Skip to main content

Full text of "Ibn Qajjim - Knjiga o Dusi - 1 dio.pdf"

See other formats


Ibn Qajjim eLDzewzi 



ISBN 9958-9329-2 -X 



pB3 


$ 


a 




fS M 


1 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 
KNJIGA O DUSI 

rvislov izvornika: rjjl 

autor: ^jji-1 »j jil 411 j-p jjl jjjH ^f— J- pWl 

i^danje: ^^^X Ojj-. « a&Aj j^ltj 3*^Ul ^M jb 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



Ijdavoc: 


N.I.D. "NOVI KEVSER" 


^a izdavaca: 


Kimeta Alihodzic-Prljaca 


urednih; 


Ibrahim Begovic 


tehnicki urednih 


Aida Mujezin 


naslovna strana: 


"Bemust", Elvira Bojadzic 


Uampa: 


"BEMUST" 


Z,a stampariju: 


Mustafa Becirovic 



o piiii 



1. dio 



Prijevod i podnozne napomene: 
Mustafa Prljaca 



CIP - Katalogizacija u publikaciji 
Nacionalna i univerzitetska biblioteka 
Bosne i Hercegovine, Sarajevo 

297.122 

QAYYEM, Imam Ibnul 

Knjiga o dusi / Ibn Qajjim el-Dzewzi; prijevod 
Mustafa Prljaca. - Sarajevo: Novi Kevser, 2003. - 
356 str.; 20 cm 

Izv. stv. nasi, na arap, jeziku. - Uvodna rijec / 
Prljaca Mustafa: str. 5-10. Bibtiografske i 
druge biljeske uz tekst 

ISBN 9958-9329-2-X 

1. Ibn Qajjim, el-Dzewzi vidi Qayyem, Imam Ibnul 

COBBISS/BH-ID 11837190 



DRUGO IZDANJE 
Sarajevo, 2003 



KNJIGAODUSl 



Uvodna rijec 



Varna je (into malo znanja dust 

Pitanje duse spa da u red kur'anskih ucenja koja se odnose 
na podrucje nadosjetilnog, nedostupnog ljudskom razumu, 
svijem gajba. Ujedno, to je i sustinsko pitanje religioznosti 
kao takve koje cini jednu od esencijalnih supstanci svake 
religije koju normalan Ijudski um moze prihvatiti. To je onaj 
elemenat koji covjek zadobiva u jednom trenutku, sto 
dvadesetdana od pocetka process nastajanja njegovog tijela , 
kad se s tim njegovim fizickim dijelom sjedinjuje taj 'nebeski 
dio', cime se u njemu uspostavlja kontakt i ostvaruje spoj 
Zemlje i Neba. 

Dusa je, prema misljenju vecine ucenjaka muslimanske 
teologije, kako to navodi nas Mehmed Handzic, "fino tijelo 
koje se rasprostire po svim cesticama tijela kao ruzicni sok 
po svim dijelovima ruze!" 

Buduci da dusa spada u kategoriju Bozijeg emra ( "Qulir- 
riihu min emri Rabbi" - El-Isra', 85), sto je kategorija 
dogadanja koja se zbiva trenutacno, Bozijom stvaralackom 



V. hadis koji prenosi Ibn Mes'ud, u kojem stoji: "Vale scvaranje u utrobama 
vasih majki odvija sc tako sto cetrdcset dana budetc sperma (nutfah), zatim 
isto toliko vremena budete zakvacak ('aleqah) i isto toliko komad mesa 
(mudgah). Potom Allah posalje mcleka da ttdahne dusu..." 
Mehmed Handzic, lhnu-1-kehim, El-Kalem 2000., str. 18. 



IbnQajjimcl-Dzewji 



rijecju "Kun - Budi!", a ne procesualno, kakav je slucaj kod 
stvaranja opcenito, gdje su prostor i vrijeme bitni elementi, 
zapravo odlike tog stvaranja - sto se jasno naznacava u 50. 
ajetu sure El-Qamer: A Has etnr je jedan - bude poput treptaja 
oka! - i sto do izrazaja dolazi u ajetu: ha je kod Allaba poput 
Adema: stvorio ga je od zemlje a potom mu rekao: Budi!, i 
on je bio! - te da se u suri El-E'araf, 54. ajet, kaze: Njemu 
pripada stvaranje (halq) i zapovijed (etnr)!, proizlazi, kako 
kaze veliki savremeni komentator Kur'ana Muhammed 
Husejn Tabatabai, "da se u svim stvarima koje su nastale 
postupno, posredstvom dogadajucih kauzalnosti u prostoru 
i vremenu, nalazi i jedan elemenat Slobodan od te postupnosti, 
izvan vremenske i prostorne prozetosti; sve te stvari, s tog 
stanovista, jesu Bozija zapovijed, Njegov govor i Njegova 
rijec. 

Sto se pak tice one njihove dimenzije koju karakterizira 
postupnost u nastajanju, koja je vezana za dogadajuce 
kauzalnosti u vremenu i prostoru, to je onaj njezin dio koji 
spada u kategoriju stvaranja (halq). Uzviseni kaze: "Njemu 
pripada stvaranje (halq) i zapovijed (emr)". 

Buduci da dusa spada u ono podrucje u koje ne prodire 
ljudsko znanje, koje je covjeku poznato samo onoliko koliko 
mu je Bog to podrucje otkrio posredstvom svojih poslanika, 
sve sto se o njoj moze saznati svedeno je na ono sto je o njoj 
kazala Bozija Objava i sto se ljudima manifestiralo kroz 
razlicite oblike njihove zivotne zbilje koju su pokatkad 
ispunjavali zacudni oblici i predstave. 



Muhammed Husejn Tabatabai, EhMtum fi tefsf? d-Qur'dti, Muesseset d- 
E'alcmi li el-matbu'it, Bejrut, 1972.., trcce izdanje, torn XIII, str. 197. 



KNJIGA O DUSl 



"Sto se tice kur'anske konstatacije:", kaze mufessir 
Tabatabai osvrcuci se na 85. ajet sure El-Isra', "A vama je 
dato samo malo znanja!' - ona znaci: Znanje koje vi imate o 
dusi, a koje vam je Allah dao, samo je neznatan dio, jer dusa 
ima narocito mjesto u egzistenciji, ima fascinirajuce, cudesne 
imanencije i djejstva koja su vama zaklonita!" 

Jedan od velikih islamskih mislilaca 20. stoljeca, 'Abbas 
Mahmud el-'Aqqad, polazeci od postavke da je ljudsko bice 
jedno slozeno zdanje koje reguliraju tri sile - nefs, 'aql i ruh - 
za ruh (dusa) kaze sljedece: "Proishodi (na temelju onoga 
kako je naveden u Knjizi Jasnoj) da je ruh (ona komponenta) 
koja je najbliza vjecnomzivotu i koja je najzakritija ljudskim 
culima. To je ona komponenta o kojoj je Bog uzviseni znanje 
zadrzao za sebe, ne otkrivsi ga ni svojim vjerovjesnicima, 
buduci da se radi o samoj biti vjecnosti, koju ograniceni 
ljudski urn nije kadar obuhvatiti i pojmiti, izuzev njemu 
primjerenom aluzijom i aproksimacijom. PUafu te o dust. 
Red: "Sta je dusa - samo Gospodar moj zna, a vama je dato 
samo malo znanja!" (ElTsra', 85) 

Sto se pak tice uma (el- ! aql) i nefsa - u kur'anskom izricaju 
- najprije bi moglo biti to da je nefs (komponenta) najbliza 
ovom svijetu primjerenoj naravi, zivotnoj sili koja obuhvaca 
i volju kao sto obuhvaca i nagon, koja djeluje svjesno i koja 
djeluje nesvjesno. Ona se na mnogim mjestima u Kur'anu 
navodi kao sinonim za silu koju obuzima san, koju 
neutralizira ubistvo, koja osjeca uzitak i patnju, koja se moze 
nadahnuti razvratnoscu i bogobojaznoscu, koja ce biti pitana 
za dobro i lose djelo koje uradi. To je, dakle, sila koja djeluje 



Et-Mizdn, op. ck., str. 199. 



Ibn Qajjim el-Dzewa 



KNJIGA ODU$l 



I 



i zeli, koja postupa po nalogu uma Hi koja se povodi za 
nagonima naravt i strasti i kojoj ce na Sudnjem danu bid 
postavljene ispravne terezije..." 

"Prema tome", zakljucuje 'Aqqad svoje razmatranje ovog 
pitanja, "covjek se svojim umom uzdize nad svojim nefsom, 
dok se nad svojim umom uzdize svojim ruhom. Tako je 
nefsom povezan sa snagama zivotinjskih nagona i poticajima 
tjeiesnog zivota, dok je ruhom povezan sa svijetom vjecnosti 
i sustinom trajnog bitisanja o cemu znanje posjeduje samo 
Bog. Pravo je razuma da iz svoje ogranicenosti pojmi sve sto 
mole pojmiti. Pa ipak, on ne moze pojmiti svu realnost u 
njezinoj apsolutnosti; to moze uciniti samo imanom i 

nadahnucem!" 

Rukovodeci se upravo ovom cinjenicom: da je pravo 
razuma da pojmi sve sto se moze pojmiti, velikan klasicne 
islamske misli Ibn Qajjim el-Dzewzi (691-751 h. god.), 
osoben i iznimno plodan mislilac, zagledan u dubine Boiije 
Objave u svoj njezinoj slozenosti, pokusao je rasvijetliti 
fenomen duse u mjeri u kojoj mu je to bilo moguce. U torn 
svom plemenitom nastojanju on se - pokusavajuci, pored 
ostalog, dosegnuti sta se, zbilja, desava s covjekom, s 
njegovom dusom "na iziasku s ovoga i ulasku u onaj svijet" 
i dalje - posluzio kur'anskim i hadiskim sadrzajima, 
misljenjima velikih autoriteta iz njegova vremena i vremena 
koja su mu prethodila, te sakupio brojne iskaze i licna iskustva 
ljudi koji su kazivali o fascinirajucim pojavama, neobicnim 
snovidenjima koja su se potvrdivala i o konkretnim 



posljedicama nekih takvih dogadanja, kako bi predstava o 
onom "onostranom" sto nosimo u sebi bila bar malo jasnija. 
Jer to je, kako kaze imam Sa'rani, obavijeno trima tminama. 
"Moguce je", kaze Sa'rani, "da je duse Allah uzviseni 
stvorio u njima (tj. u potomstvu Ademovu kad ga je iz kicme 
njegove izveo) dok su jos bili u tminama kicme oca njihova , 
da ih u njima stvara po drugi put dok se nalaze u tminama 
stomaka njihovih majki i da ce ih i po treci put u njima stvotiti 
dok se budu nalazili u tminama zemljinog stomaka; sve 
stvaranje jedno za drugim, u trima tminama!" 

U ovom prvom dijelu knjige - takva podjela je stvar naseg 
opredjeljenja - dato je sesnaest veoma zanimljivih rasprava; 
s mnogima od njih citaoci nasih prostora susrecu se po prvi 
put i sigurno je da ce im ove rasprave otkriti citav jedan 
nepoznati svijet, skoro zanemaren u ovom nasem vremenu 
ali i pobuditi u njima razmisljanje o stvatima o kojima mozda 
nikada nisu razmisijali, te im potvrditi neka njihova vlastita 
iskustva. 

Ova knjiga, tretitajuci pitanje duse, iz drugog plana 
tretira i brojna druga pitanja i time znacajno doprinosi prije 
svega vjerskom obrazovanju muslimana ovih prostora, ali i 
opcem obrazovanju ljudi naseg govornog podrucja, bez obzira 
na njihovu vjersku ili neku drugu pripadnost. Stoga smo, 
nastojeci da knjiga bude sto upotrebljivija, da njezino 



'Abbas MahmDd el-'Aqqad, El-Insdn ft el-Qur'an, Mensurat ul-mektebah 
el-*asrijja, Sajda, Bejrat, bez goJinc tzdanja, str. J*. 



V. 17Z. ajet sure El-E'araf: I kad je Gospodar tvoj iz kscm Ademot-ih sinova 
izveo potomstvo njihova... 

El-imam 'Abd K !-Wehhab el-Sa'rani, El-]awdqit ivs el-dzcwdhir ft bejan aqaid 
el-ekdbir, Serike we matbe'a Mustafa el-Babi el-Haicbi, Kairo, 1359. godine, 
I torn, str. 116. 



razumijevanje bude sto lakse, u podnoznim napomenama 
davali dodatna pojasnjenja i informacije; drzimo da ce time 
ukupan sadrzaj knjige biti razumljiv i najsirem citateljstvu. 

Preostali - uvjetno kazano drugi dio knjige, koji je jos 
uvijek u fazi prevodenja - sastoji se od svega pet rasprava, no 
one svojim obimom samo neznatno zaostaju za ovim prvim 
dijelom. Alitor u njima raspravlja o tome da li dusa postoji 
odvajkada ili je stvorena, da It su duse stvorene prije tijela ili 
poslije njih, sta je sustina "nefsa", 8 da ii su "ruh" i "nefs" 
jedno ili su to dva razlicita subjekta te da li je "nefs" jedan di 
ga ima tri vrste? 

Bit cemo zadovoljni ukoliko ova knjiga makar samo 
podsjeti danasnjeg covjeka da on u sebi nosi nesto sto je u nj 
izravno udahnuo njegov Gospodar Velicanstveni! 



Sarajevo, i. aprila 2003. godine 



Prevodilac 



Nefs - izraz koji se u Kur'anu navodi u razlicitim znacenjima, pored ostalih 
i u Znacenju duse. 



10 



KNJIGA ODUSl 



RASPRAVA PRVA: 

DA LI SU UMRLI SVJESNI POSJETE 
ZIVIH I NJIHOVIH SELAMA? 

Ibn 'Abd el-Berr kazei "Od Poslanika se, vjerodostojnom 
predajom, prenosi da je rekao: 'Nijedan musliman ne prode 
pored kabura' svoga brata kojeg je poznavao na dunjalukir 
i nazove mu selam, a da mu Allah ne povrati dusu da mu 
selam uzvrati!" 

U sahihima Buharije i Muslims 3 mnogobrojnim 
predajama se prenosi da je Boziji Poslanik, s.a.w.s., 4 naredio 



Kabur (ar. q*ibr, pi. qubur) - mezar, grob. 

Dunjaluk («. dun-jo) - ovaj svijet. Imenica 'dun-ja' izvedena je iz korijena 

glagola 'dena-jednu', ito znaci: pribliziti se, biti blizu, sto upucuje na cinjenicu 

da je to svijet s kojim se covjek neposredno, izbliza suocava, koji je tu na 

dohvatu njegove ruke, Za razliku od onog svijeta - ahireta - Eije je iroc 

izvedeno iz glagola 'ehhare' sto znaci: odloziti, odgoditi. 

Uz to, glago! iz kojeg je nastala imenica 'dun-ja' - denije-jedna -znaci jos L: 

biti nizak, prost, bijedan, prezren..., sto sugerira da je rijec o nesavrsenom 

svijetu u kojera ima mnogo bijede, jada, bola, patnje, brige i si. 

Buharijai Muslim -autoridvijunajpoznatijih zbirki Poslanikovog verbalnog 

izraza nazvanih iscim imenom: Sahib, sto znaci vjcrodostojan. Smatra se da 

ove zbirke sadrze najvjerodostojnije predaje iskaza Bozijeg poslanika 

Muhammeda, a.s. Poslije Kur'ana, UZ jos cetiri slicne zbirke, smatraju se 

glavnim izvorima islamske teorije i legislative. 

S.a.w.s. - Skracenica za: Sallallahu 'alejhi we sellem, sto znaci: Mir i blagoslovi 

Boziji neka su na nj! - ovu, odnosno sintagmu: alejhisselam (a.s.) muslimani 



11 



da se poginuli na Bedru pokopaju u jedan mezar i da je zatim 
stao iznad njih i poceo ih dozivati po imenima: "Jeste h se 
uvjerili da je istinito ono sto vam je obecao vas Gospodar?! 
Ono sto je meni obecao, ja sam nasao istinitim!" 

Na to mu je Omer s - Bog njime bio zadovoljan! - rekao: 
"Boziji Poslanice, kako to da se obracas onima koji su vec 
mrtvi ? ! " 

"Tako mi Onoga koji me s Istinom posla", odgovorio 
mu je Poslanik, "ovo sto govorim vi nista bolje ne cujete od 
njih, samo sto oni nisu u stanju odgovoriti!" 

Od Poslanika se, takoder autenticnom (sahih) predajom, 
prenosi hadis 6 u kojem se kaze "da umrli cuje bahat obuce 
onih koji su ga ispracali, kada odlaze od njega". 

Poslanik, s.a.w.s., je propisao svome ummetu da "kada 
nazovu selam stanovnicima kabura, to ucine na nacin na koji 
se obracaju zivima; da reknu: Es-selamu 'alejkum, dare 
qawmin mu'minin (Mir neka je na vas, kuco naroda vjernic- 

kog!)." 

Prema tome, radi se o obracanju nekome ko cuje i 
razumije govor. U protivnom, ono ne bi imalo smisla i bilo 
bi nesuvislo, poput obracanja necemu nepostojecem i 
nezivom. 



upotrebljavaju nakon spomena Bozijeg poslanika Muhammeda, a,s., Ito im 

je nalozeno samom Objavom. Ujedno, time izrazavaju i postivanje 

Poslanikove licnosfi. 

Omer (ibn el-Hattab) - jedan od najistaknutijih i najzasluznijih sacadnika 

poslanika Muhammeda, a.s,; drugi vladar (halifa) muslimanske driavc poslije 

Muhammeda, a.s., kojom je upravljao ad 634-644. god.; simbol pravednog 

vladara. 

Hadis -iskaz/izjava Bozijeg poslanika Mohammeda, a.s. 



12 



KNJ1GAODUSI 



Prvi muslimani se o ovom pitanju nisu razilaziii. Brojne 
su predaje od njih u kojima stoji da je umrli svjestan posjete 
zivog, i da joj se obraduje. 

Ebu el-Dun j a, u svojoj knjizi Kitdb el-qubur - poglavije 
'Umrli su svjesni posjete zivih' - kaze: "Od 'Aise 7 - Bog njome 
bio zadovoljan! - prenosi se da je Boziji Poslanik, s.a.w.s., 
rekao: 'Nijedan covjek ne posjeti mezar svojega brata i ne 
posjedi kod njega, a da mu se ovaj ne obraduje i ne uzvrati 
mu (selam, govor), sve dok ne ustane!" 

Od Ebu Hurejre 8 se prenosi da je rekao: "Kada covjek 
prode pored kabura svog brata kojeg je poznavao i nazove 
mu selam, ovaj mu selam uzvrati i prepozna ga. Ako pak 
prode pored kabura nekog koga nije poznavao i selam mu 
nazove, ovaj mu uzvrati na selam!" 

Pricao nam je Muhammed ibn ebHusejn, pozivajuci se 
na Jahju ibn Bistama el-Asgara, a ovaj na Musme'a, kojem 
je covjek iz porodice 'Asima el-Dzahderija ispricao sijedece: 

"Usnio sam 'Asima el-Dzahderija dvije godine nakon 
njegove smrti. 

'Zar ti nisi umro?!', upitao sam ga. 

'Jesam, naravno!', odgovorio je. 

'Pa gdje se sada nalazis?', pitao sam. 

'Bogami, u jednom od dzennetskih perivoja 1 , kazao je. 
'Moji prijatelji i ja se, svakog cetvrtka navecer, i petkom 



Aisa - supruga Bozijeg Poslanika, s.a.w.s., 'majka vjemika', kcerka prvog 
halife Ebu Bekra. Iznimno obrazovana zena, veliki poznavalac serijatskih 
propisa. Posredstvom nje prenosi se veliki broj Poslanikovih hadisa. 
Ebu Hurejre - covjek koji prenosi najvcci broj hadisa. Imam El-Sujuti u svom 
djelu Tedrib ei-rawi navodi da Ebu Hurejre od Bozijega Poslanika, s.a.w.s., 
prenosi ukupno 5374 hadisa. 



11 



IbnQajjii-nel-Dzewii 



ujutro, sastajemo kod Bekra ibn 'Abdullaha el-Mezenija i tu 
primamo vijesti o vama!' 

'Vasa tijela Hi vase duse?', upitao sam. 

'Da si ti ziv i zdrav', kazao je on, 'tijela nasa je jos davno 
pojela truhlez, sastaju se nase duse!' 

'A znate li za nase posjete vama?', priupitao sam. 

'Da, znamo', odgovorio je. 'Saznajemo za njih petkom 
navecer i subotom do izlaska Sunca!' 

'Zasto samo tada, a ne i ostalim danima?', pitao sam. 

'Zbog odabranosti petka i njegova znacaja', rekao je." 

Pricao nam je Muhammed ibn el-Husejn, pozivajuci se 
na Bekra ibn Muhammeda, kojem je Hasan el-Qassab 
ispricao ovo: 

"Sa Muhammedom ibn Wasi'om svake sam subote u 
rano jutro odiazio do El-Dzebbana* i tamo smo stajali nad 
kaburima, nazivali im selam i za njih Allahu upucivali dove, 
a zatim odlazili. Jedanput sam mu rekao: 

'Stt> subotu ne bi zamijenio za ponedjeljak?' 

'Saznao sam', rekao mi je, 'da umrli znaju za svoje 
posjetioce petkom, te dan prije i dan poslije toga". 

Pricao mi je Muhammed, prenoseci od 'Abd el-Aziza ibn 
Ebbana koji mu je rekao: Sufjan el-Sewri nam je jedanput 
kazivao: "Cuo sam da je El-Dahhak rekao: 'Ko posjeti kabur 
subotom prije izlaska sunca, umrli ce znati za tu njegovu 
posjetu!' Kad je upitan iz kojeg to razloga, odgovorio je: 
'Zbog znacaja koji ima petak". 

Pricao nam je Halid ibn Haddas, pozivajuci se na 
Dza'fera ibn Sulejmana, a ovaj na Ebu el-Tejjaha, koji je 



Ul-Dzebban - ime mezarluka. 



14 



KNJIGAOnuSl 



rekao: "Mutrif je ranim jutrom kretao na put, dok bi petkom 
putovao nocu. 'Cuo sam Ebu el-Tejjaha 1 , kaze Dz'afer, 'kada 
je rekao: - Mi smo saznali da mu se pred njim osvjetljavao 
put kojim je isao. Jedne noci je, prilazeci na konju jednim 
mezarlucima, ugledao stanovnike mezarova kako sjede na 
svojim kaburovima. 

"Eto Mutrif a, dolazi i ovog petka!", govorili su. 
"Zar i vi znate da je petak?!", upitao je on. 
"Znamo", rekli su. "I znamo sta u torn danu ptice 
govore!" 

"Sta govore?!", upitao je. "Govore: selam, selam!" 
Pricao mi je Muhammed ibn el-Husejn, pozivajuci se na 
Jahju ibn ebu Bekira, kome je El-Fadl ibn Muweffeq ibn Hal 
Sufjan ibn 'Ujejne ispricao sljedece: "Kad mi je umro otac, 
puno sam tugovao za njim. Svakoga dana sam isao na njegov 
mezar, a onda sam neko vrijeme prestao. Kad sam mu potom 
ponovo otisao, dok sam sjedio pored njegova kabura savladao 
me je san i ja sam zaspao. Usnio sam kao da se mezar mojega 
oca otvorio a on kao da sjedi dolje u njemu, umotan u define, 
mrtvackog izgleda. Vidjevsi ga takvog, poceo sam plakati. 

'Sine', rekao mi je, 'sta te to sprijecilo da mi te tako dugo 
nema?' 

'Zar ti znas za moj dolazak?!', upitao sam. 
'Znao sam za svaki tvoj dolazak', rekao mi je. 'Kad god 
si mi dosao, uvijek sam ti se obradovao i s tobom bio u 
drustvu. Tvojoj dovi su se radovali i ovi oko mene!' 
Nakon toga sam vrlo cesto odiazio kod njega". 
Pricao mi je Muhammed, kojem je pricao Jahja ibn 
Bistam, a njemu Osman ibn Sewda el-Tawafi; kaze: "Njegova 



15 



Ibn Qajjim el-Diewji 



majka je bila izrazito pobozna zena, do te mjere da su je 
zvali kaludericom. Kad je bila na samrti, podigla je glavu 
prema nebu i rekla: 'O djela moja pohranjena - uzdanice 
moja u zivotu i nakon srarti moje - nemojte me izdati u casu 
smrti i nemojte me ostaviti samu u kaburu!' 

Potom je umrla, a ja sam svakog perka odlazio kod nje, 
upucivao za nju dovu, molio joj za oprost, njoj i ostalima u 
mezarluku, a onda mi je jednom izisia na san. 

'Kako si, majko?', upitao sam je. 

'Sine', kazala je, 'smrt sa sobom donosi teskocu golemu, 
no ja se, Bogu hvala, nalazim u lijepom boravistu: miomirisom 
se prekrivamo i na brokat i kadifu se naslanjamo - tako sve 
do Dana u kojem cemo prozivljeni biti!' 

'Treba li ti nesto?', upitao sam je. 

'Treba', rekla je. 'Nemoj nas prestati posjecivati i za nas 
dove 10 upucivati, jer se ja, doista, svakoga petka obradujem 
tvome dolasku, kad god se pojavis otud od svojih. Meni tad 
reknu: Kaluderice, eto ti opet ide tvoj sin!, i ja se obveselim, 
a obraduju se i svi ovi umrii oko mene!" 

Pricao mi je Muhammed ibn 'Abd el-' Aziz, prenoseci od 
Bisra ibn Mensura: "U vrijeme kad je harala kuga, jedan 
covjek je cesto posjecivao El-Dzebban i tu klanjao dzenaze 
umrlima. Kada bi pala noc, on bi se zaustavljao na ulazu u 
mezarluke i govorio bi: 'Neka vam Allah bude drug u vasoj 
samoci i neka se smiluje vasoj usarnljenosti; neka prijede 



Dova (ar. rfu'fl, pi. ed'ije) - obradanje Bogu, za sebe ili za drugoga. Postoje 
kur'anske dove, dove koje je ucio poslanik Muhammed, a.s., dove koje su 
muslimani zabiljezili od svojih autoritcta i dove koje ljudi izrieu od sebe. 
Poslanik, a.s., rekao je: "Dova je, ustvari, ibadet*. 



16 



KNJlGAODUSl 

preko ruznih postupaka vasih i neka primi dobra djela vasal', 
i nikada nista vise nije dodavao na te rijeci. 

'Jedne noci sam', pricao je taj covjek, 'bio zasao u noc te 
sam se odmah zaputio svojoj kuci, ne otisavsi do mezarluka 
da im uputim dovu kako sam to obicavao ciniti. Kad sam te 
noci zaspao, u snu sam ugledao mnostvo ljudi - dosli kod mene! 

'Ko ste vi?!\ upitao sam. 'Sta trebate?' 

'Mi smo iz onog tamo mezarluka!', rekli su. 'Navikao si 
nas na poklon koji si nam darivao kad bi se vracao svojima!' 

'Koji poklon?!', upitao sam. 

'Dove koje si upucivao za nas', kazali su. 

'Onda cu to nastaviti ciniti i dalje', kazao sam i to vise 
nikad nisam prestao raditi!" 

Muhammed mi je pricao, kazujuci ono sto je cuo od 
Ahmeda ibn Sehla, on od Rusda ibn Sa'ada, a ovaj od jednog 
covjeka koji je cuo Jezida ibn ebu Hubejba, da je Sulejm ibn 
'Umejr prolazio pored nekog mezarluka, a izrazito ga je 
mucila potreba za malom nuzdom. Prijatelji su mu rekli: 'Sto 
ne skrenes u mezarluke i tamo ne obavis nuzdu u nekoj od 
rupa!', na sta je on zaplakao, rekavsi: 'Subhanallah! Allaha 
mi, stidim se mrtvih isto kao sto se stidim i zivih!" 

Dakle, da umrli nisu toga svjesni, on ih se ne bi stidio. 

Povrh toga, umrli je upoznat s djelima svoje zive brace i 

rodaka. 

Abdullah ibn el-Mubarek kaze: "Sewr ibn Jezid, 
prenoseci od Ibrahima, a ovaj od Ebu Ejjuba, kazao mi je 
sljedece: 'Djela zivih predocavaju se umrlima, pa kada 
ugledaju dobro djelo, obvesele se i obraduju, a kada ugledaju 
ruzno, pokudeno, reknu: 'Boze, povrati ga!" 



17 



Ibn Qajjim el-Diewii 



Ebu el-Dunja spominje da je Ahmed ibn ebu el-Hawari 
rekao: "Pricao mi je moj brat Muhammed kako je 'Ubad ibn 
'Ubad dosao kod Ibrahima ibn Saliha. 

'Red mi nesto!', rekao rau je. 'Posavjetuj me!' 

'Cime da te posavjetuj em, Bog te pomogao 1 .', odgovorio 
mu je ovaj. 'Saznao sam da se djela zivih predocavaju 
njihovim umrlim rodacima. Sad, eto, pogledaj kakva su ti 
djela koja se pokazuju Poslaniku, s.a.w.s.!' 

Ibrahim se tada tako rasplakao da su mu suze kvasile 

bradu!" 

Ibn ebi el-Dunja kaze: "Pricao mi je Muhammed ibn el- 
Husejn, prenosecl od Halida ibn 'Amra el-Emewija, kojem 
je Sadeqa ibn Sulejman el-Dza'feri ispricao sljedece: 'Bio sam 
izrazito silan covjek, pa kada mi je umro otac povratio sam 
se i pokajao, no jedanput sam napravio veliki prijestup. Utom 
sam usnio oca. 

'Sine', rekao mi je. 'Kako je moja radost bila golema 
zbog tebe! Predocavana su nam tvoja djela, pa smo ih mi 
usporedivali s djelima dobrih ljudi. Ovoga puta sam se, 
medutim, veoma zastidio. Nemoj me sramotiti medu ovim 
umrlim oko mene! 5 

On je bio moj susjed u Kufi i ja sam ga, nakon toga, 
ponekad cuo kako u rano jutro izrice dovu: 'I molim Te za 
pokajanje nakon kojeg povratka u grijeh vise nece bits, o Ti 
koji popravljas dobre, koji upucujes zabludjele, koji si 
najmilostiviji!" 

Ashabi" su nam na ovu temu ostavili mnoge predaje. 



Ashabi - prva generadja muslimana; ljudi s kojima je poslanik Muhammed, 
a.s., zivio i saobracao. Nakon Poslanikove smrti iza njega je, kako navodi 
imam Sujuti u svom djefci Tedrib el-rdwi, ostalo 114 biljada ashaba. 



18 



KNJIGA O DU§t 



Neke Ensarije, 12 rodaci 'Abdullaha ibn Rewahe,' 3 
eovorili su: "Boze, utjecem Ti se od onog djela koje ce me 
osramotin kod 'Abdullaha ibn Rewahe!" 

Govorili su to nakon sto je 'Abdullah poginuo kao sehid. 



Ovdje je dovoljna i sama cinjenica da se onaj koji posjeti 
umrloga zove 'posjetilac'. Bilo bi, naravno, pogresno ovako 
ga nazivati da posjeceni nije svjestan njegove posjete. Takoder 
se ne moze reci: 'posjetio ga je', ukoliko ovaj ne zna za njegovu 
posjetu. To je sasvim razumljivo kada je rijec o posjecivanju 
i opcepriznato je kod svih naroda. 

Isti je slucaj i s pozdravljanjem umrlih. Pozdravljati 
nekoga ko toga nije svjestan i koji ne osjeca prisustvo onoga 
koji pozdravlja, je apsurdno. Poslanik, s.a.w.s., poducio je 
svoj ummet da, kada posjete kabure, reknu: "Selamun 
'alejkum ehled-dijar mine-1-mu'minine we-1-muslimine we 
inna in sa'allah bikum lahiqun. Jerhamullahu-1-mustaqdimine 
minna we minkum we-1-muste'hirine. Nes'elullahe lena we 
lekumu-l-'afijeh!" (Mir neka je na vas, o stanovnici ovih 
kabura! I mi cemo se, ako Bog da, vama prikljuciti. Neka se 



Ensarije - dosl.: pomagaci; doroidlno stanovnistvo Medinc koje je vrlo rano 
primilo islam, sralo uz poslanika Muhammeda, a.s., i svcsrdno prihvatilo 
izbjeglice - muhadziro - iz Mekkc koji su taj grad morali napustiti usljcd 
represija koje su od tamosnjih druitvenih struktura trpjeli zbog svoje nove 



vjere. 



'Abdullah ibn Rewaha - cuveni ashab Bozijeg Poslanika, s.a.w.s., veliki borac, 
poginuo u bid na M'uti, jednom sclu u Siriji, osme godinc po Hidiri, noseci 
zastavu Bozijeg Poslanika. 



19 



KNJIGAODUS] 



Ibn Qajjim el-Diewzi 



Allah smiluje i nasim i vasim precima, kao i potomcima! 
Molimo Ga za oprost, i nama i vama!) 

Ovaj selam, ovaj govor i obracanje, upucuje se prisutnom, 
koji cuje, govori, razumije i uzvraca, svejedno sto ga zivi ne 
moze cuti. Kada neko stupi u namaz u njihovoj blizini (u 
blizini mrtvih, op. prev.), oni ga posmatraju, znaju za njegov 
namaz i zavide mu na tome. 

Jezid ibn Harun kaze: "Pricao nam je Sulejman el-Tejmi, 
prenoseci od Ebu Osmana el-Nehdija, da je Ibn Sas jedanput 
izisao da isprati neku dzenazu, a na sebi je imao lahku odjecu, 
te se tako zaustavio kod nekog kabura. 

'Tu sam', kaze on, 'klanjao dva rekata namaza, a onda 
se naslonio na mezar. Srce mi je, Allaha mi, bilo budno kad 
sam iz kabura cuo glas: 'Bjezi od mene i ne uznemiravaj me! 
Vi radite, ali nemate znanja, dok mi znamo, ali nismo u stanju 
raditi, Volio bih ta tvoja dva rekata namaza, nego imati to i 

to...!" 

Znao je, dakle, da se covjek naslonio na mezar 1 da je tu 

obavio namaz! 

Ibn ebi el-Dunja kaze: "Pricao mi je El-Husejn ibn 'Ali 
el-'Adzeli, pozivajuci se na Muhammeda ibn el-Salta, a ovaj 
na Isma'ila ibn 'Ajjasa, koji je kazivao ono sto je cuo od 
Sabita ibn Selima, koji je rekao: 

'Ebu Qilabe nam je pricao: - Isao sam od Sama prema 
Basri, pa sam se tako putujuci zaustavio na jednom mjestu, 
tu abdestio i klanjao dva rekata nocnog namaza, a potom 
spustio glavu na jedan mezar, i zaspao. Zatim sam se 
probudio, kad mi se onaj iz kabura stade zaliti: Jos od sinoc 
me bihuzuris! - Zatim dodade: Vi radite, ali nemate dovoljno 



znanja, no mi znamo, ali ne mozemo nista uraditi...! Ona 
dva rekata koja si klanjao bolja su od cijelog dunjaluka, sa 
svim sto je na njemu... Neka Allah stanovnike dunjaluka 
nagradi dobrim: nama od njihovih dova ulazi svjetiost, poput 
planina golema! Prenesi im selame od nas!" 

Pricao mi je El-Husejn el-'Adzeli, pozivajuci se na 
'Abdullaha ibn Numejra, a on na Malika ibn Mogula, koji 
prenosi od Mensura, a ovaj od Zejda ibn Weheba, da je rekao: 
"Otisao sam do El-Dzebbane i tamo sjeo. Utom je bahnuo 
neki covjek, otisao do jednog mezara i poravnao ga. Potom 
se okrenuo prema meni, prisao i sjeo. 

'Ciji je ono mezar?', upitao sam. 

'Moga brata', kazao je. 

'Tvoga brata!?' 

1 Da, moga brata po Bogu!', rekao je. 'Sanjao sam ga, pa 
sam mu u snu rekao: - Lijepo si zivio, el-hamdu lillahi rabbi- 
l-'alemin. - Eto, ti izrece tu zahvaiu - kazao mi je on - a da ja 
to mogu uciniti, to bi mi bilo draze od cijeloga dunjaluka i 
svega sto se nalazi na njemu!...Ti si dakako, vidio gdje su me 
ukopali - eto, tu je dosao taj i taj i klanjao dva rekata namaza. 
Kada bih ja bio u stanju klanjati, volio bih to nego cijeli 
dunjaluk, sa svim sto ima na njemu!" 

Pricao mi je Ebu Bekr el-Tejmi, pozivajuci se na 
'Abdullaha ibn Saliha, kojem je pricao El-Lejs ibn Sa'ad, a 
njemu Hamid el-Tawil, prenoseci od Mutrifa ibn 'Abdullaha 
el-Harsija da je rekao: "Jedanput smo posli do El-Rebi'a, 
dok je on jos postojao, pa smo odlucili uci u njega u petak, 
buduc'i da tada u njemu ima mnogo svijeta, a i stoga sto nas 
je put vodio pored mezarluka. Tako smo usli i ja sam, tamo 






20 



Zl 



Ibn Qajjim el-Diewii_ 



u mezarlucima, opazio neku dzenazu. 'Da mi ih je sustici', 
pomislio sam, 'pa da joj i ja prisustvujem!' 

Potom sam se izdvojio malo ustranu, u blizmi jednog 
kabura, i tu klanjao dva kratka rekata, koja nisam upotpunio 
zikrom. Zatim sam malo dremmio a na san mi je izisao onaj 
koji je lezao u torn kaburu. 

'Klanjao si dva rekata', rekao mi je, 'a nisi ih htio 

upotpuniti'.?' 

e Tako je!', odgovorio sam. 

'Vi radite a nemate znanja', rekao je, 'dok mi nismo u 
stanju raditi. Da sam ja klanjao dva rekata, poput onih tvojih, 
bilo bi mi to draze od cijelog dunjaluka, sa svim njegovrm 
sadrzajiraa!' 

'Ko se sve ovdje nalazi?', upitao sam. 

<Svi su muslimani', rekao je on, 'i sve ih je sustiglo samo 

dobro'. 

'A ko je medu vama najbolji?', upitao sam, 1 on mi je 
pokazao na jedan kabur. Ja sam u sebi rekao: 'Boze moj, 
Gospodaru nas, izvedi mi ga da mu se obratim!' - tstom iz 
tog kabura izade jedan mladic! 

'Ti si najbolji medu ovima ovdje!?', upitao sam ga. 

'Tako kazu', odgovorio je. 

'Cime si to postigao?', upitao sam, 'jer ja ti to, bogami, 
sudeci po tvojim godinama, ne vidim?! 1 

'Postigao sam dugim hadzom i umrom, borbom na 
Bozijem putu i djelima svojim... Stavljan sam na kusnju 
velikim teskocama', dodao je, 'pa mije podareno strpljenje 
u njima - eto, time sam ih nadmasio!" 



22 



KNJIGAOHUSl 



Sva ova (sno)videnja - premda nisu, kao takva, dovoljna 
da posluze kao argument, da se sama po sebi uzmu kao 
neoboriv dokaz - imaju svoju rezinu zbog same svoje 
brojnosti. Naime, sam Bog zna u kolikom se broju javljaju, 
noseci u sebi slican i, nerijetko, identican smisao. A Poslanik 
- mir i blagoslov Boziji neka su na nj! - rekao je: "Vidim 
kako se vasa snovidenja podudaraju u posljednjih deset 
noci!", tj. u nocima u kojima je Lej letu-1-qadr, jer kad se 
snovidenja vjernika podudaraju a vezi necega, ta podudarnost 
biva poput one kada kazuju o necem, i poput podudarnosti 
njihova stajalista spram neceg sto oni smatraju pohvalnim 
ili pokudenim. 

Uz to, mi nase tvrdnje ne temeljimo samo na snovima, 
vec navodimo i druge argumente i uporista. 

Tako se u jednom vjerodostojnom (sahih) hadisu 
potvrduje da umrla osoba saobraca s onima koji je ispracaju 
nakon njena ukopa. 

Muslim u svome Sahibu biljezi hadis koji prenosi 
'Abdurrahman ibn Simasa el-Mehri; on kaze: "Posjetili smo 
'Amra ibn el-'Asa 14 kada je vec bio na samrti. On je dugo 
plakao, licem okrenut prema zidu. 

'Zasto tako places, oce?' - upitao ga je njegov sin. - 'Zar 
te Boziji Poslanik, neka su na nj mir i blagoslovi Allahovi, 
nije obradovao tim i tim!?' 

Na to se on okrenuo. 



'< 'Amr ibn el-'As - jstaknuta figura prve muslimanske genocacije, slavni 
vojskovoda, osvajac Egipta i Jerusalema. 



23 



IbnQajjimel-Kcwii 



'Najbolje na sta racunam', rekao je, 'jest posvjedocenje 
da nema drugog boga osim Allaha . da je Muhammed 
poslanik Boziji. Ja sam, eto, prosao kroz tri faze. Na,pri]e 
sam bio takav da niko kao ja nije rarzio Poslanika, i jedino 
sto sam zeiio bilo je da ga se domognem i ubijem ga. Da sam 
u takvom stanju umro, bio bih jedan od stanovmka Vatre. 

Medutim, kada je Allah u moje srce uveo islam, susreo 
sam Poslanika i rekao mu: - Pruzi ruku, hocu da ti dam pnsegu 
na vjemost! -, i on je pruzio svoju desnicu. No, ja sam 
povukao svoju ruku! 

- Sta ti je 'Amre?! - rekao je. 

- Htio bih to necim usloviti - kazao sam. 

- Gime? - upitao je on. 

- Da mi bude oprosteno - rekao sam. 

- Zar ne znas da islam ponistava ono sto je bilo prije 
njega, da hidzra ponistava ono sto je bilo prije nje, da hadz 
ponistava ono sto je bilo prije njega?! -upitao je. 

U torn trenutku niko mi nije bio drazi od Bozijega 
Poslanika, niti je u mojim ocima iko bio velicanstveniji od 
njega. Iz postovanja i divljenja prema njemu ne bijah u stanju 
njime ispuniti svoje oci, i da me je neko zamolio da mu ga 
opisem, ja to ne bih mogao, jer ne mogoh tada njime napumti 
svoje oci! Da sam u takvom stanju umro, ponadao bih se da 
cu biti jedan od stanovnika Dzenneta. 

Nakon toga, upali smo u neke stvari i ne znam kakvo mi 
je stanje u njima. Zato, kada umrem, neka me ne prati m 
narikaca ni vatra, a kada me spustite u kabur, dobro me 
zatrpajte zemljom i kod mezara mi se zadrzite onohko kohko 
se zadrii kad se zakolje kurban i podijeli se njegovo meso - 



24 



KNJIGA O DUSl 



da tohko budem u vasem drusrvu, dok ne vidim cime cu 
uzvratiti izaslanicima Gospodara svoga!" 

Ovo nedvosmisleno ukazuje na to da se umrli zdruzuje s 
prisutnima kod svoga kabura, da im se raduje. 

Od jedne grupe iz prvih generacija muslimana zabiljezeno 
je da su oporucili da im se, prilikom njihova ukopa, uci nesto 
iz Kur'ana na njihovim mezarovima. 

'Abd el-Haqq kaze: "Prenosi se da je 'Abdullah ibn 
Omer 15 naredio da mu se, kod njegova kabura, prouci sura 
El-Beqare'V* 

Tog stanovista bio je i El-Mu'alli ibn 'Abd el-Rahman, 
dok je imam Ahmed 17 to najprije osudivao, buduci da za to 
nije nalazio potvrdu u Predaji, da bi kasnije taj svoj stav 
revidirao. 

El-Hallal u svome Zbomiku (El-Dzami'u), u poglavlju 
'O ucenju kod kabura', kaze: "Pricao nam je El-'Abbas ibn 
Muhammed el-Dewri, pozivajuci se na Jahju ibn Mu'ina a 
on na Mubessira el-Halebija, kojem je pricao 'Abd el-Rahman 
ibn el-' Ala' ibn el-Ludzladz, prenoseci od svoga oca, sljedece: 
'Moj otac mi je rekao:' - kaze on, "Kad umrem, spusti me u 



'Abdullah ibn Omer - vcoma auroritativna licnost iz prve generaci]e 

muslimana, poznata po svojoj uEenosti i poboznosti; prenasilac ranogih 

Poslanikovih rijeci; sin drugog halife Omera ibn el-Hattaba. 

Sura El-Beqare (Krava) - druga po redu, najduza kur'anska suca, s ukupnp 

i$6 ajeta. Zadnja dva ajeta ove sure i musliraani nasih prostora uce na 

mezarovima svojih umrlih, nakon njihova ukopa. 

Imam Ahmed (ibn Hanbcl) - roden u Iraku r6 4 . h. godinc, umro i 4 i.;autor 

hadiskc zbirke Musned; osnivac jedne od cetiri islamskc pravne skole, tzv. 

mezheba, koji je po njemu i dobio svoj naziv. Sljedbenici ove Ikole, koja je 

danas najprihvadenija u arabijskoj pokrajini Nedzd, zovu se hanbelije. Ovoj 

skoli pripadao je i autor knjige. 



25 



KNJ1GA O DUSl 



IbnQajjimel-Dicwu 



kabur i red: Bismillahi we 'ala sunneti Resulillahi (u ime 
Allaha i po sunnetu Njegova Poslanika) - a zatim me dobro 
zatrpaj zemljorn i kod glave mi prouci pocetak sure El- 
Beqare," jer sam cuo da tako kaze i 'Abdullah ,bn Omer 

'Abbas el-Dewri kaze: "Pitao sam Ahmeda ibn Hanbela: 
<Znas li nesto o ucenju na kaburu?' i on mi je rekao da ne 
zna. Isto sam upitao i Jahju ibn Mu'ina i on mi je ispncao 

ovaj hadis". . 

El-Hallal kaze: "Pricao mi je El-Hasan ibn Ahmed ei- 
Werraq, a njemu 'Ali ibn Musa el-Haddad, koji je bio poznat 
po svojoj isktenosti i istinoljubivosti; on kaze: 'Bio sam s 
Ahmedom ibn Hanbelom i Muhammedom ibn Qudamom 
el-Dzewherijem na jednoj dzenazi, pa kad je umrh bio 
ukopan, jedan slijep covjek je sjeo i pored kabura poceo uciti 

(Kur'an). 

"Hej til", rekao mu je Ahmed, "ucenje kod kabura je 

novotarija uvjeri!" 

Medutim, kad smo izasli iz mezarluka Muhammed ibn 
Qudame je upitao Ahmeda ibn Hanbela: 

'Oce 'Abdullahov, sta ti mislis o Mubessiru el-Halebiju?' 

'Pouzdan covjek', odgovorio je Ahmed. 

'Jesi li sta od njega zapisao?' 

'Jesam'. 

'Eto', rekao je Qudame, 'taj Mubessir mi je ispncao, 
prenoseci od 'Abd el-Rahmana ibn el-'Alaa ibn el-Ludzladza 
a ovaj od svoga oca, da je on ostavio oporuku da mu se, kad 
bude ukopan, kod glave prouci pocetak sure El-Beqare . njezin 

- Iov a jpoa e t a k sure EL-Beqare, kod na, po.nat kao "Elif-Lam-Mim" takoder 
se i na nasim prostorima uci na mezaru netom ukopane osobe. 



zavrsetak!' 'Cuo sam Ibn Omer a kad je isto to oporucivao!', 

dodao je. 

Ahmed mu je tada rekao: 'Vrati se i reci onome neka 



nastavi uciti 



l» 



El-Hasan ibn el-Sabah el-Za'ferani kaze: "Pitao sam 
§abju T? o ucenju kod kabura i on mi je rekao: 'Nema zapreke 
(La be'se biha)!" 

El-Hallal takoder navodi i rijeci El-§a'bija, koji kaze: 
"Ensarije su praktikovale da, kad neko od njih umre, odu do 
njegova kabura i tamo uce Kur'an". 

On dalje kaze: "Ebu Jahja el-Naqid mi je rekao: 'Cuo 
sam El-Hasana ibn el-Dzerwija kako kaze: - Prosao sam pored 
mezara svoje sestre i kod nje proucio "Tebareke" 10 , zbog 
sadrzaja kojeg ova sura nosi u sebi. Nakon toga dosao mi je 
jedan covjek i rekao mi: "Sanjao sam tvoju sestru. Rekla mi 
je: 'Neka Allah Ebu 'Alija nagradi dobrim - lijepo sam se 
okoristila onim sto je proucio!" 

El-Hasan ibn el-Hejsem mi je pricao: "Cuo sam Ebu 
Bekra ibn el-Atrusa ibn binti Ebi Nasra ibn el-Timara kako 
kaze: 'Jedan covjek je petkom dolazio kod kabura svoje majke 
i tu ucio suru Jasin. Jedanput je, nakon proucene sure, rekao: 
- Boze moj, ako dijelis sevap od ove sure koju sam proucio, 
onda ga podijeli svima u ovom mezarluku!" 

Sljedeceg petka mu je dosla jedna zena i upitala ga je li 
on taj i taj. Kad je rekao da jest, rekla mu je: 'Meni je umrla 



Safija - osnivac jednc od cctiri sunnijske pravne skolu koja je i nazvana po 
njemu, roden u Gazi 150., umro u Egiptu it>4- hidzretske godine; sljedbenici 
ove skole zovu se safije. 
Rije£ je o 67. kur'artskoj suri "El-Mulk", koja zapocinje rijecju "Tebareke". 






26 



27 



Ibn Qajjim el-Diewsi 



KNJIGAODUSl 



kcerka. Msla mi je na san i ja sam je vidjela kako sjedi na 
ivici svoga mezara. Kad sam je upitala zasto tu sjedi, rekia 
m i je- - Taj i taj je dosao posjetiti kabur svoje majke i tu ]e 
proucio Jasin. Sevap od toga je namijenio svima u nasem 
mezarluku, pa nas je sve zapahnulo od toga - ill je rekla: - pa 
nam je oprosteno, ili nesto slicno tome!" 

Kod El-Nesaija » i jos nekih drugih, naiazimo hadis ko]i 
prenosi Ma'qil ibn Jesar el-Mezeni u kojem Poslamk kaze: 
"Ucite suru Jasin kod vasih umrlih!" 

Moguce je da se pod ovim podrazumijeva ueenje ove 

sure kod samrtnika koji umire, kao Sto je Poslanik jos rekao: 

"Navodite vase umrle da izgovore La ilahe illallah! , a 

moguce je i da se pod tim misli na ueenje kod kabura. 

Ovo prvo je vjerovatnije, iz sljedecih razloga: 

i . zato sto je ovaj hadis istovrstan s hadisom: '^Navodite 

vase umiruce" da izgovore La ilahe illallah!"; 
2. zato sto se samrtnik doista okoristava ovom surom, 
jer se u njoj spominje jedinost Bozija (tewhid), 
povratak svome Gospodaru (el-me'ad), radosna 
vijest o Dzennetu koji ceka sljedbenike tewhida, te 
teznja za tim da se umre u njemu, sto se sve nalazi u 
rijecima Uzvisenoga: Kama srece da moj narod znade 
zasto je meni moj Gospodar oprostio i od pocascenib 
me uciniol (Jasin, 26). 13 






ll-Nesai-autor Sunena, jedne od sest najautoritativnijih hidiiluh zbttkl. 
U izvorniku dosl. Stojii 'mewtakum', sto znaci; vale umrle. 
Frijevodi kur'anskih ajeta preuzeti su od Bedma Korkuta, -fewod V#*V 
Kur 'ana", III izdanje, Starjelinstvo Islamske zajedmce u Born. . Hcrwgovm., 
Hrvatskoj i Sloveniji, Sarajevo, 1984. 



Preko toga, naime, dusa ocekuje dobro, u njoj se 
javlja nagovjestaj predstojeceg dobra i ona pocinje 
osjecati dragost zbog skorog susreta s Allahom, pa 
tako i Allah pozeli susret sa njom! Ova sura doista 
predstavlja sree Kur'ana i ima cudesnog utjecaja u 
njezinu ucenju kod samrtnika. 
Ebu Feredz ibn el-Dzewzi kaze: "Bill smo prisutni 
kod naseg sejha Ebu el-Waqta 'Abd el-Ewwela kad 
je bio na samrti. Nasi posljednji trenuci s njim 
protekli su tako sto je on pogledao u nebo i 
nasmijesio se. "Kamo srece da moj narod znade zasto 
je meni moj Gospodar oprostio i od pocascenih me 
ucinio!", rekao je i izdahnuo"; 

3. praksa je ljudi i njihov obicaj, kako ranije tako i 
danas, da kod samrtnika uce suru Jasin; 

4. da su ashabi iz Poslanikovih rijeci: "Ucite suru Jasin 
kod vasih umirucih!" 14 razumjeli da se to odnosi na 
njezino ueenje kod kabura, oni to sigurno ne bi 
izostavljali i to bi bilo nesto uobicajeno, poznato 
medu njima; 

5. samrtnikovo okoristenje slusanjem (poruka) sure 
Jasin i usredsredenje njegova srea i njegovih misli na 
to kod njezina ucenja u njegovim posljednjim 
dunjaluckim trenucima - to je ono na sta se aludiralo 
u ovom hadisu. 

Sto se dee ucenja Jasina na kaburu umrloga, umrli za to 
nece bid nagraden, buduci da se nagrada (sevap) postize ili 



u Dosl.; kod vasih mrtvih ("indc mewtakum). 



28 



29 



IbnQajjimel-Dzewii 



KNjIGA O DUSl 



ucenjem ili slusanjem, a to oboje spada u kategoriju djela - 
dakle onoga sto je za umrloga prestalo vaziti s trenutkom 

njegove smrti. 

Hafiz Ebu Muhammed 'Abd el-Haqq el-Isbih, u 
komentiranju ovoga pitanja kaze: "Spominje se da umrH 
pitaju za zive i da su im poznate njihove rijeci i njihova djela. 
Ebu 'Omer ibn 'Abd el-Berr navodi hadis koji prenosi Ibn 
'Abbas/' u kojem Poslanik kaze: 'Nema toga ko prode pored 
kabura svoga brata vjernika kojega je poznavao i nazove mu 
selam, a da ga ovaj ne prepozna i ne uzvrati mu na njegov 

selam!' 

Ovo se prenosi i hadisom koji koji se uzima od Ebu 
Hurejre, a on izravno od Poslanika, u kojem stoji: "A ako 
mu nazove selam, a nije ga poznavao, on mu selam uzvrati!" 

On jos kaze: "A navodi se i hadis 'Aise - Bog njome bio 
zadovoljan! - koja kaze: 'Boziji Poslanik, neka su na nj mir i 
blagoslovi Boziji, rekao je: Koji god covjek posjeti mezar brata 
svoga i posjedi kod njega, brat njegov osjeca radost zbog 
njegova prisustva, sve dok on ne ode odatle!" 

U ovom odjeljku hafiz Ebu Muhammed kao argument 
navodi hadis Ebu Hurejre, koji biljezi Ebu Dawud u svome 
Sunenu, u kojem Poslanik kaze: "Nema toga ko meni selam 






Ibn 'Abbas - amidzic Bozijeg Poslanika, s.a.w.s., rodcn cetiri godme pri]e 
Hidzre, umro u Taifu, 68. godine. jedan od najvecih znalaca n prve 
muslimanske generate. Za njega je sam Poslanik Bogu npucio dovu: "Boze, 
u£,m da razumije pravo znacenje vjere i poduci ga tumacenju!" Do te ni|ere 
bio je vican crpljenju smislova iz Kur'ana da je dobio nadimak "Ttrdzuman 
el-Kur'an" - prevodilae, tumaE Kur'ana. Prenosilac je velikog bro)a 
Poslanikovih hadka i eksplikator brojnih kur'anskih iskaza. Alija .bn eb, 
Talib je za nj rekao: "Kao da u svijet onostranog gleda kroz prozirm veo!" 



nazove, a da mi Allah ne povrati dusu kako bih mu mogao 
na selam uzvratiti!" 

On kaze: "Sulejman ibn Nu'ajm kaze: "Usnio sam 
Bozijega Poslanika, s.a.w.s., pa sam mu rekao: 'Boziji 
Poslanice, razumijes li ti one koji ti dolaze i nazivaju ti selam?' 
'Razumijem', odgovorio je on, 'i uzvracam im na selame!" 

'A on ih je 1 , kaze on, 'ucto da, kada udu u mezarluke, 
kazu: Es-selamu 'alejkum ehled-dijar...", itd. do kraja hadisa. 
Ovo nedvosmisleno ukazuje na to da je umrli svjesran selama 
onoga ko mu taj selam upucuje i dove onoga koji za nj dovu 
upucuje". 

Ebu Muhammed kaze: "Navode se i rijeci El-Fadla ibn 
el-Muweffeqa: 'Svakoga dana posjecivao sam kabur svog oca, 
a nekada sam to cinio i vise puta na dan. Jednog dana sam, u 
torn mezarluku, prisustvovao nekoj dzenazi i, kako sam bio 
u velikoj zurbi, tog dana ga nisam posjetio. Odmah te veceri 
izisao mi je na san i rekao mi: 

- Zasto mi danas ne dode, sine?! 

- Oce - upitao sam ga - zar ti znas da ja dolazim kod 
tebe?! 

- Ih, sine! - rekao je. - Pa ja tebe, Allaha mi, gledam cim 
se ti pojavis, tamo od mosta, pa sve dok ne dodes do mene, 
posjedis i odes! I gledam te sve dok opet tamo ne prijedes 
most! " 

Ibn ebi el-Dunja kaze: "Pricao mi je Ibrahim ibn Bessar 
el-Kufi; kaze: 'Pricao mi je El-Fadl ibn ehMuweffeq... -, i 
naveo gornji iskaz. 

Pouzdano se zna da je 'Amr ibn Dinar rekao: "Svaka 
umrla osoba zna sta se desava u njegov oj porodici nakon 






30 



31 



Ibn Qajjiro cl-Diewzi 



njezine smrti. Oni ga gasule i umotavaju u define a on ih 
posraatra, gledaunjih!" 

Takoder se pouzdano zna da je Mudzahid rekao: Lovjek 
se, doista, u svome kaburu veseli ispravnosti svoga djeteta 
koje je ostalo iza njega!" 

Na ovo takoder upucuje i praksa ljudi od najstari]ih 
vremena pa sve do danas - naime, da umrlome uce 'talqin' 16 
nad njegovim kaburom. Da on to, dakle, ne cuje i da nema 
koristi od toga, 'talqin' ne bi imao nikakva smisla i bio bi 

apsurdan. 

Kad je imam Ahmed upitan o 'taiqinu', on se pohvalno 
izarazio o njemu, a kao argument za to naveo je cinjenicu da 
je on opceusvojena praksa kod muslimana. 

U vezi s 'talqinom' prenosi se i jedan slabi (da'if) hadis 
koji biljezi Taberani u svom Mu'dzemu, a koji se navodi od 
Ebu Umame. Tu stoji da je Boziji Poslanik, s.a.w.s., rekao: 
"Kada neko od vas umre i kada ga zagrnete zemljom, neka 
jedan od vas stane ponad njegove glave i neka rekne: 'O ti, 
sine te i te!', jer on doista cuje, samo sto nije u stanju 
odgovoriti, a zatim neka to isto ponovi i drugi put - umrli se 
tada uspravlja u sjedeci polozaj - i neka opet ponovi: <0, sine 
te i te!' Umrli tad rekne: - Uputi nas, Bog ti se smilovao! - no, 
vi ne cujete. 'Sjeti se onoga s cime si napustio ovaj svijet!', 
neka rekne onaj. 'To je sehadet da nema drugog boga osim 



Talqin -do~sI 'navodenje na izgovor'. Ova sporna praksa - jedm |e uccnjaci 
priznajn a drugi osporavaju - podrazumijeva stajanje nad kaburom netom 
ukopane osobe koja se, prema vjerovanju, upravo tada ispitme od strane za 
to zaduzcnih meleka, «v. sualdiija, i navodenje iste da posvjcdoc. da nema 
drugoga boga osim Allaha, da je Muhammed njegov poslamk, tt da mu |e 
vjcra islam. 



32 



KNjlGA O DUSl 



Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik; da si zadovoljan 
sa Allahom kao Gospodarom, sa islamom kao svojom 
vjerom, sa Muhammedom kao poslanikom i s Kur'anom kao 
svojim vodicem!' Tako Allah i Njegov Poslanik njemu budu 
najjaci argument pred njima dvojicom!* 7 

Neko je upitao: 'Boziji Poslanice, sta ako se ne zna ko 
mu je mati?!' 'Pozvace se na njegovu pramajku Havu!', 
odgovorio je Poslanik". 

Premda vjerodostojnost ovog hadisa nije potvrdena, 
njegova permanentna primjena, posvuda i tokom vremena, 
bez dovoljne osude njegova prakticiranja, te cinjenica da Allah 
nikada nije dopustio - i nece dopustiti - da ummet koji je 
najpotpuniji i najsavrseniji razumom i koji bastini najraskos- 
nije spoznaje, bude doveden u situaciju da se obraca nekome 
ko ne cuje i ne shvaca, da to jos smatra necim lijepim i 
pozeljnim, a da to niko iz njegovih redova ne osuduje, da se 
taj obicaj zadrzava iz generacije u generaciju, i da se potonji 
u tome povode za ranijima, kao takvo ima svoju tezinu. 

Naime, da onaj kome se obraca to obracanje ne cuje, 
onda bi to, svakako, bilo u ravni obracanja zemlji, drvetu, 
kamenu ili necemu cega nema, sto ne postoji, i ako bi takvo 
sto neko odobrio, sva ulema bi, nesumnjivo, ustala protiv 
toga, to osudila i proglasila nesuvislim. 

Ebu Dawud, 1 " u svome Sunenu, biljezi hadis s besprije- 
kornim lancem prenosilaca, u kojem stoji "da je Poslanik, 



17 Pred njima dvojicom - tj. pred dvojicom meleka, Munkcrom i Nekirom, 
koji, po muslimanskom vjcrovanju, prisrupaju ispitivanju umrloga odmak 
po njegovu ukopu. 

i8 EbuDawud-autorSMtfercd, jedneod lesrnajpoznatijih i najpriznatijih zbirki 
badisa. 



33 



Ibn Qajjim el-Diewzi 



KNJiGA O DU§1 



J 



s.a.w.s., prisustvovao dzenazi jednog covjeka, pa kad je ovaj 
ukopan, rekao je: 'Molite svome bratu postojanost, jer on se 
upravo sada ispituje!" 

Poslanik je, dakle, izvijestio da je doticni tada ispitivan. 
Iz toga proizlazi - ako je vec ispkivanje u toku - da umrli cuje 
i rijeci 'talqina'. 

Od Poslanika se vjerodostojnom predajom prenosi "da 
umrli cuje bahat obuce {onih koji su ga ispracali) kad se pocnu 
razilaziti (sa dzenaze)!" 

'Abd el-Haqq navodi rijeci jednog poboznjaka, koji kaze: 

"Umro mi je brat, pa mi je izisao na san. Upitao sam ga: 

'Brate, sta se desilo kad si polozen u mezar?' 

'Dosao mi je jedan s vatrenom buktinjom', rekao mi je 

on, 'i da neko za mene nije uputio dovu, bio bih nastradao!" 

Sebib ibn Sejba kaze: "Moja majka mi je na samrti opo- 

rucila: 'Sine, kad me ukopas, stani pored moga mezara i reci: 

- Majko Sebibova, izgovori La ilahe illallah!-, i ja sam tako 

postupio, te se vratio kuci. Odmah te noci mi je izisla na san. 

'Sine', rekla mi je, 'zamalo nisam stradala, samo da me nije 

sustiglo La ilahe illallah. Dakle, ispunio si moju oporuku, sine!" 

Ibn ebi el-Dunja prenosi rijeci Timadare bint Sehl, 

supruge Ejjuba ibn 'Ujejne, koja kaze: "Sanjala sam Sufjana 

ibn 'Ujejnu. 'Neka Allah moga brata Ejjuba od mene nagradi 

svakim dobrom!', rekao mi je. 'On mene puno posjecuje, pa 

eto i danas je bio kod mene!' 

'Jesam!', rekao je na to Ejjub. 'Danas sam, zbilja, bio u 
El-Dzebanu i posjetio njegov mezar!" 

Vjerodostojnom predajom se prenosi od Hammada ibn 
Seleme, on od Sabita a ovaj od §ihra ibn Husiba, da su dvojica 



34 



liudi: S'ab ibn Dzessame i 'Awf ibn Malik bili pobratimi, te 
da je S'ab rekao 'Awfu: 

"Pobratime, koji od nas dvojice prvi umre, neka se onom 
drugom javi preko sna! Moze li?!" 

"Dogovoreno!", kazao je 'Awf. I - prvi je umro S'ab, i 
'Awf je doista sanjao kao da je ovaj dosao kod mega. 

"Eh, pobratime!" - rekao sam, kaze on. 

"Da, evo dosao sam!", kazao je. 

"§ta je ucinjeno s tobom?", upitao sam ga. 

"Oprosteno nam je", rekao je, "nakon svih teskoca!" 

Na njegovu vratu ugledao sam crnu pjegu. 

"§ta je to, pobratime?", upitao sam ga. 

"To je deset dinara koje sam posudio od tog i tog 
Jevrejina", rekao mi je. "Eno ih u mome rogu, pa mu ih 
dadnite. I neka znas, pobratime, da se nakon moje smrti nista 
u mojoj porodici nije dogodilo a da o tome nije stigla vijest 
do mene! Znam cak i to da nam je prije nekoliko dana umrla 
macka! I neka znas da ce mi za sest dana umrijeti i kcerka, 
pa eto, lijepo postupajte sa njom!" 

Kad sam osvanuo, pomislio sam: Ovo je doista neki 
znak!!!, te sam otisao do njegovih. Oni su me lijepo docekali. 

"Dobro dosao, 'Awfe!", rekli su. "Zar tako postupate s 
celjadima vasih pobratima?! Od kako nema S'aba, tebe vise 
nikada k nama!" 

Ja sam se pravdao, kako se to vec obicava ciniti, a onda 
sam ugledao njegov rog, te sam ga odmah spustio dolje. 
Istresao sam sve iz njega i tu nasao kesu s dinarima, i odmah 
ih odnio onom Jevrejinu. 

"Je li ti S'ab ostao nesto duzan?!", upitao sam ga. 



35 



IbnQajjimel-Diewzi 



KNJICAODUSl 



"Neka se Bog smiluje S'abu", rekao je on. "Bijase jedan 
od najboljih ashaba Bozijega Poslanika. Halal mu bilo!" 

"Ali, moras mi reci!", insistirao sam. 

"Uredu", odgovorio je. "Kazat cu ti: posudio sam mu 
deset dinara!" 

Kad sam ih ja spustio pred njega, uzviknuo je: "To su, 
Boga mi, ti dinari!" 

'Jedno se, eto, obistini!', pomislio sam. 

"Ima li sta novoga nakon S'abova odlaska?", pitao sam 
njegove ukucane. 

"Ima", rekli su. "Desilo nam se to i to, to i to." 

"Dalje, dalje!", govorio sam. 

"Eto, prije nekoliko dana umrla nam je macka!", rekli 
su. 

'To je drugo!', pomislio sam. 

"A gdje je moga pobratima kcerka?", upitao sam. 

"Eno je vani, igra se!", kazali su. 

Kad su je doveli, dohvatio sam je i osjetio da je pocinje 
hvatati groznica: bijase sva vrela. 

"Lijepo se ophodite prema njoj !", rekao sam im. Sestoga 
dana je umrla!" 

Ovo je jedan od pokazatelja ostrine 'Awfova uma, Allah 
neka mu se smiluje - bio je ashab - jer je izvrsio oporuku 
S'aba ibn Dzessame, nakon njegove smrti, i na osnovu jasnih 
pokazatelja na koje ga je on naputio - onih deset dinara u 
rogu, ispitivanje Jevrejina i podudarnost njegovih rijeci s onim 
sto je videno u snu itd. - uvjerio se u istinitost njegovih rijeci. 
Nakon sto se konacno uvjerio u ispravnost iskaza, Jevrejinu 
je vratio njegove dinare. 






Ovdje se svakako radi o fikhu*', primjerenom samo 
najupucenijim u njega, najvecim znalcima - ashabima Bozijega 
Poslanika, s.a.w.s. 

Kasnije generacrje ce ovo, najvjerovatnije, mahom osuditi 
i reci: Kako je 'Awf smio uzeti dinare iz Sa'bove zaostavstine, 
koja je pripala njegovoj sirocadi i nasljednkima, i odnijeti ih 
Jevrejinu samo na osnovu jednoga sna? 

Mi, medutim, potvrdu ovoj vrsti fikha, koja je bila 
svojstvena samo ashabima, mimo ostalih ljudi, nalazimo i u 
slucaju Sabita ibn Qajsa ibn Semmasa. Njegov slucaj navodi 
i Ebu 'Omer ibn 'Abd el-Berr i jos neki drugi. 

Ebu 'Omer kaze: "Pricao nam je 'Abd el-Waris ibn 
Sufjan, pozivajuci se na Qasima ibn Asbega, on na Ebu 
Zinba'a Rewha ibn el-Feredza, on na Se'ida ibn 'Ufejra i 'Abd 
el-'Aziza ibn Jahju el-Medenija, on na Malika ibn Enesa, koji 
prenosi od Ibn Sihaba, on od Isma'ila ibn Muhammeda ibn 
Sabita el-Ensarija, a on od Sabita ibn Qajsa ibn Semmasa, 
koji je rekao da je njemu Boziji Poslanik rekao: 'Sabite, zar 
ne zelis da zivis zahvalno, da pogines kao sehid i da udes u 
Dzennet?! 1 

Malik kaze: "Sabit je doista poginuo kao sehid u bici na 
Jemami!" 

Ebu 'Amr kaze: "Hisam ibn 'Ammar prenosi rijeci Sadeqe 
ibn Halida koji je rekao: 'Pricao nam je 'Abd el-Rahman ibn 
Jezid ibn Dzabir; kaze: - Pricao mi je 'Ata' el-Horasani; kaze: 
Pricala mi je kcerka Sabita ibn Qajsa ibn Semmasa: "Kad je 
objavljen a jet: O vjernici, ne dizite glasove svoje iznad 



Fikh - terminoloBki: nauka koja se bavi proucavanjem serijatskopravnih 
propisa. Jezicki: razumijevanje, poimanje, pronicanje u sustinu stvari. 



36 



37 






Ibn Qajjim ei-Dzewii 



KNjlGA O DUSl 



Vjerovjesnikova glasa! (El-Hudzurat, z), moj otac je usao u 
kucu i zatvorio se u nju. Dugo ga ne vidjevsi, Poslanik je 
postao po njega da vidi sta se to zbilo sa njim. 

'Ja imam iznimno prodoran glas, Boziji Poslanice', rekao 
mu je on, 'pa se bojim da su mi propala moja djela!' 

'Nisi ti od tih% kazao mu je Poslanik. 'Naprotiv, ti ces 
zivjeti kako treba i na lijep nacin ces umrijeti!' 

Potom je Allah objavio: Zaista, Allah hvalisavog igordog 
ne wli! (Luqman, 18), i on se opet povukao u kucu i poceo 
plakati, i opet je Poslanik poslao po njega da vidi sta je 
posrijedi. 

'Boziji Poslanice', rekao mu je on, 'ja stvarno volim 
gizdavost i volim biti na celu svoga naroda!' 

'Nisi ti od onih na koje se aludira u kur'anskom ajetu!', 
kazao mu je Poslanik, 'vec ces ti zivjeti zahvalno, poginuces 
kao sehid i uci u Dzennet!' 

"I doista, kad je bila bitka na El-Jemami", kaze ona, 
"krenuo je s Halidom ibn el-Welidom na Musejlimu i kad su 
se vojske sukobile i ovi pokazali slabost, Sabit i Salim, sticenik 
Ebu Huzejfe, rekli su: 'Nismo se ovako borili s Bozijim 
Poslanikom!' Potom je svaki sebi iskopao mezar, ostali su 
nepokolebljivi u borbi i borili se sve dok nisu poginuli. 

U torn sukobu Sabit je nosio stit na kojem je bio utisnut 
jedan dragulj i jedan je musliman, prolazeci pored njega, uzeo 
taj stit. Jedan drugi musliman je, medutim, usnio Sabita i on 
mu je rekao: 'Oporucujem ti nesto, a ti dobro pazi da ne 
kales da je to san, pa da to ne izvrsis! Kad sam poginuo, 
pored mene je prosao jedan musliman i uzeo moj stit. Taj 
covjek zivi skroz tamo na kraju naselja. Pred njegovim 






satorom eno ima konj, svezan uzetom, trci tamo-amo. Na 
stit je prislonuo kameni cup i na njega stavio sedlo. Otidi do 
Halida i reci mu da nekog posalje po taj stit, a kada dodes u 
Medinu, kod halife Bozijega Poslanika - tj. kod Ebu Bekra 
el-Siddiqa - reci mu da sam duzan toliko i toliko, da torn i 
torn mom robu dadne slobodu, da...' 

Covjek je potom i otisao kod Halida i ispricao mu sta je 
i kako sanjao. Halid je odmah poslao po onaj stit, i stit je 
donesen kod njega, a kad je i Ebu Bekra upoznao sa svojim 
snovidenjem, i on je odobrio izvrsenje oporuke! 

Ne znamo da je ikome odobrena oporuka nakon njegove 
smrti, osim Sabitu ibn Qajsu - Bog mu se smilovao!" 

Kako vidimo, Halid i Ebu Bekr es-Siddiq, a s njim i drugi 
ashabi, saglasili su se da se postupi po uputama iz sna, tj. da 
se realizira oporuka izdiktirana putem sna i da se, na temelju 
te oporuke, oduzme stit od onoga kod kojeg se bijase nalazio. 
Posrijedi je cisti fikh. 

Ako znamo da Ebu Hanife, Ahmed i Malik uvazavaju 
tvrdnju jednog od supruznika koja njemu ide u prilog u odnosu 
na onog drugog na temelju indikatora njegove iskrenosti, onda 
tim prije gornji slucaj zasluzuje da bude prihvacen. 

Ebu Hanife je, takoder, uvazio tvrdnju onoga koji je 
tvrdio da jedan zid pripada njemu na temelju ostataka opeka 
i cvorova uzadi koji su se nalazili na njegovoj strani. 

Allah je propisao da se izvrsi odgovarajuca kazna nad 
zenom na temelju zakletvi njezinog muza, poduprtih nekim 
indikatorom koji bi jasno upucivao na to da je ona, doista, 
pocinila bludnu radnju, sto bi imao biti i najjaci argument 
istinitosti muzevljeve izjave. 



38 



39 







IbnQajjimel-Dzewa 



Jos izrazenije od toga jest izricanje smrtne presude 
osumnjicenoj osobi nakon sprovedenog zaklinjanja 
(qasama}'° samo na temelju zakletvi tuzitelja cak i pored 
jasnog Indikatora da medu njima postoji mrznja! 

Uzviseni Allah legitimirao je izjavu tuzitelja u pogledu 
ostavstine njihovog elana koji je preminuo na putovanju a 
za kojeg su dvojica nemuslimana ustvrdila da je njima 
oporucio dio svoje imovine. On je zakonitim nasljednicima 
otkrio iznevjeru doticne dvojice zatrazivsi da se i oni zakunu 
Bogom da sporna imovina pripada njima, da njima pripada 
pravo na nju. Tako je njihovim zakletvama dao prednost 
nad zakletvama onih koji su se zaklinjali da je umrli imovinu 
oporukom ostavio njima. 

Ajete o ovom slucaju uzviseni Allah objavio je pri kraju 
sure El-Ma'ida, sto je i jedna od posljednjih Objava tako da 
to nacelo nicim nije bilo dokinuto. Po njemu je postupala i 
prva muslimanska generacija. 

Ovo je dokaz da se i u pogledu imovine moze izreci 
presuda i pored evidentne medusobne mrznje. Ako se moze 
dopustiti cak i smrtna presuda i pored postojanja medusobne 
mrznje - kako smo to vidjeli kod 'qasame' - tim je 
prihvatljivija i primjerenija primjena tognacela u imovinskim 




Qasama - poscbna vrsta zaklinjanja, primjenjivana u posebnim slucajevima. 
Npr. kad bi u jednom mjestu bio naden ubijen covjek ciji se ubica ne bi 
mogao otkriti sprovedenom istragom, ukoliko bi mjestani tog mjesta ustvrdili 
da je ubijeni zttva tog i tog covjeka, oni bi u tom slucaju bili pozvani da tu 
svoju tvcdnju potvrde - ukoliko ne bi imali nikakvog drugog dokaza - svojim 
zakletvama. Ukoliko bi oni to ucinili, njihova tvrdnja smatrala bi se 
osnovanom £ak i u slucaju kad bi se malo da izmedu njih i osumnjicenoga 
postoji uzajamna mtznja. Polazilo se od pretpostavke da se toliki broj ljudi, 
ipak, ne bi lazno zakleo. 




KNJIGA O DUSl 



parnicama u slucajevima kad ono ocigledno indicira pravi 

smisao. 

Ovo nacelo primjenjivali su i djelitelji pravde (wulat el- 
'adl) kod vracanja ukradenih stvari iz ruku kradljivaca. Mnogi 
od onih koji su im to osporavali i sami su trazili primjenu 
tog nacela kad su sami bili pokradeni! 

Uzviseni Allah kazuje o svjedoku koji je posvjedocio 
izmedu Jusufa iskrenoga i vladareve zene; pritom istice upravo 
tu cinjenicu: svjedok konacan sud o Jusufovoj iskrenosti i 
zeninoj lazi donosi na temelju indikatora, 31 sto mu Allah 
uzviseni ne samo ne osporava, vec mu, naprotiv — samim 
pripovijedanjem o tome - to priznaje. 

Vjerovjesnik, s.a.w.s., kazujuci o vjerovjesniku Sulejmanu 
ibn Dawudu rekao je da je on u sporu dviju zena koje su se 
sporile o djetetu, presudio u korist mlade zene na temelju 
indikatora koji mu se pokazao ocitim. Naime, kad je on 
rekao: "Dajte mi sablju, da vam dijete podijelim popola!", 
starija zena je rekla: "U redu, slazem se!", cime je pokazala 
pritajeno likovanje nad cinjenicom da ce ona druga tako 
izgubiti svoga sina, Druga je pak rekla: "Ne cini to, dijete je 
njezino!" 



Aluzija na jedan detalj iz 26. ajera sure Jusuf. "Ako je kosulja njegova sprijeda 
razderana", govori doticni svjedok, "onda ona istinu govorl, a onneistinu..., 
a ako je kosulja njegova straga razderana, onda ona laze, a on govori istinu!" 
Ono, dakle, cirat; se rukovodio svjedok u izricanju svog suda jest cinjenica 
da je kosulja Jusufova bila razderana straga, sto je upucivalo na to da je on 
nastojao otici od vladareve zene koja ga je vukla scbi pokusavajuci ga 
privoljeti na seksualni cin. "I kad on vidje da je kosulja njegova straga 
razderana, rece: 'To je jedno od vasih lukavstava", tj. vas zena, "vasa 
lukavstva su, zaista, velikal" 



40 



41 



]bn Qajjim el-Diewii 



KNJIGA O DUSl 






Sulejman je tada dijete dosudio ovoj drugoj na temelju 
njezine milosti i briznosti koje je pokazala srcano, saglasivsi 
se cak i s tim da dijete bude dodijeljeno onoj drugoj sarao da 
bi ostalo zivo, da ga moze barem gtedati, 

Ovo je jedna od najljepsih i najpravicnijih presuda. 
Islamski vjerozakon prihvata ovakvu praksu i svjedoci njezinu 
ispravnost. Zar prosudba na temelju jasnih tragova te 
vezivanje za njih krajnjega cina s osloncem na indikatore 
koji upucuju na nj - a koji su vecinom tesko uocljivi i zapreteni 
- izrazava drugi smisao doli taj?! 

Hocemo kazati da oni indikatori koji su se nasli u snu 
kojeg je sanjao 'Awf ibn Malik - vezano za slucaj Sabita ibn 
Qajsa - ne zaostaju za mnogim tim indikatorima. Naprotiv, 
oni su izrazeniji od cinjenice postojanja opeka i veznih uzlova, 
pripadnosti posjeda tuzitelju u odnosu na drugu stranu u 
sporu izmedu supruznika i proizvodaca, sto je sasvim 
ocigledno, vidljivo golim okom, ciju ispravnost svjedoci 1 
ljudska priroda i njihovi razumi. 
A - pomoc je od Boga! 

Na koncu, cilj je bio odgovoriti na postavljeno pkanje. 
Dakle, ukoliko umrli zna sve one pojedinosti, ukoliko zna 
sve detalje tih pojedinosti, on tim prije zna za posjetu zivoga, 
za njegovo nazivanje selama i za dovu koju zivi cini za nj! 



RASPRAVA DRUGA: 






DA LI SE DUSE UMRLIH SUSRECU 
MEDU SOBOM, POSJECUJU JEDNE 
DRUGE I EVOCIRAJU USPOMENE? 



I ova rasprava je vrlo znacajna i mora joj se, stoga, 
posvetiti duzna paznja. 

Naime, postoje dvije vrste dusa: 
one koje trpe kaznu i 
one koje uzivaju nagradu. 

Ove prve su zaokupljene patnjom u kojoj se nalaze i 
time su sprijecene da se medu sobom susrecu i posjecuju, 
dok se one druge, nagradene - koje su slobodne i nesputane 
- susrecu, posjecuju i evociraju uspomene na ono kroz sta 
su prolazile na dunjaluku, te razgovaraju o onome sta cine 
zivi. Tako svaka dusa biva sa svojom druzicom, s onom 
cija su djela nalik njezinim, dok se dusa nasega posianika 
Muhammeda, s.a.w.s., nalazi u drustvu vjerovjesnickih 
dusa. 

Uzviseni Allah kaze: Oni koji se budu pokoravali Allahu 
i Foslaniku bit ce s onima kojima je Allah blagodat darovao: 
s vjerovjesnicitna, pravednicima, sehidima i dobrim ljudima; 
a divno li je to drustvo! (El-Nisa', 69). 



42 



43 




Ibn Qajjim el-Diewji 



Ovo zajednistvo potvrdeno je kako na ovome svijetu, 
tako isto i u berzahu 31 , te u Kuci nagrade/kazne. Prema 
tome, covjek ce uvijek biti s onim koga voli, u svakom od ta 
tri boravista. 

Dzerir biljezi od Mensura, koji to prenosi od Ebu el- 
Duhaa, a on od Mesruqa koji je rekao: "Muhammedovi 
ashabi su rekli: 'Mi se ovdje, na ovome svijetu, nikako ne 
bismo trebali odvajati od tebe, jer kad ti umres bit ces 
uzdignut iznad nas, pa te necemo mod vidjeti!' Na to je Allah 
objavio: "Oni koji se budu pokoravali Allahu i Poslaniku, 
bice s onima kojima je Allah blagodat darovao: s 
vjerovjesnicima, pravednicima, sehidima i dobrim ljudima; 
a divno li je to drusrvo!" 

El-Sa'bi kaze: "Jedan ensarija je placuci dosao kod 
Bozijeg Poslanika, pa ga je on upitao zbog cega place. 'Boziji 
Poslanice', kazao mu je on, 'tako mi Allaha, osim kojeg 
drugog boga nema, ti si mi zbilja drazi i od moje porodice i 
od mojega imetka! Tako mi Allaha, osim kojeg drugog boga 
nema, drazi si mi i od mene samoga! Ja i moji ukucani te 
spomenemo pa me uhvati takvo nekakvo osjecanje i ja moram 
doci da te vidim! Onda sam se sjetio da cemo obojica jednoga 
dana umrijeti, pa sam shvatio da se mogu s tobom druziti 
samo ovdje, na ovom svijetu, jer ti ces biti uzdignut medu 
vjerovjesnike a ja, ako i unidem u Dzennet, bit cu daleko 
ispod tvojega polozaja!' 



Berzah-(nevidljiva) pregrada; nesto sto razdvaja dva entiteta; meduprostor. 

TerminoloSki: prostor u kojem borave duse umrlih do konacnog prozivljenja 

i izricanja konacnog suda Bozijeg; sinonim za zagrobni zivot. 

Dar el-dzeza' - Kuca nagrade/kazne, tj. na onom svijetu, u Dzennetu ili 

Dzchcnnemu. 



KNJIGA O DUfil 



Poslanik mu na to nista nije odgovorio, a Allah je potom 
objavio: Oni koji se budu pokoravali Allahu i Poslaniku, bit 
ce s onima..., pa do rijeci: Dovoljno je to sto Allah sve znal 
(El-Nisa', 70}. 

Uzviseni jos kaze: O smirena duso, vrati se Gospodaru 
svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa udi medu 
robove Moje i udi u Dzennet Mojl {El-Fedzr, 27), tj. udi u 
njihov sastav i budi s njima! 

To se kaze dusi u casu smrti. 

U kazivanju o isra'-u 34 , koje se od Poslanika prenosi preko 
'Abdullaha ibn Mes'uda, stoji: "Kada je Poslanik - neka su 
na nj mir t blagoslovi Boziji - uzdignut na nebo, tamo je susreo 
Ibrahima, Musaa i Isaa, neka su na sve njih mir i blagoslovi 
Boziji. Tom prilikom spomenuli su Sudnji dan i prvo su o 
njemu upitali Ibrahima, no kako on nista nije znao o njemu, 
upitali su Musaa, ali m on nista nije znao. Potom su se svi 
obratili 'Isau. 'Isa je rekao: 'Allah mi je povjerio znanje 
Smaku svijeta, izuzev njegova stropota'. 35 

Zatim je spomenuo pojavu Dedzala. 36 

'I ja cu biti spusten na Zemlju', rekao je, 'i ubit cu ga. 
Ljudi ce se potom vratiti u svoje krajeve, ali ce ih docekati 






Isra' - Poslanikovo cudesno nocno putovanje, u pratnji meleka Dzibrila, od 
Mekke do Jerusalema, koje se dogodilo skoro tacno godinu dana prije Hidzre, 
Tj. dana kad ce nastupiti. 

Dedzal - varalica, prevarant; sinonim iivitoperenc inteligencije. Poslanik 
Muhammed, a.s., najavio je njegovu pojavu kao vtliki prcdxnak Smaka 
svijeta, kad ce se proglasiti boianstvom u sta ce, kako navode neki vjerski 
izvori, vecina svijeta i povjerovati. Bit ce, kako je opisan, "corav u jedno 
oko", sukobit ce se sa vjernicima koje ce predvoditi poslanik Isa, a.s., i na 
koncu od njih dozivjeti poraz. Krsc.t Antihrist. 



44 



45 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



KNJIGAODUSl 



Je'dzudz i Me'dzudz" koji ce pristizati sa svih strana. Oni ce 
popiti svaku vodu na koju naidu, a unistit ce sve pored cega 
produ. Ljudi ce od mene zatraziti da ih zastitim od njih, i ja 
cu Allaha zamoliti pa ce ih On sve usmrtiti, a onda ce Zemlja 
skruseno zamoliti Allaha da je zastiti od njihova smrada, i 
ljudi ce mene preklinjati, a ja cu zamoliti Boga pa ce On 
poslati oblake s kisom, i voda ce odnijeti njihova tjelesa i 
baciti ih u more. Potom ce se sa zemljom sravniti planine, a 
Zemlja ce se rastegnuti poput koze. Allah mi je povjerio da 
ce, kad se to desi, Smak svijeta ljudima biti poput trudnice 
cija je trudnoca dostigla svoju punocu i ciji ukucani ne znaju 
kadce ihiznenaditi svojim porodajem- da li nocu ili danju!"' 8 

Medusobni kontakti dusa 

Uzviseni Allah za sehide je rekao da su oni zivi i da su 
opskrbljeni kod svoga Gospodara, da se raduju svome 
potomstvu koje im se jos nije prikljucilo, da se vesele 
Allahovoj blagodati i ukazanoj im pocasti, sto sve skupa s tri 
jasna detalja ukazuje na njihove medusobne kontakte: 



Jediudz i Me'dzudz - zagonetna biea - dva plemena ili dva naroda - o kojima 
ne postojc pouzdane, precizne informacije, premda ih spominje i sam Kur'an. 
I dok su caniji koraentatori bukvalno tazumijevali ova dva izraza, dotle rieki 
savcemeniei, u nedostatku pouzdanog znanja o JedzQdzu i Me'dzudzu, nastoje 
im dati metaforican smisao. Muhamrned Asad, npr., skloniji je misljenju da 
se ovira naiivima same ieli izraziti "niz drustvenih katastrofa" koje ce se 
dogodiri pred smak svijeta. Ipak ono sto u vezi s Jedzudzom i Me'dzudiom 
nije sporno - barem ne u muslimanskoj tradiciji - jest da ce se oni pojaviti 
kao jedan od velikih predznaka Smaka svijeta. Krsc.: Gog i Magog. 
Hadis biljezi El-Hakim, El-Bejheqi i dr. 







