku krcnuli prema Avtasu, gdjc su occkivali susret s neprijate-
Ijem. Namjeravali su proci kroz tjesnac Hunejn prije nego li neprija-
telj sazna za njihov pokret. Prethodnica je bila i dalje iz plemena Benu
Sulejm, pod Halidovom komandom, a glavnina snaga je marsirala iza
njih, ukljucujuci i grupu od 2 000 muslimana koji su tek nedavno pri-
hvatili islam. Logor je ostavljen kao baza ove akcije.

U prvi cik zore prethodnica muslimanske vojske je usla u tjesnac ne-
daleko od Zaime. Nestrpljivo ocekujuci borbu sa iznenadenim neprija-
teljem u Avtasu Halid je ubrzao tempo. A tada, kao da je udario grom.
Halid je prvi osjetio udar zasjede. Tisinu zore su prekinuli prodorni
uzvici iz hiljada grla. Na stotine strijela je poletjelo zvizdeci i pogada-
juci ljude i konje. Muslimanska prethodnica nije zastala niti je pruzila
otpor. Nisu stigli nimalo razmisliti. Poceli su bezglavo bjezati. Uzaludni
su bili Halidovi povici da stanu. Niko ga nije mogao cuti. Tesko ranjen
ponesen je plimom izbezumljenih ljudi i konja u bijegu. Nakon kratkog
jahanja, pao je sa konja, nesposoban naciniti ikakav pokret.

Dok se prethodnica u trku povlacila tjesnac su joj zatvorile druge
jedinlce koje su bile iza nje, pa je tek sad postal a svjesna sta se desava
ispred nje. Novoobraceni muslimani su se okrenuli i odmah pobjegli,

127

Halid ibn Velid

a sa njima i jos nekoliko muslimanskih jedinica. Neki su pobjegli na-
zad u logor, a vecina se razbjezala na izvjesnu udaljenost od zasjede.
Niko jos nije u potpunosti shvatao sta se desava. Panika je rasla dok
je kamila jahala kamilu, a ljudi i konji uporedo trcali.

Malik je iznenadio one koji su namjeravali iznenaditi njega. To-
ko m noci pokrenuo je vojsku u prolaz gdje je manevar bio nemoguc.
Njegovi ljudi su se rasporedili sa obje strane staze koja je vodila kroz
prolaz i odlicno maskirani sakrili se iza kamenja i pukotina. Sprijeda
su bili ljudi iz Havazina i nekoliko grupa iz Sekifa i ostalih plemena.
Malik je smislio majstorski plan. Pokrenuo je svoje jedinice poslije
sumraka, pa su muslimani mislili da je on u Avtasu, a on je napravio
zasjedu u prolazu, Mislio je da ce ovaj izncnadni napad razbiti mu-
slimane i vratiti ih u Mekku. Iza mjesta gdje je bita zasjeda nalazio se
vrlo uzak prolaz kroz koji se Malik mogao povuci u slucaju da zasjeda
ne uspije. Sve dok je ovaj prolaz 1 pod Malikovom kontrolom, musli-
mani ne mogu napredovati prema njegovoj bazi.

Mnogi novoobraceni muslimani iz Mekke bili su obradovani
ovom situacijom, Ebu Sufjanje rekao:

- Ovo povlacenje se nece zaustaviti dok ne stignu do mora.

- Sada ce se vidjeti da je Muhammed carobnjak - rece Safvanov
polubrat.

- Zavezi, Allah ti jezik slomio. Vise volim da nam je vladar neko
od Kurejsija nego neko iz Havazina - doviknu mu Safvan. 3

Poslanik, alejhisselam, je ostao na stazi sa devet ashaba, uklju-
cujuci Aliju, Ebu Bekra, Omera i Abbasa. Dok su muslimani trcali
pored njega, Poslanik, alejhisselam, je vikao:

- O muslimani! Ovdje sam! Ja, Allahov Poslanik! Ja, Muhammed,
sin Abdullah ov! 3

Ali njegovi povici nisu bili od pomoci. prethodnka plemena Ha-
vazin je dosla do mjesta gdje je bio Poslanik, alejhisselam. Alija je tada
oborio prvog nevjernika na Hunejnu, tako sto je presjekao tetive za-
dnjih nogu kamile na kojoj je nevjernik jahao sa dugim kopljem u ruci
goneci muslimane. Jedan musliman je prisao i odsjekao mu glavu.

1 Nismo u mogucnosti precizno locirati ovaj prolaz. Vjerovatno je bio u Zaimi ili u blizini.

2 Ibn Hisam, 2/443-445,

3 Isti izvor.

128

Bitka na Hunejnu

Poslanik, alejhisselam, se tada sa svojom grupom pomaknuo de-
sno i sklonio se iza stijenja. Nekoliko nevjernika je napalo njegovu
grupu, all su ih ashabi odbili.

Malik je ucinio muslimanima ono sto niko prije njega nije. Prvi
put su muslimani osjetili gorko iskustvo upadanja u zasjedu. Cak i
najhrabriji medu njima bezglavo su bjezali u panici,

Malik ova zamisao je bila izvrsna. Ali, njegovi ljudi nisu proveli
plan na nacin kako je on zamislio. Nisu sacekali da glavnina musli-
manske vojske ude u zamku, pa su zapucali odmah kad se pojavio
vodeci element muslimanske vojske. Sada je Malik napravio gresku.
Bio je zadovoljan pocetnim uspjehom i nije poduzeo dalji nap ad na
muslimane. Da je to ucinio, sve bi drugacije zavrsilo. Osim toga, nje-
govi strijelci su bili vrlo neprecizni, pa je rezultat zasjede bio svega
nekoliko ranjenih muslimana i jahacih zivotinja. Nijedan musliman
nije poginuo.

Poslanik, alejhisselam, je shvatio da je situacija vrlo teska. Ipak,
odlucio je ne dopustiti Maliku da se izvuce sa tako lahko ostvarenom
pobjedom. Rekao je Abbasu da pozove muslimane da se okupe oko
njega. Abbas je bio krupan covjek mocnog glasa pa je povikao:

- O, muslimani! Dodite do Allahova Poslanika! O, ashabi! O, En-
sarije! O...

Dozivao je svako pleme da se odazovu Poslaniku, alejhisselam.
Mnogi muslimani su culi ovaj poziv, pa su krenuli ka mjestu gdje je
bio Poslanik, alejhisselam Kad se 100 ljudi okupilo oko Poslanika,
alejhisselam, nareden je kontranapad. Muslimani su napali nevjerni-
ke iz Havazina, koji su bili najblizi Poslaniku, alejhisselam, i potisnuli
ih nazad. Kad je broj okupljenih muslimana narastao na nekoliko hi-
Ijada, Poslanik, alejhisselam, je naredio opci napad na Havazin.

Sada je Malik bio iznenaden. Bio je siguran u pobjedu, a njegova
vojska je napadnuta. Borba prsa u prsa je bivala sve zesca, a to je za-
pravo ono sto su muslimani trazili. Bili su hrabri i izvrsno su rukovali
sabljama. U ovakvim bitkama nije im bilo ravnih. Nap oko n, Havazin
je odbacen nazad. Poslanik, alejhisselam, je vidio neprijatelje kako
padaju, pa rece:

- Zaista, ja sam Poslanik, ja, sin Abdul Muttaliba.

129

http://www.ihlas.ba
Islam Put do Dzenneta

Halid ibn Veltd

Zatim se okrenuo onima koji su bill u njegovoj blizini i rekao:

- Sad se pec ugrijala* 1

Malik je vktio da se stvari odvijaju nepovoljao po njega, pa jc akti-
virao plan povlacenja. Pleme Sckif je bilo sprenrmo nedaleko i£3 pie me-
ns Hav&zin, Malik je ostavioSekifna njihovim pozicijama kao zacelnu
ostguranje, a Havazin je povukao na sign mo, Muslimani su ih gonilL
Docekao ih je Sekif, koji je uskoro osjetio kaznu pravovjernih. Uskoro
je Sekif poeeo bjezati, kao i ost.nl » manjn piemen a. U mcduvrcmcnu
je Malik uspio povuci Havazin do prolaza i rasporediti ih za odbranu,
sacekavsi da prod? i posljednji zaostali nevjernik. Sve dok dr£e prolan
pod kontrolom, njlhove porgdice i njihova stada su si gum a.

Muslimani su se oporavili od neoeekivanc zasjede, organizovali
kontranapad i potisnuli neprijatelja. Bila je to takticka pobjcda, ali
ostalo je jos mnogo toga da se uradL

Muslimanska voj&ka se sada potpuno okupila, izu/ev nekolicine
njih koji su pobjegli. Puslanik, alejhisselam, je odlucio pojaCaii p«*
stignutu prednost. Organ izovao je snazan konjicki odred i poslao ga
naprijed, prije nego Havazin predahne 1 reorganizes se. Odred je
formjran od Benu Sulejma i osralih, jer je Halid uspio ponovo uspo-
staviti kontrolu nad njima. Halid je propustio kontranapad muslima-
na. Lezao je na mjestu gdje je pao, Allahov Poslanik, alejhi&selam, je
dosao do njega, puhnuo u njegove rane, nakon caga jc Halid ustao
osjetajuo se osnazenim i vratio se u bitkut.' 4

[Allahov Poslamk, alejhisseiam, je bio sami bereket, kako duhovno
tako ifizicki, paje I njegav duh bio bericetan, Ovdje vidimo joi jedun
primjer Poslamkove, $lejki$$elam, posebne paznje pretna Halidu. Nije
svako imaopriiiku hiti osnaien Postanikovim, akjhissdam, herttet-
nim dahotn* Op. prev,]

Konjica je stavljena pod komandu Zubejra b. Awama i susrela
se sa Mallkom u prolazu, Nakon kratkog okrsaja Malik je potisnut
sa prolaza. Citava dolina je sada bila pod kontrolom muslimana. Po-
slanik, alejhi&selamj jc ostavio Zubcjrovu grupu u prolazu da stite
muslimane ako bi se Havazin vratio f a drugu grupu, pod komandom

1 Ibn5ad,665.

2 Isfehttii, IS/11.

130

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Bitka j-uiHiinejnu

F,bu Amira, poslao je u Avtas. Tu je bio logor Havazina, ciji ratnici
su potisnuti iz prolans pa su poiurili do lugora da za&lite svoje po-
rodice I stada. Kad su muslimani stigli do logora nevjernika, nastao
je zestok okrsaj, Borba je nastavljerta sve dok Havazin nije savladan,
Logor 1 lava /in a je bio u rukama muslimana. Sada im si? prikljucila i
Zubejrova grupa.

Neprijateljski savez je razbijerh Havazin i ostala piemena su se ra-
zbjczala i vratila se u svoja naselja. Picnic Sekif H pod vod&tvom Ma-
lika, povuklo se u Taif, rije&eno pruiaLi oLpor do kraja. Bitka na Hu-
ncjnu je zavrsena. Muslimanski gubici su bili vrlo mail jcr su strijelci
Havassina bili nepreuznL Bilo je dosta ranjenih, ali su samo detverica
poginulL Muslimanski borci su bili hrabri i vjeSti, Medu njima je bilo
nekoliko izvanredno vjestih u baratanju sabl/oni, te su takoangazova-
li po trojicu ili cetvericu nevjemika ubijajuca jednog po jednog. Ubi-
jeriy je sedamdefiet nevjemika u dolini i u logOrU- Medu poginulima
je bio i stari Zuratd. U neprijateljskom logoru su muslimani zarobili
oko 6 OQQ ien.a P djece i rob ova i nekoliko hiljada grla stoke. 1

Ovo je bilo prvi put da su muslimani upali u zasjedu u nekoj vecoj
akciji. Ovo je bilo drugi put u historiji da citava armija napravi za-
sjedu drugoj armiji, Prvi put je to ufrnio Hanibak kad je 217. go dine
p.n.e. napravio zasjedu Rimljanima kod jezera Transimene. Malik je
napravio izvrstan plan* ali njegovi ljudi nisu bili dovoljno sposobni da
ga sprovedUt Mozda bi i uspjelj da Em protivnld nisu bili muslimani,
Allahov PosJanik, alejhisselam, nije prihvatao poraz, a muslimani &u
imali neograniceno povjerenje u svoga vodu, pa su poraz prcokrcnuli
u pobjedu, Nasuprot Maliku, Poslanik, alejhiEselamj nije bio zadovo-
Ijan djelimicnom pobjedom.

Prvi put je Halid bio iznenadcn, Uvijck je bio svjcstan prednosLi
iznenadnog napada, ali o^oga puta je on bio iznenaden. Vidio je
kako panika i najhrabrije ljude natjera u bijeg. VLdio je fita znaci
iznenadno pojavljivanje neprijatelja u neocekfvano vrijeme S na ne-
oeekivangm mjestiu Odlucio je da vise nikada nece biti iznenaden.
Zaista i nije bio.

1 S'ika sa sifjurnoicu ne zna preciznu (okaqju Avtasa. All* sigurno je morau bLU negdje
u dolinj. Logor od 6 0QQ ljudi, bez v&Jnikai i nekoJiko hlLjada gria stolic nije imD^aa biti
smije&tcn U brdftvit^rn pcdrufjur nlti n manjoj oaKt. 5matramcj da. je to biLct vrlo bli7.u
Zaiine, y]i je mugau bili L dru^djc.

131

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

OPSJEDANJETA1FA

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Opsjedanje Taifa

Allahov Poslanik, alejhisselam, je slijedio neprijatelja koji je bje-
zao ka Hunejnu. Odlucio je ne dati Maliku vremena da predahne.
Zarobljene muskarce, zene, djecu i stoku je pod pratnjom poslao u
Dziranu. Muslimani su se sada kretali sa mnogo vise opreza ne zeleci
vise upasti u zamku slicnu onoj na Hunejnu. Teren je bio brdovit, pa
je Malik mogao postaviti zasjedu na mnogim mjestima.

Napustivsi Avtas, Poslanik, alejhisselam, je marsirao kroz dolinu
Nahla, a zatim skrenuo na jug prema Vadi'l-Mulejhu. Odatle je na-
stavio prema Vadi'l-Karnu i izbio na plato oko 13 kilometara sjeve-
rozapadno od Taifa. Muslimanski izvidaci nisu nigdjc mogli vidjeti
nijednog nevjernika izvan granica Taifa, pa su tako mogli brzo mar-
sirati i doci neprijatelju iza leda. Tokom marsa Halid je ponovo ko-
mandovao prethodnicom muslimanske vojske.

Poucen nedavnim iskustvom iz Hunejna i A\dasa, Malik se vise
nije usudio sukobiti sa muslimanima na otvorenom. Htio je namet-
nuti uslove i okolnosti borbe. Povukao je svoje jedinice u grad i brzo
sakupio onoliko zaliha koliko je mogao, pripremajuci se za opsadu.
Nakon sto je rasp ore dio snage za odbranu, Malik je cekao.

Muslimani su stigli pred Taif 5. februara 630. godine i otpoce-
li opsadu grada koja ce trajati narednih 18 dana. Postavili su logor
suvise blizu zidina, pa ce ih nevjernici zasuti strijelama. Ubijeno je
nekoliko muslimana, pa je logor podignut i povucen nazad na mjesto
gdje je danas dzamija Ibn Abbasa. Muslimanska vojska je podijeljena
u manje jedinice i rasporedenatako da onemoguci bijeg iz grada. Ebu
Bekr je komandovao opsadom. Vrlo cesto su strijelci sa obje strane
gadali jedni druge. Nevjernici su bili u zaklonu, a muslimani na otvo-
renom, tako da je mnogo muslimana ranjeno, ukljucujuci i Abdullah a
b. Ebi Bekra, koji je kasnije podlegao ranama,

135

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Ha]id Lbn Valid

Proslo je nekoliko dana opsade, Nakon zauzimanja Mekkc, Alla-
hov Poslanikp alejbEs&elanij je pos!ao dvojicu musJimana u Jemen da
nance vje^tine opsjedanja. Ali, oni 6e se vratiti tek kad se opsada Taifa
okonca, Sclman Farisi jc opet priskocio u pomoc, kao £to je to ucinio
u Bid na Hcndcku. Kao Pcrzijanac imao je neka znanja o naprednom
naiinu ratovanja. Po njegovim instrukcijama muslimani su napravi-
li katapult kojim su ispucavali velike kamene blokove na grad, Ali,
muslimani su bili pocetnicl u ovoj ratnoj vje&tini, pa nije po&tignut
narocit rezultat.

Qnda je Selman odlu£io naciniti veliki Itit od drveta i kola, ispod
kojeg jc grupa vojnika, zasticena od neprijateljskth strelica, mogla
doci do vrata utvrde, razbtti ih t provaliti unutta^ Muslimani nacinisc
ovaj veliki stit r pa grupa muslimana, kori steel ga kao zastitu, stize
pred di vena vrata Tat fa. Malik je bio sp reman. Njegovi vojmei /asuse
muslimatie u£arenim komadicima gvozda, Tesko Gpcccni muslimani
zbacise stit sa sebe i pobjegose riazad. Dok su bjezali, jedan musliman
je poginuo pogoden strelicom nevjernika.

Dvije sedmice su prosle, a kraj opsadc nijc jos bio ni na vidiku.
Nevjernici nisu izlazili iz grada da bi se borili, a muslimarn nisu mo-

gli unutra, Kad god bi to pokusali, kisa strcltca bi ih odbacila nazad,
Jedna strelica je pogodila Ebu Sufjana u oko, tako da je ostatak itivota
proveo kao jednook. 1

Februar je bio vrlo hladan u okolici Taifa, a vrcrnenske prilike su
o:n':rTiiL:,j bile nepovoljne. Muslimani nikako nisu mogli izmamiti ne-
vjermke van utvrde. Malik je bio suvisc pametan da bi riskirao bitku
na otvorenom, jer su muslimani tu bili nenaclmasni, Allahov Posla-
nik ? alejhisselam, jc sazvao ratno vijece i zatra£io savjet od svojih ofi-
dra. Jedan od njih rece;

- Kad stjeras Jisicu u njenu rupu, ako dovoljno dugo cckas nad
ruporn, ulovit ce& je. Ako odes od rupe, lisica ostaje neozltjed^na. 2

Ebu Bckr je savjetovao da se vrate u Mekku, a Omer je podrzao taj
prijedlog. Poslanik, alcjhissclam, nije vise mogao cekati pred Taifomj
jer su ga cekali vainiji poslovi. Odlucio je prekinuti opsadu i vratiti

1 Prcma nckim jzvorima, thu Su(jan Je isgubi-o oJ^jo u Bici na Jernmku, a ne kod Taifa.

2 Tbt^ Sa4 €75-

136

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Opsjedanje Taifa

vojsku u Mekku, ali je nekoliko tvrdoglavih ljudi protestovalo i insi-
stiralo na borbi do potpune pobjede.

- Dobro, napadamo sutra - rece im Poslanik, alejhisselam, 1
Iduceg dana je grupa tvrdoglavaca pokusala napad, koji neprija-

teljski strijelci sa zidina Taifa odbise. Zato se vratise Poslaniku, alej-
hisselam, sa filozofskim prijedlogom da bi mozda ipak bilo bolje osta-
viti lisicu u njenoj rupi. Tako je muslimanska vojska 23. februara 630.
godine prekinula opsadu. Izgubili su 12 vojnika, a mnogo njih je bilo
ranjeno. Deset mjeseci kasnije plemc Sekif je primilo islam.

Muslimani su stigli u Dziranu 26. februara. Poslanik, alejhisselam,
je ovdje izvrsio podjelu ratnog plijena. Kako bi pokazao novim mu-
slimanima da nece biti diskriminirani zbog toga sto su odugovlacili
sa primanjem islama, Allahov Poslanik, alejhisselam, je i njima dao
njihov dio plijena. Tek sto su zene, djeca i stoka podijeljcni medu
muslimanima, delcgacija plemena Havazin je dosla kod Allahova Po-
slanika, alejhisselam, i izjavila da plcme prima islam. Zatim su rekli:

- Zar nam sad necete vratiti ono sto ste zarobili u bici protiv nas?
Njihov zahtjev je bio neopravdan, jer ono sto su muslimani zaro-

bili od njih, zarobili su u trenutku kad su oni bili nevjernici. Medu-
tim, Allahov Poslanik, alejhisselam, darezljiv kakav je bio, rece:

- Da li su vam draze vase zene i djeca ili su vam drazi vasi imeci?

- Vratite nam zene i djecu, a ostalo zadrzite. 2

Allahov Poslanik, alejhisselam, je tada pozvao muslimane da vra-
te Havazinu njihove zene i djecu. Svi su ga poslusali osim Safvan b.
Umejje, koji je odbio vratiti jednu mladu djevojku koju je dobio kao
plijen, Vjerovatno je bila lijepa.

Nekoliko dana kasnije, Malik je napustio Taif i dosao u musliman-
ski logor. Primio je islam, a Allahov Poslanik, alejhisselam, ga je bo-
gato nagradio.

Allahov Poslanik, alejhisselam, i muslimanska vojska su se zaputili
u Medinu, gdje su stigli u drugoj polovini marta mjeseca 630. godine.

1 Isti izvor.

2 Ibn Hisam, 2/4S9.

137

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Halid ibn Valid

Prosla je osma godina po Hidzri. Iclutca godina je bila ^Godina
Izaslaustava" Mnoge dclcgacijc iz plcmcna sirom Arabije su lokom
te godine dotazile kod Poslanika K alcjhisselarrij u Mcdinu i prihvatale
islam. Neki od njih to nis-u i srcem ucinili, sto (:eniy ubrzo i vidjeti.
Jcdni su iskrcno tezili pravoiti putu, a drugi su dolazili iz pqjitickth
razloga. Neki su opct doJazili Iz ciste radoznalostij a neki su bili naj-
gore protuhe.

138

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

DEVMETULDZENDEL

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Devmetul Dzendel

U devetoj godini po Hidzri muslimani su poduzeli samo jcdnu
vecu vojnu akdju. Bio je to pohod na Tebuk, koji je predvodio Alla-
hov Poslanik, alejhisselam, licno. Sve je upucivalo na to da ce ova
ekspedicija proci mirno. Ali, tu je bio i Halid.

Tokom dugog i toplog ljeta 630. godine u Medinu su pristizali
izvjestaji o koncentrisanju jakih snaga Bizantijaca u Siriji. Njihova
prethodnica je bila u Jordanu, a Heraklije, vladar Bizantijskog carstva
je dosao u Horns. 1

Sredinom oktobra 630. godine Poslanik, alejhisselam, je naredio
muslimanima da sc pripreme za bitku protiv Bizantijaca, ali to nije
bila stvarna svrha ove ekspedicije. Allahov Poslanik, alejhisselam, je,
iz njemu poznatih razloga, htio provjeriti snagu imana muslimana
tako sto ce ih pozvati na marsiranje po zestokoj vrelini. Pod ovakvim
uslovima, samo pravi vjernici ce se odazvati.

Tako je i bilo. Vecina muslimana se rado odazvala Poslanikovom,
alejhisselam, pozivu, pa zapocese pripreme za ekspediciju. Neki su
nerado primili ovaj poziv. Te godine je oktobar bio sa neubicajeno
visokom temperaturom, pa je boravak u hladovini vocnjaka bio vrlo
prijatan. Ljudi nisu imali volje ni za sta drugo, osim za odmaranje u
hladovini dok vrucine ne produ. Munafici su, po svom ustaljenom
obicaju, iskoristili priliku i odgovarali muslimane od pridruzivanja
ekspediciji, tako da je nekoliko muslimana posrnulo na ovom ispitu.

Krajem oktobra muslimani su krenuli na Tebuk. Bila je to najveca
vojska koja se okupila pod Poslanikovom, alejhisselam, zastavom. Cinili
su je muslimani iz Me dine, Mekke i jos mnogih plemena koja su primila
islam. Prema nekim izvorima, bila je to vojska od 30 000 vojnika medu
kojima j bilo 10 000 konjanika, ali to je vjerovatno preuvelicavanje.

1 Grad u danasnjoj Siriji.

141

Halid ibn Velid

Kad su stigli na Tebuk, muslimani su saznali da se prethodnica Bi-
zantijaca vratila za Siriju, u Damask. Nije bilo potrebe nastavljati dalje,
Alij Poslanik, alejhisselam, je odlucio potciniti okolna plemena i sta-
viti ih pod kontrolu. Vazna mjesta u okolini su bila Eila, kod danasnje
Akabe, Jarba, Azruk i Makna, Sva ova mjesta su bila u zaljevu Akaba.
Sklopljen je savcz sa svim plemenima koja su pristala placati dzizju. 1

Jedno od vaznih podrucja koje je Allahov Poslanik, alejhisselam,
htio staviti pod kontrolu je bilo Devmetul Dzendel, kojim je vladao
Ukajdar b, Abdil Malik, krscanski princ iz plemena Kinda, koji je bio
poznat kao strastveni lovac. Kako bi potcinio ovo podrucje, Poslanik,
alejhisselam, je poslao Halida sa 400 konjanika da izvrsi taj zadatak,
dao mu uputstva kako ce to uciniti i dodao:

- Vjerovatno ces ga naci kako lovi divlje bikove. 2

Halid je stigao pred zidine Devmetul Dzendela u noci punoj mjese-
cine, krajem novembra 630. godinc, Tck sto je Halid rasporedio jedini-
ce oko zidina, gradska kapija se otvorila a iz grada je izjahao Ukajdar sa
nckoliko prijatelja naoruzanih oruzjem za lov. Ukajdar je zbog vreline
dana odlucio loviti nocu. Mjesecina mu je obecavala dobar ulov.

Halid je uzeo nekoliko ljudi i jurnuo na druzinu lovaca. Skocio je
na Ukajdara i oborio ga sa konja, a njegovi ljudi su se okomili na osta-
tak lovacke druiine. Ukajdarov brat Hasan se opirao hvatanju, pa je
ubijen, dok su ostali odgalopirali nazad u utvrdu i zakljucali vrata.

Halid se vratio na Tebuk sa dragocjenim zarobljenikom. Ukajdar
je usao u savez sa Poslanikom, alejhisselam, platio veliku otkupninu
za sebe i pristao na placanje dzizje.

Muslimani su se vratili u Medinu, Stigli su sredinom decembra
630. godine, a tada su vremenske prilike bile vrlo povoljne.

Nakon pohoda na Tebuk nije bilo vecih pohoda za Poslanikova,
alejhisselam, zivota. Sva plemena iz Arabije su primila islam i oba-
vezala se na odanost Poslaniku, alejhisselam, i placanje dogovorenih
poreza. U svakom plemenu Poslanik, alejhisselam, je imenovao ple-
menskog starjesinu. Bio je zauzet drzavnim pitanjima, unapredivao

1 Porez koji placaju nemuslimani koji zive u islamskoj drzavi u znak lojalnosti i kao na-
knadu ^bog neucestvovanja u ratnim pohodima.

2 Ibn Hisam, 2/526.

142

Devmetul Die n del

drzavni aparat i udario temelje novoj drzavi. Poslao je nekoliko ek-
spedicrja u razne krajeve Arabije, sa zadatkom da pozivaju pleme-
na u islam. U slucaju pruzanja oruzanog otpora, pleme bi bilo silom
potcinjeno.

U julu 631. go dine Poslanik, alejhisselam, je poslao vojnu ekspe-
diciju pod Halidovom komandom u pleme Bcnu Harisa b. Kaba u
Nedzranu, sjeverno od Jemena. Poslanik, alejhisselam, je Halidu dao
slijedeca uputstva;

- Tri puta ih pozovi u islam. Ako pristanu, nemo) im nauditi,
ako odbiju, bori se protiv njih. 1

Halid je stigao u Nedzran i razgovarao sa Benu Harisom b. Kabom.
Prihvatili su islam, bez prolijevanja krvi. Ostao je kod njih nekoliko
mjeseci poducavajuci ih islamu. Kad je prueijenio da su postali dobri
muslimani, poslao je pismo Poslaniku, alejhisselam, u kome ga je o
svemu izvijestio. Poslanik, alejhisselam, mu je odgovorio pismom za-
hvalnosti i pozvao ga da dode u Medinu sa delegacijom plemena. Ha-
lid je stigao u Medinu januara 632. godine. Poslanik, alejhisselam, ihje
docekao sa uobicajenom uljudnoseu. Nakon sto im je objasnio njihove
duznosti, odredio im je starjesinu i uputio ih nazad u Nedzran.

Bilo je ovo posljednji zadatak koji je Halid obavio za Poslanikova,

alejhisselam, zivota. 2

1 Ibn HiSam, 2/592.

2 Oni koji misle da je Halid trebao izvriiti jos nelce zadatke, neka pogledaju biljesku 2. u
dodatku B.

143

DI0 2.

BORBA PROTIV ODMETNIKA
OD ISLAMA

NADOLAZECAOLUJA

Narinlazcca. olofa

Odmetnistvo od islama je zapravo pcjcelo za zivota Posbmka,
alejhisseiam. no prava i najozbiljnija opasnost jacanja odmetnika ja-
vila se pos]ije Poslanikove,, alejhisse]am h smrti, kada se Arabijom pro-
&irio vat "nevjerovanja poslije vjerovanja'' kojegjje hazreti Ebu Bekr
trcbalo da unisti, GdmetnickE pohod je ovdje obraden. kao cjelma h
iako hronotaski prvi dig ovih dogadaja pripada ratiEjoj historiji.

Prvi veci dogadaj vezan za odmetnike od islama desio se u Je-

menu, i poznat jc kao dogadaj Esved Ensija. Esved je bio voda Ensa
- vehkog pJemena koje je nastanjivalo zapadni dio Jemena- Njegovo
pravo ime bi!o je Abhala b. Kab, aii poSto je bio jako tamnoput, pro-
zvali su. ga Esved - Crui. Ini.n? iu n;:kt: kvLilkuU:. kao :>u> su. VodstTO i
govornistvo.

Tokom desete godme po Hidzri, stanovnici juznog i jugoistocnog
dijela Arapskog poluotoka su presli na Islam. Poslanikj alejhisselam,
je slao iza.slanike i ucitclje na razna mjesta da Sire islam i pou£avaju
ljude. Zadatak jc izvrsen kako treba. No, vecina stanovnika ovih kra-
jeva nisu pustali prava muslimani, rtiihovo primanje islama bilo je viSe
formalno nego iskreno.

Prije ovog prcobra^artja Jemenom je upravljao pcrzijski ptemic
Bazarij 1 kao namjesnik perzijskog cara. Kazan je primio islam I Pa-
slanikj alejhis&elam, ga je postavio za namjesnika Jemena. Krasila ga
jc mud cost, pa jc pro vine ij a riapredovala pod njegovo m vladsvinom,
ali malo prije Poslanikovog, alejhisselam, oprosnog hadza, Bazan je
umro,. pa je Poslanik, alejhisselam, kao novog namjesnika u Sani po-
stavio Bazan ovog sina Sahra* Tako je u Jemema i dalje vladao mir.

A onda a u vrijemc Poslanikovog, alejhissclamj opcosnog hadza,
Esved se proglasio poslanikorru Recitirao je nekoliko svojih stihova
tvrded da .su to ajeti iz Ktir J ana kojjt su mu objavljeni i izjavio je da je
on Allahov poslanik.

1 Welti historical! ga. nazivaju Ba?.am.

149

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

HdidLbnVelid

Esved je imao magarca kojeg je dresirao tako da izvrsava odredene
radnje. Kuristio se tim magarcem da pokazesvoje modi. Naredio bi mu;

- Pokloni se pred svojim gospodarom - i magar ac bi pognuo glavu
pred EsvedoiTL

- Klekni pred svoga gospodara - i magarac bi kleknuo.

Esved je tada postao pozant kao Zul-Himar - VJasnik magarca ill
uMagaraoValah^ Neki hronolozi se drze toga da je bio poznat i kao
Zul-Huniur - Pijamca. Ovo bi moglo biti istinito jer je bio telki ovisnik
o alkohoiu. Ipak, njegovo pleme ga je slijedilo, vjerujud da jc istinski
poslanik. U ovoj zabludi bila su jos ncka manja jemenska plemena.

Esved je okupio vojsku od oko 700 |aha£a i krenuo u Nedzran.
Zauzco jc grad bez poteskoca i protjcrao muslimanskog namjesnika.
Ushicen ovom lahkom pobjedom* postavio je svog covjeka da uprav-
Ija Nedzranom i preselio su u Slli.li. Sahr, novopostavljeni i^niieisiiik
Jemena, jc cuu /.a. pad Medzrana, saznao Esvedove namjere i odluf io
ga puraziti prije nego It dode do Sane. Okupio je malu naoruianu
vojsku i odmarsirao da se suprotstavi neprijatelju. Dvijc vojske su se
sukobile sjeverno od Sane. Kratak i ostar sukob koji je slijedio ^avrsio
je u Esvedtivu korist Muslimani su dozivjeli poraz, a Sahr je ubijcn n
bid, ostavljajuel iza sebe lijepumLadu udovicu Azad. Pet dana kasnije
Esved jc uisu l: Sanu kao osvajac. Krctao se vcoma br?,o u svojoj sej-
tanskoj misiji. Proslo je tek 25 dana otkad je otcijepio svoje pleme od
islamske drzave i progiasio svoje poslanstm

Vecina Jemena je sada hi la pod njcgovom kontrolom, pa je bio
zadovoljan svojim vojnim i poliLi£kim uspjehom, Esved je prisilno
ozenio lijepu Azad, Jadna udovica nije irnaJa dtngogizbora nego po-
koriti se Magarcu,

L'osto je okupirao Ned?. ran i Sanu, Esved jc ucvrstio svoj uspjeh
prosirivsi uticaj na djeli Jemen, Mnoga pie men a su ga priznala kao
vladara i posJanika. Kako je njegov autorttet rastao, postao je neza-
dovoljaii samom titulom poslanikaj pa se progiasio Rahmanom od
Jemena. Rijec Jt Rahman M znaci Milostivi i jedno je od Allahovih dz,5,
imena. Nastavio je sa pijancenjem i orgijanjerrip a zlosretna Azad je
osjecala neizmjerno gnuianje prema njemu, pa se povjerila jednoj
prisnoj prtja:ol;:d:

- Kijedan mi covjek nije mrzak kao on.
150

Nadtalazrca oluja

Esved je mrzio sve dlanove Bazanoveobitelji, vrijedao ih i na svaki

nacin ponizavao. Takvim ponasanjem je prouzrokovau oltro neprija-
tcljstvo iskrenog musJimana i eVrste osobe po imenu Fejruz Dejlemi
koji je bio clan ove perzijskc obitelji I Azadin rodak.

Za to vrijeme pravi poslanik, Muhammcd, alejhisselam, u Medini
je vec" poduzco tmjerc da mu sc suprotstavi. Poslao je Kajs b. Hubejra
da organizuje Esvedovu likvidaciju. Kajs je stigao u Sanu neprimlje-
cen, organ izovao je tajni p ok ret protiv Esveda i ostvario kontakt sa
Perzijancem Fejruzom. Kajs i Fejruz su postali vode organizacijc ciji
je ciij bio osveiiti se i unistiEi E&veda i njegove odmetnike od vjere.
Kovali su planove u tajnosti.

