Skip to main content

Full text of "Halid ibn Velid, radijallahu anhu - A. I. Ekrem"

See other formats


general A- I. Ekrem 



HALID 
IBN VELID 



radijallahu anhu 



Nafcluv originals 

The Sword of Allah: Khalid bin Al Wa3ee4 

His Life and Campaigns 

Alitor: 

Agha Ibrahim Akram 

Nabosanski preveJi i prilagodili: 

Mehmed i Mensura Ceman 

Keceiizetit: 

Serial Ceman,. prof. 

Redaktari; 
hh. Nedzad Ccman, pro-f. 
Mlrsad Ahmic, pukovnlk 

Lektor i korektor: 
Hurija Imarn&vk 

Tehnicka priprema i design: 

Alfa i Omega - Tesanj 

Ixdorafe 

Nedlara Ceman 



CIP - Katalogizacija u publikacij i 
NaciG-nalna i univerzitetska; biblioteka 
Bosne t Herzegovina,. Sarajevo 

23-33:929 Halid ibn Valid 

AGHA. Ibrahim Akram 

Halid ibn Velid / A.I. Ekrern; [na bosanski 
preveli i prilagodili Mehmed i Mensura Ceman) 
TeSanj : M. Ceman, 2007. - 510 str. ; 24 cm 

Prijevod djela: The sword of Allah. - 
Bibliografija sU> SlD 

COBISS.BK-ID 15607S14 



general A. I. Ekrem 



HAL1D 
IBNVELID 

radijalahu anhu 








PREDGOVOR PRIJEVODU 



PredgpYar prljevodu 



Ashabi su, bez ikakve sumtije, najbolja generacija najodabranijeg 
umeta. Abdullah b- Mesud, r-a. P je relcaor ^tio/i /e pogkdao u srca 

Svojih robova pa je izmedu njih izahrao Muhawittieda, a.s. t te ga je 
paslao, sa Posianicom i znanjern Svojim stvormjima, Podije toga po- 
fjovo jit pagled&o ti srca Ijudi i izabrao mu ashabe, koji ce ga pomoci 
i koji ce biti njegovi namjesnici Pa ono sto vjermci vide dobrim to je 
dobro, a ono sto vjernici vide Mbn to je i kod AUaha lose" 

Medutim, i u toj odabranoj generic iji postoje najodabranijii kao 
sto su, u sazvijeidu, neke zvijezde sjajnije od drugih. Taku, jedna bli- 
stava zvijezda koja jc ostavila trajnc svjetlo ll historiji islama zove se 
Halid ibn Velid - Allahova Sablja, 

Islam nas uci da povjcrljivc pnslnve prepustamo onima koji su 
do&tojni da ih nose. Uzviseni Allah u Casnom Kur'anu veil: „ Allah 
vam zapovijcida da odgovorne sluzbe onima koji su ih dostujni 
povjeravate.*" {En-Nisa, 58.) £a komandovanje vojskom i apsobtno 
sve £to je vezano za vojua pttanja najdostojnijij od svih ashaba, bio je 
Ha lid - Allahova Sablja. 

Halid je bio komandant koji je u svakoj situaciji znao odabrati 
najbolje rje&enje. Svojom briljantnom takiikom bezizlazne situacije 
je prctvarao u pobjede. Allahova Sablja jebila toliko dosjetljiva i brza 
da je naprosto zbunjivala njegove ncprijatdje, a fascinirala prijatelje. 
Poslanikj a .5 -, je rekao: „Ratje varkaf' Ovaj hadis, mudru izreku na- 
seg Poslanikaj a-s. t Halid je sprovodio u praksu. Bio je nenadmagan 
u pripmnanju i primjeni ratnih varki, ali, kada bi se i s-am nasao u 
klopcL zjiao se iz nje EzvucL 

Knjiga koja se, po&tovani citaoce, nalazi u Vasim rukama j,Halid 
ibn Velid" je napisana peiom profesionalnog vojnika, gencral-nriajora 
A. L Ekrema. Ovaj pakistanski vojni strutnjak utroSio je pet godina 
pisuci ovo izuzetno vrijedno djelo. Licno je obisao sva mjesta kuda je 
pohodila Allahova Sablja r od Libanona, Sirije r Jordana, Iraka i Sau- 
dijske Arablje. Obzirom da nam je $\e bitke i vojne pojedinostij krtr/. 
ovu knjigu^ prikazao vojni struenjak imamo osjecaj s dok je citamo, da 
se i sami nalazimo u spomenutim situacijama. 



Halid ibn Velid 



Ono sto je dodatno lijepo za ovo djelo jeste da je njen prijevod 
sacinio Mehmed £eman, zaljubljenik historije islama, koji takode 
posjeduje solidno vojno znanje i iskustvo. Tako, pred sobom ima- 
mo, pored ostalog, prccizno ispricane Halidove manevre objasnjene 
vojnom terminologijom. Sve to je opet ispricano stilom kojeg mogu 
razumjeti i oni koji nisu vicni ovoj vrsti literature. A vec naprijed smo 
spomenuli da poslove treba prepustatt onima koji su ih dostojni i koji 
su od date struke. 

Milostivi Allah je Halida, sina Velidovog, osnazio jakim tijelom. 
Bijase on krupan, razvijen, snaznih misica i vrlo pokretljiv. Uz sve to 
on bijase Allahov sticenik, borac na kome su se pojavljivali kcrameti, 
tj. posebne pocasti kojima Allah darujc Svoje iskrenc robove. Sjetimo 
se samo jednog primjera, koji ce biti dovoljan da se vidi o kakvoj se 
„SabIji" zapravo radi. Kada je Halid krenuo prema gradu Hiri, Per- 
zijanci su mu, radi pregovora, poslali Abdul-Mesiha, koji je sa so- 
bom nosio otrov koji bijase izuzetno brzog dejstva. Medutim, Halid 
je zatrazio doticni otrov. Posto su mu dali otrov proucio je sljedecu 
dovu: „Sa imenom Allah i sa Atlahom, Gospodarom zemlje i nebalSa 
imenom Allah, sa Cijim imenom ne stetiti nikakva bo lest!" A zatim je 
popio otrov, koji mu nije nanio nikakvu stetu. Vidjevsi o cemu se radi 
Abdul -Mesih se vrati svom narodu govoreci: „0 moj narode, on je 
popio najljuci otrov i nije mu nastetio! Sklopite sa njima primirje, jer 
pobjeda je njima predodredenal" 

Takode, ono sto je za Allahovu Sablju bilo izuzetno vazno jeste 
dlaka sa glave Allahovog Poslanika, a.s., koju je nosio upletenu u svo- 
ju crvenu kapu. Cinio je to teberruken, tj. zeleci time privuci na sebe 
Allahov blagoslov. Halida nikada nisu vidjeli zabrinutog, ni kada je 
neprijatelj bio po nckoliko puta jaci, ni kada su glave padale, ni kada 
je krv tekla, ni kad su njegovi Ijudi gubili moral. Jedino su ga zabri- 
nutog vidjeli kad je izgubio svoju kapu. A osobi koja je nasla crvenu 
kapu Halid je bio neizmjerno zahvalan. 

Dalje, ono sto je sustina svega jeste cinjenica da je Halidovo sree 
bilo zaokupljeno Allahom. Jedino za cim je Halid tragao bilo je Alla- 
hovo zadovoljstvo. Tako se znao iskrasti od vojske koja je marsirala i 
obaviti hadz i ponovo se vratiti a da to nije znao niko osim mali broj 
Halidovih najodanijih ljudi. 

8 



PrEdgov-DT prij-Evadu 



Govoriti o ratovima protiv otpadnika od vjere, o miirtedima, nije 
moguce bez Halida. Jerj murtede je u red doveo Halid. Trak, drevnu 
perzijsku kraljevinu, je razbio Halid. Vizantiju je slomio Halid. On 
je vojni genij koji nije izgubio niti jednu bitku. A zar ticko Allah ovu 
Sablju i moze pobjediti?' 

Pored toga sto je bio jako zestok prema neprijatdju on je u isto 
vrijcme bio i jako milostiv prema vfernidma. TaOnu onakavkakvim je 
Allah Uzviseni opisao Muhammedovej a^ h ashabe gqvyreci: „Muha- 
mmed je Alb hoi poslaniU, a njegovi sljedbenici su strogi prema 
nevjcrnicima, a samilosni medti sobom; vidis ih kako se klanjaju 
i Hcem na tie padaju zeleci Alia ho vu nagradu i zadnvpljstvo" (El- 
Feth> 29.) Listaju^i ovu knjigu £esto eemo tntate pa&u&e koji yovorc o 
Halidovoj dobrodusnosti, o njegovoj darezljivosti i brizi prema mu- 
slimanima. 

Sustina zivota pravog vjernika jeste u postizanju Allahovog za- 
do vol jstva> kroz hizmet, krnv. ictvovanje vlastitog zivota, vremena i 
imetka, UiviSeni Allah je od iskrenih vjernika kupio njibove zivote i 
imetke u zamjenu za Dzennet 1 lalid je ko zna koliko puta zrtvovao 

svoju glavu, sama da Allah ova Rijsc bude gornja. Koliko dvoboja, ko- 
liko rmpjd.L, kolikd fip&ida] 

Halid je, opet* svoj imctak najradc trosio na svoju vojsku, posebno 
na S-voj specijani odred, 2a njega, kao komandanta, najvaznije je bilo 
imati motivisane ratnike, Svoj zivot, vrijeme i imctak, ama bas sve sto 
je imao, stavio je u hizmet din-i lslamu. 

Allahova Sablja je institucija od koje se mogLi neprestano crpiti 

najvaznija vojna pravila: 

- kako komandovati i ra&poredivati borce 
cemu davati prioritet 

- kako savladati iznenadne prepreke 
kako stimulisati vojsku 

- koga odredivati za posebne akcije 

- kako ispunjavati obecanja 

kako postati autoritetom koji &e voli i slijcdi itd. 



9 



Halid itm Velfd 



Skoro svakog covjcka Allah je nadario za odredeni posao. VrLo je 
vazno to primjetiti, pa dodatno kod sebe i drugih taji dar razvijati. A 
potom, na polju svog djelovanja polueiti £to veci tiapor £ine£i time 
hizmet umetu. Neko je nadaren za naukuu neko za organizaciju, tieko 
za zbrinjavanje nevoljnika, neko za m-edicinu ltd. Halid je bio nada- 
ren za sve ono sto se smatra vojrrim pitanjima. On je tu nadarenost 
iskoristio do maksimuma! 

Meka je Uzvisem AJiah zadovoljan Halidom, sinom Velidovim, i 
neka rmi Svojc najvece pocasti u Dicnnctu ukazc zbog njcgovog ne- 
mjerljivOS hizmeta prpma urnetul 



Sarajevo, 01.02, 2007. 
Nedzad Ceman 



10 








RIJECAUTORA 



Rijc£ autora 

Muslimanska historija obiluje velikim vojnim postignucima, U 
analima rata nema biUka kojc nadmasuju briljatitnost i presudnost 
bitaka islama. Noma komandanata koji smjcloscu, vjestinom i daro- 
vitoscu nadmasuju muslimanske komandante, Ipak, svijet rnalo zna o 
islam skim vojskama. Cilj ovog djela je da donelde popuni tu prazninu 
u ljudskom znanju. 

Postao sam svjestan te praznine 1964. godine kada sam bio na^el- 
iii k za obuku u vujnom ucilistu Queta u Pakistanis Jos od dana kad 
5am bio kadet na vojnoj akademiji, vojna historija inc je privJacila vise 
nego ostale inoje vrSnjake, a tako jc ostalo i kasnije pa sam se osjecao 
kvalifikovanljim od mojih kolcga da popunim neke praznine u ovom 
podru£ju, Odlucio sam istraziti i opjsati vojne pohode Halida b, Veli- 
da, neka je Allah sa njim zadovolian- 

Znao sam tbi -?>;jstoje tomovii tomovi pisane grade o torn periodu, 
ali na arapskom jcziku. Samo neka od tih djela $u prevedena na druge 
jezikc, a i ono sto je prevedeno - prevedeno je netacno i sa potpuno 
necasnim namjerama, Zato sam odlucio ne pouzdati se u prijevode i 
nauciti jezik na kome su pisani originali - arapski je^ik. 

Zatim sam pripremio bsbllografiju u koju sam ukljucio sve rane 
historicare Eskljucujuci sve one koji su zivjeli nakon destitog stoljeea 
- bili to rnuslimam Hi krscani Priprema bibliograftje je bila relativno 
Lahka, ali je pravi problem bio nabavka knjiga. Nije ih bib moguce 
nabaviti u Pakistani^ a. u arapskim zemljama su bile preskupe, Tu su 
mi pomogli neki moji prijatelji tako sto su mi dali svoje knjige i na taj 
nacin velikodusno pomogli ovaj projekat. Svi ti prijatelji su bili moji 
student! u Queti. Tako sam prikupio citavu biblioteku ranih musli- 
manskth historicara i zapoceo istrazivanje. 

Jed an od najvecih problema sa kojima sc ncko maze sresti u ta- 
kvom istrazivanju je nedostatak gcografskih podataka, Geografija 
odreduje osnovu vojne strategije, pa ni jedna vojna historija ne moze 
biti jasna bez dobrog poznavanja gcografskih prilika toga vremena. 
Srecom 3 uspio sam nabaviti dva izvrsna geografska djela iz perioda 
ranog islama: ^A'laku'-nensa" Ibn Ruste i H £L-Buldan" Jakubija. Ova 
djela detaljtio pojasnjavaju fizicku i politicku geografiju tog vreme- 
na. Tako sam uspio rekonstruisati us love terena i precizno odrediti 
lokacije mjesta koja vise ne postoje. Trebalo mi je nekoliko sedmica 

13 



HalidibnVelid 



istrazivanja da pripremim karte koje su dio ove knjige. Kad su u pi- 
tanju ove karte, pomogli su mi oficiri iz Jordana i Pakistana. Takode 
sam koristio i historijski atlas Iraka koji je priredio dr. Ahmed Susa 
iz Bagdada. Ovaj atlas je zaista od prvorazredne pomoci svakom ko 
istrazuje Irak. 

Skoro svi velikani historijske literature koja se odnosi na prva sto- 
ljeca islama su muslimani. Ipak, smatrao sam da je posteno istraziti i 
zapadne historicare kojijsu pisali o ovom periodu, narocito ona djela 
koja opisuju muslimansko osvajanje Sirije. Najpodesniji za to su bizan- 
tijski historicari Nikifor i Teofan, oba sa kraja osmog i pocetka devetog 
stoljeca, ali nisam uspio pronaci njihova djela na jezicima koje govo- 
rim. Zato sam se odlucio osloniti na djela Edvarda Dzibona. Njegovo 
djelo „Propast Rimskog carstva" je bez sumnje veliki doprinos historiji 
uprkos njegovim antimuslimanskim predrasudama. U nedostatku po- 
uzdanih zapadnjackih izvora, morao sam se zadovoljiti ovim djelom. 

Ma koliko sam nastojao izbjeci djela koja su nastala nakon dese- 
tog stoljeca, ipak sam morao povremeno odstupiti od tog kriterija, 
ali samo kad je geografija u pitanju, a sve to da bi ova knjiga bila sto 
preciznija. Koristio sam cuveni Jakutov „Mudzemu I l-buldan," koji 
je nastao u dvanaestom i trinaestom stoljecu. Takode sam koristio i 
jedno djelo iz dvadesetog stoljeca i to „Srednji Eufrat" Alojza Musila, 
ceskog naucnika koji je proputovao Irak i Siriju u drugom desetlje- 
cu dvadesetog stoljeca i iznio siroku studiju geografije podrucja koje 
presjeca Eufrat. 

Nakon sto sam okoncao sve pripreme za grubu skicu djela, uzeo 
sam odsustvo iz armije i napustio Pakistan pocetkom augusta 1968. 
godine. Proveo sam neko vrijeme u Evropi, uglavnom u Londonu u 
Britanskom muzeju trazeci djela o muslimanskom osvajanju Bizan- 
tijskog carstva. Nisam uspio naci niti jedan engleski prijevod ranih 
zapadnih pisaca, ali sam pronasao neke korisne reference u muzej- 
skoj biblioteci. 

Krajem augusta sam stigao u Bejrut. Sada je zapocelo moje putova- 
nje po bojnim poljima Halida b. Velida. Vidio sam zemlju kojom je Ha- 
lid marsirao, mjesta gdje je vodio bitke. U Libanonu nisam imao drugog 
posla osim lociranja Ebul Kudsa. Nakon toga sam presao u Siriju. 



14 



Kijct: auctorl 



U Siriji sam posjctio svaki grad koji je Halid osvojio - Damask, 
Horns, Tedmur i Halep. Vidio sam svako mjeslo gdje se Halid borio i 

dosao do tacnih lukactja svih ostalih mjesta spomenutih u cetvrtoni 
poglavlju ove knjige, U Damasku sam vidio ostatke tvrdave i svih sest 
kapija Damaska koja se jos uvijek zovu onako kaku su .se /vale u J Ui- 
lidovo vrijeme. Takude sam u Damasku posjetiu Naeionalni muzej i 
pronasao neke reference iz djela koja nisam imao u svojoj biblioLeci. 

U Homsu sarin posjetio dzamiju Halida b, Velida. Bio sam kod 

Halidovog turbeta, Nakon toga sam klanjao dva rekjata namaza i za- 
molio Allaha Uzvtsenog da datiasnjim muslimanima dadne pobjcde 
kakve je dao Halidu iako mi to ne zasluzujemo. 

Najvainiji obilazak bojnih polja u Siriji je bio obilazak Jermuka. 
Tada je biJo vrlo tcsko posjetiti ovo podrucje jcr je prist up stranci- 
ma bio zabranjen zbog vojnih djelovanja. Posrcdstvom pakistanskog 
ambasadora dobio sam dupuStenje sjrijske v!ade da posjetim ovo i 
bilo koje drugo podrucje, Osim toga, Sirijska vojska mi je obezbijedi- 
la vozilo za putovanjc kroz zemlju i dodijelila mi oficira koji je izvrsno 
poznavau sva podruxja. Ova) oficir se pokazao kao izvrstan vodic\ 
Tako sam, naoruzan kartama i kompasima, proucavao bojna polja. 
V0210 sam 5Ef dul cijelog fronta historijskih bitaka i sagledao ih iz ra- 
znih uglova, Mogao sam dobro osmotriti klisuru Jermuka sa sjeverne 
$trane^ Nisam mogao vjdjeti Vadi Rckad zbog apsolutnc zabrane pri- 
slupa Lorn pudrudjUj. ali sam bio u selu Sedzere, oko pet kiJometara 
od jaruge Vadi Rekada i imao sam jasan pugled na podrucje gdje se 
odvijala posljednja faza bitke na Jermuku, 

Nakon toga sam otisao n Rasru gdje sam vidio poznatu utvrdu, 
pregledao teren E vratio se u Damask, Nakon dvije sedmiee u Siriji, 
zemtji prepnnoj historije, krenuo sam ka Jordanu. 

Kad sam stigao u Jordan, otkrio sam da Pakistanac tamo nije stra- 
nae. Bio sam gost Jordanske Armije, Tako sam mogao vidjeti sve §to 
sam htio. Neki moji students, sada visoki ofkiri Jordanske Armije, bill 
su mi od vclike pomoci. 

Mnogo vremena sam proveo proucavajuci bojno polje na Jermu- 
ku sa juzne strane. Uociu sam mnoge detalje koje nisam mogao vi- 
djeti sa sirijskc strane. Takode s.am posjetio Fahl i bojno polje gdje je 
vodena bitka. Zatim sam otisao na Mu'tu i obisao podrucje za koje se 

15 



HaJid Ltwi Velid 



prctpostavlja da je na njemu vodena bitka. Sada se tu gradi dzamija, 
Mnogi ljudi koji tu zive tvrde da su imali vizije bitke na Mu'ti, pokreta 
jedinica i sukoba> Sreo sam dvojicu takvjh ljudi. TVi nriu&fi mar; ska ke- 
rn andanta koji su pali u to; bici pokopani su uku cetiri kilometra od te 
lokacije. Moja posjeta Jordanu je zawsena u septembru 1968, godine 
kad sam odietio u Bagdad, 

Kad sam stigao u Irak, vec su bile i*vrsene sve ptiprcme oko mog 
obilaska lokacija u toj zemlji i to preko pakistanskog vQJnog atasea u 
Iraku. Iracka Armija mi je st&vila na raspolaganje vozito i ofirira nji- 
hove aruiiJEf koji ce mc voditi, 

Prvu sedmicu sam proveo u Bagdadu istrazujuci bibliutuku Bag- 
dadskug nnizeja i diskutujuci sa ugSednim utenjadma. Qvc diskusije 
su mi bile od vclLkc pomocL Sada je uslijedio tezi dio zadatka, Treba- 
lo je locirati sva bojna polja Halidovih bitaka u Iraku. Bile je mnogo 
teze nego u Siriji i Jordanu. Mnogi gradovi i nasdja kroi koja je Halid 
prolazio i kud kojih se borio sada uop£e ne postoje. Osim toga, rijeke 
Tigris i Eufrat su kroz historiju cesto mijenjale tokove i tako uticale 
riaizgled terena, 

Uprkos tim tcskocamaj Allah-ovum miloscu, uspio sam dosta toga 
uraditi. Moja turneja je txajala nekoliko dana, Presao sam stotine ki- 
lometara kroz iracku pustinju. Locirao sam i posjetio svako mjesto 
gdje se Halid borio osim onth na kojima se borio posiije Ajnu Temra 
jcr ta mjesta vise ne postoje pa ih je sada nemoguce predzno locirati. 
Zatim sam otisao u Basru i posjetio Mezar (danasnji Kl Aneir), kao 3 
Ubulle i Hufejr od kojih danas ncma nikakvog trap., 

Kad sam zavrsio posao u Iraku, otputovao sam u Kuvajt Bilo je to 
u oktobru 1968, godine. Tu sam bdrao i posjetio Kazimu od koje je 

vrlo malo 05talo. Dva dana nakon toga vratio sam se u Pakistan. Za 
malo vise od sest sedmica proputovao sam oko 7 000 UilomeUra. 

Cetiri mjeseca sam opisivao Halidove bitke u Iraku i Siriji na 
osnovu podataka koje sam prikupio na putovanjima, Zatim sam u 
februaru 1969, godine ponovo krenuo ka pustinji Sletio sam u Diidu 
gdje me docekao pakistanski vcjni ataSe, kao i predstavnici saudtjske 
armije, Moja posjeta je najavljena vladi Saudijske Arabije. Docekan 
sam srdacno i ukazano mi je tipicno arapsko gostoprimstvo, Bcz po- 
moci saudijske armije nikada ne bih locirao i posjetio mjesta gdje se 

16 



Halid borio 14 ovitn predielima, U pitanju je prava pustinja. Zato sam 
imao na raspolaganju saudijskog ofictra, vozilo t potrebnu prattiju, 

Odmah posto sam stigao, obavio sam umru u Mekki, a zatim sam 
odletio u Rijad. Prvo sain obisao sjeverne dijeloye Arabije. Ostao sam 
tri dana u podrucju Rijada. Freglcdao sam bojno polje Jemame, pa 
sam se zaputio prema Bureidi. Posjetio sam Nibadz (danasnja Nabki- 
jja) i Butu. Kad sam odletio u Hail, bio sam iznenadfn kako je tamo 
hladno. Ovdje sam posjetio nekoliko mjesta gdje se Halid borio pro- 
tivodmetnika* 

Vratio sam se u Rijad 15, februara i odletio za Dziddu, Sada sam 
poceo istrazivati podrucje Mekke. Posjetio sam Taif i vidio dzamiju 
koja je izgradena na mjestu gdje je bio muslimanski logor tokom op- 
sade. Nisam nasao tragove utvrde Taifa, ali sam vidio rrmoga mjesta 
na kojima je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, 

Na Hunejiiu sam prove o citav dan, Nekad jc uvuda vodio put iz 
Mekke u Taif. Sada je izgraden moderan put koji ide sasvim drugom 
rutom. Zbog toga jc ovo podrucje zapusteno F ali sam srecom imao na 
raspolagauju izvrsno terensko vozilo kojim sam bez problem a obila- 
zio pjeskovita i kamenita bespuca. Tako sam bio tacno na podrucju 
gdje jc vodena bitka. 

Zatim sam proucavao Mekku kako bi sto bolje razumio nacin na 
koji je osvojena. Od tog vremena se Mekka enorrcmo prosirila, pa je 
bilo vrJo te£ko odrediLi dokle se prostiraia Mekka u doba Allahova 
Poslanika, alejhisselam. Penjao sam se na mekanska brda i pokusao 
naciniti skicu nekadaimje Mekke. U torn poslu su me ometala mno- 
gobrojna brda kao i moja vrlo ogranicena crtacka umije£a< 

A onda su se priblizili dani had/.a. Obavio sam hadz i otputovao 
za Medinu, Tu sam proucavao podrucje UKuda i podrucje gdje se 
odigravala Bitka jia He tide ku. Zatim sam posjetio A.brak gdje se hali- 
fa Hbu Bekr borio protiv odmettiika od istama. U Medini sam susreo 
ucenjake i radosno sa njima razgovarau o muslimanskoj historiji i ge- 
ogranji tog vremena, 

Moj posac u i nostra nstvu jc time bio zavrsen, Vratio sam se u 
Pakistan IL marta 1969. godine, Dugo sam razmisljao o svojim pu- 
tovanjima. Tek tad sam shvatio koliki je to poduhvat bio i sa kakvom 



17 



HalLdibnVelid 



lahkocom sam ga obavio. Nema nikakve sumnje da mi jie Uzviseni 
Allah neprestano bio na pomoci- 

Proveo sam nekoliko mjeseci obradujuei rukopise. U oktobru 
1969. godine sve je bilo zavrseno i knjiga je data na stampanje. Protc- 
klo je pet godina od dana kad sam zapoceo ovaj projekt do dan a kad 
je knjiga bila gotova. 

Ovo je historijska knjiga, Ona opisuje xivot i djelo najveceg svjet- 
skog vojnika - Halida b, Velida* Kao profesionalni vojnik, pokusao 
sam uprostiti strutne uraze kako bi bill jasni vojnim laicima. 

Sve sto je u ovoj knjizi izneseno su historijske i nauene crnjenice. 
Svaki pokret, svaki dvoboj, svaki udarac i sve brojike su uzete iz knjiga 
ranih historicara, Podaci o bitkama su takode uzeti iz istih izvora i 
opisani mojim ri jemima pri eetnu sam nastojao biti sto objektivniji. U 
mojim opisima dogadaja davao sam priznanja neprijatdjima is] a ma 
ondje gdje to zasluzuju i gdje za to postoje nepobitni dukazi. Takode 
sam ukazao nagreikekoje su r po mojim nalazima, cinili muslimanski 
pLsci. All, njihovih gresaka je vrlo ma Jo. 

Primijetio sam da se verzije dogadanja ponekad vrlo razlikuju Uud 
nekolicine ranijih historicara, Ovi Ijudi subiljezili sve verzije do kojih 
su dosli pa cak i onda kad su u potpunoj kontradiktornosti. Tako su 
ostavili titaocu da sam rasuduje uz opasku w AIlah zna najbolje". Ovc 
konfuzije su najizrazcnije u opisima operacija u Siriji, Narocito se to 
odnosi na hronologiju zbivanja, 

PokuSao sam razrijeStti ovu kont'uziju, analiziiajuci dogadanja i 
zakljutrujuci na najlogicniji moguci nacin. Nisam opterecivao knjigu 
fusnotama koje ukazuju na razlikc u misljcnjima historical- Uglav- 
tiom sam ih koristio kao izvore odakle sam preuzimao dijaloge i neke 
jy.jave. Gve fusnote su korisnije [strazivacima nego obicnom citaocu 
koji ih slobodno rnoie zaobici ako ne zell proucavati ovu tematiku. 
U slucajevima vaznijih razilazenja nacinio sam biljeske u dodacima 
ovoj knjizi koji ce zatiimati samo izbirljivije citaoce. 

Neke od bitaka, posebno u drugom dijelu kojigej su crista fekun- 
sttukcija bazirana na podacima preuzctim od ranijih historicara, Ra- 
zJike su u tome sto se oni nisu posebno trudili da analiziraju strate- 
gy u i taktiku. Kao vojnik i historic ar, pokusao sam to uciniti. Priroda 



18 



Rijec autora 

mane vara i analiza bitaka su moj doprinos optima ovih bitaka., a sve 
cinjenice sam preuzeo od historical^. Oni su divno cvijece historijej 
aaranzman je moj. 

U prvom dijelu knjige pricinja se da je vise opisivana vojna biogra- 
fija Allahova Poslanika, alejhisselam, nego Halidova, To jc neizbjez- 
no. Allahov Poslanik, alejhissdam, je dominirao 5 vim dogadajima 
u to vrijeme bili oni vjerski, politick i, ekonomski, fcukurni ili vojni. 
Nijedan pisac ne moze opisati ove dogadaje bez cestih spominjanja 
Allahova Po&Lanika, alejhis&elam. 

Mnogo je onih koji su pomogli u izradi ovog projekta. Ncma do- 

voljno mjesta da ih spomenem. 

Cilj ove knjige je zabiljeziti i predstavitt cijelom svijetu zivot i voj- 
na po&tignuca Halida b, Velida. Ako knjiga uspije - neka jc slavljen 
Allah, a ako ne - neka je opet slavljen Allah. 

General- major A. I. Ekrem 

Gktobar, 1969, 
Rawalpindi, Pakistan 



19 



DI01. 



DOBA ALLAHOVA POSLANIKA 
alejhisselam 








DJETINJSTVO 



Dj-eti njstvo 



Vreli i) etni dan u Mekki. Djecaci se takmicc u hrvanju, Halid i jc- 
dan visoki djecak polahko se krecu u krug ? prodorno gledajuci jedan 
drugoga, pazeci da protivnik ne primijeni kakav trik. Nije bilo nepri- 
jatcljstva u njihovim ocima, tck sc nazirala jaka zclja za pobjcdom, 
Halid je bid posebno oprezan, jer je visoki djecak bio Ijevak, a to je 
cesto prednost u borbi. 

Arapski djecaci su provodili dosta vremena u medusobnim bor- 
bama u kojima nije bilo zlc nam j ere. Bio je to tek sport u koine su 
trcnirani za borbe. Biti borac u to vrijeme je bio znak muskosti. Ova 
dva djecaka su bili snazriiji od svojih vrsnjaka, tako da je ova borba 
bila zapravo borba u teskoj kategorijL Njihove snage su bilg priblizno 
jednake, Oba djecaka su imali po desct godina. Bill su visoki i mrsavi, 
a tijela su im se presijavala na suncu- Drugi djecak je bio ne£to malo 
visociji od Halida. Lica su im bila tako slicnaj da su ih cesto zamjenji- 
vali. Bili su bliski rudacL 

U jednom trenutku, Halid je odbacio visokog djecaka, tako da je 
ovaj pao i zacno se cudan pra$-ak. Trenutak kasnije, cud an izgled dje- 
cakove noge je pokaztvao da je slomljena. Visoki djecak je nepomi- 
can lezao na zemlji, a Halid je 5 a &trahom u ocima buljio u slomljenu 
nogu svoga rodaka. 

Vremenom je noga zalijecena, visoki djecak se oporavio i opet &e 
cesto hrvao sa najboijim hrvacima, a sa Halidom jeostao prijatelj. Oba 
djecaka su bili inteligentni i cnergicni po svojoj prirodtj all je obojici 
cesto nedostajalo strpljenja i takta, Qui su nadopunjavali jedan dru- 
gog u skoro svemu sto su cinilL Visoki djecak ce kasnije odigrati vainu 
ulogu u Halidovom zivotu. Bio je je to Omer sin Hatabov. 



25 



Halid Lbn Vdid 



prema obicaju imucnijih porodica \/. plemena Kurejs, Halid je od- 
mah nakon rodcnja predat beduinskom plemenu iz pustinje^ Prona- 
detia je dojilja koja ce se brinuti o njemu. Cist pustinjski zrak mu je 
podario snagu i zdravlje koje ce ga pratiti cijeli zivot. Cinilo se da mu 
je pustinja bik sudena, u njoj cc se uskoro poceti osjec'ati kao kod 
kuce- Od prvih dana zivota do ranog djetinjstva zivio je u pustinji, a 
kad je napunio sest godina, vratio se roditeljskom domu, 

U ranum djutinjstvu jc prelezao male boginje, koje ce ostaviti 
nekoliko manjih oziljaka na njegovom lieu, koji nisu nagrdili njego- 
vu Ijepotu. 

Njcgov otac Velid, poznat po nadimku Jcdinstveni, bio je pogla- 
vica Benu Mahzumaj uglednog ogranka plemena Kurejs, na sto je 
Halid bio vrlo ponosan, Halidov otac je od mladog djecaka nacinlo 
muzevnog Arapa, hrabrog* vjestog borca, upomog i velikodusnog. 
Vclid je bio visokog porijekk i rekao je Halidu da je on: 

Halid sin Velida, sin Mugire r sin Ab dull aha, sin Omera, sin Ma- 
hzuma, sin Jakza, sin ?vfurra-a, sin Kaba r sin Luveja, sin Galiba, sin 
Fihra, sin Malika, sin Nazra, sin Kinanaj sin Huzejma, sin Mudrika, 
sin Ilijasa, sin Mudara, sin Nizara, sin Ma'dda, sin Adnana, sin Udda, 
sin iMukawama, sin Nahura, sin Teiraha, sin Jaruba, sin Jasjuba, sin 
Nabita, sin Ismaiia, oca Arapa, sin Ibrahima posknika, sin Azera, sin 
Nahura, sin Saruha ili Asraha, sin Arhua, sin Fakka, sin Eibara, sin 
Sakha, sin Arfasaza, sin Saama, sin Nuha poslanika, sin Lamkaj sin 
Matusalaha, sin Idrisa poslanika, sin Jarda, sin Muhkibj &in Kinanaj 
sin Anusa, sin Sisa, sin Adema poslanika i oca ^ovjecanstva, 

Veliko pi erne Kurejs ? koje je viadalo Mckkom, podijeiilo je svo- 
je ukupne odgovornosti i nadleznosti na tri svoja najjaca ogranka 
- Benu Hasim, Benu Abduddar i Benu Mahzutn - tako da je ogranak 
Benu Mahzum bio nadlezan za rat. Uzgajali su i trenirali konje koje 
su Kurejsije jahali u ratnim pohodima i brinuli se za ukupnu ratnu. 
logistiku, Cesto su davali oficire koji su komandovali trupama Kurej- 
sija. U takvoj atnosferi rastao je Halid. 

Kao pripadnik ogranka Mahzum, morao je biti savrsen janac, mo- 
rao jc znati jahati konje, bito da su istrcnirani ill sasvini obicni, Dobio 
bi mlado zdrijebe od kojeg je morao naciniti vrhunski istreni ranog 
konja za ratovanjc, Pripadnici Benu Mahzuma su bili najbolji j abaci 

26 



Djetinjstvo 

Arabije, a Hand je bio najbolji jahac u Benu Mahzumu. Nijedan Arap 
ne bi smio reci da je dobar jahac ako samo dobro jase konja, morao je 
isto tako dobro jahati i kamilu, jer su se Arapi objema zivotinjama po- 
djednako koristili u ratu. Konji su koristeni u borbi, a kamile su kori- 
stene za jahanja na dugim marsevima, koje konji nisu mogli izdrzati. 

Osim jahanja, Halid je ucio i vjestinu borbe, koristeci sva oruzja 
- dugo koplje, kratko koplje, luk i sablju, kako jasuci tako i pjesice. 
Sve ove vjestine Halid je uvjezbao do savrsenstva. Sablja je bila oruzje 
kome su Arapi najvise vjerovali. Smatrana je oruzjem vitezova jer je 
koristena u bliskorn kontaktu sa neprijateljem - licem u lice. Tako je 
Halid izrastao u atletu visokog dva metra, sirokih ramena, snaznih 
prsa i tvrdih misica. Njegovo markantno lice sa gusto m crnom bra- 
dom, snazna muskulatura, jak karakter, vjestina jahanja i ratovanja 
donijeli su mu izuzetnu popularnost u Mekki. 

Arapi su zivjeli u velikim porodicama. Otac porodice je imao po 
nekoliko zena. Velid, Halidov otac, imao je pet sinova - Halida, Veli- 
da, Hisama, Amara i Ebu Semsa i dvije kceri, Fahtu i Fatimu. 

Velid je bio imucan covjek, tako da Halid nije morao zaradivati 
za zivot, pa se mogao posvetiti ucenju ratnih vjestina. Bio je poznat 
po darezljivosti. Fomagao bi svakome ko bi mu se obratio za pomoc. 
Njegova darezljivost ce mu u buducnosti priredivati nevolje. 

Nacelo Kurejsija je bilo da svaki pripadnik njihovog plemena na 
neki nacin mora biti koristan clan drustva. Velid je imao veliki broj 
uposlenika, ali je i sam radio. Bio je kovac 1 i mesar 2 . Takode je bio 
i trgovac. Zajedno sa ostalima, organizovao je i slao trgovacke ka- 
ravane u susjedne zemlje. Halid se u vise navrata prikljucivao ovim 
karavanama i putovao sa njima u Siriju, gdje je posjecivao velike trgo- 
vacke centre ove tada bizantijske pokrajine. Tu se sretao sa Arapima 
krscanima iz Gassana, Perzijancima iz Ktesifona, Koptima iz Egipta i 
Bizantijcima iz Bizantijskog carstva. 

Halid je imao mnogo prijateija s kojima je jahao, lovio, recitovao 
poeziju, diskutovao o genealogiji. Neki od njih, kao sto su Omer b. 
Hattab, Amr b. As i Ebu Hakem odigrat ce posebno vazne uloge u 



1 Ibn Kutejba, 575. 

2 Ibn Rusta, 215. 

27 



HalidibnVelid 



njegovom zivotu. Ovaj posljednji, cije puno ime je bilo Amr b. Hisam 
b. Mugire, kasnije ce dobiti drugo ime - Ebu Dzehl. Bio je Halidov 
stariji amidzic. U torn drustvu je bio Ikrime, sin Ebu Hakema, Halidu 
posebno blizak i drag prijatelj. 

Velid nije bio samo otac i odgajatelj svome sinu. Bio mu je i prvi 
vojni instruktor od kojeg je Halid naucio prve lekcije vjestine ratova- 
nja. Ucio ga je kako se kretati kroz pustinju, kao prici ncprijatoljskom 
utvrdenju i kako ga napasti. Ucio ga je kako je vazno uhvatiti nepri- 
jatelja nespremnog, iznenada napasti i kako ga goniti do unistenja. 
Ovakav nacin ratovanja je bio u osnovi plemenski, zasnovan na br- 
zim, pokretljivim i iznenadnim napadima. 

Kad je Halid dostigao zrelost, rat je postao njegovo giavno zani- 
manje, sve dotle dok to nije preraslo u opsesiju. Njegovo razmisljanje 
je bilo ratnicko, a njegovc zelje su bile pobjeda, Njegovi nagoni su bili 
osvajacki, a njegov mentalni sklop je bio vojnicki. Sanjao je o velikm 
bitkama u kojima je on bio pobjednik. 2elio je bitku, zelio je pobjedu 
i ne sluteci da mu je sudbina upravo to i predvidjela. 



28 








NOVA VJ ERA 



http://www.ihlas.ba 



Nova vjera 



Jedan Arap je nocu setao ulicama Mekke, duboko zamisljen. Pripa- 
dao je uglednom i bogatom plemenu Benu Hasim, all sam mje bio imu- 
can. Bio je vrlo naocit, srednje visine, sirokih ramena, kosa me je zavr- 
savala u kovrcama. Njegove velike tamne oci sa dugackim trepavicama 
bile su pune tuge. Svud oko sebe je vidio izopacenost koja se ogledala 
u nepravdi prema siromasnima, bespotrebnom prolivanju krvL tretira- 
nju zena kao da su domace zivotinje. Tuga je parala njegovo srce. 

Neka arapska plemena su imala uzasan obicaj ubijanja svoje zenske 
djece, Otac bi cekao da zensko dijete napuni pet ili sest godina, zatim 
bi je svecano odjevenu odveo u pustinju, pod izgovorom da je vodi na 
izlet. Djevojcica bi radosno skakutala za ocem, sve dok ne bi dosli do 
vec iskopane rupe u pijesku. I dok bi dijete radosno iscekivalo pocetak 
piknika, otac bi je bacio u rupu. Dok bi djevojcica plakala i dozivala 
oca u pomoc, on bi na nju bacio veliki kamen i tako razmrskao nejal<o 
tijelo. Kad bi prestao i posljednji trzaj mlade zrtve, otac bi rupu zatrpao 
pijeskom i mirno se vratio kuci, Neki od njih su se cak i hvalisali ova- 
kvim djelima. Srecom, ovaj obicaj nije bio narocito rasprostranjen. 

U to vrijeme Mekka je bila prepuna idola, Bozija kuca, Kaba, koju 
je izgradio Allah ov poslanik Ibrahim, alejhisseiam, bila je uprljana pri- 
susr\ r om mnogih idola od kamena i drveta oko nje i u njoj samoj. Ara- 
pi su ih smatrali svojim bozanstvima, upucivali su im molbe, prinosili 
im zrtve kako bi ih umilostivili i vjerovali su da ce lose proci onaj ko 
ih ne bi umilostivio ili bi ih uvrijedio. Oko Kabe i unutar nje bilo je 
360 raznih kipova, od kojih su najvazniji bili Hubel, Uzza i Lat. Hubel, 
vrhovno arapsko bozanstvo i najveci ponos Arapa, bio je nacinjen od 
crvenog kamena. Kad su ga Mekelije dovezli iz Sirije, bio je bez desne 
ruke, ali su mu ubrzo nacinili novu ruku i to od suhog zlata. 



31 



Halid ibn Velid 



Vjera tadasnjih Arapa je bila cudna mjeSavina vjerovanja u ido- 
le, ali i u stvarnog Boga - Allaha dz.s. Vjerovali su da je Allah dz.s. 
Gospodar i Svoritelj, a idole su smatrali Njegovim sinovima i kceri- 
ma. Arapski um je dozivljavao bozanstva kao jedno vijece u kome je 
glavni bog bio predsjednik, a ostala bozanstva su bila clanovi vijeca sa 
narocitim mocima, ali su bili potcinjeni predsjedniku vijeca bozansta- 
va. Najcesca arapska zakletva je bio Hubel. Cesto ime njihovih sinova 
je bilo Abdul Uzza, sto znaci rob Uzaa, ali i Abdullah - rob Allahov. 

Ipak, nije sve bilo izopaceno u tadasnjoj arapskoj kulturi. Bilo je 
mnogo toga u njihovom nacinu zivota sto se smatra plemenitim, kao 
sto su hrabrost, gostoljubivost, ponos i cast, kako vlastita tako i ple- 
menska. Jedan od obicaja je bila i krvna osveta, koja je u to vrijeme bila 
sasvim prihvatljiva, jer nije bilo centralne vlasti koja bi na cijeloj arap- 
skoj teritoriji zavela vladavinu zakona i poretka. Snaga plemena i strah 
od plemcnske odmazde je bio jedini garant kakve takve zakonitosti. 

Jedna od vrlo pogresnih stvari u tadasnjoj arapskoj kulturi je bilo 
to da su pravila, ma kakva bila, vazila za sva vremena. Nije moglo bid 
nikakvih izmjena. Ovaj period historije se naziva dobom neznanja 
(dzahilijjeta). Neznanje je bio njihov nacin zivota. 

Arapin sa pocctka ovog poglavlja bi se povlacio u jednu pecinu u 
brdima iznad Mekke, u kojoj je provodio vrijeme razmisljajuci o sve- 
mu oko sebe. Tu je provodio po jedan mjesec svake go dine, cekajuci 
nesto, ne znajuci ni sam sta. Jednog dana, dok je bio u pecini, izne- 
nada je osjetio necije prisustvo. Nije mogao vidjeti nikog, nije cuo 
nikakav zvuk, niti je primjecivao neku kretnju. Jednostavno, osjecao 
je da je neko tu sa njim. Tada je zacuo rijec: 

- Ikre - Citaj! 

Zbunjen fenomenom bestjelesnog glasa Arap rece: 

- Sta da citam? 

Glas je jos glasnije ponovio: 

- Ikre-Citajl 

Arap je ponovo pitao: 

- Sta da citam? 

Onda je glas vrlo snazno uzviknuo: 

- Ikre-Citaj! 

32 



Nova vjera 

A zatim je nastavio mnogo njeznijim tonom: 

- Citaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, 
stvara covjeka od ugruska! 

Citaj, plemenit je Gospodar tvoj, 

koji poucava peru, 

koji covjeka poucava onome sto ne zna. 

Ovo se dogodilo u ponedjeljak, augusta mjeseca 610. godine. Svi- 
jet vise nikada nece biti kao sto je do tada bio. Muhammed, alejhisse- 
lam, je primio prvu objavu. Nova vjera je rodena. 

Kada je Allabov Poslanik, alejhisselam, primio ovu objavu, Halid 
je imao 24 godine. Tri naredne godine, Allahov Poslanik, alejhisse- 
lam, je uglavnom sutio o ovome i primao uputstva od meleka Dzibri- 
la. Taj no bi pozivao u novu vjeru i to samo one u koje je imao najvecc 
povjerenje. Nakon toga mu je naredeno da svima obznani Allahovu 
vjeru, pa je Allahov Poslanik, alejhisselam, zapoceo odsvojc porodicc? 
i plemena, ali bi u vecini slucajeva bio ismijan. 

Priredio je gozbu u svojoj kuci na koju je pozvao svu blizu rodbinu. 
Nakon sto je gozba zavrsena, Poslanik, alejhisselam, im se obratio: 

- Tako mi Allaha, nije dan Arap vam nije dosao sa necim bo- 
ljim od onog sa cim ja dolazim. Donosim vam nesto sto je bolje 
od bilo cega sto postoji i sto ce ikada postojati na ovome svijetu. 
Allah mi nareduje da vas pozovem Njemu. Ko ce mi pomoci u 
ovom poslu, ko ce mi u ovome biti brat i saputnik? 

Odgovor je bio mukla tisina. Niko nije progovarao ocekujuci da 
ce neko drugi izraziti lojalnost Poslaniku, alejhisselam Jedan mali 
rnrsavi djccak sa jedva deset godina uzviknu: 

- O Allahov Poslanice, ja cu biti tvoj pomocnik! 

Tada skup rodaka prasnu u neuljudan i podrugljiv smijeh. Nakon 
toga su ustali i poceli odlaziti. Djecak je bio uvrijeden ovom neuljud- 
noscu, pa ga je Poslanik, alejhisselam, zagrlio i rekao: 

- Ovo je moj brat i saputnik. 

Ovaj djecak je bio Alija, sin Poslanikovog amidzc Ebu Taliba. Bio 
je prvi muskarac koji je primio islam od Allahova Poslanika, alejhi- 
sselam, lieno. 



33 



Halid ibn Velid 



Istina se pocela siriti. Nekoliko, uglavnom mladih ili slabih i bes- 
pomocnih, ljudi prihvatilo je Islam. Bili su malobrojni ali hrabri. Po- 
slanik alejhisselam je tako dobio prostor za djelovanje. Uprkos uvre- 
dama Kurejsija, zaustavljao je ljude na ulicama i trznicama i pozivao 
ih u Allahovu vjeru. Rugao se njihovim idolima od drveta i kamena i 
pozivao ljude da vjeruju u Pravog Boga. Sto je Poslanik, alejhisselam, 
bivao aktivniji, Kurejsije su mu se sve zesce suprotstavljale. Najzesci 
u ovome su bili: Ebu Sufjan, cijc je licno ime bilo Sakr b, Harb, pogla- 
vica Benu Umejje, ogranka plemena Kurejs, Velid (Halidov otac), Ebu 
Leheb - Poslanikov amidza, i Ebu Hakem. O prvom i posljednjem od 
njih cemo joi> dosta cuti. 

Ebu Sufjan i Velid su bili vrlo ponosni ljudi, koji su jako drzali do 
sebe. Kao vodece licnosti Poslanikove opozicije, oni se na pocetku 
nisu spustali tako nisko da bi pribjegli nasilju. Velid je govorio: 

-Zar je poslanstvo dodijeljeno Muhammedu, dok meni, najboljem 
od Kurejsija, nije dodijeljeno nista. A tu je i Ebu Mesud, poglavica Se- 
kifa. Mi smo sigurno najveci u ova dva grada, 

Ovaj covjek je zivio u svijetu u kojem je polozaj covjeka ovisio 
o njegovom porijeklu. Cak i prema ovim pravilima, Velid nije bio u 
pravu. Poslanikova, alejhisselam, Ioza nije bila nista manje plemenita 
od njegove. Ne tako davno, Poslanikova alejhisselam porodica je bila 
najuglednija u Mekki, Njegov djed, Abdul Mutallib je bio poglavica 
svih Kurejsija u Mekki. 

Prema Ibn Hisamu, ove Velidove rijeci su bile povod objavi slije- 
deceg ajeta: 

I ;os kazu: „TrebaIo je da ovaj Kur'an bude objavI|en kakvom 
uglednom covjeku iz jednog od ova dva grada!" (Az-Zuhruf, 31) 

Dva grada su bili Mekka i Taif. Takode se vjeruje da su i slijedeci 
ajeti objavljeni Velidovim povodom, za koga smo u prethodnom po- 
glavlju rekli da je prozvan Jedinstveni: 

Meni ostavi onoga koga sam ja izuzetkom ucinio 

i bogatstvo mu ogromno dao 

i sinove koji su s njim 

i cast i ugled mu pruzio - 

i jos zudi da uvecam ! 



34 



Nova vjera 

Nikako! On, doista, prkosi ajetima nasim, - 

a naprticu Ja njemu teskoce. (El-Mudessir, 11-17) 

Zatim je pogledao 

pa se onda smrknuo i namrstio 

i potom se okrenuo i uzoholio, 

i rekao: „Ovo nije nista drugo do vradzbina koja se nasljeduje, 

ovo su samo covjekove rijeci!" 

U Sekar cu Ja njega baciti - (El-Mudessir, 21-26). 

Najkrvolocniji i najnasilniji od svih Poslanikovih neprijatelja je 
bio Ebu Hakem, Halidov rodak i prijatelj. Zbog nasilja koje je cinio 
nad muslimanima, nazvan je „Ebu Dzehl" (otac neznanja, neznali- 
ca), a po ovom imenu ce ga pamtiti buduce generacije. Opisan je kao 
nizak, zilav i razrok covjek ili „covjek celicnog lica, celicnog pogle- 
da i celicnog jezika." Ebu Dzehl takode nije mogao zaboraviti da ga 
je Allah ov Poslanik, alejhisselam, u ranom djetinjstvu, pobijedio u 
hrvanju, kojom prilikom mu je povirijedeno koljeno, od cega mu je 
ostao oziljak cijelog zivota. 

Ovaj ugledni Kurejsija, Zajedno sa drugim uglednicima, uvidio je 
da je sve teze sprijeciti Poslanika, alejhisselarrij u njegovim namje- 
rama, pa su odluciii razgovarati sa Ebu Talibom, amidzom Allahova 
Poslanika, alejhisselam, koji je bio poglavica Benu Hasima, ogran- 
ka Kurejsa. Oni bi ubili Allahova Poslanika, alejhisselam, ali se nisu 
usudili zbog obicaja zastite koju je uzivao Poslanik, alejhisselam, kao 
saplemenik Kurejsa. Ako bi ga ubili, njegovi saplemenici iz ogranka 
Benu Hasim bi ga sigurno osvetili, na taj nacin sto bi ubili njegovog 
ubicu ili bilo kojeg clana iz ogranka ubice. A to bi izazvalo dalje krvo- 
prolice medu Kurejsijama. 

Zato su se obratili Ebu Talibu: 

- Ti si nas starjesina i najbolji si medu nama, Vidis sta tvoj bratic 
radi od nase vjere. On huli na nase bogove, klevece nasu vjeru i vjeru 
nasih oceva. I ti pripadas nasoj vjeri. Urazumi Muhammeda, ili nam 
dopusti da ucinimo sta mi hocemo, 

Ebu Talib ih je saslusao i obecao kako ce razmotriti njihov za- 
htjev. Nakon toga je Poslaniku, alejhisselam, prenio njihove zahtjeve, 
ali nije ucinio nista cime bi ga sprijecio u sirenju Allahove vjere. Bio 



rllS 



Halid ibn Velid 



je pjesnik. Kad god bi se dogodilo nesto slicno, on bi o tome spjevao 
dugacku pjesmu u kojoj bi iznio sve nevolje. 

U Velidovoj kuci, Poslanik alejhisselam i njegove aktivnosti su bili 
glavna tema svih razgovora. Svaku vece bi, zajedno sa svojim sinovi- 
ma i nekim rodacima, analizirao sve dogadaje toga dana, a narocito 
postupke Kurejsija u sprecavanju Allahova Poslanika, alejhisselam, 
Halid i njegova braca su slusali o neuspjehu prve i druge delegacije 
koje su posjetile Ebu Taliba. Poslanik, alejhisselam, je bio nepokole- 
bljiv u svojoj misiji. 

[Halidov otac je bio jedan od najzescih protivnika islama, pa je 
Halid go dinama u svojoj kuci slusao sve same neistine o Allahovu Po- 
slanika, alejhisselam. Ovdje se mozda moze naci odgovor zasto Halid 
nije mnogo ranije prihvatio islam. Op. prev.J 

Tada ;e Velid povukao jedan bestidan potez. Odlucio je ponudi- 
ti Ebu Talibu svog sina Ammara u zamjenu za Muhammeda alejhi- 
sselam Ammar je bio ugladen, visok i snazan mladic u kojem su svi 
vidjeli sve potrebne muske vrline. Delegacija Kurejsija je dosla Ebu 
Talibu, vodeci Ammara sa sobom i predlozili mu: 

- O Ebu Talibe! Ovo je Ammar, sin Velidov. Najbolji je od svih mladi- 
ca Kurejsa. Uzmi ga kao svog sina. On ce ti biti odan kao bilo koji od tvo- 
jih sinova. U zamjenu, daj nam svog bratica, onog koji se okrenuo protiv 
tvoje vjere i vjere tvojih oceva i koji je prouzrokovao neslogu u nasem 
plemenu. Mi cemo ga ubiti. Zar nije posteno - covjek za covjeka? 

- Mislim da to nije posteno. Vi mi dajete vaseg sina da ga hranim 
i podizem, dok vi moga zelite ubiti. Tako mi Allaha, nece biti tako - 
rece im sokirani Ebu Talib. 1 

Uvidjevsi da ne mogu nagovoriti Ebu Taliba da zaustavi Poslani- 
ka, alejhisselam, u njegovoj misiji, Kurejsije odlucise zagorcavati zi- 
vot Allahovu Poslaniku, alejhisselam, i njegovim sljedbenicima tako 
zestoko da ce sigurno odustati od nove vjere. Angazovali su najveci 
olos Mekke da presrecu Poslanika, alejhisselam, da mu se rugaju, ba- 
caju mu prasinu u lice i da bacaju trnje na puteve kojima bi prolazio. 
Bacali bi svakakvu prljavstinu u njegovu kucu. Ovo nasilje ce svakim 
danom postajati sve gore i gore. 



1 Ibn Hisam, 1/267; lbn Sad, 186. 
36 



Nova vjera 

Zlostavljanja muslimana su bivala sve teza, a stalno su koristene 
nove metode. Jedan covjek je dosao na ideju da ponizi Poslanika, alej- 
hisselam, na taj nacin sto ce ga izazvati na dvoboj u hrvanju. Bio je to 
amidza Allahova Poslanika, alejhisselam, a ime mu je bilo Rukana b. 
Abd Jezid, sampion u hrvanju, vrlo ponosan na svoju snagu i vjestinu, 
Nikada ga niko u Mekki nije porazio u hrvanju. 

- O braticu moj! Vjerujem da si muskarac i da nisi lazljivac. Dodi 
i pohrvi se sa mnom. Ako pobijedis, povjerovacu u tvoje poslanstvo 
- predlozi Rukana Poslaniku, alejhisselam. 

Bio je ocaran svojom idejom ponizavanja Muhammeda, alejhisse- 
lam, pred svim Mekelijama. Muhammcd ce sigurno izgubiti - mislio 
je on - i bice javno ponizen. Ali, on je samo tako mislio. Allahov Po- 
slanik, alejhisselam, je prihvatio izazov i tri puta porazio Rukanu. Ali 
pokvarenjak nije odrzao rijec i nije priznao Poslanika, alejhisselam. 1 

Kad je u pitanju nasilje prema muslimanima, Allahov Poslanik, 
alejhisselam, nije bio zabrinut za svoju flzicku sigurnost, zato sto ga 
je stitilo njegovo pleme i zato sto se mogao i sam fizicki suprotstaviti 
napadacima, ali bilo je muslimana koji su bili vrlo ranjivi. Nije ih sti- 
tilo njihovo pleme ili su bili fizicki slabi, narocito robovi i robinje. 

Mnogi muslimani su trpili nasilje Kurejsija. Najpoznatiji od ovih 
pacenika, o kojem historija govori sve najbolje, je Bilal Habesi, crni 
rob iz Abesinije kojeg je uzasno mucio njegov vlasnik Umejje b. Ha- 
lef. U podne, na zarkom arapskom suncu koje je przilo sve sto mu 
je bilo izlozeno, Bilal je bio razapet na uzareni pijesak. Stavili su mu 
veliki kamen na prsa i ostavili ga na suncu. Umejje bi mu se stalno 
nadnosio nad lice i govorio; 

- Poreci Muhammeda i povjeruj u Lata i Uzzaa. 

Ali Bilal ova vjera je ostala nepomucena. Umejje nije ni slutio da 
ce jednog dana, u bici na Bedru, Bilal ubiti njega i njegovog sina. 

Bilala, kao i jos mnogo drugih zlostavljanih robova, kupio je i 
oslobodio Ebu Bekr, koji je bio vrlo bogat. Kad god bi cuo da je neki 
rob - musliman mucen, on bi ga otkupio i oslobodio. 



1 Prema Ibn Hisamu (1/390) zapravo je Poslanik izazvao Rukanu, ali iznosimo Ibn-ul-Asir- 
ovu verziju (2/27-28). 

"37 



Halid ibn Velid 



Uprkos ovakvim zlostavljanjima, Poslanik, alejhisselam, je bio vrlo 
obziran prema neprijateljima islama, pa je molio Uzvisenog Gospodara; 

- Gospodaru moj. Osnazi me sa Omerom ili Ebu Hakemom. 

Poslanikova, alejhisselam, dova je primljena. Uskoro je Omer po- 
stao cetrdeseta osoba koja je primila islam. Ebu Dzehl je ostao ne- 
vjernik i kao takav je i umro. 

Godinc 619., dcsct godina nakon pocetka objavc, umro jc Ebu Ta- 
lib. Time je Poslanikova, alejhisselam, pozicija postala mnogo teza. 
Neprijateljstvo Kurejsija prema muslimanima je raslo, pa su zivoti mu- 
slimana bill u opasnosti. Allahov Poslanik, alejhisselam, je nastavio sa 
sirenjem vjere. Neprestano je bio okruzen nekolicinom najpouzdanijih 
ashaba, od kojih su deseterica dobili poseban status - Asere i mubesse- 
re (deseterica obradovanih dzennetom). Njima je, jos za zivota, obccan 
Dzennet. Oni su se posebno istakli u odanosti Poslaniku, alejhisselam 
Sve do kraja zivota su uzivali poseban uglcd medu muslimanima. 1 

Poslanik, alejhisselam, je trpio ono sto je bilo nemoguce trpiti. Ne- 
kolicina ljudi iz Medine, tadasnjeg Jesriba, je srela Allahova Poslanika, 
alejhisselam, i primili su islam. Znajuci za opasnosti kojima je Posla- 
nik, alejhisselam, izlozen, pozvali su ga da preseli u sigurnost njihovog 
grada i da tamo zivi. Allah, dzellesanuhu, je dozvolio Hidzru (preselje- 
nje), pa je Poslanik, alejhisselam, vecinu njih poslao u Medinu. 

Septembra mjeseca 622. godine Kurejsije su odlucile ubiti Alla- 
hova Poslanika, alejhisselam. U noci kada su ga planirali ubiti, Po- 
slanik, alejhisselam, je u pratnji Ebu Bekra i jednog vodica krenuo 
put Medine, pa je njihov plan tako osujecen. Poslanikovim prelaskom 
u Medinu, ovaj grad postaje prva islamska drzava. Vrijeme najgorih 
zlostavljanja muslimana je zavrseno. 

Tri mjeseca nakon Poslanikove, alejhisselam, Hidzre u Medinu, 
Velid je pao u smrtnu postelju. Pozvao je sinove i rekao im: 

- O sinovi moji. Ostavljam vam u emanet tri stvari. Svakako ih 
izvrsite. Prvo je krvna osveta prema Huzau. Obavezno se osvetite. 
Tako mi Allaha, znam da oni nisu krivi, ali se bojim da ce oni vas 
okriviti. Drugo je moj novae. Pleme Sekif mi duguje. Utjerajte taj dug. 
I kao trece, duzan sam se osvetiti Ebu Uzejheru. 



1 Vidi njihova imena u biljesci 1, dodatak B. 
38 



Nova vfera 

Ebu Uzejher je ofcenio Velidovu keen pa ju je vratio nazad ocu, 
Nakon ove oporuke* Velid je umro. Sahranjen je uz sve pocasti koje 
su odavane najuglcdnijim KurejSijama. Prvi dio oporuke je rijesen 
bez imalo poteskoca. Huza je platio krvarinu i stvar je zavrkna bez 
sukoba. Drugi dio je odgoden za kasnija vremetia. Treci dio je rije- 
sen tako sto je Vclidov sin Hisam, godinu dana nakon oporuke ubio 
bivseg zeta Ebu Uzejhera. Pojavila se opasnost daljeg krvoprolica t all 
Ebu Sufjan je intervenisao i izgladio situaciju. 

Nakon smrti Velida, Halid jc mirno iivio u Mekki, uzivajuci ubo- 
gatstvu koje mu je otac ostavio. Putovao je u Siriju sa trgova£kim 
karavanima u veliki grad Basru„ koja ce mnogo godina kasnije postati 
njegov vojiii cilj, 

Nije poznato koliko zena i djecc je Halid imao, ali pouzdano se 
zna za dva njegova sina. Stariji je bio Sulejman, a mladi Abdurrah- 
man, Abdurrahman je roden sest godina prije Velidove smrti i steci 
ce slavu kao muslimanski oficiru Siriji. Prema obicaju Arapa, Halid je 
bio poznat po sinu Sulejmanu, jer je, u skladu sa obicajimaj bio nazi- 
van ibn Velid (sin Veiidov) i Ebu Sulejman (otac Sulejmanov). Vecina 
ljudi ga je oslovljavala sa Ebu Sulejman. 



39 



http://www.ihlas.ba 








BITKANAUHUDU 



EitkauaUhudtu 



Proljece je u Arabijij mart 624, godine. Svi u Mekki su se radovali 
dolasku tcgova£ke karavane iz Palestine. Nekuliku dana je karavana 
bila u opasnostl jer se kretala putevima u blizini Medine i zamalo 
je pa la u ruke muslimana. Vjestina i iskustvo Ebu Sufjana su spasi- 
li karavanu koju je sacinjavalo hiljadu kamila natovarenih robom u 
vrijednost] od 50 000 dinara. Ebu Surjan je ovom karavanom zaradio 
dinar na dinar. Takode, svaka mekanska obitelj je ulo^ila svoj dio, pa 
jc njen dolazak prcdstavljao ushieenje za cijelu Mekku. 

Dok su stanovnici Mekke pjevali i plesali, a trgovci zadovoljno 
trljali ruke, umorna \ slomljena vojska Kurejsija se vracala u grad. 
Ova vojska je na poziv Ebu Sufjana pozurila zastititi karavanu koja je 
mogla bit! nap adnata, ali jc Ebu Sufjan opozvao vojsku kad je uspio 
izvesti karavanu na sigumo. Ali Ebu Dzehl, koji je komandovao ovom 
vojskom, nije prihvatao takvo rjesenje. Posljednjih petnaest godina 
zivota je utrosio u ogorcenu borbu protiv Allahuva Poslanika, alejhi- 
ssclam, pa je htio iskoristiti vec okupljenu vojsku. Tako, umjestu po- 
vratka u Mekku, Ebu Dzehl je zelio rat protiv muslimana. Uputio se 
prcma brdima Eedra i bio do nogu potucen. Njegova ponosna vojska 
se vratila kuci ponizena i sokiratia. 

Dok je voj&ka Kurejsija jos bila na putu ka Mekki, jedan glasnik 
na brzoj kamili je £utio prema gradu, Kad je usao u grad, skinuo je 
kosulju, razderao je i objavio tragediju, Mekkclijc su sc okupili oko 
njega traieci informacije o bici i o svojim bliznjim, Medu njima su 
bili Ebu Sufjan. i njegova supruga Hind. Od ovog glasnika, Hind je 
tula o smrti njenih bliznjih, Cula je o smrti njenog oca Utbe, kojeg su 
u bici ubili Alija i Hamza - Poslanikov amidza, zatirn o smrti njenog 
amidze Sejba kojeg jc ubio Hamza, o smrti njenog brata Velida kojeg 
je ubio Alija, o smrti njenog sina Hanzale kojeg je isto tako ubio Alija. 
Proklela/e Hamzu i Aliju i zakleJa sc na osvetu. 



43 



Halid ibn Velid 



Bila je to bitka na Bedru, prva velika bitka izmedu muslimana i 
nevjernika. Mala vojska od 313 muslimana je poput stijene zausta- 
vila juris hiljade nevjernika, Nakon jednog ili dva sata zcstokog boja, 
muslimani su porazili Kurejsije, cija se vojska razbjezala sa bojnog 
polja. U ovoj bici su poginuli ili su zarobljeni mnogi ugledni Kurejsije. 
Ubijeno je 70 nevjernika, a zarobljeno je jos toliko, a samo 14 musli- 
mana jepoginulo. Medu ubijenim nevjernieimabilo je 17pripadnika 
iz ogranka Mahzum, uglavnom Halidovih bliskih rodaka. Ebu Dzehl 
je ubijen, a Halidov brat Velid je zarobljen. 

Dok je glasnik objavljivao imena ubijenih Kurejsija i imena onih 
koji su ih ubili, vrlo cesto su se cula imena Alija i Hamza. Alija jc 
sam ubio 18 nevjernika, a ucestvovao je u ubijanju jos cetverice njih. 
Hamza je ubio cetvericu i jos cetvericu zajedno sa Alijom. Na ovom 
tuznom skupuj dominiralo je ime Alija. 

Dva dana kasnije, Ebu Sufjan je odrzao sastanak sa vodama Kurej- 
sija. Svi prisutni su izgubili nekog u bici na Bedru, neko je izgubio oca, 
neko brata ili sina. Majglasniji na sastanku su bili Safvan b. Umejje 
i Ikrime b. Ebu Dzehl. Ikrimu je bilo najteze umiriti. Njegov otac je 
odlicno komandovao vojskom Kurejsija na Bedru, ali je poginuo. Iako 
je Ebu Dzehl ubio jednog muslimana, a i Ikrime nekoliko njih, iako je 
odsjekao ruku muslimanu koji je ubio njegovog oca, Ikrime je bio i 
dalje zedan osvete. Cast uglednog Kurejsije mu je nalagala osvetu. 