46 




da se oni nalaze kod svoga Gospodara, gdje su 

opskrbljeni; prema tome, ako su vec zivi, onda se i 

susrecu medu sobom; 

oni se raduju svojoj braci zbog njihova dolaska kod 

njih i susretanja s njima; 

sintagma "raduju se" u semantickom smislu 

podrazumijeva da oni jedni druge obraduju (nekom 

vijescu), nesto poput izraza "tebasere" (jedan 

drugom javljati radosnu vijest). 

Brojna su snovidenja ove vrste. Tako Satih ibn Besir kaze: 
"Usnio sam 'Ataa el-Selemija nakon njegove smrti, pa sam 
mu rekao: 

'Allah ti se smilovao, na dunjaluku si dugo u sebi nosio 
tugu!?* 

'Jesam, bogami', odgovorio je on, 'no nakon toga dosla 
mi je duga radost i neprekidno zadovoljstvo!' 

'Na kojim se stepenima nalazis?', up kao sam. 

'S onima sam kojima je Allah blagodat svoju ukazao', 
kazao je, 's vjerovjesnicima, pravednicima, sehidima i dobrim 
ljudima!" 

Sahr ibn Rasid kaze: "U snu sam vidio 'Abdullaha ibn 
el-Mubareka, nakon njegove smrti. 

'Zar ti nisi umro?! 1 , upitao sam ga. 

'Dakako da jesam', kazao je. 

'Pa sta je Allah ucinio s tobom?' 

'Oprostio mi je tako da je Njegov oprost obuhvatio sve 
moje grijeheP, kazao je. 

'A Sufjan el-Sewri?' 



47 



IbnQajjimel-Dzewni 



'hY, rekao je. 'Taj je s onima kojima je Allah blagodat 
svoju darovao: s vjerovjesnicima, pravednicima, sehidima i 
dobrim ljudima - a kako su oni lijepo drustvo!" 

Ibn ebi el-Dunja navodi kazivanje Hammada ibn Zejda, 
koje on prenosi od Hisama ibn Hassana, a on od Jaqze binti 
Rasid koja je rekla: "Merwan el-Mahlemi, kadija i istaknuti 
istrazivac serijatskog prava, bio je moj komsija i kad je umro, 
vidjela sam da je bio jako ozarena lica. Potom mi je izasao 
na san i ja sam ga upitala; 

'Ebu 'Abdullah, sta je tvoj Gospodar ucinio s tobom?' 

'Uveo me je u Dzennet 3 , odgovorio je. 

'A zatim?', pitala sam. 

'Zatim sam uzdignut do onih na desnoj strani (ashab el- 
jemin)'. 39 

'A onda?', pitala sam. 

'Onda sam', rekao je, 'uzdignut do onih Allahu bliskih 
(el-muqarrebun)'. 

'Jesi li vidio nekog od svoje brace?', upitala sam. 

'Jesam', rekao je. 'Vidio sam El-Hasana, Ibn Sirina i 
Mejmuna ibn Sijaha!" 

Hammad kaze: "Hisam ibn Hassan kaze: "Pricala mi je 
'Abdullahova majka, koja je bila jedna od najboljih zena 
Basre: 'Sanjala sam kao da sam usla u jednu prelijepu kucu, 
a onda u nekakvu bascu' - pa je detaljno opisivala ljepote 
basce - 'tek: ugledah nekog covjeka oslonjena na zlatan 




KNJIGAODUSl 



Ashab el-jemiri - dosl.: oni koji se nalaze na desnoj strani. To su "oni srecni" 
- jedna od tri kategorije ljudi koliko ce ih bid onda "kada se Dogadaj dogodi", 
tj. kad bude smak svijeta. Druga kattgorija jesu "oni nesrecni" (ashab el- 
simal}, dok tredu katcgoriju cine "oni Allahu bliski" (el-muqacrcbun). Vise 
o trim skupinama v. LVI kur'ansku sum (El-Waqi'a). 



krevet, oko njega posluzitelji s peharima u rukama. Bila sam 
zbilja ocarana tim sto sam vidjela, kad utom neko rece: - 
Ovo je Merwan ibn el-Mahlemi. Pridi! - 

On se na to trgnu i u svom krevetu se ispravi u sjedeci 
polozaj. Utom se ja probudih, kad - Merwanova dzenaza 
upravo prolazi pored mojih vrata!" 

Postoji i hadis u kojem se eksplicitno potvrduje 
medusobno susretanje dusa i njihovo uzajamno prisjecanje. 

Ibn ebi el-Dunja kaze: "Pricao mi je Muhammed ibn 
'Abdullah ibn Buzej', kojem je pricao Fudajl ibn Sulejman 
el-Numejri, njemu Jahja ibn 'Abd el-Rahman ibn ebi Lebiba 
a njemu njegov djed, koji je rekao: 'Kad je umro Bisr ibn el- 
Berra' ibn Ma'rur, njegova majka ga je sanjala: bijase imao 
veoma ozareno lice, pa se je obratila Poslaniku. 

- Boziji Poslanice - rekla mu je - ljudi iz plemena Benu 
Selema jednako odlaze na onaj svijet, pa red mi da li se umrli 
prepoznaju medu sobom? Htjela bih, vidis, po njima Bisru 
poslati selam! - 

- Majko Bisrova - kazao joj je Poslanik - tako mi Onoga 
u cijoj je ruci moja dusa, oni se poznaju medu sobom onako 
kako se poznaju ptice na vrhovima drveca! - 

Nakon toga, koji god bi covjek iz Benu Seleme bio n.i 
samrti, Bisrova majka je odlazila kod njega i nazivala mu 
selam, a kad bi joj samrtnik uzvratio na selam, rekla bi mu: 
'Prenesi moj selam Bisru!" 

Ibn ebi el-Dunja navodi Sufjanovo kazivanje koje on 
prenosi od 'Amra ibn Dinara, a on od 'Ubejda ibn 'Umejra 
koji je rekao: "Stanovnici kabura iscekuju vijesti i raspituju 
se o njima. Tako, kada im dode novi umrli, oni ga pitaju: 



48 



49 



lbn Qajjim el-Diewzi 



'Sta radi taj i taj?', pa im on kaze: 'Dobar je!' Tako kaze i za 
ovoga i onoga, a onda se za nekoga iznenadi: 

'Pa zar jos nije dosao kod vas?!' 

'Nije', odgovore oni. 

'Allahu pripadamo i Njemu se vracamo!', rekne on. 
'Odveden je, znaci, u drugom pravcu!" 

Salih el-Murri kaze: "Saznao sam da kod smrti dolazi 
do susretanja dusa i da duse ranije umrlih pitaju onu koja im 
pristize: 

'Kakvo ti je bilo boraviste - jesi li bila u dobrom ili losem 
tijelu?' 

Na to je tako zaplakao da ga plac bijase sasvim 
savladao." 

'Ubejd ibn 'Umejr kaze: "Kad covjek umre, njega 
presretnu duse i raspituju se kod njega onako kako se raspituje 
kod pristigla konjanika: '§ta radi taj i taj ?', pa ako kaze: Taj 
je umro prije mene!' - a nije dosao kod njih - oni reknu: 
'Odveden je, znaci, u vatru rasplamsalu!" 

Se'id ibn el-Musejjeb kaze: "Kada covjek umre, njega 
doceka njegovo dijete onako kako se docekuje neko ko je 
dugo izbivao!" 

'Ubejd ibn 'Umejr kaze: "Kad bih sumnjao u to da cu 
susresti one iz obitelji svoje koji su ranije otisli na onaj svijet, 
umro bih od silne zalosti!" 

Mu'awija ibn Jahja navodi, pozivajuci se na 'Abdullaha 
ibn Seiemu kojem je Ebu Ruhm el-Musme'i pricao da je njemu 
Ebu Ejjub el-Ensari rekao da je Boziji Poslanik - neka su na 
nj mir i blagoslovi Boziji - rekao: "Kad bude uzeta vjernikova 
dusa, nju docekaju oni koje je obuhvatila Allahova milost 



50 



KNJIGAODUSl 



na nacin kako se docekuje donosilac radosne vijesti na 
dunjaluku, i kazu: 'Pripazite svojega brata, jer je on bio u 
velikom jaduP Onda ga stanu pitath 'Sta radi taj i taj? §ta 
radi ta i ta? Je li se ta i ta udala?!' 

Ako ga upitaju za nekog ko je umro prije njega, on im 
rekne: 'Pa, on je umro prije mene!' Na to oni kazu: 'Allahu 
pripadamo i Njemu se vracamo - odveden je, znaci, u vatru 
rasplamsalu, a ruzno li je ona boraviste; ruzna li je 
odgajateljica!" 

Vec ranije smo naveli kazivanje Jahje ibn Bistana kojem 
je Musme' ibn 'asim rekao: "Sanjao sam 'asima el-Dzahderija 
dvije godine nakon njegove smrti. 

'Zar ti nisi umro?!', upitao sam ga. 

'Jesam, naravno', odgovorio je. 

'Pa gdje se nalazis?' 

'U jednom od dzennetskih perivoja', kazao je. 'Ja i grupa 
mojih prijatelja svake se veceri uoci petka i petkom ujutro, 
sastajemo kod Bekra ibn 'Abdullaha el-Mezenija i tu primamo 
vijesti o vama!' 

'Vasa tijela ili vase duse?' 

'Kakva tijela!', rekao je. 'Ona su davno istruhnula. 
Susrecu se duse". 



51 



KNJIUA O DUSl 






RASPRAVATRECA: 

DA LI SE DUSE ZIVIH I DUSE 
UMRLIH SUSRECU MEDU SOBOM? 



Potvrdan odgovor na ovo pitanje daju neizbrojivi 
argumenti i svjedocanstva, ciji broj jedini Bog zna, a opazanje 
i stvarnost jesu najpouzdaniji svjedoci toga. Dakte, duse zivih 
susrecu se s dusama umrlih isto onako kako se duse zivih 
susrecu medu sobom. Uzviseni kaze: Allah uzima duse u 
vrijeme smrti njihove, pa zadrzava one kojima smrt odredio 
je, a druge vraca do roka odredenoga. Doista su u tome znaci 
za ljude koji razmisljaju. (El-Zumer, 42.). 

Ebu 'Abdullah ibn Mendeh kaze: "Pricao nam je Ahmed 
ibn Muhamraed ibn Ibrahim, pozivajuci se na 'Abdullaha 
ibn Husejna el-Harranija, on na svog djeda Ahmeda ibn 
Su'ajba, on na Musu ibn U'ajna, on na Mutrifa, on na 
Dz'afera ibn ebu el-Mugiru, on na Se'ida ibn Dzubejra koji, 
u vezi s ovim ajetom, prenosi Ibn 'Abbasove rijeci: 'Doznao 
sam da se duse zivih i duse umrlih susrecu medusobno u snu 
i stosta pitaju jedne druge. Onda duse umrlih Allah zadrzi, a 
duse zivih pusti da se vrate u svoja tijela!" 

Ibn ebi Hatim u svom tefsiru kaze: "Pricao nam je 
'Abdullah ibn Sulejman koji se pozivao na Et-Husejna, on 
na 'Amira a on na Isbata koji prenosi Suddijev komentar 



53 



IbnQajjimel-Dlewji 



Allahovih rijeci: 'A i one koje nisu umrle u snu njihovome'; 
on kaze: 'Usmrcuje ih u snu njihovom, pa se tako dusa zivoga 
susretne s dusom umrlog, te razgovaraju i upoznaju se. Potom 
se dusa zivoga vrati u svoje tijelo u kojem boravi na ovom 
svijetu, dok joj ne istece vrijeme njoj odredeno, a i dusa 
umrlog se htjedne vratiti u svoje tijelo, no ona bude 
zadrzana!" 

Ovo je jedno od dva razumijevanja spomenutog 
kur'anskog ajeta. Prema njemu, ona dusa koja se zadrzava 
(el-mumseka) jest dusa nekoga ko je ranije preminuo, ko je 
umro smrtnom smrcu (wefat el-mewt}, dok je dusa kojoj se 
dopusta da se vrati u svoje tijelo (el-mursela) ona koja je 
samo snom usmrcena (wefat el-newm). To, prema ovakvom 
razumijevanju, znaci da Bog uzima k sebi dusu onoga koji je 
ranije preminuo, pa je zadrzava i ne dopusta joj da se vrati u 
svoje tijelo prije Sudnjega dana, a uzima k sebi i dusu spavaca, 
no nju pusta da se vrati u svoje tijelo do isteka odredenog joj 
vremena kad je usmrcuje drugom smrcu. 

Prema drugom razumijevanju spomenutog ajeta, obje 
duse koje se spominju u njemu - \ ona koja se zadrzava (ei- 
mumseka) i ona koja se pusta (el-mursela) - jesu one koje su 
snom usmrcene. Bog potom onu kojoj je njezino vrijeme na 
ovom svijetu isteklo zadrzava kod sebe i ne vraca je u njezino 
tijelo, a onu ciji rok jos nije istekao opet vraca u njezino 
tijelo da dopuni vrijeme njoj namijenjeno. 

Za ovaj stav opredijelio se i §ejhu-l-islam.4° On kaze: 
"Na to upucuje i Kur'an i Sunnet. Naime, Uzviseni Allah 



4 ° Sejhu-l-islam- vrhovni vjerski autoricet muslimanske drzave. U konkretnom 
slucaju misli se na velikana klasicne islamske misli, slavnog pravnika \i, VII] 



54 



KNJIGA O DUSl 



ovdje spominje zadrzavanje onih dusa koje je snom usmrtio, 
kojima je smrt propisao, dok kod duse koju usmrti u casu 
njezine smrti (tj. izvan sna, op. prev.), ne spominje ni 
zadrzavanje ni pustanje, vec ona spada u trecu kategoriju." 

Medutim, ipak je prihvatljivije prvo razumijevanje, jer 
Uzviseni Allah spominje dvije smrti: veliku ili smrtnu smrt 
(wefat el-mewt) i malu ili smrt u smislu sna (wefat el-newm). 
Tako je i duse podijelio na dvije kategorije: one kojima je 
ranije izrekao smrt, pa ih stoga zadrzava kod sebe - one, 
dakle, koje je usmrtio smrtnom smrcu - i one kojima je 
preostalo jos vremena: njih Allah vraca u njihova tijela da 
ispune vrijeme koje im je jos preostalo. Na taj nacin Uzviseni 
Bog je 'zadrzavanje' i 'pustanje' (dusa) ucinio ponajprije 
odrednicama tih dviju smrti - gdje jedna dusa biva zadrzana 
(mumseka), a druga pustena (mursela). 

Dalje je rekao da one duse koje 'nisu umrle' jesu one koje 
su samo snom usmrcene. Medutim, da je tu kategoriju, tj. duse 
koje su samo snom usmrcene, podijelio na dvije vrste - one 
koje se potom smrtno usmrcuju i one koje se usmrcuju samo 
snom - On u torn slucaju ne bi rekao: "A i one koje nisu umrle 
u snu njihovome", jer kad se duse uzima ju, one tada i umiru. 
Bog je, medutim, rekao da one 'nisu umrle'. Inace, ne bi rekao 
nakon toga: "Pa zadrzava one kojima smrt odredio je"? 

Onaj ko podrzava ovaj stav moze reci i ovo: Bozije rijeci: 
"Pa zadrzava one kojima smrt odredio je", nakon sto ih je 
snom usmrtio, znace da ih je Bog najprije tako usmrtio, a tek 
je nakon toga neke i smrtno usmrtio. To znaci da a jet tretira 



hidzrctskog sroljeca Ibn Tejmijju, koji ni do danas nije prcstao biti aktuelan 
a koji je bio jedan od autorovih uutclja. 



55 



Ibn Qajjim el*Diew:i 



KNJ1CA O DUSI 



obje ove kategorije, jer Bog i spominje dvije smrti - smrt snom 
i smrtnu smrt - i navodi 'zadrzavanje' stvarno umrie duse i 
'pustanje' one druge. 

Zna se, medutim, da Bog Uzviseni zadrzava dusu svakog 
umrlog, bilo da je umro u snu ili u budnom stanju, a da dusu 
onoga koji nije umro i dalje pusta da se vraca svom tijelu. 
Prema tome, Bozije rijeci: "Allah uzima duse u vrijeme smrti 
njihove", podrazumijevaju i onog ko umre u budnom stanju 
kao i onog ko umre u snu. 

Na kontakt izmedu dusa zivih i umrlih osoba ukazuje i 
cinjenica da zivi usnije umrloga pa ga upita za nesto i umrli 
ga izvijesti o necemu sto on nije znao, i to izvijesce se potom 
pokaze sasvim istinitim. Isto tako moze da mu kaze nesto 
sto je bilo u proslosti, all i da mu otkrije nesto iz buducnosti, 
da mu ukaze na kakvo blago koje je umrii zakopao na nekom 
mjestu za koje je samo on znao, ili da mu kaze za dug koji je 
ostao iza njega i da mu za to navede jasne pokazatelje i 
argumente. 

Jos izrazajnije od toga jest da mu umrli spomene nesto 
sto je on ucinio, a sto bas nikome nije rekao, ili jos i jace: da 
mu kaze: "Ti ces nam doci tada i tada!", pa da i bude tako 
kako je rekao. Moguce je i da mu kaze neke stvari za koje je 
zivi bio sasvim siguran da ih niko drugi osim njega nije znao. 
Mi smo vec ranije naveli ono sto se zbilo Sa'bu ibn Dzessami 
i kako je i sta rekao 'Awfu ibn Maliku, kao sto smo naveli i 
slucaj Sabita ibn Qajsa ibn Semmasa koji je onome koji ga 
je sanjao rekao za svoj stit i za dug koji je ostao iza njega. 

Spomenuli smo, takoder, i Sadequ ibn Sulejmana el- 
Dz'aferija koji je svog sina izvijestio o ponecemu sto je on 









uradio poslije njegove smrti, te Sebiba ibn Sejbu i rijeci njegove 
majke koju je on, nakon njezine smrti, navodio da izgovori 
'La ilahe illallah': "Neka te Allah za to nagradi dobrim!", i 
detalj s El-Fadlom ibn el-Muweffeqom i nj ego vim sinom kojeg 
je upoznao s tim da on zna za njegove posjete njemu. 

Se'id ibn el-Musejjeb kaze: "Susreli su se 'Abdullah ibn 
Selam i Selman el-Farisi i jedan je od njih rekao onom drugom: 
'Ako ti urn res prije mene, javi mi se i reci mi na sta si naisao 
kod svoga Gospodara, a ako ja prvi umrem, ja cu to uciniti!' 

'A zar se zivi i mrtvi mogu susresti?!', upitao je onaj drugi. 

'Mogu', odgovorio je ovaj. 'Njihove duse nalaze se u 
Dzennetu i idu kuda hoce!' 

Potom je jedan od njih umro, pa je izisao na san onome 
drugom. 

'Osloni se na Allaha i budi radostan', rekao mu je. 'Nisam 
vidio da je ista tako vrijedno kao pouzdanje u Boga!" 

El-'Abbas ibn 'Abd el-Muttalib kaze: "Imao sam silnu 
zelju da usnijem Omera i to mi se desilo tek nakon skoro 
godinu dana. Sanjao sam ga kako brise znoj sa svoga cela i 
govori: 'Tek sad se mogu odmoriti. Moja cast i moj ugled 
zamalo se ne izgubise - samo da ne susretoh Samilosnoga, 
Milostivoga!" 

Kada je Serih ibn 'Abid el-Simali bio na samrti, usao mu 
je Gadif ibn el-Haris, a on vec bijase na izdisaju. "Ebu-1- 
Hadzadz", rekao mu je, "ako nam mognes doci nakon smrti 
pa nam kazati sta si sve tamo vidio, ucini nam to!" 

Kod islamskih pravnika (ehl el-fiqh) to je bilo prihvatljivo. 

No, proslo je neko vrijeme a on mu se nije javljao. Onda 
ga je vidio u snu. 



56 



57 



[bnQajjimel-DJew:i 




KNJIGAODUSf 



'Zar ti nisi umro?!', upitao ga je. 

'Jesam, naravno', odgovorio je. 

'Pa, kakosi?' 

'Gospodar nas je presao preko nasih grijeha', rekao je, 'i 
niko od nas nije stradao, osim nistarija!' 

'A ko su nistarije?!', upitao je on. 

'Oni', kazao je, 'na koje se u necemu upire prstom!" 

'Abdullah ibn Omer ibn 'Abd el- 'Aziz kaze: "Nakon smrti 
mojega oca sanjao sam ga kao da je u nekoj basci i daje meni 
jabuke, pa sam to protumacio kao dobitak sina. 

'Koja si djela nasao da su najboija?', upitao sam ga. 

'Istigfar, 41 sine', rekao mi je". 

Muslima ibn 'Abd el-Melik je usnio Omera ibn 'Abd el- 
'Aziza 41 nakon njegove smrti. 

'Vodo pravovjernih', upitao ga je, 'da mi je znati u kakvu 
se stanju nalazis sada, nakon smrti?!' 

'Ovo je vrijeme mojega odmora, Muslimo', rekao je on. 
'Ja se, Allaha mi, nikad do sada nisam odmorio!' 

'Pa, gdje se nalazis, vodo pravovjernih?' 

'S imamima sam koji su doslovno slijedili Uputu', kazao 
je. "U edenskom sam perivoju". 

Salih el-Berrad kaze: "Usnio sam Ziraru ibn Ewfa nakon 
njegove smrti, pa sam mu rekao: 






Istigfar - molba Boga za oprost grijeha. 

'Omer ibn 'Abd el-Aziz - slavni i izuzetni halifa iz prve muslimanske 
vladajuce dinastije - dinastije Emevija- koji je vladao kratko (817-820), no 
upecatljivo. Svojom poboznoscu pndsjecao je na dvojieu prvih halifa, Ebu 
Bekra i Omera. Njegov osjecaj pravednosti bio \e rako izrazcn da je naredivao 
napustanje nekih gradova koje je muslimanska vojska bila nasilno zauzela. 
Uspomena na ovog cestitog halifu i danas zivi medu muslimanima sirom 
svijeta. 






'§ta ti je receno, Bog ti se smilovao, i sta si ti rekao?', a 
on se okrenuo od mene. 

'Pa, sta je Allah ucinio s tobom?' 

'Dao mi je iz svoje velikodusnosti i darezljivosti', kazao je. 

'A sta je s Ebu el-'Alaom ibn Jezidom, bratom 
Mutrifovim?', upitao sam. 

'On je na najvisim stupnjevima', kazao je. 

'Koja su djela kod vas najvise cijenjena?', upitao sam. 

'Oslanjanje na Allaha', kazao je, 'i neodgadanje 
bogougodnih djela za sutra!" 

Malik ibn Dinar kaze: "Sanjao sam Muslima ibn Jesara 
nakon njegove smrti. Nazvao sam mu selam, ali mi nije 
odgovorio. 

'Zbog cega mi ne uzvracas na selam?', upitao sam ga. 

'Ja sam mrtav!', rekao je. 'Kako da ti uzvratim?!' 

'Na sta si naisao nakon smrti?', upitao sam. 

'Naisao sam, bogami, na jezive strahote i strasne 
potrese!', rekao je. 

'I sta se desib nakon toga?' 

'Sta mislis da moze biti od Plemenitoga?! Primio je nasa 
dobra djela i presao preko ruznih postupaka nasih, te nas 
osiobodio odgovornosti'. 

Malik je tada tako zaridao da se srusio onesvijesten. 
Potom je nekoliko dana bio bolestan, a onda mu je prepuklo 
srce i on je umro". 

Suhejl, brat Hazmov, kaze: "Nakon smrti Malika ibn 
Dinara ja sam ga sanjao pa sam ga u snu upitao: 

'Da mi je samo znati, Ebu Jahja, s cime si izisao pred 
Allaha?!' 



58 



59 



]bn Qajjim el-Diewzi 



KNJICA O DUSl 



'Izisao sam s mnogim grijesima', rekao mi je. 'No, sve 
mi ih je izbrisalo lijepo misljenje o Allahu Uzvisenome!" 

Kad je umro Redza' ibn Hajweh sanjala ga je jedna 
pobozna zena i upitala ga: "Gdje si zavrsio, Ebu el-Miqdame?" 

"U dobru", odgovorio je on. "Ali smo se strasno uplasili 
za vas - mislili smo da je nastupio Smak svijeta!" 

"Zasto?", upitala je ona. 

"El-Dzerrah i njegovi ljudi usli su u Dzennet sa svim tova- 
rima svojim", rekao je, "stiskajuci se na njegovirn vratima!" 

Dzemil ibn Murreh kaze: "Mewreq el-'Adzeli je bio moj 
prijatelj i pobratim. Jednog dana sam mu rekao: 'Koji od nas 
dvojice prvi umre, neka se javi onome drugom i neka mu 
kaze na sta je dosao!' 

Mewreq je, eto, umro prvi pa ga je usnila moj a zena kao 
da je dosao kod nas, kako je to cinio i ranije. Pokucao je na 
vrata, kako je to obicavao, 'i ja sam', kaze moja zena, 'ustala 
i otvorila mu, kao sto sam mu i ranije otvarala. 

- Udi, Ebu el-Mu ! temire - rekla sam mu, kaze ona - na 
vrata svoga pobratima! 

-Kako da udem kad smrt sam okusio?! - rekao je. - Dosao 
sam samo da Dzemil u kazem sta je Allah ucinlo sa mnom. 
Reci mu da me je svrstao medu one Njemu bliske!" 

Kada je umro Muhammed ibn Sirin njegovi prijatelji su 
silno zalili za njim. Jedan od njih ga je sanjao u vrlo lijepom 
stanju. 

"Brate moj", rekao mu je, "vidim te u stanju koje me 
puno raduje! No, sta je s Hasanom?" 43 



"Sedamdeset stepeni je dignut iznad mene", odgovorio 

je, 

"Zbog cega?", upitao je. "Pa mi smo tebe smatrali boljim 
odnjega?!" 

"To je zbog duge tuge njegove!", rekao je". 

Ibn 'Ujejne kaze: "Sanjao sam Sufjana el-Sewrija, pa sam 
ga zamolio da mi da neki savjet. 'Manje se druzi s ljudima! 1 , 
rekao mi je". 

'Ammar ibn Sejf kaze: "Sanjao sam El-Hasana ibn Saliha, 
pa sam mu rekao: 

'Tako sam zudio za tim da te sretnem! Reci sta ima kod 
tebe?!' 

'Budi radostan!', kazao je. 'Nisam vidio da je ista 
vrjednije od lijepa misljenja o Bogu!" 

Kada je umro Dujgum el-'Abid, sanjao ga je jedan njegov 
prijatelj i on ga je upitao: "Zar ne da mi nisi klanjao 
dzenazu?!" Kad mu se ovaj ispricao i naveo mu razlog koji 
ga je sprijecio, rekao mu je: "Da si je klanjao, postigao bi 
svoj vrhunae!" 

Kad je Rabi'a 4 -' umrla, sanjala ju je jedna njezina 
prijatelj ica: na njoj bijase haljina od kadife i veo od brokata, 
premda je bila sahranjena u ogrtacu i veiu od vune. 

"Sta je s onim ogrtacem u koji sam te ja umotala, i s 
onim velom od vune?", upitala ju je. 

"To mi je uzeto", rekla je, "i zamijenjeno ovim sto vidis 
na meni. Moji su cefini smotani i na njih je udaren pecat, a 



*> Vjerovatno se misli na Hasana c!-Basri]3, cuvcnog poboznjaka \z Basre iz 
druge musHmanske geiitracije. 



Rabi'a (e!-'Adewija(- poznata poboznjakinja iz Basre, izdruge muslimanske 
generacije. 



60 




lbn Qajjim el-Dzewai 



onda su dignuti u Tllijjun 45 da mi se nagrada za njih na 
Sudnjem danu jos upotpuni!" 

"Za to si i radila dok si na dunjaluku bila!", rekla joj je. 

"Sta je ovo prema onim pocastima koje sam vidjela da je 
Allah priredio svojim miljenicima!", kazala je. 

"A sta je uradila 'Abda bint ebi Kilab?" 

"Ih, pretekla nas je, bogami, i dospjela do najvisih 
visina!" 

"Cime", upitala je, "kad su ljudi tebe smatrali pobozni- 
jom od nje!?" 

"Njoj je, eto, bilo svejedno u kakvoj dunjaluckoj situaciji 
ce osvanuti ill omrknuti", rekla je. 

"A sta je s Ebu Malikom, tj. Dujgumom?", upitala je. 

"Posjecuje Allaha Uzvisenoga kad god to pozeli", rekla 
je. 

"A Bisr ibn Mensur?" 

"Ih, ih!", rekla je. "Bogami mu je dato puno vise nego se 
je nadao!" 




'Illijjun - entitet u najgornjoj sferi; izraz nastao od rijeci "utu&* sto znaci: 
gornjost, uzvisenost, najgornji dio necega. Hilal ibn Jesaf kaze: "Bio sam 
prisutan kad je Ibn 'Abbas upitao K'aba sta je Sidzin. 'To je Sedma zemlja 
(tj. najdonja sfera, op. prev.) u kojoj se nalaze duse nevjernika!', rekao je 
K'ab. Zatim ga je upitao sta je 'Illijjun i on mu je rekao: 'To je Sedmo nebo 
(tj. najgornja sfera, op. prcv.); u njemu se nalaze duse vjernika!" 
Poznati komentator Kur'ana Ibn Kesir kaze; "Ocigledno je da je izraz 'Illijjun' 
nastao od rijeci "uhuv' - prema tome, sve ono sto nadvisuje nesto, sve Sto je 
uzdignutije, time je sve znacajnije i prostranijel" (Nav. prema: Ibn Kesir, 
Tefsir et-Kuy'ati cl-Azim, Dzem'ijjet ihja' el-turas ei-is!ami, Kuvajt, 1396., I 
izdanje, IV svezak, str. 614). 

U LXXXIII kur'anskoj suri (El-Mutaffifun) stoji: A znas li ti sta je 'lllijjunt 
Knjiga ispisana! - nad njom bd'tju atii Altahu bliski (19-zi). 



KNJIGAODUSl 



"Reci mi cime bih se ja mogla najvise pribliziti Bogu 
Uzvisenome!" 

"Mnogo misli na Allaha i spominji Ga cesto, pa ces ubrzo 
biti ponosna na to u svome kaburu!" 

Kada je umro 'Abd el-'Aziz ibn Sulejman el-'Abid, jedan 
ga je prijatelj sanjao u zelenoj odjeci, sa vijencem od bisera 
na glavi. 

"Kako ti je bilo kad si otisao od nas?", upitao ga je, 
"Kakav si nasao okus smrti i sta si vidio tamo?" 

"Sto se tice smrti", rekao je, "ne pitaj o njenoj zestini i 
jedu! AJi, milost Bozija je prekrila sve nase mahane i On nas 
je samo s blagodati svojom primio!" 

Salih ibn Bisr kaze: "Sanjao sam 'Ataa el-Sulemija nakon 
njegove smrti, pa sam mu rekao: 

'Ebu Muhammede, zar ti nisi u drustvu mrtvih?! 1 

'Jesam, naravno', rekao je. 

'U sta si usao nakon smrti?', upitao sam ga. 

'Bogami sam usao u mnogo dobro', rekao je, 'i nasao 
zahvalna Gospodara, koji mnogo prasta'. 

'Ti si, bogami, na dunjaluku dugo bio u tuzi'. 

Na to se on osmjehnuo. 

'Allaha mi', rekao je, 'poslije toga mi je dosao dug odmor 
i radost trajna!' 

'Na kojim se stupnjevima nalazis?' 

'S onim sam', rekao je, 'kojima je Allah blagodat svoju 
darovao - s vjerovjesnicima, pravednicima, sehidima i dobrim 
robovima Bozijim. Kako je samo to drustvo lijepo!" 

Kad je 'Asim el-Dzahderi umro, usnio ga je jedan iz 
njegove familije, pa ga je upitao zar nije umro. 



62 



63 




Ibn Qajjim el-Diewzi 



KNJIGA O DUSl 



"Naravno da jesam", rekao je. 

"Pa gdje si sada?", upitao ga je. 

"Bogami, u jednom od dzennetskih perivoja", rekao je, 
"sa grupom svojih prijatelja. Svake noci uoci petka, i petkom 
ujutro, sastajemo se kod Bekra ibn 'Abdullaha el-Mezenija, i 
tu primamo vijesti o vama". 

"Vasa tijela ili vase duse?!" 

"Eh, tijela su istruhnula davno", rekao je. "Susrecu se 
samo duse". 

I El-Fudajl ibn 'Ijad je usnut nakon njegove smrti. "Nista 
bolje za covjeka nisam vidio od njegova Gospodara !...", rekao 

Murreh el-Hemzani je znao tako dugo biti na sedzdi da 
bi mu zemlja poeela izjedati celo. Kad je preminuo, sanjao 
ga je jedan njegov ukucanin - mjesto kojim je padao na sedzdu 
bijase mu poput zvijezde bljestave! 

"Kakav je to trag koji vidim na tvome lieu?", upitao ga je. 

"Celo kojim sam padao na sedzdu, a koje je izjedala 
zemlja, presvueeno mi je svjetlom", rekao je. 

"Kakvo mjesto zauzimas na ahiretu?" 46 

"Prelijepo mjesto", rekao je. "Imam kucu koju ne 
napustaju njezini ukucani; i koji ne umiru!" 

Ebu Ja'qiib el-Qari kaze: "Sanjao sam nekog smedeg, 
vrlo visoka covjeka za kojim je isao veliki broj ljudi. Kad 
sam upitao ko je taj eovjek, rekli su: Uwejs el-Qareni. 47 



Ahiret - onaj svijet; ime izvedeno iz glagok 'ehhare' sto znaci: odloziti, 
odgoditi, pa bi doslovan prijevod bio: 'ono sto je odgodeno', 'sto slijedi 
poslije ovoga svijeta'. 

Uwcjs el-Qareni - jedan eovjek iz Jeraena koji je iivio za vrijeme poslanika 
Muhammeda, a,s., no koji se nije susreo s Poslanikom. Medurim, Poslanik, 



Onda sam i ja posao za njim. 

"Preporuci mi nesto, Bog ti se smilovao!", rekao sam mu. 

On se na to namrstio i zabuljio mi se u lice. 

"Trazim uputu", rekao sam. "Uputi me, Bog ti se 
smilovao!" 

On mi se tad primakao. 

"Trazi Allahovu milost kod bogougodna djela i cuvaj se 
Njegove osvete (kazne) kod neposluha Njemu, a izmedu tog 
dvoga ne prekidaj svoje obracanje Njemu!", rekao je, okrenuo 
se i otisao od mene". 

Ibn el-Semmak kaze: "Usnio sam Mis'ara, pa sam ga 
upitao: 

"Koja si djela nasao da su najbolja?" 

"Skupove zikra", 48 rekao je". 

El-Edzleh kaze: "Sanjao sam Selemu ibn Kuhejla; upitao 
sam ga: 

"Koja si djela nasao najboljim?" 

"Bdijenje nocu", 45 ' odgovorio je". 

Ebu Bekr ibn ebi Merjem kaze: "Sanjao sam Wefaa ibn 
Bisra nakon njegove smrti, pa sam ga upitao sta je ucinio. 






a.s., je svoje blize saradnike uputio na nj, rekavsi im da je to eovjek - 
"nepoznai na Zemlji, poznatstanovnicima nebesa" - kojern Bog dragi uslisava 
dovu. Oni su ga kasnije, kako biljeze neki izvori, i pronasli i xamolili ga da 
za njih Bogu uputi dovu. Buduci da je sam Poslanik, a.s., najavio njegovu 
pojavu, muslimanski namjesnici nudili su mu svoju pomoc, no on je to do 
kraja zivota odbijao primiri. Umro je u Iraku, veoma siromasan. 
Uspomena na ovog covjeka zivi i danas diljem rauslimanskog svijeta, pa 
tako i kod nas. Uspomenu na nj - na Uvejsa, odn. Vejsiia Karanija - uglavnom 
odrzavaju sufije, navodeci ga kao primjer skromnosti i krotkosti, 
Zikr - dosl.: sjecanje; svaki legitimni molitveni izraz. 
Tj. provodeci vrijeme u molitvi. 



64 



65 



IbnQajjimel-Diewii 



"Spasio sam se, nakon svog onog napora", rekao je. 

"Koja ste djela nasli da su najbolja?", upitao sam. 

"Plac iz straha od Allaha Uzvisenoga", rekao je". 

El-Lejs ibn Sa'ad kaze: "Musa ibn Wirdan kaze da je 
sanjao 'Abdullaha ibn ebi Habibu, nakon sto je preselio na 
onaj svijet, i da mu je on rekao: 'Predocena su mi sva moja 
dobra i losa djela; medu svojim dobrim djelima vidio sam 
cak i bobke nara koje sam ubrao i pojeo, a medu losim sam 
vidio i dvije svilene niti koje su mi se nalazile u kapi!" 

Sunejd ibn Dawud kaze: "Pricao mi je moj bratic 
Dzuwejrija ibn Esma'; kaze: 'Bili smo u 'Abadanu s ° kad nam 
se pridruzio jedan pobozni mladic iz Kufe. Tu je i preselio, u 
danu s velikom vrelinom. 

- Dajte da se najprije malo rashladimo - rekao sam - pa 
cemo ga onda opremiri. - 

Utom sam zaspao i sanjao kao da sam u mezarlucima. 
Istom, ugledah neko kubbe kako se presijava i svo svjetluca 
draguljima iznimne ljepote. Ja zurih u nj kad - ono se raspoluti 
i na njemu se pojavi mlada djevojka, tako lijepa da joj slicne 
ne vidjeh! Ona mi pride i rece: 'Tako ti Boga, ne uskracuj 
nam ga sve do podneva!' 

Utom sam se probudio, sav u strahu, i odmah ga stao 
opremati. Iskopao sam mu mezar na mjestu gdje sam vidio 
ono kubbe i tu ga ukopao!" 

'Abd el-Melik ibn 'Utab el-Lejsi kaze: "Usnio sam 'amira 
ibn 'Abd Qajsa, pa sam ga upitao: 

'Koja si djela nasao da su najbolja?' 




'Abadan - imc mjesta u Iranu. 




KNJIOA O DUSl 









66 



'Ona kojima se zeljelo postici Allahovo zadovoljstvo!', 
rekao je". 

Jezid ibn Harun kaze: "Sanjao sam Ebu el-'Alaa Ejjuba 
ibn Miskina; 

'§ta je tvoj Gospodar ucinio s tobom?', upitao sam ga. 

'Oprostio mi je!', rekao je. 

'Zahvaljujuci cemu?' 

'Zahvaij uj uci postu i namazu', kazao je. 

'Jesi li mozda vidio Mensura ibn Zazana?', upitao sam. 

%', kazao je, 'njegov se dvorac moze vidjeti izdaleka!" 

Jezid ibn Ne'ama kaze: "U epidemiji kuge nastradala je 
i jedna djevojka pa ju je, nakon smrti, u snu vidio njezin otac 
te je upitao: 

'Red mi nesto o ahiretu, kceri?' 

'Oce', rekla mu je, 'dosli smo u nezgodnu situaciju: 
imamo znanje, ali nista nismo u stanju uraditi, dok vi radite 
ali ne znate puno! Allaha mi, jedno ili dvoje 'subhanallah' ili 
rekat-dva u registru mojih djela drazi su mi od citava 
dunjaluka, sa svim sto je na njemu!" 

Kesir ibn Murreh kaze: "Sanjao sam kao da sam usao u 
najvise dzennetske sfere pa ih stao obilaziti i cuditi im se. 
Odjednom, nadoh se na jednoj strani medu zenama 
dzamijskim, te im pridob i nazvah im selam. 

'Cime ste zadobile ovaj stepen?', upitao sam ih, a one mi 
rekose: 'Sedzdama i tekbirima". 

Muzahim, sticenik Omera ibn 'Abd el-'Aziza, kaze: 
"Fatima, kci 'Abd el-Melika, zena Omera ibn 'Abd el-'Aziza, 
pricala je: 



67 



IbnQajjimel-Diewri 



'Jedne noci se Omer ibn 'Abd el-'Aziz probudi i rece da 
je sanjao cudan san. - Boze na hajr - rekla sam mu - ispricaj 



mi ga 



'Ispricat cu ti ga ujutro', kazao je. 

Ujutro je, u rano svitanje, izisao i klanjao sabah, i otud 
se vratio u svoju rezidenciju. Ja sam motrila trenutak kada 
ce ostati sam, pa sam ga tada upkala za san. 

'Sanjao sam', rekao je, 'kao da sam uzdignut na neku 
zelenu zemlju, jako prostranu, poput zelena tepiha. Tek, 
ugledam tu nekakav bijeli dvorac, kao od srebra da je, i iz 
njega izide neki covjek, vicuci koliko ga grlo nosi: - Gdje je 
Muhammed ibn 'Abdullah ibn 'Abd el-Muttalib? Gdje je 
Allahov Poslanik? - 

Utom pride Boziji Poslanik - neka su na nj mir i blagoslovi 
Boziji! - i ude u dvorac. Potom iz dvorca izide jedan drugi 
covjek i pozva Ebu Bekra el-Siddiqa. Pride i on, pa i on ude 
u dvorac. Onda izide treci covjek i pozva Omera ibn el- 
Hattaba, pa i Omer ude unutra. Tako isto bi i s Osmanom 
ibn 'Affanom i 'Alijom ibn ebi Talibom. Zatim izide jedan i 
pozva: - Gdje je Omer ibn 'Abd el-'Aziz!? -, i ja ustadoh i 
udoh u dvorac. Tako se nadoh kod Bozijeg Poslanika, s.a.w.s., 
a oni svi oko njega. 

'Gdje da sjednem?', pomislih u sebi i sjedoli uz Omera 
ibn el-Hattaba. 

Pogledah, kad - Ebu Bekr na desnoj strani Bozijeg 
Poslanika, s.a.w.s., a izmedu njih dvojice neki covjek. Kad 
upitah ko je on, bi mi receno da je to 'Isa, sin Merjemin. 
Utom cuh nekoga koga ne bijah u stanju vidjeti usljed 
svjetlosnog zastora koji bijase izmedu nas, govori mi: - Omer 
ibn 'Abd el-'Aziz, drzi se toga na cemu si, i ustraj tako! - 



68 






KNJIGA O DUSl 



Zatim, kad mi bi dopusteno da izidem, i kad izidoh iz 
dvorca, okrenuh se iza sebe kad - izlazi i Osman ibn 'Affan. 

'Hvala Allahu koji me pomozeF, veli. Istom, u krugu se 
nade i 'Alija ibn ebi Talib, izide i on iz dvorca i rece: 'Hvala 
Allahu koji mi oprosti!" 

Se'id ibn ebi 'Urube kaze: "Omer ibn 'Abd el-'Aziz je 
rekao: 'Sanjao sam Bozijega Poslanika - neka su na nj mir i 
blagoslovi Boziji! - a kod njega sjede Ebu Bekr i Omer. 
Nazvao sam im selam i sjeo, i dok sam tako sjedio, dovedose 
'AHju i Mu'awiju 51 : uvedose ih unutra i za njima zatvorise 
vrata. Ja sve to posmatrarn tek, samo casak kasnije, izide 
'Alija i rece: 



'Alija i Mu'awija - Alija, cetvrti halifa (656-661), zct i pobratim poslanika 
Muhammeda, a.s., Veliki junak, briljantan govornik, produhovljeni filozof, 
jedan od najvecih znalaca islama, muz Poslanikove kc'erke Fatimc, vrlo rano 
primio islam. Ibn 'Abbas, Enes ibn Malik, Selman el-Firisi i dr. cak fvrdc da 
je Alija bio i prvi koji je primio islam. Ebu J'ala biljezi sljedecu Alijinu izjavu: 
"Poslanstvo je Bozijem Poslaniku, s.a.w.s., zapoceto u ponedjeljak a ja sam 
vec u srijedu primio islam!" Neki izvori navode da je tada imao deset, neki 
devet, neki osam a neki i manje godina. Ibn Sa'ad biljezi sljedeci iskaz El- 
Hasana ibn Zejda; kaie: "Zbog te svoje mladosti nikada nije oboiavao 
kipove". Imam Sujuti u svom djelu Tdrib el-hulefa' navodi da se od Alije 
prenosi 586 hadisa Bozijega Poslanika. 

Muavija je sin Ibn Sufjana, jednog od glavnih Poslanikovih oponenata u 
Mekki koji je na koncu ipak primio islam. Bio je jedan od Poslanikovih 
pisara a za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba imenovan je namjesnikom 
Sama gdje je ostao sve do svoje smrti 60. godine po Hidzri, kad mu je bilo 
78 godina. 1 za vrijeme Alijine uprave Muavija je bio namjesnik Sirije i prvi 
je namjesnik koji se pobunio protiv halifine naredbe. Stoga je izmedu njega 
i halife Alije, 37. godine po Hidzri, doslo i do oruzanoga sukoba. Bila je to 
cuvcna Bitka na Siffinu, na zapadnoj obali njeke Eufrat, u kojoj je izginuo 
veliki broj muslimana. To je i prvi medumuslimanski sukob, pa uspomena 
na taj nemili dogadaj i danas zivi. 

Muavija je i prvi muslimanski vladar koji je vlast ucinio nasljednom; osnivac 
je dinastije Emevija, odnosno Umejevica. 



69 




Ibn Qajjim el-Dkwzi 



KNJ1GA O DUSI 



'Namireno mi je, tako mi Gospodara Ka'be!' 

Odmah za njim izide i Mu'awija. 

'Oprosteno mi je, Gospodara mi Ka'be!', rece on". 

Hammad ibn ebi Hasim kaze: "Omeru ibn 'Abd el-'Azizu 
je dosao neki covjek i rekao mu: 'Sanjao sam Bozijeg 
Poslanika, s.a.w.s.: s desne strane mu bijase Ebu Bekr, a s 
lijeve Omer. Utom, dodose dvojica - svadaju se, a ti sjedis 
pred Bozijim Poslanikom. 

'Omere', rece ti Poslanik, 'kada budes radio, radi onako 
kako su radila ova dvojica - tj. Ebu Bekr i Omer!" 

Omer ga je zaklinjao Allahom da mu potvrdi da je zbilja 
tako sanjao, pa kad mu se on zakleo, Omer je zaplakao". 

'Abd el-Rahman ibn Ganem kaze: "Sanjao sam Mu'aza 
ibn Dzebela, tri godine nakon njegove smrti - jase na pjegavu 
konju, a iza njega neki bijeli ljudi u zelenoj odjeci, i oni jasu 
na pjegavim konjima. Mu'az je govorio: 

l Kamo srece da moj narod znade, zasto je meni moj 
Gospodar oprostio i od pocascenih me ucinio P {Jasin, 26} 

Potom se okrenuo na svoju desnu, pa na lijevu stranu. 

'O Ibn Rewaha, o Ibn Ma'zun!', govorio je. l Hvala Allahu 
koji nam je Svoje obecanje ispunio, i Zemlju nam u bastinu 
dao, i da se u Dzennetu gdje god hocemo nastanimo! Divne 
It nagrade onima koji su se trudiliV (El-Zumer, 74) 

Zatim se rukovao sa mnom i nazvao mi selam!" 

Qubejsa ibn 'Uqbe kaze: "Sanjao sam Sufjana el-Sewrija 
nakon njegove smrti, pa sam ga upitao: 'Sta je Allah ucinio s 
tobom?' 

Odgovorio je: 



Izravno poghdah u Gospodara svoga, 

a On mi reie: - Prijatno nek' ti je Ibn Se'ide, 

u Mojemu si zadovoljstvu, jer prav ti hi 

kad not se smraii i pouku tuznome dade, 

srca ialosnog: 

evo ti y dajem sad - izaberi si dvorac po volji 

i posjeti Me - J a sam tu, u tvojoj blizinil 

Sufjan ibn 'Ujejne kaze: "Sanjao sam Sufjana el-Sewrija, 
nakon njegove smrti, kako leti u Dzennetu s palme na drvo, 
s drveta na palmu, i govori: 'Za nesto nalik ovome nek' se 
trudbenici trude!' (El-Saffat, 61} 

'Zahvaljujuci cemu si uveden u Dzennet?', upitao ga je 
neko. 

'Bogobojaznoscu', kazao je, 'suzdrzavanjem od nedoz- 
voljenog'. 

'A sta je s 'Alijom ibn 'Asimom?' 

'Vidimo ga samo poput zvijezde!', kazao je". 

Su'be ibn el-Hadzadz i Mis'ar ibn Kidam bili su hafizi, 
vrlo cijenjeni. Ebu Ahmed el-Burejdi kaze: "Sanjao sam ih 
nakon njihove smrti, pa sam upitao: 

'Ebu Bistame, sta je Allah ucinio s tobom?' 

'Neka ti Allah pomogne da zapamtis ovo sto cu ti reci', 
rekao je: 

Moj me Gospodar u diennete uvea 
da vjetno ostanem u njima; 
biljadu vrata oni imaju 
od srebra i od dragog kamena. 
Reee mi On, Milostivi: 



70 



71 



Ibn Qajjim e!-Dzewii 



- O Su ( be, ti koji duboko ode 

» sabiranju znanja i nakupiga mnojjo, 

uzivaj sad u Blizini Mojoj, 

Ja doista sam zadovoljan tobom - 

robom Mojim koji bijase 

gorljivo bdiss nocu. 

Neka jforljivam dovoljno casti bude 

da ce Meni u posjetu doci, 

i da cu mu Ja Lice Svoje Plemenito otkriti 

da poffleda u njegal 

Tako Ja cinim s onhna koji zivjese skromno 

i u vremenu proslom 

ne navikose se nagrijehl® 

Ahmed ibn Muhammed el-Lebedi kaze: "U snu sam vidio 
Ahmeda ibn Hanbela, pa sam ga upitao: 

'Ebu 'Abdullah, sta je Allah ucinio s tobom?' 

'Oprostio mi je', rekao je, 'a onda me upitao: - Zarad 
Mene ti je udateno sezdeset biceva? - 

'Jeste, Gospodatu', rekao sam. 

'Evo sad Moga Lica', kazao mi je, 'dopusta ti se - pogledaj 
u njega!" 

Ebu Bekr Ahmed ibn Muhammed ibn el-Hadzadz kaze: 
"Pricao mi je jedan covjek iz Tarsusa; kaze: 'Molio sam Allaha 
Uzvisenoga da mi pokaze stanovnike kabura - da ih upitam 
sta je Allah uctnio s Ahmedom ibn Hanbelom. Nakon deset 
godina sanjao sam kao da su stanovnici kabura ustali iz svojih 
kaburova i prvi se meni obratili. 

'Hej, koliko si samo molio Allaha Uzvisenoga da nas 
usnijes', rekli su mi, 'samo da bi nas upitao za covjeka kojega 



72 



KNJIGA O DUSl 



jos uvijek, otkako vas je napustio, ukrasavaju meleki pod 
drvetom 'tuba'...!?" 

Ebu Muhammed 'Abd el-Haqq kaze: "Ove rijeci 
stanovnika kabura ustvari odrazavaju visok stepen Ahmeda 
ibn Hanbela, njegovu zavidnu poziciju i pocasno mjesto. Oni, 
zapravo, nisu bili kadrt naci pravi izraz za stanje u kojem se 
on nalazi i opisati pocasti kojima je obasut; mogli su to 
iskazati samo na ovaj ili njemu slican nacin!" 

Ebu Dza'fer el-Seqa', bliski prijatelj Bisra ibn el-Harisa, 
kaze: "Sanjao sam Bisra el-Hafija i Ma'rufa el-Kurhija - 
dodose odnekud. 

'Odakle?', upitao sam ih. 

'Iz dzenneti firdewsa' 51 , kazali su. 'Bili smo u posjeti kod 
Allahova sagovornika Musaa!" 

'Asim el-Dzezeri kaze: "Sanjao sam kao da sam susreo 
Bisra ibn el-Harisa, pa sam ga upitao: 

'Odakle dolazis, Ebu Nasre?' 

'Iz 'Illijjuna', odgovorio je. 

'A sta radi Ahmed ibn Hanbel?', pitao sam. 

'Upravo sam se rastao s njim!', kazao je. 'Ostao je s 'Abd 
el-Wehhabom ei-Werraqom - jedu i piju pred Allahom 
Uzvisenim!' 

'A ti', upitao sam, 'jesi li i ti s njima jeo i pio?!' 

'Nisam', rekao je. 'Allah zna da ja malo marim za 
hranom, pa mi je dopustio da gledam u Njega!" 

Ebu Dza'fer el-Seqa' kaze: "Usnio sam Bisra el-Harisa 
nakon njegove smrti, pa sam ga upitao: 



'- D?.ennetu Firdevs - najhoiji, ointralni dzennetski predio. 



73 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



KNJIGA O DUSI 



'Ebu Nasre, sta je Allah ucinio s tobom?' 

'Blago je postupio sa mnom, i smilovao mi se', odgovorio 
je. 'Rekao mi je: - Bisre, da si mi na dunjaluku sedzdu cinio 
na samoj zeravici, ni tako mi se ne bi mogao dovoljno zahvaliti 
sto sam srca Svojih robova toliko ispunio tobom! - 

Dopustio mi je pola Dzenneta i ja tu hodam kud hocu. 
Obecao mi je da ce oprostiti svima koji su mi bili na dzenazi!' 

'A sta radi Ebu Nasr el-Temmar?', upitao sam. 

'Taj je iznad ostalih Ijudi', kazao je, 'zahvaijujuci svome 
strpljenju u nevolji i neimastini..." 

'Abd el-Haqq kaze: "Mozda je pod izrazom 'pola 
Dzenneta' podrazurnijevao polovku njegovih uzitaka, jer se 
oni dijele na dva dijela: duhovni i tjeiesni, i oni najprije uzivaju 
u onom duhovnom dijelu. Potom, kad duse budu vracene u 
tijela, dm duhovnim uzicima bit ce pridodati i oni tjeiesni". 

Drugi kazu: "Dzennetski uzitak proistjece iz obima i 
kvaliteta znanja i djela, a kod Bisra su prevagnula djela!" 

Opet, Bog najbolje zna! 

Jedan pobozni covjek je kazivao: "Sanjao sam Ebu Bekra 
el-§iblija kao da sjedi u Rusafijskom vijecu 53 , na mjestu na 
kojem je i sjedio. Istom, pride on, a na njemu lijepa odjeca. 
Ja ustadoh pred njim, pozdravih ga i sjedoh pred njega. 

'Koji ti je od prijatelja najbliskiji?', upitah ga i on mi 
rece: 'Onaj koji najvise misli na Allaha, koji najvise vodi 
racuna o Allahovom pravu i koji je najrevnosniji u onome 
sto ce Allaha zadovoljiti!" 

Ebu 'Abd el -Rahman el-Sahili kaze: "Sanjao sam Mejseru 
ibn Sulejma nakon njegove smrti; rekao sam mu: 






'O kako dugo te nema!?' 

'Ah, put je dug!', kazao je on. 

'Na sta si dosao?', upitao sam. 

'Data mi je olaksica', rekao je, 'jer sam i ja pri izdavanju 
fetvi 54 trazio olaksice!' 

'§ta bi mi imao preporuciti?', rekao sam, 

'Slijedi izvornu tradiciju muslimana', odgovorio je, 'i 
druzi se s dobrim ljudima - to dvoje spasava od vatre i 
priblizava Silnome!" 

Ebu Dza'fer el-Darlr kaze: "Sanjao sam 'Isaa ibn Zazana 
nakon njegove smrti, pa sam ga upitao: 

'Sta je Allah ucinio s tobom?' 

On mi je odgovorio u stihovima: 

Da mmo vidis Ijepotice u zivotu vjecnom, 
tu oko mene, spebarima za pice: 
mrmolje Knjigom sve, bez izuzetka, 
bode u haljinama opu&enim! 

Jedan Ibn Dzurejdzov prijatelj je kazivao: "Sanjao sam 
kao da sam dosao u ove mezariuke, tu u Mekki, i vidim: nad 
svakim mezarom razapet sator, a nad jednim: sator, pletena 
koliba i lotosovo drvo. Ja udoh tu i nazvah selam, kad - 
Muslim ibn Halid el-Zindzi! Poselamih ga pa ga upitah: 

'Ebu Halide, sta je ovo - nad svim mezarovima samo 
sator, a kod tebe ovako?!' 

'Ja sam puno postio', rece. 



Rusafa - stari grad u Siriji. 



Fetva - serijatskopravno rjesenje konkretnog problema koje moie donijeti 
samo strucno, kompetentno lice. Fetva mozc imati opci i lokalni /iincaj i 
uvjetovana je konkretnom zivotnom situacijom, sto je cini vremenski 

ogranicenoni. 



74 



75 









[bnQajjimel'EKewzi 



KNJIGAODUSl 




'Reci mi gdje se nalazi mezar Ibn Dzurejdza?', upitah ja. 
'Druzio sam se s njim, pa bih ga volio poselamiti'. 

On odmahnu rukom, vrteci kaziprstom. 

'Hm, gdje je mezar Ibn Dzurejdzov?!', rece. 'Pa njegov 
registar je dignut u 'Illijjun!" 

Hammad ibn Selema je sanjao jednog svog prijatelja, pa 
ga je upitao: 

"Sta je Allah ucinio s tobom?" 

"Gospodar moj mi je rekao:", kazao mu je on, "Dugo je 
bilo tvoje mucenja na dunjaluku. Danas cu uciniti da ti 
rahatluk bude dug - tebi i drugim umornim!" 

Ovo je veoma siroko podrucje i, ako ti dusa nije sklona 
povjerovati u nj, pa reknes: To su samo snovi, a oni nisu 
nepogrjesivi, onda ti podtobno razmisli o onom ko usnije 
svoga prijatelja, rodaka ili nekog drugog, pa mu taj spomene 
nesto sto je samo on(aj koji sanja) znao, ili mu pak (doticni 
umrli} otkrije mjesto na kojem je zakopao svoje blago, ili ga 
upozori na nesto sto ce da se zbije, ili ga obraduje necim sto 
predstoji - pa i bude tako kako je rekao, ili mu kaze da ce, za 
toliko i toliko vremena, umrijeti on ili neko od njegove celjadi 
- pa i bude tako, ili mu kaze da ce godina biti plodna ili 
susna, ili da ce se pojaviti neprijatelj, spustiti se kakva nesreca, 
bolest ili nesto sto se odnosi samo na onog koji sanja - pa se 
to sve i obistini...! 

Stvarnost je tako krcata tim pojavama da jedini Bog zna 
njihov broj. Svi ljudi sudjeiuju u tome, a i mi smo osobno, kao 
i mnogi drugi, bili svjedoci brojnih fascinirajucih slucajeva. 

Nije u pravu onaj koji kaze: "Sve su to znanja i ubjedenja 
koja se vec nalaze u dusi i ona se covjeku otkrivaju kroz san 



76 



u stanju kad se njegova dusa odvoji od utjecaja tjelesnih 
preokupacija". 

To je ocita neistina. Zapravo je to apsurdna tvrdnja, 
buduci da dusa nije imala bas nikakvu predstavu, niti bilo 
kakvo znanje, o onome o cemu bi umrli kazivao, nije joj 
takvo sto padalo napamet, niti je imala kakav znak ili 
sugestiju u bilo kakvoj formi, premda mi ne poricemo 
cinjenicu da u nekim slucajevima rnoze da bude zastupljen i 
neki od tih elemenata. 

Medu snovima doista ima onih koji su samo odraz 
trenutnog duhovnog stanja, ili pak izraz licnog ubjedenja. 
Stavise, mnoga snovidenja kod ljudi zapravo su samo odrazi 
njihova ubjedenja, bez obzira jesu li ili nisu kompatibilna sa 
njim. 

Snovi se dijele na tri kategorije: oni koji su od Allaha, 
koji su od sejtana" i koji su odraz trenutnog psihickog stanja 
duse. 

S druge strane, i medu istinitim snovima takoder ima 
vise vrsta. Neki od njih jesu nadahnuce koje Uzviseni Bog 
ubaci u srce covjekovo, sto predstavlja vid govora kojim se 
Gospodar obraca Svome robu u snu, kako to tvrdi 'Ubade 
ibn el-Samit i neki drugi. 

Neki su primjer, ili naputak, koji sanjacu navodi melek 
zaduzen za snove. 

Neki su susret duse spavaca s dusama umrlih, s nekim 
od njegove porodice, familije, prijatelja i si., kao sto smo to 
ranije spominjali. 



" Scjtan-sotona; imenica izvedena b.glagola 'scjtane', sto znaci: biti buntovan, 
ohol, uobrazen. 



77 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



Neki su uspece duse spavaceve do Allah a Uzvisenoga i 
njezino obracanje Njemu. 

Neki predstavljaju zalazak spavaceve duse u Dzennet i 
njegovo percipiranje istog itd. 

Tako i susret duse zivoga covjeka s dusom umrloga spada 
u jednu od kategorija isrinitih snova koji su kusani od strane 
ljudij mnogo puta dozivljeni i, prema tome, nesporni. 

Ovo je tema o kojoj postoje razlicita misljenja. Jedni kazu: 
"Sve nauke, sva znanja, skrivena su u ljudskoj dusi i nju samo 
njezina okupiranost materijalnim svijetom prijeci i 
onemogucava prodiranje u njih, u njihov sadrzaj. No, kad se 
ona svojim snom oslobodi tih stega, tada ugleda nesto od 
toga - vec prema svojoj pripravnosti - a kako je to njezino 
oslobadanje jos potpunije i cjelovitije s njezinom smrcu, onda 
su i njezino znanje i spoznaja tamo takoder potpuniji i 
savrseniji..." 

U ovom njihovom stavu ima i istine i neistine, pa ga ne 
treba niti odbaciti niti prihvatiti u cijelosti, buduci da to 
"oslobadanje" doista dusi otkriva neka znanja i spoznaje koje 
se bez njega ne bi mogle postici. 

S druge strane, medutim, kad bi se dusa cak i u cijelosti 
oslobodila i rasteretila svega sto je sputava, ona ni tada ne bi 
bila u stanju proniknuti u Allahovo znanje, prema kojem je 
On slao Svoje poslanike, niti bi bila u stanju doznati sve one 
pojedinosti o proslim poslanicima i nestalim narodima o 
kojima je On Svoje izvijesce dao, kao sto ne bi mogla saznati 
ni pojedinosti vezane za Povraiak s<s , predznake Smaka svijeta, 



Tj. ponovno vracanje Bogu; napustanje ovoga svijeta. 



78 






ItNJIGAODUSl 



detalje naredbi i zabrana, zatim imena, svojstava i cini itd., - 
dakle svega onoga sto je moguce saznati iskijucivo putem 
Bozije objave. Oslobodenost/rasterecenost duse, medutim, 
pomaze joj u saznavanju toga. Tako je crpljenje s toga izvora 
lakse, dohvatnije i obilnije rasterecenijoj dusi nego onoj 
ogrezloj u tjelesnim porivima. 

Drugi kazu: "Sva ta snovidenja ustvari su neka znanja 
koja Bog u torn casu pohranjuje u dusu, bez bilo kakva 
uzroka". 

Ovo je stav onih koji poricu uzroke 1 snazno nacelo, sto 
je u nesuglasju s Serijatom, zdravim razumom i nepatvorenom 
covjekovom naravi, 

Treci kazu: "Snovidenja su samo pouke koje Bog navodi 
covjeku - prema njegovoj pripravnosti koju je uobicajio - 
posredstvom meleka zaduzena za snove. Nekad to bude u 
obliku pouke, dok se nekada i dogodi upravo ono sto je sanjac 
sanjao, pa se tako doslovno podudari sa stvarnoscu, onako 
kako se nacelno znanje podudari sa istinskom spoznajom. 

Ovaj stav jest blizi i prihvatljiviji od dva prethodna, no 
snovi se ipak ne iscrpljuju u tome. Oni imaju i druge uzrocnike 
- kako smo to vidjeli - kao sto je medusobno susretanje dusa, 
uzajamno obavjestavanje jednih druge, melekovo izvodenje 
onoga sto se nosi u srcu i dusi, dusino videnje odredenih 
stvari izravno, bez ikakva posrednistva. 

Hafiz Ebu 'Abdullah ibn Mendeh, u svojoj knjizi En- 
Nefs wer-riih, navodi hadis Muhammeda ibn Humejda u 
kojem se kaze: "Pricao nam je 'Abd el- Rahman ibn Migra', 
pozivajuci se na El-Ezhera ibn 'Abdullaha a on na svoga oca 
koji je rekao; 



79 




Ibn Qajjiro e!-Diew:i 



KNJ1GA O DUSl 



'Omer ibn el-Hattab je jedanput susreo 'Aliju ibn ebi 
Taliba, pa rau je rekao: - Ebu el-Hasane, mozda si ti bio 
prisutan (pa si nesto cuo od Bozijeg Poslanika) dok smo mi 
bili odsutni, a moguce je da je nekada bilo i obrnuto. Htio 
bih te pitati za tri stvari - mozda ti imas znanje o njima!' 

'O cemu je rijec?', upirao je 'Alija ibn ebi Talib. 

' Kako to', rekao je Omer, 'da covjek voli covjeka a on 
mu nikakva dobra nije ucinio, dok opet drugi mrzi nekoga 
premda mu taj nikakva zla nije uradio?!' 

'Da', kazao je 'Alija. 'Cuo sam Bozijega Poslanika - neka 
su na nj mir i blagoslovi Boziji! - kad je rekao: - Duse su 
mobilizirana vojska: susretnu se u zraku pa se s nepovjerenjem 
postave jedne spram drugih. Potom se one koje se prepoznaju 
zblize, a koje se ne prepoznaju - razidu se!' 

'To je prvo sto sam te htio pitati', rekao je Omer. 'Drugo 
je: covjek govori nesto i u momentu mu se izgubi misao. Tako 
to potraje nekoliko trenutaka a onda mu to opet naumpadne?' 

! Da', kazao je 'Alija. 'Cuo sam Bozijega Poslanika - neka 
su na nj mir i blagoslovi Boziji! - kad je rekao: - Medu 
ljudskim srcima nema ni jednoga a da nema svoj oblak, bas 
kao sto je mjesecev oblak: tako, mjesec bude svijetao i 
iznenada ga prekrije oblak i on se zamraci, pa kad se oblak 
pomakne on opet svijetli. Isto je i sa sreem - zbori nesto, pa 
ga iznenada natkrili oblak i ono zaboravi; kad oblak prode, 
opet se sjeti!' 

Trece:', rekao je Omer, 'covjek sanja, pa se neki snovi 
pokazu istinitim, a neki laznim?' 

'Da', kazao je 'Alija. 'Cuo sam Bozijega Poslanika - neka 
su na nj mir i blagoslovi Boziji! - kad je rekao: 'Dusa svakoga 



80 






covjeka, kojeg u cjelini obuzme san, uzdize se do Prijestotja 
Bozijega ('Arsa). Onaj koji se ne probudi prije no sto mu 
dusa dopre do tamo - njegovi su snovi istiniti; kod onoga 
koji se probudi prije toga - snovi su lazni!' 

'Eto, to su te tri stvari za kojima sam tragao', rekao je 
Omer, 'i zahvaljujem Bogu kad sam ih nasao prije smrti!" 

Beqijje ibn el-Welid kaze: "Pricao nam je Safwan ibn 
'Amr, pozivajuci se na Sulejma ibn 'amira el-Hadremija koji 
je rekao: 'Omer ibn el-Hattab je rekao: 

'Meni su snovi vrlo cudni - covjek usnije nesto sto mu 
nikad na pamet nije palo, pa i bude tako kako je sanjao - bas 
kao da ga neko vodi za ruku - all i usnije nesto, pa od toga ne 
bude nista!?' 

'Vodo pravovjernih', rekao mu je 'Alija ibn ebi Talib, 
'Uzviseni Allah kaze: Allah uzima duse u vrijeme smrti 
njibove, a i one koje nisu umrle u snu njihovom, pa zadrzava 
one kojima smrt odredio je, a druge vraca do roka 
odredenoga, (El-Zumer, 42), a duse se, u snu njihovome 
usplnju, pa ako sto vide dok su na Nebu - to ce biti istina. 
No, dok se vracaju svojim rijelima njih u zraku presrecu 
sejtani i plasiraju im lazi, pa ako dusa naide na nesto takvo - 
to ce onda biti neistina!' 

'Omer je', kaze, 'bio zapanjen tim 'Alijinim rijecima!" 

Ibn Mendeh kaze: "Ovo je poznato predanje od Safwana 
ibn 'Amra i nekih drugih, a prenosi se i od Ebu el-Derdaa". 

Taberani navodi hadis 'Alije ibn ebi Talhe u kojem stoji 
da je 'Abdullah ibn 'Abbas rekao Omeru ibn el-Hattabu: 

"Vodo pravovjernih, htio bih te pitati o nekim stvarima". 

"Pitaj o cemu god hoces", rekao je Omer. 



81 




IbnQajjim d-Diewii 



"Zasto se covjek prisjeca, vodo pravovjernih", upitao 
je, "i zasto zaboravlja? Zasto su mu neki snovi istiniti, a neki 
nisu?" 

"Na srcu ima jedna ploha", kazao mu je Omer, "onakva 
kakav je Mjesec, i kada ona natkrili srce, covjek zaboravi a 
kada se pomakne, covjeku naumpadne ono sto je bio 
zaboravio! A to sto su neki snovi istiniti a neki nisu, pa - 
Bog Uzviseni kaze: 'Allah uzima duse u vrijeme smrti njihove, 
a i one koje nisu umrle u snu njihovom', pa one od njih koje 
udu u Carstvo nebesko, njihovi su snovi istiniti, a one koje 
ostanu ispod Nebeskoga carstva, njihovi snovi su lazni!" 

Ibn Lehi'a prenosi od Ibn Osmana ibn Nua'jma el- 
Ru'ajnija, koji se poziva na Ebu Osmana el-Asbehija a on na 
Ebu Derdaa koji je rekao: "Kad covjek zaspi, njegova dusa 
uzdize se gote sve dok ne bude dovedena do 'Arsa pa ako 
bude cista 57 , bude joj dopusteno da ucini sedzdu a ako bude 
necista (dzunub), ne dopusta joj se da ucini sedzdu!" 

Dz'afer ibn 'Awn prenosi od Ibrahima el-Hidzrija, on od 
Ebu Ahwesa a on od 'Abdullaha ibn Mes'uda sljedece: "Duse 
su mobilizirana vojska - kad naidu jedne na druge one se 
primirisu onako kako to ucine konji, pa one od njih koje se 
prepoznaju te se zblize, a koje se ne prepoznaju razidu se!" 

Ljudima je to bilo poznato jos u starim vremenima, pa 
tako i danas, i oni se u to svakodnevno uvjetavaju. Dzemil 
ibn Mu'ammer el-'Uzri kaze: 

Cijeli dan provedem u ludoj zaljubljenosti svojoj, 
A noc kadpadne moja se dusa s njenom susretnel 



KNJ1GA O DUSl 



Tj. ako ne zaspi prije nego se okupa nakon polucije, odnosno spolnog odnosa, 
kako To nalaze islam. 



Ako bi neko tekao: Onaj koji spava ponekad usnije zivog 
covjeka koji mu u snu nesto rekne ili isprica - a medu njima 
mozda bude i velika razdaljina - dok istovremeno onaj kojega 
on sanja bude u budnom stanju, tj. njegova mu dusa (ruh) ne 
bude izvan tijela: kako se u torn slucaju njihove duse mogu 
susresti?! - odgovot bi bio: Te riject koje bi spavac sanjao 
bile bi ili neka poruka koju mu saopcava melek snova, ili bi 
bile izraz spavaceve podsvijesti (hadisu nefs} koja mu se u 
snu ponasa autonomno, kako kaze Hubejb ibn Evs: 

Sablast ti iz podsvijesti dode, 
aV samo to sugestija bude 
psihe ti optcrecene tvojel 

Dvije duse ponekad budu vrlo srodne a njihova 
medusobna vezanost tako snazna da svaka od njih, usljed te 
velike vezanosti, dijelom osjeca ono sto se dogada onoj 
drugoj, dok istovremeno ne osjeca tako i nesto sto se dogada 
drugima. Ljudi su u pogledu toga bili svjedoci mnogih 
cudesnih, fascinantnih slucajeva. 

Hocemo, naime, kazati da se duse zivih ljudi u snu susrecu 
medu sobom isto onako kako se susrecu i duse zivih i umrlih. 
Neki ucenjaci iz prvih muslimanskih generacija su govorili: 
"Do susreta dusa dolazi u zraku, i one se tu prepoznaju ili 
prisjecaju jedne drugih, a melek zaduzen za snove tu im otkrije 
sta ce im se dogoditi - dobro ili lose!" 

Oni jos kaiu: "Allah je za istinite snove zaduzio jednog 
meleka kojeg je upoznao i nadahnuo ga svakom pojedinom 
dusom - njezinim imenom, ponasanjem u pogledu vjere i 
zivota, njezinom naravi i znanjem - tako da mu nijedna dusa 
nije nejasna, niti pravi gresku u pogledu ijedne od njih. Tako 



82 




83 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



do tog meleka dode uzorak iz Glavne knjige 58 , iz Bozijeg 
zakionjenog znanja {'ilm gajbillah) s podacima o onome sta 
ce dobro, a sta lose zadesiti doticnog covjeka li pogledu 
njegove vjere i zivota opcenito, pa rau on kroz san navede 
primjer ili pokaze neku formu - vec prema spavaeevoj 
sklonosti - i nekada ga obraduje nekim dobrom koje je ucinio 
Hi ce ga uciniti, a nekad ga opomene na grijeh koji je pocinio 
ili ga je namjeravao uciniti i upozori ga na neku neprijatnost 
cije su se sve pretpostavke ispreplele kako bi ih doticni 
odredenim postupcima mogao rasplestL 

Isti je slucaj i sa svim mudrostima i koristima koje je Bog 
dao u snovima kao svoj dar, izraz svoje milosti, dobrostivosti, 
opomene i poduke, i za koje je kao jedan od nacina da se do 
njih dode predvidio i medusobno susretanje dusa, njihovo 
uzajamno prisjecanje i prepoznavanje. 

Brojni su slucajevi da se neko pokajao, popravio, uzdigao 
iznad interesa ovoga svijeta i posvetio se onome svijetu samo 
zahvaljujuci nekom snu, bilo da ga je on licno sanjao bilo da 



Glavna knjiga (Umm el-kitab) - Dual.: Majka knjige. Postoje razlicita 
misljcnja o tome sta se pod ovim izrazom podrazumijeva. U Kur'anu stojj: 
Allah je dokidao sto je btio, a ostavljao sto je htio; u Njega je Glavna knjiga! 
(El-R'ad, 39) Ono sto skoro nije spotno jest da se tu misli na nesto sto 
izgleda kao 'centralna baza podataka'. U svom tumacenju ovoga ajeta Ibn 
Kesir biljezi sljedecu izjavu Sunejda ibn Dawuda: "Kazivao mi je M'utcmir, 
po/.ivajoci se na svoga oca, on na jesara koji kaze da je Ibn 'Abbas upitao 
K'aba: sta je to Glavna knjiga? 'To je Albhovo znanje', kazao je K'ab, 'Ono 
obuhvada sve ono sto je On stvorio, i ono sto so drogi napravili. Potom je 
svom znanju rekao: - Budi knjigom! - i ono je postalo knjiga!" 
Muhammed Asad pak iztaz 'Umm el-kitab' prevodi kao: izvorcijele Objave', 
naglasavajuci rako jedno od osnovnih etimoloskih znacenja rijeci 'umm' 
(majka, ishodiste, izvor), sugerirajuci jednost izvora, zajcdnicko ishodiste 
svih Bozijih objava cije je upotpunjenje dollo s Kur'anom. (V. Asadov prijevod 
i komentar Kur'ana naslovljen sa Onima koji razmiiljajtt). 



84 






KNJIGA ODUSl 



je neko drugi nesto sanjao u vezi s njim. Isto tako, mnogi su 
postali imucni zahvaljujuci nekom skrivenom blagu koje im 
je otkriveno posredstvom sna." 

U knjizi El-Mudzalesa Ebu Bekra Ahmeda ibn Merwana 
ekMalikija stoji sljedece: 

"Prenosi se od Ibn Qutejbe koji se poziva na Ebu Hatima, 
on na Asme'ija, on na Mu'temira ibn Sulejmana a on na 
jednog covjeka koji mu je ispricao sljedece: 

'Jednom smo posli na put, nas trojica; jedan od nas je 
zaspao i mi smo vidjeli kako iz njegova nosa izide nesto poput 
svjetiljke i ude u obliznju pecinu a potom se vrati i ponovo 
mu ude u nos. Utom se on probudi, tdjajuci se po lieu. 

- Sanjao sam nesto vrlo cudno - kazao nam je. - Sanjao 
sam da ovdje, u ovoj pecini, ima to i to...! - 

Mi smo zatim usli u pecinu i u njoj nasli ostatak nekog 
blaga koje se bijase tu nalazilo!" 

Poznat je i slucaj 'Abdu-1-Muttaliba kojem je u snu 
ukazano na mjesto gdje se nalazi Zemzem na kojem je 
ptonasao i blago koje se tu nalazilo. 

Isto tako i 'Umejru ibn Wehbu neko je dosao u san i 
rekao mu: "Ustani i na torn i torn mjestu u kuci kopaj - naci 
ces tu blago svog oca!", a otac mu bijase zakopao blago i 
ubrzo potom umro, nikome ne otkrivsi to mjesto. Kad se 
'Umejr probudio, odmah je pristupio kopanju na mjestu koje 
mu je sugerirano i tu doista pronasao deset hiljada dirbema 
i znatnu kolicinu zlatue prasine. Na taj nacin podmirio je 
sav svoj dug i materijalna situacija njega i njegove porodice 
znacajno se popravila. 

Kako je to bilo neposredno nakon sto je primio islam, 
njegova najmlada kcerkica torn prilikom mu je rekla: "Babo, 



85 



lbti Qajjim el-Diewzi 



KNJIGA O DUS1 






ovaj Bog koji nam je poklonio islam bolji je od Hubela i 
TJzzaa" - da nije, ne bi ti dao ovo blago! A, eto, samo si Ga 
malo obozavao!" 

Tumac snova 'Ali ibn ebi Talib el-Qajrewani o ovom 
slucaju kaze sljedece: "To kako je 'Umejr posredstvom sna 
dosao do blaga nije nista cudnije od onog sto se dogodilo 
kod nas a cega smo mi bili svjedoci u nasem gradu. Naime, 
Ebu Muhammed 'Abdullah el-Beganusi - jedan dobri covjek 
- bio je poznat po tome sto je sanjao umrle i pitao ih o 
nepoznatim stvarima a potom o tome obavjestavao njihove 
ukucane i bliznje. Tako se procuo po tome i to cesto 
prakticirao. Covjek bi mu dosao i pozalio mu se kako mu je 
neko blizak umro a da za sobom nije ostavio nikakvu 
opotuku: oni znaju da je imao blaga no ne znaju gdje se 
nalazi. On bi mu obecao da ce to biti razjasnjeno i navecer bi 
dragom Bogu uputio dovu i na san bi mu izisla navedena 
umrla osoba, te bi je on upitao o onom sto se trazi i ona bi 
mu dala odgovor! 

Jedan od njegovih posebno zanimljivih slucajeva jest 
sljedeci: Jedna dobra starica je umrla a jedna zena bijase kod 
nje ostavila u zalog sedam dinara. Nakon staricine smrti ta 
zena dosla je kod njega i pozahla mu se na to, kazavsi mu i 
svoje ime i ime one stance. Kad mu je sljedeceg dana ponovo 
dosla, on joj je kazao: 

"Porucila ti je da izbrojis grede pod krovom njezine kuce: 
dinare ces naci pod sedmom gredom u jednoj vunenoj krpi!" 

Zena je otisla do njezine kuce i doista na opisanom mjestu 
pronasla svoje dinare!" 



Hubel i 'U»,a - imena kumira kojima su se klanjali predislamski Arapi. 



86 






On jos kaze: "Jedan covjek, za kojeg ne mislim da je 
lazov, ispricao mi je sljedece: 'Jedna zena, sklona ovome 
svijetu, unajmila me je da joj porusim kucu i da na torn mjestu 
sagradim novu. Utvrdili smo cijenu za koju cu joj to uraditi, 
ali kada sam zapoceo s radom ona je, s jos nekim osobama, 
stala i nije se odvajala od mene. 

- Sta je? - upitao sam. - Da mozda nesto nije u redu? 

- Kazat cu Vam - rekla je ona. - Meni nije potrebno rusenje 
ove kuce. Radi se o tome da je umro moj otac, dobro imucan 
covjek, a da mu mi nakon njegove smrti nismo nasli mnogo 
ostavstine. Pomislila sam da je on to mozda negdje zakopao 
pa sam ovu kucu naumila porusiti ne bih li to pronasla! 

- Mogla si to rijesiti na jednostavniji nacin - kazao joj je 
jedan od tu prisutnih. - Otidi kod doticnog covjeka i zamoli 
ga da vecerasnju noc posveti torn pitanju. Mozda mu na san 
izide tvoj otac pa ti sam rekne gdje se nalazi blago. Tako ces 
ustedjeti i trud i sredstva! - 

Zena je odmah otisla tamo i kad se odatle vratila rekla 
nam je da je dottcni covjek zapisao njezino ime i ime njezinog 
oca. 

Sljedeceg dana ja sam poranio na posao i zena je utom 
dosla od onog covjeka. 

- Kazao mi je - rekla je - da je moj otac rekao da se 
blago nalazi u svodu! - i mi smo odmah zapoceli kopati ispod 
svoda, i s jedne i s druge strane, i preda mnom se ukazao 
jedan otvor. Pogledali smo: u njemu se nalazilo blago! Uzeli 
smo ga i stali se cuditi, no zena nije bila zadovoljna onim sto 
smo nasli. 

- Moj otac je imao vise od ovog! - rekla je. - Stoga cu 
ponovo otici onom covjeku! - 



87 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



Tako je po drugi put otisla do njega i ispricala mu o 
cemu se radi, te ga zamolila da pokusa ponovo s njim sttipiti 
u kontakt. Sljedeceg dana dosla je i kazala nam da joj je 
rekao kako joj je otac porucio da kopa ispod jednog 
kvadratnog korita koje se nalazilo u spremistu za ulje. Zatim 
je otvorila spremiste: u jednom uglu doista se nalazilo jedno 
kvadratno korito! Mi smo ga pomaknuii i na torn mjestu 
poceli kopati i tu smo nasli jedan veliki vrc. Zena je uzek 
vrc, a onda ju je pohlepa ponijela da ponovo ode do onog 
covjeka. 

Medutim, ovoga puta, kad se vratila od njega, bila je 
snuzdena. 

- Rekao mi je - kazala nam je - da je usnio moga oca i 
da mu je on rekao: 'Uzela je ono sto je njoj bilo sudeno, Na 
ono sto je preostalo sjeo je dzinski demon kako bi ga sacuvao 
onome koine je sudeno!" 

O slienim zgodama postoje brojne i brojne pripovijesti. 
Isto tako postoje brojni primjeri gdje su se neki ljudi uspjeli 
izlijeciti zahvaljujuci lijeku koji im je sugeriran putem sna. 

Mem su mnogi ljudi, koji bas i nisu bili skloni sejhu-1- 
islamu Ibn Tejmiji, kazivali kako su ga sanjali nakon njegove 
smrti i kako su ga u snu pi tali o nekim pitanjima iz nasi jednog 
prava koja su hna bila nejasna i kako im je on davao ispravna 
rjesenja! 

Ukratko, ovo moze negirati samo onaj koji nema nikakva 
znanja o dusama, njihovim naravima i principima na kojima 
pocivaju. 

Neka je Bog na pomoci! 



88 



r 



KNJ1CA O DUSI 



RASPRAVA CETVRTA: 

DA LI I DUSA UMIRE, ILI UMIRE 
SAMO TIJELO? 



O tome postoje razlicita stajalista. Jedni kazu: I dusa 
umire, i ona kusa smrt buduci da i ona potpada pod nacelo 
subjektiviteta (nefs), a svaki subjektivitetce smrt okusiti. Oni 
kazu: Postoje brojni argumenti koji potvrduju cinjenicu da 
nista nije vjecno izuzev Boga. Sam Bog o tome kaze: Sve sto 
je na Zemlji prolazno je; ostaje samo lice Gospodara tvoga 
plemenitog! (Er- Rahman, 2.7). Takoder kaze: Sve ce, osim 
Njega, propastil (El-Qasas, 88). Prema tome, kazu oni, ako 
umiru i sami meleki, tim prije smrt kusaju ljudske duse! Bog 
Uzviseni kaze da ce stanovnici Vatre govoriti: Gospodaru 
nas, dva puta si nas usmrtio i dva puta ozivio! (Gafir, n}. 
Jedna smrt, dakle, jest ova koja se odnosi na tijelo i koje smo 
mi svjedoci, dok je druga smrt smrt duse. 

Drugi kazu: Duse ne umiru; one su stvorene za vjecno 
trajanje. Umiru samo tijela. Na to upucuju svi oni hadisi koji 
govore u uzivanju dusa i o njihovoj patnji nakon sto se rastave 
od tijela, sve dok ih Bog ponovo ne povrati u njihova tijela. 
Prema tome, ako bi i duse umirale onda ne bi mogle uzivati 
ili biti u patnji. Medutim, Bog Uzviseni kaze: Nikako ne 
smatraj mrtvima one koji su na Allabovom putu izginuli! 



89 



Ibn Qajjim el-Diewsi 



KNJ1GA O DUSl 






Ne, oni su zivi, i u obilju su kod Gospodara svoga, radosni 
zbog onoga sto im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli 
zbog onih koji im se jos nisu pridruzili! (Aiu Imran, 169). 
Ovo je kategoricna potvrda da su se njihove duse rastavile 
od tijela koja su okusila smrt. 

Ispravno je kazati da se pod "srnrcu dusa" podrazumijeva 
njihovo rastavljanje od tijela, izlazak iz tijela. Ako se njeno 
umiranje tako poima, u torn slucaju se i ona svrstava u red 
svih onih koji ce "smrt okusiti". Medutim, ako se misli na to 
da ona prestaje postojati, da se gubi i pretvara u cisto 
nistavilo, ona tako ne umire, vec nakon sto je vec jednom 
stvorena odlazi a blagodat ili u patnju, o cerau ee, ako Bog 
da, kasnije biti vise govora. Objava eksplicitno govori o tome 
da je s dusom stanje takvo sve dok je Bog ponovo ne vrati u 
njeno tijelo. O tome je Ahmed ibn Husejn el-Kindi spjevao 
sljedece stihove: 

Prepirase se, ne morose se saglasit 

osim da smrti ima, 

da zalost ostavlja za sobom. 

"Slobodna dusa postade!", jedni govore. 

a I dusa s tijelom propade!", drugi romore. 

Ako bi neko rekao: Kada se u Rog puhne, da li ce duse 
tada ostadi zive, kakve i jesu, ili ce i one umrijeti, pa zatim 
ozivljene biti?, mi bismo na to kazali: Bog Uzviseni kaze: / u 
rog ce se puhnuti, i umrijece oni na nebesima i oni na Zemlji, 
ostace samo oni koje bude Allah odabrao! (Zumer, 68) Kako 
se vidi, Bog ce neke od onih na nebesima i od onih koji su na 
Zemlji izuzeti od te smrti. 



90 






Jedni smatraju da ce to biti sehidi i ovo misljenje 
zastupaju Ebu Hurejre, Ibn Abbas i Se'id ibn Dzubejr. 

Drugi drze da se tu misli na Dzebraila, Mikaila, Israfila 
1 Meleka smrti, sto je stav Muqatila i nekih drugih autoriteta. 

Treci misle da su od te smrti izuzeti oni koji su u Dzennetu 
- okate hurije i drugi - te oni koji su u Dzehennemu - 
dzehennemski riznicari i oni koji budu izdrzavali kaznu. Od 
nasih autoriteta ovo misljenje zastupa Ebu Ishaq ibn Sakilia. 

Imam Ahmed kategoricno tvrdi da okate hurije i 
dzennetski djecaci pri puhanju u rog nece umrijeti, buduci 
da je Bog Uzviseni kazao da stanovnki Dzenneta u njemu, 
poslije one prve smrti, smrt vise nece okusiti! (Duhan, 56), 
sto je nedvosmislena potvrda da ce oni kusati samo onu prvu 
smrt. Ukoliko bi umirali i po drugi put, onda bismo imali 
dvije smrti. 

A sto se tice rijeci stanovnika Vatre: "Gospodaru nas, Ti 
si nas dva puta usmrtio i dva puta ozivio!", njih objasnjava 
a jet iz sure Beqare koji glasi: Kako mozete da ne vjerujete u 
Allaba, vi koji ste bill nista, pa vam je On zivot dao; On ce, 
zatim, uciniti i da pomrete i poslije ce uas oziviti! (El-Beqare, 
28}. Bili su, dakle, mrtvi, sperma u ktcmama svojih oceva i 
matericama svojih matera, pa ih je On potom ozivio, pa ih 
usmrtio i onda ce ih ponovo oziviti na Dan prozivljenja. 