Nije bilo lahko ubiti Esveda, Bio je to krupan covjek, izuzetno
snazne tjelesnc grade, poznat po surovosti ? a vec je i sumrijao u Fcj-
ruzovu odanost. Zivio je u palaci koja je bila ogradena vi so kirn zidi-
nama, a bila jc i zasticena veLikirn brojem vojnika koji su izabirani po
odanosti i vjerJ u Esveda. Stalno su patroltrali po zidinama i hodnici-
ma palate. Jt-xlini muguu neupazeni ulaz u palacu bio Je preko jednog
dijela zidina blizu Azadin ih odaja,

Fejruz je kontaktirao Azad P objasnio joj situaciju i trazio njenu
pomodj koju je ona rado obecalai vidjevsi to kao jedini izlaz iz nesre-
ce koja ju je zadesila.

Sudbono&na noc je bila 30- maja 632, (6. rebiul ewel II. god, po
Hidzri), Odmah iza ponoti, kada nije bMo strazara u biizini, Fejruz se,
pomocu uzcta, popco uza zid palace i usao u Azadinc odaje, Sakrila
ga je u sobi i oboje su cekali.

Malo prije zore, Azad se iskrala iz svoje sobe i otisla do Esvedove
koja je bila odmah do rtjene. ZnaLa je da je u blizini sErazar na duznc-
stij iako ga nije vidjela. Otvorila je vrata, pogledala uuutra i vratila se
Fejruzu. Zelja za osvetom joj je gorila u oeitna, pa prosapta:

- Sada! Lezi pi] an.

Fejruz, iza kojeg je bila Azad* je na prstinia izasao iz njenih odaja
i otisao do Esvedovih vrata, Azad je ostala kod vrata, a Fejruz je usao
sa isukanim macem. Esved je odjednom ustao iz kreveta i zgrozeno
buljio u Fejruza, Pred ovom opasnoscu Esved se naglo otrijezni, ali
prije nego sto je uspio ustati iz kreveta Fejruz je istupio riaprijed i za-
bio mu mac u glavu. Esved je pap na krevet i poceo ricati kao bik.

151

■Idlid Lbu Vdid

Njegovi krici su privukli paznju strazara, koji je je potrcao u nje-
gove odaje. Vidjevsi Azad na njegovim vratima, upitao ju je:

- Sta je bilo sa Rahmanom od Jemena?

- Suti, prima objavu - odgovori hrabra zena,

Straiar jekimnuo glavom i ne obra^ajuci paznju na u/.vike svoga
gospodara otisac^

Azad saceka da strazar zade iza ugla hodnika pa potrca u sobu,
Vidjela je Fejruza kako stoji pored kreveta, cekajuci priliku da opet
napadne Esveda koji se grcio na krevetu. Sada su ga oboje napali
Zen a je stala na celo kreveta ? uhvatila Esvcda za kosu objcma mka-
ma, a Fejruz mu je s nekoliko spretnih pokreta odsjekao glavu. Tako
se zavrsila karijera laznog poslanika, zvnnog Magarac Valah i PijanL
Njegovn vlast je trajala tri mjeseca i zavrSila je njegovom smrcu lest
dana prije smrti istinskog Poslanika, alejhissdarn.

Esvedov pokrct srusen jc njegovom smrcu. Muslimanski pokret,
kojcg jc organ izirao Kajs u Sani, krenuo Je da sc osveti Esvedovim
sljedbcnidma, od kojih su mnogi poginulL Ali, mnogi su pobjegli u
diuge dij clove drzave. Mnogi su ponovo postali muslimani, a neki su
ostali odmetnici. Fejruz je postao upravnik Sane.

Glasnik koji je otisao da prenese dobre vijesti Allahovom Poslani-
kv t alejnisselanij je stigao u Medinu ubrzoposlije njegove, alejhisselam,
smrti- VijestG uriiStenju Esvedovevlasti donio je ozaloseenim muslima-
ni ma malo utjehe.

U Medini je sada nastala emocionalna,, duhovna i politicka kriza,
Gubitak voljenog Poslanika ucinio je muslimane izgubljenima. Po-
sljednjih godina ACahov Poslanik, alejhisselanij im je bio sve - uci-
teljp voda r prijateljj sudac, Nije bilo nijednog aspekta zivota u kojem
Poslanik, alejhisselanij nije ucestvovao. Iznosili su mu sve problems
a an je rjesavaoj, odlucivao, upucivao, savjetovao, ispravljao, potvrdi-
vao, U njeggvoj prisutnosti osjecali SU sigurnost od nevolja i neima-
stine. Sada kad ga vise nije bilo, muslimani su bili sami i preplaSeni,
kako hronicari kazu "kao ovce u hladnoj, kisnoj nod."

Kriza je postajala sve dublja [ dublja. Poceli su pristizati izvjestaji
o odmetni^U f u diljem Arabije. Sva plemena u Arabijij osim onih iz
Med m e, Mekke i Taifaj poeela su se buniti protivpolitickogi vjerskog

autoritcta Medinc i prekrsila su svoju zakletvu na vjernyst. Pojavtli

152

Nadolazeca oEuja

su se lazni poslamci zahtijevajuci dio Muhammedovog, alejhisiielam,

poslanstva, Videci kakvo postovanje Pyslanik, alcj hiss-clam, dobija
zbog svog poslanstva, ove varalice su pomislile da bi i oni mogli do-
biti nelto od toga, Osim Esveda pojavih su se }os najmanje dvojica
lalnih poslanika, Bilo je i drugih - voda plemena i uglednih staraca,
koji nisu objavljivali svoje poslanstvo, aJi su se ujedinili sa laznim po-
slanicima u njihovim namjerama da ugase plamen Islama i da se vra-
te plemenskoj samostalnosti i ne/nanju. Qdmetnistvo se sirilo poput
razbuktale vatre diljcm Arabije, prijetecs da proguta Mekku i Medinu
- duhovne i poIiEicke centre mlade rslamskc drzavc.

Glavm razlog pojavijivanja odmetnistva je bio nedostaiak istinske
vjere. Vefrna plemena kojia su primila islam u devetoj I desetoj godini
po Hid&ri ucinila su to iz politician razloga. Oni su vidjdi Muham-
nieda, alejhisselam, kao mocnog politic kog vodu, a ne kao poslanika
sa novoni porukom. Istinski muslimani su bill muslimani iz Mekke
i Me dine, narocito oni posljednji koji su bili u kontaktu sa Poslani-
korn, alejhisselam, dok udaljenija i zabacena plemena nisu imala pri-
tiku uccstvovati u duhovnom sazrijcvanju, U mnogim s-lucajevima,
kadabi voda postao rnuslimanom, i ostali clanovi su ga slijedili vise iz
pkmenske lojalnosti nego zbog vjerskog ubjcdenja. Nakon smrti Po-
slanikaj alcjhissdaitLj mnogi su se osjecali slobodnima da se odreknu
svoje vjernostikoju su, kakosu mislilldali Poslanikovoj, alejhisselam,
osobi a ne Medini ill Islamu, Muhamaiedi alejhisselam, je preseHo na
ahiret i sada su mogb" odbaciti discipline koju ]e nalagala vjcra - u
ogranicenju broja zena koje covjek mozc ozeniti, prikupljanju pore-
za za dob i obit zajednice P klanjariju riamaza i postu. Vode pobuna su
vidjdi priliku da ponovo iskoristavaju slabije uprkus ograniccnjima
koja im je islam postavio,

Ebu Bckr je Izabran /.a ha-Iihi muslimana. Prije toga, Ebu Bekr nije
bio poznat po sposobnosti vodstva, a morao je voditi islamsku drza-
vu koja je bib okruiena pobumama sa svih strana, Opstanak islama
je bio upitan. Ono sto je sada drzava trebala bio jc snazan i sposoban
voda. A kako je izgledao slika Ebu B^kr? Malen T mrsay, blijed Covjek,
&a upalim ocima ispod tankih obrva, Tada je vec bio jako pogrbljen
sto je jos viSe naglasa% f alo njegovu starost i godine. Bio je blag i do-
brog srca, pa ga je bilo Lahko ganuti do suza.

153

HuLidibnVfkd

Kad su se muslamani okupili da daju zakletvu na vjerno&t, Ebu
Bekr je odrzao svoj prvi govor kao halifa - govor koji je naglasavao
njcgovu skromnost, a nijc obecavao snagu. Ebu Bekrovo iskreno i
izvanredno pridrzavanje puta islama bilo je dobiro poznato. Njegova
hrabrost i odanost Foslaniku, alejhisselam, koji mu je dao tituiui Es-
Siddifc (iskreni) d njegova moralna nacela i njegova cvrsta vjera biti su
neupitni. Kao treci covjek koji je primio islam, njegova pozidja medu
deseteritom obradovanih je bila najvisa. No, da ti jc takav £ovjck po-
desan za vodstvo u teskim vrenienima? Osim svega nabiojanog, tu jc
bi)o i razilaienje u misljenjima da li poslati vec spremljenu Usaminu
vojskii ill ne, Uskoro cemo dobiti odgovor na ova pitanj<u

Srcdinom maja 632. godine Prolan ik, alejhisselam, je naredio pri-
preme za napad na Jordan, Svi su se odatvali. Komandant ovc ck-

spedidje bio je Usarna - mladi covjek od 22 go dine, Usama jc bio
sin Zejda b. Harisa, Poslanikovog, akjhisselarrij posinka, koji je bio
prvi muslimanski komandant u Biti kod Mute. Usama je bio obican
mladic, nije poticao iz uglednog piemena, a Etaslanik, alejhisseknij

ga je postavio 7,a komandanta pored mnogo starijih i odlikovanijih
ratnika iz najboljih plemena, Rat n id su se okuptjali u logoru zapadno
od Uhtida, a snage kojc su sg tu okupile bile su poznate kao Usarnina

vojska. Ovo je bi)a posljcdnja ekspedicija koju je Poslanik, atejhisse-
lam, naredio i mogla je prcrasti u rat sa Bizantijdma. Usann] je dato
jordansko podru£je Mu'ta kao dlj vojnog p oho da.

- Idi na nijcsto gdje ti je ubijen otae - naredio mu je Poslanik,
alejhisselann., - i napadni tu teritoriju, Idi brzo, povedi vodice sa
sobom i posalji svoje izvidace i zastupnike is pre d sqbe-

- Svakako posaljite Usaminu vojsUu - rekao je Poslanik, dejhi-
sselam, nepostedno pred smrt

Usamina vojska jejos bila u logoru kada je 5. juna 632, go dine (12,
rebiul evvcla 11, godinc po Hidzri) Poslanik, alejhisselam P preselio na
Ahiret Istog dana, Ebu Bekr : sin Kuhafe, izabran. je za halifu.

Slijedeceg daria halifa Ebu Bekr je izdao naredbu da se Usatnfna
vojska priprenii za pokret, Svi, pa i najodabraniji ashabi koji su bill
sposobni za ratuvanje, poslani su da se pridmze Usaminoj vojscL Cak
i Oilier, jedati od najboljifo ash aba Allah ova Poslanika, alejhisselam, i
Ebu Bekrovih najblizih prijatelja poslan je da se pridruzi vojsci.

154

Nadotawca nluja

SlLjedecth nckoliko dana nastavljene su pripreme, iako su stalno
stizall i/vjestaji o brzom sirenju odmettiistva, Tada je nekoliko ista-
knutih muslimana dollo kod halife Ebu Bekr a.

- Zar ccs poslati Usamimi vojsku kada Arapi sire pobutiu i svuda su
neiedi? Muslimana je male, a nevjernika je mnogo. Vojsku ne treba slatil

- Cak i kada bi divlji psi tumarali oko zena Allahova Poslanika
opet bih poslao Usaminu vojsku, kako je naredio Poslanik - bio je
neumoljiv halifa Ebu Bekr.

Pre j is lo je jos nckoliko dana- kvjeStaji su postal] sve vise uznemi-
rujud, Jed nog dana je Usama, bojeci &e za Medinu i islam isto kao i
ostali, rekao Omer u:

- Idi ha! in" i pitaj ga /a dozvolu da vojska ostane u Medini. Sve plc-
menskc starjesine se sla&u sa mnym. Ako odemo, nista nece s-prijeciti
nevjemikc da uniste Medinu.

Omer je pristao na razgovor sa halifom, Kada je napustao logor,
srela ga je grupa uglcdnijih muslimana koji su imali iste sugestije, pa
su jos dodali:

- Ako se ne slaze sa nasim ostankom u Medini i budemo li morali
ici, makar ga pitaj da odrcdi nekog iskusnijeg d;a bnde komandant
umjestoUsame*

Ojugc sc slozio da i to pita. Halifa Hbu Bekr je sjedio u svojoj kuci,
razmisljajuci o ogonnnom teretukoji je prihvatio primanjem hilafeta u
ovim leskim vremenhna. Kada je Omer prenio poruku 1 dao svoje vla-
stito misljenje vezano za promjenu komandantaj Ebu Bekr je sko£io
na noge i poceo galamiti na Omera:

- O, sine Hattabov! Poslanik, alejhissclam, je postavio Usamu za
komandantaj a ti hoces da ga ja smijenim,

Omer sc brzo iz Ebu Bckrovc kuce vratio u logor gdje su ostali
cekali da £uju Ebu Eekrove odluke. Zestoko ih je iskritikovao sto su
ga nagovorili da se osramoti pred Ebu Bekrom.

Na dan 24. juna 632. godine (1. rcbiul ahira 11. godine po Hidzri)
Usamina vojska je napustila logor i krenula ka Mu'ti, Ebu Bekr je ho-
dao pokraj Usanie koji je jahao i nije dopustio da mladi komandant
sidesa svogkonja.

155

Halid ibn Vdid

- Za svaki koiak koji predc na Allahovom putu - objasnio je Usami -
muslimanski borac zasluzi 700 dobrih djela L oprosti mu se 700 grijeha,

Ebu Bekr je pitao Usamu mole li zadrzati Omcra u Medini kao
savjetnika, s cime se Usama rado slozio. Jos mu je dao upute kao ko-
mandantu vojske:

- IzvrSi sva'j zadatak, Pai.m opcmciju napadum na (Cuazu. He do-
pusti eta to ista odvrati od izvrsavanja zadatka koji ti je AlSahov Posla-
nik povjerio,

lisamina vojska Je otisla. Izvjcstaji o sve vecem sirenju pobune
i koncentraciji odmetnidcih plemena pustajali su Iz dan a u dan sve
azbiljniji. Bilo je sve viSe uznemiravanja pa i zarabljavanja muslima-
na. Odmetnici su se radovali Ebu Bekrovom preuzimanju hilafeta i
odlasku Usamine vojske. Mislili su da t;e Likstt srusiti muslimansku
drzavu sa Ebu Bekrom na njenom eclu. Pobimjenicima je laknulu stu
se Tie moraju suociti sa ljutim Omerom niti sa hrabrim Alijom. Trcba
su suodti tek sa blagim sEarcem Ebu Bekrom,

Medutinij muslimani su biti ugodno iznenadeni, a odmetnici uza-
snuti uspjehom „bbgog starca", tako uzasnuti da je jedan pJemenski
voda, bjczeci od Ebu Bekrove vof ske r gorko zapLakao:

- Tesko Arapima od Ebu Kuhafinog sinaf

156

EBU BEKROVI NAPAD!

Ebu Bekrovi napadi

Odmetnistvo se toliko rasirilo da je zahvatilo sva plemena Ara-
ble, izuzev stanovnika Mekke, Medine i plemena Sekif u Taifu. U
nekim slucajevima citavo pleme bi se odmetnulo, dok bi se poneg-
dje odmetnuo samo dio plemena, a drugi dio bi ostao u pravoj vjeri.
Oni koji su ostali pravovjerni zivotima su placali svoju vjeru. Plamen
nevjerstva su uglavnom razbuktali dvojica laznih poslanika, Tulej-
ha b. Huvejlid i Musejlime b. Habib. Pored ove dvojice i jedna iena
se proglasila poslankom. Bila je to Sedzah bint Haris. Musejlime se
dosta ranije proglasio poslanikom, dok je Tulejha to ucinio kad je
Allahov Poslanik, alejhisselam, pao na samrtnu postelju. Najveca pri-
jetnja Medini je bio Tulejha koji je bio najblizi Medini. Kontrolisao
je podrucja na zapadu i sjeveru Arabije. Njega su slijedila plemena
Gatafan, Tajj, Havazin, Benu Esed i Benu Sulejm.

Ipak, najblizi Medini su bili odmetnici na podrucju Abrak, oko
130 kilometara sjeveroistocno od Medine i Zul-Kissa, oko 45 kilome-
tara istocno od Medine (vidi kartu 8 na strani 161). Ta podrucja su
nastanjivala plemena Gatafan, Havazin i Tajj. Sedmicu ili dvije nakon
odlaska Usamine vojske, odmetnici iz Zul-Kisse su poslali izaslanstvo
koje se obratilo halifi Ebu Bekru:

- Mi zelimo ostati vjernici, ali ne zelimo placati zekat.

-Tako mi Allaha, ako zadrzite samo gram od onoga sto ste duzni
dati, ja cu se boriti protiv vas. Dajem vam jedan dan da mi odgovorite
na ovo - rece im halifa. 1

Izaslanstvo je poslano nazad sa odlukama halife koji, kako je njima
izgledalo, uopce nije bio svjestan svoje teske pozicije. Pored toga dao
im je samo jedan dan za razmisljanje. Slijedeceg jutra, prije nego je
rok za odluku istekao, izaslanstvo je napustilo Medinu, sto je znacilo
odbacivanje halifinih zahtjeva. Odmah nakon njihovog odlaska, hali-
fa Ebu Bekr je poslao svoja izaslanstva svim odmetnutim plemenima
trazeci od njih da ostanu vjerni islamu i da nastave placati zekat.

1 Taberi, 2/487; El-Belazuri, 103.

159

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Halid ibn Velid

Izaslanici odmetnika iz Zul-Kisse su, za vrijeme boravka u Medini,
uocili odsustvo ratnika. Kad su se vratili u Zul-Kissu, saopstili su ha-
lifinu poruku. Takode su iznijeli svoja zapazanja u vezi sa odsustvo m
vojske iz Medine. U meduvremenu je Tulejha bio u Samiri, Pojacao
je odmetnike iz Zul-Kisse dodatnim snagama pod komandom svog
brata Hibala, lukavog i sposobnog vojskovode. Kad su odmetnici culi
izvjestaj izaslanstva, njihovo iskusenje je postalo jos jace. Odlucili su
napasti Medinu dole je Usamina vojska daleko. Zato su pokrenuli tru-
pe prema Zul-Kissi 1 , Formirali su bazu i dio snaga pokrenuli prema
Medini. Bilo je to u julu mjesecu 632. godine.

Halifa Ebu Bekr je je informisan o pokretima odmetnika, pa je
organizovao odbranu Medine. Skoro svi vojno sposobni muslimani
su otisli sa Usamom, ali Medina nije bila oslabljena u onoj mjeri kako
se to odmetnicima cinilo, jer je ipak bilo nekoliko ratnika iz pleme-
na Benu Hasim (Poslanikovo, alejhisselam, pleme), koji su izuzeti iz
Usamine vojske zbog iznenadne smrti jednog njihovog rodaka. Od
ovih ratnika, halifa je organizovao jedinicu za odbranu Medine. Nje-
govo pouzdanje je jos poraslo kad je ugledao najbolje od najboljih.
Bili su to Alija, Zubejr b. Awam i Talha b. Ubejdullah. Sve sama elita.
Sva trojica su bili od deseterice obradovanih dzennetom. Svakog od
njih je postavio za komandante jedinica koje je formirao.

Iduca tri dana se nista nije dogadalo. Odmetnici nisu bili sigurni
da li su u stanju provesti svoje namjere, pa su jos oklijevali. Onda
je halifa pokrenuo snage iz Medine. Poduzeo je brz napad na Iogor
odmetnika i potjerao ih nazad do Zul-Kisse. Muslimani su izvijestili
halifu o ovom uspjehu, a on im je naredio da ostanu na svojim polo-
zajima i da cekaju dalja naredenja.

Iduceg dana halifa je izasao iz Medine sa dosta tovarnih kami-
la. Kamile za jahanje su otisle sa Usaminom vojskom, pa su tovarne
kamile bile jedine raspolozive jahalice. Kad je konvoj kamila stigao
do napustenog odmetnickog logora, muslimani uzjahase i uputise se
prema odmetnickoj bazi u Zul-Kissi.

Neprijatelj je cekao spreman, a Hibal, Tulejhin brat, ce pokazati
svoju Iukavost. Postavio je svoje ljude na zadnji nagib brda na maloj

1 Nije mogufe precizno odrediti ovu Lobadju,

160

Ebu Bekrovi rtapadi

>
to

G
<

/■

1 E

en
E

JE!
o

•

LLt

•

G •

•

LU
2

161

Halid ibn Velid

udaljenosti od njihove baze prema kojoj su muslimani napredovali.
Muslimani su jahali na tovarnim kamilama savladujuci brdo, nesvje-
sni blizine neprijatelja koji je bio sa druge strane brda. Kad su mu-
slimani stigli skoro do vrha brda, odmetnici su zakotrljali veliki broj
mijehova napunjenih vodom. Zatim su poceli udarati u bubnjeve i
vikati iz svcg glasa, pa su tako digli neopisivu dreku i galamu. Tovar-
ne kamile, neuvjezbane za borbu i nenavikle na buku i na neobicne
kotrljajuce predmete, pojurile su nazad. Muslimani nisu uspjeli umi-
riti kamile, pa su se vratili nazad.

Hibal je bio zadovoljan. Uspio je odbiti muslimanski napad bez
i jedne odapete strijele. Sto se tice ove vojne varke, moguce je da je
prethodno povlacenje odmetnika iz njihovog logora bilo planirano i
da je to bila samo varka kojom ce namamiti muslimane da se udalje iz
sigurnosti grada. Ovo ne mozemo sa sigurnoscu tvrditi, ali mozemo
tvrditi da je Hibal napravio pogresku u procjeni muslimanske vojske.
Mislio je da su preplaseni i da su pobjegli. Ako su se tovarne kami-
le preplasile i pobjegle, njihovi jahaci nisu bili nimalo preplaseni. Sa
ovakvim procjenama, Hibal je pokrenuo svoje trupe i vratio se u na-
pusteni logor u blizini Medine i ponovo ga zaposjeo. Borbeni moral
odmetnika je naglo porastao.

Muslimani su bili veoma razljuceni. Svaki od njih je bio odlucan
zestoko uzvratiti za ovaj trik. Halifa Ebu Bckr je znao da ce se od-
metnici vratiti u svoj logor, pa je odlucio napasti prije nego zavrse
pripreme za bitku. Po njegovoj naredbi, muslimani su skoro cijelu
noc proveli u reorganizovanju i pripremanju svoje male vojske.

U drugoj polovini noci Ebu Bekr je iz Medine pokrenuo vojsku
koja je bila organizovana sa glavninom snaga u centru, dva krila sa
strana i zacelnim obezbjedenjem. Centrom je komandovao halifa lie-
no, desnim krilom je komandovao Nu'man, lijevim Abdullah, a poza-
dinom Suvejd, sva trojica Mukarinovi sinovi. Za to vrijeme, odmetni-
ci su, sigurni u sutrasnju pobjedu, spokojno spavali u svom Iogoru.

Prvi zraci zore su se jedva ukazivali kad je muslimanska vojska
upala u logor odmetnika sa isukanim sabljama vicuci na savglas. Bilo
je nemoguce uspostaviti kontrolu nad odmetnicima, Mnogi su ubije-
ni, a jos vise ih je pobjeglo ne zaustavljajuci se sve do Zul-Kisse, gdje
su se malo pribrali. Sada je njihov borbeni moral naglo pao.

162

Ebu Belerovi napadi

Ovu rundu su dobili muslimani, ali bilo je jos mnogo posla. Bila
)e ovo krvava akcija u kojoj je neprijatelj potisnut snagom sablje, a
ne trikovima. Ebu Bekr je uspio iznenaditi neprijatelj a i tako nado-
mjestiti malobrojnost svoje vojske, Trebala mu j^ jedna brza takticka
pobjeda. Dobio ju je. Bio je ovo prvi nocni napad koji su muslimanl
poduzeli. Ova] oblik taktickog napada je vrlo tesko izvoditi, pa nije
bio omiljen medu vojskovodama. Postao je popularan tek u prvom
svjetskom ratu.

Ebu Bekr je odlucio ne dozvoJiti ncprijatelju da predahne. Zelio
je iskoristiti sok i dezorganizaciju u njihovim redovima. Pokrenuo je
vojsku i krenuo prema Zul-Kissi. Kad je stigao nadomak Zul-Kisse,
organizovao jc vojsku u borbeni poredak kao sto je to ucinio prosle
noci. Napao je odmetnike, koji su pruzili slab otpor, prekinuli borbu
i pobjegli do Abraka gdje su bili okupljeni njihovi saplemenici iz Ga-
tafana, Havazina i Tajja. Halifa je poslao jednu malu jedinicu pred-
vodenu Talhom sa zadatkom da gone neprijatelja. Uspjeli su sustici
nekolicinu njih i ubiti ih, ali muslimana je bilo suvise malo da bi u
ovoj potjeri postigli znacajniji uspjeh.

Ovaj dogadaj na Zul-Kissi se zbio 30. jula 632, Ebu Bekr je ostavio
Numana b. Mukarina sa nekolicinim muslimana u Zul-Kissi, a on se
sa ostalima vratio u Medinu. Usamina vojska se vratila u Medinu 2.
augusta, tako da Medina vise nije bila u opasnosti.

Usama je potpuno uspio u svojoj misiji. Mnoga plemena u obla-
sti Tebuka, gdje je Usama isao, pruzila su mu otpor, ali ih je Usama
pokorio. Procesljao je siroko podrucje sjeverne Arabije pocevsi od
Devmetul Dzendela, Koje god se pleme suprotstavilo, bilo je zestoko
kaznjeno, Ratnici su ubijani, vocnjaci i sela su spaljivani. 1 Bio je to
trenutak koji nije dopustao pregovore i ubjcdivanja. Odmctnistvo se
zestoko kaznjavalo. Kao rezltat ovih operacija, nekoliko plemena se
vratilo u islam. Jedino je pleme Huza neko vrijeme prkosilo, ali ih je
Amr b. As uskoro opametio.

Usama se zatim uputio na Mu'tu. Tamo je napao krscanske Arape iz
plemena Kalb i Gasan i osvetio svog oca. Ipak, ova bitka se ne svrstava
medu vece bitke muslimanske vojske, Zatim se vratio u Medinu i doveo
veliki broj zarobljenika i bogat ratni plijen. Dio je zaplijenio a dio je bio

1 lbn Sad, 709.

163

HalidibnVelid

od naplacenog zekata koji su plemena bill uskratila. Halifa je srdacno
docekao Usaminu vojsku. Stanovnici Medine su im pruzili svu udob-
nost odmora. Usamina vojska je iz Medine odsustvovala 40 dana.

Nakon sto su porazeni u Zul-KIssi, odmetnici su se krvavo osvetili
svojim saplemenicima koji su ostali u islamu. Ubistva su bila svirepa.
Neki od njih su bill zivi spaljivani, dok su drugi bacani sa visokih li-
tica. Halifu su ove okrutnosti zestoko razljutile. Zakleo se da ce biti
ubijen svaki odmetnik koji je ubio muslimana i da ce svako pleme
koje se odmetnulo osjetiti zestinu vatre i sablje.

Sada su sve oci bile uprte u muslimane Medine. Ebu Bekrova po-
bjeda je podigla borbeni moral muslimana, a Usamina vojska se vra-
tila sa bogatim plijenom. Blagajna muslimanske drzave je bila puna.
Uspostavljena je solidna baza za finansiranje opceg rata protiv nepri-
jatelja islama.

Ali, Ebu Bekr je smatrao da je jos rano za opcu ofanzivu. Naredio
je Usami da ostane sa svojom vojskom u Medini i da se jos odmore.
Podigao je svoju na brzinu skupljenu jedinicu, koja je sve vise licila
na pravu vojsku i odlucio krenuti na Abrak, Njegova namjera nije
bila samo pokoriti odmetnike od islama, nego i kazniti one koji su na
najsvirepiji nacin prolili muslimansku krv.

Kad je Ebu Bekr objavio svoju namjeru da licno predvodi vojsku u
pohodu na Abrak, neki ugledniji ashabi su mu dosli sa prijedlogom:

- Allah ti se smilovao, o halifo Allah ova Poslanika! Ne izlazi se
opasnosti. Neka neko drugi predvodi vojsku. Ako budes ubijen, od-
metnici ce osnaziti. Tvoje postojanje je izvor svih njihovih problema.
Odredi nekog drugog da komanduje vojskom, Ako on bude ubijen,
onda odredi drugog.

- Ne, tako mi Allaha. Necu to uciniti. Ne mogu druge opterecavati
mojim bremenom - bio je odlucan Ebu Bekr. 1

Halifa Ebu Bekr je pokrenuo vojsku prema Zul-Kissi, gdje ga je
cekao Nu'man. Duzni smo napomenuti da ce ovaj Nu'man kasnije
postati veliki pobjednik u muslimanskoj vojsci u Bici kod Nehavenda
u Perziji. Ebu Bekr je opet uspostavio isti poredak trupa kao sto je to
ucinio prethodni put. Bila je druga sedmica augusta.

1 Taberi, 2/476.
164

Ebu Bekrovi napadi

Kad su stigli do Abraka, odmetnici su vec bili rasporedeni u bor-
beni poredak za bitku. Bez imalo oldijevanja, Ebu Bekr ih napade.
Borbeni moral odmetnika je bio katastrofalan. Dio odmetnickih je-
dinica koji je prije nekoliko dana porazen kod Zul-Kisse stigao je u
Abrak i tamo prenio opci pesimizam na ostale jedinice. lako brojca-
no nadmocni, odmetnici su slomljeni, nakon cega su se razbjezali.
Ebu Bekr je izvojevao jos jednu pobjedu.

Odmetnici su pobjegli iz Abraka. Citava plcmena odmetnika su
otisla u pravcu Buzahe. Tu ih je docekao Tulcjha Varalica i odveo u
Samiru. Neka plcmena su ostala u Abraku, pokorila se halifi i priklju-
cila se njegovoj vojsci. Svi su se pokajali i platili zekat.

Halifa se vratio u Medinu, gdjc je ostao nekoliko dana u obavlja-
nju drzavnickih poslova, a zatim je otisao u Zul-Kissu sa Usaminom
vojskom. Od tada to vise nece biti Usamina vojska, jer je Usama oba-
vio svoj zadatak. Bit cc to islamska armija, na raspolaganju halifi.

U Zul-Kissi, Ebu Bekr je islamsku vojsku organizovao u nekoliko
korpusa sa namjerom oslobadanja teritorije koju su zauzeli odmet-
nici. Prvi put je muslimanska vojska organizovana u korpuse, svaka
sa svojim komandantom, sa neovisnim zadacima, a pod vrhovnom
komandom halite. Muslimanski komandanti su do tada bili samo
takticari. Uskoro ce uci u carstvo strategije i ovladati tim carstvom sa
lahkocom kakvu svijet do tada nije vidio.

Krajem augusta 632. godine Ebu Bekr je planirao strategiju „Ope-
racije protiv odmetnika". Vojne akcije, koje su nedavno poduzete
protiv odmetnika u Zul-Kissi i Abraku, poduzete su s ciljem otklanja-
nja opasnosti od Medine, obeshrabrivanja neprijatelja i dobijanja na
vremenu. Takode se mogu opisati i kao akcije sakupljanja osnovnih
sredstava potrebnih za akcrju sirih razmjera.

Ebu Bekr se nije zavaravao u pogledu buducih akcija. Ocekivala
ga je teska borba sa nekoliko odmetnika, kao sto je Tulejha Varalica u
Buzaki, Malik b. Nuvejra u Buti, Musejlime Lazac u Jemami. Imao je
posla sa rasprostranjenim odmetnisrvom u istocnom i juznom dijelu
Arabije, Bahreinu, Omanu, Mehri, Hadramevtu i Jemenu. Tu su bili i
odmetnici u regionu Mekke, kao i oni na sjeveru Arabije gdje se ple-
me Huza nakon Usaminog povratka u Medinu opet odmetnulo.

165

Halid ibn Velid

Muslimani su licili na malu lampu koja je svijetlila u sveopcem
mraku. Halifa Ebu Bekr nece samo odrzati ovaj mali plamen, nego ce
rastjerati mrak i slomiti sejtanske snage koje su prijetile sa svih stra-
na. U pogledu brojnosti odmetnici su visestruko nadmasivali musli-
mane, ali nisu bill ujedinjeni. Ebu Bekrova snaga je lezala u kvaliteti
njegovih ljudi. Osim sto su bili najbolji ljudi koje je svijet ikad vidio,
bili su i najbolji borci svog vremena. A imao je i jos jedno izvrsno
oruzje - Halida, sina Velidovog, Allahovu sablju.

Na ovim cinjenicama je Ebu Bekr i zasuovao svoju strategiju. Po-
dijelio je armiju u nekoliko korpusa. Najjaci korpus, koji je zamisljen
kao udarna snaga muslimana, bio je Halidov korpus. Ovaj korpus ce
biti koristen protiv najjacih odmetnickih snaga, kao i za razbijanje
onih koji su se borili krajnjim fanatizmom.

Ostali korpusi su poslani na podrucje od sporedne vaznosti, gdje
su bila manja odmetnicka plemena ili su koristeni za ciscenje tere-
na kojim bi Halid projahao. Dva korpusa su zadrzana kao rezervne
snage, uglavnom za popunjavanje Halidovog korpusa, ili za ispomoc
drugim korpusima. Prvi korpus koji je krenuo na izvrsenje zadatkaje
bio Halidov. Odasiljanje ostalih korpusa je uglavnom ovisilo o ishodu
Halidovih akcija iz kojeg su proizlazili zadaci ostalima. Ebu Bekr je
namjeravao zapoceti sa podrucjem zapadne Arabije, zatim se prihva-
titi Malika b. Nuvejre i na kraju se koncentrisati na najmnogobrojniju
vojsku odmetnika okupljenih oko Musejlime Lasca. Prvo ce elimini-
sati odmetnike koji su najblizi Medini, a zatim ce ici sve dalje i dalje.

Halifa je formirao 11 korpusa 1 , koji su bili pod njegovom vrhov-
nom komandom. Svaki korpus je dobio ratnu zastavu. Raspolozivo
ljudstvo je rasporedeno u skladu sa zadacima svakog korpusa. Neki
korpusi su angazovani odmah, a neki malo kasnije. Komandantima
korpusa su date instrukcije da na celo jedinica postave najbolje Ijude
kad napreduju ka ciljevima. Njihovi zadaci su bili slijedeci:

1. Halid: Prvo Tulejha u Buzahi, zatim Malik b. Nuvejra.

2. Ikrime b. Ebi Dzehl: Uspostaviti borbeni dodir sa Musejlimom
u Jemami, ali ne ulaziti u siri sukob.

1 Pojam korpus ovdje upotrebljavamo kako bismo oznacili vojne jedinice koje operisu
pod neovisnom, vlastitom taktikom. Ovi korpusi nisu organizacijsko-formacijski slicni
danasnjim korpusima,

166

Ebu Belcrovi napadi

3. Amr b. As: Odmetnicka plemena Huza i Vadi u podrucju Te-
buka i Devmetul Dzendela

4. Surahbil b. Hasener Slijediti Ikrimu i cekati halifina naredenja.

5. Halid b, Seid: Blokirati odmetnicka plemena na granici sa Siri-
jom.

6. Turejfe b. Hadziz: Odmetnicka plemena Havazin i Benu Su-
lejm u podrucjima istocno od Medine i Mekke.

7. Ala b. Hadhremi: Odmetnici u Bahreinu.

8. Huzejfe b. Mihsan; Odmetnici u Omanu.

9. Erfedze b. Hersem: Odmetnici u Mehri,

10. Muhadzir b. Ebi Umejje: Odmetnici u Jemenu, zatim Kinda u
Hadramevtu.

11. Suvejd b. Mukarin: Odmetnici u priobalnom podrucju Jemena.
Odmah nakon sto su korpusi ustrojeni, Halid je odmarsirao. Po-

slije njega su otisli Ikrime i Amr b. As. Ostali korpusi su ostali kod
halite i angazovani su nekoliko sedmica ili mjeseci kasnije.