- Ja sam izgubio sina Hanzalu - rece Ebu Sufjan - moja zed za 
osvetom nije manja od tvoje. Bit cu prvi u pripremama mocne vojske 
koja ce poraziti Muhammeda. 1 

Svi prisutni, bez izuzetka, bili su za osvetu. Planirali su sakupiti 
vojsku kakvu Mekka nikad prije toga nije vidjela. Ukljucit ce u nju i 
okolna plemena i tako unistiti muslimane. Zarada od spasenog kara- 
vana od 50 000 dinara bit ce potrosena za opremanje ove vojske. Ebu 
Sufjan je jednoglasno izabran za komandanta, 

Ebu Sufjan je tada izdao dvije naredbe. Prva je bila da se prestane 
plakati za poginulima na Bedru, da se gorcinom operu suze tuge i da 
se noseni torn gorcinom osvete muslimanima. Oni koji nisu mogli iz- 
drzati, tajno su plakali. Druga naredba je bila da se ne cini nista kako 



l Vaqidi, Mcgazi Resulillah, 156-157. 
44 



Bitka na Uhudu 



bi se otkupili njihovi najdrazi koji su bili zarobljenici muslimana, jer 
ce to fmansijski osnaziti muslimane. Medutim, dva dana nakon toga, 
neko je nocu tajno napustio Mekku i otisao u Medinu kako bi otkupio 
svog oca. Kad su ostali culi za to, ucinili su isto. Ebu Sufjan je tako 
morao opozvati ovu naredbu, 

Iznos otkupnine je varirao od hiljade do 4 000 dirhema, ovisno 
o imucnosti zarobljenikove porodice, Neki zarobljenici su bili suvi- 
se siromasni da bi platili otkupninu, ali su bili pismeni, pa je cijena 
njihovog otkupa bila da opismene nekoliko muslimanske djece. One 
koji nisu mogli ni toliko, Poslanik, alejhisselam, je oslobodio bez ot- 
kupa, pod uslovom da vise nikad ne dignu ruku na muslimana. 

Medu onima koji su pregovarali o otkupu zarobljenika bili su 
Ikrime i Halid, koji je propustio bitku na Bedru jer je bio odsutan 
iz Mekke, zatim Halidov brat Hisam. Halid i Hisam su ugovorili ot- 
kup njihovog brata Velida. Cijena je bila 4 000 dirhema, na sto je Hi- 
sam glasno negodovao, pa ga je Halid usutkao i tri brata su napustili 
Medinu. Na putu za Mekku, zanocili su u blizini mjesta Zul Hulejfa. 
Tokom noci, Velid se iskrao iz logora, vratio se u Medinu i primio 
islam. Ubrzo je postao vrlo pobozan i bio je posebno drag Allahovom 
Poslaniku, alejhisselam. Uprkos Velidovom prelasku na islam, Halid 
je i dalje volio svog brata. 

Tokom sastanka Kurejsija, glavna tema je bila osveta. Medutim, 
ekonomija je bila glavni povod Kurejsijama za novu bitku, Naime, 
glavna ruta trgovackih karavana Kurejsija se pruzala cestom koja je, 
poslije bitke na Bedru, bila pod kontrolom muslimana. U novem- 
bru 624. godine, Safvan b. Umejje je bio prisiljen poslati trgovacku 
karavanu u Siriju, ali drugim putem za koji je mislio da je siguran. 
Karavana je napustila Mekku putem za Irak, pa je nakon nekog vre- 
mena skrenula prema Siriji, zaobilazeci Medinu na odstojanju koje je 
Safvan smatrao sigurnim. Ali, Poslanik, alejhisselam, je saznao za tu 
karavanu pa je poslao Zejda b. Harisa sa stotinu ratnika da je zarobi. 
Zejdjeto i ucinio. 

Tada je Safvan posjetio Ebu Sufjana. Slozili su se da opstanak Ku- 
rejsija zavisi od trgovine sa Sirijom. Zato su odlucili sto prije unisti- 
ti muslimane. Ikrime ih je u tome pozurivao, ali stari i iskusni Ebu 
Sufjan je znao da treba mnogo vremena da bi se pripremila vojska 

45 



Halid ibn Velid 



za takav pohod. Trebalo je nabaviti dovoljno kamila, konja i oruzja. 
Obecao je Ikrimi da ce dati sve od sebe na torn planu. 

Pripreme za vojni pohod su pocele vrlo temeljito. Tada je jedan 
munafik pristupio Ebu Sufjanu sa prijedlogom. Bio je to Ebu Amr iz 
Medina. Primio je islam sa nekoliko pripadnika plemena Evs. Zatim 
je napustio Medinu i zakleo se da se nece tamo vratiti sve dok je Alla- 
hov Poslanik, alejhisselam, u Medini. Bodrio je Kurejsije za borbu 
protiv muslimana. Ranije je bio poznat po nadimku Monah, ali mu je 
Posalanik, alejhisselam, dao nadimak Podlac. 1 

- Imam pedest pripadnika svog plemena uz sebe - govorio je Pod- 
lac - vrlo sam uticajan u svom plemenu. Predlazem da prije brtke po- 
saljem svoje pleme da stane na stranu Muhammeda. Nema nikakve 
sumnje da ce oni napustiti Muhammeda i preci na nasu stranu kad 
za to dode vrijeme. 2 

Ebu Sufjan odmah prihvati ovaj prijedlog, jer je pleme Evs bilo 
jedno od dva najveca plemena u Medini i cinilo bi vise od trecine 
muslimanske vojske. 

Pocese pregovori sa lokalnim plemenima oko pridruzivanja vojsci 
Kurejsija. Plemena Kinan i Sekif poslase veliki broj vojnika u nevjer- 
nicku vojsku. Pocetkom marta 625. godine vojska Kurejsija je krenu- 
la ka Mekki. Poslanikov amidza Abbas je iz Mekke pisao Poslaniku, 
alejhisselam, o tome. 

U drugoj sedmici marta 625. godine vojska Kurejsija je napustila 
Mekku. Bila je to vojska od 3 000 vojnika, od kojih je 700 bilo naoru- 
zano. Imali su 3 000 kamila i 200 konja. Sa vojskom je putovalo i pet- 
naest zena u nosiljkama na kamilama, koje su podsjecale Kurejsije na 
njihove drugove koji su pali na Bedru i davale im moral. Jedna od njih 
je bila Hind. Bila je voda te grupe zena. Tu su bile i supruge Ikrime i 
Amra b, Asa, sestra Halidova, kao i Amra bint Alkam o kojoj cemo 
kasnije jos govoriti. Neke od njih su nosile i muzicke instrumente. 

U ovom pohodu je ucestvovao i Dzubejr b. Mutim, ugledni Ku- 
rejsija. Rekao je svom crnom robu koji se zvao Vahsij, sto u prijevodu 
znaci Divljak: 



1 Ibn Hiiam, 2/67. 

2 Vakidi, Megazi Resulillah, 161. 

46 



Bitfca na Uhudu 



- Ako ubljes Hamzu, Muhamcdovog anikl£u, kako bi osvetio mog 
amidzu kojcg je on ubio na Bedru, ja cu te sloboditL' 

Vahsiju se svidio ovaj prijediog. Glavno oruzje ovog krupnog abe- 
sinskog roba je bilo koplje kojim je izvrsno rukovao. Nije poznato da 
je njime ikada prom as io. Kad su odmakli jos dso puta, pored Vahsija je 
prolazila kamila sa nosiljkum v.a iene. Iz nosiljke mu se obratita Hind^ 

- O oce crnine! Izlcjeci moju tugu i zasluzi nagradu! 2 

Obecala mil je dati sav svoj nakit ako ubije Hamzu koji je ubio rije- 
nog oca na Bedru. Vahsij je pogledao nakit na njenom vratUj nanjkvi- 
ce i prstenje. Bio je skupocjen. Njcgove oci su zablistale pri pomisli da 
tie sve tobiti njegovo, 

Dok je vojska Kurejsijanapredovala prema Medinij Poslanik alej- 
hisselam je neprestano bio informisan o njihovim aktivnostima pre- 
ko plemena kojasu bila u savezu sa muslimanima- Vojska Kurejsija je, 
20, marta 625. godine, stigla nekoliko kilometara nadomak Medine i 
ulogorila se u sumovitom podrucju zapadno od brda Uhud, Tog dana 
Poslanik, alejhisselain, je poslao dva muslimana da izvide snagu ne- 
vjernicke vojske. Izvidaci su se uskuro vratili. 

Slijedeteg dana, Poslanikj alejhisselam, je napustio Medinu sa hi- 
Ij adorn vojnska, od kojlh je sarao stitinu bilo naoruzano. Imali su dva 
konja, od kojih jedan bio Poslanikov. Ulogorili su se kod brdaSca Sej- 
han, oko dva kilometfa sjeverno od Medine, 

Slijedeceg jutra, prije pokreta muslimanske vojske, jedna grupa 
od 300 munafika pod vodstvom Abdul! aba b. Ubejja napustila je Po- 
i>laiiika r alejhisselamj pod izgovorom da je borba protiv vojske Ku- 
rejftja uzaludna i da ne zele ueestvovati u unaprijed izgubljenoj bid. 
Vratili su se u Medinu. a Poslanik, alejhisselam, je sada sa 700 vojnika 
krenuo dalje, Allahov Poslanik, alejhisselam, se zapravo nije zelio bo- 
riti izvan Medine, ali je vedna insistirala da se krene u susret vojsci 
Kurejsija. Iako se nije slagao s tim, Poslanikj alejhisselam, je prihvatio 
prijediog vecine i pokrenuovojsku ka podnozju brda Uhud sa namje- 
rom da se sretne sa Kurejsijama na otvorenom prostoru, 



1 JbnHiSim, 2/6 1-62. 

2 Jstiijvor- 

47 



Halid ibn Velid 



Uhud je brdski masiv smjesten oko sedam kilometara sjeverno od 
Poslanikove, alejhisselam, dzamije u Medini. Visok je oko 300 meta- 
ra, dug oko 9 kilometara, a njegov zapadni dio je vrlo strm. 

Desno od ove strmine, a sto se vidi iz Medine, blago se pruza doli- 
na koja se suzava u uzak klanac oko 900 metara od podnozja strmine. 
Tu dolina prestaje i ponovo pocinje masiv Uhuda, Poslanik, alejhisse- 
lam, se ulogorio na ulazu u ovu dolinu, u podnozju strmine. 

Organizovao je muslimane kao kompaktnu cjelinu u front od 900 
metara. Desno krilo muslimana je bilo u podnozju strmine, a lijevi 
krilo u podnozju malog brda Ajnan, koje je bilo oko 12 metara visoko 
i oko 150 metara dugo. Desno krilo je bilo sigurno, jer je Poslanik, 
alejhisselam, na brdo Ajnan postavio 50 strijelaca da bi sprijecili mo- 
gucc prilazenje Kurejsija u pozadinu muslimanske vojske. Ovih pe- 
deset strijelaca je bilo pod komandom Abdullaha b. Dzubejra. Dobili 
su precizno naredenje od Poslanika: 

- Koristite vase strelice protiv neprijateljske konjice. Drzite 
konjicu dalje od nase pozadinc. Sve dok ste tu, nasa pozadina je 
sigurna. Niposto ne napustajte vasu poziciju. Ako vidite da po- 
bjedujemo, nemojte nam se pridruziti, a ako vidite da gubimo, ne 
priskacite nam u pomoc.' 

Naredenje je bilo vrlo jasno i precizno. Posto je brdasce Ajnan 
vazna takticka pozicija koja dominira podrucjem, bilo je nuzno osi- 
gurati da ne padne u ruke Kurejsija. 

U pozadini muslimanske vojske je bilo 14 zena ciji zadatak je bio 
donosenje vode borcima i zbrinjavanje ranjenika. Medu njima je bila 
i Fatima, kcerka Allahova Poslanika, alejhisselam, a Alijina supruga. 
Poslanik, alejhisselam, je bio na lijevom krilu vojske. 

Raspored muslimanskih snaga je postavljen tako da iziskuje fron- 
talnu bitku, sto je dobro zamisljeno, jer je pruzalo muslimanima pri- 
liku da iskoriste svoje jedine resurse - hrabrost i borbenu vjestinu 
- protiv brojcane nadmoci Kurejsija i njihove konjice koja bi tako bila 
malo efikasna zbog smanjenog prostora za manevrisanje. Tako su 
muslimani bili ledima okrenuti Uhudu, a gledali su u Medinu. 



1 Ibn Hisam, 2/65-66; Vakidi, Megazi Resulillah, 175. 
48 



BItka na Uhudu 



Yojska Kurejsija se pokrenula. Ebu Sufjan ih je organizovao take 
da )e pjesadija bila u sredini, a konjica na desnom i lijevom krilu sa 
Tkrimom na eclu lijevog krila i Halidom koji je vodio desno krilo, 
obojica sa pu stotinu ktmjanika, Amr b> As je koordinirao izmedu 
dva krila konjice. Na celu borbenag stroja je bilo 100 strijelaca za po- 
cetna djclovanja. Zastavu Kurejsija je nosio Talha b. Rbi Tat ha., jedan 
od pre&ivjelih &a Bedra- Kurejiije su razvili trupe tako da su stajaH 
izmedu muslimana i njihovog grada (vidi kartu 1, na strani 51), 

Odtnah iza glavnine snaga bile su zene. Neposrcdno pred bitku 
presle su na celo vojske i podsjecale vojntke na njihove najdraze koji 
su poginuli na Bedru. Prije nego ce se ponovo povuci u pazadinu, 
zacuo se Hindin glasj 

„0 si no vi Abduddara! 

Branitelji naSih doniova! 

Mi smo kcerke nod, 

Na£e mjesto je medu jastucima, 

Krenete li naprijed, zagrlicemo vas ? 

Povucete Li $e, odbacicemo vas." 1 

Rano je jutro, u sxijedu 22, marta 625. godine (7, sevala 3. godine 
po HidzriX tacno godinu i sedam dana nakon bitkc na Bedru. 2 Dvijc 
vojske u borbenim porecima su se nasle lieem u lice, 700 mu slim ana 
protiv 3 000 nevjernika, Ebu Sufjan je bio sposoban vojskuvoda, ali 
ovo je bilo prvi put da se na bojnom polju bori protiv Poslanika, alej- 
hisselam, Muslimani su ponavljali kur'anski ajet: "Dovoljan jc nama 
Allah L divan je On gospodar" (Ali Tmran, 173) Uce^i ovaj ajet, o£e- 
kivali su Allahovu odluku. 

Tada je Podlac, sa 50 svojih pristalica, istupio ispred borbenog 

stroja Kurejsija i pokusao prevesti svoje saplemenike iz plemena 
Evs, koji su bili na strani Poslanika, alejhisselam, na stranu Kurejsija. 
Uzviknuoje: 

- O Ijudi iz plemena Evsl Ja sam Ebu Amir! VI me poznajete! 

- Nisi dobro dosao, o Podla£e£ - povika neko iz redova Evsa. 



1 Ibn Hiiam, 2. l '6S.r Vakidi, Mugazi RcSuli3!ah 176, 

2 Neki hiSiOrlcari biijczv d-a sc bitka na Uhudu cidigrala iiadam dana kaKnije. 



49 



http://www.ihlas.ba 



Halid ibn Velid 



Tada je iz redova Evsa poletjela kisa kamenja i srucila se na Pod- 
laca i njegove sljedbenike, koji se brzo sklonise u redove Kurejsija. 
Vidjevsi podrugljiv izraz lica Kurejsija, Podlac rece: 

- Bez mene, moj narod ce biti izgubljen. 1 
Ali to nije nimalo impresioniralo Kurejsije. 

Nakon toga celne jedinice strijelaca sa obje strane su se pokrenu- 
le. Kisa strijela je letjela na jednu i na drugu stranu. Mnoge od niih 
su bile zapaljene. Bila je to neka vrsta artiljerijske pripreme bojista 
prije navale pjesadije. Pod zastitom strijelaca, Halid je pokrenuo svoj 
konjicki odred i krenuo ka lijevom krilu muslimana, ali je ovaj napad 
odbijen preciznirn pogocima muslimanski strijelaca. Ovim je zavr- 
sen duel strijelaca. Bojnim poljem su odjeknuli glasovi zena Kurejsa: 

„Mi smo kcerke noci..." 

Tada su uslijedili dvoboji istaknutih boraca sa obje strane. Istupio 
je Talha, bajraktar Kurejsa, i uzviknuo: 

- Ja sam Talha sin Ebu Talhe! Ko ce mi izaci na dvoboj! 2 

Na izazov je odgovorio hazreti Alija. Prije nego je Talha uspio i 
zamahnuti, Alija ga je zasjekao sabljom. Talha je bio samo ranjen. 
Kada je Alija ponovo zamahnuo sabljom da ga dokrajci, Talha je za- 
molio za milost. Alija ga postedi i brzo se vrati u redove muslimana. 
Kasnije, za vrijcme glavnog okrsaja, Talha je poginuo. Kad je Talha 
ranjen u dvoboju sa Alijonij jedan drugi nevjernik je preuzeo zastavu. 
Za vrijeme najzesceg okrsaja, hazreti Hamza ga je ubio. Dok je ubijao 
ovog nevjernika, jedan drugi nevjernik iza celnih jedinica Kurejsa, 
pazljivo ga je osmatrao. Bio je to Vahsij - crni rob. Poceo se pazljivo 
prikradati Hamzi, koji je bio lahko prepoznatljiv po nojevom peru 
zadjevenom u njegovom turbanu. 

Boj je postajao sve zesci. Zastavnici Kurejsija su padali jedan za 
drugim. Kad bi jedan pao, drugi bi podigao zastavu. Najvise njih je 
palo pod Alijinom sabljom. Ebu Sufjan je jasuci sjekao muslimane. 
Presreo ga je Hanzala Ebu Amir i sasjekao noge njegova konja. Ebu 
Sufjan pade sa konja i zavapi za pomoc. jedan nevjernik ga oslobodi 
ispod konja, te ubise Hanzalu. Ebu Sufjan se povuce u pozadinu, a 



1 Ibn Hisam, 2/67; Ibn Sad, 543. 

2 Vakidi, Megazi Resulillah, 176. 

50 



Bitkana LThmju 



KARTAT 
BITKA.NAUHUDU 


Sjevor 
— —JCPi Slrijelci ^-r^ 




^— --4 IS^ J * 










HALID 






















^ 


f" 






















l l j 


X 


























1 1 


r 






























/ 






























LOGOR 


/ 
































kljrejSija 


/ 








































pjeSCanik 




















































































































































































L 
































^^^ 


\ 
































^^^^^ 


































-*^ 1 
































V 






















1 










\ 






























^(•C^ — ^ 






























C 




























SlL/A MEDINA 


* 




LEGENDA 
p PeslanHc a.s, 
| Muglinjani 
I | KurejSije 



51 



Halid ibn Velid 



jedan drugi Kurejsija je hrlio naprijed ka muslimanskim redovima. 
Bio je to Abdurrahman, sin Ebu Bekra. Glasno je izazivao svog oca 
da istupi i suprotstavi mu se. Ebu Bekr potegnu sablju i krenu prema 
svom sinu, ali ga Allah ov Poslanik, alejhisselam, zaustavi i rece: 

- Vrati sablju u korice. 1 

Abdurrahman ce kasnije postati jedan od najboljih muslimanskih 
oficura i steci ce slavu ratovanjem u Siriji. 

Bitka se i dalje rasplamsavala - prsa u prsa. Muslimani su bill hra- 
briji i imali su nekoliko izuzetnih boraca koji su bili majstori u ruko- 
vanju sabljom. Ovu prednost muslimana Kurejsije su nadoknadivale 
brojnoscu. U najvecem zaru borbe Halid ponovo pokusa sa iznenad- 
nim napadom njegove konjice na lijevo krilo muslimana, na mjesto 
gdje je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, ali se ubrzo povukao pod 
kisom strijela odapetih sa brdasca Ajnan. Poslanik, alejhisselam, je 
licno ucestvovao u borbi, odapinjuci strelice na glavninu snaga Kurej- 
sija. Neposredno iza Poslanika, alejhisselam, bio je Sad ibn Ebi Vekas, 
cije zanimanje je bilo izrada sfrelica. Bio je Poslanikov, alejhisselam, 
dajdzic i jedan od najboljih strijelaca toga vremena, Poslanik, alejhi- 
sselam, je birao mete, a Sad bi ih precizno pogadao. 

Hazreti Hamza se borio na lijevom boku muslimana. Upravo je 
ubio dvojicu nevjernika i spremao se ubiti i treceg koji se zvao Sebe 
b. Abdil Uzza. Njegova majka je obrezivala djecu u Mekki. Hamza ga 
je dozivao: 

- Dodi, dodi, o sine rezacice koze! 

Sav erven u lieu, Sebe je navalio na Hamzu. Dok su se ova dvojica 
borili, Vahsij je, zaklonjen iza kamena, iskusnim okom odmjeravao 
udaljenost od Hamze. Dok je Hamza zadavao smrtne udarce nevjer- 
niku, Vahsij baci svoje koplje koje precizno pogodi Hamzu u stomak 
i probode ga. Koplje mu je izaslo na leda. Hamza se okrenu prema 
Vahsiju, Ijutito dreknu i krenu prema njemu, Vahsij je cekao iza stije- 
ne. Konacno, hazreti Hamza je pao, smrtno pogoden. Vahsij je sace- 
kao da prestane i zadnji trzaj Hamzinog tijela. Tada mu pride, izvadi 
svoje koplje iz Hamzinog tijela i povuee se u pozadinu. Za njega je 
bitka bila zavrsena. Obavio je svoj posao. Vahsij ce ucestvovati u jos 



l Vakidi, Megazi Resulillah, 176. 
52 



Bilks nu Uhudu 



mnogim bitkama, all u tim bitkarna nece biti Hamze - AJJahova lava 
i lava Allahova Poslanika alejhisselam. 1 

Ubrzo nakon toga, vojska Kurejsija se poce povlaciti pod £estinom 
muslimanskih napada. Nakon stoje nekoliko najboljih boraca Kurej- 
sa poginulo i ranjeno* njihova mjesta su popunj avail robovi. Kad su 
i oni dosetkovani, nastao je opci metez u njihovoj vojsci, Muslim ani 
su go nil i Kurejsije. Vidjevsi to, njihovc zene zacvilisej skidole obucu 
i zadigo&e svoje haljine kako bi mogle brze bjeiati, Samo je Amra 
stajala nepomicno, 

Muslirnani siigose do logora Kurejsija i pocese p plijeniti, Na- 
stade pometnja mcdu zcnama i robovima, Puzali su okolo nadajuci 
se da nccc biti ubijeni, dok su mustlmani ushiceno plijcnila sve na sta 
su naisli. U nmslimanskim redovima nasta nered i nedisciplina, Prva 
faza bitke je gotova. Kurejsije su porazene, Izgledalo je kao da je bitka 
na Uhudu zavrsena. All, nece biti tako. 

Dok je glavnina Kurejsija bjezala, a musllmani ih progonilL njiho- 
va dva mobilna fcrila su ostala nepomicna. Obojica, Hal id i Ik rime, 
povukli su sc raaJo nazad, drzeci svoje ljudstvo pod punom kontro- 
lom ne dopustajuci mkome da se dalje povlaci, Halid je proucavao 
ovu slozeriu situaciju, Gledao jc cas u Kurejsije koji su bjezaU, cas 
u muslimane koji su plijenili po njihovom logoru, cas u strijelec na 
brdascu Ajnan. Nije bio sasvim siguran sta treba £initi. Odlu^io je 
strpljivu eekati dok se ne ukaze xgodna prilika za djelovanje. Veoma 
brxo, njegova strpljivost ce se isplatiti. 

Strijeki na brda&cu Ajnan su po&matrali bijeg Kurejsija i pljenid- 
bu njihove i mo vine, Pozeljeli su uzeti svoj dio plijena koji je bio vrlo 
primnmljiv. Upitali su svog zapovjednika Abdullaha b. Dzubejra za 
dozvolu da napuste polozaje i pridruze se ostalima. Abdullah je od- 

bio taj zahtjev rijecima: 

- Vrlo dobro znate sta je naredio Allahov Poslanik. Ostacemo na 
ovom brdu sve dok ne dobijemo naredbu da ga napustimo. 

- Da, all Poslanik nije to namjeravao. Drzali smo brdo dok je bitka 
trajala. Sada je sve gotovo, Nema vise svrhc biti ovdje. 



1 VakidL Mcgazi ResuJiHah, 176, 

53 



Halid ibn Velid 



Uprkos protestima svog pretpostavljenog, mnogi strijelci napusti- 
se brdo i zaputise se ka logom Kurejsija uzvikujuci: „Plijen! Plijen!" 1 

Abdullah je ostao na brdu sa devet strijelaca. Ovo nije proma- 
klo ostrom Halidovom oku. Sacekao je da strijelci sidu sa brda i da 
stignu do logora Kurejsija. Onda je Halid pokrenuo konjicu ka brdu 
koje je branilo svega nekoliko muslimanskih strijelaca, sa namjerom 
zauzimanja brda i otvaranja prostora za manevar konjice. Ikrime je 
vidio Halidov pokret, shvatio o cemu se radi, pokrenuo je svoj odred 
konjanika i pridruzio se Halidu u zauzimanju brda Ajnan. 

Hrabri borci koji su ostali na brdu pruzali su zestok otpor. Neki 
su poginuli, a ranjeni su protjerani sa brda zestokim Halidovim napa- 
dom. Abdullah b, Dzubejr, sav izranjavan, bio je posljednji koji je bra- 
nio polozaj koji mu je povjerio Allahov Poslanik, alejhisselam. Ikrime 
ga je na kraju savladao. Sada je Halidov i Ikrimin odred konjanika 
bezbjedno stigao u pozadinu muslimana i odatle napao. Ikrime je sa 
dijelom konjanika napao muslimansku jedinicu u kojoj je bio Allahov 
Poslanik, alejhisselam, a Halid je sa svojoj jedinicom i sa ostatkom 
Ikrimine jedinice napao muslimane u logoru Kurejsija. 

Halid je napao muslimane odakle to oni nikako nisu oeekivali i 
nastojao ih razbiti u grupice. Kad su muslimani vidjeli sta ih je snaslo, 
nastao je opci metez u njihovim redovima. Mnogi od njih su potpuno 
izgubili prisebnost. Tek nekoliko njih je pruzilo otpor, ne priznava- 
juci poraz sve dok je Allahov Poslanik, alejhisselam, ziv, Amra, zena 
Kurejsevica koja nije pobjegla, zgrabila je zastavu nevjernika koja je 
lezala na zemlji, podigla je i mahala njome u nadi da ce razbijena glav- 
nina snaga Kurejsija to vidjeti. Za to vrijeme, Ebu Sufjan je ponovo 
sakupio glavninu pjesadije i uspostavio kontrolu nad njima. Ugledao 
je kako Amra mase njihovom zastavom i kako njihova konjica razbija 
muslimane sa leda. Tada je naredio napad: 

- Naprijed u slavu Uzzaa, naprijed u slavu Hubela. 2 

Muslimani su sada bili izmedu dvije vatre. Sa leda ih je napala ko- 
njica, a sa fronta reorganizovana pjcsadija. Ebu Sufjan je licno jurisao i 
ubijao muslimane, koji su sada zapali u beznadeznu situaciju. 



1 Vakidi, Megazi Resulillah, 178-179.; Ibn Sad, 545, 551. 

2 Vakidi, Megazi Resulillah, 188; Ibn Sad, 545. 



54 



Bitka na Uhudu 



Razbijeni u sitne grupice, borili su se neorganizovano - svako za 
sebe, odbijajuci dvostruki napad. Digla se tolika prasina da su se neki 
muslimani borili jedan protiv drugog, ne mogavsi razlikovati muslimane 
od neprijatclja. Bili su vrlo zbunii'm, ali nc i panicni. Bill su odlucni boriti 
se do posljednjeg. Halid je u borbi ubio Ebu Asira, jednog od vodecih 
muslimana i ranio jos jednog. Misleci da je mrtav, Halid je nastavio dalje, 
ali musliman je bio samo ranjen, pridigao se i nastavio se boriti. 

Bojno polje se sada podijelilo na dva dijela. Glavnina muslimana 
se borila protiv glavnine nevjernika, a manja muslimanska jedinica u 
kojoj je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, borila se protiv Ikriminih 
konjanika i dijela pjesadije koja se pridruzila Ikrimi, Poslanik, alejhi- 
sselam, je bio u teskoj situaciji (vidi kartu 2. na strani 57). 

Kad su muslimani napustili svoje pozicije, Poslanik, alejhisselam, 
se vratio na svoj pocetni polozaj. Oko njega je bilo 30 najvjernijih as- 
haba koji nisu podlegli iskusenju plijena, nego su ostali uz Poslanika, 
alejhisselam. Medu njima su bili Alija, Ebu Bekr, Sad b. Ebi Vekas, 
Talha b, Ubejdillah, Ebu Ubejde, Abdurrahman b. Avf, Ebu Dudzane 
i Mesud b. Umejr. Tu su bile i dvije zene koje su donosile vodu, pa su 
se sada prikljucile Poslaniku, alejhisselam. 

Kad je Halid zauzeo brdasce Ajnan i kad je Kurejsevica konjica 
okruzila muslimane, Allahov Poslanik, alejhisselam, se nasao u oz- 
biljnoj opasnosti. Nije mogao uciniti nista kako bi glavninu snaga sta- 
vio pod kontrolu, jer su bile daleko od njega, a znao je da ce uskoro 
uslijediti napad na jedinicu u kojoj je bio. Situacija je izgledala bezna- 
dezna, pa se odlucio povuci do obliznje padine, sa namjerom izvlace- 
nja iz ocite propasti. Dijelilo ih je svega 500 metara do cilja, ali im je 
Ikrime sa svojom konjicom presjekao put. Nije bilo druge do boriti se 
tu gdje su bili. Konjica i pjesadija Kurejsija je zestoko napadala grupu, 
znajuci da je Poslanik, alejhisselam, u njoj. Poslanik, alejhisselam, je 
sada bio potpuno okruzen neprijateljem. 

Ashabi su napravili obruc oko Poslanika, alejhisselam, odlucni da 
ga zastite i borba je postajala sve zesca. I Poslanik, alejhisselam, se 
borio koristeci luk sve dole se nije slomio. Zatim je svoje strijele do- 
davao Sadu, cije je savrseno streljastvo zadavalo muke Kurejsijama. 
Svaki musliman se borio protiv trojice ili cetverice Kurejsija. Svaki bi 
ih natjerao da se povuku ili bi poginuo, 

55 



Halid ibn Velid 



Prvi Kurejsija koji je uspio doprijeti do Poslanika, alejhisselam, 
bio je Ikrime. Kad je sa grupom ljudi koje je vodio dospio do Posla- 
nika, Alahov Poslanik, alejhisselam, se priblizio Aliji pa je, pokazavsi 
na Ikriminu grupu rekao: 

- Napadni te Ijude! 

Alija je napao grupu i odbacio je nazad ubivsi pritom jednog od 
njih. Jos jedna grupa konjanika se priblizavala Poslaniku, alejhisse- 
lam, koji ponovo uzviknu: 

- Napadni te ljude! 1 

Alija napade i ovu grupu, odbaci je nazad i ubi jos jednog nevjernika. 

Kad je borba bila na vrhuncu zestine, Kurejsije odasuse kisu stri- 
jela i kamenja na Poslanika, alejhisselam, i njegovu grupu. Lspucavali 
su ove projektile sa distance, a zatim bi napali sabljama jasuci i pje- 
sice. Ispred Poslanika, alejhisselam, jc stajao Ebu Dudzane, da bi ga 
zastitio od strijela. Strelice su pljuskale pa je Ebu Dudzane uskoro 
izgledao kao jez, ali je i dalje stitio Poslanika, alejhisselam, i dodavao 
strelice Sadu b. Ebi Vekasu. Talha je bio uz Poslanikov, alejhisselam, 
bok. U jednom trenutku je osjetio da ce jedan nevjernik pogoditi Po- 
slanika, alejhisselam, strelicom u glavu, pa je pruzio svoje ruke i za- 
stitio njegovu glavu. Tad je pogoden u ruku, izgubio je jedan prst, ali 
je spasio Poslanika, alejhisselam 

Vratimo se glavnini snaga muslimanske vojske. Halidov napad je 
bio zestok i nanio je dosta gubitaka muslimanima. Halid je ubio jos 
jednog muslimana, cije ime je bilo Sabit b. Dahdaha. U ovoj bici, Ha- 
lid je uglavnom koristio koplje kojim je probadao muslimane. Kad 
god bi nekog oborio, uzviknuo bi: 

- Primi ovo! Ja sam otac Sulejmana! 2 

Prvi val kontranapada Kurejsija je prosao. Na Poslanikovom, 
alejhisselam, dijelu bojnog polja je zavladalo kratko zatisje, da bi se 
Kurejsije prestrojile i ponovo nap ale. Za vrijeme tog zatisja jedan 
musliman je vidio kako Poslanik, alejhisselam, pazljivo gleda preko 
njegovog ramena. 



1 Taberi, 2/197. 

2 Vakidi, Megazi Resulillah, 198. 

56 



Bitka na Uhudu 



KARTA2. 
BITKA NAUHUDU- FAZE 



Sjever 






IKRJME 



AJN.AN 







HA.UD 



□ 
KUREJSlJA 





IKRIME 
BAUD 




AJN-AN 




AJNAN 



LEGENDA 
p Poalanik a.s. 
| | Miuslimani 
l l KurejSije 



57 



Halid ibn Velid 



Covjek ga upita za razlog takvog glcdanja, pa mu Allahov Posla- 
nik, alejhisselam, rece: 

- Ocekujem Ubejja b. Halefa. On mi mozda prilazi sa leda. 
Ako vidis da dolazi, pusti ga da mi pride. 

Cim je to rekao, jedan covjek se odvojio od Ikrimine grupe lagano 
iduci prema Poslaniku, alejhisselam, jasuci na velikom snaznom ko- 
nju. Covjek jc vikao: 

- O, Muhammede! Dosao sam! Sad smo ili ja ili ti! 

Neki od ashaba su pitali Poslanika, alejhisselam, za dopustenje da 
se oni obracunaju sa ovim covjekom. Poslanik, alejhisselam, im rece: 

- Neka mu bude! 1 

Ashabi su se pomaknuli ustranu pustajuci ovog jahaca da pride 
Poslaniku, alejhisselam 

U bici na Bedru, muslimani su zarobili jednog mladica po imenu 
Abdullah b. Ubejj (ne misli se na Abdullaha b. Ubejja, vodu munafi- 
ka). Njegov otac, Ubejje b. Halef, platio je otkupninu od 4 000 dirhe- 
ma i oslobodio sina. Kada je bio osloboden, dok je jos bio u Medini, 
Ubejje je bio drzak prema Poslaniku, alejhisselam, rekavsi mu: 

- O, Muhammede! Ja imam konja kojeg dobro hranim da bih ga 
osnazio, jcr u slijedecoj bici cu doci jasuci tog konja i ubicu te. 

Tada je Posalnik alejhisselam odgovorio: 

- Ne, neces me ubiti. AH ja cu tebe ubiti Uad budes na konju, 
ako Allah to dopusti. 2 

Ubejje se prezrivo smijao dok je odlazio sa svojim sinom. 

Sada je Ubejje b. Halef prilazio Poslaniku, alejhisselam, na svom 
uhranjenom konju. Vidio je da mu se ashabi izmicu s puta. Vidio je 
Poslanika, alejhisselam, gdje ga ceka i nevoljko se divio covjeku ko- 
jeg je namjeravao ubiti. Poslanik, alejhisselam, je imao dva oklopa na 
sebi. Nosio je sljem od lanaca i poklopce sa strana koji su mu zakla- 
njali obraze. Sablja mu je bila u koricama zakacena za kozni pojas, a u 
desnoj ruci je drzao koplje. Ubejje je vidio Poslanikova, alejhisselam, 
snazna i siroka ramena, vidio je ruke dovoljno jake da slome koplje. 



1 Vakidi, Megazi Resulillah, 195-196; Ibn Hisam, 2/84. 

2 Ibn Sad, 549; Ibn Hisam, 2/S4. 



58 



BLtka m Uhudu 



Poslanik, alejhissdarm je izgledao veJicanstveno. Mato ljudi zna da je 

Muhammed, alejhisselam, bio jedan od najjacih ljudi svog vrcmena. 
No, Ubejje se nije plasio, Upravo je ubio muslimana i bio je jako sa- 

mouvjerem 

Poslanik, alejhisselam, je mogao rcci ashabima da ubiju Ubejja. 
Oni bi ga sigurno riapali i raskomadali. Mogao je narediti Aliji da ga 
ubije i Ubejje bi bit? na mjestu mrtav r Ali, Poslanik, alejhisselam, je 
naredio ashabima da se tzmaknu i nije htio niciju pomoc. Bilo je to 
pitanje casti. Muhammed, alejhisselam, ce se boriti kao arapski vile*. 
Srest ce se sa svojim izazivatem, 

Dokje Ubejje prilazio Poslaniku, alcjhissclaim zaustavio je konja. 
Ni na trcnutak ne sumnjajuci da ce Muhammed, alejhisselam, do- 
cekati njegov napad, polahko je izvlacio sablju iz korka. All, bilo je 
prekasno, Poslanik, alejhisselam, je pogodio Ubejja kopljem u gornji 
dio prsa. Ubejje se pokusao sagnuti, ali nije bio dovcljno brz r pogo- 
den je u predio desnog ramena u blizini vrata. Bila je to manja rana, 
ali je Ubejje, padajuci sa konja, slomio rebro. Prije nego li je Poslanik, 
alejhisselam, uspio penovo napastij Ubejje je ustao i poceo bjezati 
prema Kurej&jama vristeci na savglas. Kurejsije ga zaustavise i upi- 
tase koliko ozbiljno je ranjen, Ubejje odgovori; 

- Tako mi Allaha Muhammed me je ubio. 

Nakon sto su ga pregledali, Kurejsije mu rekose da rana nije opa- 

sna i da ce ubrzo zarasti. Ali Ubejje je cvilio: 

- Umrijet cu! Umrijet cu! 

Kurejsije ga pokusase utjesiti, ali on je izgubio kontrolu tiad so- 
bom i izbezumljeno je vristao: 

- Kazem vain, umrijet cu! Muhammed je rekao da ce me ubiti! 
Kad bi Muhammed samo pljunuo na mene, ja bih umrol' 

Kad su se Kurejsije vracali u Mekku, Ubejje je bio sa njima. Za- 
tiocili su nedaleko od Mekke. Te noci Ubej je umro, Uzrok njegove 
smrti nije bila rana. A Allah najbolje zna. 

Situacija je postaia sve nepodnosljivija za muslimane, ali oni nisu 
odustajali od borbe. Ubu Surjan i Halid su tiazili rjescnje za situaciju, 



1 Ibn HiSam, 2/84. 

59 



http://www.ihlas.ba 



Halid ibn Velid 



jer se bitka oduzila. Zato odlucise napasti sto zesce s ciljem ubijanja 
Poslanika, alejhisselam, jer bi njegova smrt znacila kraj muslimana. 
Snazna pjesadijska jedinica Kurejsija je zato zestoko navalila na mu- 
slimane koji su se i dalje odlucno branili, ali je vecina njih bila izba- 
cena iz stroja. Trojica Kurejsija su se uspjeli pribliziti Allahovu Posla- 
niku, alejhisselam, tako blizu da su ga mogli gadati kamenjem. To su 
bili: Utbe b. Ebi Vekas, Abdulah b. Sahab i Ibn Kamije. Pocese bacati 
kamenje na Poslanika, alejhisselam. 

Prvi od njih, Sadov brat, je pogodio Poslanika, alejhisselam, cetiri 
puta u lice, slomio mu dva donja zuba i rasjekao mu donju usnu. Ab- 
dullah je uspio baciti jedan kamen i pogoditi Poslanika, alejhisselam, 
u celo, dok je Ibn Kamije jednim kamenom rasjekao Poslanikovo, 
alejhisselam, lice pri cemu su se dvije kopce sa lanca oko njegovog 
sljema zabile u jagodicnu kost njegova lica. 

Allahov Poslanik, alejhisselam, je od siline udaraca pao na zemlju. 
Talha mu je pomogao da ustane. Tada je nekoliko muslimana zajedno 
sa Poslanikom, alejhisselam, izvrsilo kontranapad i odbacilo Kurejsije 
nazad. Sad b. Ebi Vekas je ispustio svoj luk, izvukao sablju i krenuo na 
svog brata, ali je ovaj pobjegao. Sad je kasnije pricao kako nikad snaz- 
nije nije pozelio ubiti covjeka kao sto je zelio ubiti svog brata zato sto 
je ranio Poslanika, alejhisselam. 

Opet je nastupilo krace zatisje pa je Poslanik, alejhisselam, obri- 
sao krv sa lica. Kad je to ucinio rekao je: 

- Kako mogu uspjeti ljudi koji lice Poslanika boje krvlju dok 
ih on poziva njihovu Gospodaru. 1 

Ebu Ubejde je bio priuceni hirurg, pa je pokusao izvaditi karike 
od lanca iz Poslanikova, alejhisselam, lica. Stisnuo ih je zubima i po- 
vukao, pa je slomio dva zuba. Kasnije je medu Arapima bio poznat 
kao El-Esrem - onaj koji je bez sjekutica. 

Tokom ovog zatlsja Poslanik, alejhisselam, se malo oporavio od 
rana. Jedna zena po imenu Umm Ejmen, koja je jednom zadojila Po- 
slanika, alejhisselam, dok je bio dijete, stajala je u njegovoj blizini. 
Kurejsija Haban b. Arka je istupio iz grupe, namjestio strijelu na luk, 
nanisanio zenu koja mu je bila okrenuta ledima i pogodio je. 



1 Ibn HiSam, 2/80.; Vakidi, Megazi Resuliilah, 191. 
60 



Bitka na Uhudu 



Haban je to smatrao jako smijesnim pa se grohotom smijao dok se 
vracao prema Kurejsima, Poslanik, alejhisselam, se zestoko razljutio, 
uzeo je strelicu iz svog tobolca, dao je Sadu i rekao: 

- Gadaj onog covjeka. 1 

Sad namjesti Poslanikovu, alejhisselam, strijelu na svoj luk, polahko 
nacilja i pogodi nevjernika u vrat. Sada se Poslanik, alejhisselam, smijao. 

Kurejsije zapocese vrlo silovit nap ad na Poslanika, alejhisselam, 
iz svih pravaca. Ashabi su ponovo okruzili Poslanika, alejhisselam, i 
uspjeli su izdrzati taj napad, ali se Ibn Kamije ipak uspio probiti. Bio 
je to jedan od onih koji su Poslanika, alejhisselam, gadali kamenjem. 
Malo desno od Poslanika, alejhisselam, stajao je Musab b. Umejr i zena 
koja se zvala Umm Ammara. Ova zena je odustala od svog zadatka 
donosenja vode i kupljenja sablji i lukova sa mrtvih i uzela direktnog 
ucesca u borbi. Oborila je jednog konja i ranila jednog nevjernika. 

Ibn Kamije je zamijenio Musaba b. Umejra za Poslanika, alejhi- 
sselam, i poz.urio prema njemu. Musab ga doceka sa isukanom sa- 
bljom. Nakon nekoliko izmijenjenih udaraca, Musab je pao smrtno 
pogoden, Kad je Musab pao, Umm Ammara je pozurila prema Ibn 
Kaimiji i zadala mu udarac sabljom po ramenu, ali nije bila dovoljno 
snazna, a osim toga nevjernik je imao oklop na sebi, pa nije bilo nika- 
kvih posljedica po njega. Ibn Kamije zauzvrat udari Umm Ammaru 
sabljom po ramenu i duboko je rasjece. Ona je pala i neko vrijeme se 
nije mogla ni pomaknuti. 

Cim je Ammara pala, Ibn Kamije ugleda Poslanika, alejhisselam, 
pored sebe pa ga napade. Podigao je sablju i zadao mu snazan udarac 
u glavu, Sablja je rasjekla nekoliko karika na Poslanikovom, alejhisse- 
lam, lancanom sljemu, ali nije mogla prodrijeti dublje, Posto se sablja 
odbila od Poslanikov, alejhisselam, sljem, nastavila je putanju prema 
njegovom desnom ramenu. Silina udarca je bila takva da je Poslanik, 
alejhisselam, pao u omanji kanal iza sebe. Podigli su ga Alija i Talha. 

Vidjevsi Poslanikov, alejhisselam, pad, Ibn Kamije se okrenu i po- 
zuri prema Kurejsijama vicuci na sav glas: 

- Ubio sam Muhammeda, ubio sam Muhammeda! 2 



1 Vakidi, Megazi Resulillah, 189. 

2 Ibn Hisam, 2/78. 



61 



Halid ibn Velid 



Ova vijest se brzo pronijela bojnim poljem. Za nju su culi svi - i 
muslimani i Kurejsije. Muslimanska srca subila slomljena, pa se veci- 
na njih okrenula i pozurila prema brdu Uhud, Nekoliko muslimana je 
mislilo da, ako je Allahov Poslanik, alejhisselam, mrtav, tad vise nema 
nikakvog razloga za zivot, pa navalise na konjicu Kurejsija kako bi sto 
skuplje prodali svoje zivote. Tada je Halid ubio treceg muslimana. Bio 
je to Rafa'a b. Vaks, 

Dok je glavnina snaga muslimana pobjegla prema Uhudu, veci- 
na Kurejsija je pocela pljackati mrtve. Muslimani uz Poslanika, alej- 
bisselam, su primijetili kako oko njih nema vise nijednog Kurejsije. 
Zelja za pljackom je bila jaca od njih, kao sto je to malo prije bilo kod 
muslimana. Smatrajuci da bi se mogao izvuci, okruzen prezivjelim 
muslimanima, Poslanik, alejhisselam, se povukao prema uskom pro- 
lazu u dolini. Nekoliko Kurejsija je pokusalo pratiti Poslanika, alej- 
hisselam, ali ashabi su ih otjerali ili ubili. Halid je vidio da se Posla- 
nikova, alejhisselam, grupa povlaci prema brdskom prolazu, ali nije 
ih pokuSavao sprijeciti. Bio je suvise zauzet gonjenjem muslimanske 
pjesadije. Tako je Poslanik, alejhisselam, neometano stigao do prola- 
za. Grupa muslimana sa Poslanikom, alejhisselam, penjala se na strm 
nagib brda Uhud i stigla na visoku kamenitu liticu. Tu je Poslanik, 
alejhisselam, zastao i ugledao tragican prizor poslije bitke. 

Od trideset muslimana koji su se borili uz Poslanika, alejhisse- 
lam, ostalo je samo cetrnaest, od kojih je vecina bila ranjena. Oslatih 
sesnaest muslimana hrabro je poginulo na Allahovom putu, braneci 
Poslanika, alejhisselam. 

Tako su muslimani napustili bojno polje. Neki su panicno trcali 
sto dalje odatle, neki su se vratili u Medinu, a neki su se pridruzili Po- 
slaniku, alejhisselam, tek nakon dva dana. Oni koji su trazili skloniste 
u brdima kretali su se u manjim grupama i putem se borili protiv 
konjice Kurejsija i stigli do podnozja Uhuda. Tu su se rasprsili, neki 
su se sakrivali u podnozju brda, neki su se penjali uz greben, a ostali 
su se skrivali u prolazima. Niko nije znao sta dalje ciniti. Kurejsije su 
u potpunosti vladali bojnim poljem. 

Kada su stigli u uzak prolaz, Poslanik, alejhisselam, je pogledao 
svoje rane. Ovdje mu se pridruzila njegova kci Fatima. Alija je donio 
vode u svom stitu, a Fatima je placuci prala krv sa ocevih rana i previ- 

62 



Bitka na Uhudu 



jala ih. U ovom sklonistu su bill sigurni od Kurejsija, jer je prolaz bio 
uzak. Poslanik, alejhisselam, se tu odmarao. 

Muslimani koji su se sakrili u okrilje brda Uhud hodali su bescilj- 
no ne znajuci sta ciniti i kuda krenuti. Jedan od njih, Kab b. Malik, 
lutajuci prema uskom prolazu, ugledao je Poslanika, alejhisselam, i 
prepoznao ga. Kab b. Malik je imao snazan glas. Uspeo se na veliku 
stijenu, okrenuo se prema mjestu gdje je znao da se vecina muslima- 
na skrivala i povikao: 

- O muslimani, radujte se! Allahov Poslanik je ovdje!' 

Dok je vikao, pokazivao je rukom prema Poslaniku, alejhisselam. 
Mnogo muslimana je, cuvsi ovaj poziv, krenulo prema Poslaniku, 
alejhisselam, i pridruzilo mu se. 

U meduvremenu, Ebu Sufi an je tumarao bojnim poljem zavirujuci u 
lica poginulih i pokusavao ih prepoznavati. Koga god bi sreo, pitao bi ga: 

- Gdje je Muhammed? 

Kad je naisao na Halida, upitao je i njega. Halid mu rece da ga je 
vidio kako, okruzen ashabima, odmice kroz uski prolaz. Pokazao mu 
je na kamenitu liticu i zatrazio dopustenje da sa svojom konjicom na- 
padne Poslanika, alejhisselam. Halid je pogledao dolinu, a zatim i na 
strmi nagib koji se uzdizao sa njenog kraja. Ovaj teren mu se ucinio 
vrlo teskim za menevrisanje konjicom. Ali, nadao se da ce ga posluzi- 
ti sreca, kao sto je to malo prije bilo kad su Kurejsije pobijedile nakon 
pocetnog poraza, Halid je bio nepopravljivi optimist, Pokrenuo je ko- 
njicu uz strmu padinu. 

Poslanik, alejhisselam, je vidio ovaj pokret i zamolio Uzvisenog: 

- O moj Gospodaru, ne dopustl ovim Ijudima da dodu ovdje! 2 

Omer uze jednu grupu muslimana, spustise se malo niz padinu i 
pripremise za susret sa konjicom Kurejsija. Kad se Halid sa konjicon 
uspeo vec povisoko, ugledao je Omera i druge muslimane kako ga 
spremno cekaju na uzvisenijem i povoljnijem polozaju nego sto je bio 
njegov. Procijenio je da na ovako teskom terenu nikako ne moze ma- 
nevrisati konjicom, pa se povukao. Bio je to posljednji takticki pokret 
u Bici na Uhudu. 



1 Taberi, 2/200.; Vakidi, Megazi Resulillah, 185. 

2 Ibn Hisam, 2/86. 



63 



Halid ibn Velid 



Halid i Ebu Sufi an, kao i mnogi drugi, ugledali su stravican prizor 
koji nikada nece zaboraviti. Bojno polje je bilo puno muslimanskih 
sehida, izmedu kojih je, sa nozem u ruci, tumarala Hind i ostale zene 
Kurejsija trazeci Hamzino tijelo. 

Iako je bila vrlo krupna, Hind se kretala sa lahkocom. Kad je pro- 
nasla Hamzino tijelo, rasjekla mu je stomak i izvadila njegovu dzi- 
gericu, odsjekla jedan komad i pojela ga. Zatim mu je odsjekla nos i 
usi, dok su ostale zene Kurejsija to isto cinile sa tijelima drugih mu- 
slimanskih sehida. 

Tada joj pride Vahsij, Hamzin ubica. Hind skide sav svoj nakit i 
dade mu ga govoreci: 

- Kad stignemo u Mekku, dat cu ti jos deset dinara. 1 

Posto je ostala bez nakita, Hind nacini ogrlicu i narukvicu od usi- 
ju i noseva koje je odsjekla i stavi na sebe ovaj grozni nakit. Ucinivsi 
to, Hind zapjeva: 

"Osvetismo ti se za dan Bedra, 

Jedan krvavi dan za drugi. 

Ne mogoh podnijeti gubitak Utbe, 

Niti mog amidze, brata i sina 

Sada je moje srce mirno, zavjet sam ispunila. 

Vahsij je otjerao bol iz mog srca. 

Zahvalna sam mu dok sam ziva, 

I dok moje kosti ne postanu prah u mome grobu." 2 

Ebu Sufjan je hodao dolinom, jos uvijek se nadajuci da je Poslanik 
alejhisselam mrtav. Mozda je Halid pogrijesio. Popeo se na jednu sti- 
jenu, nedaleko od mjesta gdje je bio Allahov Poslanik, alejhisselam, i 
zavikao, obracajuci se grupi muslimana koje je vidio: 

- Da li je Muhammed medu vama?! 

Poslanik alejhisselam je naredio ashabima da ne odgovaraju. Ebu Su- 
fjan ponovi pitanje jos dva puta, ali odgovora nije bilo, Ponovo upita: 

- Da li je Ebu Bekr medu vama?! 



1 Valddi, Megazi Resulillah, 222. 

2 Ibn Hisam. 2/91. 

64 



Bitka na Uhudu 



- A Omer, da li je on tu?! 

Odgovora nije bilo. Ebu Sufjan se vrati medu Kurejsije koji nisu 
bili daleko od njega i rece im: 

- Sva trojica su mrtvi, sada vise nema nikakvih problema. 
Tada hazreti Omer, ne mogavsi se uzdrzati, zavika: 

- Lazes, o Allahov neprijatelju! Svi, koje si nabrojao, su zivi! Ima 
nas dovoljno da te zestoko kaznimo! 

Ebu Sufjan odgovori podrugljivim smijehom, znajuci da u ovom 
trenutku muslimani nisu sposobni ni za kakvu akciju. Zatirn rece: 

- Allah te zaStitio, o sine Hattabov! Je li Muhammed zaista ziv?! 

- 'I'ako mi Allaha, ziv je i cuje sve sto govoris! - doviknu Omer, 

- Mnogo si iskreniji od Ibn Kamijje! 

Tad zapoce dijalog izmedu Ebu Sufjana i Allahova Poslanika, alej- 
hisselam. Poslanik nije htio licno govoriti s njim, pa je Omer prenosio 
njegove rijeci: 

- Slava Hubelu! Slava Uzzau! 

- Slava Allahu, Najvecem! 

- Mi imamo Uzaa i Hubela, a vi nemate. 

- Nas Bog je Allah, a vi nemate Boga. 

- Stvar jc gotova. Ovo je bio nas dan, kao sto je dan Bedra bio vas. Rat- 
na sreca je promjenjiva. Vidjecemo se ponovo na Bedru iduce godine. 

- Srescemo se na Bedru, imate nase obecanje, 

- Medu vasim mrtvim cete naci neke koji su masakrirani, Ja to 
nisam naredio i ne odobravam taj postupak. Ne krivite me za to. 1 

Rekavsi to, Ebu Sufjan se vrati u redove svoje vojske. Zatim Ku- 
rejsije napustise bojno polje i vratise se u logor u kom su bili dan 
ranije. Kad su nevjernici odmakli, Poslanik, alejhisselam, posla Aliju 
da izvidi ponasanje Kurejsija - da li jasu kamile ili konje. Nakon sto je 
izvidio situacijuj Alija se vratio i izvijestio Poslanika, alejhisselam, da 
Kurejsije uglavnom jasu kamile, a tek poneki od njih jasu konje. 



1 Ibn Hisam, 2/93-94; Vakidi, Megazi Resulillah, 229/230; Ibn Sad, 551. 

65 



Halid ibn Velid 



Poslanik, alejhisselam, na osnovu toga zakljuci: 

- To znaci da ne namjeravaju napasti Medinu, nego ce se vratiti 
u Mekku. Da namjeravaju napasti Medinu, jahali bi konje za borbu. 
U torn slucaju, tako mi Allaha, ja bih se ponovo borio protiv njih. 1 

Kurejsije zanocise na lokaciji Hamrat el Esed, oko 18 kilometara 
od Medine. 2 Muslimani su se vratili u Medinu, osim nekolicine njih 
koji su odlutali, pa su pristigli iduceg dana, a neki i jos jedan dan ka- 
snije. Slijedeceg jutra, Allahov Poslanik, alejhisselam, je ustao i opa- 
sao oruzje. Na njegovom lieu su se jasno vidjele rane koje je zadobio 
u bici. Njegovo celo, obraz i usne su bili dobro rasjeceni i nateceni. 
Rane od dva izbijena zuba su ga jako boljele, kao i rame gdje ga je 
Ibn Kamijje udario sabljom. Ove rane ce mu zadavati muke narednih 
mjesec dana. 

Poslanik, alejhisselam, je poslao po Bilala, svog mujezina, i nare- 
dio mu da objavi poziv za borbu. Naredeno je da se odazovu samo 
oni koji su ucestvovali u bici dan prije. Bilalov prodorni glas se ra- 
zlijegao ulicama Medine i prenosio poruku u svaku muslimansku 
kucu. Muslimani se odazvase. Vecina je bila izranjavana, Proveli su 
neprospavanu noc u patnji i bolu, dok su ih njihove zene njegovale. 
Malo njih je zaista bilo spremno za borbu. Ipak, svi su ustali iz svo- 
jih postelja i odazvali se. Nije bilo stenjanja, jecanja ni placa. Mnogi 
su hramali, neki su hodali uz pomoc improviziranih staka, a neki su 
mogli hodati samo uz pomoc svojih drugova. Hramljuci i teturajuci, 
dosli su do Poslanika, alejhisselam. Kad su ga ugledali onako izranja- 
vanog, zaplakali su i rekli: 

- Odazivamo se, o Allahov Poslanice. 

Tako umorni i izranjavani, predvodeni ranjenim Poslanikom, alej- 
hisselam, krenuli su u borbu protiv nevjernika. Bilo ih je oko 500. 

Dok su se muslimani okupljali za borbu, zestoka svada je bijesnje- 
la u logoru Kurejsija. Ikrime, bijesan kao i dan ranije, insistirao je da 
se vrate u bitku jer su muslimani bili u ocajnom stanju poslije zestoke 
bitke. Smatrao je to dobrom prilikom da ih potpuno uniste prije nego 
se oporave, 



1 Ibn HiSam, 2/94. 

2 Bilo je to pored danasnje lokacije Bir Ali, na glavnom putu za Meldcu. 



66 



Bitka n a Uhudu 



- Sto je dosta, dosta je - rece Safvan b. Umejje - pobijedili smo, 
to je dovoljno. Muslimani Jesu u losem stanju, ali ni mi nismo mno- 
go bolji, Mnogi nasi borci i konji su izranjavani. Ako dode do bitke, 
mozda necemo imati jucerasnju srecu. 1 

Kurejsije su culi o 300 munafika koji su dezertirali iz Poslanikove, 
alejhisselam, vojske. Pobojali su se da bi se oni mozda mogli ponovo 
vratiti Poslaniku, alejhisselam, pa bi muslimani bili ojacani snaznim 
i svjezim trupama. Osim toga, Kurejsije su zarobili dva musUmanska 
izvidaca i odmah ih ubili. Njihova prisutnost je potvrdila procjenu 
Safvana i Ebu Sufjana o muslimanskoj ogorcenosti i spremnosti za 
borbu. Zato Ebu Sufjan odmah izdade naredenje za pokret prema 
Mckki. Kurejsije tako krenuse za Mekku. Poslije podne, muslimani 
stigose u napusteni neprijateljski logor. Ostali su tu cetiri dana i noci, 
nakon cega se vratisc u Medinu. 

Bitka na Uhudu je zavrsena. Poginulo je ukupno 70 muslimana. 
Ebu Sufjan je ubio jednog, Halid i Ikrime su zajedno ubili trojicu. 
Na strani Kurejsija je bilo 22 poginula, od kojih je sest ubio Alija, a 
Hamza trojicu. Bio je to poraz muslimana, ali ne dennitivan. Bila je 
to druga znacajna bitka u historiji muslimana. Prvi put je Ebu Sufjan 
komandovao u bici protiv muslimana i bila je to prva bitka u Hali- 
dovom zivotu. Poslanik, alejhisselam, je izgubio ovu bitku, a glavna 
krivnja za ovaj poraz pada na strijelce koji su napustili brdo Ajnan, ne 
poslusavsi Poslanika, alejhisselam, i svog pretpostavljenog. 

Nekoliko pisaca se izjasnilo da Arapi u to vrijeme nisu nista znali 
o stvarnom ratovanju. Smatrali su da se njihovo vojevanje svodi na 
puko jurisanje i stihijsku bitku. Bilo je misljenja medu ovim pisci- 
ma da su Arapi vjestinu ratovanja naucili od Bizantijaca i Perzijanaca 
sa kojima su se sukobljavali nakon Poslanikove, alejhisselam, smrti. 
To uopce nije tacno. Vidjeli smo da nacin na koji je Poslanik, alej- 
hisselam, rasporedio svoje trupe pokazuje njegovo izvrsno takticko 
promisljanje. Vazno je naglasiti da je Poslanik, alejhisselam, izabiru- 
ci bojno polje, ostavio Medinu otvorenom za napad. Medina je bila 
baza muslimanima, a put prema bazi koji se pruzao juzno od mu- 
slimanskih polozaja bio je otvoren. Ako bi se Ebu Sufjan odlucio na 
pokret ka Medini, muslimani mu ne bi bili na putu. 



1 Ibn Hisam, 2/104; Vakidi, Megazi Resulillah, 231-233-263. 

67 



Halid ibn Velid 



Donoseci ovu odluku, Poslanik, alejhisselam, je predvidio da Ebu 
Sufjan nece pokrenuti trupe ka Medini, jer ako bi to ucinio, izlozio bi 
svoja krila i pozadinu napadima muslimana. Tako je i bilo, Ebu Sufjan 
ni]e krenuo na Medinu zbog opasnosti od muslimanskih snaga koje 
su bile rasporedene pored puta za Medinu. Ovo je klasican primjer, 
op rob an mnogo puta u historiji ratovanja, kad bi branioci baze na- 
pustili istu, ne docekujuci fontalni sukob, nego bi bocnim napadom 
ugrozavali svaki neprijateljski pokret prema bazi. 

PosLo je bio prinuden na borbu pod uslovima koji mu nisu najbo- 
lje odgovarali, Ebu Sufjan je ispravno rasporedio svoje snage, na kla- 
sican nacin koji su upotrebljavali Bizantijci i Perzijanci, sa glavninom 
pjesadijskih jedinica u centru i pokretljivim krilima za manevrisanje 
ka neprij ate lj skim bokovima i pozadini. 

Imajuci uviduprirodubojnogpoljai raspored snaga, pitanje je da 
11 bi ijedan bizantijski ili perzijski general rasporedio snage drugacije 
nego sto su to ucinili Poslanik, alejhisselam, i Ebu Sufjan. Sasvim si- 
gurno, nijedno takticko promisljanje ne bi ponudilo bolje rjesenje. 

Ostale cinjenice, koje su opredijelile ovu bitku, jesu Halidovo 
takticko prusudivanje i njegove vojne vjestine. Kad se glavnina sna- 
ga Kurejsija razbjezala, njegova konjicka jedinica je ostala cvrsto na 
svojoj poziciji. U vecini slucajeva, kad se glavnina snaga raspe, i ostale 
snage se raspu. Vidjeli smo neobicnu Halidovu hrabrost kad je uspio 
zadrzati svoju konjicu pod punom kontrolom, iako je to izgledalo be- 
smisleno. 

Vidjeli smo njegovo strpljenje i neprihvatanje poraza. Halidovo 
ostro oko vidjelo je kad su muslimanski strijelci napustili Ajnan i time 
otA'orili prolaz ka lijevoj strani muslimanskih snaga. Ugledavsi prill- 
ku, brzo je reagovao i dosao iza leda muslimanima, gdje su bili vrlo 
ranjivi. Bio je to briljantan potez, koji je muslimane iz gotovo sigurne 
pobjede doveo u poraz. 

Takode vidimo njegovu odlucnost i istrajnost u pritisku na uporne 
muslimane, sve dok in nije slomio. Ubivsi trojicu muslimana pokazao 
je licnu hrabrost i borbenu vjestinu. Posjedujuci hrabrost i mladalac- 
ki polet, ali i strpljivost koja je neuobicajena za njegove godine, Halid 
je pokazao da ce ostvariti blistavu vojnu karijeru. 



68 



Eitka na Uhudu. 



Bila je to prva bitka u ULamu gdje su pokazani prefinjeni manevri. 
Od tada ce se muslimani sve viSe isticati u bitkama h koristed mane- 
vrc i vojnu stratcgiju. Neka od imcna koja su pominjana u ovoj bid 
posti^l ce u dvije tiaredne decenije nevidenu slavu kau pobjednid i 
osvajacL, Halid, Amr b. As, Ebu Ubejde i Sad b. Ebi Vekas, 



69 



http://www.ihlas.ba 








BITKANAHENDEKU 



Bitka na Hendeku 



Po povratku u Mekku, Halid je nekoliko dana neprestano razmi- 
sljao o Bid na Uhudu. Stalno je razniisljao o trenutku kad su musli- 
manski strijelci napustili svoje polozaje, sto mu je dalo priliku za brz 
i precizan manevar, kojim ce se cesto koristiti u buducim bitkama u 
svojoj vojnoj karijeri. Jedna dnjenica koju nije mogao razumjeti, a 
toliko ga je opterecivala, bila je neobicna hrabrost i istrajnost mu- 
slimana. Izgledalo je neprirodno da tako malobrojna vojska, napad- 
nuta sa svih strana, bude tako odlucna i spremna boriti se do kraja 
stiteci svog voctu i vjeru. Osim toga, porijeklo muslimana je bilo isto 
kao i porijeklo Kurejsija i ostalih Arapa, Mozda je u toj novoj vjeri 
bilo vise predanosti i posvecenosti nego u drugim vjerama. Mozda je 
bilo nesto u Muhammedovoj, alejhisselam, licnosti sto je privlacilo 
ljude. Takve misli su ga okupirale, ali za sad nije bilo ni govora da bi 
prihvatio novu vjeru. Stavise^ nadao se ponovnom sukobu sa musli- 
manima, all bez ogorcenosti i mrznje, kao sto sportista razmislja o 
novom mecu. 

[Islam je vjera koja odusevljaya u svim domenima. Tako je Halid 
odusevljen u svom domenu - domenu ratovanja. Bio je ostrouman 
i razborit, pa je stalno pokusavao odgonetnuti tajnu muslimanskih 
uspjeha. Licno je poznavao skoro sve muslimane, od kojih mnogi nisu 
bill poznati po vitestvu prije islama. Odjednom, sve sami vitez do vi- 
teza. Odakle li to dolazi? - pitao se Halid. Op. prev.J 

Halid je nastavio uzivati u zivotu. Naredne dvije godine nije bilo 
direktnog vojnog sukoba izmedu muslimana i Kurejsija, ali dogodio 
se jedan incident, poznat kao slucaj Radzi. Bio je to brutalan i uzasan 
sukob koji je jos vise zaostrio odnose izmedu Mekke i Medine. 