U to, medutim, ne spada i usmrcivanje njihovih dusa 
prije Sudnjega dana, jer bismo se u torn slucaju suocili s tri 
smrti. Pored toga, onesvjescivanje dusa prilikom puhanja u 
rog ne znaci obavezno i njihovu smrt. U vjerodostojnom 
(sahih) hadisu stoji: "U Danu ustajanja ljudi ce izgubiti svijest 
i ja cu biti prvi koji ce se pribrati. Tada cu ugledati Musaa, 



91 



IbnQajjimel-Diewzi 



dm se za stub 'Arsa, i nece mi biti jasno da li je to on dosao 
svijesti prije mene ili mu je to bila nadoknada za onu njegovu 
nesvijest na planini Tur!" s ° 

Radi se o gubljenju svijesti prilikom stajanja na Sudnjem 
danu, kada Bog Uzviseni dode da izrekne presudu i kada ce 
sva Zemlja biti obasjana Njegovom Svjetloscu. Tada ce sva 
stvorenja izgubiti svijest. Uzviseni Bog kaze: Zato ih pusti 
dok se ne suoce $ danom u kome ce svijest izgubiti! 61 (Tiir, 
45). Ptema tome, ukoliko bi taj gubitak svijesti znacio smrt, 
onda bi to bila druga smrt. 

Ova cinjenica nije promakla jednoj skupini eminentnih 
ucenjaka. Ebu 'Abdullah el-Qurtubi kaze: "Iz ovog hadisa 
jasno se razumije da je taj gubitak svijesti znaci samo 
onesvjescenje koje ce se desiti na Dan stajanja, a da se ne 
radi o gubitku svijesti usljed smrti koja bi nastupila od 
puhanja u rog. Nas autoritet Ahmed ibn 'Amr kaze: 'Ovaj 
Poslanikov, s.a.w.s., hadis upucuje na to da ce se taj gubitak 
svijesti desiti nakon drugog puhanja, onog koje ce oznaciti 
ozivljenje, dok kur'anski tekst nalaze da ce se to izuzece 
dogoditi nakon puhanja od kojeg ce se izgubiti svijest'. 



Hadis prenosi Buharija u poglavlju Er-Riqaq, br. 43, Muslim u poglavljuEI- 
Fadail, br. 160, Ahmed u svom Musnedtt, 1/264, dok ° to; Musaovoj 
nesvijesti na planini Tur govori i Kur'an u suri El-E'araf, ajet J43, 
Korkut ovaj ajet prevodi ovako: "Zato ih pusti dok se ne suoce s Danom u 
kome ce pomrijeti!" Medutim, glagol "sa'/ga" koji je upotrijebljen u 
navcdenom kur'anskom ajetu primarno znaci: zagrmjeti, odjekivati, trestati, 
te: onesvijestiti se, "Umrijeti" je tek njegovo posredno znacenje. Za 
"umiranje" postoje drugi, precizni izrazi (V. Arapsko-bomnski rjecnik, T. 
Muftic, El-Kalem, Sarajevo 1937. godinc). Stoga smo se-slijedeci i kontekst 
autorova izlaganja - opredijelili za ovakav prijevod tog glagola, tj. izgubiti 
svijest. 



91 



KNJ1GA O DUSl 



Posto je to tako, neki ucenjaci skloni su misljenju da bi 
Musa moga biti onaj iz reda poslanika koji nije umro. Taj 
stav je, medutim, pogresan. El-Qadi 'Ijad kaze: 'Moguce je da 
se pod tim misli na gubljenje svijesti usljed uzasnog straha 
koji ce obuzeti ljude nakon prozivljenja, kad se rascijepe nebesa 
i Zemlja, pa su zato i hadisi i predaje o tome malobrojne!" 

Ebu el-'Abbas el-Qurtubi mu na ovo odgovara: 'To 
pobija sam Poslanikov iskaz, kako je naveden u 
vjerodostojnom (sahih) hadisu, tj. da ce on kada izade iz svog 
kabura ugledati Musaa kako se drzi sa stub 'Arsa. To ce biti 
- kaze on - kod puhanja koje ce prouzrociti veliki strah!" 

Ebu 'Abdullah kaze: "Nas autoritet Ahmed ibn 'Amr 
kaze: 'Ono sto ce, ako Bog da, otkloniti ovu nedoumku jest 
cinjenica da smrt nije cisto nistavilo, vec transformacija iz 
jednog stanja u drugo, na sta upucuje to da sehidi - nakon 
sto budu ubijeni i okuse smrt - ostaju zivi, u obilju kod svoga 
Gospodara, da se tu vesele i raduju, sto je svojstvo zivih na 
ovome svijetu. 

Ako je takav slucaj s sehidima, onda su tim prije takvi 
vjerovjesnici. Od Vjerovjesnika, s.a.w.s., vjerodostojnom 
predajom se prenosi da zemlja ne jede tijela vjerovjesnika, 
kao i to da se on u Noci israa sastao sa svim vjerovjesnici ma 
u Bejt el-Maqdisu, ali i na Nebu, narocito s Musaom. 

Posianik je takoder rekao da ni jedan musliman njemu 
ne nazove selam a da mu Bog ne povrati dusu kako bi 
odgovorio na njegov selam. 

Postoje i brojni drugi slicni iskazi i iz njihove ukupnosti 
kategoricno proizilazi da se pod smrcu vjerovjesnika 
podrazumijeva to da njih nestaje medu nama, u smislu da su 



93 



IbnQajjim el-Diewzi 



nam prestali biti ocevidni, premda su zivi i jednako egzistiraju. 
To je poput stanja u kojem se nalaze meleki - oni su zivi, tu 
su, a nije ih moguce vidjeti. 

Prema tome, ako postoji saglasnost da su oni zivi, to 
znaci da ce kod puhanja u rog - onog usmrcujuceg puhanja - 
svi na nebesima i na Zemlji biti onesvijesceni osim onih koje 
Allah izuzme od toga. Onesvjescenje onih koji nisu 
vjerovjesnici znaci t ce tako njihovu smrt, dok ce vjerovjesnici 
po svoj prilici samo pasti u nesvijest, pa kad se puhne u rog 
- cime ce se oznaciti ozivljenje - svi umrli ce ozivjeti a oni 
koji budu samo svijest izgubili, oni ce doci svijesti. Zato je 
Poslanik, s.a.w.s., u hadisu, u pogledu cije vjerodostojnosti 
postoji puna saglasnost, kazao: 'Pa cu ja biti prvi koji ce se 
pribtati!' Tako ce nas Vjerovjesnik biti prvi koji ce izici iz 
svog kabura, prije svih ljudi, s izuzetkom Musaa. U vezi s 
njim ostala mu je dilema da li se on prije njega prenuo iz 
nesvijesti tli je ostao tako stajati kakav je bio prije usmrcujuceg 
puhanja, tj. pri svijesti, jer mu je uracunata ona nesvijest na 
planini Tur, To je Musaova velicanstvena odlika, ali ona tako 
pojedinacna ne znaci da on ima i opcu prednost nad nasim 
Vjerovjesnikom; jedna partikula ne oznacava i citavu cjelinu!" 

Ebu 'Abdullah el-Qurtubi kaze: "Ako se iz predmetnog 
hadisa razumijeva onesvjescenje svih stvorenja na Sudnjem 
danu, onda tu nema nikakve dvojbe, a ako se razumijeva 
gubitak svijesti u smislu umiranja kod puhanja u rog, u torn 
stucaju radit ce se o pocetku Sudnjega dana. Tako bi hadis 
imao sljedece znacenje: Kada se puhne u rog i time se oznaci 
prozivljenje, ja cu biti prvi koji ce podici glavu i utom cu 
ugledati Musaa kako se drzi za jedan stub 'Ansa - ne znam 



94 



KNJIGAODUSl 



da li je prije mene dosao svijesti, ili mu je uracunata ona 
njegova nesvijest sa Tura!" 

Postavljati znacenje hadisa na ovaj nacin, medutim, nije 
osnovano buduci da je Poslanik, s.a.w.s., izrazio dvojbu u to 
da li se Musa prije njega pribrao ili uopce nije gubio svijest, 
vec mu je to kompenzirano onom nesvijescu koju je dozivio 
na planini Tur. Tako bi znacenje hadisa bilo sljedece: 'Ne 
znam da li je i on bio onesvijescen ili nije.' Dvojenje bi se 
odnosilo na to da li je i Musa gubio svijest pa se od toga 
pribrao prije njega, ili uopce nije bio onesvijescen, jer da se 
mislilo na onaj prvi gubitak svijesti, tj. kod preseljenja s ovoga 
svijeta (sa'iqatu-1-mewt), Poslanik bi to nedvojbeno potvrdio. 
Tako bi se njegova dvojbenost odnosila na to da li je Musa 
uopce umirao ili nije sto je apsurdno s brojnih stanovista. 

Prema tome, proizlazi da je tu rijec o onesvjescenju iz 
straha a ne usljed smrti. Tako doticni a jet ne bi upucivao na 
to da ce kod prvog puhanja u rog sve duse pomrijeti. On 
doduse ukazuje na to da ce kod prvog puhanja u rog nastupiti 
smrt svih stvorenja, tj. da ce tada smrt okusiti svako stvorenje 
koje je prije toga nije kusalo, ali ne i na to da ce smrt ponovo 
kusati oni koji su je vec jednom kusali, odnosno oni kojima 
smrt nije ni zapisana. 

Opet, Bog najbolje zna! 

Ukoliko bi neko postavio pitanje: A sta cete s Poslaniko- 
vim iskazom: 'Ljudi ce na Danu stajanja izgubiti svijest i ja 
cu biti prvi ponad kojeg ce se otvoriti zemlja pa cu zateci 
Musaa kako se cvrsto drzi za jedan stub 'Arsa!' 6 % odgovorili 
bismo na sljedec'i nacin: 



Sl 'Ars - dosl.: priiesto, sjediste moci. 'Prijestolje Bozije' spominje se i u Kur'anu 
i u hadisima Bozijcga Poslanika, a.s., i o njegovoj stvarnoj naravi i funkciji 



95 



mil 



Ibn Qajjim el-Dzewii 






Nema nikakve sumnje da je raj hadis prenesen upravo u 
takvom obliku sto i jest razlog njegove nejasnosti. Prenosilac 
je tu jedan hadis umetnuo u drugi, uvezao ih i dobio to sto je 
dobio. Ta dva hadisa jesu sljedeca: 

Prvi hadis: "Na Sudnjem danu svi ljudi ce izgubiti svijest 
i ja cu bin prvi koji ce se prenuti!" 

Drugi hadis: "Ja <- c u biti prvi ponad kojeg ce se na Sudnjem 
danu zemlja otvoriti!" 

Kod Tirmizija i nekih drugih autora zabiljezen je jedan 
hadis kojeg prenosi Ebu Se'id el-Hudri. Tu stoji da je Boziji 
Poslanik, s.a.w.s., rekao: 'Ja cu - nije nikakva hvala - na 
Sudnjem danu biti prvak Ademova potomstva: u mojoj ruci 
bit ce bajrak zahvalnosti - nije nikakva hvala - i svi 
vjerovjesnici, od Adema pa dalje, bit ce pod mojim bajrakom. 
Ja cu biti i prvi ponad koga ce se zemlja otvoriti - nije nikakva 
hvala!" 

Tirmizi kaze: "Ovo je dobar, vjerodostojan (hasen sahih) 
hadis". 

Prema tome, prenosilac gornjeg hadisa jedan hadis je 
umetnuo u drugi, sto je tvrdio i nas autoritet Ebu el-Hadzadz 
el-Hafiz. 6 3 

Ako bi neko postavio pitanje: A sta cete s Poslanikovim 
rijecima: 'Pa ne znam da li je prije mene dosao svijesti, ili je 
bio od onih koje je Bog Uzviseni izuzeo od toga!'? Naime, 



ne postoji jedinstven stav. Ipak, buduci da je strogo islarasko nacelo da 'Bogu 
nista nije sKcno', komentatori Kur'ana ovom izrazu uglavnom daju 
metaforicno znacenje u smislu da se ovim izrazom izrazava Bozija apsolurna 
moc nad svim sto je stvorio. 

Tj. Dzeraaluddin el-MeZzi, hadiski uctnjak iz Sama, umro 64Z, h. godine. 
V. djelo Tezkiret el-huffdz. 



96 





KNJIGA O DUSl 



oni koje je Allah izuzeo od toga, izuzeti su od one nesvijesti 
koja ce nastupiti usljed puhanja u rog a ne od one koju ce 
uzrokovati nastup Kijametskog dana, kako Allah uzviseni 
kaze: / u rog ce se puhnuti, i umrijece oni na nebesima i oni 
na Zemlji, ostace samo oni koje bude Allah odabrao! (Zumer, 
68). Prema tome, niko nece biti izuzet od gubljenja svijesti 
pri nastupanju Kijametskog dana - mi bismo kazaii: 

Nesto takvo - a Bog najbolje zna! - nije sacuvano u 
mjerodavnim izvorima, vec se radi o fikciji nekih prenosilaca. 
Ono, medutim, sto jest sacuvano, sto nedvojbeno potvrduju 
brojne, potpuno vjerodostojne predaje, jesu Poslanikove 
rijeci: 'Pa ne znam da li je dosao svijesti prije mene, ili mu je 
uracunata ona njegova nesvijest s planine Tut!' 64 

Neki prenosioci su tako pomislili da je ovo onesvjescenje 
ustvari ono koje ce se desiti usljed puhanja u rog, te da Musa 
potpada pod one koji ce biti izuzeti od toga, sto je apsolutno 
u koliziji s intencijom hadisa, buduci da dolazak k svijesti 
ovdje podrazumijeva budenje iz mrtvila, prozivijenje. Zasto 
bi inace Poslanik rekao: 'Ne znam da li je ozivljen prije mene, 
ili mu je to kompenzirano onom njegovom nesvijescu na 
planini Tur!' 

Razmisli o tome! 

Ovo je nesto sasvim drugo od onog gubljenja svijesti koje 
ce zadesiti sva stvorenja na Sudnjem danu, onda kad se pojavi 
Bog uzviseni da ljudima izrekne presudu, kad im se pokaze 
ocitim. Tada ce oni svi izgubiti svijest. 



** Kur'an, u kontekstu govora o torn slucaju kaze: A Musa se onesi'ijescen 
strot/ali! (El-E'araf, 143). 



97 



1 




[bnQajjimel-Kewii 



Sto se tice poslanika Musaa, ukoliko on Zajedno s njima 
ne izgubi svijest, to znaci da ce mu bid uracunata ona njegova 
nesvijest kad se njegov Gospodar pokazao brdu i tako ga 
poravnao sa zemljom. Time ce mu ta nesvijest koju je dozivio 
usljed tog Bozijeg ocitovanja brdu biti kompenzacija za 
nesvijest koja ce zadesiti sve ljude kad se njima Gospodar 
njihov pokaze na Sudnjem danu. 

Pogiedaj samo tog velicanstvenog smisla! Da je u 
odgovoru samo raskriven ovaj hadis i da je objasnjen samo 
on, odgovor bi bio dostojan da ga se prihvati cvrsto. Sva 
zahvala i priznanje za to pripadaju dragome Bogu. Samo On 
daruje uspjesnost. 



KNJ1GA O DU& 



RASPRAVA PETA: 

KADA DUSE NAPUSTE TIJELA I 
OSAMOSTALE SE, PO CEMU SE 
RAZLIKUJU MEDU SOBOM? 

( Kako se prepoznaju i susrecu ? Da li, nakon 
ho se osamostak, % dalje zadrzavaju oblik i 
fizionomiju tijeln u kojem su borctinle? U 
kakvom se, zapravo, stanju nalaze?) 

Rijetko gdje ces naci da je neko raspravljao ovo pitanje i 
stoga se u literaturi skoro nista ne moze naci o tome. To se 
narocito odnosi na one koji uce da je dusa slobodna od 
materije i njenih relacija, da se ne nalazi ni unutar ni izvan 
svijeta, te da nema ni svog oblika, ni mjere, ni osobnosti. 
Prema tome, ovo je jedno od onih pitanja na koja oni ne 
nalaze odgovora na temeljima svojih nacela. 

Isti slucaj je i s onima koji uce da je dusa samo jedna od 
akcidentalija tijela, pa se tako jedna od druge i razlikuje po 
tijelu pomocu kojeg opstoji, te da nakon smrti nema nicega 
sto bi je moglo ciniti osobenom. Drugim rijecima - prema 
njihovim nacelima - nakon smrti tijela i dusa prestaje 
postojati. S gubitkom tijela nestaje i dusa i prestaju njene 



98 



99 



Ibn Qajjim el-D2ewzi 




KNJIGAODUS] 



funkcije onako kako se prekidaju i sva druga svojstva zivoga 
bica. 

Prema tome, odgovor na predmetno pitanje moguce je 
dati samo na nacelima sljedbenika sunneta, na onim nacelima 
koja podupiru kur'ansko-hadiski argumenti, razum, 
respektabilna misljenja i brojni konkretni primjeri iz 
muslimanske tradicije. 

Njihov stav je da dusa egzistira nezavisno, da se uspinje 
i spusta, da se spaja i razdvaja, da izlazi, odlazi, dolazi, krece 
se i miruje. Za to postoji preko stotinu argumenata i mi smo 
ih naveli u nasoj obimnoj knjizi o poimanju duse i duha gdje 
smo iznijeli neodrzivost drukcijeg stajalista iz vise razloga, 
te konstatiraii da bi onaj ko bi imao drukcije misljenje time 
pokazao da on, ustvari, ne poznaje samoga sebe. 

Sam Bog uzviseni dusi je pripisao ulazenje, izlazenje, 
uzimanje, njeno usmrcivanje, vracanje, uspinjanje na nebo, 
otvaranje odnosno zatvaranje vrata pred njom itd. Tako On 
kaze: A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada 
meleki ispruze ruke svoje prema njima: 'Spasite se ako 
mozeteV (El-En'am, 93). 

A ti, o duso smirena, vrati se Gospodaru svome 
zadovoljna, a i On tobotn zadovoljan, pa udi rn.edu robove 
Moje, 1 udi u Dzennet Moj! (El-Fedzr, 2,7-30} 

Ovako se dusi rekne pri njezinom odvajanjo od tijela. 

I duse i Onog koji je stvori pa joj put dobra i put zla 
sbvatljivim ucinit (Es-i>ura, 8). 

Ovdje Bog Uzviseni, kako vidimo, jasno naznacava 
cinjenicu da je On stvorio dusu, kao sto na drugom mjestu 
kaze da je stvorio i tijelo: Koji te je stvorio - pa ucinio da si 
skladan iuspravant (El-Infitar, 7). 



100 



Prema tome, Bog je stvorio covjekovu dusu, kao sto je 
stvorio i njegovo tijelo. Stavise, tijelo mu je stvorio kao kalup 
njegovoj dusi. Tako je stvaranje tijela slijedilo stvaranje duse. 
Ono joj je postavljeno kao kalup koji je u funkciji onoga za 
sta je postavljen. 

Iz ovoga se razumije da dusa od svog tijela poprima izgled 
koji je cini razlicitom od drugih. Dusa je podlozna utjecajima 
tijela i tijelo na njoj nalazi svoga odraza, kao sto je i tijelo 
pod utjecajem duse i kao sto se ona odrazava na njemu. Tijelo 
tako poprima dobre i lose odlike od dobrih ili losih odlika 
duse, kao sto i dusa poprima pozitivne i negativne elemente 
tijela u kojem boravi. Nista nije tako snazno vezano, tako 
sraslo, medusobno prozeto i podlozno uzajamnim utjecajima 
kao sto je slucaj s dusom i tijelom! Stoga se dusi, pri njezinom 
odvajanju od tijela, i rekne: 'Izidi, dobra duso, iz tog dobrog 
tijela! Izidi, odvratna duso, iz tog odvratnog tijela!' 

Uzviseni Bog kaze: Allah uzima duse u casu njihove smrti, 
a i onih koji spavaju, pa zadrzava one kojima je odredio da 
utnru, a ostavlja one druge do roka odredenog! (El-Zumer, 
4z). 

Kako vidimo, dusa je ovdje predstavljena kao nesto sto 
se usmrcuje, sto se zadrzava i pusta, kao sto je predstavljena 
i onom koja ulazi, izlazi, vraca se, te kao ona koja je stvorena. 

Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao je: "Pogled umiruceg prati 
dusu koja mu se uzima!" 65 Takoder je rekao "da melek smrti 
uzme dusu pa je iz njegove ruke preuzmu drugi meleki, a 






6s Hadis biljezi Ahmed, Muslim i Ibn Madze, posredstvora Umm Selerae, 
I'oslanikove supruge. 



101 



I tin Qajjim el-Dzewzi 



ona zamirise poput najljepseg mirisa kakvog ima na Zemlji, 
ili stane zaudarati poput najodvratnije lesine na Zemlji!" 66 

Akcidentalije, medutim, nemaju nikakva mirisa, ne mogu 
se prihvatati, niti uzimati iz jedne ruke u drugu. 

Poslanik je kazao i to "da se dusa uzdize na nebo, da je 
blagosilja svaki Boziji melek koji se nalazi izmedu nebesa i 
Zemlje i da se pred njom otvaraju nebeska vrata. Dusa se 
tako uzdize sve s jednog neba na drugo dok ne dode do neba 
u kojem je Allah Uzviseni. Tu, pred Njim, bude zaustavljena 
i On naredi da joj se ime ubiljezi u registar stanovnika 
lllijjuna, ili u registar stanovnika Sidzdzina. 67 Potom bude 
ponovo vracena na Zemlju, a s dusom nevjernika se snazno 
mlati. Iza toga dusa zajedno s tijelom u kojem je bila ulazi u 
svoj kabur da bude tu ispitana!" 68 



Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu, 4/287. 

Sidzdzin - Postoje razlicita misljenja o tome sta se podrazumijeva pod ovim 
izrazom. Drzimo da je, ipak, najbolje pojasnjenje dao slavni komentator 
Kur'ana Ibti Kesir. Naglasavajuci da je rijec 'sidzdzin' intenzivirani oblik od 
rijeci 'sidzn', sto znaci: zatvor, tjeskobno mjesto, on kaze sljedece: "Sve sto 
su stvorenja na nizoj razini, sve su u vecoj srijesnjenosti, i obratno: sve sto su 
na visoj razini sve su u vecoj komociji. Sedam nebeskih svodova, npr. - 
svaki od njih prostorniji je i na visoj je razini od onog koji se nalazi ispod 
njega. Isti je slucaj i s donjim sferaraa: svaka od njih prostornija je od one 
koja je slijedi, sve dok se ne dode do najdonje tacke, do najtjeskobnijeg 
mjesta, do centra u sredisnjici sedme zcmljine sfere. Posto je konacno 
skoncanje nevjernika Dzehennem, koji je najdonje podrucje, kako je to rekao 
Allah uzviseni: Zatim cemo ga u najnakaztiiji lik vratiti! (El-Tin, 5), te kako 
kaze n a drugom mjestu: Uistitru, knjiga grjesnika je u Sididihm, a znas It ti 
sta je Sidzdzin? (El-Mutaffifun, 7-8), to Sidzdzin podrazumijeva i donjost i 
tjeskobnost, kako je to rekao Bog uzviseni: A kud budit baceni u nju, u 
tjesnac, vezanih ruku, propast ce tamo prizivati! (EI-Furqan, 13). (Nav. 
prcma: [bn Kesir, Tefsir et-Ktir'dti el-'Azim, Dzem'ijjet ihja' el-turas el-islarai, 
Kuvajt 1996., I izdanje, IV svezak, str. 624). 
Hadis biljezi Ahmed u svom Musnedu, 4/187. 



KNJIGA O DUSI 



102 



Vjerovjesnik, s.a.w.s., jos je kazao da je vjernikov dasak, 
ti. njegova dusa, ptica koja se hrani s dzennetskog rastinja, 
sve dok je Bog ponovo ne vrati njezinom tijelu! 

Jos je rekao "da se duse sehida nalaze u njedrima zelenih 
ptica koje svracaju na dzennetske rijeke i hrane se 
dzennetskim piodovima!", te da "dusa uziva ili pati u berzahu 
sve do Sudnjega dana!" 

Allah uzviseni saopcio nam je da se duse faraonskog 
naroda ujutro i navecer izlazu vatri 1 da ce to tako biti sve do 
Sudnjega dana. Kazao nam je i to da su sehidi zivi, da su u 
obilju kod svog Gospodara. Rijec je, razumije se, o zivotu 
njihovih dusa, o njihovoj lijepoj opskrbi, buduci da su im se 
tijela raspadnula. 

Boziji Poslanik, s.a.w.s., dao je odredeno pojasnjenje tog 
njihovog zivota. Kazao je "da se njihove duse nalaze u 
njedrima zelenih ptica, da imaju kandilje okacene za 'Ars i 
da se po Dzennetu krecu kud zele. Potom se sklanjaju u te 
kandilje a njihov Gospodar ih pazljivo pogleda i upita ih 
imaju li jos kakvu zelju. 

'Sta jos mozemo pozeljeti?!', reknu oni. 'Krecemo se po 
Dzennetu kuda zelimo!' 

On ih tako triput upita i kada vide da nece biti ostavljeni 
prije nego nesto zatraze, reknu: 'Zelimo da nam duse budu 
ponovo vracene u tijeia i da po drugi put poginemo na Tvome 
putu!" 

Od Poslanika se vjerodostojnom predajom prenosi da se 
duse sehida nalaze u nekim zelenim pticama i da se hrane 
dzennetskim piodovima, tj. jedu ih obilno, onako kako se 
jede na ispasi. 



103 







IbnQajjimel-Diewa 



Ibn 'Abbas kaze: "Boziji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'Kad 
su vasa braca izginula na Uhudu, Allah je njihove duse 
smjestio u njedra zelenih ptica koje slijecu na dzennetske rijeke 
i hrane se dzennetskim plodovima, koje se sklanjaju u kandilje 
od zlata, u sjenci 'Arsa. Kad su tako nasli lijepo jelo i pilo i 
naisli na tako lijep docek, rekli su: - Da nasa braca znaju 
kako je Allah postupio s nama, ne bi se stedjeli na Bozijem 
putu i ne bi osjecali zamor od borbe! - Na to im je Bog 
Uzviseni rekao: - Ja cu im to prenijeti od vas! -, pa je svome 
Poslaniku objavio: "I nikako ne smatraj mrtvima one koji su 
na Bozijem putu poginuli! Ne, oni su zivi i u obilju su kod 
svoga Gospodara!" 

Ovaj hadis biljezi imam Ahmed i u njemu je jasno nave- 
deno da duse jedu i piju, krecu se, premjestaju i razgovaraju, o 
cemu ce u nastavku, s Bozijom pomoci, bit! vise govora. 

Prema tome, ako je to vec tako s dusama onda mozemo 
kazati da njihovo medusobno razlikovanje nakon sto se 
rastave od tijela postaje izrazenije, da je razlika medu njima 
veca od razlike medu tijelima, tj. da duse manje nalikuju jedna 
drugoj nego tijela koja, opcenito, veoma nalikuju jedna 
drugima. Medusobna siicnost medu dusama mnogo je manja. 

To dobro pojasnjava cinjenica da mi npr. ne vidimo tijela 
vjerovjesnika, ashaba i istaknutih imama a oni se u nasoj viziji 
veoma razlikuju. To svakako nije stoga sto su njihova tijela 
bila razlicita, makar mi i posjedovali njihove opise i karak- 
teristike njihove vanjstine. Ta razlicitost koja se pojavljuje kod 
nas, u nasoj viziji, rezultat je naseg poznavanja i razumijevanja 
osobina njihovih dusa i onog sto su te duse cinile. Razlika 
kojom se jedna dusa - svojim svojstvima - razlikuje od druge 
veca je od razlike kojom se tijeia - svojim svojstvima - razlikuju 



104 



w 



KNJIGA O DUSl 



medu so bom. Pogledaj samo kako tijela vjernika i nevjernika 
[ice jedno na drugo, a kako su im duse razlicite! Isto tako, 
mozes vidjeti kako dva brata fizicki izuzetno lice jedan na 
drugog, dok su im duse sasvim razlicite. Kad se te dvije duse 
oslobode svojih tijela, razlika medu njima postaje jos veca. 

Reci cu ti jos nesto. Ako dobro osmotris stanje duse i 
tijela, zapazit ces da oni zapravo cine jednu cjelinu. Rijetko 
kad ces vidjeti neko ruzno tijelo, odbojnu spoljasnjost, a da 
neces ustanoviti da je i dusa slicna tome. Takoder ces rijetko 
kad opaziri kakvu manjkavost na tijelu a da neces ustanoviti 
da njoj primjerenu manjkavost ima i dusa koja je u njemu! 
Stoga pronicljivi ljudi o stanju duse zakljucuju na temelju 
uvida u stanje i izgled tijela, u cemu ce se malo kad pogrijesiti. 

U torn pogledu o imamu Safiji pripovijedaju se mnoge 
fascinirajuce stvari. 

Isto tako, rijetko kad ces vidjeti prijatan spoljnji izgled, 
lijepu fizionomiju i njeznu konstituciju, a da neces ustanoviti 
da je takva i dusa koja je s tim povezana. To je sve tako 
ukoliko se ne suocimo s necim sto se nadaje drukcijim nego 
sto sustinski jeste a sto moze biti rezultat stecene navike, 
vjezbe ili obrazovanja. 

Konacno, ako se vec gornje duse, tj. meleki, razlikuju 
medu sobom i pored toga sto ne posjeduju tijela koja bi ih 
nosila - sto je slucaj i s dzinnima 6 ? - tim prije se medu sobom 
razlikuju ljudske duse. 



Dzinni - nevidljiva, ra7,umna bica koja paralclno egzistiraju na ovome svijttu, 
stvorena od clcmenata vatre, onako kako su ljudi stvoreni od elemenata 
7,cmlje. Tim imenom nazvana je i LXXII kur'anska sura u kojoj se podrobnije 
govori o ovim bicima. Najveci broj muslimanskih utt-njaka stoji na stanovistu 
da je poslanik Muhammed, a.s., upucen i diinskoj vrsti, jednako kao i 
ljudskoj, sto podrazumijeva da je Kur'an objavljen i jednima i drugima. 



105 



~ 



KNJ1GA O DUSl 



RASPRAVA SESTA: 

DA LI SE DUSA ZA VBJJEME 
KABURSKOG ISPITWANJA VRACA 
DO UMRLOGA ILI NE? 

Boziji Poslanik, s.a.w.s., dao nam je dovoljno informacija 
o ovom pitanju tako da nemamo potrebe tragati za misljenjima 
Ijudi. On je jasno kazao da se dusa vraca umrlome. 

El-Berra' ibn 'Azib kaze: "Bill smo na jednoj dzenazi u 
Beqi'i el-Garqadu kad nam je prisao Vjerovjesnik, s.a.w.s., i 
sjeo, te smo i mi posjedali oko njega i bili nepomicni dok se 
onome kopao kabur. 

'Boze, sacuvaj me kaburske patnje!', rekao je Poslanik i 
to ponovio tri puta. 

Zatim je dodao: 'Kad covjek bude na prijelazu s ovoga 
na onaj svijet dolaze mu meleki svijetlih lica, poput Sunca, i 
zaustavljaju se od njega tamo dokle mu oko seze. Potom mu 
pride melek smrti i sjedne pored njegove glave. 

- O, dobra duso! - rekne on - Izidi u oprost Boziji i 
zadovoljstvo Njegovo! -, i ona pocne izlaziti, onako kako 
kapljica curi iz otvora na mjesini za vodu, i on je uzme. U 
svojoj ruci ne zadrzi je ni koliko je jedan treptaj oka - od 



107 



Ibn Qajjim cl-Dzewzi 



KNJlGAODUSl 




njega je odmah preuzmu drugi meleki i metnu je u one cefine 
i balzam ?c a od nje se stane siriti miris poput najljepseg miska 
na Zemlji. Zatim se pocnu s njome uspinjati. Pored koje god 
skupine meleka produ, oni uzviknu; 'Kakav je ovo lijepi 
miris?', i oni im odgovore: 'To je taj i taj, sin toga i toga... 5 , i 
spomenu ga po najljepsim imenima kakvim su ga zvali na 
ovome svijetu. 

Tako se uspnu do najdonjeg neba i zamole da joj se 
otvori, i bude joj otvoreno. Oni na svakom nebu, koji se 
nadu tu u blizini, sprovedu je do siijedeceg neba, sve dok ne 
stignu do neba gdje je Allah Uzviseni, koji rekne: 'Upisite 
Moga roba medu one u 'Illijjunu i vratite ga na Zemlju, jer 
Ja sam njih od nje stvorio, u nju cu ih ponovo vratirl i iz nje 
ih po drugi put izvesti!' 

Njegova dusa potom bude vraeena u tijelo i tada mu 
dolaze dva meleka i postavljaju ga u sjedeci polozaj. 

'Ko ti je Gospodar?', postavljaju mu pitanje, a on 
odgovara: 'Moj Gospodar je Allah!' 

'Koja ti je vjera?', pitaju dalje, a on odgovara: 'Vjera mi 
je islam!' 

'A ko je covjek koji vam je poslat?' 

'On je Boziji poslanik!' 

'Odakle to znas?', pitaju oni, a on odgovori: 'Citao sam 
Kur'an i vjerovao i prihvacao ono sto je u njemu!' 

Tad se sa neba zaeuje glas: 'Moj rob govori istinu, pa 
namjestite ga prema Dzennetu i otvorite mu jedan otvor 
prema njemu!' 



Cufini i balzam - oprema za umrloga. 



108 




Tako do njega dopre dio dzennetskog mirisa i ljepote, a 
kabur mu se prosiri dokle mu pogled seze. Utom mu dolazi 
jedan covjek lijepoga lica i odjece, sav mirisljav. 

'Veseli se onom sto te cinki srecnim!', rekne mu. 'Ovo je 
onaj dan koji ti je obecavan! 5 

'A ko si ti?!', upita on. 'Lice ti je kao kod onog koji 
dolazi s necim dobrim!?' 

'Ja sam tvoje dobro djelo!', odgovori mu onaj, i on rekne: 
'Gospodaru, daj da nastupi Sudnji dan, pa da se vratim svojoj 
celjadi i svom imetku!' 

A kad nevjernik bude na prijelazu s ovoga na onaj svijet, 
njemu sa neba dolaze meleki crnih lica noseci tkaninu od 
kostrijeti pa zastaju na krajnjoj tacci dokle mu oko seze, a 
zatim mu prilazi melek smrti i sjeda kod njegove glave. 

'O, pokvarena dusoP, rekne on. 'Izlazi u srdzbu Boziju i 
bijes!' 

Ona se tad taspe po citavom njegovom tijelu a on je 
povuce snazno, onako kako se povuce drnda 71 iz nakvasene 
vune, pa kad je uzme ne zadrzi je u ruci ni koliko za treptaj 
oka a oni drugi je preuzmu i metnu je u onu tkaninu od 
kostrijeti. Od nje pocne zaudarati kao od najgore lesine koja 
postoji na Zemlji, i oni se s njome stanu uzdizati. Ne produ 
ni pored jedne skupine meleka a da oni ne reknu: 'Kakav je 
ovo ruzni smrad?' 'To je taj i taj! 5 , odgovore ovi i spomenu 
ga po najruznijim imenima kojima je nazivan na ovome 
svijetu. 

Kad stignu do najdonjeg neba, oni zamole da joj se otvori, 
ali joj ne bude otvoreno. - Tu je Boziji Poslanik, s.a.w.s., 



71 Drnda (ar. seffud) - alatka kajom se ceslja vuna; vrsta ccslja za vunu. 



109 




1 






lbn Qajjim el-Diewii 



proucio: Kapije nebeske im se nece otvoriti, iprije ce debelo 
uze kroz iglene usi prod nego sto ce oni u Dzennet ucil (El- 
Ea'raf, 40). - Tada Bog Uzviseni rekne: 'Upisite ga medu one 
u Sidzdzinu, u najdonjoj zemlji!' i njegova dusa bude snazno 
bacena. - Zatim je proucio: A onaj ko bude smatrao da Allahu 
ima iko ravan - bit ce kao onaj koji je s neba pao i koga su 
ptice razgrabile, Hi kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio 
odnio! (El-Hadzdz, 31). 

Tako mu dusa bude vracena u tijelo i utom mu dolaze 
dva meleka i pitaju ga ko je njegov Gospodar. 

'Ah, ah, ne znam!', odgovara on, a oni ga dalje pitaju: 
'A ko je covjek koji vam je poslat?' 

'Ah, ah, ne znam!', odgovara on i tad sa neba stigne 
glas: 'Laze Moj rob, stoga ga namjestite prema vatri i otvorite 
mu jedan otvor prema njoj!' 

Tako do njega dopre dio dzehennemske vreline i zapahe 
a kabur mu se tako stijesni da mu se rebra pomijesaju. Onda 
mu dode jedan smrdljiv covjek, ruznoga lica i odjece, i rekne 
mu: 'Raduj se onome sto ce te okahariti, ovo ti je onaj dan 
koji ti je obecavan!' 

'Ko si ti?', upita on. 'Lice ti je kao kod onog ko dolazi sa 
necim ruznim!?' 

'Ja sam tvoje ruzno djelo!', odgovori mu on, i on rekne: 
'Gospodaru, nemoj da ikad dode Sudnji dan!" 

Ovaj hadis biijezi imam Ahmed, Ebu Davud, Nesai i - 
samo njegov prvi dio - lbn Madze, a nalazi se i u "Sahihu" 
Ebu 'Avane el-Esferainija. 

Svi autoriteti iz sunnetskih i hadiskih nauka, iz svih 
pravnih skola, stoje na stanovistu da se ovaj hadis mora uzeti 
kao argument. 



KNJ1GA O DUSl 



Ebu Muhammed ibn Hazm u svojoj knjizi El-Milel we 
el-nibal kaze sljedece: 

"Nisu u pravu oni koji misle da umrli iivi u svome kabur u 
do Sudnjega dana. Takvo nesto ne dopustaju ajeti koje smo 
naveli, tj. ajeti: Gospodaru nas" -red ce oni- "dvaputasi 
nas usmrtio i dva puta si nas oziviol (El-Mu'min, 1 1) i: Kako 
mozete da ne vjerujete u Allaba, vi koji ste bili nista, pa vam 
je On zivot dao?l (Ei-Beqare, 28), jer da umrli zivi u svom 
kaburUjUtomslucaju Bog Uzviseni binastri puta usmrcivao 
i tri puta ozivljavao, sto je netacno i u nesuglasju s Kur'anom. 

Izuzetak od toga cini neko koga Bog uzviseni ozivi zato 
da bude potpora nekom od Njegovih vjerovjesnika, poput 
onih koji su u velikom broju izisli iz svojih kuca iz straha od 
smrti, pa im je Allah rekao: 'Pomrite!', a onda ih ponovo 
ozivio; ili poput onoga koji je naisao na jedno naselje koje 
bijase potpuno pusto, svo rusevno, i drugi slicni primjeri koje 
Ob java navodi. 

Isto tako i kur'anski ajet: Allah uzima duse u casu njihoue 
smrti, a i onih kojispavaju, pa zadrzava one kojima je odredio 
da umru, a ostavlja one druge do roka odredenog! (El-Zumer, 
4z), jasno upucuje na to da se duse svih onih koje smo 
spomenuli ne vrac'aju u tijela sve do roka odredenog, tj. do 
Sudnjega dana. 

Boziji Poslanik, s.a.w.s., takoder nam je kazao da je u 
noci svoga uzdignuca kod najdonjeg neba vidio, s desne strane 
Ademove, duse sretnika a s njegove lijeve strane duse 
nesretnika. Uz to, nakon Bitke na Bedru, kad se obratio 
poginulima, kazao je da oni cuju njegove rijeci, premda jos 
nisu imali svoje kabure. On pritom nije negirao primjedbu 



110 



111 



Ibn Qajjim el-Dievrai 



^ 



svojih ashaba da se ti poginuli nalaze u fazi raspadanja, vec 
ih je upoznao s cinjenkom da oni, i pored toga, cuju njegove 
rijeci. 

Prema tome, i to 'obracanje' i 'cujenje' nesumnjivo se 
odnosi na njihove duse, dok su sama tijela bez ikakva osjecaja. 
Bog uzviseni kaze: A ti ne mozes one u grobovima dozvati! 
(Fatir, 20) i time onome sto je u kaburu, tj. tijelima, 
nesumnjivo odrice mogucnost cujenja. Musliman ne sumnja 
u to da je ono cemu je Bog uzviseni odrekao mogucnost 
cujenja posigurno nesto drugo od onoga cemu je Boziji 
Poslanik, s.a.w.s., to potvrdio." 

On dalje kaze: "Ne postoji niti jedan vjerodostojan hadis 
u kojem Boziji Poslanik, s.a.w.s., govori o tome da se duse 
umrlih prilikom kaburskog ispitivanja vracaju u njihova tijela, 
a da postoji i mi bismo bili toga stajalista. Ovaj dodatak u 
predmetnom hadisu, koji govori vracanju dusa u tijela 
kaburovima, prenosi samo jedan covjek: Minhal ibn 'Amr, 
koji nije jak prenosilac i kojeg Su'be i neki drugi autoriteti 
jednostavno odbacuju. Mugire ibn Muqassim el-Dabbi, jedan 
od imama, za njega kaze: 'Ono sto prenosi Minhal ibn 'Amr 
apsolutno se ne moze koristiti za neku potvrdu u islamu, jer 
su sve druge, provjerene predaje s tim u nesuglasju!" 

On jos kaze: "Ovo sto mi zastupamo, to se 
vjerodostojnom predajom prenosi i od ashaba!" 

Zatim, preko Ibn 'Ujejne i Mensura, sina Safijjina, navodi 
sljedecu izjavu Safijje, kcerke Sejbine: "Omerov sin je usao u 
dzamiju i tu ugledao Ibn Zubejra, onako bacena, prije nego 
ce biti pokopan. Utom mu je rekao da se tu nalazi Esma, 
kcerka Ebu Bekra el-Siddiqa, i on joj je prisao i izrazio joj 
saucesce. 



KNJIGA O DUSl 



'Ova tjelesa nisu nista', kazao joj je, 'a duse su kod 
AUaha!' 

'A sta me drugo i dm', odgovorila mu je majka Ibn 
Zubejrova, 'vec to sto znam da je i glava poslanika Jahje, 
sina Zekerijaova, na dar data jednoj jevrejskoj prostkutki!" 

U ovome sto navodi Ebu Muhammed ima i istine i 
neistine. Sto se tice njegove izjave da grijesi onaj koji misli da 
umrli zivi u svome kaburu, ona je istinita utoliko ukoliko se 
misli na zivot u uobicajenom smislu te rijeci, tj. na oblik zivota 
kad su tijelo i dusa sastavljeni, kad dusa ravna i pokrece 
tijelo i kad ono ima potrebu za hranom, picem i odijevanjem. 
Takvo nesto, zbilja, ne stoji i ni razum ni cula ga ne prihvataju, 
kao sto ga iskljucuje i Objava. 

Medutim, ukoliko se misli na jedan drukciji zivot, razlicit 
od ovosvjetskog, u torn slucaju nema sumnje - dusa se vraca 
tijelu umrloga, na nacin razlicit od onog uobicajenog na 
ovome svijetu, kako bi umrli bio ispitivan i polagao racun u 
svome kaburu. Ovo je istina i pogresno ju je nijekati. Na nju 
upucuje autentican i nedvosmislen vjerski izvor - naime, 
Poslanikove rijeci: "Pa njegova dusa bude vracena u tijelo". 

Mi cemo, uz Boziju pomoc, navesti 1 nas odgovor na 
svrstavanje ovog hadisa u kategoriju slabih (da'if) predaja. 

Sto se tice njegovog argumentiranja kur'anskim ajetom: 
"Gospodaru nas" - reci ce oni - "dva puta si nas usmrtio i 
dva puta si nas ozivio!" (El-Mu'min, 11}, ovo uopce ne 
iskljucuje kratkotrajan povratak duse u tijelo, kao sto se ni 
kratkotrajan zivot onog ubijenog iz Benu Israila 71 kojeg je 



71 Benu Israil - dosl.: sinovi Israilovi; stari Jevreji; sincagma koja sc vrlo cesto 
koristi u Kur'anu. Ovdje se aludira na jedan neobican dogadaj koji se zbio 



112 



113 






lbn Qajjim el-Dzewzi 



KNJIGA O DUSl 




Bog, nakon sto je doticni bio ubijen, ozivio pa ga potom 
usmrtio, ipak ne uzima u obzir kao zaseban vid zivota, buduci 
da je on samo kratko pozivio, tek toliko koliko je mogao 
reci: 'Ubio me je taj i taj!', nakon cega je ponovo pao mrtav. 

Isto tako, Poslanikove rijeci: "Pa njegova dusa bude 
vracena u tijeio" ne ukazuju na to da iza toga slijedi takav 
postojan zivot, vec govore samo o tome da ona ponovo dolazi 
do tijela u kojem je boravila, da se veze za njega. Dusa, naime, 
ostaje vezana za tijeio i nakon sto se ono raspadne i istruhne. 

O cemu je ustvari rijec? 

Dusa ima pet razlicitih, raznovrsnih vrsta vezanosti za 
tijeio. Najprije se za nj veze u majcinoj utrobi dok je tijeio jos 
samo zametak, potom se veze za nj nakon sto izade na svjetlo 
dana, zatim u stanju sna - tada je s jedne strane s njim spojena, 
a s druge strane razdvojena; cetvrti vid vezanosti jest onaj u 
berzahu: naime, i pored toga sto je ona tu rastavljena od njega, 
sto ga se potpuno oslobodila, ona tijeio nije potpuno i ostavila 
u smislu da se na njega vise nikako ne svraca. 

Mi smo na pocetku naseg odgovora naveli vise hadisa i 
predaja koje upucuju na to da se dusa vraca tijelu u trenutku 



medu Benu Israilicanima kojeg Kur'an evocira u 72,. i 73. ajetu sure El- 
Beqare: / kad ste jednog covjeka ubili, pa se oko njega prepirati poceli - 
Allah jedao da izide na svjetlo ona sto ste hili sakrili -, Mi smo rekli: "Udarite 
ga jednim njezmim dijelom!" - i eto tako Allah vraca mrtve u zivot i pruza 
vatn dokaze svoje da histe shvatili! 

Ibn Kesir o ovome kaze: "Tj. udarite ga dijelom doticne krave, cime se postigio 
cudo, desilo se ono natprirodno tu u konkretnoj ^bilji. A da u pojedinostima 
toga ima ikakve koristi za nas, u vjerskom ili svjetovnom pogledu, Allah 
uzviseni bi nam vec naveo vise pojedinosti tome. On je to, mcdutim, ostavio 
tako, bcz dodatnog pojasnjcnja, O ovom dogadaju se ni od 'onoga koji je 
sacuvan odgrijeha' (tj. od Poslanika) takoder ne prenosi niita vjetodostojno." 




kad tu neko nazove selam. Ovo njeno vracanje je specificno 
i ono ne povlaci za sobom i ozivljavanje tijela prije Sudnjega 
dana. 

Peti vid vezanosti jest onaj koji ce se zbiti na Dan 
ozivljavanja tijela, sto je i najpotpuniji oblik njezine vezanosti 
za tijeio, kakav nije ni jedan od prethodnih oblika. Nakon 
njega, njih dvoje dalje ostaju kao cjelina - vise nece umirati, 
zapadati u stanje sna ili bivati izlozeni kvarenju! 

Sto se tice kur'anskog ajeta: Allah uzima duse u casu 
njibove smrti, a i onih koji spavaju, pa zadriava one kojima 
je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka odredenog! 
(Ez-Zumer, 42), to Bozije zadrzavanje onih dusa kojima je 
odredio da umru ni na koji nacin ne kolidira s privremenim 
vracanjem duse u njezino mrtvo tijeio u nekom vremenu, 
niti rezultira i vracanjem zivota tome tijelu na nacin na koji 
smo mi svikli na ovome svijetu. 

Kako god se kod osobe koja spava dusa nalazi u njezinom 
tijelu pa, premda je doticna osoba ziva, njezin zivot se ipak 
razlikuje od zivota budne osobe - a san je brat smrti! - tako 
je i s umrlom osobom kojoj dusa bude vracena u tijeio. Stanje 
u kojem se ona tada nalazi je medustanje izmedu onoga koji 
je ziv i onog umrlog kojem dusa nije vracena u tijeio, kao sto 
se i spavac nalazi u medustanju izmedu zivoga i umrloga. 

Dobro razmisli o ovome, to ce ti otkloniti mnoge dileme! 

Kad je posrijedi Vjerovjesnikova izjava da je u noci svoga 
uzdignuca vidio sve vjerovjesnike, treba kazati da neki hadiski 
ucenjaci tvrde da je on tada vidio i njihove obrise i duse. 

"Oni su zivi i kod svoga su Gospodara!", kazu oni. 
"Tako je Vjerovjesnik vidio Ibrahima kako je ledima 



115 



ill 



Ibn Qajjim el-Dzewii 



KNJIGAODUSl 



nasionjen na Bejti ma'mur 73 , vidio je Musaa kako stojeci 
klanja u svom kaburu... On ih je i opisao onako kako se 
opisuje neko ciji se iik vidi: Musaa je vidio zagasitosmeda, 
suhonjava i visoka, poput Jjudi iz plemena Senua, a Isaa kako 
mu s kose padaju kapijice kao da je tek izisao iz banje; za 
Ibrahima je rekao da lici na njega...!" 

Drugi im se u pogledu toga suprotstavljaju. Oni kazu: 
To sto je Vjerovjesnik tada vidio, bile su samo njihove duse 
a ne i tijela. Njihova tijela su, nesumnjivo, u zemlji i bit ce 
ozivljena onda kad tijela budu ozivljavana, ne prije toga. Kad 
bi bila ozivljavana prije toga u torn slucaju bi se zemlja iznad 
njih otvarala prije Sudnjega dana. Tako bi oni kod puhanja 
u rog ponovo smrt kusali, sto bi bilo trece kusanje smrti. To 
je, medutim, bez ikakva osnova. Potom, kad bi im i tijela iz 
kaburova bila ozivljena, Bog ih vise ne bi ni vracao tamo, 
vec bi ona bila u Dzennetu. 

No, od Vjerovjesnika, s.a.w.s., vjerodostojnom predajom 
se prenosi da je Bog Dzennet ucinio nedostupnim drugim 
vjerovjesnicima sve dok on ne ude u nj; on ce prvi otvoriti 
dzennetska vrata i biti apsolutno prvi ponad koga ce se zemlja 
rastvoriti; prije njega se nikom drugom nece rastvoriti! 



Bejt el-ma'mur - Dosl.; naseljena kuea; nebeska K'aba, protorip zemaljske 
K'abe koja se nalazi u Mekki. Spominje se u mnogim predajama, osobko 
omm vezanim za Poslanikovo uspece na nebo. Imam Ahmed o torn dogadaju 
biljezi iscrpnu prcdaju u kojoj, pored ostalog, stoji: "Zatim smo uzdignuti 
na Sedmo nebo. Dzibril je zatraiio da se otvori, pa jc upitan: ko je? 'Dzibril', 
kazao je. 'A ko je s tobom?' 'Muhammcd', rekao je. 'Zar mu je vec upuceno 
poslanstvo?!' 'Da, upuceno mu jc', kazao je. Tad nam je otvoreno, kad tamo: 
Ibrahim (a.s.) nasionjen na Bejt el-ma'miir, u koji svakodnevno ulazi 
sedamdeset liiljada meleka, koji vise odatle ne izlaze!" 



116 



Poznato je da se tijelo naseg Poslanika, s.a.w.s., u zemlji 
nalazi netaknuto, kakvo mu je bilo i za zivota. Njegovi ashabi 
su ga jedanput upitali kako ce se njemu pokazivati njihovi 
blagoslovi koje ce donositi na nj, nasta im je on pored ostalog 
rekao: "Allah je zemlji ucinio zabranjenim jesti tijela Bozijih 
poslanika!" 

Prema tome, da njegovo tijelo nece biti u njegovu kaburu, 
on ne bi tako odgovorio. 

Postoji i vjerodostojna predaja od njega u kojoj se kaze 
da ce Allah za njegov kabur zaduziti neke meleke koji ce mu 
prenositi selame od njegova ummeta. 

U jednom vjerodostojnom hadisu govori se o tome kako 
je Poslanik jednom stao izmedu Ebu Bekra i Omera i rekao: 
"Ovako cemo biti i prozivljeni!" 

Stvar je takva i pored neupitne cinjenice da ce njegova 
dusa biti u najgornjem drustvu, u samom vrhu 'Illijjuna, s 
dusama ostalth Bozijih vjerovjesnika. 

Od Poslanika se vjedostojnom predajom prenosi "da je 
u Noci uzdignuca (Lejlet el-isra 5 ) vidio Musaa kako stojeci 
klanja u svome kaburu, kao sto ga je vidio i na sestom, 
odnosno sedmom nebu". Prema tome, gore je bila njegova 
dusa koja je na neki nacin bila u vezi s njegovim kaburom, 
natkriljivala ga i za nj bila vezana tako da je on mogao klanjati 
u kaburu i uzvracati na selame koji mu se upucuju dok se 
dusa istovremeno nalazila u najgornjem drustvu. 

Izmedu tog dvoga ne postoji nikakva konfrontacija. 
Situacija s dusama razlicita je od one s tijelima. Tako ces 
ustanoviti da dvije kompatibilne, srodne duse mogu biti medu 
sobom krajnje intimne i bliske a da medu njima razdaljina 



.17 




Ibn Qajjim el-Dievvii 



KNJlGAODUfil 






bude koliko je izrnedu dva istoka; i obrnuto: da dvije 
nepodudarne, medu sobom netrpeljive duse mogu biti 
iznimno udaljene jedna od druge dok su im tijela vrlo bliska, 
priljubljena jedno uz drugo! 

Dusino uspinjanje, njezina blizina i daljina nisu one vrste 
kakva je primjerena tijelu. Dusa se uspinje sve gore do iznad 
nebesa i potom se ponovo spusta na Zemlju samo za ono 
vrijeme od kada je uzme melek smrti pa dok umrli ne bude 
polozen u svoj kabur. To je vrlo kratak vremenski period u 
kojem se tijelo ne bi moglo usperi i spustiti. Isti je slucaj i s 
njezinim uspinjanjem i vracanjem u tijelo u snu i u budnom 
stanju. Stoga neki dusu uporeduju sa Suncem i nj ego vim 
zrakama: dok se ono nalazi gore na nebu, njegove zrake su 
dolje, na Zemlji. 

Nas ucitelj kaze: "Ovaj primjer nije adekvatan. Naime, 
samo Sunce se ne spusta s neba, dok zrake koje se nalaze na 
Zemlji nisu i samo Sunce niti imaju njegovo svojsrvo. One su 
samo jedna njegova akcidentalija koja se zbiva kad se 
nasuprot Sunca nade odredeno nebesko tijelo. Medutim, sama 
dusa se uspinje i spusta. 

Sto se pak tice pitanja koje su ashabi postavili 
Vjerovjesniku, s.a.w.s., u vezi s poginulima na Bedru: 'Kako 
se mozes obracati onima koji su vec postali gnjili?!' i njegova 
odgovora njima da doticni cuju njegove rijeci - to ne iskljucuje 
mogucnost da su tada njihove duse bile vracene u tijela na 
nacin koji im je omogucavao da cuju njegov govor, dok su 
istovremeno tijela pocela gnjiti. Uostalom, obracanje se i jest 
odnosilo na duse koje su bile u vezi s tim tijelima koja su se 
nalazila u fazi raspadanja! 



118 



Sto se tice Bozijih rijeci: A ti ne mozes ond u grobovima 
dozvati! (Fatir, zi), pa sam kontekst ajeta upucuje na to da 
se njime zeli kazati da ti onoga koji ne vjeruje, cije je srce 
mrtvo, nisi u stanju dozvati tako da bi se on time mogao 
okoristiti, kao sto ni one u kaburovima ne mozes dozvati i 
saopciti im nesto od cega bi oni mogli imati koristi. 

No, uzviseni Bog ovim nije htio kazati da oni u 
kaburovima nista i ne cuju. Kako, kad je Vjerovjesnik, 
s.a.w.s., kazao da oni cuju bahat obuce onih koji prate 
dzenazu i kad je kazao da poginuli na Bedru cuju njegov 
govor, njegovo obracanje njima?! Isto tako, on je naredio da 
se umrlima naziva selam u formi obracanja onome ko je tu 
prisutan i ko cuje. Takoder nas je obavijestio da, onome ko 
svome bratu vjerniku nazove selam, doticni selam uzvrati! 

Ovaj ajet jest poput Bozijih rijeci: Ti ne mozes mrtve 
dozvati niti gluhe dovikati kada se ledima okrenu. (El-Neml, 
80) 

Neki kazu: Odricanje mogucnosti dovikanja gluhoga 
paralelno s odricanjem dozvanja mrtvoga sugerira da ni jedan 
ni drugi nisu sposobni cuti, da nije moguce doprijeti do onih 
ljudi cija su srca mrtva i gluha, te da je obracanje njima ravno 
obracanju mrtvome i gluhome. 

To je tacno, no to ne iskljucuje mogucnost da se duse, u 
smislu njihova korenja i osude, u nekom vremenu - 
posredstvom njihove vezanosti za tijela - ne mogu dozvati, 
sto ne spada u ono osporeno dozvanje. 

Opet, Bog najbolje zna! 

Pravi smisao jest sljedeci: Ti ne mozes dozvati onoga koga 
Bog nece da dozoves, jer ti si samo opominjac!, tj. Bog je tebi 



119 




I 



[bn Qajjim cl-Diewzi 



ostavio samo mogucnost opominjanja koju ri je stavio u duznost, 
a ne i da dozoves orioga koga On nece da bude dozvan! 

§to se tice Ibn Hazmovih rijeci: 'Hadis nije vjerodostojan, 
buduci da ga prenosi jedino Minhal ibn 'Amr koji nije jak 
prenosilac', to je jedna od njegovih brzopletosti, Bog mu se 
smilovao! Hadis je, naime, potpuno vjerodostojan, bez imalo 
sumnje. Mimo Zazana prenosi ga vec'i broj autora od Berraa 
ibn 'aziba, medu kojima su i 'Adijj ibn Sabit, Muhammed 
ibn 'Uqbe i Mudzahid. 

Hafiz Ebu 'Abdullah ibn Mendeh u svojoj knjizi 'El-Rub 
ve el-fiefs' kaze sljedece: "Kazivao nam je Muhammed ibn 
J'aqub ibn Jusuf, pozivajuci se na Muhammeda ibn Ishaqa 
el-Saffara, on na Nadra Hasima ibn el-Qasima, on na Isaa 
ibn el-Musejjeba, on na 'Adijja ibn Sabita a on na Berraa ibn 
'Aziba sljedece: 

'Mi smo s Bozijim Poslanikom, s.a.w.s., otisli na dzenazu 
jednom ensariji i tako dosli do mjesta gdje ce biti ukopan. 
Dok se njemu kopao kabur mi smo posjedaii, a sjeo je i Boziji 
Poslanik. Bili smo potisteni i sjedili smo nepomicno. On je 
malo posutio a potom digao glavu i rekao: 

- Kad vjernik bude na prijelazu s ovoga na onaj svijet, i 
kad mu dode melek smrti, kod njega dolaze meleki s 
dzennetskim cefinima i balzamom. Oni se zaustavljaju od 
njega tamo na granici njegova pogleda a onda mu prilazi 
melek smrti i sjeda kod njegove glave. Tad rekne: Tzidi, o 
smirena duso! Izidi u Boziju milost i zadovoljstvo!' i njegova 
dusa iscuri, onako kako iscuri kapljica iz mjesine za vodu. 

Tako, kad mu dusa izide, nju blagosiljaju svi oni koji su 
izmedu nebesa i Zemlje, osim ljudi i dzinna. 



KNjIGAODUSl 



Potom se s njom uspinje do neba i nebo se pred njom 
otvori i svi oni koji se nadu tu u blizini prate je do drugoga 
neba, pa do trec'ega, do cetvrtoga, do petoga, sestoga i 
sedmoga - sve do 'Arsa - prate je oni bliski sa svakog neba. 
Kad dode kod 'Arsa, tu bude upisana u registar onih iz 
'lllijjuna i Gospodar uzviseni rekne: 'Vratite roba Moga u 
njegovu pocivaljku, jer Ja sam im rekao da sam ih od zemlje 
stvorio, da cu ih ponovo vratiti u zemlju i da cu ih iz zemlje 
i po drugi put izvesti!' 

Potom bude vracena do pocivalista umrloga, pa tu dodu 
Munker i Nekir 7 + zubima roveci zemlju i razgrcuci je svojim 
krznima, i posade ga u sjedeci polozaj. 

- Ko je tvog Bog? - bude upitan i on odgovori: - Moj 
bog je Allah! - 

- Pravo govoris! - reknu mu oni i upitaju ga: - A koja ti 

je vjera? - 

- Vjera mi je islam! - odgovori on i oni mu opet reknu 
da govori pravo. 

Zatim ga upitaju: 
-Ko d je poslanik? - 

- Muhammed, Boziji vjerovjesnik! - odgovori on i oni 
mu potvrde da govori pravo. 

Zatim mu se kabur prosiri do tamo dokle mu dopire 
ocinji vid a onda mu dode covjek lijepoga lica, ugodna mirisa 
i lijepe odjece i rekne mu: 



» Munker (Munkir) i Nekir- imena dvojice meleka koji, prema mjerodavnim 
vjerskim izvorima, dolaze umrlomc odmah po njegovu ukopu i postavljaju 



iu pitanja koja se navode U tukstu. 



120 



121 




IbnQajjim el-Diewzi 



'Bog te nagradio dobrim! A, Boga mi, ti nisi znao onda 
kad si, zbilja, bio pohitan u pokoravanju Bogu a spor u 
neposluhu prema Njemu!' 

'A ti, Bog te nagradio dobrim 5 , upita on. 'Ko si ti?' 

'Ja sam tvoje dobro djelo', rekne onaj. 

Zatim mu se otvori jedan otvor prema Dzennetu i on u 
njemu ugleda svoje mjesto i svoj polozaj; tako sve do Sudnjega 
dana. 

A kada nevjernik napusta ovaj a ulazi u drugi svijet, kad 
mu smrt dode, njemu sa neba doiaze meleki s dzehennemskim 
cefinima i balzamom i zaustavljaju se od njega na granici 
njegovog ocinjeg pogleda. Onda mu prilazi melek smrti i sjeda 
kod njegove glave, te rekne: 'Izlazi, odvratna duso! Izlazi u 
srdzbu i bijes Boziji!', a njegova dusa se u njegovu tijelu sva 
prepadne, odbijajuci da izide kad to vidi i suoci se sa tim. On 
je onda iscupa onako kako se drnda iscupa iz natopljene vune, 
pa kad tako izide, stanu je proklinjati svi oni izmedu nebesa 
i Zemlje, osim dzinna i ljudi. 

Zatim se s njom uspinje do neba, no ono se pred njom 
zatvori a Gospodar uzviseni rekne: 'Vratite Mog roba do 
njegove pocivaljke, jer Ja sam njima rekao da sam ih od zemlje 
stvorio, da cu ih ponovo u zemlju vratiti i da cu ih po drugi 
put iz zemlje izvesriP 

Potom dusa bude vracena do pocivalista umrloga, pa joj 
dodu Munker i Nekir rovec'i zemlju svojim zubima i razgrcuci 
je svojim krznima - glasovi im poput tutnjece grmljavine a 
pogledi im poput munje bljestave - te ga posade u sjedeci 
polozaj. 



122 



KNJIGAODUSl 



- Ko ti je bog? - upitaju ga i on odgovori: - Ne znam!, 
nasta mu se s jedne strane kabura vikne: - Nisi to ni ranije 



znao; 

Zatim ga udare jednom zeljeznom sipkom - da se sakupe 
svi oni s istoka i sa zapada, ne bi je mogli podignuti! - i 
kabur njegov ga pritisne tako da mu se rebra ispremecu. Utom 
mu dode jedan covjek ruznoga lica, ruzne odjece i ruznog 
zapaha i rekne mu: 

'Bog te minim nagradio! A, Boga mi, ti nisi znao onda 
kad si, zbilja, bio spor u pokoravanju Bogu a pohitan u 
neposluhu prema Njemu!' 

'A ko si ti?!', upita on i onaj mu rekne: 'Ja sam tvoje 
ruzno djelo!' 

Zatim mu se nacini jedan otvor u pravcu Dzehennema i 
tako on gleda svoje mjesto tamo sve do Sudnjega dana!" 

(Hadis biljeze: Imam Ahmed, Mahmud ibn Gilan i drugi 
od Ebu Nadra). 

Kako se vidi, ovdje se nedvojbeno govori o tome da se 
dusa vraca kaburu, da dva meleka umrloga postavljaju u 
sjedeci polozaj i da ga ispituju. 

Ibn Mendeh ovo biljezi i posredstvom Muhammeda ibn 
Seleme, Hasifa el-Dzezerija i Mudzahida koji od Berraa ibn 
'aziba prenosl sljedece: "Bill smo na dzenazi jednom ensariji, 
a s nama bijase i Boziji Poslanik, s.a.v.s. Tako dodosmo kod 
kabura koji jos ne bijase iskopan, pa je dzenaza spustena na 
tie; Boziji Poslanik, s.a.w.s., tad sjede i stade govoriti: 

'Kad vjernik bude na samrti, njemu dode melek smrti u 
veoma lijepom obliku, divno mirisuci, i s jedne kod njega kako 
bi mu uzeo dusu. Jos dodu i dva meleka s balzamom iz 
Dzenneta i s cefinima dzennetskim i stanu podaleko od njega. 



[M 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 






Tako mu melek smrti dusu izvadi na nacin da ona iscuri 
i cim se nade kod njega odrnah je preuzmu ona dva meleka i 
stave je u balzam dzennetski i u dzennetske cefine a onda se 
s njom stanu uspinjati prema Dzennetu. Pred njom se otvaraju 
sve jedna po jedna nebeska vrata i meleki joj iskazuju radost. 

'Cija li je ova dobra dusa', pitaju, 'pred kojom se otvaraju 
vrata nebeska?!', i ona bude nazvana najljepsim imenima 
kojima je bila zvata na dunjaluku; bude receno: 'Ovo je dusa 
toga i toga...' 

Kad se s njom uspne na jedno nebo, oni tu bliski meleki 
prate je do sljedeceg neba i tako sve dok ne bude zaustavljena 
pred Allahom, kod Prijestolja Bozijeg. Tu iz 'Illijjuna bude 
uzeta knjiga njegovih djela i Bog uzviseni rekne Melekima 
Bliskim: 'Budite svjedoci da sam oprostio onome ko je ova 
djela cinio!' 

Zatim se udari pecat na tu njegovu knjigu i ona opet 
bude vracena u 'Illijjun. 

'Vratite dusu moga roba na Zemlju', rekne Bog uzviseni, 
! jer, Ja sam njima obecao da cu ih ponovo vratiti u nju!' 

Zatim je Boziji Poslanik, s.a.w.s., proucio: Od zemlje 
vas stvaramo i u nju vas vracatno i iz nje cemo vas po drugi 
put izvesti! (Ta Ha, 55). 

Kad vjernik bude postavljen u svom kaburu, njemu se 
kod nogu otvori jedan otvor u pravcu Dzenneta i bude mu 
receno: 'Gledaj kakvu ti je nagradu Allah pripremio!', a onda 
mu - kod glave mu - bude nacinjen jedan otvor u pravcu 
Dzehennema i rekne mu se: 'Gledaj kakve te je patnje Allah 
sacuvao!' 

Zatim mu se rekne: 'Sad spavaj spokojno!' i njemu ne 
ostane nista draze od nastupa Sudnjega dana." 



124 



KNjIGA O DUSl 



Boziji Poslanik, s.a.w.s., jos je rekao: "Kad vjernik bude 
polozen u svoj kabur, njemu zemlja rekne: 'Jako sam te, zbilja, 
voljela dok si jos bio na meni a kako je tek velika moja ljubav 
prema tebi danas, kad si usao u mene! Vidi sta cu ti uciniti!'. 

Tako mu se u njegovom kaburu poveca prostor za 
onoliko koliko mu oko moze dosegnuti!" 

Boziji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: "Kad nevjernik bude 
polozen u svoj kabur, dodu mu Munker i Nekir i stave ga u 
sjedeci polozaj. 

'Ko ti je Gospodar?', upitaju ga i on rekne: 'Ne znam!' 

'Nisi ni znaofreknu oni i tako ga snazno udare da on 
postane prah. Zatim ponovo poprimi svoje oblicje i sjedne, 
a oni ga upitaju: 'Sta kazes o ovome covjeku?' 

'O kojem covjeku?!', upita on i oni mu reknu: 'O 
MuhammeduP 

'Ljudi su', odgovori on, 'govorili da je on Boziji poslanik!', 
i oni ga tako snazno udare da se on pretvori u prasinu!" 

Ovo je iscrpan, poznat hadis potvrdene vjerodostojnosti. 
Jedna skupina najeminentnijih strucnjaka (huffaz) uvrstava 
ga u kategoriju potpuno vjerodostojnih (sahih) predaja i nije 
nam poznato da ijedan hadiski autoritet ima ikakvu 
primjedbu u pogledu njega; stavise, biljeze ga u svojim 
zbirkama i drze ga prihvatljivim, te ga - kad je rijec o 
kaburskoj patnji ili uzivanju, ispitivanju umrloga od strane 
Munkera i Nekira, uzimanju dusa, njihovu uspinjanju do 
pred samoga Boga i ponovnom vracanju u kabur - tretiraju 
jednim od vjerskih nacela. 

Ebu Muhammedov stav da ga ne prenosi niko drugi doli 
Zazan samo je njegova fikcija, buduci da hadis od El-Berraa 



125 



Ibn Qajjim el-Diewzi 



takoder prenose i drugi, kao sto su npr. 'Addi ibn Sabit, 
Mudzahid ibn Dzubejr, Muhammed ibn 'Uqba i dr. El- 
Darequtni je sve njegove lance prenosilaca sabrao u zasebnom 
djelu, a i sam Zazan spada u sasvim pouzdane prenosioce - on 
hadise prenosi i od najistaknurijih ashaba, kakav je npr. Omer. 
Njegove predaje biljezi i Muslim u svome Sahihu. Jahja ibn 
Mu'in za njega kaze: "Potpuno pouzdan (siqah)". Upitan za 
njega, Humejd ibn Bilal je rekao: "On je potpuno pouzdan. 
Ne pitaj o takvima!", dok je Ibn 'Addi za njega kazao: "Njegovi 
hadisi nisu upitni, ukoliko ih prenosi od pouzdanih Ijudi!" 

Sto se pak tice njegove izjave da ovaj dodatak - tj. rijeci: 
"Potom njegova dusa bude ponovno vracena u tijelo!" - ne 
prenosi niko drugi doli Minhal ibn 'Amr, kojega on svrstava 
u red slabih prenosilaca, treba kazati da je Minhal jedan od 
neprijepornih, potpuno pouzdanih osoba. Ibn Mu'in kaze: 
"Minhal je potpuno pouzdan!"; Idzii je za njega rekao: 
"Kufijac, sasvim pouzdan!" 

Najveca zamjerka koja je izrecena na njegov racun jest 
da se iz njegove kuce cula muzika, sto medutim ne moze biti 
razlogom da se ne prihvati njegovo prenosenje hadisa i da se 
izrazava sumnja u vjerodostojnost rijeci hadisa koje prenosi. 
To sto ga Ibn Hazm svrstava u red slabih prenosilaca ne 
znaci nista buduci da on pritom ne navodi i razlog zbog kojeg 
ga smatra takvim izuzev cinjenice da on jedini prenosi 
predmetni hadis, odnosno dio hadisa ■ "Potom njegova dusa 
bude ponovno vracena u tijelo!" 

Mi smo, medutim, pojasnili da on i nije jedini koji prenosi 
te rijeci. Stavise, u nekim predajama navodi se nesto jos 
drasticnije, ili barem jednako tome; u nekim verzijama ovoga 



126 



KNJIGAODUSl 



hadisa kaze se: "Pa mu ponovo bude vracena njegova dusa! "; 
zatim: "Pa ona stigne do njegova kabura i on se uspravi u 
sjedeci polozaj!"; zatim: "Pa ga njih dvojica postave u sjedeci 
polozaj!", te: "Pa on sjedne u svome kaburu!" 

Svi ovi hadisi potpuno su vjerodostojni (sihah) i pri sebi 
nemaju nikakva nedostatka. 

Neki drugi autori kao razlog za svoje neprihvacanje 
hadisa navode to da ga Zazan nije cuo od Berraa, sto medutim 
nije osnovano. Naime, 'Avana ei-Isfiraini ga u svome Sahihu 
biljezi navodeci citav lanac njegovih prenosilaca. On kaze: 
"Prenosi se od Ebu 'Amra Zazana el-Kindija koji je rekao: 
'Cuo sam Berraa ibn 'Aziba...' 

Hafiz Ebu 'Abdullah ibn Mendeh kaze: "To je poznat, 
nepretrgnut lanac (muttesil), koji biljezi vecina autora - od 
Berraa". 

Cak i ako bismo ovaj Berraov hadis ostavili po strani, svi 
drugi vjerodostojni hadisi nedvosmisleno kazuju isto, kakav 
je primjerice hadis koji se biljezi od Ibn ebi Zi'ba; on kaze: 
"Prenosi se od Muhammeda ibn 'Amra ibn 'Ataa, on od Se'ida 
ibn Jesara a on od Ebu Hurejre, da je Boziji Poslanik, s.a.w.s., 
rekao: 'Umirucem do laze meleki, pa ako je bio dobar covjek 
oni reknu: - O dobra duso u dobrom tijelu, izidi zahvalna i 
raduj se Ijepoti i miomirisu, i Gospodaru koji nije srdit!' 

Tako govori melek smrti sve dok dusa ne izade a potom 
se s njom uzdize do neba gdje se zatrazi da joj se otvori. 

'Ko je?', bude upitano otud, i meleki reknu: 'Taj i taj! 1 

'Dobro nam dosla dobra dusa koja u dobrom tijelu bijase. 
Udi zahvalna i veseli se Ijepoti i miomirisu, i Gospodaru koji 
srdit nije!' 



127 




Ibn Qajjim el-Dlewzi 



KNJIGA O DUSI 



Tako joj se govori sve dok ne stigne do neba na kojem je 
Allah uzviseni. 

Ako pak bude los covjek, meiek smrti rekne: 'Izidi, 
prezrena duso iz prezrena tijela! Izidi prijekorna i raduj se 
vatrenoj zestini i ruznu zapahu, i drugom tome slicnome!' 

Tako meleki govore sve dok dusa ne izide a zatim se s 
njom uspinju do neba, gdje zatraze da joj se otvorL 

'Ko je?', bude upitano otud, i oni reknu: 'Taj i taj!' 

'Nije dobro dosla prezrena dusa koja bijase u tijelu 
prezrenu! Vrati se prijekorna, jer tebi vrata nebeska nece biti 
otvorena!' 

Tako bude ostavljena izmedu nebesa i Zemlje, pa dode 
do kabura. 

Dobri covjek u svome kaburu sjedne bez straha i bez 
zadrske. Potom mu bude receno: *5ta si govorio o islamu, ko 
je ovaj covjek?' i on odgovori: 'Muhammed, Boziji poslanik. 
Dosao nam je s jasnim dokazima od Allaha, pa smo mi 
vjerovali i ono sto je on govorio drzali istinitim!" 

Dalje je naveo i preostali dio hadisa, 

Hafiz Ebu Nu'ajm kaze: "Postoji jedinstven stav da su 
svi prenosioci ovog hadisa pravedni i ispravni ljudi. Oba 
velikana - i Muhammed ibn Isma'll el-Buhari i Muslim ibn 
el-Hadzadz - jedinstveni su u ocjeni da su Ibn ebi Ziab, 
Muhammed ibn 'Amr ibn Ata' i Se'id ibn Jesar sasvim 
pouzdani prenosioci prema kriterijumima koje su oni 
ustanovili. Uz to, ovaj hadis su - od Ibn ebi Zi'ba - prihvatali 
i raniji velikani, poput Ibn ebi Fudejka i 'Abd el-Rahima ibn 
Ibrahmia". 

Hadis, stavise, od Ibn ebi Zi'ba prenose mnogi autori. 



Ebu 'Abdullah ibn Mendeh vracanje duse tijelu 
argumentira na sljedeci nacin: "Kazivao nam je Muhammed 
ibn el-Husejn ibn el-Hasan koji se pozivao na Muhammeda 
ibn Jezida Nejsaburija, on na Hammada ibn Qirata, on na 
Muhammeda ibn el-Fadla, on na Jezida ibn 'Abd el-Rahmana 
el-Saiga el-Belhija, on na Dahhaka ibn Muzahima a on na 
Ibn 'Abbasa koji je rekao: 'jedanput je Boziji Poslanik, 
s.a.w.s., sjedio i ucio ajet: A da ti je vidjeti nevjemike u 
smrtnim mukama kad meleki ispruze ruke svoje prema 
njima...! (El-En'am, 93), a onda rekao: 

'Tako mi Onoga u cijoj je ruci Muhammedova dusa, 
nijedna dusa ne napusti ovaj svijet a da prethodno ne ugleda 
svoje mjesto - u Dzennetu iii u Dzehennemu! 

Kad bude taj trenutak umirucem se ukazu dva niza 
meleka, sve od istoka do zapada, a lica im kao da su Sunce, 
i on se zagleda u njih i nikog drugog ne vidi iako se vama 
cini da on gleda u vas. Svaki od tih meieka uza se ima cefine 
i balzam, pa ako je umiruci dzennetlija oni ga obraduju 
Dzennetom; reknu mu: 'Izidi, dobra duso u zadovoljstvo 
Bozije i Dzennet Njegov! Bog je tebi pripremio pocast koja 
je bolja od sveg dunjaluka!' 

Tako mu neprestano saopcavaju radosti i okruzuju ga i 
prema njemu se ophode blaze i njeznije od majke prema 
svome djetetu. Zatim mu stanu izvlaciti dusu ispod svakoga 
nokta i svakog zgloba i ono jedno za drugim pocne umirati. 
I, premda ga vi vidite u muci, njemu to ne bude tesko, sve 
dok dusa ne dode do grla - odatle joj je gore napustiti tijelo 
no sto je bebi izici iz materice! Potom se meleki sjate - koji 
ce je od njih uzeti?! - no, uzme je melek smrti!' 



1Z8 



129 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



KNJIGAODUSl 



Boziji Poslanik je tada proucio: Red: "Melek smrti, koji 
vam je za to odreden, duse ce vam uzeti, a poslije cete se 
Gospodaru svome vratiti!" (El-Sedzda, n) 

Uzme je u bijele define i privi je uza se, i brizniji je prema 
njoj no sto je zena prema svom novorodencetu. Na to se od 
nje oslobodi miris ljepsi od miska i oni stanu udisati njezin 
miris i radovati joj se. 

'Dobro nam dosla, dobra duso i mirisu lijepi!', govore. 
'Gospodaru nas, blagoslov Svoj spusti na nju, i na tijelo iz 
kojega je izisla!' 

Potom se s njom pocnu uspinjati. 

Bog Uzviseni u zraku ima stvorenja ciji broj zna samo 
On, pa njih od duse zapahne miris ljepsi od miska i oni je 
stanu blagosiljati i veseiiti joj se; i otvore im se vrata nebeska 
i svaki melek pored kojeg produ, na svakom nebu, blagosilja 
je, sve dok s njom ne stignu pred Vladara Silnog. On rekne: 
'Dobro dosla, dobra duso! Dobrodoslica neka je i tijelu iz 
kojeg si izisla!' 

Tako, kad Gospodar uzviseni necemu pozeli dobrodos- 
licu, tome sve pozeli dobrodoslicu i od njega ode svaka 
tjeskobnost. Zatim za tu dobru dusu bude receno: 

'Uvedite je u Dzennet i pokazite joj njezino mjesto tamo! 
I neka vidi sve pocasti i ljepote koje su joj pripremljene, a 
potom je ponovo odvedite na Zemlju, jer Ja sam odredio: od 
nje sam ih stvorio i u nju cu ih opet vratiti, a zatim cu ib po 
drug! put iz nje izvesti!' 

I, tako mi Onoga u cijoj je ruci Muhammedova dusa, 
dusi tada bude teze izici odatle no sto joj je bilo tesko napustiti 
tijelo! 



'Zasto me opet vodite tijelu u kojem sam vec jednom 
bila?!', upita ona i oni joj reknu: 'Tako nam je naredeno! 
Mora ti tako biti! 1 I s njom se ponovo spuste - za vrijeme 
dok se umrli kupa (gusl) i oprema - i metnu je izmedu tijela 
i njegovih cefina!" 

Hadis upucuje na to da se dusa vraca i smjesta izmedu 
tijela i cefina. Ovaj vid vracanja nije jednak onoj vrsti 
suodnosa izmedu nje i tijela kakav je bio na ovome svijetu. 
To je poseban vid, razlick i od one relacije izmedu nje i tijela 
kakva postoji u stanju sna, kao i od one kad se dusa nalazi u 
svome prebivalistu (meqarr). Radi se o posebnon vidu 
vracanja tijelu koji se dogada zarad ispitivanja. 

Sejhu-1-islam kaze: "Svi vjerodostojni hadisi, preneseni 
potpuno pouzdanom predajom (mutevatir), kazuju o tome 
da se dusa vraca tijelu u vrijeme ispitivanja. Jedna skupina je 
stava da se vrsi ispitivanje tijela bez duse, sto vecina ucenjaka 
odbacuje. Drugi opet zauzimaju oprecan stav i tvrde da se 
ispitivanje odnosi samo na dusu, bez tijela, kako to tvrdi Ibn 
Murre i Ibn Hazm, medutim ni jedan od ova dva stava nije 
dovoljno odmisljen - pobijaju ih vjerodostojni (sahih) hadisi. 
Jer, da se to odnosi samo na dusu, u torn slucaju kabur ne bi 
imao nikakva dosluha s dusom!" 

Ovo se dalje pojasnjava u odgovoru na postavljeno 
pitanje koje glasi: Da li kaburska patnja podrazumijeva i dusu 
i tijelo ili samo dusu, odnosno samo tijelo, i da li tijelo zajedno 
s dusom sudjeluje u kusanju nagrade i kazne ili ne? 

Ovo je pitanje postavljeno Sejhu-1-islamu i mi cemo ovdje 
navesti njegov odgovor. On kaze: "Kazna i nagrada se protezu 
na oboje, i na dusu i na tijelo, i u torn pogledu postoji 



130 



131 




IbnQajjimel-ffiewii 



konsenzus kod muslimana glavne struje islama (Ehli sunnet 
ve el-dzema'at). Dusa kusa nagradu ili kaznu odvojeno od 
tijela, i to isto kusa spojena s njim, kad je i tijelo s njom 
spojeno. U torn slucaju nagrada iii kazna prozima njih oboje 
kao sto prozima i dusu odvojeno od tijela. 

No, da H ikada nagrada ili kazna doticu samo tijelo, bez 
duse? 

O tome postoje dva poznata stava medu ucenjacima 
hadisa, sunneta i apologetike film el-kelam), a o istom 
predmetu postoje i izdvojena misljenja koja nisu i misljenja 
sljedbenika rijeci i prakse Bozijeg Poslanika. 

Jedno od takvih misljenja je da se nagrada i kazna odnose 
iskljucivo na dusu a da samo tijelo niti kusa nagradu niti 
kaznu. Ovaj stav zastupaju filozofi koji poricu ponovno 
stvatanje tijela, no oni nisu vjernici, u cemu su muslimani 
jednoglasni. Medutim, tog su stanovista i mnogi teolozi 
mu'tezilijske orijentacije, 7S te neki drugi, koji prihvataju 
cinjenicu da ce tijela ponovo biti stvorena, no kazu da neceg 
takvog nema u 'berzahu', vec da ce se to dogoditi tek kod 
ustajanja iz kabura. Oni, medutim, tijelu samo u berzahu 
odricu kusanje kazne i tvrde da u takvom stanju nagradu ili 
kaznu kusa samo dusa, dok ce zajedno, i dusa i tijelo, kaznu 
kusati tek na Sudnjem danu. Ovo misljenje zastupaju neke 
muslimanske teoloske skupine iz teda teologa, ucenjaka 
hadisa i dr., sto prihvataju i Ibn Hazm i Ibn Murre. 

Ovo misljenje, medutim, ne potpada pod ona tri 
izdvojena misljenja, vec se svrstava u red onih misljenja koja 



M'utcziHje - izrazito raeionalisticka skola misljenja unutar islama. 



132 



KNJ1GA O DUS1 



notvrduju kabursku patnju i priznaju uskrsnuce i ponovno 
vracanje dusa i tijela. Medutim, u pogledu kaburske patnje 
oni imaju tri razlicita stava: 

i. da se ona odnosi samo na dusu, 

2. da se odnosi na dusu a posredstvom nje i na tijelo i 

3. da se odnosi samo na tijelo, s tim da bi se tu mogao 
svrstati i drugi stav ovih kojih priznaju kabursku 
patnju, i koji dusu smatraju samim zlvotom. 

Ovdje bi izdvojeno misljenje (sazz) biio misljenje onih 
koji u cijelosti negiraju kaznjavanje tijela, te koji u cijelosti 
negiraju kaznjavanje duse. Tako, ako konstatiramo da 
izdvojenih misljenja ima tri, u torn slucaju bi drugo izdvojeno 
misnjenje bilo ono po kojem sama dusa niti kusa nagradu 
niti kaznu, tj. da je dusa zapravo sam zivot. 

Ovo stajaliste zauzimaju i neke skupine teologa iz reda 
mu'tezilija i es'arija 7 * 5 , poput El-Qadija ebu Bekra, naprimjer. 
Oni ne priznaju da dusa nastavija egzistirati nakon sto se 
odvoji od tijela, sto je sasvim neutemeljeno (batil). 

Sasvim drukciji stav zauzima Ebu el-Me'ali el-Dzuwejni 
i drugi autotiteti a, k tome, Kur'an, Sunnet i konsenzus 
citavog ummeta eksplicitno se izrazavaju o tome da dusa 
nastavija samostalno egzistirati i nakon napustanja tijela, te 
da kusa nagradu ili kaznu. To priznaju i teozofi, s tim da oni 
negiraju ponovno stvaranje tijela. Ovi, medutim, prihvataju 
cinjenicu da ce tijela ponovo biti stvorena ali poricu da ce to 
biti i sama dusa, da ce ona kusati nagradu ili kaznu bez tijela. 



" Ei'arije - tradicionalisticka skola misljenja koja jc stajala nasuprot 
m'utezilijskog razumijevanja vjerskih tekstova. 



[3."5 



i r 



IbnQajjimel-Diewii 



KNJ1GA O DUSI 



Oba stava su, medutim, pogresna i predstavljaju zabludu, 
s tim da je stav kojeg zastupaju filozofi u torn pogledu mnogo 
gori od stavova onih koji su unutar islama, premda ima i 
onih koji se slazu s njima a koji tvrde da se drze islama ili, 
stavise, koji vjeruju da spadaju u red gnostika, sufija, onih 
koji su dokucili istinu, teologa. 

Trece izdvojeno misljenje jest misljenje onih koji kazu 
da u 'berzahu' nema ni nagrade ni kazne, i da ce nagrada i 
kazna uslijediti tek nakon Sudnjega dana. Ovo stajaliste 
zastupaju neke mu'tezile i njima slicni koji negiraju kabursku 
patnju i nagradu temeljeci svoj stav na postavki da i dusa 
prestaje trajati nakon sto se odvoji od tijela, te da samo tijelo 
niti moze kusati nagradu niti kaznu. 

Sve ove skupine su, medutim, u zabludi u pogledu 
'berzaha', premda su bolje od filozofa buduci da priznaju 
Sudnji dan. 

* 

Sada, kad si se upoznao s ovim neutemeljenim stavovima, 
znaj da su prve generacije ovoga ummeta i njihovi velikani 
zauzimali stanoviste da covjek, kad umre, bude u nekoj 
nagradi ili kazni i da se to dotice i njegove duse i tijela, te da 
dusa, nakon svog odvajanja od tijela, ostaje u nekoj nagradi 
ili kazni i da se povremeno spaja s tijelom kojom prilikom se 
ta nagrada, odnosno kazna protegnu i na nj. Potom, kad 
nastupi Smak svijeta, duse ce biti ponovo vracene u tijela 
koja ce se tada dici iz kaburova i stati pred Gospodara svih 
svjetova. 



U pogledu ponovnog stvaranja tijela saglasni su 
muslimani, i jevreji, i krscani. 



Ovo sto smo naveli mi cemo i argumentirati. 

Sto se tice hadisa koji govore o kaburskoj patnji i 
tspitivanju od strane Munkera i Nekira, oni su mnogobrojni 
i od Vjerovjesnika, s.a.w.s., su preneseni potpuno 
vjerodostojnom predajom (mutevatir), kakva je ona koju 
prenosi Ibn 'Abbas "da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., prolazio 
pored dva kabura, pa je rekao: 'Ova dvojica trpe kaznu, a ni 
za kakav veliki grijeh - jedan se nije brisao poslije mokrenja 
a drugi je spletkario!' 

Zatim je zatrazio da mu daju sirovu palminu granu, pa 
ju je prelomio. 