Prije nego su korpusi krenuli na izvrsenje zadatka, halifa Ebu Bekr
je poslao izaslanike svim odmetnicima, kao posljednje upozorenje.
Izaslanici su dobili slijedece upute:

1. Pozvati odmetnike da se vrate islamu sa punom pokornoscu.
Onima koji pristanu, bit ce oprosteno. Ko se ne pokori, protiv
njega ce se ratovati, njihove zene i djeca ce se tretirati kao ro-
blje, a njihovi imeci kao ratni plijen.

2. Prije napada ce muslimanska vojska prouciti ezan. Koje pleme
odgovori na ezan, smatrat ce se da se zeli pokoriti halifi.

Komandanti korpusa su takode dobili uputstva od halife, kao
opca pravila ponasanja u ovom osjetljivom zadatku. Uputstva su bila
slijedeca:

1. Traziti i naci pleme koje je bilo cilj.

2. Prouciti ezan.

3. Ako pleme odgovori ezanom, tada ne napadati. Nakon ezana
traziti punu pokornost ukljucujuci i placanje zekata. Ako pri-
hvate uvjete, ne napadati ih.

167

HalidibnVclid

4. Ne zlostavljati one koji se pokore.

5. One koji ne odgovore na ezan ili koji nakon ezana ne prihvate
potpunu pokornost, savladati vojnim akcijama.

6. Svi odmetnici koji su ubijali muslimane moraju biti ubijeni. Oni
koji su spaljivali zive muslimane moraju biti zivi spaljeni. 1

Sa ovakvim zadacima i uputama je pokrenuta islamska vojska da
se bori protiv odmetnika od islama.

[Naredba o spaljivanju ljudije izdata s ciljem uzvracanja istom mje-
rom, jerje islamski stav da se zlocin maze iskorijeniti iskljucivo istovjet-
nom mjerom. Ove mjere su vazile samo za tu priliku, jer je poznato da
islam zabranjuje spaljivanje ljudi i zivotinja. Op. Prev.J

l Taberi, 2/482.
168

TULEJHAVARALICA

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Tulejha Varalica

Od laznih poslanika koji su ostali nakon smrti Esveda, prvi koji se su-
kobio sa muslimanima bio je Tulejha b. Huvejlid. Bio je poglavica pleme-
na Benu Esed i suprotstavljao se Poslaniku, alejhisselam, dugo godina.

Prvi put je pokazao neprijateljstvo prema islamu tri mjeseca na-
kon Bitke na Uhudu. Vjerujuci da su muslimani znatno oslabljeni
ovom bitkom, pokrenuo je svoje pleme sa namjerom da zauzme Me-
dinu. Saznavsi za njegove pokrete, Poslanik, alejhisselam, je poslao
jedinicu od 150 konjanika. Prije nego je Tulejha shvatio o cemu se
radi, muslimani su ga napali, a nevjernici su se razbjezali bez pruza-
nja otpora. Muslimani su zaplijenih njihova stada i odveli ih u Medi-
nu kao ratni plijen. Ovaj poraz je znatno poljuljao Tulejhin ugled u
njegovom pie menu.

Nakon toga je uzeo ucesca u Bici na Hendeku. Vrlo rado se
odazvao pozivu jevreja da se digne na oruzje protiv muslimana, Po-
digao je svoje pleme i ucestvovao u opsadi Medine. Kad je Ebu Sufjan
prekinuo opsadu, Tulejha je vratio pleme u njihova naselja. Tulejha je
opet ostao kratkih rukava.

Ni to ga nije opametilo, pa je opet ustao protiv muslimana godi-
ne 628. kad su muslimani poduzeli pohod protiv jevreja na Hajberu.
Tulejha se prikljucio jevrejima. Dok su muslimani napredovali prema
Hajberu, Tulejha je nekoliko puta napao muslimanske jedinice, alije

svaki put bio odbijen, Xakon toga je podigao vojsku i vratio se u svoje
naselje prepustivsi jevreje muslimanima.

Dvije godine kasnije, tokom godine izaslanstava, poslao je dele-
gaciju u Medinu i priznao Poslanika, alejhisselam. Cijelo pleme je
primilo islam, ali kao i mnogi drugi u Arabiji, ucinili su to samo iz
politickih razloga. Tulejha je tako prividno primio islam. Bio nevjer-
nik ili musliman, Tulejha je nastavio uzivati ugled u svom plemenu
kao plemenski starjesina i govornik. Proricao je buducnost i pomalo
se bavio poezijom.

171

Halid ibn Velid

U posljednjim danima Poslanikova, alejhisselam, zivota Tulejha
se proglasio poslanikom. Pozvao je narod da ga slijedi, pa se mnogi
odazvase. Kad je Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret, Tulejha
je pojacao napore da se ucvrsti kao poslanik, a kad se val odmetnis-
tva poceo siriti Arabijom, cijelo njegovo pleme Benu Esed skupilo se
pod njegovom zastavom i prihvatilo ga kao poglavicu i poslanika. Da
bi oznacio svoj prekid veza sa Medinom, protjerao je muslimanskog
sakupljaca zekata iz svog podrucja. Bio je to hrabri mladic Dirar b.
Ezver, o kome cemo govoriti kasnije u poglavlju o Siriji.

Posto se proglasio poslanikom, smatrao je da treba dati neki do-
prinos u vjerskim pitanjima, kao dokaz svog poslanstva. Mislio je da
bi bilo najbolje izmijeniti neka pravila u vezi sa obavljanjem namaza.
Zato je ukinuo ruku i sedzdu govoreci:

- Allah ne zeli da dovodimo tijela u ruzne polozaje. Klanjajte stojeci. 1
Od tada je njegovo pleme pocelo klanjati stojeci, bez rukua i sedzde.

Kako se odmetnistvo sirilo, tako se sirio i broj njegovih sljedbenika.
Primio je ponudu o podrsci od velikih plemena iz sjeverne Arabije kao
sto su Gatafan i Tajj. Oba ova plemena su bill stari saveznici njegovog
plemena Benu Esed. Takode je dobio podrsku plemena Havazin i Benu
Sulejm, ali je ova podrska bila mlaka. Iako su i ova dva velika plemena
bili odmetnici od islama, oni nisu stali pod Tulejhinu zastavu.

Od pojedinaca, najveci Tulejhin pomagac je bio Ujejna b, Hisn,
jednooki poglavica Benu Fazara, ogranka plemena Gatafan. Koman-
dovao je plemenom Gatafan u Bid na Hendeku, a Poslanik, alejhi-
sselam, mu je dao nadimak „Voljna budala". Sada je opravdao ovaj
nadimak slijedenjem Tulejhe. Ova budala nije iskreno vjerovala u Tu-
lejhino poslanstvo jer je poznato da je rekao:

- Radije cu slijediti poslanika iz saveznickog plemena negoli po-
slanika iz Kurejsa. Osim toga, Muhammed je umro, a Tulejha je ziv. 2

Njegova podrska Tulejhi je bila tolika da je dtavo svoje pleme do-
veo pod Tulejhin uticaj.

Tulejha je sakupio Benu Esed u Samiri. Pleme Gatafan je zivje-
lo u njihovom susjedst\ r u i uskoro ce im se pridruziti. Pleme Tajj je

1 Ibn-ul-Asir, 2/131.

2 Taberi, 2/4S7.

172

Tulejha Varalica

priznalo Tulejhu kao poglavicu svih pogiavica i kao poslanika, ali je
ostalo u svom podrucju, poslavsi jedan kontingent vojnika da se pri-
druze Tulejhi. Tako se Tulejha pripremao da slomi moc islama.

Kad je cuo za skupljanje odmetnickih plemena u Zul-Kissi i Abra-
ku, poslao je jedan kontingent vojnika da se pridruze njegovom bratu
Hibalu. Za vrijeme dok su vec opisane operacije u Zul-Kissi i Abraku
bile u toku, Tulejha je pokrenuo vojsku prema Buzahi, gdje su mu se
pridruzili ostali odmetnici koje su muslimani potjerali iz Abraka.

Tulejhine pripreme su bile opsezne i tekle su vrlo brzo. Poslao je
kurire u mnoga plemena i njihove ogranke sa naredenjem da mu se
sto prije pridruze. Mnogi su odgovorili na poziv. Ujejna je poslao 700
ratnika iz svog plemena. Najveci broj ratnika je dosao iz Gatafana i
Benu Eseda. Dosao je i jedan kontingent ratnika iz Tajj a, ali glavnina
njihovih snaga nije dosla. Kad je Halid krenuo iz Zul-Kisse, Tulejha je
bio potpuno spreman.

Prije nego je Halid krenuo, halifa Ebu Bekr je trazio nacine da
smanji Tulejhinu snagu i tako pomogne Halidu. U ovom pogledu se
nije moglo uciniti nista sa plemenima Benu Esed i Gatafan, jer su
cvrsto stajali uz Tulejhu. Ali, pleme Tajj je bilo nesto drugo. Pogla-
vica plemena Tajj je bio Adij b. Hatim (Hatemi Tajj), glasoviti ashab
Allahova Poslanika, alejhisselam. Neki historicari navode da je do-
zivio duboku starost od 120 godina. Opisuju ga kao izuzetno visoka
covjeka. Kad bi jahao konja, noge su mu dodirivale zemlju. 1 Kad je
Adij pokusao sprijeciti odmetanje plemena, njegovi saplemenici su
ga smijenili i odrekli ga se. Adij je sa nekolicinom najodanijih isto-
misljenika napustio pleme i pridruzio se halifl. Ebu Bekr je sada po-
kusao odvuci pleme Tajj od Tulejhe. Ukoliko pleme Tajj ne pristane
na to, onda ga treba napasti na njihovim sadasnjim pozicijama, prije
nego se prikljuce Tulejhi.

Ebu Bekr je poslao Adija nazad u svoje pleme da obavi ovaj posao.
Sa njim je marsirao Halid sa svojim korpusom od 4 000 vojnika. Ha-
lifa je rekao Halidu:

- Ako Adijevi pregovaracki napori ne uspiju, odmah napadni ple-
me dokje jos tu. z

1 Ibn Kutejba, 313.

2 Taberi, 2/4S3.

173

Halid ibn Velid

Nakon dogovora sa plemenom Tajj Halid je odjahao prema Buza-
hi (vidi kartu 8 na strani 177).

Napustivsi Zul Hissu, Halid je marsirao prema Buzahi. Nakon ne-
kog vremena skrenuo je lijevo i priblizavao se podrucju juzno od gor-
ja Aja, gdje se okupilo pleme Tajj. Adij je odjahao naprijed i obratio se
plemenu pokusavajuci ih nagovoriti da se pokaju i vrate u pravu vje-
ru. Govorio je o Allahu i Njegovu Poslaniku, alejhissclam, o patnjama
u Dzehennemu, o uzaludnosti otpora... Ali, uprkos njegovom vrsnom
govornistvu, nije postigao nikakav rezultat. Plemenske starjesine su
ga odbile, poslije cega ih je Adij opomcnuo:

- Onda se pripremite za okrsaj sa vojskom koja dolazi da vas uni-
sti, a vase zene i djecu odvede u roblje. Pristanite, molim vas.

Ova prijetnja je postigla cfckat. Plemenske starjesine nakon kra-
ceg razmisljanja rekose:

- Zadrzi tu vojsku dalje od nas dok mi nekako povucemo svoju
bracu koja su sada kod Tulejhe. Mi imamo savez sa njima, ako ga pre-
kinemo, Tulejha ce pobiti nasu bracu ili ce ih drzati kao taoce. Mora-
mo ih nekako izvuci prije nego otvoreno istupimo iz saveza sa njim.

Adij se vratio u Halidov logor i objasnio mu situaciju. Halid nije bio
raspolozen gubiti vrijeme na pregovore. Imao je vrlo stroge poglede u
vezi sa odmetnistvom. Nije pokazivao ni truna naldonosti prema oni-
ma koji su postali nevjernici nakon vjerovanja. Adij je bio uporan:

. - Tri dana Halide. Samo tri dana i ja cu ti dati vojsku od 500 ratni-
ka iz mog plemena da se bore uz tebe. To je mnogo bolje nego da ih
posaljes u vatru Dzehennema. 1

Nakon ovih argumenata, Halid pristade. Plemenske starjesine po-
slase Tulejhi jedinicu konjanika kao toboznje pojacanje ranije posla-
tom kontingentu. Oni pocese tajno raditi na izdvajanju njihovog kon-
tingenta vojske od Tulejhe prije nego Halid stigne do Buzahe. Radeci
oprezno, uspjeli su u tome.

Halid nije napao pleme Tajj. U meduvremenu se okrenuo ka od-
metnickim plemenima koja su nastanjivala podrucja u okolini Dza-
dile, Halifa nije nista rekao u vezi sa Dzadilom, ali Halid nije trebao
posebno odobrenje za borbu. Kad je iznio svoje namjere, Adij je opet

1 Taberi, 2/483.

174

Tulejha Varalica

izasao sa prijedlogom da se ova plemena potcine bez krvoprolica i da
se pojaca muslimanska vojska. Inace, Halida nikad nije zabrinjavalo
krvoprolice, ali kad se pruzila mogucnost da ojaca svoj korpus sa jos
ratnika, prihvatio je Adijev prijedlog. Njegova rjecitost je dala plo-
dove. Plemena su se pokajala, pa se Halidu prikljucilo 1 000 ratnika
iz podrucja Dzadile. Sa svojim snaznim korpusom pojacanim sa 500
konjanika iz Tajja i 1000 iz Dzadile, Halid je sada jahao prema Buzahi
mnogo jaci nego sto je bio kad je krenuo iz Zul-Kisse. Na putu za
Buzahu je prikupio jos veliki broj ratnika.

U toku marsa Halid je poslao dvojicu izvidaca ispred glavnine
snaga da prikupljaju obavjestajne podatke. Obojica su bili Ensarije, a
jedan od njih je bio ugledni ashab Ukase b. Mihsan. Ova dva izvidaca
su sreli dvojicu odmetnickih izvidaca, od kojih je jedan bio Hibal, Tu-
lejhin brat. Ensarije su ubili Hibala, a drugi izvidac je uspio pobjeci.

Razjaren vijescu o bratovoj smrti, Tulejha odjaha u potragu za
ubicama. Poveo je sa sobom drugog brata Selamu. Sreli su se s dvo-
jicom muslimanskih izvidaca. Poceo je dvostruki dvoboj. Sukobili su
se Tulejha i Ukas, a Selama se borio protiv drugog muslimana. Oba
muslimana su poginula. Njih ova tijela su lezala na zemlji sve dok
ih nije otkrila muslimanska vojska kad je stigla do mjesta dvoboja.
Muslimani su bili jako zalosni zbog gubitka dvojice izvrsnih boraca i
vjernih drugova.

Kad je Halid stigao u juzni dio ravnice Buzahe, postavio je logor
na maloj udaljenosti od mjesta gdje su se odmetnici vec ulogorili.
Bojno polje je bila ravnica sa kamenitim brdascima na njenim zapad-
nim i sjevernim krajevima. Ovi stijenjci su produzetak jugoistocnog
podnozja gorja Aja 1 (vidi kartu 8 na stranici 177).

Pozornica Bitke kod Buzahe je postavljena. Muslimani su se pri-
premali za sutrasnji okrsaj, a i odmetnici su to cinili. Halid, Allahova
sablja, sa oko 6 000 vojnika suocio se sa Tulejhom varalicom, Nije
poznata tacna snaga Tulejhine vojske, ali se vjeruje da je bila brojnija
od muslimanske. Bilo je to sredinom septembra mjeseca 632. godine
(kraj dzumadel ahira 11. godine po Hidzri).

1 Danas nema nikakvih ostataka od Buzahe, a ravnica gdje je bila smjestena pocinje oko 45
kilometara jugozapadno od danalnjeg mjesta Hail i prostire se u pravcu jugozapada.

175

Halid ibn Velid

Ujutro su dvije vojske sredivale borbene poretke i vrsile posljednje
pripreme za borbu. Halid je licno komandovao korpusom i zauzeo
poziciju na celu jedinica, Tulejha je za komanadanta vojske postavio
Ujejnu, koji se smjestio u centar jedinica okruzen sa 700 ratnika iz
svog plemena. Varalica je ostao u svom satoru na maloj udaljenosti Iza
svoje vojske sa maramom na glavi i ogrtacem na ramenima. Zauzeo je
pozu koja je odavala duboku koncentraciju cime je davao do znanja da
upravo od mclcka Dzibrila prima savjete oko vodenja bitke.

Vojske krenuse jedna prema drugoj. Halid zapoce napad duz cije-
log fronta, Neko vrijeme su odmetnici pruzali zestok otpor, posebno
Ujejnino pleme. Nakon upornih muslimanskih napada dio odmet-
nickih jedinica poce popuStati. Uznemiren takvim tokom dogadaja,
Ujejna pozuri do Tulejhinog satora i upita ga:

- Je li ti Dzibril dosao?

Tulejha mu rece da jos nije, pa se Ujejna vrati u bitku.

Prode jos neko vrijeme. Halidove jedinice su se uspjele ukliniti u
centar odmetnika, ali je otpor jos uvijek bio zestok. Ujejna opet po-
zuri prema Tulejhinom satoru i opet upita:

- Ima li Dzibrila?

- Ne, tako mi Allaha - odgovori Varalica.

Ujejna se opet vrati na bojno polje. Mirisuci skoru pobjedu, mu-
slimani su sve jace navaljivali i sve dublje se uklinjavali, tako da su
neprijateljske snage bile skoro razbijene. Smatrajuci situaciju krajnje
opasnom, Ujejna treci put dode do Tulejhinog satora i upita:

- Je li ti Dzibril dosao?

- Dosao je - rece Varalica.

- Sta kaze?

- Rekao je da ovaj dan nikad neces zaboraviti.

- Ne tako mi Allaha, ti sigurno nikada neces zaboraviti ovaj dan
- odbrusi mu Ujejna.

Nakon toga, Ujejna pozva svoje pleme:

- O Benu Fezare, ovaj covjek je varalica. Napustite borbu, 1

1 Tabert, 2/4S5.
176

Tulcjha Yaralica

177

Halld ibn Velid

Benu Fezare se povuce, a centar odmetnickih redova osta prazan.
Muslimani krenu.se u odlucujuci napad. Odmetnici pocese bjezati sa
bojnog polja u svim pravcima, Neki od njih otrcase do Tulejhinog
satora i upitase:

- Sta da cinimo? Sta nam naredujete?

- Radite ono sta mozete, radite ono sta cu i ja uraditi i spasite svoje
porodice - uzviknu Varalica. 1

Nakon toga Tulejha posadi svoju zenu na kamilu koju je tu imao
za svaki slucaj, a on uzjaha konja i nestadose u oblaku prasine. Bitka
kod Buzahe je gotova. Halid je pobijedio. Neprijatelj islama je pora-
zen, a njegova vojska je rasuta.

Tulejha je pobjegao na sirijsku granicu. Njegovc lazi i prevare su
zavrsene. Primilo ga je pleme Kalb, gdje se zadrzao sve dok nije cuo
da se njegovo pleme pokajalo i ponovo primilo islam. Ubrzo se i on
vratio u pleme i postao musliman. Kasnije je otisao u Mekku obaviti
hadz i tamo sreo Ebu Bekra koji nije obracao paznju na njega.

Dvije godine kasnije, posjetio je Medina i potrazio Omera. Omer
nije bio od onih koji lahko oprastaju. Kad je vidio Tulejhu, rekao je:

- Ubio si dva ugledna muslimana. Jedan od njih je bio Ukas b.
Mihsan. Tako mi Allaha, ja te nikad necu voljeti.

- Allah ih je blagoslovio preko moje ruke, dok ja nisam dobio nagra-
du kao oni. Trazim oprosta od Allaha - pokusa se nasaliti Tulejha.

- Lazes. Allah ce te za to kazniti - rece neumoljivi Omer.

- To je bio rezultat nevjerovanja koje je Allah unistio. Ne mozes
me sada kriviti za to.

- Sta je ostalo od tvoje vidovitosti?

- Nista osim onog sto izade na dva donja otvora - rece Tulejha
aludirajuci na vrsenje nuzde.

Smisao za humor nije bila Omerova jaca strana. Smatrajuci da
nema sta reci kao odgovor na to, Omer produzi svojim putem.

Tulejha se vratio u svoje pleme. Kad su muslimani osvajali Irak,
Tulejha se prijavio kao dobrovoljac i borio se kao obican vojnik i kao
jedan od komandanata. Borio se srcano i iskreno. Ucest\'ovao je u

1 Isti izvor.
178

Tulejha Varalica

Bici na Kadisijji i kod Nehavenda gdje je i poginuo. Tulejha se na taj
nacin iskupio.

Nakon sto je bitka zavrsena, Halid je poslao svoje odrede da pro-
nadu odmetnike i potcine ih. Jedan odred je uhvatio nekoliko od-
metnika u regionu Ruman oko 55 kilometara jugoistocno od Buzahe.
Odmetnici se pokorise bez borbe. Halid je predvodio najveci odred u
potjeri za Ujejnom koji je pobjegao na jugoistok sa svojim ratnicima
i nekoliko ratnika iz Benu Eseda. Ujejna je odmakao oko 100 kilo-
metara kad ga je Halid stigao. Iako se oslobodio iluzija o Tulejhinom
poslanstvu, Ujejna je i dalje prkosio i pruzio otpor. Nakon kratke i
ostre borbe, nekoliko odmetnika je ubijeno a ostali su se razbjezali.
Ujejna je zarobljen.

Ujejnin otac je bio ugledni i visoko postovani poglavica plemena
Gatafan. Po torn osnovu Ujejna je smatrao da mu pripada visoko drugo
mjesto u redovima njegovog plemena. Ovaj oholi izdanak stare loze
poglavica je sada, okovan u gvozde i do bola ponizen, sproveden u Me-
dinu. Djeca su se okupila oko njega i saznala ko je i sta je i pod kojim je
okolnostima zarobljen. Onda su ga poceli bockati pruticima i pjevati:

- O Allahov neprijatelju. Postao si nevjernik nakon vjerovanja.

- Tako mi Allaha, ja nikada nisam ni bio vjernik - pravdao se Ujejna.
Prema njegovim rijecima, on nikada nije bio musliman, pa nije

mogao biti optuzen za odmetnistvo, ali nije iskljuceno da je lagao kad
je tako govorio, Iznio je svoj slucaj halifi, koji ga je oslobodio nakon
sto je primio islam. Vratio se u svoje pleme i dugo zivio.

Za vrijeme halife Osmana, Ujejna je dosao u Medinu i trazio ha-
lifu. Sada je Ujejna vec bio starac. Halifa Osman je uvijek bio izrazito
ljubazan pa ga je pozvao da vecera s njim, posto je sunce vec bilo
zaslo. Ujejna je odbio ovaj poziv rekavsi halin da on sada posti. Halifa
Osman ga zacudeno pogleda jer je poznato da muslimani zapocnu
post u zoru, a prekinu ga nakon zalaska sunca. Vidjevsi zacudeno st
na halifinom lieu, Ujejna rece:

- Smatram da je lakse postiti nocu nego danju. 1

Halid se sada okrenuo u pravcu Nekre, gdje se nekoliko ogranaka
plemena Benu Sulejrn okupilo s namjerom da se i dalje bore protiv

1 Ibn Kutejba, 304.

179

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Halid ibn Velid

muslimana. Predvodio ih je brzopleti poglavica Amr b. Abdul Uzza
koji je poznatiji kao Ebu Sedzra. Nije naucio lekciju poslije Tulej-
hinog kraha.

Cim je stigao u Nekru, Halid je naredio silovit napad na Benu Su-
lejm. Halida su za ovo pleme vezale Iijepe uspomene jer je ono rato-
valo pod njegovom komandom u osvojenju Mekke, u Bid na Hunej-
nu i u opsadi Taifa. Izuzimajuci mekolkinu njih koji su pobjegli nakon
ulijetanja u zasjedu na Hunejnu, citavo pleme mu je bilo vjerno. Ali,
sada su bili odmetnici i nije bilo milosti za njih.

Pleme Benu Sulejm se sada borilo protiv svog bivseg komandanta,
Borili su se narocitom zestinom i ubili nekoliko muslimana, ali mno-
gi od njih su osjetili zestinu Halidove sablje. U ovoj borbi Halid je
slomio nekoliko sablji. Benu Sulejm je porazen, a Ebu Sedzra, vojnik
i pjesnik, zarobljen je i poslan u Medinu, Ebu Bekr ga je oslobodio,
nakon sto se pokajao i ponovo primio islam.

Dok je Bitka kod Buzahe bila u toku, nekoliko plemena je stajalo
sa strane i posmatralo bitku. Bilo je to pleme Benu Amir i nekoliko
ogranaka plemena Havazin i Benu Sulejm. Iako su bili pristalice Tu-
lejhe, odlueili su mudro izostati iz bitke i cekati ishod, Uskoro su vi-
djeli kako Halid pobjeduje. Nakon sto se bitka zavrsila i sve se utisalo,
dosli su do Halida i rekli mu:

- Ponovo ulazimo u ono iz cega smo izasli. Vjerujemo u Allaha i
Njegova Poslanika. Vracamo se u islam sa svojim zivotima i imecima. 1

Uskoro su mnogi Arapi poceli pristizati u Buzahu i izrazavati svoje
kajanje. Ponovo su primali islam. Ali, Halid nije zaboravio instrukcije
koje mu je dao halifa u vezi sa onima koji su ubijali muslimane. Odbio
je primiti pokajanje sve dok plemena ne izruce sve ubice muslimana.
Plemena su pristala.

Sve ubice su postrojene. Halidova pravda je bila brza. Svakog od
njih je ubio tacno na nacin na koji su oni ubijali muslimane. Nekima
su odjsecene glave, neki su zivi spaljeni, neki su kamenovani do smrti.
Neki od njih su baceni sa litica, a neki su ubijeni strijelama, dok je
nekolicinu njih bacio u bunar. 2 Oko za oko, zub za zub.

1 Taberi, 2/486.

2 Taberi, 2/490.

180

Tulejha Varalica

Posto je obavio i ovaj zadatak, Halid je poslao pismo halifi u kome
ga je precizno izvijestio o svim dogadajhna. Halifa Ebu Bekr mu je
uzvratio pismom pohvale, cestitao mu na uspjehu, odobrio njegove
postupke I uputio dovu za njegove dalje uspjehe.

Poslije bitke protiv Benu Sulejm u Nekri, Halid se vratio u Buzahu
i ondje se zadrzao oko tri sedmice, primajuci delegacije pokajnickih
plemena i kaznjavajuci ubice muslimana. Tad se okrenuo prema Ze-
feru, gdje je jedna zena skrenula njegovu paznju.

Selma, ili Um Ziml je bila Ujejnina bliska rodica. Njen otac, Malik
b. Huzejfe, bio je veliki poglavica plemena Gatafan. Njena majka, Um
Kirfa, bila je takode posebna zena, ugledna i postovana u plemenu.
U doba Allahova Poslanika, alejhisselam, ova zena se borila protiv
muslimana. Porazena je i ubijena. Selma je zarobljena i odvedena u
Medinu. Allahov Poslanik, alejhisselam, ju je poklonio svojoj supruzi
Aisi da joj bude sluskinja. Selma je bila nesretna zbog svog polozaja,
pa je oslobodena, nakon cega sa vratila u svoje pleme.

Nakon smrti roditelja, Selma je pocela zapovijedati plemenom.
Iako je to bilo neuobicajeno kod Arapa, pleme ju je prihvatilo kao
vodu i izrazilo joj postovanje i odanost. Njena majka je imala jednu
velicanstvenu kamilu koju je Selma naslijedila. Kucl god bi isla, Selma
je jahala ovu kamilu. Izgledala je kao i njena majka. Kad god bi je sa-
plemenici vidjeli na kamili, sjetili bi se Selmine majke.

Selma je zauzela jedno od vodecih mjesta medu odmetnicima
i postala nepomirljivi neprijatelj islama. Nakon bitke kod Buzahe i
drugih akcija protiv odmetnickih plemena, mnogi prezivjeli odmet-
nici su se pridruzili Selmi. Ukorila ih je zbog gubitka bitke i napusta-
nja Ujejne. Ova zena je bila izuzetan autoritet. Muskarci su primili
kritike bez ikakvih negodovanja. Vodcni cvrstom Selminom rukom,
odmetnici su se reoganizovali i ponovo formirali snaznu armiju. Sada
je Selma bila ozbiljna prijetnja islamu. Znajuci da je Halid rijesio pro-
bleme u Buzahi, Selma je ocekivala da ce se on sada okrenuti prema
njoj. Zeljno je ocekivala okrsaj sa Allahovom sabljom, a Halid je mar-
sirao prema Zeferu na suocenje sa armijom odmetnika.

Cim je stigao do odmetnika, Halid je odmah napao. Sve je ukazi-
valo na tesku bitku. Dok je Halid manevrisao krilima bez poteskoca,
nikako mu nije uspijevalo prodrijeti prema centru neprijatelja. Bio

181

Halid ibn Velid

je suvise cvrst, U centru je bila Selma u oklopljenoj nosiljci na svojoj
cuvenoj kamili i odatle rukovodila bitkom. Oko kamile su bill raspo-
redeni najbolji borci, spremni zrtvovati zivote da bi odbranili pleme-
nitu zivotinju i njenu jahacicu.

Halid je zakljucio da je glavna snaga neprijatelja u Selminoj lie-
nosti. Sve dok je ona u svojoj nosiljci, bitka ce se voditi u strasnom
krvoprolicu. Selma jc morala biti uklonjena. Halid je uzeo nekoliko
ratnika sa sobom i nakon nekog vremena njegova sablja je prokreila
put do kamile. Poslije nekoliko zamaha sabljom plemenita zivotinja
je pala, a sa njom i nosiljka. Selma je odmah ubijena. Oko nje je le-
zalo oko 100 leseva njenih najodanijih boraca, koji su je branili do
posljednjeg daha,

Nakon Selmine pogibije, svaki otpor odmetnika je prestao. Razbjeza-
li su se na sve strane. Bila je ovo najteza bitka poslije one protiv Tulejhe.

Danasnje Selmino gorje, posuto crnim ispucalim stijenama, nala-
zi se oko 70 kilometara jugoistocno od grada Haila. Vjeruje se da je
dobilo ime po ovoj izuzetnoj zeni.

Bitka kod Zefera se odigrala krajem oktobra 632. go dine (krajem
redzeba 11. godine po Hidzri). Halid je nekoliko dana odmarao sa
svojom vojskom, a zatim se zaputio prema Buti, da se bori protiv Ma-
Iika b. Nuvejre.

Prva faza rata protiv odmetnika je zavrsila Selminom smrcu. Naj-
veca plemena sjeverne Arabije su sad pokorena. Njihove vode su ubi-
jeni ili zarobljeni. U ovim krajevima vise nije bilo pobuna.

Ali, ostao je jos jedan covjek koji je zabrinjavao muslimane. Bio je
vise razbojnik nego poglavica. Ime mu je bilo Ijas b. Abd Dzelil, ali je
mnogo poznatiji kao EI Fedzaa. Bio je probisvijet i avanturista.

Za vrijeme kad je Halid bio u Buzahi, El Fedzaa je dosao halifi Ebu
Bekru i rekao mu:

- Ja sam musliman. Daj mi naoruzanje i opremu, pa cu se boriti
protiv odmetnika. 1

Ebu Bekr se obradovao i dao mu potrebnu opremu. Razbojnik je
odjahao iz Medine, formirao razbojnicku druzinu i poceo pljackati

1 Taberi, 2/492.
182

Tulejha Varalica

nezasticene putnike, a mnoge od njih je ubijao. Operisao je u regionu
oko Mekke i Medine. I muslimani i odmetnici su jednako trpjeli stete
od njegovih pljacki. Ebu Bekr je cuo za ova razbojnistva i odlucio je
pokazati primjerom sta ceka onog ko na takav nacin prevari halifu i
to u teskim trenucima. Poslao je jaku jedinicu da nadc i uhvati razboj-
nika i da ga zivog dovedu u Medinu. Nekoliko dana kasnije, El Fedzaa
je uhvacen i doveden u Medinu u okovima.

Ebu Bekr je naredio da se sabere velika gomila drva i da se stavi
ispred dzamije. Drva su dovucena i zapaljena. Dok su drva pucketala,
a plamen se dizao prema nebu, drumski razbojnik je, jos u okovima,
bacen u vatru.

Pred samu smrt, Ebu Bekr je iznio tri stvari za koje zali sto ih je
ucinio i tri stvari za koje zali sto ih nije ucinio. Jedna od tih stvari je
bio dogadaj sa El Fedzaom. Ebu Bekr je rekao:

- Bolje bi bilo da sam Fedzaa odmah ubio, nego sto sam ga spalio. 1

1 Taberi, 2/619; El-Bdazuri, 112; Mesudi, Murudz, 2/308.

183

LAZNI POSLANIK
I POSLANICA

Lazni poslanik i poslanica

Malik b. Nuvejra je bio poglavica plemena Benu Jerbu, velikog
ogranka jakog plemena Benu Temim koje je nastanjivalo sjcvcro-
istocnu Arabiju, iznad Bahreina. Posto je pleme bilo blizu Perzije,
neki dijelovi Benu Temima su bili vatropoklonici, a cijelo pleme je
bilo pagansko dok islam nije dosao u Arabiju. Centar Malikovog ple-
mena je bila Buta 1 (vidi kartu 8 na strani 177).

Malik je bio poglavica plemickog porijekla, poznat po darezljivo-
sti i gostoljubivosti. Nocu bi ostavljao lampu da gori cijelu noc, kako
bi putnici koji bi prolazili znali gdje ce naci skloniste i hranu, Usata-
jao bi u toku noci da provjeri da li lampa gori. Bio je naocit muskarac,
guste kose i snazne brade. Savremenici su za njega rekli da je lijep kao
mjesec. 2 Bio je vjest u koristenju oruzja, hrabar vitez i pjesnik. Malik
je bio olicenje savrsenog muskarca tadasnjih Arapa. Imao je sve.

Lejla je bila kci Minhala, kasnije poznata kao Umm Temim. Bila je
jedna od najljepsih djevojaka u Arabiji, cuvena po svojoj ljepoti. Bila je
posebno poznata po svojim prelijepim ocima. Ona je takode imala sve. 3

Kad je stasala za udaju, prosili su je mnogi prosci iz regije, ali ona
ih je sve redom odbijala. A onda je srela Malika s kojim ce uci u histo-
riju. Malik je ozenio Lejlu. Tako je Malik sada, uz sve dotadasnje kva-
litete, imao i najljepsu zenu tadasnje Arabije. Imao je sve osim vjere.