73 



Halid ibn Velid 



Dogodilo se to u julu mjesecu 625. godine. Nekoliko Arapaje dos- 
lo Poslaniku, alejhisselam, kao delegacija plemena i izrazili zelju da 
prihvate islam. Zamolili su Allahova Poslanika, alejhisselam, da im 
posalje nekoliko muslimana koji su poznavali Kur'an i propise isla- 
ma, kako bi to znanje prenijeli njihovom plemenu. Poslanik, alejhi- 
sselam, je odabrao scst ashaba za ovaj zadatak. Ovi ashabi su bili vrlo 
ponosni sto su bas oni odabrani da sire Allah ovu vjeru. Otisli su sa 
delegacijom plemena, potpuno nesvjesni zamke koja ih eeka. Kad su 
ashabi sa svojim vodicima stigli do lokacije Radzi, nedaleko od Us- 
fana, upali su u zasjedu koju je napravilo stotinu ratnika iz plemena 
koje ih je pozvalo. Muslimani su izvukli sablje, ali nisu imali nikakvc 
sanse. Trojica su ubijeni, a trojica zarobljeni i odvedeni u Mekku. Na 
putu do Mekke jcdan musliman se uspio osloboditi i napasti cuvare, 
all je ubijen. Preostala dva muslimana su dovedena u Mekku gdje su 
prodani. Bili su to Hubejb b. Adi i Zejd b. Desine. Obojica su ubijali 
nevjernike u borbi, pa ih je kupila rodbina ubijenih nevjernika sa na- 
mjerom da ih ubiju, kako bi se osvetili. 

Nekoliko dana ih niko nije dirao jcr je bio sveti mjesec safer. Kad 
je istekao sveti mjesec, zatvorenici su odvedeni u sjeverozapadni dio 
Mekke, koji se zvao Tenim, gdje se skupilo svo stanovnistvo, uklju- 
cujuci robove, zene i djecu. Dovedeni su do mjesta gdje su dva kolca 
bila zabijena u zemlju. Zarobljenici su zatrazili dozvolu da obave na- 
maz, nakon cega su svezani za kolceve. Ponudeno im je da izaberu 
izmedu vracanja obozavanju idola Kurejsija i smrti, Oba muslimana 
su odabrali smrt, Tada im pride Ebu Sufjan i upita: 

- Zar ne zelite da ste sada sigurni u svojim domovima, a da je 
Muhammed na vasem mjestu? 

Obojica su odlucno odbili takvu mogucnost i rekli da ne postoji 
takvo mucenje koje bi ih natjeralo na tu pomisao. Uznemiren i razlju- 
cen, Ebu Suijan se okrenuo svojim prijateljima i rekao: 

- Nikad nisam vidio da ljudi toliko vole svog vodu koliko Muham- 
medovi vole Muhammeda. 1 

Zejd je bio prvi koji je ubijen. jedan rob ga je sasjekao sabljom. Sli- 
jedeci je bio Hubejb. Njegova smrt ce biti predstava u kojoj su stanov- 

1 Ibn Hisara, 2/172. 
74 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Bitka iia Hendeku 



nici Mekke dosli uzivati. Na dati znak, 40 djecaka sa sabljama je doslo 
do Hubejba, Pocese ga bockati sabljama. Nakratko bi se odmaknuli, a 
zatim jurnuli ka njemu, kao da ce ga sasjeci, ali bi u posljednji trenutak 
zadrzali udarac i samo bi ga bocnuli dovoljno snazno da mu rasjeku 
kozu, ali tako da ga ne ubiju. Neki djecaci su bili nespretni, pa bi zasjekli 
dublje nego ostali. Ubrzo je Hubejbovo tijelo bilo potpuno krvavo od 
stotine rana. Nakon svakog uboda bi se trznuo, ali nije ispustao ni glasa. 
Gledaoci su bili uzbudeni Hubejboviin spektakularnim patnjama. 

Kad je proslo izvjesno vrijeme, jedan covjek sa isukanom sabljom je 
prisao Hubejbu i rastjerao djecake. Mozda su se djecaci umorili od igre, 
a publika od zabave. Covjek je podigao sablju i probo Hubejba kroz srce 
i skratio mu muke, Tijela su ostavljena da truhnu na kolcevima. 

Covjek koji je organizovao ovu strasnu predstavu i pripremio dje- 
cake za njihovu ulogu bio je Ikrime b. Ebi Dzehl. Ikrime nije znao da bi 
mu mogli biti oprosteni dotadasnji grijesi koje je udnio prolivajuci krv 
muslimana na Bedru i Uhudu. Ali ovo sto je sada uradio je bilo nesto 
sasvim drugo. Toga dana je Ikrime postao ratni zlocinac. 

Sjecamo se da je Ebu Suf] an, napustajuei bojno polje na Uhudu, 
uputio izazov muslimanima da se sretnu iduce godine u isto vrijeme na 
Bedru, sto je Poslanik, alejhisselam, prihvatio. To bi znacilo da susret 
pada u martu mjesecu 626. godine. Kako se vrijeme za susret pribliza- 
valo, Ebu Surjan se osjecao nespremnim. Zimske kise su bile oskudnije 
nego inacej a kad je zima prosla, temperatura je neuobicajeno porasla. 
Bilo je vrlo suho i vruce, pa je izgledalo da predstoji teska godina. Ebu 
Sufjan je odlucio odgoditi susret, pa je poslao jednog provokatora da 
siri glasine po Medini kako Kurejsije skupljaju neobicno veliku vojsku 
koja ce biti znatno brojnija od one na Uhudu. Cilj ovih glasina bio je 
zastrasivanje muslimana kako bi oni ostali u Medini. Kad su glasine 
dosle do Allahova Poslanika, alejhisselam, on je kratko rekao: 

- Prihvatam susret sa nevjernikom, cak i al<o bih morao ici sam. 1 

Krajem marta muslimanska vojska je napustila Medinu. Vojska je 

brojila 1 500 ljudi, od cega je bilo 50 konjanika. Stigli su na Bedr 4. 

aprila 626. godine (1. zubkade 4. godine po Hidzri), ali tamo nije bilo 

ni traga Kurejsijama, Kad je Ebu Sufjan cuo za pokrete muslimanske 



1 IbnSad, S63. 

75 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 

Halid ibn Velid 



vojske, okupio je Kurejsije, pa su krenuli iz Mekke. Bila je to vojska 
od 2 000 ljudi od cega je stotinu konjanika. Halid, Ikrime i Safvan su 
bili sa njima. Ebu Sufjan je odlucio da se ipak nece boriti ni pod kojim 
uslovima. Obratio se vojsci: 

- Ovo je uzasna godina za ratovanje. Zemlja je suha i vruce je kao 
malo kad. Ovo su nemoguci uslovi za bitku. Boricemo se ponovo u 
godinama izobilja. 1 

Nakon sto je iznio razloge, naredio je povratak u Mekku. Safvan i 
Ikrime su protestvovali, ali to nije prihvaceno, Kurejsije su se vratile 
u Mekku. Muslimani su ostali na Bedru osam dana, Cuvsi da se Ebu 
Sufjan vratio u Mekku, podigli su logor i vratili se u Medinu. 

Nakon sto su se Kurejsije vratile u Mekku, zavladao bi mir izme- 
du njih i muslimana da nije bilo spletkarenja nekolicine jevreja. Da 
bismo razumjeli razloge ovih spletki, morat cemo se vratiti na dane 
kada je Poslanik, alejhisselam, ucinio Hidzru iz Mekke u Medinu. 

Kada je Allahov Poslanik, alejhisselam, stigao u Medinu, sto ce ka- 
snije biti uzeto kao pocetak racunanja vremena po hidzretskom ka- 
lendaru, formirao je muslimansku zajednicu od dvije kategorije ljudi. 
Prvi su bili Muhadziri - oni koji su doselili, a drugi su bili Ensarije 
- oni koji su zivjeli u Medini i pozvali Poslanika, alejhisselam, da dode 
njima i zivi kod njih. Postojala je i treca kategorija - munafici, dvolic- 
njaci, licemjeri, a koji su bili malobrojni. Oni su deklarativno prihvatili 
islam, ali su u srcu ostali nevjernici. Njihov voda je bio Abdullah b. 
Ubejj - covjek koji je do Poslanikovog, alejhisselam, dolaska bio vodc- 
ca licnost Medine. Poslanikovim, alejhisselam, dolaskom njegovuticaj 
je bio znatno smanjen. Ovi munafici su napustili redove muslimanske 
vojske uoci same bitke na Uhudu. Neprestano su omctali Poslanika, 
alejhisselam, u njegovom djelovanju, ali tajno, a narocite napore bi 
cinili kako bi oslabili odlucnost muslimana kad su kretali u borbu. 

Znacajan dio stanovnika Medine bili su jevreji, organizovani u tri 
saveznicka plemena: Benu Kajnuka, Benu Nazir i Benu Kurejze. Kad 
je Poslanik, alejhisselam, stigao u Medinu, oni su ga prihvatili bez re- 
zerve, jer im se cinilo da njegova vjera nece ugroziti njihove pozicije. 
Svako od ovih plemena je sklopilo savez sa Poslanikom, alejhisselam, 
koji se moze nazvati kao ugovor o prijateljstvu i nenapadanju. Ugovor 



1 Ibn Sad, 563. 
76 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 

Bitka na Hendeku 

o savezu je ukljucivao i odredbu prema kojoj jedna strana nece poma- 
gati neprijatelja druge strane dok je ova sa njima u neprijateljstvu, 

Kur'anski ajeti koji su objavljeni dok je Poslanik, alejhlsselam, zi- 
vio u Mekki uglavnom su se odnosili na pitanja vjerovanja i duhovno- 
sti, opisujuci uglavnom karakter ljudske veze sa Gospodarom. 

Kad je Poslanik, alejhisselam, doselio u Medinu, Objava dobija na 
dinamici i pocinje zadirati u vitalna pitanja odnosa medu Ijudima, te 
u pitanja ekonomije i politike. Islam se pocinje baviti covjekom kao 
clanom drusrva i drusrvom kao iiistrumentom za postizanje uzvise- 
nih ciljeva. Objava je trazila sve vise opceg napretka i poboljsanja 
ljudskog zivota. Ova dinamika je davala novu dimenziju islamu i nuz- 
no je dolazila u sukob sa odredbama prijasnjih vjera. 

Sukob je, prije Hi kasnije bio neizbjezan. Od prijasnjih vjera, ju- 
daizam je taj s kojim je islam dosao u prvi konflikt. Jevreji su prvi 
shvatlli prijetnju svojim pozicijama koja je proistekla iz muslimanske 
pobjede na Bedru. Tada je jevrejsko pleme Benu Kajnuka prekrsilo 
savez i krenulo u otvorenu opoziciju prema muslimanima. Poslanik, 
alejhisselam, je naredio opsadu tvrdave u kojoj su se utvrdili i poko- 
rio ih. Kazna za prekrsaj saveza bila je protjerivanje iz Medine, pa je 
pleme preselilo u Siriju. 

Zatim je pleme Benu Nazir prekinulo savez i to ubrzo nakon Bitke 
na Uhudu. Kazna je bila ista kao i za prethodne. Neki od njih su od- 
selili u Siriju, a drugi su se naselili u Hajberu, sjeverno od Medine. U 
operacijama protiv ovih plemena, voda munafika Abdullah b. Ubejj 
je stao na stranu jevreja, potajno ih bodreci na borbu protiv musli- 
mana, obecavsi im porno c. Kasnije, kad je vidio da se stvari odvijaju 
u korist muslimana, prepustio je jevreje njihovoj sudbini. 

Trece pleme, Benu Kurejze, nastavilo je zivjeti u Medini. Njihov 
odnos sa muslimanima je bio potpuno normalan i miran. Obje strane 
su postovale odredbe ugovora. Ali jevreji iz plemena Benu Nazir, koji 
su se naselili u Hajberu, nisu mogli oprostiti muslimanima cinjenicu 
da su ih protjerali. Nakon Uhuda, jevreji su saznali za dogovor musli- 
mana i Kurejsija da se bore iduce godine, pa su strpljivo cekali nada- 
juci se porazu muslimana, Kad su saznali da bitke nece biti, odlucili 
su se na direktan napad na muslimane. 



77 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 

Halid ibn Velid 



Pred kraj ljeta 626. godine, delegacija jevreja iz Hajbera zaputila se 
u Mekku. Voda im je bio Hujej b. Ahtab, koji je bio poglavica Benu Na- 
zira. Po dolasku u Mekku, delegacija se sastala sa Ebu Sufjanom. Dogo- 
varaH su se o organizovanju vojnog pohoda protiv muslimana. Hujej je 
koristio strahove i osjecanja Kurejsija, kojima je objasnjavao opasnost 
od sirenja islama u Arabiji. Ako se muslimani dokopaju Jemame, trgo- 
vacki putcvi Kurejsija prema Iraku i Bahreinu ce biti prekinuti. 

- O sine Ahtabov. Ti si poznavalac Knjige, Mislis li da je Muham- 
mcdova vjera bolja od nase vjere? - upita Ebu Sufjan Hujeja. 

- Kao poznavalac Knjige, uvjeravam te da je tvoja vjera bolja od 
Muhammedove. Vi ste u pravu - kao iz topa odgovori Hujej.' 

Ovo je odgovaralo Kurejsijama. Pristali su na borbu protiv Allahova 
Poslanika, alejhisselam, ako im se pridruze i druga arapska plemcna. 

Delegacija jcvrcja je tad posjetila i plemcna Gatafan i Benu Esed 
s kojima su vodili slicne razgovore sa slicnim rezultatima. Ova pie- 
mena, kao i mnoga druga odlucila su uzeti ucesca u velikom vojnom 
pobodu s ciljem unistenja muslimana. 

Nakon Uhuda, Mekelije su prihvatile gubitak trgovackog puta za 
Siriju kao neminovan, jer su muslimani ostali na vlasti u Medini, po- 
red koje je ovaj put prolazio. Zato su Mekkelije pojacale trgovinu sa 
Irakom, Bahreinom i Jemenom, cime su vise ili manje nadoknadili 
gubitak koji je nastao prekidom trgovine sa Sirijom. Nakon posljed- 
njih razgovora sa delegacijorn jevreja, Ebu Sufjan je sbvatio da je, 
zbog sirenja islama, trgovina Mekkelija u opasnosti. Ako se muslima- 
ni dokopaju Jemame, trgovina Kurejsija ce biti ogranicena na Jemen, 
jer bi tada putevi za Irak i Bahrein bili u muslimanskim rukama. To bi 
Kurejsijama zadalo ekonomski udarac koji oni ne bi prezivjeli, Tako- 
de, Safvan b. Umejje je zadirkivao Ebu Sufi ana zbog njegovog slabog 
morala tokom bitke na Uhudu. Oba ova razloga su ga natjerali da 
poduzme jos jedan vojni pohod na muslimane. 

Pripreme za vojni pohod su pocele. Plemcna su se pocela oku- 
pljati u februaru 627. go dine. Kurejsije su okupile najjace snage koje 
su brojale 4 000 vojnika, 300 konja i 1 500 kamila. Zatim je pristi- 
glo pleme Gatafan sa 2 000 ljudi koje je predvodio Ujejne b. Hisn. 



1 Ibn Hisam, 2/214. 
78 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Bitka na Hendeku 



Benu Sulejm je poslao 700 ratnika, a Benu Esed je poslao snage ciji 
broj nije poznat, a njima je komandovao Tulejha b. Huvejlid. Dole su 
se Kurejsije i neka manja plemena sakupila u Mekki, Gatafan, Benu 
Esed i Benu Sulejm su se smjestili sjeverno, sjevroistocno i istocno 
od Mekke, odvojeni jedni od drugih, odakle ce odmarsirati prema 
Medini, Ukupna snaga skupljenih plemena, ukljucujuci i neka manja 
koja nismo pomenuli, iznosila je 10 000 Ijudi. Vrhovna komanda nad 
ovim pohodom, koji jc poznat kao okupljanje plemena, povjerena je 
Ebu Sufjanu, Radi lakseg razumijevanja, mi cemo ih zvati saveznici. 

U ponedjeljak, 24. februara 627. godine (1. sevala 5. godine po 
Hidzri) saveznici su stigli nadomak Medine i uspostavili svoje logore. 
Kurejsije su logorovali zapadno od Uhuda, gdje su bili smjesteni za vri- 
jeme Bitke na Uhudu. Gatafan se ulogorio oko cetiri kilometra istocno 
od Uhuda. Nakon sto su se smjestili, saveznici krenuse ka Medini. 

Glas o prikupljanju velike vojske nevjernika odavno je stigao do 
Allahova Poslanika, alejhisselam. Situacija je bila ozbiljna. Vojska od 
10 000 nevjernika mogla bi unistiti muslimane. Podaci koje su musli- 
manski obavjestajci donijeli uznemirili su i zabrinuli muslimane iako 
su u bitkama uvijek bili brojeano slabiji od neprijatelja. Odnos snaga 
na Bedru i Uhudu je bio jedan na trojicu i jedan na tctvericu. U torn 
trenutku u Medini je bilo 3 000 vojno sposobnih muskaraca. Medu 
njima je bilo nekoliko stotina munafika na koje se nije moglo racuna- 
ti, U historiji Hidzaza do sada nije skupljena ovolika vojska. 

Tada muslimanima dolazi spas, kroz prijedlog ashaba Selmana Fa- 
risije (Perzijanca). On je objasnio da bi perzijska vojska braneci se od 
nadmocnijeg neprijatelja, iskopala kanal (hendek), tako sirok i dubok 
da ga neprijatelj ne bi mogao preci. Ovakva taktika je bila nepoznata 
tadasnjim Arapima, ali je prijedlog prihvacen kao vrlo domisljat. 

Allahov Poslanik, alejhisselam, je naredio da se otpocne sa kopa- 
njem kanala. Neki muslimani nisu shvatali ovu taktiku, pa su se ne- 
voljko prihvatali napornog kopanja. Munafici su iskoristili ovu priliku 
za svoje djelovanje, pa su sirili ideju o kanalu kao promasenom po- 
duhvatu. Ali, nakon sto su muslimani vidjeli Poslanika, alejhisselam, 
kako on licno kopa, nijedan casni musliman vise nije ni pomisljao da 
odustane od tog posla. Posao kopanja je podijeljen po grupama. Svaka 
grupa od deset muslimana trebala je da iskopa 40 kubnih metara ma- 



79 



http://www.ihlas.ba 



Halid ibn Velid 



terijala. Dole su se muslimani znojili zbog napornog posla, Hasan b. 
Sabit je hodao od grupe do grupe i recitirao im poeziju i na taj nacin 
im jacao moral, Hasan je bio pjesnik. Posmatrao bi dogadaje tokom 
kopanja, koje bi odmah opjevao sa takvim uspjehom da slusaoci nisu 
mogli vjerovati da je to samo improvizacija proistekla iz trenutne in- 
spiracije. Tako je izazivao snazne emocije kod Ijudi koji su naporno 
radili. Ali talenat za pjesnisrvo je bio jedina Hasanova sposobnost. On 
nije imao nimalo hrabrosti za borbu, sto cemo kasnije vidjeti. 

Kanal se pruzao od brda Sejhan prema brdu Zubejb, zatim prema 
brdima Dzebel Benu Ubejd. Sva ova brda su ukljucena u podrucje 
zasticeno iskopanim kanalom. Na zapadnoj strani kanal je skretao 
prema jugu stiteci lijeve strane dva brda poznata kao Dzebel Benu 
Ubejd. Istocno od brda Sejhan i jugozapadno od brda Dzebel Benu 
Ubejd pruza se podrucje prostranog pjescanika. Pjescanik je neravan 
i mjestimicno ispresijecan velikim kamenim blokovima, pa je tako 
nepogodan za pokrete i djelovanja vojnih jedinica. Nesto juzno od 
sredista kanala nalazi se dominantno brdo Sil'a, oko 150 metara vi- 
soko i oko 1 800 metara dugo. Brdo se uglavnom pruza pravcem sje- 
ver - jug, ali sa racvanjima u svim pravcima. Zapravo je manje brdo 
Zubejb ogranak brda Sil'a i pruza se od sjevera prema istoku. Ovaj 
posljednji detalj se ne moze jasno vidjeti na nasoj karti (Vidi kartu 3. 
na strani 81). 

Kad je kopanje kanala zavrseno, muslimani su postavili logor 
ispred brda Sil'a. Bilo ih je ukupno 3 000 ukljucujuci i munafike na kojc 
se nije moglo racunati. Zamisao Allahova Poslanika, alejhisselam, je 
bila da glavninu snaga drzi neangazovanom, da bi je mogao upotri- 
jebiti za odbranu na bilo kojem dijelu kanala, ako bi ga neprijatelj 
uspio na neki nacin preci. Duz cijelog kanala, Poslanik, alejhisselam, 
je postavio osmatrace, njih oko 200, koji su sa brda nadgledali kanal. 
Pokretne snage od 500 ljudi patrolirale su podrucjem koje nije bilo 
zasticeno kanalom, pazeci da sc neprijatelj ne bi neopazeno pribli- 
zio Medini sa tih pravaca. Medina tada nije ni izdaleka izgledala kao 
danas. Grad je tada bio koncipiran kao skup naselja i utvrda. Fizicki 
i duhovni centar tadasnje Medine je bila Poslanikova, alejhisselam, 
dzamija. Zene i djeca su smjesteni u utvrde i kuce koje su bile udalje- 
ne od frontova koji su se pruzali sa pravca sjevera i sjeverozapada. 



80 



Bitka na Hendeku 



KARTA 4, 

BITKA NA 
HENDEKU 

Hendek 


A 


\ % A! 

12 \ J s 

2 






















































\ 1 1 1 


































■CO 


























Rn 

LU 

N 


— 

























































r I 




















































1 I 




















































i -■ 




















































! ! 


























— 


CL 

Q 

O 

X 

o 
o: 

CL 
LU 

Z 

1 


























BENI 
KURE. 








































































































































































N 


■^ 






















































■D' 








*-. 


\ 
























































N 


>J 






























































































































y— ' J 








/ 


i— 
? 


J UJ 




a 

c 

m 

N 


- 


< 

z 

a 




V 


CD 










> I )1 






























1 


( 


1 

1 


G 

—J- 
ill 

ljj 

■:ci 

_i 
jj 

,jj 


i 


I 


t 


< 















81 



Halid ibn Velid 



Zima koja se upravo okoncavala bila je ostra i duga. Kad su Kurej- 
sije ugledale kanal, bili su zaprepasteni i ogorceni. Dosli su sa takvom 
snagom da je pobjeda bila potpuno sigurna. Citavo vrijeme Ebu Su- 
fjan je bio izvan sebe od radosti zbog ocekivane slave i pobjede, kad 
gle, ono duboki kanal na putu. 

Ebu Sufjan je bijesno vikao: 

- Tako mi Allaha, ovakve ratne varke nisu obicaj Arapa! 1 

U jednostavnom promisljanju tadasnjeg Arapa nije bilo mjesta za ova- 
kvu taktiku. Za arapskog viteza ovo ni u kom slucaju „nije bilo posteno". 

Saveznici su podigli svoje logore i ponovo ih razvili duz iskopanog 
kanala i zapoceli opsadu koja ce trajati narednih 23 dana. Dok su se 
saveznici razmjestali oko kanala, muslimani su ga pokrivali malim 
snagama. Na polozajima su bili samo strijelci, koji su se izmjenjivali, 
a saveznici bi se nocu povlacili u svoje logore. Tokom cijelog dana, 
a ponekad i noci, saveznici su patrolirali duz kanala trazeci mjesto 
pogodno za prelazak. Oni ce ga konacno i naci, ali kasnije. 

Proslo je deset dana opsade, bez nekih narocitih dogadanja. Na- 
petost je rasla na obje strane i postajala sve jaca. U Medini nije bilo 
narocito velikih zaliha hrane, pa su muslimani bivali sve gladniji. Mu- 
nafici su poccli sve oU'orenije kritikovati Poslanika, alejhisselam. Dok 
su trajali radovi na iskopavanju kanala, Poslanik, alejhisselam, je obe- 
cao muslimanima da ce za svega nekoliko godina unistiti Bizantijce i 
Perzijance i uzeti bogatstva ovih imperija. Munafici su govorili: 

- Muhammed nam obecava blaga Cezara i Husreva, a ne moze 
rijesiti ovaj mnogo jednostavniji problem. 2 

Iskreni vjernici su, uprkos propagandi munafika, ostali nepokoleblji- 
vi sa nepomucenim povjerenjem u Allah ova Poslanika, alejhisselam. 

Ukupna situacija u redovima saveznika je bila Iosa. U trupama je 
raslo nezadovoljstvo. Arapi se nikad prije nisu koristili dugim opsa- 
dama kao nacinom ratovanja, nego su koristeni brzi i pokretljivi na- 
padi. Vremenske neprilike su takode doprinosile nezadovoljstvu. Sa- 
veznicke zalihe hrane nisu bile velike. Ebu Sufjan nije planirao zalihe 
koje bi dugo trajale. Ali, posto saveznici nisu bili pod opsadom, mogli 

1 Ibn Hiiam, 2/224. 

2 Ibn Hisam, 2/212. 

82 



Bitka na Hendeku 



su poduzeti neke mjere da se nestasice ublaze. Saveznicka vojska je 
pocela sve glasnije gundati, pa je Ebu Sufjan poceo brzo istrazivati 
nacine izlaska iz ovog corsokaka, Zato se konsultovao sa jevrejom 
Hujejom, pa su nacinili plan koji je mnogo obecavao. 

U petak navece, 7. marta 627. godine, Hujej je tajno dosao u naselje 
plemena Benu Kurejze. Pokucao je na vrata plemenskog poglavice Kab 
b. Eseda. Poglavica je pretpostavljao da je Hujej dosao s namjerom pod- 
sticanja njegovog plemena da se okrene protiv Poslanika, alejhisseiam, 
pa je odbijao razgovarati sa njim. Nakon nekoliko pokusaja, Hujej je 
konacno dobio dopustenje da ude kod poglavice, pa je polahko i lukavo 
zapoceo razgovor, nagovarajuci Kaba da se pridruzi saveznicima. 

- Muhammed je sklopio sporazum sa nama. Mi nemamo nikakvih 
prituzbi na njega. Vasa pobjeda nije sigurna. Ako vam se prikljucimo, 
pa pohod ne uspije, vasi obozavaoci idola ce otici svojim kucama, a 
mi cemo osjetiti Muhammedovu ljutnju - odbijao je Kab, 1 

Ali, posjetilac nije popustao, cas prijeteci, cas nudeci nagrade, cas 
moleci. Cinio je sve kako bi nagovorio Kaba da se prikljuci saveznici- 
ma. Pre ma uvjetima ovog saveza saveznici i Benu Kurejze istovreme- 
no bi napali muslimane. Benu Kurejze je imalo svoja naselja i utvrde 
oko tri i po kilometra jugoistocno od Medine, pa bi pleme napalo 
muslimane sa tog pravca i tako bi odvukli dio muslimanskih snaga 
na drugu stranu kanala, dok bi saveznici napali sa fronta. U slucaju 
da citava operacija ne uspije, saveznici ce ostaviti jake snage da za- 
stite pleme od osvete muslimana. Poglavica Benu Kurejze je pristao 
i zatrazio deset dana za pripreme, a za to vrijeme saveznici bi trebali 
poduzimati akcije manjih razmjera, napadajuci sa fronta. 

Tako su i posljednji medinski jevreji, slijedeci stope svoje brace u 
vjeri, prekrsili odredbe sporazuma sa muslimanima. Nisu ni slutili kako 
visokom cijenom ce platiti svoju podmuklost, Uskoro je Poslanik, alej- 
hisselam, saznao za najnoviji savez, poslavsi jednog svog obavjestajca 
u logor saveznika, koji je potajno slusao razgovore vojnika. Glasine o 
tome su se pocele siriti, a potvrdene su slucajem „Safija i jevrej". 

Safija je bila tetka Allahova Poslanika, alejhisselam. Zajedno sa 
ostalim zenama i djecom sklonila se u jedno utvrdenje u jugoistoc- 



1 Ibn Hiiam, 2/221; Vakidi, Megazi Resulillah, 292. 

83 



Halid ibn Velid 



nom dijelu Mediae. U utvrdi je bio Hasan pjesnik kao jedini muska- 
rac unutar nje. Jednog dana, Safija je sa tvrdave ugledala jevreja pod 
punom ratnom opremom kako se prikrada zidovima tvrdave. Safija 
je zakljucila da je on izvidac Benu Kurejze koji je izvidao pravce na 
kojima bi jevreji mogli napasti muslimane. On bi bio vodic svom pie- 
menu u napadu na nezasticenu poledinu muslimana. Safija ode do 
pjesnika i rece mu: 

- O Hasane! Dole jejedanjevrej koji izvida puteve kojima bi doveo 
svoje pleme Benu Kurejze da napadnu nase naselje sa leda. Ti znas da 
je Allah ov Poslanik kao i ostali muskarci zauzet na frontu i ne moze 
odvojiti snage da nas zastite. Ovog covjeka treba ubiti. Idi i ucini to! 

- Allah ti se smilovao, o kceri Abdul Muttaliba, ti znas da ja nisam 
od tog posla - pravdao se Hasan. 

Prezrivo pogledavsi pjesnika,, Safija uze batinu, pritegnu pojas i 
side sa utvrde. Hrabra zena ubi jevreja, ostavivsi ga da lezi razbijene 
glave u lokvi krvi. Zatim se vrati u utvrdu i rece Hasanu: 

- Ubila sam ga Hasane. Sada idi i skini plijen sa njegovog tijela, 
posto nije u redu da ja, kao zena, to ucinim. 

- Allah ti se smilovao, o kceri Abdul Mutalliba. Nemam potrebe 
za takvim plijenom. 1 

Kad su muslimani culi za ovaj dogadaj, nije vise bilo nikakve sum- 
nje u izdaju Benu Kurejze. Situacija je postala napetija, a munafici 
su postajali sve glasniji, Sada su muslimani spali na samo cetvrtinu 
zaliha hrane koju su imali na pocetku opsade. Njihova odlucnost je 
jos uvijek bila nepomucena, ali ako opsada potraje dugo, jaka glad bi 
ih mogla prisiliti na odustajanje. Muslimani su bili u situaciji koja nije 
mogla biti rijesena vojnim akcijama. 

Ne mogavsi rijesiti probleme vojnom silom, Poslanik, alejhisse- 
lam, je pribjegao diplomaciji, Zapoceo je tajne pregovore sa Ujejnom, 
komandantom vojske iz plemena Gatafan. Ujejne je bio hrabra i jed- 
nostavna dusa, Ovaj jednooki covjek je imao vise misica nego moz- 
ga, pa je zasluzio nadimak „Voljna budala", koji mu je dao Allahov 
Poslanik, alejhisselam. 2 Cilj pregovora je bio prekinuti dobre odnose 
Gatafana i Kurejsija, tako da Gatafan odustane od opsade. U slucaju 

1 Ibn Hisam, 2/228. 

2 Ibn Kutejba, 303. 

84 



Bitka na Hendeku 



da pregovori urode plodom, tada bi se i neka druga plemena mozda 
povela za Gatafanom i takode napustili Kurejsije. A ako bi samo Ga- 
tafan napustio saveznike, to bi njihovu vojsku umanjilo za 2 000 pri- 
padnika. Ovo bi odigralo znacajnu ulogu u slucaju da se muslimani 
odluce za napad na saveznike kako bi ih otjerali od Medine. 

Poslanik, alejhisselam, je kao protuuslugu za povlacenje ponudio 
jednu trecinu hurmi Medine. Ujejne je prihvatio ovaj prijedlog, jer je 
izgubio svaku nadu u vojnu pobjedu. Ugovor je napisan, ali prije nego 
li je potpisan i ovjeren, Posalnik, alejhisselam, se o ovome konsul- 
tovao sa nekim od istaknutijih muslimana. Nakon sto su doznali da 
ova Poslanikova, alejhisselam, odluka nije stvar Objave nego njegovo 
nastojanje da olaksa stanovnicima Medine, ashabi mu rekosc: 

- Zar hurme?! Neka nevjernici ne dobiju nista osim sablje! 1 
Allahov Poslanik, alejhisselam, je to uvazio i odustao od ugovora. 

Ovi odvazni i sixani muslimani nisu mogli razumjeti ozbiljnostvojne 
situacije i komplikovanost diplomacije kao sto je to mogao Allahov 
Poslanik, alejhisselam. On je znao da je prekid opsade moguc jedino 
diplomatskim manevrima, pa je poceo traziti neko rjesenje. Uskoro 
se samo ukazalo. U plemenu Gatafan je bio covjek po imenu Nuajm 
b. Mesud, koji je potajno bio musliman. Bio je poznat u svom kraju 
kao sposoban i castan covjek. Poznavali su ga Kurejsije, Gatafan i je- 
vreji iz Benu Kurejze. Nuajm je jedne noci napustio logor Gatafana 
i tajno usao u Medinu. Dosao je do Poslanika, alejhisselam, objasnio 
mu situaciju i ponudio svoje usluge. Ovo je bila prilika koju je Posla- 
nik, alejhisselam, ocekivao, Tokom sastanka, Poslanik, alejhisselam, 
mu je iznio plan njegovog djelovanja. 

Iste noci, Nuajm se prikrao u logor Benu Kurejze i posjetio Kaba. 
Objasnjavao je opasnost situacije koja prijeti jevrejima. Govorio je: 

- Vi niste u situaciji u kojoj su Kurejsije i Gatafan. Vase porodice i 
domovi su tu, dok su njihovi daleko od Medine. Oni ne rizikuju mno- 
go. Ako ne uspiju pobijediti Muhammeda, oni ce se vratiti kuci i osta- 
viti vas da se suocite sa bijesom muslimana. Ne smijes poduzimati 
nista dok ti oni ne dadnu nekoliko ljudi iz svojih najboljih porodica 
kao taoce. Tako ces imati potvrdu njihove odanosti. 



1 Ibn Hisam, 2/223. 

85 



Halid ibn Velid 



Tada je Nuajm otisao u logor Kurejsa i razgovarao sa Ebu Sufja- 
nom koji ga je poznavao kao casna covjeka. Nuajm mu rece: 

- Sklopio si savez sa ljudima koji su izdajice i nepouzdani. Prija- 
telji iz Medine su me informisali da je Benu Kurejze sklopio savez sa 
Muhammedom. Kako bi mu dokazali vjernost, oni ce od vas traziti 
taoce, koje ce odmah izruciti Muhammedu a on ce ih ubiti. Tad ce je- 
vreji objaviti svoj izlazak iz saveza sa nama i skupa s Muhammedom 
ce nas napasti. Niposto im ne smijes dati taoce. 

Zatim je otisao u Gatafan i tamo ispricao slicnu stvar. Tako je po- 
sijao sjeme sumnje i razdora medu saveznicima. 

Ebu Sufjan je poceo sumnjati u savez sa jevrejima. Zato odluci za- 
poceti bitku sa muslimanima i tako staviti jevreje na provjeru. Tokom 
iduce noci, u petak 14. marta, Ebu Sufjan je plemenu Benu Kurejze 
poslao delegaciju predvodenu Ikrimom, koji im rece: 

- Situacija je losa. Ne mozemo vise otezati. Napadamo sutra. U 
savezu ste s nama, a protiv Muhammeda. Morate nam se pridruziti u 
napadu, tako sto cete napasti sa pravca vaseg naselja, 

Jevreji mu postavise slijedeci uslov: 

- Nasa pozicija je mnogo osjetljivija od vase, Ako ne bude uspjeha, 
vi cete nas mozda napustiti, pa cemo se sami suociti sa Muhammedo- 
vom osvetom. Kako bismo bili sigurni da se to nece dogoditi, morate 
nam dati taoce iz vasih najboljih porodica koji ce bid kod nas dok se 
bitka ne okonca sa zadovoljavajucim uspjehom. Osim toga, sutra je 
subota, a jevrejima je zabranjeno boriti se na Sabat. Oni koji prekrse 
ovu zabranu, bit ce pretvoreni u svinje i majmune. 

Tako sc Ikrime vratio praznih ruku. Ebu Sufjan se odluci na jos 
jedan pokusaj ubjedivanja jevreja da mu se pridruze u sutrasnjoj bici, 
pa posla Kabu drugu delegaciju, koja se vrati sa istim rezultatima - 
Kurejsije ne daju taoce i zahtijcvaju borbu sutra, a jevreji se nece bo- 
riti na Sabat i hoce taoce. Nuajm je tako dobro obavio svoj posao da 
su sva tri saveznika zakljucili: 

- Nuajm je bio u pravu. Kako je mudar bio dok nas je savjetovao. 1 



1 Ibn Hisam, 2/230 - 231; Ibn Sad, 574. 
86 



Bitfca na Hendeku 



Slijedec'eg jutra, u subotu 15. mart a 627 , godine* Halid i Ikrimc, 
zamorcni odugovlacenjem i sa poljuJjanom nadom u zajednieko dje- 
lovanje saveznika, odlucisc uzcti stvar u svoje ruke. Pokrenuie svoje 
konjicke jedinice i dove dose ih na lokaciju zapadno od brda Zubejb, 
gdje kanal nije bio tako sir ok kao na drugim mjestima, tako da ga 
je konjanik mogao preskocitL To mjesto je biln tacno naspram mu- 
slimanskog lugora u samom podnozju brda Sil'a. Ikrimina grupa se 
prva pokrenula pa jv mala grupa kunjanika preskocila kanal i presla 
na muslimansku stranu. Rilo ih je sedam ukljucujuci Ikrirnu i jed- 
nog izuzetno krupnog covjeka koji je jahao na velikom koriju. Bio 
je na fell] grupe Poce odmjeravati muslimane koji su gledali u njih 
aznenadem njihovim neoeekivanim pojavljivanjem. Predstava koja ce 
uslijedili, bit ce zabtljezena u historiji kao jedan od najzapaienijih 
dvoboja koji su se ikada dogodilL Zbog njegove neobicnosti, op is at 
cemo ga do u detaljc. 

Veliki covjek je bio izuzetno krupan [ snazan. Jahao jc neobicno 
velikog konja i izgledao nestvarim Tako velik i snazan, djelovao je 
zastrasujuce na protivnika. Bio je to Amr b, Abdu Vud, Mi temo ga 
zvati Div. Sjedio je na svom konju, prclazeci prezrivim pogledorn pre- 
ko muslimana. Odjednom je Div podigao glavu i zaurLao: 

- Ja sam Amr b, Abdu Vud, Ja sam najvedi ratnik u Arabiji. Ja sam 
nepobjediv. Ja... ja... ja... lma li iko medu vama dovuljno hrabar da mi 
iza.de na dvoboj? 

MusLimani su sutnjom odgovorili na ovaj izazov. Gledali &u jedni 
u druge i gledali su u A Hah ova Poslanika, alejhisselam. Niko se nije ni 
pomaknuo. Div jc bio poznat po svojoj snazi i vjeitini. Mnogo puta je 
ranjavan, ali nikad nije izgubio u dvoboju i nikad nije posledio protiv- 
nika. S mat rain se da vrijedi kao 500 konjanika, Mogao je podici konja 
i baciti ga na zemlju ili podici tele lijevom rukom i koristiti ga kao stit 
u dvuboju. Price o njemu nisu imale kraja. Arapska masta je isprela 
legend u o ovom ratniku. 

Musiimani su sutjeli, dok se Div smijao i vikao, kao i Kurejsije koji 
su stajali pored kanala. 

- Zar zaista medu vama nema nijednog muskarca? Sta jc sa vasim 
islamom? Sta je sa vasim poslanikom? 



87 



Halid ibn Velid 



Dok je njegovo huljenje muslimanskih svetinja odjekivalo, Alija je 
istupio naprijed i zatrazio dozvolu od Poslanika, alejhisselam, da mu 
sc suprotstavi i usutka ga zauvijek. Poslanik, alejhisselam, mu rece: 

- Vrati se nazad. Ovo je Amr. 

Nakon jos nekoliko uvreda i izazova, Alija je opct dosao Poslaniku, 
alejhisselam, koji ga opet odbi. Zatim su uslijedile jos gore uvrede: 

- Gdje je vas dzennet? Ko kaze da cc vasi poginuli uci u njega? Zar 
nemate nijednog covjeka da se bori protiv mene? 

Tad je Alija treci put prisao Poslaniku, alejhisselam. U njegovim 
ocima je vidio dobro poznati pogled. Znao je da se Alija vise ne moze 
suzdrzati. Blago je pogledao Aliju, jer mu je bio jedan od najdrazih 
ljudi. Skinuo je svoj turban i stavio ga na Alijinu glavu, opasao mu 
svoju sablju i uputio dovu Allahu dz.s.: 

- O moj Gospodaru, pomozi mu. 1 

Sablja koju je Poslanik, alejhisselam, tada dao Aliji nekada je pri- 
padala jednom nevjerniku koji se zvao Munabba b. Hadzadz. Ubijen 
je u Bici na Bedru i sablja je bila dio ratnog plijcna koji je pripao Po- 
slaniku, alejhisselam, Sada je u Alijinim rukama, Postaee najpoznatija 
sablja u islamu. Ona ce u bitkama i dvobojima ubiti vise ljudi nego 
bilo koja druga. Sablja se zvala Zulflkar. 

Alija brzo prikupi malu grupu muslimana i dode do nevjernika. Za- 
tim Alija pride Divu na odstojanje koje je bilo uobicajeno za dvoboje. 
Div je dobro poznavao Aliju, s cijim ocem je bio dobar prijatelj. Blago- 
naklono mu se smjcskao, kao sto se odrastao covjek osmjehuje djetetu. 

- O Amre - rece mu Alija - poznato je da, ako ti neko od Kurejsija 
ponudi dva prijedloga, ti prihvatis jedan od njih. 

- Tako je. 

- Imam dva prijedloga zatebe. Prvi je da prihvatis Allaha i njcgova 
Poslanika i postanes musliman. 

- Nemam potrebu za tim. 

- Onda sjasi i bori se. 

- Zasto, o sine moga brata. Ja te ne zelim ubiti. 

- Ali, ja zarko zelim ubiti tcbc. 2 

1 Ibn Sad, 572. 

2 Ibn Hisam, 2/225. 

88 



Sitka na Hendeku 



Na Divovom Lieu se vidio bijes, Ljutito uzvikujucX sjahao je sa 
konja, brzinom i okretnoscu iznenadujucom za tako kmpna covjeka. 
Isukao je sablju i borba jc pocela. 

Div je riapadao Aliju, all bez uspjeha^ Alija bi blokirao udarce 
svojom sabljom i stitom, ill bi se brzo izmaknuo, pa bi Divova sablja 
udarala u prazno. Onda se Div povukao malt) nazad i zastao radihari 

i zacuden, Cudio se kako je to moguce, Nikad prije ovoga niku nije 
izdrzao tako dugo u dvoboju s njim. Sada, ovaj djccak jc stajao pied 
njim i gtedao u njega kao da se igra s njim, 

On da su se stvari odigrale tako brzo da niko nije mogao pazljivo 
pratiti sta se desava - ni muslimanij ni Kurej&ije ni Div sam. Alija je is- 

pustao sablju i stit Njegovo tijelo je poput projektila po]etjelo kroz zrakj 
zgrabio je Diva za vrat i hrvackim zahvatom ga bacio na zemlju, Div je 
leiao oboren na leda, dok mu je Alija sjedio na prsima, Obje vojske su 
bez daha posmatralc sta se desava. Umjesto malopredasnje zbunjeno- 
sti, sada se na Divovom lieu vidio bijes, Konacno, neko ga je oborio. I 
to mladic koji ne vrijedi ni jedne njegove polovinc. lako je bio oborea 
stvar nije bila gotova, jos nije kasno da pobijcd[ i ostanc najveci ratnik u 
Arabiji. Mogao bi odbaciti Aliju sa sebe f kao sto vjetar odnese list- 
Lice Diva je postalo ljubicasto, Vratnc zile su mu sc napcJe, a nje- 
govi misici su drhtali dok jc pokusavao slomtti Alijin stisak, Ali, nije 
se. mogao pomaknuti ni za dlaku. Alijini misici su bill kao od celika. 

- Znaj da pobfeda ili poraz dolaze od AEtaha. Primi islam. To je je- 
dini nacin da spasis iivot. Tako ces postici All a ho vu mi lost na ovom 
t na bu.duc"em svijetu - progovori Alija. 

Zatim iz,vuce ostar bodez i stavi ga Divu na vrat. Ovo jc bilo pre- 
vise za Diva, Zar ce on, najveci borac Arabije, ostatak zivota pro vest i 
u ponizenju. Zar ce pokotjenja govoriLi da je spasio zivot prihvaenju^i 
uslove protivnika. Net On, Amr b. Rbi Vud t y.ivm je od sablje, pa ce i 
poginuti od rije. Zivot borca mora zavrsiti u borbi. Skupio je pljuvac- 
ka u ustitna i pljunuo Aliju u lice, 

Znao je sta ga ceka, Ocekivao je da ce Alija dici ruku u zrak i zabiti 
mu bodez u grlo. Amr je bio hrabar i mogao se suociti sa smrcu bez 
imalo straha. Izvio je leda, podigao bradu i ponudio svoj vrat Aliji, 
znajuci sta ga ceka. Ali on je samo tako mislio. 



S3 



http://www.ihlas.ba 



Halidibn Velid 



Ono sto se tada dogodilo, jos vise ga je zbunilo. Alija je ustao sa njego- 
vih prsa, odmaknuo se nekoliko koraka, obrisao lice i rekao protivniku: 

- Znaj o Amre, ja ubijam samo u Allahovo ime, a ne iz licne zelje. 
Posto si me pljunuo, ja te necu ubiti, jer bi to bilo iz Ijutnje. Postedu- 
jem ti zivot. Ustani i vrati se medu svoje. 

Div je ustao. Nije bilo ni govora da se vrati medu svoje ljude kao 
gubitnik. Vratit ce se kao pobjednik, ili se nece vratiti. Uzeo je sablju i 
krenuo na Aliju, ocekujuci da ce ga uhvatiti nespremnog. Alija je imao 
dovoljno vremena da uzme sablju i stit Div je snazno zamahnuo i 
strasnim udarcem navalio na Aliju. Udarac je odbijen stitom, tako da 
je ostala samo mala rana na Alijinoj sljepoocnici. Ova rana nije nimalo 
zabrinula Aliju. Prije nego je Div uspio ponovo podici svoju sablju, 
Zulfikar je bljesnuo na suncu i prerezao mu vrat. Iz njegovog tijela je 
siknuo mlaz krvi kao iz fontane. Na trenutak, Div je zastao nepomi- 
can. Zatim je zateturao, pao licem na zemlju i ostao tako lezati. 

Zemlja se nije zatresla padom velikog tijela. Zemlja je ipak preve- 
lika. Ali se Brdo SU'a zatreslo od uzvika: „Allahu Ekber!" koji su zagr- 
mili iz grla 2 000 muslimana. Uzvici trijumf'a su odjekivali dolinom i 
nestajali u mirnoci pustinje. 

Prisutna grupa muslimana tad napade sest preostalih Kurejsija. 
Poginuo je jedan Kurejsija i jedan musliman. Nekoliko minuta ka- 
snije, ostale Kurejsije pobjegosc preko kanala. Bjezeci nazad, Ikrime 
je izgubio koplje, o cemu je pjesnik Hasan ispjevao mnogo pogrdnih 
stihova. Jedan nevjernik, Nofel b. Abdullah, nije uspio preskociti ka- 
nal pa je pao u njega. Prije nego li se uspio izvuci, muslimani su ga 
gadali kamenjem. Nofel je povikao: 

- O Arapi! Sigurna smrt je bolja od ovoga! 1 

Na ove rijeci, Alija se osjecao duznim sici u kanal i odsjcci mu gla- 
vu. Muslimani se vratise u svoj logor i postavise jaku strazu na ovom 
dijelu kanala. 

Iduceg dana Halid je pokrenuo svoju konjicu da nastavi ono sto je 
Ikrime zapoceo. Pokusao je preci kanal, ali su muslimani bili spremni, 
Odapinjane su strelice sa obje strane, pa je poginuo jedan Kurejsija i je- 
dan musliman. Halid nije uspio preci kanal, Vidjevsi da je odbrana pre- 



1 Taberi, 2/240. 
90 



Bitka na Hendeku 



jaka, Halid je promijenio taktiku. Povukao je svoju konjicu nazad, pra- 
veci se da je odustao od prelaska i zaustavio svoju jedinicu na izvjesnoj 
udaljenosti. Muslimani su nasjeli na ovu varku i povukli se nazad kako 
bi se odmorili. Iznenada, Halid je u brzom galopu poveo konjku preko 
kanala i presao ga sa nekoliko Kurejsija prije nego su muslimani uspjeli 
reagovati. Ali Halid nije uspio mnogo odmaknuti od kanala, muslima- 
ni su se organizovali i zadrzali Halida na mjestu gdje je presao. 

Halid je pokusavao prodrijeti naprijed, ali muslimanska odbrana 
je bila snazna. U borbi prsa u prsa, Halid je ubio jednog rnuslimana, 
a i Vahsij je ubio jednog, istim kopljem kojim je ubio Hamzu na Uhu- 
du. Ubrzo, uvidjevsi beznadeznost ovog pokusaja, Halid se povukao. 
Bio je to posljednji pokusaj nevjernika u Bici na Handeku. 

Iduceg dana nije bilo nikakvih vojnih djelovanja osim nekoliko 
odapetih strelica sa obje strane. Muslimani su ostali bez hrane, ali su 
bili ustrajni. Radije ce gladovati nego se predati mrskom neprijatelju. 
U logoru saveznika je moral bio ocajan, Svi su sada znali da je ovaj 
pohod, koji je obecavao sigurnu pobjedu, sada sigurno propao. Svi su 
gundali toliko da je postalo nepodnosljivo. 

Ondaje u utorak navece, 18. marta, snazna oluja zahvatila okolinu 
Medine. Hladan vjetar je sibao logor saveznika i hucao kroz dolinu. 
Temperatura je naglo pala. Logor saveznika je bio izlozeniji oluji vise 
nego muslimanski. Cinilo se da se oluja srucila bas na njih. Obarala je 
njihove satore, gasila vatre i prevrtala lonce sa hranom. Saveznici su 
sjedili scucureni ispod pokrivaca, koje je oluja skidala sa njih, cekaju- 
ci da oluja stane. Ali, zatisja nije bilo. 

Ebu Sufjan nije mogao dalje izdrzati, skocio je na noge, pa je rekao 
jednom svom covjeku: 

- Ovo boraviste je potpuno neuslovno. Ljudi i zivotinje su suvise 
izlozeni. Benu Kurejze nas je izdao i ispali su majmuni i svinje. Oluja 
je razvalila nas logor, pogasila nase vatre i prevrnula nam satore. Vra- 
timo se u Mekku. Ja odlazim. 1 

Rekavsi to, Ebu Sufjan uzjaha kamilu i odjaha sa svojim ljudima 
bjezeci ispred nemilosrdne oluje, Ali, vjetrovi su ga pratili cijelu noc, 
Ljudi iz plemena Gatafan uzjahase svoje kamile i uputise se ka svojim 



1 Ibn Hisam, 2/232. 

91 



Halid ibn Velid 



naseljima i pasnjacima. U pozadini Kurejsevica vojske jahao je Halid 
i Amr b. As sa svojim konjicama, kao zacelno obezbjedenje, u slucaju 
da muslimani odluce napasti sa leda. Ebu Sufjan je osjecao gorcinu 
i razocarenje dok je vracao vojsku nazad u Mekku. Teret poraza je 
pritiskao njegovo srce. 

Slijedeceg jutra muslimani su vidjeli da su saveznici napustili lo- 
gore, pa su se vratili svojim kucama. Bio je to posljednji pokusaj Ku- 
rejsija da uniste muslimane. Od sada, oni ce biti u defanzivi. 

Bitka na Hendeku je gotova. Obje strane su izgubile po cetiri co- 
vjeka. Bila je to pobjeda muslimana, koji su uspjeli odbraniti svoje 
domove, a saveznici nisu postigli svoj cilj - unistenje muslimana. 
Nisu im nanijeli nikakvu stetu. Opsada je trajala 23 dana i zahtijeva- 
la je velika naprezanja sa obje strane, Zavrsena je olujom, ali to nije 
bio razlog prekida opsade. Bila je to kap koja je prelila casu. Strogo 
gledano, ovaj vojni pohod je bio prije suprotstavljanje nego bitka, jer 
zapravo dvije vojske nikada nisu ni stupile u kontakt. 

Prvi put u historiji muslimani su upotrijebili politiku i diplomaci- 
ju u ratu, sto im je pokazalo kako kombinovati politiku i silu u rjesa- 
vanju problema. Koristenje vojne moci je samo jedna od mogucnosti 
u ratu. Koristi se samo onda kada je politika nemocna. U situacijama 
kad je primjena vojne sile ipak neizbjezna, politika i diplomacija pri- 
premaju teren za primjenu sile. 

Poslanik, alejhisselam, je upravo to ucinio. Koristio je diplomaciju 
da bi zavadio i oslabio neprijatelja, ne samo brojcano nego i moralno. 
Vecina muslimana to nije mogla razumjeti, ali su ucili od Poslanika, 
alejhisselam, koj je rekao: 

- Rat ;e varka. 1 

Muslimani su zapamtili ove rijeci i cesto su ih koristili. 



1 Ibn Hiiam, 2/229; Vakidi, Mega2i Resulillah, 295. 
92 







HALID PRIMA ISLAM 



Halid prima islam 



Sporazum na Hudejbiji je postignut pocetkom aprila 628. godine 
(krajem zul-kadea 6. godine po Hidzri). Kad je krenuo prema Mekki, 
Allah ov Poslanik, alejhisselam, nije imao na umu potpisivanje spora- 
zuma. Njegova namjera je bila obaviti umru. Poveo je sa sobom 1 400 
naoruzanih muslimana i veliki broj kurbana. 

Kurejsije su pomislili da muslimani dolaze u Mekku kako bi ih 
pokorili, jer je inicijativa sada presla na stranu muslimana. Zato su 
napustili Mekku i ulogorili se u blizini grada. Poslali su Halida sa 300 
konjanika da presretne muslimansku vojsku. Halid nije shvatao kako 
ce sa tako mallm snagama zaustaviti muslimane, ali je ipak odlucio 
uciniti sve kako bi ih usporio, Stigao je u Kuraul Dzemini, oko 25 
kilometara od Usfana, zauzeo poziciju na brdovitom podrucju kroz 
koju je prolazio put iz Medine u Mekku. 1 

Kad su muslimani stigli do Usfana, odvojili su jedinicu od dvade- 
set konjanika kao izvidacki element. Ova izvidnica se srela sa Hali- 
dom u Kurau i vratila se nazad da izvijesti Poslanika, alejhisselam, o 
Halidovoj poziciji i snazi njegove jedinke. 

Allahov Poslanik, alejhisselam, nije htio poduzimati bilo kakve 
akcije na Kurau. Nastojao je na svaki nacin izbjeci krvoprolice. Nje- 
gova namjera je bila obaviti umru, a ne ici u sukobe, pa je otpremio 
izvidnicu nazad prema Halidu sa zadatkom da mu odvuku paznju, 
dok ce ga muslimani zaobici sa desne strane, putujuci rijetko koriste- 
nim putevima kroz brdovito podrucje nedaleko od obale mora. Ovaj 
prolaz se zove Senijetul Merar. 2 



1 Ovaj Kura ul Dzemim nije onaj Kura koji vidimo na danasnjim kartama. Danasnji Kara 
lezi na obali Crvenog Mora. 

2 Takode poznat i kao Zat-ul-Hanzal. 

95 



Halid ibn Vefid 



Marsiranje je bilo naporno, ali Halid je uspjesno zaobiden. Halid 
je vidio prasinu koju je napravila kolona muslimana dok su obilazi- 
li njegovu poziciju. Shvativsi sta se dogodilo, Halid se vratio prema 
Mekki. Muslimani su nastavili sa pokretima dok nisu stigli na Hudej- 
biju, oko 20 kilometara zapadno od Mekke, gdje su zanocili. 

Na Hudejbiji umalo nije doslo do bitke, uprkos Poslanikovoj, alej- 
hisselam, zelji da se izbjegne krvoprolice. Nekoliko kavgadzija je bilo 
prisutno, ali im muslimani nisu pruzili sansu za djelovanje. Nakon 
nekoliko dana, Kurejsije su shvatili da muslimani zaista dolaze u ho- 
docasce, a ne u rat. Zatim je uslijedilo nekoliko razmjena izaslanika, 
pa je sacinj.-n sporazum kasnije nazvan „Sporazum na Hudejbiji". 
Potpisali su ga Allahov Poslanik, alejhisselam, ispred muslimana i Su- 
hejl b. Amr ispred Kurejsija, Odredbe sporazuma su bile slijedece; 

1. Deset narednih godina nece biti rata, napadanja, niti bilo ka- 
kvih vojnih akcija izmedu muslimana i Kurejsija, 

2. Slijedece godine muslimani mogu doci na hadz i provest ce 
najvise tri dana u Mekki. 

3. Ako bi neko od Kurejsija presao na stranu muslimana, bit ce 
vracen nazad, a ako bi musliman presao Kurejsijama - on nece 
biti vracen, 

4. Ostala plemena se mogu prikljuciri sporazumu na bilo kojoj 
strani i bit ce vezana istim odredbama. 

Neke muslimane je razljutila treca odredba sporazuma, koja re- 
gulise pitanja prelaska ljudi na jednu ill drugu stranu, ali je Poslanik, 
alejhisselam, odbio sve proteste. Sporazum je donosio dugorocnu 
korist muslimanima, iako to svi nisu shvatali, Novi muslimani, koji 
ne bi smjeli napustiti Mekku i preci u Medinu zbog trece tacke spo- 
razuma, bili bi oci i usi muslimana u sredistu neprijatelja, a mogli bi i 
vrsiti uticaje na ljude u Mekki. Poslanik, alejhisselam, je tada rekao: 

- Bilo kako bilo, kad god nam se neko zeli prikljuciti, Allah ce 
naci nacina da on to i ucini, 1 



1 Vakidi, Megazi Resulillah, 310. 
96 



Halid prima islam 



Kao rczultat posljcdnje tacke sporazuma, dva plemena koja su zi- 
vjela u okolini Mekke prikljucila sus se sporazumu, Pleme Huza kao 
saveznici muslimana i pleme Benu Bekr kao saveznici Kurejsija. Ova 
dva plemena su bila u smrtnom neprijateljstvu u predislamsko doba. 

Nakon dvije sedmice prove dene na Hudejbiji muslimani su se 
vratili u Medinu. Slijedece godine, u martu 629., muslimani su pred- 
vodeni Poslanikom, alejhisselam, krenuli na hadz u Mekku. Mekke- 
lije su za to vrijeme napustili Mekku i nisu se vracali dok muslimani 
nisu otisli iz nje. 

Nakon toga su nastupile promjene u Halidovom razmisljanju. Nje- 
govo bice je, prije svega, bilo vojnicko, Svjestan svojih sposobnosti i 
vojnih vjestina, smatrao je da zasluzuje pobjedu, ali mu je ona nekako 
uvijek izmicala. Uprkos njegovom perfektnom manevru na Uhudu, 
muslimani su uspjeli izbjeci totalni krah. Divio se njihovom umijccu 
rasporedivanja trupa. U Bici na Hendcku, pobjeda je opet izmakla Ku- 
rejsijama. Otisli su u bitku dobro pripremljeni i sa takvim snagama da 
imje pobjeda bila zagarantovana, a sprijecio ihje jedan kanal. Kurejsije 
su u ovu bitku otisli kao Iavovi, a vratili se kao misevi. Na Hudejbiji ga 
je Poslanik, alejhisselam, elegantno zaobisao sa boka, dok ga je zadr- 
zavala njegova izvidnica. Halid je trazio pravog eovjeka. Divio se Po- 
slaniku, alejhisselam, njegovoj sposobnosti komandovanja, njegovom 
karakteru i ostalim kvalitetima koje nije vidio ni kod koga drugog. 

Iznad svega, Halid je zeho bitku i slavu pobjede. Njegov borbeni 
duh je trazio avanture, a sa Kurejsijama je imao samo nevotje. Nije vi- 
dio nadu za uspjesnu bitku boreci se na strani Kurejsija. Mozda bi tre- 
balo da sc pridruz Poslaniku, alejhisselam, sa kojim bi mogao postici 
neogranicen napredak, pobjede i slavu. U Medini je bilo vrlo zivo. 
Vrlo cesto su poduzimane vojne akcije protiv nevjernickih plemena 
da ih razbiju prije nego postanu prejaka, ili da zarobe ratni plijen. Od 
Bitke na Uhudu pa do hadza 629. godine muslimani su poduzeli 28 
pohoda. Neke od ovih pohoda je predvodio Allahov Poslanik, alejhi- 
sselam, licno, a neke Poslanikove, alejhisselam, vojskovode. Sa malo 
iznirnaka, ovi pohodi su zavrsavali uspjehom muslimana. Najveca od 
ovih akcija je bila ona na Hajberu, kad je slomljcn i posljednji otpor 
jevreja. Ove akcije nisu samo sirile granice muslimanske teritorije, 
nego su i donosile bogatstva muslimanima. 



97 



Haiid ibn Velid 



Kad god bi u Mekku dosle vijesti o uspjesima muslimana, Haiid 
bi sa ceinjorn razmisljaa o tome kako se muslimani dobro zabavljaju. 
Tu i tamo, pozelio bi da je u Medini jer tamo je bilo dinamicno. 

Nakon Poslanikovog, alejhisselam, hadza, ozbiljne sumnje su po- 
tresale Halidovu vjeru. Nikad nije bio narocito religiozan, a prema 
kipovima oko Kabe nije nikada osjecao neku naklonost. Bio je slobo- 
darskog duha. Sada je poceo razmisljati o stvarima vjere, ali te misli 
nije ni s kim dijelio. Onda mu je sinula misao da bi islam mogao biti 
prava vjera. To se dogodilo oko dva mjeseca nakon Poslanikovog, 
alejhisselam, hadza 629. godine, Odlucivsi primiti islam sastao se sa 
Ikrimom i jos nekim Kurejsijama i rekao im: 

- Ocigledno je da Muhammed nije pjesnik niti carobnjak, kao sto 
to Kurejsije tvrde. Njegova poruka je zaista Bozanska. Svaki pametan 
covjek duzan ga je slijediti. 

Ikrimu su zapanjile ove Halidove rijeci, pa ga je u nevjerici upitao: 

- Zar napustas nasu vjeru? 

- Poceo sam vjerovati u pravog Allaha. 

- Cudno je da od svih Kurejsija bas ti tako govoris. 

- Zasto? 

- Zato sto su muslimani u bitkama ubili mnogo nasih najdrazih. 
Ja nikada necu prihvatiti Muhammedovu vjeru, a ako ti ne odustanes 
od te apsurdne ideje, necu vise s tobom govoriti. Zar ne vidis da Ku- 
rejsije zele Muhammedovu krv. 

- To je stvar neznanja - rece Haiid. 

Kad je Ebu Sufjan od Ikrime cuo za promjene u Halidovom srcu, 
poslao je po obojicu, Kad su stigli kod njega, Ebu Sufjan upita Halida: 

- Je li istina ono sto cujem? 

- A sta si to cuo? 

- Cuo sam da se zelis prikljuciti Muhammedu. 

- Tacno je. A zasto da ne? Ipak je Muhammed jedan od nas. Ro- 
dak nam j e. 

Ebu Sufjan se zestoko razljutio. Poceo je govoriti Halidu o poslje- 
dicama koje ce snositi zbog svoje odluke, Prekinuo ga je Ikrime: 



98 



Halid prima islam 



- Stani maid Ebu Sufjane. Tvoja ljutnja bi mogta l mene navcsti 
da se prikljueim Muhammedu. Hatid je Slobodan covjek, Neka slijedi 
vjeru koju god hoce. L 

Ikrime, Ebu Sufjanovbrati,£ i, najbolji prijatelj, ustao je u Halidovu 
odbianu uprkos tome sto se nije s njim slagao- 

Iste noci Halid je uzeo vojnu opt emu, uzjahao konja i zaputio se 
prema MedinL Putujuo tamo sreo je Amra b, Asa i Osmana b. Tathu. 

Svi su se zaprepastili kad su saznali da su se zaputtli u Medinu sa istim 
razlogom, jer su jedan drugog smatrali ljutim neprijateljima islama. 
Sva trojica su stsgli u Medinu 31, maja 629, go dine i krenuli ka kuci 
Allahova Poslamkaj alejhisselam. Halid je usao prvj { primio islam, a 
zatim su usli Amr i Osman. Pos-tatiik, alejhisselam, je svu trojicu toplo 
docekao i presao prcko ranijih neprijateljstava. Pntwatanjem islama, 
prema islamskom u£enju, grijesi su im oprosteni, Sada su bili cisti, 
poputdstoglista papira, Halid i Amr su bili najbolji vojni stratezi svog 
vremena i uskoro ce muslimanskoj vojsci donijeti velike pobjede, 

Halid je tad imao 43 godine. Bilo mu je drago sto je u Medini Sreo 
je stare prijatelj e i vidio je da je dobrodoSao, stara neprijateljstva su 
zabotravljena. U Med E nije vladao duh utiranja novih puteva, aktivno- 
sti, prihvatanja, sanosa i optimizma. Ovaj duh je zahvatio i Halida^ 
Udisao je cist zrak nove vjere i bio vrlu sretan, 

Sreo je Gmera. Ponovo su bili prijatelj i« Ostalo je nesto od starog 
rivalstva, aJi daleko od neprijateljstva, mrznje ill losih namjera. Halid je 
bio novi muMliman f dok je Qmerbio muhadzir koji je napustio woj dom 
u Mekki- Bio je cetrdeseta osoba koja je pnmila islam. Sada su hiljade 
primile islam, pa je Omcrkao cctrdeseti musliman bio va^na osoba. 

[Treba biti vrlo oprezan had je u pit&nju odnos Haiida i Gmera. 
Njikova neslaganja su proizilazila iz ciste zelje da dvprwesu isl&mu, 
a daleko od hilo kakvih necasnih namjem. Gbojica su sjajm zvijezde 
na nebu islama. Jedna je zmcila pravednoscu, a druga vitestvom, Sva- 
ki od njihje radio ono sto je najboljt znao. Ipak, nemo, frikakve sumnje 
da je Omer ukupno uzvUenija osoha od Haiida. Gp, prev.J 

Halid je cesto posjecivao Poslanika, alejhisselam, i satima ga slu- 
sao. Pio je sa vrela najbolje mudrosti i najciscih vrlina. Jed nog dan a 



1 Vakidi ML-gaz i Res-j I i 1 1 ah, 32 1 . 

99 



http://www.ihlas.ba 



Halid ibn Velid 



je Halid zajedno sa Fadlom b. Abbasom posjetio Poslanika, alejhisse- 
lam, u kuci njegove supruge Mejmune, koja je bila Halidova tetka. 
Bas tad, neki beduin je poslao jedno kuhano jelo kao poklon Poslani- 
ku, alejhisselam. Allahov Poslanika alejhisselam, je, u skladu sa obica- 
jima, pozvao Halida i Fadla da mu se pridruze. 

Prostrli su carsaf na zemlju i sjeli su jesti, Poslanik alejhisselam, 
njegova supruga i dva gosta. 

Kad je Poslanik, alejhisselam, pruzio ruku prema jelu, supruga ga 
je upitala: 

- Allahov Poslanice, znas li sta je to? 
-Ne. 

- To je peceni guster. 

- Ja to necu jesti. 

- Allahov Poslanice - rece Halid - da li je to jelo zabranjeno? 
-Ne. 

- Onda, mozemo li mi to jesti? 

- Da, vi mozete. 