'Mozda ce im patnja biti ublazena dok se ove grane ne 
osuse', rekao je!" 

U Muslimovom Sahihu stoji: "Od Zejda ibn Sabita 
prenosi se sljedece: 

'Boziji Poslanik, s.a.w.s., bio je u imanju Benu Nedzara 
jasuci na svojoj mazgi - a i mi smo bili s njim - kad se mazga 
uznemirila i zamalo ga zbacila sa sebe. Istom, otkrismo da tu 
ima sest, pet ili cetiri kabura i on upita: 'Zna li neko ciji su 
ovo kaburovi?' 

'Znam ja!', rece jedan covjek i on upita: 'Kad su pomrli?' 

'Umrli su u mnogobostvu', kazao je onaj. 

'I ovaj ce ummet, zbilja, biti dovoden u iskusenje u svojim 
kaburovima', kazao je Poslanik. 'I da se ne plasim da cete 



1.14 



135 



IbnQajjimel-Diewzi 



KNJIGAODUSI 



jedni druge prestati zakopavali, ja bih zamolio Boga da vam 
ucini cujnim kabursku patnju, onu koju ja cujem!' 

Zatim se licem okrenuo prema nama, 

'Zatrazite utociste kod Boga od kaburske patnje!', rekao 
je i svi su rekli: 'Utjecemo se Bogu od kaburske patnje!' 

'Zatrazite utociste kod Boga od svih smutnji, onih 
vidljivih i onih nevidljivihP, rekao je i svi su rekli: 'Utjecemo 
se Bogu od svih smutnji, vidljivih i nevidljivih!' 

'Zatrazite utociste kod Boga od Dedzalove smutnje!', rekao 
je i oni su kazali: 'Utjecemo se Bogu od Dedzalove smutnje!" 

UMusIimovom Sahihu stoji: "Sve hadiske zbirke biljeze 
predaju koju od Vjerovjesnika, s.a.w.s., prenosi Ebu Hurejre; 
tu se kaze: 'Kad neko od vas zavrsi sa zadnjim sjedenjem u 
namazu, neka od Boga zatrazi utociste od cetiri stvari: od 
dzehennemske patnje, od kaburske patnje, od smutnje zivota 
i smrti i od smutnje Dedzala-varalice!" 

Takoder je u Muslimovom Sahihu - ali i kod drugih 
autora - zabiljezena predaja Ibn 'Abbasa u kojoj se kaze "da 
je njih Vjerovjesnik, s.a.w.s., poducavao ovoj dovi onako 
kako ih je poducavao odredenoj suri iz Kur'ana: 'Atlahumme 
inni e'uzu bike min azabi Dzehenneme ve e'uzu bike min 
azabi'l-kabri ve e'uzu bike min fitneti'I-mahja ve memat ve 
e'uzu bike min fitnetiTMesihi'I-Dedzdzal!' {Gospodaru moj, 
utjecem Ti se od patnje dzehennemske, utjecem Ti se od patnje 
kaburske, utjecem Ti se od smutnje zivota i smrti i utjecem 
Ti se od smutnje Dedzala-varalice!)." 

U hadiskim zbirkama Buharije i Muslima od Ebu Ejjuba 
se biijezi sljedece: "Vjerovjesnik, s.a.w.s., jedanput je izisao 
napolje kad je upravo bilo zaslo Sunce, pa je cuo neki glas. 



136 






'Jevreji', rekao je, 'Kusaju patnju u svojim kaburovima!" 

Takoder u njihovima zbirkama zabiljezena je predaja od 
'aise - Bog njome bio zadovoljan; tu ona kaze: "Kod mene je 
jedanput dosla jedna medinska starica, jevrejka, pa mi je 
rekla: 

'Oni u kaburovima doista kusaju patnju!' 

Ja joj, medutim, nisam vjerovala; nisam bila sklona 
vjerovati njezinim rijecima. Kad je ona otisla, i kad je kod 
mene dosao Boziji Poslanik, s.a.w.s., ja sam mu rekla: 'Boziji 
Poslanice, jedna ovdasnja starica, jevrejka, bila je kod mene 
- tvrdi da oni u kaburovima kusaju patnju!?' 

'Istinu je rekla!', kazao je on. 'Oni doista kusaju patnju 
koju sve zivotinje cuju!' 

'Nakon toga', kaze Aisa, q ja ga vise nikada vise nisam 
vidjela da je klanjao a da pritom kod Bog nije trazio zastitu 
od kaburske patnje!" 

U Ibn Hibbanovom Sahihu zabiljezena je sljedeca izjava 
Umm Mubessir: "Kod mene je dosao Boziji Poslanik, s.a.w.s. 
govoreci: 'Molite Boga da vas zastiti od kaburske patnje!' 

'A zar, Boziji Poslanice 5 , upitala sam ja, 'ima patnje u 
kaburu?!' 

'Oni u kaburovima doista kusaju patnju', kazao je on, 'i 
to sve zivotinje cuju!" 

Neki uceni ljudi kazu: Iz tog razloga neki ljudi, kad im 
njihove zivotinje, jeduci prasnjavu travu dobiju grceve u 
stomaku, s njima odlaze na jevrejska i krscanska groblja, 
kao i na groblja licemjera - ismailita, nasirija, karamita iz 
plemena Benu 'Ubejd i drugih skupina koje postoje u Egiptu 
i Samu - ; s konjima odlaze tamo isto onako kako odlaze na 



137 



IbnQiijjimel-Dicwii 



KNJ1GA O DU& 



jevrejska i krscanska groblja. Tako, kad konji cuju kabursku 
patnju to ih prepadne i u njima inicira vrucinu, sto ih oslobada 
grceva ! 

Abd el-Haqq el-Isbili kaze: "Veliki serijatski pravnik Ebu 
el-Hakem ibn Burhan - covjek od znanja i djelanja - kazivao 
mi je kako su oni jedanput u svome mjestu, na isbilijskoj 
visoravni, ukopali jednog umrlog covjeka pa kad su s tim 
zavrsili sjeli su na jednoj strani i razgovarali, dok su im jahace 
zivotinje pasle tu pored njih. Odjednom je jedna zivotinja 
hitro prisia torn kaburu i naculila usi, kao da osluskuje. Zatim 
se okrenula i dala se u bijeg, a onda se ponovo vratila tamo 
i opet naculila usi kao da osluskuje; potom se ponovo dala u 
bijeg. Tako je to cinila uzastopno." 

Ebu el-Hakem kaze: "Ja sam se tada sjetio kaburske 
patnje i Poslanikovih rijeci da oni u kaburovima kusaju patnju 
koju zivotinje cuju!" 

On nam je ovo ispricao kad smo mi kod njega slusali 
citanje hadisa iz Muslimove zbirke, kad je onaj koji je citao 
procitao Vjerovjesnikove, s.a.w.s., rijeci: 'Oni kusaju patnju 
koju sve zivotinje cuju!" 

To sto se cuje jesu glasovi onih koji se izlazu kazni. 
Hennad ibn Sirri u svojoj knjizi Zuhd biljezi sljedece: 
"Kazivao nam je Weki', prenoseci od E'amesa, on od Seqiqa 
a on od 'Aise - Bog njome bio zadovoljan! - sljedece: 'Kod 
mene je bila jedna jevrejka i spomenula mi kabursku patnju, 
ali joj ja nisam vjerovala. Kad je kod mene dosao 
Vjerovjesnik, s.a.w.s., ja sam mu to ispricala i on mi je rekao: 
'Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, oni u kaburovima 
doista kusaju takvu patnju da im zivotinje cuju glasove!" 



138 



Postoji veliki broj hadisa koji govore o kaburskom 
ispitivanju, kakav je i hadis koji se nalazi u zbirkama Buharije 
i Muslima, te kod autora "sunena"; prenosi ga El-Berra ibn 
'Azib od Bozijega Poslanika, s.a.w.s., koji kaze: "Kad 
musliman bude ispitivan u kaburu, pa posvjedoci da nema 
boga osim Allaha i da je Muhammed Boziji poslanik - to je 
ono na sta se odnose kur'anske rijeci: ''Allah ce vjemike 
postojanom rijecju ucvrstiti i na ovome i na onome svijetu!" 
(Ibrahim, 27). 

Druga verzija ovog hadisa glasi: "Ajet je objavljen u vezi 
s kaburskom patnjom. Umrli bude upitan: 'Ko je tvoj 
Gospodar?' i on odgovori: 'Moj Gospodar je Allah, a 
vjerovjesnik mi je Muhammed.' Na to upucuju kur'anske 
rijeci: 'Allah ce vjernike postojanom rijecju ucvrstiti i na 
ovome i na onome svijetu!" 

Ovaj hadis, kako smo to ranije naznacili, autori "sunena" 
i "musneda" navode u prosirenom obliku i u njemu se jasno 
navodi povratak duse tijelu i premetanje rebara, sto je 
nesporna potvrda da patnja obuzima zajedno i dusu i tijelo. 

O uzimanju duse, kaburskom ispitivanju, te kaburskoj 
nagradi ili kazni, hadis slican ovome prenosi i Ebu Hurejre, 
a zabiljezen je u Musnedu i Sahihu Ebu Hatimovom. Tu stoji 
da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao: "Kad umrli bude spusten 
u svoj kabur, on doista cuje bahat koraka onih koji odlaze 
od njega. Ako je bio vjernik tad se kod njegove glave nade 
namaz, s njegove desne strane post, sa lijeve strane zekat, 
dok mu kod nogu budu njegova dobra djela: sadaka, 
rodbinska veza, dobrocinstvo, eticnost... 

Tako mu se pride od glave, no namaz rekne: 'S moje 
strane prolaza nema!', zatim se pride s njegove desne strane, 



139 



Ibn Qajjim cl-Diewzt 



KNjlGA O DUSl 



a post rekne: 'S moje strane prolaza nema!', onda mu se pride 
s lijeve strane, no zekat rekne: 'S moje strane prolaza nema!', 
potom mu se pride odande gdje su noge a tu njegovi dobri 
cini - sadaka, rodbinska veza, dobrocinstvo, eticnost... - 
progovore: 'S moje strane prolaza nema!' 

Zatim mu se rekne: 'Sjedi!' i on sjedne, i njemu se ukaze 
Sunce na zalasku! 

'Ovaj covjek koji je bio medu vama - sta kazes za nj?', 
bude upitan. 'I cime to potvrdujes?' 
'Pustite me da klanjam! 5 , rekne on. 
'Klanjat ces!', kazu oni. 'No, najprije nam odgovori na 
nase pitanje! Pokazali smo ti onog covjeka koji je bio medu 
vama: sta kazes za nj i cime to potvrdujes?' 

'To je Muhammed', odgovori on. 'Svjedocim da je on 
Boziji poslanik koji je dosao s Istinom, poslan od Boga!' 

'Na toj osnovi si zivio', kazu mu oni, 'na njoj si umro i 
na njoj ces, ako Bog da, biti i prozivljen!' 

Zatim mu se nacini jedan otvor prema Dzennetu i rekne 
mu se: 'Eno, ono je tvoje mjesto, ono ti je Allah pripremio!' 
Njemu to jos vise poveca zudnju i radost, a zatim mu se 
prostor njegova kabura poveca za sedamdeset takata i to mu 
se svjetloscu obasja a tijelo se stane vracati onome od cega je 
i stvoreno, dok mu dusa ode medu dobre duse; te su duse 
price koje se hrane s dzennetskih stabala. Eto, na to se odnose 
rijeci Bozije: Allah ce vjernike postojanom rijecju ucvrstiti i 
na ovome i na onome svijetu! (Ibrahim, 27) 

Za nevjernika je rekao suprotno od ovoga kazavsi na 
kraju: "Zatim on bude pritijesnjen u svome kaburu tako da 
mu se rebra ispremecu!" To je eto onaj teski zivot kojeg Allah 



140 






uzviseni spominje: Taj ce teskim zivotom zivjeti i na Sudnjem 
danu cento ga slijepim oziviti! (Ta Ha, 124) 

U hadiskim zbirkama Buharije i Muslima zabiljezen je 
hadis kojeg prenosi Qatade od Enesa, u kojem se kaze da je 
Vjerovjesnik, s.a.w.s,, rekao: "Kada umrli bude spusten u 
svo) kabur i kad se oni koji su ga sahranjivali stanu razdaziti, 
on doista cuje bahat njihove obuce. Utom mu dodu dva 
meleka i stave ga u sjedeci polozaj; upitaju ga: 'Sta si govorio 
o ovom covjeku, o Muhammedu?' 

Vjernik odgovori: 'Svjedocim da je on Boziji rob i Njegov 
poslanik!' 

'Pogledaj svoje mjesto u Dzehennemu!', reknu mu oni. 
'Allah ti ga je zamijenio za ono u Dzennetu!' 

Tako on vidi i jedno i drugo mjesto!', kaze Poslanik." 

Qatade kaze: "Jos nam je rekao da mu se i kabur prosiri 
za sedamdeset laktova i da mu se sav taj prostor ispuni 
zelenilom, sve do Dana kad ce prozivljeni biti". 

Zatim se ponovo vratio hadisu kojeg prenosi Enes: "Sto 
se rice nevjernika i licemjera, njega upitaju: 'Sta si ti govorio 
za ovog covjeka?' i on rekne: 'Ne znam, govorio sam ono sto 
su govorili i drugi!' 

'Nisi ni znao, niti si ga slijedio!', reknu njih dvojka. 

Zatim on bude udaren jednom zeljeznom sipkom izmedu 
usiju pa krikne tako snazno da to cuju sva ziva bica, osim 
ljudi i dzina!" 

U Ebu Harimovom Sahibu nalazi se sljedeca Ebu 
Hurejrina predaja: "Boziji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'Kad 
neko od vas - ili je rekao: neki covjek - bude spusten a kabur 
njemu dodu dva plavo-crna meleka: jedan se zove Munker a 



141 



IbnQajjimel-Dicwii 



KNJIGAODUSI 



drugi Nekir, pa ga upitaju; 'Sta si ti govorio o ovom covjeku, 
Muharamedu?', i on im rekne sta je govorio; ako je vjernik, 
rekne: 'On je Boziji rob i Njegov poslanik. Svjedocim da nema 
drugoga boga osim All aha, i da je Muhammed Njegov rob i 
Njegov poslanik!' 'Mi smo, svakako, i znali da si ti tako 
govorio!', reknu oni a zatim mu kabur bude prosiren za 
sedamdeset laktova uzduz i poprijeko i taj mu se prostor 
obasja svjetloscu. 'Sad spavaj!', reknu mu i on upita: 'Mogu 
li otic'i svojoj celjadi, svojoj kuc'i, da ih obavijestim o ovome?' 
'Spavaj snom mladozenje', reknu mu oni, 'kojeg budi samo 
najdraze mu bice, sve dok te Bog ne prozivi iz te pocivaljke!' 

Ako je covjek bio licemjer, on odgovori: 'Ne znam. Cuo 
sam kako ljudi nesto govore, pa sam to i ja govorio!' 'Mi 
smo znali da si ti tako govorio!', reknu mu oni. Zatim zemlji 
bude receno: 'Stisni ga!' i ona ga tako stisne da mu se re bra 
ispremecu. Tako on jednako kusa kaznu, sve dok ga Allah 
ne prozivi iz te njegove pocivaljke!" 

Sve su ovo nedvosmislene potvrde da kaznu kusa i tijelo. 

Od Ebu Hurejre se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., 
rekao: "Kad vjernik bude na samrti njemu dolaze meleki sa 
bijelom svilom. 'Izidi, dobra duso!', govore joj, 'zadovoljna; 
i tobom se je zadovoljno. Izidi u lagodnost i miomiris, 
Gospodaru koji nije srdit na te!' 

Ona tako izide poput najugodnijeg mirisa miska i oni je 
jedni drugima stanu predavati dok tako s njom ne dodu do 
vrata nebeskih. Oni koji tu budu, upitaju: 'Kakav je to divan 
miris s kojim stizete sa zemlje?!' Oni je potom dovedu do 
vjernickih dusa i oni se njoj vise obraduju no sto se neki od 
vas obraduje dolasku nekog svog bliskog koji je odsutan bio; 



142 



pocnu je ispitivati: 'Sta radi taj i taj?!', ali bude im receno: 
'Pustite je da se odmori, jer bila je u teretu dunjaluckom!' 
Ako pak, kad je upitaju za nekoga, rekne: 'Pa, on je otisao k 
vama!', oni reknu: 'Znaci, odveden je u provaliju!' 

A kad nevjernik na samrti bude, njemu dolaze meleki 
patnje s tkaninom od kostrijeti i govore joj: Tzlazi, 
omrazenice; hajde kazni Bozijoj!', i ona izide poput 
najogavnijeg zapaha lesine i oni je odvedu do vrata 
zemaljskih. 77 Oni koji su tu, reknu: 'O, kako ogavan zapah?' 
Potom je odvedu medu nevjernicke duse". 

Ovaj hadis, u skracenom obliku, biljeze i EbNesai, El- 
Bezzar i Muslim. 

Biljezi ga i Ebu Hatim u svom Sabibu. U njegovoj verziji 
hadis glasi ovako: 

"Kad se vjerniku primakne smrt, njemu dolaze meleki 
milosti i kad mu uzmu dusu smjeste je u bijelu svilu i s njom 
odu do vrata nebeskih. Oni tamo reknu: 'Nismo vidjeli miris 
ljepsi od ovog!' i onda stanu zapitkivati: 'Sta radi taj i taj? 
Sta radi ta i ta?' 'Pustite je da se odmori!', bude receno. 'Ona 
je bila u teretu dunjaluckom!' 

A kad se nevjerniku uzme dusa, ona bude odnesena u 
zemlju i cuvari zemlje reknu: 'Nismo vidjeli zapaha ogavnijeg 
od ovog!' Potom je odvedu u najdonju zemlju!" 

El-Nesai u svom Sunenu biljezi hadis kojeg od 
Vjerovjesnika, s.a.w.s., prenosi 'Abdullah ibn Omer - Bog 
njime bio zadovoljan. Poslanik tu kaze: "Ovo je onaj kome 
se je Prijesto Boziji ('Ars) pokrenuo, kojem su otvorena vrata 






" Tj. do donjih sft-ra. 



143 



Ibn Qajjim d-Diewii 



nebeska i kome je svjedokom bilo sedamdeset hiljada meleka! 
Bio je jako pritijesnjen, pa je osloboden te stiske!" 

El-Nesai kaze: "Misli se na Sa'ada ibn Mu'aza". 

Od 'Aise - Bog njome bio zadovoljan! - prenosi se sljedece: 
"Boziji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'Kabur ima svoj stisak i 
da ga je iko mogao izbjeci, izbjegao bi ga Sa'ad ibn Mu'az!" 
Hadis se biljezi posredstvom Su'beta. 

Hennad ibn Sirri kaze: "Kazivao nam je Muhammed ibn 
Fudaji, pozivajuci se na svoga oca a on na Ibn ebi Mulejku, 
sljedece: 'Niko nije zasticen od kaburskog stiska, cak ni Sa'ad 
ibn Mu'az ciji je jedan jedini rubac bolji od citavog dunjaluka 
sa svim sto je na njemu!" 

On jos kaze: "Kazivao nam je 'Abeda, pozivajuci se na 
'Ubejdullaha ibn Omera a on na Nafi'a, koji je rekao: 'Cuo 
sam da je dzenazi Sa'ada ibn Mu'aza prisustvovalo 
sedamdeset hiljada meleka koji se nikad ranije nisu bili spustili 
na zemlju. Takoder sam cuo da je Boziji Poslanik, s.a.w.s., 
torn prilikom rekao: 'Umrli je upravo stisnut u svom kaburu!" 

'All ibn Ma'bed kaze: "Kazivao nam je 'Ubejdullah, 
pozivajuci se na Zejda ibn ebi Enisu, on na Dzabira a on na 
Nafi'a koji je rekao: 'Kod nas je dosla Safijja, kcerka Ebu 
'Ubejdova i zena 'Abdullaha ibn Omera, sva prestrasena, pa 
kad smo je upitali sta joj je, rekla je: 'Dolazim od jedne 
Vjerovjesnikove, s.a.w.s., zene; ispricala mi je da je Boziji 
Poslanik, s.a.w.s., rekao: - Da ce iko bid posteden kaburskog 
stiska, mislim da bi ga bio posteden Sa'ad ibn Mu'az, ali - i 
on je iskusio taj stisak!" 

Mervan ibn Mu'avija kaze, pozivajuci se na 'Alaa ibn el- 
Musejjeba, on na Mu'aviju el-'Absija a on na Zazana koji je 



144 



KNJIGA O DUSl 



od Ibn 'Amra prenosio sljedece: "Kad je Boziji Poslanik, 
s.a.w.s., zakopao svoju kcerku i sjeo kod njezinog kabura, 
lice mu je bilo namraceno a potom se razvedrilo. Kad su ga 
njegovi drugovi upitali sta je posrijedi, rekao je: 'Sjetio sam 
se njezine krhkosti i kaburske patnje, pa sam Bogu uputio 
dovu te je oslobodena. Tako mi Allaha, tako je bila stisnuta 
da su je tnogli cuti svi, od istoka do zapada!" 

Su'ajb nam je kazivao, pozivajuci se na Ibn Dinara, on 
na Ibrahima el-Ganevija a on na jednog covjeka koji je rekao: 
"Bio sam kod 'Aise - Bog njome bio zadovoljan; utom je 
tuda naisla dzenaza malog djeteta, nasta je ona stala plakati. 

'Zasto places, majko pravovjernih?', upitao sam je; rekla 
je: 'Placem zbog ovog malehnog; zao mi sto ce i njega kabur 
stisnuti!" 

Jasno je da se sve ovo odnosi na tijelo, posredstvom duse. 



Sve ovo o cemu smo prethodno govorili utemeljeno je 
na autenticnoj Poslanikovoj praksi i o tome postoji puna 
saglasnost medu znalcima te prakse. Mervezi kaze: "Ebu 
'Abdullah kaze: 'Kaburska patnja je istina; nju negira samo 
onaj zabludjeli, koji i druge odvodi u zabludu!" 

Hanbel kaze: "Ebu 'Abdullaha sam upitao za kabursku 
patnju i on mi je rekao: 'To su vjerodostojni hadisi i mi u 
njih vjerujemo i prihvatamo ih. Mi prihvatamo sve ono sto 
nam je od Vjerovjesnika, s.a.w.s., stiglo dobrom predajom 
(isnad dzejjid). Ako ne bismo prihvatili ono s cime je dosao 
Boziji Poslanik, s.a.w.s., ako bismo to odbacili, vratili i 



145 



Ibn Qajjim cl-Dzewji 



KNJIGA O DUSl 






prenebregnuli, sta bismo u torn slucaju s kur'anskim ajetom: 
Ono sto vam Poslanik dadne, to uzmitel? {El-Hasr, 7) 

'A je H kaburska patnja istina?', upitao sam. 

'Istina je! ! , rekao je. 'Kusaju patnju u kaburovima!" 

On jos kaze: "Takoder sam cuo Ebu 'Abdullaha kako 
kaze: 'Mi vjerujemo u kabursku kaznu, u Munkera i Nekira, 
u to da se umrli ispituje u svom kaburu. 'Allah ce vjemike 
postojanom rijecju ucvrstiti i na ovom i na onom. svijetu', 
(Ibrahim, 27) tj. u kaburu!" 

Ahmed ibn Kasim kaze: "Upitao sam: 'Ebu 'Abdullah, 
vjerujes li da postoje Munker i Nekir, da je doista sve onako 
kako se prenosi u pogledu kaburske patnje?' 

'Subhanallah!', kazao je on. 'Naravno da vjerujem; i 
tvrdim da je tako!' 

'Da li bas reknes: Munker i Nekir, ili kazes: dva meleka?', 
upitao sam. 

'Munker i Nekir', rekao je. 

'Kazu da se u hadisu ne navode njihova imena: Munker 
i Nekir?', kazao sam. 

'To je tako', rekao je on. 'Munker i Nekir!" 

Sto se pak tice novatora u vjeri, te onih koji su otisli u 
zabludu, tu je stvar drukcija. Tako Ebu el-Huzejl i Murejsi 
kazu: "Ko izide iz imana (vjerovanja), on ce kusati kaznu u 
onom vremenu koje ce biti izmedu dva puhanja u rog. 
Ispitivanje u kaburu vrsk ce se u torn vremenu!" 

El-Dzibai i njegov sin Belhi priznaju da postoji kaburska 
patnja, all poricu da ce je kusati i vjernici. Oni tvrde da ce tu 
patnju kusati samo nevjerniri i razvratnici koji su isli njihovim 
putem, koji ce vjecno boraviti u vatri. 



146 



Mnoge m'utezile kazu: Neprihvatljivo je meleke Bozije 
nazivati Munkerom i Nekirom. Munker je zamuckivanje 
unirlog kad mu se postavi pitanje a Nekir je uznemirenost 
koju mu pricine dvojica meleka! 78 

Salihi I Salih Fejh kazu: "Kaburska patnja ostvaruje se 
nad vjernikom bez vracanja duse tijelu. Moguce je da umrli 
osjeca bol, da njegova cula mogu funkcionirati i da moze 
biti svjestan I bez duse!" 

Ovaj stav zastupa jedna grupa karamita. 75 

Neke mu'tezile kazu: "Bog uzviseni umrle kaznjava u 
njihovim kaburovima tako sto u njima inicira bolove koje 
oni ne osjecaju. Te ce bolove osjetiti tek kada budu 
prozivljeni!" 

Oni dalje kazu: "Takav vid kaznjavanja umrlih slican je 
kaznjavanju pijanog ili onesvijescenog covjeka - oni ne 
osjecaju bol kad ih se udara; bol osjecaju tek kad im se ponovo 
vrati razum!" 

Jedna skupina njih potpuno negira postojanje kaburske 
patnje, kakav je npr. Dirar ibn 'Amr i Jahja ibn Kamil, sto je 



Naime, oba ova izraza, tj. Munker i Nekir, izvedena su iz osnovc glagola 
'nekurc/jenkeru/nekir', sto znaci: ne znati, ne poznavati, odbijati. Stoga su 
ove racionalisticke skupine ovim izrazima rade pridavale metaforican smisao, 
u smislu da se njima izraiava stanje i osjecanjc umrloga pri susretu s 
ncpoznatim gostima (tj. dvojicom meleka) koji ga posjecuju, a ne imena rih 
gostiju. 

Karamiti - ogtanak rafidija; jedna od brojnih i^umtlih sekti; pojavila se u 
Iraku krajem treceg hidzretskog stoljeca. Tvrdili su da je poslanik 
Muhammed, a.s., odredio Aliju ibn ebi Taliba za svog nasljednika, da jc 
Alija odtedio svog sina Hasana itd. sve do Muhammeda ibn Ismada kojeg 
smatraju scdmim imamom. Tvrdili su da on jednako zivi i da ce zivjeti sve 
dok ne zavlada citavim svijetom. Vjerovali su da je on ocekivani Mehdija 
(Vjeroobnovitelj) koji se navodi u nekim vjerskim izvorima. 



147 






IbnQajjimel-Dzewzi 



i Murejsijev stav. Sve su to, medutim, stajalista nesretnika 
zabludjelih. 



Treba znati da je kaburska patnja ustvari parnja u 
berzahu, i svako ko umre a bude zasluzio kaznu, ono sto je 
zasluzio ce ga stici, bio pokopan ili ne. Bilo da ga pojedu 
zvijeri, ili izgori tako da postane pepeo, ili bude rasprsen u 
zrak, ili ispecen, ili utopljen u vodi - u svakom torn slucaju 
do njegove duse i tijela stici ce ista onakva kazna kakva takve 
sustize u kaburovima. 

U Buharijevom Sahihu stoji: "Od Semre ibn Dzunduba 
se prenosi sljedece: 'Vjerovjesnik, s.a.w.s., obicavao je da se 
poslije namaza okrene prema naraa i upita nas da li je neko 
nesto prethodne noci sanjao, pa ako bi bilo takvih, oni bi 
ispricali svoj san i Poslanik bi to protumacio. 

Tako nas je jedanput isto to upitao - tj. "Da li je neko 
od vas sinoc nesto sanjao?" -pa kad smo rekli da niko nista 
nije sanjao, on je rekao: "Ja sam, medutim, sinoc sanjao neku 
dvojicu, dodose i uzese me za ruke i odvedose u Svetu Zemlju. 
Kad tamo: sjedi jedan covjek a drugi stoji i u ruci drzi metalnu 
sipku i onome je uvlaci ktoz jedan obraz, sve do potiljka, a 
onda to isto uradi i s drugim obrazom, a utom onaj prvi 
obraz zaraste. Zatim se vrati i to ponavlja. 

'§ta je ovo?', upitah ja i ona dvojica mi rekose: "Idi dalje!" 

Tako idasmo dalje i dodosmo do jednog covjeka koji 
iezase na potiljku dok drugi stajase ponad njegove glave s 
komadom stijene - ili oblutkom - i time mu razmrskavase 
glavu. Kad god ga udari kamen se otkotrlja i on ode po njega, 



148 



KNJIGA O DUSl 



i prije nego se vrati onome zaraste glava tako kao da nista 
nije ni bilo, i onaj ga opet stane udarati. 

'Sta je ovo? s , upitah ja i ona dvojica mi rekose: "Idi dalje!" 

I mi idasmo dalje i dodosmo do jedne iskopine koj* bijase 

poput kamina - gore uska a dolje siroka - ispod koje gorjese 

vatra, kad tu goli muskarci i zene: ispod njih im dolazi 

buktinja, pa kad im se primakne oni se podignu i samo sto 

ne izidu, a kad buktinja utrne, oni se ponovo vrate dolje. 

'§ta je ovo?', upitah ja i ona dvojica mi rekose: "Idi dalje!" 

Tako idasmo dalje i dodosmo do jedne rijeke od krvi; u 

njoj stoji jedan covjek a nasred rijeke drugi covjek i pred 

njim kamenje. Onaj koji bijase u rijeci pride i kad htjede izici 

onaj s kamenjem pogodi ga u usta i vrati ga nazad. I kad god 

onaj pokusa izici bijase pogoden kamenom u usta i vracase 

se na staro mjesto. 

'Sta je ovo?', upitah ja i ona dvojica mi rekose: "Idi dalje!" 
Tako idasmo i dodosmo do jedne zelene basce u kojoj 
stajase jedno ogromno drvo u cijem deblu bijahu jedan starac 
i djeca. U blizini tog drveta bijase i jedan covjek koji pred 
sobom raspirivase vatru. Ona dvojica me ispese na ono drvo 
i uvedose me u jednu kucu - ljepse od nje nikad ranije ne 
vidjeh - u kojoj bijahu starci i mladici. Zatim me ispese navise 
i uvedose me u jednu drugu kucu, jos ljepsu i jos bolju. 

'Vi me svukud nocas provedoste', rekoh im ja, 'pa hajde, 
objasnite mi ono sto vidjeh!' 

'Hocemo', rekose oni. 'Onaj kojeg si vidio da mu se deru 
obrazi, taj je veliki lazac; izmisljao je lazi koje su se potom 
dalje prenosile i tako se sirile posvuda - s njim ce onako biti 
cinjeno sve do Sudnjega dana! 






149 






Ibn Qajjim el-Dzcwii 



KNJ1GA O DUSl 



Onaj kojeg si vidio da mu se razmrskava glava, to je 
covjek kojeg je Bog poducio Kur'anu a on je nocu spavao ne 
misled na nj a danju nije postupao po njemu - s njim ce 
onako biti cinjeno sve do Sudnjega dana! 

Ono sto si vidio u onoj iskopini, to su bludnici, a onaj 
sto bijase u onoj rijeci, taj je jeo kamatu. Onaj starac u deblu 
onog drveta, to je Ibrahim a ona djeca oko njega, to su ljudska 
djeca. Onaj koji potpaljivase vatru, to je Malik, cuvar 
Dzehennema. Ona ptva kuca je kuca obicnih vjernika a ona 
druga - kuca sehida. Sto se nas dvojice tice, ja sam Dze brail 
a ovo je Mikail! Pogledaj sada gore!' 

Ja podigoh glavu, kad: dvorac poput oblaka! 

'To je tvoj dom!', rekose njih dvojica i ja zatrazih: 'Pustite 
me da udem u svoj dom!' 

'Ostalo ti je jos zivota' rekose oni, 'a da si ga upotpunio, 
sad bi usao unj!" 

Ovo je argument za kaznu u berzahu, jer i snovidenja 
vjerovjesnika jesu objava koja je u cijelosti sukladna stvarnosti 
stvari. 

Tahavi biljezi izjavu Ibn Mes'uda koji prenosi sljedecu 
Vjerovjesnikovu, s.a.w.s., izjavu: "Za jednog covjeka bilo je 
naredeno da mu se udari stotinu biceva i on neprekidno 
moljase Boga i dove mu upucivase sve dok ta stotina ne bi 
svedena na samo jedan udarac. Potom se njegov kabur ispuni 
vatrom pa kad ona bijase dignuta on ustade i upita: 

'A zasto me bicujete?!' 

'Zato sto si klanjao bez abdesta', kazase mu, ! i zato sto 
si prolazio pored onoga nad kim je vrseno nasilje a nisi mu 
pritekao u pornoc!" 



150 



Bejheqi navodi hadis koji prenosi Rebi' ibn Enes od Ebu 
el-'Alije a on od Ebu Hurejre koji od Vjerovjesnika, s.a.w.s., 
u vezi s kur'anskim ajetom: Hvaljen neka je Onaj koji je je u 
iednom casu noci preveo Svoga roba... (Isra\ 1} prenosi da 
je njemu doveden konj na kojeg je stavljen, ciji se korak 
zavrsavao tamo dokle je dosezao pogled. Tako je putovao a 
s njim i Dzibril, i naisao na neke ljude koji su u jednom danu 
sijali i u jednom danu znjeli, a kad bi god poznjeli ono bi se 
opet vracalo kakvo je i bilo. 

! Ko su ovi, Dzibrile?', upitao je i on mu je tekao: 'To su 
borci na Bozijem putu; njima se dobro djelo uvecava i do 
sedam stotina puta: Sto god viudijelite, On ce to nadoknaditi, 
On najbolje opskrbljuje! (Sebe\ 39). 

Zatim je naisao na ljude cije se glave stijenom razbijaju i 
kad god budu razbijene ponovo se vrate u svoj prvobitni 
oblik; tako im se to radi neprekidno, bez ublazenja. 

'Ko su ovi Dzibrile?', upitao je i on mu je rekao: 'To su 
oni cije su glave bile nevoljne na namaz!' 

Zatim je naisao na neke ljude koji su i sprijeda i otpozada 
imali krpice - idu poput stoke po bodljastom rastinju, 
zeqqumu i uzarenom dzehennemskom kamenju. 

'Ko su ovi, Dzibrile?', upitao je i on mu je rekao: 'To se 
oni koji nisu izdvajali zekat iz svoga imetka; nikakvo im Bog 
nasilje nije ucinio, On nije nepravedan prema robovima 

Svojim!' 

Zatim je dosao do nekih ljudi pred kojima bijase jedan 
lonac skuhanog mesa i jedan s pokvarenim mesom - bijahu 
jeli iz onog s pokvarenim mesom, zanemarujuci skuhano, 
ukusno meso. 



151 




Ibn Qajjim cl-Dfewzi 



KNJIGAODUSl 



'Ko su ovi, Dzibrile?', upitao je i on mu je rekao: To su 
oni koji su kod sebe imali svoje halal, ciste zene, no koji su 
odlazili pokvarenim zenama i s njima provodili noci, s njima 
docekivali jutraP 

Zatim je dosao do jedne grede na putu: sta god bi proslo 
pored nje, ona bi nahrnula na nj. Bog uzviseni kaze: / ne 
postavljajte zasjede na ispravnom putu! (Araf, 86). Zatim je 
naisao na jednog covjeka koji bijase skupio ogroman naramak 
koji nije bio u stanju ponijeti, no on pokazivase zelju da ga 
ucini jos vecim, 

'Ko je ovaj, Dzibrile?', upitao je i on mu je rekao: To je 
jedan iz tvoga urnmeta - na sebi je imao emanet kojeg nije 
bio u stanju izvrsiti, no on je na nj jos tovario!' 

Zatim je dosao do jednih ljudi cije se usne rezase zeljeznim 
klijestima i kad god bijahu odrezane ponovo se vracase u 
prvobitno stanje; tako neprestano. 

'Ko su ovi, Dzibrile?', upitao je i on mu je rekao: To su 
govornici smutnje!' 

Zatim je dosao do jednog malog kamena iz kojeg izlazise 
velika svjetiost koja se potom nastojase vratiti tamo odakle 
bijase izisla, no u tome ne uspijevase. 'Sta je ovo, Dzibrile?', 
upitao je i on mu je rekao: 'To je covjek koji nesto izusti, pa 
se pokaje za to sto je rekao - rado bi vratio izreceno, ali ne 
moze..." 

Bejheqi navodi jos jedan hadis vezan za Isra', u verziji 
koju od Vjerovjesnika, s.a.w.s., prenosi Ebu Se'id el-Hudri; 
tu stoji: "Pa se Dzibril i ja uspesmo gore, i Dzibril zatrazi da 
nam se otvori. Istom, ugledasmo Adema onakvog kakvog ga 
je Bog stvorio na Svoju priliku - pokazivahu mu se duse 



152 



njegovih vjerujucih potomaka a on govorase: 'Dobra dusa, 
lijep miris! Smjestite je u 'lllijjun!' 

Potom mu se pokazivahu duse njegovih potomaka 
pokvarenjaka a on govorase: 'Odvratna dusa, odvratan miris t 
Smjestite je u Sidzin!' 

Potom podoh malo dalje i nadoh se kod jedne tepsije na 
kojoj stajase lijepo izrezano meso i gdje ne bijase nikoga. 
Kad, ugledah i drugu tepsiju: meso na njoj bijase gnjilo i 
odatle dopirase neugodan zapah; tu bijahu neki ljudi koji 
jedose sa nje. 

'Ko su ovi, Dzibrile?', upitah ja i on mi rece: 'To su oni 
koji su ostavljali halal a prilazili haramu!' 

Zatim odmakoh malo dalje i ugledah ljude ciji trbusi 
bijahu poput kuca - kad god se koji pridigne, odmah se srusi. 
'Boze, daj da ne bude Sudnjega dana!', rekne pritom. Oni 
bijahu na putu kojim prolazi faraonova svita, pa kad njihovi 
prolaznici tuda nailazase, gazise po ovinia i oni vristase. 

'Ko su ovi, Dzibrile?', upitah ja i on mi rece: 'To su oni 
"koji se katnatom bave - diet ce se kao sto ce se diet onaj 
koga je dodirom sejtan izbezutnio". (El-Beqare, 275) 

Zatim odoh malo dalje kad - nadoh se pred jednim 
ljudima cije gubice bijahu poput onih kod deva: otvarase 
usta i gutase zeravice koje im potom izlazise na straznji dio, 
i ja ih cuh kako vriste. 

'Ko su ovi, Dzibrile?', upitah ja i on mi rece: To su oni 
koji su nepravedno jeli imovinu sirocadi!' 

Ja odoh malo dalje, kad - tamo zene objesene za dojke i 
ja cuh kako vriste. 

'Ko su ove?', upitah Dzibrila i on mi rece: To su bludnice'. 



153 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



KNJIGA O DUSl 



Potom nastavih dalje i dodoh do nekih ljudi s cijih se 
bokova trgase meso i ono im se davase komad po komad: 
'Jedi sad, onako kako si jeo meso brata svojega!' 

'Ko su ovi, Dzibrile?', upitah ja i on mi rece: 'To su 
klevetnici iz tvoga ummeta ! " 

Zatim je hadis naveo do kraja, u njegovoj cjelini. 

U Sunenu Ebu Dawuda zabiljezen je hadis koji se prenosi 
od Enesa ibn Malika, koji kaze: "Boziji Poslanik, s.a.w.s., je 
rekao: 'Kad sam bio na Mi'radzu So prosao sam pored jednih 
ljudi ciji nokti bijahu od bakra i koji tim noktima grebase 
svoja lica i prsa svoja. 

'Ko su ovi, Dzibrile?', upitao sam i on mi je rekao: To 
su oni koji su jeli ljudsko meso 81 i koji su ljudima udarali na 
obraz!" 

Ebu Dawud el-Tajalisi u svom Musnedu kaze sljedece: 
"Kazivao nam je Su'be, pozivajuci se na E'amesa, on na 
Mudzahida a on na Ibn 'Abbasa, da je Boziji Poslanik, 
s.a.w.s., naisa na neka dva kabura i rekao: 'Ova dvojica doisra 
kusaju kaznu, no ne za nesto veliko - jedan je jeo ljudsko 
meso a drugi je bio klevetnik!' 

Zatim je zatrazio palminu granu pa ju je prepolovio i 
jedan njezin dio zabio u jedan a drugi u drugi kabur. 'Nadari 



M'iradz-cuveno Poslanikovo uznesenje na Nebo kad su mu pokazana mnoga 
znamenja. Tom prilikom propisan mu je i namaz (molitva) koji sc ima 
obavljati pet puta na dan. To je i jedini propis koji je propisan gore 'na 
Nebu', Odatle se smatra da namaz u sebi sadrzi i ncbcskih elemenata, cime 
se tumaci njcgov iznimno snaian efekat na vjernika. 

'Koji su jeli ljudsko meso' - metaforican izraz za ogovaranje ljudi; aiuzija na 
iz. ajet sure El-Hudzurar: / ne uhodite jedtii drugs i ne ogovarajte jedni 
druge! Zar bi ttekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga! 



154 






se je da ce im patnja bid ublazena sve dok ove grane budu 
sirove!', kazao je." 

Postoje razlicita misljenja o tome da li su ova dvojica 
bili vjernici ili nevjernici. Prema jednima, bila su to dvojica 
nevjernika sto sugeriraju Posianikove rijeci da oni nisu u 
patnji zbog neceg golemog, tj. ono zbog cega su u patnji nije 
tako veliko kad se uporedi s njihovim nevjerstvom i 
mnogobostvom. Na nesto takvo upucuje i cinjenica da patnja 
nece biti od njih otklonjena vec samo ublazena, i to samo za 
onoliko vremena koliko ce grana ostati sirova. 

S druge strane, da se radilo o dvojici vjernika, on bi se 
kod Boga zauzeo za njih, Bogu bi uputio dovu da ih oslobodi 
patnje i oni bi na temelju toga bili izbavljeni. 

Uz to, u nekim verzijama ove predaje jasno se naznacava 
da su to bila dvojica nevjernika i da je ova patnja bila samo 
dodatak patnji koju su kusali za svoje nevjerstvo i svoje 
grijehe. To je i dokaz da ce nevjernik biti kaznjavan ne samo 
za svoje nevjerstvo, vec i za grijehe koje je cinio, sto je i stav 
za koji se opredijelio i Ebu el-Hakem ibn Burhan. 

Po drugima, radilo se o dvojici muslimana sto sugeriraju 
Posianikove rijeci da oni ne kusaju nikakvu drugu kaznu doli 
onu iz dva navedena razloga. U prilog tome ide i Poslanikova 
napomena da se oni ne kaznjavaju za nesto golemo dok 
nevjerstvo i mnogobostvo spadaju u apsolutno najvece 
grijehe. K tome, ne znaci da se Vjerovjesnik, s.a.w.s., treba 
kod Boga zauzimati za svakog muslimana koji u kaburu kusa 
patnju zbog nekog svog zlog djela. Tako nas je Poslanik 
izvijestio da jedan covjek koji je ukrao komad platna, a koji 
je poginuo boreci se na Bozijem putu - koji je, dakle, bio i 



155 



IbnQajjimel-Drewzi 



musliman i borac na Bozijem putu! - da mu taj komad platna 
kabur ispunjava vatrom. 

Verzija predaje u kojoj se jasno naznacava da su to bila 
dvojica nevjernika - nije poznata, a ako zbilja postoji, moguce 
je da se radi o dodatku koji je nacinio sam prenosilac. Opet, 
Bog najbolje zna! 

Ovo misljenje zastupa Ebu 'Abdullah el-Qurtubi. 



KNJ1GA O DUSl 



RASPRAVA SEDMA: 

ODGOVOR PORICATELJIMA* 

(Sta cemo kazati ateistima i otpadmcima koji 
poricu kabursku patnju, sirinu i tjeskobnost 
kabursku, te da je kabur Hi dzehennemska 
rupa Hi d£ennetska basca, da umrli ne 
zauzima sjedeci polozaj u svome kaburu ?) 



lie. 



Kazu: Kada otkopamo kabur u njemu na nalazimo gluhe 
i slijepe meleke kako umrle udaraju gvozdenim cekicima, kao 
sto ne nalazimo ni ove ill one zmije, niti razbuktalu vatru. 
Isto tako, ako ga otkopamo i pogledamo u kakvom se stanju 
nalazi, u bilo kojem vremenu, vidjet cemo da se tu u torn 
pogledu nista nije promijenilo. Ako umrlome na oci stavimo 
zivu a na prsa gorusicu kasnije cemo to opet naci u stanju u 
kakvom smo ga i ostavili. Necemo, takoder, naci ni jedan 
kabur da se prosirio za doseg ocinjeg pogleda ili pak da je 
umrloga stijesnio; kabur cemo uvijek nalaziti onakvim 
kakvim je i bio: njegove dimenzije ce uvijek biti onakve kakve 
smo i iskopali, nisu se ni povecale niti smanjile. Kako onda 
ta uska raka moze biti dovoljno prostrana da u nju moze 



Naslov redakcijski. 



157 



Ibn Qajjitn el-Diewii 



stati i umrii, i meleki i sav onaj ambijent koji mu se predstavi 
prijatnim ili neprijatnim? 

Njihova sabraca, sljedbenici novotarija i zablude, kazu: 
Svaki hadis koji je u konfrontaciji s razumom i osjedlom 
mora - apsolutno - biti odbacen a onaj ko ga govori mora 
bid u krivu. Mi, naprimjer, dugo gledamo nekoga ko je 
razapet na drvetu i ne vidimo da ga neko ispituje, da on nesto 
odgovara, da se pomice ili da njegovo tijelo zahvaca vatra! 
Isto tako onaj kojega su rastrgale zvijeri i iskljuvale ga ptice 
pa se rastocio u djelic'e i nasao se u utrobama zvijeri i voljkama 
ptica, u stoma cima riba i u kovitiacima vjetra - kako je, dakle, 
moguce da ti djelici njega budu ispidvani?! Kako se moze i 
zamisliti da nekog ko se nade u takvom stanju ispituju dvojica 
meleka? I kako se u torn slucaju kabur moze transformirati 
u jednu od dzennetskih basci ili dzehennemskih jama? I kako 
ga kabur moze sdsnud tako da mu se rebra ispremecu?! 

Mi cemo na ovo navesti neke detalje iz kojih ce se 
odgovor sam nazrijeti. 

Prvo: Treba znati da poslanici - mir i blagoslovi Boziji 
neka su na njih! - nisu kazali nista sto bi ljudski um smatrao 
nemogucim i za sta ne bi imao nimalo dvojbe da je nemoguce. 
Ono o cemu su kazivali poslanici jest dvovrsno: 

a) ono sto potvrduje i ljudski um i nepatvorena priroda 
covjekova i 

b) ono sto ljudski um, sam po sebi, nije u stanju dokuciti 
kakva suposlanicka izvijesca o elemendma betzaha, 
Kijametskoga dana, nagradivanja i kaznjavanja... 
Ovakva njihova izvijesca ljudskom umu u nacelu nisu 
neprihvatljiva; svako pojedinacno izvijesce za koje 



158 



1 



KNJIGA O DUSl 



se drzi da je razumu neprihvatljivo mora potpadati 

pod jedno od sljedece dvoje: ili im je lazno saopceno 

ili je doticni um deformiran, kad se javlja uobrazilja 

koju covjek potom drzi zdravim rezonom. 

Bog uzviseni kaze: Oni kojimaje dato znanje dobro znaju 

da je ono sto ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da 

vodi na put Silnoga i Hvaljenoga! (Sebe', 6). Jos kaze: Zar je 

onaj koji zna da je istina ono sto ti se objavljuje od Gospodara 

tvoga kao onaj kojije slijep?! (Ra'd, 19} Neki od onih kojima 

stno dali Knjigu raduju se svemu sto objavljujemo tehi, ali 

neki protivnici ne priznaju nesto od Objavel {Ra'd, 36} 

Ljudi se ne raduju necemu sto nije moguce. Bog uzviseni 
kaze: "O, ljudi, vec vam je stigla poruka od Gospodara vaseg 
i lijek za vasa srca i uputstvo i milost vjernicima. Reci: "Neka 
se zato Allabovoj blagodati raduju..." (Junus, 57) 

Ono pak sto nije moguce ne moze biti ni lijek niti se 
njime moze postici uputa niti milost; ni radovati se tome ne 
moze. To moze biti slucaj samo s onim u cijem se srcu ne 
zadrzava neko dobro i koji od islama nema nista; cije najbolje 
stanje jest zbunjenost i sumnja. 

Drugo: Da se od Poslanika - mir i blagoslovi Boziji neka 
su na nj! - pravilno razumije ono sto je on kazao, bez 
dodavanja ili oduzimanja nekih elemenata, ili stavljanja 
njegovih rijeci u pogresan kontekst, cime njegov iskaz biva 
reduciran a time i objasnjenje i uputa koji su se time htjeli 
postici. Sam Bog zna koliko se na taj nacin otislo od isprav- 
nosti i odvelo u zabludu! Sta vise, pogresno razumijevanje 
Bozijih i Poslanikovih rijeci uzrok je svake novotarije i 
zastranjenosti koje su uopce ponikie medu muslimanima. To 



159 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



KNJ1GA O DUSl 



je i osnova svake pogreske bilo u primarnim, bilo u 
sekundarnim vjerskim pitanjima, narocito kad ih uz to prati 
jos i [osa namjera. Kusnja za vjeru i vjernike osobito je golema 
onda kad se kod onoga koji se slijedi, uz njegovu dobru 
namjeru, nade pogresno razumijevanje nekih pitanja, s jedne 
strane i, s druge strane, losa namjera onoga koji slijedi. Tada 
samo Bog mote pomoci! 

Sta je drugo doli pogresno razumijevanje Bozijih i 
Poslanikovih rijeci odvelo u stranputicu kaderije, murdzie, 
haridzije, mu'tezile, dzehmije, rafidije i sve druge hereticke 
sljedbe (ehl el-bide'i) tako da je kod vecine ljudi vjera 
poistovjec'ena s timnjihovim shvacanjima. Ono sto su iz Bozijih 
i Poslanikovih rijeci razumjeli Poslanikovi savremenici (sahabe) 
i oni koji su dosli iza njih napusteno je. Ovi se na to i ne obaziru, 
nimalo tome ne posvecuju paznju. Usljed silnoga mnostva 
takvih primjera necemo navoditi niti jednoga od njih; ukoliko 
bismo ih svc pobrojaii, bilo hi ih vise od deset hiljada. Mozes, 
zbilja, naici i na takvu knjigu koju ces procitati od pocetka do 
kraja a da u njoj neces naci niti jedno mjesto na kojem su 
ispravno shvacene kur'anske ili Poslanikove rijeci! 

Ovo je jako dobro poznato onome ko je upoznat s ljudskim 
misljevinama i ko te misljevine vrednuje podvodeci ih pod 
nacela onoga s cime je dosao Posianik. Medutim, bespredmetno 
je razgovarati s onim koji se ponasa upravo suprotno - koji 
ono s cime je dosao Posianik podvodi pod nacela svojega 
uvjerenja, ili pod naceia onoga za kim se povodi, o kome ima 
pozitivno misljenje. Takvoga, i takvo njegovo uvjerenje, treba 
ostaviti po strani - neka sam nosi svoje breme - i izraziti 
zahvalnost Onome koji je nas postedio takve kusnje. 



160 



Trece: Bog uzviseni je odredio tri stanista: ovaj svijet, 
berzah i staniste u kojem ce se trajno ostati {Dar el-qarar), i 
za svako od tih stanista uspostavio je njemu primjerene 
zakonitosti. Covjeka je sazdao od tijela i duse i propise i 
odredbe na ovome svijetu vezao je za tijela, stavivsi duse u 
drugi plan. Stoga je i serijatske propise uredio tako da oni 
akceptiraju samo ono sto je izgovorio jezik, ili sto je ucinio 
neki organ, makar to bilo i suprotno s onim sto su duse u 
sebi tajde. 

S druge strane, zakonitosti koje vladaju u berzahu 
primarno akceptiraju duse, dok su tijela u drugom planu. I 
upravo onako kako u ovozemaljskim uredbama duse slijede 
tijela i usljed bob koju ta tijela trpe i same pate i osjecaju 
uzitak kad i tijela budu u lagodnosti i tako i same sudjeluju u 
kusanju radosti i patnje, isto tako i tijela slijede duse u 
njihovoj radosti i patnji, premda su u ovom slucaju duse te 
koje su izravno izlozene kazni ili nagradi. 

Ovdje, na ovome svijetu, tijela su vidljiva a duse 
nevidljive; ona su dusama poput njihovih kaburova. Tamo 
su, medutim, duse ocite a tijela nevidljiva u svojim 
kaburovima. Propisi berzahski doticu se dusa i one na svoja 
tijela prenose ugodnost ili patnju, upravo onako kako se 
propisi ovoga svijeta doticu tijela koja svoju ugodnost ili 
patnju prenose na svoje duse! Ovladaj ovim detaljem svojim 
znanjem i dobro ga razvidi - to ce ti odagnati svaku dilemu 
koja bi ti mogla doci, iznutra ili s vana! 

Uzviseni Allah nam je, svojom uputom, miloscu i 
paznjom prim j ere toga pokazao i na ovome svijetu - kroz 
stanje u kojem se nalazi onaj koji spava. Ugodaj ili patnja 



161 



[bn Qajjim el-Diewzi 



KNJIGA O DUSl 






koje spavac dozivljava u svome snu u nacelu korespondira s 
njegovom dusom; tijelo je tu u drugom planu, ono samo slijedi 
dusu. Prijenos tog osjecaja ponekad zna biti tako snazan da 
na tijelu ostavi vidljiv trag. Tako spavac moze sanjati da ga 
neko tuce i, kad se probudi, na svome tijelu opaziti tragove 
udaraca! Isto tako, moze sanjati da nesto jede ill pije pa kad 
se probudi u svojim ustima osjecati okus te hrane ill pica, te 
odsustvo gladi i zedi! 

Jos zacudnije od toga: mozes vidjeti spavaca kako se dize 
iz postelje, udara, nasrce i brani se bas kao da je budan, 
premda je u dubokom snu, potpuno nesvjestan tih svojih 
postupaka. Do toga dolazi stoga sto se takvo nesto odigrava 
s dusom pa se ona tu potpomaze izvana, tijeiom. Kad bi ti 
uspio prodrijeti unutra, on bi se probudio i poceo osjecati 
(vanjski svijet). 

Ako, dakle, dusa osjeca bol i uzitak, koji se posredstvom 
nje dijelom prenose i na njezino tijelo, to isto dogada se i u 
berzahu - stavise, u njemu je to jos izrazenije, buduci da je 
tamo dusa u vecoj i potpunijoj mjeri samosvojna, premda i 
dalje ostaje biti vezana za svoje tijelo, ne prekidajuci u cijelosti 
svoju vezu sa njim. Onda kad tijela ponovo budu sakupljena, 
i kad se ljudi dignu iz svojih mezarova, tad ce i uzitak i patnja 
podjednako prozimati i duse i tijela, i to ce se manifestirati 
jasno i ocigledno. 

Ako ovome posvetis paznju koju zasluzuje, pokazat ce ti 
se jasnim da su Poslanikovi iskazi u pogledu kaburske patnje 
ili nagrade, kaburske tjeskobe, sirine, stiska, da je kabur ili 
jedna od dzehennemskih jama ili jedna od dzennetskih basci 
potpuno saglasni s razumom, da su nedvojbeno istiniti. To 



ce ostati nejasnim samo onome ko pogresno razumijeva i 
cije je znanje nedostatno; onako kako se kaze: 

Kolikoje samo manjkavib koji ispravne rijeci 

zbore! 

Manjkavost njihova jest u pogreinom 

poimanju njthovu! 
Jos cudnije od svega toga jest da mozes naci dvojicu 
spavaca u jednoj postelji: dusa jednoga kusa slast i kad se 
probudi tragove te slasti nalazi na svome tijelu, dok dusa 
onog drugog trpi bol i kad se probudi, tragove te boli nalazi 
i na svom tijelu! Uz to, ni jedan od njih nije svjestan u kakvom 
stanju se nalazi onaj drugi. 

Eto, berzah je jos zacudniji od toga. 

Cetvrto: Bog uzviseni je onaj svijet i sve sto je vezano za 
njega ucinio nespoznatljivim (gajb), zakrivenim shvacanju 
obavezanih bica na ovome svijetu, sto je izraz savrsenstva 
Njegove mudrosti, te da bi se oni koji vjeruju u 'gajb' Si razli- 
kovali od onih drugih. 

Prvi primjer toga jest spustanje meleka kod umiruce 
osobe: oni sjedaju pored njega i on njih vidi ocevidno, 
razgovaraju kod nje drzeci define i balzam - dzennetske ili 
dzehennemske - i aminaju na dove, ma kakve bile, koje za 
samrtnika upucuju tu prisutni ljudi; ponekad i sami umirucem 
nazivaju selam i on im uzvraca na to: nekad jezikom, nekad 
isaretom a nekad, kad nema snage ni za jedno ni za drugo, 
samo svojim srcem! 



Gajb - sve ono sto je izvan dosega ljudskoga uma, o cemu se znanja crpe 
iskljucivo iz Objave. 



162 



163 



Ibn Qajjim el-Dzewii 






Neke samrtnike su jasno culi kako govore; Hodite! Dobro 
mi dosli! 

Moj ucitelj mi je kazivao - ne znam da li je on licno bio 
svjedokom toga, ill mu je to neko drugi ispricao - da je jedan 
umiruci cut kako govori: Mir neka je i na tebe - sjedi evo 
ovdje! Mir neka je i na tebe - sjedi evo ovdje! 

Odvec je poznato ono sto se zbilo s Hajrom Nessadzom 
- Bog mu se smilovao; on je, naime, na samrti rekao: "Strpi 
se, Bog te sacuvao, jer ono sto je tebi naredeno nece proci, a 
ono sto je naredeno meni - proci ce!" Zatim je zatrazio da 
mu se donese voda, uzeo abdest i klanjao; potom je rekao: 
"Sada ucini ono sto ti je naredeno!" i - umro! 

Ibn ebi Dunja navodi kako je Omer ibn 'Abd el- Aziz u 
posljednjim trenucima svoga zivota rekao: "Stavite me u 
sjedeci polozaj!" i kad su ga tako namjestili, rekao je: "J a 
sam onaj kome si Ti zapovjedio pa sam podbacio, kome si 
zabranio pa sam se oglusio!" - ponovio je to tri puta - "Ali, 
nema drugoga boga osim Allaha!" 

Zatim je podigao glavu i zorno se zagledao. 

"Vodo pravovjernih", primijetio je neko od prisutnih, 
"pogled ti je neobicno ostar?!" 

"Vidim neka bica", kazao je, "nisu ni ljudi ni dzinni!" 

Tako je izdahnuo. 

Muslima ibn 'Abd el-Melik kaze: "Ja sam bio pod 
kubbetom kod Omera ibn 'Abd el-Aziza kad je bio na samrti 
i on nam je znakom pokazao da izidemo. Mi smo tako izisli 
i posjedali oko kubbeta, a s njim unutra ostao je samo 
posluzitelj. Odatle smo culi kako uci ajet: Taj drugi svijet 
dacemo onima koji ne zele da se na Zemlji ohole i da nered 



164 



KNJIGA O DUS1 



cine, a one koji se Allaha boje ceka srecan kraj! (El-Qasas, 
83) Bogami, niste ni ljudska bica, niti dzinni?!" Utom je 
posluzitelj izisao i pokazao nam da udemo i kad smo unisli, 
on vec bijase izdahnuo!" 

Fudale ibn Dinar kaze: "Dosao sam kod Muhammeda 
ibn Vasi'a neposredno prije nego ce izdahnuti; govorio je: 
"Dobrodoslica melekima Gospodara moga! Ve la havle ve 
la quwete ilia billahi! (Nema snage ni mod, osim sa Bogom!)" 

Ja sam tada osjetio takav miris kakvoga nikada ranije 
nisam mirisao. On je potom ukocio svoj pogled i umro". 

Slicne predaje su isuvise brojne da bi ih se moglo sve 
pobrojati. 

O tome, ipak, najrjecitije govore rijeci Allaha uzvisenoga, 
koje su u ovom pogledu i dovoljne: A zasto vi kad dusa do 
guse dopre, i kad vi budete tada gledali, - a Mi smo mu blizi 
od vas, ali vi ne vidite... (El-Waqi'a, 83-85) Tj. Mi smo njemu 
blizi s Nasim melekima, s Nasim izaslanicima, ali vi njih ne 
vidite. 

To je pocetak toga sto mi ne vidimo, sto nije uocljivo, a 
sto se pocinje pojavljivati vec ovdje na ovome svijetu. 

Potom melek pruza svoju ruku prema dusi, uzima je i 
govori joj, a prisutni ga niti vide niti cuju; zatim dusa izlazi 
iz tijela i od nje se oslobada svjetlost poput suncevih zraka, i 
miris ljepsi od mirisa miska, sto isto tako prisutni niti vide, 
niti osjecaju taj miris. 

Potom se meleki stanu uspinjati, sve u redovima, a 
prisutni ih opet ne vide. 

Zatim dusa ponovo dode i posmatra kupanje tijela, 
njegovo umotavanje u cefme i nosenje, pri cemu govori: 



165 



1 






Ibn Qajjim el-Dzewzi 



"Pozurite! Pozurite!" Hi: "Gdje me to vodite?!", sto takoder 
ljudi ne cuju. Potom, lead umrli bude polozen u kabur i kad 
se iznad njega zemlja poravna - zemlja nije prepreka 
melekima da dodu do njega! Cak i ako bi mu se isklesao 
kamen i umrli bio u njega polozen, i ako bi mu otvor olovom 
bio zatvoren, ni to ne bi bilo preprekom melekima da dodu 
do njega, jer ta zgusnuta tijela nisu prepreka duhovnim bicima 
da produ kroz njih. Stavise, ta tijela nisu brana ni dzinima. 

Bog uzviseni je kamenje i zemlja no tlo melekima ucinio 
onako kako je zrak ucinio pticama. Isto tako, prosirivanje 
kabura i njegovo komodiranje primarno se odnosi na dusu, 
pri cemu je tijelo u drugom planu, Tijelo moze biti polozeno 
u kabur tjesnji od lakta a da kabur u stvari bude prosiren za 
ckav vidokrug, slijedom postupka prema dusi. 

Sto se tice tezine kaburske od koje se ispremecu neki 
dijelovi umrloga, to ne odbacuju ni cula, ni razum, ni 
nepatvorena narav covjekova. Ako bismo, npr. pretpostavili 
da neko opljacka umrloga i da pri tome ne vidi da su mu se 
rebra ispremetala, to opet nece iskljuciti mogucnost da su se 
ona, nakon pritiska, ponovo vratila u prvobitno stanje. 
Krivovjerci i nevjernici, medutim, samo zele Poslaniku 
pripisati laz! 

Jedan dobri covjek je kazivao kako je jedanput iskopao 
tri kabura, pa kad je s tim zavrsio legao je da se odmori. 
Utom je usnio kako se spustise dva meleka i zaustavise se 
nad jednim od ta tri kabura; jedan od njih rece: "Ubiljezi; 
jedan ferseh 33 , uzduz i poprijeko!" Zatim zastade nad drugim 



Ferseh - duzna mjera: tri milje, oditosno 2:2,50 metara. Po drugima, jedan 
ferseh oznacava duiinu od 7-8 kilometara. 



166 



KNJ1GA O DUSl 



kaburom i rece: "Ubiljezi: jedna milja, uzduz i poprijeko!" 
Zatim stade nad trecim kaburom i rece: "Ubiljezi: jedan fitr* 4 , 
uzduz i poprijeko!" 

Potom se ovaj probudio i tu ubrzo bijase donesen neki 
stranac na kojeg niko ne bijase obracao paznju, te ga ukopase 
u onaj prvi kabur. Zatim bijase donesen jedan drugi covjek i 
njega ukopase u drugi kabur. Potom donesose dzenazu jedne 
bogatasice, suprugu jednog od uglednika tog mjesta; oko nje 
bijase mnogo ljudi, te je ukopase u onaj tijesni kabur, onaj 
za kojeg je cuo onoga da govori: "Po jedan fitr, uzduz i 
poprijeko!" 

A fitr - to je samo jedan pedalj! 

Veto: Ni vatra ni zelenilo kabursko nisu od ovoga svijeta 
da bi ih mogao vidjeti svaki onaj ko vidi i ovosvjetsku vatru 
i zelenilo. Radi se o onosvjetskoj vatri i zelenilu. Ta vatra 
mnogo je zesca od ovosvjetske i stoga je stanovnici ovoga 
svijeta ne mogu osjetiti. Bog uzviseni ono zemljano tie i 
kamenje koje se nalaze oko umrloga ucini veoma vrucim, 
tako da ono bude mnogo vrelije od ovosvjetske zeravice, pa 
ipak, ako bi ih neko s ovoga svijeta dotaknuo, nista ne bi 
osjetio! Jos cudnije: dvojica ljudi budu ukopani jedan pored 
drugoga, pa jedan od njih bude u vatrenoj jami a nimalo te 
vreline ne dopre do onoga koji je tu uz njega; s druge strane, 
taj drugi bude u jednoj od dzennetskih basci i nista od tih 
uzkaka i Ijepote ne dospije do njegovog susjeda! 

Moc Gospodara uzvisenog veca je i zacudnija od toga. 
On nam jos ovdje, na ovome svijetu, pokazuje znakove svoje 



81 Fitr -pedalj; mjera od 18 centimetara. 



167 






IbnQajjimel-Diewii 



I 



mod koji su visestruko zacudniji od toga, ali mnogi su Jjudi 
veoma skloni poricanju svega onoga sto oni nisu uspjeli 
ovladati svojim znanjem, a sto je Bog nekima otkrio i zastitio 
ih takvoga postupka. 

Tako se nevjerniku podastiru dvije vatrene ploce koje mu 
njegov kabur razbukte vatrom onako kako pecnica plane. Bog 
uzviseni, kad hoce, to otkrije i pokaze nekim svojim robovima 
a od drugih to ucini zaklonitim. Kad bi to svi ljudi mogli vidjeti, 
tada bi zahtjev za izvrsavanjem vjerskih propisa (teklif) i 
vjerovanje u onostrano (gajb) izgubili svoj smisao. Uz to, ljudi 
bi prestali jedni druge sahranjivati, kako se to sugerira u hadisu 
kojeg biljeze Buharija i Muslim: "I da se ne bojim da cete 
jedni druge prestati ukopavati, zamoho bih Boga da i vi cujete 
dio kaburske patnje, onako kako ja to cujem!" 

Buduci da se ova mudrost ne tice zivotinja, one tu patnju 
mogu cuti, ona im je dostupna, kako je to pokazala mazga 
Bozijega Poslanika, s.a.v.s., kad se, prolazeci pored onoga 
koji je kusao patnju u svome kabnru, uznemirila i zamalo ga 
zbacila sa sebe. 

Nas prijatelj Ebu 'Abdullah Muhammed ibn el-Ruzejz 
el-Harrani mi je kazivao da je jedanput poslije ikindije izisao 
iz kuce i otisao u svoju bascu. "Kad je bilo negdje pred zalazak 
Sunca", kaze on, "prolazio sam kroz mezarluke kad ugledah 
- jedan kabur bijase vatrena zeravica, poput staklena vrca, 
umrli usred njega! Ja stadoh trljati svoje oci - jesam li budan 
ili sanjam?! - te se okrenuh prema medinskim zidinama. 
'Bogami, ne sanjam!', rekoh. Tako nastavih prema svojoj 
celjadi, sav zaprepasten, t oni preda me iznesose hranu, no ja 
ne mogoh jesti, vec izidoh u grad da se raspitam ciji je ono 



168 







tamo kabur. Tako saznadoh da je nekog poreznika koji tog 
dana bijase umro!" 

Videnje ove vatre u kaburu, prema tome, jest poput 
videnja meleka i dzinna koje se ponekad desava onima kojima 
Allah hoce to otkriti. 

Ibn ebi Dunja u svojoj knjizi Kitdh el-qubur navodi 
5'abija koji je kazivao o jednom covjeku koji je Vjerovjesniku, 
s.a.w.s, ispricao sljedece: "Prolazio sam pored Bedra kad sam 
vidio kako iz zemlje izide neki covjek kojega drugi udarase 
kukom tako da se on ponovo izgubi u zemlji. Tako se 
pojavljivase vise puta i vise puta se gubijase u zemlji?!" 

"Bio je to Ebu Dzehl ibn Hisam V s rekao mu je Poslanik. 
"Tako ce kusati patnju sve do Sudnjega dana!" 

Ibn ebi Dunja takoder navodi i iskaz Hammada ibn 
Seleme, koji se pozivao na 'Amra ibn Dinara, on na Salima 
ibn 'Abdullaha a on na svoga oca koji je ispricao sljedece: 
"Na svojoj devi sam isao od Mekke prema Medini, noseci 
uzase cuturu vode, i tako naisao pored nekih mezarluka. 
Istom - iz jednog kabura izide covjek bukteci vatrom, vukuci 
lanac koji mu bijase svezan za vrat, 'O, 'Abdullah', stade se 
obracati meni, 'vode mi daj, vode! O, 'Abdullah, vode, vode!' 
Ne znam da li me bijase prepoznao pa me stoga oslovi 
po imenu ili govorase onako kako govore i drugi 8S , tek za 
njim izide drugi covjek i stade govoriti: 'O, 'Abdullah, ne daj 
mu vode! O, 'Abdullah ne daj mu vode!' 



Ebu Dzehl ibn el-Hisara - jedan od velikih prorivnika poslanika Muhammeda, 
a.s., poginuo u poznatoj Bid na Bedru i. godine po Hidzri. 
'Abdullah - dosl.: rob Boziji, covjek. U arapskom jeziku upotrebljava sc i u 
torn znacenju a ne samo kao vlastito ime. 



169 



Ibn Qajjim el-Diewji 



Zatim povuce onaj lanac i odvuce onoga u kabur!" 

Ibn ebi Dunja kaze: "Pricao mi je moj otac, pozivajuci 
se na Musu ibn Dawuda, on na Hammada ibn Selemu, on 
na Hisama ibn 'Urweta a on na svoga oca koji je ispricao 
sljedece: 'Jedan je jahac isao iz Mekke prema Medini pa kad 
je prolazio pored mezarluka vidio je kako iz jednog kabura 
izlazi covjek bukteci vatrom, u bukagijama. 

'O, 'Abdullah - vode! O, 'Abdullah - vode!', govorio je. 

'Utom je', kaze onaj jahac, 'za njim izisao jedan drugi 
covjek, govoreci: 'O, 'Abdullah - ne daj mu vode! O, 
'Abdullah - ne daj mu vode!' 

Jahac je od toga pao u nesvijest i njegova deva ga je tako 
odnijela u 'Ardz.*? Kad se ujutro probudio bio je potpuno 
sijed. O tome je obavijesten i Osman, pa je zabranio da neko 
putuje sam!" 

On takoder navodi i Sufjanov iskaz; on se pozivao na 
Dawuda ibn Sabura a on na Ebu Quz'u koji je ispricao 
sljedece: "Prolazili smo pored nekih voda koje su bile izmedu 
nas i Basre kad smo culi njakanje magarca. Ljude iz tog mjesta 
upitali smo sta je to; rekli su: To je jedan ovdasnji covjek - 
kad god mu je mati nesto rekla, uvijek joj je odgovarao: Njaci, 
njaci! Od kada je umro, iz njegova kabura se svake veceri 
cuje ovakvo njakanje!" 

Ibn ebi Dunja navodi i iskaz 'Amra ibn Dinara, koji kaze: 
"Jedan Medinjanin je imao sestru koja je zivjela na periferiji 
grada, pa kad se razboljela on ju je isao obici. Kad je umrla 
i on se vracao s njezine dzenaze, sjetio se da mu je nesto 




KNJlGAODUfil 



El-'Ardz - pustinjsko mjesto u Arabiji, na pocetku Tihame. 



ostato u kaburu pa je zamolio jednog svog prijateija da se 
vrate do tamo. 

'Tako smo', kaze on, 'otkopali kabur i ja sam tu nasao 
ono sto mi je ostalo. Zatim sam onome rekao da se izmakne 
kako bih vidio u kakvom je stanju moja sestra. Skinuo sam 
onaj pokrov sa rake kad - kabur sav bukti vatrom! Ja sam 
brzo sve vratio kako je i bilo, i otisao do svoje majke. 

'Majko, reci mi kakva je bila moja sestra?', upitao sam 
je i ona je rekla: 'Ne pitaj nista sad kad je mrtva!' 

'Molim te, reci mi!', zahtijevao sam i ona mi je kazala: 
'Odgadala je namaz do isteka namaskog vremena a mislim 
da. je klanjala i bez abdesta. Prilazila je komsijskim vratima i 
prisluskivala njihov govor a onda to iznosila u svijet!" 

On takoder navodi i Husajna el-Esedija koji kaze: "Cuo 
sam Merseda ibn Husiba kad je pricao: 'Sjedio sam kod Jusufa 
ibn Omera a pored njega je bio neki covjek cija je jedna strana 
lica bila poput metalne pioce. 

'Ispricaj Mersedu ono sto si vidio!', rekao mu je Jusuf i 
on mi je ispricao sljedece: Kad sam bio mladic, cinio sam 
one razvratne stvari pa kad se pojavila kuga, rekao sam: 
'Izdvojit cu se u neki od obtiznjih klanaca' a potom sam 
nadosao na to da kopam mezarove. Tako sam se jedne veceri, 
izmedu aksama i jacije, nakon sto sam bio iskopao mezar, 
naslonio na zemlju drugog mezara kad - donesose neclju 
dzenazu, ukopase je u onaj mezar i poravnase zemlju. Utom 
sa zapadne strane dodose dvije bijele ptice - bijahu poput 
deva - i jedna se spusti kod glave umrloga a druga kod nogu 
a onda ga stadose rovati. Jedna od njih se zatim spusti u 
kabur a druga ostade na njegovu rubu. 



170 






171 



IbnQajjimd-Diewzi 






Tada se i ja primakoh i sjedoh na rub kabura - a bijah 
tada covjek koji u svojim prsima nista ne imadase - i cuh 
kako onaj govori: 'Zar nisi svojoj tazbini isao u dvjema 
zuckastim odjecama, vukuci ih po zemlji gordo, iduci hodorn 
oholim?!' 'I gori sam od toga!', odgovori ovaj i onaj ga tako 
udari da se ispuni sav kabur, te on postade pun vode i masti. 
Zatim se ponovo vrati kakav je i bio i ovaj ponovi pitanje 
dok ga triput tako ne udari, a on svaki put odgovori isto i 
svaki put kabur se ispuni vodom i mascu. 

Zatim podize glavu i pogleda prema meni. 'Gle njega 
gdje sjedi, Bog mu pamet zavrtio!' rece i udari me po ovoj 
strani lica. Ja se od toga srusih i tu ostadoh citavu noc, sve 
do jutra. Kad sam ustao, stao sam razgledati kabur, ali on 
bijase obican, kakav i jest kabur!" 

Voda i mast koje je ovaj vidio za umrloga su plamteca 
vatra, kako je to Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao za Dedzala - 
da ce s njim ici voda i vatra; da ce vatra biti hladna voda a 
voda plamteca vatra. 

Ibn ebi Dunja navodi kako je jedan covjek upitao Ebu 
Ishaqa el-Fezarija da li i pljackas mezarova ima mogucnost 
pokajanja. "Ima", kazao je on, "ukoliko mu je nijet iskren, 
ako Allah vidi da je on u tome iskren!" 

"Ja sam eto pljackao mezarove", rekao je docicni, "i 
pritom sam nailazio na one cija lica nisu bila okrenuta prema 
kibli!" 88 



Kibla - pravac akretanja u namazu; pravac prema K'abi u Mekki. U tom 
pravcu muslimani okrec'u i svoje umrle, tj. njihovu desnu stranu tijela, i tako 
ih spustaju u mezarove. 



172 






KNJlGAODUSl 



1 



Kako El-Fezari o tome nije imao pouzdanog znanja, pisao 
je o tome Evza'iju i ovaj mu je odgovorio da je tevba doticnoga 
prihvatljiva ukoliko mu je nijet ispravan, ukoliko potjece iz 
srca. "A sto se tice njegove izjave da je nailazio i na one cija 
lica nisu bila okrenuta prema kibli", pisao je Evza'i, "to su 
oni koji su umrli ne ziveci po sunnetu Bozijega Poslanika!" 

Ibn ebi Dunja kaze: "Kazivao mi je 'Abd el-Mu'min ibn 
'Isa e!-Qajsi da je jedan pljackas mezarova - koji se bijase 
pokajao zbog toga - upitan sta je bilo najcudnije s cim se 
susreo u toj svojoj raboti. 'Kad sam jednoga pljackao', kazao 
je, 'vidio sam ga sva okovana ekserima, a jedan veliki ekser 
bijase mu u glavi i jos po jedan u nogama!" 

Jedan drugi pljackas mezarova upitan je sta je on 
najzacudnije vidio, pa je rekao: 'Vidio sam covjeciju lobanju 
punu olova!' 

Treci pljackas upitan je o uzroku njegova pokajanja; 
rekao je: 'Vecinu onih koje sam pljackao nalazio sam okrenute 
od kible!" 

Meni je moj dobri prijatelj Ebu 'Abdullah Muhammed 
ibn Mus'ab el-Selami, jedan od najboljih robova Bozijih, 
poznat po svojoj iskren osti i istinitu govoru, ispricao sljedece: 
"Jedan covjek je dosao u bagdadski kovacki trg i tu prodao 
nesto eksercica koji su imali po dvije glave. Kupio ih je jedan 
kovac, medutim koliko god ih je zagrijavao oni se nisu dali 
kovati; jednako su ostajali cvrsti. Odustavsi od daljnjeg 
pokusaja, potrazio je onoga od kojeg ih bijase kupio, te ga je 
upitao odakle mu oni ekseri. 'Nasao sam ih!', kazao mu je 
ovaj. Na njegovo insistiranje da mu tacno kaze odakle ti ekseri 
kod njega, rekao mu je da ih je nasao u jednom otvorenom 



173 



1 



[bnQajjim el-Diewzi 



KNJIGA O DUSl 



kaburu, a kostima mrtvaca koji je tu lezao. 'Pokusao sam ih 
iscupati', kazao je, 'all nisam mogao pa sam uzeo kamen, 
njime istucao kosti i tako ih pokupio!' 

'I ja sam vidio te eksere!', rekao mi je Ebu 'Abdullah, Na 
moje pitanje kako izgledaju, kazao je: 'Ekseri. Imaju dvije 
glave!" 

Ibn ebi Dunja kaze: "Moj otac, pozivajuci se na Ebu el- 
Hurejsa a on na svoju majku, ispricao mi je sljedece: 'Kad je 
ukopan Ebu Dz'afer Handeq el-Kufi ljudi su premjestili svoje 
umrle i mi smo vidjeli jednoga mladica - koji bijase medu 
premjestenima - na njegovoj ruci jasno se razaznavahu 
tragovi ugriza!" 

On takoder biljezi i sljedeci iskaz Semmaka ibn Harba: 
"Ebu Derda' je jednom prolazio kroz mezarluke pa je rekao: 
'Kako samo s vana izgledate spokojno a kako ste iznutra 
teskiP 

Sabit el-Bennani kaze: "Jedanput bijah prolazio kroz 
jedne mezarluke kad iza sebe cub. glas: 'Sabite, neka te ne 
zavede spokoj koji gledas - da samo znades koliko tu ima 
nesretnika!' Ja se okrenuh, no iza mene ne bijase nikoga!" 

Hasan je, prolazeci pored nekih mezarluka, rekao: "Kako 
su samo brojni, kako odisu spokojem, a koliko medu njima 
ima nesretnika!" 

Ibn ebi Dunja biljezi da je Omer ibn 'Abd el-Aziz upitao 
Muslimu ibn 'Abd el-Meliku: "Muslima, ko je ukopao tvoga 
oca?" 

"Taj i taj, gospodaru!?", kazao je. 

"A ko je ukopao Velida?", upitao je i on mu je rekao: 
Taj i taj. 



"Eto, kazat cu ti sta mi je taj ispricao", rekao je Omer. 
"Rekao mi je da je, kad je tvoga ova i Velida spustio u 
kaburove, pa kad je otisao da sa njih skine pokrove, nasao 
da su im fica bila okrenuta na potiljak! Stoga, Muslimo, kada 
ja umrem pogledaj gdje ce biti okrenuto moje lice; vidi, hoce 
li se i sa mnom zbiti ono sto se zbilo sa njima, ili cu ja biti 
toga posteden!' 

Muslima kaze: "Tako sam, kad je Omer umro i kad sam 
ga spustio u kabur, pogledao gdje mu se nalazi lice, kad: 
bijase na svome mjestu!" 

Ibn ebi Dunja navodi i iskaz jednoga covjeka iz reda prvih 
muslimana; on kaze: "Umrla mi je kcerka i ja sam je spustio 
u kabur. Potom sam otisao da popravim ciglu na torn kaburu 
kad - ona bijase okrenuta od kible i torn mi je u srce uvuklo 
cemer. Iza toga sam je sanjao. 'Oce', rekla mi je u snu. 'Mnogo 
te okaharilo ono sto si vidio pa - vecina ovih pored mene 
takoder je okrenuta od kible!' 

Kao da je mislila na one koji su umrli ustrajno cineci 
velike grijehe!" 

'Amr ibn Mejmun kaze: "Cuo sam Omera ibn 'Abd el- 
Aziza kad je rekao: 'Bio sam medu onima koji su spustili u 
kabur Velida ibn 'Abd el-Melika pa sam vidio kako su mu se 
koljena splela oko vrata. Na to je njegov sin uzviknuo: 'Ozivje 
moj otac, Gospodara mi Kabe!' 

'Na tvog oca ubrzano se sruci kazna, Gospodara mi 
Kabe!', kazao sam ja". 

To sto se zbilo s Velldom Omer kasnije nije smecao s uma. 

Kad je Omer ibn 'Abd el-Aziz za namjesnika Iraka 
postavljao Jezida ibn Muhelleba rekao mu je: "Boj se Allaha, 



174 



175 



Ibn Qajjim cl-Dzewzi 









Jezide, jer kad sam ja Velida spustio u kabur on je onako u 
cefinima zamlatarao svojim nogama!" 

JezJd ibn Harun kaze: "Kazivao nam je Hisam ibn 
Hassan, pozivajuci se na Ebu 'Ujejnijevog slugu Vasila, on 
na Omera ibn Zehdema a on na 'Abd el-Humejda ibn 
Mahmuda, koji je ispricao sljedece: 'Sjedio sam kod Ibn 
'Abbasa kad su kod njega dosli neki Ijudi i rekli mu: Tosli 
smo na hadz a s nama je bio i nas prijatelj, covjek kod kojeg 
smo tamo odsjedali. On nam je evo umro i mi smo ga opremili 
te se dali na kopanje rake, da ga ukopamo. Kad smo s tim 
bili gotovi, tu se pojavi velika crna zmijurina i sobom ispuni 
citavu raku. Mi iskopasmo drugu, ali se zmija pojavi i tamo! 
Iskopasmo i trecu raku - i nju ispuni zmija!?' 

'To je okov kojim c'e biti okovan!', rekao im je Ibn 
'Abbas, 'Idite i ukopajte ga u jednu od tih raka koje ste 
iskopali, jer tako mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, kad 
biste citavu zemlju prekopali, na svakom mjestu biste naisli 
na tu zmiju!' 

Mi smo tako otisli i polozili ga u jednu raku, pa kad smo 
se vratili njegovoj smo porodici odnijeli njegove stvari. 'Sta 
je tvoj muz radio?', upitali smo njegovu suprugu i ona je 
rekla: 'Prodavao je hranu i odatle svakoga dana uzimao 
dnevnu potrebu svoje celjadi. Potom je isto toliko dobivao - 
sto je, naime, bila njegova zarada - i ono sto bi (kradom) 
uzimao mijesao je sa tim!" 

Ibn ebi Dunja kaze: "Muhammed ibn el-Husejn mi je 
ispricao sljedece: 'Ebu Ishaq, autor Sdta, kazivao mi je kako 
je bio pozvan da opremi jednog umrlog, 'pa kad sam mu 
otkrio lice', kaze on, 'vidio sam mu oko vrata zmiju; bijase 



176 



KNJIGA ODU& 









strasna, pa sam otisao odatle ne okupavsi ga. Rekli su mi da 
je psovao ashabe - Bog njima bio zadovoljan!" 

Ibn ebi Dunja navodi Se'ida ibn Halida ibn Jezida el- 
Ensarija koji je prenosio iskaz jednog grobara iz Basre: 
"Jednoga dana sam", kaze on, "kopao mezar, pa sam tu uz 
njega malo prilegao. Sanjao sam kako mi dodose dvije zene 
i jedna od njih mi rece: 'Robe Boziji, preklinjem te Bogom da 
nas postedis prisustva ove zene, da je ne ostavljas u nasoj 
blizini!' Ja se utom probudih sav prestrasen kad - tu bijase 
donesena dzenaza neke zene. 'Mezar je tamo iza vast', rekao 
sam im i tako ih odvratio od tog mezara. 

Kad je pala noc, na san su mi opet iztsle one dvije zene i 
jedna od njih mi je rekla: 'Bog ti dao svako dobro, otklonio 
si od nas dugotrajno zlo!' 

'Zasto tvoj a drugarica suti?', upitao sam je. 'Zasto mi se 
i ona ne obraca, tako kao ti?!' 

'Ona je umrla ne ostavivsi iza sebe testament. Onaj koji 
tako umre i jest zasluzio da ne govori sve do Sudnjega dana!', 
kazala je." 

Ova i brojna druga izvijesca, koja se ne bi mogla smjestiti 
pi u citavu knjigu, samo su jedan od nacina na koji Bog 
uzviseni nekim ljudima omogucava da se izravno suoce s 
dijelom kaburske patnje i nagrade. 

Ako bismo pak navodili sva ona snovidenja koja se doticu 
toga mogli bismo saciniti veci broj knjiga, pa ko zeli da se s 
tim podrobnije upozna neka se obrati na knjigu Ibn ebi 
Dunjaa Kitdb el-mendmat (Knjiga snovidenja), na 
Qajrevanijevu knjigu Kitdb el-bustdn (Ruzicnjak) te na druge 
knjige koje se bave dm pitanjem. Bezvjerci i krivovjerci, 



177 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



medutim, samo poricu ono sto svojim znanjem ne uspijevaju 
dostici. 

Sedmo S9 : Bog uzviseni jos na ovome svijetu pokazuje 
nam nesto sto je jos zacudnije od toga. Eto, naprimjer, bijase 
se Dzibril spustao do Vjerovjesnika, s.a.w.s., pokazujuci mu 
se u liku covjeka; bijase mu govorio tako da ga je Vjerovjesnik 
cuo, dok onaj koji bi bio uz samoga Vjerovjesnika, niti bi ga 
vidio, niti cuo, sto je bio slucaj i sa svim drugim 
vjerovjesnichna. Ponekad mu je Objava dolazila u obliku 
zvonjave a niko od tu prisutnih to ne bi cuo. Isto tako, dzini 
razgovaraju i govore povisenim tonovima tu medu nama, a 
mi ih ne cujemo. Bilo je slucajeva kad su meleki udaraii 
nevjernike bicevima, tukli ih po vratovima njihovim i vikali 
na njih a tu prisutni muslimani niti su ih vidjeli, niti su culi 
njihov govor. Bog uzviseni je ljudima ucinio zakritim mnostvo 
onoga sto se dogada na Zemlji, tu medu njima. Tako je, npr. 
Dzibril preslusavao Vjerovjesnika, s.a.w.s., i pojasnjavao mu 
Kur'an a prisutni nista nisu culi. 

Kako neko ko poznaje Boga uzvisenoga i ko priznaje 
Njegovu moc moze poricati da On moze uciniti da se 
dogadaju odredena zbivanja zakionito od nekih Njegovih 
Suvorova -sto je izraz Njegove mudrosti i milosti prema njima 
- buduci da oni ne mogu podnijeti videnje i cujenje toga. 
Covjek je isuvise slab stvor u pogledu videnja i eujenja da bi 
mogao ostati postojan pri suocenju s kaburskom patnjom. 
Mnogi od onih kojima je Allah to pokazao presvisnuli su ili 

Sesti stavak ne nalazi se j stampanim primjercima, pa je moguce da se radi 
o gresci u numeraciji. 



178 



KNJIGA O DUSl 



su pah u nesvijest i dugo vremena iza toga nista nisu imali od 
svoga zivota. Nekima je skinuta koprena sa srca pa su umrli. 
Prema tome, kako je moguce Bozanskoj Mudrosti odricati 
spustanje koprene, stavljanje zastora izmedu ljudi i dzina i 
videnja toga tako da, kada bi taj zastor bio sklonjen, oni bi 
to svojim ocima mogli vidjeti i biti toga svjedoci. 