1 Buta je sada malo beduinsko naselje oko 20 kilometara jugozapadno od danasnjeg Rasa.
Vidi se da je bilo vece mjesto u to vrijeme,

2 El-Belazuri, 108.

3 Isfahani, 14/65.

187

Halid ibn Velid

Tokom godine izaslanstava pleme Benu Temim je primilo islam,
pa tako i Malik. Imajuci u vidu njegov izuzetan ugled i neosporne
kvalitete, Poslanik, alejhisselam, ga je postavio za prikupljaca poreza
u ogranku Benu Hanzala. Neko vrijeme, Malik je izvrsno obavljao
ovu duznost i prikupljene poreze slao u Medinu. Nakon sto je Posla-
nik, alejhisselam, preselio na ahiret, Malik je prekrsio svoju prisegu
na vjernost, otvorio torbu u kojoj je bio sakupljen novae i vratio ga
Benu Hanzali:

- O, Beni Hanzala. Vasa bogatstva su sada samo vasa. 1

Tako je Malik postao odmetnik.

Sedzah je bila Harisova kcerka. Rodena je u porodici poglavica,
pa je stekla sposobnosLi vodstva, jak karakter, otmjeno ponasanje, a
u intelektualnom pogledu je nadmasivala sve zene. Bavila se vidov-
njastvom i proricala buducnost. Bila je posebno pjesnicki nadarena,
pa je obicavala svoje misli izrazavati u stihovima. Kad bi ljudi govorili
s njom, ona bi im uzvracala stihovima.

Kasnije poznata kao Umm Sadira, Sedzah je preko oceve linije
bila saplemenik u plemenu Benu Jerbu i njihov poglavica, pa tako i
poglavica Malika b. Nuvejre. Sa majcine strane, pripadala je i pleme-
nu Teglib. Ovo pleme je pripadalo velikoj grupi plemena poznatoj
kao Rabi'a, a naseljavali su podrucja u Iraku. Sedzah je zivjela uglav-
nom u plemenu Teglib koje je bilo krscanske vjere. Njena vjera nije
bila tako snazna, kao ni kod ostalih pripadnika plemena.

Kad je odmetnistvo od islama zapocelo, Sedzah je cula da su se
Tulejha i Musejlime proglasili poslanicima, Njena masta je bila zago-
licana mogucnostima koje otvara ovo zvanje. Zasto bi samo muska-
rac bio poslanik? Zasto zena ne bi bila poslanik? Onda je objavila da
je ona zena- poslanik i objasniia to prikladnim stihovima.

Majcino pleme je priznalo njeno poslanstvo. Skupila je vojsku i
zaputila se u Arabiju u pleme svoga oca, koje je stalo pod njenu za-
stavu. Mnogi njeni sljedbenici su je slijedili privueeni mogucnoscu
pljacke i sredivanja racuna sa nekim plemenima u Arabiji sa kojima
su bili u starim krvnim zavadama.

1 El-Belazuri, 107.

188

Lazni poslanik i poslantca

Ushicena snagom okupljenih ratnika, krenula je u El-Hazn i po-
slala izaslanika Maliku b. Nuvejri. Predlagala mu je savez, prema ci-
jim odredbama cc nastupati zajedno protiv plemena sa kojim su u
zajednickoj zavadi, a zatim ce napasti muslimane u Medini. Da bi
uvjerila Malika da nema namjeru osvajati teritorij Benu Jerbua, ona
mu je rekla:

- Ja sam samo jedna od zena Benu Jerbua, a zemlja je tvoja. 1

Malik je prihvatio savez sa njom. Bilo je to u junu 632. godine.

Ujedinjene snage Malika i Sedzah su sada krenule na nesreena
plemena koja su sa njihovim plemenima bila u bilo kakvoj zavadi.
Nije bilo nikakvih vjerskih motiva u ovim pohodima. Bio je to naj-
obicniji pljackaski pohod. Svako pleme koje se supratstavilo bilo je
napadnuto pokoreno i opljackano. Malik je sada bio u savezu sa Iazlji-
vicom i varalicom, a njegovi ljudi su jahali zajedno sa njezinim, mada
on nije uzeo licnog ucesca u pljacki.

Sedzah je stigla u Nibadz 2 i pocela pljackati okolna plemena. Tu
ce biti osujecen njezin plan. Lokalna plemena, vodena opcom opa-
snoscu od ove mocne zene, ujedinila su se i zapocese bitku protiv nje.
Ovo nije bila bitka od neke posebne vaznosti, all je zavrsila lose po
Sedzah jer su je napustili neki njeni oficiri i presli na stranu ujedinje-
nih plemena. Sedzah se nagodila sa suprotstavljenim plemenima da
napusti njihova podrucja,

Plemenske starjesine su se okupili oko svoje predvodnice i upitali je:

- Kuda cemo sad?

- U Jemamu.

- Ali tamosnji narod je snazan,

- U Jemamu - ponovi Sedzah, a zatim odrecitova prigodne stthove.

Musejlime Lazac je bio najstrasniji neprijatelj islama i imao je do-
voljno moci za unistenje mlade islamske drzave. Bio je sin Habiba iz
plemena Benu Hanife, koje je bilo jedno od najvecih plemena Arabi-
je. Nastanjivalo je podrucje oko Jemame.

1 Taberi, 2/496.

2 Nibadz je danas Nabkija, a takode je neki nazivaju i NalxUija. Nala/.i sc u bli/.ini Bureida.
Nakada je bila veci grad, a danas je obicno selo,

189

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Halid ibn Velid

U godini izaslanstava, devete godine po Hidzri, Musejlime se pri-
druzio nekolicini izaslanika plemena Benu Hanife koji su se zaputili u
Medinu. Dvojica od njih ce kasnije odigrati veliku ulogu koristeci ve-
liki uticaj na Musejlimu i njegovo pleme. Jedan ce pomoci Musejlimi
da se docepa rnoci, a drugi ce spasiti pleme od potpunog unistenja.
Bili su to Nehar Er-Redzal b. Unfuva 1 i Mudza'a b. Merare.

Delegacija je stigla u Medinu. Svezali su kamile i ostavili Musej-
limu da pazi na njih, dok su ostali otisli kod Poslanika, alejhisselam,
i primili islam. U skladu sa tadasnjim obicajima, Allahov Poslanik,
alejhisselam, im dade poklone, a oni isto tako uzvratise i rekose da
su ostavili jednog svog prijatelja da pazi na njihove jahalice. Poslanik,
alejhisselam, im predade poklon za njega i rece:

- On nije najmanji medu vama da bi morao ostati iza vas i cu-
vati imovinu svojih drugova. 2

Ove Poslanikove, alejhisselam, rijeci ce Musejlime kasnije upotri-
jebiti da bi istakao svoje prednosti.

Delegacija se vratila u Jemamu. Cijelo pleme je primilo islam, sa-
gradili su dzamiju i zapoceli sa islamskim zivotom.

Tako je proslo nekoliko mjeseci. A onda je Musejlime napustio
vjeru i proglasio svoje poslanstvo. Okupio je ljude oko sebe i, poziva-
juci se na Allahova Poslanika, alejhisselam, rekao:

- Dat mi je udio u njegovoj misiji, Zar niste culi nase delegate da
ja nisam najmanji medu vama? Ovo znaci da on zna kako ja imam
udjela u njegovom poslanstvu. 3

Tada je zadivio masu svojim cudesnim trikovima. Bio je izvrstan
madionicar i cinio je stvari koje mnogi ljudi nikad prije toga nisu vi-
djeli. Mogao je ugurati jaje u staklenu bocu, mogao je pocupati perje
sa ptice i opet ga vratiti nazad tako da je ptica opet Ietjcla. Obracao
se skupu kao Allahov poslanik i govorio im neke stihove ubjedujuci
ih da je to objava od Allaha. Mnogi od tih stihova su isticaii prednost
njegovog plemena Benu Hanife nad plemenom Kurejs. Neki od njih
su bili potpuno smijesni, kao npr.:

1 Neki historicari ga nazivaju i Rahhal.

2 Ibn Hisam, 2/576-577.

3 Isti izvor.

190

Laini poslanik i poslanica

"Allah je blagoslovio moju mudrost.

Ona je jaka kao nalet vjetra

Izmedu stomaka i crijeva," 1

Ljudi su se cudili njegovoj mudrosti i okupili se oko njega. Kad
je dovoljno ojacao, nije se libio osporiti Allahovu Poslaniku njegovu
misiju. Prihvatao je Muhammeda, alejhisselam, kao poslanika, ako bi
on prihvatio njega kao poslanika.

Njegov uticaj je svakim danom rastao. Krajem desete godine po
Hidzri, uputio je pismo Allahovom Poslaniku, alejhisselam:

„Od Musejlime Allahova poslanika, Muhammedu Allahovom po-
slaniku. Neka je mir s tobom. Dobio sam udio u Objavi. Pola zemlje pri-
pada nama, a pola Kurejsijama. Ali Kurejsije su ljudi koji krse zakone."

Kao odgovor, Allahov Poslanik, alejhisselam, mu je poslao slije-
dece pismo:

„Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Musejlimi Lascu.
Neka je mir na onoga ko slijedi uputu! Cijela Zemlja pripada jedi-
no Allahu, i On cirri da je naslijede od Njegovih robova oni koje On
odabere, a lijepom zavrsetku mogu se nadati samo bogobojazni." 2

Musejlime ce od sada biti poznat kao Musejlime Lazac.

Sada u akciju stupa Nehar Er-Redzal, koga smo ranije pomenuli
kao clana delegacije plemena Benu Hanife. Kad je delegacija obavila
sve poslove u Medini, ostavili su tamo Redzala da uci o islamu. Red-
zal je brzo ucio i za nekoliko mjeseci postao ugledan musliman pa se
kao takav procuo u cijeloj Arabiji. Kad je Allahov Poslanik, alejhisse-
lam, doznao za Musejlimino odmetnistvo, trazio je nacina kako ga
sprijeciti. Jemama je bila daleko da bi se poduzela vojna akcija, pa je
Poslanik, alejhisselam, odlucio poslati nekog muslimana koji bu mu
parirao. Za ovaj zadatak niko nije bio bolji od Redzala. Bio je jedan od
starjesina u plemenu, poznavao je Kur'an, stekao znanja i uzivao po-
vjerenje Allahova Poslanika, alejhisselam, Tako je Poslanik, alejhisse-
lam, poslao Redzala da zaustavi nered koji je Musejlime napravio.

Uskoro je Redzal stigao u Jemamu i odmah okrenuo cud. Nitkov
je izjavio da je Allahov Poslanik, alejhisselam, zaista rekao ono sta je

1 Isti izvor.

2 Ibn Hisam, 2/600-601.

191

Halid ibn Velid

rekao i protumacio Poslanikove, alejhisselam, rijeci onako kako je to
Musejlimi odgovaralo. 1 Nitkov je lagao, a niko nije ni posumnjao u
rijeci uglednog ashaba. Dolazak ovog odmetnika je bila iznenadna
prednost za Musejlimu, pa se cijelo pleme Benu Hanife zaldelo na
vjernost Musejlimi i priznalo ga kao poslanika.

Musejlime i Nehar Er-Redzal su sada sklopili sejtanski savez. Red-
zal je postao Musejlimina desna ruka. Lazni poslanik nije donosio
nijednu vazniju odluku bez konsultacija s njim,

Nakon smrti Allah ova Poslanika, alejhisselam, Musejlime se jos vise
ucvrstio na svom tronu. Ljudi su dolazili pod njegovu zastavu, a on je
poceo donositi svoje propise, a narocito o pitanjima morala. Ozakonio
je pijenje alkohola i objavio neka uzasna pravila vezana za moral.

Njegovi sljedbenici su vjerovali da ima cudesne moci, a Redzal je
podsticao takvo vjerovanje. Tako je predlozio Musejlimi da svako no-
vorodeno dijete pogladi po glavi, kao sto je to cinio Allahov Poslanik,
alejhisselam, u znak blagoslova. Od tada je svako novorodence do-
noseno Musejlimi, a on bi obavio ovaj cin. Historicari navode da ova
djeca, kad bi porasla u zrelo doba, ne bi imala nijedne dlake na glavi.
Cinio je jos neke stvari koje je cinio Allahov Poslanik, alejhisselam, ali
sve sto je cinio davalo je sasvim suprotne i katastrofalne rezultate.

Dok su ga saplemenici slijedili, nisu svi vjerovali u njegovu po-
slanicku misiju, pogotovo ne oni inteligentniji, Neki su ga slijedili iz
politickih razloga, drugi zbog licne koristi, a neki zbog plemenske
odanosti. Jednog dana je Musejlime postavio novog mujezina u dza-
miji. Bio je to Dzubejr b. Umejr koji se dvoumio oko Musejliminog
poslanstva, U recenici: „Svjedocim da je Muhammed Allahov Posla-
nik", mujezin je trebao ime Muhammed zamijeniti sa imenom Mu-
sejlime. Umjesto toga mujezin je proucio: „Svjedocim da Musejlime
misli da je Allahov Poslanik", 2

Jednom je jedan covjek, koji nikad prije nije vidio Musejlimu, do-
sao da ga vidi. Kad je dosao do Musejlimine kuce, upitao je cuvare:

- Gdje je Musejlime?

- Tise - rekose mu - on je Allahov poslanik.

1 Taberi, 2/505.

2 El-Belazuri, 100.

192

Laini poslanik i poslanica

- Necu ga priznati prije nego ga vidim.

Kad su ga doveli do Lasca, posjetilac ga upita:

- Jesi li ti Musejlime?

- Jesam.

- Ko ti dolazi?

- Rahman - odgovori Lazac. (Rahman je jedno od AlJahovih imena)

- U svjetlosti ili u mraku?

- U mraku - odgovori Lazac.

- Svjedocim da si ti Lazac, a da je Muhammed pravi, ali mi je drazi
lazac iz mog plemena nego istiniti iz Kurejsa. 1

Kaopojava, Musejlime je bio neobicno ruzan. Biojenizakrastom,
ali vrlo snazan, zutog lica, malih poluotvorenih ociju i spljostenog
nosa. Ali, kako je to cesto slucaj sa ruznim i urokljivim ljudima, bio je
neodoljivo privlacan mnogim zenama. Nijedna ga nije odbila. Bio je
vrlo nadaren i bezobziran zavodnik. Koja god zena bi ostala nasamo
sa njim, obavezno bi podlegla njegovom sejtanskom sarmu.

Sedzah nije znala za ovu stranu Musejliminog karaktera. Kad stigne
u jemamu, doznat ee, Napredovala je sa svojom vojskom prcma Jema-
mi. Musejlime je bio zabrinut zbog toga, jer nije znao da li su njene na-
mjere prijateljske ili neprijateljske. Pomislio je da bi trebalo pripremiti
vojsku za bitku, ali je Ikrime sa vojskom muslimana logorovao nesto
zapadno od Jemame, pa je Musejlime odlucio sacekati da se Ikrime jos
malo priblizi. Ako bi Ikrime stigao za vrijeme bitke sa Sedzah, to bi za
njega bilo katastrofalno. Morao bi uporedo ratovati na dva fronta. Od-
lucio je prvo neutralisati Sedzah, tako sto ce manipulisati njome kao
sto je manipuiisao bilo kojom zenom, jer je u tome bio vjest.

Poslao je poruku Sedzah da ne dovodi svoje ratnike u blizinu Je-
mame, jer tu nema nikakvog posla za njih. Neka dode sama da mir-
no razgovaraju. Sedzah prihvati poziv, ostavi vojsku u logoru, uze sa
sobom 40 odanih ljudi i dode u Jemamu, Kad je stigla pred Jemamu,
gradska kapija je bila zatvorena. Musejlime joj poruci da ostavi svoje
pratiocevan grada i da sama ude u grad. Sedzah pristade, ude u grad
a pratioce ostavi da logoruju van grada.

1 Taberi, 2/508.

193

Halid ibn Velid

Musejlime je imao veliki sator postavljen u dvoristu njegove kuce.
Vrijeme je bilo svjeze, ali je Lazac ugrijao sator, tako da je bio udoban za
boravak. Zapalio je tamjan i tako pripremao ambijent za zavodenje.

Sedzah je usla u sator, a malo kasnije i Musejlime. Bili su sami.
Lazac je poceo govoriti i provoditi carolije nad zenom. Govorio jc o
Allahu, politici, problernima sa Kurejsijama koji su brojni „kao kriju-
sti na ribama".

Nakon ovog predgovora Musejlime rece:

- Pricaj mi o svojim otkrovenjima.

- Nije u redu da zena pocinje. Ti prvi reci sta je tebi otkriveno
- rece Sedzah,

Piljila je u njega sa postovanjem kao da slusa rijeci Kur'ana, dok je
on recitovao gluposti:

"Zar nisi vidio svog Gospodara?

Kako on postupa sa trudnom zenom?

On izvodi zivot

Izmedu stomaka i crijeva."

- Jos, jos - bila je ushicena Sedzah.

Tada je Lazac poceo govoriti o odnosu muskarca i zene. Radije
cemo izostaviti taj dio njegova govora.

- Ti si zaista poslanik - bila je zadivljena Sedzah.

- Uda; se za mene. Sa mojim i tvojim plemenom, mogao bih po-
jesti sve Arape.

- Pristajem - rece Sedzah. 1

Ostala je kod njega tri dana. Poslije toga poslao ju je njenoj vojsci.
Kad se vratila u Iogor, sakupila je plemenske starjesine i rekla im da
je nasla istinu, priznala poslanika i udaia se za njega. Starjesine su
bile iznenadene. Pitali su sta je dobila kao svadbeni dar, pa Sedzah
priznade da nije dobila nista, Uvrijedeni, starjesine je posiase nazad
Musejlimi sa instrukcijama da se ne vraca bez svadbenog dara.

Sedzah je ponovo jahala sa 40 konjanika prema Jemami. Musejli-
me je vidio njen dolazak, pa je zatvorio gradsku kapiju.

I Taberi, 2/499.

194

Lazni poslanik i poslanica

- Sta se dogodilo? - pitao je ne otvarajuci kapiju.

- Daj mi svadbeni dar - rece Sedzah.

- Dat cu ti svadbeni dar, kao dar citavom tvom narodu. Objavi svo-
jim sljedbenicima da ja, Musejlime b. Habib, Allahov poslanik, ukidam
dva namaza koje je Muhammed nametnuo. Ukidam sabah i jaciju. 1

Sa ovim svadbenim darom Sedzah se vratila svojoj vojsci.

Nekoliko dana kasnije, Musejlime je poslao izaslanika u logor
gdje je bila Sedzah s ciljem uspostavljanja trajnih i tijesnih veza sa
njenim narodom. Predlagao joj je politicko i ekonomsko partnerstvo,
Kao znak njegove dobre volje, obecao joj je pola od godisnjeg prinosa
zitarica Jemame. Sedzah pristade. Ubrzo Musejlime posla jos jednog
izaslanika sa vijescu kako se on predomislio i da joj moze dati samo
cetvrtinu prinosa. Sedzah pristade i na ovo, nakon cega podize voj-
sku i vrati se u Irak. Bilo je to krajem oktobra 632. godine, malo prije
nego sto ce se Ikrime sudariti sa Musejlimom.

Musejlime je zavrsio sa Sedzah. Bio je to kraj njene politicke i
poslanicke karijere. Vratila se u majcino pleme i zivjela povuceno,
Kasnije je prihvatila islam i postala vrlo pobozna musiimanka. Za
vrijeme Muavijinog halifata preselila se u Kufu, gdje je i umrla u du-
bokoj starosti.

1 Taberi, 2/499.

195

KRAJ MAL1KA B. NUVEJRE

Kraj Malika b. Nuvejrc

Halid je zavrsio sa Selminom vojskom. Izdao je naredenje za mar-
siranje prema Buti, da se sukobi sa Malikom b. Nuvejrom. Nije ni slu-
tio da ce se neki od njegovih ljudi usprotiviti njcgovoj odluci. Pripre-
me za marsiranje su izvrsene, ali kad se priblizilo vrijeme za polazak,
povelika grupa vojnika je odbila krenuti. Bili su to Ensarije. Njihovi
uglednici su dosli kod Halida i rekli mu da ne zele marsirati za Butu.
Govorili su;

- Tvoj plan se ne uldapa u instrukcije koje je dao halifa. On je re-
kao da se borimo kod Buzahe i da oslobodimo taj region od odmet-
nika pa da nakon toga cekamo njegova dalja naredenja.

Halid je bio iznenaden nastupom Ensarija. Bili su to ashabi od
visokog ugieda, pa im Halid rece:

- Mozda je halifa takvu instrukciju dao vama, ali meni je dao in-
strukciju da se borim protiv odmetnika. U svakom slucaju, ja sam
komandant ove vojske. Bolje sam informisan o situaciji nego sto ste
vi. Ako ugledam povoljnu priliku, budite sigurni da necu cakati na
instrukcije. Ako biste bili suoceni sa izazovom o kome nemate in-
strukcija, biste li ga prihvatili? Malik Nuvejra je tu i ja cu se boriti
protiv njega, Tu su Muhadziri i ostali koji su me voljni slijediti. Ostale
necu prisiljavati. 1

Nakon ovih rijeci Halid je odmarsirao bez Ensarija.

Jedva da je proslo jedan sat vremena, kad su Ensarije shvatile da
su napravili ozbiljnu gresku odbivsi marsiranje sa ostalom vojskom,

- Ako se budu borili i postigli uspjeh, sve ce proci bez nas — govo-
rili su neki od njih.

1 Taberi, 2/501. Iz ovog proizlazi da je odluka o marsiranju prema Buti bila Halidova, te da
se ne uklapa u halifin generalni plan, ali Taberi (2/480, 483) navodi da halifino naredenje
Halidu definitivno ukljucuje pohod na Malika b. Nuvejru u Buti, kao naredni zadatak
poito zavrsi sa Tulejhom. Moguce je da Halidovi ljudi nisu znali da je halifa njihovom
komandantu dao ovaj zadatak.

199

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Halid ibn Velid

- Ako ih spopadne kakva nevolja, niko od njih vise nece govoriti
sa nama - rekose drugi.

Ovakve misli su ih razdirale. Tad poslase brzog jahaca da stigne
muslimansku vojsku. Halid ih je sacekao i oni su mu se pridruzili.

Tokom prve sedmice novemfara 632. godine (sredina sabana 11.
godine po Hidzri), Halid je stigao u Butu, spreman za bitku. Ali, tamo
ne nade nikog ko bi mu se suprotstavio. Nije bilo ni jednog ratnika
na vidiku.

Kad je Sedzah napustila Arabiju i otisla za Irak, Malika b. Nuvejru
su pocele obuzimati drugacije misli u vezi sa nj ego vim ucescem u
borbi protiv islama. Do njega su doprle vijesti o tome kako je Ha-
lid unistio Tulejhinu armiju i kako je brzo i zestoko kaznio one koji
su ubijali muslimane. Bio je zabrinut. Odlaskom Sedzah, izgubio je
mocnog saveznika i ostao prepusten sam sebi. Sada je ozbiljno sa-
gledao sve posljedice njegovog saveza sa Sedzah. Bez ikakve sumnje,
kriv je za odmetnistvo. Malik je bio hrabar covjek, ali se nikako nije
mogao vojno suprotstaviti Halidu.

Osjetivsi se samim i napustenim, Malik je odlucio spasiti sta se
spasiti moze. Iskupit ce se pokajanjem i ponovnim primanjem isla-
ma. To je bilo jedino sto je mogao uciniti. Okupio je svoje pleme i
obratio im se:

- O Benu Jerbu. Mi nismo poslusali nase vladare kad su nas pozi-
vali da ostanemo cvrsti u vjeri. Takode smo sprecavali one koji su ih
htjeli slusati. Nismo postupili ispravno. Razmisljao sam o nasoj situa-
ciji i vidim da stvari idu u takvom pravcu da ce nam izmaci kontroli,
Ustegnimo se od borbe. Razidite se svojim kucama i sklopite mir sa
onima koji dolaze. 1

Nakon ovih rijeci, narod se razisao, a Malik se povukao u mir
svoje kuce nedaleko od Bute. Prije toga je uzeo torbu s novcem od
poreza i poslao je Halidu po svom izaslaniku. Covjek brzo odjaha
Halidu ususret. Halid je primio novae od poreza, ali taj Malikov cin
nije smatrao dovoljnim za njegovo iskupljenje, jer je placanje poreza
ionako obavezno.

1 Taberi, 2/501-502.
200

Kraj Malika b. Nuvejre

- Sta ste mislili dobiti stupivsi u savez sa Sedzah? - upita Halid
izaslanika,

- Nista osim osvete prema neprijateljskim plemenima.

Halid je mogao odmah otpustiti Malikovog izaslanika, ali nije to
ueinio. Nastavio jc dalje sa marsiranjem ispitujuci ga usput, Izaslanik
mu je bio osiguranje od moguce zasjede u koju je sumrvjao. Nakon
upadanja u zasjedu kod Hunejna, Halid vise nikada nije bio nehajan
na marsevima. Nastavio je dalje marsirati pod punom borbenom go-
tovoscu, bez obzira sto ga je Malikov izaslanik izvijestio da nece biti
nikakvog otpora.

Buta nije pruzala otpor i bila je gotovo napustena. Poslao je jedan
odred da pretrazi okolinu i pokori pleme Benu Temim. Komandantu
odreda je dao iste one instrukcije koje je njemu dao halifa - prouciti
ezan, pa ako odgovore ezanom, tada ne napadati, ako ne odgovore,
onda napasti.

Slijedeceg dana, jedan odred pod komandom Dirara b. Ezvera je
dosao do Malikove kuce i tamo zarobio Malika, Lejlu i nekoliko lju-
di iz plemena Benu Jerbu. Ostali odredi su izvrsili svoje zadatke bez
nailazenja na otpor. Sva plemena i njihovi ogranci su se pokajali i
ponovo primili islam.

Malik i Lejla su dovedeni prcd Halida, Malik se ponasao kao po-
bunjenik i voda odmetnika. Drzao se prkosno i gordo, kao ponosni
poglavica visokog ugleda koji je doveden na sudenje. Nije pokazivao
nimalo poniznosti.

Halid je prvi progovorio. Govorio je o Malikovim zlodjelima koje
jepocinioio stetikojujenanioislamu. Zatim mujepostavio nekoliko
pitanja. U svojini odgovorima Malik je Allahova Poslanika, alejhisse-
lam, jednom nazvao „vas voda". Halid je bio razljucen nepokajnickim,
oholim i uobrazenim drzanjem optuzenog, pa rece:

- Zar ti ne nazva Allahova Poslanika „nasim vodom"? 1

Halid je bio ubijeden u Malik ovu krivicu i da je i dalje nevjernik.
Naredio je da ga pogube. Dirar izvede Malika napolje i licno izvrsi
naredenje. Bio je to kraj Malika b, Nuvejre.

1 Taberi, 2/504.

201

Halid ibn Velid.

Lejla postade udovica, ali ne zadugo. Iste noci, Halid ju je ozenio.
Taman se pripremala za oplakivanje muza, kad odjednom ponovo
postade nevjesta. Ovoga puta nevjesta Allahove Sablje.

Kad je Halid objavio svoju namjeru da ozeni Lejlu, nekoliko mu-
slimana je to primilo sa negodovanjem. Neki su cak navodili da Malik
mozda nije bio nevjernik i da se vratio islamu, ali je Halid naredio
njegovo pogubljenje kako bi se mogao ozeniti Lejlorn. Jedan ugledni
ashab, Ebu Katade, otisao je kod Halida i protestovao zbog njegovog
cina, ali ga Halid vratio na njegovo mjesto sa nekoliko dobro biranih
rijeci. Ebu Katade je iduceg dana odjahao u Medinu i ispricao halifi
Ebu Bekru da je Halid ubio Malika koji je bio musliman da bi mogao
ozeniti njegovu lijepu zenu Lejlu. Ebu Katade je i ranije imao prituz-
bi na Halidovo ponasanje. Sjecamo se dogadaja ncposredno nakon
zauzimanja Mekke, kad je Halid naredio da se ubiju ljudi iz plemena
Benu Dzezima. Ebu Katade je tad odjahao u Mekku i zalio se AUaho-
vu Poslaniku, alejhisselam, na Halida.

Ebu Bekr nije bio zadovoljan sto je vidio Ebu Katadu, posebno
zato sto je napustio jedinicu bez komandantovog dopustenja, pa mu
rece da se vrati u svoju jedinicu, Ebu Katade odjaha nazad u Butu. 1

Ova vijest se ubrzo proSirila po Medini. Kad je hazreti Omer cuo
za to, pozurio je do Ebu Bekra i rekao:

- Stavio si za komandanta covjeka koji ubija muslimane i spaljuje
zive Ijude. 2

Ebu Bekr nije bio odusevljen Omerovim rijecima. Imao je pred
sobom nepobitne dokaze o Malikovoj pronevjeri novca od poreza i o
njegovom savezu sa Sedzah. Nije bilo sumnje u njegovo odmetnistvo.
Sto se rice spaljivanja zivih odmetnika, halifa licno je naredio da se
tako postupi sa onima koji su spaljivali zive muslimane. 3 Halid je tako
i cinio, ali nije spaljivao druge ljude.

- U Halidovoj sablji ima silnistva. Treba ga dovesti kuci u okovi-
ma. Razrijesi ga duznosti - nastavi Omer.

- O Omere, suspregni svoj jezik kad je Halid u pitanju. Necu vra-
titi u korice sablju koju je Allah isukao protiv neprijatelja.

1 Taberi, 2/501-502.

2 El-Belazuri, 107.

3 Taberi, 2/482.

202

Kraj Malika b. Nuvejre

- Alt ovaj Allah ov neprijatelj je ubio muslimana i uzeo njegovu
zenu - bio je uporan Omer. 1

Ebu Bekr se slozio da to treba raspraviti, pa je poslao po Halida.
Halid je vec saznao kakvu ozlojedenost je izazvao njegov postupak,
Slegnuvsi ramenima Halid rece:

- Kad Allah nesto hoce, to i bude. 2

Malo kritike ga nije zabrinjavalo. Tada je dosao halifin poziv da se
licno javi u Medinu. Pretpostavljao je da je ovaj halifin poziv u vezi sa
prituzbama na njega, pa je sada bio malo vise zabrinut.

Stigavsi u Medinu, Halid se zaputi u dzamiju. U to vrijeme dza-
mija nije bila samo mjesto za klanjanje namaza, sluzila je i kao mje-
sto sastajanja, ucenja, javnog okupljanja, odmaranja i kao centar gra-
danskih aktivnosti. Halid je nosio strijelu u turbanu kao ukras, pa je
izgledao pomalo kicoski u odnosu na vecinu tadasnjih muslimana
koji su se ustezali od svakog oblika razmetanja i sepurenja.

Omer je bio u dzamiji. Ljutito je prisao Halidu, slomio strijelu sa
njegovog turbana i viknuo:

- Ubio si muslimana i prigrabio njegovu zenu. Trebalo bi te kame-
novati do smrti. 3

Halid je znao da Omer ima uticaja na halifu. Bojeci se da i halifa
mozda tako misli, okrenuo se u tisini, otisao kod halife i ispricao mu
cijeli slucaj, Nakon sto je razmotrio slucaj, halifa je presudio da Halid
nije kriv, Ipak, izgrdio ga je zato sto je ozenio Lejlu i tako izazvao sve
nesporazume. Neki ljudi su smatrali da je Malik bio musliman, pa je
Ebu Bekr naredio da Halid plati krvarinu, jer je pitanje Malikovog
islama bilo nejasno.

Halid je izasao iz halifine kuce. Otisao je u dzamiju i tamo vidio
Omera kako stoji sa nekim prijateljima. Sad je Halid bio siguran u
svoju poziciju, pa se mogao oduziti Omeru za upucene primjedbe.
Pozvao je Omera rijecima:

- Dodi ovamo, ljevoruki covjece. 4

1 Taberi, 2/503-504; EI-Belazuri, 107.

2 Taberi, 2/502.

3 Taberi, 2/504.

4 Isti izvor.

203

Halid ibn Velid

Omer je pretpostavio da je halifa oslobodio Halida optuzbi. Ustao
je i bez rijeci otisao.

Slucaj oko Malika i Lejle je bio predmet mnogih neslaganja musli-
manskih historicara. Oni koji su se ogranicili na samo jedan izvor (Ebu
Katade), biljeze da se u Malikovoj kuci ucio ezan prije nego je uhapsen.
Drugi kazu da Halid nikad nije naredio smaknuce Malika. Ovo temelje
na cinjenici da je tada bilo hladno vrijeme, pa je Halid rekao: „Ugrijte
zatvorenike", a na nekim dijalektima „ugrijte" znaci isto sto i „ubijte".
Tako je Dirar shvatio kako je shvatio, pa je Malik pogubljen.

Ove verzije price, po svemu sudeci, nisu tacne. Izmislile su ih dvi-
je frakcije. Jedna da opravda Omerovo strogo drzanje prema Halidu,
a druga da skine sa Halida mogucu krivnju zbog ubijanja covjeka koji
je mozda bio musliman.

Nema nikakve sumnje u Malikovo odmetnistvo, pronevjeru nov-
ca, savez sa Sedzah i ucesce njegovih vojnika u pljacki sa Sedzah uz
njegovo odobrenje. Svi historicari, bez izuzedo, ove dogadaje navode
kao cinjenice. Pisac ovih redova takode ne sumnja da je Halid naredio
smaknuce Malika iz iskrenog ubjedenja u njegovu krivicu. Ali sumnja
je ostala u mislima nekih muslimana. Omer je bio siguran da je Halid
ovo ucinio iz strasti. Omerovo uvjerenje je dodatno podgrijao Malikov
brat, koji je dosao kod Omera i pricao mu o Malikovim vrlinama i da
je prava steta da je jedan takav covjek pao kao zrtva Halid ove iudnje.

[Kada je musliman u pitanju, ako postoji i jedan momenat koji
ide u prilog njegovoj nevinosti, treba ga uzeti u obzir i zadrzati lijepo
misljenje o njemu. Pogotovo treba ovo imati na umu kadje u pitanju
ashab Allahova Poslanika, alejhisselam, visokog ranga i to u vrijeme
velikog meteza koji je prouzrocilo odmetnistvo od islama. Halifa Ebu
Bekrse, bez sumnje, rukovodio ovim kadje rekao: "Necu vratiti u kori-
ce sablju kojuje Allah isukaoprotiv neprijatelja'.' Sto se tide Omerovog
insistiranja da se Halid smijeni sa duznosti, to potice iz najjace Ome-
rove osobine - pravednosti. Njegov nadimak je bio Faruk - Onaj koji
rastavlja istinu od neistine, Medutim, tada je Ebu Bekr bio halifa, a
njegov nadimak je bio Siddik - hkreni, paje njegovo misljenje svakako
bolje odsvih drugih misljenja. Op. prev.]

Ukratko, Malik je ubijen, a krasnooka Lejla je postala Halid ova zena.

204

BITKANAJEMAMI

Bitka na Jemami

Kad je halifa Ebu Bekr organizovao muslimansku vojsku u 11 kor-
pusa, postavio je Ikrimu, Ebu Dzehlovog sina kao jednog od koman-
danata. Naredio mu je da uspostavi borbeni dodir sa vojskom Musej-
lime Lasca na Jemami, ali tako da se ne isprovocira bitka, Ebu Bekr
je znao, bolje nego vecina njegovih oficira, kakve snage i sposobnost
ima Musejlime i nije htio rizikovati da se upusta u bitku s njim sa ne-
dovoljnom snagom. Posto je Halid bio halifin najbolji general, halifa
ga je odlucio postaviti kao okosnicu u borbi protiv Musejlime, nakon
sto zavrsi sa ostalim neprijateljima islama.