Supruga Allahova Poslanika, alejhisselam, takode nije htjela jesti, 
a Halid i Fadl su pojeli sve. Peceni guster je bio poslastica pustinjskim 
Arapima, a ocigledno i Halidu. 1 



1 Malo poznat dogactaj. Biljeii ga Ibn Sad, 381. 

100 








MUTAI 
ALLAHOVA SABUA 



Mu'ta i Aliahova sablja 



Tri mjeseca nakon dolaska u Medinu Ha [id je dobio priliku da 
pokaze sta moze uciniti, kao vofnik i Uomandant, za vjeru koju je 
nedavno primio, Poslanik, alejhisselam, je poslao izaslanika u pleme 
Gassan 1 sa pismom kojim ih poziva u islam. Dok je prolazio pored 
Mu'te, izaslanika je presreo i ubio lokalni poglavica og ranks Gassa- 
na Surahbil b, Amt Bio je to neoprostiv ziocin za tadasnje vrijcmc, 
Diplomatski izaslatiici su tada uzivali apsolutni imunitet, bez obzira 
u kako teskoj zavadi su bile suprotstavljene strane> Vijest o ovom zlo- 
cinu jc posebno naljutila muslimanc u MedinL 

Ubrzo je spremljena kaznena ekspedicija prema pic menu Gassan, 
Poslanik, alejhisselam, je za komandatita ekspedlcije postavio Zejda b, 
Harisa. Ako bi on bio ubijen, komandu ce pieuzcti Dzafer b, Ebi Ta- 
lib, Ako bi Dzafer bio ubijen, tad <!e komandovati Abdullah b. Revaha. 
Odredivsi lanac komandovanjaj Posalamk, alejhisselam, je dodao: 

- Ako bi sva trojica bili uhijeni, tad sami izaberite tcomatidanta. 2 
Ekspedicija je brojala 3 000 ljudi, od kojih je jedan bio Halid, kao 
obican vojnik u trupL Allahov Poslanik, alejhisselam, je objasnio Zejdu 
da je njegov zadatak pronaci i ubiti osobu odgovortiu za smrt musli- 
manskog izaslanika i ponuditi islam stanovnkima Mute, Ako prihvate 
islam, tad ih ne bi smio napastL Kad je ekspedicija poslata, muslirnani 
nisu imali obavjeStajnih podataka u sna-d i brojnosti neprijatdja. 

Moral ekspedieije je bio vrlo snazatv Kad su muslirnani sligli do 
mjesta Me'an, dobili &u vijest da je Heraklije, car Bizantijskog carstva 
upravo u Jurdami sa 100 000 vojnika i da ce im se pridruziti jos 100 
000 krScanskih Arapa, uglavnom iz plemena Gassan, Zato su musli- 
rnani prove]] dva dan a u vtjccanju o daljim pokretima. 



1 Veliilso ptemg koje je nastanjivalo SLriju L Jordan, 

2 Ibn Sad. S36v 



103 



Halid ibn Velid 



Pojavila se nesigurnost u redovima muslimana zbog posljednjih 
vijesti o brojnosti neprijatelja. Neki su predlagali da se o ovome izvi- 
jesti Poslanik, alejhisselam, pa neka on odluci o daljim djelovanjima. 
Abdullah b. Revaha se nije slagao sa ovim prijedlogom smatrajuci da 
odlaganje izvrsenja zadatka nije neophodno, te da ce to odavati utisak 
da su muslimani preplaseni. Odrecitovao je nekoliko stihova i odrzao 
prikladan govor koji je osnazio borbeni duh muslimana. Govorio je: 

- Bitka se ne dobija brojnoscu niti oruzjem, nego vjerom. Odla- 
skom u borbu biramo izmedu pobjede ili sehadeta. 1 

Ovaj govor je uklonio sve sumnje iz muslimanskih srca, pa su 
brzo nastavili prema Siriji. Kad su stigli do podrucja granice okru- 
ga Belka 2 , muslimani su se sreli sa jakirn snagama krscanskih Arapa. 
Smatrajuci ovo mjesto nepodesnim za borbu, Zejd je povukao vojsku 
na Mu'tu, Krscanski Arapi su ih slijedili i vojske su se ponovo susrele 
na Mu'ti. Obje strane su se sada odlucile za borbu. Bila je druga sed- 
mica septembra 629. godine. 

Zejd je rasporedio snage u klasican poredak sa centrom i dva kri- 
la. Desnim krilom je komandovao Kutbe b. Katade, a lijevim Ubej b. 
Malik. Zejd je komandovao centrom, a u centru je bio i Halid. Bojno 
polje je bilo tamo gdje je danasnje naselje Mu'ta. Teren je bio uglav- 
nom ravan, tek blago talasast i naget. Iza leda muslimana je bio visoki 
greben, od kojeg se teren blago spustao prema krscanskim Arapima 
koji su bili nasuprot muslimanima. 3 

Krcanima je komandovao Malik b, Zafila. Njegova vojska je bila 
vrlo brojna pa ju je organizovao kao masu sa velikom dubinom. Neki 
historicari iznose da ih je bilo 100 000, dok drugi iznose manje broj- 
ke. Ovo nikako ne moze biti tacno. Moguce je da ih je bilo izmedu 
10 i 15 000. U ovoj bici muslimani nisu izvojevali pobjedu. Da je ne- 
prijatelj bio dvostruko jaci, nema nikakve sumnje da bi ih muslimani 
pobijedili. Da bi neprijatelj porazio muslimane, morao bi biti mnogo- 
struko jaci. Uzimajuci ovo u obzir, smatramo da su historicari preci- 
jenili snage neprijatelja. 



1 Ibn Hisam, 2/375. 

2 Istocrii dio daniisnjeg lordana. 

3 Sada je tu dz.amija podignuta u v.nak sjecanja na ovu bitku. 



104 



jVTu'ta i Allahova Rabija 



fRaziog tome treba tmziti u Unjenlci da Arapi ponekad upoive- 
hom odredene brojke zele ukazati wa brojnos% a ne na tacan iznos. 
Tako naprimjer kaiu „$edamdeset gpdwa" a ustvari misle na ^mnogo 
godina". Ove mzlike u broju vojnika trebah biposmatrati u torn kan- 
tekstu. Op. prev.J 

Bitka je pocela L dvijc vojske suse sukobile. Ovo je u osnovi bila 
bitka cije je glaviio ubiljezjc bila izdrzljivost i snaga^ a manje ratna 
vjestina. Komandant Zejd se borio na celu vojske, sa zastavom u ruci. 
Ubrzo je bio ubijen. Kad mu je zastava ispala iz ruku, podigau ju je 
Dzafer L nastavio se boriti na celu vojske. Nakon Sto je silno izranja- 
van, pao je srartno pogoden i zastava je pala 1 drugi put. Ovo jeveoma 
rastuzilu musUmane, jer je Diafer bio ugledan ashab i amidzk Alla- 
hova Poslanika, alejhisselam. Nastao jc ncred medu muslimanima, 
ali je zastavu podigao Abdullah b. Rev a ha i red se ponovo uspostavio. 
Abdullah se bono sve dok nije bio ubijen, 

Sada je nastalo rasulo u redovima muslimana. Neki od njih su 
pobjegli sa bojrtog polja i zastali nedaleko odafle. Ostali su nastavi- 
li bitku pruiajuci otpor u grupama od dva, tri ili vise njih, Srecom, 
neprijatelj nije pojacavao pritisak. Mozda je hrabrost muslimanskih 
komandanata zbumla nevjemike. 

Kad je Abdullah b. Revaha paOj zastavu muslimana je preuzeo 
Sabitb* Erkam i zavikao: 

- O muslimani, pristanite za svojini covjekom. Ntrka vam budc 
komandant, 

Zatim je poiurio do Halida i ponusdio mu zastavu, Halid je znao 
da, kao novopridosli, ne u?Jva narocit uglcd medu muslimanima, dok 
je Sabit bio stari musliman, Zato je odbio Sabitovu ponudu govorcci; 

- Ti si za to mnogo do&tojniji od mene> 

- Ne, niko nije dostojniji od tebe - bio je uporan Sabit 1 

Bib je to iznenadna sreca za muslimane, Svi su znali za Halidovu 
hrabrost i vojne sposobnosti, pa pristadose za Halidom koji primi 
zastavu muslimana i preuze komandu. 



1 lt>nSad,63B. 

105 



Halid ibn Velid 



Situacija je bila teska, sa izgledima da postane jos teza. Trojica 
palih komandanata su pokazala izuzetnu hrabrost u komandovanju. 
Halid je prvo uspostavio kontrolu nad vojskom i ponovo zasnovao 
sreden borbeni poredak. Pred njim su bile tri mogucnosti. Prva je 
bila povlacenje i spasavanje muslimana od potpunog unistenja, ali bi 
to moglo biti protumaceno kao poraz, a on bi snosio krivicu za sra- 
motu muslimana. Druga mogucnost je bila ostajanje na bojnom polju 
u defanzivnoj akciji, ali bi neprijatelj mogao pojacati pritisak i unistiti 
muslimane, Trecaje bila napad kojim bi se popravilatakticka pozicija 
muslimana i povratio balans na bojnom polju. Ova posljednja mo- 
gucnost je bila u Halidovoj prirodi, pa je tako i odlucio. 

Muslimani zestoko napadose po cijelom frontu. Predvodeni Ha- 
lidom, zapljusnuse neprijatelja odlucnim napadima. Najodvazniji 
medu njima je bio Halid. U zestini borbe, slomio je devet sablji. Sad 
je u ruci drzao desetu. Njegovo hrabro drzanje okurazi muslimane, 
pa se bitka jos vise rasplamsa. U jednom trenutku, na desnom kri- 
lu muslimana, Kutbe je ubio krscanskog komandanta Malika. Nasta 
nered medu njima i pocese se povlaciti, ali ne odustajuci od borbe i 
trazeci priliku za reorganizaciju. 

Kad su se krscani povukli, Halid je sa svojim trupama ucinio isto. 
Vojske su se razdvojile i povukle na izvjesno rastojanje. Obje strane 
su zapocele reorganizaciju trupa. Ovaj posljednji napad je zavrsen 
u korist muslimana. Poginulo ih je dvanaest. Nisu zabiljezeni gubici 
neprijatelja, ali je sigurno da su pretrpjeli znatne gubitke, jer su troji- 
ca palih muslimanskih komandanata bili izvanredno hrabri, a devet 
Halidovih sablji je slomljeno na tijelima krscana. Ipak, nastavak bor- 
be nije puno obecavao. Halid je spasio muslimane sramnog poraza i 
potpunog unistenja. Vise odtoga se nije moglo uciniti. Te noci, Halid 
je pokrenuo vojsku i zaputio se ka Medini. 

Vijesti o povratku ekspedicije su stigle u Medinu. Poslanik, alej- 
hisselam, i ostali muslimani izasli su van grada u susret vojsci. Musli- 
mani su bili ljuti. Poslije bitke na Uhudu muslimani vise nisu preki- 
dali borbu i nisu se povlacili sa bojnog polja. Dok je vojska prolazila 
pored muslimana, oni su im bacali prasinu u lice vicuci: 

- O bjegunci! Pobjegli ste iz borbe na Allahovom putu! 



106 



Mu'ta i Allahova sablja 



- Oni nisu bjegunci! Oni ce se, ako Allah dozvoli, opet vratiti 
u borbu - obuzdavao ih je Poslanik, alejhisselam. 

- A Halid je Allahova sablja - povisenim tonom je uzviknuo 
Allah ov Poslanik. 1 

Muslimani prekinuse sa uvredama, pa hladne glave razmislise o 
Halidovoj mudrosti, hrabrosti i dobrom prosudivanju koje je poka- 
zao na Mu'ti. Sada je bio poznat kao Sejfullah - Allahova sablja. Da- 
juci mu ovo ime, Poslanik, alejhisselam, mu je garantovao uspjehe u 
buducim bitkama. 

Neki historicari su bitku na Mu'ti opisali kao pobjedu muslimana, 
dok su je neki svrstali u poraz. Ni jedno ni drugo nije tacno. Bila je 
to mucna bitka, krscani su bili nadmocni, muslimani su se povukli i 
spasili od potpunog unistenja. Po svojoj vaznosti, ovo nije bila velika 
bitka, ali je Halidu dala priliku da pokaze svoje sposobnosti i donijela 
mu ime Allahova sablja. 



1 Vakidi, Megazi Eesulillah, 322. 

107 








ZAUZIMANJEMEKKE 



http://www.ihlas.ba 



Zauzimanje Mekke 



Kako smo ranije govorili, poslije sporazuma na Hudejbiji, dva 
mekkanska plemena su se prikljucila sporazumu. Pleme Huza na 
strani muslimana i pleme Benu Bekr na strani Kurejsija. Ova dva ple- 
mena su bila u teskoj zavadi jos prije pojave islama. Posljednjih neko- 
liko godina njihovo neprijateljstvo je bilo nepromijenjeno, ali se oce- 
kivalo da ce nakon potpisivanja sporazuma neprijateljstvo splasnusti 
i da ce rnedu njima zavladati mir, Ali, to se nije dogodilo, Pleme Benu 
Bekr je ponovo zapodjenulo zavadu. Jedne noci su, tajno pomognuti 
Kurejsijama, ujahali u naselje plemena Huza i ubili dvadeset njihovib 
ljudi. Kurejsije su ovaj pohod pomogli oruzjem i ljudima, medu koji- 
ma su bili Ikrime i Safvan b. Umejje. 

Delegacija iz plemena Huza je otisla u Medinu i izvijestila Allaho- 
va Poslanika, alejhisselam, o grubom krsenju sporazuma. Pozivajuci 
se na saveznistvo sa muslimanima, delegacija zatrazi pomoc. 

Ebu Su^an nije bio direktno ukljucen u pokolj. Sada je bio ozbiljno 
zabrinut zbog mogucih posljedica. Nije zelio prekid sporazuma, pa se 
uputio u Medinu s namjerom da diplomatskim kanalima izgladi situa- 
ciju. Kad je stigao u Medinu, prvo je posjetio svoju kcer Umm Habibu, 
suprugu Allahova Poslanika, alejhisselam, koja ga je hladno docekala. 
Zatim je posjetio Allahova Poslanika, alejhisselam, i pokusao razgova- 
rati s njim nudeci novi sporazum, ali je Poslanik, alejhisselam, sutio. 
Poslanikova sutnja je jako preplasila i uznemirila Ebu Sufjana. Stekao 
je utisak da je Poslanik, alejhisselam, spreman na svasta. 

Posto nije bio nacisto sta Poslanik, alejhisselam, namjerava, odlu- 
cio je potraziti pomoc istaknutih Poslanikovih ashaba. Otisao je do 
Ebu Bekra i zahtijevao od njega da utice na Poslanika, alejhisselam, 
kako bi se postigao novi sporazum. Ebu Bekr je to odbio. Zatim je 
pokusao kod Omera, ali je dobio odgovor: 

- Tako mi Allaha, kad ne bih imao nista vise od armije mrava, 
pokrenuo bih rat protiv tebe. 



ill 



Halid ibn Velid 



Zatim je posjetio Aliju. Prvo je razgovarao sa Fatimom, a zatim sa 
Alijom koji rau rece: 

- Kad Allah ov Poslanik nesto cvrsto odluci, nista ga od toga ne- 
moze odvratiti. 

- Sta mi onda savjetujes? - upita Ebu Sufjan. 

- Ti si voda Kurejsija. Umiri svoje ljude - odgovori Alija,' 

Ovaj savjet je mogao biti protumacen na vise nacina. Kako god 
bi Ebu Sufjan protumacio Alijine rijeci, nikako nije bio zadovoljan 
zakljuccima koji su proizilazili. Ne znajuci sta je najbolje uciniti, Ebu 
Sufjan se vratio u Mekku. U Medini nije postigao nista. 

Odmah nakon Ebu Sufjanovog odlaska, Allahov Poslanik, alejhi- 
sseiam, je naredio da se hitno zapocne sa pripremama za veliki voj- 
ni pohod. Njegova namjera je bila pokrenuti se nejvecom mogucom 
brzinom u potpunoj tajnosti, ne dajuci priliku Kurejsijama da do 
njih dode ikakva informacija o tome, a onda odjednom, muslimani 
bi zakucali na njihova vrata. Na ovaj nacin, Kurejsije ne bi imali vre- 
mena sklapati saveze sa okolnim plemenima kako bi se suprotstavili 
muslimanima, Dok su pripreme bile u toku, Poslanik, alejhisseiam, 
je saznao da se jedna zena zaputila u Mekku sa pismom upozorenja 
Kurejsijama. Poslao je Aliju i Zubejra da je uhvate. Dva progonitelja 
brzo uhvatise zenu sa porukom i vratise je u Medinu. 

Muslimanska vojska se pokrenula 1. januara 630. godine (10. rama- 
zana S. godine po Hidzri). Mnoga plemena se prikljucise jos u Medini, 
a neka su to ucinila u toku pokreta. Tako je muslimanska vojska nara- 
sla na 10 000 ratnika. Sa tim snagama, Allahov Poslanik, alejhisseiam, 
je stigao na lokaciju Merru-Zehran 2 , oko 18 kilometara sjeverozapad- 
no od Mekke, a da Kurejsije nisu imale nikakvih saznanja o tome. Ovo 
je bio najbrzi pokret koji je muslimanska vojska ikada ucinila. 

[Nema sumnje da je i ovo jedna od lekcija koje je Halid naucio od 
Ailahova Poslanika, alejhisseiam. Neprestano ucenje i neponavljanje 
jednom ucinjenih gresaka ce doprinijeti Halidovom izrastanju u ne- 
zaustavljivog komandanta islamske vojske.] 



1 Ibn Hisam, 2/396-397. 

2 Meru-Zehran je dolina koju danas presijeca put Mekka-Dzidda. 



112 



Zauzimanje Mekke 



Abbas, amidza Allahova Poslanika, alejhisselam, upravo se bio za- 
putio ka Medini s namjerom da primi islam i prikljuci se Poslaniku, 
alejhisselam. Kad je muslimanska vojska biJa u Dzuhfi, sreli su Abba- 
sa i njegovu porodicu. Allahov Poslanik, alejhisselam, je sa radoscu 
primio vijesti o Abbasovim namjerama, jer je sa njim bio u dobrim 
odnosima. Kad su muslimani stigli u Merru Zehran, Abbas je bio du- 
boko zabrinut za sudbinu Mekkelija. Ako bi muslimani silom zauzeli 
grad, to bi unistilo pleme Kurejs. Zato je, uz Poslanikovo, alejhisse- 
lam, dopustenje, uzjahao Poslanikovu mazgu i zaputio se u Mekku 
da upozori Kurejsije na opasnost kojoj se izlazu ako pruze otpor. Za 
to vrijeme, Ebu Sufjan je izjahao iz Mekke s namjerom da licno izvidi 
ima li muslimana u njenoj okolini, Tako su se Abbas i Ebu Sufjan sreli. 
Ebu Sufjan ga upita: 

- Kakve vijesti nam donosis, o Oce Fadlov? 

- Allahov Poslanik dolazi sa vojskom od 10 000 ljudi. 

- Onda, sta mi savjetujes? 

- Ako muslimani silom zauzmu grad, sigurno ce te pogubiti. Dodi 
sa mnom kod Poslanika. Zamolicu ga da ti postedi zivot. 

Ebu Sufjan i Abbas nakon smrknuca ujahase u muslimanski logor. 
Omer je upravo bio u kontroli straze. Bio je prvi koji je ugledao dvo- 
jicu jahaca, pa je povikao: 

- Ah! Ebu Sufjan, Allahov neprijatelj! Neka je slavljen Allah sto si 
dosao u nas logor bez zastite. 

Omer potrca prema satoru Allahova Poslanika, alejhisselam, a 
Abbas potjera mazgu da ga preduhitri. Sva trojica istovremeno stigo- 
se pred sator. Nasta prepirka izmedu Omera i Abbasa. Omer je tra- 
zio dopustenje da odsijece glavu najljucem neprijatelju, dok je Abbas 
trazio zastitu za njega. Poslanik, alejhisselam, ih saslusa i otpusti re- 
kavsi da sacekaju do ujutro. Ebu Sufjan je proveo neprospavanu noc 
u Abbasovu satoru brinuci se za svoju sudbinu. 

Slijedeceg jutra Abbas i Ebu Sufjan su dosli pred Poslanikov sator. 
Poslanik, alejhisselam, je vidio kako dolaze, pa rece: 

- Jedan dolazi da postane musliman, ali ne srcem. 



113 



Halid ibn Veiid 



Kad su usli u sator, Poslanik, alejhisselam, upita Ebu Sufjana: 

- Znas li ti da nema boga osim Allaha? 

- Sada sam to shvatio. Da su postojali bogovi u koje sam vjerovao, 
sigurno bi mi pomogli. 

- Znas li da sam ja Allahov Poslanik? 

Ovo je bio tezak trenutak za Ebu Sufjana. Bio je ponosni starijesina 
Kurejsija, najugledniji u svom plemenu, Umejjin potomak. Uvijek se 
ponasao kao prvi. Bio je vladar Mekke, svi su ga se bojali ili su ga po- 
stovali, Sada je stajao kao ponizni molilac, pred covjekom protivkojeg 
se godinama borio i za cije unistenjc jc ulozio sve svoje snage. 

- Oko poslanstva imam malo dvojbe - promrmlja Ebu Sufjan. 

- Tesko tebi, Ebu Sufjane! Potvrdi ili ce ti glava biti odrezana! — za- 
galami Abbas. 

- Svjcdocim da jc Muhammed Allahov Poslanik - prizna Ebu Sufjan. 

Abbas tad prosapta Poslaniku, alejhisselam, tako da Ebu Sufjan 
nije mogao cuti: 

- Allahov Poslanice! Ebu Sufjan mnogo drzi do dostojanstva i sa- 
mopostovanja, Budi velikodusan i ukazi mu neku pocast. 1 

- Ko ude u kucu Ebu Sufjana, bit ce siguran - kaza Allahov Po- 
slanik, alejhisselam. 

Ebu Sufjanovo lice zasija, a Poslanik, alejhisselam, nastavi: 

- Ko god zakljuca svoja vrata, bit ce siguran. Ko bude u Hare- 
mu Kabe, bit ce siguran, 

Ebu Sufjan se vratio u Mekku. Narod se okupio ocekujuci vijesti o 
njihovoj sudbini. Ebu Sufjan im se obrati: 

- O Kurejsije! Muhammed je dosao sa snagom kojoj se ne mozete 
suprotstaviti. Priznajte ga i bit cete sigurni. Ko ude u moju kucu, bit 
ce siguran. 

Narod poce gundati i negodovati. Neki ga podrugljivo upitase: 

- Sta mislis, koliko nas moze stati u tvoju kucu? 

- Ko ostane u svojoj kuci i zakljuca vrata, bit ce siguran. Ko bude 
u Haremu, bit ce siguran - dodao je Ebu Sufjan. 



1 Ibn Hisam, 2/402-405.; Ibn Sad, 644; Vakidi, Megazi Resulillah, 327-331 . 
114 



Zauzimanje Mekke 



Ovo je umirilo narod, ali ne i njegovu zenu Hind. Skocila je na 
njega poput divlje macke, vicuci: 

- Ubijte staru budalu! On nas je izdao! 

Muslimani su ocekivali da ce mozda biti manjeg otpora pri zau- 
zimanju Mekke. Sa okorjelim neprijateljima muslimana, kao sto su 
Ikrime i Safvan, nista nije bilo sigurno. Zato je Poslanik, alejhisselam, 
ulazak u Mekku planirao kao vojnu operaciju. 

Mekka je smjestena u dolini. Okruzena je dominantnim brdima. 
Kroz grad su prolazila cetiri puta, od kojih jc svaki prolazio izmedu 
brda. Ovi putevi su dolazili iz pravca sjeverozapada, jugozapada, juga 
i sjeveroistoka. Poslanik, alejhisselam, je organizovao vojsku u cetiri 
marsevske kolone, a svaka je nastupala na jednom od puteva. Glavna 
kolona, kojom je komandova Ebu Ubejde i u kojoj je bio Poslanik, 
alejhisselam, nastupala je putem koji je dolazio iz Medine sa sjevero- 
zapada preko Azahira. Druga kolona, pod komandom Zubejra, dola- 
zila je jugozapadnim putem, kroz prolaz zapadno od brda Kuda. Tre- 
cu kolonu je vodio Alija, a dolazila je sa juga. Halid je vodio cetvrtu 
kolonu sa sjeveroistoka (Vidi kartu 5 na strani 117). 

Ova taktika je imala cilj rasijecanje neprijatelja u male grupe. Ne- 
prijatelj ne bi bio u mogucnosti koncentrisati snage i pruziti otpor, 
Ako bi neprijatelj uspio zaustaviti muslimane na jednom od pravaca, 
muslimanima bi ostala jos tri pravca sa kojih bi napredovali. Na taj 
nacin bi se takode sprijecilo eventualno bjezanje Kurejsija. Medutim, 
kasnije je napetost popustila, pa su neki uspjeli pobjeci. 

Poslanik, alejhisselam, je posebno istakao da ne smije biti borbe, 
osim ako Kurejsije budu naoruzani. Takode je zabranio ubijanje ra- 
njenih i zarobljenih, kao i progonjenje bjegunaca. 

Poslanik, alejhisselam, je usao u Mekku 11. januara 630. godine 
(20. ramazana, 8. godine po Hidzri). Svi izgledi su bill da nece biti 
prolivanja krvi, Ali, na Halidovom pravcu nece biti tako. Ikrime i Saf- 
van su okupili nekollko Kurejsija i pripadnika drugih plemena i od- 
lucili pruziti otpor. Sreli su se sa Halidovom kolonom kod Kandame. 
Dvojica neprijateljskih voda su mu stajali na putu, a nekada su mu bili 
bliski prijatelji. Safvan je bio muz Halidove sestre Fahte. 



115 



Halid ibn Velid 



Kurejsije su zapocele napad sa isukanim sabljama. Halid je to 
jedva docekao. Napao ih je i potisnuo nazad poslije kratkog i ostrog 
sukoba. Ubijeno je dvanaest Kurejsija i dva muslimana, a Ikrime i 
Safvan su pobjegli sa bojnog polja. 

Kad je Poslanik, alejhisselam, saznao za ovaj sukob i za broj po- 
ginulih nevjernika, bio je nezadovoljan Halidovim postupkom, jer je 
htio izbjcci krvoprolice. Znao je za Halidovu plahovitost i bojao se 
da bi Halid mozda poduzeo nesto na svoju ruku. Halid je objasnio 
Poslaniku, alejhisselam, o cemu se radilo, pa je njegovo objasnjenje 
prihvaeeno. Halid se samo branio, a njegova priroda je bila takva da 
nije znao malo napasti. Kad bi napao - napao bi zestoko. 

Posto je Mekka zauzeta, Allahov Poslanik, alejhisselam, je otisao 
do Kabe i sedam put obisao (tavafio) oko nje. Bio je to veliki trenutak 
u njegovom zivotu, Proslo je vise od sedam godina od kad je otisao iz 
ovoggrada, a za petama su mu bili Kurejsije zedni njegove krvi. Posla- 
nik, alejhisselam, se sada vratio kao pobjednik. Kurejsije su sada drhta- 
le u haremu Kabe, znajuci da jc osveta Arapa cesto bivala vrlo krvava. 

Poslanik, alejhisselam, se okrenuo prema Kurejsijama. Nastala je 
potpuna tisina. 

- O Kurejsije! Kako da postupim sa vama? - upita ih Poslanik, 
alejhisselam. 

- Plemenito, o plemeniti brate i sine plemenitog. 

- Idite onda! Oprosteno vam je. 1 

Poslanik, alejhisselam, tada ude u Kabu i ugleda kipove raspore- 
dene duz njenih zidova, Bili su raznih oblika i velicina. Unutar Kabe 
i oko nje je bilo 360 raznih kipova, od drveta i kamena. Poslanik, 
alejhisselam, je u rukama imao stap kojim je porazbijao kipove. Kaba 
je bila ociscena od laznih bozanstava. Kod Allahove Kuce, od sada ce 
samo UzviSeni Allah biti obozavan. 

- Dosla je istina, a laz je propala - uzviknu Poslanik, alejhisselam. 2 
Narednih nekoliko dana je provedeno u uspostavljanju reda. 

Mnogi stanovnici Mekke su primili islam i prisegnuli na vjernost Po- 
slaniku, alejhisselam. 

1 Ibn HiSam, 2/412. 

2 Ibn Hilam, 2/417. 

116 



Zauzimanje Mekke 



KARTA5. 
ZAUZIMANJE MEKKE 



<\ EBU UBEJDE 



Sjever 



* 



Azahlt 



HALU 



Handarna 



*■ 



& 






B^MEKKA 







■>r< 



Kuda 



ZUBEIR 



^A Kudeni 
L> ALIJA 




MUSLIMANSKI ODREDI 



PrgLezJ - Klanci 



117 



Halid ibn Velid 



Prije nego je usao u Mekku, Allahov Poslanik, alejhisselam, je 
spomenuo poimenice deset osoba, sest muskaraca i cetiri zene. Ove 
osobe su morale biti javno ubijene, cak i ako bi bile nadene u samoj 
Kabi. Ovih deset osoba su bill odmetnici, ili su direktno ili indirektno 
ucestvovali u ubijanju, mucenju i izdaji muslimana. Prvi na spisku je 
bio Ikrime, a i Hind je bila jedna od njih. 

Nakon okrsaja sa Halidom, Ikrime se sakrio negdje u gradu, Kad 
je paznja muslimana popustila, iskrao se i pobjegao u Jemen sa na- 
mjerom da se ukrca na brod za Abesiniju. Ikrimina zena je primi- 
la islam i otisla kod Poslanika, alejhisselam, da iznese njegov slucaj. 
Poslanik, alejhisselam, mu je oprostio i postedio mu zivot. Ikrimina 
zena se odmah zaputi u Jemen, pronade ga i vrati u Mekku. Kad je 
stigao nazad, Ikrime dode do Poslanika, alejhisselam, i rece mu: 

- Bio sam u zabludi. Sada se kajem. Oprosti mi. 1 

Poslanik, alejhisselam, prihvati ispriku, pa Ikrime primi islam. 

Safvan nije bio na listi onih koji moraju biti ubijeni, ali je pobje- 
gao sa svojom zenom u Dziddu, odakle se namjeravao prebaciti u 
Abesiniju. Neki njegovi prijatelji su razgovarali sa Poslanikom, alej- 
hisselam, i zamolili da ga postedi, pa Poslanik prihvati. Kad se vratio 
u Mekku, dosao je do Poslanika, alejhisselam, i zamolio ga da mu da 
dva mjeseca roka da primi islam. I to je prihvaceno, pa mu je dato 
cetiri mjeseca za razmisljanje. 

Od deset osoba osudenih na smrt, ubrjena su tri muskarca i dvije zene, 
a ostalima je oprosteno, ukliucuiuci i Hind koja je postala muslimanka. 

Nakon sto je unistio kipove oko Kabe, Poslanik, alejhisselam, je 
poslao izaslanike u okolna naselja da uniste kipove za koje je znao da 
se tamo nalaze. Halida je poslao u Nahlu da unisti Uzzaa, najvaznije 
od tih bozanstava. Halid je otisao sa 30 konjanika. 2 

Postojala su dva Uzzaa, jedan pravi i jedan laini. Halid je otkrio 
laznog i unistio ga. Vratio se Poslaniku, alejhisselam, i izvijestio ga da 
je obavio zadatak. 

- Jesi li vidio ista neobicno? - upita ga Poslanik, alejhisselam. 



1 Vakidi, Megazi Resulillah, 332. 

2 Postojala je dolina Nahla, sadasnja Vadi'l-Jemanija, kroz koju je prolazio put Mekka-Taif. 
Postojala je i Nahla u kojoj je Mo boianstvo Uzza, sjeverno od Vadi'I-Jemanije. 

118 



Zauzimanje Mekke 



-Ne. 

- Onda nisi unistio Uzzaa. Vrati se nazad. 

Ljut na sebe, Hal id se vrati u Nahlu i ovaj put nade pravog Uzzaa. 
Cuvar hrama u kome je bio Uzza je pobjegao da spasi zivot. Prije 
nego je pobjegao, stavio je sablju oko vrata Uzzau kako bi se sam od- 
branio. Kad je Halid usao u hram, ugledao je golu crnu zenu koja je 
stajala i cvilila. Halid nije razmisljao sta zena hoce - da li ga zeli zave- 
sti ili zeli zastititi idola. Potegao je sablju i jednim snaznim udarcem 
je raspolovio. Nakon toga je unistio kip, vratio se u Mekku i izvijestio 
Poslanika, alejhisselam, o svemu. 

- Da, to je bio Uzza. Nikada vise nece biti obozavan u vasoj zemlji 
- potvrdi Poslanik, alejhisselam. 1 

[Ovdje vidimo posebnu pocast koju je Allahov Poslanik, alejhi- 
sselam, ukazao Halidu odabravsi ga da unisti najvaznije bozanstvo 
musrika. Op. prev.] 

Oko 20. januara dogodio se nesretan dogadaj u plemenu Benu 
Dzezime. Poslanik, alejhisselam, je slao mnoge ekspedicije u pleme- 
na koja su zivjela u blizini Mekke da ih pozovu u islam. Naredio je 
vodama ekspedicija da se ne bore protiv onih koji prihvate islam. 

Halid je komandovao ekspedicijom koja je poslana juzno od 
Mekke. Brojala je 350 konjanika iz nckoliko plemena. Najveci broj 
njih bio je iz plemena Benu Sulejm. Medu njima je bilo muhadzira i 
ensarija. Njihov cilj je bio Jelemlem, oko 90 kilometara od Mekke. 

Kad je Halid stigao do EI-Humejsa, oko 25 kilometara od Mekke 
prema jelemlem, sreo je pleme Benu Dzezima. Ljudi iz plemena uze- 
se oruzje i zavikase: 

- Mi smo muslimani, gradimo dzamiju. 

- Cemu onda oruzje? - upita Halid, 

- U zavadi smo sa nekim plemenima, pa se moramo braniti. 

- Odlozite oruzje. Sada su svi muslimani. Nema potrebe za oruzjem. 

- Ovo je Halid, sin Velidov! Cuvajte ga se! Poslije odlaganja oruzja, 
svezat ce nam ruke, a onda ce nam odsjeci glave! - povika jedan od 
ljudi iz plemena. 2 



1 IbnSad, 657. 

2 Ibn Sad, 659-660; Ibn Hisam, 2/429. 



119 



http://www.ihlas.ba 



Halid ibn Velid 



Postojala je stara zavada izmedu Halidovog plemena i Benu Dze- 
zime. U predislamsko doba, mali karavan Kurejsa se vracao iz Jeme- 
na. Kad je karavan prolazio pored Benu Dzezime, oni ga opljackase i 
ubise dvojicu Kurejsija. Jedan je bio Avf, otac Abdurrahmana b. Avfa, 
a drugi je bio Faldh, sin Mugirin, a Halidov amidza. Abdurrahman je 
kasnije ubio ubicu svog oca i tako se osvetio, ali Fakihova smrt nije 
bila osvecena. Sve ovo se dogodilo u vrijeme neznanja - dzahilijjeta. 

Ljudi iz Benu Dzezime zagalamise na covjeka koji ih je upozora- 
vao na Halida: 

- Zar zelis da nas pobiju? Sva plemena su odlozila oruzje i postali 
su muslimani. Rat je zavrsen. 1 

Ono sto ce se dogoditi daljc, nije sasvim jasno. Mozda je u Halidu 
proradio dzahihjjct, jer je relativno skoro postao musliman. Mozda 
je u njemu proradila neka vrsta vjerskog zanosa, pa je posumnjao u 
iskrenost Benu Dzezime. Kad su ljudi iz plemena odlozili oruzje, Ha- 
lid je narcdio da ih svezu, ali su ga poslusali samo ljudi iz Benu Sulej- 
ma. Zatim su ubili nekoliko zarobljenika. Nije poznato koliko. Ostali 
clanovi ekspedicije ga nisu poslusali, a narocito Abdullah b. Omer i 
Ebu Katade. Ova dvojica su snazno protestovali protiv Halidovog po- 
stupka, ali Halid nije uvazio proteste. Ebu Katade je odjahao u Mekku 
i obavijestio Poslanika, alejhisselam, o Halidovom postupku. 

Poslanik, alejhisselam, je bio zaprepasten. Podigao je ruke prema 
nebu i rekao: 

- O Allahu, ja nisam odgovoran za ono sto Halid cini. 2 

Odmah je poslao Aliju u pleme Benu Dzezime sa mnogo novca da 
plati krvarinu i izgladi situaciju. Alija je obavio zadatak i nije se vratio 
sve dok pleme nije bilo zadovoljno. 

Zatim je Allahov Poslanik, alejhisselam, poslao po Halida koji se 
vratio i objasnio da je to ucinio zbog utiska da oni nisu bili pravi mu- 
slimani i da su mu lagali. Smatrao je da ih je ubio na Allahovom putu. 
Tu je bio i Abdurrahman b. Avf koji je rekao Halidu: 

- Pocinio si dzahilsko djelo u danima islama. 

- Ali osvetio sam se za smrt tvoga oca - vrdao je Halid, 



1 Ibn Sad, 659-660; 

2 Isti izvor. 



120 



Zauzimanje Mekke 



- Nije istina - rece Abdurrahman - ja sam ubio ubicu svog oca, 
jos davno. Ti si naredio pokolj Benu Dzezime iz osvete za smrt tvog 
amidze Fakiha. 

Uslijedila je prepirka izmedu njih dvojice. Abdurrahman je bio 
jedan od onih kojima je jos za zivota obecan dzennet. Prije nego je 
stvar izmakla kontroli, Poslanik, alejhisselam, rece: 

- Halide, ostavi moje ashabe na miru. Kad bi imao planinu zlata i 
potrosio je na Allahovom putu, neces dostici stepen mojih ashaba. 1 

Poslanik, alejhisselam, je naravno mislio na svoje prve ashabe, jer 
je Halid takode bio jedan od ashaba. 

Tako je Halidu jasno stavljeno do znanja koje mjesto u islamu mu 
pripada. Bilo mu je oprosteno, ali je naucio vaznu lekciju da on, kao 
kasniji musliman, nije imao isti status kao prvi muslimani, a narocito 
ne kao deseterica obradovanih Dzennetom. Ovu lekciju ce imati na 
umu u mnogim buducim situacijama. 



1 Ibn Sad, 2/431. 

121 








BITKANAHUNEJNU 



Bitka na Hunejnu 



Nakon sto su stanovnici Mekke polozili zakletvu na vjernost, zi- 
vot u gradu se vratio u normalnu kolotecinu. A onda je sa istoka za- 
puhao vjetar neprijateljstva. Dva velika i snazna plemena, Havazin i 
Sekif, bili su na ratnoj stazi. 

Pleme Havazin je zivjclo u podrucju sjeveroistocno od Mekke, a 
Sekif u podrucju Taifa. Bili su susjcdi. Sada, kad su muslimani osvo- 
jili Mekku, bojali su se da ce ih napasti i naci ih rasute u njihovim 
plemenskim naseljima. Da bi izbjegli ovu opasnost, odlucili su prvi 
napasti, uzdajuci se da ce tako biti u prednosti. Ova dva plemena su 
se skupila u Avtasu, blizu Hunejna, gdje su im se pridruzila jos neka 
manja plemena. Ovo je bio savez slican onome koji je ukupljen u Bici 
na Hendeku. Ukupna snaga okupljenih nevjernika je bila 12 000 ljudi 
pod vrhovnom komandom tridesetogodisnjeg Malika b. Avfa. Ovaj 
mladl vojskovoda je odlucio dovesti svoje ljude u ozbiljnu opasnost, 
kako bi ih prisilio da se bore harabroscu ocajnika. Naredio je da se 
porodice i stada prikljuce borbenom stroju. 

Jedan od komandanata u saveznickoj vojsci je bio Zuraid b, Sim- 
ma. Ovaj postovani sijedi starac nije vise bio u snazi i vital nosti, pa 
tako nije mogao voditi ljude u bitkama. Njegovo zivotno i vojno isku- 
sWo je bilo veliko. Njegovi savjeti u ratu bili su dragocjeni. 

Zuraid je zacuo neobicne zvukove koje su proizvodili ljudi i zivo- 
tinje. Poslao je po mladog Malika i upitao ga: 

- Zasto cujem riku kamila, njakanje magaraca, blejanje koza, vi- 
kanje zena i plac djece? 

- Naredio sam da se porodice i zivotinje pridruze vojsci. Svaki 
covjek ce se boriti dok je njegova porodica i imetak iza njega, Tako ce 
se boriti sa vecom hrabroscu. 

- Muskarac se bori sabljom i kopljem, a ne sa zenama i djecom. 
Odvoji porodice i zivotinje na sigurnu udaljenost od bojnog polja. Ako 
pobijedimo, neka nam se pridruze, a ako izgubimo, bit ce sigurni. 



125 



Halid ibn Velid 



Malik je to dozivio kao kritiku njegovoj sposobnosti promisljanja 
i komandovanja, pa mu rece: 

- Necu to uciniti. Ti si senilan i tvoja moc rasudivanja je oslabila. 

Zuraid je ovo odsutio i odlucio pustiti Malika da cini sta hoce. 
Malik se vratio svojim oficirima i rekao im: 

- Kad napadnete, napadnite kao muskarci. Kad napad pocne, neka 
pucaju korice. 1 

Pucanje korica sablji kod tadasnjih Arapa je oznacavalo zestinu 
samoubilackog napada. Medutim, samo pleme Havazin je povelo 
svoje porodice i stoku u vojni logor, a ostali to nisu ucinili. 

Allahovom Poslaniku, alejhisselam, nije bilo do prolivanja krvi, 
ali nije bilo druge nego suociti se sa novim neprijateljima, Odlucio 
je ne cekati i ne dati priliku da se sakupi savez protiv njega, kao sto 
je to bilo tri godine ranije u Bici na Hendeku. Ako bi cekao u Mekki 
i tamo organizovao odbranu, neprijatelju bi porasla samouvjerenost. 
Osvojenjem Mekke muslimani su stekli veliki ugled medu arapskim 
plemenima. Da bi se ovaj ugled sacuvao, morao se prihvatiti iza- 
zov napadaca, Poslanik, alejhisselam, je odlucio pokrenuti snage iz 
Mekke i krenuti ka Avtasu. Bila je to neobicna situacija. Obje strane 
su napredovale jedna prema drugoj. 

Muslimani su napustili Mekku 27. januara 630. godine. Vojska je 
brojala 12 000 Ijudi, od kojih je 10 000 bilo iz snaga koje su zauzele 
Mekku i 2 000 novopridoslih muslimana. Novi muslimani nisu bili 
pouzdani borci, jer islam jos nije usao u njihova srca. Krenuli su u 
borbu samo zato sto su mislili da je tako ispravno. Medu njima su bili 
Ebu Sufjan i Safvan b. Umejje, koji je dobio cetiri mjeseca roka kako 
bi odlucio hoce li biti musliman ili ne. Sada je on ucinio prijateljsku 
gestu prema Poslaniku, alejhisselam, i posudio muslimanima 100 kr- 
znenih prsluka za predstojecu bitku. 

Na celu muslimanske vojske, kao prednje obezbjedenje, jahalo je 
700 ratnika iz plemena Benu Sulejm pod Halidovom komandom. To- 
kom noci, muslimani su stigli u dolinu Hunejn i tu zanocih. 

Hunejn je dolina koja se pruza od sadasnjeg Ser'ul-mudzahid koji 
se nalazi oko 20 kilometara sjeveroistocno od Mekke, do tadasnjeg 

1 Ibn Hisam, 2/438-439. 
126 



Bltka na Hunejnu 



Ser'un'n-nahla oko 12 kilometara istocno od Ser'ul-mudzahid, Do- 
lina nastavlja jos oko 12 kilometara istocno i skrece sjeverno prema 
Zaimi. Izmedu dva Ser'a, dolina je siroka uglavnom oko 3,5 kilome- 
tra, a kod Ser'un'n-nahla se suzava na oko 600 metara. Kako se pribli- 
zava Zaimi, sve vise se suzava. U ovom drugom dijelu dolina Hunejn 
se toliko suzava da postaje tjesnac koji je najuzi kod Zaime. 

Dok su muslimani napredovali prema Hunejnu, obje strane su 
poslale obavjestajce da prikupe podatke o neprijatelju, pa su i jedni i 
drugi bili dobro informisani o snazi i pokretima druge strane. Musli- 
manski obavjestajac se ubacio medu snage plemena Havazin u Avtasu, 
prikupio potrebne podatke i neopazeno se vratio da podnese izvjestaj 
Allahovu Poslaniku, alejhisselam. 

Cim su muslimani stigli u dolinu Hunejn i ponovo se ulogorili, 
Malik je to odmah saznao. Pretpostavljao je da muslimani znaju da jc 
njegova vojska u Avtasu i da se planiraju boriti protiv njega u Avtasu 
ili u njegovoj blizini. Odlucio je nadmudriti muslimane. 

Prije zore 1, februara 630, godine muslimani su u marsevskom 
poretku krcnuli prema Avtasu, gdjc su occkivali susret s neprijate- 
Ijem. Namjeravali su proci kroz tjesnac Hunejn prije nego li neprija- 
telj sazna za njihov pokret. Prethodnica je bila i dalje iz plemena Benu 
Sulejm, pod Halidovom komandom, a glavnina snaga je marsirala iza 
njih, ukljucujuci i grupu od 2 000 muslimana koji su tek nedavno pri- 
hvatili islam. Logor je ostavljen kao baza ove akcije. 

U prvi cik zore prethodnica muslimanske vojske je usla u tjesnac ne- 
daleko od Zaime. Nestrpljivo ocekujuci borbu sa iznenadenim neprija- 
teljem u Avtasu Halid je ubrzao tempo. A tada, kao da je udario grom. 
Halid je prvi osjetio udar zasjede. Tisinu zore su prekinuli prodorni 
uzvici iz hiljada grla. Na stotine strijela je poletjelo zvizdeci i pogada- 
juci ljude i konje. Muslimanska prethodnica nije zastala niti je pruzila 
otpor. Nisu stigli nimalo razmisliti. Poceli su bezglavo bjezati. Uzaludni 
su bili Halidovi povici da stanu. Niko ga nije mogao cuti. Tesko ranjen 
ponesen je plimom izbezumljenih ljudi i konja u bijegu. Nakon kratkog 
jahanja, pao je sa konja, nesposoban naciniti ikakav pokret. 

Dok se prethodnica u trku povlacila tjesnac su joj zatvorile druge 
jedinlce koje su bile iza nje, pa je tek sad postal a svjesna sta se desava 
ispred nje. Novoobraceni muslimani su se okrenuli i odmah pobjegli, 

127 



Halid ibn Velid 



a sa njima i jos nekoliko muslimanskih jedinica. Neki su pobjegli na- 
zad u logor, a vecina se razbjezala na izvjesnu udaljenost od zasjede. 
Niko jos nije u potpunosti shvatao sta se desava. Panika je rasla dok 
je kamila jahala kamilu, a ljudi i konji uporedo trcali. 

Malik je iznenadio one koji su namjeravali iznenaditi njega. To- 
ko m noci pokrenuo je vojsku u prolaz gdje je manevar bio nemoguc. 
Njegovi ljudi su se rasporedili sa obje strane staze koja je vodila kroz 
prolaz i odlicno maskirani sakrili se iza kamenja i pukotina. Sprijeda 
su bili ljudi iz Havazina i nekoliko grupa iz Sekifa i ostalih plemena. 
Malik je smislio majstorski plan. Pokrenuo je svoje jedinice poslije 
sumraka, pa su muslimani mislili da je on u Avtasu, a on je napravio 
zasjedu u prolazu, Mislio je da ce ovaj izncnadni napad razbiti mu- 
slimane i vratiti ih u Mekku. Iza mjesta gdje je bita zasjeda nalazio se 
vrlo uzak prolaz kroz koji se Malik mogao povuci u slucaju da zasjeda 
ne uspije. Sve dok je ovaj prolaz 1 pod Malikovom kontrolom, musli- 
mani ne mogu napredovati prema njegovoj bazi. 

Mnogi novoobraceni muslimani iz Mekke bili su obradovani 
ovom situacijom, Ebu Sufjanje rekao: 

- Ovo povlacenje se nece zaustaviti dok ne stignu do mora. 

- Sada ce se vidjeti da je Muhammed carobnjak - rece Safvanov 
polubrat. 

- Zavezi, Allah ti jezik slomio. Vise volim da nam je vladar neko 
od Kurejsija nego neko iz Havazina - doviknu mu Safvan. 3 

Poslanik, alejhisselam, je ostao na stazi sa devet ashaba, uklju- 
cujuci Aliju, Ebu Bekra, Omera i Abbasa. Dok su muslimani trcali 
pored njega, Poslanik, alejhisselam, je vikao: 

- O muslimani! Ovdje sam! Ja, Allahov Poslanik! Ja, Muhammed, 
sin Abdullah ov! 3 

Ali njegovi povici nisu bili od pomoci. prethodnka plemena Ha- 
vazin je dosla do mjesta gdje je bio Poslanik, alejhisselam. Alija je tada 
oborio prvog nevjernika na Hunejnu, tako sto je presjekao tetive za- 
dnjih nogu kamile na kojoj je nevjernik jahao sa dugim kopljem u ruci 
goneci muslimane. Jedan musliman je prisao i odsjekao mu glavu. 

1 Nismo u mogucnosti precizno locirati ovaj prolaz. Vjerovatno je bio u Zaimi ili u blizini. 

2 Ibn Hisam, 2/443-445, 

3 Isti izvor. 

128 



Bitka na Hunejnu 



Poslanik, alejhisselam, se tada sa svojom grupom pomaknuo de- 
sno i sklonio se iza stijenja. Nekoliko nevjernika je napalo njegovu 
grupu, all su ih ashabi odbili. 

Malik je ucinio muslimanima ono sto niko prije njega nije. Prvi 
put su muslimani osjetili gorko iskustvo upadanja u zasjedu. Cak i 
najhrabriji medu njima bezglavo su bjezali u panici, 

Malik ova zamisao je bila izvrsna. Ali, njegovi ljudi nisu proveli 
plan na nacin kako je on zamislio. Nisu sacekali da glavnina musli- 
manske vojske ude u zamku, pa su zapucali odmah kad se pojavio 
vodeci element muslimanske vojske. Sada je Malik napravio gresku. 
Bio je zadovoljan pocetnim uspjehom i nije poduzeo dalji nap ad na 
muslimane. Da je to ucinio, sve bi drugacije zavrsilo. Osim toga, nje- 
govi strijelci su bili vrlo neprecizni, pa je rezultat zasjede bio svega 
nekoliko ranjenih muslimana i jahacih zivotinja. Nijedan musliman 
nije poginuo. 

Poslanik, alejhisselam, je shvatio da je situacija vrlo teska. Ipak, 
odlucio je ne dopustiti Maliku da se izvuce sa tako lahko ostvarenom 
pobjedom. Rekao je Abbasu da pozove muslimane da se okupe oko 
njega. Abbas je bio krupan covjek mocnog glasa pa je povikao: 

- O, muslimani! Dodite do Allahova Poslanika! O, ashabi! O, En- 
sarije! O... 

Dozivao je svako pleme da se odazovu Poslaniku, alejhisselam. 
Mnogi muslimani su culi ovaj poziv, pa su krenuli ka mjestu gdje je 
bio Poslanik, alejhisselam Kad se 100 ljudi okupilo oko Poslanika, 
alejhisselam, nareden je kontranapad. Muslimani su napali nevjerni- 
ke iz Havazina, koji su bili najblizi Poslaniku, alejhisselam, i potisnuli 
ih nazad. Kad je broj okupljenih muslimana narastao na nekoliko hi- 
Ijada, Poslanik, alejhisselam, je naredio opci napad na Havazin. 

Sada je Malik bio iznenaden. Bio je siguran u pobjedu, a njegova 
vojska je napadnuta. Borba prsa u prsa je bivala sve zesca, a to je za- 
pravo ono sto su muslimani trazili. Bili su hrabri i izvrsno su rukovali 
sabljama. U ovakvim bitkama nije im bilo ravnih. Nap oko n, Havazin 
je odbacen nazad. Poslanik, alejhisselam, je vidio neprijatelje kako 
padaju, pa rece: 

- Zaista, ja sam Poslanik, ja, sin Abdul Muttaliba. 



129 



http://www.ihlas.ba 
Islam Put do Dzenneta 

Halid ibn Veltd 



Zatim se okrenuo onima koji su bill u njegovoj blizini i rekao: 

- Sad se pec ugrijala* 1 

Malik je vktio da se stvari odvijaju nepovoljao po njega, pa jc akti- 
virao plan povlacenja. Pleme Sckif je bilo sprenrmo nedaleko i£3 pie me- 
ns Hav&zin, Malik je ostavioSekifna njihovim pozicijama kao zacelnu 
ostguranje, a Havazin je povukao na sign mo, Muslimani su ih gonilL 
Docekao ih je Sekif, koji je uskoro osjetio kaznu pravovjernih. Uskoro 
je Sekif poeeo bjezati, kao i ost.nl » manjn piemen a. U mcduvrcmcnu 
je Malik uspio povuci Havazin do prolaza i rasporediti ih za odbranu, 
sacekavsi da prod? i posljednji zaostali nevjernik. Sve dok dr£e prolan 
pod kontrolom, njlhove porgdice i njihova stada su si gum a. 

Muslimani su se oporavili od neoeekivanc zasjede, organizovali 
kontranapad i potisnuli neprijatelja. Bila je to takticka pobjcda, ali 
ostalo je jos mnogo toga da se uradL 

Muslimanska voj&ka se sada potpuno okupila, izu/ev nekolicine 
njih koji su pobjegli. Puslanik, alejhisselam, je odlucio pojaCaii p«* 
stignutu prednost. Organ izovao je snazan konjicki odred i poslao ga 
naprijed, prije nego Havazin predahne 1 reorganizes se. Odred je 
formjran od Benu Sulejma i osralih, jer je Halid uspio ponovo uspo- 
staviti kontrolu nad njima. Halid je propustio kontranapad muslima- 
na. Lezao je na mjestu gdje je pao, Allahov Poslanik, alejhi&selam, je 
dosao do njega, puhnuo u njegove rane, nakon caga jc Halid ustao 
osjetajuo se osnazenim i vratio se u bitkut.' 4 

[Allahov Poslamk, alejhisseiam, je bio sami bereket, kako duhovno 
tako ifizicki, paje I njegav duh bio bericetan, Ovdje vidimo joi jedun 
primjer Poslamkove, $lejki$$elam, posebne paznje pretna Halidu. Nije 
svako imaopriiiku hiti osnaien Postanikovim, akjhissdam, herttet- 
nim dahotn* Op. prev,] 

Konjica je stavljena pod komandu Zubejra b. Awama i susrela 
se sa Mallkom u prolazu, Nakon kratkog okrsaja Malik je potisnut 
sa prolaza. Citava dolina je sada bila pod kontrolom muslimana. Po- 
slanik, alejhi&selamj jc ostavio Zubcjrovu grupu u prolazu da stite 
muslimane ako bi se Havazin vratio f a drugu grupu, pod komandom 



1 Ibn5ad,665. 

2 Isfehttii, IS/11. 



130 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Bitka j-uiHiinejnu 



F,bu Amira, poslao je u Avtas. Tu je bio logor Havazina, ciji ratnici 
su potisnuti iz prolans pa su poiurili do lugora da za&lite svoje po- 
rodice I stada. Kad su muslimani stigli do logora nevjernika, nastao 
je zestok okrsaj, Borba je nastavljerta sve dok Havazin nije savladan, 
Logor 1 lava /in a je bio u rukama muslimana. Sada im si? prikljucila i 
Zubejrova grupa. 

Neprijateljski savez je razbijerh Havazin i ostala piemena su se ra- 
zbjczala i vratila se u svoja naselja. Picnic Sekif H pod vod&tvom Ma- 
lika, povuklo se u Taif, rije&eno pruiaLi oLpor do kraja. Bitka na Hu- 
ncjnu je zavrsena. Muslimanski gubici su bili vrlo mail jcr su strijelci 
Havassina bili nepreuznL Bilo je dosta ranjenih, ali su samo detverica 
poginulL Muslimanski borci su bili hrabri i vjeSti, Medu njima je bilo 
nekoliko izvanredno vjestih u baratanju sabl/oni, te su takoangazova- 
li po trojicu ili cetvericu nevjemika ubijajuca jednog po jednog. Ubi- 
jeriy je sedamdefiet nevjemika u dolini i u logOrU- Medu poginulima 
je bio i stari Zuratd. U neprijateljskom logoru su muslimani zarobili 
oko 6 OQQ ien.a P djece i rob ova i nekoliko hiljada grla stoke. 1 

Ovo je bilo prvi put da su muslimani upali u zasjedu u nekoj vecoj 
akciji. Ovo je bilo drugi put u historiji da citava armija napravi za- 
sjedu drugoj armiji, Prvi put je to ufrnio Hanibak kad je 217. go dine 
p.n.e. napravio zasjedu Rimljanima kod jezera Transimene. Malik je 
napravio izvrstan plan* ali njegovi ljudi nisu bili dovoljno sposobni da 
ga sprovedUt Mozda bi i uspjelj da Em protivnld nisu bili muslimani, 
Allahov PosJanik, alejhisselam, nije prihvatao poraz, a muslimani &u 
imali neograniceno povjerenje u svoga vodu, pa su poraz prcokrcnuli 
u pobjedu, Nasuprot Maliku, Poslanik, alejhiEselamj nije bio zadovo- 
Ijan djelimicnom pobjedom. 

Prvi put je Halid bio iznenadcn, Uvijck je bio svjcstan prednosLi 
iznenadnog napada, ali o^oga puta je on bio iznenaden. Vidio je 
kako panika i najhrabrije ljude natjera u bijeg. VLdio je fita znaci 
iznenadno pojavljivanje neprijatelja u neocekfvano vrijeme S na ne- 
oeekivangm mjestiu Odlucio je da vise nikada nece biti iznenaden. 
Zaista i nije bio. 

1 S'ika sa sifjurnoicu ne zna preciznu (okaqju Avtasa. All* sigurno je morau bLU negdje 
u dolinj. Logor od 6 0QQ ljudi, bez v&Jnikai i nekoJiko hlLjada gria stolic nije imD^aa biti 
smije&tcn U brdftvit^rn pcdrufjur nlti n manjoj oaKt. 5matramcj da. je to biLct vrlo bli7.u 
Zaiine, y]i je mugau bili L dru^djc. 

131 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 








OPSJEDANJETA1FA 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Opsjedanje Taifa 



Allahov Poslanik, alejhisselam, je slijedio neprijatelja koji je bje- 
zao ka Hunejnu. Odlucio je ne dati Maliku vremena da predahne. 
Zarobljene muskarce, zene, djecu i stoku je pod pratnjom poslao u 
Dziranu. Muslimani su se sada kretali sa mnogo vise opreza ne zeleci 
vise upasti u zamku slicnu onoj na Hunejnu. Teren je bio brdovit, pa 
je Malik mogao postaviti zasjedu na mnogim mjestima. 

Napustivsi Avtas, Poslanik, alejhisselam, je marsirao kroz dolinu 
Nahla, a zatim skrenuo na jug prema Vadi'l-Mulejhu. Odatle je na- 
stavio prema Vadi'l-Karnu i izbio na plato oko 13 kilometara sjeve- 
rozapadno od Taifa. Muslimanski izvidaci nisu nigdjc mogli vidjeti 
nijednog nevjernika izvan granica Taifa, pa su tako mogli brzo mar- 
sirati i doci neprijatelju iza leda. Tokom marsa Halid je ponovo ko- 
mandovao prethodnicom muslimanske vojske. 

Poucen nedavnim iskustvom iz Hunejna i A\dasa, Malik se vise 
nije usudio sukobiti sa muslimanima na otvorenom. Htio je namet- 
nuti uslove i okolnosti borbe. Povukao je svoje jedinice u grad i brzo 
sakupio onoliko zaliha koliko je mogao, pripremajuci se za opsadu. 
Nakon sto je rasp ore dio snage za odbranu, Malik je cekao. 

Muslimani su stigli pred Taif 5. februara 630. godine i otpoce- 
li opsadu grada koja ce trajati narednih 18 dana. Postavili su logor 
suvise blizu zidina, pa ce ih nevjernici zasuti strijelama. Ubijeno je 
nekoliko muslimana, pa je logor podignut i povucen nazad na mjesto 
gdje je danas dzamija Ibn Abbasa. Muslimanska vojska je podijeljena 
u manje jedinice i rasporedenatako da onemoguci bijeg iz grada. Ebu 
Bekr je komandovao opsadom. Vrlo cesto su strijelci sa obje strane 
gadali jedni druge. Nevjernici su bili u zaklonu, a muslimani na otvo- 
renom, tako da je mnogo muslimana ranjeno, ukljucujuci i Abdullah a 
b. Ebi Bekra, koji je kasnije podlegao ranama, 



135 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Ha]id Lbn Valid 



Proslo je nekoliko dana opsade, Nakon zauzimanja Mekkc, Alla- 
hov Poslanikp alejbEs&elanij je pos!ao dvojicu musJimana u Jemen da 
nance vje^tine opsjedanja. Ali, oni 6e se vratiti tek kad se opsada Taifa 
okonca, Sclman Farisi jc opet priskocio u pomoc, kao £to je to ucinio 
u Bid na Hcndcku. Kao Pcrzijanac imao je neka znanja o naprednom 
naiinu ratovanja. Po njegovim instrukcijama muslimani su napravi- 
li katapult kojim su ispucavali velike kamene blokove na grad, Ali, 
muslimani su bili pocetnicl u ovoj ratnoj vje&tini, pa nije po&tignut 
narocit rezultat. 

Qnda je Selman odlu£io naciniti veliki Itit od drveta i kola, ispod 
kojeg jc grupa vojnika, zasticena od neprijateljskth strelica, mogla 
doci do vrata utvrde, razbtti ih t provaliti unutta^ Muslimani nacinisc 
ovaj veliki stit r pa grupa muslimana, kori steel ga kao zastitu, stize 
pred di vena vrata Tat fa. Malik je bio sp reman. Njegovi vojmei /asuse 
muslimatie u£arenim komadicima gvozda, Tesko Gpcccni muslimani 
zbacise stit sa sebe i pobjegose riazad. Dok su bjezali, jedan musliman 
je poginuo pogoden strelicom nevjernika. 

Dvije sedmice su prosle, a kraj opsadc nijc jos bio ni na vidiku. 
Nevjernici nisu izlazili iz grada da bi se borili, a muslimarn nisu mo- 

gli unutra, Kad god bi to pokusali, kisa strcltca bi ih odbacila nazad, 
Jedna strelica je pogodila Ebu Sufjana u oko, tako da je ostatak itivota 
proveo kao jednook. 1 

Februar je bio vrlo hladan u okolici Taifa, a vrcrnenske prilike su 
o:n':rTiiL:,j bile nepovoljne. Muslimani nikako nisu mogli izmamiti ne- 
vjermke van utvrde. Malik je bio suvisc pametan da bi riskirao bitku 
na otvorenom, jer su muslimani tu bili nenaclmasni, Allahov Posla- 
nik ? alejhisselam, jc sazvao ratno vijece i zatra£io savjet od svojih ofi- 
dra. Jedan od njih rece; 

- Kad stjeras Jisicu u njenu rupu, ako dovoljno dugo cckas nad 
ruporn, ulovit ce& je. Ako odes od rupe, lisica ostaje neozltjed^na. 2 

Ebu Bckr je savjetovao da se vrate u Mekku, a Omer je podrzao taj 
prijedlog. Poslanik, alcjhissclam, nije vise mogao cekati pred Taifomj 
jer su ga cekali vainiji poslovi. Odlucio je prekinuti opsadu i vratiti 



1 Prcma nckim jzvorima, thu Su(jan Je isgubi-o oJ^jo u Bici na Jernmku, a ne kod Taifa. 

2 Tbt^ Sa4 €75- 

136 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Opsjedanje Taifa 



vojsku u Mekku, ali je nekoliko tvrdoglavih ljudi protestovalo i insi- 
stiralo na borbi do potpune pobjede. 

- Dobro, napadamo sutra - rece im Poslanik, alejhisselam, 1 
Iduceg dana je grupa tvrdoglavaca pokusala napad, koji neprija- 

teljski strijelci sa zidina Taifa odbise. Zato se vratise Poslaniku, alej- 
hisselam, sa filozofskim prijedlogom da bi mozda ipak bilo bolje osta- 
viti lisicu u njenoj rupi. Tako je muslimanska vojska 23. februara 630. 
godine prekinula opsadu. Izgubili su 12 vojnika, a mnogo njih je bilo 
ranjeno. Deset mjeseci kasnije plemc Sekif je primilo islam. 

Muslimani su stigli u Dziranu 26. februara. Poslanik, alejhisselam, 
je ovdje izvrsio podjelu ratnog plijena. Kako bi pokazao novim mu- 
slimanima da nece biti diskriminirani zbog toga sto su odugovlacili 
sa primanjem islama, Allahov Poslanik, alejhisselam, je i njima dao 
njihov dio plijena. Tek sto su zene, djeca i stoka podijeljcni medu 
muslimanima, delcgacija plemena Havazin je dosla kod Allahova Po- 
slanika, alejhisselam, i izjavila da plcme prima islam. Zatim su rekli: 

- Zar nam sad necete vratiti ono sto ste zarobili u bici protiv nas? 
Njihov zahtjev je bio neopravdan, jer ono sto su muslimani zaro- 

bili od njih, zarobili su u trenutku kad su oni bili nevjernici. Medu- 
tim, Allahov Poslanik, alejhisselam, darezljiv kakav je bio, rece: 

- Da li su vam draze vase zene i djeca ili su vam drazi vasi imeci? 

- Vratite nam zene i djecu, a ostalo zadrzite. 2 

Allahov Poslanik, alejhisselam, je tada pozvao muslimane da vra- 
te Havazinu njihove zene i djecu. Svi su ga poslusali osim Safvan b. 
Umejje, koji je odbio vratiti jednu mladu djevojku koju je dobio kao 
plijen, Vjerovatno je bila lijepa. 

Nekoliko dana kasnije, Malik je napustio Taif i dosao u musliman- 
ski logor. Primio je islam, a Allahov Poslanik, alejhisselam, ga je bo- 
gato nagradio. 

Allahov Poslanik, alejhisselam, i muslimanska vojska su se zaputili 
u Medinu, gdje su stigli u drugoj polovini marta mjeseca 630. godine. 



1 Isti izvor. 

2 Ibn Hisam, 2/4S9. 



137 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Halid ibn Valid 



Prosla je osma godina po Hidzri. Iclutca godina je bila ^Godina 
Izaslaustava" Mnoge dclcgacijc iz plcmcna sirom Arabije su lokom 
te godine dotazile kod Poslanika K alcjhisselarrij u Mcdinu i prihvatale 
islam. Neki od njih to nis-u i srcem ucinili, sto (:eniy ubrzo i vidjeti. 
Jcdni su iskrcno tezili pravoiti putu, a drugi su dolazili iz pqjitickth 
razloga. Neki su opct doJazili Iz ciste radoznalostij a neki su bili naj- 
gore protuhe. 



138 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 








DEVMETULDZENDEL 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Devmetul Dzendel 



U devetoj godini po Hidzri muslimani su poduzeli samo jcdnu 
vecu vojnu akdju. Bio je to pohod na Tebuk, koji je predvodio Alla- 
hov Poslanik, alejhisselam, licno. Sve je upucivalo na to da ce ova 
ekspedicija proci mirno. Ali, tu je bio i Halid. 