Zatim, i covjek je u stanju skinuti zlvu i gorusicu s ociju 
i prsa umrloga i to casovito ponovo vratiti natrag, pa kako 
to ne bi mogao uciniti melek? Kako to ne bi mogao uciniti 
Onaj ko je mocan sve uciniti? Kako Njegova moc to ne bi 
mogla zadrzaui u ocima i na prsima umrloga tako da odatle 
ne padnu? Uostalom, zar se ono sto se odnosi na berzah moze 
podvoditi pod analogiju onoga sto je ljudima vidljivo i 
opipljivo ovdje na ovome svijetu; zar to onda nije cisto 
neznanje, zabludjelost i nepovjerenje prema onome koji 
najistinitije zbori; zar nije drzanje nemocnim Gospodara svih 
svjetova?! To je vrhunac neznanja i nepravednosti! 

Ako vec neki od nas kabur moze prosirki za deset ili 
stotinu lakata, pa i vise od toga - uzduz i poprijeko i u dubinu 
- i to zakriti od pogleda ljudi i pokazati samo onome kome 
on hoce, kako da takvo nesto ne moze uciniti Gospodar svih 
svjetova - kome hoce i koliko hoce - i to uciniti zaklonitim 
ljudskim ocima, tako da oni kabur vide tijesnim a da je on 
ustvari veoma prostran, iznimno lijepog mirisa, obasjan 
snaznom svjetloscu - sto njihove oci ne mogu dosegnuti? 

Sustina problema jest u tome sto ta prostranost, 
tjeskobnost, osvijetljenost, zelenilo ili vatra nisu od uobicajene 
vrste na ovome svijetu. Bog uzviseni je ovdje covjeku ucinio 
vidljivim samo ono sto je od ovoga svijeta, te ono sto potjece 



179 



Ibn Qajjiro el-Diewji 



od njega. Na ono sto spada u onaj svijet On je spustio pokrov, 
ucinio ga zaklonitim, kako bi vjerovanje u njega, njegovo 
potvrdivanje, bilo uzrokom njihove srece. Tako, kad im se 
taj pokrov podigne, ono sto je on pokrivao postane im 
vidljivo, ocevidno. 

Cak 1 ako bi umrla osoba bila polozena medu zivim 
ljudima, to ne bi bila zapreka da joj dodu meleki i stanu je 
ispitivati a da oni to ne osjete; da orta odgovara na njihova 
pitanja a da oni ne cuju njezin odgovor; da je oni udaraju a 
da to prisutni ne vide... Isto tako neko od nas moze spavati 
pored svoga prijatetja, pa u snu svome biti na muci, udaran 
i bol trpjeti, a da njegov budni prijatelj bas nista ne zna o 
tome, premda se tragovi udaraca i boli mogu odrazavati cak 
i na spavacevu tijelu! 

Jos je i ponajvece neznanje meleku odricati mogucnost 
prolaska kroz zemlju i kroz kamen - ta, Bog uzviseni ucinio 
je da oni njemu budu ono sto je pticama zrak. Onh sto 
predstavlja prepreku gustim tijelima ne znaci da je to isto i 
prepreka suptilnim duhovima. Bila bi to sasvim pogresna 
analogija, a upravo takvom analogijom u laz su utjerivani 
Boziji poslanici - neka su na njih mir i blagoslovi Boziji! 

Osmo: Dusa moze biti vracena do razapete osobe, do 
utopljenika ili spaljenoga a da mi to ne osjetimo, buduci da 
se tu radi o jednom drugom vidu vracanja, drukcijim od onog 
na kojeg smo sviklL Eto, tako mi gledamo onesvijescena 
eovjeka, gledamo onog pogodenog od kapi ili smetenog, koji 
su jos u zivotu, u kojima se jos nalaze njihove duse, pa ipak 
ne osjecamo njihov zivot. Isti je slucaj i s onim cije je tijelo 
rastrgano- Onaj koji nad svime ima moc dusu moze dovesti 



180 



KNJIGAODUSl 



u vezu sa svakim dijelom, bez obzira na njihovu medusobnu 
blizinu ili udaljenost, pa da to u svakom pojedinom dijelu 
pobudi osjecaj uzitka ili bola. 

Bog uzviseni cak je i nezivim tvarima podario odredeni 
osjecaj i svijest kojima oni slavu izricu svome Gospodaru. 
Zahvaljujuci tome, kamenje pada iz skrusenosti pred Bogom 
i sedzdu Mu cine brda i trava, velica Ga kamenje sitno, voda 
i biljke. Uzviseni kaze: J ne postoji nista sto Ga ne velica, 
bvaleci Ga; ali, vi ne razurnijete velicanje njihovol (El-Isra', 
44) Da se ovdje pod "velicanjem" misli samo na to da oni 
samim tim sto postoje upucuju na svoga Tvorca, u torn slucaj u 
ne bi bilo receno "ali vi ne razurnijete velicanje njihovo", 
buduci da je svakom razumnom covjeku jasno da samo 
njihovo postojanje upucuje na Onoga ko ih je stvorio. 
Uzviseni jos kaze: Mi smo brda potcinili da zajedno s njim 
hvale Ailaha prije nego sto Sunce izade i poslije posto gram! 
(Sad, 18) Brda, medutim, svojim prisustvom upucuju na 
Onoga koji ih je stvorio i izvan ova dva naznacena vremena! 
Uzviseni Bog jos kaze: O brda, ponauljajte zajedno s njim 
hvaiu...! {Sebe', 10) Prema tome, samo upucivanje na Tvorca 
ostvaruje se i bez njihova sudjelovanja u necemu sa njim (tj. 
s poslanikom Davudom, op. prev.}. 

O Bogu izmisljaju lazi oni koji kazu: Izricanje hvale 
AJlahu od strane brda jest metaforicno; ustvari je to eho koji 
se odatle vraca! - jer, ona ce uzvratiti ehom na sve sto bude 
izgovoreno! Bog uzviseni jos kaze: Zar ne znas da se i oni na 
nebesima i onlna Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, 
i zvijezde, i planine, i drvece, i zivotinje, i mnogi ljudi... (El- 
Hadz, 18) Samo upucivanje na Tvorca ne specifizira "i mnoge 
ljude". On jos kaze: Zar ne znas da Ailaha hvale svi koji su 



181 



Ibn Qajjim el-Diewii 



KNJIOAODUSi 



i 



na nebesima i na Zemiji a i ptice sirenjem krila svojih; svi 
znaju kako ce Mu se moliti i kako ce ga hvaliti! (En-Nur, 41) 
Ovo "moljenje" i ovo "hvaljenje" jesu stvarni; oni su realnost, 
poznata Bogu, svejedno sto je poricu oni koji izmisljaju lazi, 
cije znanje nije dostatno. 

Uzviseni Bog kaze da i neko kamenje iscezava sa svoga 
mjesta i pada iz straha od Njega, i kaze da su i Zemlja i 
nebesa pokorni Njemu. Oni to eksplicitno saopcavaju, tj. 
odgovaraju Mu na Njegove rijeci. On im se, dakle, obratio, 
i oni su culi sta im je kazao, i na najljepsi nacin su mu 
odgovorili. Rekao im je: "Pojavite se milom ili silom!" - 
"Pojavljujemo se drage voljel", odgovorili su. (Fussilet, 11) 

Neki ashabi culi su kako hrana koju su upravo jeli slavi 
dragoga Boga i kako suh cutuk u dzamiji jeca! Dakle - ako 
cak i u tim tijelima postoji osjecaj i svijest, onda se oni tim 
prije nalaze tamo gdje je btla dusa, gdje se desio zivot! 

Bog uzviseni jos je na ovome svijetu ljudima demonstrirao 
cjelovito vracanje zivota u tijelo kojeg dusa bijase napustila, 
tako da ono stade govoriti, hodati, jesti, piti, zeniti se i 
potomstvo radati, poput onih koji su iz straha od smrti iz 
zemlje svoje pobjegli - a bijase ih na hiljade. Allah im je rekao; 
"Pomrite!" -aposlije ih je oziviol (El-Beqare, Z43}; Hi poput 
onoga koji je prolazeci pored jednog do temelja porusenog 
grada, povikao: "Kako ce Allah oziviti ove sto su pomrli?", 
i Allah ucini te on umre i tako ostade stotinu godina, a onda 
ga ozivi i zapita: "Koliko si ostao?" - "Dan Hi dio dana" - 
odgovori. (El-Beqare, 259) 

Takav je slucaj i s onim izmed' Benu Israilicana koji bijase 
ubijen, kao i s onima koji su Musau rekli: "O Musa, mi ti 



182 



necemo vjerovati dok AJlaha ne vidimo!", pa ih je Allah usmrtio 
a nakon toga ponovo ih ozivio. Isto je bilo i sa Stanovnicima 
Pecine i s cetiri Ibrahimove ptice. Kada je, dakle, u ta tijela, 
nakon sto se smrcu bijahu sasvim ohladila, ponovo vratio 
potpun zivot, kako onda Njegova zapanjujuca moc ne bi mogla 
u njih, nakon smrti, povratiti neki vid nestalnog zivota koji bi 
tu sprovodio namijenjenu mu svrhu, koji bi dm tijelima davao 
sposobnost govora i, vec prema djelima koja su cinili, u njima 
pobudivao uzitak ili bol! Poricati to samo je puko nijekanje, 
tvrdoglavost i poricanje, a uspjeha nema bez Bozije pomoci. 

Deveto: Treba znati da je kaburska kazna ili nagrada 
ustvari samo drugo ime za berzahsku kaznu ili nagradu, tj. 
to je ono sto se odvija izmedu ovoga i buduceg svijeta. Bog 
uzviseni kaze: Pred njima ce prepreka (berzah) biti sve do 
Dana kada ce ozivljeni biti! 90 (El-Mu'minun, 100) Oni koji 
su u berzahu imaju odreden uvid i u ovaj i u onaj svijet. Za 
kabursku kaznu ili nagradu receno je da je kabur ili 
dzennetska basca ili vatrena jama, buduci da vecina ljudi 
biva sahranjena u kabur. Medutim, i onaj ko bude razapet 
na krizu, spaljen, utopljen, koga pojedu zvijeri ili ptice - 1 
oni ce imati njima pripadajuci udio kazne ili nagrade 
berzahske - ovisno o djelima koja su cinili - i pored toga sto 
su oblici i nacini kaznjavanja i nagradivanja raznovrsni. 

Jedan covjek iz naroda drevnih pomislio je da ce, ako 
mu tijelo njegovo bude spaljeno i pretvoreno u pepeo a potom 






Prevodioci izraz berzah koji se navodi u ovom ajetu prevode razlicito. Karic 
ga, npr. prevodi ovako: "/sfl njih pregrada ce biti..." Medutim, mislimo da 
je ovaj izraz najbolje ostaviti u njegovom izvornom obliku, osobito na ovom 
mjestu, buduci da sam autor pojasnjava sta on pod njim podrazumijeva. 



183 



IbnQajjim el-Die wii 



taj pepeo bude prosut dijelom u more a dijelom po kopnu 
lead vrijeme bude vjetrovito, biti spasen berzahskogiskusenja, 
pa je svojoj djeci oporucio da tako I urade sa njim. Allah je, 
medutim, naredio moru da sakupi sve sto je palo u njega, i 
kopnu da sakupi ono sto se rasprsilo po njemu, i onda rekao: 
"Ustani!", kad - on pred dragim Bogom! "§ta te je navelo 
da onako postupis?", upitao ga je i on je rekao: "Strah od 
Tebe, Gospodaru; Ti najbolje znas da je tako!", na sta mu je 
Bog dragi uzvratio svojom miloscu. 

Ni one praske, dakle, nisu mogle izbjeci berzahsku kaznu 
ili nagradu. Cak ako bi umrli bio svezan za vrhove drveca, 
prepusten olujnom vjetru, i tada bi njegovo tijeio dohvatila 
ona berzahska kazna koja ga sljeduje! Isto tako, ako bi dobar 
covjek bio ukopan u vatteno grotlo, njegovo bi tijeio stigla 
nagrada berzahska, a njegovu dusu ono sto njoj pripada. 
Bog bi njemu vatru ucinio hladnom i spasonosnom, dok bi 
onome drugome zrak ucinio vatrom i jarom. 

Svi element! i sve tvari na svijetu poslusne su svome 
Gospodaru, svome Tvorcu i Stvoritelju, i On njima upravlja 
kako On hoce. One djeluju po Njegovoj volji, u cijelosti 
pokorne Njegovom htijenju, sasvim potcinjene i podatne 
Njegovoj moci. Ko to porice, taj nijece Gospodara svih 
svjetova, ne vjeruje u Nj i negira Njegovu bozanstvenost. 

Deseto: Smrt je povratak i prvo prozivljenje. Bog uzviseni 
je, naime, ljudskoj vrsti odredio dva povtatka i dva 
prozivljenja; u njima oni koji su cinili losa djela bivaju 
kaznjeni za ono sto su radili, a oni koji su cinili dobro bivaju 
nagradeni lijepom nagradom. 






Prvo prozivljenje jest ono kad dusa napusti tijeio i dospije 
u boraviste prvog nagradivanja. 

Drugo prozivljenje bit ce onda kad Bog povrati duse u 
njihova tijela i digne ih iz mezarova pa ih smjesti u Dzennet 
ili Dzehennem, sto je ujedno i drugo sabiranje ljudi. Stoga se 
u jednom vjerodostojnom hadisu i kaze: "I da vjerujes u drugo 
prozivljenje", jer ovo prvo prozivljenje niko i ne porice, 
premda mnogi poricu da ce tu biti izricane bilo kakve nagrade 
ili kazne. 

Ta dva uskrsnuca - malo i veliko - Bog uzviseni spominje 
u suri El-Mu'minun, zatim u suri El-Waqi'a, El-Qijameh, El- 
Mutaffifun, El-Fedzr i u nekim drugim surama. Njegova 
pravednost i mudrost nalazu da budu dva stanista u kojima 
dobrocinitelji i zlocinitelji kusaju nagradu, odnsono kaznu. 
Medutim, puna mjera te nagrade ili kazne bit ce postignuta 
tek pri drugom povratku, tamo gdje ce biti stalno boraviste, 
kako to kaze Bog uzviseni: Svako zivo bice ce smrt okusiti! I 
samo na Sudnjem danu dobicete u potpunosti place vase! 
(Alulmran, 185) 

Bozija pravednost, Njegova lijepa imena i sveto 
savrsenstvo iziskuju i nalazu da nagrada zahvati i tijela i duse 
Njegovih miljenika i da kaznu iskuse i tijela i duse Njegovih 
neprijatelja, Stoga je nuzno da i tijeio i dusa onoga ko Mu je 
bio pokoran okusi njemu primjeren ugodaj i slast, da i tijeio 
i dusa nevjernika, koji Mu je neposlusan bio, okuse kaznu i 
bol koje je zasluzio. To je zahtjev Njegove pravednosti, 
mudrosti i svete savrsenosti, medutim buduci da je ovaj svijet 
mjesto gdje se covjeku daju nalozi, gdje se on stavlja na 
kusnju, na njemu se to ne vidi. Berzah je pak prvo staniste u 



184 



185 




Ibn Qajjim et-Dzewzi 



KNJIGA ODUfil 






kojem se dodjeljuje nagrada, pa u njoj dolazi do izrazaja ono 
sto je njemu primjereno, cije pojavljivanje nalaze mudrost. 
Na Dan velikog uskrsnuca i oni pokorni i oni nepokorni dobit 
ce punu mjeru onoga sto su zasluzili - nagradu ili kaznu i za 
tijelo i za dusu! 

Nagrada i kazna berzahska samo je pocetni stadij, 
pocetak ahiretske nagrade ili kazne, tj. izvedena je iz nje. 
Ona ce ona iz berzaha nastaviti pratiti i tamo. Na to upucuje 
i Kur'an i vjerodostojan, nedvosmisien hadis na vise mjesta, 
s nesumnjivo jasnora porukom. Boziji Poslanik, s.a.w.s., je 
npr. rekao: "Pa mu se otvori jedan otvor prema Dzennetu i 
do njega dopre dio dzennetskog ugodaja i Ijepote!" Za 
nevjernika je kazao: "Pa mu se otvori jedan otvor prema 
Dzehennemu, pa do njega dopre dio njegove vreline i j§re!" 

Pouzdano se zna da upravo preko tog otvora tijelo uzima 
svoje sljedovanje, kao sto svoje sljedovanje uzima i dusa. Kroz 
taj otvor covjek ce, na Dan uskrsnuca unici u svoje mjesto u 
koje treba unici. Kroz te otvore do njega i na ovome svijetu 
dopire slabasni impuls zaklonjen brigama, nujnostima i 
povremenim neobicnim duhovnim stanjima koja mnogi ljudi 
osjecaju no kojima ne nalaze razlozna uzroka i koja ne umiju 
rijecima izrazki. Medutim, cinjenica da taj impuls postoji 
jest jedno, dok je osjecanje i izrazavanje njega nesto sasvim 
drugo. Tako, kad covjek umre taj impuls koji dopire kroz ta 
dva otvora postaje jaci i intenzivniji, a kada bude ponovo 
prozivljen tada ce do njega stizati u cijelosti. Mudrost 
Gospodara uzvisenoga, u ovom pogledu, u sva tri navedena 
stanista sprovodi se u savrsenom redu. 



186 






RASPRAVA OSMA: 

KUR'ANSKA SUTNJA* 



(Zasto kaburska patnja mje spomenuta i u 
Kur'anu i pored toga koje veoma vazno da 
se zna i vjeruje u nju kako bi ljudi bili oprezni 
i nastojali se satuvati od nje?) 

Odgovor na ovo pitanje moze se dati sazeto i iscrpno. 

Sazeto bi se moglo kazati da je Bog uzviseni svom 
Poslaniku dao dvije objave i ljudima stavio u obavezu da 
vjeruju i u jednu i u drugu i da postupaju po onome sto nalaze 
u njima; to su: Knjiga i Mudrost. Bog uzviseni kaze: Tebi 
Allah objavljuje Knjigu i mudrost! (En-Nisa', 113}; i kaze: 
On je neukima poslao Poslanika, jednog izmedu nfih, da im 
ajete Njegove kazuje i da ih ocisti i da ih Knjizi i mudrosti 
naucil (El-Dzumu'a, 2); i kaze: I pamtite Allabove ajete i 
mudrost, koji se kazuju u domovima vasimi (El-Ahzab, 34). 

Knjiga - to je Kur'an, dok je mudrost, po saglasnosti 
svih ranijih generacija, Poslanikov sunnet. Sve ono sto je 
Poslanik prenio od Allaha obavezno se ima smatrati istinitim 
i vjerovati u to, doslovno onako kako je to saopcio Gospodar 
uzviseni jezikom svoga Poslanika. To je nacelo koje 



Naslov redakcijski. 



187 



I bn Qajjim el-Diewzi 



prihvacaju svi pripadnici islama; ne prihvacaju ga samo oni 
koji nisu od njih. Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao je: "Meni je 
data Knjiga i uz nju jos nesto slicno njoj!"* 1 

Iscrpan odgovor bio bi sljedeci; 

Berzahska nagrada i kazna ustvari su spomenuti u 
Kur'anu na vise mjesta. Bog uzviseni npr. kaze: A da tt je 
vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu 
ispruzili ruke svoje prema njima: "Spasite se ako mozeteP % 
Od sada cete neizdrzljivom kaznom biti kaznjeni zato sto ste 
na Allaha ono sto nije istina iznosili i sto ste se prema 
dokazima Njegovim oholo ponasalil" (El-En'am, 93) 

Njima se ovako rekne u trenucima njihova umiranja - 
meleki, koji uvijek govore Istinu, saopce im da ce oni ubuduce 
kusati jezivu patnju! Da se tim misli na patnju s kojom ce se 
oni suociti tek nakon Smaka svijeta, u torn slucaju ne bi im 
bilo receno: "Od sada cete...". 

Isti je slucaj i s kut'anskim ajetom: I Allah ga je sacuvao 
nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob 
zadesi. Oni ce se ujutro i navecer u vatriprztti, a kada nastupi 
Cas: 'Uvedite faraonove ljude u patnju najtezuf (El-Mu'min, 
45-46) 

Ovdje se potpuno jasno navodi patnja u oba ta stanista; 
stavise, ajet se ne moze ni razumjeti drukcije. 

I sljedeci ajet govori o istom: Zato ih pusti dok se ne 
suoce $ Danom u home ce pomrijeti, Danom kada im 
lukavstva njihova nimalo nece koristiti i kada im niko nece 



Hadis biljezi Ebu Davud i Ahmed u svom Musnedu (45/131]. 
Doslovan prijevod ovog dijela ajeta glasi: Izvadite/izbdcite svoje dusc! 



188 



KNJIGAODUSl 



pomoci. A za sve nasilnike i druga ce kazna prije one biti, ali 
vecina njih ne zna! (El-Tur, 45-47) 

Istina, ovo se moze tumaciti i tako da se pod torn drugom 
kaznom misli na njihovo ubijanje i si. ovdje na ovo me svijetu, 
ali i tako da se tu misli na patnju u berzahu, sto je preteznije 
buduci da mnogi od njih umiru a da prethodno nisu bili 
kaznjeni. Ima cak misljenja da se tu misli i na jedno i na 
dtugo, tj. da ce oni koji su ranije umrli biti kaznjeni u berzahu 
a da ce ostali na ovome svijetu biti ubijeni i si.; tako im, po 
ovima, sljeduje kazna - ili ovdje, ili u berzahu. 

Na istom ttagu je i kur'anski ajet: J Mi cemo uciniti da 
blazu kaznu iskuse, prije one najvece, ne bi li se pokajali! 
(Ei-Sedzda, 21) Jedna grupa ucenjaka, medu kojima je i 
'Abdullah ibn 'Abbas, ovo navode kao dokaz za kabursku 
patnju premda bi se tu i moglo imati zadrske i ovo shvatiti u 
smislu neke ovosvjetske sankcije kojom bi se oni odvratili 
od nevjerstva. To, medutim, svakako ne bi promaklo 
najvecem znalcu ovoga ummeta, "tumacu Kur'ana" 93 , koji 
je upravo zahvaljujuci svom izvanrednom razumijevanju 
Kur'ana i svojom lucidnoscu, ovaj ajet razumio tako da se 
on odnosi na kabursku patnju. Bog uzviseni tako saopcava 
da njih sljeduju dvije kazne - manja i veca, te da ce dati da 
iskuse dio one manje ne bi li se povratili vjeri. To znaci da im 
jos predstoji te manje kazne i da ce se s njome suociti nakon 
ove ovosvjetske. Stoga je i receno "nesto od blaze kazne", a 



Misli sena upravo spomenutog Ibn 'Abbasa koji je medu prvom generacijom 
muslimana tako superiorno tumacio kur'anske iskaze da je dobio nadimak 
'Terdzuman el-Kur'an', tj. tumac, prevodilac Kur'ana. 



189 






Ibn Qajjim el-Dzewii 



^ 



ne: I Mi demo zbilja uciniti da iskuse svu blazu kaznu! 54 , na 
sta svakako treba svratiti paznju. 

To je jednako Vjerovjesnikovom, s.a.w.s., iskazu: "Pa 
mu se otvori jedan otvor prema Dzehennemu i do njega dopre 
dio [tnitt) njegove vreline i jare!" On nije rekao: Pa do njega 
dopre njegova vrelina i jara, te se iz toga razumije da je ono 
sto stigne do njega samo jedan dio toga, a da mu veci dio tek 
predstoji. Isto tako, ono sto ce Allah ovi neprijatelji fskusiti 
na ovome svijetu samo je dio kazne, dok im veci dio te kazne 
tek predstoji poslije smrti! 

Slicno govori i sljedeci ajet: "A zasto vi kad dusa do guse 
dopre, i kad vi budete tada gledali, - a Mi smo mu blizi od 
vas, ali vi ne vidite -, zasto je onda kad niste u tudoj vlasti ne 
povratite, ako istinu govorite? Iako bude jedan od onib koji 
su Allahu bliski - udobnost i opskrba lijepa i dzennetske 
blagodati njemu! A ako bude jedan od onib koji su srecni, - 
pa, pozdrav tebi od onib koji su srecni! A ako bude jedan od 
onib koji su poricali i u zabludi ostali, pa, kljucalom vodom 
bice ugoscen i u ognju przenjem. Sama je istina, zbilja, sve 
ovo s -zato hvali ime Gospodara svoga Velicanstvenog!" (El- 
Waqi'a, 83-96) 

Uzviseni Allah ovdje navodi kategorije dusa kod 
umiranja, dok je na pocetku sure naveo njezine kategorije 
na Dan konacnog povratka Njemu. To je prvo navedeno, tj. 
najprije je istaknuta konacnica, kako bi se paznja usmjerila 



Korkut upravo tako prevodi ovaj ajet, tj.: ! Mi cento ucmiti da blazu kaznu 
iskuse!, medurim u izvornom tckstu Objave upotrijebljena je cestica mm 
koja sugerira djelimicnost, parcijalnost, izuzimanje dijela cjeline, na ccmu 
autor ovclje insistira. 



KNjIOAODUSl 



na nju, buduci je ona i vaznija t tim prioritetnija da bude 
spomenuta. Tako je i kod smrti duse svrstao u tri kategorije, 
u onoliko kategorija koliko ih ima i na ahiretu. 

Na torn tragu je i ovaj ajet: A ti, o duso smirena, vrati se 
Gospodaru svome zadovoljna a i On tobom zadovoljan, pa 
udi medu robove Moje, i udi u dzennet Moj! {El-Fedzr, Z7- 
30). Raniji ucenjaci nisu saglasni u tome kada se dusi tako 
rekne. Jedni kazu da joj tako bude receno u casu smrti, sto 
sugerira i sam ovaj iskaz, buduci da se, ocigledno, te rijeci 
upucuju dusi koja se lisila tijela, koja ga je napustila, sto 
objasnjava i sam Vjerovjesnik, s.a.w.s., u hadisu kojeg prenosi 
El-Berra' i neki drugi prenosioci, gdje se kaze: "Pa joj bude 
receno: 'Izidi zadovoljna, i tobom se je zadovoljno!" O ovome 
ce, ako Bog da, biti dodatnog obrazlozenja u raspravi u kojoj 
cemo govoriti o boravistu dusa u berzahu. 

Rijeci koje se navode u ajetu: "Pa udi medu robove 
Moje", podudarne su s Poslanikovim, s.a.w.s., rijecima: 
"Najodabranije drustvo, Gospodaru!" 5 ' 5 

Ako bolje pogledas hadise koji govore o kaburskoj 
nagradi i kazni vidjet ces da oni samo pruzaju dodatne 
informacije i pojasnjavaju ono na sta sam Kur'an upucuje. A 
- pomoc dolazi samo od Boga! 



Rijec jc po posljednim rijtcima koje je izgovorio Poslanik, a.s., na ovom 
svijetu. Ibn Hisam biljezi sljedeci iskaz Poslamkove iene 'Aise - Bog njomc 
bio zadovoljan! - : "Ja sam osjetila kako mi je u krilu otezao. Pogledala sam 
mu u lice - pogled mu se vec bijase ukocio; on je govorio: 'Ne, vec 
naodabranije drustvo u Dzennetu!' 'Date, ti je da izaberes 1 , mislila sam, 'i 
eto si izabrao, tako mi Onoga koji te s istinom poslao!" 



190 



191 



1 



KNJIGA O DUSl 



RASPRAVA DEVETA: 



STA UZROKUJE KABURSKU PATNJU? 



I na ovo pitanje rnoze se odgovoriti sazeto i iscrpno. 

Sazeto bi se moglo kazati da kabursku patnju uzrokuje 
ljudsko nepoznavanje Boga, zanemarivanje Bozijih zapovijedi 
i krsenje Njegovih zabrana. Prema tome, Bog nece kazniti 
dusu koja Ga je poznavala, voljela, izvrsavala Njegove 
zapovijedi i izbjegavala Njegove zabrane, kao sto nikada nece 
kazniti ni tijelo u kojem je takva dusa boraviia. Kaburska 
patnja, kao i ona ahiretska, jesu posljedica Bozije srdzbe i 
bijesa prema nekom covjeku. Onaj ko izazove Boziju srdzbu 
i bijes ovdje, na ovome svijetu, a ne pokaje se za ta svoja 
djela i tako umre, on ce se u berzahu suociti s patnjom upravo 
one jacine kolike su srdzba i bijes Boziji prema njemu. Neko 
ce je imati manje a neko vise, neko je vjerovao a neko nije. 

Iscrpan odgovor bio bi sljedeci: Vjerovjesnik, s.a.w.s., 
obavijestio nas je o dvojici ljudi koje je vidio da kusaju patnju 
u svojim kaburovima - od kojih je jedan kvario odnose medu 
ijudima a drugs nije pazio na svoju mokrac'u. Jedan je, dakle, 
propustao izvrsiti obavezno ciscenje, dok je drugi svojim 
jezikom cinio nesto sto je medu ljude unosilo razdor, svejedno 
sto je ono sto je govorio bila istina! To, s druge strane, sugerira 
da ce potvora, netacnost i laz kojima se ljudi budu zavadali 



193 



Ibn Qajjim el-Dfcwzi 



biti kaznjeni jos strozije, kao sto ce strozije bid kaznjen i 
neko ko bude propustao npr. namaz - ciji samo jedan u nizu 
zahtjeva i uvjeta jest ciscenje od mokrace - od onoga ko samo 
ne bude pazio na svoju mokracu. Takav propust povlaci i 
stroziju kaznu. 

U verziji hadisa koja se prenosi od Su'beta stoji: "Jedan 
od njih jeo je ljudsko meso; ovaj je ogovarao ljude a taj je 
prenosio sta je neko o nekome rekao!" 

Ranije smo naveli i iskaz Ibn Mes'uda - Bog njime bio 
zadovoljan! - o covjeku koji je udaren bicem tako da mu se 
sav kabur ispunio vatrom samo zato sto je jedan namaz 
klanjao bez abdesta i sto je prosao pored nekoga kome je 
bilo cinjeno nasilje a nije ga pomogao! 

Isto tako vec smo ranije naveli Semurin had is - kojeg 
biljezi Buharija u svom Sahihu - koji govori o kaznjavanju 
jednoga koji je nesto slagao pa to posvuda prosirio; koji je 
nocu ueio Kur'an i s njim zaspivao a danju nije postupao po 
njemu; o kaznjavanju bludnika i bludnica, te onih koji su jeli 
kamatu a koje je Vjerovjesnik, s.a.w.s., vidio u berzahu. 

Takoder smo naveli i hadis - kojeg prenosi Ebu Hurejre, 
Bog njime bio zadovoljan! - u kojem se navodi tucanje glava 
onih cijim glavama je bilo tesko stupid u namaz; oni koji su 
se hranili dari'om i zeqqumom 9 * zato sto su propustali dati 
zekat na svoju imovinu; koji su jeli odvratno, smrdljivo meso 
zbog bluda kojeg su cinili; kojima su zeljeznim skarama rezane 
usne zato sto su svojim govorima i svojim rijecima pravili 
smutnju. 



KNJIGA O DUSl 



Dan' i zeqqum - dzehennemsko rastinje koje se navodi i u Kur'anu 




Naveden je i hadis Ebu Se'ida u kojem se navode vrste 
kazni kojim su kaznjavani oni koji su ta zlodjela cinili - kod 
nekih su stomaci bill poput kuca a oni se nalazili na putu 
kojim je prolazio faraon i njegova svita - bili su to oni koji 
su jeli kamatu; nekima su otvarana usta i u njih uguravana 
zeravica koju su gutali a ona im potom izlazila na straznji 
dio - bili su to oni koji su jeli imetak sirocadi; neke zene su 
visile objesene o dojke - bile su to bludnice; nekima je s bokova 
kidano meso i oni su ga potom jeli - bili su to oni koji su 
ogovarali ljude; neki su imali bakrene nokte i njima sebl 
grebali lica i prsa - bili su to oni koji su ljudima udarali na 
obraz. 

Vjerovjesnik, s.a.w.s., takoder nas je izvijestio o jednom 
covjeku koji je iz zajednickog plijena kradom izuzeo komad 
platna - rekao je da mu to platno u kaburu bukti vatrom! 
Suocio se, dakle, s takvom posljedicom premda je u torn 
platnu imao i svoga udjela; s cime ce se tek suociti onaj ko 
drugome ucini kakvu nepravdu ne imajuci u njoj nikakvog 
vlastitog udjela? 1 . Prema tome, kabursku patnju uzrokuju 
grijesi koje pocini srce, oko, uho, usta, jezik, stomak, polni 
organ, ruka, noga i tijelo kao cjelina. 

Medu one koji zasluzuju kabursku patnju spadaju 
sljedece kategorije: lazov, onaj koji ogovara, koji lazno 
svjedoci, koji potvara cestite ljude, koji ljude uvlaci u smutnje, 
koji poziva novotarijama u vjeri i koji o Allahu i o Njegovu 
Poslaniku govori ono sto ne zna; onaj koji ne vodi racuna o 
onome sta govori, koji jede kamatu i imovinu sirocadi, te 
sredstva koja nije stekao na dopusten nacin, poput npr. mita 
i korupcije, te koji nepravedno jede imetak brata muslimana 



195 



1 



lbn Qajjim el-Diewni 



ili imetak svog poslovnog partnera; koji pije opojna pica; 
koji cini djela koja ce ga dovesti do plodova prokletog stabla, 
bludnik, homoseksualac, kradljivac, koji je nevjeran, varalica, 
prevarant, spletkaros, koji uzima i daje kamatu, koji kamatu 
biljezi i koji je posvjedocuje, koji joj nalazi serijatsko 
opravdanje i koji to opravdanje prihvacaju, koji iznalaze 
doskocke da se izigraju Boziji nalozi, odnosno da se dadne 
legitimitet onome sto je on zabranio; koji uznemirava 
muslimane, isrrazuje njihove sramote, te koji sudi po necemu 
izvan Bozije objave; koji donosi fetve (pravna rjesenja) koje 
su u suprotnosti s Bozijim zakonom; koji podupire grijeh i 
destrukciju; koji ubije nekoga koga je Bog zabranio ubiti; 
koji ne vjeruje u Bozije svetinje; koji ne priznaje realnosti 
Bozijih imena i svojstava; koji ih porice; koji svoje misljenje, 
svoju sklonost i svoje ravnanje pretpostavlja sunnetu Bozijega 
Poslanika, s.a.w.s.; narikaca i onaj ko slusa njezino naricanje; 
gukaci Dzehennema, tj. pjevaci onih pjesama koje Allah i 
Njegov Poslanik zabranjuju, te oni koji te pjesme slusaju; 
koji grade dzamije na kaburovima i na njima pale kandilje i 
lampe; koji vagaju krivo: kad sebi uzimaju prebacuju mjeru 
a kad vagaju drugima, umanjuju mjeru; silnici, uobrazeni, 
licemjeri, podrugljivci, podsmjehivaci, koji vrijedaju prve 
muslimane, koji posjecuju vracare, astrologe i gatare pa od 
njih traze odgovore i vjeruju u ono sto im oni reknu; oni koji 
pomazu nasilnike i time svoj ahiret prodaju za neciji tudi 
dunjaluk; oni koji, kad se opomenu Bogom i kad budu 
podsjeceni na Njega ne odustanu od svoga grijeha i u sebi ne 
ocute strah od Boga, a kad se opomenu nekim covjekom - 
njemu ravnim bicem - osjete strah, odustanu od svog 




KNJIGAODUSl 



postupka i prestanu ga dalje einiti; koji druge upucuju Bozijim 
govorom i rijecima Njegova Poslanika a sami ih ne slijede i 
ne drze do njih, a kad saznaju nesto od nekoga do koga drze 
-a ko moze i pogrijesiti! -strogo prihvataju te njegove rijeci 
i od njih ne odstupaju; onaj pred kim se uci Kur'an a da to 
na nj nimalo ne djeluje, da mu to cak pricinja neprijatnost, a 
kad cuje sejtanov Kur'an 97 - inspirator bluda, instrument 
licemjerja - njegova dusa se razvedri, pocinje padati u trans i 
njegovim srcem stanu strujati porivi zabave i on pozeli da 
pjevac nikad ne prestane; koji bude zaklet Bogom pa opet 
slaze, a kad bude zaklet npr. lijeskom ili bude izlijecen 
posredstvom svoga ucitelja, rodaka ili svojom mladoscu, 
odnosno bude zaklet zivotom osobe koju voli i stuje tada ne 
laze makar mu bila izrecena prijetnja ili se suocio s bolnim 
posljedicama; koji se ponosi grijehom koji cini, koji taj grijeh 
vrlo cesto cini medu svojom sabracom, svojim sojeni; koji to 
cini javno i od kojeg nisi siguran za svoju imovinu i svoju 
svetinju; bestidnik, besramnik, kojeg ljudi izbjegavaju plaseci 
se njegovoga zla i njegove besramnosti; koji namaz odgadaju 
do zadnjeg trenutka i onda ga obavljaju zbrda-zdola, samo 
maio pritom misleci na Boga; koji nerado zekat na svoj imetak 
daju i koji ne idu na hadz i pored toga sto su ga u stanju 
obaviti; koji ne izvrsava svoje obaveze i pored svoje 
mogucnosti i koji se ne susteze ni jednog trenutka, ni jedne 
rijeci, ni jednog gesta niti ikakva jela, i kome je svejedno da 
li na halal ili na haram nacin stjece svoj imetak; koji ne pazi 
na svoje rodbinske veze i koji ne pokazuje samilost prema 



Tj. svirku i pjesmu. 



196 



197 



lbn Qajjim el-Diewzi 



bijedniku, udovici, sirocetu ili zivotinji, vec grubo odbija 
siroce i ne podstice da se nahrani siromah, samo se pretvara 
pred svijetom i nikome nista ni u naruc ne daje; koji se bavi 
mahanama drugih ljudi previdajuci svoje vlastite; kojeg 
okupiraju grijesi drugih ljudi a ne njegovi grijesi,.. 

Svi oni, i njima slicni, zbog tih svojih zlih djela kusat ce 
patnju u svojim mezarovima, vec prema njihovoj brojnosti i 
tezini. 

Buduci da ta djela cini vecina ljudi, vecina ce ih i biti 
kaznjena u svojim mezarovima; malo njih ce to izbjeci. 
Mezarovi tako svana izgledaju kao obicna zemlja, ali su u 
sustini mjesta patnje i zalosti. Svana su uredena zemljista i 
isklesano, izgravirano kamenje a u svojim unutrasnjostima 
skrivaju nedace i patnje uzavrele mukom onako kako lonac 
uzavrije s onim sto je u njemu, 

I s pravom je to tako! Izmedu njih i njihovih strasti i 
uzaludnih nadanja stavljana je pregrada. Qpominjani su 
dovoljno, ali su onoga ko ih je opominjao usutkivali! 
Govoreno im je: O vi, koji ste posveceni izgradnji ovoga 
svijeta, gradite nesto bez cega cete zacas ostati, a rusite kucu 
u koju cete se ubrzo preseliti! Gradite kuce u kojima ce drugi 
zivjeti i njima se koristiti, a rusite one koje vam jedino 
predstoje! 

Ovaj svijet mjesto je natjecanja, pohranjivanja djela, 
mjesto sijanja, dok su mezarovi mjesto za pouku - ili su 
dzennetska basca, ili dzehennemska jama! 



KNJ1GA o DUSl 



RASPRAVA DESETA: 

CIME SE IZBJEGAVA KABURSKA 
PATNJA? 

I na ovo pitanje moze se dati dvojak odgovor: sazet i 
iscrpan. 

Sazeto bi se moglo kazati da je to izbjegavanje svega 
onoga sto dovodi do kaburske patnje. Ponajbolji nacin jest 
taj da covjek prije pocinka odvoji malo vremena za Boga i 
da sam sa so bom svede racun za protekli dan - sta je sve a 
torn danu zaradio a sta izgubio - i da potom, u povjerenju 
prema Bogu, ucini iskreno pokajanje i tako zaspi, odlucan 
da se, kad se probudi, vise nece povratiti grijehu kojeg je do 
tada cinio; da tako postupa svake veceri. Ukoliko umre u 
takvom stanju, tako ce umrijeti s tevbom, a ako se probudi, 
probudit ce se okrenut radu, sretan sto mu je odgoden smrtni 
cas, da moze sustici ono sto mu je promaklo, sve dok konacno 
ne susretne svoga Gospodara! Covjek nema boljega pocinka 
od ovakvog, osobito ako to jos proprati nekim oblikom zikra 
i primijeni sve one sunnete koji se navode od Bozijega 
Poslanika, s.a.w.s., u pogledu pocinka, sve dok tako ne utone 
u san. Onaj kome Allah hoce dobro On njega i naputi da 
tako postupa, a moci i nema bez Boga! 



198 



199 



Ibn Qajjim el-Dzewii 



KNJIGAODUSl 



Za iscrpniji odgovor navest cemo neke Poslanikove 
hadise koji govore o tome koja djela covjeka stite od kaburske 
patnje. 

Muslim u svome Sahihu od Selmana - Bog njime bio 
zadovoljan! - biljezi sljedece: "Cuo sam Bozijega Poslanika, 
s.a.w.s., kad je rekao: 'Zalaganje na Bozijem putu (ribat) u 
jednom danu i noci bolje je od posta jednog mjeseca i njegova 
nocnog bdijenja. Ko umre u takvom stanju njemu se nastavlja 
biljeziti to djelo koje je radio, nastavlja mu se dostavljati 
opskrba i zasticuje se od iskusenja!" 

U Tirmizijevu DzdmVu zabiljezen je hadis Fuddale ibn 
'Ubejda koji od Bozijega Poslanika, s.a.w.s., prenosi sljedece: 
"Svakom umrlom udara se pecat na njegova djela, s 
izuzetkom onoga koji je umro boreci se na Bozijem putu - 
njegovo djelo neprestano se uvecava sve do Sudnjega dana i 
on je zasticen od kaburskog iskusenja!" Tirmizi za ovaj hadis 
kaze da je hasen sahih. 

El-Nesai u svom Sunenu biljezi iskaz Rusdina ibn Sa'ada 
koji od jednog Vjerovjesnikovog ashaba prenosi "da je jedan 
covjek upitao: 'Boziji Poslanice, zasto se svi vjernici stavljaju 
na kusnju u svojim mezarovima, osim onoga koji umre kao 
sehid?!' 'Zato sto je njemu bilo dovoljno iskusenje to sto je 
nad svojom glavom vidio bljesak sablje!', odgovorio je 
Poslanik". 

Od Miqdama ibn Me'adda Jakruba biljezi se sljedece: 
"Boziji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'Sehid kod Allaha irna 
sest dobitaka: oprastaju mu se grijesi vec s prvim mlazom 
njegove krvi, gleda svoje mjesto u Dzennetu, zasticen je od 
kaburske patnje, sacuvan je od velikog straha, na glavu mu 



200 




se niece kruna dostojanstva - samo jedan biser sa nje vredniji 
je od citavog dunjaluka sa svim onim sto ima na njemu! - 
biva ozenjen sa sedamdeset i dvije zene iz reda dzennetskih 
hurija i moci c'e se zauzeti za sedamdeset svojih srodnika!" 
Hadis biljeze Ibn Madze i Tirmizi i mi smo naveli verziju 
ovog potonjeg. On kaze da je to hasen sahih hadis. 

Od Ibn 'Abbasa - Bog njime bio zadovoljan! - prenosi 
se sljedece: "Jedan ashab Bozijega Poslanika, s.a.w.s., razapeo 
je sator na nekom kaburu, ne znajuci da je tu kabur. Istom - 
tu neki covjek ucase sum Mulk, i svu je prouci! Potom je 
doticni ashab otisao kod Vjerovjesnika, s.a.w.s., i rekao mu: 
'Boziji Poslanice, ja sam razapeo svoj sator nad nekim 
kaburom ne znajuci da je to kabur kad - to bijase kabur 
nekog covjeka koji ucase sum Mulk sve do njezinoga kraja!?' 
'Ona je zastitnica', kazao mu je Poslanik. 'Ona je sticenica; 
ona ga stiti od kaburske patnje!" 

Tirmizi za ovu predaju kaze da je hasen garib. 

U Musnedu 'Abda ibn Humejda nalazimo predaju koja 
se prenosi od Ibrahima ibn el-Hakema, koji se poziva na svoga 
oca, on na 'Ikrimu a on na Ibn 'Abbasa - Bog njime bio 
zadovoljan! - koji je jednom covjeku rekao: "Hoces li da te 
darujem jednim hadisom koji c'e ti priciniti radost?", pa kad 
je covjek kazao da hoce, rekao mu je: "U£i: 'Uzvisen je Onaj 
u cijoj je ruci vlast - On sve mozeV (Mulk, i), nauci je 
napamet i njoj poduci svoju celjad, svoj porod, djecu koja su 
u tvojoj kuci i u kuci tvojih susjeda jer je ona sticenica i 
zalagacica - ona ce se na Sudnjem danu zalagati kod svoga 
Gospodara za onoga koji je bude ucio; ona ce, takoder, traziti 
od svoga Gospodara da onoga koji je bude imao u svojim 



201 



Ibn Qajjim d-Dzewzi 



KNJIGAODUSI 



prsima zastiti od kaburske patnje i Allah ce njome onoga 
koji se s njom bude druzio spasiti od kaburske patnje. Boziji 
Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'Volio bih da se ona nade u srcu 
svakog covjeka iz moga ummeta!" 

Ebu Omer ibn 'Abd el-Berr kaze: "Od Bozijega Poslanika, 
s.a.w.s., vjerodostojnom (sahih) predajom se prenosi sljedece: 
'Sura od trideset ajeta se toliko zauzimala za jednog covjeka 
koji ju je znao napamet da mu je na koncu i oprosteno - 
Uzvisen je Onaj u cijoj je ruci vlast - On sve moze ! {Mulk, 

U Sunenu Ibn Madze nalazi se sljedeci hadis kojeg od 
Bozijega Poslanika, s.a.w.s., prenosi Ebu Hurejre: "Ko umre 
od stomacne bolesti, umro je kao sehid i bit ce sacuvan 
kaburskog iskusenja; i ujutro i navecer ce dobijati opskrbu 
iz Dzenneta!" 

U Nesaijevom Sunenu zabiljezena je predaja od Dzami'a 
ibn Seddada, koji kaze: "Cuo sam 'Abdullaha ibn Jeskura 
kad je rekao; 'Sjedio sam sa Sulejmanom ibn Sardom i 
Halidom ibn 'Urfetom kad su ljudi rekli da je jedan covjek 
umro od stomacne bolesti - njih dvojica odmah su izrazili 
zelju da prisustvuju njegovoj dzenazi; jedan od njih rekao je 
onom drugom: 'Nije li Boziji Poslanik, s.a.w.s., rekao: Koga 
ubije njegov stomak taj nece kusati patnju u svom kaburu?!" 

Ebu Dawud el-Tajalisi u svom Musnedu kaze: "Kazivao 
nam je Su'be, koji kaze da je njemu isto to ispricao Ahmed, 
sin Dzami'a ibn Seddada, s tim da on dodaje i potvrdan 
odgovor onoga drugog. 

Kod Tirmizija je zabiljezen hadis Rebi'e ibn Sejfa koji 
od 'Abdullaha ibn 'Amra prenosi sljedece: "Boziji Poslanik, 




s.a.w.s., rekao je: "Koji god musliman umre u petak, ili u 
noci uoci petka, Allah ce ga zastititi od kaburske kusnje!" 
Tirmizi kaze: "Ovo je hasen garib hadis i lanac njegovih 
prenosilaca nije spojen. Rebi'a ibn Sejf, naime, hadise prenosi 
od Ebu 'Abd el-Rahmana el-Dzebelija a on od 'Abdullaha 
ibn 'Amra. Nije poznato da je Rebi'a slusao 'Abdullaha ibn 
'Amra". 

Tirmizi el-Hakim, medutim, ovaj hadis takoder biljezi 
od Rebi'e ibn Sejfa, posredstvom 'Ijada ibn 'Uqbe el-Fihrija, 
od 'Abdullaha ibn 'Amra. 

Navodi ga i Ebu Nu'ajm el-Hafiz, posredstvom 
Muhammeda ibn el-Munkedira, od Dzabira. Hadis u ovoj 
verziji glasi: "Ko umre uoci petka, ili na sam petak, bit ce 
sacuvan od kaburske patnje i na Sudnjem danu pojavit ce se 
sa sehidskim biljegom!" Ovu verziju prenosi jedino Omer 
ibn Musa el-Vedzihi, koji je Medinjanin, no slab (da'if) 
prenosilac hadisa. 

Poslanikove rijeci "Dovoljno mu je iskusenje bljesak 
sablji nad njegovom glavom!" znace, a Bog najbolje zna: 
njegovo vjerovanje stavljeno je na kusnju bljeskom sablje nad 
njegovom giavom, no on se nije dao u bijeg. Da je bio licemjer 
ne bi ostao postojan pred sabljom nad svojom glavom, sto 
upucuje na to da mu je upravo njegovo vjerovanje bilo motiv 
da se zrtvuje i preda Bogu, da mu je jsra iz srca potekla zarad 
Boga i Njegovoga Poslanika, kako bi Bozija vjera bila 
dominantna i Rijec Njegova u vecoj mjeri sprovedena. Sam 
taj njegov postupak na vidjelo je izveo svu iskrenost njegovog 
bica - on je time izrazio spremnost da se na putu Bozijem 
izlozi pogibelji, cime je kusnju kabursku ucinio suvisnom. 






202 



203 



Ibn Qajjim el-Diewii 



Ebu 'Abdullah el-Qurtubi kaze: "Ako se vec sehid ne 
suocava s kaburskim iskusenjem, onda je onaj potpuno 
iskreni (siddik) tim prije osloboden tog iskusenja i njega 
sljeduje jos i veca nagrada, buduci da je u Kur'anu spomenut 
prije sehida. Vjerodostojnom predajom se navodi da ce onaj 
ko se bude zalagao na Bozijem putu (murabit) - sto je 
kategorija ispod one kojoj pripada sehid - biti osloboden 
kaburskog iskusenja. Sta onda reci za onoga ko je na visem 
stupnju i od njega i od sehida?!" 

Vjerodostojni hadisi, medutim, pobijaju ovaj njegov stav; 
u njima se jasno naznacava da ce onaj iz kategorije siddika 
(potpuno iskrenih ljudi) u svom kaburu biti ispitivan, isto 
onako kako ce biti ispitivani i drugi ljudi. Zabiljezeno je, 
npr. da je Omer ibn el-Hattab, r.a., - koji se nalazi na samom 
celu te vrste ljudi - kad mu je Vjerovjesnik, s.a.w.s., saopcio 
da ce ga melek ispitivati u kaboru, upitao: "A hocu li biti u 
ovakvomsvomstanju?!", na sta mu je Vjerovjesnik odgovorio 
potvrdno, pri cemu se navodi cjelovit hadis. 

Postoje razliciti stavovi kad su posrijedi Boziji poslanici, 
tj. da li se i oni u kaburovima suocavaju s ispitivanjem meleka. 
Ustvari, radi se o dva suprotstavljena videnja u Ahmedovoj i 
drugim pravnim skolama. U svakom slucaju, specifikum koji 
se dotice iskljucivo sehida, ne mora ukljucivati i one iz reda 
potpuno iskrenih ljudi, makar oni bili i na visem stupnju od 
njih. Neke privilegije koje uzivaju sehidi mogu biti uskracene 
onima koji su od njih bolji, svejedno sto se nalaze na visim 
stupnjevima. 

Sto se pak tice Ibn Madzeovog hadisa - "Ko umre 
bolestan, umro je kao sehid i zasticen je kaburske kusnje!" - 



204 



KNJIGAODUSl 



njega i biljezi samo Ibn Madze i tu ima neprihvatljivih i 
grotesknih elemenata. Hadisi poput njega ne mogu posluziti 
kao argumenat i ne mogu se bez zadrske prihvatiti kao iskaz 
Bozijeg Poslanika, s.a.w.s. Cak i pod pretpostavkom da, 
doista, jest vjerodostojan, uvjetovan je drugim hadisom u 
kojem se eksplicitno spominje "onaj kojeg je ubio njegov 
stoma k". Uz to, ukoliko je vjerodostojno preneseno da je 
Vjerovjesnik rekao: "Onaj ko umre od stomacne bolesti jest 
sehid!", u torn slucaju se ono sto nije nicim uvjetovano 
pretpostavlja onom sto je uvjetovano, a opet - Bog najbolje 
zna! 

O tome sta sve covjeka stiti od kaburske patnje Ebu Musa 
el-Medini u svojoj knjizi O pobudivanju zelje za nagradom i 
zastrasivanju kaznom (Fi el-terglb ve el-terhib) biljezi jedan 
hadis koji je sasvim dostatan kad je posrijedi ovo pitanje; 
koji potanko rasvjetljava uzroke kaburske patnje. On ga 
navodi kao argument u svom obrazlaganju ovoga pitanja, 
posredstvom El-Feredza ibn Fudale, koji kaze: "Hilal ebu 
Dzebela, pozivajuci se na Se'ida ibn el-Musejjeba a on na 
'Abd el-Rahmana ibn Semuru, ispricao nam je sljedece: 
'Jedanput nam je prisao Boziji Poslanik, s.a.w.s., dok smo 
mi bili na sofi u Medini, pa je stao iznad nas i rekao: Sinoc 
sanjah nesto zacudno: vidjeh covjeka iz moga ummeta, dode 
melek smrti da mu uzme dusu a utom dode njegovo 
dobrocinstvo prema roditeljima i meleka smrti odvrati od 
njega; i vidjeh covjeka iz moga ummeta: skolise ga sejtani, 
ali dode 'zikrullah' i oni se rastrkase; i vidjeh covjeka iz moga 
ummeta: skolise ga meleki patnje, all mu dode njegov namaz 
i izbavi ga iz njihovih ruku; i vidjeh covjeka iz moga ummeta: 



205 



IbnQajjimel-Dicwii 



KNjlGA O DUS] 



dahcase od silne zedi, ali kad god se primace izvoru zaustavise 
ga i otjerase odatle, ali dode mu njegov ramazanski post, 
napoji ga i ugasi mu zed; i vidjeh na jednom mjestu covjeka 
iz moga ummeta a na drugom mjestu bijahu vjerovjesnici 
Boziji, sjede u halkama, sve halka do halke, i kad god se on 
primace nekoj od tih halki, bijase odatle otjeran i sprijecen - 
utom mu dode njegovo vjersko kupanje (gusul), uze ga za 
ruku i posadi ga pored mene; i vidjeh covjeka iz moga 
ummeta, pred njim nekakva tmina, i iza njega tmina, i tmina 
i s desne i s lijeve mu strane, i tmina iznad njega - on sav 
izbezumljen u tome, kad mu dodose njegov hadz i umra i 
izvukose ga iz te tmine i uvedose ga u svjetlo; i vidjeh covjeka 
iz moga ummeta kako pokusava izmaci vatrenoj zezi i 
njezinim iskrama, istom - dode mu njegova sadaka i stade 
kao zaklon izmedu njega i vatre, te napravi hlad iznad njegove 
glave; i vidjeh covjeka iz moga ummeta: govori nesto 
vjernicima, ah mu oni ne uzvracase na govor, tek - dode 
njegova paznja prema rodbini i rece: 'O vjernici, on bijase 
pazljiv prema svojoj rodbini, stoga pricajte sa njim!' i oni 
mu se pocese obracati, rukovati se sa njim i on sa njima; i 
vidjeh covjeka iz moga ummeta: skolise ga zebanije, no dode 
njegovo insistiranje na dobru i suzbijanje zla, izbavi ga iz 
njihovih ruku i uvede ga medu meleke milosti; i vidjeh covjeka 
iz moga ummeta: kleci na koljenima a izmedu njega i Ailaha 
bijase neka pregrada, no dode njegovo lijepo ponasanje, uze 
ga za ruku i privede ga Allahu uzvisenom; i vidjeh covjeka iz 
moga ummeta: dode mu registar njegovih djela s njegove lijeve 
strane, ali dode njegov strah od Boga, uze njegov registar i 
stavi ga s njegove desne strane; i vidjeh covjeka iz moga 




ummeta iza njegove tezulje, ali dodose njegova maloljetna 
preminula djeca i premjestise tezulju; i vidjeh covjeka iz moga 
ummeta: stoji na rubu Dzehennema, ali dode njegova nada u 
Boga i izbavi ga odatle te on ode sa toga mjesta; i vidjeh 
covjeka iz moga ummeta kako pada u vatru i kako mu pride 
suza koju bijase pustio iz straha od Boga uzvisenoga i izbavi 
ga iz toga; i vidjeh covjeka iz moga ummeta: stoji na putu i 
trese se poput palmine grane na olujnome vjetru - utom mu 
dode njegovo lijepo misljenje o Bogu i umiri ga, te on krenu 
dalje; i vidjeh covjeka iz moga ummeta: puze po putu, sad se 
posklizne a sad se speth'a, ali mu pride njegov namaz, uspravi 
ga na noge i izbavi ga; i vidjeh covjeka iz moga ummeta: 
dode do vrata dzennetskih, ali se ona pred njim zatvorise - 
utom dode njegov sehadet da nema drugoga boga osim Ailaha 
i vrata se pred njim otvorise, i sehadet ga uvede u Dzennet!" 

Hafiz Ebu Musa kaze: "Hadis spada u kategoriju veoma 
dobrih (hasen dzidden) hadisa", i prenosi ga od Se'ida ibn 
el-Musejjeba, Omera ibn Zerra i Alija ibn Zejda ibn 
Dzud'ana. 

Hadisi poput ovoga jesu oni za koje se kaze da su takvi 
snovi kod vjerovjesnika objava, da su doslovno onakvi kakvi 
se pokazu u snu. Oni se razlikuju od onih Vjerovjesnikovih 
snova gdje on, npr. kaze: "Sanjao sam kao da mi se sablja 
slomila, pa sam to protumacio tako i tako..."; "Sanjao sam 
kako se koije jedna krava..."; "Sanjao sam kao da se nalazim 
u kuci 'Uqbeta ibn Rafi'a...". 

O dugim Poslanikovim snovima prenosi se jos i Semurin 
hadis, zabiljezen u Sahihu, zatim hadis koji prenosi Alija, te 
onaj koji se biljezi posredstvom Ebu Urname. Izvijesca sve 




207 



Ibn Qajjim el-Diewzi 



trojice njih su veoma slicna; u svakom od njih navode se 
kazne jedne grupe ljudi koja kusa patnju u berzahu. 

U prethodnom hadisu, medutim, navodi se kazna, ali je 
ona propracena onim djelom koje doticnoga izbavlja otuda. 
Hadis od Ibn el-Musejjeba prenosi Hilal ebu Dzebela Medeni, 
koji i prenosi jedino ovaj hadis. Tako ga navodi i Ibn ebi 
Hatirn od svoga oca, dok ga El-Hakim ebu Ahmed i El-Hakim 
ebu 'Abdullah navode kao Ebu Dzebel, pozivajuci se na 
Muslima. Od njega hadis prenosi i El-Feredz ibn Fudala, koji 
je i spona u lancu prenosilaca a koji nije niti jak prenosilac, 
niti je odbacen. Hadis od njega takoder prenosi i Bisr ibn el- 
Weiid, veliki serijatski pravnik, poznat pod imenom Ebu el- 
Hatib, cuven po svojoj ispravnosti i uvidavnosti. 

Ja sam slusao Sejhu-1-islama kako s velikim postovanjem 
govori o ovom hadisu. "Nacela sunneta potvrduju njegovu 
ispravnost", kaze on. "To je jedan od najljepsih hadisa!" 





RASPRAVA JEDANAESTA: 

KO SVE PODLIJEZE KABURSKOM 
ISPITIVANJUr 

(Da li kaburska ispitivanje ima opcenit 
karakter, tj. da li obuhvaca i muslimtme, i 
licemjere, t nevjernike, Hi se dotice samo 
muslimana i licemjera ?) 

Ebu Omer ibn ! Abd el-Berr u svojoj knjizi Kitdb et-temhid 
(Knjiga pripreme) kaze sljedece: "Sve relevantne predaje 
upucuju na to da se kabursko iskusenje dotice samo vjernika, 
odnosno licemjera koji je, svojim formal nim izgovaranjem 
sehadeta, pripadao islamu i onima koji su se okretali prema 
kibli, te da nevjernik, poricatelj, cija su djela bezvrijedna, 
nece biti pitan o svome Gospodaru, svojoj vjeri i poslaniku. 
O tome ce, prema tome, biti pitani samo muslima ni, pri cemu 
ce Bog one koji su vjerovali uciniti postojanim, dok ce se oni 
cija su djela bila bezvrijedna tu smesti!" 

Medutim, Kur'an i Poslanikov sunnet sugeriraju upravo 
suprotno, tj. da kabursko ispitivanje obuhvaca i muslimana 
i nevjernika. Bog uzviseni kaze: Allah ce vjernike postojanom 
rijecju ucvrstiti i na ovome i na onome svijetu, a nevjernike 



209 



Ibn Qajjim el-Diewzi 



ce u zabludi ostaviti; Allah radi sta hoce. (Ibrahim, 27) U 
vjerodostojnoj predaji stoji da je ovaj ajet objavljen u vezi s 
kaburskom patnjom, tj. kad covjek bude pitan ko mu je Bog, 
koja mu je vjera, ko mu je poslanik. 

U hadiskim zbirkama Buharije i Muslima biljezi se 
sljedeci Vjerovjesnikov hadis, kojeg prenosi Enes ibn Malik: 
"Kad covjek bude polozen u svoj kabur i oni koji su ga 
ispracali se stanu razilaziti on, doista, cuje bahat njihove 
obuce!", i dalje se navodi cjelovit hadis. Buharija biljezi i 
dodatak: "A sto se tice licemjera i nevjernika, on bude upitan: 
'Sta si ti govorio o ovom covjeku?', i on rekne: 'Ne znam. 
Govorio sam ono sto su govorili i drugi!' 'Nisi ni znao, niti si 
ucio!', reknu mu oni i tako ga udare jednom zeljeznom sipkom 
da svi oko njega cuju njegov vrisak, osim ljudi i dzina!" Tako 
je zabiljezeno kod Buharije. 

Zapazamo da je receno: "A sto se tice licemjera i 
nevjernika", tj. da su te dvije kategorije od vjernika 
razdvojene veznikom "a", bas kao sto je slucaj i u hadisu 
koji se prenosi posredstvom Ebu Se'ida el-Hudrija - kojeg 
smo ranije naveli - a kojeg biljeze Ibn Madze i Imam Ahmed; 
hadis glasi: "Bili smo s Vjerovjesnikom, s.a.w.s., na jednoj 
dzenazi kad je rekao: 'O ljudi, ovaj ummet se, doista, suocava 
s iskusenjima u svojim kaburovima! Kad, dakle, covjek bude 
ukopan i od njega odu oni koji su ga ispracali, njemu dode 
jedan melek sa sipkom i posadi ga u sjedeci polozaj. "Sta 
kazes za ovog covjeka?", upita ga, pa ako je bio vjernik rekne: 
'Svjedocim da nema drugog boga osim Allaha; jedan je i jedini 
i nema sudruga. I svjedocim da je Muhammed njegov rob i 
Njegov poslanik!' 'Pravo govoris!', rekne mu on i njemu se 



210 



KNJlGAODUfil 



tada otvori jedan otvor prema Dzehennemu i rekne mu se: 
"Eno, ono bi ti bilo mjesto da si poricao svoga Gospodara!" 

A sto se tice nevjernika i licemjera, on bude upitan: "Sta 
kazes za ovog covjeka?", i on rekne: "Ne znam!" "Nisi ni 
znao, niti si za uputom isao!", rekne mu se, a onda mu se 
nacini jedan otvor prema Dzennetu, i bude mu receno: 'Eno, 
ono bi ti bilo mjesto da si vjerovao u svoga Gospodara! 
Meduthn, posto si Ga poricao, Bog ti ga je zamijenio ovim!' 

Zatim mu se nacini jedan otvor prema Dzehennemu i 
melek smrti ga tako udari sipkom da ga cuju sva ziva bica, 
osim ljudi i dzina!" 

Neki ashabi su tada rekli: 'Boziji Poslanice, a ko se to 
nece prepasti kad sebi nad glavom ugleda meleka?!' "Allah 
ce vjernike postojanom rijecju ucvrstiti i na ovome i na onome 
svijetu, a nevjernike ce u zabludi ostaviti; Allah radi sta hoce", 
(Ibrahim, 27} odgovorio je Poslanik. 

Upoduzem hadisu kojeg prenosi El-Berra' ibn 'Azib stoji: 
"A kad nevjernik bude na prilasku onome svijetu i raskidu s 
ovim svijetom njemu sa neba sidu meleki noseci drnde...", i 
tako dalje do rijeci: "Potom mu dusa bude vracena u tijelo u 
njegovom kaburu...", pa do kraja hadisa. 

U drugoj verziji ovog hadisa stoji: "Pa ako je nevjernik, 
dolazi mu melek smrti i sjeda kod njegove glave...", itd. do 
rijeci: "Kakav je ovo odvratan zapah?!" i oni odgovore: 'To 
je taj i taj', i imenuju ga najruznijim imenima, pa kad tako 
bude doveden do najdonjeg neba, ono se pred njim zatvori! 
'Bude bacen sa neba! 1 , kaze on, a zatim je proucio kur'anski 
ajet: A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan - bice 
kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, Hi kao 



211 



Ibn Qajjim el-Diewzi 



ottaj kojegje vjetar u daleki predio odniol (Hadz, 31) Potom 
mu dusa bude vracena tijelu a onda mu dodu dva meleka, 
veoma namrstena, te ga postave u sjedeci polozaj i obrate 
mu se ostro. 'Ko ti je bog?', upitaju ga i on odgovori: 'Ah, ne 
znam!' 'Nisi ni znao!', reknu oni i upitaju ga: 'A ko je ovaj 
Vjerovjesnik koji je poslan iz vasih redova?', i on odgovori: 
'Cuo sam da tjudi tako govore. Ne znam!' 'Nisi ni znao!', 
reknu mu. Na to se odnose Bozije rijeci: A nevjernike ce u 
zabludi ostaviti; Allah radi sto hocel (Ibrahim, 2.7) 

Hadis je dalje naveden do kraja. 

Izraz "fadzir" (dosl. pokvarenjak, razvratnik) u 
kur'anskom i hadiskom izrazaju oznacava, bez imalo sumnje, 
nevjernika kako se to npr. kaze u ajetu: Cestiti ce, sigurno, u 
Dzennet, a grjesnici (fudzdzar, pi. od rijeci fadzir}, sigurno, 
u Dzehennem! (El-Infitar, 13-14), ili u ajetu: Uistinu! Knjiga 
grjesnika je u Sidzdzinu! (El-Mutaffifun, 7) 

Udrugoj verziji El-Berraova hadisa stoji: "Kad nevjernik 
bude na prilasku onome i raskidu s ovim svijetom njemu 
silaze silni, ljutiti meleki, s odjecom od vatre i kosuljama od 
katrana i sa svih strana ga skole te mu stanu cupati dusu 
onako kako se mnogokraka drnda cupa iz nasmocene vune. 
Kad je tako izvade, prokune je svaki melek koji bude izmedu 
nebesa i Zemlje, i svaki melek na nebu!" 

Hadis se tako navodi dalje, da bi se potom reklo: "I on, 
doista, cuje bahat njihove obuce kad se stanu razilaziti. Tada 
bude upitan: 'Ko je tvoj bog, koja ti je vjera, ko ti je poslanik?', 
i on rekne da ne zna. 'Nisi ni znao!', reknu mu oni". Zatim 
se hadis navodi do kraja, a prenose ga Ha mm ad ibn Selema, 
pozivajuci se na Junusa ibn Habbaba, on na Minhala ibn 
'Amra, on na Zazana a on na El-Berraa. 



212 




KNjlGA O DUSI 



U hadisu kojeg prenosi 'Isa ibn el-Musejjeb od 'Adija 
ibn Sabita a on od El-Berraa, stoji: "S Bozijim Poslanikom, 
s.a.w.s., otisli smo na dzenazu jednom ensariji...", te se hadis 
navodi dalje, da bi se potom reklo: "A, doista, kad nevjernik 
bude na izlasku s ovoga i ulasku u onaj svijet, kad mu smrt 
dode, njemu se spustaju meleki noseci cefine od vatre, i 
balzam od vatre". Hadis tako tece dalje, a onda se kaze: 
"Potom mu dusa bude vracena njegovom pocivalistu, a onda 
mu dodu Munker i Nekir, rujuci zemtju svojim ocnjacima, 
roveci je svojim krznima -glasovi im poput udarajuceg groma 
a oci poput munje zasljepljujuce! - i postave ga u sjedeci 
polozaj. 'Ko je tvoj bog?', upitaju ga i on rekne da ne zna. 
Utom mu se sa strane kabura dovikne: 'Nisi ni znao!', i njih 
dvojica ga udare jednom zeljeznom sipkom koju ne bi mogii 
pomaknuti svi oni izmedu istoka i zapada zajedno. Zatim ga 
njegov kabur stisne tako da mu se rebra ispremecu!" 

Potom slijedi preostali dio hadisa. Imam Ahmed ga biljezi 
u svome Musnedu posredstvom Ebu en-Nadra Hasima ibn 
el-Kasima, koji kaze: "Kazivao nam je 'Isa ibn el-Musejjeb...", 
navodeci gornji hadis. 

U hadisu koji prenosi Muhammed ibn Selema, on od 
Husajfa, on od Mudzahida a on od El-Berraa, stoji: "Bill 
smo na dzenazi jednom ensariji, a s nama bijase i Boziji 
Poslanik, s.a.w.s...." Hadis se dalje navodi kao i gore, sve 
dok ne kaze: "A Boziji Poslanik, s.a.w.s., rece: 'Kad nevjernik 
bude metnut u kabur, dodu mu Munker i Nekir i postave ga 
u sjedeci polozaj. 'Ko je tvoj bog?', upitaju ga i on rekne da 
ne zna. 'Nisi ni znao! 1 , kazu mu oni", itd. kako smo ranije 
naveli. 



213 




IbrtQajjimel-Diewii 



KNJIGAODUSI 









Ukratko, vecina onih koji prenose hadis El-Berraa ibn 
'Aziba nedvosmisleno kazu: "A sto se tice nevjernika..."; tek 
nekolicina njih dodaje jos i: "A sto se tice licemjera i 
sumnjivca", sto je izraz nedoumice nekih prenosilaca, sto 
nije rijedak slucaj kod prenosenja nekog hadisa, tj.: Ne znara 
pouzdano koje je od tog dvoga Poslanik rekao! 

Medutim, onaj ko navodi i nevjernika i razvratnika 
(fadzir), nije u nedoumici. Stoga je predaja onih koji nisu u 
nedoumici, i koji su uz to brojni, prihvatljivija od one predaje 
u kojoj se izrazava stanovita sumnja i koju prenosi sarao 
jedan covjek, iako medu njima nema kontradiktornosti. Ts, 
i licemjer biva ispitivan u kaburu, kao i nevjernik i vjernik, 
pa Allah vjernike pritom ueini postojanim, a one koji su 
nasilje cinili - nevjernike i licemjere - odvede u zabludu. 

Ebu Se'id el-Hudri, u hadisu koji prenosi Ebu 'Amir el- 
'Aqdi, navodi sve te tri vrste ljudi. On kaze: "Kazivao nam je 
'Ubad ibn Rasid, pozivajuc'i se na Dawuda ibn ebi Hinda, on 
na Ebu Nadru a on na Ebu Se'ida, sljedec'e: 'S Bozijim 
Poslanikom, s.a.w.s., bili smo na jednoj dzenazi...", navodeci 
predmetni hadis, da bi potom rekao: "A ako bude nevjernik 
ili licemjer, rekne mu: 'Sta kazes za ovog covjeka?', i on rekne: 
'Neznam!" 

Ovo je jasan pokazatelj da kabursko ispitivanje obuhvaca 
i nevjernika i licemjera, pa stoga ne stoji tvrdnja Ebu Omerova 
-Bog mu se smilovao! - da nevjernik, poricatelj, onaj cija su 
djela bila bezvrijedna, nece u kaburu biti pitan za svog 
gospodara i svoju vjeru. Naprotiv, i on ce biti pitan o tome, 
kao i svi drugi. Stavise, on ce tim prije biti ispitivan o tome! 

Bog uzviseni u svojoj knjizi obavjestava nas da ce On na 
Sudnjem danu ispitivati nevjernika. On kaze: A na Dan kad 



214 



ih On pozove i upita: "Sta ste poslanicima odgovorili?" (El- 
Qasas, 65) Jos kaze: J tako mi Gospodara tvoga, njih cento 
sve na odgovornost pozvati! (El-Hidzr, 92) I kaze: I sigurno 
cento pitati one kojima smo poslanike slali, a pitacemo, 
doista, i poslanike! (El-E'araf, 6) 

Prema tome, ako ce vec biti ispitivani na Sudnjem danu, 
kako da ne budu ispitivani i u svojim kaburovima?! Tvrdnja 
Ebu Omerova - Bog mu se smilovao! - kako se nadaje, nema 
nikakva uporista! 



215 



1 






KNJIGA O DUSl 



RASPRAVA DVANAESTA: 

DA LI MUNKERI NEKIRDOLAZE 
ISPITIVATI SAMO PRIPADNIKE 
MUHAMMEDOVA UMMETA, ILI 
DOLAZE I SVIMA DRUGIMA? 

Ovo je pitanje koje su ucenjaci raspravljali. Ebu 'Abdullah 
el-Tirmizi, npr. kaze: "Ispitivanje u kaburu odnosi se samo 
na Muhammedov ummet, jer su ummetima prije nas dolazili 
poslanki s Bozijom objavom pa kad bi oni odbili prihvatiti 
tu Objavu, poslanici bi odustajali od daljnjih napora, 
napustali ih i oni bi jos na ovome svijetu bili suocavani s 
kaznom. Kad je Allah poslao Muhammeda, s.a.w.s., s miloscu 
i ucinio ga prvakom ljudi - kako se to kaze u Kur'anu: A 
tebe smo samo kao milost svjetovima poslali! (El-Enbija', 
107) - On se sustegnuo od takvog njihovog kaznjavanja, 
dajuci im u ruke sabiju. Tako su neki ljudi islam prihvatili iz 
straha od sablje da bi im se tek potom u srcima ucvrstilo 
vjerovanje, sto im je davalo dodatnog vremena. Odatle se 
pojavilo licemjerje (nifaq), jer su neki na taj nacin u sebi tajili 
nevjerstvo a javno ispoljavali vjerovanje, 1 tako medu 
muslimanima zivjeli skriveni. Ali, kad bi urarli, Bog im je u 
kabur upucivao dva meleka da iz njih, ispitujuci ih, na vidjelo 
izvedu ono sto su bili tajili: Allah ce vjernike postojanom 



111 



i 




IbnGajjimel-Diewii 



rijecju ucvrstiti i na ovom i na onont svijetu, a nevjernike ce 
u zabludi ostaviti; Allah radi sto hocel (Ibrahim, 27) 

Drugi, medutim, imaju drukcije stavove, poput npr. 'Abd 
el-Haqqa el-Isbilija i Qurtubija; oni kazu: "Kabursko 
ispitivanje odnosi se, kako na Muhammedov ummet, tako i 
na sve druge!" 

Treci su u vezi s ovim pitanjem suzdrzani. Takav je 1 
Ebu Omer ibn Abd el-Berr, koji kaze: "U hadisu koji prenosi 
Zejd ibn Sabit Vjerovjesnik, s.a.w.s., kaze: 'Ovaj se ummet, 
doista, suocava s kusnjom u svojim kaburovima!' U nekim 
verzijama ove predaje stoji; "ispituje se", sto bi moglo znaciti 
da se kabursko ispitivanje odnosi samo na ovaj ummet, no 
to se ne moze i kategoricno ustvrditi!" 

Oni koji smatraju da se kabursko ispitivanje odnosi samo 
na Muhammedov ummet kao argument navode Poslanikov 
hadis: "Ovaj se ummet, doista, suocava s kusnjom u svojim 
kaburovima!", te hadis: "Objavljeno mi je da cere se vi u 
svojim kaburovima suociti sa kusnjom!", sto je ocigledno 
specif iziranje ovoga ummera. Oni kazu: "Na to upucuje i 
pitanje koje umrlome postavljaju ona dva meleka: 'Sta si ti 
govorio za ovog covjeka koji je izmedu vas poslan kao 
poslanik?', na sta vjernik odgovara: 'Svjedocim da je on 
Alia ho v rob i Njegov poslanik!' Tu se, svakako, misli na 
poslanika Muhammeda, a.s., sto je eksplicirano u jednom 
drugom hadisu u kojem se kaze: "Vi cete, doista, polagati 
ispit o meni; o mens cete biti pitani!" 

Drugi kazu: "To nikako ne znaci da se ispitivanje u 
kaburu odnosi samo na ovaj ummet, mimo ostallh zajednica. 
Naime, Poslanikove rijeci: "Ovaj se, ummet, doista..." ill 



218 



KNJIGAODUSl 



1 



podrazumijevaju zajednicu ljudi kao posebne vrste - kako 
Bog uzviseni kaze: Sve zivotinje koje po Zemlji hode i sve 
ptice koje na krilima svojim lete ummetfi* su poput vas... 
(El-En'am, 38), gdje se svaka zivotinjska vrsta naziva 
ummetom/zajednicom. U jednom hadisu stoji: "I da psi nisu 
jedan od ummeta, naredio bih da se pobiju!" Slican je i hadis 
koji govori o jednom vjerovjesniku kojeg je ujeo jedan mrav 
pa je on naredio da se spali citav mravinjak, nasta mu je Bog 
objavio: "Zar spali citav jedan ummet koji slavljase Boga 
samo zato sto te ujede jedan mrav!?" -ili se, doista, misli na 
njegov ummet u kojem je poslan. Medutim, cak ni u torn 
slucaju u iskazu se nicim ne odrice kabursko ispitivanje i 
drugih ummeta. Stavise, sama cinjenica da se u hadisu 
spominje samo ovaj ummet, da se naglasava to da ce i on biti 
ispitivan u svojim kaburovima, moze sugerirati da se takvo 
nesto ne odnosi samo na one koji su bili prije njih, vec da ce 
se s istim iskusenjem suociti i oni, uprkos tome sto su najbolji 
ummet, sto zauzimaju pocasno mjesto medu svim drugim 
ummetima. 

Na istom tragu je i drugi Poslanikov hadis: "Objavljeno 
mi je da cete se vi u svojim kaburovima suociti sa kusnjom!" 

Isti je slucaj i s pitanjem koje postavljaju dvojica meleka: 
"Ko je ovaj covjek koji je poslan medu vas?" To je, 
jednostavno, Poslanikovo upoznavanje njegova ummeta s 
onim o cemu ce biti pitani u svojim kaburovima. 

*" Korkut na ovom mjestu upotrebljava izraz "svjetovi". Mi smo, medutim, 
slijedcci inteneiju autora, zadriali izvorni arapski izraz "ummet" koji je u 
upotrebi i u bosanskom jeziku a kojim se oznacava neka jedinstvena cjelina, 
jcdinstvena zajcdnka, narod, sljedba... 



219 



1 



Ibn Qajjim el-Diewzi 



KNJIGA O DUSl 



lz svega ovoga nadaje se~ a Bog najbolje zna! - da je isti 
slucaj sa svakim vjerovjesnikom i njegovim ummetom, tj. da 
ce se svi oni u svojim kaburovima suocavati sa kaznom nakon 
sto budu ispitani, nakon sto se ustanovi dokaz protiv njih, 
upravo onako kako ce se i na onome svijetu suociti sa kaznom 
nakon sto budu ispitani i nakon sto se protiv njih ustanovi 
dokaz, 

Opet - Bog uzviseni najbolje zna! 




RASPRAVATRINAESTA: 

DA LI SE I DJECA SUOCAVAJU S 
KABURSKIM ISPITOM? 



O tome postoje dva suprotstavljena stava ucenjaka 
hanbeiijske pravne skole. 

Oni koji stoje na stanovistu da ce u kaburu biti pitana i 
djeca svoj stav podupiru cinjenicom da je Serijatom 
predvideno da se i djeci klanja dzenaze-namaz, da se i za njih 
Bogu upucuje dova i da se Allah moli da ih zastiti kaburske 
patnje i kaburskog iskusenja. Malik u svom Muvetta-u biljezi 
predaju Ebu Hurejre - Bog njime bio zadovoljan! - u kojoj 
stoji da je on jedanput klanjao dzenazu jednom djetetu kad 
je cuo kako Poslanik, s.a.w.s., u svojoj dovi pored ostalog 
kaze: "Boze moj, sacuvaj ga kaburske patnje!" 

Svoj stav oni takoder potkrepljuju i onim sto 'Ali ibn 
Ma'bed prenosi od 'Aise - Bog njome bio zadovoljan!; on 
kaze da je jednom pored nje nosena dzenaza manjeg djeteta, 
te da je ona pocela plakati, pa kad je upitana zbog cega place 
kazala je: 'Zbog ovog djeteta - zao mi sto ce i njega stisnuti 



U prilog svom stavu oni navode i predaju Hennada ibn 
Sirrija, koji kaze: "Kazivao nam je Ebu Mu'iwija, pozivajuci 
se na Jahju, sina Se'ida ibn el-Musejjeba a on na Ebu Hurejru 



221 




Ibn Qajjim el-Diewii 



KNJIGA O DUSl 






- Bog njime bio zadovoljan! - koji je rekao: 'Doista, i lead je 
klanjao umrlome koji jos ne bijase pocinio nikakav grijeh, i 
tada je govorio: Boze moj, zastiti ga od kaburske patnje!" 

Kazu: Bog uzviseni njihove umove dovede do 
uporpunjenja kako bi mogli biti svjesni svog mjesta, nakon 
cega budu nadahnuti da odgovore na ono o cerau budu 
upitani. 

Kazu: Na to upucuju brojni hadisi u kojima se navodi 
da ce i djeca biti ispitivana na onome svijetu - El-Es'ari to 
prenosi od sunnetskih i hadiskih ucenjaka. Prema tome, ako 
ce na onom svijetu biti ispitivana onda ni njihovo ispitivanje 
u kaburovima nije bez osnova. 

Drugi kazu: Ispitivanje se odnosi samo na onoga ko je 
mogao pojmiti Bozijega Poslanika i Boga, koji ga je poslao. 
Takav ce biti pitan o tome da li je povjerovao u Poslanika, 
da li mu je bio pokoran ill nije; bit ce upitan: "Sta si ti govorio 
o ovom covjeku koji je poslan izmedu vas?" Kako, dakle, 
dijete koje nije u stanju razlucivati stvari moze biti pitano: 
"Sta si ti govorio o ovom covjeku koji je poslan izmedu vas! ?" 
Cak i ako bi mu u kaburu bio vracen njegov um, on ni u torn 
slucaju ne moze biti pitan za nesto sto nije mogao pojmiti i 
znati. Takvo pitanje ne bi imalo nikakva smisla, sto nije slucaj 
i s njihovim ispitivanjem na ahiretu. Tamo ce Bog uzviseni 
njima poslati jednog poslanika i narediti im da mu budu 
pokorni, s tim da ce pt itom biti pri svojim umovima, pa onaj 
ko mu bude pokoran bit ce spasen a ko mu bude nepokoran 
ta ce ga njegova nepokornost uvesti u Dzehennem. To je 
njihov ispit - bit ce im izdata zapovijest prema kojoj ce se 
trebati postaviti tada, u torn vremenu, i nece biti pitani ni za 



kakvu pokornost ili nepokornost na ovome svijetu, o cemu, 
inace, ona dva meleka pitaju u kaburu. 

Sto se tice Ebu Hurejrinog hadisa, u njemu se apsolutno 
ne misli na kabursku patnju u kojoj bi dijete bilo kaznjavano 
za kakav neposluh ili prijestup, jer Bog nikoga ne kaznjava 
zbog neceg sto nije ucinio. Moguce je da se tu misli na 
odredenu bol koju umrli moze osjetiti zbog nekog drugog; 
bol koja nije posljedica djela kojeg je on ucinio. Na takvo 
nesto upucuje hadis u kojem Poslanik, s.a.w.s., kaze: "Umrli, 
doista, kusa patnju zbog plakanja njegovih ukucana za 
njim!", tj. boii ga to, on od toga osjeca bol a ne kaznjava se 
zbog nekog grijeha kojeg cini zivi. Svaki grjesnik samo ce 
svoje hrente nositi! (El-En'am, 164) 

To je poput Vjerovjesnikovih, s.a.w.s., rijeci: "Putovanje 
je komad patnje!" Patnja, prema tome, ima opcenitiji smisao 
od kazne. Nema nikakve sumnje u to da ce u kaburu biti 
bolova, briga i tuga koje ce dopirati i do djeteta, usljed cega 
ce i ono osjecati bol. Stoga se i nalaze onome ko djetetu klanja 
dzenazu da Boga uzvisenoga zamoli da ga sacuva od takve 
patnje! 

Opet - Bog najbolje zna! 



222 



223 



" 



KNJIGAODUSl 



RASPRAVA CETRNAESTA: 

DA LI KABURSKA PATNJA TRAJE 
NEPRJEKIDNO, ILI JE VREMENSKI 
OGRANICENA? 



Postoje dvije vrste kaburske patnje. Jedna je kontinuirana, 
s izuzerkom onog vremenskog perioda koji ce trajati izmedu 
dva puhanja u rog - tada ce, naime, kako se navodi u nekim 
hadisima, patnja biti ublazena, pa kad se dignu iz svojih 
kaburova, reci ce: Tesko namal Ko nas iz msih grobova ozivi?! 
(Jasin, 52} Na neprekidnost trajanja kaburske patnje upucuju 
i rijeci Bozije: Oni ce se ujutro i navecer u vatri prziti. (El- 
Mu'min, 46) Na njezinu neprekidnost isto tako upucuje i hadis 
koji se prenosi posredstvom Semure a kojeg smo vec navodili. 
Buhari ga biljezi u odjeljku o Vjerovjesnikovim, s.a.w.s., 
snovima; u njemu stoji: "S njim ce tako biti postupano sve do 
Sudnjega dana!" 

U hadisu u kojem se spominju dvije palmine grane, a 
koji se prenosi posredstvom Ibn 'Abbasa, kaze se: "Mozda 
ce njima dvojici patnja biti ublazena dok se ove grane ne 
osuse!" Umanjenje patnje, kako vidimo, ovdje je ograniceno 
samo na period dok bude trajala sirovost ustrgnutih palminih 
grana. 



225 






IbnQajjimd-Dzewzi 



U vec navodenom hadisu kojeg prenosi Rebi' ibn Enes, 
posredstvom Ebu 'Alije i Ebu Hurejre, stojh "Zatim je naisao 
na ljude cije glave bijahu stijenom razbijane i kad god bijahu 
razbijene ponovo se vracahu u svoj prvobitni oblik; tako im 
se to cinjase neprekidno, bez ublazenja!" 

XJSabibu se navodi i slucaj onoga koji je bio obukao dva 
ogrtaca i tako u njima hodao kocoperno, pa ga je Bog zatjerao 
u zemlju. "On ce tako propadati u nju sve do Sudnjega 
dana!", kaze se u torn hadisu. 

U hadisu kojeg prenosi EI-Bera' ibn 'Azib o nevjerniku 
se kaze: "Zatim mu se nacini jedan otvor prema Dzehennemu 
i on kroz njega ugleda svoje mjesto tamo; tako sve do 
Sudnjega dana!" Hadis biljezi imam Ahmed; u nekim 
njegovim verzijama stoji: "Zatim mu se nacini jedna busotina 
u pravcu Dzehennema i do njega kroz taj otvor dopre dio 
dzehennemske jare i dima; tako sve do Sudnjega dana!" 

Druga vrsta kaburske patnje traje odreden vremenski 
period i potom se okoncaje. Takva je patnja dijela grjesnika 
ciji su zli cini bili nesto blazi, pa im i patnja bude primjerena 
tim njihovim zlim cinima, a potom ublazena, upravo onako 
kako ce i patnju u Dzehennemu kusati neko vrijeme a zatim 
ce im ona biti okoncana. 

Patnja moze biti prekinuta i usljed dove, sadake, molbe 
upucene Bogu za oprost grijeha ili sevapa od hadza, odnosno 
ucenjem Kur'ana koje umrlome stigne od nekih njegovih 
srodnika ili nekoga drugog. To je isto kao kad se neko ovdje, 
na ovome svijetu, zauzme za onog ko je pod nekom kaznom 
pa on, zahvaljujuci tome, bude izbavljen iz toga. 