Ebu Bekrova namjera u davanju ove misije Ikrimi bila je da zadr-
zi Musejlimu u Jemami. Vidjevsi Ikrimu na horizontu, Musejlime bi
ostao u ocekivanju muslimanskog napada i tako ne bi mogao napu-
stiti svoju bazu. Dok su Musejlimine snage vezane, Halid se mogao
neometano razracunati sa odmetnickim plemenima u sjevernom di-
jelu Arabije. Za ovaj zadatak Ebu Bekr je odabrao Ikrimu, hrabrog
covjeka, Ikrime je nastojao dokazati svoju odanost islamu i tako se
iskupiti za neprijateljstvo prema Poslaniku, alejhisselam, prije nego
je primio islam.

Ikrime je napredovao sa svojim korpusom i ulogorio se negdje u
podrucju Jemame, Tacna lokacija ovog logora nije poznata. Iz svoje
baze, Ikrime je pratio aktivnosti Musejliminog plemena Benu Hanife.
Ikrimino prisustvo je postiglo svoj cilj - drzanje Musejlime u Jema-
mi. Da li je Musejlime uopce imao namjeru napustiti Jemamu, to ne
moiemo sa sigurnoscu znati.

Kad je Ikrime primio vijesti o Halidovoj pobjedi nad Tulejhom,
pocelo ga je obuzimati nestrpljcnjc. Cekanje je raspaljivalo njegov ze-
stoki temperament. Ikrime je bio neustrasiv vojskovoda, ali mu je ne-
dostajalo Halidovo hladno prosudivanje i strpljivost. Onda je Ikrime
cuo da Surahbil b. Hasene marsira prema njemu. Surahbil je isto tako
bio komandant korpusa sa zadatkom da slijedi Ikrimu i ceka dalja
naredenja. Za nekoliko dana, Surahbil ce biti tu sa njim.

207

Halid ibn Velid

Zatim su stigle vijesti kako je Halid porazio Selmu. Ikrime vise
nije mogao izdrzati. Zasto bi sva slava pripala Halidu? Zasto cekati
Surahbila? Zasto ne bi sam napao Musejlimu? Ako bi ga sam pora-
zio, to bi zasjenilo sve dotadasnje uspjehe. Halifa bi bio vrlo prijatno
iznenaden. Ikrime je pokrenuo svoj korpus. Bilo je to krajem oktobra
632. godine (kraj redzepa 11. godine po Hidzri).

Nekoliko dana kasnije Musejlime ga je potpuno samljeo. Ikrime
je napisao pokajnicko pismo halifi u kome ga je iscrpno izvijestio o
neslavnoj akciji, Surahbil je takode cuo za ove nemiie vijesti, pa je iz
opreza zastao na izvjesnoj udaljenosti od Ikriminog logora.

Halifa Ebu Bekr je bio jako razljucen Ikriminom brzopletoscu i
nepokoravanjem preciznim naredenjima. Nije ni pokusavao sakriti
svoju ljutnju dok mu je pisao:

„0 sine Ikrimine rnajke! Ne izlazi mi na oci. Tvoj povratak pod
ovitn okolnostima bi unistio borbeni moral tjudi. Produzi sa svojim
snagama za Oman ipomozi Huzejfi. KadHuzejfe zavrsi svoj zadatak,
ti nastavi prema Mahri i pomozi Erfedzu, nakon toga idi u Jemen i
pomozi Muhadziru. Ne zelim s tobom vise razgovarati dok se ne do-
kazes na novim zadacima." 1

Opamecen porazom od Musejlime i haiifmim ostrim rijecima,
Ikrime je pokrenuo svoj korpus i odmarsirao prema Omanu.

Surahbil je ostao u podrueju Jemame. Kako bi bio siguran da Su-
rahbil nece uciniti gresku kao Ikrime, Ebu Bekr mu je poslao pismo:
„Ostani gdje jesi i cekaj naredenja." 2

Nakon sto je presudio Halidu u vezi sa Malikovim slucajem, halifa
mu je naredio da krene na Jemamu i unisti Musejlimu Lasca. Halifa
je takode naredio Surahbilu da se sa svojim korpusom potcini Ha-
lidu. Ostale muslimanske snage sacinjene od Ensarija i Muhadzira
nisu bile angazovane i cekale su kod halife u Medini. Uskoro ce halifa
i njih poslati da se pridruze Halidu. Tako je sada glavnina islamske
vojske bila pod Halidovom direktnom komandom.

Halid je stigao u Butu, gdje ga je cekao njegov stari korpus. U me-
duvremenu je halifa pisao Surahbilu:

1 Taberi, 2/504, 509.

2 Taberi, 2/522.

208

Bitka na Jemami

„Kreni i prikljuci se Halidu i stavi se pod njegovu komandu. Kad
problem Jemame bude rijesen, nastavi sa svojim snagama prema
Amru b. Asu ipomozi mu u operacijama protiv Huzaa." 1

Huza je bilo pleme na granici sa Sirijom koje je Usama kaznio, ali
nije ga pokorio.

Halid je cekao u Buti da mu se prikljuce snage koje su cinili Ensa-
rije i Muhadziri. Kad su ovi stigli iz Medine, Halid je krenuo prema
Jemami. Halid se radovao cinjenici da ce svoju, sada pojacanu vojsku,
dodatno pojacati odmornim Surahbilovim korpusom. Ali, nece biti
tako. Nekoliko dana prije nego je Halid stigao, Surahbil je upao u istu
zamku kao Ikrirne. Krenuo je naprijed i sudario se sa Musejlimom,
Izrazavajuci zaljenje, Surahbil se izjadao Halidu koji ga je strogo uko-
rio zbog nepromisljenosti.

Halid je bio nadomak Jemame kad su ga njegovi izvidaci izvijestili
da se Musejlime ulogorio u ravnici Akraba, na sjevernom kraju oaze
Hanifa kroz koju prolazi put za Jemamu. Halid se nije htio pribliza-
vati neprijatelju kroz dolinu, pa je skrenuo s puta nekoliko kilometara
istocno od Akrabe, skrenuo ka jugu i i2bio na uzvisunu oko dva kilo-
metra juzno od oaze Hanifa tako da je gledao nasuprot grada Dzubej-
la. 2 Sa ove uzvisine, Halid je mogao vidjeti citavu dolinu Akraba pa i
mjesto gdje se ulogorio Musejlime. Halid se ulogorio na ovoj uzvisini.
Njegova vojska je brojala oko 13 000 ljudi.

Cim je Halid krenuo iz Bute, Musejlime je bio obavijesten o tome.
Takode je znao da je to glavnina muslimanske vojske, Podruqe oko
Jemame je bilo prepuno vocnjaka i obradenih polja. Jemama je zapra-
vo bila sire podrucje, a ne grad. Sjediste ovog podrucja je bio Hidzr.
Tacno tamo gdje je nekad bio Hidzr, danas je smjesten Rijad. 3

Musejlime se pobojao da bi muslimani mogli unistiti njegova sela
i poljoprivredna dobra. Zato se povukao oko 45 kilometara sjevero-
zapadno od Jemame u blizini Dzubejle gdje pocinje ravnica Akraba.
Sa ove pozicijc Musejlime je mogao braniti plodnu ravnicu Jemame.

1 Taberi, 2/509.

2 Dzubejla je sada malo selo, a prema navodima lokalnog stanovnistva, nekad a je bila veci
grad.

3 Selo jemama koje danas postoji oko 90 kilometara jugoistocno od danasnjeg Rijada, a u
blizini Hirdza, nije Jemama iz ove bitke.

209

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

HalidibnVelid

Lazac je bio potpuno spreman za bitku u dolini Akraba, sa voj-
skom od 40 000 ratnika vrlo visokog borbenog morala. Dvije uspjes-
ne bitke, protiv Ikrime i Surahbila donijele su mu jos veci ugled i
pojacale vjeru u njegovu nepobjedivost. Njegovi ljudi su sada bili jos
spremniji zrtvovati se za svog vodu. Musejlime )e bio potpuno uvje-
ren da ce poraziti Halida kao sto je porazio i njegove prethodnike,

Nekoliko dana prije nego je Halid stigao, Musejlime je izgubio jed-
nog od svojih sposobnih komandanata. Bio je to Mudzaa b. Merare,
kojeg sino vec spominjali kao clana delegacije plemena Benu Hanife
kad su bili u posjeti kod Allahova Poslanika, alejhissclam. Mudzaa
je sa 40 konjanika odjahao da se sukobi sa jednim susjednim pleme-
nom s kojirn su bili u zavadi. Kad su se vracali, zanocili su na lokaciji
Senijetul Jemama. Odmetnici su spokojno spavali kad ih je otkrila
prethodnica Halidove vojske i zarobila ih. Doveli su ih pred Halida,
koji ih poce ispitivati o njihovoj vjeri. Da li je poslanik Muhammed,
alejhisselam, ili Musejlime. Oni mu odgovorise polovicno:

- Neka bude da ima jedan poslanik medu vama i jedan medu nama. 1

Ovo jc bilo pregrubo za Halidove usi. Svima je odsjekao glave,
osim Mudzai, kojeg je okovao u lance i zadrzao ga kao taoca, procje-
njujuci da bi zbog svoje vaznosti mogao biti od koristi.

Dolina oaze Hanifa je predstavljala bojno polje. Sa sjeverne strane
oaze teren se uzdize za oko 30 metara, cas blago cas vrlo strmo. Sa
juzne strane oaze teren se uzdize na 60 metara, ali mnogo blaze. Oko
2 kilometra odatle Halid je postavio svoj logor. Sa sjeverne strane
oaze, na uzvisini je bio logor Musejliminih odmetnika. Iza njihovih
leda se prostirala ravnica Akraba. Na oko 4 kilometra sjeverno od
oaze, iza logora odmetnika bio je prostrani vrt Abaz, opasan zidi-
nama. Zbog dogadaja koji ce se zbiti tokom bitke, ovaj vrt ce postati
poznat kao „Vrt smrti" 2 (vidi kartu 9 na strani 211).

Slijedeceg jutra dvije vojske su zauzele borbene poretke za bitku.
Musejlime je organizovao svoje snagc u centar i dva krila. Lijevo krilo
je povjerio Redzalu, a desno Muhakimu b. Tufejlu, dok je centrom
komandovao on, Lazac licno.

1 Taberi, 2/510.

2 Danas ne postoje nikakvi tragovi ovog parka, pa jc nerruiguce odrediti njegovu tacnu lo-
kaciju. Mi smo je odredili na osnovu rekonstrukcije toka bitke.

210

Kraj Malika b, Nuvejre

KARTA9.
BITKANAJEMAMI

Sjever

Vrt

i i Odmetnici

> ' ■ • ■ " ■ * Muslimani

Muslimartski logor

211

Halid ibn Velid

Kako bi podigao borbeni moral vojske, Musejlimin sin Surahbil je bio
U prednjim redovima odmetnicke vojske. Lazljivi sin Lazljivca je vikao:

- O Benu Hanife! Borite se danas 2a svoju cast! Ako izgubite, vase
zene ce postati roblje naseg neprijatelja! Borite se za svoje zene! 1

Musejlime je cekao da Halid napadne. Zelio se boriti defanzivno
sve dok muslirnanski napad ne otupi, a tad bi on preu2eo inicijativu.

Muslimani su cijelu noc proveli u ibadetu. Trebali su se suociti sa
najjacim i najfanaticnijim neprijateljem do sada, a njihov komandant
je bio posebno opasan i lukav. Halid je organizovao svoje snage slicno
kao i neprijatelj. Na lijevom krilu je komandovao Huzejf'e, a na de~
snom Zejd, stariji Omerov brat, a Halid je komandovao centrom. U
ovoj bici Halid nije organizovao snage u plemenske grupe, kao sto je
to bio obicaj do sada, nego je izmrjesao ljudstvo,

Halid je, u skladu sa svojim obicajcm, planirao napasti prvi, baciti
neprijatelja u defanzivu i zadrzati taj tempo. Tako ce Musejlime biti
sprijecen u pokusaju manevara, jer ce biti suvise vezan nap a di ma.
Halid nije ni slutio kakvo iskusenje ocekuje muslimane. Tako gorku i
krvavu bitku muslimani nikad do tada nisu iskusili. Odmetnici su bili
brojcano nadmocni i to tri na jedan i bili su pod komandom hrabrih
vojskovoda. Ali, Halid je bio uvjeren u pobjedu. Imao je veliko pouz-
danje u vjestinu i hrabrost svojih oficira i vojnika, Kad bi pogledao
u prve redove svoje vojske, osjetio bi veliki ponos i ushicenje. Tu su
bili ponajbolji borci tog vremena, a neki od njih ce to tek postati. Tu
je bio Omerov brat Zejd, Omerov sin Abdullah, Ebu Dudzane, koji
je na Uhudu stitio Allahova Poslanika, alejhisselam, Abdurrahman,
sin halife Ebu Bekra, Muavija, koji ce postati halifa, Umm Ammara
sa svojim sinom koja se borila na Uhudu pored Allahova Poslanika,
alejhisselam. Tu je bio i Vahsij sa svojim smrtonosnim kopljem.

Muslirnanski oficiri su bili ispred svoje vojske. Glasno su ucili
kur'anske ajete. Podsjecali su muslimane na Dzennet koji je obecan
onima koji padnu na bojnom polju.

U rano i hladno jutro trece sedmice decembra 632. godine {poce-
tak sevala 11. godine po Hidzri) pocela je bitka na Jemami,

1 Taberi, 2/509.
212

Bitka na Jemami

Halid je naredio opci napad. Muslimanski redovi su se zatalasa-
li uz povike: „AUahu ekber!" Dvije vojske su se sudarile, zrak je bio
ispunjen uzvicima. Halid je obarao svakog nevjernika koji bi dosao
ispred njega, a najbolji muslimanski borci nisu nimalo za njim zao-
stajali. Izgledalo je kao da ce muslimani uskoro razbiti nevjernike.

Ali, nevjernici su bili cvrsti kao stijena. Mnogi su vec pali od mu-
slimanske ruke, ali nije bilo nikakvih znakova slabljenja njihovog
borbenog poretka. Odmetnici su se borili fanaticno. Radije su ginuli
nego prepustili i jedan centimetar bojnog polja. U jcdnom trenutku,
Halid jc ugledao poremecaj u muslimanskim redovima. Shvatio je da
je nastao metez zbog neuspjelog pokusaja probijanja neprijateljskog
fronta. Sve dok su muslimani bili u ofanzivi, a neprijatelj se branio,
mali poremecaji borbenog poretka ga nisu zabrinjavali.

Musejlime je shvatio da nece moci jos dugo odoljeti muslimanskim
napadima i da ce uskoro biti razbijen, pa je naredio kontranapad po
cijeloj duzini fronta. Nevjernici se naglo pokrenusc poput plimnog ta-
lasa. Napadose sa velikim zanosom. Svaki odmetnik je zudio za dze-
nnetom koji im je Musejlime obecao. Muslimanski redovi popustise.

Brojcana nadmoc odmetnika je dosla do izrazaja. Napadajuci u
kompaktnoj masi, nevjernici su prorijedili muslimanske redove i pri-
tiskali sve jace. Muslimani polahko pocese uzmicati, a zatim njihovio
povlacenje postade sve brze. Odmetnici jos pojacase napad i musli-
manski redovi potpuno popustise. Muslimanske jedinice se pocese
povlaciti u sve vecem neredu. Oficiri su ih pokusali reorganizovati,
ali bezuspjesno. Muslimanska vojska je potpuno potisnuta sa bojnog
polja. Bjezeci ispred odmetnika, prosli su kroz svoj logor i zaustavili
se tek iza njega.

Kad su muslimani poceli bjezati, neprijatelj ih je slijedio u stopu.
Ovo nije bio planiran manevar. Bila je to vise stihijska reakcija, slic-
na onoj kad su muslimani poceli goniti neprijatelj a u prvom dijelu
Bitke na Uhudu. Odmetnici su upali u muslimanski logor i poceli ga
pljackati. Ova pljacka, kao i ona na Uhudu, dala je vremena Halidu da
zastane, prouci situaciju i pripremi vojsku za kontranapad.

U muslimanskom logoru, izmedu ostalih, bio je i Halidov sator u
kome je bila Halidova sup ruga Lejla i zarobljeni odmetnicki koman-
dant Mudzaa, jos uvijek u okovima. Nekoliko odmetnika je dospjelo

213

Halid ibn Velid

do Halidovog satora s namjerom da ga opljackaju. Kad su ugledali
Mudzau, na trenutak su zastali. Zatim su ugledali Lejlu i krenuli da je
ubiju, ali ih Mudzaa zaustavi:

- Ja sam njen zastitnik. Eno vara muskaraca. 1

Zaokupljeni pljackom, odmetnid produzise dalje ne oslobodivsi
svog okovanog prijatelja.

Uskoro je logor muslimana bio pun odmetnika koji su plijcnili sve
sto su mogli ponijeti, a ostalo su razbijali i unistavali. Nakon toga su
izrezali satore na komade. A onda je pljacka prestala i odmetnici su
se vratili u ravnicu. Dok su se vracali, iza sebe su mogli vidjeti musli-
mansku vojsku reorganizovanu u perfektan borbeni poredak.

Kad su se nakon bijega zaustavili, muslimani su predahli i razmi-
sljali sta im se dogodilo. Nije bilo straha u njihovim redovima. Ljuti
sami na sebe, muslimani su razmisljali. Sta im se to dogodilo? Zasto se
to dogodilo? Kako je uopce moguce da im se tako nesto dogodi? Svojim
ocima su vidjeli ogromne neprijateljske gubitke, a sada su gubitnici.

A onda su shvatili sta se dogodilo. Jedno pleme je optuzivalo dru-
go pleme, plemenski ogranci su to isto cinili, oni iz grada su optuzi-
vali ljude iz pustinje. Zaculi su se povici:

- Mi znamo o ratovanju mnogo vise od vas.

- Ne, mi znamo vise.

- Vratimo se ponovo u stare poretke. Podijelimo se opet po ple-
menima. Onda cemo vidjeti ko je bolji. 2

Halid je stajao sa strane i slusao ove prepirke. Shvatio je gdje je
greska. Shvatio je zasto su muslimani popustili i iz napada jurnuli u
bijeg. Njegova ideja mijesanja plemena je bila pogresna. Osjecaj pri-
padnosti plemenu je kod Arapa bio neobicno jak. Zato je Halid ispra-
vio gresku. Ponovo je organizovao vojsku u isti borbeni poredak, sa
istim komandantima, ali su sada plemena nastupala kao cjelina. Sada
se svald covjek borio ne samo za islam, nego i za cast plemena, Bilo je
mnogo teskog rivalstva medu plemenima. Halid je to iskoristio.

1 Taberi, 2/511.

2 Taberi, 2/513.

214

Bitka na Jemami

Kad je reorganizacija zavrsena, komandanti su se vratili u redove
vojske i govorili o nuznosti kaznjavanja Musejlime za sramotu koju
im je malocas nanio. Mnogi muslimanski borci se zaklese da ce se
boriti zubima, ako to bude potrebno.

Halid je odabrao nekoliko najboljih ratnika i organizovao ih u po-
redak kao svoje licno obezbjedenje, dajuci time do znanja muslima-
nima da namjerava licno prodrijeti do srca ncprijatelja. Ovo je dodat-
no podiglo borbeni moral muslimana.

Ovako organizovani, muslimani se ponovo vratise u ravnicu.
Ovoga puta nisu dosli kao lavovi. Sada su dosli kao gladni lavovi.

U meduvremenu je i Musejlime reorganizovao svoje redove. Oce-
kivao je ponovni Halidov napad i nadao se da ce ponovo odbaciti
muslimane.

Muslimani su krenuli u napad uzvikujuci „Allahu ekber" {Allah
je najveci). Armije su se ponovo sudarile, centar sa centrom, a krila
sa krilima, Komandant desnog krila muslimana, Zejd, uhvatio se u
kostac sa Redzalom, komandantom lijevog krila odmetnika. Zejd mu
je doviknuo:

■ O Redzal! Napustio si pravu vjeru! Vrati se! To ce biti mnogo
plemenitije! 1

Nevjernik je odbio. Okrsaj je nastavljen i Zejd je poslao Redzala
u Dzehennem.

Muslimani su zestoko navaljivali, ali su odmetnici bili cvrsti. Mu-
slimani su bili vjestiji borci, pa su uskoro sasjekli na stotine nevjerni-
ka. Sada se brojcana prednost odmetnika drasticno smanjila. Dijelovi
frontova su se pomicali cas na jednu cas na drugu stranu, naprijed i
nazad. Iznad glava zaracenih strana je lebdio oblak prasine. Svud oko-
lo su Iezale slomljene sablje i koplja. Vidjele su se gomile iskasapljenih
tijela u lokvama krvi. Bio je to uzasan pokolj. Ovo mjesto ce kasnije
biti poznato kao „Krvava uvala", a tako se zove jos i danas. Uprkos
tako zestokom pokolju, jos uvijek se nije mogao naslutiti ishod bitke.

Halid je shvatio da fanatizam odmetnika lezi u prisustvu Musej-
lime Lazljivca. Ako bi Musejlime bio ubijen, njihov borbeni moral bi
krahirao. Ali, Musejlime nije bio u prvim redovima kao Halid. Zau-

1 Taberi, 2/511.

215

Halid ibn Velid

zeo je mjesto u sigurnosti dubine borbenog poretka, okruzen svojim
najvatrenijim sljedbenieima.

A onda je zestina borbe popustila da bi obje strane predahnule.
Nastalo je zatisje. Halid je istupio naprijed prema neprijatelju i upu-
tio izazov:

- Ja sam sin Velidov! Ima li neko da mi se suprotstavi?
Najbolji borci medu odmetnicima su istupili naprijed i jedan po

jedan se uputili prema Halidu. Na svakog od njih, Halid je potrosio
samo jednu minutu. Nakon svakog dvoboja, Halid bi odrecitovao:

"Ja sam sin mnogih poglavica

Moja sablja je ostra i strasna

Silnija je od uzavrelog lonca rata

Kad prokljuca svom zestinom," 1

Polahko i smireno, Halid se priblizavao Musejlimi, ubijajuci jed-
nog po jednog izazivaca. Odjednom, nije bilo vise nijednog odmet-
nika koji bi se usudio izaci pred Halida. Dvoboj po dvoboj, korak po
korak i Halid se priblizi Musejlimi tako blizu da je mogao s njim raz-
govarati bez dovikivanja. To je bio Halidov cilj. Lazljivac je bio okru-
zen gardom, pa Halid nikako nije mogao do njega.

Halid predlozi da razgovaraju i Musejlime pristade, pa istupi malo
naprijed. Sada su bili jos blize jedan drugom. Halid ga upita:

- Ako bismo vam postavili neke uslove, na kal<ve uslove biste vi
pristali? 2

Musejlime nakrivi glavu, kao da slusa neku nevidljivu osobu koja
stoji iza njega i razgovara s njim. Bio je to njegov uobicajeni stav kad
je „primao objavu". Halid se tad sjeti kako je Allah ov Poslanik, alej-
hisselam, govorio da Musejlime nikad nije sam, da je sejtan uvijek s
njim, da Musejlime uvijek slijedi sejtanova uputstva i da mu uvijek pri
razgovoru sa sejtanom izbije pjena na usta. Musejlime je upravo tako
izgledao. Sejtan je zabranio Musejlimi da pristane na ikakve uslove,
pa Musejlime pogleda u Halida i zavrti glavom u znak odbijanja.

1 Taberi, 2/S13.

2 Taberi, 2/514,

216

Bitka na Jemami

Halid je vec ranije odlucio ubiti Musejlimu. Malopredasnji dvo-
boji i razgovor sa Musejlimom su bili samo nacin da mu se dovoijno
priblizi. Morao je reagovati brzo, prije nego se Musejlime vrati u si-
gurnost svoje garde. Halid je postavio jos nekoliko pitanja, Svaki put
bi Musejlime okrenuo glavu i slusao glas iza sebe. To je bio pravi mo-
ment. Halid brzo jurnu prema Musejlimi, ali je Musejlime bio brzi.
Kao munja se vratio medu svoje gardiste.

Musejlime je ponovo bio na sigurnom. Ali, u trenutku Musejli-
minog bijega nesto cudno se dogodilo u srcima dviju armija. Jedni
su klonuli duhom, dok su drugi naglo zivnuli. Musejlimin bijeg pred
Halid om je osramotio Lazljivca pred njegovim ljudima. Halidu to nije
promaklo. Ugledao je povoljan psiholoski momenat i naredio trenut-
ni i sveopci nap ad.

Muslimani zestoko napadose. Konacno su ugledali pobjedu na vi-
diku. Odmetnici pocese uzmicati dok su muslimani vitlali sabljama i
bodezima. Povlacenje odmetnika postade sve brie. Konacno, njihov
front je pukao i slomio se na nekoliko mjesta.

Musejlime nije mogao nista uciniti. Njegov najbolji general Red-
zal je ubijen. Komandant njegovog desnog krila, Muhakim je vikao:

- Benu Hanife! Vrt! Vrt! Udite u vrt, ja cu vam stititi odstupnicu.

Ali, rasulo odmetnika je odmaklo tako daleko da se vise nije mo-
glo zaustaviti. Pobjegli su u svim pravcima. Samo cetvtrina Musejli-
mine armije je ostala u borbenom poretku. Ovaj dio odmetnika se
poce organizovano povlaciti ka vrtu. Muhakim ih je stitio sve dok ga
nije pogodila sir ij era Abdurrahmana, sina halife Ebu Bekra,

Sada su muslimani kroz ravnicu Akrabe proganjali odmetnike. Su-
stizali su ih i ubijali. Konacno, dobar dio odmetnika se uspio sldoniti
u zidinama opasani vrt. Bilo ih je nesto vise od 7 000, a medu njima i
Musejlime. Kada su i posljednji odmetnici usli u vrt, zatvorili su kapi-
ju i zakljucali se. Sada su bili sigurni. Ali, oni su samo tako mislili.

Najveci dio muslimanske vojske se uskoro okupio oko vrta smrti.
Sada je bilo vec poslijepodne i muslimani su, prije nego se smrkne,
zeljeli zavrsiti posao koji su zapoceli jos u rano jutro. Zidovi oko vrta
su se pruzali kao neprobojna brana. Kapija je bila pretvrda, a nije bilo
opreme ni vremena za opsjedanje.

217

Halid ibn Velid

Dok je Halid u mislima groznicavo tragao za nekom dobrom ide-
jom, jedan iskusni ratnik, Beraa b. Malik, je rekao svojim drugovima:

- Prebacite me preko zidova u vrt. 1

Muslimani odbise. Beraa je bio ugledan i izuzetno postovan ashab,
pa su ostali ashabi odbili njegovu ideju zato sto bi sigurno poginuo u
toj akciji. Ali Beraa je bio uporan. Konacno, ashabi popustise i popese
ga na svoja ramena. Beraa se uhvatio za vrh zida i preskocio u vrt.
Na putu do vrata su stajala dva ili tri odmctnika koje Beraa sasijece
i otvori vraia. Muslimani pojurise unutra, kao sto voda prodre kroz
puknutu branu, Posljednji i najkrvaviji okrsaj na Jemami je zapoceo.

U pocetku su odmetnici uspijevali usporavati prodor muslimana kroz
tijesni prolaz. Ali, muslimani su uspjeli eliminisati one koji su im spreca-
vali prolaz, pa je broj muslimana unutar vrta poceo ubrzano rasti.

Bitka je postajala sve zesca. Posto nije bilo mjesta za manevar,
okrsaj je bio sasvim direktan. Postepeno, redovi odmetnika su po-
stajali sve rjedi. Ali, Musejlime je bio jos ziv i nije pokazivao nikakve
znake odstupanja. Isukao je sablju i borio se snagom i vjestinom koja
je iznenadila muslimane. Lukavi Lazac je bio izvrstan borac. Na usta
mu je izbijala pjena, pa se ruzni Lazac pretvorio u strasnu nakazu.

Zadnja faza bitke je bila na vrhuncu. Muslimani su napadali sve
jace i jace. Nastao je takav pokolj, da se tlo pod nogama pretvorilo u
crveni mulj. Mnogi odmetnici su prilazili Musejlimi i pitali:

- Gdje je pobjeda koju si obecao?

- Borite se, o Benu Hanife! Borite se do kraja! - vikao je Lazac. 2
Musejlime je znao da Halid nece imati nimalo milosti prema nje-

mu, znao je da je vec osuden. Ova; sejtanski genij je odlucio povuci
sa sobom citavo svoje pleme. Od njegove sablje je palo nekoliko mu-
slimana, a njegova garda nije odmicala od njega.

Tada ga je spazio Vahsij. Bio je jedan od ratnih zlodnaca koje je
Allahov Poslanik, alejhisselam, naznado pri zauzimanju Mekke. Stra-
hujuci za zivot, pobjegao je u Taif i tamo zivio neko vrijeme. Kad je
pleme Sekif primilo islam i on je to ucinio. Dosao je kod Poslanika,
alejhisselam, i izrazio zelju da postane musliman. Poslanik ga dugo nije
vidio, pa nije bio siguran ko je on.

1 Taberi,2/S14.

2 Isti izvor.

218

Bitka na Jemami

- Jesi li ti Vahsij? - upita Poslanik, alejhisselam.

- Jesam, o Allahov Poslanice.

- Ispricaj mi kako si ubio Hamzu. 1

Vahsij isprica citavu pricu, od pocctka do kraja. Pricao je o torn
dogadaju kao kad stari ponosni ratnik prica svoje dozivljaje okuplje-
nim slusaocima, jer ubiti takvog ratnika kao sto je bio Hamza je ne-
sumnjivo veliko borbeno dostignuce. Vahsij je zavrsio svoju pricu,
ali aferima nije bilo. Na Poslanikovom, alejhisselam, lieu se vidjela
duboka tuga. Kratko je rekao:

- Nemoj da te moje oci ikada vise vide. 2

Slijedcce dvije godine, Vahsij je zivio u raznim naseljima oko Ta-
ifa, povueeno u teskoj bijedL kloneci se susreta sa bilo kirn. Grizla ga
je savjest, osjecao je tesku krivnju. Onda su dosli odmctnici. Vahsij je
ostao cvrst u vjeri i odlucio se boriti protiv njih. Sada je sluzio pod
zastavom Allahove Sablje.

Kad jc Vahsij ugledao Musejlimu, pritegao je svoje koplje. U torn
trenutku se Musejlime zestoko borio. Odbijajuci napade muslimana
koji su nastojali doprijeti do njega, on se borio cas na celu svoje garde,
cas bi se izmijesao sa njima. Povremeno bi bio zaklonjen gardistima,
ali ga Vahsij nije ispustao iz vida. Vahsij je odabrao metu.

Polahko se kretao prema Musejlimi dok mu nije dosao na domet ko-
plja. Zestoka Musejlimina garda je bila svud oko njega. Ali, Vahsij ih vise
nije vidio. U njegovom vidnom polju je postojala samo njef ^va meta.

U torn trenutku Umm Ammara je pokusavala doprijeti do Mu-
sejlime. Na putu joj se isprijecio jedan odmetnik. Umm Ammara ga
napade i odmetnik joj odsijece ruku. U blizini je bio njen sin koji sa-
sijece nevjernika i pobrinu se za svoju majku.

Vahsij se kretao sve brze. U mislima mu je bio Hamza. Od kada
ga je ubio, njegov zivot je postao sama patnja. U misli mu je dosao
Hamzin lik. Fini, snazni, visoki gospodin. Onda je pogledao u Musej-
limu. Kakva suprotnost. Ruzan, zut, spljostena nosa. Lice mu je bilo
iskrivljeno od bijesa i mrznje, na usta mu je curila bezbojna pjena.
Svo zlo iz te ljudske nakaze se ukazalo na njegovom lieu,

1 Ibn Hisam, 2/72.

2 Isti izvor.

219

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Halid ibn Velid

Iskusnim okom, Vahsij je odmjeravao udaljenost. Bila je savrsena.
Kad je Vahsij nanisanio i zamahnuo kopljem, ugledao je kako Ebu
Dudzane stize do Musejlimc vitlajud sabljom. Vahsij je bacio koplje.

Koplje je pogodilo Musejlimu u stomak. Lazljivac pade, lice mu se
iskrivi od bola, rukama zgrabi drsku koplja. U torn trenutku Ebu Dud-
zane je bio nad njim. Preciznim zamahom sablje, odvojio je sejtansku
glavu od njenog tijela. Ebu Dudzane se uspravio da objavi radosnu
vijcst. U torn trenutku sijevnu odmetnicka sablja i Ebu Dudzane leze
pokosen. Jedan odmetnik, gledajuci u Lazljivca, uzviknu:

- Crni rob ga je ubio.

Odmah se prosiri glas kroz rnuslimanske i odmctnicke redove:

- Musejlime je mrtav. 1

Vahsij je kasnije ratovao u Halidovoj vojsci sve do osvajanja Siri-
je. Kad je Sirija uspostavljena kao muslimanska provincija, Vahsij se
skrasio u Homsu i tu dozivio duboku starost. U Homsu, godinama
kasnije, Vahsij je postao poznata licnost. Mnogi znatizeljnici su odla-
zili do njegove kuce i ispitivali ga o pojedinostima vezanim za ubija-
nje Hamze i Musejlime. Vahsij bi do u detalje ispricao ove dogadaje.
Kad bi zavrsio svoju pricu, podigao bi svoje koplje i rekao:

- Ovim kopljem, u doba dzahilijjeta sam ubio najboljeg covjeka, a
kad sam postao vjernik, ubio sam najgoreg. 2

Glas o Musejliminoj smrti se brzo rasirila medu odmetnicima.
Neki od njih su zapali u samoubilacki ocaj i jos zesce se borili, ali su
time samo produzili agoniju. Nisu mogli spasiti zivote. Mnogi odmet-
nici su prekinuli borbu i u ocaju cekali da im muslimanska sablja skrati
muke. Sa zadnjim nadljudskim naporom, muslimani su uletjeli u zbu-
njenu i bespomocnu masu nevjernika i svojim sabljama spustili Alla-
hovu srdzbu na nevjernike. To vise nije bila bitka. Bio je to pokolj.

U vrijeme zalaska sunca, mir se vratio u Vrt smrti. Muslimani su
bili toliko umorni da nisu mogli podici sablje, a i nije vise bilo nikoga
za ubijanje. Kad je pala noc, muslimani su zaspali i pobjegli iz nocne
more u slatki san pobjednika.

1 Ibn HiSam, 2/72.

2 Ibn HiSam, 2/72.

220

Bitka na Jemam!

Slijedeceg jutra je Halid hodao po bojnom polju. Svugdje je vidio
tragove bitke. Slomljena, uvrnuta tijela u uzasnim oblicirna bila su
rasuta po oazi i ravnici Akrabe i po Vrtu smrti. Dok je hodao, jedva je
pronalazio stopu prostora gdje nema krvi.

Sve vode odmetnika su ubijeni, Spasio se jedirio Mudzaa. Okovan
U zeljezo, hodao je pored Halida i identifikovao poginule odmetnicke
komandante. Osim iz ovog razloga, Halid ga je proveo po bojnom
polju da osjeti potpuni poraz Benu Hanife,

Stanje muslimanske vojske je takode bilo uzasno. Bitka je uzela te-
zak danak. U torn trenutku muslimani nisu bili u stanju ni odbraniti se,
a o borbi nije moglo biti ni govora. Halid je bio zadovojan ishodom bit-
ke. Musejlime je ubijen, njegova vojska je potpuno unistena. Halidovo
srce je treptalo u zadovoljstvu. Ali, Mudzaa je to uskoro pokvario,

- Pobijedio si Halide. Ali, borio si se sa malim dijelom Benu Ha-
nife koji je Musejlime brzo sakupio. Glavnina vojske je jos uvijek u
tvrdavi Jemame.