Tokom dugog i toplog ljeta 630. godine u Medinu su pristizali 
izvjestaji o koncentrisanju jakih snaga Bizantijaca u Siriji. Njihova 
prethodnica je bila u Jordanu, a Heraklije, vladar Bizantijskog carstva 
je dosao u Horns. 1 

Sredinom oktobra 630. godine Poslanik, alejhisselam, je naredio 
muslimanima da sc pripreme za bitku protiv Bizantijaca, ali to nije 
bila stvarna svrha ove ekspedicije. Allahov Poslanik, alejhisselam, je, 
iz njemu poznatih razloga, htio provjeriti snagu imana muslimana 
tako sto ce ih pozvati na marsiranje po zestokoj vrelini. Pod ovakvim 
uslovima, samo pravi vjernici ce se odazvati. 

Tako je i bilo. Vecina muslimana se rado odazvala Poslanikovom, 
alejhisselam, pozivu, pa zapocese pripreme za ekspediciju. Neki su 
nerado primili ovaj poziv. Te godine je oktobar bio sa neubicajeno 
visokom temperaturom, pa je boravak u hladovini vocnjaka bio vrlo 
prijatan. Ljudi nisu imali volje ni za sta drugo, osim za odmaranje u 
hladovini dok vrucine ne produ. Munafici su, po svom ustaljenom 
obicaju, iskoristili priliku i odgovarali muslimane od pridruzivanja 
ekspediciji, tako da je nekoliko muslimana posrnulo na ovom ispitu. 

Krajem oktobra muslimani su krenuli na Tebuk. Bila je to najveca 
vojska koja se okupila pod Poslanikovom, alejhisselam, zastavom. Cinili 
su je muslimani iz Me dine, Mekke i jos mnogih plemena koja su primila 
islam. Prema nekim izvorima, bila je to vojska od 30 000 vojnika medu 
kojima j bilo 10 000 konjanika, ali to je vjerovatno preuvelicavanje. 



1 Grad u danasnjoj Siriji. 

141 



Halid ibn Velid 



Kad su stigli na Tebuk, muslimani su saznali da se prethodnica Bi- 
zantijaca vratila za Siriju, u Damask. Nije bilo potrebe nastavljati dalje, 
Alij Poslanik, alejhisselam, je odlucio potciniti okolna plemena i sta- 
viti ih pod kontrolu. Vazna mjesta u okolini su bila Eila, kod danasnje 
Akabe, Jarba, Azruk i Makna, Sva ova mjesta su bila u zaljevu Akaba. 
Sklopljen je savcz sa svim plemenima koja su pristala placati dzizju. 1 

Jedno od vaznih podrucja koje je Allahov Poslanik, alejhisselam, 
htio staviti pod kontrolu je bilo Devmetul Dzendel, kojim je vladao 
Ukajdar b, Abdil Malik, krscanski princ iz plemena Kinda, koji je bio 
poznat kao strastveni lovac. Kako bi potcinio ovo podrucje, Poslanik, 
alejhisselam, je poslao Halida sa 400 konjanika da izvrsi taj zadatak, 
dao mu uputstva kako ce to uciniti i dodao: 

- Vjerovatno ces ga naci kako lovi divlje bikove. 2 

Halid je stigao pred zidine Devmetul Dzendela u noci punoj mjese- 
cine, krajem novembra 630. godinc, Tck sto je Halid rasporedio jedini- 
ce oko zidina, gradska kapija se otvorila a iz grada je izjahao Ukajdar sa 
nckoliko prijatelja naoruzanih oruzjem za lov. Ukajdar je zbog vreline 
dana odlucio loviti nocu. Mjesecina mu je obecavala dobar ulov. 

Halid je uzeo nekoliko ljudi i jurnuo na druzinu lovaca. Skocio je 
na Ukajdara i oborio ga sa konja, a njegovi ljudi su se okomili na osta- 
tak lovacke druiine. Ukajdarov brat Hasan se opirao hvatanju, pa je 
ubijen, dok su ostali odgalopirali nazad u utvrdu i zakljucali vrata. 

Halid se vratio na Tebuk sa dragocjenim zarobljenikom. Ukajdar 
je usao u savez sa Poslanikom, alejhisselam, platio veliku otkupninu 
za sebe i pristao na placanje dzizje. 

Muslimani su se vratili u Medinu, Stigli su sredinom decembra 
630. godine, a tada su vremenske prilike bile vrlo povoljne. 

Nakon pohoda na Tebuk nije bilo vecih pohoda za Poslanikova, 
alejhisselam, zivota. Sva plemena iz Arabije su primila islam i oba- 
vezala se na odanost Poslaniku, alejhisselam, i placanje dogovorenih 
poreza. U svakom plemenu Poslanik, alejhisselam, je imenovao ple- 
menskog starjesinu. Bio je zauzet drzavnim pitanjima, unapredivao 



1 Porez koji placaju nemuslimani koji zive u islamskoj drzavi u znak lojalnosti i kao na- 
knadu ^bog neucestvovanja u ratnim pohodima. 

2 Ibn Hisam, 2/526. 

142 



Devmetul Die n del 



drzavni aparat i udario temelje novoj drzavi. Poslao je nekoliko ek- 
spedicrja u razne krajeve Arabije, sa zadatkom da pozivaju pleme- 
na u islam. U slucaju pruzanja oruzanog otpora, pleme bi bilo silom 
potcinjeno. 

U julu 631. go dine Poslanik, alejhisselam, je poslao vojnu ekspe- 
diciju pod Halidovom komandom u pleme Bcnu Harisa b. Kaba u 
Nedzranu, sjeverno od Jemena. Poslanik, alejhisselam, je Halidu dao 
slijedeca uputstva; 

- Tri puta ih pozovi u islam. Ako pristanu, nemo) im nauditi, 
ako odbiju, bori se protiv njih. 1 

Halid je stigao u Nedzran i razgovarao sa Benu Harisom b. Kabom. 
Prihvatili su islam, bez prolijevanja krvi. Ostao je kod njih nekoliko 
mjeseci poducavajuci ih islamu. Kad je prueijenio da su postali dobri 
muslimani, poslao je pismo Poslaniku, alejhisselam, u kome ga je o 
svemu izvijestio. Poslanik, alejhisselam, mu je odgovorio pismom za- 
hvalnosti i pozvao ga da dode u Medinu sa delegacijom plemena. Ha- 
lid je stigao u Medinu januara 632. godine. Poslanik, alejhisselam, ihje 
docekao sa uobicajenom uljudnoseu. Nakon sto im je objasnio njihove 
duznosti, odredio im je starjesinu i uputio ih nazad u Nedzran. 

Bilo je ovo posljednji zadatak koji je Halid obavio za Poslanikova, 

alejhisselam, zivota. 2 



1 Ibn HiSam, 2/592. 

2 Oni koji misle da je Halid trebao izvriiti jos nelce zadatke, neka pogledaju biljesku 2. u 
dodatku B. 

143 



DI0 2. 



BORBA PROTIV ODMETNIKA 
OD ISLAMA 








NADOLAZECAOLUJA 



Narinlazcca. olofa 



Odmetnistvo od islama je zapravo pcjcelo za zivota Posbmka, 
alejhisseiam. no prava i najozbiljnija opasnost jacanja odmetnika ja- 
vila se pos]ije Poslanikove,, alejhisse]am h smrti, kada se Arabijom pro- 
&irio vat "nevjerovanja poslije vjerovanja'' kojegjje hazreti Ebu Bekr 
trcbalo da unisti, GdmetnickE pohod je ovdje obraden. kao cjelma h 
iako hronotaski prvi dig ovih dogadaja pripada ratiEjoj historiji. 

Prvi veci dogadaj vezan za odmetnike od islama desio se u Je- 

menu, i poznat jc kao dogadaj Esved Ensija. Esved je bio voda Ensa 
- vehkog pJemena koje je nastanjivalo zapadni dio Jemena- Njegovo 
pravo ime bi!o je Abhala b. Kab, aii poSto je bio jako tamnoput, pro- 
zvali su. ga Esved - Crui. Ini.n? iu n;:kt: kvLilkuU:. kao :>u> su. VodstTO i 
govornistvo. 

Tokom desete godme po Hidzri, stanovnici juznog i jugoistocnog 
dijela Arapskog poluotoka su presli na Islam. Poslanikj alejhisselam, 
je slao iza.slanike i ucitclje na razna mjesta da Sire islam i pou£avaju 
ljude. Zadatak jc izvrsen kako treba. No, vecina stanovnika ovih kra- 
jeva nisu pustali prava muslimani, rtiihovo primanje islama bilo je viSe 
formalno nego iskreno. 

Prije ovog prcobra^artja Jemenom je upravljao pcrzijski ptemic 
Bazarij 1 kao namjesnik perzijskog cara. Kazan je primio islam I Pa- 
slanikj alejhis&elam, ga je postavio za namjesnika Jemena. Krasila ga 
jc mud cost, pa jc pro vine ij a riapredovala pod njegovo m vladsvinom, 
ali malo prije Poslanikovog, alejhisselam, oprosnog hadza, Bazan je 
umro,. pa je Poslanik, alejhisselam, kao novog namjesnika u Sani po- 
stavio Bazan ovog sina Sahra* Tako je u Jemema i dalje vladao mir. 

A onda a u vrijemc Poslanikovog, alejhissclamj opcosnog hadza, 
Esved se proglasio poslanikorru Recitirao je nekoliko svojih stihova 
tvrded da .su to ajeti iz Ktir J ana kojjt su mu objavljeni i izjavio je da je 
on Allahov poslanik. 



1 Welti historical! ga. nazivaju Ba?.am. 

149 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 

HdidLbnVelid 



Esved je imao magarca kojeg je dresirao tako da izvrsava odredene 
radnje. Kuristio se tim magarcem da pokazesvoje modi. Naredio bi mu; 

- Pokloni se pred svojim gospodarom - i magar ac bi pognuo glavu 
pred EsvedoiTL 

- Klekni pred svoga gospodara - i magarac bi kleknuo. 

Esved je tada postao pozant kao Zul-Himar - VJasnik magarca ill 
uMagaraoValah^ Neki hronolozi se drze toga da je bio poznat i kao 
Zul-Huniur - Pijamca. Ovo bi moglo biti istinito jer je bio telki ovisnik 
o alkohoiu. Ipak, njegovo pleme ga je slijedilo, vjerujud da jc istinski 
poslanik. U ovoj zabludi bila su jos ncka manja jemenska plemena. 

Esved je okupio vojsku od oko 700 |aha£a i krenuo u Nedzran. 
Zauzco jc grad bez poteskoca i protjcrao muslimanskog namjesnika. 
Ushicen ovom lahkom pobjedom* postavio je svog covjeka da uprav- 
Ija Nedzranom i preselio su u Slli.li. Sahr, novopostavljeni i^niieisiiik 
Jemena, jc cuu /.a. pad Medzrana, saznao Esvedove namjere i odluf io 
ga puraziti prije nego It dode do Sane. Okupio je malu naoruianu 
vojsku i odmarsirao da se suprotstavi neprijatelju. Dvijc vojske su se 
sukobile sjeverno od Sane. Kratak i ostar sukob koji je slijedio ^avrsio 
je u Esvedtivu korist Muslimani su dozivjeli poraz, a Sahr je ubijcn n 
bid, ostavljajuel iza sebe lijepumLadu udovicu Azad. Pet dana kasnije 
Esved jc uisu l: Sanu kao osvajac. Krctao se vcoma br?,o u svojoj sej- 
tanskoj misiji. Proslo je tek 25 dana otkad je otcijepio svoje pleme od 
islamske drzave i progiasio svoje poslanstm 

Vecina Jemena je sada hi la pod njcgovom kontrolom, pa je bio 
zadovoljan svojim vojnim i poliLi£kim uspjehom, Esved je prisilno 
ozenio lijepu Azad, Jadna udovica nije irnaJa dtngogizbora nego po- 
koriti se Magarcu, 

L'osto je okupirao Ned?. ran i Sanu, Esved jc ucvrstio svoj uspjeh 
prosirivsi uticaj na djeli Jemen, Mnoga pie men a su ga priznala kao 
vladara i posJanika. Kako je njegov autorttet rastao, postao je neza- 
dovoljaii samom titulom poslanikaj pa se progiasio Rahmanom od 
Jemena. Rijec Jt Rahman M znaci Milostivi i jedno je od Allahovih dz,5, 
imena. Nastavio je sa pijancenjem i orgijanjerrip a zlosretna Azad je 
osjecala neizmjerno gnuianje prema njemu, pa se povjerila jednoj 
prisnoj prtja:ol;:d: 

- Kijedan mi covjek nije mrzak kao on. 
150 



Nadtalazrca oluja 



Esved je mrzio sve dlanove Bazanoveobitelji, vrijedao ih i na svaki 

nacin ponizavao. Takvim ponasanjem je prouzrokovau oltro neprija- 
tcljstvo iskrenog musJimana i eVrste osobe po imenu Fejruz Dejlemi 
koji je bio clan ove perzijskc obitelji I Azadin rodak. 

Za to vrijeme pravi poslanik, Muhammcd, alejhisselam, u Medini 
je vec" poduzco tmjerc da mu sc suprotstavi. Poslao je Kajs b. Hubejra 
da organizuje Esvedovu likvidaciju. Kajs je stigao u Sanu neprimlje- 
cen, organ izovao je tajni p ok ret protiv Esveda i ostvario kontakt sa 
Perzijancem Fejruzom. Kajs i Fejruz su postali vode organizacijc ciji 
je ciij bio osveiiti se i unistiEi E&veda i njegove odmetnike od vjere. 
Kovali su planove u tajnosti. 

Nije bilo lahko ubiti Esveda, Bio je to krupan covjek, izuzetno 
snazne tjelesnc grade, poznat po surovosti ? a vec je i sumrijao u Fcj- 
ruzovu odanost. Zivio je u palaci koja je bila ogradena vi so kirn zidi- 
nama, a bila jc i zasticena veLikirn brojem vojnika koji su izabirani po 
odanosti i vjerJ u Esveda. Stalno su patroltrali po zidinama i hodnici- 
ma palate. Jt-xlini muguu neupazeni ulaz u palacu bio Je preko jednog 
dijela zidina blizu Azadin ih odaja, 

Fejruz je kontaktirao Azad P objasnio joj situaciju i trazio njenu 
pomodj koju je ona rado obecalai vidjevsi to kao jedini izlaz iz nesre- 
ce koja ju je zadesila. 

Sudbono&na noc je bila 30- maja 632, (6. rebiul ewel II. god, po 
Hidzri), Odmah iza ponoti, kada nije bMo strazara u biizini, Fejruz se, 
pomocu uzcta, popco uza zid palace i usao u Azadinc odaje, Sakrila 
ga je u sobi i oboje su cekali. 

Malo prije zore, Azad se iskrala iz svoje sobe i otisla do Esvedove 
koja je bila odmah do rtjene. ZnaLa je da je u blizini sErazar na duznc- 
stij iako ga nije vidjela. Otvorila je vrata, pogledala uuutra i vratila se 
Fejruzu. Zelja za osvetom joj je gorila u oeitna, pa prosapta: 

- Sada! Lezi pi] an. 

Fejruz, iza kojeg je bila Azad* je na prstinia izasao iz njenih odaja 
i otisao do Esvedovih vrata, Azad je ostala kod vrata, a Fejruz je usao 
sa isukanim macem. Esved je odjednom ustao iz kreveta i zgrozeno 
buljio u Fejruza, Pred ovom opasnoscu Esved se naglo otrijezni, ali 
prije nego sto je uspio ustati iz kreveta Fejruz je istupio riaprijed i za- 
bio mu mac u glavu. Esved je pap na krevet i poceo ricati kao bik. 

151 



■Idlid Lbu Vdid 



Njegovi krici su privukli paznju strazara, koji je je potrcao u nje- 
gove odaje. Vidjevsi Azad na njegovim vratima, upitao ju je: 

- Sta je bilo sa Rahmanom od Jemena? 

- Suti, prima objavu - odgovori hrabra zena, 

Straiar jekimnuo glavom i ne obra^ajuci paznju na u/.vike svoga 
gospodara otisac^ 

Azad saceka da strazar zade iza ugla hodnika pa potrca u sobu, 
Vidjela je Fejruza kako stoji pored kreveta, cekajuci priliku da opet 
napadne Esveda koji se grcio na krevetu. Sada su ga oboje napali 
Zen a je stala na celo kreveta ? uhvatila Esvcda za kosu objcma mka- 
ma, a Fejruz mu je s nekoliko spretnih pokreta odsjekao glavu. Tako 
se zavrsila karijera laznog poslanika, zvnnog Magarac Valah i PijanL 
Njegovn vlast je trajala tri mjeseca i zavrSila je njegovom smrcu lest 
dana prije smrti istinskog Poslanika, alejhissdarn. 

Esvedov pokrct srusen jc njegovom smrcu. Muslimanski pokret, 
kojcg jc organ izirao Kajs u Sani, krenuo Je da sc osveti Esvedovim 
sljedbcnidma, od kojih su mnogi poginulL Ali, mnogi su pobjegli u 
diuge dij clove drzave. Mnogi su ponovo postali muslimani, a neki su 
ostali odmetnici. Fejruz je postao upravnik Sane. 

Glasnik koji je otisao da prenese dobre vijesti Allahovom Poslani- 
kv t alejnisselanij je stigao u Medinu ubrzoposlije njegove, alejhisselam, 
smrti- VijestG uriiStenju Esvedovevlasti donio je ozaloseenim muslima- 
ni ma malo utjehe. 

U Medini je sada nastala emocionalna,, duhovna i politicka kriza, 
Gubitak voljenog Poslanika ucinio je muslimane izgubljenima. Po- 
sljednjih godina ACahov Poslanik, alejhisselanij im je bio sve - uci- 
teljp voda r prijateljj sudac, Nije bilo nijednog aspekta zivota u kojem 
Poslanik, alejhisselanij nije ucestvovao. Iznosili su mu sve problems 
a an je rjesavaoj, odlucivao, upucivao, savjetovao, ispravljao, potvrdi- 
vao, U njeggvoj prisutnosti osjecali SU sigurnost od nevolja i neima- 
stine. Sada kad ga vise nije bilo, muslimani su bili sami i preplaSeni, 
kako hronicari kazu "kao ovce u hladnoj, kisnoj nod." 

Kriza je postajala sve dublja [ dublja. Poceli su pristizati izvjestaji 
o odmetni^U f u diljem Arabije. Sva plemena u Arabijij osim onih iz 
Med m e, Mekke i Taifaj poeela su se buniti protivpolitickogi vjerskog 

autoritcta Medinc i prekrsila su svoju zakletvu na vjernyst. Pojavtli 

152 



Nadolazeca oEuja 



su se lazni poslamci zahtijevajuci dio Muhammedovog, alejhisiielam, 

poslanstva, Videci kakvo postovanje Pyslanik, alcj hiss-clam, dobija 
zbog svog poslanstva, ove varalice su pomislile da bi i oni mogli do- 
biti nelto od toga, Osim Esveda pojavih su se }os najmanje dvojica 
lalnih poslanika, Bilo je i drugih - voda plemena i uglednih staraca, 
koji nisu objavljivali svoje poslanstvo, aJi su se ujedinili sa laznim po- 
slanicima u njihovim namjerama da ugase plamen Islama i da se vra- 
te plemenskoj samostalnosti i ne/nanju. Qdmetnistvo se sirilo poput 
razbuktale vatre diljcm Arabije, prijetecs da proguta Mekku i Medinu 
- duhovne i poIiEicke centre mlade rslamskc drzavc. 

Glavm razlog pojavijivanja odmetnistva je bio nedostaiak istinske 
vjere. Vefrna plemena kojia su primila islam u devetoj I desetoj godini 
po Hid&ri ucinila su to iz politician razloga. Oni su vidjdi Muham- 
nieda, alejhisselam, kao mocnog politic kog vodu, a ne kao poslanika 
sa novoni porukom. Istinski muslimani su bill muslimani iz Mekke 
i Me dine, narocito oni posljednji koji su bili u kontaktu sa Poslani- 
korn, alejhisselam, dok udaljenija i zabacena plemena nisu imala pri- 
tiku uccstvovati u duhovnom sazrijcvanju, U mnogim s-lucajevima, 
kadabi voda postao rnuslimanom, i ostali clanovi su ga slijedili vise iz 
pkmenske lojalnosti nego zbog vjerskog ubjcdenja. Nakon smrti Po- 
slanikaj alcjhissdaitLj mnogi su se osjecali slobodnima da se odreknu 
svoje vjernostikoju su, kakosu mislilldali Poslanikovoj, alejhisselam, 
osobi a ne Medini ill Islamu, Muhamaiedi alejhisselam, je preseHo na 
ahiret i sada su mogb" odbaciti discipline koju ]e nalagala vjcra - u 
ogranicenju broja zena koje covjek mozc ozeniti, prikupljanju pore- 
za za dob i obit zajednice P klanjariju riamaza i postu. Vode pobuna su 
vidjdi priliku da ponovo iskoristavaju slabije uprkus ograniccnjima 
koja im je islam postavio, 

Ebu Bckr je Izabran /.a ha-Iihi muslimana. Prije toga, Ebu Bekr nije 
bio poznat po sposobnosti vodstva, a morao je voditi islamsku drza- 
vu koja je bib okruiena pobumama sa svih strana, Opstanak islama 
je bio upitan. Ono sto je sada drzava trebala bio jc snazan i sposoban 
voda. A kako je izgledao slika Ebu B^kr? Malen T mrsay, blijed Covjek, 
&a upalim ocima ispod tankih obrva, Tada je vec bio jako pogrbljen 
sto je jos viSe naglasa% f alo njegovu starost i godine. Bio je blag i do- 
brog srca, pa ga je bilo Lahko ganuti do suza. 



153 



HuLidibnVfkd 



Kad su se muslamani okupili da daju zakletvu na vjerno&t, Ebu 
Bekr je odrzao svoj prvi govor kao halifa - govor koji je naglasavao 
njcgovu skromnost, a nijc obecavao snagu. Ebu Bekrovo iskreno i 
izvanredno pridrzavanje puta islama bilo je dobiro poznato. Njegova 
hrabrost i odanost Foslaniku, alejhisselam, koji mu je dao tituiui Es- 
Siddifc (iskreni) d njegova moralna nacela i njegova cvrsta vjera biti su 
neupitni. Kao treci covjek koji je primio islam, njegova pozidja medu 
deseteritom obradovanih je bila najvisa. No, da ti jc takav £ovjck po- 
desan za vodstvo u teskim vrenienima? Osim svega nabiojanog, tu jc 
bi)o i razilaienje u misljenjima da li poslati vec spremljenu Usaminu 
vojskii ill ne, Uskoro cemo dobiti odgovor na ova pitanj<u 

Srcdinom maja 632. godine Prolan ik, alejhisselam, je naredio pri- 
preme za napad na Jordan, Svi su se odatvali. Komandant ovc ck- 

spedidje bio je Usarna - mladi covjek od 22 go dine, Usama jc bio 
sin Zejda b. Harisa, Poslanikovog, akjhisselarrij posinka, koji je bio 
prvi muslimanski komandant u Biti kod Mute. Usama je bio obican 
mladic, nije poticao iz uglednog piemena, a Etaslanik, alejhisseknij 

ga je postavio 7,a komandanta pored mnogo starijih i odlikovanijih 
ratnika iz najboljih plemena, Rat n id su se okuptjali u logoru zapadno 
od Uhtida, a snage kojc su sg tu okupile bile su poznate kao Usarnina 

vojska. Ovo je bi)a posljcdnja ekspedicija koju je Poslanik, atejhisse- 
lam, naredio i mogla je prcrasti u rat sa Bizantijdma. Usann] je dato 
jordansko podru£je Mu'ta kao dlj vojnog p oho da. 

- Idi na nijcsto gdje ti je ubijen otae - naredio mu je Poslanik, 
alejhisselann., - i napadni tu teritoriju, Idi brzo, povedi vodice sa 
sobom i posalji svoje izvidace i zastupnike is pre d sqbe- 

- Svakako posaljite Usaminu vojsUu - rekao je Poslanik, dejhi- 
sselam, nepostedno pred smrt 

Usamina vojska jejos bila u logoru kada je 5. juna 632, go dine (12, 
rebiul evvcla 11, godinc po Hidzri) Poslanik, alejhisselam P preselio na 
Ahiret Istog dana, Ebu Bekr : sin Kuhafe, izabran. je za halifu. 

Slijedeceg daria halifa Ebu Bekr je izdao naredbu da se Usatnfna 
vojska priprenii za pokret, Svi, pa i najodabraniji ashabi koji su bill 
sposobni za ratuvanje, poslani su da se pridmze Usaminoj vojscL Cak 
i Oilier, jedati od najboljifo ash aba Allah ova Poslanika, alejhisselam, i 
Ebu Bekrovih najblizih prijatelja poslan je da se pridruzi vojsci. 

154 



Nadotawca nluja 



SlLjedecth nckoliko dana nastavljene su pripreme, iako su stalno 
stizall i/vjestaji o brzom sirenju odmettiistva, Tada je nekoliko ista- 
knutih muslimana dollo kod halife Ebu Bekr a. 

- Zar ccs poslati Usamimi vojsku kada Arapi sire pobutiu i svuda su 
neiedi? Muslimana je male, a nevjernika je mnogo. Vojsku ne treba slatil 

- Cak i kada bi divlji psi tumarali oko zena Allahova Poslanika 
opet bih poslao Usaminu vojsku, kako je naredio Poslanik - bio je 
neumoljiv halifa Ebu Bekr. 

Pre j is lo je jos nckoliko dana- kvjeStaji su postal] sve vise uznemi- 
rujud, Jed nog dana je Usama, bojeci &e za Medinu i islam isto kao i 
ostali, rekao Omer u: 

- Idi ha! in" i pitaj ga /a dozvolu da vojska ostane u Medini. Sve plc- 
menskc starjesine se sla&u sa mnym. Ako odemo, nista nece s-prijeciti 
nevjemikc da uniste Medinu. 

Omer je pristao na razgovor sa halifom, Kada je napustao logor, 
srela ga je grupa uglcdnijih muslimana koji su imali iste sugestije, pa 
su jos dodali: 

- Ako se ne slaze sa nasim ostankom u Medini i budemo li morali 
ici, makar ga pitaj da odrcdi nekog iskusnijeg d;a bnde komandant 
umjestoUsame* 

Ojugc sc slozio da i to pita. Halifa Hbu Bekr je sjedio u svojoj kuci, 
razmisljajuci o ogonnnom teretukoji je prihvatio primanjem hilafeta u 
ovim leskim vremenhna. Kada je Omer prenio poruku 1 dao svoje vla- 
stito misljenje vezano za promjenu komandantaj Ebu Bekr je sko£io 
na noge i poceo galamiti na Omera: 

- O, sine Hattabov! Poslanik, alejhissclam, je postavio Usamu za 
komandantaj a ti hoces da ga ja smijenim, 

Omer sc brzo iz Ebu Bckrovc kuce vratio u logor gdje su ostali 
cekali da £uju Ebu Eekrove odluke. Zestoko ih je iskritikovao sto su 
ga nagovorili da se osramoti pred Ebu Bekrom. 

Na dan 24. juna 632. godine (1. rcbiul ahira 11. godine po Hidzri) 
Usamina vojska je napustila logor i krenula ka Mu'ti, Ebu Bekr je ho- 
dao pokraj Usanie koji je jahao i nije dopustio da mladi komandant 
sidesa svogkonja. 



155 



Halid ibn Vdid 



- Za svaki koiak koji predc na Allahovom putu - objasnio je Usami - 
muslimanski borac zasluzi 700 dobrih djela L oprosti mu se 700 grijeha, 

Ebu Bekr je pitao Usamu mole li zadrzati Omcra u Medini kao 
savjetnika, s cime se Usama rado slozio. Jos mu je dao upute kao ko- 
mandantu vojske: 

- IzvrSi sva'j zadatak, Pai.m opcmciju napadum na (Cuazu. He do- 
pusti eta to ista odvrati od izvrsavanja zadatka koji ti je AlSahov Posla- 
nik povjerio, 

lisamina vojska Je otisla. Izvjcstaji o sve vecem sirenju pobune 
i koncentraciji odmetnidcih plemena pustajali su Iz dan a u dan sve 
azbiljniji. Bilo je sve viSe uznemiravanja pa i zarabljavanja muslima- 
na. Odmetnici su se radovali Ebu Bekrovom preuzimanju hilafeta i 
odlasku Usamine vojske. Mislili su da t;e Likstt srusiti muslimansku 
drzavu sa Ebu Bekrom na njenom eclu. Pobimjenicima je laknulu stu 
se Tie moraju suociti sa ljutim Omerom niti sa hrabrim Alijom. Trcba 
su suodti tek sa blagim sEarcem Ebu Bekrom, 

Medutinij muslimani su biti ugodno iznenadeni, a odmetnici uza- 
snuti uspjehom „bbgog starca", tako uzasnuti da je jedan pJemenski 
voda, bjczeci od Ebu Bekrove vof ske r gorko zapLakao: 

- Tesko Arapima od Ebu Kuhafinog sinaf 



156 








EBU BEKROVI NAPAD! 



Ebu Bekrovi napadi 



Odmetnistvo se toliko rasirilo da je zahvatilo sva plemena Ara- 
ble, izuzev stanovnika Mekke, Medine i plemena Sekif u Taifu. U 
nekim slucajevima citavo pleme bi se odmetnulo, dok bi se poneg- 
dje odmetnuo samo dio plemena, a drugi dio bi ostao u pravoj vjeri. 
Oni koji su ostali pravovjerni zivotima su placali svoju vjeru. Plamen 
nevjerstva su uglavnom razbuktali dvojica laznih poslanika, Tulej- 
ha b. Huvejlid i Musejlime b. Habib. Pored ove dvojice i jedna iena 
se proglasila poslankom. Bila je to Sedzah bint Haris. Musejlime se 
dosta ranije proglasio poslanikom, dok je Tulejha to ucinio kad je 
Allahov Poslanik, alejhisselam, pao na samrtnu postelju. Najveca pri- 
jetnja Medini je bio Tulejha koji je bio najblizi Medini. Kontrolisao 
je podrucja na zapadu i sjeveru Arabije. Njega su slijedila plemena 
Gatafan, Tajj, Havazin, Benu Esed i Benu Sulejm. 

Ipak, najblizi Medini su bili odmetnici na podrucju Abrak, oko 
130 kilometara sjeveroistocno od Medine i Zul-Kissa, oko 45 kilome- 
tara istocno od Medine (vidi kartu 8 na strani 161). Ta podrucja su 
nastanjivala plemena Gatafan, Havazin i Tajj. Sedmicu ili dvije nakon 
odlaska Usamine vojske, odmetnici iz Zul-Kisse su poslali izaslanstvo 
koje se obratilo halifi Ebu Bekru: 

- Mi zelimo ostati vjernici, ali ne zelimo placati zekat. 

-Tako mi Allaha, ako zadrzite samo gram od onoga sto ste duzni 
dati, ja cu se boriti protiv vas. Dajem vam jedan dan da mi odgovorite 
na ovo - rece im halifa. 1 

Izaslanstvo je poslano nazad sa odlukama halife koji, kako je njima 
izgledalo, uopce nije bio svjestan svoje teske pozicije. Pored toga dao 
im je samo jedan dan za razmisljanje. Slijedeceg jutra, prije nego je 
rok za odluku istekao, izaslanstvo je napustilo Medinu, sto je znacilo 
odbacivanje halifinih zahtjeva. Odmah nakon njihovog odlaska, hali- 
fa Ebu Bekr je poslao svoja izaslanstva svim odmetnutim plemenima 
trazeci od njih da ostanu vjerni islamu i da nastave placati zekat. 

1 Taberi, 2/487; El-Belazuri, 103. 

159 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Halid ibn Velid 



Izaslanici odmetnika iz Zul-Kisse su, za vrijeme boravka u Medini, 
uocili odsustvo ratnika. Kad su se vratili u Zul-Kissu, saopstili su ha- 
lifinu poruku. Takode su iznijeli svoja zapazanja u vezi sa odsustvo m 
vojske iz Medine. U meduvremenu je Tulejha bio u Samiri, Pojacao 
je odmetnike iz Zul-Kisse dodatnim snagama pod komandom svog 
brata Hibala, lukavog i sposobnog vojskovode. Kad su odmetnici culi 
izvjestaj izaslanstva, njihovo iskusenje je postalo jos jace. Odlucili su 
napasti Medinu dole je Usamina vojska daleko. Zato su pokrenuli tru- 
pe prema Zul-Kissi 1 , Formirali su bazu i dio snaga pokrenuli prema 
Medini. Bilo je to u julu mjesecu 632. godine. 

Halifa Ebu Bekr je je informisan o pokretima odmetnika, pa je 
organizovao odbranu Medine. Skoro svi vojno sposobni muslimani 
su otisli sa Usamom, ali Medina nije bila oslabljena u onoj mjeri kako 
se to odmetnicima cinilo, jer je ipak bilo nekoliko ratnika iz pleme- 
na Benu Hasim (Poslanikovo, alejhisselam, pleme), koji su izuzeti iz 
Usamine vojske zbog iznenadne smrti jednog njihovog rodaka. Od 
ovih ratnika, halifa je organizovao jedinicu za odbranu Medine. Nje- 
govo pouzdanje je jos poraslo kad je ugledao najbolje od najboljih. 
Bili su to Alija, Zubejr b. Awam i Talha b. Ubejdullah. Sve sama elita. 
Sva trojica su bili od deseterice obradovanih dzennetom. Svakog od 
njih je postavio za komandante jedinica koje je formirao. 

Iduca tri dana se nista nije dogadalo. Odmetnici nisu bili sigurni 
da li su u stanju provesti svoje namjere, pa su jos oklijevali. Onda 
je halifa pokrenuo snage iz Medine. Poduzeo je brz napad na Iogor 
odmetnika i potjerao ih nazad do Zul-Kisse. Muslimani su izvijestili 
halifu o ovom uspjehu, a on im je naredio da ostanu na svojim polo- 
zajima i da cekaju dalja naredenja. 

Iduceg dana halifa je izasao iz Medine sa dosta tovarnih kami- 
la. Kamile za jahanje su otisle sa Usaminom vojskom, pa su tovarne 
kamile bile jedine raspolozive jahalice. Kad je konvoj kamila stigao 
do napustenog odmetnickog logora, muslimani uzjahase i uputise se 
prema odmetnickoj bazi u Zul-Kissi. 

Neprijatelj je cekao spreman, a Hibal, Tulejhin brat, ce pokazati 
svoju Iukavost. Postavio je svoje ljude na zadnji nagib brda na maloj 



1 Nije mogufe precizno odrediti ovu Lobadju, 

160 



Ebu Bekrovi rtapadi 



CO 

g 

DC 



O 

Z 

Q 



> 
to 



G 
< 

CO 



/■ 



1 E 

o 



I 

CO 



en 
E 

CO 

© 






JE! 
o 




LU 





cq 


< 




< 


CO 




• 


I 

3 


cr 




N 


LLt 




• 


m 






< 

r 




< 

Z 

G • 


• 




LU 
2 



161 



Halid ibn Velid 



udaljenosti od njihove baze prema kojoj su muslimani napredovali. 
Muslimani su jahali na tovarnim kamilama savladujuci brdo, nesvje- 
sni blizine neprijatelja koji je bio sa druge strane brda. Kad su mu- 
slimani stigli skoro do vrha brda, odmetnici su zakotrljali veliki broj 
mijehova napunjenih vodom. Zatim su poceli udarati u bubnjeve i 
vikati iz svcg glasa, pa su tako digli neopisivu dreku i galamu. Tovar- 
ne kamile, neuvjezbane za borbu i nenavikle na buku i na neobicne 
kotrljajuce predmete, pojurile su nazad. Muslimani nisu uspjeli umi- 
riti kamile, pa su se vratili nazad. 

Hibal je bio zadovoljan. Uspio je odbiti muslimanski napad bez 
i jedne odapete strijele. Sto se tice ove vojne varke, moguce je da je 
prethodno povlacenje odmetnika iz njihovog logora bilo planirano i 
da je to bila samo varka kojom ce namamiti muslimane da se udalje iz 
sigurnosti grada. Ovo ne mozemo sa sigurnoscu tvrditi, ali mozemo 
tvrditi da je Hibal napravio pogresku u procjeni muslimanske vojske. 
Mislio je da su preplaseni i da su pobjegli. Ako su se tovarne kami- 
le preplasile i pobjegle, njihovi jahaci nisu bili nimalo preplaseni. Sa 
ovakvim procjenama, Hibal je pokrenuo svoje trupe i vratio se u na- 
pusteni logor u blizini Medine i ponovo ga zaposjeo. Borbeni moral 
odmetnika je naglo porastao. 

Muslimani su bili veoma razljuceni. Svaki od njih je bio odlucan 
zestoko uzvratiti za ovaj trik. Halifa Ebu Bckr je znao da ce se od- 
metnici vratiti u svoj logor, pa je odlucio napasti prije nego zavrse 
pripreme za bitku. Po njegovoj naredbi, muslimani su skoro cijelu 
noc proveli u reorganizovanju i pripremanju svoje male vojske. 

U drugoj polovini noci Ebu Bekr je iz Medine pokrenuo vojsku 
koja je bila organizovana sa glavninom snaga u centru, dva krila sa 
strana i zacelnim obezbjedenjem. Centrom je komandovao halifa lie- 
no, desnim krilom je komandovao Nu'man, lijevim Abdullah, a poza- 
dinom Suvejd, sva trojica Mukarinovi sinovi. Za to vrijeme, odmetni- 
ci su, sigurni u sutrasnju pobjedu, spokojno spavali u svom Iogoru. 

Prvi zraci zore su se jedva ukazivali kad je muslimanska vojska 
upala u logor odmetnika sa isukanim sabljama vicuci na savglas. Bilo 
je nemoguce uspostaviti kontrolu nad odmetnicima, Mnogi su ubije- 
ni, a jos vise ih je pobjeglo ne zaustavljajuci se sve do Zul-Kisse, gdje 
su se malo pribrali. Sada je njihov borbeni moral naglo pao. 

162 



Ebu Belerovi napadi 



Ovu rundu su dobili muslimani, ali bilo je jos mnogo posla. Bila 
)e ovo krvava akcija u kojoj je neprijatelj potisnut snagom sablje, a 
ne trikovima. Ebu Bekr je uspio iznenaditi neprijatelj a i tako nado- 
mjestiti malobrojnost svoje vojske, Trebala mu j^ jedna brza takticka 
pobjeda. Dobio ju je. Bio je ovo prvi nocni napad koji su muslimanl 
poduzeli. Ova] oblik taktickog napada je vrlo tesko izvoditi, pa nije 
bio omiljen medu vojskovodama. Postao je popularan tek u prvom 
svjetskom ratu. 

Ebu Bekr je odlucio ne dozvoJiti ncprijatelju da predahne. Zelio 
je iskoristiti sok i dezorganizaciju u njihovim redovima. Pokrenuo je 
vojsku i krenuo prema Zul-Kissi. Kad je stigao nadomak Zul-Kisse, 
organizovao jc vojsku u borbeni poredak kao sto je to ucinio prosle 
noci. Napao je odmetnike, koji su pruzili slab otpor, prekinuli borbu 
i pobjegli do Abraka gdje su bili okupljeni njihovi saplemenici iz Ga- 
tafana, Havazina i Tajja. Halifa je poslao jednu malu jedinicu pred- 
vodenu Talhom sa zadatkom da gone neprijatelja. Uspjeli su sustici 
nekolicinu njih i ubiti ih, ali muslimana je bilo suvise malo da bi u 
ovoj potjeri postigli znacajniji uspjeh. 

Ovaj dogadaj na Zul-Kissi se zbio 30. jula 632, Ebu Bekr je ostavio 
Numana b. Mukarina sa nekolicinim muslimana u Zul-Kissi, a on se 
sa ostalima vratio u Medinu. Usamina vojska se vratila u Medinu 2. 
augusta, tako da Medina vise nije bila u opasnosti. 

Usama je potpuno uspio u svojoj misiji. Mnoga plemena u obla- 
sti Tebuka, gdje je Usama isao, pruzila su mu otpor, ali ih je Usama 
pokorio. Procesljao je siroko podrucje sjeverne Arabije pocevsi od 
Devmetul Dzendela, Koje god se pleme suprotstavilo, bilo je zestoko 
kaznjeno, Ratnici su ubijani, vocnjaci i sela su spaljivani. 1 Bio je to 
trenutak koji nije dopustao pregovore i ubjcdivanja. Odmctnistvo se 
zestoko kaznjavalo. Kao rezltat ovih operacija, nekoliko plemena se 
vratilo u islam. Jedino je pleme Huza neko vrijeme prkosilo, ali ih je 
Amr b. As uskoro opametio. 

Usama se zatim uputio na Mu'tu. Tamo je napao krscanske Arape iz 
plemena Kalb i Gasan i osvetio svog oca. Ipak, ova bitka se ne svrstava 
medu vece bitke muslimanske vojske, Zatim se vratio u Medinu i doveo 
veliki broj zarobljenika i bogat ratni plijen. Dio je zaplijenio a dio je bio 



1 lbn Sad, 709. 

163 



HalidibnVelid 



od naplacenog zekata koji su plemena bill uskratila. Halifa je srdacno 
docekao Usaminu vojsku. Stanovnici Medine su im pruzili svu udob- 
nost odmora. Usamina vojska je iz Medine odsustvovala 40 dana. 

Nakon sto su porazeni u Zul-KIssi, odmetnici su se krvavo osvetili 
svojim saplemenicima koji su ostali u islamu. Ubistva su bila svirepa. 
Neki od njih su bill zivi spaljivani, dok su drugi bacani sa visokih li- 
tica. Halifu su ove okrutnosti zestoko razljutile. Zakleo se da ce biti 
ubijen svaki odmetnik koji je ubio muslimana i da ce svako pleme 
koje se odmetnulo osjetiti zestinu vatre i sablje. 

Sada su sve oci bile uprte u muslimane Medine. Ebu Bekrova po- 
bjeda je podigla borbeni moral muslimana, a Usamina vojska se vra- 
tila sa bogatim plijenom. Blagajna muslimanske drzave je bila puna. 
Uspostavljena je solidna baza za finansiranje opceg rata protiv nepri- 
jatelja islama. 

Ali, Ebu Bekr je smatrao da je jos rano za opcu ofanzivu. Naredio 
je Usami da ostane sa svojom vojskom u Medini i da se jos odmore. 
Podigao je svoju na brzinu skupljenu jedinicu, koja je sve vise licila 
na pravu vojsku i odlucio krenuti na Abrak, Njegova namjera nije 
bila samo pokoriti odmetnike od islama, nego i kazniti one koji su na 
najsvirepiji nacin prolili muslimansku krv. 

Kad je Ebu Bekr objavio svoju namjeru da licno predvodi vojsku u 
pohodu na Abrak, neki ugledniji ashabi su mu dosli sa prijedlogom: 

- Allah ti se smilovao, o halifo Allah ova Poslanika! Ne izlazi se 
opasnosti. Neka neko drugi predvodi vojsku. Ako budes ubijen, od- 
metnici ce osnaziti. Tvoje postojanje je izvor svih njihovih problema. 
Odredi nekog drugog da komanduje vojskom, Ako on bude ubijen, 
onda odredi drugog. 

- Ne, tako mi Allaha. Necu to uciniti. Ne mogu druge opterecavati 
mojim bremenom - bio je odlucan Ebu Bekr. 1 

Halifa Ebu Bekr je pokrenuo vojsku prema Zul-Kissi, gdje ga je 
cekao Nu'man. Duzni smo napomenuti da ce ovaj Nu'man kasnije 
postati veliki pobjednik u muslimanskoj vojsci u Bici kod Nehavenda 
u Perziji. Ebu Bekr je opet uspostavio isti poredak trupa kao sto je to 
ucinio prethodni put. Bila je druga sedmica augusta. 



1 Taberi, 2/476. 
164 



Ebu Bekrovi napadi 



Kad su stigli do Abraka, odmetnici su vec bili rasporedeni u bor- 
beni poredak za bitku. Bez imalo oldijevanja, Ebu Bekr ih napade. 
Borbeni moral odmetnika je bio katastrofalan. Dio odmetnickih je- 
dinica koji je prije nekoliko dana porazen kod Zul-Kisse stigao je u 
Abrak i tamo prenio opci pesimizam na ostale jedinice. lako brojca- 
no nadmocni, odmetnici su slomljeni, nakon cega su se razbjezali. 
Ebu Bekr je izvojevao jos jednu pobjedu. 

Odmetnici su pobjegli iz Abraka. Citava plcmena odmetnika su 
otisla u pravcu Buzahe. Tu ih je docekao Tulcjha Varalica i odveo u 
Samiru. Neka plcmena su ostala u Abraku, pokorila se halifi i priklju- 
cila se njegovoj vojsci. Svi su se pokajali i platili zekat. 

Halifa se vratio u Medinu, gdjc je ostao nekoliko dana u obavlja- 
nju drzavnickih poslova, a zatim je otisao u Zul-Kissu sa Usaminom 
vojskom. Od tada to vise nece biti Usamina vojska, jer je Usama oba- 
vio svoj zadatak. Bit cc to islamska armija, na raspolaganju halifi. 

U Zul-Kissi, Ebu Bekr je islamsku vojsku organizovao u nekoliko 
korpusa sa namjerom oslobadanja teritorije koju su zauzeli odmet- 
nici. Prvi put je muslimanska vojska organizovana u korpuse, svaka 
sa svojim komandantom, sa neovisnim zadacima, a pod vrhovnom 
komandom halite. Muslimanski komandanti su do tada bili samo 
takticari. Uskoro ce uci u carstvo strategije i ovladati tim carstvom sa 
lahkocom kakvu svijet do tada nije vidio. 

Krajem augusta 632. godine Ebu Bekr je planirao strategiju „Ope- 
racije protiv odmetnika". Vojne akcije, koje su nedavno poduzete 
protiv odmetnika u Zul-Kissi i Abraku, poduzete su s ciljem otklanja- 
nja opasnosti od Medine, obeshrabrivanja neprijatelja i dobijanja na 
vremenu. Takode se mogu opisati i kao akcije sakupljanja osnovnih 
sredstava potrebnih za akcrju sirih razmjera. 

Ebu Bekr se nije zavaravao u pogledu buducih akcija. Ocekivala 
ga je teska borba sa nekoliko odmetnika, kao sto je Tulejha Varalica u 
Buzaki, Malik b. Nuvejra u Buti, Musejlime Lazac u Jemami. Imao je 
posla sa rasprostranjenim odmetnisrvom u istocnom i juznom dijelu 
Arabije, Bahreinu, Omanu, Mehri, Hadramevtu i Jemenu. Tu su bili i 
odmetnici u regionu Mekke, kao i oni na sjeveru Arabije gdje se ple- 
me Huza nakon Usaminog povratka u Medinu opet odmetnulo. 



165 



Halid ibn Velid 



Muslimani su licili na malu lampu koja je svijetlila u sveopcem 
mraku. Halifa Ebu Bekr nece samo odrzati ovaj mali plamen, nego ce 
rastjerati mrak i slomiti sejtanske snage koje su prijetile sa svih stra- 
na. U pogledu brojnosti odmetnici su visestruko nadmasivali musli- 
mane, ali nisu bill ujedinjeni. Ebu Bekrova snaga je lezala u kvaliteti 
njegovih ljudi. Osim sto su bili najbolji ljudi koje je svijet ikad vidio, 
bili su i najbolji borci svog vremena. A imao je i jos jedno izvrsno 
oruzje - Halida, sina Velidovog, Allahovu sablju. 

Na ovim cinjenicama je Ebu Bekr i zasuovao svoju strategiju. Po- 
dijelio je armiju u nekoliko korpusa. Najjaci korpus, koji je zamisljen 
kao udarna snaga muslimana, bio je Halidov korpus. Ovaj korpus ce 
biti koristen protiv najjacih odmetnickih snaga, kao i za razbijanje 
onih koji su se borili krajnjim fanatizmom. 

Ostali korpusi su poslani na podrucje od sporedne vaznosti, gdje 
su bila manja odmetnicka plemena ili su koristeni za ciscenje tere- 
na kojim bi Halid projahao. Dva korpusa su zadrzana kao rezervne 
snage, uglavnom za popunjavanje Halidovog korpusa, ili za ispomoc 
drugim korpusima. Prvi korpus koji je krenuo na izvrsenje zadatkaje 
bio Halidov. Odasiljanje ostalih korpusa je uglavnom ovisilo o ishodu 
Halidovih akcija iz kojeg su proizlazili zadaci ostalima. Ebu Bekr je 
namjeravao zapoceti sa podrucjem zapadne Arabije, zatim se prihva- 
titi Malika b. Nuvejre i na kraju se koncentrisati na najmnogobrojniju 
vojsku odmetnika okupljenih oko Musejlime Lasca. Prvo ce elimini- 
sati odmetnike koji su najblizi Medini, a zatim ce ici sve dalje i dalje. 

Halifa je formirao 11 korpusa 1 , koji su bili pod njegovom vrhov- 
nom komandom. Svaki korpus je dobio ratnu zastavu. Raspolozivo 
ljudstvo je rasporedeno u skladu sa zadacima svakog korpusa. Neki 
korpusi su angazovani odmah, a neki malo kasnije. Komandantima 
korpusa su date instrukcije da na celo jedinica postave najbolje Ijude 
kad napreduju ka ciljevima. Njihovi zadaci su bili slijedeci: 

1. Halid: Prvo Tulejha u Buzahi, zatim Malik b. Nuvejra. 

2. Ikrime b. Ebi Dzehl: Uspostaviti borbeni dodir sa Musejlimom 
u Jemami, ali ne ulaziti u siri sukob. 



1 Pojam korpus ovdje upotrebljavamo kako bismo oznacili vojne jedinice koje operisu 
pod neovisnom, vlastitom taktikom. Ovi korpusi nisu organizacijsko-formacijski slicni 
danasnjim korpusima, 

166 



Ebu Belcrovi napadi 



3. Amr b. As: Odmetnicka plemena Huza i Vadi u podrucju Te- 
buka i Devmetul Dzendela 

4. Surahbil b. Hasener Slijediti Ikrimu i cekati halifina naredenja. 

5. Halid b, Seid: Blokirati odmetnicka plemena na granici sa Siri- 
jom. 

6. Turejfe b. Hadziz: Odmetnicka plemena Havazin i Benu Su- 
lejm u podrucjima istocno od Medine i Mekke. 

7. Ala b. Hadhremi: Odmetnici u Bahreinu. 

8. Huzejfe b. Mihsan; Odmetnici u Omanu. 

9. Erfedze b. Hersem: Odmetnici u Mehri, 

10. Muhadzir b. Ebi Umejje: Odmetnici u Jemenu, zatim Kinda u 
Hadramevtu. 

11. Suvejd b. Mukarin: Odmetnici u priobalnom podrucju Jemena. 
Odmah nakon sto su korpusi ustrojeni, Halid je odmarsirao. Po- 

slije njega su otisli Ikrime i Amr b. As. Ostali korpusi su ostali kod 
halite i angazovani su nekoliko sedmica ili mjeseci kasnije. 

Prije nego su korpusi krenuli na izvrsenje zadatka, halifa Ebu Bekr 
je poslao izaslanike svim odmetnicima, kao posljednje upozorenje. 
Izaslanici su dobili slijedece upute: 

1. Pozvati odmetnike da se vrate islamu sa punom pokornoscu. 
Onima koji pristanu, bit ce oprosteno. Ko se ne pokori, protiv 
njega ce se ratovati, njihove zene i djeca ce se tretirati kao ro- 
blje, a njihovi imeci kao ratni plijen. 

2. Prije napada ce muslimanska vojska prouciti ezan. Koje pleme 
odgovori na ezan, smatrat ce se da se zeli pokoriti halifi. 

Komandanti korpusa su takode dobili uputstva od halife, kao 
opca pravila ponasanja u ovom osjetljivom zadatku. Uputstva su bila 
slijedeca: 

1. Traziti i naci pleme koje je bilo cilj. 

2. Prouciti ezan. 

3. Ako pleme odgovori ezanom, tada ne napadati. Nakon ezana 
traziti punu pokornost ukljucujuci i placanje zekata. Ako pri- 
hvate uvjete, ne napadati ih. 



167 



HalidibnVclid 



4. Ne zlostavljati one koji se pokore. 

5. One koji ne odgovore na ezan ili koji nakon ezana ne prihvate 
potpunu pokornost, savladati vojnim akcijama. 

6. Svi odmetnici koji su ubijali muslimane moraju biti ubijeni. Oni 
koji su spaljivali zive muslimane moraju biti zivi spaljeni. 1 

Sa ovakvim zadacima i uputama je pokrenuta islamska vojska da 
se bori protiv odmetnika od islama. 

[Naredba o spaljivanju ljudije izdata s ciljem uzvracanja istom mje- 
rom, jerje islamski stav da se zlocin maze iskorijeniti iskljucivo istovjet- 
nom mjerom. Ove mjere su vazile samo za tu priliku, jer je poznato da 
islam zabranjuje spaljivanje ljudi i zivotinja. Op. Prev.J 



l Taberi, 2/482. 
168 








TULEJHAVARALICA 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Tulejha Varalica 



Od laznih poslanika koji su ostali nakon smrti Esveda, prvi koji se su- 
kobio sa muslimanima bio je Tulejha b. Huvejlid. Bio je poglavica pleme- 
na Benu Esed i suprotstavljao se Poslaniku, alejhisselam, dugo godina. 

Prvi put je pokazao neprijateljstvo prema islamu tri mjeseca na- 
kon Bitke na Uhudu. Vjerujuci da su muslimani znatno oslabljeni 
ovom bitkom, pokrenuo je svoje pleme sa namjerom da zauzme Me- 
dinu. Saznavsi za njegove pokrete, Poslanik, alejhisselam, je poslao 
jedinicu od 150 konjanika. Prije nego je Tulejha shvatio o cemu se 
radi, muslimani su ga napali, a nevjernici su se razbjezali bez pruza- 
nja otpora. Muslimani su zaplijenih njihova stada i odveli ih u Medi- 
nu kao ratni plijen. Ovaj poraz je znatno poljuljao Tulejhin ugled u 
njegovom pie menu. 

Nakon toga je uzeo ucesca u Bici na Hendeku. Vrlo rado se 
odazvao pozivu jevreja da se digne na oruzje protiv muslimana, Po- 
digao je svoje pleme i ucestvovao u opsadi Medine. Kad je Ebu Sufjan 
prekinuo opsadu, Tulejha je vratio pleme u njihova naselja. Tulejha je 
opet ostao kratkih rukava. 

Ni to ga nije opametilo, pa je opet ustao protiv muslimana godi- 
ne 628. kad su muslimani poduzeli pohod protiv jevreja na Hajberu. 
Tulejha se prikljucio jevrejima. Dok su muslimani napredovali prema 
Hajberu, Tulejha je nekoliko puta napao muslimanske jedinice, alije 

svaki put bio odbijen, Xakon toga je podigao vojsku i vratio se u svoje 
naselje prepustivsi jevreje muslimanima. 

Dvije godine kasnije, tokom godine izaslanstava, poslao je dele- 
gaciju u Medinu i priznao Poslanika, alejhisselam. Cijelo pleme je 
primilo islam, ali kao i mnogi drugi u Arabiji, ucinili su to samo iz 
politickih razloga. Tulejha je tako prividno primio islam. Bio nevjer- 
nik ili musliman, Tulejha je nastavio uzivati ugled u svom plemenu 
kao plemenski starjesina i govornik. Proricao je buducnost i pomalo 
se bavio poezijom. 



171 



Halid ibn Velid 



U posljednjim danima Poslanikova, alejhisselam, zivota Tulejha 
se proglasio poslanikom. Pozvao je narod da ga slijedi, pa se mnogi 
odazvase. Kad je Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret, Tulejha 
je pojacao napore da se ucvrsti kao poslanik, a kad se val odmetnis- 
tva poceo siriti Arabijom, cijelo njegovo pleme Benu Esed skupilo se 
pod njegovom zastavom i prihvatilo ga kao poglavicu i poslanika. Da 
bi oznacio svoj prekid veza sa Medinom, protjerao je muslimanskog 
sakupljaca zekata iz svog podrucja. Bio je to hrabri mladic Dirar b. 
Ezver, o kome cemo govoriti kasnije u poglavlju o Siriji. 

Posto se proglasio poslanikom, smatrao je da treba dati neki do- 
prinos u vjerskim pitanjima, kao dokaz svog poslanstva. Mislio je da 
bi bilo najbolje izmijeniti neka pravila u vezi sa obavljanjem namaza. 
Zato je ukinuo ruku i sedzdu govoreci: 

- Allah ne zeli da dovodimo tijela u ruzne polozaje. Klanjajte stojeci. 1 
Od tada je njegovo pleme pocelo klanjati stojeci, bez rukua i sedzde. 

Kako se odmetnistvo sirilo, tako se sirio i broj njegovih sljedbenika. 
Primio je ponudu o podrsci od velikih plemena iz sjeverne Arabije kao 
sto su Gatafan i Tajj. Oba ova plemena su bill stari saveznici njegovog 
plemena Benu Esed. Takode je dobio podrsku plemena Havazin i Benu 
Sulejm, ali je ova podrska bila mlaka. Iako su i ova dva velika plemena 
bili odmetnici od islama, oni nisu stali pod Tulejhinu zastavu. 

Od pojedinaca, najveci Tulejhin pomagac je bio Ujejna b, Hisn, 
jednooki poglavica Benu Fazara, ogranka plemena Gatafan. Koman- 
dovao je plemenom Gatafan u Bid na Hendeku, a Poslanik, alejhi- 
sselam, mu je dao nadimak „Voljna budala". Sada je opravdao ovaj 
nadimak slijedenjem Tulejhe. Ova budala nije iskreno vjerovala u Tu- 
lejhino poslanstvo jer je poznato da je rekao: 

- Radije cu slijediti poslanika iz saveznickog plemena negoli po- 
slanika iz Kurejsa. Osim toga, Muhammed je umro, a Tulejha je ziv. 2 

Njegova podrska Tulejhi je bila tolika da je dtavo svoje pleme do- 
veo pod Tulejhin uticaj. 

Tulejha je sakupio Benu Esed u Samiri. Pleme Gatafan je zivje- 
lo u njihovom susjedst\ r u i uskoro ce im se pridruziti. Pleme Tajj je 

1 Ibn-ul-Asir, 2/131. 

2 Taberi, 2/4S7. 

172 



Tulejha Varalica 



priznalo Tulejhu kao poglavicu svih pogiavica i kao poslanika, ali je 
ostalo u svom podrucju, poslavsi jedan kontingent vojnika da se pri- 
druze Tulejhi. Tako se Tulejha pripremao da slomi moc islama. 

Kad je cuo za skupljanje odmetnickih plemena u Zul-Kissi i Abra- 
ku, poslao je jedan kontingent vojnika da se pridruze njegovom bratu 
Hibalu. Za vrijeme dok su vec opisane operacije u Zul-Kissi i Abraku 
bile u toku, Tulejha je pokrenuo vojsku prema Buzahi, gdje su mu se 
pridruzili ostali odmetnici koje su muslimani potjerali iz Abraka. 

Tulejhine pripreme su bile opsezne i tekle su vrlo brzo. Poslao je 
kurire u mnoga plemena i njihove ogranke sa naredenjem da mu se 
sto prije pridruze. Mnogi su odgovorili na poziv. Ujejna je poslao 700 
ratnika iz svog plemena. Najveci broj ratnika je dosao iz Gatafana i 
Benu Eseda. Dosao je i jedan kontingent ratnika iz Tajj a, ali glavnina 
njihovih snaga nije dosla. Kad je Halid krenuo iz Zul-Kisse, Tulejha je 
bio potpuno spreman. 

Prije nego je Halid krenuo, halifa Ebu Bekr je trazio nacine da 
smanji Tulejhinu snagu i tako pomogne Halidu. U ovom pogledu se 
nije moglo uciniti nista sa plemenima Benu Esed i Gatafan, jer su 
cvrsto stajali uz Tulejhu. Ali, pleme Tajj je bilo nesto drugo. Pogla- 
vica plemena Tajj je bio Adij b. Hatim (Hatemi Tajj), glasoviti ashab 
Allahova Poslanika, alejhisselam. Neki historicari navode da je do- 
zivio duboku starost od 120 godina. Opisuju ga kao izuzetno visoka 
covjeka. Kad bi jahao konja, noge su mu dodirivale zemlju. 1 Kad je 
Adij pokusao sprijeciti odmetanje plemena, njegovi saplemenici su 
ga smijenili i odrekli ga se. Adij je sa nekolicinom najodanijih isto- 
misljenika napustio pleme i pridruzio se halifl. Ebu Bekr je sada po- 
kusao odvuci pleme Tajj od Tulejhe. Ukoliko pleme Tajj ne pristane 
na to, onda ga treba napasti na njihovim sadasnjim pozicijama, prije 
nego se prikljuce Tulejhi. 

Ebu Bekr je poslao Adija nazad u svoje pleme da obavi ovaj posao. 
Sa njim je marsirao Halid sa svojim korpusom od 4 000 vojnika. Ha- 
lifa je rekao Halidu: 

- Ako Adijevi pregovaracki napori ne uspiju, odmah napadni ple- 
me dokje jos tu. z 

1 Ibn Kutejba, 313. 

2 Taberi, 2/4S3. 

173 



Halid ibn Velid 



Nakon dogovora sa plemenom Tajj Halid je odjahao prema Buza- 
hi (vidi kartu 8 na strani 177). 

Napustivsi Zul Hissu, Halid je marsirao prema Buzahi. Nakon ne- 
kog vremena skrenuo je lijevo i priblizavao se podrucju juzno od gor- 
ja Aja, gdje se okupilo pleme Tajj. Adij je odjahao naprijed i obratio se 
plemenu pokusavajuci ih nagovoriti da se pokaju i vrate u pravu vje- 
ru. Govorio je o Allahu i Njegovu Poslaniku, alejhissclam, o patnjama 
u Dzehennemu, o uzaludnosti otpora... Ali, uprkos njegovom vrsnom 
govornistvu, nije postigao nikakav rezultat. Plemenske starjesine su 
ga odbile, poslije cega ih je Adij opomcnuo: 

- Onda se pripremite za okrsaj sa vojskom koja dolazi da vas uni- 
sti, a vase zene i djecu odvede u roblje. Pristanite, molim vas. 

Ova prijetnja je postigla cfckat. Plemenske starjesine nakon kra- 
ceg razmisljanja rekose: 

- Zadrzi tu vojsku dalje od nas dok mi nekako povucemo svoju 
bracu koja su sada kod Tulejhe. Mi imamo savez sa njima, ako ga pre- 
kinemo, Tulejha ce pobiti nasu bracu ili ce ih drzati kao taoce. Mora- 
mo ih nekako izvuci prije nego otvoreno istupimo iz saveza sa njim. 

Adij se vratio u Halidov logor i objasnio mu situaciju. Halid nije bio 
raspolozen gubiti vrijeme na pregovore. Imao je vrlo stroge poglede u 
vezi sa odmetnistvom. Nije pokazivao ni truna naldonosti prema oni- 
ma koji su postali nevjernici nakon vjerovanja. Adij je bio uporan: 

. - Tri dana Halide. Samo tri dana i ja cu ti dati vojsku od 500 ratni- 
ka iz mog plemena da se bore uz tebe. To je mnogo bolje nego da ih 
posaljes u vatru Dzehennema. 1 

Nakon ovih argumenata, Halid pristade. Plemenske starjesine po- 
slase Tulejhi jedinicu konjanika kao toboznje pojacanje ranije posla- 
tom kontingentu. Oni pocese tajno raditi na izdvajanju njihovog kon- 
tingenta vojske od Tulejhe prije nego Halid stigne do Buzahe. Radeci 
oprezno, uspjeli su u tome. 

Halid nije napao pleme Tajj. U meduvremenu se okrenuo ka od- 
metnickim plemenima koja su nastanjivala podrucja u okolini Dza- 
dile, Halifa nije nista rekao u vezi sa Dzadilom, ali Halid nije trebao 
posebno odobrenje za borbu. Kad je iznio svoje namjere, Adij je opet 

1 Taberi, 2/483. 

174 



Tulejha Varalica 



izasao sa prijedlogom da se ova plemena potcine bez krvoprolica i da 
se pojaca muslimanska vojska. Inace, Halida nikad nije zabrinjavalo 
krvoprolice, ali kad se pruzila mogucnost da ojaca svoj korpus sa jos 
ratnika, prihvatio je Adijev prijedlog. Njegova rjecitost je dala plo- 
dove. Plemena su se pokajala, pa se Halidu prikljucilo 1 000 ratnika 
iz podrucja Dzadile. Sa svojim snaznim korpusom pojacanim sa 500 
konjanika iz Tajja i 1000 iz Dzadile, Halid je sada jahao prema Buzahi 
mnogo jaci nego sto je bio kad je krenuo iz Zul-Kisse. Na putu za 
Buzahu je prikupio jos veliki broj ratnika. 

U toku marsa Halid je poslao dvojicu izvidaca ispred glavnine 
snaga da prikupljaju obavjestajne podatke. Obojica su bili Ensarije, a 
jedan od njih je bio ugledni ashab Ukase b. Mihsan. Ova dva izvidaca 
su sreli dvojicu odmetnickih izvidaca, od kojih je jedan bio Hibal, Tu- 
lejhin brat. Ensarije su ubili Hibala, a drugi izvidac je uspio pobjeci. 

Razjaren vijescu o bratovoj smrti, Tulejha odjaha u potragu za 
ubicama. Poveo je sa sobom drugog brata Selamu. Sreli su se s dvo- 
jicom muslimanskih izvidaca. Poceo je dvostruki dvoboj. Sukobili su 
se Tulejha i Ukas, a Selama se borio protiv drugog muslimana. Oba 
muslimana su poginula. Njih ova tijela su lezala na zemlji sve dok 
ih nije otkrila muslimanska vojska kad je stigla do mjesta dvoboja. 
Muslimani su bili jako zalosni zbog gubitka dvojice izvrsnih boraca i 
vjernih drugova. 

Kad je Halid stigao u juzni dio ravnice Buzahe, postavio je logor 
na maloj udaljenosti od mjesta gdje su se odmetnici vec ulogorili. 
Bojno polje je bila ravnica sa kamenitim brdascima na njenim zapad- 
nim i sjevernim krajevima. Ovi stijenjci su produzetak jugoistocnog 
podnozja gorja Aja 1 (vidi kartu 8 na stranici 177). 

Pozornica Bitke kod Buzahe je postavljena. Muslimani su se pri- 
premali za sutrasnji okrsaj, a i odmetnici su to cinili. Halid, Allahova 
sablja, sa oko 6 000 vojnika suocio se sa Tulejhom varalicom, Nije 
poznata tacna snaga Tulejhine vojske, ali se vjeruje da je bila brojnija 
od muslimanske. Bilo je to sredinom septembra mjeseca 632. godine 
(kraj dzumadel ahira 11. godine po Hidzri). 



1 Danas nema nikakvih ostataka od Buzahe, a ravnica gdje je bila smjestena pocinje oko 45 
kilometara jugozapadno od danalnjeg mjesta Hail i prostire se u pravcu jugozapada. 