I dok to zauzimanje ponekad moze proteci i bez dopusta 
onoga kod koga se nalazi onaj za kojeg se zauzima, dotle se 




KNJIGAODUSl 



kod Boga uzvisenoga ne moze zauzimati za nekoga bez 
Njegova dopusta. On je taj koji, kad hoce da se nekome 
smiluje, dopusti onome drugom da se zauzme za njega, pa to 
nemoj izgubiti iz vida, sto bi te moglo odvesti u mnogobostvo 
(sirk) i zabludu. Ko se moze pred Njim zauzimati za nekoga 
bez dopustenja Njegova?', (El-Beqare, 255 ), kaze on, Uzviseni. 
J oni ce se samo za onoga kojim On bude zadovoijan 
zauzimati! (EI-Enbija 1 , 28) Niko se nece modi zauzimati ni 
za koga bez dopustenja Njegova! { Junus, 3 ) Kod Njega ce se 
moci zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti! 
(Sebe', 23) Reci: "Niko se ne moze bez Njegove votje 
zauzimati," vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je!" 
(Zumer, 44) 

Ibn ebi Dunja navodi sljedece: "Kazivao mi je 
Muhammed ibn Musa el-Saig, koji kaze da je njima Abdullah 
ibn Nafi' ispricao kako je umro neki Medinjanin "pa ga je", 
kaze on, "jedan covjek sanjao kao da je u vatri, i to ga je 
veoma razalosdlo. No, samo trenutak ili dva nakou toga vidio 
ga je kao - on u Dzennetu! 'Zar ti ne rece da si stanovnik 
Dzehennema?!', upitao ga je i onaj mu je rekao: 'Da, tako je 
bilo, ali ovdje kod nas ukopan je jedan dobri covjek i on se 
kod Bog zauzeo za cetrdeset svojih susjeda; medu njima sam 
eto bio i ja!" 

Ibn ebi Dunja kaze: "Ahmed ibn Jahja nam je kazivao 
sljedece: 'Jedan moj prijatelj ispricao mi je kako mu je umro 
brat i kako ga je on potom sanjao. "Kako ti je bilo kad si 
polozen u kabur?", upitao ga je i on mu je rekao: "Dosao mi 



Kod Korkuta stoji: Niko ne moze bez Njegove vnlje posredavati! 



Ill 



~ 



IbnQajjimel-Diewzi 



je jedan s plamtecom bakljom i da jedan covjek za mene nije 
uputio dovu, mislim da bi me onaj i udario onom bakljom!" 

'Amr ibn DzerTr kaze: "Kad covjek Bogu uputi dovu za 
svog umrlog brata, jedan melek ode s torn dovom do njegova 
kabura i rekne mu: 'Hej ti neznance u kaburu, evo ti poklona 
od tvoga brata koji je za tobom brizan!" 

Bessar ibn Galib kaze: "Na san mi je izasia Rabija za 
koju sam Bogii cesto upucivao dove; rekia mi je: 'O Bessar 
ibn Galib, tvoji darovi dolaze nam na tanjirima od svjetlosti, 
umotani u svilene salvete!' 'Kako to?!', zacudih se ja i ona 
mi rece: 'Tako je to: kad zivi vjernici Boga mole za mrtve, 
njima se to uslisava - svaka dova mece se na tanjire od 
svjetlosti, umotana u svilene salvete, i tako se donosi onom 
umrlom za kojeg je dova upucena; rekne mu se: 'Ovo ti je 
poklon od toga i toga...!" 

Ibn ebi Dunja kaze: "Kazivao mi je Ebu 'Abd ibn Buhajr, 
koji kaze da mu je jedan njegov prijatelj ispricao kako je 
sanjao svoga brata koji mu bijase umro. 'Stizu li do vas dove 
koje za vas upucuju zivi?', upitao sam ga, kaze on, i on mi je 
rekao: 'Da, tako mi Allaha, trepere poput svjetla a potom 
budu odjenute!" 

Na ovo pitanje osvrnut cemo se, ako Bog da, nesto sire 
kad budemo govorili o tome da li umrli imaju koristi od 
onoga sto im poklanjaju zivi. 



KNJlGAODUSl 



RASPRAVA PETNAESTA: 

GDJE DUSE BORAVE U PERIODU 
IZMEDU SMRTI I DANA USTAJANJA? 

(Da li se nalaze na nebu ill na Zemlji? Da 
li tu u Dzennetu Hi negdje drugdje ? Da li se 
stavljaju u neka druga tijela mimo onik u 
kojima su boravile pa na taj nacin kusaju 
nagradu Hi kaznu, Hi egzistiraju bez tijela?) 

Ovo pitanje je veoma zanimljivo; ucenjaci su raspravljali 
o njemu i podijelili se u misljenjima. Uprkos tome sto se 
saznanja o ovome postizu samo usmenom predajom, 
razumijevanje ovoga pitanja ipak je raziicito. Jedni kazu: Duse 
vjernika su u Dzennetu, kod AUaha, kako onih koji su umrli 
sehidskom smrcu tako i svih ostalih, ukoliko ih od Dzenneta 
ne zadrzava kakav veliki prijestup ili dug, ukoliko im ga 
Gospodar njihov nije oprostio i smilovao im se. Ovaj stav 
zastupa Ebu Hurejre i 'Abdullah ibn Omer - Bog njima bio 
zadovoljan! 

Jedna skupma kaze: Nalaze se u predvorju Dzenneta, 
pied nj ego vim ulazom; tu ih obuhvaca dzennetska ljepota, 
ugodnost i iz Dzenneta im dolazi opskrba. 

Drugi kazu: Duse borave na rubovima svojih kaburova. 



228 



229 



Ibn Qajjim el-Diewzi 



Malik kaze: "Cuo sam da su duse slobodne, da se krecu 
kudzele!" 

Imam Ahmed, kako to prenosi njegov sin 'Abdullah, 
kaze: "Duse nevjernika nalaze se u Dzehennemu, a duse 
vjernika u Dzennetu!" 

Ebu 'Abdullah ibn Mendeh kaze: "Neki znalci iz prve i 
druge generacije muslimana (ashabi i tabi'ini) kazu:'Duse 
vjernika su kod Allaha uzvisenoga!' i na to vise nista ne 
dodaju. Od drugih se opet prenosi da duse vjernika borave u 
Dzabiji, a duse nevjernika u Berehutu, jednom bunam u 
Hadremevtu!" 

Safwan ibn 'Amr kaze: "Upitao sam 'Amira ibn 
Abdullaha ebu el-Jemana da li duse vjernika imaju neko svoje 
zboriste i on mi je rekao: 'Ona zemlja za koju Bog uzviseni 
kaze: Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da ce zemlju 
Moji cestiti robovi nasHjeditil (El-Enbija', 105) - to je zemlja 
u kojoj se sakupljaju duse vjernika i u kojoj ce boraviti sve 
do prozivljenja!" 

Prema drugima, to je zemlja koju ce Bog dati u naslijede 
vjernicima ovdje na ovome svijetu. 

Ka'b kaze: "Duse vjernika borave u 'Illijjunu, na sedmom 
nebu, a duse nevjernika u Sidzlnu, u sedmoj zemlji, ispod 
Iblisove vojske!" 

Jedna skupina kaze: Duse vjernika borave u 
Zemzemovom bunam, a duse nevjernika u bunaru Berehut! 

Selman el-Farisi kaze: "Duse vjernika borave u jednom 
zemaljskom berzahu u kojem se krecu kako zele, a duse 
nevjernika su u Sidzlnu!" U drugoj verziji ove predaje stoji: 
"Dusa vjernikova krece se po Zemlji kako hoce!" 




KNJIGA O DUSI 



Drugi kazu: "Duse vjernika nalaze se sa desne Ademove 
strane, a duse nevjernika sa lijeve!" 

Jedna skupina ucenjaka, medu kojom je i Ibn Hazm, kaze: 
Boraviste dusa je isto ono u kojem su se nalazile i prije nego 
su im stvorena tijela! 

Ibn Hazm kaze: "Ono sto mi kazemo o boravistu dusa 
jest upravo ono sto o tome kaze i Allah uzviseni i Njegov 
Poslanik, s.a.w.s. - mi ne tvrdimo nista izvan toga; to je jasan 
argument. Allah uzviseni kaze: I kadje Gospodar tvoj iz kictni 
Ademovih sinoua izveo potomstvo njibovo i zatrazio od njih 
da posvjedoce protiv sebe: "Zar J a nisam Gospodar vas?" - 
oni su odgovarali: "Jesi, mi svjedocimo!" - i to zato da na 
Sudnjem danu ne reknete: "Mi o ovome nismo nista znali!" 
(El-E'araf, 172) Jos kaze: Mi smo vas stvorili, potom vam 
oblike dali a onda melekima rekli: "Poklonite se Ademur™ 
(El-Ea'raf, n) Tako dolazimo do pouzdanog saznanja da je 
Bog uzviseni duse stvorio u jednom mahu, dok nam je 
Vjerovjesnik, s.a.w.s., saopcio "da su duse mobilizirana 
vojska, pa koje se od njih medusobno prepoznaju one se 
zblize, a koje se ne prepoznaju, razidu se!" 

Bog je od dusa uzeo potvrdu i priznanje svoje 
bozanstvenosti nakon sto su bile stvorene, oblikovane i 
svjesne ('aqilah), prije nego je melekima naredeno da se 
poklone Ademu i prije nego ih je poceo uvodiri u tijela. Tijela 
tada jos uvijek bijahu zemlja i voda. Potom ih je locirao tamo 
gdje je htio, tj. u berzah u koji se one ponovo vracaju prilikom 



Ajcr u Korkutovom prijevodu glasi: Mi smo Adema stvorili i onda mu ablik 
dati, a poslije mctekimti rekli; "Poklonite mu se!" 



230 



231 



Ibn Qajjim el-Diewzi 



smrti. Odatle ih On neprestano odasilje, sve u mahovima, i 
udahnjuje ih u tijela koja se radaju iz sperme..." 

On tako u torn smislu nastavlja svoje razmatranje, da bi 
potom rekao: "Tako dolazimo do pouzdanog saznanja da 
su duse neka vrsta tijela koja nose svoje sklonosti u smislu 
medusobnog prepoznavanja i neprepoznavanja, te da imaju 
sposobnost poimanja i razlucivanja, pa ih Bog na ovome 
svijetu iskusava kako hoce a potom ih usmrcuje, nakon cega 
se vracaju u berzah u kojem ih je i Boziji Poslanik, s.a.w.s., 
vidio u noci svoga uspeca na nebo kod najdonjeg neba - 
duse sretnika vidio je s desne Ademove strane, a duse 
nesretnika s njegove lijeve strane. To mjesto nalazi se tamo 
gdje prestaje djejstvo nacela ovoga svijeta, dok se duse 
vjerovjesnika i sehida odmah upucuju u Dzennet!" 

"Muhammed ibn Nasr el-Merwezi", kaze on, "od Ishaqa 
ibn Rahewejha prenosi istovjetno ovako kako smo i mi 
izlozili, i kaze da su s tim saglasni svi ljudi od nauke!" 

Ibn Hazm kaze: "To je i stav svih muslimana, Pogledajmo 
sta kaze Allah uzviseni: Oni srecni ~- ko $u srecni? i oni 
nesrecni - ko su nesrecni? i oni prvi - uvijek prvil Oni ce 
Allahu bliski biti u dzennetskim bascama naslada, - bice ih 
mnogo od naroda drevnih, a malo od kasnijih! (El-Waqi'a, 
8-14) I ako bude jedan od onih koji su Allahu bliski - 
udobnost i opskrba lijepa i dzennetske blagodati njemu! (El- 
Waqi'a, 88-89) itd. Prema tome, duse ce se jednako nalaziti 
tamo sve dok sve ne budu udahnute u tijela i potom sve ne 
budu vracene u berzah, kad ce nastupiti Smak svijeta nakon 
cega ce ih Bog uzviseni po drugi put vratiti u njihova tijela, 
cime ce zapoceti drugi zivot, kad ce svi ljudi morati polagati 



232 



KNJ1GA O DUSl 



racun - nakon toga ce jedni otici u Dzennet a drugi u 
Dzehennem, i tamo vjecno ostati!" 

Ebu Omer ibn 'Abd el-Berr kaze: "Duse sehida borave u 
Dzennetu, dok duse ostalih vjernika obitavaju u predvorjima 
njihovih kaburova!" 

Mi cemo navesti njegove rijeci i njegovo argumentiranje 
i na to dati svoj osvrt. 

Ibn Mubarek kaze: "Od Ibn Dzurejdza se prenosi da je 
pred njima citana predaja koja se prenosi od Mudzahida; on 
tu kaze: 'One nisu u Dzennetu, medutim hrane se dzennetskim 
plodovima i osjecaju dzennetsku ugodnost!" 

Mu'awija ibn Salih navodi kako je Se'id ibn Suwejd upkao 
Ibn Sihaba o boravku dusa vjernika, nasta mu je on rekao: 
"Doznao sam da su duse sehida poput nekih zelenih ptica, 
okacene o 'Ars i da sjutra i sveceri odlaze u dzennetske basce; 
da svakog dana prilaze svome Gospodaru i pozdravljaju Ga!" 

Ebu Omer ibn 'Abd el-Berr u svom komentaru hadisa 
kojeg prenosi Ibn Omer kaze sljedece: "Kad covjek umre, 
njemu se s jutra i s veceri pokazuje mjesto koje ga ceka - ako 
je dzennetlija, on tako gleda svoje mjesto u Dzennetu, a ako 
je dzehennemlija, gov or i mu se: 'Eno, ono ti je mjesto koje te 
ceka kad te Bog prozivi na Sudnji dan!" 

Oni koji stoje na stanovistu da duse obitavaju u 
predvorjima kaburova upravo ovim potkrepljuju svoj stav. 
To je ujedno i najprihvatljivije stajaliste u pogledu toga - a 
Bog najbolje zna! - jer se i hadisi o tome prenose najboljom 
linijom prenosilaca a i pouzdaniji su od drugih. 

Duse, kako to ja razumijem, borave u predvorjima svojih 
kaburova all ne u smislu da se odatle nikuda ne micu, da se 



233 



Ibn Qajjim el-Diewzi 




KNJIGA O DUSI 



nikako ne odvajaju od tih predvorja vec da, kako kaze Malik 
- Bog mu se smilovao! - : 'Saznali smo da se duse krecu kako 
zelel' 

Od Mudzahida se prenosi da je rekao: 'Duse borave u 
predvorjima kaburova sedam dana od dana ukopa umrloga 
i za to vrijeme nikuda ne idu odade!" 

Jedna skupina kaze: Njihovo boraviste jest cisto nistavilo. 
To stajaliste zastupaju oni koji tvrde da je dusa samo jedna 
od akcidentalija tijela, kao sto je i zivot tijela i njegova svijest, 
pa i ona sa smrcu tijela nestaje isto onako kako nestaju i sve 
druge akcidentalije koje su uvjetovane zivotom tijela. Ovakvo 
stajaliste je, medutim, suprotno izricitim kur'anskim 
sadrzajima, Poslanikovom sunnetu i nepodijeljenom misljenju 
prve i druge generacije muslimana, kako cemo to, ako Bog 
da, vidjeti u nastavku. Ovdje zelimo kazati samo to da ova 
zabludjela skupina drzi da duse nakon smtti odlaze u cisto 
nistavilo. 

Druga skupina kaze: Njihovo boraviste su, nakon smrti, 
jedne druge duse koje odgovaraju njihovom moralu i njihovim 
svojstvima koja su sebi priskrbile za vrijeme zivota na ovom 
svijetu. Tako svaka dusa zaposjeda tijelo neke zivotinje koja 
odgovara toj vrsti dusa. Npr., zvjerska dusa zaposjeda tijelo 
odredene zvijeri, pseca tijelo psa, zivotinjska tijelo zivotinje, 
niska, primitivna dusa tijelo insekata... Ovo je stav 
reinkarnista, koji poricu povratak duse Bogu (me'ad), sto je 
izvan stavova bilo kojih pripadnika islama. 

Ovo je sukus svih onih stavova do kojih sam dosao u 
pogledu boravka dusa poslije smrti i niko te stavove nije 
sakupio u jednu knjigu. Mi cemo stoga, na svoj nacin kojeg 



nam je otkrio dragi Bog, navesti nedostatke svakog pojedinog 
stajalista, kao sto cemo istaknuti i elemente onog ispravnog 
u njima, na koje upucuje Kur'an i Hadis. Molimo Boga da 
nas pomogne i pruzi nam svoju potporu! 

Najprije cemo se osvrnuti na stajaliste onih koji tvrde da 
duse obitavaju ti Dzennetu, i koji to argumentiraju 
kur'anskim ajetom: I ako bude jedan od onih koji su Aliahu 
bliski - udobnost i opskrba Ujepa i dzennetske blagodati 
njemu! (El- Waqi'a, 88-89) Oni kaiu da to Bog uzviseni 
navodi odmah po spominjaju smrti, tj. po izlasku duse iz 
tijela, klasificirajuci duse u tri kategorije: a) duse onih bliskih 
(muqarrebun), za koje kaze da su u Dzennetu blagodati 
(na'im); b) duse onih desnih (ashab jernm), kojima priznaje 
islam, sto implicira da ce biti spasene od kazne i c) lazljive, 
zabludjele duse (mukezziba dallah) za koje kaze da ce 
kljucalom vodom biti gosc'ene i u ognju przenjem. 

Ovo se - kazu oni - bez sumnje odvija nakon sto se dusa 
odvoji od tijela. Allah uzviseni na pocetku sure navodi njezino 
stanje na Sudnjem danu, pa je tako naveo i njezino stanje 
nakon smrti, te nakon prozivljenja. To potkrepljuju 
kur'anskim ajetom: A ti, o duso smirena, vratise Gospodaru 
svome zadovoljna, a i on tobom zadovoljan, pa udi tnedu 
robove moje, i udi u Dzennet moji (El-Fedzr, 27-30} Mnogi 
znalci iz prve i druge generacije muslimana rekli su: "Tako 
se dusi rekne kod njezinog napustanja ovoga svijeta; melek 
je time obraduje!" 



234 



235 




IbnQajjimel-Diewii 



KNJIGAODUSl 



Ovo ni u kom slucaju nije oprecno tvrdnji drugih koji 
kazu da se dusi te rijeci izreknu na ahiretu jer - njoj se tako 
rekne i kod smrti i kod prozivljenja. To je onaj radosni 
nagovjestaj kojeg Boguzviseni spominje: Omnia koji govore: 
"Gospodar nas je Allah! " - pa poslije ostanu pri tome - dolaze 
meleki: "Ne bojte se i ne zalostite se, i radujte se Dzennetu 
koji vam je obecan!" (Fussilet, 30) Ovo spustanje meleka, 
prema tome, desava se kod smrti, zatim u kaburu i, na koncu, 
kod prozivljenja. Prvi radosni nagovjestaj ahireta tako se 
pojavljuje kod smrti. 

Mi smo ranije naveli hadis Berraa ibn 'aziba u kojem se 
kaze da melek, kada uzima dusu, rekne joj: "Raduj se 
ugodnosti i mirisu lijepu...!" Taj lijepi miris jest miris koji 
dopire iz Dzenneta. 

Oni isto tako svoje stajaliste potkrepljuju hadisom kojeg 
biljezi Malik u svom Muwetta'-u od Ibn Sihaba koji se poziva 
na 'Abd el-Rahmana ibn Ka'ba ibn Malika, koji mu je ispricao 
da je njegov otac Ka'b ibn Malik kazivao da je Boziji Poslanik, 
s.a.w.s., rekao: "Dusa vjernikova bude ptica koja se hrani 
po dzennetskom drvecu sve dok je Bog ne povrati u zivot na 
Dan prozivljenja!" 

Ebu 'Amr o Malikovom lancu prenosilaca kaze: "On 
potvrduje da je ovaj hadis Zuhri cuo od 'Abd el-Rahmana 
ibn Ka'ba ibn Malika jer ga takvogjunus prenosi od Zuhrija, 
koji kaze: "Cuo sam 'Abd el-Rahmana ibn Ka'ba ibn Malika 
kako od svoga oca prenosi hadise..." Isto tako hadis biljezi i 
Evza'i, takoder od Zuhrija, koji kaze: "Kazivao mi je 'Abd 
el-Rahman ibn Ka'b..." Muhammed ibn Jahja, medutim, ovaj 
hadis smatra slabim buduci da ga od Zuhrija prenose Su'ajb 



ibn ebi Hamza, Muhammed, sin Zuhrijeva bratica i Salih 
ibn Kejsan i da se Zuhri tu poziva na 'Abd el-Rahmana ibn 
Abdullaha ibn Ka'ba ibn Malika a on na svoga djeda Ka'ba, 
sto znaci da je lanac prenosilaca prekinut. 

Salih ibn Kejsan - pozivajuci se na Ibn Sihaba a on na 
'Abd el-Rahmana - kaze da je on saznao da je Ka'b ibn Malik 
doista kazivao hadise. Zuheli kaze: "I mi smo upamtili nesto 
slicno hadisu Saliha, Su'ajba i Zuhrijeva bratica!", dok drug! 
hafizi hadisa imaju drukcije misljenje i staju uz Malika i El- 
Evza'ija. Ebu 'Amr kaze: "Malik, Junus ibn Jezid, El-Evza'I i 
Haris ibn Fudajl prihvacaju verziju ovog hadisa koja ide 
posredstvom Zuhrija, 'Abd el-Rahmana ibn Ka'ba ibn 
Malika, od njegova oca. Tirmizi i neki drugi autoriteti 
uvrstavaju ga u kategoriju vjerodostojnih (sahih) hadisa. Ebu 
'Amr kaze: "Kod mene nema nikakva osnova ono sto u 
pogledu toga kaze Muhammed ibn Jahja; on za to nema 
nikakva argumenta. Prije ce biti da je bliza istini saglasnost 
Malikova, Junusova ibn Jezida, Evza'ija i Muhammeda ibn 
Ishaqa u vezi s tim; srce je mirnije uz njihov iskaz i njihovo 
prenosenje, jer kad je posrijedi pamcenje i pouzdanost, u tome 
se s njima ne mogu mjeriti oni koji drukcije misle o ovom 
hadisu". 

Muhammed ez-Zuheli kaze: "Cuo sam 'Aliju ibn el- 
Medinija kad je rekao: 'Ka'b je rodio petericu sinova: 
'Abduilaha, 'Ubejdullaha, Ma'beda, 'Abd el-Rahmana i 
Muhammeda". Zuheli dalje kaze: "Zuhri je slusao od 
Ka'bova sina 'Abdullaha, koji je svom oslijepljelom ocu bio 
vodic. Isto tako slusao je i od 'Abd el-Rahmana, sina 
'Abdullaha ibn Ka'ba, a hadise je prenosio i od Besira, sina 



236 



237 



II 



Ibn Qajjim el*Diewzi 






KNJ1GA O DUS! 



'Abd el-Rahmana ibn Ka'ba, i ne mislim da je slusao i od 
samoga Ka'ba!" 

Prema tome, hadis je, pod pretpostavkom da ga prenosi 
'Abd el-Rahman od svoga oca, a on od Ka'ba - kako to tvrdi 
Malik i oni koji ga u tome podupiru - sasvim regularan, a 
ukoliko se prenosi posredstvom Abdurrahmana, sina 
'Abdullaha ibn Ka'ba, od njegova djeda -kako to tvrdi Su'ajb 
i oni koji su u tome saglasni sa njim - najvise sto se moze 
kazati za nj jest da je on u toj verziji nepotpun (mursel) 101 u 
pogledu lanca prenosilaca, ali je zato potpun u drugoj verziji, 
Oni koji ga tretiraju hadisom s potpunim lancem prenosilaca 
niti su manje brojni ni manje autoritativni od onth koji ga 
smatraju nepotpunim. Moze se, dakle, smatrati da hadis 
spada u kategotiju vjerodostojnih (sahih) hadisa, i da ga 
autori zbirki vjerodostojnih hadisa (tj. Buharija i Muslim, 
op. prev.) samo iz gore spomenutog razloga nisu uvrstili u 
svoje zbirke. Opet, Bog najbolje zna! 

Ebu 'Amr kaze: "Sto se rice Poslanikovih rijeci 'nesemeh 
el-mu'min', izraz 'nesemeh' 101 kojeg je on upotrijebio ovdje 
podrazumijeva dusu sto sugerita sam nastavak hadisa: 'sve 
dok je Bog ne povrati u tijelo na Dan prozivljenja!' Neki 
kazu: izrazom 'nesemeh' oznacava se i dusa, i osoba, i tijelo; 
on u svojoj osnovi oznacava covjeka kao takvog. To sto se 
njime oznacava i dusa, to je stoga - a Bog najbolje zna! - sto 



Mursel - kategorija hadisa ciji lanae prenosilaca seze samo do druge generacije 
muslimana, rj.cija je jedna karika u lancu prenosilaca -ona iz prve generacije 
- prekinuta. 

Izraz 'nesemeh' znaci: dusa, dan, vjetrie, zivo bice,covjek, osoba... V. Teufik 
Mufric, Arapsko-bossnski rjecttik, EI-Kak-m 1997. god., str. 14S8. 



se covjekov zivot odrzava dusom pa kad se ona odvoji od 
njega on nestaje, odnosno postaje kao neko ko je iscezao. 
Dokaz da se ovim izrazom oznacava covjek kao bice jesu 
Poslanikove, s.a.w.s., rijeci: "Ko oslobodi ropstva neku 
vjerujucu osobu (nesemeh mu'minah)...", te 'AJijine - Bog 
njime bio zadovoljan! - rijeci: "Koji raspucuje sjemenku i 
daje izljecenje ljudskome bicu (nesemeh)...". Pjesnik kaze: 

Strepec\ vise no ti od polagcmja rmcuna 

ondd kad Iptdi (nesemit) sa sebe praHnu stresul 

Tj. kad ljudi na Sudnjem danu budu prozivljeni iz svojih 
kaburova. 

El-Halil ibn Ahmed kaze: "Nesemeh - to je ljudsko 
stvorenje (insan). Time se takoder oznacava i dusa, dok je 
nesim - lahorak, dasak vjetra. U nekim hadisima se kaze: 
"Jedu (ta'leq) sa dzennetskog drveca", kao sto se kaze i: "Jedu 
(te'kul) neke od dzennetskih plodova i krecu se izmed' 
dzennetskog drveca". Arapi kazu: "Danas nije probao 
nikakva jestiva ('uluq)", tj, hrane. Rebi' ebu Zejjad, opisujuci 
konje kaze: 

Herlavih nqgit, nista nejeduc' Culuqah), 
projuriie sa idrehicama i zdrijepcima. 

El-E'asi kaze: 

Pustara, k'o lice stita; 
hrana u njoj samo ona 
vec jednont prezvakanal 

Isto se izrazava i 'Aisa; ona kaze: "Zene tada bijahu 
mrsavne, ne prekrivase ih meso; bijahu jele samo malicak 
('ulqah) hrane!" Izraz 'alcqa (jesti) dolazi od izraza te'alluq 



238 



Z39 



IbnQajjimel-DSewzi 



KNJ1GA O DUSl 



(vezanost, zakvacenost), i radi se o hrani koja se pripije uz 
srce i dusu. 

Ebu 'Amr kaze: "Ucenjaci razlicito razumijevaju ovaj 
hadis. Jedni kazu: 'Duse vjernika borave kod Allaha, u 
Dzennetu, svejedno da li su bili sehidi ili ne, ukoliko ih od 
Dzenneta ne sputava kakav veliki grijeh ill dug, odnosno 
ukoliko im se Gospodar njihov ne smiluje i to im ne oprosti!' 
Kao potporu svojoj tvrdnji isticu cinjenicu da se u hadisu 
sehid ne razdvaja od onoga koji to nije. Kao argument navode 
i hadis koji se prenosi od Ebu Hurejre, u kojem stoji da se 
duse dobrih nalaze u 'lllijjunu a duse losih u Sidzinu, sto se 
prenosi i posredstvom 'Abdullaha ibn 'Amra". 

Ebu Omer kaze: "Ovakvom stajalistu suprotstavlja se 
hadis cijoj se ispravnosti nista ne moze prigovoriti. Rijec je o 
Poslanikovim, s.a.w.s., rijecima: ! Kad covjek umre njemu se 
s jutra i s veceri pokazuje mjesto koje ga ceka - ako je 
dzennetlija, on tako vidi svoje mjesto u Dzennetu, a ako je 
dzehennemlija, vidi svoje mjesto u Dzehennemu, pri cemu 
mu se govori: 'Eno, ono mjesto te ceka kada te Bog prozivi 
za Sudnji dan!" 

Drugi kazu; U hadisu se misli samo na sehide, ne i na 
druge, na sta upucuju i Kur'an i Hadis. U Kur'anu stoji: 
Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu 
izginuli! Ne, oni su zivi i u obilju su kod Gospodara svoga, 
radosni zbog onoga sto im je Allah od dobrote svoje daol 
(Alu 'Imran, 169-170) 

§to se tice Posianikovih iskaza, Ebu 'Amr navodi hadis 
koji se nepretrgnutim lancem prenosilaca (merfu') prenosi 
od Ebu Se'ida el-Hudrija - Bog njime bio zadovoljan! - 



240 



posredstvom Beqija ibn Muhalleda; tu stoji: "Sehidi odlaze s 
jutra i s veceri i potom borave u kandiljima okacenim o 
Prijesto Boziji ('Ars). Gospodar uzviseni tako ih pita: 'Je li 
vam znana neka pocast bolja od ove kojom ste pocasceni? 1 , 
i oni odgovaraju: 'Ne znamo za bolju, no ipak bismo voljeli 
kad bi nam duse ponovo vratio u nasa tijela, da se opet borimo 
i da opet poginemo na Tvome putu!" Beqi ovaj hadis od 
njega prenosi posredstvom Hennada, Isma'ila ibn el-Muhtara 
i 'Atijje. 

Zatim navodi hadis Ibn 'Abbasa - Bog njime bio 
zadovoljan! - koji kaze: "Boziji Poslanik, s.a.w.s., je rekab: 
'Kad su vasa braca izginula - tj. u bici na Uhudu - Allah je 
njihove duse smjestio u njedra zelenih ptica koje idu na rijeke 
dzennetske, koje jedu dzennetske plodove i smiruju se u 
zlatnim kandiljima objesenim u hladu Prijestolja Bozijeg. Kad 
su tako naisli na divno jelo, pice 1 obrac'anje, rekli su: 'Ko bi 
mogao izvijestiti nasu bracu da smo zivi, da smo u Dzennetu, 
lijepo opskrbljeni, pa da ne posustanu u borbi i da se ne 
stede u naporima?' 'Ja cu ih izvijestiti o vama!', rekao im je 
Allah uzviseni i potom objavio: "Nikako ne smatraj mrtvima 
one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su zivi i u 
obilju su kod Gospodara svoga!" Hadis je zabiljezen u 
Ahmed ovom Sunenu i u Sunenu Ebu Dawuda. 

Zatim navodi E'amesov hadis, kojeg on prenosi od 
'Abdullaha ibn Murre a on od Mesruqa, koji kaze: "'Abdullah 
ibn Me'sud je upitan o ajetu: "Nikako ne smatraj mrtvima 
one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su zivi i u 
obilju su kod Gospodara svoga!", pa je rekao: 'Njihove duse 
nalaze se u njedrima zelenih ptica koje se po Dzennetu krecu 



241 



Ibn Qajjim el-Dievrai 



slobodno, zalazeci u koji hoce njegov predio, i koje se potom 
smiruju u jedne kandilje. Njihov Gospodar ih tako dobro 
pogleda i upita ih: 'Zudite li za jos necim?' 'Za cime bismo 
jos mogli zudjeti', reknu oni, 'kad se po Dzennetu krecemo 
kud hocemo!?' On ih tako upita tri puta, pa kad oni vide da 
nece bid ostavljeni, da ce i dalje biti pitani, reknu: 'Gospodaru, 
zudimo za tirn da nam duse ponovo vratis u nasa tijela, pa 
da opet budemo ubijeni na Tvome putu!' Kad tako Allah 
vidi da oni nemaju nikakve potrebe, tad budu ostavljeni!" 
Hadis je zabiljezen u Muslimovom Sahihu. 

Ja kazem: U Buharijevom Sahihu zabiljezen je sljedeci 
hadis, koji se prenosi posredstvom Enesa, u kojem stoji "da 
je Ummu Rebi', kcerka Berraova, majka Harise ibn Suraqe, 
dosla kod Vjerovjesnika, s.a.w.s., i rekla mu: 'Boziji 
Vjerovjesnice, hoces li mi kazati sta je s mojim Harisom - a 
on bijase poginuo u Bici na Bedru, pogoden jednom nasumice 
odapetom strijeiom - ako je u Dzennetu, strpit cu se, a ako 
je negdje drugdje, beskrajno cu plakati za njim!?' 

'Majko Harisina', kazao joj je Poslanik, 'veliki je broj 
dzenneta, a tvoj je sin postigao onaj najbolji - El-Firdews el- 
e'ala!" 

On zatim navodi hadis koji se prenosi posredstvom Beqija 
ibn Muhalleda, koji kaze: "Kazivao nam je Jahja ibn 'Abd 
el-Hamid, pozivajuci se na Ibn 'Ujejnu a on na 'Ubejdullaha 
ibn ebi Jezida, koji kaze da je cuo Ibn 'Abbasa kad je rekao: 
'Duse sehida krecu se u njedrima jednih zelenih ptica koje se 
hrane dzennetskim plodovima!" 

Potom od Mu'ammera, koji se poziva na Qatadu, navodi 
sljedece: "Saznali smo da duse sehida obitavaju u oblicju 
bijelih ptica koje jedu dzennetske plodove!" 



242 



fCNJIGA O DUSl 



Posredstvom Ebu 'Asima el-Nebila, koji se poziva na 
Sewra ibn Jezida, on na Halida ibn Mi'dana a on na 
'Abdullaha ibn 'Amra, navodi sljedece: "Duse sehida 
obitavaju u jednim pticama koje su poput cvoraka - upoznaju 
se medusobno i hrane se dzennetskim plodovima!" 

Ebu Omer kaze: "Sve ove predaje upucuju na to da takav 
status imaju samo sehidi, ne i ostali. Kako smo vidjeli u nekim 
predajama se kaze: "u oblicju ptica", u nekim: "u njedrima 
ptica", u nekim: "poput zelenih ptica". Po meni - a Bog 
najbolje zna! - najprihvatljivije je ono "poput ptica", odnosno 
"u oblicju ptica", buduci je podudarno s nasim predmetnim 
hadisom (misli na hadis Ka'ba ibn Malika), tj. s onim dijelom 
u kojem se kaze: "dusa vjernikova je poput price", a ne: u 
njedrima ptice. 

Isto tako, u verziji Ibn Mes'udovog hadisa kojeg prenosi 
Isa ibn Junus posredstvom E'amesa, 'Abdullaha ibn Murre, 
Mesruqa i 'Abdullaha kaze se: "Poput zelenih ptica". 

Ja kazem: "U Muslimovom Sahihu stoji: 'U njedrima 
zelenih ptica!" 

Ebu Omer kaze: "Prema ovom tumacenju, Poslanik, 
s.a.w.s., je htio kazati: Dusa vjernika - onog iz reda sehida - 
obitava kao ptica koja se hrani s dzennetskog rastinja!" 

Nema, medutim, nikakvoga protuslovlja izmedu 
Poslanikovih rijeci: "Dusa vjernikova je ptica koja se hrani s 
dzennetskog rastinja!" i njegovih rijeci: "Kad covjek umre, 
njemu se sjutra i sveceri pokazuje mjesto koje ga ceka - ako 
je dzennetlija, on tako gleda mjesto dzennetlija, a ako je 
dzehennemlija, gleda mjesto koje ceka dzehennemlije!" To 
se podjednako odnosi kako na onoga ko je umro u svojoj 
postelji tako i na sehida, upravo onako kako Poslanikove 



243 



IhnQajjim el-Diewii 



rijeci: "Dusa vjernikova je ptica koja se hrani s dzennetskog 
rastinja!" podrazumijevaju i sehida i onog koji to nije. Naime, 
buduci da mu se sjutra i sveceri predstavlja njegovo mjesto 
koje ga ceka, na taj nacin njegova dusa odlazi na dzennetske 
rijeke i hrani se nekim dzennetskim plodovima! 

Sto se tice hcno njegovoga mjesta, stanista koje je za nj 
pripremljeno, on ce tu unici na Sudnjem danu, na sta upucuje 
cinjenica da sehidska stanista, njihove kuce i palace koje ira 
je Bog pripremio, posigurno nisu on! kandilji u kojima se 
smiruju njihove duse dok su u berzahu. Oni gledaju ta svoja 
stanista, svoja boravista, dok borave u tim kandtljima 
okacenim o Prijesto Boziji, jer potpun, cjelovit ulazak u 
Dzennet bit ce samo na Sudnjem danu; zalazenje dusa u 
Dzennet iz berzaha nije na toj razini. 

Isti je slucaj i s onim nesretnim - njihove duse se sjutra i 
sveceri izlazu Dzehennemu, pa kada bude Sudnji dan oni ce 
tada unici u svoja stanista, svoja boravista na koja su izlagani 
dok su u berzahu bili. Prema tome, uzivanje dusa u Dzennetu 
dok su jos u berzahu je jedno, a njihovo uzivanje u njemu 
zajedno s tijelima koja ce na Sudnjem danu biti ozivljena 
nesto sasvim dtugo. Isto tako, jedenje duse iz Dzenneta dok 
je jos u berzahu ispod je njezinoga jedenja u zajednici sa 
tijelom u Danu prozivljenja, Stoga se u hadisu i kaze: "Jede s 
dzennetskog rastinja!", tj. jede minimalno ('ulqah), dok ce 
puno jelo i pice, odjeca i uzivanje nastupiti tek kada na 
Sudnjem danu bude vracena svome tijelu. 

Kako se vidi, ovo nimalo nije u koliziji s hadisima. 
Naprotiv, sunnet Bozijega Poslanika, s.a.w.s., podupire ga i 
legitimira. 




KNJ1GA O DUSl 



Sto se rice stajalista onih koji tvrde da se u hadisu kojeg 
prenosi Ka'b misli samo na sehide, ne i na druge, ono nema 
uporista - u tekstu hadisa nema nista sto bi na to upucivalo. 
Oni opce znacenje teksta hadisa svode upravo na najmanji 
dio onoga sto on obuhvaca, buduci da je broj sehida u odnosu 
na ukupan broj vjernika veoma mali. Medutim, Vjerovjesnik, 
s.a.w.s., one o kojima govori u hadisu odreduje imanom/ 
vjerovanjem a ne sehadetom/pogibijom na Bozijem putu, a 
zna se da se svaka odredba koja se veze za sehide odreduje 
sehadetom, kako to npt. stoji u hadisu kojeg prenosi El- 
Miqdam ibn Me'add Jekrub: "Sehidu kod Allaha sljeduje 
sest pocasti: oprastaju mu se grijesi vec kod prve kapi 
prolivene mu krvi, vidi svoje mjesto u Dzennetu, oblaci plast 
imana, zeni dzennetske hurije, biva zasticen od kaburske 
patnje, biva posteden velikog straha i na glavu mu se mece 
kruna dostojanstva - jedan biser s te krune bolji je od citavog 
dunjaluka sa svim sto je na njemu; zeni se sa sedamdeset i 
dvije hurije i moze se zauzeti za sedamdeset svojih rodaka!" 

Buduci, dakle, da se ovo odnosi samo na sehide, receno 
je: "sehidu sljeduje" a ne: "vjerniku sljeduje". Isti je slucaj i 
s hadisom kojeg prenosi Qajs el-Dzuzami: "Sehidu se daje 
sest pocasti...", kao i sa svim drugim hadisima i kur'anskim 
ajetima u kojima se odredena nagrada povezuje sa sehadetom/ 
pogibijom na Bozijem putu. 

Ona pak nagrada koja se veze za samo vjerovanje, 
obuhvaca sve vjernike, sehide i one koji to nisu. 

Sto se tice kur'anskih ajeta i Poslanikovih hadisa u kojima 
se spominje opskrba sehida, te u kojima se navodi da se 
njihove duse nalaze u Dzennetu - svi su istiniti, ah' oni ni na 



244 



245 




IbnQajjimel-Kewii 



koji nacin ne daju naslutiti da t duse ostalih vjernika takoder 
ne mogu unici u Dzennet, osobito duse "siddiquna" medu 
njima koji su, po opceprihvacenom misljenju, bolji od sehida. 
Stoga cemo ih upitati: "A sta kazete za duse "siddiquna" - 
da li one obitavaju u Dzennetu ili ne!" 

Ako odgovore: "Da, one su u Dzennetu!" - a drugo im i 
nije podesno kazati - onda ce to biti potvrda da se ovi sadrzaji 
ne odnose samo na duse sehida. Ako bi pak njihov odgovor 
bio: "Ne, ne obitavaju!" - onda bi oni morali kazati i to da 
duse istaknutih ashaba - kakav je Ebu Bekr es-Siddiq, Ubejj 
ibn Ka'b, 'Abdullah ibn Mes'ud, Ebu Derda', Huzejfe ibn el- 
Jeman i drugi - nisu u Dzennetu a da duse sehida naseg 
vremena jesu, sto je apsolutno neodrzivo. 

Ako bi neko rekao: Uredu, ako se pod tim ne misli samo 
na sehide, iz kojeg razloga se u tim tekstovima potencira 
upravo ta kategorija ljudi? - odgovor bi bio: Time se zeli 
skrenun paznja na vrijednost sehadeta, na uzvisenost 
njegovog stupnja, na to da je navedeno sljedovanje 
zagarantirano oni ma koji tako presele s ovoga svijeta. To je 
potrebno istaknuti, buduci da oni u tome imaju najveceg 
udjela. Njihov udio u toj lagodnosri - za boravka u berzahu 
- potpuniji je od dijela ostalih, koji su umrli u svojim 
posteljama, makar onaj koji je umro na postelji bio i na visem 
stupnju od njih. Takvoga, naime, sljeduje neki drugi ugodaj 
u kojem nece imati udjela oni koji se nalaze na stupnju nizem 
od njegovoga. 

Na to upucuje i cinjenica da Allah uzviseni duse sehida 
smjesta u njedra nekih zelenih ptica. Naime, buduci da su se 
zrtvovali za Boga, da su im prkom Boziji neprijatelji 



KNJIGA O DUSI 



246 



upropastili njihova tijeia, Bog im je u berzahu ta njihova tijela 
zamijenio jednim boljim tijelima, u kojima ce boraviti sve do 
Sudnjega dana. Tako ce njihov uzitak, zahvaljujuci dakle tim 
tijelima, biti potpuniji od uzitka onih dusa koje tih tijela nece 
imati. Iz tog razloga dusa vjernikova bit ce u oblicju ptice, ili 
poput ptice, dok ce dusa sehida biti - u njedrima ptice! 

Obrati paznju na izraz - u jednom hadisu Poslanik kaze: 
"Dusa vjernikova je ptica...", sto podrazumijeva i sehida i onog 
koji to nije, a potom za dusu sehida kaze: "Ona je u njedru 
price". Logicno je, dakle, ako se vec nalazi u njedru ptice, da 
se i za nju moze reci da je ptica! Pa, neka su blagoslovi i 
pozdravi Boziji na onoga cije rijeci jedne druge potvrduju i 
time pokazuju da je on susta istina, od Boga poslata! 

Ovakva harmonizacija ljepsa je od one Ebu Omerove, 
od njegovog preferiranja onih verzija u kojima stoji da su 
njihove duse "poput zelene ptice". Obje verzije su, naime, 
tacne i ispravne - duse su i poput zelenih ptica i u njedrima 
su zelenih ptica. 



Sto se tice Mudzahidova stava da duse ne obitavaju u 
Dzennetu, ali da se hrane dzennetskim plodovtma i da osjecaju 
dzennetsku lagodnost, on se podupire hadisom kojeg 
posredstvom Ibn Ishaqa biljezi imam Ahmed u svom 
Musnedu. Ibn Ishaq se tu poziva na 'asima ibn Omera, on 
na Mahmuda ibn Lebida a on na Ibn 'Abbasa, koji kaze: 
"Boziji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: "Sehidi se nalaze na jednoj 
svjetlucajucoj rijeci, na ulazu u Dzennet, u jednom zelenom 
kubbetu - opskrba im se iznosi iz Dzenneta sjutta i sveceri!" 



247 



Ibn Qajjim el-D5ewzi 



Ovo ne znaci da oni nisu u Dzennetu, buduci da je ta 
rijeka iz Dzenneta, a i opskrba im stize odatle. Prema tome, 
oni su u Dzennetu makar sto nisu na svojim mjestima koja 
im tamo sljeduju. Mudzahid tako odrice njihov cjelovit ulazak 
u Dzennet, sa bilo koje tacke gledista, premda je on sam u 
svom iskazu nedorecen i iz njega se ovo dvoje ne moze 
razluciti. Ipak, najpotpuniji izraz, s najpreciznije izrazenom 
nakanom, jest onaj Poslanikov, s.a.w.s., a potom iskaz 
njegovih ashaba. I kad god njima pribjegnes u njima ces naci 
zadovoljstinu, uputu i svjetlo, a kad god se spustis nanize, 
naci ces zbunjenost, neutemeljenost i govor bez znanja. 

Ebu 'Abdullah ibn Mendeh kaze: "Musa ibn 'Ubejde, 
pozivajuci se na 'Abdullaha ibn Jezida a on na Kebsu bint 
Ma'tut, prenosi sljedece: 'Kod nas je dosao Boziji Poslanik, 
s.a.w.s. 5 , kaze ona, 'i mi smo ga pitali o dusama. On nam ih 
je tako opisao da su se svi ukucani rasplakali. 

"Duse vjernika", tekao je, "obitavaju u voljkama jednih 
zelenih ptica koje se hrane po Dzennetu, jedu dzennetske 
plodove, piju dzennetsku vodu i sklanjaju se u kandilje od 
zlata, podno Prijestolja Bozijega; govore: 'Gospodaru nas, 
prikljuci nama i bracu nasu i daj nam ono sto si nam obecao!' 
A duse ne vjernika obitavaju u voljkama jednih crnih ptica 
koje jedu iz Dzehennema i piju iz Dzehennema, i koje se 
sklanjaju u jednu rupu u Dzehennemu; one govore: 
'Gospodaru nas, ne prikljucuj nama i bracu nasu, i nemoj 
nam dati ono sto si nam obecao! 1 ' 

Taberani kaze: "Kazivao nam je Ebu Zur'a el-Dimiski, 
pozivajuci se na 'Abdullaha ibn Saliha a on na Mu'awiju ibn 
Saiiha, koji je od Damre ibn Hubajba prenosio sljedece: 
'Vjerovjesnik, s.a.w.s., je upitan o dusama vjernika, pa je rekao: 



248 



KNJIOAODUSl 



- One su u jednim zelenim pticama i slobodno se krecu 
po Dzennetu! - 

- A duse nevjernika, Boziji Poslanice?! - upitali su i on 
je rekao: - One su zatvorene u Sidzinu!" 

Hadis prenosi i Ebu §ejh, od Hisama ibn Junusa a on od 
'Abdullaha ibn Saliha. Takoder ga prenosi i Ebu el-Mugira 
od Ebu Bekra ibn ebi Merjem a on od Damre ibn Hubejba. 

Ebu 'Abdullah ibn Mendeh navodi i Gandzarov hadis 
kojeg on prenosi od Sewrija, on od Sewra ibn Jezida, on od 
Halida ibn Mi'dana a on od 'Abdullaha ibn 'Amra, koji kaze: 
"Boziji Poslanik, s.a.w.s., rekao je: 'Duse vjernika su u jednim 
zelenim pticama - koje su poput cvoraka - koje se hrane 
plodovima iz Dzenneta!" Drugi ovaj hadis navode predajom 
koja seze do prve generacije muslimana (mewquf). 

Jezid el-Rikasi prenosi od Enesa, on od Ebu 'Abdullaha 
Samija, on od Temima Darija a on od Vjerovjesnika, s.a.w.s., 
sljedece: "Kad se melek smrti s dusom vjerntkovom uspne na 
nebo, tu ga doceka Dzibril sa sedamdeset hiljada meleka i svaki 
mu od njih pride s radosnom vijescu sa neba, drukcijom od 
one koju je izrekao drugi melek. Kad je tako donese do Pri- 
jestolja Bozijega, tu ucini sedzdu i Allah uzviseni meleku smrti 
rekne: 'Idi sa dusom Moga roba i stavi je medu lotosovo drvece 
bez bodlji, medu banane plodovima nanizane, u hladovini 
prostranoj, pored vode tekuce!" 103 Hadis prenosi i Bekr ibn 
Hunejs od Dirara ibn 'Amra a on od Jezida i Ebu 'Abdullaha. 



Aluzija na kur'anske ajett (27-34) izsure Waqi'a: A oni sretni - ka su sretmf. 
Bide medu iotosovim drvecem bez bndlji, i medu bananama plodovima 
nanizanim i u hladovini prostranoj, pored vode tekuce i usred voca 
svakovrsnog kojeg ce uvijek imati i koje nece zabranjenu biti, i na posteljatna 
uzdignutim. 



Z49 



IbnQajjimel-Diewsi 




KNjlCA O DU& 



Sto se tice onih koji tvrde da duse obitavaju na rubovima 
(fina'- efnijeh) kaburova - ako se pod tim podrazumijeva da 
su one tu stalno, da nikad ne napustaju to mjesto, u torn je 
slucaju njihova tvrdnja pogresna. Pobijaju je brojni kur'anski 
i hadiski sadrzaji od kojih smo neke vec navodili, dok cemo 
ostale navesti u nastavku. 

Ako se pak pod torn tvrdnjom misli na to da se duse na 
rubovima kaburova zadrzavaju neko vrijeme, odnosno da 
one svoje kaburove nadziru iz mjesta svog boravista, u torn 
je slucaju ona istinita. Medutim, tad nije ispravno reel: 
Boraviste dusa jesu rubovi kaburova! 

Ovo stajaiiste zastupa jedna skupina ucenjaka, medu 
kojima je i Oraer ibn 'Abd el-Berr koji u svom komentaru 
hadisa kojeg prenosi Ibn Omer - "Kad covjek umre, ujemu 
se sjutra i sveceri predocava njegovo mjesto! " - kaze sljedece: 
"Ovim hadisom svoj stav potkrepljuju oni koji stoje na 
stanovistu da duse obitavaju na rubovima kaburova, sto je 
sa stanovista predaje t najispravnije stajaiiste. Zar ne vidis 
da su svi hadisi koji na to upucuju preneseni mutevatir 
predajom, upravo kakav je slucaj i s hadisima o nazivanju 
selama kaburovima!" 

Pod "mutevatir hadisima" Ebu Omer podrazumijeva npr, 
ovaj Ibn Omerov hadis, zatim hadis Berraa ibn 'Aziba kojeg 
smo ranije navodili, u kojem se kaze: "Ovo je tvoje mjesto 
sve dok te Bog nepozivi za Sudnji dan!"; zatim Enesov hadis: 
"Kad covjek bude polozen u svoj kabur i kad se oni koji su 
ga ispracali stanu razilaziti od njega, on doista cuje bahat 



njthove obuce!" - u kojem se jos kaze: "I on ugleda svoje 
mjesto u Dzennetu i Dzehennemu. Vjerniku se njegov kabur 
prosiruje za sedamdeset lakata, a nevjerniku se suzi!"; zatim 
Dzabirov hadis: "Ovaj se ummet, doista, suocava s kusnjom 
u svojim kaburovima. Tako, kad vjernik ude u svoj kabur i 
od njega odu oni koji su ga ispracali, njemu dolazi jedan 
melek... I on tako ugleda svoje mjesto u Dzennetu. 'Pustite 
me da obradujem svoju celjad!', rekne on tada, no bude mu 
odgovoreno: 'Miruj, ovo je dovijeka (ebeden) tvoje mjesto!", 
kao i sve druge hadise koji govore o kaburskoj kazni i nagradi 
a koje smo ranije naveli, te one hadise - koji su takoder ranije 
navedeni - koji govore o nazivanju selama onim u 
kaburovima, o obracanju umrlima, o tome da oni znaju kad 
ih zivi posjete... 

Ovo stajaiiste, medutim, pobija vjerodostojni sunnet - 
hadisi koji se apsolutno ne mogu odbaciti, a koje smo ranije 
naveli. Sve sto se u tim hadisima navodi o dusama odnosi se 
na duse koje su u Dzennetu, odnosno u "najgornjem 
drustvu", kako se to i Objavom potvrduje. 

Mi smo vec ranije istaknuli da predocavanje umrlome 
njegovog mjesta u Dzennetu Hi Dzehennemu ne znaci da se 
njegova dusa nalazi u kaburu, odnosno da se svakako stalno 
nalazi na rubu kabura. Naprotiv, dusa ima nadzor i kontakt 
s kaburom i njegovim predvorjem (fina') - i upravo torn 
njezinom elementu predocava se mjesto koje ceka umrloga. 
Dusa potpada pod drukcije zakonitosti - ona moze obitavati 
u najgornjem drustvu, u najvisim predjelima 'Illijjuna, ali 
uvijek ostaje u nekoj vrsti veze sa tijelom tako da kad 
musliman umrlome nazove selam, Bog njemu povrati dusu i 



250 



251 



Ibn Qajjim el-Diewzi 



on mu na taj njegov selam uzvrati, dole se dusa istodopce 
nalazi u "najgornjem drustvu"! 

Kad je ovo posrijedi, tu ljudi vecinom prave gresku - 
uvjerenja su da je i dusa poput materijalnih tijela na koja su 
svikli: kad zauzmu jedno mjesto ne mogu istodopce biti i na 
drugom, sto je sustinska pogreska. Dusa, naime, moze biti 
ponad svih nebesa, u najgornjim predjelima 'Illijjuna, i da 
bude vracena u kabur da uzvrati na selam, da bude svjesna 
onoga ko joj je nazvao selam, a da istodopce bude tamo na 
svome mjestu. Dusa Bozijega Poslanika, s.a.w.s., npr. obitava 
medu dusama drugih vjerovjesnika (el-refiq el-e'ala), pa ipak 
Bog uzvtseni vraca je kaburu tako da moze uzvratki na selame 
onih koji mu nazovu selam; ona ih cuje. Boziji Poslanik, 
s.a.w.s., vidio je Musaa kako stojeci klanja u svom kaburu, 
a vidio ga je i na sestom i sedmom nebu! Prema tome, dusa 
ima ili sposobnost izrazito brzog kretanja i premjestanja, 
poput treptaja oka, ili ima neku posebnu vrstu kontakta s 
kaburom i njegovim predvorjem (fina'}, nalik zrakama Sunca, 
dok se ona sama nalazi na nebu. 

Vjerodostojnom predajom potvrdeno je da se dusa 
spavaca uspinje rako visoko da prodire kroz svih sedam sfera 
nebesa i Bogu sedzdu cini pred samim Prijestoljem Bozijim; 
zatim, u veoma kratkom vremenskom periodu, ponovo bude 
vracena u svoje tijelo. Tako je i s dusom umrloga -meleki se 
s njome uspinju tako da produ svih sedam nebesa, zaustave 
se pred Bogom i sedzdu Mu ucine, On joj tu izrekne presudu 
i melek joj pokaze sta joj je Bog sve pripremio u Dzennetu, 
zatim se spuste dolje i ona nastavi pratiti kupanje tijela 
umrloga, njegovo nosenje i ukopavanje. 



252 



KNJIGAODUSl 



Mi smo ranije naveli hadis Berraa ibn 'aziba u kojem se 
kaze "da se sa dusom uspinje sve dok se ne zaustavi pred 
Bogom, pa On rekne: 'Registar djela Mog roba zavedite u 
'Illijjunu, a zatim ga vratite na Zemlju!', i ona tako bude 
vracena kaburu - sve to bude dok traje njegovo opremanje i 
umotavanje u define !" 

I Ibn 'Abbasov hadis takoder nedvosmisleno govori o 
tome: "Zatim se spuste -sve to za onoliko vremena za koliko 
se zavrsi njegovo kupanje i umotavanje u cefine, pa je smjeste 
izmedu njegova tijela i tih cefina!" 

Ebu 'Abdullah ibn Mendeh navodi hadis Isaa ibn 'Abd 
el-Rahmana, koji kaze: "Kazivao nam je Ibn Sihab, pozivajuci 
se na 'amira ibn Sa'ada a on na Isma'ila ibn Talhu, sina 
'Ubejdullahova, koji od svoga oca prenosi sljedece: 'Kanio 
sam uzeti jednu svoju imovinu koja se bijase nalazila u sumi, 
pa me je tako zatekla noc i ja sam se sklonio u kabur 
'Abdullaha ibn 'Amra ibn Harama. Tu sam, iz unutrasnjosti 
kabura, cuo tako lijepo ucenje Kur'ana da Ijepseg nisam cuo! 
lza toga otisao sam kod Bozijeg Poslanika, s.a.w.s., i to mu 
ispricao; on mi je rekao: 'Bio je to 'Abdullah. Zar ne znas da 
je Bog uzeo njihove duse pa ih smjestio u kandilje od bisera 
i krizolita, i onda te kandilje okacio posred Dzenneta?! Tako, 
kad bude noc, njihove im se duse povrate nazad i tu ostaju 
do svitanja kad se ponovo vracaju na svoje mjesto!" 

Hadis govori o brzom premjestanju njihovih dusa od 
Prijestolja Bozijeg do Zemlje a potom od Zemlje do njihovoga 
mjesta. Stoga Malik - ali i drugi imami - kaze: "Dusa se 
ostavlja slobodnom da se krece kud zeli! Duse umrlih, koje 
ljudi sanjaju i koje im dolaze iz mjesta dalekog, nesto je sto 



253 




IbnQajjimel-Diewzi 



KNJ1GA O DUSl 



je znano vecini Ijudi, i oni u to nimalo ne sumnjaju. Opet - 
Bog najbolje zna!" 

Isto tako, nazivanje selama onima u kaburovima i 
obracanje njima ne moze posluziti kao argument da im se 
duse ne nalaze u Dzennetu, vec da se nalaze na rubovima 
kaburova. Vidjeli smo najodabranijeg covjeka Ijudske vrste, 
cija je dusa u najgornjim predjelima 'Ulijjuna s dusama ostalih 
vjerovjesnika - mir i blagoslovi Boziji neka su na njih! - neko 
mu kod njegova kabura nazove selam i on mu na taj selam 
uzvrati! 

Ebu Omer - Bog mu se smilovao! - takoder je saglasan s 
tim da se duse sehida nalaze u Dzennetu, no i njima se naziva 
selam kod njihovih kaburova, kao i ostalima, kako nas je 
tome poducio Vjerovjesnik, s.a.w.s., i kako su ashabi selam 
nazivali sehidima Bedra, premda je potvrdeno da se njihove 
duse nalaze u Dzennetu i da se po njemu krecu kud zele, 
kako smo to ranije vidjeli. 

Tvom umu je pojmljivo da se dusa moze nalaziti u 
Dzennetu, u najgornjem drustvu (el-mele' el-e'ala) i kretati 
se kud zeli i istovremeno biti u sranju cuti selam onoga ko joj 
selam nazove kod njezina kabura i primaknuti se toliko da 
moze uzvratiti na selam. 

Duhovni subjekt (ruh), naime, ima svoje zakonitosti koje 
su drukcije od onih kod materijalnog subjekta. Eto, npr. 
Dzibrila - mir i blagoslovi Boziji neka su na nj! -Vjerovjesnik, 
s.a.w.s., vidio ga je sa sedam stotina krila: s dva od njih bijase 
zakrcio prostor izmedu istoka i zapada; zatim bijase tako 
blizu Poslanika da je svoja koljena stavio uz njegova, i svoje 
ruke na njegova bedra! Ne mislim da si sklon prihvatiti da se 



on tada nalazio u najgornjem drustvu - drustvu meleka - 
ponad svih nebesa, gdje mu je njegovo prebivaliste, dok se 
istovremeno bio tako blizu primakao Vjerovjesniku, s.a.w.s.! 

Za takvo vjerovanje postoje posebna srca koja su za to 
stvorena i pripravljena da to mogu pojmiti, pa ono srce koje 
nije prostrano za nj, ono je jos manje prostrano za vjerovanje 
u svakonocno Bozansko spustanje na najdonje nebo, s tim 
da je On iznad svih svojih nebesa, na svome Prijestolju, i da 
iznad Njega apsolutno niceg drugog nema, vec da je upravo 
On iznad svega drugoga! Njegova uzvisenost neodvojiva je 
od Njegovoga Bitka. 

Isti je slucaj i s Njegovim primicanjem onima koji stoje 
na Arefatu 10 -* u arefatskoj noci, kao i s Njegovim dolaskom 
na Sudnjem danu da Ijudima izvrsi obracun; s obasjavanjem 
Zemlje Njegovim svjerlom, s Njegovim dolaskom na Zemlju 
onda kad ju je stvorio, poravnao, razvukao je i rasprostro, 
pripremio je za svrhu koju joj je namijenio. 

Isto je i s Njegovim dolaskom koji ce se desiti na Danu 
ustajanja, kad ce sve na njoj bit! mrtvo, kad na njoj nikoga 
nece biti, kako je to rekao Vjerovjesnik, s.a.w.s.: "I tvoj ce 
Gospodar obilaziti Zemlju a svi ce prostori biti pusti!" 
Istovremeno On ce biti iznad svih svojih nebesa, na Prijestolju 
svom! 



'Arefat- uzvisina u blizini Mekkc na kojoj se nalazi Brdo milosti ("Dzebel 
el-rahmeh"). Na tom brdu su se, prema predanju, susrdi Adcm i Hava 
nakon sto su bill spusteni na Zemlju. Stajanje na 'Arefatu temeljna je 
sastavnica hadzskog obrcda. 



254 



255 



IbnQi'ijjimel-Diewzi 



KNJIGA O DUS! 






Treba znati da je sve ovo sto smo prethodno naveli o 
dusi razlicito, shodno stanju dusa - da li su jake ili slabe, 
velike ili male. Veliki, velicanstveni duhovni subjekat u svemu 
tome je izrazeniji od onog koji je manji od njega. 

Ti ces zapaziti kako se status! dusa ovdje rta ovom svijetu 
veoma razlikuju shodno razlicitosti dusa, njihovim 
kakvocarna, njihovoj snazi, sporosti, brzini, podrsci. Tako 
se dusa oslobodena ropstva tijela, tjelesne sputanosti i 
vezanosti za tijelo, slobodnije krece, snaznija je, prodomija, 
poticajnija, brze se uspinje i veze za Boga od bijedne duse, 
zatobljene interesima tijela i njegovim zaprekama. 

Ako je, ptema tome, to tako s dusom koja je zarobljena 
u svome tijelu, onda je to jos izrazenije kod one koja se 
oslobodila tijela i odvojila se od njega pa se u njoj sabrale 
sve njezine snage i koja je u svojoj sustini bila uzvisena dusa, 
velika i cista, s visokom ambicijom? Nakon sto se rastavi od 
tijela ovakva dusa postaje drukcija i njezino djelovanje postaje 
drukcije. 

Brojna su snovidenja razlicitih vrsta ljudi o djejstvu dusa 
nakon fizicke smrti, o njihovu cinjenju necega sto nisu bile u 
stanju uciniti dok su bile vezane za tijelo, kao sto je npr. 
nanosenje poraza brojnoj vojsci, gdje je ucestvovala samo 
jedna ili dvije duse, mali broj njih i si. 

Koliko je samo puta u snu viden Vjerovjesnik, s.a.w.s., 
kako zajedno s Ebu Bekrom i Omerom - tj. njihove duse - 
porazavaju vojske nevjerstva i nasilja, da bi potom te vojske 
doista videne porazenim i slomljenim, uprkos njihovoj 
btojnosti u odnosu na slabije opremljene i malobrojnije 
vjernike! 



Cudesno je i to da moze doci do susreta dusa dvojice 
vjernika koji se vole i paze na ovome svijetu a da oni budu 
veoma udaljeni jedan od drugog, da razdaljina izmedu njih 
bude krajnje golema, i da se njihove duse zbtize i prepoznaju 
se, tako da svaki od njih ima osjec'aj da mu je onaj drugi 
sagovornik i blizak drug. Kad potom jedan od njih ugleda 
onog drugog, ono sto primrjeti kod njega bude potpuno 
sukladno onome sto je dusa o njemu prethodno saznala! 

'Abdullah ibn 'Amr kaze: "Duse vjernika susrec'u se 
medusobno na razdaljini od jednog dana hoda, a da se nikad 
prethodno nisu susrele!" Ovaj iskaz neki cak vezu za samog 
Vjerovjesnika, s.a.w.s. 

'Ikrima i Mudzahid kazu: "Kad covjek utone u san od 
njega tada potece jedan tok i tim tokom tece njegova dusa, s 
dm da joj korijen ostaje u tijelu. Tako ona stize tamo gdje 
Bog hoce da stigne i sve dok ona ide covjek spava, a cim se 
vrati u tijelo covjek se probudi. To je nesto poput zrake Sunca 
- ona pada na Zemiju dok joj je korijen vezan za Sunce!" 

Ebu 'Abdullah ibn Mendeh navodi sljedeci iskaz jednoga 
znalca: "Dusa se pruza iz covjekova nosa a njezin korijen, 
njezina vrpca, ostaje u tijelu; kad bi dusa potpuno izisla, 
covjek bi urnro, onako kako bi se i lampa utrnula kad bi se 
od nje odvojio fitilj. Zar ne vidis da se vrpca vatre nalazi u 
fitilju a da njezina svjetlost i njezine zrake ispunjavaju prostor 
kuce?! Isto tako i dusa - ona se pruza iz covjekova nosa, dok 
se on nalazi u stanju sna, i odlazi na nebo i prolazi kroz 
razne predjele, te se susrece s dusama umrlih. 

Tako, kad spavacu melek zaduzen za ljudske duse pokaze 
nesto sto mu je drago vidjeti - a onaj kome se to pokaze 



256 



257 



Ibn Qajjim el-D:ewzi 



bude na javi razuman, inteligentan i iskren, da se u budnom 
stanju ne obazire ninasta sto ne valja - njegova dusa mu se 
vrati i u njegovo srce unese upravo ono sto mu je Allah 
uzviseni otlcrio, sukladno njegovom dubovnom stanju. 

Ako pak doticna osoba bude slabasna i labava, sklona 
onome sto je nevaljalo i svracanju paznje na nj - kad ona 
utone u san i Bog joj otkrije nesto, dobro ili lose, i dusa mu 
se s tim stane vracati, ona pritom ne ugleda nijedan sejtanski 
pokaz, odnosno nesto sto ne valja a da se kod toga ne zadrzi, 
onako kako se on zadrzi kod toga u budnom stanju, te tako 
u njegovo srce ne unese jasno ono sto joj je Bog otktio, pa to 
njemu stoga bude nerazumljivo, jer to bude mjesavina istine 
i lazi. To mu cak ni tumac snova nije u stanju razmtsiti, budud 
da su tu spletene istina i laz". 

Ove njegove rijeci jesu nesto najljepse sto je receno o 
ovome, sto upucuje na to da je onaj ko ih je izrekao veliki 
znalac i poznavalac dusa i propisa vezanih za njih. 

Ti ces, doista, vidjeti nekog: slusa znanje i mudrost - ono, 
dakle, sto mu je od najvece koristi - a potom naide na nesto 
nevaljalo, na kakvu muzieku skatednost, na nesto sumnjivo, 
varljivo i si., pa tome posveti paznju i otvori mu svoje srce, da 
bi ga to na koncu i odvelo tamo. Tako mu se pomuti ono 
znanje i mudrost koje je slusa o i izgube mu se jasni obrisi 
istine i lazi. Eto, isto to desava se i s dusama prilikom sna! 

Kad se pak rastave od tijela, zbog tih uvjerenja i losih 
sumnji kojirna su bile obuzete dok su bile povezane s tijelom 
bivaju izlozene stanovitoj patnji, kojoj se jos pridodaje i patnja 
kojoj su uzrok te strasti i nahodenja koja su se isprijecila 
pred njima; k tome, dodaje im se i jedna druga patnja koju 




KNJIGA O DUS1 



Bog stvara i njoj i njezinom tijelu a koja je posljedka onih 
postupaka koje je dusa cinila u zajednki sa tijelom. To je 
onaj tjeskobni zivot u berzahu; eto, to je ono sto je covjek 
sam sebi ponio tamo! 

Istini odana, uzvisena i cista dusa koja ne voli nista 
nevaljalo i koja ninasta od toga nije svikla, ima upravo 
suprotan status - ona, usljed tih svojih ispravnih vjerovanja, 
znanja i spoznaja koje je crpjela iz nise poslanstva (miskat 
el-nubuvveh), te tih cistih htijenja i nahodenja, susrece se s 
lagodnoscu; Allah uzviseni njoj od njezinih djela stvara 
prijatan ambijent (na'im) i time je nagraduje u berzahu, tako 
da joj on bude jedna od basci dzennetskih, dok onoj drugoj 
bude jedna od jama dzehennemskih. 



Sto se tice onih koji kazu da su duse vjernika kod Allaha 
uzvisenog, i nista drugo tome ne dodaju - takav njihov iskaz 
odrazava pazljiv odnos prema kur'anskom tekstu, jer Bog 
uzviseni kaze: "Ne, oni su zivi i u obilju su kod svog 
Gospodara!" 

Oni koji se ovako odreduju naspram predmetnogpitanja 
svoj stav potkrepljuju s vise argumenata. Pored ostalog, 
pozivaju se i na hadis koji prenosi Muhammed ibn Ishaq el- 
San'ani, koji kaze: "Kazivao nam je Jahja ibn ebi Bekir, 
pozivajuci se na Muhammeda ibn 'Abd el-Rahmana ibn ebi 
Zi'ba, on na Muhammeda ibn 'Amra ibn 'Ataa, on na Se'ida 
ibn Jesara a on na Ebu Hurejru, koji od Vjerovjesnika, 
s.a.w.s., prenosi sljedece: 'Kad dusa napusti umrloga s njom 
se uspinje na nebo sve dok se ne dode do neba gdje je Bog 



258 



259 



Ibn Qajjim el-Diewz 



uzviseni. Ako je umrli bio los covjek s njegovom dusom se 
uspinje do neba, no njoj se ne otvore vrata nebesa; on se 
odatle pusti i vrati se u kabur!" 

Pouzdanost [judi koji prenose ovaj hadis nije upitna, a 
hadis biljezi Ahmed u svom "Musnedu", te neki drugi autori. 

Ebu Dawud el-Tajalisi kaze: "Kazivao nam je Hammad 
ibn Selema, pozivajuci se na 'asima ibn Behdelu, on na Ebu 
Waila a on na Miisu el-Es'arija, koji kaze: 'Dusa vjernikova 
izlazi poput mirisa ljepseg od miska i meleki se s njome 
upravljaj-u put nebesa. "Sta je to?!", upitaju oni pored kojih 
produ i oni reknu: "Ovo je taj i taj, koji je cinio to i to" - 
nabrajajuci njegova dobrocinstva -nasta oni reknu: "Dobro 
dosli, i vi i on!" i njegovu dusu preuzmu od njih. Tako se s 
njom uspnu do onih vrata kroz koja su uzdizana njegova 
djela i ona obasja nebesa - poprimi svijetlo obiljezje, poput 
Sunca - i tako dode do Prijestolja Bozijeg. 

A kad se nevjerniku uzme dusa i kad bude ponesena, oni 
na koje se naide upitaju: "Sta je ovo?!", i meleki koji je nose 
reknu: "Ovo je taj i taj, koji je cinio to i to" - nabrajajuci 
njegova losa djela - nasta oni reknu: "Nije dobro dosao! 
Nije dobro dosao! Vrati te ga nazad!", i on bude vracen u 
najdonji dio zemljina tla!" 

El-Meliki ibn Ibrahim prenosi sljedeci iskaz Dawuda ibn 
Jezida el-Udija: "Mislim da sam cuo 'Amira el-S'abija kako 
navodi rijeci Huzejfe ibn el-Jemana: "Duse se zastavijaju kod 
Milostivoga - uzvisen neka je On! - i tu cekaju da budu 
prirnijene - dok ne budu ponovo prozivljene!" 

Sufjan ibn 'Ujejne navodi iskaz Mensura, sina Safijjinog, 
koji od svoje majke prenosi kako je jedanput Ibn Omer usao 




KNJ1GA O DUSl 



u mesdzid - nakon sto je Ibn Zubejr bio ubijen i razapet - i 
kako je potom prisao Esmi da joj izrazi saucesce i pritom joj 
rekao: 'Drzi se bogobojaznosti i strpljenja, jer tijela nisu nista; 
duse su kod Allaha!', nasta mu je ona kazala: 'A sta me moze 
omesti da ne budem strpljiva - ta, glava Jahje, sina 
Zekerijaova, data je prostitutki Benu Israila!" 

Dzerir navodi od E'amesa, koji se poziva na Semira ibn 
'Atijju a on na Hilala ibn Jesafa, sljedece: "Sjedili smo s 
ljudima kod K'aba, Rebi'a ibn Hajsema i Halida ibn 'Ar'are 
kad je dosao Ibn 'Abbas i K'ab je rekao: 'Ovo je amidzic 
vasegPoslanika!', te mu napravio mjesto i Ibn 'Abbas je sjeo. 

'K'abe', rece potom, 'sve mi je iz Kur'ana jasno sem 
cetiriju srvari; hajde, stoga, reci mi ti sta je to Sidzin, sta 
'IUijjun, sta Sidret el-munteha i sta znace Bozije rijeci o Idrisu 
Mi smo ga na visoko mjesto digiil (Merjem, 57) 

'§to se tice 'Illijiuna', kazao mu je K'ab, 'to je sedmo 
nebo, na kojem su duse vjernika. Sidzin je najdonja, sedma 
zemlja, a duse nevjernika nalaze se ispod Iblisovog tijela. Sto 
se tice rijeci Boga uzvisenoga o Idrisu: "Mi smo ga na visoko 
mjesto digli" - njemu je Bog objavio: Tebi cu svakoga dana 
uzdizati onako kako uzdizem i druga ljudska djela! - i on je 
zamolio jednog svogprijatelja, meleka, da mu zamoli meleka 
smrti da ga priceka dok ne uradi dodatnih djela, te ga je on 
na svojim krilima ponio i digao ga visoko. Kad je bio na 
cetvrtom nebu, tu ga je susreo melek smrti i on mu tad prenese 
Idrisovu molbu. 'Gdje je on?!', upitao je i on mu je kazao da 
je tu, med' njegovim krilima. 'Cudno!', rece mu tad melek 
smrti. 'Meni je upravo naredeno da mu dusu uzmem na 
cetvrtom nebu!' Tako mu je tu uzeo dusu. 



260 



261 



lbnQtijjimcl'Diewzi 




KNJIGA O DU& 



5to se tice Sidretu'l-muntehaa - to je lotos nad glavama 
nosaca Prijestolja Bozijeg; tu se zavrsava ljudsko znanje i 
niko ne zna sta je iza toga. Stoga je i nazvan tako: Sidretu'l- 
munteha - Lotos krajnjeg dosega!" 

Ibn Mendeh kaze: "Ovo prenosi i Wehb ibn Dzerir od 
svoga oca, zatim J'akub el-Kommi od Semira, te Halid ibn 
'Abdullah od 'Awama ibn Hosiba, on od Kasima ibn 'Awfa 
a on od Rebi'e ibn Hajsema, koji kaze: 'Sjedili smo kod 
K'aba...', i potom naveo gornju predaju. 

ja'la ibn 'Ubejd, pozivajuci se na Edzhela a on na Dahhaka, 
navodi sljedece: "Kad se uzme dusa vjernikova, s njom se 
uspinje do najdonjeg neba a odatle oni tu bliski s njom idu do 
drugog neba, pa tako do treceg, cetvrtog, petog, sestog i sedmog 
neba, sve dok ne bude dovedena do Sidret el-muntehaa". - 
"Zasto je Sidret el-munteha nazvana tim imenom?", upitao 
sam Dahhaka i on je rekao: "Zato sto tu skoncavaju sve Bozije 
odredbe; nista je ne prelazi!" -Tu meleki reknu: 'Gospodaru, 
evo tog i tog Tvog roba!' - a On njega zna bolje od njih! - i 
Bog mu tu posalje jednu ovjerenu potvrdu koja ga stiti od 
patnje. Na to se odnose Bozije rijeci: Uistimt, knjiga cestitib je 
u 'Illijjunu, a znas It ti sta je 'lllijjun? Knjiga ispisana! - nad 
njom bdiju oni Allahu bliski! (Mutaffifun, 18-21) 

Ovo nije u suprotnosti s misljenjem onih koji drze da se 
oni nalaze u Dzennetu, jer se Dzennet i nalazi kod Sidret el- 
muntehaa, tj. kod Allaha. Oni koji se ovako izrazavaju 
vjerovatno smatraju da je takav izraz najprimjereniji i 
najispravniji, buduci da je sam Bog uzviseni kazao da se duse 
sehida nalaze kod Njega, odnosno da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., 
rekao da se one slobodno krecu po Dzennetu, kud zele. 



Za ono stajaliste po kojem se duse vjernika nalaze u 
Dzabiji a duse nevjernika u Berehutu, u Hadremevtu, Ebu 
Muhammed ibn Hazm kaze da je rafidijsko. To, medutim, 
nije tacno buduci da ga zastupa i jedna skupina ucenjaka 
sunnijske orijentacije (ehl el-sunneh). 

Ebu 'Abdullah ibn Mendeh kaze: "Od jedne skupine 
ucenjaka iz prve i druge generacije muslimana prenosi se da 
se duse vjernika nalaze u Dzabiji". Potom kaze: "Kazivao 
nam je Muhammed ibn Muhammed ibn Junus, pozivajuci se 
na Ahmeda ibn 'Asima, on na Ebu Dawuda ibn Sulejmana 
ibn Dawuda, on na Hemmama, on na Qatadu, on na jednog 
covjeka koji mu je od Se'ida ibn el-Musejjeba, koji se pozivao 
na 'Abdullaha ibn 'Arnra, prenio sljedece: 'Duse vjernika 
skupljaju se u Dzabiji a duse nevjernika u jednoj slanaci u 
Hadremevtu koja se zove Berehut". 

Zatim navodi, posredstvom Hammada ibn Seleme, koji 
se poziva na 'Abd el-Dzelila ibn 'Atijju a on na Sehira ibn 
Hosiba, kako je K'ab ugledao 'Abdullaha ibn 'Amra - ljudi 
ga saletjeli s pitanjima - pa je jednom covjeku rekao da ga 
upita gdje se nalaze duse vjernika a gdje duse nevjernika. 
Doticni mu je tako postavio to pitanje i on je kazao: "Duse 
vjernika nalaze se u Dzabiji, a duse nevjernika u Berehutu!" 

Ibn Mendeh kaze: "Ovo od 'Abd el-Dzelila prenosi i Ebu 
Dawud i neki drugi", navodeci potom Sufjanov hadis kojeg 
on prenosi od Furata el-Qazzaza, on od Ebu Tufejla a on od 
'Alije; tu stoji: "Najbolji bunar na Zemlji je Zemzem a najgori 
bunar na Zemlji jest onaj u Berehutu, u Hadremevtu. Najbolja 



262 



263 



IbnQajjimel-Dzewzi 



dolina na Zemlji je dolina Mekke i ona dolina u Indiji u koju 
je spusten Adem - odatle vam je porijeklo! - a najgora dolina 
na Zemlji jest dolina Ahqaf, tamo u Hadremevtu, u koju 
odlaze duse nevjernika!" 

Ibn Mendeh kaze: "Hammad ibn Selerna, pozivajuci se 
na 'Alija ibn Zejda, on na Jusufa ibn Mehrana, on na Ibn 
'Abbasa a on na 'Aliju, prenosi sljedece: 'Najprezrenije mjesto 
na Zemlji jest jedna dolina u Hadtemevtu koja se zove Berehut 
- u njoj borave duse nevjernika i u njoj ima jedan bunar cija 
je voda danju tako crna kao da je bljuvotina u koju se 
skupljaju gmazi (hewam)!" 

Zatim, posredstvom Isma'ila ibn Ishaka el-Qadija, koji 
se poziva na 'Alija ibn 'Abduliaha, on na Sufjana a on na 
Ebbana ibn Jagluba, navodi sljedece: "Jedan covjek je rekao: 
'Ja sam prenocio tamo - tj. u dolini Berehut: kao da su se 
sabrali glasovi svih ljudi t slili u jedno: O, Duma! O, Duma!" 
Ebban kaze: "Nama je jedan sljedbenik ranrje Bozije objave 
kazivao da je Duma melek zaduzen za duse nevjernika!" 

Sufjan kaze: "Mi smo se taspitali kod ljudi iz Hadremevta 
i oni su nam kazali da u toj dolini niko ne moze prenociti!" 

Ovo je sve sto sam uspio saznati o ovom stajalistu. Ukoliko 
je, dakle, 'Abdullah ibn 'Amr izraz 'Dzabtja' upotrijebio u 
metaforicnom, prenesenom znacenju, u smislu da se duse 
skupljaju u jednom sirokom prostoru, nalik Dzabiji koja je 
prostrana, s ugodnim zracnim strujama, onda je to prihvatljivo. 
Medutim, ukoliko je mislio na pravu Dzabiju, iskljucujuci 
ostale zemaljske prostote, takvo nesto ipak nije moguce znati 
izuzev ako bi se dalo mjetenjem ustanoviti. Moguce da je on 
to cuo i od nekih sljedbenika ranijih Bozijih objava. 



264 



KNJICAODUSI 



§to se tice stajalista onih koji drze da se duse sakupljaju 
u onoj zemlji za koju je Bog rekao: Mi smo u Zeburu, poslije 
Tevrdta, napisali da ce Zemlju Moji cestiti robovi naslijediti! 
(El-Enbija', 105) - ukoliko je taj njihov stav proistekao iz 
njihova tumacenja ovoga ajeta, onda treba kazati da to nije 
njegovo ispravno tumacenje. 

Ucenjaci nisu saglasni o tome kojoj zemlji je ovdje rijec. 
Se'id ibn Dzubejr prenosi Ibn 'Abbasov stav da je to zemlja 
Dzenneta, sto prihvaca i vecina komentatora Kur'ana. Od Ibn 
'Abbasa se, medutim, prenosi i drukciji stav - da je to, naime, 
ovaj svijet kojeg je Bog otvorio Muhammedovom ummetu, 
sto i jest ispravno stajaliste. Slican iskaz nalazimo u suri Nur: 
Allah obecava da ce one medu vama koji budu vjerovali i dobra 
djela cinili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao sto 
jepostavia namjesnicima one prije njihl (El-Nur, 55) 

U Sabihu je zabiljezen i sljedeci Vjerovjesnikov, s.a.w.s., 
hadis: "Sazeta mi je Zemlja - njezin istok i zapad - i vlast 
moga ummeta ce se protegnuti do tamo dokle mi je sazeta!" 

Jedna skupina mufessira (komentatora Kur'ana) je 
misljenja da se u predmetnom ajetu misli na podrucje 
Jerusalema (Bejt el-Maqdis). Jerusalem, doista, ulazi u sastav 
Zemlje koju je Bog u naslijede dao svojim dobrim robovima, 
ali se ajet ipak ne odnosi samo na nj. 



Sto se tice stajalista onih koji drze da se duse vjernika 
nalaze u 'Illijjunu, na sedmom nebu, a duse nevjernika u 



265 



[bnQajjimeL-Dzevrai 



Sidzinu, u sedmoj zemlji - sto je t misljenje koje ima svoje 
pobornike kako medu ranijim, tako i medu kasnijim 
ucenjacima - ono svoje uporiste nalazi u Poslanikovom, 
s.a.w.s., hadisu: "Boze moj, najodabranije drustvo!" 

Prethodno je naveden i hadis Ebu Hurejre u kojem stoji 
"da, kada umrloga napusti njegova dusa, s njom se uspinje 
na nebo sve dok ne bude dovedena do sedmog neba, na kojem 
je Bog uzviseni!" 

Takoder smo naveli i Ebu Musaov iskaz "da se dusa 
uspinje, sve dok ne dode do Prijestolja Bozijeg", te Huzejfin 

- "da se ona zadrzava kod Milostivoga"; zatim iskaz 
'Abduilaha ibn Omera: "Ove duse su kod AJlaha". Isto tako, 
naveli smo i Vjerovjesnikove, s.a.w.s., rijeci: "Duse sehida 
sklanjaju se u jedne kandilje podno Prijestolja Bozijeg", kao 
i hadis Berraa ibn 'aziba u kojem stoji "da se dusa uspinje s 
jednog neba na drugo - sa svakog neba ispracaju je oni iz 
njezine blizine - sve dok tako ne stigne do sedmog neba". U 
drugoj verziji ovog hadisa kaze se: "Sve dok ne dode do neba 
u kojem je Bog uzviseni!" 

Sve ovo, medutim, ne upucuje na to da je tamo i njezino 
boraviste. Ona se uzdize tamo da bi bila izlozena svome 
Gospodaru, da On o njoj izrekne svoj sud i da registar djela 
umrle osobe bude zaveden medu one iz 'Illijjuna, odnosno 
medu one iz Sidzina, nakon eega biva vracena u kabur radi 
kaburskog ispkivanja; potom se vraca u svoje obitavaliste u 
koje se pohranjuje. 

Pr^ma tome, duse vjernika su u 'Ulijjunu - rasporedene 
prema njihovim stepenima, dok su duse nevjernika u Sidzinu 

- takoder prema njihovim stepenima! 



266 



KNJIOAODUSl 



§to se rice stajalista onih koji kazu da se duse vjernika 
sakupljaju u zdencu Zemzem, ono svog uporista, koje bi se 
moralo respektirati, nema ni u Kur'anu, ni u hadisu, kao sto 
nema ni pouzdana autoriteta koji ga podupire. Ono 
jednostavno nije ispravno, a ni Zemzemov zdenac nije 
dovoljno prostran za sve vjernicke duse. Uz to, u koliziji je s 
onim na sta nedvosmisleno nkazuje potvrdeni sunnet, tj. da 
je vjernikova dusa ptica koja se hrani po dzennetskom drvecu. 

Ukratkoj ovo je jedno od najgorih stajalista i najmanje 
je utemeljeno na istini. Ono je cak losije i od onoga po kojem 
se duse nalaze u Dzabiji, buduci je Dzabija siroko, prostrano 
mjesto, za raziiku od ovog tijesnog zdenea. 



Sto se rice stajalista onih koji drze da se duse vjernika 
nalaze u zemaljskom berzahu (?) i da se tu krecu kako zele - 
ono se prenosi od Selmana el-Farisija. Berzah je, naime, 
pregrada izmedu dvaju entiteta. Prema tome, Selman je 
vjerovatno mislio na predio koji se nalazi izmedu ovoga svijeta 
i Ahireta, tj. da su duse tu pustene i da se unutar te zone 
krecu kako hoce. To je respektabilno stajaliste. Duse su, 
naime, napustile ovaj svijet, no nisu usle u Ahiret, vec se 
nalaze u zoni (berzah) izmedu ta dva entiteta. Tako se duse 
vjernika nalaze u sirokom berzahu kojeg karakterizira 
ugodnost, mirisljavost i lagodnost, dok se duse nevjernika 
nalaze u jednom tijesnom berzahu u kojem vlada nujnost i 
patnja. Allah uzviseni kaze: Fred njima ce prepreka (berzah) 



267 



Ibn Qajjim el-Dfcwii 



KNJIGA O DUg[ 






biti sve do Dana kada ce ozivljeni bitil (Ei-Mu'minun, 100) 
Berzah, koji se ovdje spominje, jest zona izmedu ovoga svijeta 
i Ahireta. U svojoj osnovi on znaci: pregrada izmedu dvaju 
entiteta. 



Sto se tice onoga stajalista da se duse vjernika nalaze s 
desne, a duse nevjernika s lijeve Ademove strane, to je, tako 
mi Boga, stav kojeg podupire vjerodostojan (sahih) hadis, tj, 
hadis o Poslanikovom Nocnom putovanju (isra'), kad ih je, 
doista, tako vidio. Medutim, to ne znaci da se one - s desne 
i s lijeve strane - nalaze u istom polozaju. Oni s Ademove 
desne strane nalaze se u gornjem dijelu, u komociji, dok su 
oni sa lijeve strane u donjem dijelu, u tamnici. 

Ebu Muhammed ibn Hazm kaze: "Taj berzah u kojem 
ga je vidio Boziji Poslanik, s.a.w.s., u Noci svoga uzdignuca 
nalazi se kod najdonjeg neba (semau'd-dunja), tj. tamo gdje 
prestaje djejstvo praelemenata ovoga svijeta (munqata* el- 
anasir), sto upucuje na to da se tu nalaze i duse, ispod tog 
neba, gdje prestaju djelovati zemaljski praelementi: voda, 
zemlja, vatra i zrak!" 

Ibn Hazm svakoga ko izrekne neki stav a da za nj nema 
primjeren argument uvijek grubo osudi, medutim kojim to 
kur'anskim ili hadiskim argumentom on podupire ovakav 
svoj stav?! Mi cemo se na nj osvrnuti nesto kasnije, ako Bog 
da, kad dodemo do njega. 