- Allah te prokleo. Sta to pricas? - buljio je u njega Halid,

- Da, tako je. Preporucujem ti da prihvatis njihovu mirnu preda-
ju. Postavi uslove i ja cu otici u tvrdavu i uvjeriti ih da poloze oruzje
- nastavi Mudzaa.

Halid je znao da nema nikakvih sansi sa vojskom koja je u stanju
u kakvom je bila njegova, pa je prihvatio ovaj prijedlog.

Uslovi predaje su utvrdeni. Muslimani ce uzeti svo zlato, sablje, na-
oruzanje i konje u Jemami i odvest ce pola stanovnistva u roblje. Mud-
zaa je osloboden okova. Dajuci rijec da ce se vratiti, otisao je u utvrdu.
Nakon nekog vremena, Mudzaa se vratio odmahujuci glavom: .

- Nisu pristali. Spremni su na borbu, Okrenuli su se protiv mene.
Mozes ih sada napasti.

Zatim je Halid otisao da licno p ogle da utvrdu. Ostavio je vojsku
da pokopa poginule i pokupi plijen, a on se sa jednim odredom zapu-
tio ka tvrdavi Jemame, S njim je bio i Mudzaa. Kad su stigli do sjever-
nih zidina tvrdave, Halid je zastao zacuden. Grudobrani na zidinama
su bili nacickani ratnicima na kojima se presijevalo oruzje i oprema.
Ko bi mogao ratovati protiv odmorne vojske koja je ovako utvrdena?
Njegovi Ijudi sigurno nisu bili sposobni za tako nesto.

221

Halid ibn Velid

- Mozda bi oni pristali na mir, ako im obecas da nikog neces zaro-
biti. Zlato, oruzje, opremu I konje mozes dobiti - predlozi Mudzaa.

- Da li bi oni pristali na to? - upita Halid.

- Ja sam im to vec predlagao, ali nisu nista rekli na to.
Halid je popustio koliko je mogao i dalje nije htio.

- Dajem vam tri dana. Ako se vrata do tad ne otvore, ja cu napasti.
A tada nema nikakvih uslova.

Mudzaa je ponovo otisao u tvrdavu. Ovoga puta se vratio nasmijan.

- Pristali su - rece radosni Mudzaa. 1

Ugovor je saeinjen, Potpisao ga je Halid kao predstavnik musli-
mana i Mudzaa kao predstavnik Benu Hanife. 2 Mudzaa se vratio u
tvrdavu i vrata su se uskoro otvorila. Halid sa svojim odredom od-
mah ujaha unutra. Pogled mu je lutao po tvrdavi u potrazi za naoru-
zanim ratnicima. Ali gdje god bi pogledao, vidio je samo zene, djecu
i starce. Pozvao je Mudzau i upitao:

- Gdje su ratnici koje sam vidio?

- To su ratnici koje si vidio. Kad sam usao u tvrdavu, obukao sam
ih u oklope, dao im oruzje i postavio ih na zidine. Nema nikakvih
ratnika - rece Mudzaa pokazujuci na zene.

- Mudzaa, prevario si me - rece Halid ljutito.

- Ovo je moj narod, Nisam mogao drugacije postupiti - bio je
Mudzain odgovor.

Da nije bilo ugovora, Halid bi Mudzau raskomadao golim ruka-
ma. Ali, ugovor je potpisan, a njegove odredbe se moraju postovati,
Svi pripadnici Benu Hanife koji su bili u gradu sada su bili sigurni.
Ubrzo su izasli iz grada i slobodno se kretali.

Dan ili dva kasnije, stiglo je pismo od halife, koji nije znao sve de-
talje oko samog kraja bitke. U pismu je naredio Halidu da ubije sve
odmetnike iz plemena Benu Hanife. Halid mu je uzvratio pismom u
kome ga obavjestava da naredenje ne moze biti izvrseno zbog ugovora
koji je potpisao. Ebu Bekr je obecao da ce prouciti odredbe ugovora.

1 Taberi, 2/515-5177; El-Belazuri, 99-100.

2 Postoje odredena neslaganja historicara u vezi sa odredbama ugovora. Radi se o nekoliko
nevaznih detatja.

222

Bitka na Jemami

Ugovor je obuhvatao samo one koji su bili u tvrdavi. Ostatak
ogromnog plemena Benu Hanife, desetine hiljada, zivjelo je u regio-
nu oko Jemame i nisu bili obuhvaceni ugovor om. Najvazniji dio ple-
mena su bili vojnici koji su prezivjeli bitku i bilo ih je oko 20 000. Oni
su nasumice lutali ravnicom Akrabe u vecim ili manjim grupama,
Nakon Musej limine pogibije, oni nisu predstavljali narocitu opasnost
za islam, ali bi se ipak mogli organizovati i izazivati neprilike. Oni
moraju biti zdrobljeni. Prema obicajima rata, oni nisu mogli biti abo-
lirani dok se potpuno ne pokore.

Halid je odlucio ugasiti i posljednju mogucnost otpora u Benu
Hatiifi, tako da zavlada potpuni mir u regionu. Nakon nekoliko dana
odmora, podijelio je vojsku u nekoliko odreda sa zadacima da pretre-
su cijeli region Jemame i da pokore ili ubiju svakog pojedinca. Odredi
su krenuli u izvrsenje zadatka.

Hiljade rasutih vojnika se nije htjelo predati, pa su zbrisani sa lica
zemlje. Hiljade su se pokorile i bile postedene. Uglavnom, svi prezi-
vjeli su ponovo primili islam.

Halid je uspostavio komandno mjesto pored Jemame i tamo ostao
oko dva mjeseca ocekujuci halifina dalja naredenja.

Uspjehom na Jemami, najveci dijelovi Arabije su sada ocisceni od
odmetnistva. Neke male grupe su jos prkosile, ali nisu predstavljale
nikakvu opasnost. Neke bitke sa odmetnicima ce tek biti vodene, ali
nijedna od njih nece biti tako vazna kao ova na Jemami.

Bitka na Jemami je bila najzesca i najkrvavija bitka u dotadasnjoj
historiji islama, Nikad do tada muslimani nisu bili na takvom iskuse-
nju snage. Ali, muslimani su velicanstveno odgovorili ovom izazovu
pod vodstvom Allah ove Sablje. Pobijedivsi daleko jaceg i nadmocni-
jeg neprijatelja, predvodenog strasnim Musejlimom, muslimani su
dokazali da su Ijudi od celika. Pola stoljeca kasnije, starci bi pricali
svojim unucima o ovom dogadaju. Pricu bi zapocinjali i zavrsavali
tako sto bi rekli: „Bio sam na Jemami."

Broj poginulih je bio zapanjujuci. Na strani odmetnika poginulo
je 21 000 ratnika. Od toga je 7 000 poginulo u ravnici Akraba, 7 000 u
Vrtu smrti, a 7 000 u zavrsnim operacijama odreda.

223

Halid ibn Velid

U odnosu na odmetnike, muslimani su prosli vrlo dobro, ali u
odnosu na ranije bitke, gubici su bili teski. Oko 1 200 muslimana je
palo u ovoj bici. 1 Polovina palih muslimana su Muhadziri i Ensari-
je - najblizi i najpostovaniji ashabi Allahova Poslanika, alejhisselam.
Medu palim muslimanima je bilo 300 hafiza Kur'ana. U ovoj bici su
pali neki od najvrednijih muslimana, kao sto su: Ebu Dudzane, Ebu
Huzejfe, Zejd - Omerov brat.

Kad se Abdullah, Omerov sin, vratio u Medinu, otisao je posjetiti
oca. Omer ga je ovako docekao:

- Zasto i ti nisi poginuo kao i Zejd. Zejd je mrtav, a ti si ziv. Ne
izlazi mi vise na oci.

- Ali oce, moj amidza je trazio smrt i Allah ga je pocastio smrcu. I
ja sam trazio, ali je nisam dobio - pravdao se Abdullah. 2

U Bici na Jemami, Ebu Bekrova operacija protiv odmetnika je do-
segla svoj vrhunac. Koristeci Halida kao svoju udarnu snagu protiv
najjaceg neprijatelja, iduci od blizeg ka daljem cilju, Ebu Bekr se po-
kazao kao briljantan strateg. Poslije Jemame sve ce biti lakse.

1 Posjetioci danasnje Dzubejle mogu vidjeti dva groblja. Jedno sa juzne strane oaze, gdje su
pokopani muslimani, a drugo sa sjeverne strane, gdjc su pokopani odmetnici.

2 Taberi, 2/512-513.

224

SLOMODMETNIKA

Slom odmetnika

Ono sto je ostalo od odmetnika u manje vaznim predjelima Ara-
ble , muslimani su iskorijenili u dobro planiranim operacijama u roku
od pet mjeseci,

Amr b. As je sa svojim korpusom otisao na sirijsku granicu da
pokori odmetnike. Najjaca odmetnicka plemena u ovom podrucju
su bila Huza i Vadia. Pleme Vadia je bilo ogranak plemena Kalb. Dok
se Halid borio u centralnoj Arabiji, Amr se borio na sjeveru, ali nije
postigao potpun uspjeh. Nije uspio potciniti plemena.

Kad je Bitka na Jemami zavrsena, Surahbil b. Hasene je, po hali-
finom naredenju, nastavio prema sjeveru s namjerom da se pridruzi
Amru. Glavnina odmetnika je bila koncentrisana u regionu Tebuka i
Devmetul Dzendela. Dva komandanta su zdruzenim snagama napali i
potcinili sva odmetnicka plemena. Mir se vratio u sjevernu Arabiju.

U Omanu je najvece odmetnicko pleme bilo Ezd, ciji starjesina je
bio Lekit b. Malik, poznatiji kao Zut-Tadz (Okrunisani). Ovo pleme
je primilo islam jos u doba Poslanika, alejhisselam, i pristalo na sve
uslove koji su im postavljeni, Kad su culi vijest o Postanikovom, alej-
hisselam, preseljenju na ahiret, glavnina plemena Ezd pod vodstvom
Zut-Tadza se odmetnula od islama. Nije pouzdano poznato da li se
ovaj covjek predstavljao kao poslanik. Prema Taberiju, ovaj poglavica
je iznosio neke tvrdnje u vezi sa njegovim poslanstvom. 1 Dok je halifa
Ebu Bekr bio zauzet odbranom Medine, Zut-Tadz se proglasio kra-
ljem Omana sa prijestolnicom u Dibi (vidi kartu 7 na strani 229).

1 Taberi, 2/529.

227

Halid ibn Velid

Nakon sto je Halid napustio Zul-Kissu i krenuo na Tulejhu, halifa
je poslao Huzejfu b. Mihsana, jednog od komandanata korpusa, da
pokori odmetnike u Omanu. Huzejfe je stigao u Oman, ali je procije-
nio da njegov korpus nije dovoljno snazan da bi se borio protiv Zut-
Tadza. Pisao je halifi i zatrazio pomoc, pa je halifa naredio Halidu da
iz Jemame krene u pomoc Huzejfi. Kad je Halid stigao, muslimani su
zdruzenim korpusima izasli da se bore protiv Zut-Tadza u Dibi krajem
novembra 632. godine (pocetkom ramazana 11. godine po Hidzri).

U pocetku bitke, stvari se nisu odvijale u korist muslimana, ali su
se u kriticnom trenutku pojavili muslimani iz tih krajeva koji su ostali
vjerni islamu. Pomogli su svojoj braci u vjeri i muslimani su pokorili
odmetnike. Zut-Tadz je ubijen u bici.

Huzejfa je postavljen za namjesnika Omana. Uskoro je usposta-
vio islamski poredak. Ikrime je sa svojim korpusom bio angazovan
na potcinjavanju odmetnika u okolini Dibe. U nekoliko akcija ma-
njih razmjera, uspio je pokoriti sve odmetnike, ukljucujuci i dijelove
plemena Ezd koji su i dalje prkosili islamskoj vojsci. Ezd je potpuno
pokoren i vise nisu predstavljali nikakav problem.

Ikrime je iz Omana, po naredenju Ebu Bekra otisao u Mehru. I
ovdje je zaraza odmetnistva zahvatila sve stanovnike, ali ne tako jako
kao sto je to bio slucaj u drugim pokrajinama. Mehra je zapravo bila
cilj Erfedze b. Herseme, jednog od komandanata korpusa, pa je Ikri-
me zapravo pomagao Erfedzi, ali posto Erfedze jos nije bio stigao,
Ikrime je odlucio sam izvrsiti zadatak.

Vojska lokalnih odmetnika se okupila u Dzejrutu. U toj vojsci su
postojale dvije struje. Ikrime je stigao u Dzejrut pocetkom januara
633. godine (sredinom sevala 11. godine po Hidzri). Prije nego je na-
pao, Ikrime je pozvao odmetnike da se pokaju i prime islam. Veca
struja je odbila, dok je manja prihvatila i pridruzila se IkrimL Tako
pojacan, Ikrime je porazio i potclnio odmetnike. Njihovvoda je ubi-
jen, a Ikrime je zaplijenio velike kolicine dobara.

Nakon sto je uspostavio poredak u Mehri, Ikrime se povukao u
Abjan i cekao dalje naredbe.

U Bahreinu je Ala b. Hadremi vodio potpuno samostalnu akciju
protiv odmetnika, jer mu je halifa rekao da nece dobiti pomoc i da

228

Slom odmetnika

KARTA 7.
OTPADNiCf - 1

-SREDOZEMNO_

MORE ^^TADMUR

Sjever

/ra/c

TEBUK

HIRA

DEVMETUL
DZENDEL

• KTESIFON

BU2AHA

> UBULLE

HAJBER

NIBAD2

BUTA

MEDINA

JEMAMA

# MEKKA
• TAIF

-CRVENO-
■ MORE -

HAJR

NEDZRAN

229

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Halid ibn Velid

mora djelovati potpuno sam. Kad je stigao u Bahrein, Ala je u Hidzru
nasao odmetnike koji su se ukopali i utvrdili. Ala je napao nekoliko
puta, ali bez uspjeha, jer je bilo jako tesko proci liniju odmetnickih
rovova. Sta god bi pokusao, ne bi uspijevalo, pa se poceo pitati kako
razbiti ovu neprobojnu odbranu.

Jedne noci Ala je zacuo povike veselja koji su dolazili sa nepri-
jateljske strane. Poslao je dvojicu izvidaca da utvrde o cemu se radi.
Izvidaci su se ubrzo vratili i izvijestili komandanta da je kod nepri-
jatelja u toku zestoka pijanka. Ala odmah naredi nocni napad. Kad
su muslimani krenuli u napad, nisu naisli ni na jednog odmetnickog
strazara. Neprijatelj je bio potpuno iznenaden. Muslimani su uletjeli
medu slavljenike i pobili na stotine njih, prije nego su shvatili o cemu
se radi. Prije nego su odmetnici dosli sebi i pobjegli, muslimani su
ubili jos nekoliko stotina njih.

Slijedeceg dana, Ala ih je progonio duz morske obale. Neki od
njih su pruzili otpor pa su pobijeni, dok se vecina njih predala. Ova
operacija je zavrsena krajem januara 633. godine (druge sedmice zul
kadea 11. godine po Hidzri).

Jemen je bio prva provincija koja se odmetnula od islama, pod
vodstvom njihovog poglavice i laznog poslanika Esveda, o cemu je
ranije bilo govora. Esveda je ubio Fejruz Perzijanac, jos za vrijeme
Allahova Poslanika, alejhisselam. Nakon ovog uspjeha, Fejruz se po-
ceo ponasati kao namjesnik Sane.

Nakon sto je Allahov Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret,
Jemen se ponovo odmetnuo. Ovoga puta im je voda bio Kajs b. Abd
Jegus. Odmetnici su odludli protjerati muslimane iz Jemena, na taj
nacin sto ce ubiti Fejruza i ostale muslimanske vode. Kad muslimani
ostanu bez voda, nece biti nikakav problem protjerati ih.

Da bi ostvario ovu podlu zamisao, Kajs je pozvao Fejruza i ne-
koliko muslimanskih visokih sluzbenika na razgovor u svojoj kuci.
Nekoliko muslimana je palo u zamku pa su odmah ubijeni. Fejruz je
uspio pobjeci. Posto nije imao nikakvih boljih mogucnosti, Fejruz je
potrazio sigurnost u bijegu. Napustio je Sanu. Kajs je poslao potjeru
za njim, ali se Fejruz sklonio u planine. Bilo je to u junu ili julu mjese-
cu 632. godine (rebiul-evel ili rebiul-ahir 11. godine po Hidzri).

230

Slom odmetnika

Narednih sest mjeseci Fejruz je proveo u planinama, gdje su mu
sc prikljucile hiljade muslimana raspolozenih da se bore protiv od-
metnika Kajsa. Fejruz ih je organizovao u armiju. Kada su bili do-
voljno snazni, krenuli su prema Sani. Sredinom januara 633. godine
(krajem sevala 11. godine po Hidzri), muslimani su pobijedili odmet-
rrike, a Kajs je pobjegao prema Abjanu gdje se Ikrimin korpus upravo
odmarao nakon pobjede u Mehru.

U Abjanu se pridruzio jos nekolicini odmetnickih plemena. Me-
dutim, shvatili su da je borba protiv muslimana uzaludna, pa su se
pokorili. Halifa Ebu Bekr im je oprostio. Neki od ovih odmetnika ce
se kasnije hrabro boriti za muslimansku drzavu u Iraku i Siriji.

Posljednje veliko pleme koje je ostalo nepokoreno bilo je pleme
Kinda koje je nastanjivalo podrucja oko Nedzrana, Hadramevta i
istocnog Jemena.

Nakon sto je Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret, pleme Kin-
da se pobunilo, ali se nije odmah odmetnulo. Namjesnik Hadramevta
je bio Zijad b. Lubejd. Zivio je u Zeferu, centru pokrajine. Kao posten
i bogobojazan musliman, Zijad je prikupljao zekat i ostale poreze u
svom plemenu. Ovaj posao je obavljao izuzetno precizno i dosljedno,
pa je time izazvao neke ljude protiv sebe. Pokusavali su na razne na-
cine izbjeci placanje zekata u punom iznosu, ali Zijad bi ih redovno
sprecavao u tome.

U januaru 633. godine, starijesina jednog od ogranaka plemena
Kinda je, kao zekat, predao jednu kamilu izuzetne sorte i kvalitete, ali
se predomislio i zatrazio kamilu nazad. Zijad je to odbio, pa je poglavi-
ca poslao nekoliko svojih ljudi da ukradu kamilu, sto su oni i ucinili.

Zijad je odmah poslao nekoliko vojnika da uhvate kradljivce.
Uskoro su kradljivci i kamila uhvaceni i dovedeni, Slijedeceg jutra
su se skupili saplemenici kradljivaca i trazili da ih se oslobodi. Zijad
je odbio ovaj zahtjev i objavio da ce im biti sudeno po Serijatu. Tada
je stvar kulminirala. Veliki broj pripadnika plemena se odmetnuo.
Objavili su da vise nece placati nikakve poreze, da nc priznaju Serijat
i da su od tog trenutka neovisni od Medine. Onda im se pridruzio jos
jedan dio plemena, pa su se digli na oruzje, uspostavili vojne logore i
pripremali se za rat.

231

Halid ibn Velid

Jedan od njihovoh logora je bio u Rijazu, nedaleko od Zefera. Zi-
jad posla na njih jedan odred vojske, koji ih porazi. Neke od njih su
ubili, neke zarobili, a ostatak se razbjezao. Dok su zarobljenici spro-
vodeni, sreo ih jc Esas b. Kajs, jedan od uglednih poglavica. Zaroblje-
nici su mu dovikivali:

- O Esas! Mi smo iz plemena tvoje majke!

Esas tad j os nije bio odmetnik. Plemenska odanost je bila jaca od
Esasove vjere i odanosti halm. Uzeo je odred ratnika i oslobodio za-
robljenike i tako se odmetnuo. Veliki broj ratnika iz plemena Kinda je
stao pod njegovu zastavu. Sada su snage muslimana i odmetnika bile
izjednacene. Nijcdna strana se nije usudivala napasti. Zijad je cekao
pojacanje prije nego napadne odmctnike.

Pojacanje je bilo na putu. Muhadzir b. Ebi Umejje sa svojim kor-
pusom je u to vrijeme pokoravao neka plemena u Nedzranu. Nakon
toga se uputio za Jemen. Halifa je naredio Muhadziru da se sto prije
zaputi u Hadramevt i pomogne Zijadu. Slicno naredenje je dobio i
Ikrime, koji je bio u Abjanu.

Muhadzirova i Zijadova vojska su se spojile u Nedzranu. Odmah
su krenuli na odmetnike. Esas b. Kajs je bio jedan od najistaknuti-
jih ljudi toga vremena. Poticao je iz plemicke porodice Kinda. Bio je
sposoban vojskovodaj iskusan poglavica i vjest govornik. AH, imao je
jednu veliku mahanu. Bio je izdajnik, Historicari biljeze da je njego-
va porodica bila jedina koja je imala cetiri izdajnika u neprekinutom
nizu. Izdajnik je bio Esasov otac, zatim Esas, pa njegov sin i konacno
Esasov unuk,

Esas je hodao po tankoj liniji izmedu vrlina i zloce, izmedu vjere
i nevjerovanja, ali nikada nije jasno prelazio liniju. Vrsio je neke du-
hovne vjezbe, poput meditacije, kako bi se doveo u duhovnu ravno-
tezu. Bio je dovoljno snalazljiv da se izvuec iz bilo kakve nevolje. Sada
se, krajem januara 633. godine (druge sedmice zul-kadea 11. godine
po Hidzri) nasao u ratu protiv muslimana.

Bitka je bila kratka. Esas je porazen, ali ne definitivno. Brzo se
povukao sa bojnog polja i sklonio se sa vojskom u utvrdu Nudzeir.
Tamo se pridruzio jos nekim odmetnickim plemcnima i pripremao
se za opsadu.

232

Slom odmetnika

Tek sto je bitka zavrsena, Ikrime je stigao sa svojim korpusom. Tri
muslimanska korpusa, podvrhovnom komandom Muhadzira, zapu-
tila su se prema Nudzeiru i zapocela opsadu tvrdave.

Opsada je trajala nekoliko dana. Poduzeto je nekoliko napada, ali
bi svaki napad bio odbijen, a muslimani bi pretrpjeli gubitke. Pleme
Kinda je bilo dobro zasticeno u tvrdavi.

Sredinom februara 633. godine (sredinom zubhidzea 11. godine
po Hidzri), Esas je shvatio da situacija postaje beznadna. Bilo je samo
pitanje vremena kad ce muslimani zauzeti tvrdavu, a onda ce nastati
krvoprolice i smrt. Onda je Esas, tipicno za ljude poput njega, odlu-
cio prodati svoje pleme da bi se spasio.

Porucio je Ikrimi da je voljan razgovarati s njim. Esas je vrlo
dobro poznavao Ikrimu. U doba dzahilijjeta su bili dobri prijatelji.
Ikrime je pristao i Esas se sa nekoliko ljudi tajno iskrao iz utvrde i
dosao pregovarati.

Pregovorima su prisustvovali Ikrime i Muhadzir sa muslimanske
strane i Esas sa svoje strane. Esas je zapoceo:

- Otvoricu vam vrata tvrdave, ako se obavezete da cete postediti
10 ljudi i njihove porodice.

- Napisi nam ta imena, pa cemo to potpisati - rece Muhadzir.
Esas se povuce na stranu medu svoje ljude i poce pisati. Napisao

je devet imena svojih prijatelja i svoje ime kao deseto, ali nije vidio da
je jedan njegov covjek gledao u dokument i procitao imena. Covjek
se zvao Dzahdan, a njegovo ime nije bilo na spisku. Kad je napisao
deveto ime, Dzahdan mu rece da ce ga ubiti ako i njegovo ime ne sta-
vi na spisak. Esas napisa Dzahdana kao desetog, nadajuci se da ce se
on vec spasiti pamecu i snalazenjem. Sporazum je sacinjen, potpisan
i ovjeren.

Esas se vratio u utvrdu. U dogovoreno vrijeme, otvorio je kapiju i
muslimani su usli u tvrdavu. Borba je trajala sve dok i posljednji od-
metnik nije polozio oruzje. Esas i grupa ljudi koji su bili na njegovom
spisku, kao i njihove porodice, stajali su sa strane.

Utvrda Nudzeir je zauzeta. Kad je Muhadzir provjeravao spisak
koji je Esas napisao, vidio je da na njemu nema Esasovog imena.

233

Halid ibn Velid

- O Allahov neprijatelju! Sad je prilika da budes kaznjen - ushice-
no rece Muhadzir. 1

Ikrime se umijesao i spasio Esasa. Dogovoreno je da ga posalju u
Medinu, pa neka mu halifa presudi. Tako zarobise Esasa i okovase ga.

U tvrdavi je zarobljen veliki broj odmetnika. Svi ce biti poslani u
Medinu kao roblje. Medu njima jc bio veliki broj zena. Dok su oko-
vanog Esasa provodili pored njih, zene su mu dovikivale: „Izdajico!
Izdajico!" 2 Esas je prikljucen grupi zarobljenika i poslat u Medinu.

Esas nije bio potpuni stranac u Medini. Bio je tu u godini izaslan-
stava kada je, skupa sa svojim plemenom Kinda, primio islam. Tokom
te posjete, Esas je ozenio Umm Ferve, Ebu Bekrovu sestru. Kad je
polazio iz Medine, nije je poveo sa sobom. Obecao je da ce to uciniti
kad slijedeci put dode u Medinu. Taj slijedeci put je bio ovaj, ali pod
sasvim drugacijim okolnostima.

Halifa mu je predocio sve zlocine koje je pocinio protiv islama i
islamske drzave. Takode mu je iznio i problem oko izdaje njegovog
plemena. Da li je postojala ikakva mogucnost da mu se oprosti i da
ne bude pogubljen?

Ali, Esas je bio lukavi majstor govora. Ovaj put je nadmasio sam sebe.
Ne samo da je uspio skinuti svu krivicu sa sebe, nego je cak uspio nago-
voriti Ebu Bekra da povede svoju zenu sa sobom. Napustio je Medinu,
ali se nije vratio u svoje pleme. Nekoliko godina je zivio u Siriji, Iraku i
Perziji. U vrijeme halife Osmana bio je namjesnik Azerbejdzana.

Medutim, njegova sklonost ka izdaji nikad ga nije napustala. Mno-
go ljudi, ukljucujuci i Ebu Bekra, nije zeljelo da mu odmetnistvo bude
oprosteno. Kad je Ebu Bekr bio na umoru, govorio je nekim svojim
prijateljima o srvarima koje nije ucinio, a volio bi da jest,

- Sada bih volio da sam Esasu odsjekao glavu - govorio je halifa. 3

Porazom plemena Kinda u Nedzranu su zavrsene ozbiljnije vojne
akclje protiv odmetnika. Islam je spasen i sacuvan. Vatra nevjerova-
nja je ugasena.

1 Tabtri, 2/548.

2 Isti izvor,

3 Taberi, 2/619, Mesudi, Murudz, 2/30S; E!-Belazuri, 112.

234

Slom odmetnika

Operacija protiv odmetnika je vodena tokom jcdanacste go dine po
Hidzri. Slijedece, dvanaeste go dine po Hidzri (18. marta 633. godine) ci-
tava Arabija je u potpunosti bila pod centralnom vlascu halife u Medini. 1

Ova operacija je bila Ebu Bekrov politick! i vojni trijumf. lako ce
uspjesi u Iraku i Siriji biti mnogo veci od ovih, oni ne mogu nikako
imati znacaj kao sto je imala ova operacija. Ugusivanje pobune od-
metnika je temelj svih buducih uspjeha. Takode smo mogli vidjeti i
ulogu Halida, sina Velidovog, Allahove Sablje, u ovoj operaciji. Nije
moguce zamisliti kako bi prosla bez njega.

1 Za objasnjenje hronologije zbivanja vezanih za operaciju protiv odmetnistva od is] am a
vidi biljesku 3. q dodatku B.

235

DI0 3-

INVAZUANAIRAK

RATSPERZUOM

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Rat s Perzijom

Utvrda Nudzejr, posljednje uporiste odmetnika, pripala je rau-
slimanima sredinom februara 633. godine. Tada je halif'a Ebu Bekr
pisao Halidu, koji je jos bio u Jemami:

„Nastavite prema Iraku. Pocnite s operacijama u regionu Ubulle.
Borite se protiv Perzijanaca i ljudi koji nastanjuju njihovu zemlju,
Tvoj cilj je Hira! 11

To je bilo znacajno naredenje. Ebu Bekr je odlucio napasti naj-
vece carstvo tog vremena, pred kojim je svijet drhtao vise od hiljadu
godina.

Perzijsko carstvo je bilo jedinstveno u mnogim pogledima, Bilo
je prvo pravo veliko carstvo u historiji, prosirivano u vrijeme ranih
Ahemenida, od sjeverne Grcke na zapadu do Pendzaba na istoku.
Bilo je jedinstveno i po duzini trajanja opceg procvata - od sestog
stoljeca p.n.e. do sedmog stoljeca n.e., osim kratkog perioda grckih
osvajanja. Nijedno carsh r o u historiji nije tako dugo trajalo u takvoj
moci kao kulturna, civilizacijska i vojna sila. Periodicno je bilo pa-
dova, nakon kojih se Perzijsko carstvo ponovo uzdizalo u svoj svojoj
snazi i moci.

Posljednje zlatno doba Perzije je ono u sestom stoljecu n.e. kada
je Anusirvan Pravedni vratio carstvu njegovu prijasnju slavu. Anu-
sirvan je vladao 48 godina i zivio je u vrijeme Justinijana. Osvojio je
Siriju od Bizantijaca, Jemen od Abesinaca, veliki dio Centralne Azije
i mnoga divlja stepska plemena. Ovaj veliki vladar je umro 579. go-
dine, devet godina poslije rodenja Allahova Poslanika Muhameda,
alejhisselam.

1 Taberi, 2/5S3-S54.

241

HalidibnVelid

Kako se inace cesto dogada, kada veliki vladar umre, slava i pros-
peritet carstva pocinju opadati, Tako je bilo nakon Anusirvana, po-
slije kojeg dolazi nekoliko mnogo manje sposobnih vladara. Gradan-
ski ratovi i dvorske spletke su oslabile moc carstva. Pad modi carstva
nastupa za vrijeme vladavine Siruja, Anusirvanovog praunuka, koji
je zatvorio, a potom ubio svoga oca Husreva Perveza, Nakon ovog
groznog zlocina poceo je raditi jos gore stvari. Da niko ne bi mogao
osporiti njegovo pravo na prijesto, pobio je sve muske clanove svoje
obitelji, osim svoga sina Erdesira. Manijackim bijesom poubijao je
sve odrasle i svu djecu iz kuce Anusirvana, Siruja je vladao samo se-
dam mjeseci, nakon cega je umro.

Njegovom smrcu nastaju jos vece komplikacije. Postoje neslaga-
nja ranih historicara oko toga ko je naslijedio Siruju i ko je koliko
vladao. Medutim, historicari se slazu oko toga da je Jezdedzerd, sin
Sahrjara sina Perveza, bio posljednji perzijski car iz dinastije Sasani-
da. Taj nesretnik je dozivio raspadvelike carevine Husreva.

Izmedu viadavine Siruje i Jezdedzerda bilo je oko osam vladara
u periodu od cetiri do pet godina, ukljucujuci i dvije zene, Buran i
Azarmidukt obje kceri Husreva Perveza. Prva od njih, Buran, doka-
zala se kao mudra vladarica, medutim, nedovoljno cvrste ruke da bi
vodila drzavne poslove, Bila je krunisana u doba Allah ova Poslanika,
alejhisselam, koji je cuvsi za to izrekao poznati hadis: „Narod koji
drzavne poslove povjeri zeni nikada nece uspjeti."

Necemo ulaziti u stanje u svim perzijskim pokrajinama, nego
cemo se ograniciti samo na Irak, koji tada nije bio suverena drzava.
Bio je perzijska pokrajina, ali ne sasvim obicna. U Perzijskom carstvu
znacio je znatno vise, bio je najbolji dio carstva. U njegovim zapad-
nim i juznim dijelovima zivjeli su Arapi koji su tu bili prisutni jos
od Nabukodonosora, ali nisu imali nikakvu moc u zemlji. Arapi su u
Irak dosli iz Jemena, predvodeni Malik b. Fahnom, koji se proglasio
kraljem i zavladao zapadnim dijelovima Iraka. Dvije generacije po-
slije njega, prijesto preuzima Amr b. Adi iz plemena Lahm, s kojim
zapocinje dinastija Lahmida, poznatih i kao „kuca" Munzira. Kraljevi
iz ove dinastije su bili vazali Perzijskog carstva.

Posljednji iz kuce Munzira bio je Nu'man b. Munzir, koji je zbog
nelojalnosti Husrevu Pervezu osuden na smrt. Kazna je izvrsena u

242

Rat sPerzijom

perzijskom stilu tako sto ga je slon izgazio do smrti. To je dovelo do
ustanka Arapa u Iraku, koji je Husrev brzo ugusio. Ovaj neuspjeli
ustanak je okoncao kucu Munzira.

Izabran je i postavljen novi kralj, Ijas b. Kubejza iz plemena Taj, da
vlada Irakom. Neko vrijeme kralj je imao umjerenu autonomiju, a onda
mu je vecina prinadleznosti oduzeta, dok su perzijski general! i uprav-
nici preuzeli cijelu upravu nad zemljom. Ijas je postao marioneta.

Kao zemlja kulture, bogatstva i izobilja, Irak je bio najcjenjeniji
dio Perzijskog carstva, Za Arape iz neplodne Arabije, Irakje bio ze-
mlja u kojoj tece med i mlijeko. Njegove dvije rijeke, Eufrat i Tigris,
bile su najvece poznate rijeke toga vremena - zapadno od rijeke Ind
i sjeverno od Nila. Ove rijeke tada nisu tekle kuda sada teku, niti su
Ladasnji gradovi bili gdje su sada. Kufa i Basra tada nisu ni postojali
(osnovane su 17. godine po Hidzri). Bagdad je bio mali, ali vrlo po-
sjecivan trgovacki grad na zapadnoj obali rijeke Tigris. Tada slavni
gradovi Ktesifon i Hira sada su samo rusevine ili prasina. Ktesifon
je bio prijestolnica, mocna metropola i sjediste Perzijskog carstva.
Navodno, izgradio ga je Erdesir b. Babak (takode poznat kao Erde-
sir Babakan, osnivac Sasanidske dinastije). Grad se prosirio na obje
obale rijeke Tigris. Muslimani su ga zvali Medain, sto 2iiaci Gradovi,
zbog toga sto se sastojao iz vise gradova. Hira je bila prijestolnica
arapske dinastije Lahmida. Izgradena na zapadnoj obali rijeke Eufrat,
Hira je bila grad sa mnogo tvrdava. Tu je bio i grad Ubulle, glavna
luka Perzijskog carstva kojeg su posjecivali brodovi iz Indije i Kine i
drugih pomorskih drzava Istoka. Ubulle je takode bio centar vojnog
okruga Dast Meisan.'