175 



Halid ibn Velid 



Ujutro su dvije vojske sredivale borbene poretke i vrsile posljednje 
pripreme za borbu. Halid je licno komandovao korpusom i zauzeo 
poziciju na celu jedinica, Tulejha je za komanadanta vojske postavio 
Ujejnu, koji se smjestio u centar jedinica okruzen sa 700 ratnika iz 
svog plemena. Varalica je ostao u svom satoru na maloj udaljenosti Iza 
svoje vojske sa maramom na glavi i ogrtacem na ramenima. Zauzeo je 
pozu koja je odavala duboku koncentraciju cime je davao do znanja da 
upravo od mclcka Dzibrila prima savjete oko vodenja bitke. 

Vojske krenuse jedna prema drugoj. Halid zapoce napad duz cije- 
log fronta, Neko vrijeme su odmetnici pruzali zestok otpor, posebno 
Ujejnino pleme. Nakon upornih muslimanskih napada dio odmet- 
nickih jedinica poce popuStati. Uznemiren takvim tokom dogadaja, 
Ujejna pozuri do Tulejhinog satora i upita ga: 

- Je li ti Dzibril dosao? 

Tulejha mu rece da jos nije, pa se Ujejna vrati u bitku. 

Prode jos neko vrijeme. Halidove jedinice su se uspjele ukliniti u 
centar odmetnika, ali je otpor jos uvijek bio zestok. Ujejna opet po- 
zuri prema Tulejhinom satoru i opet upita: 

- Ima li Dzibrila? 

- Ne, tako mi Allaha - odgovori Varalica. 

Ujejna se opet vrati na bojno polje. Mirisuci skoru pobjedu, mu- 
slimani su sve jace navaljivali i sve dublje se uklinjavali, tako da su 
neprijateljske snage bile skoro razbijene. Smatrajuci situaciju krajnje 
opasnom, Ujejna treci put dode do Tulejhinog satora i upita: 

- Je li ti Dzibril dosao? 

- Dosao je - rece Varalica. 

- Sta kaze? 

- Rekao je da ovaj dan nikad neces zaboraviti. 

- Ne tako mi Allaha, ti sigurno nikada neces zaboraviti ovaj dan 
- odbrusi mu Ujejna. 

Nakon toga, Ujejna pozva svoje pleme: 

- O Benu Fezare, ovaj covjek je varalica. Napustite borbu, 1 

1 Tabert, 2/4S5. 
176 



Tulcjha Yaralica 




177 



Halld ibn Velid 



Benu Fezare se povuce, a centar odmetnickih redova osta prazan. 
Muslimani krenu.se u odlucujuci napad. Odmetnici pocese bjezati sa 
bojnog polja u svim pravcima, Neki od njih otrcase do Tulejhinog 
satora i upitase: 

- Sta da cinimo? Sta nam naredujete? 

- Radite ono sta mozete, radite ono sta cu i ja uraditi i spasite svoje 
porodice - uzviknu Varalica. 1 

Nakon toga Tulejha posadi svoju zenu na kamilu koju je tu imao 
za svaki slucaj, a on uzjaha konja i nestadose u oblaku prasine. Bitka 
kod Buzahe je gotova. Halid je pobijedio. Neprijatelj islama je pora- 
zen, a njegova vojska je rasuta. 

Tulejha je pobjegao na sirijsku granicu. Njegovc lazi i prevare su 
zavrsene. Primilo ga je pleme Kalb, gdje se zadrzao sve dok nije cuo 
da se njegovo pleme pokajalo i ponovo primilo islam. Ubrzo se i on 
vratio u pleme i postao musliman. Kasnije je otisao u Mekku obaviti 
hadz i tamo sreo Ebu Bekra koji nije obracao paznju na njega. 

Dvije godine kasnije, posjetio je Medina i potrazio Omera. Omer 
nije bio od onih koji lahko oprastaju. Kad je vidio Tulejhu, rekao je: 

- Ubio si dva ugledna muslimana. Jedan od njih je bio Ukas b. 
Mihsan. Tako mi Allaha, ja te nikad necu voljeti. 

- Allah ih je blagoslovio preko moje ruke, dok ja nisam dobio nagra- 
du kao oni. Trazim oprosta od Allaha - pokusa se nasaliti Tulejha. 

- Lazes. Allah ce te za to kazniti - rece neumoljivi Omer. 

- To je bio rezultat nevjerovanja koje je Allah unistio. Ne mozes 
me sada kriviti za to. 

- Sta je ostalo od tvoje vidovitosti? 

- Nista osim onog sto izade na dva donja otvora - rece Tulejha 
aludirajuci na vrsenje nuzde. 

Smisao za humor nije bila Omerova jaca strana. Smatrajuci da 
nema sta reci kao odgovor na to, Omer produzi svojim putem. 

Tulejha se vratio u svoje pleme. Kad su muslimani osvajali Irak, 
Tulejha se prijavio kao dobrovoljac i borio se kao obican vojnik i kao 
jedan od komandanata. Borio se srcano i iskreno. Ucest\'ovao je u 



1 Isti izvor. 
178 



Tulejha Varalica 



Bici na Kadisijji i kod Nehavenda gdje je i poginuo. Tulejha se na taj 
nacin iskupio. 

Nakon sto je bitka zavrsena, Halid je poslao svoje odrede da pro- 
nadu odmetnike i potcine ih. Jedan odred je uhvatio nekoliko od- 
metnika u regionu Ruman oko 55 kilometara jugoistocno od Buzahe. 
Odmetnici se pokorise bez borbe. Halid je predvodio najveci odred u 
potjeri za Ujejnom koji je pobjegao na jugoistok sa svojim ratnicima 
i nekoliko ratnika iz Benu Eseda. Ujejna je odmakao oko 100 kilo- 
metara kad ga je Halid stigao. Iako se oslobodio iluzija o Tulejhinom 
poslanstvu, Ujejna je i dalje prkosio i pruzio otpor. Nakon kratke i 
ostre borbe, nekoliko odmetnika je ubijeno a ostali su se razbjezali. 
Ujejna je zarobljen. 

Ujejnin otac je bio ugledni i visoko postovani poglavica plemena 
Gatafan. Po torn osnovu Ujejna je smatrao da mu pripada visoko drugo 
mjesto u redovima njegovog plemena. Ovaj oholi izdanak stare loze 
poglavica je sada, okovan u gvozde i do bola ponizen, sproveden u Me- 
dinu. Djeca su se okupila oko njega i saznala ko je i sta je i pod kojim je 
okolnostima zarobljen. Onda su ga poceli bockati pruticima i pjevati: 

- O Allahov neprijatelju. Postao si nevjernik nakon vjerovanja. 

- Tako mi Allaha, ja nikada nisam ni bio vjernik - pravdao se Ujejna. 
Prema njegovim rijecima, on nikada nije bio musliman, pa nije 

mogao biti optuzen za odmetnistvo, ali nije iskljuceno da je lagao kad 
je tako govorio, Iznio je svoj slucaj halifi, koji ga je oslobodio nakon 
sto je primio islam. Vratio se u svoje pleme i dugo zivio. 

Za vrijeme halife Osmana, Ujejna je dosao u Medinu i trazio ha- 
lifu. Sada je Ujejna vec bio starac. Halifa Osman je uvijek bio izrazito 
ljubazan pa ga je pozvao da vecera s njim, posto je sunce vec bilo 
zaslo. Ujejna je odbio ovaj poziv rekavsi halin da on sada posti. Halifa 
Osman ga zacudeno pogleda jer je poznato da muslimani zapocnu 
post u zoru, a prekinu ga nakon zalaska sunca. Vidjevsi zacudeno st 
na halifinom lieu, Ujejna rece: 

- Smatram da je lakse postiti nocu nego danju. 1 

Halid se sada okrenuo u pravcu Nekre, gdje se nekoliko ogranaka 
plemena Benu Sulejrn okupilo s namjerom da se i dalje bore protiv 



1 Ibn Kutejba, 304. 

179 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Halid ibn Velid 



muslimana. Predvodio ih je brzopleti poglavica Amr b. Abdul Uzza 
koji je poznatiji kao Ebu Sedzra. Nije naucio lekciju poslije Tulej- 
hinog kraha. 

Cim je stigao u Nekru, Halid je naredio silovit napad na Benu Su- 
lejm. Halida su za ovo pleme vezale Iijepe uspomene jer je ono rato- 
valo pod njegovom komandom u osvojenju Mekke, u Bid na Hunej- 
nu i u opsadi Taifa. Izuzimajuci mekolkinu njih koji su pobjegli nakon 
ulijetanja u zasjedu na Hunejnu, citavo pleme mu je bilo vjerno. Ali, 
sada su bili odmetnici i nije bilo milosti za njih. 

Pleme Benu Sulejm se sada borilo protiv svog bivseg komandanta, 
Borili su se narocitom zestinom i ubili nekoliko muslimana, ali mno- 
gi od njih su osjetili zestinu Halidove sablje. U ovoj borbi Halid je 
slomio nekoliko sablji. Benu Sulejm je porazen, a Ebu Sedzra, vojnik 
i pjesnik, zarobljen je i poslan u Medinu, Ebu Bekr ga je oslobodio, 
nakon sto se pokajao i ponovo primio islam. 

Dok je Bitka kod Buzahe bila u toku, nekoliko plemena je stajalo 
sa strane i posmatralo bitku. Bilo je to pleme Benu Amir i nekoliko 
ogranaka plemena Havazin i Benu Sulejm. Iako su bili pristalice Tu- 
lejhe, odlueili su mudro izostati iz bitke i cekati ishod, Uskoro su vi- 
djeli kako Halid pobjeduje. Nakon sto se bitka zavrsila i sve se utisalo, 
dosli su do Halida i rekli mu: 

- Ponovo ulazimo u ono iz cega smo izasli. Vjerujemo u Allaha i 
Njegova Poslanika. Vracamo se u islam sa svojim zivotima i imecima. 1 

Uskoro su mnogi Arapi poceli pristizati u Buzahu i izrazavati svoje 
kajanje. Ponovo su primali islam. Ali, Halid nije zaboravio instrukcije 
koje mu je dao halifa u vezi sa onima koji su ubijali muslimane. Odbio 
je primiti pokajanje sve dok plemena ne izruce sve ubice muslimana. 
Plemena su pristala. 

Sve ubice su postrojene. Halidova pravda je bila brza. Svakog od 
njih je ubio tacno na nacin na koji su oni ubijali muslimane. Nekima 
su odjsecene glave, neki su zivi spaljeni, neki su kamenovani do smrti. 
Neki od njih su baceni sa litica, a neki su ubijeni strijelama, dok je 
nekolicinu njih bacio u bunar. 2 Oko za oko, zub za zub. 



1 Taberi, 2/486. 

2 Taberi, 2/490. 



180 



Tulejha Varalica 



Posto je obavio i ovaj zadatak, Halid je poslao pismo halifi u kome 
ga je precizno izvijestio o svim dogadajhna. Halifa Ebu Bekr mu je 
uzvratio pismom pohvale, cestitao mu na uspjehu, odobrio njegove 
postupke I uputio dovu za njegove dalje uspjehe. 

Poslije bitke protiv Benu Sulejm u Nekri, Halid se vratio u Buzahu 
i ondje se zadrzao oko tri sedmice, primajuci delegacije pokajnickih 
plemena i kaznjavajuci ubice muslimana. Tad se okrenuo prema Ze- 
feru, gdje je jedna zena skrenula njegovu paznju. 

Selma, ili Um Ziml je bila Ujejnina bliska rodica. Njen otac, Malik 
b. Huzejfe, bio je veliki poglavica plemena Gatafan. Njena majka, Um 
Kirfa, bila je takode posebna zena, ugledna i postovana u plemenu. 
U doba Allahova Poslanika, alejhisselam, ova zena se borila protiv 
muslimana. Porazena je i ubijena. Selma je zarobljena i odvedena u 
Medinu. Allahov Poslanik, alejhisselam, ju je poklonio svojoj supruzi 
Aisi da joj bude sluskinja. Selma je bila nesretna zbog svog polozaja, 
pa je oslobodena, nakon cega sa vratila u svoje pleme. 

Nakon smrti roditelja, Selma je pocela zapovijedati plemenom. 
Iako je to bilo neuobicajeno kod Arapa, pleme ju je prihvatilo kao 
vodu i izrazilo joj postovanje i odanost. Njena majka je imala jednu 
velicanstvenu kamilu koju je Selma naslijedila. Kucl god bi isla, Selma 
je jahala ovu kamilu. Izgledala je kao i njena majka. Kad god bi je sa- 
plemenici vidjeli na kamili, sjetili bi se Selmine majke. 

Selma je zauzela jedno od vodecih mjesta medu odmetnicima 
i postala nepomirljivi neprijatelj islama. Nakon bitke kod Buzahe i 
drugih akcija protiv odmetnickih plemena, mnogi prezivjeli odmet- 
nici su se pridruzili Selmi. Ukorila ih je zbog gubitka bitke i napusta- 
nja Ujejne. Ova zena je bila izuzetan autoritet. Muskarci su primili 
kritike bez ikakvih negodovanja. Vodcni cvrstom Selminom rukom, 
odmetnici su se reoganizovali i ponovo formirali snaznu armiju. Sada 
je Selma bila ozbiljna prijetnja islamu. Znajuci da je Halid rijesio pro- 
bleme u Buzahi, Selma je ocekivala da ce se on sada okrenuti prema 
njoj. Zeljno je ocekivala okrsaj sa Allahovom sabljom, a Halid je mar- 
sirao prema Zeferu na suocenje sa armijom odmetnika. 

Cim je stigao do odmetnika, Halid je odmah napao. Sve je ukazi- 
valo na tesku bitku. Dok je Halid manevrisao krilima bez poteskoca, 
nikako mu nije uspijevalo prodrijeti prema centru neprijatelja. Bio 

181 



Halid ibn Velid 



je suvise cvrst, U centru je bila Selma u oklopljenoj nosiljci na svojoj 
cuvenoj kamili i odatle rukovodila bitkom. Oko kamile su bill raspo- 
redeni najbolji borci, spremni zrtvovati zivote da bi odbranili pleme- 
nitu zivotinju i njenu jahacicu. 

Halid je zakljucio da je glavna snaga neprijatelja u Selminoj lie- 
nosti. Sve dok je ona u svojoj nosiljci, bitka ce se voditi u strasnom 
krvoprolicu. Selma jc morala biti uklonjena. Halid je uzeo nekoliko 
ratnika sa sobom i nakon nekog vremena njegova sablja je prokreila 
put do kamile. Poslije nekoliko zamaha sabljom plemenita zivotinja 
je pala, a sa njom i nosiljka. Selma je odmah ubijena. Oko nje je le- 
zalo oko 100 leseva njenih najodanijih boraca, koji su je branili do 
posljednjeg daha, 

Nakon Selmine pogibije, svaki otpor odmetnika je prestao. Razbjeza- 
li su se na sve strane. Bila je ovo najteza bitka poslije one protiv Tulejhe. 

Danasnje Selmino gorje, posuto crnim ispucalim stijenama, nala- 
zi se oko 70 kilometara jugoistocno od grada Haila. Vjeruje se da je 
dobilo ime po ovoj izuzetnoj zeni. 

Bitka kod Zefera se odigrala krajem oktobra 632. go dine (krajem 
redzeba 11. godine po Hidzri). Halid je nekoliko dana odmarao sa 
svojom vojskom, a zatim se zaputio prema Buti, da se bori protiv Ma- 
Iika b. Nuvejre. 

Prva faza rata protiv odmetnika je zavrsila Selminom smrcu. Naj- 
veca plemena sjeverne Arabije su sad pokorena. Njihove vode su ubi- 
jeni ili zarobljeni. U ovim krajevima vise nije bilo pobuna. 

Ali, ostao je jos jedan covjek koji je zabrinjavao muslimane. Bio je 
vise razbojnik nego poglavica. Ime mu je bilo Ijas b. Abd Dzelil, ali je 
mnogo poznatiji kao EI Fedzaa. Bio je probisvijet i avanturista. 

Za vrijeme kad je Halid bio u Buzahi, El Fedzaa je dosao halifi Ebu 
Bekru i rekao mu: 

- Ja sam musliman. Daj mi naoruzanje i opremu, pa cu se boriti 
protiv odmetnika. 1 

Ebu Bekr se obradovao i dao mu potrebnu opremu. Razbojnik je 
odjahao iz Medine, formirao razbojnicku druzinu i poceo pljackati 

1 Taberi, 2/492. 
182 



Tulejha Varalica 



nezasticene putnike, a mnoge od njih je ubijao. Operisao je u regionu 
oko Mekke i Medine. I muslimani i odmetnici su jednako trpjeli stete 
od njegovih pljacki. Ebu Bekr je cuo za ova razbojnistva i odlucio je 
pokazati primjerom sta ceka onog ko na takav nacin prevari halifu i 
to u teskim trenucima. Poslao je jaku jedinicu da nadc i uhvati razboj- 
nika i da ga zivog dovedu u Medinu. Nekoliko dana kasnije, El Fedzaa 
je uhvacen i doveden u Medinu u okovima. 

Ebu Bekr je naredio da se sabere velika gomila drva i da se stavi 
ispred dzamije. Drva su dovucena i zapaljena. Dok su drva pucketala, 
a plamen se dizao prema nebu, drumski razbojnik je, jos u okovima, 
bacen u vatru. 

Pred samu smrt, Ebu Bekr je iznio tri stvari za koje zali sto ih je 
ucinio i tri stvari za koje zali sto ih nije ucinio. Jedna od tih stvari je 
bio dogadaj sa El Fedzaom. Ebu Bekr je rekao: 

- Bolje bi bilo da sam Fedzaa odmah ubio, nego sto sam ga spalio. 1 



1 Taberi, 2/619; El-Bdazuri, 112; Mesudi, Murudz, 2/308. 

183 








LAZNI POSLANIK 
I POSLANICA 



Lazni poslanik i poslanica 



Malik b. Nuvejra je bio poglavica plemena Benu Jerbu, velikog 
ogranka jakog plemena Benu Temim koje je nastanjivalo sjcvcro- 
istocnu Arabiju, iznad Bahreina. Posto je pleme bilo blizu Perzije, 
neki dijelovi Benu Temima su bili vatropoklonici, a cijelo pleme je 
bilo pagansko dok islam nije dosao u Arabiju. Centar Malikovog ple- 
mena je bila Buta 1 (vidi kartu 8 na strani 177). 

Malik je bio poglavica plemickog porijekla, poznat po darezljivo- 
sti i gostoljubivosti. Nocu bi ostavljao lampu da gori cijelu noc, kako 
bi putnici koji bi prolazili znali gdje ce naci skloniste i hranu, Usata- 
jao bi u toku noci da provjeri da li lampa gori. Bio je naocit muskarac, 
guste kose i snazne brade. Savremenici su za njega rekli da je lijep kao 
mjesec. 2 Bio je vjest u koristenju oruzja, hrabar vitez i pjesnik. Malik 
je bio olicenje savrsenog muskarca tadasnjih Arapa. Imao je sve. 

Lejla je bila kci Minhala, kasnije poznata kao Umm Temim. Bila je 
jedna od najljepsih djevojaka u Arabiji, cuvena po svojoj ljepoti. Bila je 
posebno poznata po svojim prelijepim ocima. Ona je takode imala sve. 3 

Kad je stasala za udaju, prosili su je mnogi prosci iz regije, ali ona 
ih je sve redom odbijala. A onda je srela Malika s kojim ce uci u histo- 
riju. Malik je ozenio Lejlu. Tako je Malik sada, uz sve dotadasnje kva- 
litete, imao i najljepsu zenu tadasnje Arabije. Imao je sve osim vjere. 



1 Buta je sada malo beduinsko naselje oko 20 kilometara jugozapadno od danasnjeg Rasa. 
Vidi se da je bilo vece mjesto u to vrijeme, 

2 El-Belazuri, 108. 

3 Isfahani, 14/65. 

187 



Halid ibn Velid 



Tokom godine izaslanstava pleme Benu Temim je primilo islam, 
pa tako i Malik. Imajuci u vidu njegov izuzetan ugled i neosporne 
kvalitete, Poslanik, alejhisselam, ga je postavio za prikupljaca poreza 
u ogranku Benu Hanzala. Neko vrijeme, Malik je izvrsno obavljao 
ovu duznost i prikupljene poreze slao u Medinu. Nakon sto je Posla- 
nik, alejhisselam, preselio na ahiret, Malik je prekrsio svoju prisegu 
na vjernost, otvorio torbu u kojoj je bio sakupljen novae i vratio ga 
Benu Hanzali: 

- O, Beni Hanzala. Vasa bogatstva su sada samo vasa. 1 

Tako je Malik postao odmetnik. 

Sedzah je bila Harisova kcerka. Rodena je u porodici poglavica, 
pa je stekla sposobnosLi vodstva, jak karakter, otmjeno ponasanje, a 
u intelektualnom pogledu je nadmasivala sve zene. Bavila se vidov- 
njastvom i proricala buducnost. Bila je posebno pjesnicki nadarena, 
pa je obicavala svoje misli izrazavati u stihovima. Kad bi ljudi govorili 
s njom, ona bi im uzvracala stihovima. 

Kasnije poznata kao Umm Sadira, Sedzah je preko oceve linije 
bila saplemenik u plemenu Benu Jerbu i njihov poglavica, pa tako i 
poglavica Malika b. Nuvejre. Sa majcine strane, pripadala je i pleme- 
nu Teglib. Ovo pleme je pripadalo velikoj grupi plemena poznatoj 
kao Rabi'a, a naseljavali su podrucja u Iraku. Sedzah je zivjela uglav- 
nom u plemenu Teglib koje je bilo krscanske vjere. Njena vjera nije 
bila tako snazna, kao ni kod ostalih pripadnika plemena. 

Kad je odmetnistvo od islama zapocelo, Sedzah je cula da su se 
Tulejha i Musejlime proglasili poslanicima, Njena masta je bila zago- 
licana mogucnostima koje otvara ovo zvanje. Zasto bi samo muska- 
rac bio poslanik? Zasto zena ne bi bila poslanik? Onda je objavila da 
je ona zena- poslanik i objasniia to prikladnim stihovima. 

Majcino pleme je priznalo njeno poslanstvo. Skupila je vojsku i 
zaputila se u Arabiju u pleme svoga oca, koje je stalo pod njenu za- 
stavu. Mnogi njeni sljedbenici su je slijedili privueeni mogucnoscu 
pljacke i sredivanja racuna sa nekim plemenima u Arabiji sa kojima 
su bili u starim krvnim zavadama. 



1 El-Belazuri, 107. 

188 



Lazni poslanik i poslantca 



Ushicena snagom okupljenih ratnika, krenula je u El-Hazn i po- 
slala izaslanika Maliku b. Nuvejri. Predlagala mu je savez, prema ci- 
jim odredbama cc nastupati zajedno protiv plemena sa kojim su u 
zajednickoj zavadi, a zatim ce napasti muslimane u Medini. Da bi 
uvjerila Malika da nema namjeru osvajati teritorij Benu Jerbua, ona 
mu je rekla: 

- Ja sam samo jedna od zena Benu Jerbua, a zemlja je tvoja. 1 

Malik je prihvatio savez sa njom. Bilo je to u junu 632. godine. 

Ujedinjene snage Malika i Sedzah su sada krenule na nesreena 
plemena koja su sa njihovim plemenima bila u bilo kakvoj zavadi. 
Nije bilo nikakvih vjerskih motiva u ovim pohodima. Bio je to naj- 
obicniji pljackaski pohod. Svako pleme koje se supratstavilo bilo je 
napadnuto pokoreno i opljackano. Malik je sada bio u savezu sa Iazlji- 
vicom i varalicom, a njegovi ljudi su jahali zajedno sa njezinim, mada 
on nije uzeo licnog ucesca u pljacki. 

Sedzah je stigla u Nibadz 2 i pocela pljackati okolna plemena. Tu 
ce biti osujecen njezin plan. Lokalna plemena, vodena opcom opa- 
snoscu od ove mocne zene, ujedinila su se i zapocese bitku protiv nje. 
Ovo nije bila bitka od neke posebne vaznosti, all je zavrsila lose po 
Sedzah jer su je napustili neki njeni oficiri i presli na stranu ujedinje- 
nih plemena. Sedzah se nagodila sa suprotstavljenim plemenima da 
napusti njihova podrucja, 

Plemenske starjesine su se okupili oko svoje predvodnice i upitali je: 

- Kuda cemo sad? 

- U Jemamu. 

- Ali tamosnji narod je snazan, 

- U Jemamu - ponovi Sedzah, a zatim odrecitova prigodne stthove. 

Musejlime Lazac je bio najstrasniji neprijatelj islama i imao je do- 
voljno moci za unistenje mlade islamske drzave. Bio je sin Habiba iz 
plemena Benu Hanife, koje je bilo jedno od najvecih plemena Arabi- 
je. Nastanjivalo je podrucje oko Jemame. 



1 Taberi, 2/496. 

2 Nibadz je danas Nabkija, a takode je neki nazivaju i NalxUija. Nala/.i sc u bli/.ini Bureida. 
Nakada je bila veci grad, a danas je obicno selo, 

189 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Halid ibn Velid 



U godini izaslanstava, devete godine po Hidzri, Musejlime se pri- 
druzio nekolicini izaslanika plemena Benu Hanife koji su se zaputili u 
Medinu. Dvojica od njih ce kasnije odigrati veliku ulogu koristeci ve- 
liki uticaj na Musejlimu i njegovo pleme. Jedan ce pomoci Musejlimi 
da se docepa rnoci, a drugi ce spasiti pleme od potpunog unistenja. 
Bili su to Nehar Er-Redzal b. Unfuva 1 i Mudza'a b. Merare. 

Delegacija je stigla u Medinu. Svezali su kamile i ostavili Musej- 
limu da pazi na njih, dok su ostali otisli kod Poslanika, alejhisselam, 
i primili islam. U skladu sa tadasnjim obicajima, Allahov Poslanik, 
alejhisselam, im dade poklone, a oni isto tako uzvratise i rekose da 
su ostavili jednog svog prijatelja da pazi na njihove jahalice. Poslanik, 
alejhisselam, im predade poklon za njega i rece: 

- On nije najmanji medu vama da bi morao ostati iza vas i cu- 
vati imovinu svojih drugova. 2 

Ove Poslanikove, alejhisselam, rijeci ce Musejlime kasnije upotri- 
jebiti da bi istakao svoje prednosti. 

Delegacija se vratila u Jemamu. Cijelo pleme je primilo islam, sa- 
gradili su dzamiju i zapoceli sa islamskim zivotom. 

Tako je proslo nekoliko mjeseci. A onda je Musejlime napustio 
vjeru i proglasio svoje poslanstvo. Okupio je ljude oko sebe i, poziva- 
juci se na Allahova Poslanika, alejhisselam, rekao: 

- Dat mi je udio u njegovoj misiji, Zar niste culi nase delegate da 
ja nisam najmanji medu vama? Ovo znaci da on zna kako ja imam 
udjela u njegovom poslanstvu. 3 

Tada je zadivio masu svojim cudesnim trikovima. Bio je izvrstan 
madionicar i cinio je stvari koje mnogi ljudi nikad prije toga nisu vi- 
djeli. Mogao je ugurati jaje u staklenu bocu, mogao je pocupati perje 
sa ptice i opet ga vratiti nazad tako da je ptica opet Ietjcla. Obracao 
se skupu kao Allahov poslanik i govorio im neke stihove ubjedujuci 
ih da je to objava od Allaha. Mnogi od tih stihova su isticaii prednost 
njegovog plemena Benu Hanife nad plemenom Kurejs. Neki od njih 
su bili potpuno smijesni, kao npr.: 



1 Neki historicari ga nazivaju i Rahhal. 

2 Ibn Hisam, 2/576-577. 

3 Isti izvor. 

190 



Laini poslanik i poslanica 



"Allah je blagoslovio moju mudrost. 

Ona je jaka kao nalet vjetra 

Izmedu stomaka i crijeva," 1 

Ljudi su se cudili njegovoj mudrosti i okupili se oko njega. Kad 
je dovoljno ojacao, nije se libio osporiti Allahovu Poslaniku njegovu 
misiju. Prihvatao je Muhammeda, alejhisselam, kao poslanika, ako bi 
on prihvatio njega kao poslanika. 

Njegov uticaj je svakim danom rastao. Krajem desete godine po 
Hidzri, uputio je pismo Allahovom Poslaniku, alejhisselam: 

„Od Musejlime Allahova poslanika, Muhammedu Allahovom po- 
slaniku. Neka je mir s tobom. Dobio sam udio u Objavi. Pola zemlje pri- 
pada nama, a pola Kurejsijama. Ali Kurejsije su ljudi koji krse zakone." 

Kao odgovor, Allahov Poslanik, alejhisselam, mu je poslao slije- 
dece pismo: 

„Od Muhammeda, Allahovog Poslanika, Musejlimi Lascu. 
Neka je mir na onoga ko slijedi uputu! Cijela Zemlja pripada jedi- 
no Allahu, i On cirri da je naslijede od Njegovih robova oni koje On 
odabere, a lijepom zavrsetku mogu se nadati samo bogobojazni." 2 

Musejlime ce od sada biti poznat kao Musejlime Lazac. 

Sada u akciju stupa Nehar Er-Redzal, koga smo ranije pomenuli 
kao clana delegacije plemena Benu Hanife. Kad je delegacija obavila 
sve poslove u Medini, ostavili su tamo Redzala da uci o islamu. Red- 
zal je brzo ucio i za nekoliko mjeseci postao ugledan musliman pa se 
kao takav procuo u cijeloj Arabiji. Kad je Allahov Poslanik, alejhisse- 
lam, doznao za Musejlimino odmetnistvo, trazio je nacina kako ga 
sprijeciti. Jemama je bila daleko da bi se poduzela vojna akcija, pa je 
Poslanik, alejhisselam, odlucio poslati nekog muslimana koji bu mu 
parirao. Za ovaj zadatak niko nije bio bolji od Redzala. Bio je jedan od 
starjesina u plemenu, poznavao je Kur'an, stekao znanja i uzivao po- 
vjerenje Allahova Poslanika, alejhisselam, Tako je Poslanik, alejhisse- 
lam, poslao Redzala da zaustavi nered koji je Musejlime napravio. 

Uskoro je Redzal stigao u Jemamu i odmah okrenuo cud. Nitkov 
je izjavio da je Allahov Poslanik, alejhisselam, zaista rekao ono sta je 

1 Isti izvor. 

2 Ibn Hisam, 2/600-601. 

191 



Halid ibn Velid 



rekao i protumacio Poslanikove, alejhisselam, rijeci onako kako je to 
Musejlimi odgovaralo. 1 Nitkov je lagao, a niko nije ni posumnjao u 
rijeci uglednog ashaba. Dolazak ovog odmetnika je bila iznenadna 
prednost za Musejlimu, pa se cijelo pleme Benu Hanife zaldelo na 
vjernost Musejlimi i priznalo ga kao poslanika. 

Musejlime i Nehar Er-Redzal su sada sklopili sejtanski savez. Red- 
zal je postao Musejlimina desna ruka. Lazni poslanik nije donosio 
nijednu vazniju odluku bez konsultacija s njim, 

Nakon smrti Allah ova Poslanika, alejhisselam, Musejlime se jos vise 
ucvrstio na svom tronu. Ljudi su dolazili pod njegovu zastavu, a on je 
poceo donositi svoje propise, a narocito o pitanjima morala. Ozakonio 
je pijenje alkohola i objavio neka uzasna pravila vezana za moral. 

Njegovi sljedbenici su vjerovali da ima cudesne moci, a Redzal je 
podsticao takvo vjerovanje. Tako je predlozio Musejlimi da svako no- 
vorodeno dijete pogladi po glavi, kao sto je to cinio Allahov Poslanik, 
alejhisselam, u znak blagoslova. Od tada je svako novorodence do- 
noseno Musejlimi, a on bi obavio ovaj cin. Historicari navode da ova 
djeca, kad bi porasla u zrelo doba, ne bi imala nijedne dlake na glavi. 
Cinio je jos neke stvari koje je cinio Allahov Poslanik, alejhisselam, ali 
sve sto je cinio davalo je sasvim suprotne i katastrofalne rezultate. 

Dok su ga saplemenici slijedili, nisu svi vjerovali u njegovu po- 
slanicku misiju, pogotovo ne oni inteligentniji, Neki su ga slijedili iz 
politickih razloga, drugi zbog licne koristi, a neki zbog plemenske 
odanosti. Jednog dana je Musejlime postavio novog mujezina u dza- 
miji. Bio je to Dzubejr b. Umejr koji se dvoumio oko Musejliminog 
poslanstva, U recenici: „Svjedocim da je Muhammed Allahov Posla- 
nik", mujezin je trebao ime Muhammed zamijeniti sa imenom Mu- 
sejlime. Umjesto toga mujezin je proucio: „Svjedocim da Musejlime 
misli da je Allahov Poslanik", 2 

Jednom je jedan covjek, koji nikad prije nije vidio Musejlimu, do- 
sao da ga vidi. Kad je dosao do Musejlimine kuce, upitao je cuvare: 

- Gdje je Musejlime? 

- Tise - rekose mu - on je Allahov poslanik. 

1 Taberi, 2/505. 

2 El-Belazuri, 100. 

192 



Laini poslanik i poslanica 



- Necu ga priznati prije nego ga vidim. 

Kad su ga doveli do Lasca, posjetilac ga upita: 

- Jesi li ti Musejlime? 

- Jesam. 

- Ko ti dolazi? 

- Rahman - odgovori Lazac. (Rahman je jedno od AlJahovih imena) 

- U svjetlosti ili u mraku? 

- U mraku - odgovori Lazac. 

- Svjedocim da si ti Lazac, a da je Muhammed pravi, ali mi je drazi 
lazac iz mog plemena nego istiniti iz Kurejsa. 1 

Kaopojava, Musejlime je bio neobicno ruzan. Biojenizakrastom, 
ali vrlo snazan, zutog lica, malih poluotvorenih ociju i spljostenog 
nosa. Ali, kako je to cesto slucaj sa ruznim i urokljivim ljudima, bio je 
neodoljivo privlacan mnogim zenama. Nijedna ga nije odbila. Bio je 
vrlo nadaren i bezobziran zavodnik. Koja god zena bi ostala nasamo 
sa njim, obavezno bi podlegla njegovom sejtanskom sarmu. 

Sedzah nije znala za ovu stranu Musejliminog karaktera. Kad stigne 
u jemamu, doznat ee, Napredovala je sa svojom vojskom prcma Jema- 
mi. Musejlime je bio zabrinut zbog toga, jer nije znao da li su njene na- 
mjere prijateljske ili neprijateljske. Pomislio je da bi trebalo pripremiti 
vojsku za bitku, ali je Ikrime sa vojskom muslimana logorovao nesto 
zapadno od Jemame, pa je Musejlime odlucio sacekati da se Ikrime jos 
malo priblizi. Ako bi Ikrime stigao za vrijeme bitke sa Sedzah, to bi za 
njega bilo katastrofalno. Morao bi uporedo ratovati na dva fronta. Od- 
lucio je prvo neutralisati Sedzah, tako sto ce manipulisati njome kao 
sto je manipuiisao bilo kojom zenom, jer je u tome bio vjest. 

Poslao je poruku Sedzah da ne dovodi svoje ratnike u blizinu Je- 
mame, jer tu nema nikakvog posla za njih. Neka dode sama da mir- 
no razgovaraju. Sedzah prihvati poziv, ostavi vojsku u logoru, uze sa 
sobom 40 odanih ljudi i dode u Jemamu, Kad je stigla pred Jemamu, 
gradska kapija je bila zatvorena. Musejlime joj poruci da ostavi svoje 
pratiocevan grada i da sama ude u grad. Sedzah pristade, ude u grad 
a pratioce ostavi da logoruju van grada. 



1 Taberi, 2/508. 

193 



Halid ibn Velid 



Musejlime je imao veliki sator postavljen u dvoristu njegove kuce. 
Vrijeme je bilo svjeze, ali je Lazac ugrijao sator, tako da je bio udoban za 
boravak. Zapalio je tamjan i tako pripremao ambijent za zavodenje. 

Sedzah je usla u sator, a malo kasnije i Musejlime. Bili su sami. 
Lazac je poceo govoriti i provoditi carolije nad zenom. Govorio jc o 
Allahu, politici, problernima sa Kurejsijama koji su brojni „kao kriju- 
sti na ribama". 

Nakon ovog predgovora Musejlime rece: 

- Pricaj mi o svojim otkrovenjima. 

- Nije u redu da zena pocinje. Ti prvi reci sta je tebi otkriveno 
- rece Sedzah, 

Piljila je u njega sa postovanjem kao da slusa rijeci Kur'ana, dok je 
on recitovao gluposti: 

"Zar nisi vidio svog Gospodara? 

Kako on postupa sa trudnom zenom? 

On izvodi zivot 

Izmedu stomaka i crijeva." 

- Jos, jos - bila je ushicena Sedzah. 

Tada je Lazac poceo govoriti o odnosu muskarca i zene. Radije 
cemo izostaviti taj dio njegova govora. 

- Ti si zaista poslanik - bila je zadivljena Sedzah. 

- Uda; se za mene. Sa mojim i tvojim plemenom, mogao bih po- 
jesti sve Arape. 

- Pristajem - rece Sedzah. 1 

Ostala je kod njega tri dana. Poslije toga poslao ju je njenoj vojsci. 
Kad se vratila u Iogor, sakupila je plemenske starjesine i rekla im da 
je nasla istinu, priznala poslanika i udaia se za njega. Starjesine su 
bile iznenadene. Pitali su sta je dobila kao svadbeni dar, pa Sedzah 
priznade da nije dobila nista, Uvrijedeni, starjesine je posiase nazad 
Musejlimi sa instrukcijama da se ne vraca bez svadbenog dara. 

Sedzah je ponovo jahala sa 40 konjanika prema Jemami. Musejli- 
me je vidio njen dolazak, pa je zatvorio gradsku kapiju. 

I Taberi, 2/499. 

194 



Lazni poslanik i poslanica 



- Sta se dogodilo? - pitao je ne otvarajuci kapiju. 

- Daj mi svadbeni dar - rece Sedzah. 

- Dat cu ti svadbeni dar, kao dar citavom tvom narodu. Objavi svo- 
jim sljedbenicima da ja, Musejlime b. Habib, Allahov poslanik, ukidam 
dva namaza koje je Muhammed nametnuo. Ukidam sabah i jaciju. 1 

Sa ovim svadbenim darom Sedzah se vratila svojoj vojsci. 

Nekoliko dana kasnije, Musejlime je poslao izaslanika u logor 
gdje je bila Sedzah s ciljem uspostavljanja trajnih i tijesnih veza sa 
njenim narodom. Predlagao joj je politicko i ekonomsko partnerstvo, 
Kao znak njegove dobre volje, obecao joj je pola od godisnjeg prinosa 
zitarica Jemame. Sedzah pristade. Ubrzo Musejlime posla jos jednog 
izaslanika sa vijescu kako se on predomislio i da joj moze dati samo 
cetvrtinu prinosa. Sedzah pristade i na ovo, nakon cega podize voj- 
sku i vrati se u Irak. Bilo je to krajem oktobra 632. godine, malo prije 
nego sto ce se Ikrime sudariti sa Musejlimom. 

Musejlime je zavrsio sa Sedzah. Bio je to kraj njene politicke i 
poslanicke karijere. Vratila se u majcino pleme i zivjela povuceno, 
Kasnije je prihvatila islam i postala vrlo pobozna musiimanka. Za 
vrijeme Muavijinog halifata preselila se u Kufu, gdje je i umrla u du- 
bokoj starosti. 



1 Taberi, 2/499. 

195 








KRAJ MAL1KA B. NUVEJRE 



Kraj Malika b. Nuvejrc 



Halid je zavrsio sa Selminom vojskom. Izdao je naredenje za mar- 
siranje prema Buti, da se sukobi sa Malikom b. Nuvejrom. Nije ni slu- 
tio da ce se neki od njegovih ljudi usprotiviti njcgovoj odluci. Pripre- 
me za marsiranje su izvrsene, ali kad se priblizilo vrijeme za polazak, 
povelika grupa vojnika je odbila krenuti. Bili su to Ensarije. Njihovi 
uglednici su dosli kod Halida i rekli mu da ne zele marsirati za Butu. 
Govorili su; 

- Tvoj plan se ne uldapa u instrukcije koje je dao halifa. On je re- 
kao da se borimo kod Buzahe i da oslobodimo taj region od odmet- 
nika pa da nakon toga cekamo njegova dalja naredenja. 

Halid je bio iznenaden nastupom Ensarija. Bili su to ashabi od 
visokog ugieda, pa im Halid rece: 

- Mozda je halifa takvu instrukciju dao vama, ali meni je dao in- 
strukciju da se borim protiv odmetnika. U svakom slucaju, ja sam 
komandant ove vojske. Bolje sam informisan o situaciji nego sto ste 
vi. Ako ugledam povoljnu priliku, budite sigurni da necu cakati na 
instrukcije. Ako biste bili suoceni sa izazovom o kome nemate in- 
strukcija, biste li ga prihvatili? Malik Nuvejra je tu i ja cu se boriti 
protiv njega, Tu su Muhadziri i ostali koji su me voljni slijediti. Ostale 
necu prisiljavati. 1 

Nakon ovih rijeci Halid je odmarsirao bez Ensarija. 

Jedva da je proslo jedan sat vremena, kad su Ensarije shvatile da 
su napravili ozbiljnu gresku odbivsi marsiranje sa ostalom vojskom, 

- Ako se budu borili i postigli uspjeh, sve ce proci bez nas — govo- 
rili su neki od njih. 



1 Taberi, 2/501. Iz ovog proizlazi da je odluka o marsiranju prema Buti bila Halidova, te da 
se ne uklapa u halifin generalni plan, ali Taberi (2/480, 483) navodi da halifino naredenje 
Halidu definitivno ukljucuje pohod na Malika b. Nuvejru u Buti, kao naredni zadatak 
poito zavrsi sa Tulejhom. Moguce je da Halidovi ljudi nisu znali da je halifa njihovom 
komandantu dao ovaj zadatak. 

199 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Halid ibn Velid 



- Ako ih spopadne kakva nevolja, niko od njih vise nece govoriti 
sa nama - rekose drugi. 

Ovakve misli su ih razdirale. Tad poslase brzog jahaca da stigne 
muslimansku vojsku. Halid ih je sacekao i oni su mu se pridruzili. 

Tokom prve sedmice novemfara 632. godine (sredina sabana 11. 
godine po Hidzri), Halid je stigao u Butu, spreman za bitku. Ali, tamo 
ne nade nikog ko bi mu se suprotstavio. Nije bilo ni jednog ratnika 
na vidiku. 

Kad je Sedzah napustila Arabiju i otisla za Irak, Malika b. Nuvejru 
su pocele obuzimati drugacije misli u vezi sa nj ego vim ucescem u 
borbi protiv islama. Do njega su doprle vijesti o tome kako je Ha- 
lid unistio Tulejhinu armiju i kako je brzo i zestoko kaznio one koji 
su ubijali muslimane. Bio je zabrinut. Odlaskom Sedzah, izgubio je 
mocnog saveznika i ostao prepusten sam sebi. Sada je ozbiljno sa- 
gledao sve posljedice njegovog saveza sa Sedzah. Bez ikakve sumnje, 
kriv je za odmetnistvo. Malik je bio hrabar covjek, ali se nikako nije 
mogao vojno suprotstaviti Halidu. 

Osjetivsi se samim i napustenim, Malik je odlucio spasiti sta se 
spasiti moze. Iskupit ce se pokajanjem i ponovnim primanjem isla- 
ma. To je bilo jedino sto je mogao uciniti. Okupio je svoje pleme i 
obratio im se: 

- O Benu Jerbu. Mi nismo poslusali nase vladare kad su nas pozi- 
vali da ostanemo cvrsti u vjeri. Takode smo sprecavali one koji su ih 
htjeli slusati. Nismo postupili ispravno. Razmisljao sam o nasoj situa- 
ciji i vidim da stvari idu u takvom pravcu da ce nam izmaci kontroli, 
Ustegnimo se od borbe. Razidite se svojim kucama i sklopite mir sa 
onima koji dolaze. 1 

Nakon ovih rijeci, narod se razisao, a Malik se povukao u mir 
svoje kuce nedaleko od Bute. Prije toga je uzeo torbu s novcem od 
poreza i poslao je Halidu po svom izaslaniku. Covjek brzo odjaha 
Halidu ususret. Halid je primio novae od poreza, ali taj Malikov cin 
nije smatrao dovoljnim za njegovo iskupljenje, jer je placanje poreza 
ionako obavezno. 



1 Taberi, 2/501-502. 
200 



Kraj Malika b. Nuvejre 



- Sta ste mislili dobiti stupivsi u savez sa Sedzah? - upita Halid 
izaslanika, 

- Nista osim osvete prema neprijateljskim plemenima. 

Halid je mogao odmah otpustiti Malikovog izaslanika, ali nije to 
ueinio. Nastavio jc dalje sa marsiranjem ispitujuci ga usput, Izaslanik 
mu je bio osiguranje od moguce zasjede u koju je sumrvjao. Nakon 
upadanja u zasjedu kod Hunejna, Halid vise nikada nije bio nehajan 
na marsevima. Nastavio je dalje marsirati pod punom borbenom go- 
tovoscu, bez obzira sto ga je Malikov izaslanik izvijestio da nece biti 
nikakvog otpora. 

Buta nije pruzala otpor i bila je gotovo napustena. Poslao je jedan 
odred da pretrazi okolinu i pokori pleme Benu Temim. Komandantu 
odreda je dao iste one instrukcije koje je njemu dao halifa - prouciti 
ezan, pa ako odgovore ezanom, tada ne napadati, ako ne odgovore, 
onda napasti. 

Slijedeceg dana, jedan odred pod komandom Dirara b. Ezvera je 
dosao do Malikove kuce i tamo zarobio Malika, Lejlu i nekoliko lju- 
di iz plemena Benu Jerbu. Ostali odredi su izvrsili svoje zadatke bez 
nailazenja na otpor. Sva plemena i njihovi ogranci su se pokajali i 
ponovo primili islam. 

Malik i Lejla su dovedeni prcd Halida, Malik se ponasao kao po- 
bunjenik i voda odmetnika. Drzao se prkosno i gordo, kao ponosni 
poglavica visokog ugleda koji je doveden na sudenje. Nije pokazivao 
nimalo poniznosti. 

Halid je prvi progovorio. Govorio je o Malikovim zlodjelima koje 
jepocinioio stetikojujenanioislamu. Zatim mujepostavio nekoliko 
pitanja. U svojini odgovorima Malik je Allahova Poslanika, alejhisse- 
lam, jednom nazvao „vas voda". Halid je bio razljucen nepokajnickim, 
oholim i uobrazenim drzanjem optuzenog, pa rece: 

- Zar ti ne nazva Allahova Poslanika „nasim vodom"? 1 

Halid je bio ubijeden u Malik ovu krivicu i da je i dalje nevjernik. 
Naredio je da ga pogube. Dirar izvede Malika napolje i licno izvrsi 
naredenje. Bio je to kraj Malika b, Nuvejre. 



1 Taberi, 2/504. 

201 



Halid ibn Velid. 



Lejla postade udovica, ali ne zadugo. Iste noci, Halid ju je ozenio. 
Taman se pripremala za oplakivanje muza, kad odjednom ponovo 
postade nevjesta. Ovoga puta nevjesta Allahove Sablje. 

Kad je Halid objavio svoju namjeru da ozeni Lejlu, nekoliko mu- 
slimana je to primilo sa negodovanjem. Neki su cak navodili da Malik 
mozda nije bio nevjernik i da se vratio islamu, ali je Halid naredio 
njegovo pogubljenje kako bi se mogao ozeniti Lejlorn. Jedan ugledni 
ashab, Ebu Katade, otisao je kod Halida i protestovao zbog njegovog 
cina, ali ga Halid vratio na njegovo mjesto sa nekoliko dobro biranih 
rijeci. Ebu Katade je iduceg dana odjahao u Medinu i ispricao halifi 
Ebu Bekru da je Halid ubio Malika koji je bio musliman da bi mogao 
ozeniti njegovu lijepu zenu Lejlu. Ebu Katade je i ranije imao prituz- 
bi na Halidovo ponasanje. Sjecamo se dogadaja ncposredno nakon 
zauzimanja Mekke, kad je Halid naredio da se ubiju ljudi iz plemena 
Benu Dzezima. Ebu Katade je tad odjahao u Mekku i zalio se AUaho- 
vu Poslaniku, alejhisselam, na Halida. 

Ebu Bekr nije bio zadovoljan sto je vidio Ebu Katadu, posebno 
zato sto je napustio jedinicu bez komandantovog dopustenja, pa mu 
rece da se vrati u svoju jedinicu, Ebu Katade odjaha nazad u Butu. 1 

Ova vijest se ubrzo proSirila po Medini. Kad je hazreti Omer cuo 
za to, pozurio je do Ebu Bekra i rekao: 

- Stavio si za komandanta covjeka koji ubija muslimane i spaljuje 
zive Ijude. 2 

Ebu Bekr nije bio odusevljen Omerovim rijecima. Imao je pred 
sobom nepobitne dokaze o Malikovoj pronevjeri novca od poreza i o 
njegovom savezu sa Sedzah. Nije bilo sumnje u njegovo odmetnistvo. 
Sto se rice spaljivanja zivih odmetnika, halifa licno je naredio da se 
tako postupi sa onima koji su spaljivali zive muslimane. 3 Halid je tako 
i cinio, ali nije spaljivao druge ljude. 

- U Halidovoj sablji ima silnistva. Treba ga dovesti kuci u okovi- 
ma. Razrijesi ga duznosti - nastavi Omer. 

- O Omere, suspregni svoj jezik kad je Halid u pitanju. Necu vra- 
titi u korice sablju koju je Allah isukao protiv neprijatelja. 

1 Taberi, 2/501-502. 

2 El-Belazuri, 107. 

3 Taberi, 2/482. 

202 



Kraj Malika b. Nuvejre 



- Alt ovaj Allah ov neprijatelj je ubio muslimana i uzeo njegovu 
zenu - bio je uporan Omer. 1 

Ebu Bekr se slozio da to treba raspraviti, pa je poslao po Halida. 
Halid je vec saznao kakvu ozlojedenost je izazvao njegov postupak, 
Slegnuvsi ramenima Halid rece: 

- Kad Allah nesto hoce, to i bude. 2 

Malo kritike ga nije zabrinjavalo. Tada je dosao halifin poziv da se 
licno javi u Medinu. Pretpostavljao je da je ovaj halifin poziv u vezi sa 
prituzbama na njega, pa je sada bio malo vise zabrinut. 

Stigavsi u Medinu, Halid se zaputi u dzamiju. U to vrijeme dza- 
mija nije bila samo mjesto za klanjanje namaza, sluzila je i kao mje- 
sto sastajanja, ucenja, javnog okupljanja, odmaranja i kao centar gra- 
danskih aktivnosti. Halid je nosio strijelu u turbanu kao ukras, pa je 
izgledao pomalo kicoski u odnosu na vecinu tadasnjih muslimana 
koji su se ustezali od svakog oblika razmetanja i sepurenja. 

Omer je bio u dzamiji. Ljutito je prisao Halidu, slomio strijelu sa 
njegovog turbana i viknuo: 

- Ubio si muslimana i prigrabio njegovu zenu. Trebalo bi te kame- 
novati do smrti. 3 

Halid je znao da Omer ima uticaja na halifu. Bojeci se da i halifa 
mozda tako misli, okrenuo se u tisini, otisao kod halife i ispricao mu 
cijeli slucaj, Nakon sto je razmotrio slucaj, halifa je presudio da Halid 
nije kriv, Ipak, izgrdio ga je zato sto je ozenio Lejlu i tako izazvao sve 
nesporazume. Neki ljudi su smatrali da je Malik bio musliman, pa je 
Ebu Bekr naredio da Halid plati krvarinu, jer je pitanje Malikovog 
islama bilo nejasno. 

Halid je izasao iz halifine kuce. Otisao je u dzamiju i tamo vidio 
Omera kako stoji sa nekim prijateljima. Sad je Halid bio siguran u 
svoju poziciju, pa se mogao oduziti Omeru za upucene primjedbe. 
Pozvao je Omera rijecima: 

- Dodi ovamo, ljevoruki covjece. 4 



1 Taberi, 2/503-504; EI-Belazuri, 107. 

2 Taberi, 2/502. 

3 Taberi, 2/504. 

4 Isti izvor. 



203 



Halid ibn Velid 



Omer je pretpostavio da je halifa oslobodio Halida optuzbi. Ustao 
je i bez rijeci otisao. 

Slucaj oko Malika i Lejle je bio predmet mnogih neslaganja musli- 
manskih historicara. Oni koji su se ogranicili na samo jedan izvor (Ebu 
Katade), biljeze da se u Malikovoj kuci ucio ezan prije nego je uhapsen. 
Drugi kazu da Halid nikad nije naredio smaknuce Malika. Ovo temelje 
na cinjenici da je tada bilo hladno vrijeme, pa je Halid rekao: „Ugrijte 
zatvorenike", a na nekim dijalektima „ugrijte" znaci isto sto i „ubijte". 
Tako je Dirar shvatio kako je shvatio, pa je Malik pogubljen. 

Ove verzije price, po svemu sudeci, nisu tacne. Izmislile su ih dvi- 
je frakcije. Jedna da opravda Omerovo strogo drzanje prema Halidu, 
a druga da skine sa Halida mogucu krivnju zbog ubijanja covjeka koji 
je mozda bio musliman. 

Nema nikakve sumnje u Malikovo odmetnistvo, pronevjeru nov- 
ca, savez sa Sedzah i ucesce njegovih vojnika u pljacki sa Sedzah uz 
njegovo odobrenje. Svi historicari, bez izuzedo, ove dogadaje navode 
kao cinjenice. Pisac ovih redova takode ne sumnja da je Halid naredio 
smaknuce Malika iz iskrenog ubjedenja u njegovu krivicu. Ali sumnja 
je ostala u mislima nekih muslimana. Omer je bio siguran da je Halid 
ovo ucinio iz strasti. Omerovo uvjerenje je dodatno podgrijao Malikov 
brat, koji je dosao kod Omera i pricao mu o Malikovim vrlinama i da 
je prava steta da je jedan takav covjek pao kao zrtva Halid ove iudnje. 

[Kada je musliman u pitanju, ako postoji i jedan momenat koji 
ide u prilog njegovoj nevinosti, treba ga uzeti u obzir i zadrzati lijepo 
misljenje o njemu. Pogotovo treba ovo imati na umu kadje u pitanju 
ashab Allahova Poslanika, alejhisselam, visokog ranga i to u vrijeme 
velikog meteza koji je prouzrocilo odmetnistvo od islama. Halifa Ebu 
Bekrse, bez sumnje, rukovodio ovim kadje rekao: "Necu vratiti u kori- 
ce sablju kojuje Allah isukaoprotiv neprijatelja'.' Sto se tide Omerovog 
insistiranja da se Halid smijeni sa duznosti, to potice iz najjace Ome- 
rove osobine - pravednosti. Njegov nadimak je bio Faruk - Onaj koji 
rastavlja istinu od neistine, Medutim, tada je Ebu Bekr bio halifa, a 
njegov nadimak je bio Siddik - hkreni, paje njegovo misljenje svakako 
bolje odsvih drugih misljenja. Op. prev.] 

Ukratko, Malik je ubijen, a krasnooka Lejla je postala Halid ova zena. 



204 








BITKANAJEMAMI 



Bitka na Jemami 



Kad je halifa Ebu Bekr organizovao muslimansku vojsku u 11 kor- 
pusa, postavio je Ikrimu, Ebu Dzehlovog sina kao jednog od koman- 
danata. Naredio mu je da uspostavi borbeni dodir sa vojskom Musej- 
lime Lasca na Jemami, ali tako da se ne isprovocira bitka, Ebu Bekr 
je znao, bolje nego vecina njegovih oficira, kakve snage i sposobnost 
ima Musejlime i nije htio rizikovati da se upusta u bitku s njim sa ne- 
dovoljnom snagom. Posto je Halid bio halifin najbolji general, halifa 
ga je odlucio postaviti kao okosnicu u borbi protiv Musejlime, nakon 
sto zavrsi sa ostalim neprijateljima islama. 

Ebu Bekrova namjera u davanju ove misije Ikrimi bila je da zadr- 
zi Musejlimu u Jemami. Vidjevsi Ikrimu na horizontu, Musejlime bi 
ostao u ocekivanju muslimanskog napada i tako ne bi mogao napu- 
stiti svoju bazu. Dok su Musejlimine snage vezane, Halid se mogao 
neometano razracunati sa odmetnickim plemenima u sjevernom di- 
jelu Arabije. Za ovaj zadatak Ebu Bekr je odabrao Ikrimu, hrabrog 
covjeka, Ikrime je nastojao dokazati svoju odanost islamu i tako se 
iskupiti za neprijateljstvo prema Poslaniku, alejhisselam, prije nego 
je primio islam. 

Ikrime je napredovao sa svojim korpusom i ulogorio se negdje u 
podrucju Jemame, Tacna lokacija ovog logora nije poznata. Iz svoje 
baze, Ikrime je pratio aktivnosti Musejliminog plemena Benu Hanife. 
Ikrimino prisustvo je postiglo svoj cilj - drzanje Musejlime u Jema- 
mi. Da li je Musejlime uopce imao namjeru napustiti Jemamu, to ne 
moiemo sa sigurnoscu znati. 

Kad je Ikrime primio vijesti o Halidovoj pobjedi nad Tulejhom, 
pocelo ga je obuzimati nestrpljcnjc. Cekanje je raspaljivalo njegov ze- 
stoki temperament. Ikrime je bio neustrasiv vojskovoda, ali mu je ne- 
dostajalo Halidovo hladno prosudivanje i strpljivost. Onda je Ikrime 
cuo da Surahbil b. Hasene marsira prema njemu. Surahbil je isto tako 
bio komandant korpusa sa zadatkom da slijedi Ikrimu i ceka dalja 
naredenja. Za nekoliko dana, Surahbil ce biti tu sa njim. 



207 



Halid ibn Velid 



Zatim su stigle vijesti kako je Halid porazio Selmu. Ikrime vise 
nije mogao izdrzati. Zasto bi sva slava pripala Halidu? Zasto cekati 
Surahbila? Zasto ne bi sam napao Musejlimu? Ako bi ga sam pora- 
zio, to bi zasjenilo sve dotadasnje uspjehe. Halifa bi bio vrlo prijatno 
iznenaden. Ikrime je pokrenuo svoj korpus. Bilo je to krajem oktobra 
632. godine (kraj redzepa 11. godine po Hidzri). 

Nekoliko dana kasnije Musejlime ga je potpuno samljeo. Ikrime 
je napisao pokajnicko pismo halifi u kome ga je iscrpno izvijestio o 
neslavnoj akciji, Surahbil je takode cuo za ove nemiie vijesti, pa je iz 
opreza zastao na izvjesnoj udaljenosti od Ikriminog logora. 

Halifa Ebu Bekr je bio jako razljucen Ikriminom brzopletoscu i 
nepokoravanjem preciznim naredenjima. Nije ni pokusavao sakriti 
svoju ljutnju dok mu je pisao: 

„0 sine Ikrimine rnajke! Ne izlazi mi na oci. Tvoj povratak pod 
ovitn okolnostima bi unistio borbeni moral tjudi. Produzi sa svojim 
snagama za Oman ipomozi Huzejfi. KadHuzejfe zavrsi svoj zadatak, 
ti nastavi prema Mahri i pomozi Erfedzu, nakon toga idi u Jemen i 
pomozi Muhadziru. Ne zelim s tobom vise razgovarati dok se ne do- 
kazes na novim zadacima." 1 

Opamecen porazom od Musejlime i haiifmim ostrim rijecima, 
Ikrime je pokrenuo svoj korpus i odmarsirao prema Omanu. 

Surahbil je ostao u podrueju Jemame. Kako bi bio siguran da Su- 
rahbil nece uciniti gresku kao Ikrime, Ebu Bekr mu je poslao pismo: 
„Ostani gdje jesi i cekaj naredenja." 2 

Nakon sto je presudio Halidu u vezi sa Malikovim slucajem, halifa 
mu je naredio da krene na Jemamu i unisti Musejlimu Lasca. Halifa 
je takode naredio Surahbilu da se sa svojim korpusom potcini Ha- 
lidu. Ostale muslimanske snage sacinjene od Ensarija i Muhadzira 
nisu bile angazovane i cekale su kod halife u Medini. Uskoro ce halifa 
i njih poslati da se pridruze Halidu. Tako je sada glavnina islamske 
vojske bila pod Halidovom direktnom komandom. 

Halid je stigao u Butu, gdje ga je cekao njegov stari korpus. U me- 
duvremenu je halifa pisao Surahbilu: 

1 Taberi, 2/504, 509. 

2 Taberi, 2/522. 

208 



Bitka na Jemami 



„Kreni i prikljuci se Halidu i stavi se pod njegovu komandu. Kad 
problem Jemame bude rijesen, nastavi sa svojim snagama prema 
Amru b. Asu ipomozi mu u operacijama protiv Huzaa." 1 

Huza je bilo pleme na granici sa Sirijom koje je Usama kaznio, ali 
nije ga pokorio. 

Halid je cekao u Buti da mu se prikljuce snage koje su cinili Ensa- 
rije i Muhadziri. Kad su ovi stigli iz Medine, Halid je krenuo prema 
Jemami. Halid se radovao cinjenici da ce svoju, sada pojacanu vojsku, 
dodatno pojacati odmornim Surahbilovim korpusom. Ali, nece biti 
tako. Nekoliko dana prije nego je Halid stigao, Surahbil je upao u istu 
zamku kao Ikrirne. Krenuo je naprijed i sudario se sa Musejlimom, 
Izrazavajuci zaljenje, Surahbil se izjadao Halidu koji ga je strogo uko- 
rio zbog nepromisljenosti. 

Halid je bio nadomak Jemame kad su ga njegovi izvidaci izvijestili 
da se Musejlime ulogorio u ravnici Akraba, na sjevernom kraju oaze 
Hanifa kroz koju prolazi put za Jemamu. Halid se nije htio pribliza- 
vati neprijatelju kroz dolinu, pa je skrenuo s puta nekoliko kilometara 
istocno od Akrabe, skrenuo ka jugu i i2bio na uzvisunu oko dva kilo- 
metra juzno od oaze Hanifa tako da je gledao nasuprot grada Dzubej- 
la. 2 Sa ove uzvisine, Halid je mogao vidjeti citavu dolinu Akraba pa i 
mjesto gdje se ulogorio Musejlime. Halid se ulogorio na ovoj uzvisini. 
Njegova vojska je brojala oko 13 000 ljudi. 

Cim je Halid krenuo iz Bute, Musejlime je bio obavijesten o tome. 
Takode je znao da je to glavnina muslimanske vojske, Podruqe oko 
Jemame je bilo prepuno vocnjaka i obradenih polja. Jemama je zapra- 
vo bila sire podrucje, a ne grad. Sjediste ovog podrucja je bio Hidzr. 
Tacno tamo gdje je nekad bio Hidzr, danas je smjesten Rijad. 3 

Musejlime se pobojao da bi muslimani mogli unistiti njegova sela 
i poljoprivredna dobra. Zato se povukao oko 45 kilometara sjevero- 
zapadno od Jemame u blizini Dzubejle gdje pocinje ravnica Akraba. 
Sa ove pozicijc Musejlime je mogao braniti plodnu ravnicu Jemame. 



1 Taberi, 2/509. 

2 Dzubejla je sada malo selo, a prema navodima lokalnog stanovnistva, nekad a je bila veci 
grad. 

3 Selo jemama koje danas postoji oko 90 kilometara jugoistocno od danasnjeg Rijada, a u 
blizini Hirdza, nije Jemama iz ove bitke. 

209 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



HalidibnVelid 



Lazac je bio potpuno spreman za bitku u dolini Akraba, sa voj- 
skom od 40 000 ratnika vrlo visokog borbenog morala. Dvije uspjes- 
ne bitke, protiv Ikrime i Surahbila donijele su mu jos veci ugled i 
pojacale vjeru u njegovu nepobjedivost. Njegovi ljudi su sada bili jos 
spremniji zrtvovati se za svog vodu. Musejlime )e bio potpuno uvje- 
ren da ce poraziti Halida kao sto je porazio i njegove prethodnike, 

Nekoliko dana prije nego je Halid stigao, Musejlime je izgubio jed- 
nog od svojih sposobnih komandanata. Bio je to Mudzaa b. Merare, 
kojeg sino vec spominjali kao clana delegacije plemena Benu Hanife 
kad su bili u posjeti kod Allahova Poslanika, alejhissclam. Mudzaa 
je sa 40 konjanika odjahao da se sukobi sa jednim susjednim pleme- 
nom s kojirn su bili u zavadi. Kad su se vracali, zanocili su na lokaciji 
Senijetul Jemama. Odmetnici su spokojno spavali kad ih je otkrila 
prethodnica Halidove vojske i zarobila ih. Doveli su ih pred Halida, 
koji ih poce ispitivati o njihovoj vjeri. Da li je poslanik Muhammed, 
alejhisselam, ili Musejlime. Oni mu odgovorise polovicno: 

- Neka bude da ima jedan poslanik medu vama i jedan medu nama. 1 

Ovo jc bilo pregrubo za Halidove usi. Svima je odsjekao glave, 
osim Mudzai, kojeg je okovao u lance i zadrzao ga kao taoca, procje- 
njujuci da bi zbog svoje vaznosti mogao biti od koristi. 

Dolina oaze Hanifa je predstavljala bojno polje. Sa sjeverne strane 
oaze teren se uzdize za oko 30 metara, cas blago cas vrlo strmo. Sa 
juzne strane oaze teren se uzdize na 60 metara, ali mnogo blaze. Oko 
2 kilometra odatle Halid je postavio svoj logor. Sa sjeverne strane 
oaze, na uzvisini je bio logor Musejliminih odmetnika. Iza njihovih 
leda se prostirala ravnica Akraba. Na oko 4 kilometra sjeverno od 
oaze, iza logora odmetnika bio je prostrani vrt Abaz, opasan zidi- 
nama. Zbog dogadaja koji ce se zbiti tokom bitke, ovaj vrt ce postati 
poznat kao „Vrt smrti" 2 (vidi kartu 9 na strani 211). 

Slijedeceg jutra dvije vojske su zauzele borbene poretke za bitku. 
Musejlime je organizovao svoje snagc u centar i dva krila. Lijevo krilo 
je povjerio Redzalu, a desno Muhakimu b. Tufejlu, dok je centrom 
komandovao on, Lazac licno. 



1 Taberi, 2/510. 

2 Danas ne postoje nikakvi tragovi ovog parka, pa jc nerruiguce odrediti njegovu tacnu lo- 
kaciju. Mi smo je odredili na osnovu rekonstrukcije toka bitke. 

210 



Kraj Malika b, Nuvejre 



KARTA9. 
BITKANAJEMAMI 



Sjever 



4? 



Vrt 



i i Odmetnici 

> ' ■ • ■ " ■ * Muslimani 




Muslimartski logor 



211 



Halid ibn Velid 



Kako bi podigao borbeni moral vojske, Musejlimin sin Surahbil je bio 
U prednjim redovima odmetnicke vojske. Lazljivi sin Lazljivca je vikao: 

- O Benu Hanife! Borite se danas 2a svoju cast! Ako izgubite, vase 
zene ce postati roblje naseg neprijatelja! Borite se za svoje zene! 1 

Musejlime je cekao da Halid napadne. Zelio se boriti defanzivno 
sve dok muslirnanski napad ne otupi, a tad bi on preu2eo inicijativu. 