Ako bi neko rekao: Ako se duse onih sretnih nalaze s 
desne Ademove strane, a sam Adem na naj donjem nebu - 
dok je pouzdano preneseno da se duse sehida nalaze u hladu 



268 



Prijestolja Bozijega koje se nalazi iznad sedmoga neba - kako 
on da te duse mogu biti s njegove desne strane kad ih je 
Vjerovjesnik, s.a.w.s., vidio na najdonjem nebu? - odgovor 
bi se sastojao iz vise partikula: 

i) nije nemoguce da one budu s njegove desne strane u 
pravcu prema gore, odnosno da duse nesretnika budu 
s njegove lijeve strane u pravcu prema dolje; 
2.) nije nemoguce ni to da se njihovo predstavljanje 
Vjerovjesniku, s.a.w.s., realizira na najdonjem nebu, 
uprkos tome sto je mjesto njihova prebivalista iznad 
toga; 
3) Vjerovjesnik, s.a.w.s., nije rekao da je tamo vidio 
bas sve duse sretnika; rekao je: "S njegove desne 
strane bijahu mase, i slijeve strane bijahu mase!" 
Ono sto je nedvojbeno poznato jest da se duse Ibrahima 
i Musaa nalaze tznad toga, na sestom i sedmom nebu. Isti je 
slucaj i s ostalim vjerovjesnicima - i njihove duse iznad su 
najdonjeg neba, kao sto se i duse samih sretnika nalaze jedne 
iznad drugih, shodno svom polozaju, kao sto su i duse 
nesretnika jedne ispod drugih, shodno njihovu polozaju. 
Opet - Bog najbolje zna! 



Sto se tice stajalista Ebu Muhammeda ibn Hazma - da 
se duse umrlih nalaze tamo gdje su bile i prije nego su stvorena 
njihova tijela - to je njegova konstrukcija i njegovo licno 
opredjeljenje, tj. da su duse stvorene prije tijela, o cemu 
postoje dva stajalista. Vecina ucenjaka (dzumhur) smatra da 



269 




Ibn Qajjim el-D&wii 



KNJ1GA O DUSl 



se duse stvaraju nakon stvaranja tijela. Oni koji drze da su 
stvorene prije tijela, tu svoju tvrdnju ne mogu potkrijepiti 
nikakvim kur'anskim, hadiskhn Hi argumentom konsenzusa 
ucenjaka. Sve sto u torn smislu mogu ponuditi jest njihovo 
razumijevanje kur'anskih sadrzaja koji se opet ne odnose na 
to, ili neke hadise koji nisu vjerodostojni. 

Upravo tako postupio je i Ebu Muhammed ibn Hazm s 
kur'anskim ajetom: J kadje Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih 
sinova izveo potomstvo njihovo i zatrazio od njib da posvjedoce 
protiv sebe: "Zarja nisam Gospodar vast " - oni su odgovorili: 
"]esi, mi svjedocimot" (El-E'araf, 172), te s ajetom: Mi smo 
Adema stvorili i onda ntu oblik dali, a poslije melekima rekli: 
"Poklonite mu se!" - i oni su se poklonilit (El-E'araf, 11) 

On kaze: "Proizlazi da je Bog duse stvorio u jednom 
mahu (dzumleten). Isto tako i Vjerovjesnik, s.a.w.s., nam je 
saopcio da su duse mobilizirana vojska, pa koje se medusobno 
prepoznaju te se zblize, a koje se ne prepoznaju te se razidu. 
Bog uzviseni je, dakle, njihovo obecanje i njihovo 
posvjedoce nje uzeo kad su vec bile stvorene, uoblicene i kad 
im je bio dat razum - bilo je to prije nego je melekima naredio 
da se poklone Ademu i prije nego ih je uveo u tijela koja su 
tada jos uvijek bda samo zemlja. Bog uzviseni je to stvorio 
svojim izrijekom — tek kasnije stvarajuci preostali dio procesa 
- i onda ih stacionirao tamo gdje je htio. Rijec je o berzahu u 
koji se one ponovo vracaju prilikom smrti". 

Mi cemo se na ovakvo njegovo argumentiranje posebno 
osvrnuti kad budemo davali odgovor na pitanje da li se duse 
stvaraju istovremeno s tijelima, ili ranije, buduci da ovdje 
razmatramo pitanje bora vista dusa nakon smrti. 



270 



Ibn Hazmov stav da duse borave u berzahu u kojem su 
bile prije stvaranja tijela utemeljeno je samo na takvom 
njegovom uvjerenju. Njegova pak tvrdnja da se duse sretnika 
nalaze s desne, a duse nesretnika s lijeve Ademove strane - 
istinita je, kako je to saopcio sam Vjerovjesnik, s.a.w.s., dok 
mu tvrdnja da se duse nalaze tamo gdje prestaje djejstvo 
cetiriju praelemenata nema nikakva uporista u Kur'anu i 
Sunnetu, i uopce ne nalikuje stavovima muslimana! 

Vjerodostojni hadisi upucuju na to da se duse nalaze 
iznad praelemenata, da su u Dzennetu kod Boga, sto 
sugeriraju i svi kur'anski iskazi. 

Ibn Hazm potom iznosi ispravnu konstataciju - da se 
duse sehida nalaze u Dzennetu. Poznato je, medutim, da su 
'siddiquni' bolji od sehida - kako bi onda duse Ebu Bekra el- 
Siddika, 'Abdul laha ibn Mes'uda, Ebu Derdaa, Huzejfe ibn 
ehjemana i njima slicnih ljudi - Bog njima bio zadovoljan! - 
mogle biti tamo gdje prestaje djejstvo zemaljskih 
praelemenata, dakle ispod ovog najnizeg nebeskog svoda, 
ispod najdonjeg neba, a duse sehida naseg vremena i si. iznad 
te sfere, iznad nebesa?! 

Sto se tice Ibn Hazmove tvrdnje: "Muhammed ibn Nasr 
el-Merwezi, pozivajuci se na Ishaqa ibn Rahewejha, navodi 
doslovno ovako kako smo i ml kazali", te njegove tvrdnje: 
"Ovoga stajalista su i svi ucenjaci; to je i stav svih muslimana" 
- treba kazati da Muhammed ibn Nasr el-Merwezi u svojoj 
knjizi Odgovor Ibn Qutejbiu vezi s kur'anskim ajetom: J kad 
je Gospodar tvoj iz kicmi Ademovih sinova izveo potomstvo 
njihovo i zatrazio od njih da posvjedoce protiv sebe: "Zar ]a 
nisam Gospodar vas?'." (El-E'araf, 172), navodi sve one predaje 



271 



Ibn Qajjim el-Diewji 



koje su navodili prethodnici a koje se odnose na izvodenje 
potomstva Ademova iz njegove kicme, zatim uzimanja potvrde 
(Mlsaq) od njih, te njihovog ponovnog vracanja u njegovu 
kicmu; u kojima se navodi da ih je Bog iz njegove kicme izveo 
u obliku veoma sitnih cestica (zerr), da ih je vec tada Bog 
uzviseni razdijelio na nesretne i sretne, odredio njihov zivorni 
vijek, opskrbu, djela te dobro i zlo koje ce ih snaci. 

Zatim kaze: "Ishaq kaze: 'Ucenjaci su saglasni da se tu ra- 
dilo o dusama prije nego su bila stvorena tijela; On im je dao 
sposobnost govora i zatrazio od njih da posvjedoce protiv sehei 
"Zar Ja nisam Gospodar vas" - oni su odgovorili: "Jesi, mi 
svjedocimo!" - i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: "Mi 
o ovome nista nismo znali", Hi da ne reknete: "Nasi preci su 
prije nas druge Allahu ravnim smatralil" (El-E'araf, 171- 173) 

Ovo su, doslovno, njegove rijeci i iz njih se, kako vidis, 
ne moze razumjeti da je boraviste dusa - kako to tvrdi Ebu 
Muhammed - isto ono boraviste u kojem su bile prije 
stvaranja tijela. Naprotiv, one nedvosmisieno kazuju o tome 
da ih je Bog tada izveo iz Ademove kicme, da im se obratio i 
potom ih ponovo vratio u kicmu Ademovu. 

Ovo njegovo misljenje, premda ga podupire jedna 
skupina kako ranijih tako i kasnijih ucenjaka, ipak ne stoji. 
Ispravno stajaliste je nesto drukcije, kako ces to, ako Bog da, 
vidjeti kasnije. Cilj odgovora na ovo pitanje, naime, nije taj 
da se objasni da li su duse stvorene prije tijela ili ne. No cak 
i kad bi se sve ovo podvelo pod stajaliste Ebu Muhammeda, 
to opet ne bi moglo posluziti kao argument da se boraviste 
dusa nalazi tamo gdje prestaje djejstvo cetiriju praelemenata, 
odnosno da su se one tamo i prvobitno nalazile. 



272 



KNJIGA O DUSl 



5to se tice stajalista da duse odlaze u cisto nistavilo - kojega 
se drze oni koji smatraju da je dusa samo jedna od akcidentalija 
tijela, tj. zivot - njega zastupa Ibn el-Baqillani i njegovi 
sljedbenici. Ebu Huzejl el-'Allaf takoder kaze: "Dusa je jedna 
od akcidentalija" - ne navodeci pritom da je ona i sam zivot, 
kako to cini Ibn el-Baqillani - "Ona je kao i svaka druga 
akcidentalija tijela". 

Ovi smatraju - kako smo to ranije istaknuli - da sa smrcu 
tijela njegova dusa iscezava onako kako iscezavaju i sve druge 
njegove akcidentalije, uvjetovane zivotom. Neki od njih kazu: 
"Nijedna se akcidentalija ne zadrzava dva trenutka (la jebqa 
zemanejn), sto tvrdi i vecina es'arija. Takoder kazu: "Trenutna 
covjekova dusa nije istovjetna onoj malopredasnjoj, nocovjek 
se ne rastapa. Njemu se permanentno srvara dusa i tako u 
nedogled. Na taj nacin u njemu se, za samo sat vremena, ili za 
manje od toga, promijeni hiljadu dusa, te kad covjek umre iza 
toga ne preostaje nikakva dusa koja bi se uspinjala na nebo i 
vracala se u kabur, koju bi preuzimali meleki i trazili da joj se 
otvore vrata nebesa, koja bi mogla kusati uzitak ili patnju i si. 
Uzitak ili patnju kusa samo tijelo - kad mu Bog hoce nesto od 
toga uciniti On tada u nj povrati zivot. Prema tome, nema 
nikakvih dusa koje bi mogle egzistirati samostalno!" 

Neke istaknute hcnosti ove orijentacije kazu: "Zivot bude 
povracen u repnu kost, i samo taj dio kusa patnju ili uzitak!" 
Ovo stajaliste, medutim, pobija kako Kur'an i Sunnet, 
tako i konsenzus prve generacije muslimana, te prirodnost, 
razboritost i inteligentnost, i njega moze zastupati samo onaj 
ko ne poznaje ni svoju a nekamo li tudu dusu. 



273 



IbnQajjimel-Dlewzi 






Sam Bog uzviseni obraca se dusi spominjuci joj povratak, 
ulazak i izlazak, dok jasni autenticni hadiski sadrzaji govore o 
tome da se ona uspinje, spusta, uzima, zadrzava, pusta, da se 
za nju trazi da joj se otvore nebeska vrata, da cini sedzdu i 
govori, da iz tijela izlazi eureci, onako kako curi kapljica, da 
se umotava u dzennetske ili dzehennemske define i opremu, 
da je melek smrti uzima svojom rukom i da je potom iz njegove 
ruke preuzimaju drugi meleki, da mirise poput najljepseg mirisa 
miska, odnosno da zaudara poput zapaha lesine, da je ispracaju 
s jednog neba na drugo, da potom s melekima bude vracena 
na Zemlju; da je, kada izade iz tijela, prati pogled umiruceg, 
tako da je ugleda izvan sebe; Kur'an govori o tome da ona u 
svom kretanju ide od mjesta do mjesta sve dok ne dode do 
guse; tu je i sve ono sto smo ranije naveli, sa svim argumentima, 
gdje se govori o medusobnom susretanju i prepoznavanju dusa, 
o tome da su duse mobilizirana vojska itd., sto sve skupa ovo 
stajaliste cini neodrzivim. 

Vjerovjesnik, s.a.w.s. u Noci svoga uzdignuca (isra') vidio 
je duse s desne i s lijeve Ademove strane. On je, takoder, 
kazao da je vjernikova dusa ptica koja se hrani s dzennetskih 
stabala, da se duse sehida nalaze u njedrima zelenih ptica... 
Bog uzviseni nam je saopcio da se duse faraonove porodice s 
jutra i s veceri izlazu vatri. 

Nakon sto je saopcio Ibn Baqillanijevo razumijevanje, Ebu 
el-Huzejl je revnosno pristupio daljnjem iziaganju svog odgovo- 
ra. "Proizlazi", kaze on, "da se desava jedno od ovog dvoga: 
ili se u prvi dio tijela postavlja nekakav prolazan zivot, ili se za 
taj oblik zivota, za tu nagradu ili kaznu, stvara drugo tijelo!" 

Ovo je krajnje devijantno stajaliste, gledano iz vise 
uglova. Ta ima li devijantnijeg stava od onoga koji dusu 



274 



KNjlGAODUS] 



covjekovu drzi samo jednom od akcidentalija koja se u 
vremenskom rasponu od samo jednoga sata promijeni hiljadu 
puta; po kojem, kad se ta akcidentalija odvoji od covjeka, 
iza nje ne ostaje nikakva dusa koja bi uzivala, koja bi kusala 
patnju, uzlazila, silazila, koja bi se zadrzavala ili pustala?! 

Ovakvo stajaliste je u konfrontaciji i s razumom i s 
kur'anskim i hadiskim sadrzajima, kao i s urodenom 
covjekovom prirodom (fitrah). Njega moze zastupati samo 
neko ko samog sebe ne poznaje i mi cemo, ako Bog da, 
razlicite dokaze neodrzivosti ovoga stava navesti na drugom 
mjestu u sklopu ovoga nasegrazmatranja. Ovakvo nesto nije 
zastupao niko iz prvih generacija muslimana, i ni jedan 
muslimanski imam. 



Sto se tice stajallsta onih koji tvrde da duse nakon smrti 
odlaze u neka drtiga tijela, ono je dijelom istinito a dijelom 
neistinito. 

Istinito je ono sto je saglasno iskazu onoga koji govori 
samo istinu i kojem je to i potvrdeno - mir i blagoslovi Boziji 
neka su na nj!; on je rekao da duse sehida borave u voljkama 
zelenih ptica koje se sklanjaju u kandilje okacene o Prijesto 
Boziji, koji su njima ono sto su gnijezda pticama. On je to 
saopcio nedvosmisleno. "Bog je njihove duse", kazao je, 
"smjestio u njedra zelenih ptica!" 

Sto se tice Poslanikovog, s.a.w.s., iskaza: "Dusa 
vjernikova je ptica koja se hrani po dzennetskom rastinju!", 
moguce ga je razumjeti tako da je ta ptica zapravo "nosac" 
duse, nesto kao njezino tijelo, sto se daje nekim vjernicima i 



275 




IbnQajjim el-Diewzi 



sehidima, a moguce ga je razumjeti i tako da sama dusa 
poprima oblicje price, sto je i opredjeljenje Ebu Muhammeda 
ibn Hazma i Ebu Omera ibn 'Abd el-Berra. 

Ebu Omerov stav naveli smo ranije i za svoje rijeci on 
sam je odgovoran, dok Ibn Hazm kaze sljedece: 
"Vjerovjesnikov, s.a.w.s., hadis "Dusa vjernikova je ptica 
koja se hrani..." treba razumjeti bukvalno i ne povoditi se za 
misljenjem neznalica. Vjerovjesnik, s.a.w.s, saopcio je da je 
dusa vjernikova ptica koja se hrani, tj. da ona leti po Dzennetu 
a ne da je pretvorena u pticje oblicje. Ako bi neko rekao: 
Izraz 'nesemeh' (koji je upotrijebljen u predmetnom hadisu 
u znacenju duse - prim, prev.) je zenskoga roda!?, mi bismo 
mu kazali: Vjerodostojnom predajom prenesen je sljedeci 
iskaz jednog jezikoslovca Arapina - on je, naime, jednom 
covjeku rekao: 'Stigla ti je moja pisma, pa je ti nisi ozbiljno 
shvatio!' IOS , pa kad ga je neko upitao: 'Zar rijec pismo 
upotrebljavas u zenskom rodu?!', odgovorio je: 'A zar pismo 
nije isto sto i liska?!' 

Na isti nacin u hadisu je upotrijebljen i izraz 'nesemeh'. 
§to se rice onoga dodatka, tj. da se duse nalaze u voljkama ze- 
lenih ptica, treba kazari da je to samo oznaka kandilja u koje 
se sklanjaju. Tako ta dva hadisa zapravo sacinjavaju jedan 
hadis!" 

Ovakav njegov stav je potpuno pogresan, kako formal no 
tako i znacenjskl. Naime, hadis "Dusa vjernikova je ptica 







isj "Etetke kitabi festahfefte biha!" - rijec 'fbtdfc*, koja znaci: knjiga, pismo, 
depesa,.., u arapskom jeziku je muskoga roda, pa kako ju je doticni Arapin 
upotrijebio u znacenju 'list, liska, atranica (sahifa)', koja jc zenskoga roda, 
tako ju je i izrekao u ienskom rodu. 






KNJIGA ODUSl 



koja se hrani po dzennetskom rastinju!" nije sastavni dio 
hadisa "Duse sehida su u voljkama zetenih ptica!" 

Ono sto Ibn Hazm navodi mozda se i moze primijeniti 
na prvi hadis, no ni na koji nacin se ne moze primijeniti i na 
drugi, buduci da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., saopcio da se duse 
sehida nalaze u voljkama zelenih ptica, dok u drugoj verziji 
ovog hadisa stoji: £ u njedrima zelenih ptica', a u trecoj: 'u 
bijelim', te da se te price krecu po Dzennetu i hrane se nekim 
dzennetskim plodovima, i piju s dzennetskih rijeka, a potom 
se sklanjaju u kandilje podno Prijestolja Bozijeg, koje su njima 
ono sto su gnijezda pticama. Ibn Hazmova tvrdnja da se 
sintagmom Voljke ptica' samo oznacavaju doticni kandiiji u 
koje se sklanjaju apsolutno je pogresna. Naprotiv, radi se o 
tome da su ti kandiiji pribjeziste tim pticama. 

Hadis, prema tome, jasno razlucuje tri subjekta: duse, 
price u cijim njedrima se duse nalaze i kandilje u koje se te 
price sklanjaju. Kandiiji su, dakle, nepomicni i nalaze se 
podno Prijestolja Bozijega, dok se price krecu, odlaze i dolaze, 
a u njihovim nutrinama nalaze se duse. 

Ako bi neko rekao: Moguce je da duse same sebi uzmu 
pticje oblicje a ne da budu stavljene u tijela nekih ptica, kao 
sto Bog uzviseni kaze: J kakav je htio lik ti daol (Ehlnfitar, 8) 
Na nesto takvo upucuju i Poslanikove rijeci u jednoj drugoj 
verziji hadisa gdje se kaze: "Njihove duse su poput zelenih 
ptica!" 

Tako prenosi i Ibn ebi Sejbe, pozivajuci se na Ebu 
Mu'awiju, on na E'amesa, on na 'Abdullaha ibn Murru, on 
na Mesruqa a on na 'Abdullaha, dok Ebu Omer kaze: 'Mem 
se cini - a Bog najbolje zna - da je najprihvatljivija ona verzija 



276 



277 



n 




Ibn Qajjim el-Dzewji 



KNJIGA O DUSl 



u kojoj se kaze: 'poput ptice', odnosno: 'u obliqu ptice', 
buduci da sukladira nasem navedenom hadisu', tj. hadisu 
koji prenosi K'ab ibn Malik: "Dusa vjernikova..." -odgovor 
bi bio da se predmetni hadis prenosi i u jednoj i u drugoj 
verziji, s tim da se u hadisima koje Muslim biljezi u svome 
"Sahihu", posredstvom E'amesa i Mesruqa, te dvije verzije 
ne razlikuju u pogledu boravka dusa u njedrima zelenih ptica. 

Sto se tice Ibn 'Abbasova hadisa, Osman ibn ebi Sejbe 
kaze sljedece: "Kazivao nam je 'Abdullah ibn Idris, pozivajuci 
se na Muhammeda ibn Ishaqa, on na Isma'ila ibn Umejju, 
on na Se'ida ibn Dzubejra a on na Ibn 'Abbasa, koji kaze da 
je Boziji Poslanik, s.a.w.s., rekao; 'Kad su vasa braca izginula' 
-tj. u bici na Uhudu - 'Bog je njihove duse smjestio u njedra 
zelenih ptica koje idu na dzennetske rijeke, hrane se 
dzennetskim plodovima i sklanjaju se u kandilje od zlata, 
objesene u hladu Prijestolja Bozijeg. Kad su se suocili s tako 
lijepom hranom, picem i prijemom rekli su: 'Ko bi mogao 
nasu bradu obavijestiti o nama - reci im da smo mi zivi, da 
smo u dzennetskom obilju, pa da se ne sustezu od bitke, da 
se ne stede u borbi!?' Na to im je Bog uzviseni rekao: 'Ja cu 
ih obavijestiti o varna!', pa je objavio: Nikako ne smatraj 
mrtvima one koji su na Allabovu putu izginulil Ne, oni su 
zivi i u obilju su kod Gospodara svoga! (Alu 'Imran, 169) 

Sto se tice hadisa K'aba ibn Malika, on se nalazi u sve 
cetiri 'sunena' 106 , te u Ahmedovom Musnedu. U verziji koju 
biljezi Tirmizi stoji da je Boziji Poslanik, s.a.w.s., rekao: "Duse 
sehida nalaze se u zelenim pticama; hrane se dzennetskim 



106 Sunen - tako su nazvane cetiri zbirkc hadisa koju su sacinili sljedeci autori; 
Tirmizi, Ibn Miidze, Ebu Dawud i Ncsai. 



278 






plodovima ili dzennetskim rastinjem!" Tirmizi kaze: "Ovo 
je hasen sahih hadis i u njemu nerna nicega sto bi nalagalo 
oprez ili sto bi dovodilo u pitanje neko serijatsko nacelo, 
odnosno sto bi bilo u konfrontaciji s nekim kur'anskim ili 
hadiskim sadrzajem. Naprotiv, to o cemu govori ovaj hadis 
upotpunjenje je pocasti kojom Allah obasipa sehide: tijela 
koja su oni rastrgali zrrvujuci se za Boga, Bog im nadoknaduje 
drugim boljim tijelima - da budu 'nosaci' njihovim dusama - 
kako bi im uzitak tako bio potpun. Kad bude smak svijeta 
On ce njihove duse ponovo vratiti onim tijelima u kojima su 
bora vile na ovom svijetu!" 

Ukoliko bi neko rekao: Ovo ustvari znaci reinkarnaciju, 
selidbu dusa u neka druga tijela!? - odgovor bi bio sljedeci: 
Sve ono na sta upucuje nedvosmisleni sunnet istinito je i u nj 
se mora vjerovati i njegovo etiketiranje reinkarnacijom ne 
moze ga uciniti upitnim, jednako onako kako je i potvrda 
svojstava Boga uzvisenoga i realnost Njegovih lijepih imena 

- na sto upucuje i razum ('aql) i vjerska tradicija (naql) - 
takoder istina koju isto tako cinjenlca da to neki 
slobodoumnjaci (mu'attiliin) nazivaju inkarnacijom i 
konstrukcijom ne moze uciniti upitnom. 

Isti je slucaj i s racionalnom i tradicionalnom potvrdom 
Njegova djelovanja i Njegova govora vlastitim htijenjem, 
Njegova svakovecernjeg spustanja na najdonje nebo, Njegova 
'dolaska' na Sudnjem danu radi izricanja presude ljudima - 
sve je to istina i ne moze je ugroziti to sto je slobodoumnjaci 
nazivaju 'utjelotvorenjem u zbivanjima' (hulul havadis). 

Isto tako i sve ono na sta upucuje 1 razum i vjerska tradicija 

- gornjost Bozija nad Njegovim stvorenjima, Njegova 



279 




Ibn Qajjim el-Dzcw3i 



drukcijost u odnosu na njih, Njegovo 'zasjedanje' na Prijesto, 
uspinjanje k Njemu meleka i Dzibrila (Ruh?), njihovo silazenje 
od Njega, uzdizanje k Njemu lijepa govora, uspinjanje k Njemu 
Njegova Poslanika, njegovo primicanje k Njemu na dva luka 
ili jos blize itd. - sve je to istina i ne moze je ugroziti to sto 
dzehmije 107 svemu tome daju prostornu dimenziju, odreduju 
mu pravac i etiketiraju ga otjelotvorenjem. 

Imam Ahmed kaze: "Mi necemo Bogu poreci niti jedno 
Njegovo svojstvo zbog toga sto neki doticno svojstvo 
smatraju neprilienim za Nj!" 

Tako postupaju inovatori u vjeri - oni sljedbenike 
sunneta i njihova stajalista nazivaju imenima od kojih se 
ograduju oni nedovoljno upuceni (dzuhhal); nazivaju ih 
tlapnjom, konstrukcijom, materijalizacijom Boga (tedzsim). 

Prijestolju Gospodara uzvisenog imputiraju 'hajz' i 
'dzihet' IoS da bi tako stigli cak dotle da poricu Njegovu 
gornjost nad svojim stvorenjima, Njegovo zaposjadanje svoga 
Prijestolja, kao sto i rafidije 109 prijateljski odnos prema svim 



Diehmije - jcdna od brojnih sekti koje su se pojavile unutar muslimanske 
tradidje. Osnovao je Dzehm ibn Safwan, koji je poginuo, kako kaie Zehcbi 
"za vrijeme potomaka druge tmislimatiske generacije". Diehm je tvrdio da 
je Bog jedini cinilac, da su fjudska djela ustvari Buzija djcla i da se ljudinia 
pripisuju samo metaforicno. 

Hajz (dosl. obim, zapremina, odreden prostor) i dzihet (pravac, smjer, strana, 
kraj) - tj. da Prijesto Boziji (Ars) zauzima odreden prostor, odnosno da ima 
svoje granice, te da se nalazi na jednoj strani, ne i na drugim stranama. 
Rafidije - naziv sekte koja se pojavila za vrijerne Alije ibn ebi Taliba, cetvrtog 
halifc; Alijine ekstremne pristalice; s nekima od njih, koji su isli cak dotle da 
su ga proglasavali bogom, on sam se krvavo obracunavao. Medusobno se 
podijelili na brojne sekte. Opca karakteristika rafidija: stav da su Poslanikovi 
ashabi uzurpirali vlast koja je, po njima, nakon Poslanika trebala pripasti 
Aliji, Pod ovim izrazom opcenito su se podra'/.umijevaie razne si'ijske sljedbe. 



280 






KNJIOAODUSl 



ashabima Bozijega Poslanika, s.a.w.s., ijubav prema njima i 
obracanje Bogu za njih nazivaju obligacijom (nass), i kao sto 
kaderije 110 -vatropoklonici ovoga ummeta ~ potvrdu Bozijeg 
odredenja nazivaju predestinacijom (dzebr). 

Sustina, medutim, nije u nazivima vec u bitima stvari. 
Hocemo kazati da nazivanje reinkarnacijom jasnog i 
nedvosmislenog hadiskog iskaza, tj. cinjenicu da duse sehida 
odlaze u njedra zelenih ptica, ne ugrozava tu hadisku poruku. 

Reinkarnacija koja nije prihvatljiva jest ona koju 
zagovaraju neprijatelji Bozijih vjerovjesnika, bezboznici i dr., 
koji poricu onaj svijet (me 'ad), koji vjeruju da se duse, kad 
napuste ova tijela, sele u razlicite vrste zivotinja, insekata i 
ptica koje su im primjerene i odgovarajuce. Duse, po njima, 
ulaskom u ta tijela, uzivaju ili pate u njima, a potom ih 
napustaju i nastanjuju druga tijela koja su sukladna njihovim 
djelima i moralu; tako u nedogled. Oni tako razumijevaju 
povratak duse, njezinu nagradu i kaznu i kod njih dusi nema 
nikakvog drugog svijeta osim toga. 

To je eto ta neprihvatljiva reinkarnacija koja je u 
konfrontaciji s ucenjem svih Bozijih poslanika i vjerovjesnika, 
od prvog do posljednjeg, sto je i poricanje Boga i Sudnjeg 
dana. Ova skupina rvrdi da boraviste dusa - nakon sto napuste 



Kaderije - jedna od prvih sekti koja se pojavila medu muslimanima, cijti je 
pojavu najavio sam Posknik, a.s., kazavsi za njih da su oni "vatropoklonici 
ovoga ummeta". Zagovarali covjekovu apsolutnusiobodnu vofju i bili preteca 
m'utezilija, rati ona listicke skolemisljenja medu muslimanima. El-Evza'i kaze: 
"Prvi koji je pocco raspravljati o BoJijem odredenju (kader) jest jedan 
krscanin po imenu Susen. On je bio krscanin koji je primio islam a potom se 
opet vratio u krscanstvo. Te njegove ideje nastavio je propagirati M'abed el- 
Dzuheni a iza njega Gajlan el-Dimisqil" (V, Bagdadijev El-ferq bejn el-fireq, 
Mektebet Dar el-ruras, Kairo, bcz godine izdanja, str. 39). 



281 



IbnQajjim el-Diewzi 



tijela - jesu tijela njima odgovarajucih zivotinja sto je najmanje 
prihvatljivo, najlosije stajaliste. Odmah iza njega je ono 
stajaliste po kojem duse odmah po smrti iscezavaju, tako da 
ne ostaje nikakva dusa koja bi mogla uzivati ili patiti - uzitak 
ili kazna sustizu dijelovc ili jedan dio tijela, repnjacu ili nesto 
drugo, kad Bog u njima stvori bol ili uzitak, bilo na nacin da 
u nj povrati zivot, kako to tvrde jedni, bilo da se to realizira 
bez ponovnog vracanja zivota, kako kazu drugi istaknuti 
pobornici ovog stajalista. 

Kod njih, kako se vidi, berzahska kazna odnosi se samo 
na tijela. 

Drugi opet tvrde upravo suprotno, tj. da se dusa ni na 
koji nacin ne vraca tijelu i da s njim nije ni u kakvom dosluhu, 
te da se nagrada i kazna odnose samo na dusu. Medutim, 
jasan i nedvosmislen sunnet, prenesen potpuno vjerodostojnim 
putem (mutewatir) pobija stajaliste t jednih i drugih i jasno 
kazuje da kazna prozima i dusu i tijelo sjedinjene, ali i svako 
od njih pojedinacno! 

Ako bi neko kazao: Uredu, naveli ste razlicita stajalista 
u pogledu prebivalista dusa i iznijeli njihova uporista, no sta 
je od toga najprihvatljivije, sta je to u sta bismo trebali 
vjerovati?! - odgovor bi bio sljedeci: U pogledu svoga 
prebivalista u berzahu duse se medu sobom veoma razlikuju. 
Neke borave u najgornjim predjelima Tllijjuna, u 
najuzvisenijem drustvu - to su duse vjerovjesnika, mir i 
blagoslovi Boziji neka su na njih! - pa se cak i tu nalaze na 
razlicitim pozicijama, kako ih je vidio Poslanik, s.a.w.s., u 
noci svoga uzdignuca na nebo. 

Neke se nalaze u voljkama jednih zelenih ptica koje se 
slobodno krecu po Dzennetu. To su duse nekih sehida - 



282 



KNJIOA O DUSl 



premda ne i svih - jer medu sehidima ima i takvih cijim je 
dusama, usljed nekog duga i si., onemogucen ulazak u 
Dzennet. U Musnedu je npr. zabiljezena sljedeca predaja 
Muhammeda ibn 'Abdullaha ibn Dzahsa: "Jedan covjek je 
dosao kod Vjerovjesnika, s.a.w.s., i upitao ga: 'Boziji 
Poslanice, sta me sljeduje ako poginem na Bozijem putu?' i 
Poslanik mu je rekao da ga sljeduje Dzennet. Kad je doticni 
otisao, Poslanik je dodao: 'Izuzev ako te ne sprijeci ono sto 
mi upravo povjeri Dzibril!" 

Neke duse bit ce zadrzane na dzennetskim vratima, kako 
stoji u jednom drugom hadisu u kojem Poslanik kaze: "Vaseg 
druga vidio sam sputana (mahbusen) pred dzennetskim 
vratima ! " 

Neke ce biti zatvorene u svom kaburu kako se kaze u 
hadisu u kojem se govori o onom covjeku koji je ukrao platno 
a potom poginuo kao sehid; kad su ljudi za nj rekli: 'Prijatno 
mu bilo u Dzennetu!'; Vjerovjesnik, s.a.w.s., je kazao: "Tako 
mi Onoga u cijoj je ruci moja dusa, ono platno koje je ukrao 
u kaburu mu sad bukti vatrom!" 

Nekima ce prebivaliste bid dzennetska vrata, kako to 
stoji u hadisu koji prenosi Ibn 'Abbas: "Sehidi su na jednoj 
svjetlucavoj riject na vratima dzennetskim, u jednom zelenom 
kubbetu - opskrba im sjurra i sveceri stize iz Dzenneta!" 
(Hadis biljezi Ahmed) Ovi sehidi imaju drukcije boraviste 
od bora vista Dz'afera ibn ebi Taliba kojem je Bog njegove 
odsjecene ruke zamijenio krilima pomocu kojih slobodno leti 
po Dzennetu. 111 



Dy.'afer ibn ebi Talib - blizi rodak Bozijega Poslanika, s.a.w.s. Poginuo u 
Sinji, u bici na Mu'ti, osrae godine po Hidzri, kad je, nakon pogibije 



283 



Ibn Qajjim el-Diewii 



Neke ce bid zatvorene na Zemlji i uopce se nece uzdizati 
do gornjeg drustva, buduci su bile prizemne, niske duse, a 
prizemne duse ne slazu se s nebeskim dusama, kao sto se s 
njima nisu slagale ni na ovome svijetu. Ona dusa koja na ovome 
svijetu njje postigla spoznaju svoga Gospodara, koja Ga nije 
zavoljela, imala na umu, s kojim se nije zblizila i priblizila Mu 
se -prizemna je, niska dusa, i u toj ravni ce ostati i kad napusti 
djelo. S druge strane, ona dusa koja je na ovome svijetu bila 
posvecena ljubavi Bozijoj, mislima na Nj, koja Mu se priblizila 
i zblizila se sa Njim, ona ce i nakon sto se odvoji od tijela bid 
s nebeskim, njoj odgovarajucim dusama. Covjek ce, dakle, 
bid s onim koga voli i u berzahu i na Sudnjem danu. Bog 
uzviseni sparit ce duse jedne s drugima i u berzahu i na Sudnjem 
danu, kako smo to ranije vidjeli u jednom hadisu. Dusu 
vjernikovu On ce smjestid u lijepo ozracje (nesem tajjib), tj. 
medu dobre, njoj slicne duse. Tako se dusa, nakon sto napusti 
tijelo, prikljucuje onim sebi stodnim, svojoj sabraci, cija su 
djela slicna njezinim; oni ce bid njezino tamosnje drustvo. 

Neke duse bit ce u vatrenom prebivalistu bludnika i 
bludnica (tennur), a neke ce plivati jednom ktvavom t ijekom 
gdje ce gutati kamenje. 



muslimanskog komandanta Zejda ibn Harise, on preuzeo muslimansku 
zastavu, izvrSavajuci tako Poslanikovu zapovijed. O njegovoj pogibiji Ibn 
Hisam biljezi sljedece: "Pricali su mi nt'ki dobro upuceni, kojima ja sasvim 
vjerujem, da jc Dz'afer ibn ebi Talib zastavu uzeo u desnu ruku, pa su mu je 
odsjekli, onda ju je uzeo u lijevu, pa kad su mu i nju odsjekli, prigrlio jti je 
nadlakricama, i tako je ubijen, Allah neka je njim zadovoljan! Bilo mu je 
trideset i tri godine, a za onakav njegov odnos prema Poslanikovoj zastavi, 
Allah mu jc u Dzennetu podario dva krila pomocu kojih more Icrjeti kuda 
ieli! Neki kazu da ga jc tada jedan Bizantinac udario tako da ga je presjekao 
napola!" (V, Ibn Hisam, Poslanikov iivotopis, Bemust, 1398. godine, str. 
lit, u nasem prijcvodu). 




KNJIGAODUSl 



Prema tome, bilo da su srecne ili nesrecne, duse nemaju 
jedinstveno boravtste: dok jedne borave u najgornjim 
predjelima 'Illijjuna, dotle se one druge, niske i prizemne, 
uopce ne dizu sa Zemlje! 

Ako dobro razmotris sve hadise i predaje koje se odnose 
na ovu oblasti ukoliko im posvetis potrebnu paznju, bit ce ti 
sasvim jasno zasto je to sve tako. Nemoj misliti da medu 
vjerodostojnim predajama koje se doticu ove teme ima neke 
kontradiktornosti - sve je to susta istina, sve to jedno drugo 
podupire. Stvar je samo u tome kako ce se to razumjeti, te 
koliko se poznaje dusa i ono sto se veze za nju. 

Za dusu, naime, vaze drukciji propisi od onih koji se 
odnose na tijelo. Uz cinjenicu da se dusa nalazi u Dzennetu, 
da je gore na nebu, da je na neki nacin vezana za rub kabura 
i za tijelo koje se nalazi u njemu, ona ima sposobnost veoma 
brzog kretanja, premjestanja, uspinjanja i spustanja. 

Duse se dijele na one koje su slobodne i na one koje su 
sputane, na uzvisene i niske duse. Nakon sto napuste tijela 
njihovo zdravlje, bolest, slast, uzitak i bol postaju znatno 
intenzivniji nego onda kad su bile sjedinjene s tijelima. 

Prema tome, i tamo postoji osjecaj, postoji bol, patnja, 
bolest i briga; i tamo ima slast, rahatluk, lagodnost i sloboda. 
Dok se nalazi u tijelu stanje duse uveliko nalikuje stanju 
djeteta u majcinoj utrobi, dok njezino stanje nakon sto se 
odvoji od tijela veoma nalikuje stanju djeteta kad izide iz 
stomaka i ude u ovaj svijet. 

Duse imaju svoja cetiri stanista i svako od njih je na visem 
srupnju od onog prethodnog: Prvo stamste jest ono u majcinoj 
utrobi - to je skucenost, tjeskobnost, nujnost i trostruka 
tmina; Drugo staniste jest ono u kojem je dusa stasala, na 



284 



285 



Ibn Qajjim el-Diewii 




KNJIGA O DUSI 



koje je svikla, u kojem je cinila dobra ili losa djela i gdje je 
stekla pretpostavke svoje srece ili nesrece; Trece staniste je 
berzah i ono je sire i vece od ovoga - ono je u odnosu na ovaj 
svijet identicno ovosvjetskom stanistu u odnosu na ono prvo; 
Cetvrto staniste je trajno boraviste, Dzennet ili Dzehennem, 
i iza njega nema nikakvog drugog stanista. 

Allah duse uvodi iz jednog u drugo staniste sve dok ih ne 
dovede do onoga koje im je jedino odgovarajuce, koje im je 
jedino prikladno. To je ono staniste zbog kojeg su i stvorene, 
za ciji su rad koji dovodi do njega pripravljene. U svakom od 
tih stanista duse se podvode pod odredbe i daje im se tretman 
razlicit od onoga u drugim stanistima. 

Pa, blagoslovljen neka je Allah, njihov stvoritelj i kreator, 
koji ih je usmrcivao i ozivljavao, koji ih je cinio sretnima i 
nesretnima - koji je stepene njihove sretnosti i nesretnosti 
ucinio razlicitim, onako kako je ucinio razlicitim i nivoe 
njihovih znanja, njihovih djela, potencijala i morala! 

Ko na pravi nacin upozna duse taj ce posvjedociti da 
nema drugoga boga osim Allaha, da je On jedini bog i da 
nema sudruga, da Njemu pripada sva vlast i sva zahvala, da 
je kod Njega svako dobro, da se sve svraca na Njega, da 
Njemu pripada sva sila, sva moc, sva snaga, sva mudrost i 
apsolutna savrsenost u svakom pogledu. 

I, kad tako shvati svoju dusu, kad shvati sebe, shvatit ce 
i istinitost iskaza Bozijih vjerovjesnika i poslanika; shvatit ce 
da je sve ono sto su oni donosili istina koju posvjedocuju i 
Ijudski umovi i koju potvrduje ljudska priroda, te da je 
neistina sve ono sto nije u suglasju sa tim. 

A - uspjeh dolazi samo uz pomoc Boga! 



RASPRAVA 5ESNAESTA: 

DA LI DUSE UMRLIH IMAJU 
KORISTI OD ONOG STO BADE ZIVI? 

Po jednoglasnom stajalistu istaknutihpoznavalaca teorije 
i prakse Bozijega Poslanika, s.a.w.s., i komentatora Kur'ana 
umrli imaju koristi od djela koja cine zivi, u dva slucaja: 

i. kad se cini nesto sto je umrli inicirao za svoga zivota; 

z. kad muslimani za umrloga Bogu upucuju dove, kad 
se mole za oprost njegovih grijeha i kad u njihovo 
ime daju sadaku, dok su stavovi raziiciti u pogledu 
hadza koji se obavi za umrloga - tj. sta od njega 
stize do umrloga: da li sevap od potrosenih sredstava 
ili sevap izvrsenog obreda? Vecina ucenjaka je 
stanovista da umrlome ide sevap izvrsenog obreda, 
dok neke hanefije 111 drze da im sevap dotice od 
sredstava koja su utrosena za obavljanje hadza. 

Ucenjaci, medutim, imaju razlicita misljenja kad su 
posrijedi tzv. tjelesni oblici ibadeta, kao sto je post, namaz, 
ucenje Kur'ana i zikr. 113 Stav imama Ahmeda i vecine 



Tj. ucenjaci hanefijskc pravneskole kojoj pripadaju i bosansko-hercegovacki, 
te ostali muslimani Balkana. 

Zikr - neobavezni oblik velicanja i slavljenja Boga, bez propisane forme. 
Zikr opcenico znaci: sjecanjena Boga, prisutnost svijesti o Bogu, sto implicira 



286 



287 



Ibn Qajjim cl-Diewzi 



KNJ1GA O DUSl 



ucenjaka iz prvih muslimanskih generacija (selef) jest da i ti 
oblici stizu do umrloga, sto podrzava i dio hanefijskih 
ucenjaka. Imam Ahmed to ekspiicira predajom Muhammeda 
ibn Jahje el-Kehhala a kojoj stoji: "Ebu 'Abdullah je upitan: 
'Sta mislis o covjeku koji uradi odredeno dobro djelo, npr. 
namaz, sadaku i si., pa plovicu toga namijeni svom ocu ili 
majci?', i on je odgovotio: 'Lijepo!' ill je rekao: 'Do umrloga 
sve stize - sadaka ill nesto drugo!' On takoder kaze: 'Ttiput 
prouci Ajet el-kursijj i Kulhuvallahu ehad i reci: Boze, sevap 
od ovoga poklanjam ovima u mezarlucima!" 

Medutim, opcepoznat je stav Safije i Malika da to ne 
dopire do umrloga. 

Neki inovatori u vjeri iz reda skolastika stoje na 
stanovistu da do umrloga ne stize apsoiutno nista, ni dova ni 
bilo sta drugo. 

Dokaz da umrli ima koristi od neceg sto je osobno 
uzrokovao za svoga zivota jest predaja koju, posredstvom 
Ebu Hurejre - Bog njime bio zadovoljan! - biljezi Muslim u 
svom Sahihu: tu stoji da je Boziji Poslanik, s.a.w.s., rekao: 
"Kad covjek umre, i njegovo se djelo prekine; izuzetak su tri 
slucaja: ako je za sobom ostavio neku sadaku koja traje, 
znanje kojim se Ijudi koriste ili dobrog potomka koji Bogu 
upucuje dovu za nj!" Izuzimanje ovog ttoga iz njegovog 
ukupnog djela upucuje na to da ona potjecu od njega, da ih 
je on uzrokovao. 

U Sunenu Ibn Madze zabiljezen je sljedeci hadis koji 
prenosi Ebu Hurejre - Bog njime bio zadovoljan! - : "Covjeku 



cinjenje samo oitih cina kojima je Bog zadovoljan. Sljcdstveno tome, sav 
covjekov zivot mozc biti neka vrsta zikra. 



288 






i poslije njegove smrti tece nagrada od njegovih djela i 
dobrocinstava: od znanja koje je sirio i kojem je druge 
poucavao, od dobrog potomka kojeg je ostavio iza sebe, od 
mushafa kojeg je predao u nasljedstvo, od dzamije koju je 
sagradio, od konacista za putnike-namjernike koje je 
sagradio, od kanala za navodnjavanje kojeg je prokopao, od 
sadake koju je izdvojio iz svoje imovine dok je bio zdrav i 
ziv; sve to stize do njega i poslije njegove smrti!" 

Takodet, u Muslimovom Sahihu zabiljezen je hadis 
Dzerira ibn 'Abdullaha, koji kaze: "Boziji Poslanik, s.a.w.s., 
rekao je: 'Ko u islam unese kakav lijep obicaj imat ce za to 
nagradu, kao i nagradu svih onih koji se tog obicaja budu 
drzali s tim da njima njihova nagrada nece biti umanjena, a 
ko u islam unese kakav ruzan obicaj on ce za to nositi njegov 
grijeh kao i grijeh svih onih koji taj obicaj budu prakticirali, 
s tim da njima njihov grijeh nece biti umanjen!" Ovaj 
Vjerovjesnikov iskaz prenosi se preko vise nizova prenosilaca 
od kojih su neki potpuno pouzdani (sahih) a neki dobri 
(hasen). 

U Musnedu je zabiljezen sljedeci Huzejfin iskaz: "Jedan 
je covjek, za vrijeme Bozijega Poslanika, s.a.w.s., stao prositi 
i ljudi su se sustezali da mu sta dadnu. Kad mu je neko 
konacno nesto udijelio, tad su to poceli ciniti i drugi. 
Vjerovjesnik, s.a.w.s., je na to rekao: 'Ko uvede kakav dobar 
obicaj kojeg ljudi stanu praktkirati, njemu ce pripasti i 
njegova nagrada i dio nagrade onih koji se u tome povedu za 
njim, s tim da to njima nimalo nece umanjiti njihovu nagradu, 
a ko uvede kakav ruzan obicaj pa ljudi po njemu stanu 
postupati, on ce za to ponijeti i svoj grijeh i grijeh onih koji 



289 



lhnQajjimel-D:ewii 



se u tome povedu za njim, s tim da njima nece biti nista 
umanjeno od njihovih grijeha!" 

Na ovo upucuju i slj edece Vjerovjesnikove, s.a.w.s., rijeci: 
"Ni jedan covjek ne bude nepravedno ubijen a da dio tog 
grijeha ne padne i na prvog Ademovog sina, jer je on prvi u 
praksu uveo ubijanje!"" 4 

Prema tome, ako je to tako kad je posrijedi patnja i kazna, 
onda je tim prije to slucaj s vrlinom i nagradom! 






Potvrda da umrli ima kotisti i od onog sto nije osobno 
uzrokovao nalazi se i u Kut 'anu, u Poslanikovom sunnetu, 
u konsenzusu ucenjaka i u nacelima Serijata. 

U Kur'anu se kaze: Oni koji poslije njih dolaze - govore: 
"Gospodam nas t oprosti nama i braci nasoj koja su nas u 
vjeri pretekla!" (El-Hast, 10), gdje ih Allah uzviseni 
pohvaljuje za njihovu dovu kojom mole oprost grijeha 
vjernicima koji su bili prije njih, sto upucuje na to da oni 
imaju koristi od toga sto cine zivi. 

Moze se kazati: Oni imaju koristi od dova koje ovi 
upucuju za njih stoga sto su im oni ranije u praksu uveli 
vjerovanje, pa posto su ih ovi potonji slijedili u tome oni se 
tretiraju - u pogledu svoga vjerovanja - kao oni koji su samo 
nastavljali ranije ustanovljenu praksu! Medutim, cinjenicu 
da umrli ima koristi od dove potvrduje i nepodijeljen stav 



Hadis biljezi Buharija u poglavlju o dzenazama, Muslim u poglavlju o 
primirju, Tirmizi u poglavlju o ^nanju, Nesai u poglavlju o zabranjivanju, 
Ibn Madze u poglavlju o krvanni i Ahmed u svora Mustiedu. 



Z90 



KNJIGAODUSI 



citavog muslimanskog ummeta da se za umrloga prilikom 
klanjanja dzenaza-namaza ima prouciti i dova. 

U Sunenu se, posredstvom Ebu Hurejre - Bog njime bio 
zadovoljan! -biljezi sljedeci hadis: "Boziji Poslanik, s.a.w.s.", 
kaze on, "rekao je: 'Kad umrlome klanjate dzenaza-namaz 
iskreno za nj uputite dovu!" 

UMuslimovom Sahihu nalazi se hadis 'Awfa ibn Malika, 
koji kaze: "Boziji Poslanik, s.a.w.s., klanjao je jednu dzenazu 
i ja sam od dove koju je pritom proucio zapamtio: 'Boze, 
oprosti mu i smiluj mu se, sacuvaj ga i ptijedi preko njegovih 
ruznih postupaka, lijepo ga primi i mjesto u koje ga uvedes 
ucini mu prostranim. Okupaj ga okrepljujucom vodom" 1 i 
ocisti ga od grijeha onako kako bijelu odjecu ocistis od necisti 
i boraviste koje napusta zamijeni mu boljim od njega, i celjad 
boljim od onih koje ostavlja, i zenu bolju od one njegove. 
Uvedi ga u Dzennet i sacuvaj ga patnje kaburske i patnje 
dzehennemske!" 

U Sunenu je zabiljezen sljedeci iskaz Waila ibn el-Esqa'a: 
"Boziji Poslanik, s.a.w.s., klanjao je dzenazu jednom 
muslimanu i ja sam ga cuo kako izgovara: 'Boze, ovaj ovdje 
je evo u Tvojoj zastiti, u Tvojoj blizini, pa ga sacuvaj 
kaburskoga iskusenja i dzehennemske patnje -Ti si zastitinik 
onih koji su bili vjerni i slijedili istinu. Oprosti mu i smiluj 
mu se - Ti si milostivi oprastac!" 

Ovoga u hadisima ima mnogo. Stavise, dzenaza-namaz 
umrlome i klanja se zbog dove, te zbog dove koja se uci nakon 
ukopa. 



"' DosL; "Okupaj ga vodom, snijegom i student!' 1 



Z91 





Ibn Qajjim el-Dzewzi 



U Sunenu je zabiljezen hadis Osmana ibn 'Affana - Bog 
njime bio zadovoljan! - koji kaze: "Kad bi Vjerovjesnik, 
s.a.w.s., zavrsio s ukopom umrloga, stao bi ponad njega i 
rekao: 'Molite Boga da oprosti vasem bratu - iscite za nj 
postojanost, jer se on upravo sada ispituje!" 

Isti je slucaj i s onom dovom koja se za umrle upucuje 
prilikom posjete njihovih mezarova. U Muslimovom Sabihu 
zabiljezen je hadis Burejde ibn el-Hasiba; tu stoji: "Boziji 
Poslanik, s.a.w.s., ucio ih je da, kad odu do mezarluka, reknu: 
'Es-selamu 'alejkum ehled-dijar mine-1-mu'minine we-1- 
muslimine we inna insa'allahu bikuni lahiqun. Nes'elullahe 
lena we lekumu-l-'afijeh (Mir neka je na vas - na vjernike i 
muslimane - i mi cemo se ako Bog da vama prikljuciti. 
Molimo Boga da i nama i vama podari oprost)!" 

U Muslimovom Sabihu stoji da je 'Aisa - Bog njome bio 
zadovoljan! - upitala Vjerovjesnika, s.a.w.s., sta ce kazati 
kad za one u mezarovima bude upucivala dovu i on joj je 
rekao: "Red: 'Es-selamu 'ala ehlid-dijar mine-1-mu'minine 
we-1-muslimine, we jerhamullahu-'l-mustaqdimine minna we- 
1-muste'hirine we inna insa'allahu bikum lahiqun (Mir neka 
je na vas, vjernike i muslimane. Neka se Allah smiluje i onima 
koji su bili prije nas, i onima koji ce doci poslije! I mi cemo 
se, ako Bog da, vama prikljuciti)!" 

U Sabihu se, takoder od 'Aise, biljezi i to "da je Boziji 
Poslanik, jedne veceri kad je bio kod nje, pred kraj noci otisao 
do Beqi'a"* i tu govorio: 'Es-selamu 'alejkum dare qawmin 




KNJlGAODUSl 



Beqt'u'l-garqad - poznati mezarluci u Medini, u ncposrednoj blizini 
Poslanikovc dzamije, gdje je kasnije ukopana i Poslanikova kcerka Farima, 
zatim treci halifa Osman, te mnogi ashabi Bozijcga Poslanika, s.a.w.s.. 



mu'minin we etakum ma tu'adune gaden mu'edzdzelun, we 
inna insa'allahu bikum lahiqun. Allahummagfir li ehli Beqi'i- 
1-garqad! (Mir neka je na vas, kuco naroda vjernickoga - 
vama je doslo ono sto vam je govoreno da ce vam sutra doci, 
a i mi cemo se, ako Bog da, vama prikljuciti. Boze, oprosti 
ovima u Beqfu-1-garkadu!)." 

Vjerovjesnikove, s.a.w.s., dove za umrle, u vlastitoj 
izvedbi ili kao poduka, dove ljudi iz prve i druge muslimanske 
generacije, te dove koje za umrle muslimani upucuje iz 
pokoljenja u pokoljenje suvise su brojne da bi sve mogle biti 
navedene, suvise poznate da bi se mogle poreci. 

Navodi se i to da Bog nekog covjeka u Dzennetu uzdigne 
za jedan stupanj, pa kad on upita za razlog toga, rekne mu 
se: Zahvaljujuci dovi koju je tvoje dijete uputilo za te! 



Sto se tice sevapa od sadake - njegova dospijevanja do 
umrloga - potvrda toga nalazi se u zbirkama Buharije i 
Muslima u kojima je od 'Aise - Bog njome bio zadovoljan! - 
zabiljezena predaja u kojoj se kaze "da je jedan covjek dosao 
kod Vjerovjesnika, s.a.w.s., i rekao mu: 'Boziji Poslanice, 
moja je majka iznenada preminula, ne ostavivsi nikakvu 
oporuku; da je sta stigla reci, mislim da bi trazila da se podijeli 
sadaka - pa hoce li ona imati kakve nagrade ukoliko ja u 
njezino ime podijelim sadaku?' 'Hoce!', kazao mu je 
Vjerovjesnik". 

U Buharijevom Sabihu zabiljezena je predaja 'Abdullaha 
ibn 'Abbasa - Bog njime bio zadovoljan! - u kojoj stoji "da 
je Sa'adu ibn 'Ubadi umrla majka dok je on bio negdje 



292 



Ibn Qajjim ei-Dzewzi 




KNJIGAODUSl 



odsutan, pa kad se vratio otisao je kod Vjerovjesnika, s.a.w.s., 
i rekao mu: 'Boziji Poslanice, meni je, dok sam bio odsutan, 
umrla majka pa hoce li njoj sta koristiti ako ja u njezino ime 
podijelim sadaku?' 'Hoce!', kazao mu je Poslanik. 'Eto, onda, 
ti mi budi svjedok da ja dajem dva svoja palmovika na ime 
sadake za nju!', rekao je on". 

U Muslimovom Sahihu od Ebu Hurejre - Bog njime bio 
zadovoljan! - biljezi se predaja u kojoj se kaze "da je jedan 
covjek rekao Vjerovjesniku, s.a.w.s.: 'Umro mi je otac i iza 
sebe je ostavio nekog imetka, no nije osravio nikakvu oporuku 
- hoce li njemu biti dovoljno da ja u njegovo ime dadnem 
sadaku?' 'Hoce!', odgovorio je Poslanik". 

U Sunenu i u Musnedu Ahmeda ibn Hanbela zabiljezena 
je predaja Sa'ada ibn 'Ubade u kojoj stoji da je on rekao: "Boziji 
Poslanice, Sa'adova majka je eto umrla pa - reci mi koja je 
sadaka najbolja?' 'Voda!', kazao je Poslanik i Sa'ad je iskopao 
jedan bunar. 'Ovo je za Sa'adovu majku!', rekao je". 

Od 'Abdullaha ibn 'Amra prenosi se da se El-'As ibn 
Wail prije islama zavjetovao da ce zaklati stotinu grla stoke 
i da je njegov sin Hisam na ime toga zaklao pedeset i pet 
grla. Kad je 'Arar o tome upitao Vjerovjesnika, s.a.w.s., on 
mu je rekao: "Da je tvoj otac primio islam pa da si ti postio 
i u njegovo ime dao sadaku, to bi mu koristilo!" 

Ovaj hadis prenosi imam Ahmed. 



Sto se tice sevapa od posta - njegova dospijevanja do 
umrloga - potvrda toga nalazi se u zbirkama Buharije i 
Muslima u kojima je zabiljezena predaja od 'Aise - Bog njome 



bio zadovoljan! - koja tu kaze da je Boziji Poslanik, s.a.w.s., 
rekao: "Ko umre a bude imao nenapostenih dana posta, za 
njega ce postiti njegov nasljednik (welijj)!" 

Takoder, u istim tim zbirkama zabiljezen je i sijedeci iskaz 
Ibn 'Abbasa - Bog njime bio zadovoljan! - : "Jedan covjek je 
dosao kod Vjerovjesnika, s.a.w.s., i rekao mu: 'Boziji 
Poslanice, moja majka je umrla a ostala je duzna mjesec dana 
posta - hocu li ja to napostiti za nju?' 'HocesT, rekao mu je 
Poslanik. 'Najprece je da dug prema Bogu bude izmiren!" 

U drugoj verziji stoji: "Jedna zena je dosla kod Bozijega 
Poslanika, s.a.w.s., i rekla mu: 'Boziji Poslanice, umrla mi je 
majka a nije ispostila svoj zavjetni post - mogu li ja to ispostiti 
u njezino ime?' 'Sta mislis', upitao je Poslanik, 'da je tvoja 
majka nekome ostala nesto duzna pa ti to za nju izmirila, da 
li bi je to oslobodilo tog duga?!' 'Bi!', kazala je zena i on joj 
je rekao: 'Stoga, isposti ti za svoju majku!" 

Ovu verziju biljezi samo Buhari, navodeci je u svom 
komentaru. 

Od Burejde - Bog njime bio zadovoljan! - prenosi se 
sfjedece: "Dok sam jednom sjedio kod Bozijega Poslanika, 
s.a.w.s., kod njega je dosla neka zena i rekla mu: 'Ja sam 
svojoj majci poklonila jednu sluzavku, no moja majka je 
umrla!?' ! Za to sto si ucinila imat ces nagradu', kazao joj je 
Poslanik, 'a sad tu sluzavku uzmi nazad, kao miraz! 5 'Boziji 
Poslanice', nastavila je dalje zena, 'ona je ostala duzna mjesec 
dana posta, pa hocu li ja to za nju ispostiti?' 'Posti za nju!', 
rekao je Poslanik. 'Ona ni hadz nijednom nije obavila', 
nastavila je zena, 'pa hocu li i hadz za nju obaviti?' 'Obavi za 
nju i hadz!', kazao je Poslanik". 



294 



295 



Ibn Qajjim cl-Dzewii 



KNJIGA O DUSl 



■ 



Hadis biljezi Muslim. U drugoj verziji navodi se 
dvomjesecni post. 

Od Ibn 'Abbasa - Bog njime bio zadovoljan! - prenosi 
se "da je jedna zena zaplovila morem pa se je zavjetovala da 
ce, ako je Bog spasi od pogibelji, postiti mjesec dana. 
Medutim, premda ju je Bog spasio pogibelji, ona to nije 
ispostila. Kad je umrla, njezina kcerka - ill njezina sestra - 
dosla je kod Vjerovjesnika, s.a.w.s., i on joj je naredio da to 
ona isposti za nju!" 

Ovaj hadis biljeze svi autori sunena, te imam Ahmed. 

Isto tako, od Bozijega Poslanika, s.a.w.s., prenosi se i 
dospijevanje sevapa od nadoknade za post, tj. od dijeljenja 
hrane. 

U Sunenu je zabiljezen sljedeci iskaz Ibn 'Omera - Bog 
njime bio zadovoljan! - : "Boziji Poslanik, s.a.w.s., je rekao: 
'Ko umre a bude ostao duzan mjesec dana posta, neka se za 
njega za svaki dan nahrane po dvojica siromaha!" 

Hadis biljeze Tirmizi i Ibn Madze. Tirmizi kaze: "Sem 
ove njegove verzije ne znamo da ima jos neka da se prenosi 
izravno (merfu'an) od Poslanika!" 

Istina je, medutim, da se ovaj Ibn 'Omerov iskaz prenosi 
predajom koja se zaustavlja na Poslanikovim ashabima 
(mewquf). 

U Sunenu Ebu Dawuda od Ibn 'Abbasa - Bog njime bio 
zadovoljan! - zabiljezena je sljedeca predaja: "Kada se neko 
razboli u mjesecu ramazanu i zbog toga ne bude mogao 
postiti, za njegov propusteni post davat ce se hrana i nece se 
napastati umjesto njega. Medutim, ako se radi o zavjetnom 
postu, njegov nasljednik (welijj) ce to isposti ti u njegovo ime!" 



Sto se tice sevapa od hadza - njegova dospijevanja do 
umrloga - potvrdu za to nalazimo li Buharijevom "Sahihu" 
gdje je zabiljezen sljedeci Ibn 'Abbasov iskaz: "Jedna zena iz 
Dzuhejne" 7 dosla je kod Vjerovjesnika, s.a.w.s., i rekla mu: 
'Moja majka se zavjetovala da ce obaviti hadz, no umrla je a 
nije to ucinila - hocu li ja to uciniti za nju?' 'Obavi za nju 
hadz!', kazao joj je Vjerovjesnik. 'Sta mislis, bi li ti izmirila 
kakav drugi dug da ga je imaia tvoja majka? Stoga, izmirite 
dug prema Bogu, jer je najprece da dug prema Bogu bude 
izmiren!" 

Ranije smo navodili hadis koji prenosi Burejda, u kojem 
se kaze: "Moja majka nijednom nije hadz obavila, pa hocu li 
ga ja obaviti za nju?", nasta je Poslanik rekao: "Obavi za 
nju hadz!" 

Od Ibn 'Abbasa - Bog njime bio zadovoljan! - prenosi 
se sljedece: "Zena Sinana ibn Seleme el-Dzuhenija je kazala 
Bozijem Poslaniku, s.a.w.s., da joj je majka umrla a da 
prethodno nije obavila hadz, te ga je upitala da li ce ta njezina 
obaveza biti zadovoljena ako to ona ucini za nju. 'Svakako', 
kazao joj je Poslanik. 'Da je tvoja majka imala kakvog drugog 
duga pa ga ti za nju izmirila, zar to ne bi bio zadovoljen 
dug?!" 

Hadis biljezi Nesai. 

Takoder se od Ibn 'Abbasa prenosi "da je jedna zena 
Vjerovjesnika, s.a.w.s., upitala o svom sinu koji je umro a da 



" 7 Dzuhejna - ime mjesta i, takoder, ime jcdnog arapskog plemena. 



296 



297 



Ibn Qajjim el-Diewzi 



KNJIGAODUSl 



nije bio obavio hadz, pa joj je on rekao: 'Obavi hadz za svoga 



sina 



Od njega se prenosi i sljedece; "Jedan covjek je rekao: 
'Boziji Poslanice, moj otac je umro a da nije obavio hadz - 
hoeu li ja to za nj uciniti?' 'Sta mislis', kazao je Poslanik, 'da 
je tvoj otac imao kakvoga duga, da li bi ga ti izmirio?' i covjek 
je rekao da bi. 'Eto vidis', kazao je Poslanik, 'pa, dug prema 
Bogu preci je da bude izmiren!" 

Muslimani su jedinstveni u tome da izmiren je nekog duga 
taj dug brise iz zaduzenja umrloga, makar taj dug izmirio 
stranac i makar bio izmiren izvan njegove ostavstine. Na to 
upucuje hadis Ebu Qatade koji jedanput bijase dao garanciju 
da ce dva dinara duga jedne umrle osobe on izmiriti, pa kad 
ih je i izmirio Vjerovjesnik, s.a.w.s., mu je rekao: "Tek mu se 
sada ohladila njegova kozica!" 

Isto tako jedinstveni su u stavu da ce, u slucaju kad ziva 
osoba ima neko svoje pravo u ukupnom zaduzenju umrle osobe 
pa joj to oprosti, umrlome to biti od koristi, te da ce biti 
oslobodena tog duga - onako kao i kad se to ucini zivoj osobi. 

Prema tome, ako se taj dug - prema samoj Objavi i 
konsenzusu muslimana - neutralizira iz ukupnog zaduzenja 
zive osobe i pored toga sto ga je ona licno u stanju izmiriti, 
makar ona takvo nesto i ne zeljela i odbijala prihvatiti, onda 
se tim prije umrla osoba - koja taj dug nije u stanju licno 
izmiriti - oslobada takvoga duga i on se na taj nacin 
neutralizira iz njegovog zaduzenja. 

Ako, dakle, umrli ima koristi od takvog oslobadanja i 
neutraliziranja duga, on isto tako ima koristi i od darivanja 
i poklanjanja. Izmedu tog dvoga nema raziike. 




Pravo raspolaganja sevapom od ucinjenog djela ima 
darivatelj, onaj koji taj sevap zeli nekome pokloniti, pa ako 
ga namijeni nekoj umrloj osobi, on u torn slucaju i prelazi 
doticnoj osobi - onako kako na dug ili na neku drugu obavezu 
kod umrloga iskljucivo pravo ima zivi, pa ako ga on oslobodi 
toga, to oslobodenje stize do umrloga i biva neutralizirano 
iz njegovog zaduzenja. 

U oba slucaja radi se o pravu zive osobe - prema tome, 
koji bi to objavljeni stavak, koja analogija ili serijatsko nacelo 
moglo insistirati na dospijevanju jednoga a nedospijevanju 
drugoga?! 

Svi ovi stavci samo se nadopunjuju u potvrdi da sevapi 
od djela koja se ucine u ime umrloga dospijevaju do njega. 
Uostalom, to je i cista analogija buduci da sevapom raspolaze 
onaj koji je doticno djelo ucinio - on taj sevap, dakle, mole 
pokloniti svom bratu muslimanu, kao sto mu je mogao 
pokloniti i nesto od svog imetka za vrijeme njegova zivota, 
te mu halaliti neki materijalni dug (koji mu je umrii ostao 
duzan) nakon njegove smrti. 

Vjerovjesnik, s.a.w.s., skrenuo je paznju na to da do 
umrloga dospijeva cak i sevap od posta - koji je apstinencija 
i srcana, jedino Bogu znana, nakana - koji, dakle, nije djelo 
covjekovih organa, te je tim prije to slucaj sa sevapom od 
ucenja Kur'ana - sto je cin koji se vrsi jezikom, kojega usi 
cuju i oci vide. 

To pojasnjava cinjenica da je post cista nakana (nijjet) i 
suzdrzavanje od onog sto kvari post- pa i pored toga sevap 
od njega Bog dostavlja umrlome -; sta onda kazati za ucenje 
Kur'ana koje je aktivan cin ('amel) i nakana, odnosno kojem 



298 



299 




Ibn Qajjim el-CKevra 



nakana nije ni potrebna?! Prema tome, cinjenica da sevap od 
posta dospijeva do umrloga implkite sugerira da do umrloga 
dospijevaju i sevapi ostaiih djela. 

Ibadet" 8 se dijeli na dvije vrste: materijalni i tjelesni. 
Zakonodavac je, isticanjem da do umrloga dospijeva sevap 
od sadake time sugerirao da do njega dospijeva i sevap svih 
drugih materijalnih oblika ibadeta, dok je isticanjem dospijeca 
sevapa od posta sugerirao da do umrloga dospijeva i sevap 
svih drugih tjelesnih oblika ibadeta. Uz to, saopcio je i to da 
do umrloga stize i sevap od hadza koji je kombinacija 
mater ijalnog i tjelesnog ibadeta. Time su eksplicitnim vjerskim 
stavcima (nass) i spekulativnom derivacijom (i'tibar), 
zastupljene sve tri vrste, a - pomoc dolazi od Boga! 

Oni koji stoje na stanovistu da ti sevapi ne dospijevaju 
do umrloga, svoje stavove potkrepljuju kur'anskim ajetima- 
Covjekovo je samo ono sto sam uradii (En-Nedzm, 39) V* 
cete, prema onom kako ste radili, nagradeni biti! (Jasin, 54) 
U njegovu korist je dobro koje ucini, a na njegovu stetu zlo 
koje uradii (El-Beqare, 286) 

Potom - kazu oni - od Vjerovjesnika, s.a.w.s., pouzdanom 
predajom je preneseno da "kad covjek umre, njegovo se djelo 
prekine; izuzetak su tri slucaja: ako je za sobom ostavio neku 
sadaku koja traje, dobrog potomka koji za nj Bogu upucuje 
dovu ili pak neko znanje kojim se ljudi koriste i poslije njegove 
smrti!" Prema tome, Poslanik je saopcio da umrli ima koristi 
samo od onoga sto je on licno inicirao dok je bio ziv, te da 



KNJIGAODUSl 



mu je prekinut dotok sevapa od svega drugog sto on osobno 
nije inicirao. 

Takoder i malocas navedeni hadis kojeg prenosi Ebu 
Hurejre- Bog njime bio zadovoljan! - , tj. Poslanikove rijeci: 
"Doista, medu onim djelima i dobrocinstvima od kojih 
covjeku i poslije njegove smrti tece nagrada jest i znanje koje 
je sirio!" - i on upucuje na to da umrli ima koristi samo od 
onog sto je licno inicirao. 

Isti je slucaj i s Enesovim hadisom kojeg on prenosi 
izravno od Poslanika; koji glasi: "Za sedam stvari nagrada 
covjeku dotjece i nakon njegove smrti, kad covjek bude u 
svom kaburu: ko drugog nauci nekom znanju, ko provede 
vodu, iskopa bunar, zasadi vocku 115 , sagradi mesdzid, u 
nasljedstvo ostavi mushaf te ko ostavi dobrog potomka koji 
nakon njegove smrti Bogu upucuje dovu za oprost njegovih 
grijeha!" 

Sve ovo upucuje na to da covjeku ni od cega drugoga, 
izvan ovoga, ne dotjece sevap; u protivnom, svodenje djela 
samo na navedenih sedam stvari ne bi imalo smisla. 

Oni jos kazu: Poklanjanje je doznaka (hiwalah) a 
doznaka se postize prebacivanjem prava raspolaganja (bi 
haqqin lazim). Medutim, buduci da djela sama po sebi sevap 
ne cine nuznim - jer je sevap stvar Bozije blagodarnosti i 
dobrostivosti - kako onda covjek moze doznaciti nesto 
Bozijoj blagodarnosti koju Bog ne mora nuzno iskazati. 
Naprotiv, iskazat ce je ako hoce, a ako nece covjek ce u torn 
slucaju ostati bez nje. To bi bilo poput doznake siromaha 



'Ibadet - vjerom propisane radnje; bogosluzje; sve ono cije je cinjenje 
inspirisano Objavom; ono za sta se kod Boga occkujc nagrada. 



DosL: palmu. 



300 



301 



lbn Qajjim el-Diewii 



nekome od koga se nada da bi mu mogao udijeliti milostinju. 
Neko ko je u takvoj situaciji nije prilican da poklanja i dariva 
nesto sto se sarao prizeljkuje od vladara, i za sta nije izvjesno 
da c'e biti i dobijeno! 

Isto tako - kazu oni - pokudeno je davanje prednosti 
nekom drugom i kad je posrijedi nesto sto dovodi do sevapa, 
sto je preferiranje nekog drugog kod neceg sto samo moze 
pribliziti Eogu. Sta onda kazati za davanje prednosti drugome 
kad je rijec o samome sevapu koji je i krajnji covjekov cilj?! 
Ako je pokudeno preferiranje drugoga kod samog sredstva, 
onda je to tim prije pokudeno kad je posrijedi krajnji cilj. 

Imam Ahmed tako nije bio blagonaklon prema povlacenju 
iz prvog saffa 110 i ustupanju tog mjesta nekom drugom buduci 
da se time odstupa od pretpostavke za sevap. U jednoj predaji, 
koju biljezi sam Ahmed ibn Hanbel, stoji da je on upitan o 
covjeku koji se povuce iz prvog saffa, i to mjesto prepusti svom 
ocu, na sta je odgovorio: "Taj postupak mi se ne dopada. On 
svome ocu moze uciniti kakvo dobro i mimo toga!" 

Takoder - kazu oni - kad bi bilo prihvatljivo poklanjanje 
umrlome, onda bi isto tako bilo prihvatljivo i prebacivanje 
sevapa i njegovo poklanjanje zivoj osobi! Ukoliko bi, potom, 
to bilo prihvatljivo u torn slucaju bi se moralo prihvatiti i to 
da se od odredenog sevapa nekome moze dati polovma, cet- 
vrtina ili neka druga mjera! Ako bi i to bilo prihvatljivo, onda 
bi isto tako bilo prihvatljivo i to da se sevap moze pokloniti i 
nakon sto neko djelo prvobitno bude uradeno za sebe. 



Saff - red klanjaca a namazu koji se obavija zajednitki. Prema nekim 
predajama, najbolji saff je onaj prvi, koji se nalazi odmah iza imama, zatim 
slijedeci, pa slijedeci... itd. 



302 



KNJIGA O DUSl 



Vi, medutim, kazete da se pri samom cinu mora imati 
nijjet da sevap od njega ide umrlome, da u protivnome nece 
stici do njega. No, ukoliko zivi moze sevap prebaciti umrlome, 
kakva je onda razlika izmedu toga da li je namjera bila prije 
odredenog cina ili poslije njega? 

Dalje, ukoliko bi poklanjanje bilo prihvatljivo, u torn 
slucaju mora la bi se prihvatiti i mogucnost da se pokloni i 
sevap od obligatnih vjerskih duznosti, isto onako kako se 
poklanja sevap od onih djela koja se ucine dobrovoljno!? 

Obligatne duznosti (tekalif) su - kazu oni - ispit i 
iskusavanje gdje zamjena nije prihvatljiva buduci da se njima 
obavezuje upravo onaj kojem se one stavljaju u duznost, koji 
te duznosti treba izvrsiti, kome su upucene naredbe i zabrane. 
Stoga onaj koji je obavazan, koji je stavljen na kusnju, ne 
moze biti zamijenjen nekim drugim, niti ga u tome neko drugi 
moze mijenjati. 2eli se, naime, njegova licna pokornost, 
njegovo osobno iskazivanje obozavanja Boga ('ubudijjet); da 
covjek moze imati neke koristi od onog sto mu neko drugi 
pokloni, bez njegova licnog angazmana, u tome bi svakako 
prednjacio najcasniji covjek! 

Uzviseni Bog, medutim, odredio je da covjek ima koristi 
samo od onog sto je vlatitim trudom zaradio i to je Njegova 
odredba, Njegovo nacelo u pogledu Njegovih stvorova, kao 
sto mu je to nacelo i u pogledu Njegovih propisa, Njegova 
zakonika. Naime, kad je neko bolestan ne moze neko drugi 
umjesto njega ispiti lijek, kao sto se ne moze drugi najesti 
umjesto onog koji je gladan, napiti se umjesto onog koji je 
zedan, obuci se umjesto onog koji je nag. 



303 



IbnQajjimel-Diewii 



Da covjeku moze koristiti ono sto uradi neko drugi - 
kazu oni - u torn slucaju moglo bi mu koristiti i pokajanje 
koje bi neko drugi ucinio za nj. 

Oni kazu: Stoga Bog ne prima islam, niti namaz, koji 
neko iskaze u ime nekoga. Ako se, dakle, ne moze pokloniti 
sevap od temeljnog ibadeta, kako to moze biti moguce sa 
sekundarnim oblicima ibadeta?! 

Sto se tice dove - kazu oni - ona je molba, ona je usrdnost 
Bogu da prema umrlome bude blagonaklon, da prijede preko 
njegovih ruznih postupaka, da mu oprosti - i to su ona djela 
koja ucini zivi i od kojih sevap poklanja umrlome! 

Neki sevape koji stizu do umrloga svode samo na one 
ibadete gdje je moguca zamjena, poput sadake i hadza, buduci 
da postoje dvije vrste ibadeta: u jednoj od njih ni u kojem 
slucaju nije moguca zamjena, kakvo je npr. prihvatanje 
islama, namaz, ucenje Kur'ana i post. Sevap od ove vrste 
pripada samo onome koji nesto takvo ucini, ne odlazi nikome 
drugom i ne moze se od njega prenijeti drugome, onako kako 
to i u zivotu niko ni za koga ne moze uciniti i kako covjeka u 
tome niko ne moze zamijeni ti. 

Kod druge vrste je, medutim, zamjena moguca kao sto 
je npr. vracanje stvari koje je umrli ostavio u zalog, izmirenje 
dugova, izdvajanje sadake i hadz. Sevap od toga stize do 
umrloga, buduci da se radi o djelima koja je moguce uciniti 
u necije ime, koja covjek cini za nekoga i ovdje, na ovome 
svijetu. Ona se tim prije - i, stavise, prece je - da se cine 
umjesto onoga koji je umro. 

Sto se tice hadisa - kazu oni - "Ko umre a bude duzan 
posta, za nj e'e to napostiti njegov nasljednik (welijj)!", na nj 
ce se odgovoriti s vise detalja: 



304 



KNJ1GA O DUSl 



2. 



Malik nesto takvo ne navodi u svom Muwetta'-u; 
on kaze: "Niko ni za koga ne moze postiti!" i kod 
nas je to nesporna stvar, nesto oko cega nema 
razmimoilazenja. 

Doticni hadis - hadis o postu za umrloga - prenosi 
se od Ibn 'Abbasa - Bog njime bio zadovoljan! 
Medutim, EI-Nesai od njega biljezi jednu drugu 
predaju koja glasi: 'Kazivao nam je Muhammed ibn 
'Abd el-E'ala, pozivajuci se na Jezida ibn Zurej'a, 
on na Hadzadza el-Ahwela, on na Ejjuba ibn Musu, 
on na 'Ataa ibn ebi Rebbaha a on na Ibn 'Abbasa - 
Bog njime bio zadovoljan! - koji kaze: "Niko ni za 
koga ne moze klanjati!" 

Ipak je rijec o hadisu u pogledu cijih prenosilaca 
postoji dvojba, kako to navodi autor Mufhima u 
svom komentaru Muslimove zbirke. 
Hadis je u kontradiktornosti s kur'anskim sadrzajem, 
kako je to ranije navedeno: Covjekovo je samo ono 
sto sam uradi! (El-Nedzm, 39) 
U kontradiktornosti je i s hadisom kojeg, takoder 
posredstvom Ibn 'Abbasa - Bog njime bio 
zadovoljan! - biljezi EI-Nesai, gdje Vjerovjesnik, 
s.a.w.s., kaze: "Niko ni za koga ne moze klanjati i 
niko ni za koga ne moze postiti - za onoga koji nije 
u stanju postiti neka se za svaki propusteni dan dadne 
jedan mudd 111 psenice!" 



Mtidd - mjera za tezinu; u razlicitim podruqima iztazava i razlicitu vrijednost, 
U Palestini, npr., torn mjerom oznacava se tezina od blizu dva kilograma. 



305 




[bnQajjimel-Dzewii 



6 . Hadis j e u kontrad iktornosti s hadisom ko j eg prenosi 
Muhammed ibn 'Abdurrahman ibn ebi Lejla, 
posredstvom Nafi'a i Ibn 'Omera - Bog njime bio 
zadovoljan! - u kojem Vjerovjesnik, s.a.w.s., kaze: 
"Ko umre a bude imao neispostenog ramazanskog 
posta, neka se za to za nj podijeli hrana!" 

7. Hadis je kontradiktoran i s jasnora analogijom na 
namaz, islam i tevbu (pokajanje) koje niko ni za koga 
ne moze uciniti. U svom osvrtu na taj Ibn 'Abbasov 
hadis Safija kaze: "Ibn 'Abbas nije kazao kakav je 
bio konkretan zavjet Sa'adove majke. Moguce je da 
je posrijedi bio hadz, umra ili sadaka te da je stoga 
Poslanik od doticnoga zatrazio da to, u njezino ime, 
nadoknadi jer onaj ko se zavjetuje da ce klanjati neki 
namaz ill ispostiti kakav post pa prije toga umre, za 
njegov post ce se dati iskupnina, no nece se za nj 
postiti, niti ce se u njegovo ime klanjati; za namaz 
koji on sam nije klanjao nema nikakve iskupnine!" 

On dalje kaze: "Ako bi neko rekao: 'Zar se ne prenosi 
od Bozijega Poslanika, s.a.w.s., da je jednoj osobi naredeno 
da posti za drugu?!', odgovor bi bio: 'Da, takvo nesto od 
Vjerovjesnika, s.a.w.s., prenosi Ibn 'Abbas - Bog njime bio 
zadovoljan!', pa ako bi doticni kazao: 'Zasto se on da ne drzite 
toga?', odgovor bi bio: 'Postoji hadis koji prenosi Zuhri, 
posredstvom 'Ubejdullaha, od Ibn 'Abbasa - Bog njime bio 
zadovoljan! - a on od Vjerovjesnika, s.a.w.s., gdje se 
naglasava da je posrijedi bio nekakav zavjet koji se ne navodi 
i pored izrazenog Zuhrijevog pamcenja i dugog 
'Ubejdullahovog sjedenja s Ibn 'Abbasom. 



KNJIGA O DUSl 



Potom, kad je dosao neko drug! i posredstvom drugog 
covjeka od Ibn 'Abbasa prenio nesto razlicito od onog sto je 
prenosio 'Ubejdullah, stekao se dojam da to nije ni 
zapamceno!' Ako bi neko rekao: 'Pa, znades li ko je taj koji 
je tako nesto pogresno prenio od Ibn 'Abbasa?', odgovor bi 
bio: 'Da, Ibn 'Abbasovi drugovi prenose kako je Ibn 'Abbas 
rekao Ibn Zubejru da je zavrsio s uzitkom hadza, 1 " no jedan 
od njih je prenio - navodeci upravo Ibn 'Abbasa! - da mu je 
on kazao kako je zavrsio s uzivanjem u zenama (tj. sa 
seksualnim odnosom, op. prev.), sto je gruba pogreska. 

To bi bio odgovor u pogledu posta. 

Sto se pak rice hadza od njega do umrloga dospijeva sevap 
od utrosenih sredstava dok su obredne radnje u ravni onih 
kod namaza - sevap od njihova vrsenja pripada onome ko ih 
vrsi. 

Oni koji smatraju da i sevap od njih stize do umrloga 
tazu: Nista od onog sto ste vi naveli nije u konfrontaciji s 
dokazima Kur'ana, Hadisa, s konsenzusom prvih generacija 
muslimana i s nacelima Serijata, i mi cemo na sve vase navode 
odgovoriti pravedno i nepristrasno. 

Sto se tice saopcenja Uzvisenoga: / da je covjekovo samo 
mo sto sam uradil (EI-Nedzm, 39), ucenjaci na razlicite 
nacine razumijevaju njegov smisao. Jedna skupina njih kaze 
da se tu pod rijecjn "covjek" misli na nevjernika, dok je 
vjernikovo i ono sto sam uradi i ono sto drugi za nj uradi, 
sto potvrduju svi oni argumenti koje smo naveli. Najvise sto 
bi ova specifikacija mogla znaciti jest da bi covjeku ipak 



Tj, zavrsio je hadzske obrede. 



106 



307 




Ibn Qajjim el-Dzewzi 



KNJIGAODUSl 



moglo pripasti i ono sto uradi neko drugi ukoliko bi na to 
upucivao konkretan dokaz. 

Ovaj odgovor je, medutim, veoraa slab buduci da 
navedeni ajet ima opci smisao, da se njime ne misli samo na 
nevjernika vec da se on jednako odnosi i na muslimana. Ajet 
ima opci smisao, bas kao i onaj prije njega, tj. ajet: Da nijedan 
grjesnik tude grijehe nece nositii (El-Nedzm, 38) 

Citav kontekst, od pocetka do kraja, kao da jasno 
sugerira da se izrecenim zeli izraziti opci smisao, sve do rijeci: 
I da ce se trud njegov sigurno iskazati, i da ce prema njemu u 
patpunosti nagraden Hi kaznjen biti. {El-Nedzm, 40-41) 

Prema tome, ovo bez sumnje obuhvaca i zlo i dobro i 
ukljucuje i onoga koji cini dobro i onog koji cini zlo, vjernika 
i nevjernika. To je istovjetno Bozijem iskazu: Onaj ko bude 
uradio koliko trun dobra - vidjece ga, a onaj ko bude uradio 
koliko trun zla - vidjece ga! (El-Zilzal, 7-8), odnosno onom 
Njegovom iskazu u izvankur'anskom izrijeku: "O, robovi 
Moji, sve ce vam biti ncinjeno prema vasim djelima; Ja svaki 
vas cin registriram i za to cu vam dati primjerenu nagradu, 
pa ko bude bio nagraden dobrim neka na tome zahvalan 
bude Bogu a onaj ko bude nagraden necim drugim neka ne 
kori nikoga drugog doli sebe!"" 3 

Isti taj smisao izrazavaju i sljedece Bozije rijeci: Ti ces, o 
covjece, koji se mnogo trudis, trud svoj pred Gospodarom 
svojim nacil (El-Insiqaq), i stoga nemoj da te zavedu mnogi 
komentatori koji kazu da se ovdje pod izrazom 'covjek' misli 
na Ebu Dzehla, odnosno 'Uqbu ibn ebi Mu'ajta ili El-Wellda 
ibn el-Mugiru, jer Kur'an je uzviseniji od toga. Ovdje se pod 



" J Hadis kudsi; biljezi ga Muslim. 



izrazom 'covjek' misli na covjeka kao takvog bez svodenja 
na bilo koju konkretnu licnost, onako kako se to kaze u 
ajetima: Covjek doista gubil {El-'Asr, 2}, Covjek je, zaista, 
Gospodaru svome nezahvalani (El- ! Adijat, 6), Covjek je, 
uistinu, stvoren malodusan! (El-Me ! aridz, 19), Uistinu, covjek 
se uzobijesti cim se neovisnim osjeti! (El-'Aleq, 6-7}, Covjek 
je, uistinu, nepravedan i nezahvalani (Ibrahim, 34), Alt ga je 
preuzeo covjek - a on je, zaista, prema sebi nepravedan i 
lahkomislenl (El-Ahzab, jz) 

U svim ovim ajetima rijec je o covjeku kao stvorenju, 
izrazava se narav njegova bica, govori se o njegovom 
prevladavanju tih svojstava samo dobrohotnoscu svoga 
Gospodara, Njegovom pomoc'i i dobrostivosti prema njemu, 
a ne covjekovom vlastitom vrijednoscu, jer njegovu izvornu 
vrijednost cine upravo navedena njegova svojstva. Prema 
tome svaki kvalitet kojeg covjek nalazi pri sebi iskljucivo 
dolazi od Boga; Bog je taj koji Svome robu milim cini 
vjerovanje, koji mu to vjerovanje u srcu njegovom cini 
krasnim, koji mu neposluh, licemjerstvo i nevjerstvo cini 
mrskim; On je taj koji u srcu covjekovom upisuje iman, koji 
Svoje poslanike, vjerovjesnike i miljenike cini postojanim u 
vjeri Svojoj, koji od njih odvraca razvrat i sve sto je ruzno... 

Pred Vjerovjesnikom, s.a.w.s., recitirani su stihovi: 

Da Boga nije, ni mi upuceni ne bismo bill 
Ni sodoku ne bismo davali, ne bismo klanjalil 

Bog uzviseni je rekao: Nijedan covjek nije vjernik bez 
Allah ove voljel (Junus, 100), A na umu ce Ga imati samo 
ako Allah bude htiol (El-Muddesir, 56}, A vine mozete nista 
htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, necel (Tekvir, 29) 



308 



309 



IbnQajjimel-Dzewzi 




On je, dakle, Gospodar svega svijeta, Njegova 
gospodarstvenosr je sveopca, i proteze se na sve u tome svijetu: 
na bica, na djela i na stanja. 

Drugi kazu: Ajet govori o vjerozakonu koji je bio prije 
nas, dok nas vjerozakon upucuje na to da covjeku pripada 
kako ono sto sam utadi, tako i ono sto za njega uradi neko 
drugi. 

Ovo stajaliste je, medutim, jos i slabije od onog prvog i 
njemu slicnih stajalista, jer je Bog uzviseni to saopcio na nacin 
kojim se ta istina potvrduje, koji joj sluzi kao argument, a ne 
u smislu njezinog obesnazivanja. Stoga je i rekao: Zar on 
nije obavijesten o onom sto se nalazi u listouima Musaovim 
i Ibrdhimovim? (El-Nedzm, 36) Da se, dakle, islo za tim da 
se nesto takvo iz tog vjerozakona obesnazi, u torn slucaju 
predmetni iskaz ne bi bio saopcen u ovakvoj formi, tj. kao 
potvrda te istine, kao njezin argument. 