Poznato je da su rijeke Eufrat i Tigris mijenjale tok vise puta jos
od vremena Babilona. Karte u ovoj knjizi pokazuju pravac kojim su
ove rijeke tekle u vrijeme ranog islama. Glavna razlika u odnosu na
danasnje stanje je pravac toka rijeke Tigris. U predislamsko doba ova
rijeka je tekla kuda i danas tece, a poznata je kao Jednooki Tigris, a
zatim je krenula drugim tokom, nizvodno od Kuta, dalje do Dudzejle
(Mali Tigris) i Ahzara, da bi dosla do predjela jezera i mocvara koje se
prostiru na oko 150 kvadratnih kilometara sjeverozapadno od Ubu-
lle. Staro korito rijeke je postalo suho i pjeskovito. Mocvare su se

1 Ubulle je danas dio Basre.

243

Haiid ibn Velid

pruzale mnogo sjevernije nego danas (podrucje na karti 10 prikaza-
no kao mocvarno zemljiste nije potpuno precizno odredeno); Tigris
je tekao kroz mocvare da bi se ponovo pridruzio koritu Jednookog
Tigrisa u podrucju Mezara (danasnji Azeir), odakle je tekao juzno i
jugoistocno u Perzijski zaljev. No, Tigris je ponovo promijenio pravac
u 16. stoljecu i vratio se u svoje prijasnje korito, oznacen danas na
svim kartama kao Tigris.

Eufrat je pratio cist kurs spustajuci se do danasnjeg Hindija, kada
se razdvaja na dva glavna kanala, kao sto je i danas — oba prilicno
velike rijeke: rukavac Hilla i glavni tok Eufrata. Glavni rukavac (za-
padni) ponovo se razdvaja, tekuci prvenstveno u jednom velikom i
nekoliko pomocnih kanala, koji su tokom stoljeca vise puta mijenjali
pravac, iako ne tako drasticno kao Tigris. Dva glavna rukavca pono-
vo se ujedinjuju u Semavi, kada Eufrat tece prema podrucju jezera i
mocvara, Dok nesto vode ostaje u jezerima, jedan kanal, oznacen na
danasnjim kartama kao Eufrat, zadrzavajuci naziv Eufrat, tece istoc-
no i uliva se u Tigris kod Kurna. Jezera su se izlivala velikom rijekom
poznatom kao Makil, koja se ulijevala u Tigris malo sjevernije od Ba-
sre. Od ovog razvoda sve vode se ulijevaju u Perzijski zaljev kao jedna
velika rijeka, danas poznata kao Satul Arab.

Bilo je mnogo promjena prouzrokovanih preokretima tok ova ove
rijeke. Nisam prikazao ove detalje na kartama. Dakle, na kartama su
prikazani samo glavni rukavci ovih rijeka i bez svih preokreta koji su,
bez sumnje, postojali.

U vrijeme kad je halifa Ebu Bekr pokrenuo invaziju na Irak, moc
Imperije je pocela opadati, ali je vojska jos uvijek bila vrlo snazna. Dr-
zava moze biti vojno vrlo jaka, uprkos politickim konfuzijama. Tako
je bilo i sa Perzijom godine 633.

Perzijska vojska, ukljucujuci arapske pomocne snage, bila je snaz-
na i najefikasnija vojna masinerija toga vremena. Vodena je isku-
snim i predanim veteranima, dobro obucena i moderno opremljena,
ovjencana slavom iz proslosti i trenutnom moci. Perzijski vojnik je
bio najbolje opremljen vojnik tadasnjeg vremena. Imali su najbolje
oklope, a na glavama najbolje sljemove od kovanih metala. Podlakti-
ce su im bile zasticene oklopima, a noge takode. Bili su naoruzani ko-
pljima, sabljama, metalnim sjekirama i buzdovanima, koji su im bili

244

Rat s Perztjom

narocito dragi, Takode su nosili jedan ili dva luka sa 30 ili 60 strijela.
Za to vrijeme bilo je to mocno oruzje i oprema. Medutim, tako teska
oprema uticala je na pokretljivost vojnika. Halidova Iahka konjica je
bila mnogo slabije naoruzana, ali dosta pokretljivija.

Sve je pocelo sa Musenna b. Harisom. Musenna je bio voda ple-
mena Benu Bekr, koje je nastanjivalo sjeveroistocni dio Arabljanskog
poluostrva i juzni Irak. Historicari ga opisuju kao neobicno hrabrog
vojskovodu. Kasnije je umro od zadobijenih rana u bitkama sa Perzi-
jancima. Nije sigurno da je Musenna primio islam u doba Allahova
Poslanika, alejhisselam, ali je vjerovatno, kao clan izaslanstva plcmena
Benu Bekr, putovao u Medinu u godini izaslanstava i primio islam.

Nedugo poslije bitke na Jemami, Musenna je obratio paznju na
Irak. Ohrabren nestabilnom politickom situacijom na perzijskom
dvoru, Musenna je poveo vojsku u napad na Irak. Iz pocetka se drzao
periferije pustinje, kako bi se mogao brzo povuci nazad, a zatim su
njegove akcije postajale sve smjelije. Prodirao je cas prema istoku, cas
prema zapadu, Vecina njegovih akcija je bila u podrucju Ubulle, oda-
kle se \racao s bogatim plijenom, kojim jc ocaravao gladne Arape iz
pustinje, Perzijske utvrde su bile nemocne pred Musenninim jahaci-
ma, koji su nestajali jednako brz.o kao sto su se pojavljivali. Ohrabren
ovim uspjesima, Musenna se obratio Ebu Bekru:

- Postavi me za komandanta jedinica i ja cu napasti Perziju. Tako
cu zastititi nase zemlje od njih.

Bilo je to pocetkom februara 633. godine (krajem zul- kadea, 11.
godine po Hidzri), Opisao je Irak kao bogatu zemiju, koja je cekala da
bude osvojena, sa dubokom politickom krizom na dvoru, nesposob-
nim posadama u ut\ r rdama, koje se ne mogu nositi sa mobilnim, brzo
pokretnim jedinicama.

Halifa je Musenni dao pismo kojim se potvrduje njegova koman-
da nad svim jedinicama iz plemena Benu Bekr. S ovim pismom Mu-
senna se vratio u sjeveroistocnu Arabiju. Prcveo je dosta svojih saple-
menika na islam, sakupio malu vojsku od 2 000 ljudi i sa jos vecorn
zestinom napadao Persiju.

Musenna je napustio Medinu, a njegove rijeci su i dalje odzva-
njale u usima halife. Ebu Bekr je odlucio osvojiti Irak. Nece se boriti

245

Halid ibn Velid

protiv cijelog Perzijskog carstva, to bi bio preveliki cilj u odnosu na
tadasnje resurse mlade islamske drzave. Odlucio je uzeti samo arap-
ski dio Iraka. To je bi]o podrucje zapadno od Tigrisa. Tako bi prosirio
granice islama i prosirio vjeru koja je u torn trenutku bila stabilna na
Arapskom poluostrvu.

Ebu Bekr je odlucio napasti Irak, ali je morao djelovati sa poseb-
nom paznjom zbog Arapa, koji su imali duboki, iracionalan strah od
Perzijanaca. Irnali su nacionalni kompleks, koji je bio rezultat vise-
stoljetne perzijske slave i moci, dok su Perzijanci posmatrali Arape s
prijezirom. Za Perzijance je bilo vazno pobijediti, jer bi se potvrdio i
osnazio ovaj arapski strah. Da bi bio siguran u pobjedu, Ebu Bekr se
odlucio na dvije mjere opreznosti:

1. Formirati napadacku armiju dobrovoljaca

2. Halid ce biti komandant armije.

Imajuci to u vidu, Ebu Bekr je poslao Halidu naredenje da napad-
ne Irak, Naredio mu je da pozove u vojsku one koji su se borili protiv
odmetnika od islama i da ih podsjeti da budu cvrsti u vjeri i nakon
smrti Poslanika, alejhisselam, a da u tu borbu ne vodi one koji su bili
odmetnici od islama. Na kraju je dodao: JCo zeli da se vrati kuci, neka
to slobodno ucini."

Kada je Halid objavio vojnicima halifinu dozvolu da se vrate ku-
cama ako to zele, bio je sokiran rezultatom. Hiljade njegovih vojnika
je napustilo vojsku i vratilo se u Medinu i ostala mjesta iz kojih su
dolazili. U Bici na Jemami je komandovao vojskom od 13 000 vojnika,
a sada mu je ostalo samo 2 000. Halid je hitno uputio pismo halifi, in-
fo rmisuci ga o alarm antnom stanju u vojsci i zatrazio pojacanje. Kada
je stiglo pismo do Ebu Bekra, sjedio je sa prijateljima i savjetnicima.
Procitao je pismo naglas da bi svi prisutni culi sta u njemu stoji. Tada
je poslao po mladog odlucnog covjeka po imenu Ka'ka b. Amr.

Mladi covjek je stigao do halife, naoruzan i opremljen za put. Ha-
lifa mu je naredio da ide prema Jemami kao pojacanje Halidovoj voj-
sci, Prijetelji su zacudeno zapitali halifu:

- Zar kao pojacanje armiji saljes samo jednog covjeka?

- Nijedna vojska nece biti porazena, ako ima ovakvog covjeka
- odvrati im halifa.

246

Rat s Perzijom

Tako je Ka'ka b. Amr otputovao da pojaca Halidovu armiju. Ali
to nje bilo jedino sto je halifa Ebu Bekr ucinio da bi osnazio Hali-
da. Takode je napisao pismo Musenni i Mazhuru b. Adiju, koji je bio
namjesnik sjeveroistocne Arabije, u kojem im nareduje da mobilisu
svoje vojske i stave se pod Halidovu komandu.

Kao pocetnu tacku u invaziji na Irak halifa je odredio region Ubu-
lle, a krajnji cilj je bio grad Hira - prijestolnica Arapa u Iraku. Mobili-
sao je svu raspolozivu vojnu efektivu i dao je Halidu na raspolaganje.
Vise od toga nije mogao uciniti. Sada je bilo na Halidu da izvrsi svoj
zadatak. Tako je Halid, u 48. godini zivota, krenuo u pohod na Irak. 1

1 Historicari navode dvije verxije napada na Irak: jedna od Ibn Ishaka i Vakidija, druga od
Sejf b. Omera. Taberi je skloniji drugoj verziji, koje se i mi drzimo. Takode postoje dvije
verzije Ebu Bekrovog plana xauzimanja Iraka. Za objasnjenje vidi tacku 4. u dodatku B.

247

BITKALANACA

(ZATU SELASIL)

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Bitka lanaca

Kadajeprimiohalifino naredenje, Halid jeodmah zapoceo sa pri-
premama za podizanje nove armije. Njegovi jahaci su odgalopirali
u siroki region Jemame, te centralne i sjeverne Arabije u potrazi za
hrabrim ratnicima koji bi krenuli u pohod na Irak. Odazvale su se
hiljade ratnika. Mnogi od njih su bill stari ratni drugovi iz operacije
protiv odmetnika, koji su se odmorili kod svojih kuca i sada su bili
zeljni novih akcija. Halidovo ime je postalo magnet koji je privlacio
najbolje borce. Borba pod Halidovom zastavom nije znacila samo
pobjede, nego je obecavala i bogati ratni plijen, a to je znacilo dobra
i ovog i onog svijeta. Za nekoliko sedmica, Halid je skupio vojsku od
10 000 ratnika. 1

Na sjeveroistoku Arabije su tad bila prisutna cetiri vazna musli-
manska komandanta sa mnogo ratnika. Bili su to: Musenna b. Haris,
Mazhur b. Adi, Harmala i Sulma. Halifa im je naredio da se sa svojim
vojskama pretpocine Halidu. A onda im je i Halid pisao i naredio im
da mu se prikljuce u regionu Ubulle. Musenna se nadao da ce halifa
njemu povjeriti komandovanjc u operacijama u Iraku. Medutim, ha-
lifa je drugacije odlucio, pa se Musenna odazvao i potcinio Halidu.

Svaki od cetiri muslimanska komandanta je sa sobom doveo po
2 000 ratnika^ tako da je Halid sada komandovao vojskom od 18 000
ratnika. 2 Bila je to najveca armija koju su muslimani do tada skupili
na jednom mjestu.

U trecoj sedmici marta 633. godine (pocetkom muharrema 12.
godine po Hidzri), Halid je krenuo iz Jemame. Prije toga je pisao
Hormuzu, namjesniku perzijske pokrajine Dast Meisan:

„Primi islam i bit ces siguran ili plati dzizju pa cete ti i tvoj narod
biti pod nasom zastitom. U protivnom ces sam snositi krivicu za po-
sljedice, jer cu dovesti ljude koji vise vole smrt nego sto ti volis zivot." 3

1 Taberi, 2/554.

2 Isti izvor.

3 Isti izvor.

251

Halid ibn Velid

Hormuz je citao Halidovo pismo sa osjecajem ljutnje i prijezira.
Izvijestio je car a o Halidovoj prijetnji, a zatim odlucio ovom drskom i
bezobraznom Arapu dati lekciju koju nikad nece zaboraviti.

Halid je zapoceo marsiranje iz Jemame tako sto je armiju podije-
lio u tri dijela. Svaka grupa je marsirala jedna za drugom sa jednim
danom razlike. Na taj nacin je izbjegavao nepotrebne napore i gublje-
nje vremena. Ovaj nacin marsiranja je obezbjedivao mogucnost da,
u slucaju potrebe, jedna grupa pritekne u pomoc drugoj, a osim toga,
jedan dio vojske je uvijek bio odmoran. Dok bi jedan dio armije mar-
sirao, drugi bi se odmarali, a kad bi posljednja grupa sustigla odmakle
grupe, ove bi se pokrenule, a pristigla grupa bi se odmarala, Halid je
bio u trecoj grupi. Cijela armija ce se sakupiti u Hufejru. 1

Hormuz je bio namjesnik perzijske pokrajine Dast Meisan. Bio je
iskusni veteran i vjerno je sluzio perzijskom dvoru. Dast Meisan je,
kao pogranicna pokrajina, imala veliku politicku i ekonomsku vaz-
nost. Imala je velika prirodna bogatstva i razvijenu trgovinu. Sjediste
pokrajine je bio grad Ubulle, najveca perzijska luka, od vitalne vaz-
nosti za cijelo carstvo. Takode je bila i raskrsnica puteva za Bahrein,
Arabiju, zapadni i centralni Irak. Zbog svega navedenog, Ubulle je
bio grad od strateske vaznosti za carstvo. Bila su to vrata Perzije, a
Hormuzova duznost je bila upravljati njima i zastititi ih kada im je
prijetila opasnost.

Perzijsko drust\'o toga vremena je bilo imperijalnog i aristokrat-
skog karaktera. Kao neizbjeznu pojavu u ovakvim drustviraa, Perzija
je imala razraden sistem poretka koji je odredivao rang svakog gra-
danina. Simbol po kome su raspoznavani rangovi sluzbenika je bila
kapa. Kako je osoba napredovala u sluzbi, njegova kapa je bivala sve
skuplja. Najviseg ranga, osim cara naravno, bili su oni koji su nosili
kape od 100 000 dirhema. Ove kape su bile ukrasene dijamantima i
biserima, pa su stvarno vrijedile 100 000 dirhema,

Hormuz je bio sluzbenik od 100 000 dirhema. 2 Kao tipicni aro-
gantni imperijallst, na lokalne Arape je gledao s neskrivenim prijezi-
rom. Bio je izuzetno strog prema njima. Vladao je politikom „teske
ruke" koja je rezultirala strahom, ali i mrznjom prema njemu. Kada bi

1 Taberi, 2/554.

2 Taberi, 2/556.

252

Bitka lanaca

Arap iz njegove pokrajine htio izraziti svoju mrznju prema nekome,
onda bi rekao: „Mrzi si mi od Hormuza." 1

Nakon sto je primio Halidovo pismo i izvijestio cara o njemu,
Hormuz je zapoceo sa pripremama za docck muslimanske armije.
Okupio je svoju armiju i izveo je van grada Ubulle. U sastavu Hormu-
zove armije su bile pjesadija i konjica.

Put lz Jemame za Ubulle je prolazio kroz Kazimu, u koju je Hor-
muz dosao oeekujuci da ce Halid ici tim putem. Kad je stigao u Ka-
zimu, Hormuz je rasporedio snage nasuprot pravcu jugozapada, sa
centrom i dva krila. Naredio je da se vojnici medusobno povezu lan-
cima, Tako rasporeden, Hormuz je cekao. Ali, nije bilo nikakvih na-
znaka o Halidovom dolasku, Slijedeceg jutra, Hormuz je izvijesten
da Halid ne dolazi occkivanim putem prema Kazimi, vec da je otisao
prema Hufejru. 2

Prije nego je napustio Jemamu, Halid je imao zamisao kako ce se
sresti sa Hormuzom. Od Halife je dobio zadatak da se bori protiv Per-
zijanaca, a poraz perzijske armije je bio uslov zauzimanja Iraka i ostva-
rivanja halifine zamisli. Halifa je bio precizan u odredivanju pravca na-
predovanja, a to je bio grad Ubulle. Halid je nastavio dalje, jer je znao
da Hormuz nece dopustiti da Ubulle padne, pa ce krenuti za njim.

Halid je po2navao sve kvalitete perzijske armije, Znao je za njiho-
vu hrabrost, ratne vjestine i vrhunsku opremljenost. Tesko naoruzan
i oklopljen, perzijski vojnik je bio idealan za frontalne bitke u kojima
su vojnici zauzimali borbeni poredak koji je podsjecao na sahovske
figure na ploci, Jedini njegov nedostatak je bila slaba pokretljivost.
Ako bi bio prisiljen na duze pokrete pod ratnom opremom, perzijski
vojnik bi se brzo umorio. Halidova armija je bila lahko pokretljiva
konjica. Jasuci na brzim kamilama i konjima, Halidove trupe su bile
idealne za iznenadne i brze napade. Ne samo da su bill hrabri i vjesti
borci, nego su bili i sposobni za brze pokrete na svakakvim terenima,

1 Taberi, 2/555.

2 Kazima je grad u Kuvajtskom zalivu, udaljen oko 20 kilometara od danasnje modern*;
ceste Basra- Kuvajt. U to vrijetne je bio prilicno veliki grad, oko 2 kilometra u precniku, od
koga nije ostalo nista osim dijelova tvrdave koji zadiru u more. TadaSnjem Hufejru danas
nema ni trap. Ibn Eusta {str. 180) navodi daje bio smjesten oko 35 kilometara od Basre
prema Medini. Neki historicari su ovaj Hufejr zamijenili za Hafar-ul-Batun u Arabiji, koji
se nalazi oko 200 kilometara jugozapadno od Kazime.

253

Halid ibn Velid

posebno u pustinjama. Povrh svega, mnogi od Halidovih boraca su
bili prekaljeni u borbama protiv odmetnika.

Halid je odlucio iskoristiti svoju pokretljivost protiv slabo pokret-
nih Perzijanaca. Namjeravao je prisiliti Hormuza na kontramarsira-
nje koje ce ga iscrpiti, a onda ce ga napasti u trenutku kad njegova
vojska bude najumornija. Od Jemame prema gradu Ubulle vodila su
dva puta, jedan preko Kazime i drugi preko Hufejra.

Posto je Halid pisao Hormuzu iz Jemame, znao je da ce ga oceki-
vati na glavnom putu iz Jemame, znaci kod Kazime. Halid je odlucio
izbjeci taj put. Shvatio je da je bolje prici gradu Ubulle sa jugozapada
i otvoriti mogucnost prilaska gradu iz pravca Hufejra i iz pravca Ka-
zime i tako napraviti teskoce slabo pokretnim Perzijancima. Sa ova-
kvom zamisli, Halid je marsirao prema Nibadzu i podijelio armiju u
tri grupe kako je to vec objasnjeno. Tz Nibadza je nastavio dalje kad
su mu se pridruzili ostali komandanti o kojima smo ranije govorili.

Halida nije zabrinjavala prisutnost Hormuza u Kazimi. Znao je da
se Hormuz nece usuditi krenuti kroz pustinju i presjeci mu put, jer
je bio slabo pokretan. Halid nije namjeravao zuriti kroz Hufejr i stici
do Ubulle, jer bi mu Hormuzova armija na bokovima mogla prirediti
probleme. Hormuz bi mogao napasti njegovu pozadinu i odsjeci mu
odstupnicu. Kijeclan Arap ne bi prihvatio da mu nesto zaprijeci put ka
pustinji gdje ee on osjeca kao kod kuce. Halid je cekao pred Hufejrom,
dok je mali odred njegove konjice drzao Hormuza na oku. Znao je da
ce njegovo prisustvo kod Hufejra izazvati paniku kod Hormuza.

Upravo to se i dogodilo, Kad je Hormuz cuo za Halidov pokret pre-
ma Hufejru, shvatio je da je to opasnost za njega. Arapi i nisu tako jed-
nostavni kako je on to mislio. Kao iskusan strateg Hormuz je znao da je
njegova baza Ubulle u opasnosti, Naredio je da se odmah krene prema
90 kilometara udaljenom Hufejru. Njegova slabo pokretna vojska se
vukla putem. Dvodnevni mars je bio izuzetno zamoran, ali discipli-
novani perzijski vojnici su prihvatili naredenje bez prigovora. Kad je
stigao u Hufejr, Hormuz nije nasao ni traga Halidu. Ocekujuci da ce se
muslimani uskoro pojaviti, rasporedio je vojsku za borbu na isti nacin
kao kod Kazime. Tek sto je rasp ore divanje vojske zavrseno, stigli su
izvidaci i izvijestili Hormuza da se Halid pokrenuo prema Kazimi.

254

Bitka lanaca

Halid je zaista marsirao prema Kazimi. Cekao je kod Hufejra sve
dok nije cuo da Hormuz dolazi. Povukao se malo nazad i zapoceo
kontramarsiranje kroz pustinju prema Kazimi namjerno ne zalazeci
duboko u pustinju da bi ostao vidljiv perzijskim izvidacima. Halid
nije zurio, Njegovi ljudi su bili dobri jahaci. Nije htio prvi stici u Ka-
zimu i zauzeti poziciju za bitku, jer bi Hormuz tad bio u mogucnosti
da menevrise, Prepustio je Hormuzu da stigne prvi, a on ce zatim
zauzeti poziciju tako da mu pustinja bude iza leda.

Perzijanci su se spakovali i brzo krenuli nazad u Kazimu, jer put
za Ubulle nisu smjeli ostaviti Halidu. Hormuz se mogao braniti na
prilazima gradu Ubulle. Ali je imao losa iskustva sa Musenninim pu-
stosenjima u njegovoj pokrajini. Zato se nije usudio pustiti Halido-
ve jahace u predjele plodnih ravnica grada Ubulle. Zato se odlueio
boriti dalje od pokrajine koju je bio duzan zastititi i radovao se bici
po njegovom izboru protiv pustinjskih Arapa. Armije se privlace kao
magneti. Ponekad neko podrucje, koje inace nije od posebne strates-
ke vaznosti, postane vazno zbog prisustva neprijatelja u njemu. Sada
je Hormuz krenuo u Kazimu, ne zbog njene strateske vaznosti, vec
zbog toga sto je Halid bio tamo.

Hormuzova vojska ovoga puta nije tako lahko marsuala. Vojnici
su gundali, a posebno Arapi koji su bili dio njegove vojske. Proklinjali
su Hormuza za sve nevolje koje im je priredio. Stigli su u Kazimu
potpuno iscrpljeni. Hormuz nije gubio vrijeme. Odmah je rasporedio
vojsku u uobicajenu formaciju sa centrom i dva krila. Komandanti
dva krila su bili Kubejz i Anusjan. Ponovo su vojnike povezali lanci-
ma (vidi graficki prikaz marsa na karti 12 na strani 3i7).

Perzijska vojska je cesto koristila lance za vezivanje vojnika. Ima-
H su cetiri standardne duzine, Ovim lancima su vezana po tri, pet,
sedam ill deset vojnika. Bila je to dodatna snaga za njihove vojnike.
Nije korektno reci, kao sto su to neki cinili, da su lanci koristeni kako
bi sprijecili vojnike da pobjegnu. To nije tacno. Lanci su predstavljali
samoubilacku hrabrost vojnika, dajuci do znanja neprijatelju da ce
perzijski vojnik radije umrijeti na bojnom polju nego sto ce pobje-
ci. Takode su ovi lanci smanjivali mogucnost prolaza neprijateljskoj
konjici. Nije bilo lahko oboriti nekoliko vojnika i proci izmedu njih.
Perzijska armija je organizovana i uvjezbavana za bitku u kojoj su ras-

255

Halid ibn Velid

poredivani kao sahovske figure na ploci. Ovakva taktika im je omo-
gucavala da cvrsto stoje nasuprot neprijatelju. AH, lanci su donosili i
neke slabosti. U slucaju potrebe za povlacenjem ili bijegom, lanci su
im bili kao okovi. Vojnici bi bili svezani za svoje poginule ili ranjene
drugove i bili bespomocna meta napadaea. Ova bitka je nazvana Bit-
ka Lanaca upravo zato sto su ih Perzijanci koristili u uvoj bici.

Pomocne arapske trupe nikada nisu dopustaie da budu vezane u
lance. I ovaj put su to odbili govoreci:

- Vezuci se lancima svezali ste se za neprijatelja.

- Odbijate se vezati kako biste mogli pobjeci kad zagusti - odgo-
varali su Perzijanci. 1

Halid je izlazio iz pustinje i prilazio Perzijancima. Namjeravao je
zapoceti bitku odmah tu, prije nego Ii Perzijanci predahnu i odmorc
se. Ali, muslimanska vojska nije imala vode, pa su se neki vojnici uz-
bunili. Kad je Halid cuo za to, naredio je:

- Sjasite i rasteretite kamile. Tako mi Allaha, voda ce pripasti onoj
vojsci koja je cvrsca i koja je vise zasluzuje. 2

Muslimani su imali cvrsto i nepomuceno povjerenje u svog ko-
mandanta. Sjahali su i poceli se pripremati za bitku. Iznenada, pocela
je padati kisa tako snazno i dugo da su muslimani ugasili zed i da
napunili posude za vodu,

Hormuz je rasporedio armiju ispred zapadnog ugla Kazime i tako
zatvorio pristup gradu. Ispred Perzijanaca se prostirala pjescana, gr-
mljem uokvirena ravnica, u duzini od oko 5 kilometara. Iza ravnice
se pruzao kompleks neplodnih niskih brda koja su se uzdizala oko 80
metara u visinu. Ovo gorje je bilo dio pustinje i pruzalo se cak do Hu-
fejra. Preko ovog gorja Halid je marsirao do Kazime. Izbivsi iza ovih
brda, Halid je skrenuo u ravnicu i rasporedio armiju u uobicajeni
borbeni pore dak. Komandanti krila su bili Asim b. Ami, brat Ka'ka b.
Amra, i Adij b, Hatim, kojeg smo spominjali kao visokog plemenskog
starijesinu plemena Tajj. U prvoj sedmici aprila 633. go dine (trecoj
sedmici muharrema 12. godine po Hidzri) pocela je Bitka lanaca.

1 Taberi, 2/555.

2 Isti izvor,

256

Bitka lanaca

257

Halid ibn Velid

Bitka je pocela u velikom stilu, dvobojem dvojice komandana-
ta armija. Hormuz je bio izuzetan borac, poznat u cijelom carstvu.
Malo ko bi se usudivao izaei mu na dvoboj. U to vitesko vrijeme, niko
nije mogao biti komandant ako nije bio hrabar i izuzetno vjest borac.
Potjerao je konja naprijed na otvoren prostor izmedu dvije armije, ali
blize svojim trupama i povikao:

- Muskarac protiv muskarca! Gdje je Halid? 1

Iz muslimanskih redova je izjahao Halid i stao nekoliko koraka
od Hormuza. Dvije armije su gledale u tisini dok su se komandanti
pripremali za dvoboj,

Hormuz je sjahao i potakao Halida da isto to ucini, pa je i Halid
sjahao. Ovo je bilo hrabro od Hormuza, jer se iz takvog dvoboj a nije
moglo pobjeci. Ali u ovom slucaju Hormuz nece pokazati vitestvo
kako je to nagovjestavao. Prije nego je izjahao na dvoboj, Hormuz je
postavio nekoliko odabranih boraca u prve re dove i dao im instruk-
cije. Kad se dohvati sa Halidom, u odredenom trenutku ce ih pozvati,
a oni ce ih opkoliti i ubiti Halida dok ga Hormuz drzi.

Komandanti se pocese boriti sabljama. Svaki je napao nekoliko
puta, ali bez uspjeha. Svaki je bio iznenaden vjestinom protivnika.
Hormuz je predlozio da ostave sablje i da se hrvu. Tako je i bilo. Kad
su se uhvatili u cvrst stisak, Hormuz je pozvao svoje Ijude, koji potr-
case i opkolise ih.

Halid je sad shvatio da je u klopci. Bio je bez sablje i stita, a Hor-
muz nije popustao snazni stisak. Ali, Halid je bio snazniji od Hormu-
za. Okretao ga je u krug i tako onemogucio njegovim pomagacima da
ga napadnu. Nastala je galama na bojnom polju. Dvije vojske su vika-
le, jedna radosnim povicima, a druga sa negodovanjem. U toj galami,
dok su svi pogledi bili prikovani za hrvace, perzijske ubice nisu cule
galopiranje jahaca koji im se priblizavao. Nisu ni shvatili sta se desa-
va, a vec su dvojica njih obezglavljeni pali na zemlju. Tad su ugledali
jednog jahaca kako zamahuje sabljom. Bio je to Ka'ka b. Amr, kojeg je
halifa Ebu Bekr poslao kao pojacanje vojsci.

Kad je Ka'ka b. Amr vidio perzijske ubice kako zure prema dvojici
komandanata, odmah je shvatio o kakvoj se podmuklosti radi i kakva

1 Taberi, 2/555.
258

Bitka lanaca

je nevolja zadesila Halida. Nije bilo vremena za objasnjavanje i traze-
nje pomoci, Podbo je konja i pojurio naprijed sa isukanom sabljom, U
posljednjem trenutku se nasao kod Perzijanaca i sve ih sasjekao. '

Sada se Halid mogao posvetiti Hormuzu. Nakon minut ili dva,
Hormuz je lezao na zemlji, a Halid je ustao sa njegovih prsa. U ruci
mu je bio bodez sa kojeg je kapala krv.

Halid je naredio opci napad. Razljuceni malopredasnjom podlo-
scu Perzijanaca, muslimani navalise na njih u zelji za osvetom. Centar
i dva krila muslimana su pojurili naprijed. Borbeni moral Perzijanaca
je u startu bio los zbog pogibije komandanta, ali su bili brojniji od
muslimana. Njihova celicna disciplina ih je drzala na okupu. Cvrsto
su se borili. Neko vrijeme je bitka bila uravnotezena, Tesko pokretlji-
vi i lancima vezani Perzijanci uspjesno su odolijevali napadima lahko
pokrctljivih muslimana. Medutim, vjestina i hrabrost muslimana i
umor Perzijanaca poceli su davati rezultate. Perzijanski front je bio
razbijen na nekoliko mjesta.

Osjecajuci poraz, komandanti krila Perzijanaca naredise povlace-
nje. Muslimani su i dalje napadali pa se povlacenje pretvorilo u bijeg.
Vecina Perzijanaca koji nisu bili vezani uspjeli su pobjeci. Oni koji su
bili vezani, bili su u smrtnoj zamci, Postali su lahak plijen muslima-
na. Prije nego je noc prekinula pokolj, muslimani su pobili na hiljade
Perzijanaca. Prezivjeli perzijski komandanti, Kubejz i Anusjan, uspje-
li su izvuci dobar dio vojske i spasiti je od potpunog unistenja. Prva
bitka sa Perzijom je zavrsena velikom pobjedom muslimana.

Iduci dan je prosao u zbrinjavanju ranjenika i skupljanju zaplije-
njenih dobara. Cetiri petine je Halid podijelio ucesnicima bitke. Svaki
konjanik je dobio plijen u vrijednosti od 1 000 dirhema, dok je pje-
sadinac dobio trecinu od toga. Ovakvo rasporedivanje plijena je na-
redio Allahov Poslanik, alejhisselam, a razlika u naknadi je bila zbog
toga sto je konjanik morao odrzavati konja, a bio je i korisniji u borbi
zbog bolje pokretljivosti.

Jedna petina ukupnog plijena je poslata halifi kao dio koji je pripa-
dao drzavi. U torn dijelu je bila i Hormuz ova kapa koja je vrijedila 100
000 dirhema. Kapa je pripadala Halidu, jer je svo vlasnistvo ubijenog

1 Nije zabiljezen tacan broj Perzijanaca koje je Ka'ka ovom prilikom pobio.

259

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Halid ibn Velid

pripadalo pobjedniku. Zato je halifa vratio kapu, koju je Halid odmah
prodao jer je vise volio gotovinu.

U ovoj bici su muslimani zaroblli jednog slona. Poslali su ga u Me-
dina sa ostalim plijenom, Stanovnici Medine nikad prije nisu vidjeli
slona, pa je to bila prava atrakcija, jer su se Medinelije cudile njegovoj
velicini. Halifa nije vidio nacina da iskoristi ovu zivotinju, pa ju je
vratio Halidu.

Porodice Perzijanaca i irackih Arapa koji su se borili na strani Perzi-
janaca uzete su kao roblje. Ostali stanovnici pokrajine nisu uznemira-
vani. Vecina stanovnika ove pokrajine su bili poljoprivrednici i stocari.
Pristali su placati dzizju, i tako obezbijedili muslimansku zastitu.

Narednih nekoliko dana Halid se bavio stvarima organizacione pri-
rode. Dio vojske je poslao naprijed prema sjeveru. Naprijed je jahao
Musenna sa 2 000 konjanika. Ova vojska je imala zadatak ciscenja tere-
na i eliminisanja Perzijanaca koji su zaostali za pobjeglom armijom.

Musenna je stigao do male rijeke nesto sjeverno od danasnjeg
Zubejra, na strani gdje je bila tvrdava poznata kao Damina tvrdava.
Dobila je ovo ime po tome sto je tim podrucjem vladala jedna zena. 1
Musenna je naredio da se opsjedne tvrdava. Ostavio je svog brata
Muannu da komanduje opsadom, a on je nastavio dalje.

Dva ili tri dana opsade je uvjerilo zenu u tvrdavi da je uzaludno
opirati se. Muanna je ponudio mirnu predaju, bez prolivanja krv, i
porobljavanja. Zena se slozila, predala se i postala muslimanka. Mu-
anna ju je ozenio,

U meduvremenu, Halid je pokrenuo glavninu snaga i krenuo pre-
ma sjeveru.

1 Ova rjecica je i danas poznata kao Damina rijeka, ali od tvrdave nema ni traga.
260

BITKANARIJECI

Bitka na Rijeci

Kad je perzijski car primio vijest o Halidovom dolasku iz Jema-
me, mobilizirao je svjezu armiju u Ktesifonu i stavio )e pod komandu
najvise rangiranog perzijskog generala. Bio je to Karin b, Karjana,
sluzbenik od 100 000 dirhema. Car mu je naredio da krene prema
gradu Ubulle i da pomogne Hormuzu. Sa ovim zadatkom, Karin je
krenuo iz Ktesifona.