Muslimani su cijelu noc proveli u ibadetu. Trebali su se suociti sa 
najjacim i najfanaticnijim neprijateljem do sada, a njihov komandant 
je bio posebno opasan i lukav. Halid je organizovao svoje snage slicno 
kao i neprijatelj. Na lijevom krilu je komandovao Huzejf'e, a na de~ 
snom Zejd, stariji Omerov brat, a Halid je komandovao centrom. U 
ovoj bici Halid nije organizovao snage u plemenske grupe, kao sto je 
to bio obicaj do sada, nego je izmrjesao ljudstvo, 

Halid je, u skladu sa svojim obicajcm, planirao napasti prvi, baciti 
neprijatelja u defanzivu i zadrzati taj tempo. Tako ce Musejlime biti 
sprijecen u pokusaju manevara, jer ce biti suvise vezan nap a di ma. 
Halid nije ni slutio kakvo iskusenje ocekuje muslimane. Tako gorku i 
krvavu bitku muslimani nikad do tada nisu iskusili. Odmetnici su bili 
brojcano nadmocni i to tri na jedan i bili su pod komandom hrabrih 
vojskovoda. Ali, Halid je bio uvjeren u pobjedu. Imao je veliko pouz- 
danje u vjestinu i hrabrost svojih oficira i vojnika, Kad bi pogledao 
u prve redove svoje vojske, osjetio bi veliki ponos i ushicenje. Tu su 
bili ponajbolji borci tog vremena, a neki od njih ce to tek postati. Tu 
je bio Omerov brat Zejd, Omerov sin Abdullah, Ebu Dudzane, koji 
je na Uhudu stitio Allahova Poslanika, alejhisselam, Abdurrahman, 
sin halife Ebu Bekra, Muavija, koji ce postati halifa, Umm Ammara 
sa svojim sinom koja se borila na Uhudu pored Allahova Poslanika, 
alejhisselam. Tu je bio i Vahsij sa svojim smrtonosnim kopljem. 

Muslirnanski oficiri su bili ispred svoje vojske. Glasno su ucili 
kur'anske ajete. Podsjecali su muslimane na Dzennet koji je obecan 
onima koji padnu na bojnom polju. 

U rano i hladno jutro trece sedmice decembra 632. godine {poce- 
tak sevala 11. godine po Hidzri) pocela je bitka na Jemami, 

1 Taberi, 2/509. 
212 



Bitka na Jemami 



Halid je naredio opci napad. Muslimanski redovi su se zatalasa- 
li uz povike: „AUahu ekber!" Dvije vojske su se sudarile, zrak je bio 
ispunjen uzvicima. Halid je obarao svakog nevjernika koji bi dosao 
ispred njega, a najbolji muslimanski borci nisu nimalo za njim zao- 
stajali. Izgledalo je kao da ce muslimani uskoro razbiti nevjernike. 

Ali, nevjernici su bili cvrsti kao stijena. Mnogi su vec pali od mu- 
slimanske ruke, ali nije bilo nikakvih znakova slabljenja njihovog 
borbenog poretka. Odmetnici su se borili fanaticno. Radije su ginuli 
nego prepustili i jedan centimetar bojnog polja. U jcdnom trenutku, 
Halid jc ugledao poremecaj u muslimanskim redovima. Shvatio je da 
je nastao metez zbog neuspjelog pokusaja probijanja neprijateljskog 
fronta. Sve dok su muslimani bili u ofanzivi, a neprijatelj se branio, 
mali poremecaji borbenog poretka ga nisu zabrinjavali. 

Musejlime je shvatio da nece moci jos dugo odoljeti muslimanskim 
napadima i da ce uskoro biti razbijen, pa je naredio kontranapad po 
cijeloj duzini fronta. Nevjernici se naglo pokrenusc poput plimnog ta- 
lasa. Napadose sa velikim zanosom. Svaki odmetnik je zudio za dze- 
nnetom koji im je Musejlime obecao. Muslimanski redovi popustise. 

Brojcana nadmoc odmetnika je dosla do izrazaja. Napadajuci u 
kompaktnoj masi, nevjernici su prorijedili muslimanske redove i pri- 
tiskali sve jace. Muslimani polahko pocese uzmicati, a zatim njihovio 
povlacenje postade sve brze. Odmetnici jos pojacase napad i musli- 
manski redovi potpuno popustise. Muslimanske jedinice se pocese 
povlaciti u sve vecem neredu. Oficiri su ih pokusali reorganizovati, 
ali bezuspjesno. Muslimanska vojska je potpuno potisnuta sa bojnog 
polja. Bjezeci ispred odmetnika, prosli su kroz svoj logor i zaustavili 
se tek iza njega. 

Kad su muslimani poceli bjezati, neprijatelj ih je slijedio u stopu. 
Ovo nije bio planiran manevar. Bila je to vise stihijska reakcija, slic- 
na onoj kad su muslimani poceli goniti neprijatelj a u prvom dijelu 
Bitke na Uhudu. Odmetnici su upali u muslimanski logor i poceli ga 
pljackati. Ova pljacka, kao i ona na Uhudu, dala je vremena Halidu da 
zastane, prouci situaciju i pripremi vojsku za kontranapad. 

U muslimanskom logoru, izmedu ostalih, bio je i Halidov sator u 
kome je bila Halidova sup ruga Lejla i zarobljeni odmetnicki koman- 
dant Mudzaa, jos uvijek u okovima. Nekoliko odmetnika je dospjelo 

213 



Halid ibn Velid 



do Halidovog satora s namjerom da ga opljackaju. Kad su ugledali 
Mudzau, na trenutak su zastali. Zatim su ugledali Lejlu i krenuli da je 
ubiju, ali ih Mudzaa zaustavi: 

- Ja sam njen zastitnik. Eno vara muskaraca. 1 

Zaokupljeni pljackom, odmetnid produzise dalje ne oslobodivsi 
svog okovanog prijatelja. 

Uskoro je logor muslimana bio pun odmetnika koji su plijcnili sve 
sto su mogli ponijeti, a ostalo su razbijali i unistavali. Nakon toga su 
izrezali satore na komade. A onda je pljacka prestala i odmetnici su 
se vratili u ravnicu. Dok su se vracali, iza sebe su mogli vidjeti musli- 
mansku vojsku reorganizovanu u perfektan borbeni poredak. 

Kad su se nakon bijega zaustavili, muslimani su predahli i razmi- 
sljali sta im se dogodilo. Nije bilo straha u njihovim redovima. Ljuti 
sami na sebe, muslimani su razmisljali. Sta im se to dogodilo? Zasto se 
to dogodilo? Kako je uopce moguce da im se tako nesto dogodi? Svojim 
ocima su vidjeli ogromne neprijateljske gubitke, a sada su gubitnici. 

A onda su shvatili sta se dogodilo. Jedno pleme je optuzivalo dru- 
go pleme, plemenski ogranci su to isto cinili, oni iz grada su optuzi- 
vali ljude iz pustinje. Zaculi su se povici: 

- Mi znamo o ratovanju mnogo vise od vas. 

- Ne, mi znamo vise. 

- Vratimo se ponovo u stare poretke. Podijelimo se opet po ple- 
menima. Onda cemo vidjeti ko je bolji. 2 

Halid je stajao sa strane i slusao ove prepirke. Shvatio je gdje je 
greska. Shvatio je zasto su muslimani popustili i iz napada jurnuli u 
bijeg. Njegova ideja mijesanja plemena je bila pogresna. Osjecaj pri- 
padnosti plemenu je kod Arapa bio neobicno jak. Zato je Halid ispra- 
vio gresku. Ponovo je organizovao vojsku u isti borbeni poredak, sa 
istim komandantima, ali su sada plemena nastupala kao cjelina. Sada 
se svald covjek borio ne samo za islam, nego i za cast plemena, Bilo je 
mnogo teskog rivalstva medu plemenima. Halid je to iskoristio. 



1 Taberi, 2/511. 

2 Taberi, 2/513. 

214 



Bitka na Jemami 



Kad je reorganizacija zavrsena, komandanti su se vratili u redove 
vojske i govorili o nuznosti kaznjavanja Musejlime za sramotu koju 
im je malocas nanio. Mnogi muslimanski borci se zaklese da ce se 
boriti zubima, ako to bude potrebno. 

Halid je odabrao nekoliko najboljih ratnika i organizovao ih u po- 
redak kao svoje licno obezbjedenje, dajuci time do znanja muslima- 
nima da namjerava licno prodrijeti do srca ncprijatelja. Ovo je dodat- 
no podiglo borbeni moral muslimana. 

Ovako organizovani, muslimani se ponovo vratise u ravnicu. 
Ovoga puta nisu dosli kao lavovi. Sada su dosli kao gladni lavovi. 

U meduvremenu je i Musejlime reorganizovao svoje redove. Oce- 
kivao je ponovni Halidov napad i nadao se da ce ponovo odbaciti 
muslimane. 

Muslimani su krenuli u napad uzvikujuci „Allahu ekber" {Allah 
je najveci). Armije su se ponovo sudarile, centar sa centrom, a krila 
sa krilima, Komandant desnog krila muslimana, Zejd, uhvatio se u 
kostac sa Redzalom, komandantom lijevog krila odmetnika. Zejd mu 
je doviknuo: 

■ O Redzal! Napustio si pravu vjeru! Vrati se! To ce biti mnogo 
plemenitije! 1 

Nevjernik je odbio. Okrsaj je nastavljen i Zejd je poslao Redzala 
u Dzehennem. 

Muslimani su zestoko navaljivali, ali su odmetnici bili cvrsti. Mu- 
slimani su bili vjestiji borci, pa su uskoro sasjekli na stotine nevjerni- 
ka. Sada se brojcana prednost odmetnika drasticno smanjila. Dijelovi 
frontova su se pomicali cas na jednu cas na drugu stranu, naprijed i 
nazad. Iznad glava zaracenih strana je lebdio oblak prasine. Svud oko- 
lo su Iezale slomljene sablje i koplja. Vidjele su se gomile iskasapljenih 
tijela u lokvama krvi. Bio je to uzasan pokolj. Ovo mjesto ce kasnije 
biti poznato kao „Krvava uvala", a tako se zove jos i danas. Uprkos 
tako zestokom pokolju, jos uvijek se nije mogao naslutiti ishod bitke. 

Halid je shvatio da fanatizam odmetnika lezi u prisustvu Musej- 
lime Lazljivca. Ako bi Musejlime bio ubijen, njihov borbeni moral bi 
krahirao. Ali, Musejlime nije bio u prvim redovima kao Halid. Zau- 



1 Taberi, 2/511. 

215 



Halid ibn Velid 



zeo je mjesto u sigurnosti dubine borbenog poretka, okruzen svojim 
najvatrenijim sljedbenieima. 

A onda je zestina borbe popustila da bi obje strane predahnule. 
Nastalo je zatisje. Halid je istupio naprijed prema neprijatelju i upu- 
tio izazov: 

- Ja sam sin Velidov! Ima li neko da mi se suprotstavi? 
Najbolji borci medu odmetnicima su istupili naprijed i jedan po 

jedan se uputili prema Halidu. Na svakog od njih, Halid je potrosio 
samo jednu minutu. Nakon svakog dvoboja, Halid bi odrecitovao: 

"Ja sam sin mnogih poglavica 

Moja sablja je ostra i strasna 

Silnija je od uzavrelog lonca rata 

Kad prokljuca svom zestinom," 1 

Polahko i smireno, Halid se priblizavao Musejlimi, ubijajuci jed- 
nog po jednog izazivaca. Odjednom, nije bilo vise nijednog odmet- 
nika koji bi se usudio izaci pred Halida. Dvoboj po dvoboj, korak po 
korak i Halid se priblizi Musejlimi tako blizu da je mogao s njim raz- 
govarati bez dovikivanja. To je bio Halidov cilj. Lazljivac je bio okru- 
zen gardom, pa Halid nikako nije mogao do njega. 

Halid predlozi da razgovaraju i Musejlime pristade, pa istupi malo 
naprijed. Sada su bili jos blize jedan drugom. Halid ga upita: 

- Ako bismo vam postavili neke uslove, na kal<ve uslove biste vi 
pristali? 2 

Musejlime nakrivi glavu, kao da slusa neku nevidljivu osobu koja 
stoji iza njega i razgovara s njim. Bio je to njegov uobicajeni stav kad 
je „primao objavu". Halid se tad sjeti kako je Allah ov Poslanik, alej- 
hisselam, govorio da Musejlime nikad nije sam, da je sejtan uvijek s 
njim, da Musejlime uvijek slijedi sejtanova uputstva i da mu uvijek pri 
razgovoru sa sejtanom izbije pjena na usta. Musejlime je upravo tako 
izgledao. Sejtan je zabranio Musejlimi da pristane na ikakve uslove, 
pa Musejlime pogleda u Halida i zavrti glavom u znak odbijanja. 



1 Taberi, 2/S13. 

2 Taberi, 2/514, 

216 



Bitka na Jemami 



Halid je vec ranije odlucio ubiti Musejlimu. Malopredasnji dvo- 
boji i razgovor sa Musejlimom su bili samo nacin da mu se dovoijno 
priblizi. Morao je reagovati brzo, prije nego se Musejlime vrati u si- 
gurnost svoje garde. Halid je postavio jos nekoliko pitanja, Svaki put 
bi Musejlime okrenuo glavu i slusao glas iza sebe. To je bio pravi mo- 
ment. Halid brzo jurnu prema Musejlimi, ali je Musejlime bio brzi. 
Kao munja se vratio medu svoje gardiste. 

Musejlime je ponovo bio na sigurnom. Ali, u trenutku Musejli- 
minog bijega nesto cudno se dogodilo u srcima dviju armija. Jedni 
su klonuli duhom, dok su drugi naglo zivnuli. Musejlimin bijeg pred 
Halid om je osramotio Lazljivca pred njegovim ljudima. Halidu to nije 
promaklo. Ugledao je povoljan psiholoski momenat i naredio trenut- 
ni i sveopci nap ad. 

Muslimani zestoko napadose. Konacno su ugledali pobjedu na vi- 
diku. Odmetnici pocese uzmicati dok su muslimani vitlali sabljama i 
bodezima. Povlacenje odmetnika postade sve brie. Konacno, njihov 
front je pukao i slomio se na nekoliko mjesta. 

Musejlime nije mogao nista uciniti. Njegov najbolji general Red- 
zal je ubijen. Komandant njegovog desnog krila, Muhakim je vikao: 

- Benu Hanife! Vrt! Vrt! Udite u vrt, ja cu vam stititi odstupnicu. 

Ali, rasulo odmetnika je odmaklo tako daleko da se vise nije mo- 
glo zaustaviti. Pobjegli su u svim pravcima. Samo cetvtrina Musejli- 
mine armije je ostala u borbenom poretku. Ovaj dio odmetnika se 
poce organizovano povlaciti ka vrtu. Muhakim ih je stitio sve dok ga 
nije pogodila sir ij era Abdurrahmana, sina halife Ebu Bekra, 

Sada su muslimani kroz ravnicu Akrabe proganjali odmetnike. Su- 
stizali su ih i ubijali. Konacno, dobar dio odmetnika se uspio sldoniti 
u zidinama opasani vrt. Bilo ih je nesto vise od 7 000, a medu njima i 
Musejlime. Kada su i posljednji odmetnici usli u vrt, zatvorili su kapi- 
ju i zakljucali se. Sada su bili sigurni. Ali, oni su samo tako mislili. 

Najveci dio muslimanske vojske se uskoro okupio oko vrta smrti. 
Sada je bilo vec poslijepodne i muslimani su, prije nego se smrkne, 
zeljeli zavrsiti posao koji su zapoceli jos u rano jutro. Zidovi oko vrta 
su se pruzali kao neprobojna brana. Kapija je bila pretvrda, a nije bilo 
opreme ni vremena za opsjedanje. 



217 



Halid ibn Velid 



Dok je Halid u mislima groznicavo tragao za nekom dobrom ide- 
jom, jedan iskusni ratnik, Beraa b. Malik, je rekao svojim drugovima: 

- Prebacite me preko zidova u vrt. 1 

Muslimani odbise. Beraa je bio ugledan i izuzetno postovan ashab, 
pa su ostali ashabi odbili njegovu ideju zato sto bi sigurno poginuo u 
toj akciji. Ali Beraa je bio uporan. Konacno, ashabi popustise i popese 
ga na svoja ramena. Beraa se uhvatio za vrh zida i preskocio u vrt. 
Na putu do vrata su stajala dva ili tri odmctnika koje Beraa sasijece 
i otvori vraia. Muslimani pojurise unutra, kao sto voda prodre kroz 
puknutu branu, Posljednji i najkrvaviji okrsaj na Jemami je zapoceo. 

U pocetku su odmetnici uspijevali usporavati prodor muslimana kroz 
tijesni prolaz. Ali, muslimani su uspjeli eliminisati one koji su im spreca- 
vali prolaz, pa je broj muslimana unutar vrta poceo ubrzano rasti. 

Bitka je postajala sve zesca. Posto nije bilo mjesta za manevar, 
okrsaj je bio sasvim direktan. Postepeno, redovi odmetnika su po- 
stajali sve rjedi. Ali, Musejlime je bio jos ziv i nije pokazivao nikakve 
znake odstupanja. Isukao je sablju i borio se snagom i vjestinom koja 
je iznenadila muslimane. Lukavi Lazac je bio izvrstan borac. Na usta 
mu je izbijala pjena, pa se ruzni Lazac pretvorio u strasnu nakazu. 

Zadnja faza bitke je bila na vrhuncu. Muslimani su napadali sve 
jace i jace. Nastao je takav pokolj, da se tlo pod nogama pretvorilo u 
crveni mulj. Mnogi odmetnici su prilazili Musejlimi i pitali: 

- Gdje je pobjeda koju si obecao? 

- Borite se, o Benu Hanife! Borite se do kraja! - vikao je Lazac. 2 
Musejlime je znao da Halid nece imati nimalo milosti prema nje- 

mu, znao je da je vec osuden. Ova; sejtanski genij je odlucio povuci 
sa sobom citavo svoje pleme. Od njegove sablje je palo nekoliko mu- 
slimana, a njegova garda nije odmicala od njega. 

Tada ga je spazio Vahsij. Bio je jedan od ratnih zlodnaca koje je 
Allahov Poslanik, alejhisselam, naznado pri zauzimanju Mekke. Stra- 
hujuci za zivot, pobjegao je u Taif i tamo zivio neko vrijeme. Kad je 
pleme Sekif primilo islam i on je to ucinio. Dosao je kod Poslanika, 
alejhisselam, i izrazio zelju da postane musliman. Poslanik ga dugo nije 
vidio, pa nije bio siguran ko je on. 

1 Taberi,2/S14. 

2 Isti izvor. 

218 



Bitka na Jemami 



- Jesi li ti Vahsij? - upita Poslanik, alejhisselam. 

- Jesam, o Allahov Poslanice. 

- Ispricaj mi kako si ubio Hamzu. 1 

Vahsij isprica citavu pricu, od pocctka do kraja. Pricao je o torn 
dogadaju kao kad stari ponosni ratnik prica svoje dozivljaje okuplje- 
nim slusaocima, jer ubiti takvog ratnika kao sto je bio Hamza je ne- 
sumnjivo veliko borbeno dostignuce. Vahsij je zavrsio svoju pricu, 
ali aferima nije bilo. Na Poslanikovom, alejhisselam, lieu se vidjela 
duboka tuga. Kratko je rekao: 

- Nemoj da te moje oci ikada vise vide. 2 

Slijedcce dvije godine, Vahsij je zivio u raznim naseljima oko Ta- 
ifa, povueeno u teskoj bijedL kloneci se susreta sa bilo kirn. Grizla ga 
je savjest, osjecao je tesku krivnju. Onda su dosli odmctnici. Vahsij je 
ostao cvrst u vjeri i odlucio se boriti protiv njih. Sada je sluzio pod 
zastavom Allahove Sablje. 

Kad jc Vahsij ugledao Musejlimu, pritegao je svoje koplje. U torn 
trenutku se Musejlime zestoko borio. Odbijajuci napade muslimana 
koji su nastojali doprijeti do njega, on se borio cas na celu svoje garde, 
cas bi se izmijesao sa njima. Povremeno bi bio zaklonjen gardistima, 
ali ga Vahsij nije ispustao iz vida. Vahsij je odabrao metu. 

Polahko se kretao prema Musejlimi dok mu nije dosao na domet ko- 
plja. Zestoka Musejlimina garda je bila svud oko njega. Ali, Vahsij ih vise 
nije vidio. U njegovom vidnom polju je postojala samo njef ^va meta. 

U torn trenutku Umm Ammara je pokusavala doprijeti do Mu- 
sejlime. Na putu joj se isprijecio jedan odmetnik. Umm Ammara ga 
napade i odmetnik joj odsijece ruku. U blizini je bio njen sin koji sa- 
sijece nevjernika i pobrinu se za svoju majku. 

Vahsij se kretao sve brze. U mislima mu je bio Hamza. Od kada 
ga je ubio, njegov zivot je postao sama patnja. U misli mu je dosao 
Hamzin lik. Fini, snazni, visoki gospodin. Onda je pogledao u Musej- 
limu. Kakva suprotnost. Ruzan, zut, spljostena nosa. Lice mu je bilo 
iskrivljeno od bijesa i mrznje, na usta mu je curila bezbojna pjena. 
Svo zlo iz te ljudske nakaze se ukazalo na njegovom lieu, 

1 Ibn Hisam, 2/72. 

2 Isti izvor. 

219 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Halid ibn Velid 



Iskusnim okom, Vahsij je odmjeravao udaljenost. Bila je savrsena. 
Kad je Vahsij nanisanio i zamahnuo kopljem, ugledao je kako Ebu 
Dudzane stize do Musejlimc vitlajud sabljom. Vahsij je bacio koplje. 

Koplje je pogodilo Musejlimu u stomak. Lazljivac pade, lice mu se 
iskrivi od bola, rukama zgrabi drsku koplja. U torn trenutku Ebu Dud- 
zane je bio nad njim. Preciznim zamahom sablje, odvojio je sejtansku 
glavu od njenog tijela. Ebu Dudzane se uspravio da objavi radosnu 
vijcst. U torn trenutku sijevnu odmetnicka sablja i Ebu Dudzane leze 
pokosen. Jedan odmetnik, gledajuci u Lazljivca, uzviknu: 

- Crni rob ga je ubio. 

Odmah se prosiri glas kroz rnuslimanske i odmctnicke redove: 

- Musejlime je mrtav. 1 

Vahsij je kasnije ratovao u Halidovoj vojsci sve do osvajanja Siri- 
je. Kad je Sirija uspostavljena kao muslimanska provincija, Vahsij se 
skrasio u Homsu i tu dozivio duboku starost. U Homsu, godinama 
kasnije, Vahsij je postao poznata licnost. Mnogi znatizeljnici su odla- 
zili do njegove kuce i ispitivali ga o pojedinostima vezanim za ubija- 
nje Hamze i Musejlime. Vahsij bi do u detalje ispricao ove dogadaje. 
Kad bi zavrsio svoju pricu, podigao bi svoje koplje i rekao: 

- Ovim kopljem, u doba dzahilijjeta sam ubio najboljeg covjeka, a 
kad sam postao vjernik, ubio sam najgoreg. 2 

Glas o Musejliminoj smrti se brzo rasirila medu odmetnicima. 
Neki od njih su zapali u samoubilacki ocaj i jos zesce se borili, ali su 
time samo produzili agoniju. Nisu mogli spasiti zivote. Mnogi odmet- 
nici su prekinuli borbu i u ocaju cekali da im muslimanska sablja skrati 
muke. Sa zadnjim nadljudskim naporom, muslimani su uletjeli u zbu- 
njenu i bespomocnu masu nevjernika i svojim sabljama spustili Alla- 
hovu srdzbu na nevjernike. To vise nije bila bitka. Bio je to pokolj. 

U vrijeme zalaska sunca, mir se vratio u Vrt smrti. Muslimani su 
bili toliko umorni da nisu mogli podici sablje, a i nije vise bilo nikoga 
za ubijanje. Kad je pala noc, muslimani su zaspali i pobjegli iz nocne 
more u slatki san pobjednika. 



1 Ibn HiSam, 2/72. 

2 Ibn HiSam, 2/72. 



220 



Bitka na Jemam! 



Slijedeceg jutra je Halid hodao po bojnom polju. Svugdje je vidio 
tragove bitke. Slomljena, uvrnuta tijela u uzasnim oblicirna bila su 
rasuta po oazi i ravnici Akrabe i po Vrtu smrti. Dok je hodao, jedva je 
pronalazio stopu prostora gdje nema krvi. 

Sve vode odmetnika su ubijeni, Spasio se jedirio Mudzaa. Okovan 
U zeljezo, hodao je pored Halida i identifikovao poginule odmetnicke 
komandante. Osim iz ovog razloga, Halid ga je proveo po bojnom 
polju da osjeti potpuni poraz Benu Hanife, 

Stanje muslimanske vojske je takode bilo uzasno. Bitka je uzela te- 
zak danak. U torn trenutku muslimani nisu bili u stanju ni odbraniti se, 
a o borbi nije moglo biti ni govora. Halid je bio zadovojan ishodom bit- 
ke. Musejlime je ubijen, njegova vojska je potpuno unistena. Halidovo 
srce je treptalo u zadovoljstvu. Ali, Mudzaa je to uskoro pokvario, 

- Pobijedio si Halide. Ali, borio si se sa malim dijelom Benu Ha- 
nife koji je Musejlime brzo sakupio. Glavnina vojske je jos uvijek u 
tvrdavi Jemame. 

- Allah te prokleo. Sta to pricas? - buljio je u njega Halid, 

- Da, tako je. Preporucujem ti da prihvatis njihovu mirnu preda- 
ju. Postavi uslove i ja cu otici u tvrdavu i uvjeriti ih da poloze oruzje 
- nastavi Mudzaa. 

Halid je znao da nema nikakvih sansi sa vojskom koja je u stanju 
u kakvom je bila njegova, pa je prihvatio ovaj prijedlog. 

Uslovi predaje su utvrdeni. Muslimani ce uzeti svo zlato, sablje, na- 
oruzanje i konje u Jemami i odvest ce pola stanovnistva u roblje. Mud- 
zaa je osloboden okova. Dajuci rijec da ce se vratiti, otisao je u utvrdu. 
Nakon nekog vremena, Mudzaa se vratio odmahujuci glavom: . 

- Nisu pristali. Spremni su na borbu, Okrenuli su se protiv mene. 
Mozes ih sada napasti. 

Zatim je Halid otisao da licno p ogle da utvrdu. Ostavio je vojsku 
da pokopa poginule i pokupi plijen, a on se sa jednim odredom zapu- 
tio ka tvrdavi Jemame, S njim je bio i Mudzaa. Kad su stigli do sjever- 
nih zidina tvrdave, Halid je zastao zacuden. Grudobrani na zidinama 
su bili nacickani ratnicima na kojima se presijevalo oruzje i oprema. 
Ko bi mogao ratovati protiv odmorne vojske koja je ovako utvrdena? 
Njegovi Ijudi sigurno nisu bili sposobni za tako nesto. 

221 



Halid ibn Velid 



- Mozda bi oni pristali na mir, ako im obecas da nikog neces zaro- 
biti. Zlato, oruzje, opremu I konje mozes dobiti - predlozi Mudzaa. 

- Da li bi oni pristali na to? - upita Halid. 

- Ja sam im to vec predlagao, ali nisu nista rekli na to. 
Halid je popustio koliko je mogao i dalje nije htio. 

- Dajem vam tri dana. Ako se vrata do tad ne otvore, ja cu napasti. 
A tada nema nikakvih uslova. 

Mudzaa je ponovo otisao u tvrdavu. Ovoga puta se vratio nasmijan. 

- Pristali su - rece radosni Mudzaa. 1 

Ugovor je saeinjen, Potpisao ga je Halid kao predstavnik musli- 
mana i Mudzaa kao predstavnik Benu Hanife. 2 Mudzaa se vratio u 
tvrdavu i vrata su se uskoro otvorila. Halid sa svojim odredom od- 
mah ujaha unutra. Pogled mu je lutao po tvrdavi u potrazi za naoru- 
zanim ratnicima. Ali gdje god bi pogledao, vidio je samo zene, djecu 
i starce. Pozvao je Mudzau i upitao: 

- Gdje su ratnici koje sam vidio? 

- To su ratnici koje si vidio. Kad sam usao u tvrdavu, obukao sam 
ih u oklope, dao im oruzje i postavio ih na zidine. Nema nikakvih 
ratnika - rece Mudzaa pokazujuci na zene. 

- Mudzaa, prevario si me - rece Halid ljutito. 

- Ovo je moj narod, Nisam mogao drugacije postupiti - bio je 
Mudzain odgovor. 

Da nije bilo ugovora, Halid bi Mudzau raskomadao golim ruka- 
ma. Ali, ugovor je potpisan, a njegove odredbe se moraju postovati, 
Svi pripadnici Benu Hanife koji su bili u gradu sada su bili sigurni. 
Ubrzo su izasli iz grada i slobodno se kretali. 

Dan ili dva kasnije, stiglo je pismo od halife, koji nije znao sve de- 
talje oko samog kraja bitke. U pismu je naredio Halidu da ubije sve 
odmetnike iz plemena Benu Hanife. Halid mu je uzvratio pismom u 
kome ga obavjestava da naredenje ne moze biti izvrseno zbog ugovora 
koji je potpisao. Ebu Bekr je obecao da ce prouciti odredbe ugovora. 



1 Taberi, 2/515-5177; El-Belazuri, 99-100. 

2 Postoje odredena neslaganja historicara u vezi sa odredbama ugovora. Radi se o nekoliko 
nevaznih detatja. 

222 



Bitka na Jemami 



Ugovor je obuhvatao samo one koji su bili u tvrdavi. Ostatak 
ogromnog plemena Benu Hanife, desetine hiljada, zivjelo je u regio- 
nu oko Jemame i nisu bili obuhvaceni ugovor om. Najvazniji dio ple- 
mena su bili vojnici koji su prezivjeli bitku i bilo ih je oko 20 000. Oni 
su nasumice lutali ravnicom Akrabe u vecim ili manjim grupama, 
Nakon Musej limine pogibije, oni nisu predstavljali narocitu opasnost 
za islam, ali bi se ipak mogli organizovati i izazivati neprilike. Oni 
moraju biti zdrobljeni. Prema obicajima rata, oni nisu mogli biti abo- 
lirani dok se potpuno ne pokore. 

Halid je odlucio ugasiti i posljednju mogucnost otpora u Benu 
Hatiifi, tako da zavlada potpuni mir u regionu. Nakon nekoliko dana 
odmora, podijelio je vojsku u nekoliko odreda sa zadacima da pretre- 
su cijeli region Jemame i da pokore ili ubiju svakog pojedinca. Odredi 
su krenuli u izvrsenje zadatka. 

Hiljade rasutih vojnika se nije htjelo predati, pa su zbrisani sa lica 
zemlje. Hiljade su se pokorile i bile postedene. Uglavnom, svi prezi- 
vjeli su ponovo primili islam. 

Halid je uspostavio komandno mjesto pored Jemame i tamo ostao 
oko dva mjeseca ocekujuci halifina dalja naredenja. 

Uspjehom na Jemami, najveci dijelovi Arabije su sada ocisceni od 
odmetnistva. Neke male grupe su jos prkosile, ali nisu predstavljale 
nikakvu opasnost. Neke bitke sa odmetnicima ce tek biti vodene, ali 
nijedna od njih nece biti tako vazna kao ova na Jemami. 

Bitka na Jemami je bila najzesca i najkrvavija bitka u dotadasnjoj 
historiji islama, Nikad do tada muslimani nisu bili na takvom iskuse- 
nju snage. Ali, muslimani su velicanstveno odgovorili ovom izazovu 
pod vodstvom Allah ove Sablje. Pobijedivsi daleko jaceg i nadmocni- 
jeg neprijatelja, predvodenog strasnim Musejlimom, muslimani su 
dokazali da su Ijudi od celika. Pola stoljeca kasnije, starci bi pricali 
svojim unucima o ovom dogadaju. Pricu bi zapocinjali i zavrsavali 
tako sto bi rekli: „Bio sam na Jemami." 

Broj poginulih je bio zapanjujuci. Na strani odmetnika poginulo 
je 21 000 ratnika. Od toga je 7 000 poginulo u ravnici Akraba, 7 000 u 
Vrtu smrti, a 7 000 u zavrsnim operacijama odreda. 



223 



Halid ibn Velid 



U odnosu na odmetnike, muslimani su prosli vrlo dobro, ali u 
odnosu na ranije bitke, gubici su bili teski. Oko 1 200 muslimana je 
palo u ovoj bici. 1 Polovina palih muslimana su Muhadziri i Ensari- 
je - najblizi i najpostovaniji ashabi Allahova Poslanika, alejhisselam. 
Medu palim muslimanima je bilo 300 hafiza Kur'ana. U ovoj bici su 
pali neki od najvrednijih muslimana, kao sto su: Ebu Dudzane, Ebu 
Huzejfe, Zejd - Omerov brat. 

Kad se Abdullah, Omerov sin, vratio u Medinu, otisao je posjetiti 
oca. Omer ga je ovako docekao: 

- Zasto i ti nisi poginuo kao i Zejd. Zejd je mrtav, a ti si ziv. Ne 
izlazi mi vise na oci. 

- Ali oce, moj amidza je trazio smrt i Allah ga je pocastio smrcu. I 
ja sam trazio, ali je nisam dobio - pravdao se Abdullah. 2 

U Bici na Jemami, Ebu Bekrova operacija protiv odmetnika je do- 
segla svoj vrhunac. Koristeci Halida kao svoju udarnu snagu protiv 
najjaceg neprijatelja, iduci od blizeg ka daljem cilju, Ebu Bekr se po- 
kazao kao briljantan strateg. Poslije Jemame sve ce biti lakse. 



1 Posjetioci danasnje Dzubejle mogu vidjeti dva groblja. Jedno sa juzne strane oaze, gdje su 
pokopani muslimani, a drugo sa sjeverne strane, gdjc su pokopani odmetnici. 

2 Taberi, 2/512-513. 

224 








SLOMODMETNIKA 



Slom odmetnika 



Ono sto je ostalo od odmetnika u manje vaznim predjelima Ara- 
ble , muslimani su iskorijenili u dobro planiranim operacijama u roku 
od pet mjeseci, 

Amr b. As je sa svojim korpusom otisao na sirijsku granicu da 
pokori odmetnike. Najjaca odmetnicka plemena u ovom podrucju 
su bila Huza i Vadia. Pleme Vadia je bilo ogranak plemena Kalb. Dok 
se Halid borio u centralnoj Arabiji, Amr se borio na sjeveru, ali nije 
postigao potpun uspjeh. Nije uspio potciniti plemena. 

Kad je Bitka na Jemami zavrsena, Surahbil b. Hasene je, po hali- 
finom naredenju, nastavio prema sjeveru s namjerom da se pridruzi 
Amru. Glavnina odmetnika je bila koncentrisana u regionu Tebuka i 
Devmetul Dzendela. Dva komandanta su zdruzenim snagama napali i 
potcinili sva odmetnicka plemena. Mir se vratio u sjevernu Arabiju. 

U Omanu je najvece odmetnicko pleme bilo Ezd, ciji starjesina je 
bio Lekit b. Malik, poznatiji kao Zut-Tadz (Okrunisani). Ovo pleme 
je primilo islam jos u doba Poslanika, alejhisselam, i pristalo na sve 
uslove koji su im postavljeni, Kad su culi vijest o Postanikovom, alej- 
hisselam, preseljenju na ahiret, glavnina plemena Ezd pod vodstvom 
Zut-Tadza se odmetnula od islama. Nije pouzdano poznato da li se 
ovaj covjek predstavljao kao poslanik. Prema Taberiju, ovaj poglavica 
je iznosio neke tvrdnje u vezi sa njegovim poslanstvom. 1 Dok je halifa 
Ebu Bekr bio zauzet odbranom Medine, Zut-Tadz se proglasio kra- 
ljem Omana sa prijestolnicom u Dibi (vidi kartu 7 na strani 229). 



1 Taberi, 2/529. 

227 



Halid ibn Velid 



Nakon sto je Halid napustio Zul-Kissu i krenuo na Tulejhu, halifa 
je poslao Huzejfu b. Mihsana, jednog od komandanata korpusa, da 
pokori odmetnike u Omanu. Huzejfe je stigao u Oman, ali je procije- 
nio da njegov korpus nije dovoljno snazan da bi se borio protiv Zut- 
Tadza. Pisao je halifi i zatrazio pomoc, pa je halifa naredio Halidu da 
iz Jemame krene u pomoc Huzejfi. Kad je Halid stigao, muslimani su 
zdruzenim korpusima izasli da se bore protiv Zut-Tadza u Dibi krajem 
novembra 632. godine (pocetkom ramazana 11. godine po Hidzri). 

U pocetku bitke, stvari se nisu odvijale u korist muslimana, ali su 
se u kriticnom trenutku pojavili muslimani iz tih krajeva koji su ostali 
vjerni islamu. Pomogli su svojoj braci u vjeri i muslimani su pokorili 
odmetnike. Zut-Tadz je ubijen u bici. 

Huzejfa je postavljen za namjesnika Omana. Uskoro je usposta- 
vio islamski poredak. Ikrime je sa svojim korpusom bio angazovan 
na potcinjavanju odmetnika u okolini Dibe. U nekoliko akcija ma- 
njih razmjera, uspio je pokoriti sve odmetnike, ukljucujuci i dijelove 
plemena Ezd koji su i dalje prkosili islamskoj vojsci. Ezd je potpuno 
pokoren i vise nisu predstavljali nikakav problem. 

Ikrime je iz Omana, po naredenju Ebu Bekra otisao u Mehru. I 
ovdje je zaraza odmetnistva zahvatila sve stanovnike, ali ne tako jako 
kao sto je to bio slucaj u drugim pokrajinama. Mehra je zapravo bila 
cilj Erfedze b. Herseme, jednog od komandanata korpusa, pa je Ikri- 
me zapravo pomagao Erfedzi, ali posto Erfedze jos nije bio stigao, 
Ikrime je odlucio sam izvrsiti zadatak. 

Vojska lokalnih odmetnika se okupila u Dzejrutu. U toj vojsci su 
postojale dvije struje. Ikrime je stigao u Dzejrut pocetkom januara 
633. godine (sredinom sevala 11. godine po Hidzri). Prije nego je na- 
pao, Ikrime je pozvao odmetnike da se pokaju i prime islam. Veca 
struja je odbila, dok je manja prihvatila i pridruzila se IkrimL Tako 
pojacan, Ikrime je porazio i potclnio odmetnike. Njihovvoda je ubi- 
jen, a Ikrime je zaplijenio velike kolicine dobara. 

Nakon sto je uspostavio poredak u Mehri, Ikrime se povukao u 
Abjan i cekao dalje naredbe. 

U Bahreinu je Ala b. Hadremi vodio potpuno samostalnu akciju 
protiv odmetnika, jer mu je halifa rekao da nece dobiti pomoc i da 



228 



Slom odmetnika 



KARTA 7. 
OTPADNiCf - 1 



7~ 



-SREDOZEMNO_ 

MORE ^^TADMUR 







Sjever 



/ra/c 



TEBUK 



HIRA 

DEVMETUL 
DZENDEL 



• KTESIFON 



BU2AHA 



> UBULLE 



HAJBER 



NIBAD2 



BUTA 



MEDINA 



JEMAMA 



# MEKKA 
• TAIF 



-CRVENO- 
■ MORE - 




HAJR 



NEDZRAN 




229 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Halid ibn Velid 



mora djelovati potpuno sam. Kad je stigao u Bahrein, Ala je u Hidzru 
nasao odmetnike koji su se ukopali i utvrdili. Ala je napao nekoliko 
puta, ali bez uspjeha, jer je bilo jako tesko proci liniju odmetnickih 
rovova. Sta god bi pokusao, ne bi uspijevalo, pa se poceo pitati kako 
razbiti ovu neprobojnu odbranu. 

Jedne noci Ala je zacuo povike veselja koji su dolazili sa nepri- 
jateljske strane. Poslao je dvojicu izvidaca da utvrde o cemu se radi. 
Izvidaci su se ubrzo vratili i izvijestili komandanta da je kod nepri- 
jatelja u toku zestoka pijanka. Ala odmah naredi nocni napad. Kad 
su muslimani krenuli u napad, nisu naisli ni na jednog odmetnickog 
strazara. Neprijatelj je bio potpuno iznenaden. Muslimani su uletjeli 
medu slavljenike i pobili na stotine njih, prije nego su shvatili o cemu 
se radi. Prije nego su odmetnici dosli sebi i pobjegli, muslimani su 
ubili jos nekoliko stotina njih. 

Slijedeceg dana, Ala ih je progonio duz morske obale. Neki od 
njih su pruzili otpor pa su pobijeni, dok se vecina njih predala. Ova 
operacija je zavrsena krajem januara 633. godine (druge sedmice zul 
kadea 11. godine po Hidzri). 

Jemen je bio prva provincija koja se odmetnula od islama, pod 
vodstvom njihovog poglavice i laznog poslanika Esveda, o cemu je 
ranije bilo govora. Esveda je ubio Fejruz Perzijanac, jos za vrijeme 
Allahova Poslanika, alejhisselam. Nakon ovog uspjeha, Fejruz se po- 
ceo ponasati kao namjesnik Sane. 

Nakon sto je Allahov Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret, 
Jemen se ponovo odmetnuo. Ovoga puta im je voda bio Kajs b. Abd 
Jegus. Odmetnici su odludli protjerati muslimane iz Jemena, na taj 
nacin sto ce ubiti Fejruza i ostale muslimanske vode. Kad muslimani 
ostanu bez voda, nece biti nikakav problem protjerati ih. 

Da bi ostvario ovu podlu zamisao, Kajs je pozvao Fejruza i ne- 
koliko muslimanskih visokih sluzbenika na razgovor u svojoj kuci. 
Nekoliko muslimana je palo u zamku pa su odmah ubijeni. Fejruz je 
uspio pobjeci. Posto nije imao nikakvih boljih mogucnosti, Fejruz je 
potrazio sigurnost u bijegu. Napustio je Sanu. Kajs je poslao potjeru 
za njim, ali se Fejruz sklonio u planine. Bilo je to u junu ili julu mjese- 
cu 632. godine (rebiul-evel ili rebiul-ahir 11. godine po Hidzri). 



230 



Slom odmetnika 



Narednih sest mjeseci Fejruz je proveo u planinama, gdje su mu 
sc prikljucile hiljade muslimana raspolozenih da se bore protiv od- 
metnika Kajsa. Fejruz ih je organizovao u armiju. Kada su bili do- 
voljno snazni, krenuli su prema Sani. Sredinom januara 633. godine 
(krajem sevala 11. godine po Hidzri), muslimani su pobijedili odmet- 
rrike, a Kajs je pobjegao prema Abjanu gdje se Ikrimin korpus upravo 
odmarao nakon pobjede u Mehru. 

U Abjanu se pridruzio jos nekolicini odmetnickih plemena. Me- 
dutim, shvatili su da je borba protiv muslimana uzaludna, pa su se 
pokorili. Halifa Ebu Bekr im je oprostio. Neki od ovih odmetnika ce 
se kasnije hrabro boriti za muslimansku drzavu u Iraku i Siriji. 

Posljednje veliko pleme koje je ostalo nepokoreno bilo je pleme 
Kinda koje je nastanjivalo podrucja oko Nedzrana, Hadramevta i 
istocnog Jemena. 

Nakon sto je Poslanik, alejhisselam, preselio na ahiret, pleme Kin- 
da se pobunilo, ali se nije odmah odmetnulo. Namjesnik Hadramevta 
je bio Zijad b. Lubejd. Zivio je u Zeferu, centru pokrajine. Kao posten 
i bogobojazan musliman, Zijad je prikupljao zekat i ostale poreze u 
svom plemenu. Ovaj posao je obavljao izuzetno precizno i dosljedno, 
pa je time izazvao neke ljude protiv sebe. Pokusavali su na razne na- 
cine izbjeci placanje zekata u punom iznosu, ali Zijad bi ih redovno 
sprecavao u tome. 

U januaru 633. godine, starijesina jednog od ogranaka plemena 
Kinda je, kao zekat, predao jednu kamilu izuzetne sorte i kvalitete, ali 
se predomislio i zatrazio kamilu nazad. Zijad je to odbio, pa je poglavi- 
ca poslao nekoliko svojih ljudi da ukradu kamilu, sto su oni i ucinili. 

Zijad je odmah poslao nekoliko vojnika da uhvate kradljivce. 
Uskoro su kradljivci i kamila uhvaceni i dovedeni, Slijedeceg jutra 
su se skupili saplemenici kradljivaca i trazili da ih se oslobodi. Zijad 
je odbio ovaj zahtjev i objavio da ce im biti sudeno po Serijatu. Tada 
je stvar kulminirala. Veliki broj pripadnika plemena se odmetnuo. 
Objavili su da vise nece placati nikakve poreze, da nc priznaju Serijat 
i da su od tog trenutka neovisni od Medine. Onda im se pridruzio jos 
jedan dio plemena, pa su se digli na oruzje, uspostavili vojne logore i 
pripremali se za rat. 



231 



Halid ibn Velid 



Jedan od njihovoh logora je bio u Rijazu, nedaleko od Zefera. Zi- 
jad posla na njih jedan odred vojske, koji ih porazi. Neke od njih su 
ubili, neke zarobili, a ostatak se razbjezao. Dok su zarobljenici spro- 
vodeni, sreo ih jc Esas b. Kajs, jedan od uglednih poglavica. Zaroblje- 
nici su mu dovikivali: 

- O Esas! Mi smo iz plemena tvoje majke! 

Esas tad j os nije bio odmetnik. Plemenska odanost je bila jaca od 
Esasove vjere i odanosti halm. Uzeo je odred ratnika i oslobodio za- 
robljenike i tako se odmetnuo. Veliki broj ratnika iz plemena Kinda je 
stao pod njegovu zastavu. Sada su snage muslimana i odmetnika bile 
izjednacene. Nijcdna strana se nije usudivala napasti. Zijad je cekao 
pojacanje prije nego napadne odmctnike. 

Pojacanje je bilo na putu. Muhadzir b. Ebi Umejje sa svojim kor- 
pusom je u to vrijeme pokoravao neka plemena u Nedzranu. Nakon 
toga se uputio za Jemen. Halifa je naredio Muhadziru da se sto prije 
zaputi u Hadramevt i pomogne Zijadu. Slicno naredenje je dobio i 
Ikrime, koji je bio u Abjanu. 

Muhadzirova i Zijadova vojska su se spojile u Nedzranu. Odmah 
su krenuli na odmetnike. Esas b. Kajs je bio jedan od najistaknuti- 
jih ljudi toga vremena. Poticao je iz plemicke porodice Kinda. Bio je 
sposoban vojskovodaj iskusan poglavica i vjest govornik. AH, imao je 
jednu veliku mahanu. Bio je izdajnik, Historicari biljeze da je njego- 
va porodica bila jedina koja je imala cetiri izdajnika u neprekinutom 
nizu. Izdajnik je bio Esasov otac, zatim Esas, pa njegov sin i konacno 
Esasov unuk, 

Esas je hodao po tankoj liniji izmedu vrlina i zloce, izmedu vjere 
i nevjerovanja, ali nikada nije jasno prelazio liniju. Vrsio je neke du- 
hovne vjezbe, poput meditacije, kako bi se doveo u duhovnu ravno- 
tezu. Bio je dovoljno snalazljiv da se izvuec iz bilo kakve nevolje. Sada 
se, krajem januara 633. godine (druge sedmice zul-kadea 11. godine 
po Hidzri) nasao u ratu protiv muslimana. 

Bitka je bila kratka. Esas je porazen, ali ne definitivno. Brzo se 
povukao sa bojnog polja i sklonio se sa vojskom u utvrdu Nudzeir. 
Tamo se pridruzio jos nekim odmetnickim plemcnima i pripremao 
se za opsadu. 



232 



Slom odmetnika 



Tek sto je bitka zavrsena, Ikrime je stigao sa svojim korpusom. Tri 
muslimanska korpusa, podvrhovnom komandom Muhadzira, zapu- 
tila su se prema Nudzeiru i zapocela opsadu tvrdave. 

Opsada je trajala nekoliko dana. Poduzeto je nekoliko napada, ali 
bi svaki napad bio odbijen, a muslimani bi pretrpjeli gubitke. Pleme 
Kinda je bilo dobro zasticeno u tvrdavi. 

Sredinom februara 633. godine (sredinom zubhidzea 11. godine 
po Hidzri), Esas je shvatio da situacija postaje beznadna. Bilo je samo 
pitanje vremena kad ce muslimani zauzeti tvrdavu, a onda ce nastati 
krvoprolice i smrt. Onda je Esas, tipicno za ljude poput njega, odlu- 
cio prodati svoje pleme da bi se spasio. 

Porucio je Ikrimi da je voljan razgovarati s njim. Esas je vrlo 
dobro poznavao Ikrimu. U doba dzahilijjeta su bili dobri prijatelji. 
Ikrime je pristao i Esas se sa nekoliko ljudi tajno iskrao iz utvrde i 
dosao pregovarati. 

Pregovorima su prisustvovali Ikrime i Muhadzir sa muslimanske 
strane i Esas sa svoje strane. Esas je zapoceo: 

- Otvoricu vam vrata tvrdave, ako se obavezete da cete postediti 
10 ljudi i njihove porodice. 

- Napisi nam ta imena, pa cemo to potpisati - rece Muhadzir. 
Esas se povuce na stranu medu svoje ljude i poce pisati. Napisao 

je devet imena svojih prijatelja i svoje ime kao deseto, ali nije vidio da 
je jedan njegov covjek gledao u dokument i procitao imena. Covjek 
se zvao Dzahdan, a njegovo ime nije bilo na spisku. Kad je napisao 
deveto ime, Dzahdan mu rece da ce ga ubiti ako i njegovo ime ne sta- 
vi na spisak. Esas napisa Dzahdana kao desetog, nadajuci se da ce se 
on vec spasiti pamecu i snalazenjem. Sporazum je sacinjen, potpisan 
i ovjeren. 

Esas se vratio u utvrdu. U dogovoreno vrijeme, otvorio je kapiju i 
muslimani su usli u tvrdavu. Borba je trajala sve dok i posljednji od- 
metnik nije polozio oruzje. Esas i grupa ljudi koji su bili na njegovom 
spisku, kao i njihove porodice, stajali su sa strane. 

Utvrda Nudzeir je zauzeta. Kad je Muhadzir provjeravao spisak 
koji je Esas napisao, vidio je da na njemu nema Esasovog imena. 



233 



Halid ibn Velid 



- O Allahov neprijatelju! Sad je prilika da budes kaznjen - ushice- 
no rece Muhadzir. 1 

Ikrime se umijesao i spasio Esasa. Dogovoreno je da ga posalju u 
Medinu, pa neka mu halifa presudi. Tako zarobise Esasa i okovase ga. 

U tvrdavi je zarobljen veliki broj odmetnika. Svi ce biti poslani u 
Medinu kao roblje. Medu njima jc bio veliki broj zena. Dok su oko- 
vanog Esasa provodili pored njih, zene su mu dovikivale: „Izdajico! 
Izdajico!" 2 Esas je prikljucen grupi zarobljenika i poslat u Medinu. 

Esas nije bio potpuni stranac u Medini. Bio je tu u godini izaslan- 
stava kada je, skupa sa svojim plemenom Kinda, primio islam. Tokom 
te posjete, Esas je ozenio Umm Ferve, Ebu Bekrovu sestru. Kad je 
polazio iz Medine, nije je poveo sa sobom. Obecao je da ce to uciniti 
kad slijedeci put dode u Medinu. Taj slijedeci put je bio ovaj, ali pod 
sasvim drugacijim okolnostima. 

Halifa mu je predocio sve zlocine koje je pocinio protiv islama i 
islamske drzave. Takode mu je iznio i problem oko izdaje njegovog 
plemena. Da li je postojala ikakva mogucnost da mu se oprosti i da 
ne bude pogubljen? 

Ali, Esas je bio lukavi majstor govora. Ovaj put je nadmasio sam sebe. 
Ne samo da je uspio skinuti svu krivicu sa sebe, nego je cak uspio nago- 
voriti Ebu Bekra da povede svoju zenu sa sobom. Napustio je Medinu, 
ali se nije vratio u svoje pleme. Nekoliko godina je zivio u Siriji, Iraku i 
Perziji. U vrijeme halife Osmana bio je namjesnik Azerbejdzana. 

Medutim, njegova sklonost ka izdaji nikad ga nije napustala. Mno- 
go ljudi, ukljucujuci i Ebu Bekra, nije zeljelo da mu odmetnistvo bude 
oprosteno. Kad je Ebu Bekr bio na umoru, govorio je nekim svojim 
prijateljima o srvarima koje nije ucinio, a volio bi da jest, 

- Sada bih volio da sam Esasu odsjekao glavu - govorio je halifa. 3 

Porazom plemena Kinda u Nedzranu su zavrsene ozbiljnije vojne 
akclje protiv odmetnika. Islam je spasen i sacuvan. Vatra nevjerova- 
nja je ugasena. 



1 Tabtri, 2/548. 

2 Isti izvor, 

3 Taberi, 2/619, Mesudi, Murudz, 2/30S; E!-Belazuri, 112. 

234 



Slom odmetnika 



Operacija protiv odmetnika je vodena tokom jcdanacste go dine po 
Hidzri. Slijedece, dvanaeste go dine po Hidzri (18. marta 633. godine) ci- 
tava Arabija je u potpunosti bila pod centralnom vlascu halife u Medini. 1 

Ova operacija je bila Ebu Bekrov politick! i vojni trijumf. lako ce 
uspjesi u Iraku i Siriji biti mnogo veci od ovih, oni ne mogu nikako 
imati znacaj kao sto je imala ova operacija. Ugusivanje pobune od- 
metnika je temelj svih buducih uspjeha. Takode smo mogli vidjeti i 
ulogu Halida, sina Velidovog, Allahove Sablje, u ovoj operaciji. Nije 
moguce zamisliti kako bi prosla bez njega. 



1 Za objasnjenje hronologije zbivanja vezanih za operaciju protiv odmetnistva od is] am a 
vidi biljesku 3. q dodatku B. 

235 



DI0 3- 



INVAZUANAIRAK 








RATSPERZUOM 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Rat s Perzijom 



Utvrda Nudzejr, posljednje uporiste odmetnika, pripala je rau- 
slimanima sredinom februara 633. godine. Tada je halif'a Ebu Bekr 
pisao Halidu, koji je jos bio u Jemami: 

„Nastavite prema Iraku. Pocnite s operacijama u regionu Ubulle. 
Borite se protiv Perzijanaca i ljudi koji nastanjuju njihovu zemlju, 
Tvoj cilj je Hira! 11 

To je bilo znacajno naredenje. Ebu Bekr je odlucio napasti naj- 
vece carstvo tog vremena, pred kojim je svijet drhtao vise od hiljadu 
godina. 

Perzijsko carstvo je bilo jedinstveno u mnogim pogledima, Bilo 
je prvo pravo veliko carstvo u historiji, prosirivano u vrijeme ranih 
Ahemenida, od sjeverne Grcke na zapadu do Pendzaba na istoku. 
Bilo je jedinstveno i po duzini trajanja opceg procvata - od sestog 
stoljeca p.n.e. do sedmog stoljeca n.e., osim kratkog perioda grckih 
osvajanja. Nijedno carsh r o u historiji nije tako dugo trajalo u takvoj 
moci kao kulturna, civilizacijska i vojna sila. Periodicno je bilo pa- 
dova, nakon kojih se Perzijsko carstvo ponovo uzdizalo u svoj svojoj 
snazi i moci. 

Posljednje zlatno doba Perzije je ono u sestom stoljecu n.e. kada 
je Anusirvan Pravedni vratio carstvu njegovu prijasnju slavu. Anu- 
sirvan je vladao 48 godina i zivio je u vrijeme Justinijana. Osvojio je 
Siriju od Bizantijaca, Jemen od Abesinaca, veliki dio Centralne Azije 
i mnoga divlja stepska plemena. Ovaj veliki vladar je umro 579. go- 
dine, devet godina poslije rodenja Allahova Poslanika Muhameda, 
alejhisselam. 



1 Taberi, 2/5S3-S54. 

241 



HalidibnVelid 



Kako se inace cesto dogada, kada veliki vladar umre, slava i pros- 
peritet carstva pocinju opadati, Tako je bilo nakon Anusirvana, po- 
slije kojeg dolazi nekoliko mnogo manje sposobnih vladara. Gradan- 
ski ratovi i dvorske spletke su oslabile moc carstva. Pad modi carstva 
nastupa za vrijeme vladavine Siruja, Anusirvanovog praunuka, koji 
je zatvorio, a potom ubio svoga oca Husreva Perveza, Nakon ovog 
groznog zlocina poceo je raditi jos gore stvari. Da niko ne bi mogao 
osporiti njegovo pravo na prijesto, pobio je sve muske clanove svoje 
obitelji, osim svoga sina Erdesira. Manijackim bijesom poubijao je 
sve odrasle i svu djecu iz kuce Anusirvana, Siruja je vladao samo se- 
dam mjeseci, nakon cega je umro. 

Njegovom smrcu nastaju jos vece komplikacije. Postoje neslaga- 
nja ranih historicara oko toga ko je naslijedio Siruju i ko je koliko 
vladao. Medutim, historicari se slazu oko toga da je Jezdedzerd, sin 
Sahrjara sina Perveza, bio posljednji perzijski car iz dinastije Sasani- 
da. Taj nesretnik je dozivio raspadvelike carevine Husreva. 

Izmedu viadavine Siruje i Jezdedzerda bilo je oko osam vladara 
u periodu od cetiri do pet godina, ukljucujuci i dvije zene, Buran i 
Azarmidukt obje kceri Husreva Perveza. Prva od njih, Buran, doka- 
zala se kao mudra vladarica, medutim, nedovoljno cvrste ruke da bi 
vodila drzavne poslove, Bila je krunisana u doba Allah ova Poslanika, 
alejhisselam, koji je cuvsi za to izrekao poznati hadis: „Narod koji 
drzavne poslove povjeri zeni nikada nece uspjeti." 

Necemo ulaziti u stanje u svim perzijskim pokrajinama, nego 
cemo se ograniciti samo na Irak, koji tada nije bio suverena drzava. 
Bio je perzijska pokrajina, ali ne sasvim obicna. U Perzijskom carstvu 
znacio je znatno vise, bio je najbolji dio carstva. U njegovim zapad- 
nim i juznim dijelovima zivjeli su Arapi koji su tu bili prisutni jos 
od Nabukodonosora, ali nisu imali nikakvu moc u zemlji. Arapi su u 
Irak dosli iz Jemena, predvodeni Malik b. Fahnom, koji se proglasio 
kraljem i zavladao zapadnim dijelovima Iraka. Dvije generacije po- 
slije njega, prijesto preuzima Amr b. Adi iz plemena Lahm, s kojim 
zapocinje dinastija Lahmida, poznatih i kao „kuca" Munzira. Kraljevi 
iz ove dinastije su bili vazali Perzijskog carstva. 

Posljednji iz kuce Munzira bio je Nu'man b. Munzir, koji je zbog 
nelojalnosti Husrevu Pervezu osuden na smrt. Kazna je izvrsena u 

242 



Rat sPerzijom 



perzijskom stilu tako sto ga je slon izgazio do smrti. To je dovelo do 
ustanka Arapa u Iraku, koji je Husrev brzo ugusio. Ovaj neuspjeli 
ustanak je okoncao kucu Munzira. 

Izabran je i postavljen novi kralj, Ijas b. Kubejza iz plemena Taj, da 
vlada Irakom. Neko vrijeme kralj je imao umjerenu autonomiju, a onda 
mu je vecina prinadleznosti oduzeta, dok su perzijski general! i uprav- 
nici preuzeli cijelu upravu nad zemljom. Ijas je postao marioneta. 

Kao zemlja kulture, bogatstva i izobilja, Irak je bio najcjenjeniji 
dio Perzijskog carstva, Za Arape iz neplodne Arabije, Irakje bio ze- 
mlja u kojoj tece med i mlijeko. Njegove dvije rijeke, Eufrat i Tigris, 
bile su najvece poznate rijeke toga vremena - zapadno od rijeke Ind 
i sjeverno od Nila. Ove rijeke tada nisu tekle kuda sada teku, niti su 
Ladasnji gradovi bili gdje su sada. Kufa i Basra tada nisu ni postojali 
(osnovane su 17. godine po Hidzri). Bagdad je bio mali, ali vrlo po- 
sjecivan trgovacki grad na zapadnoj obali rijeke Tigris. Tada slavni 
gradovi Ktesifon i Hira sada su samo rusevine ili prasina. Ktesifon 
je bio prijestolnica, mocna metropola i sjediste Perzijskog carstva. 
Navodno, izgradio ga je Erdesir b. Babak (takode poznat kao Erde- 
sir Babakan, osnivac Sasanidske dinastije). Grad se prosirio na obje 
obale rijeke Tigris. Muslimani su ga zvali Medain, sto 2iiaci Gradovi, 
zbog toga sto se sastojao iz vise gradova. Hira je bila prijestolnica 
arapske dinastije Lahmida. Izgradena na zapadnoj obali rijeke Eufrat, 
Hira je bila grad sa mnogo tvrdava. Tu je bio i grad Ubulle, glavna 
luka Perzijskog carstva kojeg su posjecivali brodovi iz Indije i Kine i 
drugih pomorskih drzava Istoka. Ubulle je takode bio centar vojnog 
okruga Dast Meisan.' 

Poznato je da su rijeke Eufrat i Tigris mijenjale tok vise puta jos 
od vremena Babilona. Karte u ovoj knjizi pokazuju pravac kojim su 
ove rijeke tekle u vrijeme ranog islama. Glavna razlika u odnosu na 
danasnje stanje je pravac toka rijeke Tigris. U predislamsko doba ova 
rijeka je tekla kuda i danas tece, a poznata je kao Jednooki Tigris, a 
zatim je krenula drugim tokom, nizvodno od Kuta, dalje do Dudzejle 
(Mali Tigris) i Ahzara, da bi dosla do predjela jezera i mocvara koje se 
prostiru na oko 150 kvadratnih kilometara sjeverozapadno od Ubu- 
lle. Staro korito rijeke je postalo suho i pjeskovito. Mocvare su se 



1 Ubulle je danas dio Basre. 

243 



Haiid ibn Velid 



pruzale mnogo sjevernije nego danas (podrucje na karti 10 prikaza- 
no kao mocvarno zemljiste nije potpuno precizno odredeno); Tigris 
je tekao kroz mocvare da bi se ponovo pridruzio koritu Jednookog 
Tigrisa u podrucju Mezara (danasnji Azeir), odakle je tekao juzno i 
jugoistocno u Perzijski zaljev. No, Tigris je ponovo promijenio pravac 
u 16. stoljecu i vratio se u svoje prijasnje korito, oznacen danas na 
svim kartama kao Tigris. 

Eufrat je pratio cist kurs spustajuci se do danasnjeg Hindija, kada 
se razdvaja na dva glavna kanala, kao sto je i danas — oba prilicno 
velike rijeke: rukavac Hilla i glavni tok Eufrata. Glavni rukavac (za- 
padni) ponovo se razdvaja, tekuci prvenstveno u jednom velikom i 
nekoliko pomocnih kanala, koji su tokom stoljeca vise puta mijenjali 
pravac, iako ne tako drasticno kao Tigris. Dva glavna rukavca pono- 
vo se ujedinjuju u Semavi, kada Eufrat tece prema podrucju jezera i 
mocvara, Dok nesto vode ostaje u jezerima, jedan kanal, oznacen na 
danasnjim kartama kao Eufrat, zadrzavajuci naziv Eufrat, tece istoc- 
no i uliva se u Tigris kod Kurna. Jezera su se izlivala velikom rijekom 
poznatom kao Makil, koja se ulijevala u Tigris malo sjevernije od Ba- 
sre. Od ovog razvoda sve vode se ulijevaju u Perzijski zaljev kao jedna 
velika rijeka, danas poznata kao Satul Arab. 

Bilo je mnogo promjena prouzrokovanih preokretima tok ova ove 
rijeke. Nisam prikazao ove detalje na kartama. Dakle, na kartama su 
prikazani samo glavni rukavci ovih rijeka i bez svih preokreta koji su, 
bez sumnje, postojali. 

U vrijeme kad je halifa Ebu Bekr pokrenuo invaziju na Irak, moc 
Imperije je pocela opadati, ali je vojska jos uvijek bila vrlo snazna. Dr- 
zava moze biti vojno vrlo jaka, uprkos politickim konfuzijama. Tako 
je bilo i sa Perzijom godine 633. 

Perzijska vojska, ukljucujuci arapske pomocne snage, bila je snaz- 
na i najefikasnija vojna masinerija toga vremena. Vodena je isku- 
snim i predanim veteranima, dobro obucena i moderno opremljena, 
ovjencana slavom iz proslosti i trenutnom moci. Perzijski vojnik je 
bio najbolje opremljen vojnik tadasnjeg vremena. Imali su najbolje 
oklope, a na glavama najbolje sljemove od kovanih metala. Podlakti- 
ce su im bile zasticene oklopima, a noge takode. Bili su naoruzani ko- 
pljima, sabljama, metalnim sjekirama i buzdovanima, koji su im bili 



244 



Rat s Perztjom 



narocito dragi, Takode su nosili jedan ili dva luka sa 30 ili 60 strijela. 
Za to vrijeme bilo je to mocno oruzje i oprema. Medutim, tako teska 
oprema uticala je na pokretljivost vojnika. Halidova Iahka konjica je 
bila mnogo slabije naoruzana, ali dosta pokretljivija. 

Sve je pocelo sa Musenna b. Harisom. Musenna je bio voda ple- 
mena Benu Bekr, koje je nastanjivalo sjeveroistocni dio Arabljanskog 
poluostrva i juzni Irak. Historicari ga opisuju kao neobicno hrabrog 
vojskovodu. Kasnije je umro od zadobijenih rana u bitkama sa Perzi- 
jancima. Nije sigurno da je Musenna primio islam u doba Allahova 
Poslanika, alejhisselam, ali je vjerovatno, kao clan izaslanstva plcmena 
Benu Bekr, putovao u Medinu u godini izaslanstava i primio islam. 

Nedugo poslije bitke na Jemami, Musenna je obratio paznju na 
Irak. Ohrabren nestabilnom politickom situacijom na perzijskom 
dvoru, Musenna je poveo vojsku u napad na Irak. Iz pocetka se drzao 
periferije pustinje, kako bi se mogao brzo povuci nazad, a zatim su 
njegove akcije postajale sve smjelije. Prodirao je cas prema istoku, cas 
prema zapadu, Vecina njegovih akcija je bila u podrucju Ubulle, oda- 
kle se \racao s bogatim plijenom, kojim jc ocaravao gladne Arape iz 
pustinje, Perzijske utvrde su bile nemocne pred Musenninim jahaci- 
ma, koji su nestajali jednako brz.o kao sto su se pojavljivali. Ohrabren 
ovim uspjesima, Musenna se obratio Ebu Bekru: 

- Postavi me za komandanta jedinica i ja cu napasti Perziju. Tako 
cu zastititi nase zemlje od njih. 