Jedna skupina kaze: Harf 1am' ovdje je uporrijebljen u 
znacenju 'ala'" 4 , tj. protiv covjeka bit ce samo ono sto je on 
sam uradio. Ovo stajaliste, medutim, slabije je od dva 
prethodna; rijec je o izvrtanju smisla iskaza u suprotno 
znaeenje od onog koje se nahodi iz njega, sto je neprihvatljivo 
i jezicki neodrzivo. 



knjioa o duSi 



Misli se na ajet koji je predmet razmatranja, tj.: u We en lejse li-l-insani ilia 
ma se'a! (I da je iovjekovo samo ono sto sam ursdijl" (El-Nedzm, 33). Cestiea 
'li* (tj. harf Lam J u arapskom jeziku o^nacava pripadnost neCemu, pa bi 
doslovan prijevod ovog ajeta glasio: 'Covjeku pripada samo ono sto je sam 
uradio!' Cestiea 'atiP o^nacava suprotno znaeenje i da je ona upotrijebijena 
umjesto ccstice Ui\ ajet bi glasio: 'Covjek sc nece duziti ni j,a sta drugo doli 
za ono sto jc sam uradio!' 



Sto se pak tice sintagme: Lehumu-I4a'neb (Njib ce 
prokletstvo i najgore prebivaliste cekati)! (El-Mu'min, 52), 
cestiea 'li' tu je upotrijebijena korektno, tj. zadesitce ih, dok 
nije takav slucaj i s praksom koju Arapi poznaju u nekim 
svojim narjecjima, tj. da reknu: Meni je dirhem!, u znacenju: 
Na meni je da dadnem dirhem! Takva upotreba jezicki nije 
korektna. 

Neki kazu: U predmetnom ajetu - "I da je covjekovo 
samo ono sto sam uradi!" - implicira se znaeenje: Hi sto za 
nj uradi neko drugi!, sto je takoder tumacenje koje smo naveli 
na pocetku. Medutim, takvu implikaciju kontekst ajeta ne 
sugerira ni na koji nacin, pa je ovakvo njihovo tumacenje 
neka vrsta potvore na Allaha i Njegovu knjigu; govor o njima 
bez pravog znanja. 

Druga skupina kaze: Ovaj ajet dokinut je ajetom: Onima 
koji su vjerovali i za kojima sit se djeca njibova u vjerovanju 
povela prikljucicemo djecu njibovu! (Tur, 21), kako se to 
prenosi od Ibn 'Abbasa - Bog njime bio zadovoljan! 

Ovakvo stajaliste je veoma slabo. Propis nekog ajeta ne 
moze bid obesnazen samim tim sto ce Ibn 'Abbas - Bog njime 
bio zadovoljan! - Hi neko drugi kazati za nj da je dokinut, 
osobito sto je ovdje i uputno i moguce znacenja ovih dvaju 
ajeta dovesti u puni sklad. 

Djeca ce, naime, roditelje i na onome svijetu slijediti 
onako kako su ih slijedila na ovom svijetu. To slijedenje 
rezultat je pocasti i sevapa koje su roditelji postigli svojim 
trudom. Cinjenica da ce im se na torn stupnju prikljuciti i 
njihova djeca - bez njihovog vlastitog truda - i ne uzima u 
obzir djecu, vec upravo roditelje kojima Bog tako pricinjava 



310 



311 



lbn Qajjim el-Dzewii 



radost time sto im u Dzennetu pridruzuje i njihovu djecu, 
izrazavajuci pritom dobrostivost prema djeci bez neke njihove 
zasluge, onako kako je to ucinio i s dzennetskim djecacima, 
okatim hurijama i svim drugim stvorenjima koja je stvorio 
iskljucivo za Dzennet, bez bilo kakvih njihovih djela, i onako 
kako je neke ljude uveo u Dzennet bez nekog dobra koje su 
ucinili i bez djela kojeg su uradili, 

Prema tome, ajeti: Da nijedan grjesnik tude grifehe nece 
nositi! {El-Nedzm, 38) i: I da je covjekovo samo ono sto sam 
uradil (El-Nedzm, 39) imaju sasvim jasne poruke. Njih 
zahtijeva pravednost Gospodara uzvisenoga, Njegova 
mudrost i cisto svarsenstvo, a svjedoci toga jesu i razum i 
nepatvorena ljudska priroda. 

Prvi ajet odbacuje mogucnost da covjek bude kaznjen za 
neko zlodjelo koje je pocinio neko drugi, dok drugi podvlaci 
cinjenicu da ce covjek i uspjeh postici samo vlastitim djeiom, 
vlastitim trudom. Prvi ajet covjeka cini spokojnim od brige 
da ce on bid kaznjavan zbog prijestupa kojeg je pocinio neko 
drugi, kako to cine ovosvjetski vladari, dok mu drugi ajet 
isktjucuje svaku nadu da ce se spasiti djeiom svojih roditelja, 
predaka i uciteija, u sta pogled upiru oni koji si pothranjuju 
lazne nade. 

Eto, vidi u kako lijepom skladu se nalaze ova dva ajeta! 

Isti je slucaj i sa sljedeca dva ajeta: Onaj ko ide pravim 
putem, od toga ce samo on koristi itnatt, a onaj ko lata - na 
svoju stetu luta! (El-Isra', 15) i: Nijedan narod nismo kaznili 
dok poslanika nismo poslali! (El-Isra', 15) 

Uzviseni Allah svojim neprijateljima tako saopcava cetiri 
stvari: 



312 



KNJIGAODUSl 



Z. 



da ljudi slijede ispravno vjerovanje i cine dobra djela 

iskljucivo za svoje dobro, a ne za dobro nekog 

drugog; 

da se covjekova zabludjelost, koja je posljedica 

propustanja vjerovanja i dobrog djela, okrece protiv 

njega, ne protiv nekog drugog; 

3 . da niko nece biti kaznjen zbog zlodjela koje je pocinio 
neko drugi i 

4 . da nece biti kazn j en niko kome prethodno nij e poslat 
poslanik, kao dokaz protiv njega. 

Pogledaj koliko mudrosti, pravednosti i dobrostivosti 
izrazava ovo cetvero, kako lijepo uzvraca onima u zabludi, 
onima pogleda uprtih u lazne nade i onima koji ne poznaju 
imena i atribute Bozije! 

Druga skupina kaze: Ovdje se pod izrazom 'covjek' misli 
na zivoga a ne na mrtvog!, sto je u pogledu devijantnosti 
jednako stajalistu onih koje smo prvo spomenuli. 

Sve ovo rezultat je pogresnog odnosa prema nekom 
opcem iskazu, Onaj koji ima takav odnos ne zadire u intencije 
konkretnih iskaza te ih stoga tumaci izvan njihovog sadrzaja, 
izvan onoga sto se umu prvo nadaje iz njih, sto je apsolutno 
pogresan odnos kojeg neodrzivim cini sam kontekst, obzir, 
nacela Serijata i serijatski argumenti i njegovo obicajno pravo. 

Uzrok ovako pogresnog odnosa lezi u tome sto neko 
najprije neko stajaliste usvoji kao svoje uvjerenje i potom, 
kad god naide na nesto drukcije od toga, to odbacuje na 
svaki moguci nacin koji moze ici u prilog torn njegovom 
uvjerenju. Svi argumenti koji podupiru drukcije stajaliste od 
onog koje je on prihvario kod njega imaju status nasrtljivog 



313 



Ibn Qajjim el-Dzew:i 



napadaca kojeg on nastoji zaustaviti na bilo koji nacin, dok 
argument! istine nisu u konfrontaciji jedni s drugima, nisu 
medusobno suprotstavljeni vec, naprotiv, jedni druge 
potvrduju. 

Druga skupina kaze: Nase stajahste je odgovor koji je 
dao Ebu el-Wefa' ibn 'Uqajl. On kaze: "Po meni, dobar 
odgovor jest taj da se kaze: Covjek svojirn zalaganjem i lijepim 
ophodenjem stekne mnogo prijatelja, izrodi djecu, ozeni se, 
ucini brojna dobra i time ljudima postane omiljen te oni 
prema njemu osjete milost i poklone mu odredene ibadete, 
sto je u konacnici odraz njegovog zalaganja. Naime, 
Vjerovjesnik, s.a.w.s,, kaze: 'Najljepse sto covjek moze pojesti 
jest ono sto je sam stekao, a i njegovo dijete doista spada u 
njegovu stecevinu!" 115 

Na isto to upucuju i njegove rijeci u jednom drugom 
hadisu: "Kad covjek umre, i njegovo se djelo prekine; izuzerak 
su tri slucaja: ako je za sobom ostavio neko znanje kojim se 
ljudi koriste, sadaku koja traje ili dobrog potomka koji Bogu 
upueuje dovu za nj!" IlS 

Stoga je Safija zauzeo sljedeci stav: "Ako covjeku njegovo 
dijete izrazi spremnost da mu snese troskove hadza to ce biti 
razlogom da takvom hadz postane obavezan, bas kao da on 
sam ima potrebna sredstva za obavljanje hadza, dok to nece 
biti slucaj ukoliko bi mu to isto htio uciniti neki stranae!" 

Ovo je, ipak, polovican odgovor i potrebno ga je 
upotpuniti. Naime, samim svojirn vjerovanjem i time sto je 
bio pokoran Bogu i Njegovom Poslaniku covjek je izrazio 



Hadis biljezi Buharija u svom Tarihu, te Tirmizi, Nesai i Ibn Madze. 
Hadis biljezi Muslini u svom Sabihu. 



314 



KNJIGAODUSi 



teznju za tim da se, pored svog djela, okoristi i djelima svoje 
vjerske sabrace, onako kako to cini i u zivotu. 

Vjernici, naime, imaju koristi jedni od drugih u svim 
djelima u kojima zajednicki sudjeluju, kakav je npr. skupni 
namaz - svakome od njih, samo zato sto u torn namazu 
ucestvuju i drugi, sevap od takvog namaza povecava se za 
dvadeset i sedam puta. Prema tome, tu drugi ljudi doprinose 
povecanju njegove nagrade, kao sto i on doprinosi povecanju 
nagrade drugima. Stavise, neki smatraju da se sevap od 
zajednicki obavljenog namaza visestruko uvecava za onoliki 
broj koliko je u torn namazu ucestvovalo klanjaca. 

Isti je slucaj i s njihovim zajednickim ucescem u borbi na 
afirmaciji dobra (dzihad), u hadzu, zalaganju na cinjenju 
dobra i suzbijanju zla, medusobnom potpomaganju u dobru 
i bogobojaznosti. Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao je: "Vjernici 
su poput jednoga zdanja ciji se dijelovi medusobno 
podupiru!", i pritom stavio prste ruku jedne izmedu drugih. 

Razumije se da je to u vjerskim pitanjima izrazenije nego 
u drugim. Tako ce ulazak jednog muslimana u islamsku vezu 
sa svim drugim muslimanima biti nesto sto ce u najvecoj mjeri 
priskrbiti korist svakome od njih, kako u zivotu tako i nakon 
smrti, jer poziv kojim jedni muslimani druge ljude pozovu u 
vjeru proteze se i na one koji dodu iza njih. 

Allah uzviseni je, takoder, saopcio da se meleki - nosaci 
Prijestolja Bozijeg - i oni iz tog okruzenja mole za oprost 
grijeha vjernicima, da za njih Bogu upucuju dove. Isto tako 
je ukazao na dovu Svojih poslanika, na njihovu molbu za 
oprost grijeha vjernicima, kako je to npr. cinio Nuh, Ibrahim 
i Muhammed, a.s. 



315 



I 



Ibn Qajjim el-Dzewii 



KNJIGAODUSt 



Na taj nacin covjek - samim tim sto prihvati ispravno 
vjerovanje - cini da te njihove dove obuhvate i njega, pa one 
postaju kao da su dio njegovog vlastitog truda. 

To pojasnjava cinjenica da je Allah uzviseni iman ucinio 
pretpostavkom koja covjeku omogucava da se okoristi dovom 
njegove vjerske sabrace, tj. njihovim trudom. Ako, dakle, 
prihvati vjerovanje to ce znaciti da je ulozio napor da ostvari 
pretpostavku koja mu omogucava prispijece koristi. Na to 
upucuju rijeci koje je Vjerovjesnik, s.a.w.s., kazao 'Amru ibn 
el-'Asu: "Da je tvoj otac prihvatio islam, to bi mu bilo od 
koristi!", tj. oslobadanje robova koje je 'Amr izvrsio u 
njegovo ime nakon njegove smrti. 

Prema tome, da je prethodno bio ostvario neophodnu 
pretpostavku, to bi znaciio da se potrudio postici djelo koje 
mu omogucava prispijece sevapa od oslobadanja robova. 

Ovo je, kako vidis, veoma prefinjeno i neobicno lijepo 
objasnjenje. 

Druga skupina kaze: Kur'an ne porice mogucnost da 
covjek moze imati koristi od nekog djela kojeg uradi neko 
drugi. On samo odrice mogucnost da on moze posjedovati 
nesto za sta se osobno nije potrudio - razlika izmedu tog 
dvoga je ocigledna. Prema tome, Bog uzviseni saopcio je da 
covjek posjeduje samo ono sto je sam zaradio, dok ono sto 
je zaradio neko drugi pripada onom ko je to zaradio i on to 
- ako hoee - moze dati nekome drugom a moze ga i zadrzati 
za sebe. Uzviseni Bog nije rekao: Covjek ima koristi samo od 
onoga sto je sam uradio! 

Nas ucitelj je preferirao i drzao se ovoga pristupa. 



316 












Isti slucaj je i s rijecima Uzvisenoga: U njegovu korist je 
dobro koje mini, a na njegovu stetu zlo koje uradi! (El-Beqare, 
z86),i: Danas se nikome nece nepravda uciniti i vi cete, prema 
onom kako ste radili, nagradeni bitil (Jasin, 54) 

Ovi ajeti u prvom redu isticu cinjenicu da covjek nece 
biti kaznjen zbog nekog djela kojeg drugi uradi, da nece on 
trpjeti posljedice njegovog prijestupa, jer Allah uzviseni kaze: 
"I vi cete, prema onom kako ste radili, nagradeni biti!" Time 
se odrice mogucnost da covjeku bude ucinjena nepravda, u 
smislu da mu se na njegova vlastita losa djela doda jos nesto, 
da mu se umanje njegova dobra djela ili da bude kaznjen 
zbog neceg sto je uradio neko drugi. 

Medutim, ne porice se i mogucnost da covjek moze imati 
koristi od onog sto je uradio neko drugi, no ne u smislu 
nagrade za to - njegovo okoriscenje onim sto mu bude 
poktonjeno nije nagrada za njegovo djelo; to je sadaka koju 
mu Bog dragi udjeljuje, kojom ga casti bez njegovog osobnog 
truda. On mu to poklanja posredstvom nekog Svog roba a 
ne u smislu kompenzacije za ucinjeno. 



Sto se tice vaseg argumentiranja Poslanikovim, s.a.w.s., 
rijecima: "Kad covjek umre i njegovo se djelo prekine...", 
ono nije odrzivo, buduci da Poslanik nije kazao: I njegovo se 
okoristavanje prekine. On je rekao samo to da se prekine 
covjekovo djelo. Ono pak sto uradi neko drugi i pripada 



317 



[bn Qajjim el-Dzewzi 



tome koji je to uradio, pa ako ga on pokloni njemu do njega 
ce dospjeti sevap djela kojeg je uradio onaj ko ga je uradio a 
ne sevap djela kojeg je on uradio. Zavrsenost djela su jedno 
a dotok sevapa nesto drugo. 

Isti je slucaj i s onim drugim hadisom, tj, s Poslanikovim 
rijecima: "Doista, medu onim djelima i dobrocinstvima od 
kojih covjeku i poslije njegove smrti tece nagrada..." - ni njime 
se ne odrice mogucnost da covjeku stigne i sevap od neceg 
drugog, iz dobrocinstva i djela koje je uradio neko drugi. 



Sto se tice vase izjave da je poklanjanje doznaka, koja se 
realizira tako sto se drugome prepusta pravo raspolaganja, 
treba kazati da se ona ipak odvija u ravni jednog stvorenja 
prema drugome. 

Medutim, doznaka koju stvorenje vrsi prema Stvoritelju 
jest nesto sasvim drugo i ona se ne moze tretirati kao doznaka 
koju ljudi vrse jedni prema drugima. Takva analogija je 
apsolutno neprihvatljiva i potpuno devijantna. 
Neprihvatljivom je cini konsenzus ummeta o tome da 
umrlome koristi izmirenje njegova duga ili neceg drugog sto 
nije bio izvrsio, oprost svog dijela duga od strane neke osobe 
kojoj je umrli ostao duzan, sadaka i hadz koji se obavi u 
njegovo ime, te snazan vjerski argument (nass) koji se ni na 
koji nacin ne moze odbaciti i prenebregnuti. 

Isti je slucaj i s postom i ove devijantne analogije ne mogu 
biti prepreka serijatskim ishodistima (nusus) i njegovim 
nacelima. 



318 






KNJ1GA O DU$I 



Sto se tice vase izjave da je pokudeno davanje prednosti 
nekome drugom kad je posrijedi samo uzrok koji dovodi do 
sevapa - sto je problem preferiranja nekoga drugog u necemu 
sto vodi blizini Bozijoj - sta onda kazati za preferiranje 
drugoga u samom sevapu koji je i covjekov krajnji cilj?! 

Na ovo se moze dati vise odgovora. 

Prvi odgovor: Zivot je takve naravi da se u njemu ne 
moze biti potpuno sigurno u ispravnost konacnice, buduci 
da postoji mogucnost da se covjek za zivota odmetne od vjere. 
U torn slucaju prednost u necemu sto vodi blizini Bozijoj bila 
bi data nekome neadekvatnom, dok takav rizik kod umrloga 
ne postoji. 

Ako bi neko kazao da isto tako postoji mogucnost da ni 
umrli - onaj kome se nesto poklanja - u tajnosti mozda nije 
umro kao musliman te da kao takav ne moze imati nikakve 
koristi od onog sto mu se poklanja, mi bismo kazali da je 
takva primjedba sasvim neosnovana. Naime, poklanjanje 
necega umrlome iste je vrste kao i klanjanje mu dzenaza- 
namaza, molba Bogu da mu oprosti grijehe i dova za nj - 
ako on toga bude dostojan to ima svoje mjesto, a ako ne 
bude dostojan u torn slucaju od neceg takvog korist ima samo 
onaj koji to cini. 

Drugi odgovor: Davanje drugome prednosti kod neceg 
sto priblizava Bogu otkriva pomanjkanje zeije za torn 
blizinom, inertnost u upraznjavanj u takvog cina, i kad bi to 
bilo prihvatljivo rezultat toga bili bi inertnost, ljenost i 
pasivnost. Poklanjanje sevapa od takvih djela ima pak 



319 



Ibn Qajjimel-EEewii 



KNJIOAODUSl 



suprotan efekat, jer onaj koji ih cini revnosan je prema njima 
upravo zbog njihova sevapa kako bi se ili on sam time 
okoristio ili tim sevapom korisr pricinio svom bratu 
muslimanu. Medu njima je ocita razlika. 

Treci odgovor: Allah uzviseni voli azurnost i poletnost u 
sluzbi Njemu, voli natjecanje u tim cinima jet je to vrhunski 
izraz pokomosti Njemu. Vladari, naime, vole azurnost i natje- 
canje u pokomosti i sluzbi njima, te je davanje prednosti neko- 
me drugoni u torn pogledu proturjecno naumu pokomosti. 

Allah uzviseni naredio je covjeku da tezi postici tu blizinu 
bilo obavezujucim oblicima, bilo cinjenjem Njemu dragih 
cina. Ukoliko bi, dakle, covjek zanemario to sto rau je Bog 
naredio, prepustio bi to drugome. Stvar je sasvim drukcija 
ako bi on cinio ono sto mu je naredeno, izrazavajuci time 
svoju pokornost Bogu i zudnju za Njegovom blizinom, a 
potom sevap od toga slao svom bratu muslimanu, jer je Bog 
uzviseni rekao: Nadmecite se da u Gospodara suoga zasluzite 
oprost i Dzennet, prostran koliko su nebo i Zemlja prostrani! 
(El-Hadld, 21) i: A vi se potrudite da druge, cineci dobra 
djela, pretecetel (El-Beqare, 148) 

Davati u tome prednost nekome drugom, razumije se, 
dovodi u pitanje poletnost i azurnost u njihovu vrsenju. 

Ashabi su se medusobno natjecali u cinjenju djela koja 
vode blizini Bozijoj i u tome niko nikoga nije stavljao ispred 
sebe. 

Omer kaze: "Tako mi Boga, Ebu Bekr se nikada sa mnom 
nije natjecao u nekom dobru a da me u njemu nije i 
preduhitrio!", da bi na koncu rekao: "Ja te, Allaha mi, ni u 
kakvu dobru ne mogu preteci!" 



320 



Allah uzviseni kaze: I neka se za to natjecu oni koji hoce 
da se natjecu! (El-Mutaffifun, 2,6) 

Kaze se: Natjecao sam se u necemu 117 , kad se hoce nesto 
postici na nacin nadmetanja. Stoga Arapi i kazu: Skupocjena 
stvar, tj. dostojna da se nadmece za nju, da se zudi za njom; 
zatim: Ovo je najskupocjenije sto imam, tj. meni najdraze; 
zatim: Onaj mi je pobudio veliku zelju za tim i tim. 

U svemu ovome davati prednost nekom drugom i sam se 
okretati od njega jest nesto njemu opozitno. 



Sto se tice vase izjave da bi, ako bi vec bilo prihvatljivo 
poklanjanje umrlome, isto to bilo prihvatijivo ciniti i zivome, 
na nju se moze odgovoriti dvojako. 

Prvo: neki pravnici, sljedbenici Ahmedovi tlS i dr., 
zastupaju upravo takav stav. El-Qadi kaze: "Ahmedov iskaz 
se ne mora obavezno vezivati za umrloga; on kaze: 'Covjek 
moze uciniti neko dobto, pa njegovu polovicu namijeniti 
svom ocu ili majkit', ne razlucujuci Ih na zive i mrtve!" 

Na ovaj njegov stav reagirao je Ebu el-Wefa' ibn 'Uqajl, 
koji kaze: "Stav sadrzi nesto sto je daleko od istine; to je 
poigravanje s Serijatom, previse Slobodan postupak prema 
kod Boga preuzetom povjetenju,' 19 nalaganje Bogu 






Tj. Natestu fi's-sej'i munafeseten we nefasen. I primjcri koji slijede izvedeni 

su od istog korijena glagola nefuse/jenfusu, koji a svojoj osnovi znati: biti 

skupoqen, vrijcdan. V. Arapsko-bosanski rjecnik Teufika Miiftica. 

Tj. Ahmeda ibn Hanbela; hanbelije. 

Aluzija na 72.. ajct sure El-Ahzab: Mi smo rtebesmm, Zemlji i planinama 

ponudiU enimiet, pa su se ustegli i pohojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo 

iai/jekl 



321 



Ibn Qajjim el-Diewii 



uzvisenome da sevap od djela koje se ucini upise nekome 
drugom!... Medutim, kad se vec desi smrt, tu nam je ostavljen 
prostor da umrlome dostavimo nesto sto ce mu korisriti, 
poput npr. dove za oprost grijeha, klanjanja mu dzenaze i 
si.". 

Potom je samome sebi postavio piranje: "Ako bi neko 
kazao: Nije li izmirenje duga, preuzhnanje obaveze njegova 
izmirenja jos za iivota duznikova, jednako njegovu izmirenju 
nakon smrti? Garancija je jednaka i u zivotu i u smrti da ce 
dug biti izmiren, da nece biti njegove potraznje- ako, dakle, 
cinjenica izmirivanja dugova sustize duznika i za njegova 
zivota i nakon smrti, zasto onda i sevapi od onog sto mu se 
poklanja ne bi stizali do njega dok je jos u zivotu, kao i nakon 
smrti?!" 

Na ovo pitanje dao je sljedeci odgovor: "Kad bi nesto 
takvo bilo moguce, onda bi se moralo prihvatrti i to da se 
grijesi sa zive osobe mogu eliminirati pokajanjem koje bi za 
tu osobu ucinio neko drugi, da se od nje mogu odstraniti 
grijesi na onom svijetu cinom nekoga drugog, trazenjem 
oprosta grijeha za nj od strane nekoga drugog!" 

Ovo bas i nije do kraja ovako buduci da se sasvim 
iskljucuje mogucnost da zivi moze imati koristi od dove koju 
za nj uputi neko drugi, od molbe Bogu za oprost njegovih 
grijeha, od sadake koju bi neko udijelio u njegovo ime i od 
izmirenja njegovog duga koje bi na sebe preuzeo neko drugi, 
sto je sve sasvim utemeljeno. Naprimjer, Vjerovjesnik, 
s.a.w.s., dopustio je da neko drugi obavi hadz za jednog 
nepokretnog i drugog nemocnog covjeka, premda su oni jos 
bdi zivi. 



322 



KNJ1GA O DUSI 



Jedan drugi hanbelijski autoritet na predmetno pitanje 
je odgovorio da mi, dok je covjek ziv, nismo sigurni da ce on 
do kraja zivota ostati ispravan, tj. postoji mogucnost da se 
onaj kome se sevapi pokione odmetne od prave vjere pa da 
od onog sto mu je poklonjeno ne imadne nikakve koristi. 

Ibn 'Uqajl kaze: "Ovo je neosnovano opravdavanje 
darivanja sevapa umrlome od strane zivoga buduci da se ni 
za nj ne moze biti sigurno da se nece odmetnuti od vjere i u 
takvom stanju umrijeti cime bi mu propalo svo njegovo djelo 
pa time i onaj sevap koji bi bio poklonjen umrlom!" 

Medutim, ovo se ne tice umrlih i uz to eliminiraju ga i 
cine neodrzivim prinosi Objave i konsenzus muslimana. 
Vjerovjesnik, s.a.w.s., je naprimjer dopustio da se u ime 
umrloga obavi hadz i naposti neisposteni post, dok su svi 
ucenjaci saglasni u tome da se iz ukupnog zaduzenja umrloga 
eliminira sav dug ukoliko ga za nj izmiri zivi i pored 
mogucnosti njegova otpadnistva od vjere koja se navodi. 

Pravi odgovor jest sljedeci: Ona dobrocinstva koja zivi 
pokloni umrlome postaju vlasnistvo umrloga i to vlasnistvo 
ne moze biti dovedeno u pitanje eventualnim otpadnistvom 
onoga koji je to ucinio buduci da je vec bilo izuzeto iz njegova 
posjeda, kao sto se ne moze dovesti u pitanje ni njegovo 
oslobodenje roba ili data iskupnina koje je ucinio prije svog 
otpadnistva. Stavise, ukoliko bi neko obavio i hadz za neku 
nepokretnu osobu i potom se odmetnuo od vjere, to onog 
nepokretnog ne bi obavezivalo da potrazi nekog drugog koji 
bi ponovo za nj obavio hadz - on, naime, ni za tog drugog, 
ni za treceg, takoder ne moze biti siguran da se i oni nece 
odmetnuti! 



323 




IbnQajjim el-Diewri 



Ipak, treba imati u vidu da je velika razlika izmedu zivoga 
i umrloga -zivi nije onoliko potreban koliko je to mrtvi. On 
je u stanju sobom ciniti doticno djelo ili nesto njemu siicno, 
te tako vlastitim trudom zaraditi sevap, dok to nije slucaj i s 
umrlim. 

Isto tako, kad bi zivi mogli sevape od ucinjenih djela 
poklanjati jedni drugima to bi dovelo do toga da bi oni jedni 
druge angazirali da za njih rade ona djela koja vode blizini 
Bozijoj, sto bi imalo veoma ruzne posljedice. Cim bi to shvatili 
i osjetili, bogatasi bi odmah unajmili one koji ce to raditi za 
njih cime bi se sve ono cime se izrazava pokornost Bogu 
pretvorilo u kompenzacije sto bi dokinulo obredne radnje 
(ibadat) i dobrovoljne oblike bogosluzja (newafil). Na taj 
nacin bi se ono sto priblizava Bogu pretvorilo u nesto cime 
bi se nastojalo pribliziti covjeku sto bi iskljucilo iskrenost, te 
tako nijedan od njih ne bi imao sevapa. 

Mi zabranjujemo da se za svaki cin koji vodi Bozijoj 
blizini uzhna naknada i odvracamo od primanja naknade za 
npr. neku arbitrazu, za davanje serijatskopravnog misljenja 
(fetwa), za poduku nekom znanju ili namazu, za ucenje 
Kur'ana i si., buduci da sevap od takvih djela ima samo onaj 
ko ih cini iskreno u ime Boga, tezeci njima postignuti 
naklonost Boziju. Ukoliko bi ih covjek cinio za platu, sevapa 
od njih ne bi imao ni onaj ko ih cini ni onaj ko ga za to placa. 

Serijatskoj krasoti nije prilicno da se ibadeti, koji u 
cijelosti trebaju biti posveceni Bogu, svedu na razinu 
meduljudskih odnosa, da se pretvore u postupke ciji je cilj 
materijalna kompenzacija i ovosvjetska dobit. 

Stvar je, medutim, razlicita kad je posrijedi izmirivanje 
dugovanja i preuzimanje garancije za njihovo izmirenje, jer 



324 



KNJIGAODU& 



su dugovanja prava koja ljudi imaju jedni kod drugih, gdje 
je moguce da jedan zamijeni drugoga. Stoga je to dopusteno 
ciniti, kako za zivoga tako i za umrloga. 



Sto se tice vase izjave - "Kad bi bilo prihvatljivo 
poklanjanje sevapa, onda bi se morala prihvatiti i mogucnost 
da se moze pokloniti i polovica sevapa, ili njegova cetvrtina!?" 
- na nju se moze dati dvojak odgovor: 

i. Bespredmetno je zadrzavati se na njoj, buduci da vi 
za to ne navodite nikakav argument; izricete samo 
neosnovanu tvrdnju. 

2. Zahtjev za pridrzavanjem toga, za drzanjem tog 
stajalista - prema predaji Muhammeda ibn Jahje el- 
Kehhala - imam Ahmed izrazio je eksplicitno. On je 
posao od toga da je sevap covjekovo vlasnistvo i 
njegovo je pravo da ga pokloni bilo cijeloga, bilo 
samo jedan njegov dio. Naprimjer, ako bi jedan sevap 
poklonio cetverici ljudi, u torn bi slucaju svakome 
od njih pripala po jedna njegova cetvrtina. 

On isto tako moze pokloniti samo jednu cetvrtinu sevapa 
a preostali dio zadtzati za sebe, ili ga pokloniti nekom drugom. 



Sto se tice vase izjave - "Ako bi nesto takvo bilo 
prihvatljivo, u torn slucaju morala o bi se prihvatiti i to da 
covjek sevap moze pokloniti i nakon sto ga je prvobitno 



325 



Ibn Qajjim el-Dzewii 



uradio za sebe", premda kazere da pri samom vrsenju 
odredenog cina mora postojati i namjera da se sevap od toga 
poklanja umrlome, da u protivnom to nece stici do njega - 
moramo kazati da se imam Ahmed nije odredio spram ovog 
pitanja, kao sto ni raniji istaknuti pravnici hanbelijskog 
mezheba nisu postavljali uvjet kojeg vi navodite. Taj uvjet 
postavili su kasniji autoriteti, kao npr. El-Qadi i njegovi 
sljedbenici. 

Ibn 'Uqajl kaze: "Ako covjek uradi neko djelo kojim se 
izrazava pokornost Bogu, kakav je npr. namaz, post ili ueenje 
Kur'ana, i sevap od toga pokloni umrlom muslimanu, to ce 
stici onome kome je poklonjeno, i bit ce mu od koristi, pod 
uvjetom da je prije toga cina, ili istovremeno s njegovim 
vrsenjem, postojala namjera da se sevap od njega nekom 
poklanja". 

Ebu 'Abdullah ibn Harndan u svom djelu Er-Ri'djek kaze 
sljedece: "Ko dobrovoljno uradi neko djelo koje vodi blizini 
Bozijoj - dadne sadaku, klam'a namaz, posti, obavi hadz ili 
umru, prouci Kur'an, oslobodi roba i dr. iz reda tjelesnih oblika 
ibadeta kod kojih je moguce zastupnistvo, te iz reda 
materijalnih oblika ibadeta - pa sevap od toga, u cjelini ili 
djelimicno, pokloni umrlom muslimanu, cak i samom 
Vjerovjesniku, s.a.w.s., ko za nj Bogu uputi dovu, od Boga 
mu zamoli oprost grijeha ili za nj izmiri neku serijatsku obavezu 
ili duznost - tamo gdje je zastupnistvo ostvarivo - to ce 
umrlome biti od koristi, sevap od toga stici ce do njega. 

Neki kazu: 'Stici ce ako je prethodno, odnosno pri 
cinjenju toga, postojala namjera da se taj sevap poklanja; u 
protivnom, nece!" 



326 




KNJIGAODUSi 



Sustina problema nalazi se u tome sto neki postignuce 
sevapa vremenski uvjetuju, tj. insistiraju na tome da sevap 
odmah na pocetku mora biti namijenjen onome kome se 
poklanja, dok drugi stoje na stanovistu da sevap moze najprije 
pripasti onome ko uradi konkretni cm, te da se potom moze 
prenijeti na drugog. 

Oni koji prispijece sevapa umrlome uvjetuju time da prije 
samoga cina, odnosno prije njegova okoncanja, mora 
postojati namjera da se sevap od toga poklanja, kazu: Ukoliko 
ne bude bilo te namjere, sevap pripada izvrsiocu doticnog 
cina i njegovo kasnije prenosenje na nekog drugog nije 
pribvatljivo, buduci da sevap proishodi iz samog cina onako 
kako trag ostaje iza onog koji ga pravi. 

Upravo iz tog razloga, ako bi covjek sebi za sevap 
oslobodio nekog roba on bi imao pravo naslijeda na njegovu 
imovinu i ako bi to pravo, nakon sto mu dadne slobodu, 
htio prenijeti na drugoga ono ipak ne bi preslo na nj. Ako bi 
pak doticnog roba oslobodio u ime nekoga drugog - u torn 
slucaju pravo na nasljedivanje njegove imovine pripalo bi 
onome u cije je ime rob osloboden. Isti je slucaj i ako bi 
izmirio neki svoj dug i nakon sto bi to ucinio, to svoje 
izmirenje poceo smatrati kao da ga je ucinio za drugoga - on 
to ne bi imao pravo uciniti. Takoder, ako bi za sebe obavio 
hadz, postio ili klanjao a potom to tretirao kao da je ucinjeno 
za drugoga - to ne bi mogao uciniti. 

Sve ovo potvrduje i cinjenica da oni koji su o tome pitali 
Vjerovjesnika, s.a.w.s., nisu ga pitali o poklanjanju sevapa 
od nekog vec uradenog djela, vec samo o onome sto bi mogli 
uraditi za umrloga. Tako Sa'ad npr. pita: "Hoce li joj biti od 



327 



Ibn Qajjim el-Diewii 



KNJ1GA O DUSl 



koristi ako ja za nju podijelim sadaku?" - ne kaze: Ako joj 
poklonim sevap onoga sto sam dao u svoje ime! 

Isto tako druga zena pita: "Mogu li ja za nju obaviti 
hadz?!"; drugi covjek: "Mogu li ja obaviti hadz za svoga oca?" 

U svim tim slucajevima Vjerovjesnik im dopusta da to 
ucine za umrloga a ne da im poklanjaju sevap od necega sto 
su vec bili uradili u svoje ime. Nije poznato da je Vjerovjesnik, 
s.a.w.s., ikada upitan za nesto slicno, kao sto nije poznato ni 
da je to ucinio neko iz reda asbaba; da je npr. rekao: Boze 
moj, sevap onoga djela kojeg sam ucinio upisi tome i tome, 
odnosno sevap od onoga sto sam bio utadio za sebe! 

To je eto razlog zbog kojeg se sevap vtemenski uvjetuje, 
sto je i ponajbolje razumijevanje. 

Medutim, oni koji ga vremenski ne uvjetuju kazu: Sevap 
pripada onome ko uradi konkretni cin pa ako ga on 
dobrovoljno prilozi ili ga pokloni nekom drugom to je 
jednako kao da je doticnome izdvojio nesto iz svoje im ovine! 



Sto se rice vase izjave - "Kad bi poklanjanje bilo 
prihvatljivo, u torn slucaju moralo bi se prihvatiti i 
poklanjanje sevapa onih stvati koje su covjeku vjerom 
naredenje (vadzibat), koje su obaveze ztvoga" - odgovor bi 
bio sljedeci: To dvoje nije moguce jednako tretirati, barem 
sto se tice nacela onih koji dospijece sevapa uvjetuju 
postojanjem nam j ere da se odtedeni cin cini za umrioga. Ono, 
medutim, sto je covjeku naredeno da cini za sebe, on to ne 
moze ciniti za drugoga; to je duznost cinioca kojom on mora 
namjeravati priblizki se Bogu. 






Oni pak koji ne uvjetuju namjeru u cinjenju za drugoga 
- da li je kod njih prihvatljivo to da covjek umrlome pokloni 
sevap nekog svog farza? 

O tome postoje dva stajalista. 

Ebu 'Abdullah ibn Hamdan kaze: "Neki smatraju da je 
dopusteno sevap nekog farza, kakav je namaz, post i si., 
poklonki umrlome s tim da nagrada nec'e izostati ni ciniocu!" 

Prenosi se da je jedna skupina sevape svih svojih cina - 
kako obaveznih (fard) tako i dobrovoljnih (nafilah) - 
poklanjala muslimanima. "Zelimo Boga susresti siromasni, 
bez ikakva posjeda!", govorili su. Serijat to ne brani buduci 
da je zarada vlasnistvo onoga koji ju je zaradio i stoga mu ne 
moze biti zabranjeno da je on dadne nekome drugom. 

Opet - Bog najbolje zna! 



3to se tice vase izjave - " Vjerske duznosti su ispit i kusnja 
u kojima nije moguca odmjena, tj. njima se u cjelini cilja 
upravo onaj cinilac kojem su one stavljene u duznost!" - 
odgovor bi bio sljedeci: To ne prijeci Zakonodavca da 
muslimanu dopusti da nekim svojim cinom bude od koristi 
svome bratu. Naprotiv, upravo cinjenica da je covjeku 
ostavljena ta mogucnost odrazava dobrostivost i milost Boziju 
prema Njegovim robovima, kao i potpunost zakona kojeg 
im je propisao: koji je zasnovan na pravdi, dobrostivosti i 
medusobnoj paznji. 

Allah uzviseni nalozio je svojim melekima i nosacima 
svojega Prijestolja da za vjernike upucuju dove, da za njih 
iscu oprost i da Ga mole da ih sacuva od svega ruznog. 



328 



329 






IbnQajjimel-Diewzi 



Takoder je svom posljednjem Poslaniku stavio u duznost da 
se moli za oprost grijeha vjernicima i vjernicama; k tome, 
On ce ga na Sudnjem danu postaviti na "zahvalno mjesto" 
(meqarn mahmud) odakle ce se zauzimati za veiike grjesnike 
iz reda svojih sljedbenika, onih koji su slijedili obrazac njegova 
zivota. 

Uz to, Bog uzviseni nalozio mu je da blagosilja svoje 
ashabe kako za zivota im, tako i nakon sto umru i - on je 
stajao ponad njihovih mezarova i za njih upucivao dove. 
Serijatstoji na cvrstoj poziciji da, kad su posrijedi kolektivne 
duznosti (fardi kifaje) grijeh spada sa svih clanova zajednice 
ukoliko tu duznost izvrsi makar jedan njezin clan. 

Isto tako, Allah uzviseni prekida talastvo (el-irtihan) I3 ° i 
vrelinu koze onome u kaburu preuzimanjem obaveze i 
izmirenjem duga umrloga od strane zivoga svejedno sto je to 
- kao ispit i iskusenje - bila upravo obaveza umrloga, koji je 
time bio obavezan. 

Vjerovjesnik, s.a.w.s., takoder je dopustio da se za 
umrloga obavi hadz i da se posti svejedno sto je to bila njegova 
duznost, sto je to bio njegov ispit. On je, isto tako, oslobodio 
obaveze sehvi sedzde 13 ' onoga koji klanja za imamom na 
temelju pune ispravnosti imamovog namaza, na nepostojanju 
razloga za sehvi sedzdu kod njega, kao sto ga je oslobodio i 
obaveze ucenja Fatihe u namazu buduci da je tu obavezu 
preuzeo imam. Tako imam od onog ko klanja za njim 



KNJIGA O DUSl 



,J ° Tj. da umrli bude talae duga kojeg je ostavio za sobom, da ga taj dug drii 

sputanim. 
131 Sehvi sedida - sedzda koja se cini kao kompcnzacija za odredene propuste 

ili greskc kojc se naparave u toku obavljanja namaza. 



330 



preuzima na sebe njegov propust, njegovo ucenje i njegovu 
perdu 131 -imamovo ucenje i imamova perda istovremeno su 
i ucenje i perda onih koji stoje iza njega. 

Prema tome, da li je dobrostivost prema obavezanom 
bicu, izrazena kroz poklanjanje sevapa, ista drugo doli 
ugledanje na dobrostivost Gospodara uzvisenog?! A - Bog 
voli dobrocinitelje! 

Ljudi su, naime, Boziji sirotani^ 3 i On najvise voli one 
koji su od najvece koristi Njegovim sirotanima. Prema tome, 
ako Bog uzviseni voli one koji Njegovim sirotanima korist 
pricine casom vode, loncicem mlijeka ill kriskom hljeba, kako 
su Mu tek dragi oni koji im korist pribave kad su slabi, kad 
su u velikoj potrebi, kad sami nisu u stanju nista uciniti, kad 
su najpotrebniji da im se nesto daruje?! 

Nema sumnje, Bogu su najdrazi upravo oni ljudi koji 
Njegovim sirotanima darivaju neko dobro dok se nalaze u 
takvom stanju. 

Od nekih ljudi iz prvih muslimanskih generacija biljezi 
se sijedeca izjava: "Ko svakoga dana sedamdeset puta rekne: 
'Rabbi-g-fir li we H watidejje we li-1-muslimine we-I-muslimat 
we-l-mu-minlne we-l-mu-minat /Gospodaru moj, oprosti 
meni i roditeljima mojim, muslimanima i muslimankama, 
vjernicima i vjernicama!/', imat ce onoliko sevapa koliki je 
ukupan broj muslimana i muslimanki, vjernika i vjernica!", 



Perda - sve ono sto klanjac stavlja ispred sebe - stap, torba, stolica i si. - kad 
namaz obavlja na otvorenom prostoru eime se prolaznicima sugerira da ne 
prolaze neposredno ispred njega. 

'Ijalullah - rj. oni o kojima se On brine, koji zavisc od Njegovog davanja, 
poput nemocne celjadi koja je ovisna o onom ko ih hrani. V. korijen glagola 
'ale-je'silu-'avlun, T. Muftic, Arapsko-hosanski rjecnik..., str. 103 j. 



331 



[bn Qajjim el-Dzewzi 



sto i nije bez osnova, jer ako covjek moli za oprost grijeha 
svoje brace on njima time cini dobrocinstvo a Bog nece 
dopustiti da propadne nagrada dobrociniteljirna! 



Sto se tice vase izjave da bi, ukoliko bi umrlome moglo 
koristiti nesto sto uradi neko drugi, u torn slucaju bi mu mogla 
biti od koristi i tevba koju bi neko ucinio za nj, i islam koji bi 
neko primio u njegovo ime-treba kazati da se ta dilema navodi 
dvojako: u iskljucivoj formi gdje su premisa i konkluzija 
apsolutno neraskidivi, kad se najprije prva dovede u pitanje a 
potom, sljedstveno, i druga. U konkretnom slucaju to znaci: 
kad bi umrlome moglo koristiti nesto sto uradi neko drugi, u 
torn slucaju mogao bi mu korisiti i islam koji bi neko prihvatio 
u njegovo ime, i tevba koju bi neko ucinio za nj... Kako mu to 
ipak ne moze biti od koristi, to znaci da mu ne moze koristiti 
ni bilo sta drugo sto bi neko drugi ucinio za nj! 

U drugom slucaju kaze se: umrli se ne moze okoristiti 
islamom koji bi za nj primio neko drugi, kao ni tevbom koju 
bi u njegovo ime ucinio drugi - shodno tome, ne moze se 
okoristiti ni namazom, ni postom, ni ucenjem Kur'ana koje 
bi neko drugi ucinio za nj. 

Zna se, medutim, da je i jedno i drugo sasvim 
neutemeljeno. 

U prvom slucaju analogija je u punoj konfrontaciji s 
nedvosmislenim stavcima Objave (nusus), s nepodijeljenim 
stajalistem citavog ummeta, dok je u drugom slucaju posrijedi 
zdvajanje necega sto je sam Bog razdvojio - Allah uzviseni 
je, npr., napravio razliku izmedu toga da covjek za nekog 



332 



KNJIGA O DUSI 



drugogprihvati islam i da za nj dadne sadaku, da obavi hadz 
ili u njegovo ime roba oslobodi ropstva. Analogija koja to 
dvoje stavlja u istu ravan jednaka je onoj analogija koja 
uginulu zivotinju tretira isto kao i zaklanu, kamatu kao i 
svaku drugu trgovinu i si. 

Ispravno je trece poimanje: Allah uzviseni ucinio je islam 
pretpostavkom kojom muslimani jedni drugima priskrbljuju 
korist, kako u ovosvjetskom zivotu tako i nakon smrti. Prema 
tome, ukoliko covjek ne osigura pretpostavku koja mu 
omogucava da se okoristi onim sto muslimani rade, on u 
torn slucaju nece ni moci postici tu korist, onako kako je to 
Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao 'Amru: "Da je tvoj otac primio 
islam pa ti za nj postio ili dao sadaku, to bi mu bilo od 
koristi!" 

Jednako tome Uzviseni je islam opcenito ucinio 
pretpostavkom covjeku kako bi on sam mogao imati koristi 
od dobra koje uradi - ako mu ona promakne, bilo koje dobro 
koje ucini nece mu biti od koristi, nece mu biti primljeno. 

Isto tako ucinio je i iskrenost i slijedenje onog od Boga 
ocrtanog puta (mutabe'a) pretpostavkama za prihvatljivost 
djela, te ako oni ne budu zadovoljeni u torn slucaju ni djela 
nece biti primljena. Takoder je abdest i sve druge uvjete za 
namaz ucinio pretpostavkom za valjanost namaza - ukoliko 
one ne budu zadovoljene, u torn slucaju ni namaz nece biti 
valjan. 

Isti je slucaj i sa svim drugim ciniocima - bili oni pravni, 
intelektualni ili culni - u njihovu odnosu prema posljedicama 
koje izazivaju. Stoga je neozbiljan svaki onaj koji i postojanje 
i nepostojanje prerpostavke tretita na isti nacin. 



333 



Ibn Qajjim el-Dzewxi 



KNJIGA O DUSl 



Primjer ove lahkomislenosti jest da se rekne: Ukoliko bi 
bilo prihvatljivo zauzimanje za velike grjesnike, bilo bi 
prihvatljivo i za mnogobosce!, odnosno: Ukoliko ce veliki 
grjesnici iz reda monoteista ipak jednom izici iz Dzehennema, 
onda ce iz njega izici i nevjernici! - i siicni primjeri izvedeni 
iz analogija koje su zapravo necisti koje prezvakavaju oni 
koji ih koriste, usta mlohavih. 

Ukratko, onima upucenim u znanje bilo bi ponajbolje 
ne uzvracati na ove bezumne tlapnje ukoliko njima vec nisu 
ispisali Iistove svojih djela i Hstove koje ljudi imaju kod sebe! 



Sto se tice vase izjave da ibadeta imaju dvije vrste od 
kojih je kod jednih moguca zamjena, te da sevap od takvih 
ibadera stize do umrloga, dok kod drugih nije moguca 
zamjena pa prema tome ni sevapi od njih ne mogu dospjeti 
do umrloga - to je i vasa orijentacija all i neutemeljena tvrdnja, 
pa kako time mozete argumentirati svoje stajaliste?! 

Otkud vam, uostalom, takva podjela? Koji to stavak 
Kur'ana, koji Poslanikov iskaz, koji relevantan izvor to 
potvrduje da bi mu se moralo povinovati? 

Vjerovjesnik, s.a.w.s., legitimirao je post za umrloga i po- 
red cinjenice da postu nije svojstvena zamjena; ummetu je pro- 
pisao da jedni druge odmjenjuju u vrsenju kolektivnih duznosti 
{fard kifaje): ukoliko tu duznost obavi samo jedna osoba, 
drugima, koji to nisu ucinili, oprasta se i oni su oslobodeni 
grijeha; skrbniku malodobnog djeteta propisao je da ima to 
dijete odmijeniti u ihramima i obredima hadza, predvidajuci i 
za nj nagradu na temelju cina onog ko ga je odmjenjivao?! 



334 



Ebu Hanife - Bog mu se smilovao! - kaze: "Za 
onesvijestenog ce obavezu ihrama preuzeti njegovo putno 
drustvo!", cime ihrame njegovog putnog drustva stavljaju u 
ravan njegovih ihrama. Isto tako, Zakonodavac je islam dvaju 
roditelja ucinio ravnim islamu njihove djece, kao i islam roba 
i gospodara, prema izricitom stavu. 

Eto, vidis kako ovaj savrseni Serijat dopusta da 
dobrocinstva s onoga koji ih cini mogu prijeci i na druge. 
Kako bi Serijatu moglo priliciti da covjeku uskrati mogucnost 
da ucini kakvu korist svojim roditeljima, svojoj rodbini i 
svojoj braci muslimanima upravo u trenucima kad su 
najpotrebniji nekom dobru, nekom dobrocinstvu - da ga on 
ucini i sevap od toga njima pokloni? Kako covjek moze 
samome sebi uskratiti tu mogucnost, ili je pak uskratiti 
nekome drugome kome to nije uskratio ni Zakonodavac: da 
slobodno raspolaze sevapima od djela koja je ucinio, odnosno 
da ih koliko hoce dodjeljuje kojem hoce muslimanu? 

Ono sto omogucava dostavu sevapa umrlome od hadza, 
sadake i oslobadanja roba, isto to omogucava i dostavu 
sevapa od posta, namaza, ucenja Kur'ana i i'tikafa. 13 * Rijec 
je o islamu onoga kome se pokianja, o dobrovoljnom prilogu, 
dobrocinstvu onoga koji pokianja, kome Zakonodavac nije 
stavio ni kakvu prepreku u cinjenju dobrocinstva. Naprotiv, 
podstaknuo ga je da na svaki nacin cini dobrocinstvo! 

Medusobno su saglasna snovidenja vjernika i brojna su 
njihova pouzdana svjedocanstva o tome da su ih umrli 
obavjestavali o tome da im je stiglo ono sto su im poklanjali: 






IM Ttikaf - cin povlacenja u sartiocn, u d^amiju ili u kudu, u zadnjoj trecini 
mjeseca ramazana radi posvccivanja ibadctu. 



335 



Ibn Qajjim el-Dzewii 



KNJIGA O DUSl 



ucenje Kur'ana, namaz, sadaka, hadz i si. Kad bismo navelj 
samo ono sto su nam ispricali nasi savremenici, te ona 
izvijesca koja su do nas doprla od onih koji bijahu prije nas, 
to bi se veoma oduljilo. A Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao je: 
"Vidim da su vasa snovidenja saglasna (tewataet) u tome da 
se ona (tj, Lejlet el-qadr) nalazi u zadnjih deset noci!", cime 
je akceptirao medusobnu saglasnost vjernickih snova. 

Isto tako akceptiraju se i njihova kazivanja o necemu 
sto su vidjeK, cega su bili svjedoci - oni dakle nece slagati u 
svom kazivanju, onako kako nece slagati ni njihova 
snovidenja, ukoliko budu medusobno saglasna i budu 
odavala isti smisao. 



Sto se rice odbacivanja hadisa Bozijega Poslanika, 
s.a.w.s., tj. njegova iskaza: "Ko umre a bude imao 
neispostenih dana, za nj ce to napostiti njegov nasijednik 
{welijj}", sa svim onim razlozima koje ste naveli, zelimo kazati 
da mi ipak pristajemo uz ovaj hadis i da cemo, upravo 
akceptirajuci vase razloge, pokazati njegovu podudarnost s 
onim sto je vjerodostojno. 

Za ono pak sto je neutemeljeno (batil) dovoljna nam je 
njegova neutemeljenost, tj. cinjenica da je u konfrontaciji s 
nedvosmislenim, vjerodostojnim hadisom koji ni u kojem 
pogledu nije sporan te mu se, kao takvom, mora povinovati i 
prihvatiti ga bezrezervno, nakon cega necemo imati drugog 
izbora - kad ce jedini izbor biti povmovanje njemu i njegovo 
usvajanje, makar svoje neslaganje s njim izrazili svi ljudi svijeta. 



336 






Vasa izjava, dakle, da cete predmetni hadis odbaciti na 
temelju Malikova stava iznesenog u njegovom "Muwetta'u", 
tj. da "niko ni za koga ne moze postiti", vasi oponenti 
pobijaju upravo suprotnim stajalistem. "Naprotiv", kazu oni, 
"mi odbacujemo Malikov stav na temelju ovog 
Vjerovjesnikovog, s.a.w.s., iskaza!" 

Koja, dakle, od ove dvije skupine vise zavreduje priznanje 
ispravnosti, koja je od njih razloznija u svom odbacivanju?! 

Sto se tice njegove izjave: "To je nesto oko cega kod nas 
postoji konsenzus, u pogledu cega nema nikakve dvojbe" - 
treba kazati da Malik - Bog mu se smilovao! - ne navodi 
konsenzus citavog ummeta. On navodi samo stajaliste 
Medinjana, u mjeri u kojoj mu je to bilo poznato, tj. koliko 
je on znao, medu njima u torn pogledu nije bilo neslaganja, 
no to sto njemu - Bog mu se smilovao! - nije bilo poznato da 
u vezi s tim ima neslaganja ipak ne moze obesnaziti hadis 
Bozijega Poslanika, s.a.w.s. 

Stavise, kad bi se svi Medinjani saglasili o necemu i tada 
bi prihvatanje hadisa "bezgrjesnoga" bilo prioritetnije od 
prihvatanja stava Medinjana koji nam, tako separatan od 
ostatka ummeta, ne moze biti garant svoje nepogrjesivostL 
Allah i Njegov Poslanik stajaliste Medinjana nisu proglasili 
neprikosnovenim da bi mu se moralo pribjeci u slucaju spora. 
Uzviseni Aliah kaze: A ako se u necemu ne slazete, obratite 
se Allahu i Foslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; 
to vam je bolje i za vas rjesenje bolje! (El-Nisa', 59) 

I pored toga sto Malik i Medinjani stoje na stanovistu 
da niko ni za koga ne moze postiti, ipak El-Hakim ibn 'Utejbe 
i Seleme ibn Kuhejl prenose od Se'ida ibn Dzubejra da je Ibn 



337 



Ibn Qajjim el-Dzewii 



'Abbas izdao fetvu po kojoj se propusteni ramazanski post 
ima nadoknadiri podjelom hrane, dok se za zavjetni post ima 
napostiti. 

To je i opredjeljenje imama Ahmeda i mnogih hadiskih 
ucenjaka. Tog je misljenja i Ebu 'Ubejde, dok Ebu Sewr kaze: 
"Propusteni post ce se napostiti, kako zavjetni tako i drugi". 

El-Hasan ibn Saiih kaze: "Za umrloga ce, ukoiiko se radi 
o zavjetnom postu, postiti njegov nasljednik (welijj)". 



Sto se rice vase izjave da hadis o postu za umrloga prenosi 
Ibn 'Abbas, premda je upravo on rekao da niko ni za koga 
ne moze postiti, najvise sto tu moze biti posrijedi jest da je 
doticni ashab izdao fetvu koja ne korespondira onome sto 
on sam prenosi, buduci da njegovom prenosenju hadisa nema 
zamjerke. On je u torn pogledu neupitan (m'asum}, dok 
njegova fetva i ne mora biti takva. 

Moguce je i da je hadis kojeg sam prenosi smetnuo s 
uma, da mu je dao vlastito tumacenje (te'ewwelehu), da je 
imao na umu nesto drugo sto je po njegovu misljenju bilo 
preteznije od doticnog hadisa, odnosno da je postojao neki 
drugi razlog. 

I pored svega toga Ibn 'Abbasova fetva, ipak, nije u 
konfrontaciji s predmetnim hadisom. Naime, ova se njegova 
fetva odnosi na ramazan, tj, da m niko ni za koga ne moze 
postiti, dok je za zavjetni post izdao fetvu da ga treba 
napostiti, sto nije u koliziji s onim sto prenosi. 

Hadis se, prema tome, odnosi na zavjetni post. 



338 



^ 






KNJ1GA O DU& 



Potom hadis: "Ko unite a bude imao neispostenih dana, 
za nj ce to napostiti njegov nasljednik (welijj)" - potvrden je 
u predaji od 'Aise - Bog njome bio zadovoljan! 

Ako bismo cak pretpostavili da je Ibn 'Abbas postupio 
drukcije, kakav bi bio rezultat!? Cinjenica da je Ibn 'Abbas 
postupio drukcije ne dovodi u pitanje predaju "Majke 
pravovjernih", te bi neprihvatanje Ibn 'Abbasova stava na 
osnovu 'Aisine - Bog njome bio zadovoljan! - predaje, u 
odnosu na obrnut postupak, bilo prioritetno. 

Potom, od Ibn 'Abbasa se o ovome prenosi ivizliciro. Od 
njega se prenose dvije predaje te stoga obesnazivanje hadisa 
zbog neceg sto se od njega prenosi a sto nije sukladno torn 
hadisu, ne moze bid preteznije od obesnazivanja toga hadisom 
iz druge predaje. 



* 
* * 



Sto se ttce vase izjave da je rijec o hadisu ciji je lanac 
prenosilaca dvojben - takvo sto je vrio neozbiljno. Hadis je, 
naime, provjeren i pouzdan i u pogledu njegove autenticnosti 
postoji opca saglasnost (muttefeq 'alejh). Biljeze ga i Buharija 
i Muslim u svojim zbirkama i ne postoji nikakva dvojba u 
pogledu lanca njegovih prenosilaca. 

Ibn 'Abd el-Berr kaze: "Od Vjerovjesnika, s.a.w.s., 
pouzdanim putem se prenosi da je rekao: 'Ko umre a bude 
imao neispostena posta, za nj ce to napostiti njegov nasljednik 
(welijj)!' 

Ovaj hadis i imam Ahmed drzi vjerodostojnim i ravna 
se po njemu, dok Safija pitanje njegove vjerodostojnosti 
ostavlja nerijesenim. On kaze: 'Od Vjerovjesnika se, s.a.w.s., 



m 



Ibn Qajjim d-Diewzi 



nesto prenosi u vezi s postom za umrloga, pa ako se ta predaja 
pokaze ispravnora, postupit ce se po njoj, onako kako se za 
umrloga obavlja i hadz!' 

Potom je ustanovljeno da je posrijedi pouzdana predaja, 
sto je zatim u safijskom mezhebu i legitimirano". 

Ovako se izrazio veci broj imama safijskog mezheba. 

Bejheqi, nakon interpretacije gomjeg Safijinog iskaza, 
kaze: "Potvrdeno je da se za umrloga moze napostiti njegov 
propusteni post. To potvrduje predaja Se'ida ibn Diubejra, 
Mudzahida i 'Ataa, te ono sto se prenosi posredstvom 'Ikrime 
od Ibn 'Abbasa. Kod vecine njih stoji "da je neka zena 
upitala", pa bi najprije moglo bin da se radi o drugom slucaju, 
da pitanje nije postavila Umm Sa'ad. 

U nekim predajama stoji: "Posti (ti, zeno) za svoju 
majku!", no na tomecemo se nesto vise zadrzati kad budemo 
davali odgovor na njegov iskaz - Bog mu se smilovao! 

Vasa izjava da je hadis u konfrontaciji s kur'anskim 
stavkom, tj. s ajetom: "I da je covjekovo samo ono sto sam 
uradi!" (EI-Nedzm, 39) po svojoj formi je nekorektna, dok 
po svom smislu predstavlja veliku gresku. Naime, Boziji 
Poslanik, s.a.w.s., Allaha je molio da ga sacuva od toga da 
njegov sunnet bude u koliziji sa stavcima Kur'ana; naprotiv, 
molio je da on bude njihova potpora i potvrda. 

Pobogu, kakva je fajda od iskljucivosti i pristajanja uz 
slijepo povodenje?! 

Mi smo vec ranije o ovom ajetu kazali onoliko koliko je 
dovoljno; pojasnili smo da ni na koji nacin izmedu njega i 
sunneta Bozijega Poslanika, s.a.w.s., nema nesuglasja, da se 
nesuglasje nadaje samo iz pogresnog razumijevanja. 



340 



KNJIOA O DU§I 



Neprihvatljiv je i nedolican postupak da se provjereni 
sunneti odbacuju na osnovu bukvalnog razumijevanja 
kur'anskih iskaza. Nauka ~ sva nauka - sastoji se u tome da 
se sunnet Bozijega Poslanika, s.a.w.s., pravilno postavi spram 
Kur'ana - ta on je izveden iz njega, preuzet od onog koji 
nam je prenio kur'ansku poruku; on je pojasnjenje Kur'ana, 
niposto njegov oponent. 

Vasa izjava da predmetni hadis ne korespondira s 
Vjerovjesnikovim, s.a.w.s., hadisom kojeg biljezi El-Nesai; 
koji glasi: "Niko ni za koga ne moze klanjati i niko ni za 
koga ne moze postiti: za onog koji nije postio svakoga dana 
se ima podijeliti jedan mudd psenice!" - grozna je greska. 

El-Nesai ga, naime, biljezi u ovom obliku: "Kazivao nam 
je Muhammed ibn 'Abd el-E'ala, pozivajuci se na Jezida ibn 
Zurej'a, on na Hadzadza el-Ahwela, on na Ejjuba ibn Musaa 
koji posredstvom 'Ataa ibn ebi Rebbaha od Ibn 'Abbasa - 
Bog njime bio zadovoljan! - prenosi sljedece: "Niko ni za 
koga ne moze klanjati i niko ni za koga ne moze postiti: za 
svaki neisposteni dan ima se podijeliti po jedan mudd 
psenice!" 

On ga biljezi ovako - rijec je dakle o Ibn 'Abbasovim a 
ne o Vjerovjesnikovim, s.a.w.s., rijecima! Zar se 
Vjerovjesnikovim, s.a.w.s., rijecima moze oponirati rijecima 
Ibn 'Abbasa i potom Ibn 'Abbasovim rijecima dati prednost 
nad njima, jos i pored ustanovljene razlictte predaje od Ibn 
'Abbasa - Bog njime bio zadovoljan?! 

Boziji Poslanik, s.a.w.s., nesto takvo nikada nije rekao! 
Naprotiv, u hadiskim zbirkama Buharije i Muslima biljezi se 
njegov vjerodostojnom predajom prenesen hadis: "Ko umre 



341 



T 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



a bude imao neispostena posta, neka to za nj naposti njegov 
nasljednik (welijj)!" 

U hadisu kojeg prenosi Burejda i kojeg Muslim biljezi u 
svome "Sahihu" stoji "da je jedna zena rekla Vjerovjesniku, 
s.a.w.s.: 'Umrla mi je majka ostavsi duzna mjesec dana 
posta?!' 'Posti za svoju majku!', kazao joj je on", 

Sto se tice vase izjave da hadis ne korespondira s hadisom 
kojeg prenosi Ibn 'Omer - Bog njime bio zadovoljan! - koji 
glasi: "Ko umre a ostane duzan ramazanskog posta, neka se 
za nj podijeli hrana!", treba kazati da je hadis u ovoj formi 
neosnovan (batil), da se ne moze smatrati da je Boziji Poslanik, 
s.a.w.s., tako rekao. 

Bejheqi kaze: "Hadis kojeg prenosi Muhammed ibn 'Abd 
el-Rahman ibn ebi Lejla, pozivajuci se na Nafi'a i Ibn 'Omera 
- Bog njima dvojicom bio zadovoljan! - u kojem Vjerovjesnik, 
s.a.w.s., kaze: 'Ko umre a ostane duzan ramazanskog posta, 
neka se za nj podijeli hrana!' nlje vjerodostojan buduci da je 
Muhammed ibn 'Abd el-Rahman poznat po uobraziljama i 
Nafi'ovi prijatelji ga prenose od Nafi'a, pritom se pozivajuci 
na Ibn 'Omera - Bog njime bio zadovoljan! - upravo 
posredstvom njega!" 

Sto se pak tice vase izjave da je hadis u koliziji s ocitom 
analogijom na namaz, islam i tevbu koje niko ni za koga ne 
moze uciniti - to je, Boga mi, ocito neosnovana, neispravna 
analogija, buduci da njezinu neosnovanost potvrduje jasan i 
autentican sunnet Bozijega Poslanika, s.a.w.s. 

Mi smo vec ranije pojasnili razliku izmedu toga da neko 
za nevjernika, nakon njegove smrti, naknadno primi islam i 
izmedu toga da se musliman okoristi sevapom od posta, 



342 






KNJIOA O DUSl 



sadake, namaza i si. kojeg mu pokloni njegov brat musliman. 
Bogami je razlika izmedu tog dvoga toliko ocita da se i ne 
moze prikriti. 

Ima li, dakle, gore analogije od one koja usporeduje 
okoriscenje umrlog muslimana nekim sevapom kojeg mu 
pokloni njegov brat musliman od nekog svog djela na temelju 
ranije prihvacenog islama s nevjernikom koji je kao takav i 
umro, odnosno s prihvacanjem tevbe koja bi se za nekog 
zlocinitelja ucinila nakon njegove smrti?! 



Sto se tice Safijine opaske - Bog mu se smilovao! - da je 
onaj koji je hadis prenosio od Ibn 'Abbasa - Bog njime bio 
zadovoljan! - hadis pogresno prenio, tj. da je zavjet Umm 
Sa'ad bio post, na tu opasku odgovara upravo njegov najveci 
pobornik - Bejheqi i mi cemo njegov iskaz navesti doslovno. 

U svojoj knjizi El-M'arifah on, nakon interpretacije 
Safijine opaske, kaze sljedece: "Potvrdeno je da se moze za 
umrloga napostiti njegov propusteni post. To potvrduje hadis 
kojeg prenosi Se'id ibn Dzubejr, Mudzahid, 'Ata i 'Ikrime 
od Ibn 'Abbasa - Bog njime bio zadovoljan! Kod vecine njih 
stoji da je 'neka zena upitala...', pa se najvjerovatnije radi o 
drugom slucaju, da akter tu nije bila Umm Sa'ad. U nekim 
od tih verzija stoji: 'Posti (ti, zeno) za svoju majku!" 

"Njegovu vjerodostojnost", kaze on, "potvrduje predaja 
'Abdullaha ibn 'Ataa el-Medenija koji kaze: 'Kazivao mi je 
'Abdullah ibn Burejda el-Eslemi, pozivajuci se na svoga oca, 
koji je ispricao sljedece: 



343 



Ibn Qajjirn el-Dzewzi 



- Bio sam kod Vjerovjesnika, s.a.w.s., kad mu je dosla 
jedna zena i rekla mu: "Boziji Poslanice, ja sam svojoj majci 
bila, kao sadaku, dala jednu robinju: moja je majka sada 
umrla a robinja je ostala?!" 

"Ti ces za to dobiti svoju nagradu', kazao joj je on, 'a 
tebi ce tvoja robinja biti vracena u sklopu miraza!" 

"Moja majka je umrla", nastavila je zena, "a ostala je 
duzna mjesec dana posta?" 

"Posti za svoju majku!", rekao joj je on. 

"Umrla je a ni hadz nije obavila? ", nastavila je zena. 

"Obavi hadz za svoju majku!", rekao joj je Poslanik". 

Hadis biljezi Muslim u svom "Sahihu" u vise verzija - 
sve posredstvom 'Abduilaha ibn 'Ataa". 

Treba kazati da slicno prenosi i Ebu Bekr ibn ebi Sejbe; 
on kaze: "Kazivao nam je Ebu Mu'awija, pozivajuci se na 
E'amesa, on na Muslima el-Butajna, on na Se'ida ibn 
Dzubejra koji od Ibn 'Abbasa - Bog njime bio zadovoljan! - 
prenosi sljedece: 'Kod Vjerovjesnika, s.a.w.s., dosao je jedan 
covjek i upitao: 

-Boziji Poslanice, umrla mi je majka ostavsi duzna mjesec 
dana posta - mogu li ja to za nju izmiriti? - 

- Da je iza nje ostao kakav dug - upitao ga je Vjerovjesnik 
- da li bi ga ti izmirio za nju? - , pa kad je doticni odgovorio 
potvrdno, Vjerovjesnik je kazao: - Eto, pa najprece je izmiriti 
dug prema Allahu!" 

Biljezi ga i Ebu Hajseme. "Kazivao nam je Mu'awija ibn 
'Amr, pozivajuci se na Zaidu koji prenosi od E'amesa...", 
kaze on i navodi gornji hadis. 

EI-Nesai kaze: "Prenosi se od Qutejbe ibn Se'ida, koji se 
poziva na Absera a on na E'amesa..." i navodi ovaj hadis. 



344 



KNJIGAODUSI 



Prema tome, ovo je, kako se to vidi i iz sadrzaja i po 
prenosiocima, nesto drugo od slucaja Umm Sa'ad. Njezin 
slucaj prenosi Malik pozivajuci se na Zuhrija, on na 
'Ubejdullaha ibn 'Abduilaha ibn 'Utbu koji od Ibn 'Abbasa 
- Bog njime bio zadovoljan! - prenosi "da je Sa'ad ibn 'Ubada 
od Bozrjega Poslanika, s.a.w.s., zatrazio rjesenje. 

'Umrla mi je majka', kazao je, 'ne ispunivsi zavjet?' 
'Ispuni ga ti za nju!', rekao mu je Vjerovjesnik." 
Ovako ga u svojim hadiskim zbirkama biljeze i Buharija 
i Muslim. 

Hajde, eto, pretpostavi da je ovo to sto je sacuvano u 
ovom hadisu, tj. da se opcenito radilo o nekom zavjetu kojega 
on nije precizirao, no da li se to moze kazati i za E'amesov 
hadis kojega on prenosi posredstvom Muslima el-Butajna i 
Se'ida ibn Dzubejra? Cinjenica da Vjerovjesnik, s.a.w.s., 
Sa'ada nije pitao kakav je zavjet posrijedi - namaz, sadaka, 
post- na sta se ljudi ponekad zavjetuju, sugerira da ne postoji 
nikakva raziika izmedu zavjetnog posta i zavjetnog namaza. 
U protivnom, Vjerovjesnik, s.a.w.s., upitao bi ga o kojem 
zavjetu je rijec, jer ako se zavjet dijeli na dvije vrste od kojih 
je jednu moguce ciniti za umrloga a drugu nije, u torn slucaju 
moralo bi biti postavljeno pitanje o kojoj vrsti je rijec. 



Sada cemo navesti i stavove ucenjaka o postu za umrloga 
kako se ne bi stekao dojam da postoji konsenzus o njegovoj 
neprihvatljivosti. 

'Abdullah ibn 'Abbas - Bog njime bio zadovoljan! -kaze: 
"Za umrloga ce se postiti ukoliko je posrijedi zavjetni post, 



345 



Ibn Qajjim el-Dicwzi 



dok ce se njegov propusteni ramazanski post izmiriti 
podjelom hrane!" 

Ovo je i stajaliste imama Ahmeda. 

Ebu Sewr kaze: "Za umrlog ce se postiti ako se radi o 
zavjetnom, odnosno obaveznom (farz) postu". Isto to kaze i 
Dawud ibn 'Ali i njegovi sljedbenid: "Za umrlog ce se postiti, 
bilo da je za sobom ostavio neisposten zavjetni ili obavezni 
post!" 

El-Ewza'i kaze: "Nasljednik umrloga (welijj) ce za njegov 
neisposteni post dati sadaku a ukoliko to ne bude u stanju, 
postit ce za njega. Tako je kazao Sufjan el-Sewri, prema jednoj 
od dvije predaje koje se prenose od njega". 

Ebu 'Ubejd el-Qasim ibn Selam kaze: "Kod zavjetnog 
posta postit ce se za umrloga, dok ce se njegov dug za obavezni 
post izmiriti tako sto ce se za nj podijeliti hrana!" 

El-Hasan kaze: "Ako je umrli ostao duzan mjesec dana 
posta pa trideset osoba za nj isposti po jedan dan, smatrat ce 
se da je taj njegov dug izmiren". 



Sto se tice vase izjave da umrlome stize sevap od sredstava 
koja se utrose za obavljanje hadza no ne i sevap od samih 
hadzskih obreda, ona nije potkrijepljena nikakvim 
argumentom i pobija je sam sunnet. Naime, Vjerovjesnik, 
s.a.w.s., rekao je: "Obavi hadz za svoga oca!" Jednoj zeni je 
rekao: "Obavi hadz za svoju majku!" cime je saopcio da se 
za umrloga obavlja hadz kao takav; nije rekao da je utrosak 
sredstava ono sto ce umrloga oslobodki tog duga. 



346 



KNJIOA O DUfil 



Isto tako, jednom covjeku kojega ja cuo da izgovara 
telbiju*" za nekog Sibrimu rekao je: "Najprije hadz obavi 
za sebe, a potom za Sibrimu!" 

Kad ga je jedna zena upitala za dijete koje bijase sa njom 

- da li ce i ono imati hadz, on joj je rekao: "Hoce!" Nije 
kazao da ce imati samo sevap od sredstava koja ce biti 
utrosena u obavljanje hadza, vec je saopcio da ce dijete imati 
hadz, jos pored toga sto ono nece sobom vrsiti hadzske 
obrede, sto ce to, dakle, za nj ciniti njegov skrbnik. 

Potom, onaj koji hadz obavlja za umrloga mozda nece 
morati potrositi nista vise od sredstava samog svoga boravka 

- sta ce u torn slucaju od sevapa utrosenih sredstava stici do 
onoga za koga se obavlja hadz?! Za obavljanje hadza doticni 
u ovom slucaju nije potrosio nista - utrosio je samo sredstva 
koja su njemu bila neophodna, za boravak ili za putovanje. 

Prema tome, ovo stajaliste pobija i sunnet i logika (qijas). 
Opet - Bog najbolje zna! 



Ako bi neko upitao: Da li vi dospijece sevapa uvjetujete 
time da se to mora jasno rijecima izraziti, ili je dovoljan samo 
nijjet cinioca da sevap od doticnog djela poklanja nekome 
drugom? - odgovor bi bio sljedeci: 



Telbijja - odaziv covjeka na poziv Boziji da obavi hadz. Pohvalno je da se 
izgovara glasno, osobito po oblacenju ihrania, Ubraja se u hadiske sunnete 
i glasi: 'Lebbejkc allahumme lebbejk. Lebbbejke la scrlkc leke, lebbt-jk. [nne- 
I-hamde ven-ni'mete leke ve-!-mulk. La serike leke!' - Odazivam Ti se, Boze 
moj, odazivam. Odazivam se Tebi, odazivam - Ti nikakva sudruga nemas. 
Sva zahvala, svaka blagodat i sva vlast Tebi pripadajp. Ti sudruga nemas! 



347 



IbnQajjimel-Diewzi 



Sunnet ni u jednom hadisu ne uvjetuje da se poklanjanje 
mora izraziti rijecima. Boziji Poslanik, s.a.w.s,, cinjenje za 
drugoga - npr. posta, hadza, sadake - ucinio je komotnim. 
Onome koji je nesto takvo htio poduzeti nije rekao: "I red: 
Boze moj, ovo je za toga i toga!" 

Allah uzviseni zna covjekovu namjeru, zna cemu on tezi 
svojim cinom. Ako bi covjek i izrazio svoju nakanu, to bi 
bilo legitimno; ako je pak ne bi imenovao i zadovoljio se 
samo nijjetom i nakanom, sevap kojeg poklanja stigao bi 
onome kome je namijenjen. Nije potrebno kazati: 'Boze moj, 
ja cu sutra postiti za toga i toga'. 

Iz tog razloga - a Bog najbolje zna! - neki uvjetuju da, 
kad se nesto cini za nekog drugog, prethodno mora postojati 
nijjet da se doticno djelo cini za nj, kako bi doticni cin za 
umrloga bio ucinjen s namjerom, 

Medutim, ukoliko bi covjek neki cin prvobitno uradio 
za sebe a potom sevap od toga namjerio pokloniti drugome, 
u torn slucaju sam nijjet ne bi bio dovoljan da sevap od toga 
stigne do drugoga - onako kao kad bi namjerio nesto 
pokloniti, oslobodhi roba ili dati sadaku: nista od toga ne bi 
bilo ukoliko bi se ostalo samo na nijjetu! 

Da stvar bude jasnija: ukoliko bi covjek sagradio neko 
zdanje s nijjetom da ga ucini mesdzidom, skolom, javnom 
cesmom i si., to bi samim njegovim nijjetom postalo vakufom, 
i on to ne bi morao i rijecima izraziti. Isto tako, ukoliko bi 
nekom siromahu dao nesto sredstava s namjerom da mu to 
bude zekat, time bi s njega spala obaveza zekata, makar to 
on i ne izrazio rijecima. Takoder, ukoliko bi covjek za nekoga 
izmirio njegov dug - bio taj neko ziv ili mrtav - time bi taj 



348 



KNJ1GA O DUSl 



dug bio izbrisan iz ukupnog zaduzenja doricnoga, makar onaj 
koji bi to ucinio i ne izrekao: Ovo je za toga i toga. 

Ukoliko bi neko postavio pitanje: Da li se poklanjanje 
mora uciniti uvjetnim - tj. reel: "Boze moj, ako Ti primis ovo 
djelo i priznas mi ga, onda sevap od njega upisi tome i tome! 
- odgovor bi bio sljedeci: To se ne mora uciniti ni rijecima ni 
nakanom. Stavise, takav uvjet ne bi imao nikakve svrhe, 
buduci da ce Allah uzviseni tako i postupiti svejedno da li to 
covjek tako postavio ili ne. Prema tome, ovakav uvjet imao 
bi svrhu samo ukoliko bi Uzviseni bez njega postupio 
drukcije! 

Potom, same njegove rijeci: "Boze moj, ako Ti primis 
ovo djelo i priznas mi ga, onda sevap od njega upisi tome i 
tome!" impliciraju da sevap najprije pripada onome koji cini 
doticni cin pa se tek potom upisuje onome kome se poklanja. 
Stvar, medutim, nije takva! Naime, ako u trenutku samog 
cinjenja bude postojala namjera da je to za toga i toga, sevap 
ce u torn slucaju odmah i pripasti onome za koga se doticni 
cin vrsi. To je isto kao kad bi, npr., covjek oslobodio svoga 
roba na ime nekoga drugog - mi tada ne bismo rekli da pravo 
naslijeda imovine tog roba zadrzava onaj koji ga je oslobodio 
i da se tek potom to pravo dodjeljuje onome u cije je ime 
osloboden. 

Isti je, eto, slucaj i s ovim; Bog neka je na pomoci! 

Ako bi neko upitao: Sta je najbolje pokloniti umrlome?, 
odgovor bi bio: Najbolje je ono sto je po sebi vrednije. Tako 
je osloboditi roba za umrloga i sadaka za njega bolja od posta 
za njega. Potom, najbolja je ona sadaka koja najvise sukladira 
potrebama onoga kome se daje i koja ima svojstvo stalnosti. 



349 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



KNJIGA O DUSl 



U torn kontekstu su i Vjerovjesnikove, s.a.w.s., rijeci: "Najbolja 
sadaka je tocenje vode!" To je, dakle, najbolja sadaka u 
podruqu u kojem vode nema dovoljno, u kojem je izrazena 
zed. U protivnom, tocenje vode pored rijeka i kanala ne bi 
moglo biti bolje od npr. podjele hrane kod njezine nestasice. 
Isti je slucaj i s dovom, molbom Bogu za oprost grijeha 
umrlome, ukoliko onaj koji to cirri to cini iskreno i skruseno - 
ona je na svome mjestu boija od sadake koja bi se dijelila za 
umrloga, kao sto je npt. klanjanje dzenaze i zastajanje kod 
kabura kako bi se za umrloga Bogu uputila dova. 

Jednorn rijecju, najbofje sto se moze pokloniti umrlome 
jest osloboditi za nj roba, u njegovo ime podijeliti sadaku, 
Bogu za nj uputiti dovu za oprost njegovih grijeha, za nj od 
Boga iskati dobro, obaviti za nj hadz... 

Sto se tice ucenja Kur'ana i poklanjanja sevapa od toga 
umrlome, onako od sebe, bez materijalne nadoknade, takav 
sevap ce stici do njega, onako kako stize i sevap od posta i 
hadza. 

Ukoliko bi neko na ovo dao opasku: Ta praksa nije bila 
poznata kod prvih generacija muslimana, nista u torn smislu 
ne prenosi se nki od jednoga od njih uprkos njihovom velikom 
nastojanju da upoznaju svaki Poslanikov hadis, niti ih je 
Vjerovjesnik, s.a.w.s., uputio da to cine. On ih je uputio na 
dovu, na molbu Bogu za oprost grijeha umrlome, na sadaku, 
na hadz i post - da do umrlih, dakle, stize i sevap od ucenja 
Kur'ana, on bi ih - nema sumnje - uputio i na to, i oni bi to 
prakticirali?!, odgovor bi bio sljedeci: 

Ukoliko bi doticni priznavao da do umrloga stize sevap 
od hadza, posta, dove i molbe za oprost grijeha?!, u torn 






slucaju treba ga upitati: sta je, dakle, to sto prijeci protok 
sevapa od ucenja Kur'ana a sto istovremeno osigurava sevape 
od ovih ostalih radnji? Ne radi li se tu o razlicitom tretmanu 
istovrsnih stvari? 

Ukoliko pak to ne bi priznavao, u torn slucaju treba mu 
kazati da se potvrda toga nalazi u Kur'anu, u Sunnetu, u 
konsenzusu muslimana i u nacelima Serijata. 

Razlog zbog kojeg ne nailazimo na ovu praksu kod prvih 
generacija muslimana nalazi se u tome sto oni nisu imali 
vakufa ustanovljenih za one koji ce uciti Kur'an i sevap od 
toga poklanjati umrlima. Oni takvo nesto apsolutno nisu 
poznavali, kao sto nisu ni odlazili na kabur da bi tamo ucili 
Kur'an, kako to danas ljudi prakticiraju. I ni jedan od njih 
onome ko je dosao kod njega nije rekao: "Sevap od ovog 
mog ucenja namijenio sam torn i torn umrlom!" Dakako, 
nije rekao ni: "Sevap od ove sadake, od ovog posta.,.". 

Doticnoga bismo potom upitali; Ako bi dobio zadatak 
da pronades makar jednog muslimana iz prvih generacija 
koji je rekao: 'Boze moj, sevap od ovoga posta poklanjam 
tome i tome!', ti to posigurno ne bi mogao pronaci - ti 
muslimani strogo su pazili na to da ne pricaju o svojim 
dobrocinstvima. Nisu htjeli da iko drugi osim Allaha znade 
da oni sevape svojih dobrocinstava upucuju svojim umrlima. 

Ukoliko bi neko primijetio: Boziji Posianik, s.a.w.s., ih 
je, medutim, uputio na post, sadaku i hadz ali ne i na ucenje 
Kur'ana?, mi bismo mu kazali: Boziji Posianik, s.a.w.s., nije 
im to prvi saopcavao, vec su ti njegovi iskazi dolazili kao 
odgovori na njihove upite. Tako ga je jedan pitao moze li 
obaviti hadz za nekog svog umrlog, i on mu je to dopustao, 



350 



351 



IbnQajjim el-Dzewzi 



drugi je pitao moze li postiti za svog umrlog i on mu je 
dopustao, treci je pitao moze li dati sadaku za svog umrlog i 
on mu je dopustao, no - nije im zabranjivao ono sto je bilo 
izvan toga! 

Uostalom, kakva je raziika izmedu dospijeca sevapa od 
posta, koji je samo nijjet i suzdrzavanje, i dospijeca sevapa 
od ucenja Kur'ana i zikra? 

Onaj koji kaze: Niko od prvih muslimana to nije 
prakticirao, pokazuje svoje nepoznavanje te stvarnosti. 
Posrijedi je poricanja necega sto se ne zna. T§ otkud on moze 
znati: mozda su prvi muslimani to i prakticirali, no to nisu 
otkrivali drugima? Mozda im je bilo dovoljno to sto njihove 
namjere i nakane zna "Poznavatelj svih tajni", osobito sto se 
zna da, kako je istaknuto, jezicno izgovaranje nijjeta o 
poklanjanju nije obavezno! 

Sustlna probtema je u sljedecem: sevap je vlasnistvo 
cinioca - ako ga on dobrovoljno prilozi, pokloni svom bratu 
muslimanu, Allah ce ga i dostaviti onome kome je poklonjen. 
Sta bi, dakle, moglo izuzeti od ovoga sevap od ucenja Kur'ana 
i covjeka onemoguciti da ga uputi svom bratu muslimanu?! 
Na koncu, to je praksa svih ljudi - cak i onih koji o ovome 
imaju negativan stav - u svim vremenima i mjestima, i ona 
od strane ucenjaka nikada nije osudena. 

Ako bi neko upitao: Sta kazete o poklanjanju sevapa 
Bozijem Poslaniku, s.a.w.s.? -rekli bismo: Serijatski pravnici 
iz kasnijih generacija to smatraju pohvalnim cinom 
(mustehab), dok ga, naprotiv, drugi smatraju novotarijom u 
vjeri (bid'at), buduci da to nisu prakticirali ashabi, te da 
Vjerovjesniku, s.a.w.s., pripada nagrada za svako dobro koje 



352 



KNJIGA O DUSl 



ucini neki pripadnik njegova ummeta, s dm da nece bitt 
umanjena ni nagrada ciniocu. 

Vjerovjesnik je, naime, taj koji je svoj ummet naputio na 
svako dobro, pokazao mu i pozvao ga ispravnom putu, a 
onome ko poziva Uputi pripada jednaka nagrada kao i onome 
koji se povodi za njim, s tim da ovom potonjem njegova 
nagrada nece biti umanjena. Jer, svu uputu i svako znanje 
njegov je ummet stekao preko njega - stoga njemu pripada 
jednaka nagrada kao i svakom onom ko ga bude slijedio u 
tome, svejedno poklanjao mu on sevape ili ne. 

Opet - Bog najbolje zna! 



(kraj prvog dijela) 



353 



KNJIGA O DUSl 



Sadrzaj 

Uvodna rijec 5 

Rasprava prva: 

DA LI SU UMRLI SVJESNI POSIETE 

ZIVIH I NJIHOVIH SELAMA? 11 

Rasprava druga: 

DA LI SE DUSE UMRLIH SUSRECU 

MEDU SOBOM, POSJECUJU JEDNE 

DRUGE I EVOCIRAJU USPOMENE? 43 

Medusobni kontakti dusa 46 

Rasprava treca: 

DA LI SE DUSE ZIVIH I DUSE 

UMRLIH SUSRECU MEDU SOBOM? 53 

Rasprava cetvrta: 

DA LI I DUSA UMIRE, 

ILI UMIRE SAMO TIJELO? 89 

Rasprava peta: 

KADA DU«>E NAPUSTE TIJELA I OSAMOSTALE SE, 

PO CEMU SE RAZLIKUJU MEDU SOBOM? 99 

Rasprava sesta: 

DA LI SE DUSA ZA VRIJEME KABURSKOG 

ISPITIVANJAVRACADOUMRLOGAILINE? 107 

Rasprava sedma: 

ODGOVOR PORICATELJIMA 157 



355 



Ibn Qajjim el-Dzewzi 



Rasprava osma: 

KUR'ANSKA SUTNJA 187 

Rasprava deveta: 

STA UZROKUJE KABURSKU PATNJU? 193 

Rasprava deseta: 

CIME SE IZBJEGAVA KABURSKA PATNJA? 199 

Rasprava jedanaesta: 
KO SVE PODLIJEZE 

KABURSKOM ISPITIVANJU 209 

Rasprava dvanaesta: 

DA LI MUNKER I NEKIR DOLAZE 
ISPITIVATI SAMO PRIPADNIKE 
MUHAMMEDOVA UMMETA, 

ILI DOLAZE I SVIMA DRUGIMA? 217 

Rasprava trinaesta; 

DA LI SE I DJECA SUOCAVAJU 

S KABURSKIM ISPITOM? 2 21 

Rasprava cefrnaesta: 

DA LI KABURSKA PATNJA 
TRAJE NEPREKIDNO, 

ILI JE VREMENSKI OGRANICENA? 225 

Rasprava petnaesta: 

GDJE DUSE BORAVE U PERIODU 

IZMEDU SMRTI I DANA USTAJANJA? 229 

Rasprava sesnaesfa: 

DA LI DUSE UMRLIH IMAJU KORISTI 

OD ONOG STO RADE ZIVI? 2 87 

Sadr5a l 355 









356