Krecuci se lijevom obalom Tigrisa, Karin je stigao do Mezara,
presao Tigris i nastavio desnom obalom sve do rijeke MakiL Presao
je Makil i jos jednu vecu rijeku malo juznije od Makila. Tek sto je to
obavio, primio je vijest o katastrofi kod Kazime, Ove vijesti je potvr-
dila izbjegla vojska koja je pocela pristizati u Karinov logor prcdvo-
dcna dvojicom prezivjelih komandanata. Medu njima su bile hiljade
Arapa. Kao sto je to obicaj, Arapi i Perzijanci su poceli optuzivati
jedni druge za poraz.

Kubejz i Anusjan, dvojica prezivjelih komandanata, bill su zedni
osvete. Ova dva komandanta i Karin nisu mogli vjerovati da je Impe-
rii alna armija porazena od primitivnih i zaostalih Arapa iz pustinje.
Nisu shvatali o cemu se radi. Izgubili su iz vida cinjenicu da bitka nije
vodena protiv primitivnih Arapa, nego protiv muslimanske vojske
koju je islam procistio i uzvisio. Karin je odlucio da se zaustavi. Borit
ce se upravo tu gdje je sada. Iza leda mu je rijeka, pa mu je pozadina
sigurna. Prisilit ce Halida da se bori u frontalnoj bid za koju su Per-
zijanci obucavani i opremani.

Musenna je slijedio perzijske vojnike iz Ubulle, Uspostavio je bor-
beni dodir sa Perzijancima i tako omogucio drugirn muslimanima da
po okolini skupljaju zalihe hrane za vojsku. Onda je Musenna dosao
u blizinu Karinovog Iogora i odmah o tome izvijestio Halida. Histo-
ricari kazu da je ovaj perzijski logor bio kod Sinjja. Rijec Sinjj Arapi
koriste da bi time oznadli rijeku. Posto ce se bitka dogoditi bas tu, bit
ce u buducnosti poznata kao Bitka na Rijeci.

263

Halid ibn Velid

Halid je marsirao prema sj event sve dok nije stigao do rusevina u
blizini danasnjeg Zubejra, oko 20 kilometara jugozapadno od grada
Ubulle. Halid nije namjeravao ulaziti u Ubullu. Sada je stigao glasnik
koji ga je izvijestio o koncentraciji novih perzijskih trupa. Odjednom
ga je zahvatilo nestrpljenje da unisti novu perzijsku vojsku dok je dojam
iz Kazime jos bio svjez. Poslao je Makala b, Mukarrina da pokupi ratni
plijen u gradu Ubulli, a on se zaputio prema Rijeci. Spojio se sa Muse-
nnom utrecoj sedmici aprila (pocetkom sefcra 12. godine po Hidzri).

Halid je licno izvidio polozaje Perzijanaca. Posto im je Rijeka bila
iza leda, nije postojala mogucnost obuhvata. Zato se odlucio boriti
frontalno, u perzijskom stilu. Halid nije mogao preci Rijeku i uci du~
blje u Irak, niti je mogao nastaviti sjeverno prema Hiri.

Dvije vojske su se rasporedile za bitku. Kubejz i Anusjan su ko-
mandovali krilima, a Karin je komandovao centrom i isturio se malo
ispred krila. Iracki Arapi su razmjesteni u oba krila i u centar. Karin je
bio hrabar i mudar general. Iza leda je imao Rijeku i camce spremne
za svaki slucaj. Halid je rasporedio vojsku kao i kod Kazime. Na krili-
ma su opet komandovali Asim i Adi.

Bitka je pocela sa tri dvoboja. Prvi je izasao Karin i pozvao na dvo-
boj. Makal b. Asi je bio prvi musliman koji je istupio protiv Karina.
Posto je bio poznat kao prvoklasni borac, Halid ga nije pozvao nazad.
Makal je ubio Karina. Bio je to posljednji sluzbenik od 100 000 dirhe-
ma koji se suocio sa muslimanima.

Nakon sto je Karin pao, druga dva perzijska generala, Kubejz i
Anusjan su istupili i izazvali Asima i Adija. Asim je ubio Anusjana.
Adi je ubio Kubejza. Nakon sto perzijski generali padose, Halid na-
redi opci napad.

U to vrijeme je licna sposobnost komandanata bila vazan faktor
u borbi. Njihovi uspjesi u dvobojima su podizali borbeni moral, a
njihova smrt je demoralisala i dezorganizovala trupe. Posto su Perzi-
janci ostaii bez tri generala, nisu se mogli dugo opirati. Ubrzo su po-
pustili pod muslimanskim nasrtajima. Izgubili su cvrstinu, okrenuli
se u bijeg i stigli do obale Rijeke.

Ovo neorganizovano povlacenje je dovelo do katastrofe. Lahko
opremljeni muslimani su stizali tesko pokretne Perzijance. Na obali

264

Bitka na Rijeci

Rijeke je nastala sveopca guzva medu vojnicima koji su nastojali uci u
camce i sto prije pobjeci od sigurne smrti. Hiljade njih su pobijeni, ali
hiljade su uspjele pobjeci camcima. Prezivjeli su dugovali zahvalnost
poginulom generalu koji je ostavio camce na obali. Da nije bilo cama-
ca, nijedan Perzijanac ne bi pobjegao. Muslimani nisu imali camce i
nisu ih mogli dalje goniti.

Prema Taberiju 30 000 Perzijanaca je poginulo. 1 Ratni plijen je
masio onaj u Kazimi i opet je rasporeden na isti nacin.

Sada se Halid mogao ozbiljnije posvetiti administraciji u pokrajini
koja je upravo osvojena i podici je na visi nivo. Lokalno stanovnistvo
je pristalo placati dzizju. Muslimani ih nisu uznemiravali. Halid je
organizovao sluzbenike koji ce prikupljati poreze i postavio Suvejda
b. Mukarrina za sefa sa sjedistem u Hufejru.

Dok se Halid bavio administrativnim pitanjima, njegovi izvidaci
su se kretali uz Eufrat prema Hiri i prikupljali podatke o kretanjima
perzijske vojske. 2

1 Taberi, 2/558.

2 Ovu bitku Taberi naziva Bitkom kod Mezara. Mislini da to nije tafino. Vidi objasnjenje u
biljeSci 5. u dodatku B,

265

BITKAKODVELEDZE

B-itka kod Vsledze

Vijesti o Bid kod Rijeke su raspalile zestoku ljutnju u Ktesifcnu.
Njihove dvije armije su savladane. Razbile su ih neo^ekivane snage
koje su najednom izbile iz puste Arabije, Oba komandanta arrnija
su bili najvisc rangirani generalL Osim. njih ubijena su jos dva visoko

pozidonirana generate. Nevjerovatno! UzevSi u obztr da ovaj novi
neprijatelj iz pustinje nije znao nista o modernom ratovanju* sve je
izgledalo kao ruzna nocna mora.

Imperator Erdesir je odlucio potpuno zdrobiti novog neprijatelja.
Naredio je da se sakupc dvije mocne armije. Ucinio je to taenia na
dan kad se dogodio poraz na Rijeci- Mozda £$ tjitalac biti iznenaden.
Ova bitka se odigrala oko 550 kilometara daleko od Ktesifona. Kako
je perzijski car istog dana mogao cuti vijesti o porazu na Rijeci? Pcr-
zijanci su tada imaJi izvrstan sistem vojnih komunikacija. Pi'ije nego
bi poceli bitku, Perzijanci bi na brda rasporediii ljude sa Izuzetno
snaznim gtasovima, na takva rastojanja da bi mogli doviknuti jedan
drugom i razumjeti poruku, Taj lanac od nekoliko hiljada ljudi bi &e
protezao sve do Ktesifona. Svaki dogadaj bise dovikivanjem prenosio

od tack« a do B, od B do C, od C dp D i tako datfe, Za nekoliko sati,

perzijski tar bi znao novosti- 1

Slijedeci carevo naredenje, perzijsk* ratnici se po£e£e okupljati u
prijestolnici, DoIaziLi su iz svih gradova i iz svih garnizotia i utvrda,
osim onih na zapadu gdje su PerzEjanci granicili sa Bizantijskim car-

Stvonn. Za nekoliko darta prva armije je biJa sprermia.

Perzijski dvor je ncckivao da ce muslimani nastaviti uz Eufrat u
pravcu sjeverozapada, Znali su kako Arapi ra^mistjaju. Nijedne arap-
ske snagc sc ne bi upustlle u teritoriju; predaleko od pustinje. Ako bi

to vet morali ucrniti, u blizini bi morao biti makar put za pustinju,
Zato je car Erde&ir odlucio docckati Halida kod mjesta Velcdze i tu
ga unistiti 2 (vidi kartu 10 na stranici 271).

1 TaWi, 3/43.

2 Danas riema tlikakvih tragova mje^tu Vclcdzc. Jakut navodi, WA9., da se ovo mjesto na-
lazUo Litotno d-d cestu Kufa-.Mekka. 'fafcod-e navijdi da. je two podriicji? bilt? podvodno 5^6
do Hire-, kcjja ;e n€4akko na sjevefota,piEi,dli- Zbog ■Skft-tartja toksva Eufj^la, pudrufji- ydjt
je nefcada bilo ovo iiijcstd jt sada potpuno suho i ra?plodno f iako je nekada blto plodno.

269

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Halid ibn Velid

Prva perzijska armija je skupljena. Napustila je Ktesifon pod ko-
mandom Enderzagara koji je bio vojni namjesnik u pokrajuni Horo-
san. Ovog izuzetnog generala su podjednako postovali i Perzijanci i
iracki Arapi. Bio je Perzijanac koji je roden medu Arapima. Odrastao
je medu Arapima i za razliku od mnogih Perzijanaca njegove klase,
bio je vrlo omiljen medu njima.

Enderzegar je pokrenuo armiju prema Veledzi, gdje mu se uskoro
trebala prikljuciti jos jedna. Marsirao je niz Tigris, njegovom lijevom
obalom i pregazio ga u Kaskaru. Zatim je skrenuo jugozapadno pre-
ma Eufratu, pregazio ga kod mjesta Veiedze i tu se ulogorio. Prije
nego je krenuo iz Ktesifona, Enderzegar je poslao glasnike u mnoga
arapska plemena koja je poznavao. Tako je, marsirajuci prema Veled-
zi prikupio jos nekoliko hiljada Arapa koji su bill voljni boriti se pod
njegovom zastavom. Takode je svojim snagama pridodao i ostatke
Karinove armije. Kad je stigao u Veiedze, sa ushicenjem je posmatrao
mnogobrojnu armiju. Sada je mirno cekao da mu se pridruzi Behmen
sa svojom armijom.

Behmen je bio komandant druge armije kojujecar sakupio. Bioje
sluzbenik od 100 000 dirhema, Dobio je naredenje od cara da sakupi
armiju i da se spoji sa Enderzegarom kod Veiedze. Povjerena mu je
komanda nad obje armije, koje trebaju potpuno unistiti muslimane.

Behmen je odabrao drugu rutu do Veiedze. Marsirao je izmedu
dvije rijeke. Napustio je Ktesifon nekoliko dana nakon Enderzegara i
kretao se sporije.

Bitka kod Rijeke je bila velika pobjeda muslimana koji su imali
svega nekoliko ranjenih. Zaplijenili su ogromne kolieine dobara. Ova
bitka je Halida bacila u duboka razmisljanja. Tek sadje poceo shvatati
razmjere resursa perzijske armije. Borio se protiv dvije armije u dvije
krvave bitke i tesko ih porazio. Ali ove armije su bile samo mali dio
ukupne perzijske modi. Perzijsko carstvo je u stanju mobilisati mno-
go armija poput onih protiv kojih se borio kod Kazime i na Rijeci.

Bilo je to trezveno razmisljanje. Bio je prvi muslimanski koman-
dant koji osvaja strane teritorije. Ali, on nije bio samo vojni koman-
dant. Bio je i politicar. Morao je vladati u halifino ime na svim teri-
torijama koje je pripojio islamskoj drzavi. U njegovoj armiji nije bilo
nikog ko je poznavao ovu problematiku, pa se nije imao s kirn posa-

270

Bitka kod Veledie

KARTA10.
INVAZIJA NA IRAK

AJNU TEMR

HIRA

ULEIS

VELEDZE

EZAR

KAZIMA-

271

Halid ibn Velid

vjetovati u vezi s ovim problemima, Sada je njegova vojska bila umor-
na od dugog marsiranja i borbe. Zato je odmorio nekoliko dana,

Halid je organizovao efikasnu mrezu obavjestajaca sacinjenu od
lokalnih Arapa. Za razliku od Perzijanaca, Halid je bio izuzetno dare-
zljiv prema lokalnom stanovnistvu. Zato su lokalni Arapi stali na nje-
govu stranu, pa je bio odlicno obavijesten o aktivnostima Perzijana-
ca, a posebno o pokretima vojske. Tako je bio na vrijeme informisan
o Enderzagarovom marsu iz Ktesifona i o velikom broju Arapa koji su
im se prikljucivali i o njihovim pokretima prema Veledzi. Znao je i za
pokrete Behmenove armije iz Ktesifona. Kada je analizirao pristigle
obavjestajne podatke, shvatio je da ce se dvije armije ubrzo spojiti
i da ce ga traziti u sirem regionu Ubulle. Ako se dvije armije spoje,
nikako im nece moci parirati. Trebalo je da nastavi dalje prema Hiri,
a Veledze mu je smetnja na torn putu.

Jos jedan krupan problem je zabrinjavao Halida. Mnogo Perzija-
naca je prezivjelo nedavnu bitku i sada ce se opet boriti protiv njega.
Prezivjeli iz bitke kod Kazirne su se pridruzili Karinu u Bici kod Ri-
jeke. Prezivjeli iz Bitke kod Rijeke su se sada pridruzili Enderzagaru
i marsirali su prema Veledzi. Ako zeli i dalje pobjedivati u bitkama,
mora se pobrinuti da ubuduce Perzijanci ne izlaze zivi iz bitaka.

To su bila dva problema sa kojima se Halid suocio. Prvi je bio stra-
tegy ski. Dvije perzijske armije ce se zajedno boriti protiv njega. Za
ovaj problem je nasao zaista majstorsko rjesenje. Brzo ce se pokrenuti
i boriti se protiv Enderzagarove armije prije nego stigne Behmenova
armija. Drugi problem je bio takticke prirode. Kako sprijeciti neprija-
teljske vojnike da se dva ili vise puta bore protiv njega. Ovaj problem
je rijesio genijalnom taktickom zamisli, kakvu samo genij moze smi-
sliti, a najbolji komandanti osrvariti. Ali, o tome cemo kasnije.

Halid je dao uputstva Suvejdu b. Mukarinu da njegov administra-
tivni tim postavi nekoliko odreda koji ce cuvati podrucje donjeg toka
Tigrisa. Oni ce stititi ovo podrucje od mogucih prodora neprijatelja
sa sjevera i istoka. Ove snage ce takode upozoravati Halida o pojavi
bilo kakvih neprijateljskih snaga iz tih pravaca. Sa glavninom snaga
od oko 15 000 vojnika, Halid je krenuo u pravcu Hire. Kretao se brzo
juznim rubom velike mocvare.

272

Bitka kod Veledze

Da je Enderzagar mogao birati, svakako bi sacekao Behmenov do-
lazak prije bitke protiv muslimana. Ali, on nece imati izbora. Neko-
liko dana prije Behmenovog dolaska muslimanska armija se pojavila
na istocnom horizontu i ulogorila se u blizini Veledze. Enderzagar
se nije zabrinuo. Imao je veliku vojsku i bio je siguran u pobjedu. Iza
leda mu je bila rijeka i obezbjedivala mu pozadinu. Bezbrizno se pri-
premao za bitku.

Cijeli naredni dan dvije armije su ostale u logorima, a komandanti
i oficiri su otisli u izvidanje terena, Slijedeceg jutra, armije su se ras-
poredile za bitku u uobicajenom borbenom poretku. Na krila musli-
manske vojske su ponovo stall Asim b. Amr i Adi b. Hatim.

Bojno polje je bilo u ravnici koja se pruzala izmedu dva niska gre-
bena, medusobno udaljeni oko 4 kilometra. Grebeni su bili visoki 6-
10 metara. Sjeveroistocni dio ravnice je ulazio u pustinju. Na maloj
udaljenosti iza sjeveroistocnog grebena je tekao rukavac Eufrata da-
nas poznat kao Kasif. Perzijanci su se rasporedili tako da su gledali
prema jugoistoku, sa zapadnim grebenom iza leda. Halid je postavio
vojsku nasuprot Perzijancima, malo ispred sjeveroistocnog grebena.
Centar bojnog polja je bio na mjestu koje je udaljeno oko 4 kilometra
jugoistocno od danasnjeg Ajnul Muhari i oko 11 kilometara juzno od
danasnje Sinafije.

Enderzagar je bio iznenaden snagom muslimanske armije. Vidio
je samo oko 10 000 njih. Prema onom sto je cuo, Halidova vojska
je morala biti mnogo jaca. Gdje je ta strasna muslimanska konjica?
Mnogi muslimanski vojnici su bili pjesaci. Mozda su prezivjeli sa Ka-
zime i sa Rijeke preuvelicavali muslimansku snagu, kao sto to obic-
no cine porazeni vojnici? Mozda se konjanici ne bore na konjima?
Muslimani su takode bili iznenadeni perzijskom vojskom. Danas je
izgledalo kao da ih ima manje nego juce, ali nisu bili zabrinuti.

Enderzagar je bio odusevljen. On ce smrviti ovu beznacajnu silu i
ocistiti Irak od bezobraznika iz pustinje. Cekao je da muslimani prvi
napadnu. Zadrzat ce napad, a kad se muslimani umore, on ce krenuti
u kontranapad i smrviti ih.

Kad su muslimani krenuli u opci napad, Enderzagar je bio obra-
dovan. To je ono sto je cekao. Dvije armije su se sudarile. Vojnici su
izgubili pojam o vremenu dok su se dohvatali u ostrom sukobu.

273

Halid ibn Velid

Neko vrijeme je bltka zestoko bjesnila. Muslimani su snazno na-
padali, ali su Perzijanci bill cvrsti. Nakon jednog sata ili malo vise,
obje strane su bile umorne. Muslimani su bili umorniji jer ih je bilo
daleko manje, pa se svaki musliman borio sa nekoliko Perzijanaca.
Enderzagar je imao rezerve, pa je cesto zamjenjivao ljude na celnim
pozicijama. Halid ov primjer je odrzavao borbeni moral muslimana.
Borio se u prvim redovima.

Kao posebnost navest cemo jedan dogadaj. Tokom prve faze bit-
ke, Halid je izasao na dvoboj jednom Perzijancu koji se zvao Hazar
Mard. Bio je ogroman covjek i izuzetno vjest borac. Pricalo se da
vrijedi kao hiljadu ratnika, 1 Ovaj gorostas je istupio naprijed i upu-
tio izazov muslimanima. Halid je prihvatio. Nakon nekoliko minuta
dvoboja, Halid je sasjekao gorostasa. Kad je Perzijanac pao, Halid je
sjeo na njegova prsa i pozvao slugu da mu donese hranu. Sjedeci na
ogromnom Perzijancu, Halid je mirno rucao. 2

Prva faza bitke je bila gotova. Druga faza je pocela kontranapa-
dom Perzijanaca. Iskusno Enderzagarovo oko je vidjelo jasne znake
umora na licima muslimana. Procijenio je da je pravo vrijeme za kon-
tranapad. Na njegov znak Perzijanci su navalili. Muslimani su neko
vrijeme uspijevali odolijevati kontranapadu. Ovim naporima su se
doveli do krajnjih granica izdrzljivosti. Polahko su se povlacili nazad,
zadrzavajuci dobar borbeni pore dak. Perzijanci su i dalje navaljivali,
a muslimani su giedali u Halida trazeci na njemu bilo kakve naznake
promjcne plana ili bilo cega sto bi olaksalo ovu neizdrzivu situaciju.
Ali, Halid se borio kao lav i pozivao vojsku da to isto cine.

Perzijanci su skupo placali svoje napade, ali su likovali zbog po-
stignutih uspjeba. Enderzagar je sav radostan bio iza njih. Pobjeda je
bila tu. On nije bio najvise rangirani perzijski sluzbenik, ali njegovo
unapredenje je bilo tu. Ocekivao je kapu od 100 000 dirhema. Mu-
slimani su i dalje odolijevali, kao sto to cini ocajnik koji nema vise
sta izgubiti. Dostigli su krajnju granicu ljudske izdrzljivosti. Neki od
muslimana su pomislili da se konacno nasao neko ko je ravan Halidu.
Jos samo malo i muslimanski front ce puknuti u komade.

1 Na perzijskom jeziku „ Hazar Mard" ?,nacl „hiljadu ljudi". Ovaj naziv su Perzijanci davali
posebno sposobnim ratnicima u znak priznavanja njihovih sposobnosti.

2 Taberi, 2/560.; Ebu Jusuf, 142.

274

Halid ibn Velid

- Jeste lividjelibogatstvaPerzije? Asjecate li se siromastvazemlje
Arabije? Jeste li vidjeli usjeve ove zemlje? Sve da Allah nije naredio
dzihad, mi bismo morali doci i osvojiti ovu bogatu zemlju i tako glad
nase pustinje pretvoriti u sitost u kojoj smo sada. 1

Dan prije bitke kod Veledze, Halid je poslao dvojicu oficira, Busra
b. Ebi Rahma i Saida b. Merra 2 sa po 2 000 konjanika sa slijedecim
instrukcijama:

1. U najvecoj tisini povesti ljude iza leda perzijskog logora.

2. Kada stignu na drugu stranu grebena koji je bio u poledini lo-
gora Perzijanaca, maskirat tie svoje ljude i cekati spremni.

3. Ujutro, kad bitka zapocne, neka ljudi, rasporedeni u dvije gru-
pe, uzjasu i cekaju na Halidov signal.

4. Na Halidov signal oba esalona ce napasti s leda, a zatim obu-
hvatiti neprijatelja sa bokova.

Za ovo naredenje su znali samo oni koji su to neophodno morali
znati. Tako je i bilo. U kriticnom trenutku, tacno na Halidov znak,
muslimanska konjica je izbila niotkuda.

Ovo je bio plan za bitku kod Veledze. Bilo je to pocetkom maja
633. godine (trece sedmice sefera 12. godine po Hidzri), Bio je to
frontalni nap ad kombinovan sa obostranim obuhvatom. Citav plan
je smislio i ostvario Halid. Ovako nesto planiraju i izvode samo naj-
bolji generali.

Ovo nije prvi slucaj izvodenja ovako briljantnog manevra. Izvo-
den je i prije. Najpoznatiji primjer ovakvog manevra je izveo Hanibal
u bici protiv Rimljana. Razlika izmedu ova dva primjera je samo u
tome sto je Hanibal pokrenuo snage sa obje strane i u toku bitke ih
doveo u poledinu Rimljana, a Halid je to ucinio noc ranije i to sa jed-
ne strane. Kasniji razvoj dogadaja je bio isti u obadva primjera.

Sasvim je sigurno da Halid nikad nije ni cuo za Hanibala, a kamoli
da bi nesto ucio iz njegovih primjera. Hanibal je bio vojni genij, all je
Halid bio jos veci. Historija je to dokazala.

1 Taberi, 2/SS9.

2 Isti izvor.

276

Bitka kod Veledze

KARTA13.
GRAFICK! PRIKAZ BITKE KOD VELEDZE

Noc prije bitke

Faza 1

Faza2

Faza 3

Perzijand

Muslimani

277

KRVAVARIJEKA

http://www.ihlas.ba
Islam put do Dzenneta

Krvava Rijeka

Treca bitka protiv Perzijanaca je izvojevana, a Halid je bio sve
blize Hiri koja mu je bila cilj. Ali, Halid nije gajio lazne nade. Bilo
bi naivno povjerovati da ce Perzijanci samo tako odustati, Bilo je to
mocno carstvo. Bit ce jos prolivanja krvi.

Uprkos briljantnom manevru i njegovim izvrsnim rezultatima,
nekoliko hiljada neprijateljskih vojnika su se uspjeli izvudi iz bitke
kod Veledze. Bili su to vecinom krscanski Arapi iz plemena Benu
Bekr. Zivjeli su u Iraku kao podanici Perzijskog carstva. Odazvali su
se Enderzagarovom pozivu i borili se kod Veledze.

Ovi Arapi su pobjegli sa bojnog polja kod Veledze, presli rijeku
Kasif i krenuli izmedu Kasifa i Eufrata. Zatim su otisli u Uleis, oko 20
kilometara od Veledze (vidi kartu 10 na strani 271). Ovdje su se s ra-
zlogom osjeeali sigurnim. Uleis je smjesten na desnoj obali Eufrata, a
sa druge strane tece Kasif. Zapravo je Kasif ogranak Eufrata, od kojeg
se odvaja malo prije Uleisa. Zbog ovakvog polozaja Uleisu se moglo
prici samo frontalno, sa jugoistoka. 1

Nekoliko narednih dana, Halid je odmarao svoje umorne trupe,
a on je bio zauzet raspodjelom plijena i pripremama za nastavljanje
marsa. Znao je za Behmenovu armiju i znao je da ga ceka jos najma-
nje jedna krvava bitka prije negoli stigne u Hiru, Posto se sada tezi-
ste operacija u Iraku prebacilo sa Tigrisa na Eufrat, Halid je opozvao
odrede koje je ostavio na Malom Tigrisu,

1 Prema Taberiju, 2/560., Uleis je smjesten na racvanju Eufrata. Musil, 193., ga postavlja kod
Es Sasjja, danasnjeg El Asija, koji je udaljen oko 7 kilometara sjeverozapadno od Sinafije.
Ove dvije lokacije su zaista slicne. I jedna i druga su smjestene izmedu dvije rijeke i prilaz
im je moguc jedino na na£in kako je vec opisano.

281

Halid ibn Velid

Halid je preko obavjestajne sluzbe saznao za prisustvo neprijatelj-
ski raspolozenih Arapa u Uleisu, ali posto su to bili samo oni koji su
prciivjeli Veledze, nisu predstavljali narodto ozbiljnu vojnu prijetnju,
pa nije namjeravao premarati svoje ljude dok se ne odmore od krvave
bitke. Ali, desetak dana kasnije, dobio je izvjestaj o pristizanju jos
nekih arapskih snaga u Uleis. Postalo je jasno da se radi o okupljanju
prave armije. Koncentracija neprijatelja je bila tolika da je obecavala
ozbiljnu bitku. Kad su stigli odredi koje je opozvao sa Malog Tigrisa,
Halid je ojacao armiju. Sada je opet imao 18 000 ljudi, kao kad je
stupio na tlo Iraka. 1 Posto nije bilo nacina za prilaz Uleisu sa strana,
Halid je morao pregaziti Kasif i prici cilju sa fronta.

Unistenje Enderzcgarove armije, koje je uslijedilo nakon poraza u
Kazimi i na Rijeci je iz temelja uzdrmalo Perzijsko carstvo. Islamska
armija im je licila na neku vanzemaljsku silu koja se iznenada poja-
vila iz pustinje. Svaka perzijska armija koja bi jo; se suprotstavila bila
je nemilosrdno sasjecena. Za ponosni perzijski dvor, koji je ljude iz
pustinje tretirao sa prezirom, ovo je bila gorka tableta koja se morala
progutati. Nikad do sad, u dugoj i slavnoj perzijskoj historiji, jedna
„saka jada" nije porazila nijednu perzijsku armiju.

Prvi put u historiji, Perzijanci su shvatili da moraju drasticno pro-
mijeniti svoj stav o Arapima. Postalo je kristalno jasno da ima necega
u toj vjeri islamu, sto je ovu nazadnu, neciviliziranu, neposlusnu i
neorganizovanu naciju pretvorilo u disciplinovanu osvajacku snagu.
Takode je bilo jasno da ima neceg genijalnog u Halidu, cije se ime
sada sa sapatom i strahom izgovaralo u svakom perzijskom domu.

Ali, Perzijsko carstvo je bilo staro dvanaestvijekova, Tri izgubljene
bitke ga ne mogu srusiti. Perzijanci su bili nacija osvajaca i pobjed-
nika. Oni su gubili bitke i ranije, ali su se uvijek iznova vracali kao
pobjednici. Lose raspolozenje koje je zahvatilo Ktesifon nakon poraza
kod Veledze pretvorilo se u cvrstu odluku da se sto prije slome drski
zavojevaci i vrate nazad u pustinju iz koje su se pojavili. Perzija se osvi-
jestila, pridigla se i pocela se temeljito pripremati za slijedecu rundu.

1 Taberi, 2/562. Taberi ne biljezi odakle Halidu pojacanja. Mnogo ljudi je poginulo u
dotadasnjim bitkama. Da bi ponovo imao 18 000 ljudi, odnekle je morale doci pojacanje.
Ono je doslo iz Arabije ili je muslimanskoj vojsci pristupilo lokalno stanovnistvo.

282

Krvava Rijeka

U meduvremenu je u Ktesifon stigao glasnik krscanskih Arapa iz
plemena Benu Bekr i informisao cara o tamosnjoj situaciji. Hiljade
Arapa koje su nastanjivale podrucje Uleisa i Hire sada su krenule ka
Uleisu da pomognu plemenu Benu Bekr u odsudnoj bid protiv Hali-
da. Zar car nece pomoci svojim podanicima? Zar im nece pridodati
odrede perzijske vojske i spasiti carstvo?

Car je pristao. Poslao je naredenje Behmenu da sa svojom armi-
jom ode u Uleis, da stavi sve tamosnje Arape pod svoju komandu i da
se bori protiv Halida. Behmen je u torn trenutku cekao na mjestu gdje
ga je zatekla vijest o porazu Enderzegara kod Veledze.

Ali, Behmen nije otisao u Uleis. Poslao je svoju armiju pod ko-
mandom njemu potcinjenog generala Dzabana i prenio mu careva
naredenja. Zatim mu je dodao:

- Izbjegavaj bitku dok ja ne dodem, osim ako budes prisiljen. 1

Kad je Dzaban otisao sa armijom, Behmen se vratio u Ktesifon.
Nisu poznati tacni razlozi njegovog odlaska, tek je poznato da je tre-
bao raspraviti neka pitanja sa carem. Kad je stigao u prijestolnicu,
Behmen je zatekao cara vrlo bolesnog, pa je tamo i ostao.

Kad je Dzaban stigao u Uleis, tamo je zatekao mnogo plemena
krscanskih Arapa pristiglih iz podruqa Hire i Amgisije. Svi su sada
shvatali da je Halidov cilj Hira, a to nije moglo proci bez proliva-
nja krvi i zarobljavanja. Kako bi to izbjegli, dosli su ovdje boriti se i
ako treba poginuti. Dzaban je preuzeo komandu nad objema armija-
ma, perzijskom i arapskom. Komandant arapske armije je bio Abdul
Esved, koji je izgubio dva sina u bici kod Veledze i gorio od zelje za
osvetom. Perzijanci i Arapi su postavili logore na obalama rijeka. Pre-
ciznije, jedni su logorovali na desnoj obali Eufrata, a drugi na lijevoj
obali Kasifa, Izmedu njih je bilo mjesto gdje su se rijeke razdvajale,

Prema ranijim historicarima, rijeka Kasif ce postati poznata samo
radi toga sto se tu odrzala bitka koju cemo opisati. Ta rijeka je nekada
vjerovatno bila samo kanal koji se odvajao od Eufrata u blizini Uleisa.
U vrijeme kad se bitka odigrala, voda u kanalu je tekla ili skoro da je
tekla, jer je kanal bio zagraden branom. Muslimani su ovaj kanal jed-
nostavno nazivali Rijeka. Mi nalazimo da je ova Rijeka zapravo da-

1 Taberi, 2/560.

283

Halid ibn Velid

nasnji Kasif, jer oko Uleisa nema drugih rijeka ill kanala. U to vrijeme
najvjerovatnije nije koristeno ime Kasif, nego je ono doslo kasnije.
Tada je kanal nazivan jednostavno „Rijeka".

Prije nego je Dzaban stigao u Uleis, Musenna je sa svojom lahkom
konjicom vec uspostavio kontakte sa tamosnjim krscanskim Arapi-
ma. Informisao je Halida o neprijateljskim pozicijama, njihovoj snazi
i rijesenosti da se bore. Halid je ubrzao tempo kretanja nadajuci se da
ce uhvatiti krscanske Arape prije nego im se Perzijanci pridruze, ali
Dzaban ga je preduhitrio za svega nekoliko sati. Tako se Halid opet
nasao pred izuzetno snaznom armijom. Opet je odlucio pobiti sto
vise neprijatelja, tako da ih se sto manje pojavi u predstojecim bitka-
ma. Takode je odlucio boriti se istog dana i tako sprijeciti neprijatelja
da se bolje organizuje i pripremi. Bilo je to sredinom maja 633. godi-
ne (krajem sefera 12. go dine po Hidzri).

Halid je zastao samo toliko da rasporedi armiju u borbeni po-
redak. Opet je postavio Asima i Adija kao komandante na krilima.
Zatim je krenuo prema Uleisu. Nikakvi obuhvati nisu bili moguci, pa
se Halid odlucio na brzi i snazni napad. Muslimani su krenuli u bitku
prije nego Dzaban shvati da ce biti napadnut.

Dzaban je dobio vijest o dolasku muslimanske armije tacno u
podne, kad je u perzijskoj armiji bilo vrijeme za rucak. Kuhari su pri-
premali hranu, a perzijska vojska kao i svaka druga vojska u svim na-
cijama i u svim vremenima, vise je cijenila toplu nego hladnu hranu.
Kao i svaka druga vojska, odbijali su se boriti praznih stomaka. Arap-
sld dio vojske je bio spreman za borbu. Dzaban je gledao u vojnike
pred kojima su bili kazani sa ukusnom hranom. Zatim je pogledao
u pravac sa kojeg je zurno dolazila muslimanska vojska u borbenom
rasporedu. Perzijski vojnici su to takode vidjeli. Bili su to hrabri ljudi,
ali su bili i gladni. Vojnici rekose Dzabanu:

- Pusti nas da sad jedemo, a borit cemo se kasnije.

- Mislim da vas neprijatelj nece pustiti da u miru jedete - uvjera-
vao ih je Dzaban. 1

- Ne! Jest cemo sad, a borit cemo se kasnije! - bunili su se vojnici.

1 Taberi, 2/561.
284

I 1 a lid jp bez sumnje bio najveti vojni gen

strateske vFzije Dzingis Kana i Napoleonai

Fridiiha Veiikog, ali i licnu srtagu i sposobnost

Perzije. Osim Halida, nije zabiljezen ni jedan

ove vojne sposobnostL Ha lid je bio jedan ode

rilsu izgubili nijednu bitku. Drug! je bio Dzingis Ka

kao Halid, a bio je i suvise nasHan i destrufctnran u odnom:

Hal id je bio jedirti £ovjek ka\\ je takticM po
ikaj elejhisselam, na Uhudu. Bio je pnri m
osvajao strane zemlje. Bio je prvi musliman kop

imperije t to jednu za drugom. Mnoge "
vojnim akariemijama, posebno Uhud,
i Jermuk, Njegova najhriijantnija brtka je
je svakako Jermuk,

H alidovo bice je biEo vojnfeko. Tafcode se pofcazao fcao

i administrator. Ipak, on je bio cisti, nerazbtazeni
Njegova sudbina je btla bitka, napad, osvajanjcOt]
pertzionisanja, Halid je ratovao 15 godna. "
bid (ne racunajucl sitne angazmane) od
sedam godina, Nikada nfje izgubio niti jednu od

Featured

Top

Featured

Top

Featured

Top

Featured

Top

Featured

Top

Full text of "Halid ibn Velid, radijallahu anhu - A. I. Ekrem"

See other formats