Bilo je to pocetkom februara 633. godine (krajem zul- kadea, 11. 
godine po Hidzri), Opisao je Irak kao bogatu zemiju, koja je cekala da 
bude osvojena, sa dubokom politickom krizom na dvoru, nesposob- 
nim posadama u ut\ r rdama, koje se ne mogu nositi sa mobilnim, brzo 
pokretnim jedinicama. 

Halifa je Musenni dao pismo kojim se potvrduje njegova koman- 
da nad svim jedinicama iz plemena Benu Bekr. S ovim pismom Mu- 
senna se vratio u sjeveroistocnu Arabiju. Prcveo je dosta svojih saple- 
menika na islam, sakupio malu vojsku od 2 000 ljudi i sa jos vecorn 
zestinom napadao Persiju. 

Musenna je napustio Medinu, a njegove rijeci su i dalje odzva- 
njale u usima halife. Ebu Bekr je odlucio osvojiti Irak. Nece se boriti 



245 



Halid ibn Velid 



protiv cijelog Perzijskog carstva, to bi bio preveliki cilj u odnosu na 
tadasnje resurse mlade islamske drzave. Odlucio je uzeti samo arap- 
ski dio Iraka. To je bi]o podrucje zapadno od Tigrisa. Tako bi prosirio 
granice islama i prosirio vjeru koja je u torn trenutku bila stabilna na 
Arapskom poluostrvu. 

Ebu Bekr je odlucio napasti Irak, ali je morao djelovati sa poseb- 
nom paznjom zbog Arapa, koji su imali duboki, iracionalan strah od 
Perzijanaca. Irnali su nacionalni kompleks, koji je bio rezultat vise- 
stoljetne perzijske slave i moci, dok su Perzijanci posmatrali Arape s 
prijezirom. Za Perzijance je bilo vazno pobijediti, jer bi se potvrdio i 
osnazio ovaj arapski strah. Da bi bio siguran u pobjedu, Ebu Bekr se 
odlucio na dvije mjere opreznosti: 

1. Formirati napadacku armiju dobrovoljaca 

2. Halid ce biti komandant armije. 

Imajuci to u vidu, Ebu Bekr je poslao Halidu naredenje da napad- 
ne Irak, Naredio mu je da pozove u vojsku one koji su se borili protiv 
odmetnika od islama i da ih podsjeti da budu cvrsti u vjeri i nakon 
smrti Poslanika, alejhisselam, a da u tu borbu ne vodi one koji su bili 
odmetnici od islama. Na kraju je dodao: JCo zeli da se vrati kuci, neka 
to slobodno ucini." 

Kada je Halid objavio vojnicima halifinu dozvolu da se vrate ku- 
cama ako to zele, bio je sokiran rezultatom. Hiljade njegovih vojnika 
je napustilo vojsku i vratilo se u Medinu i ostala mjesta iz kojih su 
dolazili. U Bici na Jemami je komandovao vojskom od 13 000 vojnika, 
a sada mu je ostalo samo 2 000. Halid je hitno uputio pismo halifi, in- 
fo rmisuci ga o alarm antnom stanju u vojsci i zatrazio pojacanje. Kada 
je stiglo pismo do Ebu Bekra, sjedio je sa prijateljima i savjetnicima. 
Procitao je pismo naglas da bi svi prisutni culi sta u njemu stoji. Tada 
je poslao po mladog odlucnog covjeka po imenu Ka'ka b. Amr. 

Mladi covjek je stigao do halife, naoruzan i opremljen za put. Ha- 
lifa mu je naredio da ide prema Jemami kao pojacanje Halidovoj voj- 
sci, Prijetelji su zacudeno zapitali halifu: 

- Zar kao pojacanje armiji saljes samo jednog covjeka? 

- Nijedna vojska nece biti porazena, ako ima ovakvog covjeka 
- odvrati im halifa. 



246 



Rat s Perzijom 



Tako je Ka'ka b. Amr otputovao da pojaca Halidovu armiju. Ali 
to nje bilo jedino sto je halifa Ebu Bekr ucinio da bi osnazio Hali- 
da. Takode je napisao pismo Musenni i Mazhuru b. Adiju, koji je bio 
namjesnik sjeveroistocne Arabije, u kojem im nareduje da mobilisu 
svoje vojske i stave se pod Halidovu komandu. 

Kao pocetnu tacku u invaziji na Irak halifa je odredio region Ubu- 
lle, a krajnji cilj je bio grad Hira - prijestolnica Arapa u Iraku. Mobili- 
sao je svu raspolozivu vojnu efektivu i dao je Halidu na raspolaganje. 
Vise od toga nije mogao uciniti. Sada je bilo na Halidu da izvrsi svoj 
zadatak. Tako je Halid, u 48. godini zivota, krenuo u pohod na Irak. 1 



1 Historicari navode dvije verxije napada na Irak: jedna od Ibn Ishaka i Vakidija, druga od 
Sejf b. Omera. Taberi je skloniji drugoj verziji, koje se i mi drzimo. Takode postoje dvije 
verzije Ebu Bekrovog plana xauzimanja Iraka. Za objasnjenje vidi tacku 4. u dodatku B. 

247 








BITKALANACA 

(ZATU SELASIL) 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Bitka lanaca 



Kadajeprimiohalifino naredenje, Halid jeodmah zapoceo sa pri- 
premama za podizanje nove armije. Njegovi jahaci su odgalopirali 
u siroki region Jemame, te centralne i sjeverne Arabije u potrazi za 
hrabrim ratnicima koji bi krenuli u pohod na Irak. Odazvale su se 
hiljade ratnika. Mnogi od njih su bill stari ratni drugovi iz operacije 
protiv odmetnika, koji su se odmorili kod svojih kuca i sada su bili 
zeljni novih akcija. Halidovo ime je postalo magnet koji je privlacio 
najbolje borce. Borba pod Halidovom zastavom nije znacila samo 
pobjede, nego je obecavala i bogati ratni plijen, a to je znacilo dobra 
i ovog i onog svijeta. Za nekoliko sedmica, Halid je skupio vojsku od 
10 000 ratnika. 1 

Na sjeveroistoku Arabije su tad bila prisutna cetiri vazna musli- 
manska komandanta sa mnogo ratnika. Bili su to: Musenna b. Haris, 
Mazhur b. Adi, Harmala i Sulma. Halifa im je naredio da se sa svojim 
vojskama pretpocine Halidu. A onda im je i Halid pisao i naredio im 
da mu se prikljuce u regionu Ubulle. Musenna se nadao da ce halifa 
njemu povjeriti komandovanjc u operacijama u Iraku. Medutim, ha- 
lifa je drugacije odlucio, pa se Musenna odazvao i potcinio Halidu. 

Svaki od cetiri muslimanska komandanta je sa sobom doveo po 
2 000 ratnika^ tako da je Halid sada komandovao vojskom od 18 000 
ratnika. 2 Bila je to najveca armija koju su muslimani do tada skupili 
na jednom mjestu. 

U trecoj sedmici marta 633. godine (pocetkom muharrema 12. 
godine po Hidzri), Halid je krenuo iz Jemame. Prije toga je pisao 
Hormuzu, namjesniku perzijske pokrajine Dast Meisan: 

„Primi islam i bit ces siguran ili plati dzizju pa cete ti i tvoj narod 
biti pod nasom zastitom. U protivnom ces sam snositi krivicu za po- 
sljedice, jer cu dovesti ljude koji vise vole smrt nego sto ti volis zivot." 3 

1 Taberi, 2/554. 

2 Isti izvor. 

3 Isti izvor. 

251 



Halid ibn Velid 



Hormuz je citao Halidovo pismo sa osjecajem ljutnje i prijezira. 
Izvijestio je car a o Halidovoj prijetnji, a zatim odlucio ovom drskom i 
bezobraznom Arapu dati lekciju koju nikad nece zaboraviti. 

Halid je zapoceo marsiranje iz Jemame tako sto je armiju podije- 
lio u tri dijela. Svaka grupa je marsirala jedna za drugom sa jednim 
danom razlike. Na taj nacin je izbjegavao nepotrebne napore i gublje- 
nje vremena. Ovaj nacin marsiranja je obezbjedivao mogucnost da, 
u slucaju potrebe, jedna grupa pritekne u pomoc drugoj, a osim toga, 
jedan dio vojske je uvijek bio odmoran. Dok bi jedan dio armije mar- 
sirao, drugi bi se odmarali, a kad bi posljednja grupa sustigla odmakle 
grupe, ove bi se pokrenule, a pristigla grupa bi se odmarala, Halid je 
bio u trecoj grupi. Cijela armija ce se sakupiti u Hufejru. 1 

Hormuz je bio namjesnik perzijske pokrajine Dast Meisan. Bio je 
iskusni veteran i vjerno je sluzio perzijskom dvoru. Dast Meisan je, 
kao pogranicna pokrajina, imala veliku politicku i ekonomsku vaz- 
nost. Imala je velika prirodna bogatstva i razvijenu trgovinu. Sjediste 
pokrajine je bio grad Ubulle, najveca perzijska luka, od vitalne vaz- 
nosti za cijelo carstvo. Takode je bila i raskrsnica puteva za Bahrein, 
Arabiju, zapadni i centralni Irak. Zbog svega navedenog, Ubulle je 
bio grad od strateske vaznosti za carstvo. Bila su to vrata Perzije, a 
Hormuzova duznost je bila upravljati njima i zastititi ih kada im je 
prijetila opasnost. 

Perzijsko drust\'o toga vremena je bilo imperijalnog i aristokrat- 
skog karaktera. Kao neizbjeznu pojavu u ovakvim drustviraa, Perzija 
je imala razraden sistem poretka koji je odredivao rang svakog gra- 
danina. Simbol po kome su raspoznavani rangovi sluzbenika je bila 
kapa. Kako je osoba napredovala u sluzbi, njegova kapa je bivala sve 
skuplja. Najviseg ranga, osim cara naravno, bili su oni koji su nosili 
kape od 100 000 dirhema. Ove kape su bile ukrasene dijamantima i 
biserima, pa su stvarno vrijedile 100 000 dirhema, 

Hormuz je bio sluzbenik od 100 000 dirhema. 2 Kao tipicni aro- 
gantni imperijallst, na lokalne Arape je gledao s neskrivenim prijezi- 
rom. Bio je izuzetno strog prema njima. Vladao je politikom „teske 
ruke" koja je rezultirala strahom, ali i mrznjom prema njemu. Kada bi 

1 Taberi, 2/554. 

2 Taberi, 2/556. 

252 



Bitka lanaca 



Arap iz njegove pokrajine htio izraziti svoju mrznju prema nekome, 
onda bi rekao: „Mrzi si mi od Hormuza." 1 

Nakon sto je primio Halidovo pismo i izvijestio cara o njemu, 
Hormuz je zapoceo sa pripremama za docck muslimanske armije. 
Okupio je svoju armiju i izveo je van grada Ubulle. U sastavu Hormu- 
zove armije su bile pjesadija i konjica. 

Put lz Jemame za Ubulle je prolazio kroz Kazimu, u koju je Hor- 
muz dosao oeekujuci da ce Halid ici tim putem. Kad je stigao u Ka- 
zimu, Hormuz je rasporedio snage nasuprot pravcu jugozapada, sa 
centrom i dva krila. Naredio je da se vojnici medusobno povezu lan- 
cima, Tako rasporeden, Hormuz je cekao. Ali, nije bilo nikakvih na- 
znaka o Halidovom dolasku, Slijedeceg jutra, Hormuz je izvijesten 
da Halid ne dolazi occkivanim putem prema Kazimi, vec da je otisao 
prema Hufejru. 2 

Prije nego je napustio Jemamu, Halid je imao zamisao kako ce se 
sresti sa Hormuzom. Od Halife je dobio zadatak da se bori protiv Per- 
zijanaca, a poraz perzijske armije je bio uslov zauzimanja Iraka i ostva- 
rivanja halifine zamisli. Halifa je bio precizan u odredivanju pravca na- 
predovanja, a to je bio grad Ubulle. Halid je nastavio dalje, jer je znao 
da Hormuz nece dopustiti da Ubulle padne, pa ce krenuti za njim. 

Halid je po2navao sve kvalitete perzijske armije, Znao je za njiho- 
vu hrabrost, ratne vjestine i vrhunsku opremljenost. Tesko naoruzan 
i oklopljen, perzijski vojnik je bio idealan za frontalne bitke u kojima 
su vojnici zauzimali borbeni poredak koji je podsjecao na sahovske 
figure na ploci, Jedini njegov nedostatak je bila slaba pokretljivost. 
Ako bi bio prisiljen na duze pokrete pod ratnom opremom, perzijski 
vojnik bi se brzo umorio. Halidova armija je bila lahko pokretljiva 
konjica. Jasuci na brzim kamilama i konjima, Halidove trupe su bile 
idealne za iznenadne i brze napade. Ne samo da su bill hrabri i vjesti 
borci, nego su bili i sposobni za brze pokrete na svakakvim terenima, 



1 Taberi, 2/555. 

2 Kazima je grad u Kuvajtskom zalivu, udaljen oko 20 kilometara od danasnje modern*; 
ceste Basra- Kuvajt. U to vrijetne je bio prilicno veliki grad, oko 2 kilometra u precniku, od 
koga nije ostalo nista osim dijelova tvrdave koji zadiru u more. TadaSnjem Hufejru danas 
nema ni trap. Ibn Eusta {str. 180) navodi daje bio smjesten oko 35 kilometara od Basre 
prema Medini. Neki historicari su ovaj Hufejr zamijenili za Hafar-ul-Batun u Arabiji, koji 
se nalazi oko 200 kilometara jugozapadno od Kazime. 

253 



Halid ibn Velid 



posebno u pustinjama. Povrh svega, mnogi od Halidovih boraca su 
bili prekaljeni u borbama protiv odmetnika. 

Halid je odlucio iskoristiti svoju pokretljivost protiv slabo pokret- 
nih Perzijanaca. Namjeravao je prisiliti Hormuza na kontramarsira- 
nje koje ce ga iscrpiti, a onda ce ga napasti u trenutku kad njegova 
vojska bude najumornija. Od Jemame prema gradu Ubulle vodila su 
dva puta, jedan preko Kazime i drugi preko Hufejra. 

Posto je Halid pisao Hormuzu iz Jemame, znao je da ce ga oceki- 
vati na glavnom putu iz Jemame, znaci kod Kazime. Halid je odlucio 
izbjeci taj put. Shvatio je da je bolje prici gradu Ubulle sa jugozapada 
i otvoriti mogucnost prilaska gradu iz pravca Hufejra i iz pravca Ka- 
zime i tako napraviti teskoce slabo pokretnim Perzijancima. Sa ova- 
kvom zamisli, Halid je marsirao prema Nibadzu i podijelio armiju u 
tri grupe kako je to vec objasnjeno. Tz Nibadza je nastavio dalje kad 
su mu se pridruzili ostali komandanti o kojima smo ranije govorili. 

Halida nije zabrinjavala prisutnost Hormuza u Kazimi. Znao je da 
se Hormuz nece usuditi krenuti kroz pustinju i presjeci mu put, jer 
je bio slabo pokretan. Halid nije namjeravao zuriti kroz Hufejr i stici 
do Ubulle, jer bi mu Hormuzova armija na bokovima mogla prirediti 
probleme. Hormuz bi mogao napasti njegovu pozadinu i odsjeci mu 
odstupnicu. Kijeclan Arap ne bi prihvatio da mu nesto zaprijeci put ka 
pustinji gdje ee on osjeca kao kod kuce. Halid je cekao pred Hufejrom, 
dok je mali odred njegove konjice drzao Hormuza na oku. Znao je da 
ce njegovo prisustvo kod Hufejra izazvati paniku kod Hormuza. 

Upravo to se i dogodilo, Kad je Hormuz cuo za Halidov pokret pre- 
ma Hufejru, shvatio je da je to opasnost za njega. Arapi i nisu tako jed- 
nostavni kako je on to mislio. Kao iskusan strateg Hormuz je znao da je 
njegova baza Ubulle u opasnosti, Naredio je da se odmah krene prema 
90 kilometara udaljenom Hufejru. Njegova slabo pokretna vojska se 
vukla putem. Dvodnevni mars je bio izuzetno zamoran, ali discipli- 
novani perzijski vojnici su prihvatili naredenje bez prigovora. Kad je 
stigao u Hufejr, Hormuz nije nasao ni traga Halidu. Ocekujuci da ce se 
muslimani uskoro pojaviti, rasporedio je vojsku za borbu na isti nacin 
kao kod Kazime. Tek sto je rasp ore divanje vojske zavrseno, stigli su 
izvidaci i izvijestili Hormuza da se Halid pokrenuo prema Kazimi. 



254 



Bitka lanaca 



Halid je zaista marsirao prema Kazimi. Cekao je kod Hufejra sve 
dok nije cuo da Hormuz dolazi. Povukao se malo nazad i zapoceo 
kontramarsiranje kroz pustinju prema Kazimi namjerno ne zalazeci 
duboko u pustinju da bi ostao vidljiv perzijskim izvidacima. Halid 
nije zurio, Njegovi ljudi su bili dobri jahaci. Nije htio prvi stici u Ka- 
zimu i zauzeti poziciju za bitku, jer bi Hormuz tad bio u mogucnosti 
da menevrise, Prepustio je Hormuzu da stigne prvi, a on ce zatim 
zauzeti poziciju tako da mu pustinja bude iza leda. 

Perzijanci su se spakovali i brzo krenuli nazad u Kazimu, jer put 
za Ubulle nisu smjeli ostaviti Halidu. Hormuz se mogao braniti na 
prilazima gradu Ubulle. Ali je imao losa iskustva sa Musenninim pu- 
stosenjima u njegovoj pokrajini. Zato se nije usudio pustiti Halido- 
ve jahace u predjele plodnih ravnica grada Ubulle. Zato se odlueio 
boriti dalje od pokrajine koju je bio duzan zastititi i radovao se bici 
po njegovom izboru protiv pustinjskih Arapa. Armije se privlace kao 
magneti. Ponekad neko podrucje, koje inace nije od posebne strates- 
ke vaznosti, postane vazno zbog prisustva neprijatelja u njemu. Sada 
je Hormuz krenuo u Kazimu, ne zbog njene strateske vaznosti, vec 
zbog toga sto je Halid bio tamo. 

Hormuzova vojska ovoga puta nije tako lahko marsuala. Vojnici 
su gundali, a posebno Arapi koji su bili dio njegove vojske. Proklinjali 
su Hormuza za sve nevolje koje im je priredio. Stigli su u Kazimu 
potpuno iscrpljeni. Hormuz nije gubio vrijeme. Odmah je rasporedio 
vojsku u uobicajenu formaciju sa centrom i dva krila. Komandanti 
dva krila su bili Kubejz i Anusjan. Ponovo su vojnike povezali lanci- 
ma (vidi graficki prikaz marsa na karti 12 na strani 3i7). 

Perzijska vojska je cesto koristila lance za vezivanje vojnika. Ima- 
H su cetiri standardne duzine, Ovim lancima su vezana po tri, pet, 
sedam ill deset vojnika. Bila je to dodatna snaga za njihove vojnike. 
Nije korektno reci, kao sto su to neki cinili, da su lanci koristeni kako 
bi sprijecili vojnike da pobjegnu. To nije tacno. Lanci su predstavljali 
samoubilacku hrabrost vojnika, dajuci do znanja neprijatelju da ce 
perzijski vojnik radije umrijeti na bojnom polju nego sto ce pobje- 
ci. Takode su ovi lanci smanjivali mogucnost prolaza neprijateljskoj 
konjici. Nije bilo lahko oboriti nekoliko vojnika i proci izmedu njih. 
Perzijska armija je organizovana i uvjezbavana za bitku u kojoj su ras- 



255 



Halid ibn Velid 



poredivani kao sahovske figure na ploci. Ovakva taktika im je omo- 
gucavala da cvrsto stoje nasuprot neprijatelju. AH, lanci su donosili i 
neke slabosti. U slucaju potrebe za povlacenjem ili bijegom, lanci su 
im bili kao okovi. Vojnici bi bili svezani za svoje poginule ili ranjene 
drugove i bili bespomocna meta napadaea. Ova bitka je nazvana Bit- 
ka Lanaca upravo zato sto su ih Perzijanci koristili u uvoj bici. 

Pomocne arapske trupe nikada nisu dopustaie da budu vezane u 
lance. I ovaj put su to odbili govoreci: 

- Vezuci se lancima svezali ste se za neprijatelja. 

- Odbijate se vezati kako biste mogli pobjeci kad zagusti - odgo- 
varali su Perzijanci. 1 

Halid je izlazio iz pustinje i prilazio Perzijancima. Namjeravao je 
zapoceti bitku odmah tu, prije nego Ii Perzijanci predahnu i odmorc 
se. Ali, muslimanska vojska nije imala vode, pa su se neki vojnici uz- 
bunili. Kad je Halid cuo za to, naredio je: 

- Sjasite i rasteretite kamile. Tako mi Allaha, voda ce pripasti onoj 
vojsci koja je cvrsca i koja je vise zasluzuje. 2 

Muslimani su imali cvrsto i nepomuceno povjerenje u svog ko- 
mandanta. Sjahali su i poceli se pripremati za bitku. Iznenada, pocela 
je padati kisa tako snazno i dugo da su muslimani ugasili zed i da 
napunili posude za vodu, 

Hormuz je rasporedio armiju ispred zapadnog ugla Kazime i tako 
zatvorio pristup gradu. Ispred Perzijanaca se prostirala pjescana, gr- 
mljem uokvirena ravnica, u duzini od oko 5 kilometara. Iza ravnice 
se pruzao kompleks neplodnih niskih brda koja su se uzdizala oko 80 
metara u visinu. Ovo gorje je bilo dio pustinje i pruzalo se cak do Hu- 
fejra. Preko ovog gorja Halid je marsirao do Kazime. Izbivsi iza ovih 
brda, Halid je skrenuo u ravnicu i rasporedio armiju u uobicajeni 
borbeni pore dak. Komandanti krila su bili Asim b. Ami, brat Ka'ka b. 
Amra, i Adij b, Hatim, kojeg smo spominjali kao visokog plemenskog 
starijesinu plemena Tajj. U prvoj sedmici aprila 633. go dine (trecoj 
sedmici muharrema 12. godine po Hidzri) pocela je Bitka lanaca. 



1 Taberi, 2/555. 

2 Isti izvor, 

256 



Bitka lanaca 




257 



Halid ibn Velid 



Bitka je pocela u velikom stilu, dvobojem dvojice komandana- 
ta armija. Hormuz je bio izuzetan borac, poznat u cijelom carstvu. 
Malo ko bi se usudivao izaei mu na dvoboj. U to vitesko vrijeme, niko 
nije mogao biti komandant ako nije bio hrabar i izuzetno vjest borac. 
Potjerao je konja naprijed na otvoren prostor izmedu dvije armije, ali 
blize svojim trupama i povikao: 

- Muskarac protiv muskarca! Gdje je Halid? 1 

Iz muslimanskih redova je izjahao Halid i stao nekoliko koraka 
od Hormuza. Dvije armije su gledale u tisini dok su se komandanti 
pripremali za dvoboj, 

Hormuz je sjahao i potakao Halida da isto to ucini, pa je i Halid 
sjahao. Ovo je bilo hrabro od Hormuza, jer se iz takvog dvoboj a nije 
moglo pobjeci. Ali u ovom slucaju Hormuz nece pokazati vitestvo 
kako je to nagovjestavao. Prije nego je izjahao na dvoboj, Hormuz je 
postavio nekoliko odabranih boraca u prve re dove i dao im instruk- 
cije. Kad se dohvati sa Halidom, u odredenom trenutku ce ih pozvati, 
a oni ce ih opkoliti i ubiti Halida dok ga Hormuz drzi. 

Komandanti se pocese boriti sabljama. Svaki je napao nekoliko 
puta, ali bez uspjeha. Svaki je bio iznenaden vjestinom protivnika. 
Hormuz je predlozio da ostave sablje i da se hrvu. Tako je i bilo. Kad 
su se uhvatili u cvrst stisak, Hormuz je pozvao svoje Ijude, koji potr- 
case i opkolise ih. 

Halid je sad shvatio da je u klopci. Bio je bez sablje i stita, a Hor- 
muz nije popustao snazni stisak. Ali, Halid je bio snazniji od Hormu- 
za. Okretao ga je u krug i tako onemogucio njegovim pomagacima da 
ga napadnu. Nastala je galama na bojnom polju. Dvije vojske su vika- 
le, jedna radosnim povicima, a druga sa negodovanjem. U toj galami, 
dok su svi pogledi bili prikovani za hrvace, perzijske ubice nisu cule 
galopiranje jahaca koji im se priblizavao. Nisu ni shvatili sta se desa- 
va, a vec su dvojica njih obezglavljeni pali na zemlju. Tad su ugledali 
jednog jahaca kako zamahuje sabljom. Bio je to Ka'ka b. Amr, kojeg je 
halifa Ebu Bekr poslao kao pojacanje vojsci. 

Kad je Ka'ka b. Amr vidio perzijske ubice kako zure prema dvojici 
komandanata, odmah je shvatio o kakvoj se podmuklosti radi i kakva 

1 Taberi, 2/555. 
258 



Bitka lanaca 



je nevolja zadesila Halida. Nije bilo vremena za objasnjavanje i traze- 
nje pomoci, Podbo je konja i pojurio naprijed sa isukanom sabljom, U 
posljednjem trenutku se nasao kod Perzijanaca i sve ih sasjekao. ' 

Sada se Halid mogao posvetiti Hormuzu. Nakon minut ili dva, 
Hormuz je lezao na zemlji, a Halid je ustao sa njegovih prsa. U ruci 
mu je bio bodez sa kojeg je kapala krv. 

Halid je naredio opci napad. Razljuceni malopredasnjom podlo- 
scu Perzijanaca, muslimani navalise na njih u zelji za osvetom. Centar 
i dva krila muslimana su pojurili naprijed. Borbeni moral Perzijanaca 
je u startu bio los zbog pogibije komandanta, ali su bili brojniji od 
muslimana. Njihova celicna disciplina ih je drzala na okupu. Cvrsto 
su se borili. Neko vrijeme je bitka bila uravnotezena, Tesko pokretlji- 
vi i lancima vezani Perzijanci uspjesno su odolijevali napadima lahko 
pokrctljivih muslimana. Medutim, vjestina i hrabrost muslimana i 
umor Perzijanaca poceli su davati rezultate. Perzijanski front je bio 
razbijen na nekoliko mjesta. 

Osjecajuci poraz, komandanti krila Perzijanaca naredise povlace- 
nje. Muslimani su i dalje napadali pa se povlacenje pretvorilo u bijeg. 
Vecina Perzijanaca koji nisu bili vezani uspjeli su pobjeci. Oni koji su 
bili vezani, bili su u smrtnoj zamci, Postali su lahak plijen muslima- 
na. Prije nego je noc prekinula pokolj, muslimani su pobili na hiljade 
Perzijanaca. Prezivjeli perzijski komandanti, Kubejz i Anusjan, uspje- 
li su izvuci dobar dio vojske i spasiti je od potpunog unistenja. Prva 
bitka sa Perzijom je zavrsena velikom pobjedom muslimana. 

Iduci dan je prosao u zbrinjavanju ranjenika i skupljanju zaplije- 
njenih dobara. Cetiri petine je Halid podijelio ucesnicima bitke. Svaki 
konjanik je dobio plijen u vrijednosti od 1 000 dirhema, dok je pje- 
sadinac dobio trecinu od toga. Ovakvo rasporedivanje plijena je na- 
redio Allahov Poslanik, alejhisselam, a razlika u naknadi je bila zbog 
toga sto je konjanik morao odrzavati konja, a bio je i korisniji u borbi 
zbog bolje pokretljivosti. 

Jedna petina ukupnog plijena je poslata halifi kao dio koji je pripa- 
dao drzavi. U torn dijelu je bila i Hormuz ova kapa koja je vrijedila 100 
000 dirhema. Kapa je pripadala Halidu, jer je svo vlasnistvo ubijenog 



1 Nije zabiljezen tacan broj Perzijanaca koje je Ka'ka ovom prilikom pobio. 

259 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Halid ibn Velid 



pripadalo pobjedniku. Zato je halifa vratio kapu, koju je Halid odmah 
prodao jer je vise volio gotovinu. 

U ovoj bici su muslimani zaroblli jednog slona. Poslali su ga u Me- 
dina sa ostalim plijenom, Stanovnici Medine nikad prije nisu vidjeli 
slona, pa je to bila prava atrakcija, jer su se Medinelije cudile njegovoj 
velicini. Halifa nije vidio nacina da iskoristi ovu zivotinju, pa ju je 
vratio Halidu. 

Porodice Perzijanaca i irackih Arapa koji su se borili na strani Perzi- 
janaca uzete su kao roblje. Ostali stanovnici pokrajine nisu uznemira- 
vani. Vecina stanovnika ove pokrajine su bili poljoprivrednici i stocari. 
Pristali su placati dzizju, i tako obezbijedili muslimansku zastitu. 

Narednih nekoliko dana Halid se bavio stvarima organizacione pri- 
rode. Dio vojske je poslao naprijed prema sjeveru. Naprijed je jahao 
Musenna sa 2 000 konjanika. Ova vojska je imala zadatak ciscenja tere- 
na i eliminisanja Perzijanaca koji su zaostali za pobjeglom armijom. 

Musenna je stigao do male rijeke nesto sjeverno od danasnjeg 
Zubejra, na strani gdje je bila tvrdava poznata kao Damina tvrdava. 
Dobila je ovo ime po tome sto je tim podrucjem vladala jedna zena. 1 
Musenna je naredio da se opsjedne tvrdava. Ostavio je svog brata 
Muannu da komanduje opsadom, a on je nastavio dalje. 

Dva ili tri dana opsade je uvjerilo zenu u tvrdavi da je uzaludno 
opirati se. Muanna je ponudio mirnu predaju, bez prolivanja krv, i 
porobljavanja. Zena se slozila, predala se i postala muslimanka. Mu- 
anna ju je ozenio, 

U meduvremenu, Halid je pokrenuo glavninu snaga i krenuo pre- 
ma sjeveru. 



1 Ova rjecica je i danas poznata kao Damina rijeka, ali od tvrdave nema ni traga. 
260 








BITKANARIJECI 



Bitka na Rijeci 



Kad je perzijski car primio vijest o Halidovom dolasku iz Jema- 
me, mobilizirao je svjezu armiju u Ktesifonu i stavio )e pod komandu 
najvise rangiranog perzijskog generala. Bio je to Karin b, Karjana, 
sluzbenik od 100 000 dirhema. Car mu je naredio da krene prema 
gradu Ubulle i da pomogne Hormuzu. Sa ovim zadatkom, Karin je 
krenuo iz Ktesifona. 

Krecuci se lijevom obalom Tigrisa, Karin je stigao do Mezara, 
presao Tigris i nastavio desnom obalom sve do rijeke MakiL Presao 
je Makil i jos jednu vecu rijeku malo juznije od Makila. Tek sto je to 
obavio, primio je vijest o katastrofi kod Kazime, Ove vijesti je potvr- 
dila izbjegla vojska koja je pocela pristizati u Karinov logor prcdvo- 
dcna dvojicom prezivjelih komandanata. Medu njima su bile hiljade 
Arapa. Kao sto je to obicaj, Arapi i Perzijanci su poceli optuzivati 
jedni druge za poraz. 

Kubejz i Anusjan, dvojica prezivjelih komandanata, bill su zedni 
osvete. Ova dva komandanta i Karin nisu mogli vjerovati da je Impe- 
rii alna armija porazena od primitivnih i zaostalih Arapa iz pustinje. 
Nisu shvatali o cemu se radi. Izgubili su iz vida cinjenicu da bitka nije 
vodena protiv primitivnih Arapa, nego protiv muslimanske vojske 
koju je islam procistio i uzvisio. Karin je odlucio da se zaustavi. Borit 
ce se upravo tu gdje je sada. Iza leda mu je rijeka, pa mu je pozadina 
sigurna. Prisilit ce Halida da se bori u frontalnoj bid za koju su Per- 
zijanci obucavani i opremani. 

Musenna je slijedio perzijske vojnike iz Ubulle, Uspostavio je bor- 
beni dodir sa Perzijancima i tako omogucio drugirn muslimanima da 
po okolini skupljaju zalihe hrane za vojsku. Onda je Musenna dosao 
u blizinu Karinovog Iogora i odmah o tome izvijestio Halida. Histo- 
ricari kazu da je ovaj perzijski logor bio kod Sinjja. Rijec Sinjj Arapi 
koriste da bi time oznadli rijeku. Posto ce se bitka dogoditi bas tu, bit 
ce u buducnosti poznata kao Bitka na Rijeci. 



263 



Halid ibn Velid 



Halid je marsirao prema sj event sve dok nije stigao do rusevina u 
blizini danasnjeg Zubejra, oko 20 kilometara jugozapadno od grada 
Ubulle. Halid nije namjeravao ulaziti u Ubullu. Sada je stigao glasnik 
koji ga je izvijestio o koncentraciji novih perzijskih trupa. Odjednom 
ga je zahvatilo nestrpljenje da unisti novu perzijsku vojsku dok je dojam 
iz Kazime jos bio svjez. Poslao je Makala b, Mukarrina da pokupi ratni 
plijen u gradu Ubulli, a on se zaputio prema Rijeci. Spojio se sa Muse- 
nnom utrecoj sedmici aprila (pocetkom sefcra 12. godine po Hidzri). 

Halid je licno izvidio polozaje Perzijanaca. Posto im je Rijeka bila 
iza leda, nije postojala mogucnost obuhvata. Zato se odlucio boriti 
frontalno, u perzijskom stilu. Halid nije mogao preci Rijeku i uci du~ 
blje u Irak, niti je mogao nastaviti sjeverno prema Hiri. 

Dvije vojske su se rasporedile za bitku. Kubejz i Anusjan su ko- 
mandovali krilima, a Karin je komandovao centrom i isturio se malo 
ispred krila. Iracki Arapi su razmjesteni u oba krila i u centar. Karin je 
bio hrabar i mudar general. Iza leda je imao Rijeku i camce spremne 
za svaki slucaj. Halid je rasporedio vojsku kao i kod Kazime. Na krili- 
ma su opet komandovali Asim i Adi. 

Bitka je pocela sa tri dvoboja. Prvi je izasao Karin i pozvao na dvo- 
boj. Makal b. Asi je bio prvi musliman koji je istupio protiv Karina. 
Posto je bio poznat kao prvoklasni borac, Halid ga nije pozvao nazad. 
Makal je ubio Karina. Bio je to posljednji sluzbenik od 100 000 dirhe- 
ma koji se suocio sa muslimanima. 

Nakon sto je Karin pao, druga dva perzijska generala, Kubejz i 
Anusjan su istupili i izazvali Asima i Adija. Asim je ubio Anusjana. 
Adi je ubio Kubejza. Nakon sto perzijski generali padose, Halid na- 
redi opci napad. 

U to vrijeme je licna sposobnost komandanata bila vazan faktor 
u borbi. Njihovi uspjesi u dvobojima su podizali borbeni moral, a 
njihova smrt je demoralisala i dezorganizovala trupe. Posto su Perzi- 
janci ostaii bez tri generala, nisu se mogli dugo opirati. Ubrzo su po- 
pustili pod muslimanskim nasrtajima. Izgubili su cvrstinu, okrenuli 
se u bijeg i stigli do obale Rijeke. 

Ovo neorganizovano povlacenje je dovelo do katastrofe. Lahko 
opremljeni muslimani su stizali tesko pokretne Perzijance. Na obali 



264 



Bitka na Rijeci 



Rijeke je nastala sveopca guzva medu vojnicima koji su nastojali uci u 
camce i sto prije pobjeci od sigurne smrti. Hiljade njih su pobijeni, ali 
hiljade su uspjele pobjeci camcima. Prezivjeli su dugovali zahvalnost 
poginulom generalu koji je ostavio camce na obali. Da nije bilo cama- 
ca, nijedan Perzijanac ne bi pobjegao. Muslimani nisu imali camce i 
nisu ih mogli dalje goniti. 

Prema Taberiju 30 000 Perzijanaca je poginulo. 1 Ratni plijen je 
masio onaj u Kazimi i opet je rasporeden na isti nacin. 

Sada se Halid mogao ozbiljnije posvetiti administraciji u pokrajini 
koja je upravo osvojena i podici je na visi nivo. Lokalno stanovnistvo 
je pristalo placati dzizju. Muslimani ih nisu uznemiravali. Halid je 
organizovao sluzbenike koji ce prikupljati poreze i postavio Suvejda 
b. Mukarrina za sefa sa sjedistem u Hufejru. 

Dok se Halid bavio administrativnim pitanjima, njegovi izvidaci 
su se kretali uz Eufrat prema Hiri i prikupljali podatke o kretanjima 
perzijske vojske. 2 



1 Taberi, 2/558. 

2 Ovu bitku Taberi naziva Bitkom kod Mezara. Mislini da to nije tafino. Vidi objasnjenje u 
biljeSci 5. u dodatku B, 

265 








BITKAKODVELEDZE 



B-itka kod Vsledze 



Vijesti o Bid kod Rijeke su raspalile zestoku ljutnju u Ktesifcnu. 
Njihove dvije armije su savladane. Razbile su ih neo^ekivane snage 
koje su najednom izbile iz puste Arabije, Oba komandanta arrnija 
su bili najvisc rangirani generalL Osim. njih ubijena su jos dva visoko 

pozidonirana generate. Nevjerovatno! UzevSi u obztr da ovaj novi 
neprijatelj iz pustinje nije znao nista o modernom ratovanju* sve je 
izgledalo kao ruzna nocna mora. 

Imperator Erdesir je odlucio potpuno zdrobiti novog neprijatelja. 
Naredio je da se sakupc dvije mocne armije. Ucinio je to taenia na 
dan kad se dogodio poraz na Rijeci- Mozda £$ tjitalac biti iznenaden. 
Ova bitka se odigrala oko 550 kilometara daleko od Ktesifona. Kako 
je perzijski car istog dana mogao cuti vijesti o porazu na Rijeci? Pcr- 
zijanci su tada imaJi izvrstan sistem vojnih komunikacija. Pi'ije nego 
bi poceli bitku, Perzijanci bi na brda rasporediii ljude sa Izuzetno 
snaznim gtasovima, na takva rastojanja da bi mogli doviknuti jedan 
drugom i razumjeti poruku, Taj lanac od nekoliko hiljada ljudi bi &e 
protezao sve do Ktesifona. Svaki dogadaj bise dovikivanjem prenosio 

od tack« a do B, od B do C, od C dp D i tako datfe, Za nekoliko sati, 

perzijski tar bi znao novosti- 1 

Slijedeci carevo naredenje, perzijsk* ratnici se po£e£e okupljati u 
prijestolnici, DoIaziLi su iz svih gradova i iz svih garnizotia i utvrda, 
osim onih na zapadu gdje su PerzEjanci granicili sa Bizantijskim car- 

Stvonn. Za nekoliko darta prva armije je biJa sprermia. 

Perzijski dvor je ncckivao da ce muslimani nastaviti uz Eufrat u 
pravcu sjeverozapada, Znali su kako Arapi ra^mistjaju. Nijedne arap- 
ske snagc sc ne bi upustlle u teritoriju; predaleko od pustinje. Ako bi 

to vet morali ucrniti, u blizini bi morao biti makar put za pustinju, 
Zato je car Erde&ir odlucio docckati Halida kod mjesta Velcdze i tu 
ga unistiti 2 (vidi kartu 10 na stranici 271). 



1 TaWi, 3/43. 

2 Danas riema tlikakvih tragova mje^tu Vclcdzc. Jakut navodi, WA9., da se ovo mjesto na- 
lazUo Litotno d-d cestu Kufa-.Mekka. 'fafcod-e navijdi da. je two podriicji? bilt? podvodno 5^6 
do Hire-, kcjja ;e n€4akko na sjevefota,piEi,dli- Zbog ■Skft-tartja toksva Eufj^la, pudrufji- ydjt 
je nefcada bilo ovo iiijcstd jt sada potpuno suho i ra?plodno f iako je nekada blto plodno. 

269 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Halid ibn Velid 



Prva perzijska armija je skupljena. Napustila je Ktesifon pod ko- 
mandom Enderzagara koji je bio vojni namjesnik u pokrajuni Horo- 
san. Ovog izuzetnog generala su podjednako postovali i Perzijanci i 
iracki Arapi. Bio je Perzijanac koji je roden medu Arapima. Odrastao 
je medu Arapima i za razliku od mnogih Perzijanaca njegove klase, 
bio je vrlo omiljen medu njima. 

Enderzegar je pokrenuo armiju prema Veledzi, gdje mu se uskoro 
trebala prikljuciti jos jedna. Marsirao je niz Tigris, njegovom lijevom 
obalom i pregazio ga u Kaskaru. Zatim je skrenuo jugozapadno pre- 
ma Eufratu, pregazio ga kod mjesta Veiedze i tu se ulogorio. Prije 
nego je krenuo iz Ktesifona, Enderzegar je poslao glasnike u mnoga 
arapska plemena koja je poznavao. Tako je, marsirajuci prema Veled- 
zi prikupio jos nekoliko hiljada Arapa koji su bill voljni boriti se pod 
njegovom zastavom. Takode je svojim snagama pridodao i ostatke 
Karinove armije. Kad je stigao u Veiedze, sa ushicenjem je posmatrao 
mnogobrojnu armiju. Sada je mirno cekao da mu se pridruzi Behmen 
sa svojom armijom. 

Behmen je bio komandant druge armije kojujecar sakupio. Bioje 
sluzbenik od 100 000 dirhema, Dobio je naredenje od cara da sakupi 
armiju i da se spoji sa Enderzegarom kod Veiedze. Povjerena mu je 
komanda nad obje armije, koje trebaju potpuno unistiti muslimane. 

Behmen je odabrao drugu rutu do Veiedze. Marsirao je izmedu 
dvije rijeke. Napustio je Ktesifon nekoliko dana nakon Enderzegara i 
kretao se sporije. 

Bitka kod Rijeke je bila velika pobjeda muslimana koji su imali 
svega nekoliko ranjenih. Zaplijenili su ogromne kolieine dobara. Ova 
bitka je Halida bacila u duboka razmisljanja. Tek sadje poceo shvatati 
razmjere resursa perzijske armije. Borio se protiv dvije armije u dvije 
krvave bitke i tesko ih porazio. Ali ove armije su bile samo mali dio 
ukupne perzijske modi. Perzijsko carstvo je u stanju mobilisati mno- 
go armija poput onih protiv kojih se borio kod Kazime i na Rijeci. 

Bilo je to trezveno razmisljanje. Bio je prvi muslimanski koman- 
dant koji osvaja strane teritorije. Ali, on nije bio samo vojni koman- 
dant. Bio je i politicar. Morao je vladati u halifino ime na svim teri- 
torijama koje je pripojio islamskoj drzavi. U njegovoj armiji nije bilo 
nikog ko je poznavao ovu problematiku, pa se nije imao s kirn posa- 

270 



Bitka kod Veledie 



KARTA10. 
INVAZIJA NA IRAK 



AJNU TEMR 




HIRA 



ULEIS 



VELEDZE 



EZAR 



KAZIMA- 



271 



Halid ibn Velid 



vjetovati u vezi s ovim problemima, Sada je njegova vojska bila umor- 
na od dugog marsiranja i borbe. Zato je odmorio nekoliko dana, 

Halid je organizovao efikasnu mrezu obavjestajaca sacinjenu od 
lokalnih Arapa. Za razliku od Perzijanaca, Halid je bio izuzetno dare- 
zljiv prema lokalnom stanovnistvu. Zato su lokalni Arapi stali na nje- 
govu stranu, pa je bio odlicno obavijesten o aktivnostima Perzijana- 
ca, a posebno o pokretima vojske. Tako je bio na vrijeme informisan 
o Enderzagarovom marsu iz Ktesifona i o velikom broju Arapa koji su 
im se prikljucivali i o njihovim pokretima prema Veledzi. Znao je i za 
pokrete Behmenove armije iz Ktesifona. Kada je analizirao pristigle 
obavjestajne podatke, shvatio je da ce se dvije armije ubrzo spojiti 
i da ce ga traziti u sirem regionu Ubulle. Ako se dvije armije spoje, 
nikako im nece moci parirati. Trebalo je da nastavi dalje prema Hiri, 
a Veledze mu je smetnja na torn putu. 

Jos jedan krupan problem je zabrinjavao Halida. Mnogo Perzija- 
naca je prezivjelo nedavnu bitku i sada ce se opet boriti protiv njega. 
Prezivjeli iz bitke kod Kazirne su se pridruzili Karinu u Bici kod Ri- 
jeke. Prezivjeli iz Bitke kod Rijeke su se sada pridruzili Enderzagaru 
i marsirali su prema Veledzi. Ako zeli i dalje pobjedivati u bitkama, 
mora se pobrinuti da ubuduce Perzijanci ne izlaze zivi iz bitaka. 

To su bila dva problema sa kojima se Halid suocio. Prvi je bio stra- 
tegy ski. Dvije perzijske armije ce se zajedno boriti protiv njega. Za 
ovaj problem je nasao zaista majstorsko rjesenje. Brzo ce se pokrenuti 
i boriti se protiv Enderzagarove armije prije nego stigne Behmenova 
armija. Drugi problem je bio takticke prirode. Kako sprijeciti neprija- 
teljske vojnike da se dva ili vise puta bore protiv njega. Ovaj problem 
je rijesio genijalnom taktickom zamisli, kakvu samo genij moze smi- 
sliti, a najbolji komandanti osrvariti. Ali, o tome cemo kasnije. 

Halid je dao uputstva Suvejdu b. Mukarinu da njegov administra- 
tivni tim postavi nekoliko odreda koji ce cuvati podrucje donjeg toka 
Tigrisa. Oni ce stititi ovo podrucje od mogucih prodora neprijatelja 
sa sjevera i istoka. Ove snage ce takode upozoravati Halida o pojavi 
bilo kakvih neprijateljskih snaga iz tih pravaca. Sa glavninom snaga 
od oko 15 000 vojnika, Halid je krenuo u pravcu Hire. Kretao se brzo 
juznim rubom velike mocvare. 



272 



Bitka kod Veledze 



Da je Enderzagar mogao birati, svakako bi sacekao Behmenov do- 
lazak prije bitke protiv muslimana. Ali, on nece imati izbora. Neko- 
liko dana prije Behmenovog dolaska muslimanska armija se pojavila 
na istocnom horizontu i ulogorila se u blizini Veledze. Enderzagar 
se nije zabrinuo. Imao je veliku vojsku i bio je siguran u pobjedu. Iza 
leda mu je bila rijeka i obezbjedivala mu pozadinu. Bezbrizno se pri- 
premao za bitku. 

Cijeli naredni dan dvije armije su ostale u logorima, a komandanti 
i oficiri su otisli u izvidanje terena, Slijedeceg jutra, armije su se ras- 
poredile za bitku u uobicajenom borbenom poretku. Na krila musli- 
manske vojske su ponovo stall Asim b. Amr i Adi b. Hatim. 

Bojno polje je bilo u ravnici koja se pruzala izmedu dva niska gre- 
bena, medusobno udaljeni oko 4 kilometra. Grebeni su bili visoki 6- 
10 metara. Sjeveroistocni dio ravnice je ulazio u pustinju. Na maloj 
udaljenosti iza sjeveroistocnog grebena je tekao rukavac Eufrata da- 
nas poznat kao Kasif. Perzijanci su se rasporedili tako da su gledali 
prema jugoistoku, sa zapadnim grebenom iza leda. Halid je postavio 
vojsku nasuprot Perzijancima, malo ispred sjeveroistocnog grebena. 
Centar bojnog polja je bio na mjestu koje je udaljeno oko 4 kilometra 
jugoistocno od danasnjeg Ajnul Muhari i oko 11 kilometara juzno od 
danasnje Sinafije. 

Enderzagar je bio iznenaden snagom muslimanske armije. Vidio 
je samo oko 10 000 njih. Prema onom sto je cuo, Halidova vojska 
je morala biti mnogo jaca. Gdje je ta strasna muslimanska konjica? 
Mnogi muslimanski vojnici su bili pjesaci. Mozda su prezivjeli sa Ka- 
zime i sa Rijeke preuvelicavali muslimansku snagu, kao sto to obic- 
no cine porazeni vojnici? Mozda se konjanici ne bore na konjima? 
Muslimani su takode bili iznenadeni perzijskom vojskom. Danas je 
izgledalo kao da ih ima manje nego juce, ali nisu bili zabrinuti. 

Enderzagar je bio odusevljen. On ce smrviti ovu beznacajnu silu i 
ocistiti Irak od bezobraznika iz pustinje. Cekao je da muslimani prvi 
napadnu. Zadrzat ce napad, a kad se muslimani umore, on ce krenuti 
u kontranapad i smrviti ih. 

Kad su muslimani krenuli u opci napad, Enderzagar je bio obra- 
dovan. To je ono sto je cekao. Dvije armije su se sudarile. Vojnici su 
izgubili pojam o vremenu dok su se dohvatali u ostrom sukobu. 

273 



Halid ibn Velid 



Neko vrijeme je bltka zestoko bjesnila. Muslimani su snazno na- 
padali, ali su Perzijanci bill cvrsti. Nakon jednog sata ili malo vise, 
obje strane su bile umorne. Muslimani su bili umorniji jer ih je bilo 
daleko manje, pa se svaki musliman borio sa nekoliko Perzijanaca. 
Enderzagar je imao rezerve, pa je cesto zamjenjivao ljude na celnim 
pozicijama. Halid ov primjer je odrzavao borbeni moral muslimana. 
Borio se u prvim redovima. 

Kao posebnost navest cemo jedan dogadaj. Tokom prve faze bit- 
ke, Halid je izasao na dvoboj jednom Perzijancu koji se zvao Hazar 
Mard. Bio je ogroman covjek i izuzetno vjest borac. Pricalo se da 
vrijedi kao hiljadu ratnika, 1 Ovaj gorostas je istupio naprijed i upu- 
tio izazov muslimanima. Halid je prihvatio. Nakon nekoliko minuta 
dvoboja, Halid je sasjekao gorostasa. Kad je Perzijanac pao, Halid je 
sjeo na njegova prsa i pozvao slugu da mu donese hranu. Sjedeci na 
ogromnom Perzijancu, Halid je mirno rucao. 2 

Prva faza bitke je bila gotova. Druga faza je pocela kontranapa- 
dom Perzijanaca. Iskusno Enderzagarovo oko je vidjelo jasne znake 
umora na licima muslimana. Procijenio je da je pravo vrijeme za kon- 
tranapad. Na njegov znak Perzijanci su navalili. Muslimani su neko 
vrijeme uspijevali odolijevati kontranapadu. Ovim naporima su se 
doveli do krajnjih granica izdrzljivosti. Polahko su se povlacili nazad, 
zadrzavajuci dobar borbeni pore dak. Perzijanci su i dalje navaljivali, 
a muslimani su giedali u Halida trazeci na njemu bilo kakve naznake 
promjcne plana ili bilo cega sto bi olaksalo ovu neizdrzivu situaciju. 
Ali, Halid se borio kao lav i pozivao vojsku da to isto cine. 

Perzijanci su skupo placali svoje napade, ali su likovali zbog po- 
stignutih uspjeba. Enderzagar je sav radostan bio iza njih. Pobjeda je 
bila tu. On nije bio najvise rangirani perzijski sluzbenik, ali njegovo 
unapredenje je bilo tu. Ocekivao je kapu od 100 000 dirhema. Mu- 
slimani su i dalje odolijevali, kao sto to cini ocajnik koji nema vise 
sta izgubiti. Dostigli su krajnju granicu ljudske izdrzljivosti. Neki od 
muslimana su pomislili da se konacno nasao neko ko je ravan Halidu. 
Jos samo malo i muslimanski front ce puknuti u komade. 



1 Na perzijskom jeziku „ Hazar Mard" ?,nacl „hiljadu ljudi". Ovaj naziv su Perzijanci davali 
posebno sposobnim ratnicima u znak priznavanja njihovih sposobnosti. 

2 Taberi, 2/560.; Ebu Jusuf, 142. 

274 



Halid ibn Velid 



- Jeste lividjelibogatstvaPerzije? Asjecate li se siromastvazemlje 
Arabije? Jeste li vidjeli usjeve ove zemlje? Sve da Allah nije naredio 
dzihad, mi bismo morali doci i osvojiti ovu bogatu zemlju i tako glad 
nase pustinje pretvoriti u sitost u kojoj smo sada. 1 

Dan prije bitke kod Veledze, Halid je poslao dvojicu oficira, Busra 
b. Ebi Rahma i Saida b. Merra 2 sa po 2 000 konjanika sa slijedecim 
instrukcijama: 

1. U najvecoj tisini povesti ljude iza leda perzijskog logora. 

2. Kada stignu na drugu stranu grebena koji je bio u poledini lo- 
gora Perzijanaca, maskirat tie svoje ljude i cekati spremni. 

3. Ujutro, kad bitka zapocne, neka ljudi, rasporedeni u dvije gru- 
pe, uzjasu i cekaju na Halidov signal. 

4. Na Halidov signal oba esalona ce napasti s leda, a zatim obu- 
hvatiti neprijatelja sa bokova. 

Za ovo naredenje su znali samo oni koji su to neophodno morali 
znati. Tako je i bilo. U kriticnom trenutku, tacno na Halidov znak, 
muslimanska konjica je izbila niotkuda. 

Ovo je bio plan za bitku kod Veledze. Bilo je to pocetkom maja 
633. godine (trece sedmice sefera 12. godine po Hidzri), Bio je to 
frontalni nap ad kombinovan sa obostranim obuhvatom. Citav plan 
je smislio i ostvario Halid. Ovako nesto planiraju i izvode samo naj- 
bolji generali. 

Ovo nije prvi slucaj izvodenja ovako briljantnog manevra. Izvo- 
den je i prije. Najpoznatiji primjer ovakvog manevra je izveo Hanibal 
u bici protiv Rimljana. Razlika izmedu ova dva primjera je samo u 
tome sto je Hanibal pokrenuo snage sa obje strane i u toku bitke ih 
doveo u poledinu Rimljana, a Halid je to ucinio noc ranije i to sa jed- 
ne strane. Kasniji razvoj dogadaja je bio isti u obadva primjera. 

Sasvim je sigurno da Halid nikad nije ni cuo za Hanibala, a kamoli 
da bi nesto ucio iz njegovih primjera. Hanibal je bio vojni genij, all je 
Halid bio jos veci. Historija je to dokazala. 



1 Taberi, 2/SS9. 

2 Isti izvor. 

276 



Bitka kod Veledze 



KARTA13. 
GRAFICK! PRIKAZ BITKE KOD VELEDZE 



Noc prije bitke 




Faza 1 




Faza2 




Faza 3 




Perzijand 



Muslimani 



277 








KRVAVARIJEKA 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



http://www.ihlas.ba 
Islam put do Dzenneta 



Krvava Rijeka 



Treca bitka protiv Perzijanaca je izvojevana, a Halid je bio sve 
blize Hiri koja mu je bila cilj. Ali, Halid nije gajio lazne nade. Bilo 
bi naivno povjerovati da ce Perzijanci samo tako odustati, Bilo je to 
mocno carstvo. Bit ce jos prolivanja krvi. 

Uprkos briljantnom manevru i njegovim izvrsnim rezultatima, 
nekoliko hiljada neprijateljskih vojnika su se uspjeli izvudi iz bitke 
kod Veledze. Bili su to vecinom krscanski Arapi iz plemena Benu 
Bekr. Zivjeli su u Iraku kao podanici Perzijskog carstva. Odazvali su 
se Enderzagarovom pozivu i borili se kod Veledze. 

Ovi Arapi su pobjegli sa bojnog polja kod Veledze, presli rijeku 
Kasif i krenuli izmedu Kasifa i Eufrata. Zatim su otisli u Uleis, oko 20 
kilometara od Veledze (vidi kartu 10 na strani 271). Ovdje su se s ra- 
zlogom osjeeali sigurnim. Uleis je smjesten na desnoj obali Eufrata, a 
sa druge strane tece Kasif. Zapravo je Kasif ogranak Eufrata, od kojeg 
se odvaja malo prije Uleisa. Zbog ovakvog polozaja Uleisu se moglo 
prici samo frontalno, sa jugoistoka. 1 

Nekoliko narednih dana, Halid je odmarao svoje umorne trupe, 
a on je bio zauzet raspodjelom plijena i pripremama za nastavljanje 
marsa. Znao je za Behmenovu armiju i znao je da ga ceka jos najma- 
nje jedna krvava bitka prije negoli stigne u Hiru, Posto se sada tezi- 
ste operacija u Iraku prebacilo sa Tigrisa na Eufrat, Halid je opozvao 
odrede koje je ostavio na Malom Tigrisu, 



1 Prema Taberiju, 2/560., Uleis je smjesten na racvanju Eufrata. Musil, 193., ga postavlja kod 
Es Sasjja, danasnjeg El Asija, koji je udaljen oko 7 kilometara sjeverozapadno od Sinafije. 
Ove dvije lokacije su zaista slicne. I jedna i druga su smjestene izmedu dvije rijeke i prilaz 
im je moguc jedino na na£in kako je vec opisano. 

281 



Halid ibn Velid 



Halid je preko obavjestajne sluzbe saznao za prisustvo neprijatelj- 
ski raspolozenih Arapa u Uleisu, ali posto su to bili samo oni koji su 
prciivjeli Veledze, nisu predstavljali narodto ozbiljnu vojnu prijetnju, 
pa nije namjeravao premarati svoje ljude dok se ne odmore od krvave 
bitke. Ali, desetak dana kasnije, dobio je izvjestaj o pristizanju jos 
nekih arapskih snaga u Uleis. Postalo je jasno da se radi o okupljanju 
prave armije. Koncentracija neprijatelja je bila tolika da je obecavala 
ozbiljnu bitku. Kad su stigli odredi koje je opozvao sa Malog Tigrisa, 
Halid je ojacao armiju. Sada je opet imao 18 000 ljudi, kao kad je 
stupio na tlo Iraka. 1 Posto nije bilo nacina za prilaz Uleisu sa strana, 
Halid je morao pregaziti Kasif i prici cilju sa fronta. 

Unistenje Enderzcgarove armije, koje je uslijedilo nakon poraza u 
Kazimi i na Rijeci je iz temelja uzdrmalo Perzijsko carstvo. Islamska 
armija im je licila na neku vanzemaljsku silu koja se iznenada poja- 
vila iz pustinje. Svaka perzijska armija koja bi jo; se suprotstavila bila 
je nemilosrdno sasjecena. Za ponosni perzijski dvor, koji je ljude iz 
pustinje tretirao sa prezirom, ovo je bila gorka tableta koja se morala 
progutati. Nikad do sad, u dugoj i slavnoj perzijskoj historiji, jedna 
„saka jada" nije porazila nijednu perzijsku armiju. 

Prvi put u historiji, Perzijanci su shvatili da moraju drasticno pro- 
mijeniti svoj stav o Arapima. Postalo je kristalno jasno da ima necega 
u toj vjeri islamu, sto je ovu nazadnu, neciviliziranu, neposlusnu i 
neorganizovanu naciju pretvorilo u disciplinovanu osvajacku snagu. 
Takode je bilo jasno da ima neceg genijalnog u Halidu, cije se ime 
sada sa sapatom i strahom izgovaralo u svakom perzijskom domu. 

Ali, Perzijsko carstvo je bilo staro dvanaestvijekova, Tri izgubljene 
bitke ga ne mogu srusiti. Perzijanci su bili nacija osvajaca i pobjed- 
nika. Oni su gubili bitke i ranije, ali su se uvijek iznova vracali kao 
pobjednici. Lose raspolozenje koje je zahvatilo Ktesifon nakon poraza 
kod Veledze pretvorilo se u cvrstu odluku da se sto prije slome drski 
zavojevaci i vrate nazad u pustinju iz koje su se pojavili. Perzija se osvi- 
jestila, pridigla se i pocela se temeljito pripremati za slijedecu rundu. 



1 Taberi, 2/562. Taberi ne biljezi odakle Halidu pojacanja. Mnogo ljudi je poginulo u 
dotadasnjim bitkama. Da bi ponovo imao 18 000 ljudi, odnekle je morale doci pojacanje. 
Ono je doslo iz Arabije ili je muslimanskoj vojsci pristupilo lokalno stanovnistvo. 

282 



Krvava Rijeka 

U meduvremenu je u Ktesifon stigao glasnik krscanskih Arapa iz 
plemena Benu Bekr i informisao cara o tamosnjoj situaciji. Hiljade 
Arapa koje su nastanjivale podrucje Uleisa i Hire sada su krenule ka 
Uleisu da pomognu plemenu Benu Bekr u odsudnoj bid protiv Hali- 
da. Zar car nece pomoci svojim podanicima? Zar im nece pridodati 
odrede perzijske vojske i spasiti carstvo? 

Car je pristao. Poslao je naredenje Behmenu da sa svojom armi- 
jom ode u Uleis, da stavi sve tamosnje Arape pod svoju komandu i da 
se bori protiv Halida. Behmen je u torn trenutku cekao na mjestu gdje 
ga je zatekla vijest o porazu Enderzegara kod Veledze. 

Ali, Behmen nije otisao u Uleis. Poslao je svoju armiju pod ko- 
mandom njemu potcinjenog generala Dzabana i prenio mu careva 
naredenja. Zatim mu je dodao: 

- Izbjegavaj bitku dok ja ne dodem, osim ako budes prisiljen. 1 

Kad je Dzaban otisao sa armijom, Behmen se vratio u Ktesifon. 
Nisu poznati tacni razlozi njegovog odlaska, tek je poznato da je tre- 
bao raspraviti neka pitanja sa carem. Kad je stigao u prijestolnicu, 
Behmen je zatekao cara vrlo bolesnog, pa je tamo i ostao. 

Kad je Dzaban stigao u Uleis, tamo je zatekao mnogo plemena 
krscanskih Arapa pristiglih iz podruqa Hire i Amgisije. Svi su sada 
shvatali da je Halidov cilj Hira, a to nije moglo proci bez proliva- 
nja krvi i zarobljavanja. Kako bi to izbjegli, dosli su ovdje boriti se i 
ako treba poginuti. Dzaban je preuzeo komandu nad objema armija- 
ma, perzijskom i arapskom. Komandant arapske armije je bio Abdul 
Esved, koji je izgubio dva sina u bici kod Veledze i gorio od zelje za 
osvetom. Perzijanci i Arapi su postavili logore na obalama rijeka. Pre- 
ciznije, jedni su logorovali na desnoj obali Eufrata, a drugi na lijevoj 
obali Kasifa, Izmedu njih je bilo mjesto gdje su se rijeke razdvajale, 

Prema ranijim historicarima, rijeka Kasif ce postati poznata samo 
radi toga sto se tu odrzala bitka koju cemo opisati. Ta rijeka je nekada 
vjerovatno bila samo kanal koji se odvajao od Eufrata u blizini Uleisa. 
U vrijeme kad se bitka odigrala, voda u kanalu je tekla ili skoro da je 
tekla, jer je kanal bio zagraden branom. Muslimani su ovaj kanal jed- 
nostavno nazivali Rijeka. Mi nalazimo da je ova Rijeka zapravo da- 



1 Taberi, 2/560. 

283 



Halid ibn Velid 



nasnji Kasif, jer oko Uleisa nema drugih rijeka ill kanala. U to vrijeme 
najvjerovatnije nije koristeno ime Kasif, nego je ono doslo kasnije. 
Tada je kanal nazivan jednostavno „Rijeka". 

Prije nego je Dzaban stigao u Uleis, Musenna je sa svojom lahkom 
konjicom vec uspostavio kontakte sa tamosnjim krscanskim Arapi- 
ma. Informisao je Halida o neprijateljskim pozicijama, njihovoj snazi 
i rijesenosti da se bore. Halid je ubrzao tempo kretanja nadajuci se da 
ce uhvatiti krscanske Arape prije nego im se Perzijanci pridruze, ali 
Dzaban ga je preduhitrio za svega nekoliko sati. Tako se Halid opet 
nasao pred izuzetno snaznom armijom. Opet je odlucio pobiti sto 
vise neprijatelja, tako da ih se sto manje pojavi u predstojecim bitka- 
ma. Takode je odlucio boriti se istog dana i tako sprijeciti neprijatelja 
da se bolje organizuje i pripremi. Bilo je to sredinom maja 633. godi- 
ne (krajem sefera 12. go dine po Hidzri). 

Halid je zastao samo toliko da rasporedi armiju u borbeni po- 
redak. Opet je postavio Asima i Adija kao komandante na krilima. 
Zatim je krenuo prema Uleisu. Nikakvi obuhvati nisu bili moguci, pa 
se Halid odlucio na brzi i snazni napad. Muslimani su krenuli u bitku 
prije nego Dzaban shvati da ce biti napadnut. 

Dzaban je dobio vijest o dolasku muslimanske armije tacno u 
podne, kad je u perzijskoj armiji bilo vrijeme za rucak. Kuhari su pri- 
premali hranu, a perzijska vojska kao i svaka druga vojska u svim na- 
cijama i u svim vremenima, vise je cijenila toplu nego hladnu hranu. 
Kao i svaka druga vojska, odbijali su se boriti praznih stomaka. Arap- 
sld dio vojske je bio spreman za borbu. Dzaban je gledao u vojnike 
pred kojima su bili kazani sa ukusnom hranom. Zatim je pogledao 
u pravac sa kojeg je zurno dolazila muslimanska vojska u borbenom 
rasporedu. Perzijski vojnici su to takode vidjeli. Bili su to hrabri ljudi, 
ali su bili i gladni. Vojnici rekose Dzabanu: 

- Pusti nas da sad jedemo, a borit cemo se kasnije. 

- Mislim da vas neprijatelj nece pustiti da u miru jedete - uvjera- 
vao ih je Dzaban. 1 

- Ne! Jest cemo sad, a borit cemo se kasnije! - bunili su se vojnici. 

1 Taberi, 2/561. 
284 







I 1 a lid jp bez sumnje bio najveti vojni gen 

strateske vFzije Dzingis Kana i Napoleonai 

Fridiiha Veiikog, ali i licnu srtagu i sposobnost 

Perzije. Osim Halida, nije zabiljezen ni jedan 

ove vojne sposobnostL Ha lid je bio jedan ode 

rilsu izgubili nijednu bitku. Drug! je bio Dzingis Ka 

kao Halid, a bio je i suvise nasHan i destrufctnran u odnom: 

Hal id je bio jedirti £ovjek ka\\ je takticM po 
ikaj elejhisselam, na Uhudu. Bio je pnri m 
osvajao strane zemlje. Bio je prvi musliman kop 

imperije t to jednu za drugom. Mnoge " 
vojnim akariemijama, posebno Uhud, 
i Jermuk, Njegova najhriijantnija brtka je 
je svakako Jermuk, 



H alidovo bice je biEo vojnfeko. Tafcode se pofcazao fcao 

i administrator. Ipak, on je bio cisti, nerazbtazeni 
Njegova sudbina je btla bitka, napad, osvajanjcOt] 
pertzionisanja, Halid je ratovao 15 godna. " 
bid (ne racunajucl sitne angazmane) od 
sedam godina, Nikada nfje izgubio niti jednu od